BLOG Mudrost Pijeska

BLOG Mudrost Pijeska By Bhaerava

Sadržaj: Uvod ................................................................................................................. 8 Otvorim oči kad ono....................................................................................... 13 Prekretnice ..................................................................................................... 20 Ezoterični Rad i Lažna Ličnost ........................................................................ 27 Motiv i Cilj ...................................................................................................... 33 Motivi i Ciljevi – Pojašnjenja II dio. ............................................................ 40 Motivi i Ciljevi – Pojašnjenja III dio ............................................................ 47 Tri Sile u odnosu na Cilj .............................................................................. 57 Mudrost Pijeska ................................................................................................. 65 Naučiti Pecati!!! ............................................................................................. 66 Razbiti Iluziju .................................................................................................. 71 Vidjeti dijelove kao Cjelinu - Prostornost....................................................... 77 Ezoterično i Svijet oko nas ............................................................................. 83 "Isus je Sunce." - Da. Pa šta? .......................................................................... 90 Ja Sam Odraz u Oku koje me gleda ................................................................ 97 Hrana, Transformacija, Post ......................................................................... 103 Ezoterični Rad i Lažna Ličnost ...................................................................... 107 Vrijeme je Novac .......................................................................................... 113 Zloupotreba Seksualnosti............................................................................. 117 Znanje na Dar!?!........................................................................................... 123

Život kao "citat" ........................................................................................... 128 Tehnika JA ili Aatmabodha ........................................................................... 131 Ništa nas ne smije iznenaditi ....................................................................... 140 Simbolika i pogrešno tumačenje - igra New Age teoretičara zavjere .......... 145 Pušenje štetno - Orgazam nema svrhu ........................................................ 151 "JA SAM SLOBODAN" - san Somnabulista.................................................... 156 Onaj koji Zna ................................................................................................ 160 Ludilo zvano: 11-11-11 ................................................................................. 161 Život kao Smisao .......................................................................................... 164 Vuk dlaku mjenja ali ČUD... .......................................................................... 170 Dobra ili Loša Odluka - Svjesna Odluka ........................................................ 175 Jebu nas, al HUMANO!!!! ............................................................................. 180 Djelovanje Generalnog Zakona i Promjene ................................................. 186 Humanity!?!?!?! ........................................................................................... 190 Gurdžijev i njegova uvezanost sa Svijetskim zbivanjima ............................. 193 Jednostavan Put, Težak Put ......................................................................... 197 "Budi kao tok (vode)" - Bruce Lee ................................................................ 201 Još malo pa nestalo ...................................................................................... 205 Svijest, Svjesnost, Unutrašnji Rast i Razvoj .................................................. 208 Nova Igra, novi krug ..................................................................................... 212 Parole, parole, parole... ............................................................................... 215 Bez Oblika - Kao Voda .................................................................................. 217

Biti ili Ne-Biti pitanje je Sada ........................................................................ 222 Vjerovati ili Ne - Robovlasnik uvijek ostaje robovlasnik .............................. 225 Primjena i Konkretizacija "iskustva"............................................................. 231 2012!!! ......................................................................................................... 235 Bazdiš na Zen - Ili kako biti savršen rob ....................................................... 240 Ode li ili nede - Pokušaj 569 879 225 ............................................................ 248 Naučna Fantastika u rukama Sljepca ........................................................... 250 Mađioničari i osude ..................................................................................... 255 A Nobela je dobio/la/le.... ............................................................................ 259 TV Preplata - RTRS........................................................................................ 262 Revolucija ili Evolucija - pitanje je sad??? .................................................... 264 DOKAZANO: Žene su definitivno jači spol od muškaraca ............................ 266 NASA-ine mudrolije i ... ................................................................................ 269 Sajentolozi i Magarci .................................................................................... 271 Amerikanac se seksao s dupinom ... ............................................................ 273 Čestice brže od svjetlosti nemaju nikakve logike? ....................................... 275 Kažu: "Čitade nam misli" .. ........................................................................... 278 "Najbolje se tu ne mješati" ... ...................................................................... 280 Kiše padaju... ................................................................................................ 283 Manipulacije................................................................................................. 285 Ovo nije još jedna Duhovna Knjiga .................................................................. 288 Kako funkcioniše percepiranje stvarnosti oko nas....................................... 292

Duhovna Stvarnost....................................................................................... 297 Ego i Spiritualnost ........................................................................................ 298 Spiritualne ideje i koncepti .......................................................................... 303 Idealizacije.................................................................................................... 306 Slika o sebi.................................................................................................... 309 Podijela - izvor nesporazuma ....................................................................... 312 San u Snu ...................................................................................................... 318 Uzrok i Posljedica - Akcija i Reakcija ............................................................ 320 Slobodna Volja i Zakon Karme ..................................................................... 325 Djelovanje ili Činjenje................................................................................... 330 Laganje i Spiritualnost .................................................................................. 334 Motivi i ciljevi ............................................................................................... 340 Izabrati Sebe................................................................................................. 343 Izgoriti u potpunosti ..................................................................................... 349 Nema Granica do onih koje ste sami postavili ............................................. 355 Uvid u stvarno stanje ................................................................................... 360 Misao o "znanju" nije znanje ....................................................................... 364 Čovjek ne gleda u sebe ................................................................................ 368 Iskrenost....................................................................................................... 376 Biti - Živjeti Sebe........................................................................................... 389 Majstor i Učenik ........................................................................................... 390 "Iskustvo" Probuđenja ................................................................................. 399

Meditacija i tehnike Meditacije ................................................................... 405 Mantra ......................................................................................................... 409 Reinkarnacija ................................................................................................ 416 Pitanja i Odgovori............................................................................................. 423 Cijena i spremnost na Pladanje .................................................................... 424 Svjesna Gluma .............................................................................................. 432 Dobra ili Loša Odluka - Svjesna Odluka ........................................................ 438 Percepcija ..................................................................................................... 443 Posmatač i Identifikacija .............................................................................. 447 Osvještavanje Situacije i Emocije - Pitanje ................................................... 451 Da li si Duhovan a da to ne znaš? - Ili "Da li si Identifikovan a da to ne znaš?!?" ........................................................................................................ 453 Komentar na vježbu: "To/Ovo nisam ja" ..................................................... 460 Afirmativni Pristup Emotivnom Centru........................................................ 466 Emotivni Centar ........................................................................................... 469 SuperTajne Tantričke Tehnike - Svijesnost Daha ......................................... 474 Putešestvije Tantričkog Učenika ...................................................................... 477 Tantra - Praktični Sistem Razumijevanja...................................................... 478 Gubitak nije gubitak, ved Dobitak ................................................................ 481 Pogrešan rad Centara - Napetost i Užurbanost ........................................... 484 Igra Uma i Vasana ........................................................................................ 487 Knjige................................................................................................................ 492 Probudili smo se u drugoj stvarnosti ........................................................... 493

KREATIVNA AKTIVNOST ............................................................................... 500 Grom: Savršeni um - (VI 13, 1-21,32) ........................................................... 504 O Pasivnoj Sili u čovjeku - Maurice Nicoll .................................................... 512 UZNEMIRENJA VITALA - Strah ...................................................................... 516 Um, Mental, Vital (Emocija) - Shri Aurobindo i Majka ................................. 535 Unutrašnji život - Shri Aurobindo................................................................. 542

Uvod Prije svega, dobrodošli na ove stranice koje su "kopija" Bloga Mudrost Pijeska. Tekstovi koji su ovdje su tekstovi sa tog Bloga, i namjeravam da ovu PDF knjigu dopunjem s vremena na vrijeme, kako se budu pojavljivali novi tekstovi na Blogu. Cilj ove knjige nije da zamjeni Blog, ved da olakša čitateljima čitanje, da mogu da čitaju tekstove, koji zavrijeđuju da se pročitaju i nekoliko puta, kada nisu na internetu ili povezani sa računarom, da mogu da si je odštampaju. Znam da mnogo štampaju ove tekstove jer im je lakše za čitanje, stoga sam napravio upravo ovaj PDF radi toga, proste jednostavnosti i skupljanja tekstova u jednu cijelinu. Očito u tekstovima ima podosta pravopisnih grešaka, no da sam htio da budem Lektor ne bi radio ovo što radim. Rijetko se dešava da ja svoje tekstove čitam, jer da ih čitam, onda bih i ispravio greške koje u njima postoje. Isto tako, OVA PDF KNJIGA je dopuštena za kopiranje,

štampanje, vađenje dijelova koji vam se sviđaju, sherovanje sa drugima, i nema Autorska prava u smislu kojekakvih zabrana kojim ovaj naš Zemljaski prostor obiluje. - Ovo slobodno možete da predočite onima koji vam budu štampali ovu PDF knjigu, kako ne bi imali strah od kopiranja i zakonskog gonjenja. Ako nešto nije im jasno, moj mail je: [email protected] Na njega mogu da provjere ovo gore napisano. Znači, ako želite da čitate pravopisni ispravne tekstove, slobodno zatvorite ovu knjigu i otiđite u biblioteku te čitajte pisce koji pišu bez pravopisnih grešaka i obradaju pažnju na zadovoljenje određene književne forme. Ovdje to nedete nadi. Isto tako onima koji žele, a uvijek ih ima, da preprave pravopisne greške jer nekim čudom osjedaju obavezu (iako ne znam zbog čega) mogu slobodno to da urade, ali nek mi se jave da im pošaljem Word verziju da se ne muče sa PDF verzijom teksta. Prostije je i jednostavnije.

8

Ovaj Blog je nastao sasvim "slučajno" u prelazu u kojem sam odlučio da više ne pišem javno i pokrenut je više kako bih svojim prstima dao oduška i dopustio Umu koji stalno šeruje neke Ideje da ih izbaci van, više kroz kritiku svakodnevice, kao što se može vidjeti u nekim tekstovima gdje se osvrdem na vijesti iz besvijesti, i nije mu bila namjera da bude previše Ozbiljan. No, to je postao, iako i ova Ozbiljnost ne treba ozbiljno da se shvati. Knjige i tekstovi služe da se čitaju, ne da se okviruju okvirima svetosti, čuvaju u strogo zatamljenoj prostoriji, daleko od znatiželjnih očiju i svijetla Sunca. Oni su usmjerenje, pitanje koje sebi zaboravimo postaviti, informacija koja nije Znanje, ali može to postati samo ako je provjerimo i imamo svoje Lično Iskustvo, svoje Razumijevanje. Sve što ovdje piše je moje Razumijevanje, moje Informacije, moja pretraga i Put. I ne traži da je branite od onih koji uvijek nešto napadaju. Pošto ja nemam namjeru da se branim, niti da se Opravdavam, nemojte ni vi da branite ove tekstove i misli izražene kroz riječi koje ovdje leže. Sebe dovoljno poznajem da mi ne treba neko kako bi me potvrdio. A vi, vjerujem, želite sebe da upoznate tako da na vrijeme morate prestati da branite ono što nije vrijedno odbrane, a ono što jeste vrijedno samom svojoj Vrijednošdu ne treba odbranu, jer samim svojim Postojanjem ono Sebe potvrđuje. Čitajte ovo opušteno, razmislite o pročitanom, PROVJERITE pročitano, ispitajte to na sve mogude i nemogude načine, i NIKOME i NIČEMU NE VJERUJTE dok ne provjerite. Vi Putujete Putem Sami, znali to ili ne. Stoga, sve mora prodi provjeru vas samih. Kako kaže jedna naradna: "Od kada sam sam sebe uhvatio u laži više si ništa ne vjerujem" - stoga sve provjeravam. Dok sam bio u Radu sa Majstorom provjeravao sam čak i ono što niko iz Rada nije provjeravao. Nisam bio ovca okolosti pa makar te okolnosti bile i Radna Grupa. Nemojte ni vi. Nije vrijedno života. Sada kada smo to razjasnili, možemo da idemo na drugu stranu. Što je Cilj svakog Učenja? Čemu ono teži? Šta stoji iza tih Učenja, Ko stoji iza tih Učenja, Čemu ona služe? Ti su sasvim dobra pitanja. Na njih postoji odgovor, ali taj Odgovor je unutar MOGUDNOSTI Čovjeka, ono što on MOŽE da postane. Ne ono što ima, jer nema ništa sem iluzije imanja, posjedovanja nečeg. U biti, cijeli ovaj Blog

9

odgovara na ova pitanja, kroz obračanje Čovjeku koji želi da postigne i dostigne ono što mu je dato Mogudnošdu i činjenicom da je Čovjek. Vedina ne iskoristi Mogudnost. Neki i nemaju Mogudnost. To je jako čudan dio Učenja. Htjeli prihvatiti to ili ne, ostaju činjenice koje pokazuju to činjenično stanje. Nisam neko ko nasljepo bilo čemu vjeruje, niti sam neko ko prihvata razna kanalisanja, teorije zavjere, nove gurue i new age-re, niti bez provjere prihvatam bilo šta što ima pečat Tradicije. Ono što sam vidim, ne ulazedi u razloge toga tipa da li imaju Dušu ili ne, da li su portali (novonastali izraz) ili su bida sa dušom, jeste da vedina ne želi da se mjenja, da ne žele ništa od ovoga što se ovdje i na sličnim mjestima piše. Sličan je slučaj i sa onima koji su u tzv. potrazi, bez obzira da li je to Religija ili Spiritualnost. I oni imaju svoje viđenje u koje vjeruju da je ispravno, i ja to podržavam jer znam da ono Unutrašnje određuje Stvarnost samim tim ne smijemo sebi dozvoliti misliti kako nas neko ili nešto kažnjava, kako smo žrtve i slično. Jer to nismo. Mi smo oblikovali Stvarnost upravo ovakvom kakva ona jeste. Ako ste krenuli KA Sebi, umjesto OD sebe kao vedina, onda morate znati jednu prostu činjenicu, koju mogu izredi u par rečenica: NIKO ne želi da vi budete Budni. Bog i nema pojma da vi postojite. Sve što radite radite zbog sebe, a tek kada upoznate to sebe "bidete u čudu i bidete zbunjeni" i nakon toga dete modi postati onaj koji se daje Drugima jer dete znati o čemu se radi. "Nivo vašeg Bida određuje Stvarnost koju živite!" Put je obrnuti proces. Ako ste se Uspavali na određen način, Osvijestidete se na obrnut proces. (Tj. sve što je uzrokovalo San može biti iskorišteno da uzrokuje Budnost.) Put znači Put ka Putniku. Izvorištu same Percepcije i Unutrašnjeg Osjedaja Života (JA). NIKO sem TEBE nije Odgovoran za tvoj Put. Svi ostali su samo Simboli i pokazatelji smijera. (U Tantri imamo izreku: "Jedini Istinski Guru je sam Brahman [Apsolut] a on je tvoja Istinka Priroda") I mogao bih još par izreka ili strana BITNIH stvari za Čovjeka koji je krenuo ka Sebi, ali mislim da ste shvatili.

10

Ja Sam je izvor, početak i kraj, smisao Puta i njegov kraj. Nakon toga postoje Staze koje nas uveliko prevazilaze. No, prije svega, POSTANIMO LJUDI pa demo lako biti bogovi. Ne dozvolite onima koji vam se predstavljaju kao ljudi da vas zbune svojim Istinama, svojim Lažima uokvirenim okvirom "boga, ljubavi, sve je jedno" i sličnih gluposti. Sve jeste tako, ali za Čovjeka, ne njegovu imitaciju. Bog je Bog samo onda kada Ja Jesam. Tantrička Ezoterična Tradicija, koja je jako daleko od ove novomoderne "tantričke tradicije" govori o Crnim Guruima, tj. ljudima koji su prihvadeni kao, skoro, najvedi majstori današnjice pa čak i tradicije, no njihovi Ciljevi nisu ni malo Svijetli kakve su im riječi. Tradicija kaže da na jednog Istinskog Majstora dolazi stotinjak Crnih Gurua. Koliko tu ima istine, ne znam, ali znam ono što vidim. Možda ih nema stotinu, možda ih nema ni devedeset, ali znam da ih ima više i da od njih ne možemo nadi Istinskog Majstora. No, isto tako znam, da Majstor nije skriven u himalajskim pedinama, iako ima i takvih, ved da može biti iza vrata do vašeg stana. Istinsko nije skriveno, no ne možemo da vidimo Istinsko ako nemamo Istinske Oči. Otuda i postulat: "Kada je Učenik spreman pojavljuje se i Majstor". Ova izreka je istinita, ali sada se postavlja pitanje, što je to Učenik, što je to Majstor, što znači biti Spreman? Komedija nije na filmu. Komedija je u svakodnevnom životu spiritualnih ljudi koji sve ovo razumiju na tako iskrivljene načine da ne možeš da se ne smiješ, sem ako nisi odlučio da pladeš. No, i to de na kraju da dosadi jer niko ne želi da čuje i vidi. Kretati se Putem znači kretati se KA Sebi. Stoga Istinski Put, i Istinski Majstor te uvijek usmijerava na tebe samog. Oslobađanje nije neki mistični izraz ved Praktično Stanje Čovjeka koji je uvidio da individualnost koju ima nije Individualnost, ved Mnoštvenost. Da on sam ne postoji kao odvojen entitet koji je Slobodan i ima mogudnost Izbora. Oslobođenje počinje Uvidom da ja nisam Ja ali da u meni postoji Izvor koji se osjeda i u nekim situacijama, trenutcima osjetim taj Osjedaj Sebe koji tinja, kao žiška uglja i koji treba da se pojača, nahrani, odraste. Svijest o Sebi je kao Vatra. Ona pali. Rad na Sebi je loženje pedi Alhemijskog procesa Kristalizacije Bida. To je sagorjevanje Ličnosti, Lažne

11

Ličnosti, svega onog što NISAM JA u Vatri Svijesnosti, Vatri Posmatrača, Svjedoka koji je jedini doticaj sa našom Istinskom Prirodom. Ne brinite o Prosvjetljenjima, Probuđenjima, Mističnim Stanjima, nek se ona brinu sama za sebe. Davno sam prestao o tome da brinem. Kada prestanete TA STANJA de da vas traže a ne vi njih. Sve što trebate jeste da pripremite Alhemijsku Labaratoriju koja ste Vi Sami i Transformacija de da se izvrši na način koji odgovara Alhemičarskoj Tradiciji kojoj pripadate. Pripremite Posudu (Sebe) na najbolji mogud način i to je sve što treba da radite. A vjerujte mi, malo je jedan život za takvo što, no nije nemogude. Mislim da je dovoljno za ovaj Uvod za ovu PDF verziju Bloga. Znam da ovo ne može da čita onaj koji nije "preodređen" za Rad na Sebi, za Ezoterični Pristup Sebi bez obzira na Tradiciju Učenja. Stoga i ne brinem previše, jer znam da dete shvatiti što imam da kažem i kamo vas želim usmjeriti. Ne postoji Loš Rad, postoje samo Ljudi koji nisu spremni za Rad. Svaki Rad ukoliko pripada Ezoteričnoj Tradiciji VODI ka nama Samima. Znam isto tako da postoje mnogi oni koji se predstavljaju da zastupaju Rad, koji dolaze sa "Atlantide", imaju tradiciju hiljdama godina... hm.. I ja dolazim sa Andoromede i imam tradijciju od milijarde godina. Šta demo sada? Ne nasjedajte na gluposti. Ezoterični Rad nije u izlizanim pričama o porijeklu, o genetskoj važnosti, o ko zna čemu što vam takvi prodaju. On vam čak nede ni redi odakle vuče Tradiciju. Na to de se samo nasmijati. I redi de vam da sve što vam da provjerite i da ne vjerujete ni njemu samom. To je ved prvi simbol koji vam pokazuje da li je nešto Istinsko ili ne. Ostali moraju da se kite perjem. Usotalom, ako poznajte sebe, Ličnost, onda znate ko se kiti Lažnim Perjem. Ne Bide koje jednostavno Ispoljava samo Sebe bez spoljašnje pompe, ved Ličnost koja se sastoji od Maski, Uloga, Imitacija, Osobina, itd. Ona ima potrebu da se kiti, a ne Bide. Mislite li da je drugačije u Spoljašnjem Svijetu? Razmislite ponovo. Zdravo Živo.

12

Otvorim oči kad ono... Često puta čujem ljude kako mi kažu nekoliko stvari koje se skoro, ako ne i uvijek, ponavljaju iz dana u dan. Zanimljive su to konstatacije, rečenice, ideje, pitanja ili zahvale, ponekad i kritike kada se neko nađe uvrijeđen nečim što kažem ili napišem a to ugrožava sliku nečijeg Učenja ili onog što sljedi, iako je takvih sve manje. No, onog što je sve više jeste ono što bih mogao nazvati Poravnanje Namjere, ili možda prostije "Bivanje u istoj Vibraciji". Elem, tako često puta rečenice koje se pojavljuju u komentarima, mailovima, porukama svih tipova, ili živim viđenjima jeste: "Baš sam o tome razmišljao/la." ili "Uvijek potrefiš tekst i daš mi odgovore koji mi trebaju." ili "Tvoji tekstovi mi otvaraju Put i osjedam kako se on gradi." ili "Ono što čitam kod tebe na neki čudan način me budi i motiviše da nastavim i uložim trud svaki dan." Nekada ta očitanja Zakona Vibracije znaju biti još "čudnija", ali to je najčešde uživo, kada se desi ono što nazivam "Eho", kada Stvarnost odjekuje određenim Ehom koji ispoljava sadejstvo Unutrašnjeg i Spoljašnjeg, i te situacije znaju biti zanimljive, znaju dati određene efetke koji postižu svoj Cilj koji je djelovanje na određene osobe s Ciljem Unutrašnjeg Razbuđivanja. No, nekada one znaju biti i loše. Rijetko, ali i to se dešava. No, obično tada koristim onu zlatnu: "Čutanje je Zlato!". Ne toliko da ne smijem ili se bojim ili sam ograničen da to izgovorim, ved više iz nekog prečutnog neslaganja i još uvijek laganog unutrašnjog neprihvatanja iako jasno znam da sam samo sredstvo, da to mogu da se slažem ili ne slažem no stvari se Dešavaju po svojim jasno definisanim Zakonima. Onima koji se javljaju a i onima koji me poznaju to postaje svakodnevno pa stoga se to i "podrazumijeva". No, nije stvar u tome da li se to podrazumijeva ili ne, da li je to svakodnevno ili ne, ili ko ili šta stoji iza toga. To nisu pitanja koja čovjek treba da istražuje ili koja bi nekog trebala da zabrinjavaju. Prije bih rekao da Čovjek mora da Zna ZAŠTO je to tako, ŠTA stoji iza toga u smislu njega samog, ne mene. Veoma rijetko se desi da neko se zapita ova pitanja i šta stoji iza ovog. Odgovor je prost i jednostavan da vrijeđa Inteligenciju, ali ujedno i pokazatelj da se neko u određenim mjerama usklađuje sa određenim Vibracijama koje oko nas postoje, koje zajednički djeluju i mogu djelovati na istom mjestu sa ostalim Vibracijama koje uopde ne percepiramo niti na bilo koji način ne vidimo ili znamo da postoje. Možemo da sjedimo u nekoj kafani koja je sjecište raznih Vibracija koje imaju određeno temeljno sadejstvo i može se

13

izraziti nekim formalnim, istim ciljem, ali da svi koji u toj kafani sjede imaju različite Vibratorne ravni koje usklađeni sa osnovnim Vibracijama djeluju u isto vrijeme. Ili možemo da živimo zajednički život u jednom stanu, pa i da provodimo vedinu vremena zajedno a da nam se određene ili vedina Vibracija potpuno razlikuju što pokazuje da imamo zajedničku Vibraciju u određenim segmentima dok u vedini njih ona nije zajednička i nema veze sa bilo kim drugim osim sa nama. Ono što nas uvezuje u jedno "veliku porodicu" jeste Vibracija koja u pozadini djeluje. Neko bi to nazvao Namjera. Neko isti Cilj. Neko ista Motivacija. Iako sve ovo može da se odvoji i protumači na posebne i ne tako slične načine, ipak možemo redi da ovo ima slična tumačenja. Vremenom primjedujem kako određene stvari ili možemo redi određena razmišljanja, pisanja, djelovanja privlače različite ljude i u skladu sa tim Vibracijama uviđam određene dijelove u sebi koji vibriraju sa tim Vibracijama koje oni odašiljaju. Bude mi smiješno ponekad kada vidim ko sve čita i odgovara na ono što pišem ili ko je sve privučen sa onim što govorim i radim. Ponekad se iznenadim kada vidim neke ljude, a ponekad se i razočaram jer određene stvari nisu shvadene. Razočarenja su mi jasna i sa njima i nemam pretjerane milosti, kao ni sa ljudima koji uvijek nose razočarenja sa sobom. Jer to mi govori da u meni postoje određena odstupanja koja sam možda nesvjesno zanemario ili im dao prevelik značaj ili prosto to djeluje u skladu sa Zakonima koji imaju određene ciljeve koji ne odgovaraju mom cilju. Nisam neko ko vjeruje u razne teorije Očajnih Domadica, ili ko se pali na "sve je jedno" - ili kako to volim da kažem "svejedno je" - no jasno je da svka Vibracija ima svoj donji i gornji dio koji je povezuje sa drugim Vibracijama koje su slične ili odražavaju određene saglasnosti Puta sa Vibracijom koja je dominantna kod vas ili kod mene. Kretanje ka određenom Cilju koje ispoljavate svojim težnjama, željama, nadanjima, određenim Radom ili Ne-Radom, pa bilo to u sferi Religije, Spiritualnosti ili Ezoteričnog nebitno, ili koje ispoljavate nesvjesnim priklanjanjem "nesvjesnoj masi" ili mašineriji koja djeluje u pozadini i diktira vam i nam život, sve to izaziva Vibracije ili Namjere koje djeluju u pozadini, ili da to kažem jezikom koji često koristim, sve to izaziva određene Zakone koji djeluju u našoj pozadini i kreira događaje koji su ujedno određeni, shodno drugim Zakonima, a i nisu određeni jer svaki trenutak, određen ili ne određen, slobodan je kreator sljededeg trenutka. Znate ono što se često pitamo, da li je nešto određeno ili ne, da li postoji Sudbina ili ne, kako to sve djeluje. Pa onda godine i godine filozofskog truda da pronađemo odgovor koji de nam se svidjeti, tj. preciznije rečeno, odgovor koji de da se uklopi u platno projekcije na koje projektujemo svoj film i redi nam "aha, bio si u pravu" te demo se opustiti i uživati u svojoj propasti pitajudi se na kraju, kada "Posljednja Truba zatrubi", "ZAŠTO MENE? Što sam ja 14

skrivio?". A odgovor kao tmina Ambisa de stidi u saznanju: "Nisi ništa skrivio, ali baš zato što NISI NIŠTA ovo je posljedica TEBE KOJI SI NIŠTA" Oni koji Sebe razumiju i koji su pod to Sebe stavili i ono "sebe" koje nazivamo Ličnost shvataju kako stvari stoje, ili kako Stvarnost funkcioniše. Ne kažem da su u potpunosti prihvatili tu Igru Svijetla i Tame, ili da su se poravnali sa Njegovom Voljom, ili da se još uvijek ne bune protiv toga, dapače, često se bune, i baš zato su Ljudi i imaju još što da rade. Naravno Prihvatam ono što radim i cijenu toga što radim i dobrovoljno je pladam bez puno cijenjkanja. A i oko čega bih se cjenjkao? Oko sebe samog? Razumijevanje ne dopušta Cjenjkanje. Razumijeti Cijenu znači razumijeti i Put ka Sebi. Prihvatanje može biti problem, jer u njemu uvijek mogu biti skrivene dvije strane, a gdje su dvije strane tu je i Treda. Iako je ne vidimo, ona postoji. Ona je Krug u Jin i Jangu, ona je Sveti Duh između Oca i Sina, ona je Brahma između Šive i Višnua, ona je Sattva između Rajasa i Tamasa. Na neki način, iako je ona Sila Pomirenja, ujedno je i Sila Kreiranja no na jedan "podmukao" način, pozadinski način koji je neprimjetan i obično ga kasno uvidimo. Htio sam vam pisati o Pomirenju, pa onda u Sili Prihvatanja, kao načinu da se dvije oprečne Sile usaglase i djeluju u vašu Koririst. Pa sam htio da vam pišem o Sili Vibracije koja djeluje u pozadini svega što poznajemo. Onda se kroz ovo sve provukla i Ideja Spoljašnjo-Unutrašnjeg Svijeta, ali sve je to prepoznato u meni kao odjek Stvarnosti koja sagledava u isto vrijeme mogude Linije Kretanja Ideje koje se ispoljavaju kroz ova slova i riječi, koje pojašnjavaju određene Linije Puta, koje daju odgovore na čak i na pitanja koja se, vedina, nikada i ne zapita, koje nude razriješenje ali i još jače Trenje koje je potrebno određenom Razriješenju. Ali to je moj način Razmišljanja u kojem sagledavam istodobno nekoliko Linija Djelovanja, Usklađenosti Sila i Zakona, Mogudnosti koje to otvara, Trenutka unutar Cjeline Ispoljenja koje poznajem u mjeri u kojoj to poznajem. I shvatio nešto: "Pa o tome pišem svaki dan, svaki trenutak sam u tome, dajem, primam, odašiljam i prenosim i ŠTA? Da li se nešto promjenilo, da li sam oslobodio nekog, da li sam omogudio mogudnost da se neko oslobodi ili sam možda bio Đavo nečijeg Zatvora?" No, svemu tome treba se nasmijati u brk. I vratiti se početku teksta te se držati Linije koja je započeta iako znam da s njom ne mogu pojasniti mnoštvo Linija koje su potrebne kako bi se ona Ispoljila do kraja ili Linije koje u njih učestvuju. Ah, al i ovo shvatite kao naklapanje "starog lisca" koji zna kada da Manipuliše sa vašim Umom i Pažnjom zarad određenih Ciljeva Sile koju ispoljava. Rekoh, Vibracija, zar ne? Naravno, vjerujem da ved možete pretpostaviti da vam ne mogu otkriti sve "tajne" Vibracije. Ne zato što ne želim ved zato što se to može kositi sa 15

vašim ličnim "željama, čestitkama i pozdravima". A "tajne" su toliko ogromne da se i ne mogu otkriti jednim teksotom. Prije svega, postoji niz pojašnjenja Tajne Vibracije i držadu se onih očitijih, koje svako može da razumije. "Kada Okean zadrhti u dubini samog Sebe, on podiže valove, razvija Cunami koji djeluje na površini nosedi sa sobom sve na njemu i ispred njega. Val koji podiže je On sam. Vibraciju koju izazva je On sam. Tako svaka čestica ispoljava upravo Volju, Bide samog Okeana." I ovo bi mogla biti rečenica, koja mi je sada pala na um, koja ispoljava Zakon Vibracije. "Čestica, Kap koja ne razumije svoju Prirodu ne razumije ni Vibraciju ni Zakon Vibracije. No, Kap koja počinje razumijevati Sebe i svoju Prirodu, počinje Razumijevati i sam Okean u shvatanju da je Ona upravo Sam Okean." Stvarnost ne može biti drugačija od Unutrašnje Stvarnosti koju u sebi živim, shodno tome moja Unutrašnja Stvarnost privlači, otpušta, stvara, razara, održava Spoljašnju Stvarnost koja se opet očituje unutar mene i privlači, otpušta, stvara, razara i održava moju Unutrašnju Stvarnost. Ono što prepoznajete, dobijate, tražite, usklađujete se ili prosto daje vam odgovore kroz ove tekstove nije ništa drugo do djelovanje Iste Stvarnosti koja se ispoljava u skladu sa vašom Unutrašnjom Stvarnošdu. Ono što mi je bilo interesantno u početcima tih Vibratornih Djelovanja koja su se Dešava, uvijek i bez moje Volje, bilo je to što sam se pitao "kako nekim ljudima ne odgovorim na mailove, poruke ili šta ved, drugim odgovorim, onda se vratim na one prve, zanemarujudi druge i slično". Vjerujem da su mnogi od vas to primjetili. Jer znam da sam vam nekada odgovarao, a nekada i ne. Što je izazivalo razne reakcije unutar vas. Pa čak su me i oputuživali da namjerno zanemarujem određene poruke. Odgovor je jednostavan. Jednostavno nisam osjetio u tim trenutcima potrebu da vam odgovorim. Nisam osjetio apsolutno niti jedan impuls da napišem ni jednu riječ ili čak pošaljem smajlija koje obično šaljem ili odgovorim kada ne vidim smisao odgovora. Kasnije sam shvatio o čemu se radi kada sam pričao sa tim ljudima. To je u njima pokretalo mnoštvo trenja, sukoba, nipodaštavanja koje redovno rade i slično. Što mi je jasno dalo do znanja, ali ne i njima, da oni moraju da riješe svoju Unutrašnju Važnost, da moraju da se suoče sa sobom i da izrode određene Linije Kretanja Namjere i da se usklade ili sa jednim ili sa drugim. I opte dođoh do Vibracije. Smiješno, jel tako? Odgovor je vaš. To nije moj odgovor, to nije moj tekst. Ja ovo sebi ne mora pisati. A uostalom, neki od vas znaju da ja ne mogu da čitam svoje tekstove. Jer se uvijek pitam, "kakav neko mora biti da čita gluposti koje ovaj lik napiše?". A vjerujte mi, ovo su čiste gluposti. Nekad kada se natjeram da pročitam nešto što sam napisao ili sam ponukan nekim rekacijama ljudi na

16

neke tektstove koje oni citiraju ili postavljaju pitanja, MORAM da odem i pročitam "šta je ovaj ludak napisao" tada i jedino tada, čitam što piše. Možda vama ovo daje neki smisao, daje vam odgovor, ali meni otvara mnoštvo Pitanja koje nemaju Odgovor koji ja prihvadam. U vedini tih tekstova ja nađem mnoštvo nedovršenih dijelova, mnoštvo dijelova koji traže dodatna pojašnjenja, dijelova koji traže određeno Kretanje Linije ili Sila koje nisu do kraja izrečene, ili uvidim dio koji se ne slaže sa Cijelinom i koji sam napisao više zbog podrške ili motivacije ili utjehe nekim ljudima. Stoga, ja ne mogu da čitam svoje tekstove. A otuda i mnoštvo pravopisnih grešaka koje ne vidim odmah dok pišem iako gledam u tekst koji ruke same od sebe pišu. Uostalom, sjedam se nekog pjesnika koji je trebao da na nekim druženju mrtvaca koji sebe smatraju pjesnicima, da pročita svoju pjesmu što je kategorično odbio. Na pitanje zašto ne želi da ih čita on je jednostavno odgovorio: "Ja pišem pjesme. Ne čitam ih. Nek ih čitaju oni koji ne znaju da ih pišu!". Odličan odgovor. Sujeta je čudna zvijerka. Sem kada to nije Sujeta ved, jednostavna, prokleta činjenica. Elem, Vibracija. Zaboravih. Kada se u meni stvori određen Potencijal koji traži određeno Razumijevanje, dodatno pojašnjenje, ili prosto uklapanje različitih Dijelova Cijeline oko mene Stvarnost, u skladu sa mojim Bidem stvara, daje ili razotkriva Odgovor koji mi daje dodatni impuls Kretanja ili Linije Sile ili Linije Namjere koji ja prepoznajem kao Vibratorni Odgovor, ili jednostavnije rečeno, Usklađenost sa nekim ili nečim. Pošto svaka Kap je ujedno Dio Okeana kao Cjeline, Kap koja daje Odgovor je samo Usklađena sa Kapima koje traže Odgovor ili koje Pitaju. Tu nema niko ili ništa što bi se tralo shvatiti Lično, Unutrašnjim Uvažavanjem da taj koji daje Odgovor je sada "neko i nešto". U momemntu Usklađivanja Vibracije ja koji imam Pitanje, koji tražim Odgovor usklađujem se sa onim koji taj Odgovor ima. Bio ja toga svjestan ili ne. Odgovor se DEŠAVA jer postoji Unutrašnje potraživanje za tim Odgovorom. Djelovanje Cjeline je strahovito, i komplikovano i jednostavno i to sve u isto vrijeme. A opet Cjelina nije ništa niti izgubila niti dobila jer Cjelina je uvijek Cjelina. Mi možemo tražiti Odgovor što dodatno pojačava Djelovanje Namjere u pozadini i usklađuje se sa Okolinom ili Cjelinom i koja nam daje Odgovor. Ili možemo da oslabimo Namjeru sa određenim kretanjima po Linijama Sila i Zakona, tj. unutrašnjim izabirom (ukoliko još uvijek vjerujete u njega) možemo da određeno kretanje Stazom usmjerimo kao nekim drugim dijelovima koji tada umanjuju Odgovor Cijeline. Opet, sve je to u skladu sa Vibracijama. Ali da bi smo razumijeli taj Nivo Djelovanja Zakona i Sila moramo razumijeti kompletnu Cijelinu i njene Sile i Zakone koji unutar nje djeluju i prije svega moramo razumijeti ZAŠTO TAKO DJELUJU. Tada nam je omogudeno određeno Djelovanje u skladu sa njima. 17

Teško je nešto redi više o tome, a da Čitaoc nema poznavanje onog o čemu se priča. Otuda i to što pronalazim mnoštvo rupa u ovim tekstovima, jer vidim da mnoge stvari ne pojasnim. Možda bih uspio kada bih imao recimo osmero ruku koje bi mogle da pišu svaki svoj dio koji je potreban, ili kada bih mogao simultano da stvaram Dijelove koji nadopunjuju neke druge Dijelove. No, postoji tu nešto mnogo gore, da to tako kažem, nešto što je povezano sa Stepenom naše Svijesti, i može se iskazati prostom rečenicom: "Slanoda Okeana nije na svim dubinama ista, kao ni Svijetlo koje prodire u njega." Isto tako, negdje se može dati odgovor u skladu sa Dubinom i Slanošdu Pitanja, ali negdje se moram zadovoljiti površinskim Odgovorom opet u skladu sa Pitanjem ili Vibracijom. Momenat Razumijevanja naše Prirode određuje i momentar Dubine Vibracije. Onog momenta kada shvatimo što to jesmo, ili počeno pretpostavljati što jesmo, nejasno osjedati, tada se i Vibracija mjenja. Tada počinjemo shvatati od čega je građeno ovo tijelo, ovaj Um i naposljetku to što nazivamo Dušom ili čak još Dublje, Bidem. Pretpostavljati, drogirati se sugestijama, "ja sam ovo ili ono" nije Usklađivanje sa Vibracijom i nije Odgovor koji se traži. Sfinga i dalje stoji i ne propušta nas u Misteriju. Na isti način, Tijelo, Um i Bide, da to tako kažem, jeste upravo Dubina Okeana u našem, ličnom smislu. Kada Bide prepozna Sebe kao Uzročnika Uma i Tijela tada ono djeluje na to dvoje i dovodi u sklad Vibracije koje oni odašiljaju dalje. Ali kada Bide sebe prepozna kao Posljedicu nečeg mnogo višeg, nečeg Dubljeg i Vedeg od njega samog, tada ono počinje da prima Vibracije toga što je iznad njega. Ono propusti Svijetlo koje je mnogo snažnije od onog kojim trenutno vibrira i samim tim, ali i u skladu sa tim, Um i Tijelo dobijaju mnogo više od razine na kojoj su taj tren bili. Bide tada odašilje mnogo jače Svijetlo, ili Vibracije na njih sve u skladu sa Prepoznavanjem svoje Prirode. Skradena verzija za zbunjenje. Mi nismo Ostrva, samim tim mi nismo odvojeni jedni od drugih. U svakom trenutku i vi i ja primamo i odašiljamo Vibracije u skladu sa svojom Prirodom. Kada se DESE Odgovore na potražnju ili Pitanja koja smo si postavili to znači da smo Usaglašeni sa određenim Vibracijom na kojoj neko ima Odgovor. Taj nije nešto specijalno, ili ne mora sam da zna Odgovor koji smo mi dobili, ali je on Karika u nizu Vibracija. Kada se DESI Unutrašnje-Spoljašnji Eho mi se usklađujemo sa tim Vibracijama i do nas dolaze Odgovori koji nam omogudavaju dalje kretanje. No, ti Odgovori ne smiju biti prihvadeni "zdravo za gotovo" ved moraju biti Razumljeni i moramo ih primjeniti. Tek tada oni postaju dio nas, naše Meso i Krv. Kako to Živimo, i postajemo to što treba da postajemo, mi u stvari Postajemo Kosti oko kojih se gradi Meso, kroz koje tede Krv. Ispunjeni onim Što Jesmo mi Dajemo ali i Primamo u isto vrijeme.

18

Postojanje je ispunjeno nizom Razina i podrazina koje zajednički Kreairaju samo Postojanje. Ono nije odvojeno od Izvora tog Postojanja, ali nije ni u maštanju o znanju tog Postojanja. Mi moramo Živjeti u skladu sa nivoom Postojanja koji Razumijemo i Sobom Ispoljavamo. To nije Kraj. Nije ni Početak. To je nešto izvan Početka i Kraja, Temelj tog dvoga. Misterija Vibracije postoji toliko Duboko u nama da kako se otvaramo i ulazimo Dublje u Sebe ona se sve više i više razotkriva u čudesnosti Davanja i Primanja. Znam da de ovo kod mnogih izazvati Emotivni Odgovor u vidu "joj što je meni fino". No to je potpuno beskorisno. Ali ako ovo izazove Emotivni Odgovor u vidu Motivacije, Jasnode Kretanja, jasnog i preciznog Cilja, Unutrašnjeg Prihvatanja Sebe, De-identifkacije od Procesa Tijelo-Um, Unutrašnjeg Razbuđivanja, i kroz ovaj pomalo šaljiv tekst razumijete da niste Odvojeni ali da Razina na kojoj se nalazite nije FINALNA RAZINA tada sam postigao Cilj i Manipulacija Riječima i Energijom uglađenom u njima, postigla je svoj Cilj. Prije svega, početak Razumijevanja Vibracije leži u vašem Svakodnevnom Životu. Ali nemojte se tu zaustaviti, ved Primjenite to Razumijevanje na Sebe koliko god možete, zalazedi Dublje u Sebe i Misteriju Svijeta. Tada de vam sve postati jasnije. Imadete Zahvalnost Glasnicima Vibracije, ali dete PLADATI i svoju CIJENU onog što Jeste u tom trenutku. Razumijevanjem Sebe, Univerzuma, Bida igradete jednu zanimljivu Igru Davanja i Primanja, koja nije odvojena od Svrhe koja Jeste. Shvatidete što Ste Vi, ali i što su Drugi. Tada de krenuti Misterija Ispunjenja Trede Linije Ezoteričnog Rada. Ili Rad za Učenje. Ili Rad za Misteriju. Ili Rad za vedi Organizam od onog u kojem se nalazite. Ili Rad za Apsolut. Ili Usklađenost sa Njegovom Voljom. I mogao bih dalje da vam dajem Simbole koji su dati, ali nema svrhe jer ili razumijete što sam rekao ili ne. Uzdravlje. Zdravo Živo.

19

Prekretnice "Moraš se odlučiti između svog svakodnevnog "ja" i Višeg Ja. Moraš da se prepustiš tom Višem Ja bez ostatka, potpuno i bez razmišljanja o tome da li deš nešto izgubiti, kao što sada razmišljaš. Nemaš šta da izgubiš osim sebe, a to sebe si ved izgubio. I sada znaš da nikad to "sebe" nisi ni imao, sem da si vjerovao da ga imaš i održavao tu sliku." "Moraš se okrenuti još dublje i još senzitivnije Sebi i ispoljiti to Sebe u svom svakodnevnom životu bez ostatka i žaljenja za starim i onim što napuštaš." "Tada deš otkriti što znači Igra Svjesnom Energijom ili Energetska Svijest" "Ne traži nikog, ni Učenike ni Učitelje, ved se prepusti tom Sebi bez ostatka da te vodi i ono de te dovesti tamo gdje i trebaš biti."

The first feeling of unity

"Gurdjieff taught that within the physical body there are finer substances that interpenetrate one another and, under certain conditions, can form an independent second or even third body. The physical body works with these substances, but they do not belong to it and do not crystallize in it. Its functions are analogous to those of the higher bodies but are significantly different, specifically in the separation between the emotional and intellectual functions. As we are, everything is governed by the first body, which itself is governed by external influences. In it the feelings, though dependent on accidental shocks, occupy the place of the second body, and the thought corresponds to the functions of the third body. When there are other bodies, the control emanates from the higher body, from the consciousness of the higher body. There is an indivisible and permanent “I,” an individuality that dominates the physical body and triumphs over its resistances. And there is consciousness instead of mechanical thinking, with will as a power issuing from consciousness. As I am, I am defenseless against influences acting on the ordinary level because I am not centered in myself. Being passive, my different centers are necessarily at the mercy of whatever ordinary shock makes them vibrate. But when there is a center of gravity for my functions, an axis, I can receive shocks

20

from another level. So long as my attention remains consciously fixed on this center of gravity, I am invulnerable to the pull of the ordinary level. The shocks from outside do not affect me because their vibration is slower than that of my concentration. At the same time, a vivifying shock from another level communicates to my centers a quicker vibration, which has the effect of cohesion and unification. When I am quiet, I feel strongly that I am one, that I am whole. I begin to feel that behind all the movements of my ordinary “I” there is something in me that remains stable, like an axis maintaining a certain balance. I have an intuition of a vibration that is totally different in its intensity. It is difficult to attune myself to its resonance, to attune the slow and incoherent vibrations that are moving me. But I listen, and am sensitive to these different qualities. And the more I listen and am sensitive, the more the resonance appears like an underlying sound, a fundamental sound as if in the background, which becomes irresistible. The other vibrations undergo a change, as though the discordant notes attune themselves and the movement quickens by itself. Here, nothing will take place unconsciously. I can only consent and wish consciously—will consciously—to be the site of this metamorphosis. This is what I serve, the purpose of my life. To understand this brings the act of letting go, a quieting of all my tensions to correspond to the essential vibration. I need to understand what I wish. I need an awakened sincerity for this blending to take place. Something has to make room. This opening to Presence requires an attention that is voluntary and sustained by my whole being. I must find in myself a wish and a power of attention, a will, that goes beyond my usual capacity. It is a “super-effort,” a conscious effort. I have to remain conscious of being a unity while I manifest, remaining related inside and at the same time relating myself outside. The effort is to realize the relation between the functions and the higher parts of the centers, which brings me the first feeling of unity, of being a whole. It requires a voluntary attention concentrated at the point of division of the forces, and held there. This depends on my feeling of “I,” my feeling of Presence. I need to know myself as a whole and to express myself as a whole, that is, to be a whole. But this need for unity can only come if I have sufficiently understood that I live partially, that I am taken all the time in one or another part of myself. When all the ordinary functions participate in self-remembering, there can be an opening toward the higher centers, an opening that comes from the refinement of the attention."

21

Centered through consciousness "No conscious movement is possible unless we are centered in an inner form that corresponds to our double nature. Our centers have to be related and permeable to an essential energy that is beyond their understanding. But though we wish it, we do not have this relation or this permeability, so our actions are never conscious. We view the world outside in terms of our selflove, our ego, which is the center of gravity of our state. As such, it distorts the meaning of our perceptions and enslaves us. We do not behave like a living being, a being alive in itself. There is only self-love. We do not know what it is to love. We recognize that our functions can exist without consciousness, and we begin also to realize that consciousness can exist without functions. We need always to return to our aim: to be centered in ourselves through consciousness. This is both our possibility as human beings and our risk. We may find our true selves, as well as fail. I begin to see that I live torn between two realities. On the one hand, there is the reality of my existence on the earth, which limits me in time and space, with all its threats and opportunities for satisfaction. On the other hand, there is a reality of being that is beyond this existence, a reality for which I have a nostalgia. It calls to our consciousness, across all the disappointments and misfortunes, to lead us to serve Being, to serve the “divine” in ourselves. If my life is lived only to subsist, the essential being is veiled, obscured. Even if I subsist in an intelligent, reasonable way, I do not see the true sense of my life —I have no direction. I am entirely drawn toward outer existence and thus prevented from becoming conscious of my authentic being. On the other hand, if I feel another reality, under the force of this impression I forget my life and withdraw into isolation. Thus the world claims me without caring about inner life, and my being calls me without caring about the demands of worldly existence. These are two poles of one larger Self, one same Being. I need to find a state in which I am more and more open and obedient to an essential force in me, and at the same time able to express this force and let it do its work in the world. If I consider my state right now, I see that I have no real center of gravity, no real “I.” I have a habit of calling my body and my other functions “I” or “me.” But I do not have an “I” that is true and always the same, that does not change, an “I” that could will—not desire, not hope, but will. The different parts of me are not related to each other. My feeling does not experience what my head thinks, and my head does not think what my body senses. Their intensity is different, and they do not have a common aim. They are occupied personally, each for itself with its own desire. 22

My thoughts, emotions and sensations never stop. Considering them as real, I give my attention to them. I am taken and cut off. At times I touch another reality, a reality felt as a void, empty of my ordinary “I.” Then I feel a wish to know, to be free to enter into contact with this reality. I feel the need for coming together. And as soon as I feel this, letting go takes place in me, a liberation. It is as though a space opens, and in this space the energy comes together to form a whole. Suddenly I feel myself as another being. This moment of unity is a complete change in my consciousness of myself. Nothing remains of my usual way of thinking and feeling. The possibility of inner growth is of opening to a new functioning that can connect the different centers. The thought needs to become independent in order to keep the idea of self-remembering, a remembering that passes to the moving center, then to the emotional center, and from there connects with the higher centers. For this there must be an inner center of gravity. I need to see what this requires." Iz knjige: The Reality od Being - Jeanne De Salzmann

Poslje nekih jučerašnjih zbivanja i Bivanja, a sinodnjih i današnjih promišljanja, Uvida, pokušaja dubljeg Razumijevanja, sagledavanja činjenica u vezi sebe i života koji vodim, ili bolje redi kojim sam vođen u skladu sa Zakonima i Silama koje djeluju, izvan ili unutar moje Volje, a u skladu Višim Ja ali ne manje u skladu sa onim Nižim "ja" koja imaju svoje Uloge, životne ili manje životne u mojoj svakodnevici, ovaj tekst De Salzmanke je bio dovoljno smiješan, al ne u negativnom smislu, ved u onom Intuitivnom, Uvidnom Smislu koji u skladu sa sve gore pomenutim ili kako bi to mogao redi Vibratorno istim, u skladu sa Unutrašnjim i Spoljašnjim Vibracijama. Nisam mogao a da se ne nasmijem Proviđenju i njegovoj igri naročito nakog jučerašnjeg smrzavanja na Kolodvoru i Uvida koji su se dešavali. Mogao bih redi, meni su se dešavali, kada to "meni" ne bi bilo više izlizano, kada to "meni" ne bi bilo previše smiješno i loše razumljivo ukoliko bi si dopustio da ga u ovom smislu koristim. Naravno, nije falilo ni drugih Simbola, Ukazivanja sa drugih strana, koja potvrđuju, uvijek dobro došle Sumnje u sve što radim i kako to radim, sa stalnim Preispitivanjem svakog poteza, igre, uloge koju igram, svjesno ili nesvjesno a opet sve to u skladu sa Uvidima koji se vuku neko vrijeme zmanom kao izgladnjeli vukovi pokazujudi mi da je došlo vrijeme da se ostave stare Staze i Bogaze Puta kojim sam išao ili kojim idem, držedi se i preispitujudi svaki korak, svaku riječ, informaciju, Znanje koje sam imao ili imam. Jednom, mogu redi davno isto kao i nedavno jer vrijeme je tu nebitno, godine su samo djelič, hiljaditi djelid Vječnog Bida koje ono ni ne primjeduje, koje ni ne percepira onako kako mi to vidimo, za koga je jedan životni vijek 23

manji od bljeska Munje, za koga je čak i Istinsko Ja samo bljesak koji u tamnoj nodi bljesne i osvijetli okolinu koju uskoro zaboravimo. Da, jednom mnogo davno, da se ponovim, jedan Mudar čovjek mi je rekao jednu zanimljivu rečenicu, koju sam razumio u skladu sa tadašnjim Razumijevanjem koje je sada smiješno i vrijedno dobre zezencije na njegov račun, ali u isto vrijeme vrijedno jer Dvojnost ispunjava svrhu same sebe u Uvidima koje Bide ime. Ta rečenica bila je nešto što mi se urezalo i znao sam da ima nekoliko razina značenja, a sve to, opet i ponovo, u skladu sa Razinama Učenja. Tj. mogao bih redi rekao je nekoliko rečenica koje se prenose sa Majstora na Učenika, sa Učenika na Majstora, i koje traju po nekoliko godina. Jednom me je neko upitao, "kako čovjek Radi na Sebi kada "dostigne" određene razine, kako Majstor tada sa njim radi?" Odgovor je po prilično jednostavan, paradoksalan, i zanimljiv, opet i ponovo, u isto vrijeme. Dobijete par nerazumljivih rečenica koje razumijete i tada i sada na određen način svojestven Stepenu Zrelosti Bida i Stvarnosti koju Um i Tijelo žive kao odbljeska Razine Bida. I koje, kada god ih se sjetite, imaju neko dublje, jače, bolje značenje od prvog trenutka, koje je UVIJEK NOVO i neponovljivo jer vam pokaže da NIŠTA NISTE razumijeli. I tako iz kruga u krug. Rad na tom nivou se prenosi šturim riječima sa kojima možete raditi nekoliko godina, sve dok ih ne ostvarite, a i tada to dobija novo značenje. "Moraš se odlučiti između svog svakodnevnog "ja" i Višeg Ja. Moraš da se prepustiš tom Višem Ja bez ostatka, potpuno i bez razmišljanja o tome da li deš nešto izgubiti, kao što sada razmišljaš. Nemaš šta da izgubiš osim sebe, a to sebe si ved izgubio. I sada znaš da nikad to "sebe" nisi ni imao, sem da si vjerovao da ga imaš i održavao tu sliku." "Moraš se okrenuti još dublje i još senzitivnije Sebi i ispoljiti to Sebe u svom svakodnevnom životu bez ostatka i žaljenja za starim i onim što napuštaš." "Tada deš otkriti što znači Igra Svjesnom Energijom ili Energetska Svijest" "Ne traži nikog, ni Učenike ni Učitelje, ved se prepusti tom Sebi bez ostatka da te vodi i ono de te dovesti tamo gdje i trebaš biti." Šetajudi i čekajudi autobus koji je kasnio dobrih sat i pol, pokušavajudi šetnjom da se ugrijem, sjetim se određene "tehnike" koja u nekoj mjeri pomaže da se apsorbuje određena atmosfera ili vrijeme u kojem se nalazimo kako bi to lakše pregurali i odradim je i uspijem da se opustim na tom hladnom vremenu i u tom momentu skupi se nekoliko Utisaka povezanih sa specifičnim sjedanjem koje me poveže sa onim gore rečenicama, sa trenutnim Stanjem, sa razmišljanjima i Uvidima zadnjih dana, ali i sa Simbolima koji mi se pokazuju neko vrijeme i to sve me gurne u jedan jako fin Uvid, koji i ne želim nešto 24

pretjerano opisivati, ali koji pokazuje što to mi Jesmo, kakvo smo mi to ispoljenje, što je to što se kroz nas u stvari Ispoljava a mi, pod uticajem Neosveštenog Uma, mislimo da smo to mi. To trenutno, mogu redi nekoliko minutno, sagledavanje onog što Jesam i onog što Svijet oko mene Jeste, ta uvezanost, nešto što De Salzmanka opisuje ovim tekstovima koje sam danas čitao, i dotiče to na neki određen način samo drugačijim Jezikom, me je na trenutke zadivilo, na trenutke zaprepastilo, na trenutke pokazalo sav smisao onog odakle dolazim, što jesam i kamo idem, trenutak koji je meni lično premalo trajao i brzo se izgubilo u hladnoči popodneva. Uviđanja jedinstvene uvezanosti Svijesti i Energije, njihovoj isprepletenosti, igri da to tako kažem. Trenutke u kojima Uviđamo da "ja" koja živimo, tj. koja nas žive i ona Supstanca unutar nas koja nam daje osjedaj da smo to mi, lično i personalno što bi se reklo, nemaju nikakve veze sa nama samima ali opet s druge strane, opet u skladu sa Dualnošdu, to i jesmo mi. To je ono što godinama Rada i Znanjem koje imamo polako i sigurno razotkrivamo, da smo mi ujedno i grublja i suptilnija Svijest i Energija, koju bih mogao izraziti onim što je dao Mr. G. sa Vodonicima, ili čak nadi to i u njegovoj Kosmologiji, ili čak za to iskoristiti Eneagram ili Oktave ili Sile, nebitno koji dio jer svi o tome govore. No, iako bih to sve mogao iskoristiti u pojašnjenju ovog, vjerujem da bi me samo nekolicina nekolicine razumjela, stoga i nedu da to koristim, ved du probati da pojasnim drugim riječima, svakidašnjim Jezikom. Zamislite ogromnu površinu Leda. To je Tijelo. Svi znamo da se Led može zagrijati i da se tim zagrijavanjem pretvara u Vodu. To je naše Drugo Tijelo. I također znamo da daljnjim zagrijavanjem Vode, onda se pretvara u Paru i to možemo vidjeti kao naše Trede Tijelo. Ono što bi nazvali Naše Istinsko Ja, naše Više Ja. No, tu nije kraj Transformacije i za ovo Četvrto Tijelo malo je teže nadi simboliku. Možda bih mogao redi Prostor u kojem se to sve zbiva, u kojem se nalazi i Tijelo, i Drugo Tijelo i Trede Tijelo. Ili drugim riječima Led, Voda i Para. Mi Jesmo svo Troje u Ispoljenju kao Tri Sile, ali i ono Četvrto Neispoljeno, da to tako kažem. To u čemu se Tri Ispoljava u svim obliku i izvan njega. U tom momentu gledati to Troje i shvadati povezanost toga, način na koji se to zbiva, ali i Razumijeti da je to isto sa nama, kao što je oko nas, znači Razumijeti u nekoj mjeri djelovanje Zakona, Sila, Kosmologiju, Vodonike, Tranformaciju, Djelovanje, itd... itd.. Shvatiti što je to Energetska Svijest ili što je to Svjesna Energija, kako onda Djeluje, što to znači da Djeluje, što je to u tom odnosu Bivanje a što Ispoljenje. Koliko god nas to čini, toliko to nismo mi, a ujedno sve smo i ništa smo. Daje novu dimenziju Bivanja a uništava staru dimenziju Bivanja. Da se 25

razumijemo, ništa tu nije novo, nema tu ničega što ved neko nije pojasnio, dao objašnjenje, ili nešto slično tome. Sve ovo, kao neki lični dnevnik, govori da stari Motivi i Ciljevi moraju da se odbace, da otpadnu kada dođe vrijeme za to, i da se stvore novi, mnogo viši Motivi i Ciljevi, da se čovjek predaje toj Višoj Volji, ali ovaj put bez nagađanja, bez promišljanja ili Sumnje, da se rastvore stari obrasci življenja i ispoljenja, da se rastvore stare navike i Osobine koje pripadaju nečem što smo do sada živjeli. I ovo što kažem ne odnosi si se samo na neke, ved na sve ljude koji zakorače Stazom na kojoj moraju izgubiti sebe zarad Sebe, na kojoj moramo Umrijeti da bi smo Živjeli. Što kaže De Salzmanka, moramo se otvoriti toj Prisutnosti ali na nečin da odbacimo "ja" koja smo živjeli, da uključimo Cjelovitost, cijelog sebe u zajedničkom Motivu i Cilju koji bi objedinio sve Funkcije, tj. Centre, koje imamo. Moramo nadi nove Ciljeve i njima se podrediti, nove Zakone i Sile koje nisu pod djelovanjem Nižih "ja", ved koje pripadaju Višem Ja ili Višim Zakonima i Silama od onih koji ovdje, u svakodnevnom životu, vladaju. Teško je odustati od onog "sebe" na koje smo naviknuli i koje podržavamo, jer mislimo da smo to mi. Čak je teško i onda kada Uvidimo da to što Jesmo nema veze sa onim što smo mislili da jesmo. Jer Sile i Zakoni djeluju na nas još vedom snagom kako bi nas zaustavili tu gdje jesmo. Ali ako nam je namjera da idemo tamo gdje smo se zaputili to je upravo prelazni korak, stepenica koju moramo napustiti i koraknuti na sljededu. Dati se Višem bez ostatka, prepustiti se bez obzira kamo to vodilo, ili što to značilo, ili drugim riječima, izabrati određenu Izuzetnost, orijentiranost ka Višem, da ne upotrebim riječ "postati izabran" jer je totalno pogrešno razumijemo. "Postati izabran" ne znači da vas je neko izabrao, da ste bolji od drugih i tome slično, kako inače tumačimo tu riječ, to znači dopustiti određenim Zakonima i Silama da preuzmu djelovanje kroz ovo Tijelo i Um, doputiti Bidu da se ispolji na svoj način, u skladu sa svojom Zrelošdu. Ne želim više da vas zbunjujem ovim što mogu napisati, iako pazim što du redi, sem dodati da morate jasno odlučiti kamo želite idi, dati se tome bez ostatka i krenuti tamo gdje ste krenuli. Inače Rad nede dati rezultat koji je potreban. A sve to opet u skladu sa onim što Jeste i što znate da Jeste, bez obzira na razinu toga što znate.

26

Ezoterični Rad i Lažna Ličnost Vjerujem da ste se zapitali kako da znamo kada nešto ide u Ličnost, tj. Lažnu Ličnost a kada nešto ide tamo gdje bi i trebalo da ide, ka Sebstvu, Bidu ili kako to ved zovete. Ako obratimo pažnju možemo vidjeti da Lažna Ličnost predstavlja Uloge, Maske, Igre koje igramo, ono ka čemu težimo kao Ličnosti tj. Uspijehu, pretjeranoj brzi o Umno-Tjelesnom aparatu, predstavama koje igramo pred drugima, slici koju imamo o sebi i našoj svrsi koju bi željeli da imamo i kojoj težimo i slično. S druge strane Sebstvo nema ta očekivanja, niti ono ima neku zemaljsku svrhu kako to zamišljamo sa Umom. Ono što je vezano za Sebstvo je Rast i Razvoj njega samog što je, mogao bih redi, potpuno različito od Ličnosti. No, i tu možemo nadi određenu povezinicu, jer sve oko nas je isto kao i na višim razinama. Razlika je u Razmjeru određene stavke, ali i u Kvalitetu. Kao što se razvija Ličnost i Tijelo, tako se razvija i Bide ili Svijest ili Sebstvo. Na isti način, s nekim neznatnim razlikama, moramo raditi na Razvoju i Rastu Bida kao što to radimo kada je u pitanju Um i Tijelo, ili Ličnost, Lažna Ličnost i slično. No, krenimo prvo od početka, onog u nama što se prvo očituje kada krenemo na Stazu. A to je Imitacija. Osmotrimo oko sebe, ako smo u kudi, ili pogledajmo na sebe ako smo vani. Šta prvo vidimo? Kod vedine to je određeno obilježje onog što sljedimo, ili drugim riječima ono što Imitiramo. Kod nekog de to biti neki znak ili simbol, o kojem skoro da i ništa ne znaju, kod nekog drugog to je način odjevanja, kod tredeg to je određeni spoljašnji Stav koji ispoljavamo u različitim trenutcima kao obilježje naše duhovnosti ili religioznosti ili čak Ezoteričnog Rada. Niko nije izuzet ovog pravila, a kasnije u tekstu kada se usmjerim na Unutrašnje Imitiranje to demo sami primjetiti. Sasvim je normalno da Imitiramo, jer i naši početci, naši prvi dani života su Imitacija. Dijete Imitira odrasle, autoritete, okolinu te na taj način stječe određene Osobine, a naročito Negativne Emocije. Spoljašnjim kidenjem mi igramo upravo ulogu Uma ili ulogu Lažne Ličnosti koja sada projektuje određena očekivanja na to što smo izabrali kao Put, kao Stazu, i sebe ugrađuje u same Ideje Staze ili Učenja, u simbole tog Učenja ističudi ih iznad ostalih i dajudi im određene povezinice unutar sebe ali i izvan sebe, tj. drugim riječima Identifikujemo se sa Učenjem, Stazom i njenom simbolikom, idejama i slično.

27

Imitacija nas prati od prvog koraka pa do, mogao bih redi, i zadnjeg koraka. Čak i kada skoro ništa na nama ili oko nas ne pokazuje tu Imitaciju i kidenje simbolikom Staze ono opstaje duboko u nama. Sve oko nas, u početku ali i na sredini Staze, pokazuje da mi pripadamo određenom Putu. To je lako zapaziti. Kuda nam je okidena raznim simbolima, odjeda nam je simbolična, nosimo simbole na sebi, družimo se ljudima koji isto to rade, slike oko nas odražavaju te simbole, stavovi, ideje, asocijacije, unutrašnje pridavanje značaja, okolina, itd.. itd. Svi koji nas znaju jako dobro su upudeni u ono što radimo, a ako i nekim slučajem skrivamo to od okoline, kao poneki ljudi - ne zato što to tako treba, ved zato što se boje da to neko sazna - imademo neki skriveni kutak na kojem de to biti izraženo. To je početak izgradnje određenog sloja preko Ličnosti, dodatnog sloja da to tako kažem, jer vedim imamo Lažnu Ličnost koju vučemo iz djetinjstva u koju ulažemo određeni napor u njenoj izgradnji i održavanju. Citiramo, Imitiramo, forsiramo Slike o Sebi u skladu sa tim što sljedimo, imamo masu slika lične prirode koji pokazuju kako smo mi duhovni, kako sljedimo određeno učenje i slično. Uzmite slike na Faceu. Svi ih imamo. Neki samo određene Simbole, drugi fotografije u kojima su okideni simbolima ili rade asane ili tome slično. Jedno je ako to neko radi Svjesno sa određenim Ciljem, drugo je to kada to neko radi jer to prosto iz njega izvire. Poslje Imitacije krede Citiranje, folozofske ideje po kojima počinjemo da živimo, ili kako bi to rekli, Filozofije Života, Ideje koje živimo i trudimo se da ih živimo i prenesemo na druge. Svi smo i "proroci" i "sljedbenici" u isto vrijeme. Okružujemo se knjigama, određenim autorima, autoritetima koji filozofiraju isto što i mi, Imitacija se širi u svim pravcima ali je više naglasak na tzv. Filozofiji Života. Postajemo vegetarijanci, ubjeđujemo druge da MORAJU da poste, da budu vegetarijanci ili vegani, da moraju mantrati, meditirati, vjerovati u boga ili đavola (pošto su to dva ratna druga). Ne slušamo niti prihvatamo savjete nikoga ko nije na "stazi" kao i mi sami, i to po mogudnosti na istoj stazi. Spremno lajemo na sve što nije naše, svoje čuvamo tuđe pljujemo - to bi bila jedna od najjačih karateristika Filozofije Života koju sada Imitiramo ili kako to volimo redi, Živimo. Nakon toga postajemo "pokretni cirkus čuda" kako je to nazvao jedan Majstor. Gdje god idemo ispred nas ide Imitacija i "Filozofija Života". Mogu redi da širimo miris oko sebe na kilomentre i svi nas mogu na vrijeme prepoznati. Demonstriramo naše veliko i široko razumijevanje i ako kojim slučajem naletimo na neko ko je otporan na to, spremno lajemo u svoju odbranu a da nas niko nije ni napao. Ispunjeni smo raznim samoopravdanjima i citatima iz svetih knjiga, spiritualne literature, raznih oshoa i tollea, znamo sve 28

samo treba da nas upitate. Mirišemo, cvijetamo, i sve u svemu sasvim ljepo izgledamo tonedi u sopstveni smrad sve dublje i dublje a što je još zanimljivije to svi vide samo mi ne. Kao i u svemu drugom. Sve to što "radimo" ide tamo odakle je i došlo, u Lažnu Ličnost. Ona ima potrebu da demonstriranjem, za privlačenjem pažnje, za citiranjem, širenjem "mirisa" duhovnosti ili religije ili Ezoteričnog Rada. S jedne strane to je normalno za Religiju ili Spiritualnost, no za Rad to je potpuno pogrešno i štetno. Možemo redi da moramo razviti spoljašnjost kao i Um u određenom pravcu, tako da je to s jedne strane sasvim normalno. I ja ovdje ne pričam ljudima koji tek trebaju da uđu u spiritualno-religioznu osnovnu školu. Kada ovo pogledam sa stanovišta Ezoteričnog Učenja (ova kategorija je poprilično rastezljiva), Ezoterično znači Unutrašnje, samim tim Ezoterični Rad znači Unutrašnji Rad na spoljašnje imitiranje, slika ili tome slično. Filozofija Života nije sam Život. To je Filozofija. Nakon Filozofije postajemo Teoretičari. Znamo Teorije o svemu i svačemu, od Religije pa preko Spiritualnosti pa do Ezoteričnog. Ali kao i kod gornjih karakteristika tako i Teoretičar ima potrebu da uvijek bude u pravu, ima određenu krutost koju zadržava jer se iza nje štiti. Sve mora biti pod kontrolom i teorija koju ima i kojom vlada mora da da fini sloj okoštalosti s kojom se štitimo. U vedini slučajeva kod ovog stepena vedina spolješnje simbolike otpada ali ostaje jedna mnogo gora koja je vezana za unutrašnjost i samu srž Uma. Zen Učenje ima jednu izreku za takvo stanje: "Bazdiš na Zen!" O Zenu znaš više i od samog Majstora Zena. Svi Majstori u odnosu na Teoretičara nemaju blage veze o onom što uče. Prije nekih 10 godina, došao mi je Majstor i rekao nešto slično ovom što sam rekao za Zen. "Znaš Bhaerava, ti o Tantri i Radu znaš više nego ja. U tim Teorijama porazio bi i najvedeg Majstora u ovom trenutku." Pomislih da mi je dao kompliment. Ali znajudi (zahvaljujudi teoriji) što Tantrički Majstori znaju da rade, crv sumnje je ušao u Um. Znao sam da to nije ono što mislim da jeste, ved nešto sasvim drugo. Danima me je to kopkalo dok nisam skužio što je rekao. Kao Teoretičari Života znamo sve. Sve nam je poznato, svakom smo poklopac, puni smo savjeta i to praktičnih savjeta koji svima pomažu ali ne i nama. Često čujem od ljudi koji su još uvijek duboko u Teoriji Života kada im se spomene neka stvar, neka Ideja ili neko Učenje, kako kažu: "O znam ja to. Čitao sam o tome. Šta on meni hode redi, pa valjda ja znam sve što o tome piše, sve knjige o tome sam pročitao." ili nešto u tom smislu. Svi smo Teoretičari, Filozofi, Citatori, Imitatori. Sve to imamo u sebi. Ono što je bitno jeste Praktična primjena toga.

29

Kada Filozofija postane Teorija, kada Imitacija i Citati postanu Praksa, kada se sve to spoji u Praktičnu primjenu, tada sve dobije neki drugi "miris". To više nije "Bazdiš na Zen" to je "Ukus Zen-a!". A to je ved neka drugačija stvar. Što više Znate manje govorite. U tom smislu da niste svakom loncu poklopac. Nije stvar u tome da li imate što redi, ved da li imate KOME to redi. Počinjete tražiti "miris" kod ljudi. Kada ga osjetite tada govorite. Ako ga nema, bez obzira gdje se nalazite, među kojim ljudima obitavate, ko vas okružuje, duhovni ili superduhovni, niste uvjetovani da dajete odgovore. Na njihova pitanja, ako nema tog "mirisa" dajete odgovore koji su više zezancija, šala, duhovitost, igra, ništa pretjerano ozbiljno, ništa sa nekim određenim smislom, a često puta i to jako često, samo potvrđujete ono što oni misle jer NE OSEDATE da je bitno da nešto kažete u vezi toga pa makar to bilo POTPUNO POGREŠNO što potvrđujete. Tada možemo redi da je taj čovjek prešao prag Spoljašnjeg Učenja i ušao u smisao Ezoteričnog. Tek tada možemo za njega redi da je stupio na Stazu. Ne prije toga. Što znači da tek tada ono što Zna, ono što Uči sam ili što druge Uči ide u ili iz Bida, ne iz ili u Lažnu Ličnost. Taj dio, kada Učenje ide u Lažnu Ličnost ili iz nje, neki nazivaju i Spiritualni Ego, ali taj naziv je u biti podosta loš i pogrešan. No, taj Stepen ima svoje mane, a te mane se očituju u blagoj mučnini kada je riječ o svim vrstama Učenja. Takvom čovjeku se javlja mučnina u stomaku kada čita, sluša ili šta ved, bilo šta što ima vize sa Religijom, Spiritualnošdu pa čak i Ezoteričnim. To ne znači da to ne valja i da ne odgovara Stepenu Svijesti određenog tipa ljudi, ali njemu više ne. Tada se javlja jedna zanimljivost a to je da on počinje da uživa u svakodnevnom žvivotu. Više nije u sukobu sa njim, kao što više nije u sukobu sa sobom. Naravno to ima svoju cijenu, a ta cijena jeste da on mora izazivati sukobe u sebi radi određenih ciljeva Rada, ali sada ne pričam o tome. Unutrašnja Cjelovitost koja mu se pojavljuje počinje da daje određen "miris" ili "ukus" samom životu, i on prepoznaje Sebe kao ispoljenje samog Života, ali ovaj put daleko od onog lažnog mističnog na koje se pale Očajne Domadice i Filozofi koji Bazde, jer ovaj put on zna što to znači. Vedini on ili ona više nisu zanimljivi, nemaju ništa što te ljude privlači i po prvi put ti ljudi ne privlače više površinske slojeve ljudi koji su Spiritualni, Religiozni, Ezoterični. Oni bježe od njih jer im "ukus" tih ljudi više nije fin i privlačan. Tada počinjemo da shvatamo koliko smo bili lažni i koliko smo još lažni i počinje borba za Sebe, ali ovaj put za ono najdublje u nama, ono što Istinski znamo da Jesmo. Tada shvatamo što znači ne imati Asocijacije ili sprečiti Asocijacije kada nam one nisu potrebne kako bismo stekli dovoljno Energije ili Transformisali nešto. Tada svhatamo šta znače Rekacije i koliko nas one udaljavaju od nas samih. Tada shvatamo da ne moramo da tražimo 30

Odobrenje od bilo koga, boga, đavola, ljudi. Tada više ne čitamo knjige "velikih svetitelja i prosvetitelja" ili ih čitamo kako bismo se odmorili od svog Unutrašnjeg Rada, ili da se smijemo vicevima koji unutra pišu, ili da se prosto zajebavamo sa tim što unutra piše. Tada više ne Meditiramo, niti radimo Pranayame, a ponajmanje Mantre i slične stvari koje stvaraju buku u našem Umu. Tada Asana postane svaki pokret i znamo kako da prodremo u tajnu Asana, Pranayama postaje Udisaj i Izdisaj i Kumbaka (zadržavanje Daha) koji nastupaju u svakom trenutku 26000 puta dnevno, Mantra postaje Namjera i Svjesnost, Meditacija sjedinjenost sa sobom čak i kada vičemo na komšiju jer ako ne vičemo i ne svađamo se sa njima barem dva puta godišnje postajemo za njih "čudni" i trudimo se da budemo dobre komšije, jer kakav je to dobar komšija koji se ne prepire sa nama. Crv ispred nas postaje Objekt duboke Meditacije koji izaziva Ekstatičnost Emotivnog Centra i koju koristimo kako bi nas podigla na viši Stepen Svijesti. Žena ili Muškarac koji je ljut na nas postaje izvor našeg najdubljeg Rada i Transformacije i još im pomažemo da budu još više ljuti na nas, čak i ne pričamo s njima jer nam je to u tom trenutku zanimljivo. Seksualni čin postaje Svet Čin, čitanje Svetog Pisma, Bhagavad Gite, ili bilo koje Svete knjige i u očima partnera tražimo duboko odustvo Uma i trenutak kada se pojavljuje Istinsko Bide par sekundi prije Orgazma ili ako imamo srede da nas gleda u oči dok ima Orgazam i TO se ispolji u tim očima. I tek tada znamo što znači Budi to Što Jesi. Ne prije toga. I tu se otvaraju kapije Mističnog Vjenčanja Duha i Materije, Svijesti i Energije. Pijemo kafu sa Šivom, Isusom, Muhamedom a navečer ispijamo nektar Vječnosti sa njihovim ženama. To je prvi korak u Vječnost i Besmrtnost. Ali to sve smijemo jer otpuštamo ono što smo držali cijelog života. Posmrtnu Masku preko nas samih koju nazivamo Lažna Ličnost. Nismo ništa bolji, ništa vedi od najvedeg, ved smo čak i najgori, najniži, smiješni, bahati, glupi, prepredeni, lisice, mudraci, kriminalci, svetci, idioti, nesposobni, nespretni, ili ukratko SVE smo i NIŠTA smo. Tada smijemo biti NIKO i NIŠTA jer znamo što to znači, i znamo da i kada smo postigli vrhunac toga NIKO i NIŠTA tek tada smo kod kude. Shvatamo svoju Prirodu, ali isto tako shvatamo korisnost Uma. Što znači da smijemo BITI, ali i UMOVATI (biti Um). Trenje mora da postoji kako bi išli dublje i dalje, ali znamo i da uživamo u onom što Jesmo. Ne može biti napretka ako nema trenja. Ne može avion da poleti ako nema trenja između krila i zraka. Ne može auto da se krede ako nema trenja između kotača i asfalta. Isto tako ne možemo idi dalje ako nema Svetog Trenja između Bida i Uma, između nas i ispoljenog života. No, postoji jedna karateristika u tim ljudima a to je da su oni to što oni jesu. Sada, ovo je jako zanimljivo jer često puta mi mislimo da je riječ o nečem mističnom, sve dok smo Citator, Imitator, Filozof, Teoretičar, Očajna Domadica, ili dok Bazdimo na Zen. 31

Biti to što jesi, ili to što si dobio kao zadatak jeste nešto jako prosto. To je biti to što su Vasane i Samskare odlučile da trebaš biti u ovom životu, kakav god da on jeste. Ako si čistač ceste, ONDA BUDI TO. Ako si mudrac, ONDA BUDI TO. Ono što su nam naše Impresije i Utisci donijeli kao Karmu ili Samskaru to je ono što treba i da budemo u ovom Životu, S TOM RAZLIKOM da MORAMO BITI SVJESNI SAMIH SEBE. Tada Budno Bide koje Zna Samog Sebe, jeste obični prodavač cigareta, čistadica u zgradi, mudrac na pijaci, bog sa tuđom ženom, Očajna Domadica ili šta ved, jer RAZUMIJE ŠTO TO ZNAČI. KROZ TO taj postaje TO i ispoljava TO. On ili Ona savršeno IGRA ULOGU Impresija i Utisaka koje nazivamo Karmom i Samskarom ali POTPUNO NEVEZANI za to što Um i Tijelo rade i kako žive u ovom Svijetu. A opet duboku u tome svemu. To je apsurd Ezoteričnog. Radili ste ko ludak na sebi, plakali, trudili se da izdržite, radili trenje, kontrolisali negativne Emocije, suočavali se sa strahom i svim ostalim da bi na kraju postali opet to od čega ste toliko bježali. Ali KVALITET je različit. Sjetih se sada jedne Zen izreke, da malo Bazdim na Zen: "Prije nego što sam ušao u Zen Planine su bile samo Planine, Rijeke su bile samo Rijeke. Kada sam ušao u Zen, Planine nisu bile samo Planine, Rijeke nisu bile samo Rijeke. Sada kada sam se Probudio, Planine su samo Planine, Rijeke su samo Rijeke." Bilo koji Rad koji Radite, nebitno šta, to mora prodi iza Lažne Ličnosti, iza Imitacije, Bazdenja, Očajne Domadice, Citatora, Filozofa, Teoretičara, pa čak i iza Praktičara, da ne pomislite da je to više od ostalog. To mora Udi u Središe vas samih. Sve Ideje koje dobijate Radom su samo Ideje koje pokušavaju da vas GURNU u SREDIŠTE. I tek tada stupate na Istinski Put ka Samom Sebi.

32

Motiv i Cilj Osnovna odlika čovjeka, kakav je danas, jeste da prilazi svemu površno, misledi da ako je zadovoljio svoju radoznalost, ili zadobio osnovne informacije o nečemu, da to sada poznaje. Sa tim problemom susredu se i ljudi u Radu, jer još uvijek ne shvataju koliko u njima misli Mehanički Um, ili kako bi se reklo Formativni Centar. Vedina Učenika misli da prostim sagledavanjem određenih informacija znaju ono što je trebalo da se zna i da je sada u njihovom posjedu znanje koje su tražili i ništa više ne čine povodom toga, tj. ništa ne čine kako bi te informacije koje su dobili učvrstili, provjerili, dali im kredibilitet u odnosu na sebe. Upravo to je problem mehaničkog razmišljanja koje unosimo i u Rad iz svakodnevnog života. Možemo redi da je to jedna pogubna navika koja ima tandenciju Gravitacionog Uticaja i može uništiti Napor koji se čini ka Osvještavanju samog sebe. Uveliko tome svemu pomaže i ono što sam do sada mnogo puta ponavljao, a to je nerazumijevanje jezika koji koristite, počev od najosnovnijeg jezika, tj. jezika koji svakodnevno govorite, jezika koji vam pomaže u komunikaciji sa drugima, riječima koje koristite i koje “poznajete”, tj. riječima koje MISLITE da poznajete. Bilo koja stavka unutar Rada, bilo koji dio Rada ako nije shvaden na ispravan način, potpomaže krivu Kristalizaciju i samim tim poguban je za daljnji Rad na Sebi.Onog trenutka, kada krenete u Rad, morate biti jasni. Rad nije vaš svakodnevni život, to nije nešto na što ste natjerani da živite jer ste rođeni, ili “osuđeni” na ovaj svijet. Rad je nešto mnogo više, dublje i svetije, da tako kažem, od prostog življenja. Ako Radu pristupate kao što pristupate življenju, životu, tada se bojim da Rad ima tandenciju da postanete SpiritualnoReligiozna zavrzlama, obično mladenje prazne slame. Rad nije život u svakodnevnim smislu, jer Rad ne dolazi sa istog "mjesta" kao što dolazi svakodnevni život. Rad počinje na višim stepenima života, tj. on dolazi sa određenog mjesta u Zraku Stvaranja i samim tim ne pripada "nižim" sferama. Ako Radu pristupate kao nečem običnom, svakodnevnom, to dete od njega i dobiti. Dobidete svakodnevnu glupost, mehaničko maštanje o Radu, sjedanje umjesto Svjesnosti, laganje koje je mnogo mudrije od svakodnevnog laganja, fantaziranje, itd., ali ne i Kvalitet koji Rad nosi sa sobom. Stoga, kada ste se našli u Radu, to samo znači da sada morate zaboraviti na sve što ste do sada radili u svom svakodnevnom životu. To ne znači da dete nekim čudom biti izdignuti iz života, niti znači da ste u nečemu 33

povlađeni u odnosu na druge (kao težnja Uma da bude superiorniji od drugih, da on ima druge zakone nego drugi ljudi), to znači da ste spremni primati malo drugačije Uticaje od svakodnevnog čovjeka, koji ih isto prima, ali njegova ličnost je previše okoštala da bi ti Uticaji mogli da se u njemu ispolje i da ih on svjesno zadrži, primi i na kraju ispolji. Ne možete udi u Rad i tračati ko baba ostale ljude. Ne možete udi u Rad i imati mehaničkost koju imate svaki dan, na koju ste navikli. Morate znati da ulazak u Rad znači ulazak u nešto što ne "prihvata" vaše mehaničke navike i vaš mehanički život. Rad je prag čiji je Cilj dovesti vas do Svjesnosti, Svijesti o samom Sebi, čiji je Cilj transformisati u vama sve ono što vas drži uspavanima, razviti vam Bide. Ako u njega ulazite nesvjesno, da ne kažem namjerno, zadržavate vaše svakodnevne sklonosti, gluposti, mehaničnosti, onda ništa od njega nedete ni dobiti. To nije Rad. To je mehanički život koji sada nazivate novim imenom. Postoji jako puno ljudi koji govore da su Spiritualni ili Religiozni i dalje rade sve gluposti koji karakterišu ljude koji nisu ni Religiozni ni Spiritualni. Isti slučaj je i sa Radom. Postoji mnoštvo ljudi koji govore da su u Radu ali i dalje misle, osjedaju i "čine" mehaničke stvari, žive potpuno mehanički život, samo sada imaju informacije koje im omoguduju da sebe lakše opravdaju, da si daju vedi značaj, da se izdvoje od drugih, imaju savršen alat koji koriste da bolje spavaju. To nije Rad. Ponovo, što znači Rad? Rad je određeno ulaganje napora u određenom smijeru sa određenim Ciljem. Kada to sagledamo sa stanovišta Ezoteričnog Rada, to bi se moglo izredi na sljededi način: Rad je ulaganje Napora koji je smišljen da vodi u smijeru razbuđivanja čovjeka i čiji je Cilj Budnost. Iz toga proizilazi dalje da je Budnost osnovno stanje Svijesti koje je potrebno kako bismo nastavili svoju Evoluciju u daljnjem smijeru. Ako ovo razumijete onda razumijete kritiku koju sam gore upotrebio. Rad ne znači ulaganje određenog napora ka boljem spavanju, ili mehaničkom životu, ili ugodnijem snu. To se mora Razumjeti, tj. to mora postati dio vas kao krv koja teče u vašim venama. Sada dolazimo do onoga što je bitno za čovjeka koji želi i koji jeste u Radu. A to je jasan Motiv i Cilj. Motiv je ono što vas tjera na Rad. Ono što vas je dovelo do teksta, knjige, žive osobe, ono što vas je usmjerilo da krenete da tražite izlaz iz životnih situacija u nečemu što se naziva Ezoterično Učenje. Vaši gorudi problemi, situacije koje ne možete da razumijete, da riješite. Ono što u vama tinja kao nezadovoljstvo sa svakodnevnim životom, svojim životom, svojim ponašanjem, okolinom, neznanjem.. itd. Motiv je, također s druge strane, povezan sa Magnetskim Centrom.

34

Cilj je, mogao bih redi, ono suprotno u odnosu na Motiv. Cilj je ono što želite da postignete, ono kamo želite da stignete, nešto što vam se u odnosu na Motiv čini kao jedino mogude riješenje, ono što de vas ispuniti. Kao i Motiva, Ciljeva je raznih. No, mnogi Ciljevi mogu se svrstati u potrebu da se bude Slobodan, Zadovoljan, Uravnotežen, Miran, Sjedinjen, Budan, Cjelovit, u saglasnosti sa Prirodom.. itd. No, to su Generalni Ciljevi. Nešto što bi voljeli da budemo kao Cjelovit Čovjek. Nešto što je još uvijek jako daleko ali što bi voljeli da postanemo, da dostignemo. Generalni Cilj mora da se poklapa sa Ciljevima Rada. Ako to nije slučaj onda ste zalutali u Rad. Rad nije za vas. Cilj Rada jeste Oslobođen Čovjek, Budan Čovjek, Budnost, Razumijevanje, Cjelovitost, Sloboda..itd. Kada se u vama pojavi neki od Generalni Ciljeva i oni se poklope sa Ciljevima Rada, vi pronalazite da je ono što Rad predstavlja ono što i vi sami želite, ono čemu težite, i vama se dešava Rad. Kažem, “vama se dešava Rad”. Ako razumijete da ne možete da Činite, Djelujete, ved samo reagujete na situacione podražaje, onda vam je jasnije što ovo znači. Čovjek, iako želi da napreduje, NE ZNA kako da se nađe u Radu. Pojavljivanje Rada znači da su se određeni Zakoni na kojima se Rad temelji u vama postavili na određen način i vi ste došli u doticaj sa Uticajima kojim pripada Ezoterični Rad. Drugim riječima, Magnetski Centar je taj koji je "odgovoran" za to što ste se pojavili "pred vratima" Rada. Četvrti Put to pojašnjava putem A, B i C Uticaja. Generalni Cilj, u vama se kristališe tokom nekog dužeg vremenski roka, tj. kroz nekoliko godina stalnog suočavanja, stalnog nezadovoljstva. I negdje u sebi osjedate kako se želite svega toga osloboditi (Motiv), kako želite da možete drugačije reagovati, kako vas više ne ispunjava ono što vas je ispunjavalo do sada. Postoji još niz pojašnjenja zašto se upravo to desilo, a to ima veze sa generalnom svrhom čovjeka, za Uticajima Planeta i Sunca, transformaciji Energije, određenim Svjesnim Šokovima koji su potrebni radi nastavka Evolucije Univerzuma, ali i sa Suncem u nekom malo drugačijem smislu. Svako razuman razumije da nema Sunca ne bi bilo ni nas. I u toj lucidnoj misli krije se jedan od Zadataka Čovjeka, ako i odgovor zašto mi postojimo. Što nimalo ne liči na sentimentalne, infatilne, fantazirajude teorije o smislu i besmislu čovjeka. Kada smo shvatili, tj. u nekoj mjeru osvjestili da želimo da se Oslobodimo, da želimo da budemo Budni, ili u Miru sa samim Sobom, ili tome slično, mi počinjemo da ulažemo napor ka tom Cilju. No, postoji niz ometajudih faktora na tom putu. Ti ometajudi faktori su savršen odraz prirodnih Zakona i ne pripadaju nikakvom Đavolu, ili Bogu, ili ko znam kome u smislu lične odgovornosti i želje da vam ne dopusti da ne napredujete. Ezoterični Rad govori da čovjek jako teško napreduje ka konačnoj Slobodi ili Budnosti, ali da zato mora biti Lukav, Mudar kako bi zaobišao Generalne Zakone kojima nije cilj 35

da čovjek bude Slobodan, tj. koje imaju sasvim drugi cilj u vezi čovjeka i čovječanstva u globalu. No također, Rad kaže da moramo da se oslobodimo Uticaja tih Zakona i nudi niz praktičnih savjeta, načina kako da se čovjek izoluje od tih Zakona, tj. kako da Mudro upotrebi informacije koje mu se nude u Radu kako bi izbjegao njihovom uticaju. Ezoteričko Učenje kaže, da je dobro imati Generalni Cilj, ali da moramo shvatiti da smo suviše slabi kako bi postigli taj Cilj i da moramo da nađemo mnogo bliže Ciljeve, koji su nam lakši za ostvarenje, koji nam nude smjer kretanja ka Generalnom Cilju. Na taj način. Ezoteričko Učenje govori i o Trenutnim Ciljevima, tj. Ciljevima koji proizilaze iz Generalnog Cilja, ali sagledanog u odnosu na našu trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo, sagledanu u odnosu na mogudnosti koje imamo, smjer našeg kretanja. Trenutni Cilj je nešto mnogo bliže nama od Generalnog Cilja. Ako nam je Generalni Cilj Oslobođenje ili recimo Budnost, ili Mir sa samim Sobom, Trenutni Cilj mora proizadi iz sagledavanja naše trenutne situacije u kojoj se nalazimo, naših trenutnih mogudnosti koje imamo, poznavanja naše situacije, poznavanja osnovnih pravila Ezoteričnog Rada, te Uvida u naš Unutrašnji Život. Što znači, da je Trenutni Cilj pomodno sredstvo koje nam pomaže da dođemo do Generalnog Cilja. Trenutni Cilj dobijamo na veoma prost način, ali on traži da sebe poznajemo u nekoj određenoj mjeri, tj. on nastaje trenutnim sagledavanjem situacije u kojoj se nalazimo ali i sagledavanjem i Cjelovitije Slike, tj. Generalnog Cilja koji smo sebi postavili. Primera radi: Moje Generalni Cilj, kada sam prije 15 godina se našao u Radu, bio je da budem u Miru sa samim Sobom. Da se Oslobodim unutrašnjeg terora Uma, da nađem određeni balans u tome svemu što sam tada sagledao u vezi sebe. No, sagledavanje Generalnog Cilja u mojoj trenutnoj situaciji, sa Motivom da sam sebe ne razumijem, da ne mogu da odaberem što želim da živim, da utiske koje ostavljam na svijet oko sebe nisu ono što želim, da mi je dosta da se prilagođavam iz Straha, da ne želim biti Socijalni eho u smislu da ono što su me naučili se ponavlja svakim mojim djelom ili riječju, da mi je muka od onog što u sebi vidim i osjedam jer to nisam onaj “ja” koji sam želio biti, itd., mi je pružio poprilično obeshrabrujudu sliku o mom Generalnom Cilju. Kako da ja takav kakav sam postanem ono što sam sebi dao za zadatak? Kako da održim obedanje koje sam si dao, kada svaki dan se probudim sa nekim drugim sukobima, željama, sukobljenim emocijama, itd.? Tada mi se desio jedan Uvid koji mi je dao mnogo bolju sliku onog što sam želio da postignem. U jednoj određenoj situaciji sam se sasvim bezazleno zapitao: "Kakve ja imam veze sa tim?" Kakve veze sve što živim ima samnom? Što je to u meni što me tjera da prihvatim sve što mi se servira? 36

I to je pokrenulo lavinu razmišljanja i razgovora sa Majstorom. Tada sam shvatio, uz njegovu pomod, da moram da imam nešto zbog čega želim da ustanem iz kreveta i da u svom tom "neredu" sa željom krenem da radim, da se trudim da ispunjavam. Postalo mi je jasno da moram da želim nešto što mogu danas da postignem, ili nešto što mogu da postignem za neko određeno krade vrijeme. Iako tada nisam znao ovako precizno se izraziti u pogledu mnogih Pravila Rada, mnogo preciznijim i jasnijim jezikom, znao sam da moj daleki Cilj nije dobar za moju trenutnu situaciju. Ved da moram da želim, imam Cilj, nešto što mi je mnogo bliže. Shvatio sam da nisam Svjestan, da ne mogu biti Pažljiv u odnosu na nešto, da mi Pažnju odvlače Identifikacije, moji mehanički pokreti misli, emocija i tijela, da nemam Volju da održim bilo šta što sam krenuo da radim jer me uništi moje Nipodaštavanje, i slično. Tada sam, uz pomod Majstora, odredio svoj Trenutni Cilj. On je bio jako prizeman, govoredi jezikom koji sam tada koristio. On je bio da pokušam da budem Pažljiviji u odnosu na svakodnevne situacije, da unosim kvalitet Pažnje u sve što radim (ne Svjesnosti), da se trudim da ne popustim svakodnevnim Mehanizmima koje sam vidio u sebi, da smanjim nepotrebne fizičke pokrete, mentalna kalkulisanja, da probam da budem Iskreniji sa ljudima u Radu i sa Majstorom, itd.. itd. To je bila strahovita borba svaki dan. Ali, baš tu, u toj borbi ZA sebe (ne protiv nečega) mi je pomagao moj Motiv s kojim sam krenuo u ovu Avanturu. Nisam želio nazad u nesvjesno stanje, u mehaničko življenje, u blato iz kojeg mi je ponuđen izlaz (shodno mom tadašenjem razumijevanju). Vjerujte i dan danas imam sve te Ciljeve, Motive, Generalne Cilje i slično na pameti kada Radim na Sebi. Naravno, sada su mnogo suptilniji, mnogo dublji, širi, jasniji, precizniji. Ljudi misle da neko ko je proveo u Radu neko određeno vrijeme nema iste stvari kao oni s kojima se sočava. To je pogrešno mišljenje. Sve je isto, razlika je samo u intenzitetu, dubini suočavanja, prepoznavanjima, mnogo stabilnijom osjedanju Sebe, i slično. Ali sve je isto. Kao i vi, ja sam sebe podsjedam svaki dan koliko sam Nesvjestan, koliko nedovoljno Pamtim Sebe ili drugim riječima koliko sam malo Svjestan, koliko spavam.. i slično. Smiješno mi je kada u razgovoru sa ljudima ili u Radu sa njima čujem kada mi kažu: "Lako je tebi ti si svjestan!" Ne ja nisam Svjestan. Mogu biti svjesniji od ljudi sa kojima Radim, mogu biti jasniji, imati više Volje, itd. ali NISAM svjestan, nisam jasan, nemam Volje, ne mogu da Djelujem (Činim). Razlika ne postoji na tom nivou, ved na sasvim drugim nivoima. Ono što oni percepiraju kao nečiju konstantniju Svjesnost, sam taj to tako ne percepira. 37

Primjera radi: Ako ja stojim na tredoj stepenici na stepeništu koje ima 10 stepenika, a vi stojite na 5 stepeniku, ja mislim da ste vi u boljem položaju, da više vidite, da ste superiorniji od mene. Ali vi percepirate da ima neko na 7 stepeniku ko bolje od vas vidi, ko je jasniji, ko ima pod kontrolom sve ispod njega, ko je svjestan sebe.. itd. Taj na 7 stepeniku isto tako misli kao ja da je neko u boljem položaju od mene, da je svjesniji, da je jasniji, ima više Volje, itd.. itd.. RAD nema KRAJA. UVIJEK ste na POČETKU. Ono što svi u Radu ponavljaju niz godina, jedini Uvid koji se NIKADA ne mjenja može se iskazati na sljededi način: "Tek sada sam na početku. Tek sada razumijem Rad. Tek sada počinjem da Radim na Sebi." A to sam čuo hiljade i hiljade puta, a i sam sam to izrekao stotinama puta. To što vi vidite nekog kao da je on Svjestan "po cijeli dan" on sam sebe vidi BAŠ kao što vi vidite sebe, kao nesvjesnog čovjeka. Kada ste postali jasni sa Ciljem, Generalnim i Trenutnim Ciljem, sada morate uložiti napor ka onom što taj Cilj od vas zahtjeva. Ono što dete često da osvjedičite jeste da ne možete da održiti pažnju na Cilju, da vas Identifikacije, Mehaničnost, pogrešno razumijevanje nečega, Uvažavanje, svijet oko vas, ljudi, vi sami sebe, često vuku (Gravitacioni Uticaji) ka ponovnoj nesvjesnosti, dubokoj Identifikaciji i zaboravljanju Cilja. Sada, Lukav Čovjek (parabola na Gurdjiefovu priču o Lukavom Čovjeku), vam je rekao da morate da budete Lukavi ako želite da steknete Sebe. Što znači, morate na Lukav, Mudar način iskoristiti ono što vam je Ezoterični Rad rekao da de se dešavati, savjete koje vam je dao, informacije koje vam je pružio, i prvenstveno ne zaboravite da je za stjecanje Bida potrebna Žrtva, Napor, Borba ZA Sebe. Sjedate se sada priče o Motivu? Što vam je ono bio Motiv? Što vas je natjeralo da krenete u Rad? Pošto ste osvjestili Motiv, to ne znači da sada možete zaboraviti na njega. I da je sa njim gotovo. Ne. Sada krede Lukava borba ZA sebe, ali uz pomod određenih alata. A jedan od njih je Lukava upotreba Motiva. Motiv je ono što duboko u sebi osjedate kao nezadovoljstvo sobom, životom, okolinom, svojim rekacijama, ludostima, bolovima, patanjama, itd. Morate ZNATI Motiv, ne samo preletjeti preko njega. Morate ga se u određenim trenutcima, kada padne Energija, kada jednostavno sve djeluje na vas mnogo jače nego prije, kada ne možete ostati na Stazi koja vodi Sebi ili Generalnom Cilju ili Trenutnom Cilju, da ga Lukavo Upotrijebite. Ali da bi ga Lukavo upotrijebili morate ga poznavati jako dobro. Što to znači taj Motiv koji vas je natjerao na Rad? Kako se on pojavljuje, kada, kako se

38

ispoljava, što u vama izaziva, kakve su emocije, kakve misli, kakav je položaj tijela, kakvi su osjedaji u tijelu koje on izaziva.. ???? Sada, nemojte na ovo odgovarati mehanično, ved si probajte dati zadatak da proučavate i Motiv i Cilj nekoliko dana. A onda s vremena na vrijeme, kako bi bolje utvrdili promjene, ono što niste odmah zapazili. Motiv se mora OSJEDATI, ne samo znati za njega. Jer znati na svakodnevan način, nije ni pravo znanje ni pravo osjedanje. Ved mehanička informacija koju imate negdje u dubinama Uma i koju koristite po potrebu, kao flaster. ZNATI sa stanovišta Rada znači da na svim nivoima osjedate to što znate. Znači, da Mentalno, Emotivno i Fizički osjedate svoj Motiv.To Znanje je postalo dio vas. I kada ste Svjesni ono se u pozadini osjeda, vi ste svjesni da Znate i Znanje je živio kao i vaša Svjesnost. Da ga POZNAJETE sa svim strana, dubina, situacija i slično. Znači, kada upotrebljavate Motiv kao gorivo za transformaciju Energije, i kao način da uložite mnogo više Napora i Htjenja u ostvarenje svog Trenutnog Cilja i naposljetku Generalnog Cilja, to znači da morate na svim tim razinama da osjedate ono što vas Motivira da uložite taj Napor u pravcu Cilja. Tj. morate se SJETITI svega što ste u vezi Motiva uočili kod sebe, i sjetiti se toga na svim nivoima, znači, Fizički, Emotivno i Intelektulano (Mentalno) u jednom određenom trenutku vremena, tj. kada osjetite kako vas povlače svakodnevne Identifikacije za sobom u Nesvjesnost. Proizvesti Šok na organizam u cijelosti pomodu Motiva kako bi vas on pitaknuo da uložite Napor. Primjera radi: Sjedite na poslu i nešto opušteno čitate, ili radite, ili pišete, ili prosto održavate određeni Napor ka Svjesnosti sebe i onog što radite. U tom momentu, imate sasvim dovoljno Energije i Svijesti da održite to što upravo radite. U tom momentu u kancelariju vam ulazi neko ko de vas definitivno omesti u cilju koji imate, a to je da opušteno provedete dan, sa nekom laganom Pažnjom i željom da radite na sebi (što god to bilo u tom trenuku). Čim ste zapazili tu osobu u vama se desila emotivna reakcija. Upravo ta Emotivna reakcija vam govori da ste Identifikovani sa onim što ste planirali da uradite, jer vas taj neko ometa u tom planu. No, pošto znate da morate da se kredete u pravcu Rada i Osvještavanja Sebe, vi negdje u sebi znate da morate ostati smireni, opušteni, bez produživanja reakcija, svjesni, itd. Tada, ako imate vremena, trenutno se sjetite Motiva na svim nivoima kako vam je pojašnjeno. Osjetite ga Fizički, Emotivno, Mentalno. Šokirajte Sistem kako bi se sve "akcije" malih tiranina u vama povukle. Osjetite svoj Motiv, proizvedite šok sjedanjem na fizičku patnju, emotivnu patnju, mentalnu patnju, osjetite to grčenje koje sve to u vama izaziva jer ste Nesvjesni, i nakon toga, osjetite što želite, tj. osjetite svoj Trenutni Cilj. Što to znači biti Oslobođen svog tog reagovanja, sve te halabuke u vama, biti Slobodan. Oslobodite se Identifikacije sa tim tiranskim malim "ja" u vama, direktno ih 39

pogledajte iz tog stanja koje je u vama probudilo sjedanje na Motiv. I uspustite se u Akciju, Djelovanje, u odosu na situaciju koja je nastala Svjesni Sebe i onog što se u vama zbiva. To je način na koji se koristi Motiv i Cilj u smislu Lukavosti u odnosu na Rad. To je Lukav Čovjek, Mudar Čovjek, čovjek kojem je Život u stvari postao Rad na Sebi. To je praktična primjena Informacije koje Rad nudi. Kada to budete upražnjavali a naročito kada Uvidite da ovo radi svoj posao, tada dete Razumjeti zašto Rad inzistira na jasnom Razumjevanju i poznavanju određenih informacija koje nudi, i zašto vas "gnjavi" da morate da upoznate svaki kutak sebe, te da primjenite ono što Razumijete i Znate u svakodnevnom Životu. A to de dati odgovor na svu Patnju upoznavanja Sebe, inzistiranju na Iskrenosti i Otvorenosti, Deidentifikaciji, uspozavanju Mehaničnosti, Ličnosti, Osobinama, itd.. itd.. Kada se u vaš Rad uključi Emotivni Centar ili Emotivni dijelovi Centara, tada dete znati kako to izgleda Boriti se ZA znanje, informaciju, o Sebi, o Radu. Željeti da naučite, izgarati da što više upoznate ono što vam Rad nudi, ali i suočavati se sa goručom snagom sa svim što vam on donosi. I to je Put, Staza ka kretanju na još vedim mogudnostima koje nastaju sa upotrebom Intelektualnih dijelova Centara, ili Kreativnim Mišljenjem, ili Kreativnošdu u sebi. Sjetite se Rad se temelji na Volji, Svjesnosti i Kreativnosti. To su dijelovi Rada. Iako naizgled sve izgleda odvojeno, sa ove tačke gledišta, svo troje je u stvari jedno te isto, na neki način, samo iskazana u različtim stanjima, ili odnosima. Sjetite se što Ezoterično Učenje govori o Svijesti, Volji, Bitisanju, Znanju, Slobodi.. itd.. itd.. i znadete da je to jedno te isto i da je sve tako duboko uvezano da jedno bez drugoga ne može. Morate si dati OZBILJAN zadatak da ovo upoznate, jer tada dete modi to sve iskoristiti za svoje Osvještavanje i Razbuđivanje.

Motivi i Ciljevi – Pojašnjenja II dio. U prošlom tekstu sam pričao uopšteno o Motivu i Cilju, te sam pojasnio što to znači imati jasan Motiv i Cilj, te kako se oni iskorištavaju u Cilju Rada na Sebi, svakodnevno i kako pravilno iskoristiti Motiv u određenim trenutcima kako bi nas on motivisao (dao nam gorivo) da se suočimo sa određenom situacijom i iskoristimo je za sebe.

40

No, kada krenemo da radimo sa Motivima i Ciljevima pojavljuje se niz "provalija", ili drugim riječima, niz prepreka koje, ako nismo dovoljno svijesni, nedemo primjetiti ili demo ih pogrešno imenovati što de automatski da djeluje na Ciljeve koje smo si postavili. Prije svega, moramo znati zašto smo se uopšte uputili u potragu za Sobom ili u potragu za Smislom života, ili u potragu za Mirom, ili čim ved. Svi možemo redi da nas je na potragu natjerala neka unutrašnja nelagoda, ili neki određeni problem, ili nemod da nešto učinimo (iako je ovo rijetko na početku) ili neko, a ti su manjina, mogu redi da su imali neki neodređen osjedaj koji im je govorio da iako imaju donekle lagodan, ili dobar život, osjedali su da to nije to, da se tu još nešto krije. Takvih je malo, ali postoje. Rad kaže, da mi nismo Jedno, da ne poznajemo Cjelinu, da ne znamo kako da Budemo, da ne možemo da Činimo, Djelujemo, da nemamo Volju, da smo pod jakom hipnozom ili Imaginacijom, da smo stalno Identifikovani, da ne znamo iz kojih Centara “djelujemo”, da nemamo snage ni modi da održimo stanje Svjesnosti, itd.. itd.. Ako smo se u sve to uvjerili, tj. ako smo radili Posmatranje i pokušali da uvidimo sve to što Rad kaže, onda nam se namede pitanje: Kako da održimo Cilj koji smo si dali? Kako da praktično upotrebimo Cilj i Motiv? Kako sve ovo što čitamo, ili čujemo, praktično upotrebimo u svrhu razbuđivanja? Evidentno je da zaspemo u svakom momentu. I samim tim, "zaspe" i naš Cilj i Motiv. Svi se suočavamo sa tim i niko nije zaštiden od Spavanja. San je jedan od najjačih Zakona na ovoj planeti. Drugim riječima, Hiponotisanost je najvedi problem svakoga ko se nalazi na ovom mjestu u Univerzumu, a samim tim i najvedi "neprijatelj" ljudi u Radu. No, da bi mogli da se izborimo sa tim moramo jako dobro poznavati neprijatelja. Zanimljivo je da sve ovo znamo u svakodnevnim životnim okolnostima, spoljašnjem životu, ali kada ovo treba da primjenimo na sebe same, na naš Unutrašnji Život, mi to kao da zaboravimo, što nam govori da postoji niz "programa" u nama koji se trude da ovo ne znamo ili koji se trude da se ovog ne sjedamo. Neki od tih "programa" su Imaginacija, Zamišljanje, Laganje samog sebe, ugodan San, Samosažaljenje, pridavanja Značaja, nedovoljna motivisanost, nadanje, očekivanje, itd… itd.. I upravo svi ovi "problematični programi" su ono što nas sprečava i u radu na našim Ciljevima koje smo postavili. Što je Cilj dalje, to je veda vjerovatnoda da ga nedemo ni dostidi. Zbog toga Ezoterični Rad zahtjeva od Učenika da mora, pored Generalnog Cilja, da ima i Trenutni Cilj. Tj. Cilj koji mu je blizak i koji je u, da tako kažem, vedem dodiru sa svakodnevnim životom, koji je toliko blizak da nam svaki čas pokaže o čemu se radi i koliko moramo unijeti snage u postizanju tog Cilja.

41

Trenutni Cilj mora postati Budilnik, koji svaki trenutak djeluje u skladu sa svakodnevnim životom, te nas svaki moment podsjeda na nas same i ono što želimo da postignemo. Iznenadidete se, barem oni koji su radili ovo sa Generalnim i Trenutnim Ciljem, koliko se Trenutni Cilj može "usitniti" i koliko je potrebno da se on "usitni". Tj. ako nam je Trenutni Cilj da održimo Svjesnost ili Pažnju u svakodnevnim okolnostima, to može postati i Generalni Cilj, tj. Cilj koji je dosta udaljen od nas, tj. nismo u mogudnosti da ga postignemo. Logično je da se pitamo zašto? Što nas to sprečava da postignemo taj Cilj? Bez obzira koliko smo Trenutni Cilj približili i koliko nam se on čini bliskim, vedina Trenutnih Ciljeva je isto tako daleka kao i Generalni Cilj. Konkretno u ovom Cilju, "da budem svijestan u svakodnevnim okolnostima" moramo da pronađemo što nas to sprečava da budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima? Što je to što nam, konstantno, uništava taj Cilj? Što djeluje protiv njega? Ali također, moramo da pronađemo što to znači “biti svjestan u svakodnevnim okolnostima”? U kojim to okolnostima? Šta se pod tim misli? Sa ovim primjerom veoma brzo uviđamo da ono što smatramo "svakodnevnim okolnostima" je veoma široko polje, i da ovaj Cilj više vuče na Generalni Cilj, nego na Trenutni. Pomodu ovoga shvatimo da je naš tzv. Trenutni Cilj - "biti svjestan u svakodnevnim okolnostima" - u stvari Generalni Cilj. Ako možemo "biti svjesni u svakodnevnim okolnostima" onda je svaki Cilj postignut. Imamo Volju, imamo mod da Budemo, imamo mogudnost da Djelujemo, imamo Jedno Ja, itd. No, ne možemo da budemo Svjesni u svakodnevnim okolnostima. No, možemo da se Lažemo, da Zamišljamo, da Fantaziramo, da si dajemo Značaj, da smo Hipnotizirani i slično. Ako smo probali da "budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima" onda smo uvidjeli da to ne možemo, tj. da nemamo snage, a ni modi da to budemo. Tada je sasvim logično, ako želimo da nešto napravimo, da se zapitamo što nas to sprečava da "budemo svjesni svakodnevnih okolnosti". Moramo postidi određeni stepen Pažnje, Posmatranja koji de nam pokazati u čemu to nismo Svjesni, što nas najviše uspavljuje u toku jednog dana, u svakodnevnim okolnostima. Ako na taj način pristupimo "problematici" tada demo vidjeti da, recimo, ne možemo ostati Svjesni ili Pažljivi tokom hodanja ulicom jer nas svaki tren bombarduje masa informacija koje nas odvlače od Cilj da "budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima". Ili, da kada pričamo sa ljudima ne možemo da održimo Samosjedanje, ili Posmatranje Sebe, ili Svjesnost jer smo suviše mehanični dok pričamo. Ili možda nas odvlači neki određeni mehanizam, tipa fizičko tapkanje nogama ili rukama, ili potreba da se drugima svidimo, ili potreba da nas neko prihvati, ili suvišni pokreti tijela, ili mentalno kalkulisanje dok pričamo sa nekim, ili svakodnevno laganje drugima kako bi se osjedali sigurno i prihvadeno, ili negativne emotivne rekacije 42

– koje mogu biti od bijesa, ljutnje, potrebe da jadikujemo, depresije, tuge, ili čega ved – ili zamišljanje da smo ved svjesni, ili jaka mašta i fantazija, i slično. Ako smo ovo uvidjeli onda nam je jasno da ne možemo da "budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima" ved da moramo da djelujemo u suprotnosti sa onim što nas svaki čas izbacuje iz "Svjesnosti u svakodnevnim okolnostima". Naš, ved sitni Cilj, ili drugim riječima, Trenutni Cilj je postao još više Trenutan, tj. postao je mnogo Trenutniji od Trenutnog Cilja. Sada više ne želimo da "budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima" ved možda želimo da PROBAMO biti svjesni u trenutku kada tapkamo nogama po podu, ili kada mehanički pričamo, ili kada počnemo da fantaziramo, i slično. Odjednom nam se otvaraju skrivena vrata naše “Nesvjesnosti svakodnevnih okolnosti” i shvatamo da smo se čak i u tom Trenutnom Ciju samoobmanjivali i lagali. Primjer: Nalazim se na poslu i imam Cilj da budem Svijestan cijelo vrijeme dok sam na poslu. Na kraju radnog dana, ISKRENO, primjedujem da nisam bio ni par minuta Svijestan tokom radnog dana, jer sam nekim čudom (uvijek neko čudo, stalno smo okruženi tim čudima) zaboravio da "budem svjestan u svakodnevnim okolnostima". Ako sam se dovoljno puta razočarao, naročito ako sam to emotivno registrovao, tada mi postaje jasno da ja ne mogu da "budem svijestan svakodnevnih okolnosti" na poslu i postaje mi jasno da moram da Uvidim što je to što me uspavljuje tokom svakodnevnog dana na poslu. Primjedujem, da ne volim posao koji radim, da me ljudi oko mene povlače u moju vlastitu nesvjesnost (ne smijete druge kriviti za to što niste sposobni biti svjesni), da negativno reagujem na šefa i radne kolege, da se bojim da budem iskren prema sebi ali i prema drugima jer bih mogao izgubiti posao i samim tim nemam volje ni želje da radim, niti da budem svjestan na poslu jer me ta Svjesnost svakodnevnih aktivnosti na poslu stalno podsjeda na bolnu situaciju da ne mogu da nađem odgovarajudi posao, i slično. Ovim sam dobio masu malih, sitnih, Trenutnih Ciljeva na kojima moram da radim. I moram da ih odradim kako bi mogao da nešto postignem. Ovim primjerom nam postaje jasno da postoji niz otežavajudih okolnosti koji djeluju "protiv" nas i naše Odluke da "budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima". Mogli bi to shvatiti lično, kao što to mnogi shvataju lično, tada kriviti đavole, aždaje ili koga sve ne zato što mi ne možemo održati stanje Povišene Svijesti ili Stanje Posmatranja, ali objektivno nema nikakvih đavola ili aždaha koje su protiv nas, "ni lično ni personalno", ved samo naša nedovoljna Motivisanost i svi ostali mehanizmi i Osobine koje nas sprečavaju da postignemo Cilj koji smo si zadali.

43

Budimo dovoljno hrabri i sebi priznajmo nešto jako bolno. Nešto što ni u nekim najluđim snovima ne želimo da priznamo. A ta Istina bukvalno bode oči. “Ja ne želim da budem svjestan u svkodnevnim okolnostima!” “Ja sam nemodan da budem svijestan u svakodnevnim okolnostima!” Zar ne? Sjedate se koliko sam putao rekao da Spiritualnost, Religija, ali i Ezoterični Rad može postati najdublja uspavanka? Upravo to je najvedi problem. Svako od nas bi volio da neko drugi umjesto nas napravi da mi budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima ili još bolje da neko drugi se Probudi umjesto nas. Vjerujte mi, ja sam prvi spreman za takvo što. Što bih volio da je tako nekih Hrist preuzeo "grijehe" za mene, ili riječima Rada da je preuzeo "pogrešan rad Centara" i da ja mogu da budem, nekim čudom, vraden "iz mrtvih" samo njegovom intencijom. Fin san, zar ne? Ili jedan još ljepši: Da postoji neki Majstor koji de nekom mantrom, riječju, pogledom, ili čim ved (nije moja stvar kako, ved da to učini) da me odjednom gurne u stanje Budnosti i ja zauvijek ostanem u tom stanju. Nije da to nije mogude. Dapače, mogu to. Ali ne može da popravi mašinu koja nije njegova. Tj. ne može da učini da ja ponovo ne padnem u san. To moram ja da učinim. Postoji niz metoda da se čovjek "gurne" u stanje Budnosti na neko određeno vrijeme. To može Majstor, to mogu neke tehnike, to mogu određeni napori, ali sve to na kraju bude uništeno jer mi ne možemo da se održimo u tom stanju, a ne možemo zato što mašina pogrešno radi. Upravo sve ono gore napisano je pogrešan rad mašine. I mi moramo, bukvalno, da dobijemo jak Emotivni Šok kako bi to pojedinačno shvatili i krenuli da ulažemo Napor ka Cilju Budnosti. Jak Emotivni Šok jeste upravo uviđanje da ne možemo da budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima, ali samo ako smo uvidjeli što je to što nas sprečava da budemo svjesni. Zašto? Mašina ne može da podnese da nešto ne može, jer je sama sebe ubjedila da ona može sve. I upravo to je svrha Majstora. Da kada god se ubjedimo da nešto možemo, on praktično pokaže da ne možemo. A s druge strane pritisak svakodnevnih dešavanja nam više ne dopušta da nastavljamo sa snom. Imaginacija je jedan od najvedih problema rada na Cilju. Što to znači? Šta je to Imaginacija? Imaginacija je ono što nam zamjenjuje Objektivnu Realnost, ili Realnost koja postoji oko i unutar nas. Jedna od najgorih imaginacija koju možemo da imamo jeste da mi nešto posjedujemo, da smo mi sposobni da nešto uradimo, da možemo da djelujemo, da imamo jedno nepromjenjivo Ja, 44

da poznajemo Sebe, da smo Svjesni. No, pored nje, tj. ono što nju osnažuje jesu Odbojnici koji nam ne dozvoljavaju da vidimo kontradikcije u kojima živimo. U gornjem primjeru na poslu. Odbojnik mi ne dozvoljava da vidim da sam ja odgovoran što sam uspavan a ne okolina oko mene, ljudi na poslu, dosadan ili naporan posao, ili šef ili radne kolege. Ja sam taj koji je Odgovoran. Imaginacija mi pomaže da ja zamišljam kako sam Svjestan i da sve što radim, a ima veze sa reakcijama iz sna, radim Svjesno. Tako kada vrištim na radnog kolegu to "činim iz svjesnosti", ili kada sam ljut na šefa to "činim zato što je to nesvjestan čovjek" i slično. Imiganicija mi kaže da sam ja u Radu, da sam Spiritualan, da je bog, đavo ili ko ved na mojoj strani i slično. Samim tim, Imaginacija mi pomaže da ostanem Umišljen kako sam Svjestan i Budan. Odbojnik sa druge strane obezbjeđuje da Imaginacija slobodno vrišti u meni kako sam Svjestan, Slobodan, imam Volju i slično. Odbojnik mi kaže kako su ljudi nesvjesni ne ja, jer ja sam pobogu Svjesno, Probuđeno, Budno bide koje je u Radu. Sve ovo, iako izgleda pomalo šaljivo, jeste naša stvarnost. I sve to djeluje u nama i upravo zbog toga mi ne možemo da "budemo svjesni u svakodnevnim okolnostima". Primjetili sve kako sve što radimo u svakodnevnim životu pokušavamo da odradimo što lakše možemo, bez puno poteškoda, pokušavamo da sve olakšavamo. Ujedno, upravo ta Osobina koju imamo, jeste također jedna od prepreka u Radu. U Radu niste da bi si olakšali život, iako ako ste malo iskreniji možete sebi to priznati i natjerati se da Uvidite kako upravo ste u Radu zato da bi vam olakšalo svakodnevan život. Svi to imamo, niko nije izuzetak. Jer ko želi da sebi oteža? Niko. Sem onog koji zna zašto je to potrebno. Cilj Ezoteričnog Rada nije da nam sve postane lakše, dapače. Cilj mu je da nam sve oteža. I upravo zbog toga unutar Rada se nalazimo pod mnogo više Zakona nego čovjek izvan njega. Pitanje je zašto je to tako? Zašto moramo da sebi otežavamo? Odgovor je prost, i sam se namade. Zato što svakodnevne okolnosti nisu dovoljne da bi nas razbudile. Mi u njima spavamo, nismo Budni. S tim u vezi, ako želimo da se probudimo u svakodnevnim okolnostima i da odradimo ono što smo sebi dali za Cilj, moramo da si te iste okolnosti otežamo. Upravo sve ideje Rada, i njegovi zahtjevi su tu da nam otežaju svakodnevan San. Pogledajte to sa te strane. Rad vas gura u masu novih zahtjeva, daje vam ono što morate da radite, zabranjuje vam čas ovo, čas ono. I sve upravo zbog toga što smo se prilagodili na svakodnevan život, okolnosti i one nas više ne mogu da razbude. Mi smo Hipnotisani svakodnevnim okolnostima i našim Unutrašnjim Stanjima. Naše Unutrašnje Stanje jeste San. A taj San spremno projetkujemo na 45

Spoljašnje Okolnosti i prosto ne možemo da ostanemo Razbuđeni. Upravo zbog toga, dodavanjem određenih Zakona, Rad pokušava da nas natjera da se Razbudimo tako što de nas opteretiti sa svim i svačim, da tako kažem. Budnost nije ono što prirodno imamo, ved je Nagrada za uloženi Napor u tom pravcu. Možemo spavati, bez puno Napora, ali se ne možemo Razbuditi bez Napora. Primjera radi: Recimo da je temparatura u nekom danu oko 48 stepeni. I vama je jako vrude, teško se diše, toliko ste usporeni jer "mašina" pokušava da se rashladi i slično. Ono što treba da učiniti jeste da momentalno ustanete, otežate si neki određenu situaciju, neki određeni vrijemenski period. Recimo ustajete, zovete kolege iz Rada da napravite turnir u Odbojci. Izlazite na betonsko igralište i 7 sati provedete na suncu aktivno igrajudi odbojku. Šta mislite, da li de vam, kada sjednete, biti toplije ili hladnije? Da li de vam temparatura od 48 stepeni izgledati kao prije tih 7 sati odbojke? Nede. Bide vam to normalna temapratura. Zašto? Prosto je, zato što ste “mašinu” dodatno opteretili, ugrijali, bacili je u trenje koje je izazvalo mnogo vedu temparaturu od one oko vas. Tako kada sjednete da se odmorite, temparatura od 48 stepeni spolja de biti hladovina za vas. Upravo to radi i Rad. Gura vas u takve napore, a u isto vrijeme od vas zahtjeva da budete Svjesni Sebe, i kada se malo opustite u svakodnevnim okolnostima, ili kada ih pogledate iz tog Stanja, unutrašnje "zategnutosti", spremnosti, Budnosti, svakodnevne okolnosti više uopšte nisu problem, ved se kroz njih kredete tako lagano da svi oko vas imaju dojam da ste na nekom "speedu", da nešto sa vama "nije u redu", da ste pomalo "čudni", ili da ste stalno (ako ti ljudi Rade na Sebi) Svjesni i Pažljivi. Upravo zato što vas je dotadno opteretio, Rad je uzrokovao da budete mnogo Svjesniji, Pažljiviji, Cjelovitiji, sposobniji, spremniji...

46

Motivi i Ciljevi – Pojašnjenja III dio Do sada smo pričali o Motivima i Ciljevima u skladu sa preprekama koje se pojavljuju, kao i o načinu kako da ih upotrebimo u svakodnevnim okolnostima. Ono što sam naglašavao, u prošla dva teksta, bilo je da moramo jasno znati Motiv koji imamo, tj. ono što nas "tjera", ono što nam je "gorivo", i što nas motiviše da se "bavimo" Radom, tj. ono što nas je istjeralo iz tzv. zone sigurnosti u kojoj smo proveli život i što nas je natjeralo da se upustimo u nešto što se zove Rad. Iako vam je možda ono što sam napisao izgledalo dosta duboko, u smislu da vas je prociznije usmjerilo u istraživanju Cilja i Motiva i samoj podjeli Ciljeva i Motiva, to još ipak nije kraj. Mogao bih redi da je to uopšteno, jer se mnoštvo stvari nije pomenulo, a izuzetno je bitno. Rekli smo da o Cilju moramo razmišljati, da ga moramo razumjeti sa intelektualne strane, tj. moramo znati što to nama znači, kamo nas vodi, zašto idemo ka tom Cilju, i slično. S druge strane, Motiv obično dolazi iz nekog određenog ili manje određenog trenja koje imamo u životu koji vodimo. Drugim riječima, Motiv obično znači da je u nama započeta određena borba sa svakodnevnim situacijama i životom i da je ta borba postala "dosta lična", te mi više ne vidimo poticaja da živimo na način na koji smo živjeli. Kako se ta "borba", "sukob", trenje u nama razvija tako se u nama pojavljuje mogude riješenje tog trenja. Mi stvarno želimo, imamo jaku unutrašnju potrebu, da pronađemo riješenje iz "problema", ili mogao bih redi zagonetke života i da to riješenje problema nas zadovolji. Naši Motivi dolaze duboko iz nezadovoljstva s onim što živimo i kako živimo. Tako da možemo redi da naš Motiv potiče iz Emotivnog trenja u nama. U skladu sa tim Emotivnim trenjem koje osjedamo i koje nas tjera da riješimo "situaciju" u kojoj se nalazimo pred nama se pojavljuje nešto što možemo nazvati određenim Ciljem. Tipa: "želim da se promjenim", "želim da drugačije shvatam život", ili "želim da budem u miru sa sobom", ili "želim da se oslobodim onoga što me sputava i sprečava da živim slobodnije", itd. Ako obratimo pažnju na ono što smo formulisali kao Cilj i što dolazi iz određenog Motiva uvidjedemo kako je Cilj, skoro uvijek, oslobođenje od neke određene Patnje, bola, straha, nelagode, nemodi, i slično. To je jak unutrašnji sukob između Da i Ne, između Sviđanja i Nesviđanja, Nelagode i Lagodnosti, itd. To je određena "volja" koja nas tjera da se nečega trenutno oslobodimo, i Cilj nam postaje traženje određenog riješenja na "problem" ili Patnju koju osjedamo. Rad govori kako Patnja može biti lažna i istinska. Tj. Patnja može dodi iz nekog ubjeđenja, iz laži o nama samima, iz Ličnosti, iz pogrešnih interesa, iz Lažne Ličnosti, i slično. A opet, ona može biti veoma stvarna, direktna,

47

egzistencijalna da tako kažem. Tj. nas na Rad može tjerati stvarna potreba da se mjenjamo, da riješimo situaciju u kojoj se nalazimo, ali isto tako može nas tjerati ko zna koja lažna formulacija koja može imati dodira sa nekim dijelom koji je povezan sa Slikom o sebi, sa predstavljanjem, sa idejama o tzv. radu, za potrebom da budemo Spiritualniji jer to je moderno i poželjno, i slično. Rad kaže da samo stvarna Patnja može čovjeka da dovede do trenutka kada se suočava sa sobom, samo Istinska Patnja ima tu mod. Sve ostalo je samo jedno obično samozavaravanje. Ne bih nimalo pogrešio ako bih rekao da vedina na Stazu Rada dolazi putem lažne Patnje, putem nepotrebne Patnje. Tj. mnogi od nas su došli na Stazu tako što su imali neke određene sukobe u sebi koji su bili pokrenuti nekim nesviđanjem Slike o sebi sa nekom drugom Slikom, koju su u nekom drugom trenutku imali, o sebi. Ako ovo malo dublje osmotrimo veoma brzo demo uvidjeti da NIKO OD NAS nije u Rad došao sa Istinskom Patnjom. Ne kažem da nje nije bilo, ved da je ona bila u manjini, tj. ona je bila manje zastupljena od Lažne Patnje, tj. Patnje koja dolazi iz Slika o Sebi ili nekog ličnog nesviđanja, a ne stvarne potrebe za Radom. Primjera radi: Čovjek koji ima stvarnu Patnju, tj. koji Stvarno Pati, nema vremena za smišljanje intelektualnih tvorevina i Spiritualnih izraza. On nema vremena da se poigrava sa Idejom Spiritualnosti, lažnim predstavljanjem, citiranjem dubokoumnih citata, glumljenjem Spiritualnih veličina i slično. On je prosto, da tako kažem, PORAŽEN onim što vidi u sebi. A ako sagledamo sebe, iskrenije nego što to inače činimo, uvidjedemo da mi više glumimo Patnju nego što je imamo, mi više volimo da mislimo da Patimo nego što STVARNO PATIMO. Recimo, ako pogledamo određeni vremenski period koji smo proveli u nečemu što nazivamo Spiritualnost, ili ako pogledamo vremenski period koji smo proveli u Radu, primjetidemo da je taj vremenski period bio ispunjen svim i svačim, od predstavljanja, laganja, glumljenja, kičenja spiritualnim dostignudima, spiritualnim iskustvima, buđenjima tredih oka i ostalih spiritualnih gluposti, ali i određenim suočavanjima koja obično dolaze od nekog ispred nas, ko je možda autoritet na tom polju, ili ko je možda mnogo stabilniji i kristalizovaniji od nas, ko nas je "natjerao" da se suočimo sa onim što imamo, ko nas je natjerao da uvidimo laganje koje svakodnevno obnavljamo, ko nas je gurnuo u neku određenu Patnju koju mi sami ne bi izazvali. Zašto? Prosto je. Mi bježimo od Patnje, jer nam nije ugodna. Mi živimo mehanizam Uma, mehanizam tzv. Personalnosti mi se trudimo da imamo što manje doticaja sa Patnjom koja je Istinska. Da bi se to desilo, tj. da bi to moglo da se desi, Um smišlja određenu "patnju" koju proglašava "istinskom" i namješta nam "stvarnu" borbu sa tom patnjom koju je smislio kako bi sam sebi dao dojam da

48

on nešto radi, da se on krede, da je on hrabar i da se suočio sa patnjom, koja je, ponavljam, smišljena iz istog "centra" kao i riješenje te patnje. U dosadašnjem Radu sam se susreo sa masom ljudi, spiritualnih ljudi, koji strašno pate jer umiru sardine u Sredozemnom moru, što tigrovi nemaju što da jedu, što Mađarska nema more, i slične gluposti. To su bili visoko spiritualni ljudi koji PATE jer su NIKO I NIŠTA. Ali to sebi ne smiju da priznaju. U tom strahu da uvide glupost koju žive, smisli su patnje u vezi svega i svačega, samo kako bi sebi opravdali idiota koji živi i uništava vazduh. Oni nemaju nikakve stvarne vrijednosti sem da ostale koji nešto Rade svakodnevno iskušavaju i pokazuju im što to NE SMIJU nikada postati. Sve te tzv. "patnje" su patnje Lažne Ličnosti, Slike o sebi, ubjeđenja, raznih umišljanja. Stvarna, Istinska Patnja jeste kada vas neko udari po malom prstu na nozi, i svaki dan vas udara po njemu. Ono što iz toga proizilazi jeste DA SE ŽELITE OSLOBODITI ugnjetavača koji vas SVAKI ubogi DAN udara po malom prstu na nozi. Ali da bi ste ga se oslobodili, ili da bi ste izašli iz te situacije, MORATE uvidjeti kako ste zaglavili u toj situaciji. Tj. morati vidjeti da li vi možda ne stojite na njegovoj nozi a on samo pokušava da vas na to podsjeti! Drugim riječima, Patnja ima dva kraja. Jedan kraj je laž a drugi kraj je istina. Kojem kraju pripadate, tj. koji kraj Patnje je kod vas možete sagledati samo putem suočavanja sa Patnjom koju proživljavate. Ako patite zato što niste bili na kvarcanju danas, da li stvarno patite VI ili vaša Slika, vaša laž koju živite? Ovi primjeri su vam mogli pokazati, na malo šaljiv način, da Patnja koja vas je natjerala u Rad može dodi iz raznih dijelova tzv. "sebe". I da je jako bitno, za nastavak Rada, da sagledate da li je ta Patnja koju imate nepotrebna ili je stvarno ona Egzistencijalna Patnja, Istinska Patnja. Sa prvom ne možete ništa učiniti sem da je se riješite, i da je smatrate laganjem. Samo druga Patnja vas može natjerati da nešto učinite povodom toga. Ljudi pate zato što o ničemu ništa ne znaju, a misle da znaju. Ljudi pate jer su poistovjedeni sa Slikom o sebi, Laganjem sebe, umišljavanjem, fantaziranjem… Sve to čovejek u Radu mora da sagleda kod sebe. I samo na taj način on de može još više pročešljati svoj Cilj i svoj Motiv. Cilj je ono što de vas u jako kriznim momentima izvudi iz njih. Motiv je ono što de vas stalno tjerati da se suočavate sa sobom i da ne odustajete. Ako se to dvoje bazira na lažima, što mislite da de se desiti? Krah, i ništa više. Dodidete do određene granice i tu dete se slomiti. Rad kaže da Cilj može dodi iz pogrešnog dijela Centara a biti ispravan i da može dodi iz ispravnih dijelova Centara a biti pogrešan.

49

Svaki Centar se dijeli na tri dijela. Stoga, svaki Centar može sadržati tri različita dijela koja djeluju u jednom Centru. Tj. koji imaju svoju volju, svoje želje, svoj Cilj, i slično.

Svaki Cilj i Motiv može dodi iz jednog od ova tri Centra, ali može dodi i iz određenog dijela u nekom određenom Centru, tipa Intelektualnom:

koji se u ovom slučaju dijeli na dva dodatna dijela, tj. na Da i Ne, ili mišljenje sa Pozitivnim Afirmacijom i mišljenje sa Negativnom Afirmacijom. Na isti način su podjeljeni i ostali Centri. Svaki od ovih Centra može biti podjeljen i na (primjer Intelektualnog Centra):

50

Tj. na Motorički dio, Emotivni dio, i Intelektualni dio. Ili Emotivni Centar:

51

Svaki od ova tri dijela Centara ima, da tako kažem, svoju volju koja djeluje u nama. I samim tim, u smislu teme o kojoj pričamo, Cilj može dodi iz bilo kojeg dijela od ta tri dijela određenog Centra. Ljudi žive u Motoričkim dijelovima Centra i samim tim cijeli njihov život je Mehaničan. Mi pričamo Mehanički, živimo Mehanički, imamo Mehaničke želje, motivišu nas Mehanički dijelovi Centara, drugim riječima cijeli naš život je ispunjen Mehaničkošdu. Nešto volimo mehanički, nešto želimo Mehanički, ganjamo uspjeh Mehanički, tj. tjera nas određeni Mehanizam i slično. Na isti način, Cilj može biti potpuno Mehanički, ako dolazi iz Motoričkog dijela Centara. Mi živimo navike, a sve navike pripadaju Motoričkim dijelovima Centara, znači da naša želja za Spiritualnošdu, pa čak i Radom može dodi iz Motoričkog dijela, a to sam opisao i gornjem dijelu teksta. Skoro sva naša Personalnost dolazi iz Motoričkih dijelova Centara. Samim tim sve što je vezano za našu Personalnost jeste Motoričko ili Mehaničko. Kada kažem da o Cilju i Motivu moramo da jako dobro razmislimo, govorim o tome da se i Cilj i Motiv moraju "maknuti" iz Motoričkih dijelova Centra. Oni ne smiju da dolaze Mehanički, ved mora se mora uključiti kompletan Centar u "razmišljanje" ili čak više Centara u "razmišljanje" o Cilju i Motivu. Primjera radi: Motiv može, kao što i najčešde dolazi, dodi iz Motoričkog dijela Emotivnog Centra koji je definisan mehaničkim ispoljenjem emocija i izraza, ili emocijama sviđanja i nesviđanja ili kao rezultat svakodnevnih malih "volja" ili malih "ja" ili malih "želja". Samim tim i Cilj može dodi iz Motoričkog dijela Emotivnog Centra, kao izražaj tih Mehaničkih dijelova u nama. Tipa: želja da se zadovolji određena emotivna potreba koja potiče iz nekog sviđanja ili nesviđanja. "Meni se ne sviđa kako se ljudi prema meni ophode", "meni se sviđa kako neko u radu može biti tako ‘hladan’ na uticaje oko njega", ili "volio bih da imam takvu mod izražavanja kao neko ko je Svjestan", ili "volio bih da imam Volju kao neka osoba koja je ved godinama u Radu", itd., itd. Ali čim se dođe u situaciju da se upotrebi Rad, tj. da se mora raditi na određenoj situaciji, takva osoba jako brzo gubi zainteresovanost i odustaje od rada. Recimo, mnogo Spiritualnih ljudi imaju želju da budu Oslobođeni, da budu Probuđeni, da budu Budni i slično. I kada im se kaže da moraju biti Svjesni Sebe, da moraju da Rade na Sebi, oni završavaju kod nekog Gurua koji im daje mantru koju de ponavljati i koja de im DATI određeno stanje Svijesti. Oni ne žele da budu Budni, Svjesni, Probuđeni, Oslobođeni. Njima se SVIĐA takva ideja, koja stoji na temeljima Motoričkog dijela Emotivnog Centra. Oni bi volili, da nekim čudom, desi se Budnost, Probuđenost, Oslobođenost. Njima se sviđa kako IZGLEDA probuđena osoba (slika probuđene osobe). Oni stvarno mogu da ulažu napor da to postanu, ali ništa ne mogu postodi jer im Cilj, kao i Motiv, dolazi iz Motoričkog dijela Emotivnog Centra. 52

Ili uzmimo drugi primjer: Nekog kome je izražen Intelektualni Centar, tj. neko ko ima težište u Intelektualnom Centru. Motorički dio Intelektualnog Centra sadrži riječi i fraze koje se temelje na Mehaničkom ponavljanju, pričanju, mišljenju, onda na znatiželji, određenom zamišljanju drugih i sebe, mehaničkoj pronicljivosti, određenim mehaničkim umijedem i slično. (Ovdje je riječ o podjeli određenih dijelova Centra na još tri dijela, ali nedu vas sada zamarati sa tim.) U ovom smislu Motiv i Cilj dolaze iz tzv. mudrosti i slike o modrosti koju neko ima, ili iz potrebe za nekim znanjem kako bismo bili mudriji, vedi, spiritualniji od drugih, ili iz zamišljanju kako to izgleda biti probuđen, oslobođen, budan ili iz određenoj sposobnosti pronicljivosti u situacije, ljude i slično, ali koja se zasniva na običnom intelektualnom dijelu mehaničkog dijela Intelektualnog Centra. Njega, recimo, motiviše to što je gluplji od ostalih, to što nije tako mudar u mehaničkim Spiritualnim frazama, i stoga sasvim prirodno je očekivati da takva osoba želi da postane mudrija, tj. da se obogati Spiritualnim riječnikom, novim izrazima, idejama, ideologijama koji de učiniti da on postane mudriji, inteligentniji, umješniji, sa više "znanja", sa poznavanjem spiritualnosti i slično. A ako malo pogledate oko sebe, kako vam se čini vedina spiritualnih ljudi s kojima se sredete? Poražavajude! To je naša stvarnost. Osoba sa tim Motivom de imati Cilj koji se temelji na istim temeljima na kojima je Motiv. Tako da de ona da uči, traži znanje, informacije, ideje i ideologije sa Ciljem da postane pametniji, da postane mudriji, uspješniji, modniji, ali sve to iz Mehanizma, iz Motoričkog dijela, ne iz stvarne promjene. Ona de obogatiti riječnik, naučide nove fraze, "probudide" trede oko, više čakre de zauzeti mjesto samo da pobjegne iz tzv. "nižih" čakri jer su one "loše, nepoželjne, životinjske" i slično, a sve što de raditi bide upravo to od čega bježi. Ako kojim slučajem te dve osobe (jedna utemeljna u Emotivnom Centru, a druga u Intelektualnom Centru) dođu u Rad oni de veoma brzo iz njega nestati, pobjedi. Prosto zato što de se ispred njih isprečiti mnogo vedi zahtjevi koji prevazilaze Motoričke dijelove tih Centra i tražide od njih da uključe Emotivne ili Intelektualne dijelove tih Centra, što je, za njih, praktično nemogude. Nemaju stvarni oslonac u njima, tj. nemaju ni Motiv ni Cilj koji potiče iz tih dijelova Centra. Oni nemaju STVARNU volju da se promjene, niti STVARNU PATNJU, ved samo imitaciju i volje i patnje koja se bazira na Personalnoj a ne Egzistencijelnoj osnovi. A to je slika i spirituanosti i religije, pa čak i mnogih u Radu. Ako vaši Motivi dolaze iz Motoričkih dijelova, to morate uvidjeti jer ako na toj osnovi postavite Cilj, i sam Cilj de biti Motorički, tj. nede modi predi u

53

Emotivne ili Intlektualne dijelove Centra i samim tim nadi dete se pre zidom i dalje nedete modi da se kredete. Očigledno je, ako smo Iskreni prema sebi, da je naš osnovni pokretački Motiv mehaničan, tj. dolazi iz Motoričkih dijelova Centra. I to nije nimalo ni dobro ni loše. No, to moramo posmatrati sa stanovišta Rada i onog što Ezoterično Učenje o tome kaže. A ono kaže da mi moramo "podidi" i Motiv i Cilj na Emotivne dijelove ili Intelektualne dijelove Centra. Ali što to znači? Kako da to učinimo? To su sasvim logička ali i poželjna pitanja koja možemo da imamo. To znači, u primjeru Intelektualnog Centra, da mi moramo da imamo Motiv koji dolazi iz Emotivnog dijela tj. iz STVARNE ŽELJE da se promjenimo, ŽELJE da STVARNO znamo i Razumijemo, da imamo ŽUDNJU za ZNANJEM koje de omoguditi da u sebi doživimo promjenu, ISTINSKU promjenu, ne zamišljenu koja se bazira na Motiričkom dijelu Intelektualnog Centra. A ta STVARNA promjena znači da moramo da težimo ka višem smislu života od onog koji se temelji na Mehaničkim dijelovima. Ne smijemo da želimo promjenu kako bismo bili spiritualniji, ili u boljem položaju u životu naspram drugih a koje se temelji na upoređivanju, lažnim Slikama o sebi i drugim i životu, na ponavljanju mudrih fraza, na običnoj znatiželji, fantaziranju, ved na stvarnoj ŽUDNJI da se promjenimo, MI da se promjenimo, a ne SLIKA o nama. Tada kredemo da istražujemo, tražimo, kopamo za novim informacijama i Znanjem koje demo PRAKTIČNO UPOTREBITI u svom životu s CILJEM da se maknemo iz sna, mehanike za koju smo UVIDJELI da ne donosi ništa dobro nama samima i našem životu. A to je velika razlika, zar ne? Tek kada počenom da koristimo Emotivne dijelove Centra možemo da kežemo da se naš Motiv i Cilj pročišduju i da vode u nekom Istinskom smijeru, Istinskoj promjeni nas samih. Do tada mi samo glumimo i lažemo sami sebe. Moramo da svaki dan preispitujemo svoje Motive djelovanja, da tako kežem, svoje Ciljeve koje smo postavili ispred sebe i ka kojima težimo. Primjera radi: Imam Cilj da budem pažljiviji na poslu, da ne reagujem na šefa ili radne kolege, da sa klijentima koji su stvarno, istinski, dosadni budem mnogo ugodniji nego prije, da ne ispoljavam negativne reakcije na njih, da ih Uvažavam bez obzira što vidim da spavaju, da se trudim da u razgovoru sa ljudima budem mnogo prisutniji i slično. Sve ovo su jako fini Trenutni Ciljevi. No, pitanje je odakle Motivacija dolazi? Što me je motivisalo da sebi zadam ove Ciljeve? Recimo, da sam primjetio da me ljudi više ignorišu kada sam negativno raspoložen, da me šef uvijek uvali u neku tešku situaciju jer nisam svijestan, da je neko od radnih kolega "pametniji" nego ja, da me uvijek neko nadmudri i slično. Znači, moj Motiv se u tom slučaju nalazi u Motoričkim dijelovima nekog 54

Centra. Cilj koji iz toga proizilazi jeste da ja želim da budem "pametniji" od njih, da želim da ih nadmudrim, da želim da budem sposobniji i slično. Pošto imam takvo nešto kao Ezoterično Učenje ili možda neku malo Inteligentniju Spiritualnost u svojoj pozadini, ja znam da ako upotrebim ovo znanje da du imati neku određenu prednost, a da bi to upotrebio moram biti svijesniji od njih, moram da ih "uvažavam", moram da budem "ugodniji", moram da ne ispoljavam negativne emocije, ili drugim riječima moram da budem neidentifikovan sa tim emocijama kako bi moj Um mogao da savlada određenu situaciju mnogo brže nego kada je Identifikovan. Samim tim, ja upotrebljavam ovo Znanje potpuno Mehanički s Ciljem da JA BUDEM BOLJI od ostalih, jer ostali su stoka, idioti, majmuni, kreteni.. itd.. Ili: upotrebljavam ovo Znanje kako bi mi bilo ugodnije na poslu, sa ljudima, sa šefom, ženom (mužom ako sam žena), sa roditeljima i slično. Sve ovo je Motivisano mojim osjedajem Inferiornosti, Samosažaljenja, jadnosti, nedostatka Inteligencije, pameti ili čega ved. Samim tim sve što radim i sve čemu težim upravo je suprotno od toga i moj Cilj nije da ja STVARNO budem promjenjen, ili da STVARNO i ISTINSKI mjenjam svoje reakcije, ponašanje, življenje, ved mi je CILJ da budem "mudriji", bolji, superiorniji od drugih i slično. I to je moja stvarnost. Svi se možemo nadi u ovom. Ali, recimo da imam negdje nekog “crva” koji mi ne da mira i koji potiče iz Savjesti, tj. Svijesti Emotivnog Centra, koji mi kaže “Bhairava, šta to radiš, koji ti je klinac? Sagledaj samog sebe, ne druge, ne njihove živote, ved svoje rekacije na sve to. Sagledaj život koji TI živiš, njegov nivo ispoljavanja u odnosu na sebe. Suoči se sa sobom, ne sa slikom o sebi, sa drugima, itd." i slično, da dalje ne izmišljam “priču” Savjesti u meni. Recimo da je u meni, koliko toliko, budan Rad koji mi govori da moram da u svemu ovom i svim ovim mojim željama da budem Superiorniji ipak sagledam svoju pravu realnost a ne zamišljenu realnost koja se temelji na Slici o meni, Slici o svijetu i drugim ljudima. JA moram da se MJENJAM. Ne drugi. Ne svijet. No, ako ostanem na tome, a ne uložim NAPOR da to vidim u sebi, ništa se nede promjeniti. Taj mali glas Savjesti de biti uskoro zatrpan ostalim malim "ja" koje žele dominaciju i koji se pojavljuju shodno rekacijama na stvarnost oko mene. Znači, MORAM da preispitam svoje Motive i Ciljeve. Na kojim se oni osnova nalaze? Kamo vode? Što su baš takvi kakvi jesu? I slično. Tada, ulažem NAPOR da pogledam KO TO GOVORI iz mene u nekoj određenoj situaciji na poslu, ili na ulici, ili u kudi, sa ženom, mužem, šefom, radnim kolegom. Pažljivim posmatranjem UVIĐAM da su to mala mehanička "ja" koja žele dominaciju, koja žele superiornost, i slično. Ali da bih to UVIDIO moram da se posmatram u odnosu na Motiv i Cilj koji imam u svakom trenutku. MORAM da

55

imam HRABROSTI da POGLEDAM u sebe u tim trenutcima i da se SUOČIM sa stanovišta Rada sa njima. Tada, kada vidim da u toku razgovora sa šefom ja zadržavam tzv. hladnodu, mirnodu, tzv. svjesnost iz potpuno pogrešnog Motiva i Cilja mogu da nešto učinim povodom toga. Mogu da se potrudim da mnogo Iskrenije gledam u tog čovjeka, sa saznanjem da je on stvarno nesvjestan, ALI DA SAM I JA NESVJESTAN. I da ako želim da promjenim situaciju SVOJE NESVJESNOSTI ja ne smijem biti motivisan sebičnim, malim "ja" koje želi da dominira, bude superiorniji od šefa, kako bi on ispao pametniji, mudriji ili ko zna šta. Tek tada možemo nešto učiniti. Tek tada možemo ISKRENIJE definisati svoje Motive i Ciljeve. I tek tada počinjemo da koristimo Rad u njegovoj Istinskijoj osnovi, i kredemo se tamo gdje nas on treba dovesti. Ka Sebi samima. Znam da SVI tako živimo, čak i Radimo na Sebi na taj način. Ali upravo sa Iskrenošdu, kolika god ona bila, možemo da to promjenimo. Ali to znači da moramo Iskrenije pristupiti svojim Motivima i Ciljevima i da moramo da ih ispitujemo u svakom trenutku. Prvenstveno moramo da okrenemo aparat Posmatranja ka Sebi. Tj. moramo da sebe VIDIMO, a ne da se vidimo u odnosu na Sliku koju imamo o sebi ili drugima. Drugim riječima, opet na primjeru, JA moram da govorim sve ovo samom sebi, ne vama. Ali vi MORATE da ovo sve vidite u odnosu na SEBE ne mene. “Ja sam nesvjestan”, “ja sam uspavan”, “ja ne mogu da budem iskren”, “ja sam lažan”. Ne, “mi smo nesvjesni”, “oni su uspavani”, “oni su neiskreni”, “oni su lažni”. To je prvi korak. Prvi korak je UVIDJETI da je riječ O MENI, MOJIM Motivima, MOJIM Ciljevima koji trebaju da me vode ka mnogo višem stepenu Svijesti, Mirnodi, Cjelovitosti i slično. Ne trebam spašavati Pingvine, niti Delfine, niti se brinuti o Globalnom zagrijavanju. Ne trebam “klikati” na spašavanje male Jelice na Facebooku jer to je laž i tješenje samog sebe da nešto činim koje traje par sekundi i onda pod pritiskom ostalih lažnih ideja odem dalje i zaboravim na malu Jelicu. Ne trebam da se brinem o porastu kriminala u svijetu, jer tu na globalnoj strani, ne mogu da učinim ništa. Ali mogu da promjenim sebe, jer sa tom promjenim djelovadu i na druge oko sebe, a tako i na spašavanje Pingvina, Delfina, na promjenu stanja male Jelice, a možda i nekim slučajem Mađarska dobije more, ako mi je baš stalo do toga.

56

Tri Sile u odnosu na Cilj Tekst “O Pasivnoj Sili u čovjeku”, koji je trebao da bude “dodatak” na tekstove koje sam pisao o Motivu i Cilju i vjerujem da mnogi nisu ni posmislili da je taj tekst samo dodatak, način da se proširi ideja o Generalnom i Trenutnom Cilju. Ono što sam u dosadašnjem Radu primjetio jeste da ljudi jako brzo zaboravljaju što im je Cilj, tj. zaboravljaju da je Cilj nosioc cijelog Rada, i da bez jasnog Cilja (Trenutnog ili Generalno) ne mogu daleko stidi. Prvenstveno zato što oko nas vlada mnoštvo Zakona, koji nas "nose" u pravcu kojim se oni kredu. A s druge strane, izvan Evolutivnih Zakona, postoji nizovi zakona koje smo mi sami donijeli, koje mi sami stvaramo i održavamo. Kao što sam rekao u tekstovima o Cilju, Cilj mora da bude veoma ličan, tj. Cilj mora biti vaš a opet da je povezan sa Radom. Drugim riječima, ne možete uzeti za Cilj ideju koju ne razumijete, nešto što vam je potpuno strano. Simpatično je čuti kako se ljudi razbacuju sa nekim "visokim" Ciljevima, tipa "biti probuđen", tipa "biti u kraljevstvu božijem", tipa "stopiti se sa bogom" ili šta ved. A ima mnoštvo primjera takvih Generalnih Ciljeva da se ponekad zapitam što ljudi uopšte govore i još gore, da se zapitam šta uopšte traže u Radu ili Spiritualnosti? Sa takvim Ciljevima možemo stidi jako daleko, ali samo na mjestu gdje oni nastaju, a to je u Mehaničkim dijelovima Centara, ili drugim riječima, u Mentalno-Emotivnom diznilendu. Pošto dolaze iz Metalnog diznilenda tamo de i da se ostvare. Stvar nije u tome da ovi gore nabrojani Ciljevi ne mogu postati stvarni, ved je stvar u tome da NE POZNAJETE što to u stvari znači. To je kao i neke lude ideje koje smo svi prošli kada smo zakoračili ka nečem što se tada nadziralo kao Put. Svi smo imali ideju o tome da želimo da promjenimo sebe. I NIKO nije imao pojma što to znači, odakle to dolazi, kamo to vodi! NIKO nije znao što u stvari znači “promjeniti sebe”! A mogao bih redi da NIKO i dalje ne zna što to znači!!! Ili odakle da se počne. Ono što se nakon nekog vremena javi jeste Uvid da mi NE POZNAJEMO sebe, a pošto sebe ne poznajemo, kako možemo sebe da promjenimo? Na ovom primjeru možete vidjeti koliko Cilj može biti dalek, a koliko je on objektivno mogud. Objektivno ne možete nadi predmet koji nikada niste vidjeli, niti znate da on postoji, zar ne? Jer što je to što tražite. Ali možete nadi predmet koji poznajete, pod uslovom i da znate gdje da ga tražite. Isti slučaj je i sa Ciljem. Ako ne poznajete to što vam je Cilj, kako dete to pronadi? Gdje de te ga tražiti? To me podsjeti na priču o babi koja je tražila izgubljenu iglu u kuhinji. Kada joj je došla pomod i nakon nekog vremena u potrazi za iglom po kuhinji, taj neko se sjetio da je upita gdje je izgubila iglu. "U

57

dnevnoj sobi" – reče ona. "Pa što je onda tražiš ovdje u kuhinji?". "Pa ovdje se bolje vidi, ima više svjetla." Upravo je to ista stvar kao i Cilj koji ne znamo ili ne poznajemo. Nadam se da je ovo jasno i da možemo idi dalje sa ovim. Ako vam nije jasno ni nakon ovoliko pojašnjavanja, u osnovi jasno, onda se zapitajte što radite u Radu, ili da li uopšte želite biti u Radu!? "Biti svjestan Prve Sile je znati šta želimo; biti svjestan Druge Sile je znati koje poteškode nekom stoje na putu; i biti svjestan Trede Sile u isto vrijeme je biti svjestan kako uz pomod onog što želimo i onog što se tome suprostavlja možemo dostidi određeno riješenje." – ovdje se "krije" određeni ključ za razumijevanje Cilja i samu upotrebu Motiva i Cilja u Radu. Ali da bi ovo razumjeli potrebno je da jasno znamo svoj Cilj – Generalni i Trenutni Cilj. Za sada uzmimo Trenutni Cilj kao postavku na kojoj demo ovu ideju razmotriti. Ako nam je Trenutni Cilj da postignemo određeno razumijevanje ideja Rada koje zahtjevaju da se same Ideje Rada primjene u svakodnevnim okolnostima onda je to Prva ili Aktivna Sila. Tj. Cilj nam je da razumijemo Ideju o Cilju, Ideju o potrebi da budemo Svjesni u određenim okolnostima koje smo izabrali onda je to Aktivna Sila, ili Prva Sila. Sila koja vodi u smijeru ostvarenja Cilja koji smo postavili. Da bismo ostvarili određeni Cilj moramo da uložimo određeni Napor, Svjesni Napor, ka onom što smo definisali kao naš Trenutni Cilj. Na primjer: "želim da u odnosu sa ljudima na poslu održim određeni stepen neidentifikacije, tj. distanciranost." – i to je Aktivna Sila, Prva Sila. Sila koja je ispunjena našom Namjerom, uslovno govoredi, koja nas vodi ka ostvarenju onog što smo sebi zacrtali kao Cilj. No, unutar ovog Trenutnog Cilja morate znati što to STVARNO znači "održati stepen ne-identifikacije". U ovom Cilju može biti uključeno mnoštvo Motiva koji nas tjeraju da izaberemo ovaj Cilj, tj. može biti mnoštvo prikrivenih Motiva zbog kojih izabiramo ovu vrstu Cilja. A da bi Cilj bio "ispravan" tj. da bi vodio ka Unutrašnjem Razvoju, Motiv mora biti jasan. Ako je Motiv iza ovog Cilja strah od povrede, pokušaj ograđivanja motivisan nezadovoljstvom drugih, na primjer, onda taj Motiv uništava bilo kakvu mogudnost Unutrašnjeg razvoja. Jer on je usmjeren protiv nečega, tj. drugih. Ne možete biti protiv nečega, jer to je pogrešno ulaganja energije. Ne možete se boriti protiv nečega, jer de ta borba pritiv nečega ojačati upravo to protiv čega se borite. Borba uvijek mora biti ZA nešto, ne protiv. Primjera radi: u odnosu na ovaj Cilj koji smo gore definisali, ne pokušavajte se boriti protiv nečega, tipa protiv drugih na poslu, protiv onoga što se zbiva na tom poslu, ved se borite ZA sebe unutar tog Cilja. Druga Sila ili Pasivna Sila koja se pojavljuje u odnosu na ovaj Cilj jeste otpori koji se javljaju tokom Borbe ZA Sebe, i tokom Borbe ZA Cilj. Tj. sve ono što vas sprečava da održite Pažnju na Sebi i Cilju, da održite Svjesnost Sebe, ili 58

Pamdenje Sebe, ili Svjesnost Cilja jeste Pasivna Sila. Ona je OTPOR koji se javlja samo onda kada postoji Aktivna Sila, tj. određena Intencija ka ostvarenju Cilja. Ono što se "logično" javlja jeste da moramo da se borimo pritiv te Sile, ali svaka borba na način sukobljavanja, tj. način shvatanja riječi "borba" u svakodnevnom smislu te riječi jeste upravo osnaživanje Pasivne Sile. Pogledajmo to iz drugog ugla. Što znači boriti se sa nečim? Što znači da je nešto nasuprot nas i da nas to "izaziva" na borbu sa tim? To znači da je nešto u suprotnosti sa onim što smo mi zacrtali da je "ispravno", da je "u redu", da "tako mora biti" i slično. Sile i Zakoni ne znaju ništa o tome što "mora biti", ništa o tome što je "ispravno" i slično. Pasivna Sila nema ništa lično pritiv vas, niti joj je namjera da vas, i to baš vas, uništi. Pasivna Sila se prirodno pojavljuje kada postoji Aktivna Sila. Kao što se prilikom kretanja pojavljuje trenje i upravo kombinacija kretanja i trenja čini da možemo da održavamo ravnotežu na isti način Pasivna Sila se javlja u trenutku kada postoji Aktivna Sila. Pogledajmo to iz perspektive još jednog ugla. Kao što vi imati određeni Cilj, koji može biti Svjestan ili Nesvjestan, tako i ostali s kojima ste okruženi imaju svoj Cilj, bilo Svjesno ili Nesvjesno. I oni teže ka nečemu, nešto žele da postignu. To je malo teže shvatiti ako ne možete da razumijete da i drugi kao i vi sami imaju svoje namjere, svoje želje, ulažu napore, ili da i kroz njih djeluju Sile i Zakoni. Samim tim, sa ove tačke gledišta, vaš Cilj je ujedno za njih Pasivna Sila, tj. Sila Otpora isto kao što su njihova “djelovanja” za vas Sila Otpora. Bilo kakav sukob ne donisi nikakvo riješenje, i mnogi, čak i oni koji su dugo godina u Radu, ne shvataju što se pod Idejom Rada koja u sebi sadrži riječ borba, nalazi. Tj. ne shvataju da borba ne znači nikakav sukob sa nečim, sa Pasivnom Silom i slično. Ved naprotiv, baš suprotno. Unutar Tantričkog Rada ovo je definisano odmah na početku gdje se kaže da "čovjek ne smije da se bori sa onim što vidi u sebi ili oko sebe" ved "mora da razumije ono što vidi u sebi ili oko sebe". Razumijevanje je Ključ koji otvara vrata i omogudava da se nešto odradi u našu korist. Zanimljivo je da jedan Tantrički Aksiom kaže: "Možeš da živiš sebi u korist ili sebi na štetu". I on se u ovom također nalazi. Bilo kakva borba sa Pasivnom Silom jeste upravo štetna, tj. "sebi na štetu". Kao što je Cilj koji smo postavili, "sebi u korist". Sva Ezoterična Učenja govore o tome da ne smije biti borbe u svakodnevnim smislu te riječi. Ved da mora biti Razumijevanje. Ali ova riječ "razumijevanje" je jedna od onih riječi koje skoro niko ne razumije. Zanimljivo je da baš tu riječ "razumijevanje" namjanje razumijemo. A opet, ako nemamo Razumijevanje ništa nedemo modi napraviti. No, da bi se pojavilo Razumijevanje potrebno je na vrijeme odustati od borbe PROTIV nečega i jasno znati što je to borba ZA nešto.

59

U gornjem primjeru Trenutnog Cilja, to bi značilo da, prvo, ne smijete da se borite protiv drugih i protiv onoga što je u tom trenutku Otpor, tj. ne smijete se sukobiti sa Pasivnom Silom. Drugo, morate jasno održati svoj Cilj pred sobom, tj. morate održati Aktivnu Silu dovoljno snažnom. I trede, morate imati Razumijevanje cijelog procesa koji se zbiva, razumijeti i Pasivnu i Aktivnu Silu, jer to Razumijevanje je upravo Treda Sila ili Neutralna Sila koja donosi mogudnost da nešto po tom pitanju napravite. Na primjer: Cilj nam je da "ostanemo ne-identifikovani u odnosu sa drugim ljudima na poslu" i to je Aktivna Sila. I uzmimo da je to jasno, tj. da nam je Motiv ispravan u smislu Rada. Treda Sila u odnosu na Aktivnu Silu djeluje tako da nam pojašnjava ZAŠTO smo izabrali ovaj Cilj, što sa njim želimo da postignemo, što stoji u njegovoj pozadini a odnosi se na naš Rad i naš Unutrašnji Razvoj, tj. OMOGUDAVA RAZUMIJEVANJE Aktivne Sile u smislu koji objedinjuje i Trenutni i Generalni Cilj, sav Rad koji vršimo, ali i dublji odnos Aktivne Sile sa Sviješdu koja Jesmo, tj. kojoj težimo. U isto vrijeme Treda Sila u odnosu na Pasivnu Silu, koje određuje naše poteškode, omogudava da Razumijemo što znače te poteškode, kako da ih sagledamo u odnosu na Sebe, u odnosu na Aktivnu Silu, omogudava Razumijevanje da BEZ Pasivne Sile ne bi bilo mogude RAZVITI Svijest, tj. Svijest o Sebi, ili dodi u Trede Stanje Svijesti, omogudava da RAZUMIJEMO da Pasivna Sila nije sukob, borba, nešto što nas želi uništiti ved nešto što nam OMOGUDAVA da postignemo Svijest o sebi i samim tim ona (Neutralna Sila ili Treda Sila) je nosioc Sile Pomirenja, tj. ona je nosioc upravo ovog Razumijevanja koje nam omoguduje da iskoristimo "u svoju korist" obe Sile koje se pojavljuju u određenom djelovanju. Na isti način kao što razumijemo da je upravo trenje ono što omogudava da avion poleti, na isti način Razumijevanje Aktivne i Pasivne Sile omogudava sama Neutralna Sila kao Sila Pomirenja Aktivne i Pasivne Sile, koja omogudava da se nešto desi, tj. da se desi Ispoljenje, određena Manifestacija. I upravo Neutralna Sila je omogudila da naizgled kontradiktorne Sile proizvedu određeni Cilj. No, ako ne poznajemo, barem i površinski, da sve to omogudava Neutralna Sila, nedemo imati podloge da nastavimo dalje, zaglavidemo u dorsokak. Logika nam govori da Aktivna i Pasivna Sila jednu drugu poništavaju. Primjer Simbola Yin i Yanga. Ono što svi primjete jeste sam centralni dio Simbola. Yin i Yang, ali niko ne primjeduje KRUG u kojem se dešava "okretanje" Yin i Yanga. Ono što ljudi najviše razumiju jeste upravo Aktivna i Pasivna Sila, ali jako malo ljudi postaje svjesna Trede, Neutralne Sile, koja je u ovom slučaju, kod ovog Simbola, sam Krug u kojem se zbiva manifestacija Yin i Yanga. Ili u Filozofskoj Tantričkoj Ideji da je manifestvovani Univerzum spoj Shive, Vishnua i Brahmana, tj. Aktivna i Pasivna Sila su predstavljene kroz Vishnua i

60

Shivu, dok je Neutralna Sila sam Brahman. I ima mnoštvo primjera, kroz sva učenja, koja nam pokazuju djelovanje ove Tri Sile. Da uđemo malo dublje u razumijevanje Sila i njihovog djelovanja u odnosu na Cilj koji smo postavili. Kao što smo rekli Aktivna Sila je Cilj, Želja, Namjera da nešto postignemo, odradimo, dostignemo, ostvarimo ili šta ved. Sve što se suprostavlja toj Aktivnoj Sili, sve što nas sprečava da dostignemo Cilj koji smo zacrtali jeste Pasivna Sila koja se pojavljuje u trenutku kada je “određena” Aktivna Sila, tj. kada je Aktivna Sila krenula da djeluje. Samo djelovanje Aktivne Sile je prizvelo Pasivnu Silu koja je stajala kao potencijal, mogudnost, kao suprotnost u momentu kada Aktivna Sila krene da djeluje. Otuda neke ideje u New Age učenjima, a tiču se same ideje Kreiranja da ne smije biti suvišan potencijal Kreiranja, tj. želje u Kreiranju, jer de sama ta jačina ili sam potencijal želje da uzrokuje jak otpor. Ili u nekim drugim New Age idejama koje se isto tako tiču Kreiranja izraženi kroz način da se u Umu zadržava određena ideja, želja, namjera i da se ona forsira, u svakom momentu te da se puni Emotivnom intencijom kako bi se Energetizirala Slika koju zadržavamo u Umu. Skoro niko od njih nije pomenuo Pasivnu Silu koja se pojavljuje kao suprotnost u odnosu na ono što smo odručili da kreiramo. A da ne pričam da je iko od njih uopšte pojasnio i Tredu Silu koja se pojavljuje kao Sila Riješenja situacije i da de samim tim situacija biti riješena u skladu sa onim što stoji u pozadini a obično toga nismo ni svjesni da imamo ili da djeluje unutar nas. No, to su samo neki lagani primjeri koji su mi pali na pamet, a uzeli bi previše vremena kako bi se oni do kraja pojasnili. Kada pogledamo sa druge strane, Neutralna Sila je ta koja omogudava da se određena Manifestacija desi. Da se ispolji određeni uticaj, određeno zbivanja, ali na koji način se to dešava? I zašto baš na taj način? Na primjer: Odlučio sam da prevedem knjigu sa Fancuskog na Srpski jezik. Moja odluka da prevedem tu knjigu jeste moj Cilj, Generalni Cilj. No, objektivno ja ne poznajem dovoljno Francuski jezik kako bih mogao da prevedem knjigu, ali poznajem tematiku i jezik ideja u tom što planiram da prevedem. Aktivna Sila jeste moja želja, moj Cilj da prevedem knjigu. Sve što se tom Cilju suprostavlja jeste Pasivna Sila. Znači, Pasivna Sila jeste otpor koji se pojavljuje kod mene u vidu nepoznavanja dovoljnog fonda riječi, nedovoljnog poznavanja gramatike Francuskog jezika. No, imam poznavanje tematike knjige, određeni broj riječi koje znam, osnove gramatike i poznajem Jezik Rada, što je na strani Aktivne Sile. Neutrala Sila je nešto što postoji u pozadini a što za sada ne primjedujem, niti znam na koju de ona stranu da stane jer ona može pojačati djelovanje bilo koje od ovih Dvije Sile a opet u odnosu od određenog trenutka. Kada naiđem u određenom tekstu koji prevodim na rečenice koje meni nemaju smisla, tj. stoje u određenom smislu koji ja ne razumijem na 61

Francuskom jeziku ili su u stvari žargon koji mi je nejasan, u tom momentu pojačava se djelovanje Pasivne Sile kao prepreke koju ne mogu da pređem. Ako je to u dovoljnoj mjeri zastupeljeno kroz cijelu knjigu, ja nedu modi da je prevedem i tako de Neutralna Sila da pojača djelovanje Pasivne Sile i samim tim riješenje ili Manifestacija djelovanja Aktivne i Pasivne Sile jeste: Neprevedena knjiga. Otpor je bio velik i ja nisam uspio da, bez obzira koliko želju imao, da je prevedem. Ako ne razumijem djelovanje Sila, onda du završiti u nipodaštavanju, ljutnji, određenim rekacijama koje vode daljnjem ispoljenju Tri Sile na malo drugačiji način. Ako mi je jasno ovo što sam gore objasnio, pa makar to bilo i u početničkom smislu, da znam za postojanje tih Sila, načinu kako one djeluju i slično, onda imam mogudnost da se na vrijeme postavim na taj način da mogu sa njima da sarađujem i samim tim, izvan sukoba i borbe, izvučem najvedu mogudu korist iz situacija koje se pojavljuju. Pošto znam da ne poznajem dovoljno Francuski jezik i da samim tim mogu naidi na Otpor koji je jači od moje mogudnosti, ili praktičnog poznavanja jezika, također znam da moram da sarađujem i sa Aktivnom i sa Pasivnom Silom. Što znači da moram da nađem instrukcije iz Fransuckog jezika, i to možda čak i neke specifične oblasti koja me interesuje. Tada je Nautralna Sila potpomogla djelovanje moje Aktivne Sile ali ne kao suprotnog Pasivnoj ved kao RAZUMIJEVANJE Pasivne i Aktivne Sile u isto vrijeme. Tada, učenje Francuskoj jezika, dodatno učenje, jeste moj Trenutni Cilj koji odgovara i srazmjeran je Generalnom Cilju, i samim tim učenje Francuskoj jezika postaje Aktivna Sila i sve što se tom učenju suprostravlja jeste Pasivna Sila, i naravno Neutralna je ono što omoguduje da se to dvoje Manifestuje. I sljededi pravilo kao u ovom primjeru, jasnim percepiranjem Aktivne i Pasivne Sile i njihovim Razumijevanjem ja uz pomod Razumijevanja koje omogude Neutralna Sila završavam uspješno dodatne instrukcije Francuskog, završavam prevođenje knjige i naposljetku izdajem tu knjigu. Zadatak je izvršen uz saradnju ili Razumijevanje Aktivne i Pasivne Sile i načina na koji se odvija određena Manifestacija, tj. uz pomod Neutralne Sile. Ovo su samo primjeri, koji vam mogu omoguditi da razumijete o čemu se ovdje radi, kako sve djeluje, ali ovo je samo jednostavnije pojašnjenje. Morate znati da manifestacija Tri Sile može da ide u nedogled, da tako kažem uslovno govoredi, kako gore tako i dole, u skladu sa Evolucijom ili protiv nje. Postoji još jedan dodatak a on se tiče Zakona Oktava ili Zakona Sedam. Ali o njemu demo neki drugi put. On je mnogo kompleksiji za razumjeti od Zakona Tri Sile, ali ovaj Zakon Tri Sile je nezaobilazan dio svih ostalih Zakona i bilo kojeg djelovanja. Otuda sva ta simbolika u svim Učenjima. Otuda i Tri Gune u Tantričkim Učenjima, i njihova kombinacija, s naznakom da Tri Gune mogu mjenjati 62

mjesta, što je manje poznato široj javnosti i da one nikada nisu iste, kako to inače vedina Učenja tvrde. Pored Kombinacija tipa, Tamaističan-Rađas ili Satvičan-Rađas, ili Tamaistična-Satva i slično, postoje i kombinacija kada se pozicije čak i djelovanje tih Sila potpuno mjenja tako da Rađas postaje Satvičan ili Tamaističan ili Tamas postaje Rađaističan ili Satvičan i slično. No, to je isto tako široko polje Učenja i Razumjevanja i njemu treba pristupiti krajnje ozbiljno. U skladu sa prvim primjerom u vezi "ostati ne-identifikovan u odnosima na poslu" možemo ovo razumjeti u skladu poznavanja Tri Sile, što daje sasvim drugu sliku cijelom Cilju i Radu na Sebi. Sada u skladu sa ovim možete razumjeti zašto morate imati i što znači imati Generalni Cilj, što znači imati Trenutni Cilj, kako se on utvrđuje, što proizvodi, kako djeluje i slično. Generalni Cilj je nešto što želimo u globalu da ostvarimo, ono što želimo da postignemo. Ali da bi to postigli Sila Otpora ili Pasivna Sila mora biti razumljena i moramo znati što ona znači. Kada je poznajemo, kada nam je jasno da je ona suprotnost Aktivnoj Sili ili Cilju da budemo Budni, recimo. Onda nam je jasno da ona nije neprijatelj, ved je ona produkt naše Uspavanosti, našeg "mraka" u kojem se nalazimo. I da je Pasivna Sila definisana samim činom definisanja Aktivne Sile. Pošto je "mrak" gust, a svijeda mala i uskoro de da izgori, moramo da razmišljamo u skladu sa Situacijom i Silama koje su na djelu. Samim im znamo da de Neutralna Sila koje je riješenje situacije najvjerovatnije pomidi "mraku" da nas savlada. Pošto to znamo, onda moramo da uvidimo, da Razumijemo Pasivnu Silu. Tada shvatamo da moramo da mnogo toga učinimo kako bismo ostvarili Generalni Cilj, a upravo "neidentifikacija u odnosima na poslu" je dio Trenutnog Cilja koji omogudava "malu pobjedu" ako je uspješno odrađena i što nas pribiližava Generalnom Cilju. No, kako znamo da se pozicija djelovanja Sila mjenja, tako znamo da je taj Trenutni Cilj, iako dio Generalnog ili nekog vedeg Trenutnog Cilja, ipak sam za sebe i samim tim on proizvodi određenu Manifestaciju Triju Sila koju moramo da Razumijemo i savladamo. Tada, demo razumijeti da njemu moramo da priđemo isto kao i bilo čemu, sa poznavanjem djelovanja Sila i odradimo to "u svoju korist". Što postaje Rad unutar Rada. Sile unutar Sila. Itd.. Sjetite se Rad je Put Lukavog Čovjeka. Tantrički Rad je Put čovjeka koji razumije Energije i njihovo djelovanje. I samim tim on ma mogudnost da se snađe. Dati su mu alati. "Kada živite neko vrijeme u svjesnosti onog što želite, u isto vrijeme dete vidjeti sve više i više Drugu Silu koja se polako uzdiže, i sve dete više biti simultano svjesni dviju sila. Vidjedete da nešto ne možete učiniti zbog nečeg drugog. Ali vidjedete i zašto. Ali ne identifikujte se sa njima – a ovo praktično uvijek činimo, i to upropasti cijelo iskustvo – možete uhvatiti bljesak Trede Sile koja magično ulazi i čini da Prva i Druga Sila uđu u mogud odnos, tako da one više ne budu suprotne sile, koje se kroz suprotnost sukobljavaju. To je pronalaženje riješenja i 63

primjetidete da to ima veze sa Voljom, Volja ima tri aspekta u sebi, ili tri sile, i Svjesna Volja otuda biva svjesna u svim trima silama, što vodi u djelovanje Potpune Volje." Sjetite se ovoga što ovo znači u odnosu na ono što Rad govori. "Ne smijete da prosuđujete o onom što vidite, o onom što posmatrate". Upravo se tu, u ovoj izreci, krije određena dubina Razumijevanja Triju Sila. Kada ste svjeni određene situacije, rekacije ili čega ved, počinjete uviđati djelovanje Pasivne Sile, Druge Sile koja se pojavljuje kao suprotnost Aktivnoj ili Prvoj Sili. Kako sve više i više pokušavate da budete Svjesni, Budni u određenoj mjeri tako i Pasivna Sila postaje sve jača i jača. Ako počnete da prosuđujete, reagujete na rekaciju, tada se Manifestacija Pasivne Sile ili Otpora pojačala, tj. Neutralna Sila koju ni ne primjeduete pojačala je, ili da tako kažem, stala je na stranu Pasivne Sile, jer je ona mnogo jača i trenutno je jedino riješenje koje može da se desi. No, ako ne prosuđujete ved SAMO POSMATRATE, SVJESNI ste, tada dete vidjeti kako sve to djeluje, kako jedna Sila proizvodi drugu i kako draga proizvodi prvu, a među njima sama vaša Svijest koja ostaje Postojana, uvidjedete kako se pojavljuje Treda, Neutralna Sila, kao sredina na klackalici, kao čavlič o kojem visi klatno, bez koje ne može biti nikakve Manifestacije. I ako održite Svjesnost, ne padne pod uticaj rekacija ili situacija, sagledadete cijelu sliku, vidjedete obje Sile kao dvije strane koje čine određenu Manifestaciju, a nevidljiva Sila koja to sve omogudava je upravo ta Neutralna Sila. Tada dete vidjeti da Pasivna Sila može postati Aktivna i da Aktivna Sila može postati Pasivna. I dobidete mogudnost da sa njima sarađujete, jer vaša Svjesnost postaje sama Neutralna Sila. To je kao i kada vozite biciklo. Vaše noge mjenjaju djelovanje u svakom momentu omogudavajudi da vršite pritisak na pedale što omogudava djelovanje, tj. kretanje bicikla. Čas je Aktivna ljeva, čas je Aktivna desna noga. A šta je Neutralna Sila? Šta je ono što omogudava da noge postaju te dvije sile? Pa, prosto rečeno, vi (i ovo možemo pojasniti u širinu, do neslučenih granica, ili dubina)! Postojano Posmatranje, ili Svjesnost je ono što na kraju vodi ispoljenju Volje na svim razinama Triju Sila. Što kada se razdvoji, rasparča, možemo pratiti i u širinu i u dubinu do najsitnijih djelida. To, naposljetku, i jeste tako, iako toga nismo svjesni. I to je tako na svim razinama Postojanja, na svim razinama Univerzuma. Ovo je za sada dovoljno da možete malo razmisliti o ovom, na malo drugačiji način, te na taj način malo bolje razumjeti Cilj i Motiv, te dobiti mogudnost da to još bolje utvrdite i dodatno Razumijete.

64

Mudrost Pijeska Svaki Pijesak je Mudar. Uvijek je u skladu sa okolinom i vjetrom koji ga raznosi. Biti u skladu znači Živjeti Život Sobom pa šta god to značilo. Idi Sobom u Život i Doživjeti ga u Cjelini kakav on Jeste. Ne ostavljajudi prostora ličnoj gluposti da te ponese i odredi ti ono što trebaš Živjeti. Otuda i Mudrost Pijeska.

65

Naučiti Pecati!!! "Ne možemo čovjeka naučiti onom što on ni ne želi da nauči. Ne možemo ga naučiti ničem novom ako on misli da ved to ima. Ne možemo da djelujemo putem Učenja na čovjeka koji više voli smrad močvare od mirisa Okeana." - U ovo bi se moglo sažeti ono što svaki čovjek ima duboko u sebi i što ga sprečava da napreduje, da se mjenja, da ide ka nečem što je u sebi zacrtao ili si zadao kao Cilj. Sjedate se one narodne (uvijek se pitam da li je to narodno ili nešto mnogo vede) izreke u kojoj se kaže: "Ako čovjeku daš ribu nahranideš ga za jedan dan; ako ga naučiš pecati, nahranideš ga za cijeli život!" Ova izreka se može primjeniti upravo na Unutrašnji Rad. Vedina nas nauči nešto za jedan dan, nahranimo se za jedan dan, o tome razmišljamo, "vidimo", "čujemo", "razumijemo" a onda uskoro utvrdimo da ništa nismo naučili, da te što smo "danas naučili" sutra zaboravljamo, a ponajmanje primjenjujemo. Mi smo u stvari "naučili" nešto samo za taj dan, taj trenutak. Kasnije to "znanje" nestaje i JER NIJE postalo DIO NAS. Gurđijev je negdje rekao da je Znanje ono što ZNATE kada ste SVJESNI SEBE. Tj. da ono što ste stvarno naučili mora biti "unutar" Pamdenje Sebe ili Svjesnosti. To mora postatio dio same Svjesnosti, samog Posmatranja. I ako ste ikada, a nadam ste da jeste, probali da obratite pažnju na to što je rekao onda ste sigurno uvidjeli da Umom znate jako puno, ali ne i Sobom, Bidem, Sviješdu. Što znači da Svijest, da to Sebe, nije Razumijelo, da nije Proživjelo i Integrisalo Znanje koje imate unutar Uma. Što i nije neki prevelik problem jer je sasvim normalno da je Put nešto što traje duže vremena, da je naše Putovanje putovanje koje traje godinama i samim tim moramo Integrisati puno Znanja u Sebe i Ispoljiti ga kroz sebe samog u život oko nas i situacije u kojima živimo. Tj. mi moramo naučiti da ono što Znamo, ono što je dio nas, u svakom trenutku bude dostupno, a naročito kada smo Svijesni. Ili drugim riječima, naš Rad mora postati toliko Integrisan da mi RAZMIŠLJAMO na način na koji nas Rad vodi, uz pomod Ideja tog Rada, sve dok te Ideje i sam Rad u nama ne napravi ili Kristališe Centar koji je povezan sa Istinskim Ja. Pogrešno je vjerovanje da to Istinsko Ja zna sve. I ono može biti jako glupo. A to vidimo kod onih ljudi koje Ezoterično naziva "Glupi Svetac". On je Budan, ali je veoma glup. On ne može da razmišlja, da se ispolji izvan okvira Uma kojeg ima, a to je najčešdi slučaj kod ljudi koji su do Čovjeka 5 ili Čovjeka sa Istinskim Ja, došao putem Emotivnog Centra. S druge strane imamo "Sveznajudeg Jogija" ili Čovjeka koji sve zna, posjeduje znanje, informacije i slično, ali nema snagu, motivaciju, mod da to 66

upotrebi, da djeluje iz tog znanja koje ima. A to je mnogo češdi slučaj u današnje vrijeme nego prvi primjer. Unutar Ezoteričnog čovjek mora da razvije sve Centre i da izbjegne greške koje imaju ova dva tipa čovjeka. Što mu omogudava strahovito djelovanje u momentu kada se to u njemu Kristališe na Ispravan način. Upravo u tom kontekstu ova izreka o "pecanju" govori o Čovjeku koji je spreman da uči, ali i o onima koji Uče te ljude. Gotovi odgovori ne omogudavaju čovjeku da napreduje. Otuda i pravilo Rada da se mora sve provjeriti, da se u ništa ne smije vjerovati, ili sljediti bez svog Ličnog Iskustva. A ono što smo navikli, naročito danas u ovo vrijeme, jeste da nam se daju gotovi odgovori na pitanja koja imamo. Otuda današnja zaglupljenost. S druge strane Divljina nas ubjeđuje u određene "ispravne" stvari koje mi prihvatamo i pomodu njih djelujemo, tj. pomodu njih živimo. Namedu nam se odgovori i situacije na koje mi nemamo riješenje ved ih prihvadamo "zdravo za gotovo" i onda prihvadamo način ispoljenja koji nam je isto tako dat od onih koji upravljaju tom Divljinom. Ukoliko ne poznajemo način djelovanja Divljine mi smo od iste iskorišteni, upotrebljeni na način koji nije nimalo koristan za naš Unutrašnji i Spoljašnji Razvoj i Rast, i samim tim dajemo dobrovoljno, ne znajudi, Energiju toj istoj Divljini koja nas iskorištava. No, da li nas stvarno iskorištavaju ili smo mi sami proizvod upravo te iste Diviljine oko nas? Šta je tu u stvari iskorištavanje? Šta to znači? E pa odgovore dete morati sami nadi, jer ih ne možete dobiti, jer to upravo odgovara onom što sam gore rekao. Kako Unutar Sebe napredujemo podinjemo da shvadamo ono što Ezoterično govori. Nekada je, ako ne i često puta, ono što Tradicija govori u suprotnosti sa Lažnim Moralom koji imamo. Nekada je to u suprotnosti sa našim Mišljenjem, Idejama, Mehaničnim ispoljenjem i životom. I mogao bih redi da to nije "nekada" ved skoro uvijek. No, problem nije samo u tome, ved je ono Korijenski. Potiče iz velikih Dubina u nama, iz same naše Šeme ili Programa Uma. A taj program Uma ne možemo površinski riješiti kao što pokušavamo i svakodnevno radimo. Sjedenje i Mantranje čekajudi nekog samilosnog boga, koji je samo naša ideja ili infmatilna zamisao, ne donosi riješenje problema koji u sebi nosimo, ili bolje rečeno, KOJI JESMO. Možemo proučiti sve spise, učenja, tradicije ali ukoliko ne pokušamo da to ŽIVIMO, da DJELUJEMO, da UČIMO Direktno i sa Sobom, situacija se ne mjenja, ved postaje gora. Ponos, Sujeta, Ljenost, Mehaničnost, infatilno Prihvatanje, Negativno Razmišljanje i osjedanje, sljeđenje linije manjeg otpora, suradnja sa unutrašnjim željama koje potiču iz naše Nesvjesnosti i Mehaničnosti, 67

Unutrašnja neaktivnost, spoljašnja usporenost, Asocijativno Mišljenje koje se oslanja na Nesvjesnost i Mehaničnost Uma, Ideje koje nemaju Ispravno uporište i slično, su upravo način Degradacije, način da NIŠTA i NIKADA ne naučimo. Svaki trenutak dana mora postati Radni Trenutak u kojem Učimo, Napredujemo, borimo se za Sebe, čitamo, provjeravamo u Praksi, ispitujemo, bivamo Iskreni prema Sebi, Otvoreni prema Sebi kako bi smo vidjeli što imamo i kamo nas to vodi i odakle dolazi, proučavajudi Mehaniku i Nesvjesno u kojem se nalazimo, ojačavamo mjesto odakle Posmatramo, usvajamo Ideje Ezoteričnog i iz njih razmišljamo, praktično ih primjenjujemo i slično. Sve to je potrebno kako bi u nama stvorila se Sila koja ima Mod da Djeluje u određenom pravcu, Sila koja nam daje mogudnost da se Razvijamo i Rastemo, da se Kristališemo. Sila koja omogudava Ispoljenje, De-Mehanizaciju, uništavanje Nesvjesnosti, koja ojačava Istinsko u nama i usmjerava u određenom pracu koji je utvrđen na Ispravnim Temeljima u nama samima koje nije u Neskladu sa Univerzumom (što god to sada značilo). Integrativno Razmišljati i idi Putem ka Sebi znači korjenitu promjenu nama samima. Što znači da ne smijemo preskakati Dijelove koji nam se ne sviđaju ili su u suprotnosti sa nekim mišljenjem ili idejama koje su u nas ugrađene od istih onih koji su Nesvjesniji od nas samih. Prije svega morate se zapitati ŠTO TO ZNAČI KRENUTI KA SEBI? KOJEM sebi? Što je to Sebe ili sebe ka kojem idem i želim da stignem? Šta to znači PRIMJENITI UČENJE u svakodnevnim okolnostima? Što su to Događaji u Svakodnevnom životu? Kako da ocijenim i Razumijem Događaj i da to preokrenem u svoju korist? Što je to štetno a što korisno u mom svakodnevnom životu i samim tim Događaju? Kako me Događaj i Život definišu i što ta definicija znači? Kako sam sebe definišem Nesvjesnim i Mehaničnim ispoljenjem? Samim tim Što ja to jesam ako sam definisan nečim? Što je to što želim da postane i što to praktično znači u Svakodnevnom, u Situacijama, u Događaju, u samo-definisanju, u Ogledalu Događaja i Samo-definisanja i slično? To su jako dobra pitanja. Odgovori do kojih dođemo daju nam približnu sliku o nama samima izvan ugodno-infatilne Slike kojoj robujemo, ili Lažne Ličnosti koju njegujemo. Pravdanja. Gdje se i kako Pravdam? Što mi je najčešde Opravdanje koje sam sebi dajem kao injekciju koja me sprečava da se vidim, da se ispoljim na drugi način, Svjesniji način? Što Pravdanje i Opravdanje čini da ne vidim u sebi? Od čega bježim sa Opravdavanjem? Kako Opravdanje djeluje na Emociju, na Savjest, na Svijesnost? Kako ono radi u korist Nesvjesnog i Mehaničnog u meni? Šta ne želim da vidim i da se s tim suočim? Koja je povezanost Pravdanja i Slike o meni koju imam? Zbog čega se Opravdavam 68

pred drugima i što to znači? Čega se bojim kada moram da se Opravdavam u svakom trenutku svog dana? Greška. Šta je to greška i što ona znači? Gdje grešim i zašto tu griješim? Koliko je Greška povezana sa Pravdanjem i Lažnom Ličnošdu, koliko sa Strahom i Nepovjerenjem u sebe, koliko sa Okolinom i Događajima? Koliko sam Definisan Greškom? Da li sebe smatram Pogrešnim i Krivim? Kako Nipodaštavanje djeluje i u čijoj je službi? Bojim li se svojih Grešaka i zašto? Krivica. Zašto osjedam Krivicu? Odakle ona dolazi? Da li mi je neko namede i zašto? Da li ja sam sebi namedem Krivicu i zašto? Što znači Krivica, ali sa objektivnijim Razumijevanjem nego prije? Šta dobijam Krivicom? Da li se Krivica može gledati kao Bolest? Bolest Čega? Ponos i Sujeta. Gdje osjedam Ponos? U kojim Odnosima? Što izaziva da forsiram Ponos, da se "ponosito" ponašam, da se bojim da ga izgubim? Koje granice ne prihvatam zbog Ponosa? U čemu me moj vlastiti Ponos sprečava? Što je to što sprečava? Da li mogu i gdje mogu da sklonim, uklonim Ponos ili da djelujem u suprotnosti sa njim? Kada je Ponos i Tvrdoglavost u suradnji? Da li možda Ponosom nazvim nešto drugo? Što je to drugo i što ono stvarno znači? Kada mješamo Ponos i Sujetu? Gdje ih mješamo? Da li iza Sujete stoji unutrašnja praznina koja je neispunjena? Kako Sujeta ispunjava unutrašnju prazninu? Kada se "naduvavamo" ispunjavajudi prazninu koju nazivamo Sujetom? Koje to Istinske Vrline imam u odnosu na one koje Sujetno proglašavam svojim i kitim se njima, i slično? Sve to, kao i mnoštvo drugih stvari, ili dijelova Ličnosti u nama postoji i djeluju na našu Štetu, a ne primjedujemo ih, ili ih pogrešno nazivamo, ili ih pravdamo, ili smo samo Sujetni, ili smo Ponositi, ili smo Ljeni da se mjenjamo i pokrenemo na Unutrašnjem planu i slično? Sve ovo su dobra pitanja koja imaju za Cilj da nas razbude, da nam daju bolju sliku o sebi od one koju čuvamo i uzgajamo. Onda, kada se to zapitamo i razotkrijemo sami sebe, tj. bolje i ispravnije je redi, svoju Lažnu Ličnost, tada se moramo zapitati o Svijetu oko nas. Postavljajudi si ista pitanja i tražedi odgovore u Svijetu Posmatranjem i Kritičkom Sviješdu. Sada, ako sam ja sebe Osvijestio u određenoj mjeri, koliko i ko može da Spolja Manipuliše samnom suprotno od onog što je Osviješteno i onog Istinskog što je u meni ostalo? Naravno, postoje načini Igre u ovom svijetu koji se koriste, ali o tome nekom drugom prilikom. No, ukoliko ja sebe poznajem i ukoliko sam sebe osvijestio, ta Igra može biti Igrana ali ne i ozbiljno (Unutrašnje Ozbiljno) shvadena i samim tim ja sam Shiva Nataraja, Kralj Igre. No, postoji razlika ako se umislim i umjesto Stvarnosti ZAMISLIM da sam ljudsko bide, da imam Volju, da mogu da Djelujem, da imam Mod i Snagu Ispoljenja, da sam Svjestan i slično. Tada je to Odbojnik koji me sprečava da 69

vidim stvarnost, da znam da ja nemam ništa sem umišljanja da imam nešto, da nešto mogu, da sam neko i nešto. No, ukoliko Radim, Istinski koliko mogu, pa čak se trudim da milimetarski pređem preko onog "koliko mogu" tada imam mogudnost da nešto Učinim, da Djelujem, da imam Mod, da sam Svjestan i samim tim Oslobođen sam određene Igre koju tada mogu da koristim a ne budem iskorišten. Velika je razlika između "mogu" i "mislim da mogu, ubjeđen sam da mogu, vjerujem da mogu". Postoji određeni simboli koji ukazuju da li mogu ili samo "mogu", ili samo "vjerujem, ubjeđen, mislim da mogu". Ja vam ih nedu redi, jer dete postati zaglupljeniji, jer de Um samo da to iskoristi u svoju korist a na vašu štetu. Postoje načini Rada na tom nivou kako da nešto postane Stvarno Mogu, ali mora da ima Temelj na kojem se to oslanja. A Temelj se stjede kroz ova i slična pitanja koja sebi postavljamo, kroz primjenu Ideja Ezoteričnog, kroz Otvorenost i Iskrenost i Neumorno kretanje ka Sebi.

70

Razbiti Iluziju Danas, na pragu određenih promjena, ako ne i promjena koje su ved uveliko nastupile, a ovdje ne mislim na New Age ili tome slične promjene, ved na promjene koje su mogude u Čovjeku koji je shvatio da ON SAM mora da se promjeni, svojim ličnim Naporom, Trudom, Radom, primjedujemo da se pojavljuje sve više i više informacija koje usmjeravaju u određenim pravcima, koje nude odgovore (za sada je nebitno kakve) i koje omoguduju čovjeku da se oslobodi određenih Iluzija koje ga drže u šanci ved nekoliko stoljeda, pa da ne kažem i nekoliko tisuča godina. Prije svega, Iluzija kojoj najviše robujemo jeste Iluzija o nama samima. Ali ta Iluzija podržana je sistemom kakav poznajemo i u kojem živimo, globalno, i koji oko nas ima izgrađenu Iluziju koja se oslanja na Unutrašnje Iluzije u kojima provodimo svoj život. Riječ "Iluzija" u sebi sardži mnogo velova koji prikrivaju jedan sloj Iluzije od drugog i onaj drugi nije nimalo manja ili veda Iluzija od prethodne, samo malo komplikovanija ili teža za shvatiti jer se nalazi bliže Centru. Niz Iluzija prekriva Istinu, koju opet shvatamo na neki Iluzioran način, previše Subjektivno, ograničavajude te samim tim on ima dodatni Uticaj na nas i ne možemo je se osloboditi. Oslobađanje, ta čudna i mistična riječ nije ni malo mistična ili čudna onog trenutka kada shvatimo što ona znači. Kada shvatimo na što se ona odnosi, ali to ne znači da je tada Oslobođenje mnogo lakše ili da de biti jednostavnije. Dapače, može čak i biti teže. Oslobođenje nije Mistično Stanje u kojem mi na neki infatilno-mističan način doživljavamo spajanje sa Božanskom Iskrom u kojem nam se otkriva Svijest i Svijet daleko iznad nas i mi postajemo bogovi, anđeli ili ko zna šta. Oslobođenje je trenutak u kojem shvatamo da Svijet, Svijest, mi sami smo utkani u fini sloj Sna u kojem Sanjamo divne snove o Razbuđivanju, višoj svrsi i slično. Sloj Sna koji sanja Snove o samom sebi i svijetu. Oslobođenje nije samo trenutak u kojem padaju sve granice i velovi. Ne. To je trenutak koji se ponavlja u nedogled i koji je uvijek nov, svakog trenutka u kojem shvatimo Iluziju nas samih ili Svijeta oko nas, bio to Svijet u kojem se nalazimo u ovom trenutku, na ovoj Planeti, ili Svijet u kojem se nalazi cijeli Univerzum. I trenutak za trenutkom ponavlja se Oslobođenje od okova Iluzije. Rečeno nam je mnogo štošta. Od toga da sebe ne poznajemo, da smo mi skup određenih Sila i Zakona, da smo robovi okolnosti, da se nalazimo pod Uticajem viših i nižih Svijetova, da ne možemo da Djelujemo ili Činimo, da smo 71

Identifikovani, da imamo Ideje o Sebi i Sliku o sebi koju gadimo na tim Idejama, da se naši Odnosi baziraju na snu, očekivanjima, ubjeđenjima, projektivanjem ideja i slika ili očekivanja na partnera ili drugog čovjeka, da sve to u nama osnaženo je Identifikacijom, neočišdenim Emocijama, pogrešenim Konceptima koje smo prihvatili ili koje su nam nametnuli drugi u svom neznanju. No, isto tako ukoliko u drugom vidimo problem, naša Iluzija ne postaje nimalo manja ved mnogo dublja i okrutnija i dodatno nas zarobljava. Učenja, Ideje, Tradicije čovjeku prilaze na jedan specifičan način. A taj način svi radimo, jer ne može postati ništa drugačije, ili drugim riječima, ne možemo pridi sami sebi ni drugima na nijedan drugi način od onog koji je ved duboko u nama. Dijeci prilazimo na određen način, pričamo im bajke, čitamo im bajke, priče za laku nod, kako bi smo ih oslobodili strahova, dali im nadu, povjerenje prema životu. Upravo na isti način Učenja prilaze nama, daju nam bajke, priče "za probuđenje" koje nas trebaju osloboditi od Straha, dati nam nadu da možemo da se probudimo iz sna koji sanjamo, iz Iluzije koju prihvatimo kao sam Život. Otuda različite Tradicije, Učenja, jer svako dijete treba drugačiju priču, drugačije bajke kako bi se na njega djelovalo i on odlučio da krene ka Sebi ili ka Razbijanju Iluzije u kojoj živi, sanja, spava. Data su nam pojašnjenja, rečeno nam je da postoji nekoliko, ili ti četri, Nivoa Svijesti, da je Cilj da čovjek uđe u Objektivno Stanje u kojem vidimo Svijet, Sebe, Univerzum na Objektivan način, u kojem svjedočimo Svijet oko nas Objektivno bez primjesa Subjektivnog Sna, ili Dubokog Sna u kojem snivamo Snove o savršenstvu, o ovom ili onom. Rečeno nam je da Put ka tom Stanju dolazi Osviještavanjem Sna koji živimo jer to je dovođenje Sile, ili Svjesnosti, ili preciznije rečeno, "imitacije" Svjesnosti tj. Pažnje u San i De-Identifikacija od Slika koje promiču velikom brzinom i koje prihvadamo kao Sebe i time gradimo Sliku o Sebi s kojom se dodatno Identifikujemo i mislimo da je to Stvarno stanje nas Samih. Samim tim kroz te filtere tumačimo Svijet i Stvarnost na naš, Subjektivan način, obojan bojom stakla prevučenim preko očiju (Unutrašnje Svijesti). I da taj Put mora da vodi ka Budnosti, koje OPET razumijemo na tako jedan fin i bajkovit način, što nas dodatno udaljava od iste. Nedavno, prije par dana, sam vidio jedan jako fin tekst neke amerikanke, koje se "probudila", tako da sam se ved na naslovu držao za stomak od smijeha. Tekst nosi naslov: "Holey Moley, I'm Awake!" i sada nije problem u tome što se je neko ili nešto probudilo i da li je to jeste ili nije, jer kod te žene se primjeduje određeni pomak u Svijesti, primjeduje se određena Razbuđenost u njenim očima koja vodi od Emotivne Razbuđenosti, ali ne i Čist Emotivni Centar. Ne u mjeri koja je to potrebna kako bi čovjek doživio mnogo Objektivnije Stanje od onog koje se javlja u prvim trenutcima Budnosti, tj. prvim "iskustvima" Sebe u kojem otkrivamo Istinsku Prirodu ili u ovom slučaju, naslučujemo Istinsku Prirodu koja se javlja u odmaku od Slike o Sebi ili Ličnosti. Ono što me je istinski nasmijalo jeste taj njen naslov, njeno predstavljanje tog 72

trenutka u kojem ona prepoznaje da Ona Nije, da to što je mislila da jeste, taj njen Lični San jeste samo San u kojem Sanja da ona postoji i da postoji nešto kao Ličnost, Individualnost. Kada se pogleda njen video vidi se da žena ima odsjaj koji daje "upoznavanje" sa Sobom kroz Emotivni Centar, ali se vidi i ostalo, onima koji mogu da vide i koji se ne zaustavljaju na površini. No, da li je Stan prekinut viđenjem da ja nisam ono što sam mislio da jesam? Ne. On je narušen, on je na trenutke prekinut. Ali tada Sile Sna djeluju mnogo jače i mnogo su opasnije od prijašnjeg Stanja u kojem smo uronjeni u Snivanje. Rad na tom nivou mora biti jači i direktniji, prodorniji i nemilosrdniji nego prije. Jer to Stanje je prelazno Stanje u kojem mi gradimo most putem Osjedaja Ja, ili dubokog Osjedaja Sebe koji je odvojen od Slike, Ideje, MentalnoEmotivnih Koncepara koji još u nama postoje i vode u velikoj vedini glavnu riječ, s tom razlikom da sada možemo da mu kažemo NE, da se od njega odmaknemo i pogledamo ga bez straha da to jeste nešto što smo mi. I to je početak Tredeg Stanja, ali ne i njegov kraj ili njegova sredina ili "ja sam ovladao Budnošdu". Jer takva misao "ja sam budan" ili "ja sam se probudio" još uvijek je vezana sa ono Lično u nama i još uvijek nas vuče ka tom Ličnom. I vedina ostaje na tom nivou ne kredudi se dalje i ne "osvajajudi" daljnje ili Dublje Stanje Sebe, ili da to kažem drugačijim jezikom, ne Razotkrivajudi Sebe od novih slojeva Sna koji je mnogo perfidniji, koji je mnogo mudriji i opasniji od prijašnjih. Probjem Emotivnog ulaska u Budno Stanje jeste u tome što Emocije nisu do kraja očišdene i o na neki način zaobilazi Direktno Viđenje iz više od jednog Centra koje nam omoguduje čak i distanciranje od tog "iskustva" koje je najčešde "zaprljano" novom Emotivnom Identifikacijom i često vodi u jake krize shodno Emotivnim oscilacijama. Vedina takvih ljudi opčinjena je raznim "advaita" guruima, ili "gjanijima" koji su pričali određene priče o Stanju Jednog, ili Istinskom Stanju Svijesti koje su "zagađene" Ličnim Umom koji nije do kraja osviješten i koji nije do kraja de-identifikovan. Ono što nas najviše vezuje, a što ne primjedujemo ukoliko ne osviještavamo slojeve koje imamo jeste Emotivni Centar koji vodi glavnu riječ kada je u pitanju Identifikacija sa Snom. Nije da ostali Centri ne učestvuju u tome, ved je stvar u tome da taj Centar radi mnogo brže i opojnije od ostalih, jer radi sa mnogo bržom i snažnijom Energijom od ostalih Centara, ako izuzmemo i Motorički Centar, ali ta Energija nije dovoljno pročišdena i samim tim nije Energija koja se dobija Intezivnim Radom na Sebi koji između ostalog ima za Cilj da određenim Transformacijama Uma, Utisaka dovede mnogo čistiju Energiju u Emotivni Centar te poboljša njegov rad zajedno sa radom ostalih Centara što rezultira trezvenošdu, jednostavnošdu, otvorenošdu, iskrenošdu, određenom širinom percepcijom koja više nije percepcija jednog Centra ved percepcija više centara u isto vrijeme ili da to tako kažem, Percepcija se dešava istovremeno iz više Centara i čovjek sagledava stvari iz šireg ugla. Naravno, 73

takvi putevi su teški i od njih svi bježimo. Lakše je probuditi se putem jednog Centara i završiti svoju Evoluciju ili je odgoditi na neko vrijeme. Razbiti Iluziju o sebi je prvi korak koji u sebe uključuje isto tako razbiti Iluziju o svijetu oko nas i idejama koje imamo, identifikacijama koje imamo i slično ali ujedno i proučavanje Zakona koji vladaju oko nas. Postoji niz načina pojašnjenja određenih Stanja Svijesti koja nisu odvojena od Sila i Zakona i Razumijevanje koje nam je potrebno jeste upravo Razumijevanje koje nam razotkriva što to jeste. Razumijevanje Zakona nam razoktiva što to jeste Univerzum ali što to jeste i određeno Stanje Svijesti, tj. mi sami. Bajke koje se pričaju na određenim stepnima služe samo određenim stepnima razvoja i dolaskom na njih. Te Bajke kasnije moraju da postanu nešto mnogo objektivnije a to je onda Simbol koji pokazuje određena nova ili viša Stanja Svijesti. Ti Simboli tada mnogo preciznije formulišu Bajke ili drugim riječima Priče te se rađa novo razumijevanje kompletnog Puta koji moramo predi. Riječ "Razbuđivanje" ima određeno Značenje koje ne smije biti opterečno idejno-konceptualnim mišljenjem ili identifikacijskom emocijom. Tajna prvih Razumijevanja Stanja i samog Sebe jeste upavo u Tajni Razumijevanja Jezika ili Riječi. One nisu Stanje, ali one u naš svijet Snova unose određeno Značenje pomodu kojeg možemo da sagledamo njihovo Ispravno Značenje i da shodno njima započeno korake svog Razbuđivanja. Razbuđivanje jeste početak nestanka Ličnog Sna. I ono označava Sagledavanje Sna objektivnijim Stanjem, tj. Stanjem u nekoj mjeri Oslobođenim od Identifikacije od Ličnosti koja je simbolika našeg Sna. Ukoliko želimo da se Oslobodimo, ali sa punim razumijevanjem ove riječi, onda moramo da sebe sagledamo sa nečim višim od nas, sa nečim što prevazilazi Stanje u kojem se nalazimo. Otuda i razna Učenja, Tradicije koje pokušavaju da svojim Jezikom, svojim Znanjem unesu kvalitet koji je potreban kako bi se Oslobodili Stanja u kojem se generalno nalazimo ili bolje redi u kojem smo "zarobljeni". Iako, ako bolje osmotrimo, razne Tradicije koje u sebi još imaju onog Istinskog, one ne govore o Zadobijanju, ved o Oslobađanju, Gubitku onog što "imamo", tj. MISLIMO da imamo . Objektivno rečeno, MI NEMAMO NIŠTA, ali nas Stanje u kojem se nalazimo ubjeđuje suprotno. Upravo gubitak Iluzije o sebi samim je početak Puta ka Trezvenisti, ka Jednostavnosti, ka Objektivizaciji sebe samog i Svijeta oko nas. Ono ima specifičan Ukus, Miris. Koji kada se osjeti djeluje kao Opijat i govori nam o odsustvu istog kada zapnemo u Identifikaciju sa slikom o sebi ili Ličnošdu. Osjedaj Sebe ili Ja mora da se čisti, da se sagledava u svakom trenutku i da se odbacuje sve ono što se tim Sagledavanjem Vidi i Osvijesti što vodi Čistijem, Širem, Običnijem Osjedanju Sebe koje se rastapa, vremenom, sa Osjedanjem onog što bih mogao nazvati Poljem Svijesti, ili jednostavnije doživljavanjem Životne Sile koja je u stalnom pokretu. No,

74

saznanje da to nije kraj, da je taj doživljaj samo još jedna stepenica ka Objektivizaciji jeste ono što moramo imati stalno na umu. Učenja kao i Ljudi govore o Istinskom Ja, o Ja Svijesti, o raznim Stanjima ali se rijetko govori o čišdenju tih Stanja, osviještavanju osjedaja Sebe i odbacivanju svega onog što vidimo, ili što je nakačeno na njega. Ono nije čisto ulaskom u to Stanje. Ono u sebi sadrži određene elemente koji moraju biti Viđeni i Odbačeni u stalnom pokušaju da što dublje uđemo u njega. Ali ne smije biti glorifikovano kao najvede Stanje. Jer moramo da se i dalje Posmatramo, da uviđamo sve što u nama ima i da to Odbacujemo, da se De-Identifikujemo sve više i više. Suptilni osjedaji Sebe moraju postati još Suptilniji i kompaktniji. Tada se dešava Razumijevanje Stanja i onog što mi u svom neznanju nazivamo Sobom. Tada shvatamo da tu nema nikakvog Sebe u smislu kako to podrazumijevamo, ved da je to Stanje koje sa sobom nosi određene Slobode u odnosu na nešto prije toga, ali i novi Zatvor ili Ograničenje shodno Stanju u kojem se nalazimo, shodno Zakonima i Silama koji vladaju tim Stanjem. Osviještavanje Sebe počinje sasvim jednostavno, a to je Posmatranje, uviđanje onog što u svom ličnom inventaru imamo. Objektivnije Viđenje sebe (funkcija i onog što one sadrže, svog "djelovanja" u odnosima i svijetu i slično) mora biti neopteredeno određenim postignudem ili željama koje imamo i koje dolaze iz nepoznavanja Stvarnog Stanja. Ono prati savjete određenih Učenja i pokušaj da se ta Učenja Razumiju, ali prije svega da se ona dokažu u smislu da provjerimo sve za sebe, da ne vjerujemo sljepo onom što se govori. Moramo UVIDJETI što to nas čini. I to je prvi korak. Ne smijemo bježati, projektovati želje i očekivanja, moramo imati strpljenja, ne reagovati na ono što vidimo, odvojiti se od Ličnog sagledavanja u smislu da analiziramo ili imamo negativne Reakcije na viđeno. Moramo sebi na neki način učiniti to poželjnim. Tj. moramo nadi načina da to sve sagledamo prosto i obično, sa ŽELJOM da UPOZNAMO SEBE a ne na način da MORAMO, da nedemo dobiti slatkiš ako ne vidimo sebe. Svi, ali baš svi imamo taj problem da MORAMO koji shvatamo isuviše Lično i to nam je jedna od vedih prepreka u salgedavanju i upoznavanju sebe. Toga se moramo osloboditi odmah na početku i trezveno krenuti u UPOZNAVANJE SA SOBOM, sa JASNIM uvidom da ONO ŠTO VIDIM NISAM JA. Ali ukoliko se želim Osloboditi toga, osloboditi se Ličnog i ograničenog ja moram da vidim što to jeste, kako to radi, kako djeluje, pod kojim zakonima, u kojim situacijama i slično. To je početak Oslobođanja ili Razbijanja Iluzije. Mnogo je simbolike koja ukazuje na to. Mnogo je Priča koje se pričaju, ali zaboravljeni su načini na koje se Putuje, na koje se Razumiju te Priče i Simbolika. Najgora stvar koju možemo da učinimo jeste da Koncept koji služi Oslobađanju uzmemo kao jedino stvaran i zamjenimo San novim Snom. A to 75

čine svi Učenici. Koncept je Koncept i ništa više. Kao što je Koncept život koji vodimo, tako je Koncept ono što nas Uči kako da se oslobodimo Koncepta. To jeste savršeniji Koncept, ali je isto samo Koncept koji se na kraju mora odbaciti. Razbijanje Iluzije mora biti svakodnevno. Ne možete to raditi 15 minuta dnevno i ostalo vrijeme fino i duboko Spavati. Morate se devesti u trenutak kada de svaki sekund biti Razbijanje Iluzije o samom sebi i svijetu oko nas. Pomod može dodi samo čovjeku koji je krenuo na taj način ka Sebi. Samo tada Pomod u vidu Instrukcija, Zananja, ili onog što bi nazvali "milost bida" tj. trenutci Povišene Svijesti mogu da nam pomognu. Sve ostalo je samo San. Puteva do toga je mnoštvo, ali samo JEDAN vodi dalje. Svi Putevi prije svega moraju nas dovesti do trenutka u kojem vidimo da ono što mislimo je jedno a ono što je Stvarno je nešto sasvim drugo. Na kraju, pred nama se pojavljuje Put koji je ISTI ZA SVE iako ima različite forme ispoljenja. No, svi oni počinju tako da sebe otreznimo i razbijemo Iluzije koje o sebi i svijetu imamo.

76

Vidjeti dijelove kao Cjelinu - Prostornost "Vidjeti stvari kao dijelove, kao nekompletne elemente je niže Analitičko znanje. Apsolutno je svuda; ono se može vidjeti i nadi svuda. Svaka konačnost je jedna beskonačnost i može se spoznati i osjetiti u svojoj Unutrašnjoj Beskonačnosti, isto kao i u svojoj površnoj končanoj pojavnosti. Ali na taj način spoznati svijet, tako ga opažati i doživljavati nije dovoljno da se dobije intelektualna ideja ili imaginacija da je on takav; izvjesna božanska vizija, božanski osjedaj, božanska ekstaza je potrebna, jedno iskustvo o jedinstu nas samih sa objektima naše Svijesti. U tom iskustvu ... svaka stvar u Cjelini postaje naše vlastito Bide." - Shri Aurobindo

Što je karakteristika naše Svijesti, našeg nivoa Svijesti? Sem Sna, Fantazije, Imaginacije (zamišljanja), Identifikacije jedna od glavnih karakteristika jeste odvojenost, djelovitost, da to tako kažem, određena odvojenost od Cjeline, ali ne Cjeline u Mističnom smislu ved Cjeline u svakodnevnom, običnom doživljaju Stvarnosti koju doživljavamo. Mi se ne osjedamo kao dio Svijeta. Mi Svijet doživljavamo kao nešto izvan nas, kao dio koji je odvojen od nas i ima svoju vlastitu Stvatnost, koje smo mi dio, i to ne neki sastavni dio, ved dio koji ima svoju Stvarnost koju pokušava da uklopi sa Stvarnošdu oko sebe, manje ili više uspiješno. Mi se ne osjedamo u dodiru sa stvarima ili drugim riječima Objektivnim Svijetom oko sebe, a samim tim ni sa ljudima u njemu, pa čak i kada to uključuje intimne odnose. Mi smo odvojeni. I manje više, sva Učenja govore o toj odvojenosti kao uzroku nesporazuma, uzroku sveukupnosti našeg Stanja i Života. Svijet u kojem živimo je Dualan. I svi demo se složiti sa tom konstatacijom. Imamo dobro nasuprot lošeg, imamo bijelo nasuprot crnog, imamo muško-žensku polarnost, i sve oko nas nam svakodnevno pokazuje da je ovo Dualan Svijet i samim tim Dualno Iskustvo. Unutar sebe osjedamo Dualnost, sukobe dualnog mišljenja, trenje dualnih emotivnih fluktacija, dualnost osjedaja. Sve unutar nas je podjeljeno na dva. Iako možda imamo dojam da je to ponekad i više, to i nije tako. Jer uvijek je ILI ovo ILI ono. A u to "ili-ili" može da stane nekoliko različitih fluktacija koje mogu a i ne moraju imati dodira jedna sa drugom. Svjedočimo da je tako i u drugima i onda s tim svjedočenjem ubjeđeni smo da je to istinsko stanje i da je ono "normalno". Ja vas nedu ubjeđivati da li je to tako ili ne. I moj Rad je upravo Rad kao i vaš, možda sa malo razlike ali tu je to negdje. A on je upravo takav jer na

77

sličan način doživljavamo Stvarnost. Inače ne bi ni mogao da igram Ulogu koju igram da nemamo dodirnih tačaka. No, moj dosadašnji Rad mi je dao određena "iskustva" koja mi govore da je moje viđenje, koje je i vaše viđenje i koje je i viđenje drugih ljudi, pogrešno. Ne u smislu da je to loše ili da je to zlo ili da je to ko zna šta. Ved u smislu da je vjerovanje, podržavanje, ideje, asocijacije i sve što proizlazi iz tog Viđenja Ograničeno, Dualno, zatvoreno u ljušturu iz koje nema izlaza. Ta "iskustva" dala su mi dodir, okus Stanja koja su daleko iznad Stanja koje svakodnevno doživljavamo. Ali i otvorila mi neka nova pitanja i potragu za novim odgovorima koji nemaju jasnu riječitost, izrečenost ved određeni Mistični, u nedostatku bolje riječi, Osjedaj. Za razliku od vas, možda, ja Znam da tamo "ima nešto", ima nešto što mi pokazuje da ja i moj doživljaj Svijeta nije takav kakvim sam sebe ubjeđujem da jeste, kakvim se svi vi ili mi ubjeđujemo da jeste. S tim u meni su se budila razna trenja, pojačavala određena Stanja koja su imale namjenu da me još više rastvore, da me još više "unište" u Ideji da sam Odvojen, da sam Dualan. Iako su "iskustva" pokazivala da je to samo Ideja koju prihvatam i u koju vjerujem te je tako osnažujem. Iako Znam da između mene i vas nema nikakve razlike, iako Znam da vaš Osjedaj Sebe nije nimalo drugačiji od mog Osjedaja Sebe, da Ja koje je u pozadini je potpuno isto kao i vaše, to ne znači da sam stalno u tom Stanju. To znači da samo Znam, ali da je borba, da to tako kažem, ono što se svakodnevno mora dešavati, svakodnevno ulaziti u negaciju samog sebe kao odvojenog Enetiteta, kao odvojenog Uma, rastvarati sve Identifikacije, igre Ličnosti, njenu opsjednutost sa samom sobom. Nekima sam uspio "dati" određene dokaze u smislu da ih podignem ili gurnem, koja god vam riječ više odgovara, u Povišena Stanja Svijesti, bez obzira što znam da moram paziti na granice, cijene koje se moraju platiti sa tim ulascima u ta Stanja, neke nisam uspio. Neki su više otvoreniji, neki manje. Iako sam svjestan da u tim Stanjima nema Otpora koji bi me mogao sprečiti da nekog gurnem ili podignem u to Više Stanje, na neko određeno vrijeme, moja ograničenja Uma me sprečavaju u određenim "igrama". Ali isto tako glavna prepreka nije samo moja, ved i ljudski Strah, bojazan tog Stanja. Nekada je impuls dolazio "od nekuda", negdje "daleko" unutar ili iznad mene i prosto me uvukao u to Stanje i onda tu osobu preko puta mene gurnuo u Više Stanje. Nekada sam sam izazivao taj impuls da bi nekog podigao. Postoji razlika, i ona je ogromna. Iako se pazim da taj Impuls Višeg ne bude moja volja. No, ono što je tim Ipulsom dolazilo i još dolazi jeste nešto što i mene uplaši na trenutke. To je ODSUTNOST. Tolika Snaga Stanja i Odusustvo mene ali u isto vrijeme određena Milost i Jednost sa svim oko mene. Znam da niste navikli da pišem ovakve stvari. Jer sam sam sebi rekao da nedu i da du pisati samo Ideje Rada i iza njih stajati. No ponekad je potrebno da se iskažu i ove stvari u nadi da niko nede shvatiti ovo pogrešno, ili da nede 78

shvatiti dovoljno pogrešno da uđe u fantaziju. Oni koji me znaju znaju da stojim objema nogama na zemlji i da ne fantaziram o ovim Stanjima, ali neki su i mogli uživo da vide kako izgleda kada se Spusti to Stanje i kada me obuzme. Iako pazim da to ne bude previše očito i da ne doživite nešto što bi mogli smatrati lošim, ili se prepasti toga. Ponekad moram da opišem ta Stanja jer morate imati nekog uživo da vam kaže da tamo nema ništa strašno, da nema čega da se bojite, i da ulazite polako u njih. Tj. ta Stanja i dolaze polako pripremajudi vas, dajudi vam vremena da se pripremite na njih. I onda mogu dodi potpuno iznenada. Baš tu gdje stojite, sjedite, jedete, gledate bilo šta da radite. Ali cijelog Života i tražite to Stanje. Onda šta možete da izgubite sem sebe, ali ograničeno sebe. No znam da je Strah koji se javlja velik. Gubite tlo pod nogama i ne znate šta dalje. Ali šta dalje? Kuda dalje? Pa nikuda i ništa. Možda dete stajati na autobusnoj čekati bus koji kasni i uletjeti u to Stanje. Možda dete sjediti sa prijateljima na kavi i uletiti u to Stanje. Možda dete biti sami, a i načešde i dešava se kada ste sami. I tada dete vidjeti tu NIT koja povezuje vas i Svijet. Tada dete doživjeti nešto što prevazilazi vaš svakodnevni osjedaj sebe i svijeta. I šta tada? Ništa. Imadete osjedaj da ste tik nekoliko centimetara iznad zemlje i ništa više. Značete da je to ono što tražite. Možda nedete znati odgovor na pitanje Ko sam Ja ili Šta sam Ja ili odakle dolazim, možda to Stanje nede biti toliko jako. Ali dete uvidjeti uvezanost Svijeta i Vas, nerazličitost Sebe od Sebe Spolja. Izgubidete sebe a dobiti nešto mnogo više od Sebe. Vidjedete kako izgleda Svijet bez "ja", Svijet u kojem nema granice, Svijet koji je uvezan, spojen, sljepljen. Zatitrade osmjeh na licu, i unutrašnji osjedaj lagane, ali ne i negativne, nervoze jer to prevazilazi vaše najluđe snove. Prevazilazi sve opise. Znadete da se može Opisivati ali ne i finalno Opisati, znadete da to možete izgovoriti ali ne i dokazati tvrdnjom, znadete da možete da to Stanje Okusite, Dodirnete, Omirišete, ali nedete imati nikakve dokaze na kakve ste navikli. I to je normalno, svakodnevno. Svi prije i poslje vas slično de doživjeti. Jer to Stanje nema razlike od čovjeka do čovjeka. Postoji razlika u načinu, postoji razlika u prilasku, razlika u poretku stvari unutar ili oko vas, ali ne i u tom Stanju. Svaki novi ulazak u njega, kada se desi, a kažem desi, jer to nije vaša volja, bide nov, snažniji od prethodnog, kao droga koju morate uzimati uvijek više i jače kako bi vam dala osjedaj koji ste imali prvi put ili kako bi ga prevazišla. Ili kao opojnost kojoj ne možete odoliti. Ujedno, to ste vi, a jako dobro znate da niste vi, jer vas u tome nema. Neko drugi, ili bolje rečeno, NEŠTO drugo je tu, a to niste vi. Barem ne "vi" koje mislite da jeste, na koje ste navikli. To NEŠTO, to novo VI, je nešto što niste mogli da zamislite jer nemate nikakvo iskustvo unutar sebe na osnovu kojeg bi to mogli da zamislite.

79

Nedu vam previše pričati o tom Stanju. Niti vam ga opisivati. Dovoljno je. Oni koji su ga i dodirnuli na trenutak nasmijade se na ovo, znade šta govorim i što ovo znači. Nekima de biti potvrda, nekima ohrabrenje, nekima ništa novo. Iza, IZA tog Stanja nalazi se još jače Stanje koje liči, kada bi se opisivalo, na opise ludila, ali sa tom razlikom da ludak ne zna da je ludak, da ludak ne može da BUDE u tom Stanju, a vi dete modi BITI to Stanje. Koristim riječi "vi" ili "ja" ili "ti" ali samo zato da bih mogao opisati. Nema tu nikakvih ličnih zamjenica jer nema ni Ličnosti. Postoji Vibracija koja je Ujedinjena, Cjelovita sa svim oko sebe. Ali koja je Snažna u isto vrijeme koliko i Ljubavna. Koja je Neizreciva koliko i Izreciva. Koja je Prodorna koliko i Milostiva, Suosjedajna. Ujedno nema Milosti dok sve u njoj je sama Milost. Ja nemam riječi da opišem to Stanje, jer me ono prevazilazi u potpunosti. Ne mogu ni redi da sam u tolikoj Milsoti da ga osjedam često. Ne. Par puta do sada. Ali tada nisam osjetio da sam "ja" odvojen od Sebe ili od tog Stanja, ved da je Odvojenost ono što podržavam i u što više vjerujem nego u TO Stanje. Što je svojevrsna prepreka za mene. Ali to je Rad koji ja moram da radim, i koji me čeka. Kada se to Stanje Ispolji, ono je Snažnije i Prodornije po Djelovanju od prethodnog koji sam opisivao. Ono nema "nedu", ono nema "moja volja", ono nema "šta bi bilo kad bi bilo". Ono je prosto, jasno, direktno, prodorno ali u isto vrijeme Suosjedajno, Ljubavno, Ekstatično, Blaženstveno. Kada Djeluje to je Djelovanje bez prepreka. To nije plan Djelovanja, to nije etapa, to nije "sad du ovo pa ono". Ne. To je TO i ništa više, ali ni manje. Ono Ostvaruje i ne pita. Ono Daje i ne traži odobrenje. Ja ne mogu redi da sam Ja to Stanje jer Ja Nisam to Stanje. To Stanje Jeste. Ujedno tada vidite da Niste i Jeste u isto vrijeme, da ste Tama i Svijetlo, da se vas više ništa ne pita, da vi za TO ne postojite. Nema vas, niti ste bitni. Ujedno, i u isto vrijeme, Bitni ste, Dio ste tog Talasa, Vala koji vas nosi i ispoljava se kroz vaš Um i Tijelo. Ako ste me Budno pratili dok ovo pišem, a uvijek se možete vratiti na početak i ponovo, BUDNO, SVJESNO, sa PAŽNJOM ovo pročitati, onda ste shvatili da je prethodno Stanje opisano izvan pojma "ili-ili" i unutar pojama "ii". U prehodnom opisu, nazivimo ga, ali samo ga nazovimo radi jasnijeg razumijevanja, kao Istinsko Stanje Sebe ne postoji "ili-ili". Ne postoji Dualan Osedaj ved je sve objedinjeno sa "i-i". I ovo I ono. I bijelo I crno. I tamno I Svijetlo. Oboje u isto vrijeme. I to ste I to niste. Drugi opis, to više Stanje od Istinskog Sebe, koje još ima tragove vas i pita vas "šta dalje" i ne ide u potpunosti IZNAD vaše volje, je umnogome drugačiji. To drugo Stanje je Objektivnije. Nazivimo ga, ali samo ga nazivimo radi jasnijeg opisivanja, Prirodna Svijest, Istinska Priroda - ja ne znam nazive samo ih ovdje stavljam i molim vas da ih ne upoređujete sa drugim, sličnim nazivima. Ono u sebi uključuje oboje. I "ili-ili" i "i-i". Oboje je uključeno, oboje

80

je razumljivo. Oboje vidite i jasno znate. Ali niste ograničeni sa nijednim od njih. Znam da postoji i dublje, znam da ima i dalje. Ali ja dalje ne znam. Mogu redi da s tim Stanjima se osjedate "kao kod kude". Svako od njih daje dublji osjedaj da ste ved Tu gdje i treba da budete. Naravno, ako imate srede, ostadete u njima. Ako ne, kao i vedina, vadadete se u njih, izlaziti, patiti za njima, i ko zna šta sve ne. Ali dete znati da postoji ono za čim ste se uputili u traganje. No, ovi opisi koje sam dao samo su trebali dati vam određenu sigurnost, smanjiti Strah koji se javi kada se ona počnu doživljavati, redi vam da niste nimalo ludi, ili da dete poluditi od njih. No, isto tako oni su uvod u određene Portale, kako bi to rekao Tolle, Portale koji mogu da daju određeni dojam, određenu dozu tih Stanja. Šta je karakteristika koja se provlači u tim Stanjima? Šta im je zajedničko? Ima ih nekoliko. U vedini slučajeva to je Prostornost. Ogroman Prostor koji vi Jeste. Osjedaj Širine i Prostora. Kako Unutar vas (ovo Unutar je jako smiješno, ali nemam bolje riječi), tako i oko vas. Samim tim Prostornost može biti jedan od Portala koji vas unosi u ta Stanja. Drugo je Tišina koja stoji kao podloga iza svega oko vas. Iza svakog Zvuka stoji Tišina. Čuti tu Tišinu način je da uđete u to Stanje. Trede je, malo teže opisati, ali.. Trede je određeni Osjedaj Direktnog Dodira sa bilo čim oko vas, bilo kim oko vas. Slično je Dodiru tijelom, kao kada žudite da nekog Dodirnete. Dotaknete. Ali ovaj put to ne radite tijelom, ved Sviješdu. Dodirujete Sviješdu Svijet oko vas, druge oko vas, objekte oko vas. Postoji i Četvrto za koje znam i koje sam koristio ali mi je ono najteže za opisati. To je kao da je vaša Svijest, ono što ste Vi, Okean koji prodire u sve oko vas. Živo i Neživo. Kao osjedaj Vibracije Sebe koji se nalazi u svemu oko vas i vi to Osjedate. Znam da je ovo najšturiji opis "tehnike", ali ja bolje ne znam opisati. Postoji i Voljenje. Voljenje kao Svjesni Čin koji nije određen Oblikom i Formom. Postoji i Praznina, koja se doživljava kroz razumijevanje krutosti, Materije. Vjerujem da de neki, iako mali broj, nadi još neke opise ili Portale pomodu kojih se može udi u to stanje. Neki to osjedaju kao Shakti, kao Pranu, kao pokret Chija, kao kretanje Svijesti. No, svako te Portale koristi u skladu sa Tradicijom kojoj pripada ili Učenjem koje mu je blisko. Nisu svi u Tradiciji. Iako je Tradicija Neizrecivog uvijek prisutna čak i kada niste u nekom od Tradicionalnih Učenja.

81

Istinsko NIJE povezano ni sa čim. Niti je u Iskustvu Sebe, niti je u Iskustvu Energije, niti je u Stanjima Svijesti, niti je povezano sa Centrima, Čakrama. A ujedno ono ispunjava Sve to. U njega ne možete udi Dualnošdu iako je ono TO što uvezuje Dualnost i daje joj mogudnost postojanja. Ono nije ni Stanje Dubokog Sna, ni Sna, ni Trede Stanje iako je ono podloga SVIH Stanja. Ono nije ni Tišina, ni Prostor, ni Praznina, ni Osustvo, ni Punoda. Iako je ono DIO svih tih Stanja ili bolje rečeno ta Stanja ili Portali su DIO Istinskog. TO možete nadi svugdje ako ste TOME otvoreni. Rad, Spiritualnost, Religija NIJE TO, ali je DIO TOGA. Put, Način, Staza kojom se TO "pronalazi". Osjedaj Ja nije TO. Ali je način da se u TO uđe. Negacije nije TO, ali je Način da se u TO uđe. Nijedno Učenje ili Tradicija nije TO, ali je Način da se TO RAZOTKRIJE. Razotkrivanje to je ono što TO ostvaruje. To nije potraga, TO je kraj potrage. To nije Put, TO je Izvorište Puta. Tantra, Daoizam, Yoga, Budizam nije TO, ali je TO DIO toga. U to stajem. Ne mogu i ne smijem dalje da opisujem. Ali ujedno to je ono što mogu da opišem iako znam da je svaki Opis samo nevjerna kopija bilo kojeg Stanja. Ja znam Mod Riječi i koristim ih, manipulišem njima, kako bi NEKIMA samo omgudio da se Otisnu sa Obale i na trenutke dodirnu ta Stanja, da znaju što traže i kuda idu. Istinsko nije u Potrazi ved u ISPOLJENJU VED ISTINSKOG Stanja u Potrazi. Ko razumije Razumije. Tu vam ne mogu pomodi. Ne tražite Savršenstvo, ved OTKRIJTE SAVRŠENSTVO u samoj Potrazi, u samom onom koji TRAŽI Savršenstvo. Jer Neizrecivo je u Izrecivom kao podloga. Savršenstvo je u Ne-savršenom kao podloga. To što ste Sada ved je Savršeno, no to morate TAKVIM i da vidite. Vjerujem da de neki nači i "tehnike" kroz ovaj tekst kako da pojačaju Stanje ili kako da ga Dodirnu. Ja ih javno nedu opisivati. I to bi bilo to, gospodo. Zapamtite jednu Pjesmu. Ja sam To, i Ti si To. Oni su To, i Vi ste To. Put je To, i kraj Puta je To. To je To i Sve je To. I to bi bilo To.

82

Ezoterično i Svijet oko nas Čitajudi vijesti ovih dana i vidjevši ludilo Crnog Pape te manipulaciju i igru koju igra, uhvatih se u par navrata kako razmišljam o tome što čovjek može učiniti, kako se postaviti prema tim zbivanjima koja nas očekuju, jer vjerujem i znam da Crnih Papa ima jako puno i po drugim državama i da su svi oni jako fino spojeni u određenu mrežu koju mi skoro ni ne vidimo. I u tom razmišljanju, koje je više bilo Asocijativno ne previše namjerno, nasmijah se u sebi na taj "glas" u glavi i njegove komentare, prijedloge, "akcije" koje bi to trebalo da se preduzmu. Onda sam se sjetio određenih slučajeva iz mog života u kojima su određeni ljudi, nije sada bitno koji, imali nešto što sam ja procijenio kao Paranoju, iako sam znao koliko su bili na udaru javnosti i politike iste. I ponovo sam se nasmijao svom neznanju i ubjeđenjima. No, kada zanemarim tu činjenicu da se Um voli igrati "bitnim pitanjima" i pronalasku "kreativnih riješenja" koja liče na hrčka koji trči u svom točku, shvatih određene Ideje koje Ezoterična Učenja stalno napominju, od kojih bruje pedine u kojima se nalaze, da čak i stijene znaju tu Istinu o kojoj ona pričaju. Tada uvidjeh i drugi zahtjev koji postoji u istim tim Učenjima, a to je Tajnost Znanja i Učenja. A onda za tim usljedi nekoliko Uvida u Ideje i Istine ili da kažem Činjenice koje uvijek previdimo, i koje postoje nekoliko hiljada, da ne kažem i više, godina i koje se prenose sa koljena na koljeno, od generacije na generaciju. Mom iznenađenju ne bijaše kraja kada sam shvatio da su i tada postojali jako pametni Ljudi koji su znali ljudsku prirodu. Nemojte samo misliti da su oni svi bili vidovnjaci. Ne i nikako. Ne trebate biti Vidovnjak da bi ste znali šta de biti. Trebate SAMO znati Um. Ne bilo čiji Um, ved SAMO svoj Um. A to je PROSTO, zar ne? Ono što dete nadi u tom svom Umu je ono što je i oko vas u svijetu. Naravno, vedina to ne može povezati, no to i nije za vedinu. Jasno se zna za koga su Znanja, ko ima mogudnost da s njima nešto napravi. Iako vam govore da dete promjenom sebe promjeniti i svijet, ne govore vam što to znači. Kažu oni, "vidjedete svijet drugim očima", ali vam ne kažu što dete još vidjeti i što dete modi napraviti, tj. DA LI dete išta modi napraviti. Budan vidi. To je jasno. Budan Zna i to je jasno. Ono što drugi ne znaju a Budan Zna jeste DA NE MOŽE NIŠTA DA NAPRAVI. Sada, ovo izgleda protiv onog što Učenja govore o Čovjeku koji je Budan i o njegovoj modi Činjenja. Uostalom šta je to Činjenje? To je pitanje od "milion eura". Svi žele da Čine, ali što to znači? 83

Ne moram da pitam da bi znao da vedina ni ne pretpostavlja što to stvarno znači, i što TAČNO znači riječ Činjenje ili Djelovanje. Učenja davaju svoja tumačenja, određena daju tačno tumačenje u nekoj mjeri, tj. nekada namjerno ne davaju ili davaju samo do određenog nivoa Zrelosti Učenika. Jer na kraju ON SAM mora dodi do jasnog odgovora što to znači. Mehaničkim razmišljanjem, bojim se, to nije sposoban. Od čovjeka koji je u Radu na Sebi, a svi znate što pod tim podrazumijevam (barem se nadam da znate), se traži da ZNA da RAZMIŠLJA. Ne griješim kada kažem da 99% ljudi NE ZNA DA RAZMIŠLJA. Vrdenje Misli i Asocijacija (a skoro sve misli su Asocijacije ili Reakcije a samim tim ponovo dolazimo na Asocijacije) koje su Mehanički izraz memorijskih delija u nama, ili kako bi se reklo Mehaničko ispoljenje sjedanja u Centrima koje se probuđuje Reakcijom i Asocijacijom, NIJE RAZMIŠLJANJE. To je Mehaničko razmišljanje, a ne Razmišljanje koje se traži od Učenika. Prije svega, uče vas da razmišljate logično, da koristite ljevu stranu mozga, ubijaju vam desnu na svakom koraku, a samo uz pomod nje možete shvatiti Ideje o kojima pričaju razne Ezoterične Tradicije (iako je sve to jedna te ista Tradicija). Da, kada ovo napisah u zagradi, pade mi na pamet jedna fina izreka. Svi je znate. "Svi putevi vode u Rim." Ili "Sve su Staze iste i sve vode istom Cilju!". Odlična izreka i svi znate njeno značenje. Jašta. Vidite kako brzo klimnemo glavom na poznato, koristedi Mehanički Um, Mehanično razmišljanje. Koliko vas je stalo i razmislilo o ovom izreci? Da li ste barem na sekundu ili dvije stali i pitali se ZAŠTO je pominjem? Oni koji me znaju, znaju da izreke ne koristim previše, a kada ih koristim onda je to u određenom Značenju koje nije u Mehaničkim Učnjima, koje nema veze sa Mehaničkim Umom. Vjerujem da se svi pozovemo na ovu izreku kada se trudimo POKAZATI svoju TOLERANCIJU, kada želimo da prodamo Sličicu Tolerancije nekom ispred sebe. Barem su se danas neki ispred mene trudili da mi to prodaju. A onda se sjetim svog kukavičluka i svog prodavanja "muda pod bubrege" nekom ispred sebe takozvanom Tolerancijom. Svi znate što mislim o Toleranciji koja se oko nas prodaje, pa čak i onoj koju ja prodajem u vedini svog Mehaničkog Života. "Sačuvaj me Bože samo mog Mehaničkog ponašanja. Samo od toga. A od ostalog du se sam čuvati." Jedna od prvih stvari koje se čovjek mora naučiti kada krene Stazom, a ovdje pod Stazom mislim na specifičan oblik Staze koji može biti prisutan u raznim Tradicijama u skladu sa gornjim izrekama "Sve Staze vode ka istom Cilju", jeste da nauči Razmišljati. Pod tim pojmom se misli na Ne-Mehaničan način razmišljanja, način na koji se Asocijacije drže pod kontrolom i način kako se upotrebljavaju u razotkrivanju ili otkrivanju Znanja, isto tako čovjek mora naučiti kako da sagleda Dio i Cijelinu u isto vrijeme i kako da to dvoje drži na Umu dok proučava određene dijelove Učenja, a za to je upravo potrebna i 84

Desna strana mozga koja se veoma brzo isključuje putem forsiranja školstva, tj. načina učenja kod djece, logičnog razmišljanja, tzv. naučnog razmišljanja i slično. Obično u početku, koji može trajati i nekoliko godina, ljudi kada se nađu na Stazi rade upravo sve ono što im se govori da ne bi smijeli da rade ukoliko žele da razumiju Učenje. Jedna od prvih Pravila jeste ono što ne bi smijeli da činite, a to je početak onog što zovemo Činjenjem. Činjenje i NeČinjenje imaju zajedničke poveznice, ali da sada pojašnjavam Ideju Ne-Činjenja koja se provlači najviše kroz Zen, Daoizam, a onda i dijelom kroz Budistička i Tantrička Učenja, nije mi namjera. Jer Ideja Ne-Činjenja u tim Učenjima direktno je povezana sa Shvatanjem Sopstvene Prirode. No, u Idejama Rada prisutna je Ideja Činjenja koja ima svoje zamke i koja služi određenim segmentima Učenja ali kada čovjek dođe do tog Nivoa Zrelsoti Bida tada direktno shvata o čemu se radi i što znači Činjenje. A isto tako kao i u specifičnim Učenjima koja pričaju o Ne-Činjenju i to je povezano sa Istinskom Prirodom. Ukoliko ja kao čovjek želim da se oslobodim određenih robovskih navika, određene Mehanike, Mehaničkog Uma u nekom segmentu (sem u segmentima kada je on potreban), Nesvjesnosti generalno rečeno, onda moram da naučim da NE ČINIM stvari koje su upravo ISPOLJENJE te Nesvjesnosti, tj. moram naučiti da ne Činim stvari koje inače činim na način na koji to radim i da u te stvari unesem određenu dozu Samo-Sjedanja ili Pažnje ili Svjesnosti što mi omogudava da sagledam trenutne situacije na sasvim drugi način i direktno upoznam "sebe" tj. svoj Um. Na taj način uviđam da "moj Um" nije nimalo različit od "tvog Uma" i upoznavanjem mi se otvaraju određene Istine, koje sada ne želim da tumačim i iznosim, a vezane su za ono što nazivamo Umom. No, uz pomodih tih Istina sagledavam da je "moj Um" u stvari i "tvoj Um" i da radom na "svojim Umom" ja radim i na "tvom Umu". To mi daje mogudnost da znam što je neko sposoban da učini, kako razmišlja, što može a što ne može i slično. Znači, Budan Čovjek nije Vodovnjak u smislu kako to mislimo, ved je Vidovnjak u smislu da poznaje funkcionisanje Uma. Također, vezano za ovu temu koju sam započeo a malo s nje skrenuo s ciljem da pojasnim određene segmente koji su bitni, možemo redi da u Ezoteričnom postoji isto tako Pravilo koje kaže, "o svom Unutrašnjem Radu ili Školi kojoj pripadaš ne pričaj nikome". Upravo to je jedno od značenja riječi "Ezoterično", Unutrašnje. To je Unutrašnji krug ljudi koji imaju određeno Znanje o Sebi i Svijetu. Tajnovitost koja se oko njih nalazi nije ništa dugo do zaštita tih ljudi. I sasvim je logično što vedina tih Ideja ne dolazi do javnosti. Jer, čovjek može da razvije određene segmente tih Ideja, ne mora da pripada određenim Školama, ali ako te Ideje nisu uvezane sa Učenjem u Cijelini razvoj 85

tih Ideja postaje Degenerisan, tj. postaje Šteta. Ukoliko takva osoba nije očisitla Um, nije prozrela svoj Um, nije ga upoznala i stavila pod kontrolu Bida, ona može to Znanje upotrebiti u skladu sa svojom Sviješdu i samim ti ugroziti mnošto stvari na koje ne bi smijela da utiče ili u koje ne bi smijela da se miješa. Upravo, čvojek u Radu mora da radi na svojoj Iskrenosti i Otvorenosti. Čovjek mora da upozna svoj Um do krajnjih granica. Ne zato što taj Um ima neku specifičnu vrijednost, ili ko zna što ved, ved zato što samo ono što poznajemo ne može da nas kontroliše. Lažno je redi, sem kada je priča o određenom stepenu Razvoja, da ne morate obradati pažnju na svoj Um, tj. da ga ne trebate upoznavati. Te da se samo trebate koncentrisati na razvoj Bida. Takav čovjek je Invalid, nablaže rečeno. S druge strane, kada bi poznavao svoj Um tada bi znao što sve može da uđe u to što on naziva Posmatračem u sebi, tj. ono što smatra Sobom. Kada bi to znao i uvidio, shvatio bi koliko se daleko nalazi od Istinskog Ja ili Svijedoka u nama i da je u tog tzv. "svjedoka" koji je u njemu postoji ugrađeno mnoštvo Mehanizama koje ga sprečavaju da napreduje dalje od toga dokle je stigao. Niste Vlasnik Kude ukoliko samo gospodarite jednom sobom, ukoliko samo poznajete jednu sobu. Šta je sa ostalima? Ko je njihov vlasnik? Ukoliko svakodnevno ne Radimo na Iskrenosti, na Otvorenosti, na Prihvatanju, na Ne-Mehaničnosti, na Ne-Identifikaciji, itd., nedmo u sebi vidjeti mnošto stvari koje mogu da se "predstave" na drugačiji način i da samim tim sami sebe prevarimo, lažemo, živimo u vlasitoj Iluziji. Ako mi ne možete odgovoriti, i nadi tačne uzroke određenih Želja, Ponašanja, Mišljenja, Emotivnih Rekacija, ili Rekacija u globalu to samo znači da niste Iskreni, niste Otvoreni, kao i da jako malo napora ulažete u Rad na Sebi. U stvari ulažete Pogrešan Napor u Pogrešnom Smijeru. Primjera radi: Ako u sebi vidim želju da Radim na Sebi, imam određeni Cilj, tipa da budem Svjesniji, da nemam Nervozu, da sam Mirniji, ili ko zna što u smislu Cilja i ne vidim ZAŠTO to IMAM, što je to što me je natjeralo da imam taj Cilj, zbog čega sam ga izabrao, što mi on znači, što mu je pokretač, što stoji u pozadini tog Cilja i slično, kako mogu redi da sam Iskren, da sam Otvoren, da nešto na Sebi Radim??? Ako ne možete prozreti mala "ja" ili Mehanizme koji stoje iza određenih Želja, tzv. djela koja činite, smijera kojim ste se uputili, kako možete redi da poznajete SEBE? Ako sami sebe ne preispitujete, ne preispitujete svoje Ciljeve, Motive, određene postupke, i slično kako možete redi da Radite na Sebi? Morate biti sposobni, a do toga dolazite Radom, da DIREKTNO VIDITE kako Um funkcioniše. Morate ga upoznati. Postoji mnogo ljudi koji sve i svašta podrazumijevaju pod Idejom Rada. Postoji mnoštvo ljudi u Radu koji Rade na Sebi dok u stvari skrivaju se iza 86

Rada. Postoji mnoštovo onih koji vode Rad i koji su "dugogodišnji" Učenici a koji se nisu makli MILIMETRA na Stazi, koji su razvili Um u određenoj mjeri, ali ne i Bide, koji znaju sve o Radu, koji druge Uče Rad, ali ništa od toga oni sami nemaju. Isto kao u Spiritualnosti koja je svojevrsna Džungla, a oni koji znaju ovu riječ i njeno značenje shvatide što mislim pod njom, i u kojoj Sljepac vodi Sljepca. Čovjek mora znati ono ispod sebe, ali i znati ono iznad sebe. Pod tim mislim da mora poznavati različite vrste Rada, Spiritualnosti, a samim tim i znati da iznad njega postoji niz nivoa koje on ni ne vidi i za koje mora zalužiti da u njih uđe. Cijena je velika i lažima je nedemo platiti. A Laž je sve ono što Ne znam a govorim da Znam, Laž je sve ono što ne poznajem a podrazumijevam pod Sobom, Laž je sve ono što je Indetifikacija, Slika o sebi, itd... itd. Ako ne mogu sebi da priznam da u meni ima Laži više nego Galaksija u Univerzumu, ako ne vidim te Laži, ako nisam svjestan kada one unutar mene djeluju, kada mislim da su to određene Istine, JA NE MOGU DALJE DA NAPREDUJEM. To je moj kraj. Ezoterični Rad je veoma specifična disciplina i "Sve Staze vode u Rim". Kada dođete na tu Stazu više ne možete biti Divljak (bezjak) niti živjeti po pravilima Džungle. Ne možete se više ulačiti u dupe Učiteljima ili Autoritetima za koje mislite da imaju ono što vi tražite, jer dete od istih biti daleko kao i na početku. Ne možete nepoznavati "sebe" tj. Um. Ne možete se više Pravdati. Imati svakodnevne Odbojnike. I da ne nabrajam dalje. Ali isto tako, ne možete više biti od ovog Svijeta. To više nije vaša briga. Jasno je da takav čovjek ima određene Modi, a ovdje pod Modima ne mislim na modi ili ti cikusantske vještine određenih duhovnjaka, da Djeluje u skladu sa Sobom, da utiče na druge ljude, da utiče na Situacije oko sebe. Ali isto tako jasno je da on to ne može da učini, jer mu samo Znanje ZABRANJUJE takvu stvar. On može da se trudi "zemaljskim" naporima da izmjeni, utiče i tome slično na zbivanja oko sebe, ali ne i na Unutrašnji način. No, to nije tema. Kako je Crni Papa ukinuo određene zakone koji su omogudavali određenu "slobodu" ljudima, tim potezom se pokazuje ono što politika radi i kamo stvari počinju da vode, ne više skriveno kao prije, ved veoma otvorenih karata, tako de se uskoro početi dešavati u isto vrijeme dvije stvari. Pojavljivanje određenih Ezoteričnih Znanja u javnosti, ali i pojačano nadgledanje tih ljudi koji su u tim Učenjima. Spiritualnost i Religija su u određenoj mjeri zaštičeni jer u vedini slučajeva koriste izmjenjeno Učenje i Znanje koje nema neku preveliku vrijednost, sem da održi u nekoj mjeri Bide. Što ovdje i sada ne mogu da pojašnjavam, ali oni koji su u određenim Učenjima to znaju, a drugi bi ni onako ne bi vjerovali. Upravo, jedna od Ideja, ili Pravila Rada jeste da ono što znate, ono što radite morate zadržati za sebe. Otuda i

87

Pravilo da u Džungli ne morate biti Iskreni i Otvoreni, da možete Manipulisati i Glimiti, ALI NE I UNUTAR UNUTRAŠNJEG KRUGA, ili u odnosu na Sebe. Nije naše da razmišljamo o Džungli i da se mješamo u djelovanje u odnosu na nju. Čovjek koji je krenuo ka Sebi, na bilo koji način, bilo kojim Putem, ima ZADATAK DA DOĐE SEBI, i to mu je jedini zadatak koji ima i koji mora ispuniti. Kako se krede on otvara određene, da tako kažem "vratnice", drugim ljudima da uđu u Rad ili u neki drugi oblik Rada. Svojim Postojanjem od omoguduje da drugi ljudi dobiju određena Učenja. Isto tako čovjek koji se nalazi u Unutrašnjem Krugu svojim Radom preuzima Odgovornost na Glubalnom Nivou što znači da on omoguduje da se Znanje širi dalje, da drugi koji su spremni za njega dobiju Smjernice, da se potakne neko da krene ka Sebi ili da pobjegne iz Zatvora. U skladu sa određenim Samskarama koje imaju ili kako bi to neko rekao, predodređenošdu, ili zadatkoom Bida on de Djelovati u Svijetu oko sebe na određen način, htio to ili ne, tj. on ni nema izbora. Budan Čovjek počinje shvadati jednu Istinu koju mnogi ponavljaju ali ne znaju što to znači. On više nije to što je bio prije Buđenja. Kroz njega sada "duvaju" neki drugi Vjetrovi, ili ti neke druge Sile i Zakoni, Razine ili Vibracije kojima on mora podrediti svoj Um i Tijelo. On zna da to jeste On Sam, ali i da to nema veze sa njim kao odvojenim bidem, sopstvom koje je odvojeno od Cjeline. On sam postaje Prostor u kojem se Cjelina Ispoljava u skladu sa Vibracijama, Samskarama, mjestom i vremenom gdje taj Čovjek Živi. On ima "Zadatak" koji nije samo njegov Zadatak, koji on MORA da ispuni i cijena koja se mora platiti za njega nije upitna s njegove strane, sem da mora da da sve od sebe da ga što Mudrije Ispuni, ili drugim riječima ISPOLJI "NJEGOVU Volju". "Vi jeste u ovom Svijetu, ali niste od njega." - još jedna izreka od koje "boli glava". Lako je biti Glasnogovornik Istine (onaj koji GLASNO viče, dere se da zna istinu), ali kada se ta Istina treba živjeti tada krede "istinska glavobolja". Naročito ako čovjek nije sebe do kraja očistio a Istina krede kroz njega da se Ispoljava. Tada se može desiti da zavapi: "Oče zašto si me ostavio". I da ved u sljededem trenutku shvati da ga niko nikad nije ostavio i da s tim zadnje sumnje nestanu. Neko mora da čisti ulicu, iako je Budan. Neko mora da Uči druge. Neko mora da prodaje cigarete iako je Majstor. Sve u skladu sa onim što je donio sa sobom, bez obzira što ON NIJE TO ŠTO RADI i nema obavezu prema tome. Povijest Ezoteričnog ispunjena je takvim ljudima. Velikanima, Majstorima koji su bili običniji od običnijeg. Koji su proveli život kao vozadi rikše, prodavači cigareta, čistači ulica, trgovci, zanatlije. Dok su u pozadini bili Ono Što Jesu, Ono Što On Sam Jeste. I veoma rijetko smo čuli da su takvi se miješali u Spoljašnji Život, sem u mjeri u kojoj su morali.

88

Sve ovo govorim, naročito današnjim tekstom, jer želim vam redi da sve što se dešava, sve kamo globalno Selo ili Džungla ide, NIJE VAŠA BRIGA. Pomozite, dajte se koliko možete, nemojte biti "puževi koji ostavljaju sluzav trag", ali UVIJEK znajte da je vaša briga Budnost, Unutrašnji Razvoj i Rast, širenje Svijesti i Bida, Djelovanje na tom Nivou. Vaš zadatak nije da mjenjate Svijest, ved da mjenjate Sebe i one kojima možete pomodi. Vidite što je oko vas, i mudro nastavite sa onim što radite. Jer taj Posao nije za svakoga. Niste nimalo Izuzetni, da se razumijemo, ali niste ni manje Izuzetni. Nadam se da shvatate što govorim ovim. Poznajem određen Tantričke Grupe u kojima je ubijeno niz Učitelja, niz Monaha upravo jer nisu zatvarali oči. Ali to možete razumijeti samo na način da razumijete njihove Samskare i cijene koji oni pladaju za svoj Rad. Što se ne traži i od vas. Ali ako imate Odgovornost, značete da vaš Rad i Napor koji ulažete nije samo za vas ved i za druge. Napor koji ulažete morate ulagati SVAKI DAN. Jer sa tim se omoguduje određeno Djelovanje određenih Sila na ovoj Razini ali i vaš Lični Rad na Sebi. Uostalom, ukoliko želimo da se oslobodimo Zakona koje vode ovaj Svijet MORAMO ulagati Napor jer samo na taj način možemo da Osloboditi tih Zakona, ali i donesti neke druge, Više Zakone na ovu Razinu. Shvatite da to nikad nije SAMO VAŠ RAD. Onima koji su "odlučili", da to tako kažem, da prihvate Zakone ove razine nisu vaša briga. Samim tim Sile i Zakoni koji djeluju kroz određene ljude nisu vaše Sile i Zakoni i vi ih se trebate kloniti. Upravo, to je jedan od razloga tzv. Tajnosti Učenja. To je izraženo kroz ideje Genralnog Zakona, i skvao Učenje ima svoj dio koji je posveden ovom Zakonu. Samo pod razčitim imenima. Ukoliko se mi kao ljudi koji Rade na riješimo Unutrašnjeg Generalnog Zakona, ne možemo se riješiti ni Globalnog Generalnog Zakona. Zato se i kaže da je vedina "prodala svoju Dušu". Spominjao sam određni Cilj i Motiv. Morate svaki dan da ih prepispitujete, pa čak da budete sposobni da vidite koji Cilj i Motiv djeluju u svakom trenutku i da ih prilagođavate Ciljevima i Motivima koji su vezani za vaš Lični Cilj i Cilj Unutrašnjeg Kruga. Svaka riječ, svaka Akcija i Rekacija, Misao i Emocija, pokret i nagon u sebi kriju Ciljeve i Motive i vi ih morate znati ukoliko se želite Osloboditi. Ne možete da ih zaobiđete i ignorišete. A za to je potrebna Iskrenost i Otvorenost. I zatim sve ostale Ideje Unutrašnjeg Rada ili Ezoteričnih Učenja. Svaka Ideja, pa čak i ovlaš spomenuta u sebi krije Mod da vas Oslobodi u sadejstvu sa drugim dijelovima Učenja. A to je upravo spominjano Svjesno Razmišljanje koje mora zamjeniti Mehaničko razmišljanje. Samim tim to znači Mišeljenje i iz Dijela i iz Cijeline i iz Oboga u isto vrijeme. To je Svjesni, Ezoterični, Unutrašnji Rad.

89

"Isus je Sunce." - Da. Pa šta? Listam neki "duhovno-alternativni" časopis i pored mase tema koje sve liče na prepisku očajnih domadica u Teoriji Zavjere naletim na jedan naslov koji mi privuče pažnju. Nije da to prije nisam ved čuo, ali mi nije dovoljno privlačilo pažnju. A u ovo "praznično" doba, slavljenja hrišdanskih praznika, personifikacija određenih Mitova, Univerzalnih Simbola na tipično, ljudski način, ovaj naslov me je potakao da napišem nekoliko redaka. Tekst je za Nexus napisao Krešimir Mišak. Intervju je sa nekom ženskom koja se predstavlja pod pseudonimom Acharya (što u prevodu, ako je to sa Sanskrta, bi značilo: "Onaj koji Uči svojim primjerom") Riječ je o povezivanju lika Isusa sa drugim Mitovima u kojima je zajedničko sve sem imena i likova. Tj. autorka povezuje Mitove, tzv. Solarne Mitove te na taj način "dokazuje" kako je lik Isusa povezan i sa Mitrom i sa Krishnom i još nizom Mitološki likova, manje više ništa drugačije od svih silnih dokumentaraca koji "dokazuje" povijesne "činjenice" i laži kojim se okitila hrišdanska crkva. Preko djevičanskog rođenja, preko 12 apostola i 12 kuda u horoskopu, pa do povezivanja Sunca i Isusa i 25. prosinca (decembra) i najkračeg dana u godinu autorka iznosi "činjenice" o postojanju Džisusa i povezanosti Mitova te određenoj zavjeri koja se krije iza toga. I naravno, onda slavno uvezivanje Džisusa sa Budom i Budizmom, pa de sve to uskoro rezultirati i Islamom i ostalim realigijama koje postoje, iako bi u to sve trebalo uključiti i Spiritualnost jer i ona nije daleko od svega ovog. Sada, možemo se zapitati da li je sve ovo istina? Ili ima li istine u svim ovim tvrdnjama i povjesnim "činjenicama" o Religijama i Spiritualnosti ili čak i Ezoteričnom? Mogu redi, sa svog stanovišta, da ima. I mogu redi da to nije daleko od istine s naglaskom da nisu zagrebali ni površinu a kamoli otkrili unutrašnjost ili dublju stranu toga svega. OK. Džisus, Buda, Muhamed i svi ostali likovi su samo personifikacija određenih Kosmičkih Sila, Zakona, Djelovanja. Pa šta? Šta je cilj tog tzv. razotkrivanja? Što iza toga stoji? Sve je to preljepo, divno i bajno. Sada de ljudi biti upoznati sa lažima koje stoje iza Religija, Spiritualnosti, Ezoteričnog. I bide im divno, bajno i preljepo. Dobro, možda ne tim redosljedom, ali ..

90

Lično, uvijek se dobro ismijem nakon takvih tekstova dušebrižnika ljudskog roda. Džisus je Laž. WOW. Buda je idiot. WOW. Muhamed je poligmani, seksualno opteredeni, ubica. WOW. S jedne strane, ali stvarno, ovo je odlično. Jer dolazi kao protuteža svoj laži koja je prepričavana nekoliko hiljada godina. S druge strane je prečica do ludila koje može da nastane. Ipak, poznavajudi ljudski Um rekao bih da sa ovim pričama niko ništa nede dobiti. I dalje demo imati fundamentaliste, sljepe vjernike i sljedbenike, nevjernike i neznabošce, ateiste, teoretičare zavjere i slično. Ništa se nede dobiti i niko ništa nede s tim napraviti. Prije nekoliko dana jedan poznanik me je upitao nešto u stilu: "mislim li da čovječanstvo sada nije budnije u odnosu na prije nekoliko godina, da sada nije spremnije za sve te igre koje se zbivaju u pozadini i da to nede dočekati mnogo zrelije i spremnije?" A to me dosta ljudi pita. Stvar nije u mom odgovoru, jer sam i sam niko i ništa. Neki me smatraju poznavaocem, neki lažnjakom, neki mi vjeruju, neki me negiraju i sve to liči na bosanski lonac. No, mišljenja sam da se NIŠTA promjenilo nije. Vedina onih koji liče na "bundžije" su samo Imitatori koji APSOLUTNO NIŠTA ne mogu da učine, a ponajmanje imaju neko svoje mišljenje. Oni su se samo našli tu gdje su se našli i u skladu sa određenim Zakonima prepričavaju, prepisuju, galame određene priče koje su napisali neki drugi likovi koji imaju neke svoje ciljeve. Ali da li de to nešto primjeniti? Sumanjam. NEMA KO da šta promjeni. Hrabrost promjene može dodi samo od nekog ko je dovoljno hrabar da promjeni sve u sebi u skladu sa Istinom koju je otkrio. Vedina, kao i uvijek, de da se povuče i na najmanji znak opasnosti po njihvo zdravlje ili život. Prosto je. Znate i sami koliko galamdžija ima kada se bunite protiv određenog zbivanja unutar firme u kojoj radite. I znate i sami da vedina, i to oni koji naviše galame, oni koji su najglasniji, NIKADA se ne izjasne ispred direktora ili šefova kada dođe takav trenutak, kada svi dođete na sastanak firme i treba da se pobunite protiv izrabljivanja. Pa mislite li da de biti drugačije kada bi došlo do pobune na nivou neke države ili svijeta? Ne bide još gore. Elem, vratimo se mi Mitovima o našim izbaviteljima. Džisus možda jeste Sunce, Buda možda jeste Sunce, Krišna je isto Sunce. I uhvatili smo "boga za jaja". Sada znamo da su oni Sunce i više nas ne možete prevariti. I šta sada. Ništa. "Tresla se gora rodio se miš." Nastavljamo sa svojim Snovima dalje. Ali imamo mišljenje. Pa mišljenja su kao guzive, svako ima svoje mišljenje kao i guzicu. A znate gdje joj je mjesto? Vjerujem da znate. No, da li se neko od tih silnih "naučnika" novog doba koji upravo rade ono protiv čega se "bore" ima pojma što to sve znači? Ili kako je sve to nastalo i zbog čega? Sumnjam da ima. Jer da ima zatvorili bi svoje gubice i uvukli se u mišije rupe iz kojih su izgmilili. 91

Sva Učenja vuku određeno korijenje iz određenih Centara koji vuku svoje korjene iz Civilizacija koje su bile prije nas. I bez obzira što su te Civilizacije nestale, iza njih je nešto ostalo. Sjetite se samo Dogona (mislim da se tako zovu) i njihovog znanja o Sirijusu, znanja koje tek danas nauka potvrđuje i pokazuje da su istinita. Šta mislite odakle im takvo znanje? Od nekih likova iz svemira? Jašta. Došli neki mali zeleni i dali Dogonima to znanje. Prije bih rekao da su Faraoni i oni koji su se tako zvali, prije Faraona koje mi poznajemo, skrivali se pod uticajem svog vremena u domorodačka plemena i ostavljali Znanje o Planetarnim ili Galaktičkim zbivanjima kako bi se to znanje sačuvalo za pokoljenja koja de znati kako da to iskoriste. Na isti ili sličan način skrivano je i Učenje o promjeni Bida. Prenošeno je Mitovima. Nekad jasnijim nekad skrivenijim i manje jasnim. Kao i sada, i tada su ljudi bili "otvoreni" za takva znanja. Pa su onda neki posebni likovima morali, da ovi svi se ne bi Probudili, skrivati Znanja od njih u Mitovima, među domorodcima i slično. Vala baš. Postoji još jedno vjerovanje da su domorodci kod kojih je otkriveno određeno Znanje u stvari OSTATCI bivših Civilizacija. I ta opcija je vjerovatna i "pije vode". No, ni to sada nije više bitno. Bitno je šta sa tim što smo saznali? Da li demo nešto s tim učiniti? I šta? Meni lično to pokazuje da je došlo vrijeme razotkrivanja Laži i otvaranja ka Višoj Stvarnosti na neki istinskiji način od laži crkvi, bez obzira odakle dolaze i kojoj religiji pripadaju. Što znači da nam se omoguduje mnogo preciznije proučavanje Zakona i Sila, što skida određen uticaj koji su crkveni "znalci" imali, ali i da razotkriva koliko neznanja se skriva u tzv. "prosvjetiteljima" naroda i narodnih masa. Govori mi da sada više niko nema vlasništvo nad Istinom, da je došlo vrijeme da čovjek može sam da nešto sa sobom napravi, da ne mora da se klanja nekom kako bi mu ovaj dao zrnca znanja za koje ni sam ne zna odakle je došlo. Ali. Uvijek neko "ali". Šta može sa tim učiniti čovjek koji ni ne zna značenja ovih Mitova, koji ne zna što je to Sunce, sem da je užarena lopta ili koji čak misli da je Sunce planeta? Opet ništa. No, jasno je da svako ko želi nešto da učini, svako ko je osjetio Unutrašnji poriv, impuls, može da krene u izučavanje Mitova, Simbola, Učenja koja se kriju iza toga. Naravno, pod pretpostavkom da su TUMAČENJA tih Simbola ispravna. No, recimo da se priklonimo nekom tumačenju određenih Simbola i simbolike Unutrašnjeg Rasta i Razvoja. Recimo da je taj neko dobro poznati Autoritet na ovom polju i da on zna o čemu se radi i može da nas poduči. Mislite li da takvi otkrivaju svoja Znanja ljudima kroz knjige, da im svesrčano daju značenja i poduke? Da. Lete da vam daju.

92

Evo recimo poznati Franc Bardon. Svi se kunu u njega. Eto čovjek je dao Učenje, razotikio magijske nauke svekolikom čovječanstu. I poznajem mnošto likova koji rade po njegovim knjigama i onim što je otkrio. I sve što vidim, sem rasta ega, da ništa drugo nije izraslo. No, ona manjina, nekolicina koja stvarno nešto razumije znaju da je vedina onog što je "razotkrio" u stvari laž. Dao je lažna učenja, pogrešno dao simbole, izokrenuo značenja, nešto slično kao i Krouli u svojim knjigama. Svojevremeno sam upoznao neke vođe OTO-a iz jedne bivše Jugoslavenske republike i predstavio sam se kao jedan Učitelj (što je tada bio moj zadatak unutar Rada u kojem sam bio). Ono što je taj lik sve izgovorio, u meni je izazivalo navalu smijeha i povradanja u isto vrijeme. Od tripova i snova raznih svetaca i svetitelja svekolikog naroda pa do tripova i kanaliziranja visokih kosmičkih sila, tj. anđela i arhanđela u meni je izazivalo navalu smijeha koji sam jedna uspio zadržati da se ne primjeti. Nedugo zatim upoznao sam nekoliko "učenika" istog. Manje više, vedina ili je izvršina samoubistvo ili su bili poluludi ili su bili fanatici koji su sljedili učenje istog ne znajudi šta rade i koje sile prizivaju da djeluju kroz njih. Uskoro sam se uvijerio u činjenicu da vedina tzv. poznatih Učitelja, autoriteta na ovom polju, nema blage veze šta govori, ili da su ono što bi Tantrici nazvali Crni Gurui. Njihove riječi mirišu na okeane, a djela na močvare. Danas u svijetu postoji niz "učitelja", Crnih Gurua koji su vodidi masama ljudi i koji, kada ih slušate, veličaju slavu "gospoda" čim otvore usta, pričaju o ljubavi, smislu života, davaju nadu čovječanstvu. Nekada i malo pogreše, pa skoče sebi u usta, lažima koje izgovaraju i smislom koji zagovaraju. No, svako privlači ono što iz sebe odašilje. Tako da tu nema greške. Učenici takvih likova su u sami lažnjaci i traže novi San. Tako da nema greške u Univerzalnom Zakonu "slično sličnim se privlači". No, kakve to ima veze sa Džisusom i odabranom ekipom iz raja? Pa velike. Sljeguljica i 7 patuljaka ima svoje značenje u Ezoteričnim pričama kao što ima i Isus sa svojim 12 Učenika. Problem je što ne postoji religija Snjegulidanstvo, ved Hrišdanstvo. I nije bilo 7 apostola ved 12. No, određene Istine su prenesene putem Hrišdanstva i simbolike u njemu. Mojsije, po Ezoteričnim Učenju je bio osnivač Škole. Noje (ili koja ved ptica) se vezuje za Atlanditu i spašavanje Ezoterične Škole ili Učenja. Kada se te priče, tipa o Djevici Mariji, Božidu, 40 dana u pustinji, iskušavanju Đavola i slično, prevedu na jezik koji mi poznajemo one dobijeju određeni smisao za one koji razumiju o čemu se radi i koji je smisao iza toga. Dok "Sljepci vode Sljepce" svi de upasti u Ambis pogrešenog razumijevanja. Proroci su bili Ljudi visoke razine Svijesti. Apostoli predstavljaju određene Kvalitete ali i određene mane koje su povezane sa Planetarnim Uticajima. Naš život, naše fizičko tijelo, povezano je sa Planetarnim Uticajem koje donosi Astralno Tijelo i koje određuje kakav demo život imati, kako demo umrijeti, s kim čemo se oženiti, 93

živjeti, kakav krug ljudi demo privlačiti, kako de naš život na nas djelovati. I sva Učenja u stvari ne govore o tome, samo o Planetarnom Uticaju, ved govore o tome kako da prevazidi, kako podiči Svijest iznad toga i nadidi Planetarno Djelovanje i Zakone koji su s tim vezani. Sunce je iznad Planetarnog Svijeta i predstavalja Unutrašnje Ja, Istinsko Ja kod svakog čovjeka, 12 kuda predstalja Sudbinu ili Vibraciju koju nosimo sa sobom u ovom životu. Čovjek mora predi Transformaciju od Planetarnog Uticaja ka Sunčevom Uticaju, ali ako ne razumijemo što je to Sunce, odakle dolazi, koje Zakone i Sile provodi, ništa nedemo dobiti. Tako dolazimo i do Astrologije kao najnižeg dijela proučavanja Čovjeka i Uticaja koji se na njemu i putem njega ispoljavaju. Astrologija nije čitanje horoskopa i vjerovanje u njegovu tačnost ili netačnost. U određenim Školama Misterija niste mogli da budete Učenik ukoliko niste poznavali Astrologiju. Jer putem nje vam se otkivalo određeno Učenje o Vibracijama Višeg Kosmosa u odnosu na Niži, tj. na Ljudski Kosmos kao i Planetarni. Sa tim znanjem Učenik je znao koje Vibracije djeluje u koje vrijeme te kako da se od njih zaštiti. On je morao da radi protiv Uticaja koje je primao i koje prima putem osveštavanja Ličnosti i njenih glavnih karakteristika, te stavljajudi se pod Više Uticaje od Planetarnih razviti ono što bi nazvali Suštinom, onim što je pod djelovanjem Planeta i Transformisati to u Više Ja, Istinsko Ja koje je predstavljeno Suncem kao vladarom ovog Sistema, Sunčevog Sistema. Glupo je misliti da mi nismo dio tog Sistema. Takva Sujeta i Gordost krasi svakog čovjeka ove planete. Proučavamo Delijski Svijet (Kosmos ispod našeg) i vidimo da on djeluje na nas, ali zato ne vjerujemo da Sunce i Planetarni Svijet isto tako djeluje na nas. Mi smo građeni od Kosmosa, kako donjeg tako gornjeg. Zemlji pripada naš prah i pepeo ali Planetama pripada naša Suština. No, neke Istine, bez obzira s kojeg nivoa dolaze, ne mogu biti otkrivene Čovjeku, samo pojedincima. I ono što otkrivamo o tome je samo spoljašnje značenje, ali ne i Unutrašnje. Niko od tih "teoretičara zavjere" ili "razotkrivača istina" nije, niti može, otkrio Unutrašnje Značenje ovoga. Oni nemaju ono "nešto" u sebi što bi im to omogudilo. Ukoliko tim Istinama prilazimo sa najnižeg stanovišta one nam daju ono što upravo daju svim tim "teoretičarima zavjera". Veliko NIŠTA. Ukoliko im priđemo sa Unutrašnjeg stanovišta, sa Unutrašnjim Centrom koji je izgrađen naših Naporom, dobijamo određena Značenja u skladu sa Bidem, tj. u skladu sa Zrelošdu Bida. Da bi ste dobili i gram određenog Znanja morate žrtvovati mnogo onog što vam je sada bitno i do čega vam je stalo. Znanje se prenosi na određene načine i traži određene unutrašnje žrtve, ali i temelje na koje bi se to znanje moglo prijenjeti. Ne možete dati Znanje Matematike ili Muzike čovjeku koji ne zna osnove Matematike ili osnovnu Muzički Skalu. Na isti način, ne može se dati Znanje koje pripada nečem Višem ako taj čovjek ne poznaje sebe.

94

Mi mislimo da se najviše Znanje može dati čovjeku koji sebe ne poznaje, koji ne poznaje načine na koje se Ispoljava, koji ne zna osnovu Unutrašnje Evolucije, kojem nije poznata Kosmologija, koji ne zna Simbole u Praktičnom smislu. Kako da mu i date Znanje koje dolazi sa Viših Svijetova i koje traže da je vaše Bide razvijeno do određenog Stepena kako bi se ono moglo ugraditi u njega ili dati mu se. Šta u svari likovi poput Mišaka, Acharje i drugih ljudi koji "razotkrivaju" Mitove i Simboliku u stvari mogu dobiti? Ništa. Jer Ništa je ono što imaju. No, sa druge strane možemo redi da Bide u tim ljudima počinje svoj razvoj, ukoliko nije nastupila Degradacija. Vjerujem da znate kako krede intereosvanje za "ove stvari"? Prvo čitamo, tražimo i gutamo nešto sa graničnih područja Nauke. Čitamo o vanzemljcima, o čudima prirode, o Kosmosu i polako dolazimo do Psihologije ili Filozofije. Tada nekoliko godina čitamo ta područja, negiramo druga, istražujemo mogude i nemogude da bi na kraju, pojedinci, krenuli malo dublje. Počinjemo određeno proučavanje Učenja, Spiritualnosti, Religije ili nekih teorija i slično. Na kraju zagrizemo malo dublje. Vedina u tome stane i misli da je pronašala ono što je tražila cijeli život. Ostali traže dalje. Nailaze na mnogo dublja značenja, učenja koja od njih traže vedi žrtvu, jaku unutrašnju Sumnju, unutrašnji razdor što ih vodi dalje u istraživanje. I ukoliko ne upadnu u razne grupe ili Učenja koja su malo šira od ostalih oni nastavljaju dalje svoju Evoluciju u kojoj im se otkriva, ili bolje redi Razotkriva Misterija postojanja. Svaka od tih grupa ima svoje Učenike i Majstore. I sva nešto nude, traže, daju. Najviši stepeni Učenja, najviša Učenja da to tako kažem, traže najviše i nude najviše. Od vas traže potpuno predaju, potpuno nestajanje u onom što vam nude kao Učenja. To je najviša Cijena koju možete platiti. No, svako Učenje, bez obzira na kojem stepenu razvoja se nalazilo, potiče iz istog Centra i otuda tolika Simbolika koja je povezana. Od Maya pa do Dalekoistočnjačkih Učenja. Svi imaju isti Temelj, isto Ishodište, iste korjene. U različitim vremenima, naročito onima koja su na svom zalasku, Centri otvaraju Učenje, daju preciznija Značenja javnosti, otivaju se. I svaka razina javnosti to razumije na svoj način. Oni kojima je to namjenjeno razumiju dublju stranu. Naravno, ovo nede zanimati nekog seljaka koji obrađuje zemlju i ništa više od toga ne razumije. Ili nede privlačiti nekog intelektualca koji misli da je pokupio svu pamet svijeta. Ved opet nekolicinu koja traži, koja sumnja u date "istine", koja prepoznaje da postoji nešto što je daleko iznad njih koje im omoguduje da se razviju i rastu dalje od ovog što trenutno jesu. Upravo, značenje ovakih razotktivanja ima svoju dvojaku prirodu. Neke de da odbije, druge da privuče u dubljem istraživanju. Meni nije bio cilj ovim tekstom da vam dajem određena značenja Isusa, Bude ili Učenja koja su oni dali. Davao sam ih nekoliko puta. Pojašnjavao što znači Isus, Buda, što znače Simboli koji su se pojavljivali u koji se pojavljuju u ovim Učenjima i kako ih 95

trebate razumijeti. Vjerujem i Znam da de oni koji traže nadi dublje značenje svega ovog, ukoliko nisu previše zatvoreni i sumnjaju u tumačenja likova "koji znaju", dobrih samaričana koji vam eto, razotkrivaju "tajne" i laži iza svega toga. Tajne i Laži postoji i ogromne su. Ali nastavite dalje istraživanje. Nemojte stati time. To su posljednje provjere koje morate pridi u svom istraživanju. Stara Učenja, mogu redi i ona Lažna, umiru Sumnjama i jakim unutrašnjim sukobima. Da ona ne umru ne bi mogli dobiti nova. Na isti način dok ne umre Ličnost ne može da se rodi Bide. Svako u sebi ima "Zlatno Dijete", Besmrtno Dijete, koje mora da razvije i koje raste i hrani se Ličnošdu kada se s njim radi. Simboli postoje i pogrešeno se razumiju. Morate ih otkriti sami za sebe. Niko vam ih ne može dati, bez obzira koliko ih zna ili Razumije. I iza toga postoji Misterija zbog čega je to tako. No, o tome nekom drugom prilikom. Zdrava Sumnja je potrebna kako bi sebe razotkrili. Ukoliko se okrenemo modernim "guruima" razotkrivanja ili ukoliko su oni "stari gurui" laži prejaki u nama, nedemo ništa naučiti i ostademo tu gdje jesmo. Svako dobije priliku, ali da li de je iskoristiti to ovisi o njemu samom.

96

Ja Sam Odraz u Oku koje me gleda I došla nam je i ta, famozna, 2012. Mislim sutra demo se u njoj probuditi i dan de nastaviti kako inače nastavlja. Vječnim ponavljanjem svakodnevne rutine. Svašta su nam napričali za tu godinu. Počev od New Age učenja pa preko nekih "tradicionalnih" učenja, pa do sveprisutnijih New Age Teorija Zavjere. Neki kažu da de se sve smaknuti (samo se pitam gdje bi se to trebalo smaknuti), drugi kažu da nam predstoji Cunami - tzv. Val koji dolazi iz središta Galaksije - neki tredi govore o podizanju globalne svijesti (to govore oni koji ni sami ne znaju odakle im to nešto što liči na "svijest"), a neki malo trezveniji govore da dolaze doba prekretnica, doba spoljašnjeg razdvajanja, povedanih unutrašnjih mogudnosti za one koji su krenuli tim pravcem. Ono što vidim jeste, ne napredak kako nas ubjeđuju svakog trenutka oni oko nas, ved strahovita stagnacija, degradacija Čovjeka. No, s druge strane, vidim pojedince ili grupe ljudi kako hrle u viša Stanja, prodiru u svoju Unutrašnjost, bez obzira koliko bolna to prodiranje bilo. Neki mi kažu da sam previše pesimističan kada je u pitanju napredak Čovjeka. Možda. Možda ne. Prije bih rekao da sam možda previše objektivan za njihov ukus. Manimo se spoljašnjeg uljepšavanja i tzv. tolerancije o kojoj nam najviše pričaju oni koji tu isti Toleranciju nemaju. Tolerancija ne postoji. Postoji Razumijevanje koje daje Spoljašnju Toleranciju, ali ne i Tolerancija koja iza sebe nema podlogu Razumijevanja Sebe i Drugog Čovjeka preko puta sebe. Ako Razumijem sebe, onda mogu da Razumijem i drugog Čovjeka. Inače, bez toga, to je prosto naklapanje polu opijenih Očajnih Domadica, a moramo priznati, puno je takvih. Čak i sebe prepoznajem u tome. Volio bih kada bi to što nazivamo Putem bilo opojno u smislu kako nam to predstavljaju. Znate ono, popijem malo Yoge, malo Tantre, malo Sufizma, Unutrašnje Alhemije i Kineske i Japanske i neke zapadne, i eto mene u Višem Stanju. Transformišem Svijet, spašavam Kitove po Atlanskom oceanu, klikdem na sajtove i time hanim gladne u Africi i slična fina, ugodna sranja koja pušimo čim otvorimo odi. No, problem je u tome da od toga samo raste ono od čega bi trebali da pobjegnemo "glavom bez obzira". Nedavno sjedim sa par poznanika i pijemo kafu u nekom "solidnijem" kafidu, gdje je kafa skuplja nego u ostalim kafidima, vjerovatno da se ljudi osjete posebnima, a gazda debljim novčanikom na svoju korist i šetetu ostalih i neko od njih pomenu neke dijelove iz tzv. svetih knjiga i upita za ono što bih nazvao Generalnim Zakonom a Hrišdani bi to nazvali Đavolom. Čovjek upita

97

nešto u stilu "kako mogu da prodam dušu Đavolu kada ili je ne posjedujem, ili je ona nerazdvojni dio mene samog, ili duša ne postoji u odnosu na Jedno Bide koje se ispoljava na svim razinama ili da je sve oko mene i samim tim i Đavo i Ja i sve ostalo dio Apsoluta i ne može da postoji izvan njega?" Bilo mi je smiješno pitanje jer sam se sjetio nemalo puta koliko sam u davnim danima svoje početničke prakse i sam o tome razmišljao. Razmišljajudi šta bih mu odgovorio na to pitanje, jer svaka razina negira prethodnu, shvatio sam u nekoj mjeri što me on pita, o čemu priča. I pitao sam ga da li se on to boji da ne izgubi samog sebe, da ne proda sebe nečem što nazivaju Đavo? Na neki načim mi je to i potvrdio. Rekao sam "OK. Hajde pogledaj oko sebe. Šta vidiš? Ljude koji su opsjednuti svojom ličnošdu, ljude koji su opsjednuti ciljevima koji nisu realni, koji ne postoje, koji su im nametnuti, ljude koji se razmnožavaju gdje i s kim stignu bez nekog reda i pravila, ljude koji sanjaju san o divnom životu, buđenju ili čemu ved. Ili s druge strane imamo ljude koji su našli svoju posebnost u nečem što nazivaju Religija, Spiritualnost, Ezoterično. I pitao sam ga, šta misliš kome su oni prodali svoju dušu?" Čutanje je bilo dokaz da je shvatio. Iako bi odgovor mogao biti višeslojan da je nastavio dalje sa pitanjima, no sredom nije jer bi bio više zbunjen nego što bi razumio što sam mu mogao redi. U Ezoteričnim Disciplinama, kao i u Spiritualnim i Religioznim u nekoj mjeri, postoji nešto što se naziva Inicijacija. I ako izbacimo svu mistifikaciju tog izraza i samog čina, mogli bi redi da je Inicijacija nešto što na Spoljašnjem planu, ritualno ili manje ritualno, tj. oslobođeno rituala, označava određenu prekretnicu u Čovjekovom Životu, označava njegovu Odluku, njegovu Svjesnu Intenciju, Namjeru da sebe, svoj život, "pokloni", "proda" možemo i tako redi, ali bolje redi da je donio Odluku da od tog trenutka on krene ka Svjesnom Ispoljavanju, ka Unutrašnjem Razvoju i Rastu, ka Rođenju nečeg što do tada nije bilo u prvom planu. A to je njegovo Bide. No, u vedini slučajeva ta Inicijacija ne znači ništa. Prosti čin kojim se neko prima u VIP i kojim gradi svoju svenaprednost i sveprisutnost. U biti, pravi odgovor, bez imalo uljepšavanja u pitanju "da li smo prodali svoju dušu" bio bi JESMO. Ved samim rođenjem, a onda samo životom zapečatimo taj Ugovor sa Đavolom. Pazite, nije jasni Đavo kriv. On radi samo svoj posao. Naravno, ovaj odgovor ima svoju razinu i stvarnost samo na toj razini, ali nemojte da vam to bude opravdanje. Samo Čovjek koji je Sebe ostvario, koji se PREDAO Najvišem u potpunosti koja je moguda za Čovjeka, on je sačuvao svoju Dušu. No, tada je problem jer se pojavljuje pitanje "Koju Dušu?". Al nedu vas dalje zbunjivati. Zabranio mi doktor prije neki dan. Svi smo je prodali a neki se još uvijek cjenkaju oko bolje cijene. No, da me neko ne upita neko dodatno pitanje u vezi toga moram dodati još neke 98

činjenice o nama. Prodali se jesmo, i to za male pare, ali upravo zbog toga što možemo da se prodamo za male pare možemo da se prodamo nečem mnogo višem, nečem mnogo Istinskijem u nama i oko nas. I nekolicina, a vjerujem da i vedina koja čita ovaj Blog pokušava da se proda tome Višem. Nebitno je kako to nazvali. Bogom, Hristom, Budom, Allahom, Šivom, Šakti .. ili da ne lanem nešto. Rekao bih svojim riječima, Samom Sebi, onom Što Jesmo u Prirodi. Manje više, svi osjedate da nešto u vama ima, da to nešto postoji, Živi i da to nešto magnetično vas privlači Sebi. Jasno je da nas još uvijek privlače gluposti ove strane, igrice koje nismo do kraja Razumijeli ili se od njih odvojili. I jasno je da de dodi trenutak da se njih riješimo. Prije ili kasnije. Unutrašnjost se mora graditi, ona mora Rasti, ona se mora Razvijati. I to sve do trenutka kada shvatimo da je NIKADA, ali BAŠ NIKADA nismo ni izgubili. To je Paradoks. Napor mora postati Ne-Napor. Ali da bi to postao mora biti Napor. Morate Raditi na Sebi sve do trenutka kada shvatite da nemorate, da NIKDA niste ni morali, jer ste uvijek i bili to što Jeste. Ukoliko padnemo pod prividni uticaj Generalnog Zakona koji de vas jako brzo ubijediti da ste ved to i da ne morate ništa raditi, da ste ved sam Apsolut, da ste to Jedno Bide, onda je to vaš kraj i mogu redi, bez imalo savjesti, ZBOGOM. Jednom mi je rečano na početku Prakse i na pitanje koje sam postavio. Pitao sam "kada je kraj, da li postoji kraj, kako da znam da sam završio igru?" Dobio sam nekoliko odgovora u odnosu na razdoblje i to "sebe" koje pita. Jedan od njih je bio "Nema kraja. Kraj je iluzija, kao i početak". Drugi je bio "kada ti samo Stanje kažeš da staneš" i tredi je bio "ako si još uvijek živ, tada tvoj Razvoj ili Put nije završio." I znao sam da su svi odgovori istiniti. Primjera za ovo ima svugdje oko nas. Nabacuju nam se sami na nos, ali ih najčešde ne vidimo, niti smo ih svjesni. Najvedi problem u našem razvoju jeste to što su se Učenja izmješala, što početnik dobije ono što bi trebao dobiti na kraju, a onaj na kraju dobije ono što bi trebao dobiti početnik. A problem unutar problema jesto što najvedi autoriteti su samo "autoriteti" ništa više. Oni ne znaju ništa više od bilo koga drugog, samo su ubjeđeniji od ostalih da znaju. Rekao bih onu jednu što mi je jedan Tantrički Majstor rekao kada sam primio formalnu Inicijaciju: "Jedini Guru je Apsolut. Svi ostali su Imitacija." To ne znači da nema Majstora, da nema ljudi koji vam mogu pomodi koji nas mogu gurnuti, pomodi nam i slično. No Guru, Vrhunski Majstor je samo Jedan. Ono odakle potičemo kao Bida. Ono što nam daje Iskru Života. Ono što Živi ono što Jesmo u ovom trenutku, znali to ili ne. Tajna nad Tajnama nije nikakvo Bide, nikakva Duša, nikakvo Postignude i o tome urliču svi Vrhunski Majstori ali i oni manje Vrhunski i više Obični Ljudi, Budni Ljudi. A to je da ne postoji Bide, ne postoji Duša, ne postoji

99

Individualnost odvojena od svog Izvora. Atom Vode je Atom Vode i u Ledu, i u Vodi i u Pari. Razlika je samo u Suptilnosti tog Atoma, da to tako kažem. Razlika je samo u onom Shvatanju, Razumijevanju odgovora na Pitanje: Ko sam Ja? Šta sam Ja? Što je Drugi Čovjek? i naposljetku finalnog Odgovora na Pitanje "Ko živi ovo što mislim da sam Ja?". Prije nekog vremena jedna poznanica me upitala to famozno pitanje, ali ne na taj način. Kada sam joj malo to pojasnio i njeno pitanje njoj postavio i onda doživjela Više Stanje na neko vrijeme nakon tog pitanja odgovorila je nešto jako simpatično, ali ne daleko od Istine. Mogao bih to redi ovako: "Ja ne živim svoj Život. Nešto (ili Neko) me drugo Živi, i tome mogu redi Ja, ali to je daleko od onog što svakodnevno osjedam kao Ja." Razumijeti da vi niste taj koji živi ovaj život, da to što Živi nije svakodnevni osjedaj "ja" početak je Vrhunske Misterije, početak je Unutrašnje Inicijacije. Ili bih mogao redi to ved jeste Unutrašnja Inicijacija. Inicijacija Bida, samog Sebe. Iako to, nakon ovog što sam rekao, više nije ono što bi svako od nas pomislio. Kada nismo u Snu, Drugom Stanju Svijesti, kada se na trenutke podignemo izvan tog Stanja, tada počinjemo primjedivati da je sve oko nas Živo. Nekim čudom našim Oživljenjem Oživi i Univerzum. Ili bih to mogao redi da tim izlaskom iz Sna uđemo u nešto Živo, nešto što Vibrira, Pulsira. Boje se pojačaju, zvukovi postaju čistiji, čula nam rade mnogo bolje nego inače, Vibriramo nekom čudnom Energijom, ljudi su nam Živi. Čak i oni "najmrtviji" oko nas dobiju određenu dimenziju, određenu Vibraciju. Pojavi se Unutrašnja Ekstatičnost, spontana Radost Življenja. Nestanu Negativne Emocije i Raspoloženja. Misli, Emocije, Pokreti su Živi, brzi, vibratorno snažniji nego prije. I kao da se pitamo "zar je ovo oduvijek bilo oko mene?". A to je SAMO Trede Stanje Svijesti i to samo njegov početak. Iznad njega je nešto mnogo snažnije, modnije, prodornije, sveprisutnije. Čak i u tom Stanju počinjemo primjedivati činjenicu "Da sam ja onaj preko puta mene!". "Da sam Ja odraz u oku koje me posmatra!". Odjednom vidimo Sebe u oku preko puta nas. Osjetimo to Sebe kao što osjedamo dodir. Možemo da OKUSIMO to sebe. Nemalo puta sam imao osjedaj dok sam bio u tom Stanju da mogu da "zagrizem" sam prostor oko mene, da mogu da ga Okusim, Omirišem, Dodirnem, stopim se sa njim. Opijajude Stanje, u početku. Kasnije ima svoju Cijenu, koja nije nimalo Opijajuda kao samo Stanje, ali upravo zbog te Cijene mogude je da se ono produbi, da se čovjek još više Integriše sa tim Stanjem. Ujedno, duboko u sebi osjeda da je to kraj njega kao čovjeka, kao ljudskog bida koje je prije toga živjelo. I nemalo puta čovjek mora udi u to Stanje nekoliko puta prije nego što se ustali u njemu i nastavi svoj Rad dalje. Jer to stanje, bez obzira kako izgledalo, nije kraj. Tek je početak Misterije Života i početak Buđenja, Probuđenja.

100

No, to su prvi ulazi u to Stanje. Kasnije dolazi određena Stabilnost i ono što se osjeda ne mogu da kažem ovdje, jer dete vjerovatno pogrešno razumijeti to. Jedan od posljednjih koraka jeste Ispoljenje tog Stanja u ovu realnost, a to je istinski izazov. Tantrici bi rekli, spuštanje Kundalinii Shaktii. Prvo ide podizanje, pa onda njeno vradanje nazad. Neko drugi bi rekao Integracija Svijesti sa životom. Neko Tredi bi rekao Transformacija nižeg u više i višeg u niže. Četvrti bi rekli da je to spuštanje Viših Zakona i Sila u ovu realnost. Nebitno je što bi ko rekao, ved je bitno da se dođe do tog stanja. Nije to ništa specijalno. Niste više VIP ili manje VIP. Ujedno niste Ništa i sve ste u isto vrijeme. To ne znači da nestaju sve gluposti koje ste imali. Dapače, one postaju vidljive. I opet de trebati dosta vremena dok ne odustanete od ličnog Sna. Sa tim Stanjem ništa niste dobili, samo ste izgubili. Ali to gubljenje više ne vidite kao gubljenje, ved kao dobitak. Nema tu Vrlina kako vas ubjeđuju da ima, nema tu ničeg specijalnog, višeg ili nižeg, bliži ste bogu ili ste dalje od njega. "Obično svakodnevno stanje samo par centimetara iznad zemlje." - kako je to rekao jedan Zen Majstor kada su ga pitali za "iskustvo" Budnosti. Krize de i dalje da postoji, lomovi u vama de i dalje da postoje. Moraju. Da ih nema, ne bi mogli da idete dalje. Mogu redi da de sve to bili jače nego prije, ali ne za vas. Vama de to biti isto kao i kod drugih. Samo drugi kada bi to osjetili na način na koji vi to osjedate u vedini slučajeva ne bi izdržali. Otuda ona izreka u Č. Putu da ukoliko bi vam neko skinuo Odbojnike susreli bi ste se sa Stvarnošdu koja nije nimalo prijatna i to bi bio vaš kraj. To je bila ona Oshova, dok sam ga čitao i mislio da je on vrhunac Budnosti, kada je rekao da morate cijeniti trenutke Nesvjesnosti. A kako bi vam to mogao redi da sam nema Nesvjesnog. Eto, dolazi nam nova godina. Nebitno je šta ona donosi, niti da li de biti ovo ili ono. Ne zarezujem te priče. Simpatične su mi samo u proučavanju sebe i drugih. Ništa od toga nemamo da li demo znati da li de nešto biti, ili de ovako ili onako. Da li de tamo neko da se spasi ili nede. To brinu samo oni koji ne Rade na Sebi i oni i trebaju biti zabrinuti. No, ono što osjedaju nema nikakve veze sa Globalnim ved sa Unutrašnjim. Svi u sebi imamo program samouništenja i kod vedine je pokrenut. Zbog toga toliko zlosutnih "proročanstava". Uostalom, riječ "Prorok" označava Čovjeka koji ima Istinsko Ja. A vedina tih nema ni San kako bi trebalo da ima, a kamoli Istinsko Ja. Čovjek u Radu ne smije da obrada pažnju na te priče. One nemaju veze sa njim. Sve i da bude sveopšti smak svijeta ili čega li ved, to sa njim nema

101

nikakve veze. Uostalom, NIKO ZDRAV sa glavom, ne bi htio ostati u takvom svijetu. I sjedate se onog što uvijek tupim, CILJ. Šta mislite o tome da sebi dolaskom ove sljedede godine postavite Gneralni Cilj za tu predstojedu godinu? Nebitno što je on, u to sada ne ulazim. No, nekako početak godine me podsjeda na početak nečeg novog što mogu da postignem, u što mogu da uložim Napor. Može to biti Budniji u odnosu na staru godinu, može to biti učenje stranih jezika, nebitno. Bitno je da uložite Napor. Dati sebi Zadatak i ostvariti ga jeste najveda nagrada koju sebi možete dati. Bolje poznavati sebe nego prije, biti Iskreniji, biti Pažljiviji, naučiti nešto novo, truditi se i raditi na Transformaciji, Transformisati svoje Utiske u neke druge, bolje, jače, prodornije, emotivnije, ljudskije, više. Ili raditi na svom Otvaranju. Raditi na Odnosima, spuštanju Sile kroz Učenje ili šta sve ne. Niko ne kaže da to mora biti nedostižan Cilj, dapače. Bolje je da je dostižan. Neki mali CILJID. Tipa, učiniti sretnim nekoga, neko obično ljudsko bide. Dati mu nešto. Pokazati mu nešto. Ili Razumijeti da sam i sam Snivač, da sam i sam Nesvjestan kao i ostali i s tim Razumijevanjem pridi drugima. Ili biti srdačniji, manje mrzovoljan. Gospodo Blogerska, to nisu MALI CILJIDI to su CILJČINE. Zamislite šta bi se samo desilo kada bi sebi rekli da dete usrediti, oraspoložiti BAREM JEDNU osobu SVAKI DAN. Znate li, možete li zamisliti što to znači? Da dete to učiniti SVAKI DAN. Ili da dete se sebi nasmijati svaki dan kada totalno zaglupite, kada se totalno Identifikujete ili tome slično. Ostavidu vas da o tome razmišljate. I šta redi za kraj, sem one izlizane. Sretna Nova Godina i svi praznici koji dolaze ili koji su prošli. I da vas više NIKADA ne vidim na ISTI način kao ove godine, ved na neki mnogo ljepši, dublji, iskreniji, otvoreniji, ljudskiji način nego prije. To sebi želim, a vama još više.

102

Hrana, Transformacija, Post Ovih dana je kod hrišdana aktuelan post i vjerujem, ali i ne moram vjerovati dovoljno je što čujem iz priča sa njima, da oni u biti ni ne znaju zašto poste ili s druge strane imaju određene informacije ili "znanja" koja su im rečena od strane crkvenjaka ili sličnih likova u mantijama da se post radi radi pročišdenja duše. Ako kritički porazmislimo, a vjerujem da je ostalo još malo kritičkog Uma u vama, onda se možemo pitati šta uopšte to znači, na što se misli? Mogu li stari narodi koji su donijeli određenu nauku Unutrašnje Preobrazbe biti toliko naivni i glupi i imati tako naivna pojašnjenja za nešto kao što je "duša", "post radi spasenja" i slično. Ili da ovako bitna pitanja, kao ovo, nema jasno pojašnjenje ili da ovakvo pitanje treba shvatiti baš onako kako to shvataju svi oni koji poste, ili još bolje, svi oni koji su vegetarijanci i koji su ubjeđeni da nejedenjem mesa dostidi visoka stanja Svijesti ili nešto tome slično. Prije svega da bi smo razumijeli o čemu se tu zapravo radi moramo znati što znači hrana koju uzimamo, kako onda djeluje na naš sistem, i što je sve povezano sa njom? Moramo znati koliko i kako naše misli, emocije, samo tijelo troši hranu, transformiše hranu, koristi je za mišljenje, emocije i pokrete, kvalitet hrane i njena uvezanost sa kvalitetom misli, emocija i pokreta. A to je ono što prosječni, pa čak i oni koji sebe smatraju nadprosječnim tragaocima, se nikada ne pita niti ga to interesuje. Oni su čuli, rečeno im je nešto što su prihvatili "zdravo za gotovo", da tako treba. Dalje ih više ništa ne interesuje. Nije li to zanimljivo? Nije li interesantno da takav čovjek očekuje da zadobije nešto što prevazilazi čak i najinteligentnije Učenike, one koji znaju što to sve znači, kako sve u njima djeluje. Iako ved znate da se čovjek hrani sa tri vrste hrane, i da je jedna od njih upravo hrana koju svakodnevno unosimo u organizam, tj. jedemo je. Samim tim, u skladu sa Vibracijama, svaka Hrana u nama izaziva određene Vibracije koje nastaju Transformacijom te Hrane uz pomod određenih činioca u nama samima, u početku stomačnim kiselinama i sokovima, i nastavlja se dalje u skladu sa Zakonom Oktava. Ukoliko je Hrana jača, tj. ima određene supstance u sebi koje variraju od organizma do organizma, ili drugim riječima ukoliko se hranimo sa životinjama koje u sebi sadrže i druge vibracije, ili ti vibracije Emotivnog Centra ta Hrana u sebi sadrži i dodatne supstance koje mi unosom te Hrane unosimo u sebe i koje naposljetku utiču i na Kvalitet Transformacije i Transformisanih sipstanci.

103

To Znanje je bilo prisutno u Starim Učenjima, kao i u nekim današnjim koja nisu toliko poznata i javna, i do nas je preneseno u veoma šturim informacijama tipa, da svako ko je duhovan treba biti vegetarijanac. Ukoliko nekim čudom i pitamo nekog ko je vegetarijanac zašto je to tako, zašto je potrebno da budemo vegetarijanci, šta to znači konkretno za nas, naididemo na zbunjenu facu koja nastaje kontaktom Teoretskog ili Praktičnog pitanja sa Filozofskim mišljenjem i baznim nerazumijevanjem. S druge strane ljudsko tijelo naučeno je da obrađuje određenu Hranu tokom hiljada godina i ukoliko izbacimo određeno supstance na koje smo genetski priviknuti mi izbacujemo određeno supstance koje su mu potrebne. No ono može da se prilagodi u određenoj mjeri, ali ne kako mi to mislimo. Ukoliko igramo tu "igru" moramo znati kako i s čim da nadomjestimo te supstance koje su mu potrebne kako bi ono funkcionisalo na način na koji treba da funkcioniše. Opet, s druge strane, potrebno je znati i položaj na planeti, određene vibracije koje taj položaj skuplja i odašilje ukoliko želimo da se igramo na ovom nivou igre. Pošto se mi "hranimo" i sa druge dvije Hrane, tj. Zrakom i Utiscima, onaj koji je odlučio da reducira ili promjeni način svoje ishrane mora znati kako da pojača hranjenje sa druge dvije hrane kako bi nadomjestio nedostatak određenih supstanci koje učestvuju u Transformaciji Hrane koju koristi i Tijelo i Um, ali i ono što nazivamo Dušom. "Poznavaoci" ishrane možda i poznaju određene načine ishrane i njihov uticaj na čovjeka i Um u nekoj određenoj mjeri, međutim problem nastaje u nepoznavanju "više" Hrane i njene Transformacije te učinka na čovjeka i njegov sistem ili rast i razvoj. Isto tako, kada osmotrimo ljude koji rade određene tehnike, od Meditacije do Pranayame ili Vizulazizacija raznih Yantri, Mandala ili rada sa zvučnim vibracijama poznatim kao Mantre i slično, vedina nema pojma o vezi Hrane, Tijela, Uma i Prakse koju rade. A o tome nedu ništa pričati jer sam nedavno uvidio da ljudi misle da ako nešto protiv toga kažem ili pokažem njihovo bazno nerazumijevanje i neznanje da ja ne radim takvo što čim pričam protiv prakse koju oni pokušavaju raditi ili koja im se daje od onih koji o njoj nemaju blage veze. Tako da du taj dio ostaviti njihovim učiteljima nek im pojašnjavaju o čemu se tu radi, ili da riješavaju probleme koji nastaju ili de nastati pogrešnom upotrebom tih tehnika i neupudenošdu njihovih instruktora.

Da se vratim na post. Rečeno je da je post nastao, ne kao neka visoko spiritualna tehnika, ved kao sprečavanje određenih Uticaja koji dolaze u određene dane na planetu i koji djeluje na Bida sa Dva ili Tri Centra, pa čak i na Bida s jednim Centrom, ali ona primaju i odašilju vibracije koje djeluju na malo drugačiji način od onog koji odašilju Bida sa dva ili tri Centra. Drugim riječima, 104

Biljke primaju određene i odašilju određene vibracije Planetarnog svijeta, tj. Sunčevog Sistema, dok Životinje i Ljudi zajedno sa prvim Vibracijama, odašilju i primaju dodatne Vibracije. Shodno tome, uklanjanjem određene vrste hrane iz jelovnika u to doba, ili potpuno odustajanje od te hrane, u slučaju pravog posta, omoguduje čovjeku da se u određenom stepenu odbrani ili distancira od tih dodatnih vibracija pod kojim se nalazi u te dane prostim izbacivanjem određene Hrane, ali i pojačavanjem drugih Vibracija određenim pojačanim Unutrašnjim Naporom. Sada, vedina koja i posti, ne koristi drugi dio, tako da na kraju dođemo na isto, da je bolje da nisu ni postili. Ili kao što bi tu Mr. G. rekao: "Bolje da ne radiš ništa nego da radiš sa polovičnim znanjem." To je kao da hodete ispedi kruh bez kvasca, vode ili vatre ili njihovom pogrešnom upotrebom. U dane posta čovjek mora da izbjegava "iskušenja" kao i da pojača molitvu, meditaciju ili misaono-emotivnu orijentisanost "ka bogu". Upravo na taj način on postiže Transformaciju određenih supstanci koje sada ne prima sa jedenjem Hrane, kao što obezbjeđuje dodatne supstance koje u to vrijeme slabije dolaze na ovu planetu ili su sprečene drugim vibracijama i supstanca koje dolaze u vedem broju nego inače. Ni sada nedu ulaziti u ove riječi pod navodnicima što one znače i na što se to odnosi, to je na vama i onima koji vam daju Učenja. Kasnija Religiozno-Spiritualna Učenja su ubacila tzv. "svete dane", "svetce", "bogougodne dane" kao način manipulacije ili kao pokušaj da prodube značenja koja su izgubljena vremenom i koje sada imamo ali u pogrešnom značenju. Pošto savremen čovjek, skoro pa i nema dušu, nema o čemu ni da brine. Ovo se odnosi na one koji znaju što ovo znači i kako da to upotrebe u svom Unutrašnjem Radu i Napretku. Isto tako, ukoliko čovjek ne obezbjedi primanje određenih supstanci i ne zna kako da ih pojača, kako da se "sakrije" ili bolje rečeno, izmakne Uticajima koji u to vrijeme dolaze na planetu, post mu nede nimalo pomodi ved de čak i da mu šteti. Na sličan način, ukoliko ste Vegentarijanci, isto tako ako ne znate što to znači, zbog čega ste izabrali taj način, kamo on vodi, kako djeluje, na koji način pojačati druge supstance koje ne primate jedenjem isto tako, kao i kod vjernika i sljedbenika, nemate nikakve koristi od vegetarijanstva, ili de ona biti čisto fizička s mogudim posljedicama na psihu. Isto tako, ukoliko niste vegetarijanac a spiritualni ste, to ne znači ništa ukoliko znate kako da ono što ste izabrali kao svoj Put upotrebite, ukoliko imate ispravne informacije, ukoliko znate što radite i zašto to radite. Jer ono čemu težite nema nikakve veze sa hranom koju jedete. Da sada ne bi citirao nešto što svi citiraju i naravno, pogrešeno citiraju, samo du napomenuti, pa kako razumijete, do vas je. 105

"Ne truje vas ono što ulazi u vaša usta, ved ono što iz njih izlazi!" čuvajte se ove izreke jer ona ne znači ono što vam cijelo vrijeme govore, iako se može upotrebiti na taj način, ali je pogrešan i s njom se može igrati samo neko ko je na početku svog Unutrašnjeg Puta, za ostale koji nešto kuže od ovoga, ona znači nešto sasvim drugo. Ukoliko radite neku praksu intezivno, probajte malo da razmislite o načinu ishrane, kao i količini te ishrane koju svakodnevno unosite u sebe, naročito ako radite određene Pranayame. Misli i Emocije se hrane Hranom koju unosite u sebe isto tako kao i drugim vrstama Hrane koju Transformišemo. Količina i Kvalitet Hrane također djeluju na Emocije i Misli i na njih možemo uticati putem toga. No, ukoliko postite morate pojačati Unutrašnju Praksu koju god da radite, kao i da sprečite aktiviranje Negativnih Emocija, tj. njihovo ispoljavanje "da ne izađe otrov iz vaših usta", ali i na kvalitet misli (stavova, asocijacija za kojima idete, koncepata, ubjeđenja, itd.) Na taj način dete obezbjediti određene vibracije koju su vam potrebne a koje slabije pristižu u te dane. Svi nazivi, "sveti", "bogovi", ovi ili oni su SIMBOLI a ne stvarna značenja kao što inače mislite. No, o tome neki drugih put. Čuvajte se Utisaka tih dana i trudite se da ih izbjegnete ukoliko možete. Ovdje misli na hranjenje Negativnim Uticajima, a samim tim da ne proizvodite Negativne Utiske unutar vas te na taj način djelujete na druge dvije Hrane. Također, jedite u tišini, ono što jedete, što god to bilo, Uma usmjerenog ka Unutrašnjem Radu, ili radite molitvu, ili Meditaciju, jer sve to služi Utišavanju Uma i sprečavanju Utisaka koje ubacujete u druge dvije Hrane, kao i direktnom hranjenju sa njima. To su neke stvari na koje morate paziti ako ste se upustili u post, ali i ako ste vegetarijanac, pa čak i ako niste ništa od toga, ved Radite na Sebi na druge načine jer vam to obezbjeđuje određenu Hranu, Supstance koje su vam potrebne za Unutrašnji Rast i Razvoj.

106

Ezoterični Rad i Lažna Ličnost Vjerujem da ste se zapitali kako da znamo kada nešto ide u Ličnost, tj. Lažnu Ličnost a kada nešto ide tamo gdje bi i trebalo da ide, ka Sebstvu, Bidu ili kako to ved zovete. Ako obratimo pažnju možemo vidjeti da Lažna Ličnost predstavlja Uloge, Maske, Igre koje igramo, ono ka čemu težimo kao Ličnosti tj. Uspijehu, pretjeranoj brzi o Umno-Tjelesnom aparatu, predstavama koje igramo pred drugima, slici koju imamo o sebi i našoj svrsi koju bi željeli da imamo i kojoj težimo i slično. S druge strane Sebstvo nema ta očekivanja, niti ono ima neku zemaljsku svrhu kako to zamišljamo sa Umom. Ono što je vezano za Sebstvo je Rast i Razvoj njega samog što je, mogao bih redi, potpuno različito od Ličnosti. No, i tu možemo nadi određenu povezinicu, jer sve oko nas je isto kao i na višim razinama. Razlika je u Razmjeru određene stavke, ali i u Kvalitetu. Kao što se razvija Ličnost i Tijelo, tako se razvija i Bide ili Svijest ili Sebstvo. Na isti način, s nekim neznatnim razlikama, moramo raditi na Razvoju i Rastu Bida kao što to radimo kada je u pitanju Um i Tijelo, ili Ličnost, Lažna Ličnost i slično. No, krenimo prvo od početka, onog u nama što se prvo očituje kada krenemo na Stazu. A to je Imitacija. Osmotrimo oko sebe, ako smo u kudi, ili pogledajmo na sebe ako smo vani. Šta prvo vidimo? Kod vedine to je određeno obilježje onog što sljedimo, ili drugim riječima ono što Imitiramo. Kod nekog de to biti neki znak ili simbol, o kojem skoro da i ništa ne znaju, kod nekog drugog to je način odjevanja, kod tredeg to je određeni spoljašnji Stav koji ispoljavamo u različitim trenutcima kao obilježje naše duhovnosti ili religioznosti ili čak Ezoteričnog Rada. Niko nije izuzet ovog pravila, a kasnije u tekstu kada se usmjerim na Unutrašnje Imitiranje to demo sami primjetiti. Sasvim je normalno da Imitiramo, jer i naši početci, naši prvi dani života su Imitacija. Dijete Imitira odrasle, autoritete, okolinu te na taj način stječe određene Osobine, a naročito Negativne Emocije. Spoljašnjim kidenjem mi igramo upravo ulogu Uma ili ulogu Lažne Ličnosti koja sada projektuje određena očekivanja na to što smo izabrali kao Put, kao Stazu, i sebe ugrađuje u same Ideje Staze ili Učenja, u simbole tog Učenja ističudi ih iznad ostalih i dajudi im određene povezinice unutar sebe ali i izvan sebe, tj. drugim riječima Identifikujemo se sa Učenjem, Stazom i njenom simbolikom, idejama i slično.

107

Imitacija nas prati od prvog koraka pa do, mogao bih redi, i zadnjeg koraka. Čak i kada skoro ništa na nama ili oko nas ne pokazuje tu Imitaciju i kidenje simbolikom Staze ono opstaje duboko u nama. Sve oko nas, u početku ali i na sredini Staze, pokazuje da mi pripadamo određenom Putu. To je lako zapaziti. Kuda nam je okidena raznim simbolima, odjeda nam je simbolična, nosimo simbole na sebi, družimo se ljudima koji isto to rade, slike oko nas odražavaju te simbole, stavovi, ideje, asocijacije, unutrašnje pridavanje značaja, okolina, itd.. itd. Svi koji nas znaju jako dobro su upudeni u ono što radimo, a ako i nekim slučajem skrivamo to od okoline, kao poneki ljudi - ne zato što to tako treba, ved zato što se boje da to neko sazna - imademo neki skriveni kutak na kojem de to biti izraženo. To je početak izgradnje određenog sloja preko Ličnosti, dodatnog sloja da to tako kažem, jer vedim imamo Lažnu Ličnost koju vučemo iz djetinjstva u koju ulažemo određeni napor u njenoj izgradnji i održavanju. Citiramo, Imitiramo, forsiramo Slike o Sebi u skladu sa tim što sljedimo, imamo masu slika lične prirode koji pokazuju kako smo mi duhovni, kako sljedimo određeno učenje i slično. Uzmite slike na Faceu. Svi ih imamo. Neki samo određene Simbole, drugi fotografije u kojima su okideni simbolima ili rade asane ili tome slično. Jedno je ako to neko radi Svjesno sa određenim Ciljem, drugo je to kada to neko radi jer to prosto iz njega izvire. Poslje Imitacije krede Citiranje, folozofske ideje po kojima počinjemo da živimo, ili kako bi to rekli, Filozofije Života, Ideje koje živimo i trudimo se da ih živimo i prenesemo na druge. Svi smo i "proroci" i "sljedbenici" u isto vrijeme. Okružujemo se knjigama, određenim autorima, autoritetima koji filozofiraju isto što i mi, Imitacija se širi u svim pravcima ali je više naglasak na tzv. Filozofiji Života. Postajemo vegetarijanci, ubjeđujemo druge da MORAJU da poste, da budu vegetarijanci ili vegani, da moraju mantrati, meditirati, vjerovati u boga ili đavola (pošto su to dva ratna druga). Ne slušamo niti prihvatamo savjete nikoga ko nije na "stazi" kao i mi sami, i to po mogudnosti na istoj stazi. Spremno lajemo na sve što nije naše, svoje čuvamo tuđe pljujemo - to bi bila jedna od najjačih karateristika Filozofije Života koju sada Imitiramo ili kako to volimo redi, Živimo. Nakon toga postajemo "pokretni cirkus čuda" kako je to nazvao jedan Majstor. Gdje god idemo ispred nas ide Imitacija i "Filozofija Života". Mogu redi da širimo miris oko sebe na kilomentre i svi nas mogu na vrijeme prepoznati. Demonstriramo naše veliko i široko razumijevanje i ako kojim slučajem naletimo na neko ko je otporan na to, spremno lajemo u svoju odbranu a da nas niko nije ni napao. Ispunjeni smo raznim samoopravdanjima i citatima iz svetih knjiga, spiritualne literature, raznih oshoa i tollea, znamo sve 108

samo treba da nas upitate. Mirišemo, cvijetamo, i sve u svemu sasvim ljepo izgledamo tonedi u sopstveni smrad sve dublje i dublje a što je još zanimljivije to svi vide samo mi ne. Kao i u svemu drugom. Sve to što "radimo" ide tamo odakle je i došlo, u Lažnu Ličnost. Ona ima potrebu da demonstriranjem, za privlačenjem pažnje, za citiranjem, širenjem "mirisa" duhovnosti ili religije ili Ezoteričnog Rada. S jedne strane to je normalno za Religiju ili Spiritualnost, no za Rad to je potpuno pogrešno i štetno. Možemo redi da moramo razviti spoljašnjost kao i Um u određenom pravcu, tako da je to s jedne strane sasvim normalno. I ja ovdje ne pričam ljudima koji tek trebaju da uđu u spiritualno-religioznu osnovnu školu. Kada ovo pogledam sa stanovišta Ezoteričnog Učenja (ova kategorija je poprilično rastezljiva), Ezoterično znači Unutrašnje, samim tim Ezoterični Rad znači Unutrašnji Rad na spoljašnje imitiranje, slika ili tome slično. Filozofija Života nije sam Život. To je Filozofija. Nakon Filozofije postajemo Teoretičari. Znamo Teorije o svemu i svačemu, od Religije pa preko Spiritualnosti pa do Ezoteričnog. Ali kao i kod gornjih karakteristika tako i Teoretičar ima potrebu da uvijek bude u pravu, ima određenu krutost koju zadržava jer se iza nje štiti. Sve mora biti pod kontrolom i teorija koju ima i kojom vlada mora da da fini sloj okoštalosti s kojom se štitimo. U vedini slučajeva kod ovog stepena vedina spolješnje simbolike otpada ali ostaje jedna mnogo gora koja je vezana za unutrašnjost i samu srž Uma. Zen Učenje ima jednu izreku za takvo stanje: "Bazdiš na Zen!" O Zenu znaš više i od samog Majstora Zena. Svi Majstori u odnosu na Teoretičara nemaju blage veze o onom što uče. Prije nekih 10 godina, došao mi je Majstor i rekao nešto slično ovom što sam rekao za Zen. "Znaš Bhaerava, ti o Tantri i Radu znaš više nego ja. U tim Teorijama porazio bi i najvedeg Majstora u ovom trenutku." Pomislih da mi je dao kompliment. Ali znajudi (zahvaljujudi teoriji) što Tantrički Majstori znaju da rade, crv sumnje je ušao u Um. Znao sam da to nije ono što mislim da jeste, ved nešto sasvim drugo. Danima me je to kopkalo dok nisam skužio što je rekao. Kao Teoretičari Života znamo sve. Sve nam je poznato, svakom smo poklopac, puni smo savjeta i to praktičnih savjeta koji svima pomažu ali ne i nama. Često čujem od ljudi koji su još uvijek duboko u Teoriji Života kada im se spomene neka stvar, neka Ideja ili neko Učenje, kako kažu: "O znam ja to. Čitao sam o tome. Šta on meni hode redi, pa valjda ja znam sve što o tome piše, sve knjige o tome sam pročitao." ili nešto u tom smislu. Svi smo Teoretičari, Filozofi, Citatori, Imitatori. Sve to imamo u sebi. Ono što je bitno jeste Praktična primjena toga.

109

Kada Filozofija postane Teorija, kada Imitacija i Citati postanu Praksa, kada se sve to spoji u Praktičnu primjenu, tada sve dobije neki drugi "miris". To više nije "Bazdiš na Zen" to je "Ukus Zen-a!". A to je ved neka drugačija stvar. Što više Znate manje govorite. U tom smislu da niste svakom loncu poklopac. Nije stvar u tome da li imate što redi, ved da li imate KOME to redi. Počinjete tražiti "miris" kod ljudi. Kada ga osjetite tada govorite. Ako ga nema, bez obzira gdje se nalazite, među kojim ljudima obitavate, ko vas okružuje, duhovni ili superduhovni, niste uvjetovani da dajete odgovore. Na njihova pitanja, ako nema tog "mirisa" dajete odgovore koji su više zezancija, šala, duhovitost, igra, ništa pretjerano ozbiljno, ništa sa nekim određenim smislom, a često puta i to jako često, samo potvrđujete ono što oni misle jer NE OSEDATE da je bitno da nešto kažete u vezi toga pa makar to bilo POTPUNO POGREŠNO što potvrđujete. Tada možemo redi da je taj čovjek prešao prag Spoljašnjeg Učenja i ušao u smisao Ezoteričnog. Tek tada možemo za njega redi da je stupio na Stazu. Ne prije toga. Što znači da tek tada ono što Zna, ono što Uči sam ili što druge Uči ide u ili iz Bida, ne iz ili u Lažnu Ličnost. Taj dio, kada Učenje ide u Lažnu Ličnost ili iz nje, neki nazivaju i Spiritualni Ego, ali taj naziv je u biti podosta loš i pogrešan. No, taj Stepen ima svoje mane, a te mane se očituju u blagoj mučnini kada je riječ o svim vrstama Učenja. Takvom čovjeku se javlja mučnina u stomaku kada čita, sluša ili šta ved, bilo šta što ima vize sa Religijom, Spiritualnošdu pa čak i Ezoteričnim. To ne znači da to ne valja i da ne odgovara Stepenu Svijesti određenog tipa ljudi, ali njemu više ne. Tada se javlja jedna zanimljivost a to je da on počinje da uživa u svakodnevnom žvivotu. Više nije u sukobu sa njim, kao što više nije u sukobu sa sobom. Naravno to ima svoju cijenu, a ta cijena jeste da on mora izazivati sukobe u sebi radi određenih ciljeva Rada, ali sada ne pričam o tome. Unutrašnja Cjelovitost koja mu se pojavljuje počinje da daje određen "miris" ili "ukus" samom životu, i on prepoznaje Sebe kao ispoljenje samog Života, ali ovaj put daleko od onog lažnog mističnog na koje se pale Očajne Domadice i Filozofi koji Bazde, jer ovaj put on zna što to znači. Vedini on ili ona više nisu zanimljivi, nemaju ništa što te ljude privlači i po prvi put ti ljudi ne privlače više površinske slojeve ljudi koji su Spiritualni, Religiozni, Ezoterični. Oni bježe od njih jer im "ukus" tih ljudi više nije fin i privlačan. Tada počinjemo da shvatamo koliko smo bili lažni i koliko smo još lažni i počinje borba za Sebe, ali ovaj put za ono najdublje u nama, ono što Istinski znamo da Jesmo. Tada shvatamo što znači ne imati Asocijacije ili sprečiti Asocijacije kada nam one nisu potrebne kako bismo stekli dovoljno Energije ili Transformisali nešto. Tada svhatamo šta znače Rekacije i koliko nas one udaljavaju od nas samih. Tada shvatamo da ne moramo da tražimo 110

Odobrenje od bilo koga, boga, đavola, ljudi. Tada više ne čitamo knjige "velikih svetitelja i prosvetitelja" ili ih čitamo kako bismo se odmorili od svog Unutrašnjeg Rada, ili da se smijemo vicevima koji unutra pišu, ili da se prosto zajebavamo sa tim što unutra piše. Tada više ne Meditiramo, niti radimo Pranayame, a ponajmanje Mantre i slične stvari koje stvaraju buku u našem Umu. Tada Asana postane svaki pokret i znamo kako da prodremo u tajnu Asana, Pranayama postaje Udisaj i Izdisaj i Kumbaka (zadržavanje Daha) koji nastupaju u svakom trenutku 26000 puta dnevno, Mantra postaje Namjera i Svjesnost, Meditacija sjedinjenost sa sobom čak i kada vičemo na komšiju jer ako ne vičemo i ne svađamo se sa njima barem dva puta godišnje postajemo za njih "čudni" i trudimo se da budemo dobre komšije, jer kakav je to dobar komšija koji se ne prepire sa nama. Crv ispred nas postaje Objekt duboke Meditacije koji izaziva Ekstatičnost Emotivnog Centra i koju koristimo kako bi nas podigla na viši Stepen Svijesti. Žena ili Muškarac koji je ljut na nas postaje izvor našeg najdubljeg Rada i Transformacije i još im pomažemo da budu još više ljuti na nas, čak i ne pričamo s njima jer nam je to u tom trenutku zanimljivo. Seksualni čin postaje Svet Čin, čitanje Svetog Pisma, Bhagavad Gite, ili bilo koje Svete knjige i u očima partnera tražimo duboko odustvo Uma i trenutak kada se pojavljuje Istinsko Bide par sekundi prije Orgazma ili ako imamo srede da nas gleda u oči dok ima Orgazam i TO se ispolji u tim očima. I tek tada znamo što znači Budi to Što Jesi. Ne prije toga. I tu se otvaraju kapije Mističnog Vjenčanja Duha i Materije, Svijesti i Energije. Pijemo kafu sa Šivom, Isusom, Muhamedom a navečer ispijamo nektar Vječnosti sa njihovim ženama. To je prvi korak u Vječnost i Besmrtnost. Ali to sve smijemo jer otpuštamo ono što smo držali cijelog života. Posmrtnu Masku preko nas samih koju nazivamo Lažna Ličnost. Nismo ništa bolji, ništa vedi od najvedeg, ved smo čak i najgori, najniži, smiješni, bahati, glupi, prepredeni, lisice, mudraci, kriminalci, svetci, idioti, nesposobni, nespretni, ili ukratko SVE smo i NIŠTA smo. Tada smijemo biti NIKO i NIŠTA jer znamo što to znači, i znamo da i kada smo postigli vrhunac toga NIKO i NIŠTA tek tada smo kod kude. Shvatamo svoju Prirodu, ali isto tako shvatamo korisnost Uma. Što znači da smijemo BITI, ali i UMOVATI (biti Um). Trenje mora da postoji kako bi išli dublje i dalje, ali znamo i da uživamo u onom što Jesmo. Ne može biti napretka ako nema trenja. Ne može avion da poleti ako nema trenja između krila i zraka. Ne može auto da se krede ako nema trenja između kotača i asfalta. Isto tako ne možemo idi dalje ako nema Svetog Trenja između Bida i Uma, između nas i ispoljenog života. No, postoji jedna karateristika u tim ljudima a to je da su oni to što oni jesu. Sada, ovo je jako zanimljivo jer često puta mi mislimo da je riječ o nečem mističnom, sve dok smo Citator, Imitator, Filozof, Teoretičar, Očajna Domadica, ili dok Bazdimo na Zen. 111

Biti to što jesi, ili to što si dobio kao zadatak jeste nešto jako prosto. To je biti to što su Vasane i Samskare odlučile da trebaš biti u ovom životu, kakav god da on jeste. Ako si čistač ceste, ONDA BUDI TO. Ako si mudrac, ONDA BUDI TO. Ono što su nam naše Impresije i Utisci donijeli kao Karmu ili Samskaru to je ono što treba i da budemo u ovom Životu, S TOM RAZLIKOM da MORAMO BITI SVJESNI SAMIH SEBE. Tada Budno Bide koje Zna Samog Sebe, jeste obični prodavač cigareta, čistadica u zgradi, mudrac na pijaci, bog sa tuđom ženom, Očajna Domadica ili šta ved, jer RAZUMIJE ŠTO TO ZNAČI. KROZ TO taj postaje TO i ispoljava TO. On ili Ona savršeno IGRA ULOGU Impresija i Utisaka koje nazivamo Karmom i Samskarom ali POTPUNO NEVEZANI za to što Um i Tijelo rade i kako žive u ovom Svijetu. A opet duboku u tome svemu. To je apsurd Ezoteričnog. Radili ste ko ludak na sebi, plakali, trudili se da izdržite, radili trenje, kontrolisali negativne Emocije, suočavali se sa strahom i svim ostalim da bi na kraju postali opet to od čega ste toliko bježali. Ali KVALITET je različit. Sjetih se sada jedne Zen izreke, da malo Bazdim na Zen: "Prije nego što sam ušao u Zen Planine su bile samo Planine, Rijeke su bile samo Rijeke. Kada sam ušao u Zen, Planine nisu bile samo Planine, Rijeke nisu bile samo Rijeke. Sada kada sam se Probudio, Planine su samo Planine, Rijeke su samo Rijeke." Bilo koji Rad koji Radite, nebitno šta, to mora prodi iza Lažne Ličnosti, iza Imitacije, Bazdenja, Očajne Domadice, Citatora, Filozofa, Teoretičara, pa čak i iza Praktičara, da ne pomislite da je to više od ostalog. To mora Udi u Središe vas samih. Sve Ideje koje dobijate Radom su samo Ideje koje pokušavaju da vas GURNU u SREDIŠTE. I tek tada stupate na Istinski Put ka Samom Sebi.

112

Vrijeme je Novac Pogledah sinod film In Time - ili Preostalo Vrijeme, kako ga prevode - i mogao bih svakom da ga preporučim, jer ima jednu jako finu poruku koja se provlači u pozadini ako zanemarimo sav Holivudski glamur, akciju, naglasak na frci, trci i slično. Tema filma je skorija bududnost u kojoj novac više ne postoji, ved je novac samo Vrijeme, tj. ljudi u sebi, na ruci, imaju ugrađen brojač koji se nakon 25 godine života aktivira i daje vam "besplatno" jednu godinu života a vi morate da radite i zarađujete dodatne minute Vremena kako bi živjeli dalje. Tijelo ne stari dalje od 25 godine i svi su mladolici, sem što im sat na ruci otkucava vrijeme do smrti, koja nastupa onog trenutka kada više nemate zarađenog vremena. Bogataši imaju stotine, hiljade i milione godina života, takoredi imaju besmrtnost, dok oni iz "geta" žive od danas do sutra. Sve se plada vremenom, tako da autovusna karta košta, recimo, "dva sata", stanarina za mjesec dana košta recimo dva tjedna vremena i slično. Kao i u našem vremenu i prostoru, "geto" radi za bagatelu, tj. popularno zvano, oni su "slobodni" robovi, dok bogataši uživaju na iskorištavanju te "sirotinje". I da vam dalje ne prepričavam film, ostavljam da ga pogledate.

Zanimljivo je to što gledajudi taj film nisam mogao da prestanem da se smijem jer sve što se u tom filmu zbiva je ono što se inače zbiva ali to ne primjedujemo zbog Odbojnika koje imamo. Jedna od rečenica u tom filmu je "Što god da napraviš, oni nede shvatiti koja je cijena njihovog života. Koliko god vremena da im daš oni ne znaju da ga cijene!" Ta rečenica mi je zaparala uši. Pojavile su se Asocijacije u kojima sam prepoznao koliko ja sam zloupotrebljavam Vrijeme koje imam. Vrijeme jeste Novac. Ali to ne shvatamo jer mislimo da smo Izuzetak. U svemu mislimo da smo Izuzetak, da smo izuzeti od pravila koji drugima vladaju. Zapitajte se koliko vremena dnevno potrošimo a da se ne Sjetimo Sebe? Šta bi bilo ako bi sebi dali samo jedan mali zadatak, da Pamtimo Sebe, ili ti budemo Svjesni sebe (misli, emocije, fizičko, instiktivno, seksualno) samo 10 minuta duže, deset kratkih minuta koje potrošimo dok pušimo cigaretu, pijemo kafu, brbljamo bezveze? Koliko bi to uticalo na razvoj i Kristalizaciju Bida, na upoznavanje samog sebe, na suočavanje sa onim što imamo u sebi?

113

To su bila pitanja koja sam sebi sinod postavio. Nemojte misliti da ta pitanja postavljam sebi jednom u godinu dana, ta i slična pitanja se pitam svaki dan i trudim se sjetiti se, dati odgovor, sagledati što me sprečava da svaki dan VIDIM sebe na drugačiji način od jučerašnjeg, vidjeti Mehanizam koji se provlači u pozadini iza, recimo, pravedničkog "bijesa", ljutnje, "dignutog nosa" i slično. Nismo izuzetak od ničega. Dapače, ta misao je Odbojnik koji nas sprečava da sagledamo da je Vrijeme koje imamo NAJSKUPLJA valuta kojom pladamo POREZ, STANARINU u ovom tijelu i ukoliko ga potrošimo, kao ljudi iz "geta" nedemo zaraditi novo Vrijeme koje nam koristi za naš Unutrašnji Rad. Radom Zarađujemo Vrijeme koje nam daje mogudnost da ga potrošimo u novi Rad, jači Rad na Sebi. Ukoliko ne Radimo na Sebi, Vrijeme se bespovratno troši. Mi smo ubijeđeni, a tome pridonose i razna New Age Učenja i Tradicije koje ovo ne govore i slično, da imamo Vremena na pretek, da je sve u beskonačnom i da ne trebamo brinuti o ničem. Toliko smo hipnotisani tim činjenicom da ne vidimo Simbole i Znakove oko nas koji nam govore suprotno. Čak ni ova Planeta, čak ni ovo Sunce a samim tim i njegov Sistem nema neograničeno Vrijeme. Sva Istinska Učenja o ovom pričaju, govore, čak i izmišljaju razne stvari kako bi nas natjerali da Radimo na Sebi. Sjedam se jednog razgovora sa Majstorom kada mi je rekao da du: "jednog dana kada se Probudiš, shvatideš koliko sam te lagao. Shvatideš o čemu se radi, ali mi nedeš zamjeriti jer deš znati da ukoliko to ne radim ti ne bi ništa Radio na Sebi!" Ta rečenica mi se urezala u mozak i do sada ono što shvatam znam koliko me je lagao i zašto je to činio. Danas više nema nekog da me tjera ili upozorava, ili da mi pravi trenje, sve to moram sam. A kao i vi, kao i svi ostali, sklon sam zaboravljanju, uživanju u dosadašnjim postignudima, jer ja više nemam Trenja koja vedina drugih u Radu imaju. Odavno su nestala. I sada imam drugi problem koji vedina nema. Moram sam sebi, svakodnevno, praviti Trenja! Nemam više Sukobe sa samim Sobom, jer sam Sebe prihvatio. A sjedam se da sam bio i upozoren na to. Rečeno mi je: "Ne želim da budeš u Miru sa Sobom sve dok ne budeš dovoljno Budan da sam sebi možeš praviti Nemir ili Trenje!" To je ono što u Radu sa Drugima ne dozvoljavam NIKOME da uđe u Unutrašnji Mir. Jer jedno je Unutrašnji Mir Uma, a drugo je Unutrašnji Mir koji dolazi iz Bida. Unutrašnji Mir Bida nastupa kada čovjek Razumije, ili drugim riječima, kada uđe u Istinsku Prirodu, kada se Probudi. Postoji i Unutrašnji Mir na nivou Istinskog Ja, ali on ima svoje opasnosti, od koji su stradali i jako dobri kandidati za Vrhunske Majstore. Ta zamka jeste prestanak Rada na Sebi, zadovoljenje sa određenom Budnošdu i sposobnostima koje ono daje, stabilno Stanje Budnosti, poznavanje Istinskog

114

Ja, i slično. Ali čovjek tada misli da je postigao zadnje Stanje jer ima bljeskove Objektivne Svijesti i njegov razvoj se zaustavlja. Vedina, tzv. Advaita Majstora koji su poznati, sem određenih izuzetaka, su zaglavili na ovom nivou. Na tom nivou čovjek mora da zna da Trenje više za njega ne postoji, samim tim nema daljnje Kristalizacije Bida. On sam mora izazivati Trenje unutar sebe kako bi se odvijala Transformacija koja je potrebna radi daljnjeg Rasta i Razvoja. U Tantri kažemo da imaju Tri vrste Probuđenja (sjetite se Zakona Tri), Samospoznaja, Realizacija i Oslobođenje. Iako se danas to troje poistovjeduje oni nisu jedno te isto. Samospoznaja znači da je čovjek shvatio, Zna svoju Istinsku Prirodu. Realizacija znači da mora da to Što Jeste spusti na razinu Tijela i Uma kako bi se finalno Oslobodio, tj. ušao u Oslobođenje. No, vatimo se cijeni i Vremenu. Ukoliko ne shvatamo da NEMAMO VREMENA ved da nam je Vrijeme ograničeno KAO I ZARADA U OVOM ŽIVOTU, što ocrtava određene Unuverzalne Zakone, zaustavidemo se u Rastu i Razvoju. U Tantri kažu da imamo 777 života. (Ovo treba shvatiti simbolično). 700 ih živimo kao najobičniji ljudi, radnici, kriminalci, ljudi koji žeive na prve tri čakre, 70 ih živimo kao Inteligentniji ljudi, koji žude sa samousavršavanjem, kao religiozni ili spiritualni i slično. I 7 života u Radu na Sebi. Neki kažu da je to sveukupno oko 300 godina u Radu - što je sada nebitno. Ono što je bitno jeste da znate da vam je Vrijeme ograničeno. Bide koje uđe u Rad i ne napravi ništa ili se vrada na početak, ili se njegova Svijest i Energija Transformiše u neke druge forme koje su korisne za Univerzum. Ovo je jako teško prihvatiti i ni ne pokušavam da vas ubjedim u to. To je vaša stvar. Vrijeme je Cijena, a samim tim i Energija. Energija koju ulažete Transformiše se. Vrijeme koje vam za to treba OGRANIČENO JE. Kada ste ušli u Rad imate jako malo vremena. Ljudi koji nisu stigli do tog trenutka imaju Vremena na pretek jer imaju šansi na pretek. Ako ste zaslužili da Direktno krenete ka Sebi, nekim oblikom Rada, tada vam se šanse za ponavljanje ukidaju. Jer to znači da se vi smatrate Odgovornim i Zrelim Bidem koje shvata o čemu se radi i šta namjerava da napravi kao i da shvatete koje Mogudnosti imate i šta one znače. Stoga u tom slučaju, Vrijeme je Novac, i ograničeni ste njime. Razmislite malo o tome. Nađite primjere iz svog svakodnevnog života, jer sve Ideje Rada se oslanjaju i imaju svoje reprezente na nivou na kojem živimo. To znači primjeniti Rad, Razumjeti ga i Živjeti ga. Ne smijete biti Mehanični kada su u pitanju Ideje Rada i ono što on nudi, inače samo trošite

115

Vrijeme i šanse koje imate. Zbog toga se kaže da je na nivo Rada jako teško dodi a lako se gubi. Pamet u glavu, a dole šta uđe..

116

Zloupotreba Seksualnosti Zanimljiva je činjenica da ono što nam je najbliže ni ne primjedujemo a još manje da smatramo da je to, MOŽDA, pogrešno. Spremno lajemo na sve što nije onako kako smo sami sebi zacrtali, ali na lajanje zaboravimo kada smo mi sami u pitanju. Ne kažem da je sve pogrešno, iako je vedina stvari koje radimo samo po sebi pogrešno, ved govorim da ne možemo da osudimo homoseksualnost, pedofiliju, nekrofiliju, i svakojako "pogrešno" ispoljenje seksualnosti SVE dok ne vidimo ŠTA JE TO U NAMA što je pogrešno kada je riječ o Seksualnosti. "Laki smo na obaraču" kako bi se to reklo u starim dobrim vesternima, ali taj "pištolj" nikad nije usmjeren na pravu stranu, tj. ka nama samima. Ved i ptice na grani znaju da kada se upotrebi Seksualnost mi se momentalno otvaramo za svekolike Manipulacije, poznate i nepoznate, i nekritički ulazimo u Mehaničnost ponašanja i življenja bez razmišljanja zašto ili kako ili da li bi trebalo da se to izmjeni. Sve dok ne uvidimo što je to u nama što je pogrešeno ne možemo sprečiti niti riješiti probleme seksualnih devijacija. Neko me je nedavno pitao, shodno zbivanjima oko nas, što mislim o homoseksualcima? Mislim li da je to bolest i ako jeste zašto tako mislim? Odgovorio sam da je za mene i tzv. "normalna" Seksualnost bolest, zašto to onda ne bi bila i homoseksualnost, pedofilija i slično!? Ljudsko ponašanje i život kakav živimo je bolest i to otkrivamo svaki dan, samo nikako da se zapitamo zašto toliko bolujemo, zašto se pojavljuju nove bolesti, zašto ne možemo da lječimo neke, naizgled naivne i glupe bolesti poput gripe, obične prehlade i slično? Želimo da se riješimo teških bolesti a one male sitne zanemarujemo. Okruženi smo "malim" seksualnim zadovoljstvima u svakom trenutku. Svaki simbol, svaka akcija ili reakcija je obilježena Seksualnošdu. Pored modi nad drugima seksualnost je drugi način kontrole čovjeka, način koji ni ne vidimo kao pogrešan, jer se i dalje borimo za tzv. "slobodu" seksualnog ispoljenja. S druge strane imamo zagovornike potiskivanja Seksualnosti, tzv. celibat, sveti celibat, koji se toliko veliča a u nama prosto ne postoji ništa što bi moglo da izdrži toliku Energiju koja se budi kontrolom Seksualnosti a ponajmanje da postoji znanje o tome KAMO i KAKO da se ona usmjeri. Imamo mnoštvo likova koji zagovaraju popularne tantričke metode kontrole Seksualnosti, tj. manipulisanja sa Seksualnom Energijom u cilju neke tzv. Spiritualnosti a sve što vidimo po tim seminarima, grupama i slično jeste razvratnost, opsjednutost seksualnošdu, manipulacije sa seksualnošdu,

117

"tantričke kurve" muške i ženske, ninfomaniju i slično. Imamo "oslobođenu žene" koje su prodrle u "tajnu orgazma" i to ne običnog ved KOSMIČKOG koje su postale "SVETE SHAKTI", kako oni to vole da kažu, i koje na kraju završavaju u najstarijem zanatu na svijetu. Imamo napaljene starce neipoljene seksualnosti, neobuzdane strasti, koji su se "probudili", glume isuse, bude i razne "svete likove", koji ubjeđuju "mlado nezasitno meso" da je to sveto, da je to božansko i da samo treba da rašire noge kako bi oni izlili božansko sjeme u njih i podigli ih na višu razinu svijesti. Imamo mnogo štošta što "liči" na Tantru a nije ni "T" od Tantre, ili što liči na Oslobođenu Seksualnost ali nije ni "O" od Oslobođene Seksualnosti. Ljudi su ubjeđeni da je Oslobođena Seksualnost ono što liči na razvrat, sodomu i gomoru, da upotrebim taj izraz, koja liči na nezasitnost, podivljale strasti, fantaziju koja se dešava u takvim slučajevima i slično, da ne nabrajam dalje. Nedavno mi je došla jedna "oslobođena žena", koja puca od "oslobođene seksualnosti" i svečano izjavila kako je ona osvijestila svoju seksualnost, kako je ona u njoj slobodna, teče, nosi ju i slični opisi koje mi je dala. I na to sam je prosto upitao jedno pitanje, najobičnije pitanje na koje ne bi smijelo biti zadrške da je u pravu: "Sada u ovaj kafid uđe muškarac i ti padneš sa nogu. Kakav je to muškarac, što on to ima što tebe zadivljuje?" I na to pitanje nastalo je pravdanje od dva sata i ubjeđivanje da ja to nisam razumio. Definitivno nisam razumio. Jer znam što znači Osloboditi nešto, a ne što znači "misliti da si oslobodio" nešto. Ne može biti Oslobođena Seksualnost ako čovjek nije prošao kroz Otvorenosti i Iskrenost prema sebi i, ako je to potrebno, prema drugima. Sve to je duboko uvezano. U stvari nije ni bitno šta de neko odgovoriti na to pitanje, niti koji je odgovor, to nema veze sa Iskrenošdu, ved KOLIKO JOJ ili MU TREBA da da odgovor, tj. da li u sebi ima "pregrade" ili Odbojnike koji ga sprečavaju da da bilo kakav odgovor! Isto tako Iskrenost nije u trenutnom odgovoru koji vam padne na pamet, ved u dubokom sagledavanju sebe u trenutku kada odgovarate, kada u sebi tražite mogudi odgovor, kada pregledavate unutar sebe situacije, podudaranja, reakcije, kada s Otvorenim Stavom pretražujete Unutrašnju Mogudnost odgovora. Kada na to pridodamo čovjeka koji nije Seksualno blokiran onda dobijemo nešto što je Spontalno, Opušteno, Direktno ukoliko to situacija traži, mogao bih redi i Besramno Iskreno i Otvoreno Bide koje teče sa Situacijom, koji nije stisnut ni u grču, čiji svaki pokret Ispoljuje njega Samog. Kada pogledamo našu Seksualnost onda uviđamo da ona nema veze sa tim, kao i da kada je čovjek Seksualan on se ponaša kao tinejđer od 12 ili 13 godina. Stvar je upravo u tome da Seksualnost nije Sazrila, da ona nema 118

Zrelost. Ona je negdje zaostala u tim godinama. Uostalom, sjetite se svog ponašanja kada pokušavate ili igrate igru zavođenja (ah kako divne riječi). Kakvi ste, kakvo vam je ponašanje? Ovdje ne govorim o "svjesnoj" Manipulaciji koju neki igraju. Ved govorim o običnom, najnevinijem prepuštanju seksualnog igri. Prije nekoliko mjeseci, a možda i godinu dana, poznati Indijski "guru" Nityananda ili kako limu je ved ime, uhvaden je skrivenom kamerom kako igra seksualnu igricu sa nekom poznatom Bolivudskom glumicom. Oni koji su vidjeli taj video, u vedini slučajeva, nisu ništa čudno primjetili. Oni koji znaju dovoljno o Seksualnosti su vidjeli da je to upravo igra Nesvjesnog čovjeka, a ne Probuđenog Čovjeka kako je on predstavljen i kako se on sam predstavlja. No, pod ovim mislim, kada kažem Probuđen Čovjek, kažem POTPUNO Osviješten Čovjek. Neko može biti Probuđen ali da mu je Um na nivou Idiota. Što nije ništa čudno. U svijetu je mnogo takvih Probuđenih. Njegova igra je otkrila potpuno Neosveštenu Seksualnost. Meni je bilo interesantno to vidjeti jer mi je puno reklo o njegovom Unutrašnjem radu, bez obzira da li je Budan ili ne. Upravo, kada se u nama probudi seksualni nagon, on se ispoljava na jako čudan način. Dovoljno je vidjeti ovu sliku na početku teksta i prepoznati se u njoj. Učenje govori da je Seksualni Centar zloupotrebljen od strane drugih Centara i da samim tim Energija koju on poizvodi i koja je najfinija Energija u našem organizmu se troši na pogrešan i nepotreban rad Centara. Pošto Centri ne mogu da skupe, da to tako kažem, fine Energije za svoj Rad te oni koriste Energiju Seksualnog Centra kako bi vršili POGREŠAN rad. Ako je naš Intelektualni Centar i Emotivni Centar pogrešno ispoljen ili bolje redi pogrešno rade, onda dolazi do jake devijacije Seksualnosti. Seksualni Centar nama pozitivni i negativni dio. Njemu ili se sviđa nešto ili ne. Nema sredine. Sredinu daju ostali Centri u nama, tj. drugim riječima Ispoljenje Seksualnom Centru u svakodnenim okolnostima daju ostali Centri. Najpoznatija pogrešna ispoljenja Centra se vide u mehaničkom govoru, mišljenju, raznim sportskim naporima koji teže ka takmičarskom duhu, negativnim emocijama, fantaziji, sentimentalnosti, pretjeranim emotivnim ispoljenjima tzv. pozitivnih emocija i slično. Drugim riječima sve što je prenaglašeno unutar nas najčešde zloupotrebljava Seksualni Centar. Ako u ovo ubacimo određene Seksualne Devijacije kojih je svijet pun i to od samog njegovog nastanka onda možemo proširiti priču i uvidjeti zloupotrebu Seksualnosti na mnogo širem polju. Kontrola, potreba za modi, dominacija, pa čak i Manipulacija u svom najgorem ispoljenju (sjetite se teksta o Manipulaciji) isto tako dolaze od zloupotrebe Seksualnog Centra. Kada se u to uključe određeni Blokovi u raznim Centrima tada imamo priliku vidjeti kako Seksualnost postaje jaka Devijacija i bolest u kojoj se teško 119

može nadi određeni Uzrok i najčešde taj Uzrok može biti povezan sa nečim što nam uopšte ne liči na Uzrok te Devijacije. Imao sam prilike raditi sa osobama na nekim Devijacijama ili Blokovima koji su povezani sa Seksualnošdu. Ono što sam tada Uvidio jeste da određeni blog u Seksualnom Ispoljenju uopšte ne mora imati Uzrok u istom, tj. taj Blok ne mora biti uopšte povezan sa Seksualnim Centrom i najčešde i nije. Recimo, Uzrok se može nadi u određenom Odnosu koje je osoba imala u mladosti ili ranom dijetinjstvu sa nekim bližim ili nekim Autoritetom. Ili može biti u poveznicama unutar osobe sa određenim situacijama i seksualnošdu. Skoro pa bih mogao redi da je Frojd imao pravo, sem da se malo zeznuo ali je išao u pravom pravcu dok nije zaglibio u razna tumačenja seksualnosti na pogrešan način. Sada, povezivanje Seksualnosti sa Spiritualnošdu je posebna priča. U vedini slučajeva u pitanju je zloupotreba i Manipulacija od pojedinaca. Onda drugi problem je strah od seksualnosti u smislu da kada se ispolji Seksualnost, pošto je najfiniji Vodonik, a samim tim i najbrži Vodonik u organizmu, mi ga ne možemo kontrolisati. Na tom principu nastala je vedina bolesti i zloupotreba Seksualnosti. Čak bih mogao redi da su Religija i Spiritualnost uveliko pridonijeli problematici Seksualnih Devijacija koje danas poznajemo. Ne možemo Seksualnosti pridi na Mehaničan način kako prilazimo svemu. Seksualnost traži jaku podlogu koja ležu u dogogodišnjem Radu na Sebi, Osveštavanju svakodnevnosti i našeg života povezanog sa svim oko nas. Ne možemo proučavati Seksualni Centar, Ispravno koristiti njegovu Energiju ukoliko nismo Gospodar samog sebe, tj. ukoliko nismo sobom ovladali. To je kao kada bi smo, a i to upravo radimo, koristili Atomsku Energiju dok nam je Svijest na niovu Neandertalca. Ukoliko obratimo pažnju, kao i svemu drugom, možemo primjetiti da upravo taj nivo Neosveštenosti čovjeka je ono što uništava sve oko njega. Cijeli Svijet je samo odraz Svijesti pojedinca i mase. Samim tim i Seksualnost koja se trenutno ispoljava oko nas je isto tako odraz naše Svijesti. Pojedinac koji je krenuo ka Sebi ne može preskoditi Seksualnost i proučavanje Seksualnosti kao ni proučavati je ukoliko nije ovladao Sobom. Kao što se posmatramo u svakodnevnim okolnostima i pokušavamo da u te okolnosti UNESEMO SVJESNOG ČOVJEKA tj. Svjesni Entitet na isti način moramo pručavati i svoje Seksualno ispoljenje. Što znači, nije samo Seksualni čin ono što se mora posmatrati, a što je nemogude ukoliko nismo navikli da održavamo povišenu Pažnju i Svjesnost u svakodnevnim okolnostima, ved se posmatra i Seksualnost koja nema veze sa Činom, ili Partnerom, jer nismo samo seksualni kada smo u seksualnom činu, ved i kada sjedimo sami za kompjuterom, kada pijemo kafu u gradu, kada mjerkamo potencijalne seksualne partnere, kada maštamo, kada smo negativni, kada smo ljubomorni, 120

posesivni i slično. Tada primjedujemo pogrešnu upotrebu Seksualnog Centra u svakodnevnom životu. To je početak Rada sa Seksualnošdu i on može trajati nekoliko godina prije nego što čovjek stekne dovoljno Snage i Svijesti da može da se uspusti u Seksualni Rad i direktno u seksualnom činu posmatra Ispoljenje ili održava Svijest o sebi i partneru, nebitno sada da li je taj Seksualni Rad baziran na Ritualu, Tehnici ili održavanju Svijesti o Sebi i Partneru. Dok sjedimo i pjemo kafu, mjerkajudi "komade", muške ili ženske nebitno, osmotrimo što primjedujemo na drugom, što nas privlači, što nas odbija, koje emocije budi, pokrete tijela, stav tijela, nesvjesne grčeve u tijelu poput onog u stomaku kada se u nama iznenada pojavi jaka strast. Iako sam posmatrao i radio sa Seksualnošdu neko vrijeme i prestao da imam "reakcije" na žene u smislu da moram da se zategnem, pričešljam, nervozno pomjeram ispred žena, ili kako bi se reklo da se ponašam kao "pijetao prije nego zaskoči kokoš" u jednom momentu Posmatranja dok sam pio kafu u gradu primjetim kako sam imao reakciju na jednu ženu koja mi je prišla i krenula da flertuje. Inače nemam flert rekacije na te igre, sem kada se svjesno igram sa tim s određenim ciljem. Iako mi je Pažnja bila na meni, posmatramo sam Emocije, Intelektualni Centar i Motorički Centar tj. Tijelo, primjetim u jednom trenutku da sam zategnuo prste na nogama i to tako blago i neznatno da mi je to neko vrijeme promicalo. U meni je to izazvalo bujicu smijeha, što je tu ženu pomalo i zaprepastilo. U sebi sam konstatovao "aha, tu si se sakrio". Ovo govorim da vam pokažem koliko se te Reakcije na suprotan pol a tiču se Seksualnosti mogu manifestvovati na različitim mjestima čak i onda kada ste poprilično osvijestili te Reakcije i Seksualnost kod sebe. Kada posmatrate pojačanu Seksualnost, nemojte joj davati određeni oblik, tj. nemojte je ispoljiti ni u mislima, ni emocijama, ni tjelesnim pokretima, prosto je pustite da se Energija u vama oslobođanja BEZ da s njom nešto radite ved je SAMO POSMATRAJTE, budite Budni u odnosu na nju. To de vam prije svega otkriti kako se unutar vas ispoljava Seksualni Impuls ali de vas osviježiti. Obično, ono za što mislimo da nema nikakve koristi i da je banalno, daje najvede rezultate. Tek kada ste upoznali obično, bez miješanja Centara, Ispoljenje Seksualnosti tada možete idi dalje. Sljededi korak je da osveštavate trenutku ispoljenja Seksualnosti kroz određene Centre, tj. kada se pojavi Seksualna Energija, kuda ona ide, koji dio tijela zauzima, koje Emocije i Misli budi, koje pokrete i slično. Tek onda se ide dalje i dublje u Seksualni Rad i iskorištavanje te Energije u smislu Unutrašnje Evolucije i Kristalizacije Bida. Pošto ovo nije tekst o Seksualnom Radu ved samo dio koji sam davno htio napisati i započeti jednu seriju tekstova o Seksualnosti, tako ni sada nedu ulaziti u dubinu niti pojašnjavati dublje značenje Seksualnosti i Rada sa njom. Napominjem da je Seksualna Enegija najfinija Energija u nama i da sa Znanjem Seksualnog Rada može da se napravi brz i direktan Put ka samom Sebi, ali samo na mudar i oprezan način. Postoji niz zamki u Seksualnom Radu koje vrebaju 121

neopreznog Putnika. Ne smije biti krajnosti i morate imati jasan Motiv i Cilj. Tada je pola posla odrađeno. Igrati se sa Atomskom bombom unutar samog čovjeka nije nimalo sigurno, lako, jednostavno kako nam to prikazuju pojedini likovi, majstori seksualnosti ili "posljedni najvedi majstori tantre na svijetu", kako mi je jedan od takvih likova predstavio. Zauzdati tu Silu znači strahovito brzo postidi, ono što stari Alhemičari i Tantrici nazivaju Besmrtnošdu. Ona je Sila Kreacije ali i Uništenja. No, zauzdavanje ne smije biti ni na jednoj strani, a mora imati mogudnost kontrole obje. No, to ne znači da ved sada ne možete početi posmatrati sebe u ispoljenju Seksualnosti i početi početničke korake u zauzdavanju te Sile. Čak i mala Svjesnost koja se održava u toku Seksualnog Ispoljenja puno daje takvom čovjeku u njegovom Unutrašnjem Razvoju i Rastu. A da ne govorim što je sve mogude kada se ta Sila zauzda u mnogo vedem obimu od početničkog zauzdavanja. Pazite, koristim riječ "zauzdavanje" ali to ne znači sljepa kontrola Seksualne Sile kako nam to pojedine Religije i Spiritualnosti predstavljaju. Ved to znači ovladavanje u smislu da vi više niste pod njenom kontrolom ved da dolazi do saradnje, da vi možete iskoristiti tu Silu za ono što je namjenski ona bila i Stvorena.

122

Znanje na Dar!?! "Šališ se zar ne?" - upitao me je đavolčid u glavi. "Naravno da se šalim. Odakle ti pomisao da sam ozbiljan. Al fino zvuči, moraš priznati!" Naravno, i opet naravno, šalim se. Pobogu, zar mislite da neko nešto želi, da ljude žele Znanje na Dar? Naravno da ne žele. Možda mislite da žele, možda ste ubjeđeni da ljudi žele Znanje? Mogu odmah da vam kažem, i to bez imalo sumnje, da MI ljudi ne želimo Znanje a ponajmanje kao Dar. Ako imamo dojam da ga želimo, i to kao Dar, onda treba jako brzo da preispitamo koji demončid u nama želi Znanje da mu se Daruje. Mi želimo uspjeh, sredu, radost, mir, ljubav, da nas prihvataju, itd., itd. Ali ne i Znanje. Znanje znači jako trenje i jaku borbu. A ko od nas to želi? Ja ne. Vi? Sumnjam. Možda želite da vam neko da neko tzv. "znanje" od kojeg dete biti sredniji, pametniji, bolji, ljepši, zbog kojeg de vas prihvatiti i vi dete biti sposobni prihvatiti one koje želite prihvatiti, ne one koje ne želite. Al to nije Znanje. Vi ne želite Znanje. Vi želite PRODUKT toga Znanja, ali ne i Znanje. Još kada čujete da Znanje ima Cijenu, koja nije nimalo jeftina i banalna, pa ko je onda lud da želi Znanje. Toliko ludi nismo. "Daj ti meni bisere, zajebi ti cijenu i slično. Plati ti umjesto mene." - manje više to je ono što mi želimo. Bisere i zajebi cijenu. Ja ne želim da platim Cijenu, ne želim ni neko super tajno znanje sem da me ono učini diminantnim, jakim, modnim, magnetičnim, sposobnim a sve te stvari dolaze iz proste želje da budem NEKO i NEŠTO. Da mogu da vas kontrolišem, da mogu da manipulišem zarad svojih ciljeva, da me volite kada ja sam sebe ne volim, da sam u miru sa tim što znam da sam kontrolor, manipulator, sebična gnjida i slično. Ne postoji Istinski Učenik koji ovo nije shvatio i koji ne želi da plati negdje u sebi, ali zna da mora platiti Znanje. Nije Istinski Učenik onaj koji je pobijedio sve ovo, to je Istinski Majstor - iako je on najbolji Učenik. Niste to znali? Niste znali da samo Majstor ZNA KAKO da bude Istinski Učenik? No, iako to znamo možemo upotrebiti i taj termin na ljude koji su Učenici i koji znaju što to znači. Znači, ne postoji Istinski Čovjek koji nije shvatio da ne želi da plati, koji nije shvatio da želi da je manipulator, kontrolor, koji nije shvatio svoje PRAVE MOTIVE zbog čega je u ovom svemu, koji nije shvaito da nije ušao u ovo zbog ŽELJE i ISTINSKE, da to tako kažem, POTREBE za ovim. Ne!!! Želite jako trenje? Ne. Želite jaku Patnju? Ne. Želite neko super tajno Znanje koje traži Patnju i Trenje? Ne.

123

Niste ludi da ga želite. Uostalom, ko želi da Pati i ima Trenja? Vjerujem da, kao ni ja, ni vi ne želite Patnju i Trenje. Prije neki dan me je jedna osoba pitala zašto sam počeo naplačivati sve ovo što radim, zašto sam otvorio Blog koji se napladuje? Nema slobodu da ljudi daju koliko žele, ved jasnu i glasnu cijenu? Šta mislite šta sam joj odgovorio? Rekao sam joj jednu samo jednu redenicu. "Nemam želju da više bilo koje dam bilo šta besplatno!!!" I vjerujem, tj. bolje redi, VIDIO sam i ZNAM da to nije shvatila. Dugo mi je trebalo vremena da shvatim da ZNANJE IMA CIJENU. I da oni koji ga imaju i koji mi ga mogu dati TRAŽE da PLATIM CIJENU. Kokoš koju kupite na pijaci ili mesnici ima svoju cijenu. Platite je da bi utalili glad. Da bi zadovoljili nepce. Windows ima svoju Cijenu. Platite je da bi ste surfovali, radili ili šta ved na kompjuteru koji treba Windows, iako postoji i Linux koji je besplatan, ali TRAŽI da ULOŽITE NAPOR, PATNJU i TRENJE kako bi ste naučili u njemu da radite. Pladate kafu u gradu i najskupljim kafanama i ne bunite se. A onda kada dođe cijena za Znanje, tu se bunite. Postoji niz cijena koje dete platiti i koje pladate, znali vi to ili ne. Sve pladamo. Nešto trudom, nešto energijom, nešto novcem, nešto patnjom, nešto trenjem, ali SVE pladate. Transformacija JE PLADANJE. Ne možete imati Transformaciju ako NISTE PLATILI. To što to ne vidite a ni ne razumijete ne znači da nedete platiti. Platidete i to mnogo više nego onaj koji Razumije. Nisu sve cijene koje sam platio bile novci. Te cijene sam rado pladao i dan danas ih pladam. One koje su bolile bile su Cijene Patnje i Trenja. Znanje traži da Platimo Cijenu i ta Cijena je svakim korakom sve veda i veda. Znanje svakim korakom postaje sve skuplje. Na kraju, završna Cijena koju dete morati platiti jeste vaša Duša. "Da bi ste ušli u Carstvo Božije trebate se odredi Duše" - ili tako neko slično. Još nisam načisto sa Citatima. Problem je u tome što vi ne znate što je Duša. A kada saznate tada dete je se i odredi. A opet, "prije nego što pijetao zakukuride, odridi deš me se tri puta". Hm!!! Šta sada bulazni? Ništa, oni koji shvataju shvatide, oni koji ne shvataju nede ni kada im pojasnim. Evo baš dok pišem ove retke, u pozadini je krenula jedna divna pjesma. "Who wants to live forever?" E pa cijena za Besmrtnost je velika. Ono što smo sada mora da umre. Vi, ja, oni moraju umrijeti, moraju dati finalnu žrtvu za to a to je Duša. Tada dete živjeti Vjedno, tada dete biti Besmrtni. Do tada ne! Da bi dobio Znanje, da bi uopšte došao do te razine da MI SE PONUDI Znanje ja moram da platim Cijenu. Ta Cijena sam sam "ja". Niko drugi ni šta drugo. A nekad se ta Cijena plada novcem, nekada trenjem, nekada odustajanjem od svoje volje, nekada viđenjem stvarnog sebe koji je mehanično

124

i mrtvo, nekada ovako nekada onako. Nekada sve to zajedno. Ja sam morao platiti sve zajedno. I dan danas pladam sve zajedno. Čak i onda kada vam neko da određena Iskustva, podigne vas na određeni nivo Svijesti na kraju dete Platiti i to i još ostalo što morate platiti. Postoje ljudi koji su dobili određene Uvide, određena Znanja, Direktna Iskustva. A dobili su ih jer su platili cijenu za to, ali sada imaju Cijenu + KAMATU na Cijenu. Što znači da ako ih je neko podigao, dao im određena Iskustva i Viđenja, sada moraju da Plate i za to i za daljnji Rad na Sebi. Primjera radi neko vam je pomogao da skinete određeni Sloj Lažne Ličnosti na neko određen način. To nije vaše, to niste vi napravili. On ili Ona je to napravila. Trenutak u kojem se suočite sa Cijenom jeste trenutak u kojem se javlja jaka Patnja na ono što vidite da imate, ono što ste živjeli cijeli život. Jedan sloj Lažne Duše je pao. Oni koji su ovo doživjeli znaju o čemu pričam. Može vam se dati i samo Probuđenje. Ali Cijena je PROSTO UŽASNA. Zato to nije praksa kod Majstora koji mogu da daju takvo što. Sada vjerujem da imate određena mišljenja da to nije istina. Da vam niko ništa ne može dati. E pa varate se. I ja samo to mislio, dok se nisam razuvjerio. Zato se takvo Isksutvo daje samo ljudima koji su odradili jako puno na sebi, koji su ved stanjili Lažni omotač oko Bida. Jer oni mogu da izdrže. Cijena onda nede biti bolest, ili neki oblik Patnje koji može da uništi Tijelo i Um, ved de biti nešto drugo. No, NIŠTA NIJE BESPLATNO. Ako ste pametni, nedete vjerovati onima koji vam govore da de vam nešto dati, i to besplatno. Besplatno se daje samo ono što je beskorisno. Besplatno dete dobiti u trgovini (GRATIS) samo onda kada ste kupili određeni proizvod u kojem se daje GRATIS 20 posto više, ali I TO STE PLATILI samo vas ubjeđuju da ste nešto dobili GRATIS. S druge strane AKO VI DAJETE nešto besplatno, pitajte se što je to što dajete? Ili da li ti koji PRIMAJU imaju išta u sebi ŠTO IM OMOGUDAVA da prime nešto besplatno? Znanje nije Dar. To je nešto što jako dobro platimo. Kada su mi to pričali, prije nekih 10 godina, mislio sam da su opsjednuti novcem ili nečim sličnim. Sada se samo nasmijem na glupana kojem su to pričali. Kada nešto nekom damo, besplatno, on misli da smo mi dužni da to dajemo. Hm!!! Jesmo li? Nismo. Isto tako on nije NIČIM platio to što je dobio, šta mislite kako de se prema tome odnositi? Jeftino kao što je i platio. Da se razumijemo, ja sam pritiv bilo kakvog pladanja bilo čim, ali ZNAM DA JE TO POGREŠNO. Isto tako znam da NIKADA NIŠTA NISAM prihvatio što su MI DALI BESPLATNO. Sve dok nisam platio na određen način, nebitno čim. Ponekad je novac način na koji demo platiti i koji de nas spasiti od određene druge Cijene koju bi mogli platiti ukoliko ne platimo na taj način. Lično znam koliko je teško bilo šta platiti, naročito NEŠTO NEOPIPLJIVO kao

125

Znanje. Kokoš je lakše platiti. Windows isto tako. To je opipljivo. Ali platiti za Znanje, e to je nešto neopipljivo. Prisustvovao sam prije nekoliko godina jednu skupu u jednoj Tantričkoj Grupi kada se trebalo svaki mjesec skupiti određeni iznos kako bi se platilo ono što je potrebno za uređenje stana u kojem su se ljudi okupljali. I dogovoreno je da taj iznos, tipa 5 Eura mjesečno, pladaju oni koji rade. To je izazvalo jake sukobe unutar Grupe, jer kod njih je važilo pravilo da se ne treba ništa pladati. Sjedio sam sa strane i nisam mogao vjerovati ni ušima ni očima. Stan im je poklonio Učitelj koji je to zaradio poslom koji je radio. Sve im je dalo Učenje kao i Učitelji u tom Učenju. Oni nisu mogli dati 5 jebenih Eura da plate potrebštine tipa sapun, papirnati ubrusi, hemiju za čišdenje poda i slično. To mi je pokazalo KO JE U TOM UČENJU. Učitelj je dutao a mene je bila sramota jer sam bio dio te grupe. Htio sam u "zemlju da propadnem" od sramote. Da se mene pitalo, SVI bi bili izbačeni iz tog Učenja. Jer nisu NIŠTA DRUGO NI ZASLUŽILI. Oni su DOBILI sve na Dar i ništa nisu cijenili. To je bio početak mog osvešdavanja. Shvatio sam što mi je Majstor govorio, shvatio sam što govore malo bolji Majstori. Želim da shvatite da NIŠTA što je VRIJEDNO, NEDETE DOBITI BESPLATNO. A ako kojim slučajem i dobijete, a niste Zreli za to, Cijena za to de biti užasno visoka. Cijena za moju Inicijaciju je bila moj Život. To su tražili od mene na mojoj Prvoj Inicijaciji. I bojim se da tek sada shvadam što to znači. I mogu redi da to nije jednostavno platiti. Šta de biti ako vaš Majstor do vas zatraži Život kao Cijenu? Da li dete je platiti? Jeste li spremni da platite Životom za ono što vam on može dati? Da zaključim. Ne govorim vam da ste dužni bilo šta, niti da Znanje ne može da se Dobije. Jer može. Ali onda ste ili Platili Cijenu ili dete je tek Platiti. Ja više nemam iluzije u vezi toga. Iako kod sebe primjetim još taj impuls za GRATIS Učenjem. No jasno se nasmijem tome. Ako želite izbjedi Cijenu ili umanjiti njenu snagu ONDA PROVJERITE SVE ŠTO VAM SE DAJE u svom Svakodnevnom Životu. To je jedna od Cijena koja je poprilično jeftina. Ili ako u sebi imati jake rekacije na ovo, PREISPITAJTE IH. Odakle dokaze, zašto i slično. Jer MORATE to osvijestiti. Rad na Sebi nije CITIRANJE niti IMITIRANJE. To je OSLOBOĐENJE i CIJENA OSLOBOĐENJA JE UŽASNO VISOKA. A oni koji je nisu spremni platiti, bojim se da de uskoro ostati bez ičega, htjeli to ili ne. Uostalom, niko ih nije ni pitao kada su dolazili na ovu planetu žele li to ili ne. Ništa vam nije dato na Dar, čak ni ovaj život. Ako to ne razumijete, nedete Razumijeti ni ovo što sam htio da vam kažem.

126

Dalje nedu ništa redi, iako bih imao još štošta za izredi. Ne želim jer hodu da imate JAKE REAKCIJE. Platite za ovo što hodete da NAUČITE i da se OSLOBODITE. Bide mi drago ako shvatite. A isto tako ako i ne shvatite. Uostalom, ja svije Cijene pladam svaki dan.

127

Život kao "citat" Šta kada život koji vodim postane "citat"? Da li sam stvaran ili "citiran"? Što je to u meni što traži "citat"? Kada du prekinuti "citiranje" života i odakle ta potreba da "citiram" sve što mi se sviđa ili ne sviđa? "Previše si mi nestvaran! Ne osjedam te! Vidim samo "citat" koji hoda, priča, prepičava, imitira ali ne i tebe. Ne osjedam te. Izgledaš mi na san, na iluziju koja ima svoj film i kada ga ispuca nestaje zajedno sa njim. Slikaš životom sobom kao slikom." - jednom mi je reklo moje Bide. Trebalo je dugo vremana da shvatim šta je mislilo sa tim, što je u stvati naglašavalo, i kada sam shvatio jedno kasno popodne, sjededi u kafidu i ispijajudi posljednje gutljaje kave iz šoljice sa znakom AUM ugledavajudi dno, shvatio sam što je htjelo redi. "Stavidu cijeli tvoj život pod navodnike, jer nije ništa drugo do citat." nasmijao sam se toj konstataciji Bida, više iz straha da ne zaplačem nad činjenicom na koju me je upudivalo. Pogledao sam oko sebe i vidio konobara kako pere suđe. Ustao sam i pridružio mu se. Dutke. On me je malo čudno gledao ali nakon par minuta iznad sudopera koji je bio prepun a novo suđe je samo stizalo, osmjehnuo se i prepustio mi dio kako bih lakše prao čaše sa njim. Tada sam osjetio nešto. To nešto je bilo stvarnije od svih "citata" koje sam živio. Pogledao sam iznad šanka i ugledao "citate". Neki "citati" su bili instruktori, drugi književnici, tredi građevinski radnici, četvrti su bili gazde ili oni koji ih glume, ali nigdje nije bilo STVARNOSTI u koži čovjeka. Konobar me je potapšao po leđima kao da je rekao: "U redu je. Sve je u savršenom redu. Živimo život citirajudi sam citat života. Na kraju umiremo i to kao i svaki loš citat." Ovo je dio iz "knjige citata" koja nikad nije napisana niti de biti napisana i koju sam "citirao" što sam bolje umio, pažljivo "citirajudi" dijelove koji su me pogodili, dirnuli žicu, dali smisao, nasmijali i koje sam izmislio "citirajudi" samog sebe. "Citat" je moj život. "Citat" je i vaš život. Cijeli životni vijek nekog "citiramo". Bili mi književnici, ljubavnici, građevinci, dizajneri, ovo ili ono. "Citati" preživljavaju čaki nas. I niko od nas još nije uspio da preživi "citate" jer oni su besmrtni. Shvatajudi ovo ne mogu a da se ne zapitam i to velikim slovima i još podebljanim "KOJI SE KLINAC ZBIVA? JE LI MOJ ŽIVOT "CITAT"?"

128

L'adno i bez blama mogu čista srca redi, opet podebljano i sa velikim slovima: JESTE. MOJ ŽIVOT JE PROKLETI "CITAT". Sa "citatom" se rodim i sa njim umirem. Prokleti "citat" "bio je dobar čovjek" me otprati i pod crnu zemlju. Kao što me drugi dočeka na povratku iz crnila, na povratku iz dubokog sna koji prethodi rođenju. Prate me cijeli život kao sjena. Gdje god se okrenem neko nešto "citira", nekad pod znakovima navoda, nekad bez njih. Ali bitno je da je "citat". Je li to možda mudrost pitam se ponekad? Ili je to zakonitost? Ne znam. Ali čujem ih na svakom koraku. Na internetu svaka šuša stavlja "citate" počev od šuše koja ovo piše, u pokušaju da bude "mudra" - opet "citat" - u pokušaju da se dodvori nekom, sebi, partneru, tzv. face prijateljima. Iako imam naviku da veoma brzo takve ljude "iscitiram" iz svog života, pa makar to bio i virtuelni život, ne mogu da ih tako lako "iscitiram" jer ih je svakim danom sve više. No, da ne bi neko pogrešno shvatio moje "citate". Nemam ništa efikasno protiv "citata", dapače, volim ih. Jer nekada stvarno prikažu život u punoj slavi i veličini. Bila ta "slava i veličina" u kanalizacionim odvodima ili u rajskim planinama. Problem je u tome što mi ne shvatamo te "citate" kao što ne shvatamo ni svoj život. "U ustima osjedam okus govna koje pliva u moru citata!" - zar ovo nije odličan "citat"? Pa što ga onda ne "citiramo" svaki dan? Naravno da nedemo. Jer taj "citat" ne odražava našu "mudrost". Ali demo zato "citat" kao ovaj svi da "iscitiramo" i pokažemo svoju "mudrost": "Život je kao more, kao rijeka koja teče u sjedinjenju sama sa sobom, odražavajudi svu slavu Apsoluta u ispoljenju!" - wow.. "Mogu li da ga stavim na "zid"?" "PLIZZZZ!!!!" - ma stavi ga sestro, gdje god želiš, još ako meni dozvoliš da tebi poslje stavim bide odlično. Sada, da ne pomislite nešto drugo od onog što je bitno, a razmišljam da to stavim kao "citat". Jebiga, znam da volite "citate". Nije stvar u tome da li dete ga staviti ili ne, ved je stvar u tome koliko de on dugo ostati u vama???? A vi pomislite na što želite. Ja znam na što mislim. Ako ved "citiramo" mogu da upitam, ovaj put bez "citata", koliko dugo ste ŽIVJELI taj "citat" koji ste citirali upravo prije pet minuta? Znam da je to bila Maska, znam da je to Uloga koju proturate pod nos ostalim Glumcima u vašem životu. Znam to, ne morate mi to redi. Samo pitam. Da li ste IKADA "citat" ŽIVJELI barem JEDAN JEDINI DAN? Ako ih ima previše, znam da niste. A znam vas puno koji dnevno "iscitirate" nekoliko "citata" i znam da NISTE SPOSOBNI da ih živite. Jer da jeste NE BI STE IH "CITIRALI". Bolna je činjenica kada shvatite da vam je život postao "citat". Čitamo knjige, slušamo druge sve u svrhu nekog dobrog "citata". Negdje između tih "citata" pladamo račune, žalimo se na posao, zaljubljujemo se opet u neki 129

"citat" bio on muško ili žensko, nebitno. Ali nas nema. Sve što smo jeste najobičniji "citat". Nemamo Stvarnost, nemamo OKUS, a ni MIRIS. To su samo okusi i mirisi "citata". Kada sam ušao u Rad i kod Majstora sa sobom sam donio bilježnicu, rokovnik pun "citata". Ošo rek'o ovo i ono. Maharši rek'o ovo i ono i slično. On je pogledao taj moj rokovnik i rekao: "Sve ti unutra piše. Da si sposoban to da živiš ne bi trebao ni Rad ni Majstora." Te riječi su me porazile. Osjedao sam ukus kanalizacije u ustima. Vjerujte i danas volim "citate". Obožavam ih. Ali im previše ne vjerujem. Imam ja svoje rokovnike sa "citatima", ali sve je više MOJIH "citata". "Citata" mene samog. I nisu oni nešto mudri, ne pretjerano. Ima tu raznih "citata". Od recimo: "Operi suđe sa TOLOM vodom, jer masnoda se teško skida", pa do "Kada se kupaš dobro istrljaj masku kože jer maske se lako prljaju naročito kada ih često koristiš". Znam da nisu mudri potput Nisargadattinih ili Maharšijevih ili nekih drugih mirisnih rišija, ali su moji. Čemu svi ti "citati" koje koristimo u stvari služe? Jeste li se ikada to zapitali? Vjerujem da znate odgovor pa vam ga ja nedu ni dati. Jer znam da ljudi znaju odgovore na sve što koriste svaki dan. Tipa, znam da znate zašto služi četka pokraj wc školjke. Problem je samo što tu četku nemamo svaki dan pri ruci i ne koristimo je mnogo češde, naročito kada pokušavamo biti mudri pred nekim ili kada pokušavamo pokazati svoju superiornost, ili kada pokušavamo da napravimo DOBAR ODBOJNIK kako sebe ne bi vidjeli. Samo zamislite. Čim ispadnete "mudri" ispred nekog fino uzmete četku za čišdenje ostataka iz vašeg debelog creva, zinete i dobro iščetkate glasne žice. Jer nekada ostatak debelog creva prosto ima potrebu izadi na usta. Ako to znamo, a ja vjerujem, i to kao svaka dobra debela vjernica nedeljom prije podne u crkvi, onda znamo da moramo dobro četkati usta kako ne bi iz njih izlazio vonj debelog creva. Moram sada prekinuti, što inače ne radim. Imam goste i moram da im "citiram" određene veoma spiritualne stvari. Ali NASTAVIDE SE.. mora..

130

Tehnika JA ili Aatmabodha Gledao sam neki video od Moojija, koji sam objavio na Facebok stranici, pa me je to ponukalo da ponovo postavim određeni tekst koji sam davno napisao, a koji ima, mogao bih redi, korjene dok sam pratio neko izlaganje Nisargadatte Maharaja. Tekst se zove: Aatmabodha ili Tehnika JA.

Nedu ga sada komentarisati i slično, no samo du redi da ono što Mooji pokušava u tom videu redi je upravo to što govori i Nisargadatta kao i ova tehnika koju sam tada "smislio", "dobio" ili kako hodete. Tehnika nije nimalo laka sve dok čovjek ne "uhvati" osjedaj ili "momenat" ili "miris" tog Stanja u koji nas Tehnika ubacuje. Kasnije kada uhvati taj "momenat" može je praktikovati bilo gdje i bilo kada. Moja preporuka, ako je radite, NE RADITE JE NAVEČER pošto de to djelovati na san. Jer de u vama ostati određeni Posmatrač koji de cijelo vrijeme davati vam osjedaj da ste budni i ujutro zbog aktivnosti Centara koji se bude s vremena na vrijeme, ali i Posmatrača koji de imati određeno sjedanje na ono što se zbiva tokom nodi, imadete osjedaj da niste spavali. Ako je radite rano ujutro, a inače ste neko ko nije ranoranilac, isto dete imati problema jer de vas gurnuti u san. Stoga, nađite neko vrijeme kada se dovoljno budni da možete da je radite a da ne utiče na vaše spavanje i san.

AATMABODHA ili TEHNIKA JA Zbog brzine života, ne zato što se vrijeme ubrzalo kako čujem svaki dan oko sebe od ljudi raznog kova, ved zbog mase informacija kojima je naš um bombardovan u svkaom trenutku (i zato imamo dojam da vrijeme brže prolazi) mi želimo brza riješenja svih unutrašnjih pitanja i situacija (problema) kroz koje prolazimo. Shodno tome, a sve u zakonu "Kako gore, tako i dole", do nas i dolazi toliko raznolikosti tehnika i učenja koje tačno odgovaraju našoj unutrašnjosti. Mi imamo dojam da se došlo neko "zlatno doba" ili da smo u nekoj vrsti duhovnog prelaska na drugu stranu koja de nam momentalno riješiti sve ono od čega želimo pobjedi. Svako iole malo kritičniji, ali i inteligentniji, brzo uviđa svu igru. Naravno potrebno je da poznaje u nekoj mjeri um i zakone pod kojima se on nalazi. Tako da ima mogudnost da shvati da ipak nije sve kako izgleda, ved da je riječ u nečem sasvim drugom od onoga što nam se servira. 131

Da se razumijemo, mi samo imamo priliku u ovom našem vremenu vidjeti tu svu raznolikost i masu učenja, mislite li da toga nije bilo u prošlosti? Naravno da je bilo. Samo nismo mogli tako brzo dodi do informacija kao danas. I zato i imamo osjedaj da je vrijeme ubrzano, što pravdamo raznoraznim teorijama, pretpostavka i našim potisnutim željama. Nekada je u nekoj zabiti čovjek dobio jednu ili dvije tehnike od jednog ili dva Majstora koja su nekim slučajem prošla kraj njegove kude u njegovom cijelom životu. I njegov rad je bio jasan. Sa poznavanjem te jedne ili dvije tehnike on je učinio da se njegov život promjeni. Ili ga učinio ljepšim ili lakšim za trpljenje ili ko zna što. Danas upalite računar i imate sve Majstore i njihova učenja momentalno učitana u Mozilli na nekoliko stranica. I možete da birate. Ako nakon par dana vidite da nemate pomjeranja u nekoj tehnici ili učenju, veoma brzo iz Historya vratite ostale strane i pogledate nova učenja i nove tehnike. I onda se naravno, prozovete Spiritualnim tragaocem i poznavateljom Spiritualne scene, instant majstorom i savjetodavcem. Ljepota današnje mogudnosti i protoka informacija je u tome što svako od nas može nadi nešto što mu odgovara i riješiti neki film u svojoj glavi, ili ipuniti svoju želju za nekim određenim putem, što je u prošlosti zahtjevalo godine istraživanja i potrage za Majstorima koji su sposobni da nam pomognu. No i dalje je ostala potreba da nešto učinimo sa sobom, da sami sebi pomognemo ili da tražimo pomod od nekoga za koga pretpostavljamo da nam može pomodi. Problem nastaje onog trenutka kada očekujemo da se situacija koju smo gomilali nekoliko desetina godina riješimo za par dana, nekom poznatom ili manje poznatom tehnikom ili učenjem. Tako da kada pogledamo svoj spiritualni život koji sko vodili nekoliko godina, u kojem smo prošli nekoliko raznih tehnika i učenja shvatimo da smo na početku kao što smo bili onog dana kada smo zakoračili na ovu stazu. No, bilo bi glupo reči da to nije dobro iskustvo, jer nam je mnogo štošta reklo o nama samima. Barem su neki naši zaključci ono što nam pokazuje da smo radili sve to samo radi bježanja od sebe. I da je sada na redu suočavanje sa svim onim što to "sebe" nosi. Ta razočaranost koja se pojavi u nama svim onim što smo prošli i što nam se nudi na spiritualnoj sceni postaje akutna i tražimo nešto što nas može pomjeriti sa mrtve tačke na kojoj smo se našli. "Tehnika" JA i ostale spiritualne tehnike Da ne bude da svaki hvali svog konja, probadu vam napraviti usporedbu ove "tehnike" i ostalih tehnika spiritualnog razvoja. A na vama de biti da ju probate i da zaključite da li je to ono što vam odgovara ili ne. Probajte razumjeti da svako od nas ima svojstvenu vibraciju i da neke druge vibracije prosto ne odgovaraju vašim trenutnim vibracijama. Iako znam da na kraju svi osjete ovo što ova "tehnika" nudi, znam također da morate sami dodi do toga. 132

To mora biti vaša potraga, ne moja. Ja sam nju našao i ispunjavam svrhu moje potrage, koja ni približno nije pri kraju. Jer kraja i nema, ali o tome u nekoj drugoj prilici. Ono što svaku učenje nudi jeste potraga za Probuđenjem, naravno ovdje ved misli na ozbiljnija učenja koja imaju za cilj Spoznaju Prirode čovjeka. Prva greška koju skoro sva učenja prave jeste tzv. Probuđenje. Takvo što ne postoji. Ali postoji stanje koje bi mogli nazvati tim imenom, ali ono nije cilj, niti je nešto što treba da zaslužite s nekim tehnikama, vjerovanjima, pridržavanjem raznih pravila. To stanje je vaša Priroda i ona ne može da se distigne bilo kojom tehnikom. Jer stanje koje bi imenovali Probuđenjem, jeste stanje izvan Uma. A sve tehnike i načini rade na razini uma. A zašto je to tako prodi demo u nekim drugim tekstovima, jer bi bilo predugo za jedan tekst da se sve to, svaka riječ i njeno pravo značenje objašnjava. Znači prva razlika između "tehnike" JA i ostalih tehnika je u tome da ova "tehnika" vam ne nudi Probuđenje. Čak vam ne nudi nikakvo olakšanje, a to znaju oni koji su probali ovu "tehniku". Ona vas gura u srž uragana koji nastaje tačno u susretu vaše Prirode i impresija koje se nalaze u vašem "skladištu" iz kojeg nastaje ovaj život koji vodite. Neka druga učenja putem raznih vježbi disanja pokušavaju da promjene um i da čovjeka dovedu do famoznog Probuđenja putem djelovanje Prane ili Energije u vama. Neki od njih rade sa Kundalini Shakti (što je posebna priča i na nju demo se osvrnuti na ovom sajtu), neki na probijanju kanala Shushumne (što je izuzetno bitno ako se radi Energetski rad, a i to demo dotadi malo kasnije), neki na uravnoteženju različitih Prana u tijelu, neke na energetiziranju tijela i uma, itd. I kao i sve ostalo to daje svoje rezultate. Nebitno je kada i kako, ali rezultati nedvojbeno stižu ako radite tačno ono što vam se kaže od strane učitelja. Na taj način potizanjem Shakti koja se po yogičkim učenjima nalazi u Mooladhari (prvoj čakri) a po tantričkim u Manipuri (tredoj čakri) u Sahasraru tj. sedmu čakru te se na taj način dešava spoj Energije i Svijesti i čovjek doživljava iskustvo Sjedinjenja ili Samadhija, tj. Probuđenja. Druga razlika između "tehnike" JA i ovih načina jeste u tome što tehnika JA djeluje ved na najvišoj razini vašeg Uma. Znači izvan bilo kakvih energija u tijelu i raznih prana. Jer da bi ste bilo što od toga radili vi morate biti poistovjedeni sa procesom iz kojeg je cilj da se izdignete, tj. da ga razumijete, doživite i transcedentirate. Da bi ste bilo šta od ovoga odradili mora POSTOJATI JA koje radi. "Tehnika" JA ide iznad toga. Zatim neka učenja koja rade putem vjere u boga, povjerenja, predaje i slično, traže da prihvatite da ima nešto mnogo vede od vas koje upravlja ovim Univerzumom a s tim i vašim životom, te da se prepustite toj sili, koja je nepoznata čak i za one koji vas ubjeđuju da ona postoji (kasnije demo nešto i o 133

tome redi). Putem tog Emotivnog preobražaja ta učenja, također, dovode vas do cilja a to je spoznaja Sebe ako ne stanete u jednoj tački dvojstva kao što se dešava sa vedinom na ovom putu. Putem forsiranja pozitivnih emocija i putem stalne borbe sa negativnim emocijama oni vas kristališu i dovode do Iskonske Prirode. Treda razlika između "tehnike" JA i emotivnog pristupa poznatog kao bhakti jeste u tome da vi ved idete u sam centar gdje nastaje bilo kakvo iskustvo koje "ja" ima. Ona ne traži od vas da vjerujte bilo kome ili bilo čemu. Ved da se susretnete sa onim što ostaje kada sve nestane. Što znači kada nestane bilo kakvih impresija koje vas čine kao čovjeka, što vas dovodi u srž vaše Prirode, koju prepoznajete kao ono što ste oduvijek Bili, Jeste, i Što Dete Biti. Opet neka druga učenja vas KA sebi vode putem jasnih meditacija tj. vizializacija i idealizacija Apsoluta, Brahmana, ili ko zna kojeg imena i da se na kraju dešava prepoznavanje i sjedinjenje vašeg uma sa tom Prirodom, što na kraju dovodi do toga do čega vode i sve druge tehnike, tj. do gubljanja individualnog (recimo da ste Individue) "ja" u Apsolutnoj Svijesti ili vašem Pravom Ja. Ti načini zahtjevaju strogo pridržavanje pravila, jame i nijame, pravila osmokrakog sistema joge ili tantre (na nižem nivou) ili kroz neke druge specifičnosti koju svaki sistem ima sam za sebe, i koje se najčešde nisu mjenjale nekoliko hiljada godina (što je diskutabilno). Sljeđenjem tih pravila vi ulazite u Probuđenje. Četvrta razlika između ove "tehnike" i tih načina je u tome što ne sljedite ništa sem što se suočavate sa svim onim što se pojavljuje u vama i što vas je "odvelo" od vas samih. Ne zamišljate nikakvu višu stvarnost, niti pokušavate da se sjedinite sa njom, pošto vi ved jeste Ona, stoga nemate s čim da se sjedinjavate. Ono što se dešava jeste Razotkrivanje vaše Prirode kada dotaknete do Stanje Svijesti. I recimo da ne zaboravim spomenuti razne sisteme instant prosvjeteljnja poput Bernerovog učenja ili učenja Slavinskog, koje sam i sam nekom svoj istraživanju i traženju smisla pre nekih 10-tak godina prošao, i doživio ta famozna iskustva prosvjetljenja koja su mi danas smiješna, ali opet s druge strane ona su mi pomogla, uz prakse koje sam tada radio i godinama poslje tih iskustava, da dostignem mnogo više razine razumijevanja Prirode i mnogo dublja "iskustva" Sebe što me je dovelo do razotkrivanja ovako banalne i jednostavne "tehnike". Vjerujem da nisam jedini koji je ovo u jednom momentu razotkrio jer takav je Zakon djelovanja. No, ovi sistemi koje nude ta dva gospodina i njima slični su jako dobar sistem koji vas polako dovodi do dubljih iskustva kroz pitanja: Ko sam, šta sam, šta je drugo ljudsko bide, šta je život i slično (godinama te prakse izvedeno je masa pitanja kao pomod da se 134

produbi to iskustvo "prosvjetljenja"). No problem ovih pristupa jeste famozno probuđenje ili iskustvo Gnoze ili iskustvo Prosvjetljenja. Jer to što se doživi na osnovnim pitanjima nije iskustvo prosvjetljenja ili Gnoze. Ved osjedaj JA svijesti koja NIJE PROBUĐENJE. Peta razlika između "tehnike" JA i ovih načina i nije tako velika, ali ona postoji. Prvo jer ne ganjate nikakvo probuđenje, jer takvo što je laž i obmana guru filozofije i prodaje duhovnosti. Drugo, jer osjedaj JA nije ono što bi mogli i nazvati Probuđenjem, ved iskustvo Svijesti koja je krenula da se identifikuje sa sadržajem i procesima koje prolazi. To JA koje doživite na ovim intezivima nije vaša Priroda i nikako ne bi mogli redi da je to Probuđenje (da takvo što postoji). Vaša priroda nije nikakvo JA, ili neko ko doživljava bilo šta od tih iskustva (kasnije su dodali Praznine, Ništavila i slično kada su i sami otkrili da ono što su godinama forsirali nije to). "Tehnika" JA nije nešto što se deživi i zaboravio kao na intezivima, ved je to nešto sa čim se svaki dan spajate i znate da to niste vi, ali da je to jedan od načina koji najitezivnije djeluje da prepoznate i "uđete" u stanje Višeg JA, Postojanja, Života ili kako želite to da nazovete. Kao što u dubokom snu nema osjedaj nikakvog JA tako i kada dostignete Stanje Svijesti vaše Prirode nede ostati nikakvo JA. Praktična primjena "tehnike" JA Naše iskustvo života jeste direktno diživljavanje procesa koja se zbivaju u našoj svijesti s kojima smo poistovjedeni. Ti isti procesi unutar nas su i procesi koji postoje oko nas. Tako da je samo naše iskustvo života usko povezano sa procesima oko nas i mi se prepoznajemo u svijetu oko nas. Naravno, složenost tog procesa je strahovita i jedan mali tekst ne može da ga objasni. Kao što ni mnoga učenja koja su također jako široka i temeljna ne mogu do kraja objasniti Zakone i načine materijalizacije Univerzuma, kao i stvaranje stvarnosti života oko nas i unutar nas. Meni nije ni cilj da vam sada to pojašnjavam jer znam da de se to razumijevanje samo pojaviti ako se suočite sa onim Što Jeste i to realizirate ovdje gdje se nalazite, u vašem sadašnjem životu. Svaki spiritualni put ima za cilj da vas odvoji od procesa i da vas usmjeri ka Istinskom Sopstvu (ovo demo još dotadi malo kasnije) te da vas "spoji" sa vama tj. vašom Prirodom. I svaki Put koristi svoje specifičnosti, tj. ono što su njegovi osnivači doživjeli i spoznali. Postoji tu još mnoštvo stvarčica koje su diskutabilne a koje se tiču Živog Izvora i onih koji samo prepričavaju o tom Živom Izvoru kao i onom što je taj Izvor dao. Ono što je nezaobilazno bez obzira kojem Putu pripadate ili u kojem ste se pronašli, a to ste vi. Vi ste taj aspekt, da tako kažem, koji je od najvede važnosti u bilo kom spiritualnom radu.

135

Bilo koja tehnika je samo tehnika i način koji ima za svrhu da vas vrati vama samima. Također i ova tehnika. Znači one su samo pomod, sredstvo koje vam treba omoguditi da osvestite sve ono što vas sprečava ili da zaobiđete sve ono što vas sprečava kao u vedini sistema, da dođete do sebe. Ono što bi nazvali "problemom" ili boljom riječju situacijom, jeste procesi koji vas sprečavaju da dostignete razinu na kojoj se razotkriva vaša Priroda. Cilj ove "tehnike" nije da vas dovede do tzv. Probuđenja, niti da vas riješi vašim imaginarnih problema, ili da budete sretni, radosni ili šta ved. To sve možete nači u drugim učenjima. Cilj ove "tehnike" jeste da vas gurne u stanje prije bilo kojeg procesa, da dostignete razinu gdje ne postoji ništa od ovoga što sam opisao, ved čisto, prosto, jednostavno, najbičnije POSTOJANJE, Prisutnost koja razotkriva vaše poistovjedenje sa procesima koje živite. Te na taj način vam da mogudnost da u nekoj određenoj mjeri koja zavisi samo od vas, se odvojite od svih procesa koji su vam zaklonili vaše Istinsko stanje, tj. stanje Prisutnosti, stanje Bitisanja a koje je osnova svega što postoji na ovoj planeti i ovom Univerzumu. Stanje iz kojeg sve nastaje, trenutak prije nego što se desilo ispoljenje života na svim nivoima. Naravno, ovo je ispomod u načinu koji se zove Rad na Sebi, ali ispomod koja vam pomaže da razotkrijete Um na mnogo lakši način, tj. da znate da VI NISTE um koji razotkrivate, mehanizmi koji djeluju u vašem životu, navike, potrebe i slično. Ona je temelj iz kojed kredete u djelovanje pomodu kojeg ulazite u nevezanost za bilo kakve procese, ali i koja vam pomaže da razotkrivate život u njegovom samom nastajanju. I ja bih mogao tako još nekoliko strana, ali ne vidim pretjeranu svrhu da o tome pričam. I stoga mislim da bi bilo vrijeme da vam objasnim taj način, koliko preciznije mogu. Tako da ga možete sami probati. Naravno, jedno je pisana riječ a sasvim drugo da se to odradi uživo. I sam znam koliko razina ima ova "tehnika" i da de svako od vas doživjeti je na sebi svojstvenoj razini. Ali samo uživo mogude je zaobidi sve one razine na kojima biste samo gubili vrijeme. No, iako to znam dajem je ovako javno, prosto da je probate i uvidite sami ono što pričam. A kasnije, možda se sretnemo, a možda se sretnete sa nekim ko ovo isto radi ili razumije i on vam, baš kada to zatreba, kaže još neke detalje tako da dete doživjeti dublje razine ove "tehnike" JA. Opis same "tehnike" JA Prvo i najosnovnije, sve što vidite je samo proces i ništa više. A to nije cilj. Proces vam pomaže da uđete u taj trenutak kada postoji osnova za proces, a to je iskustvo JA. Ono vam na taj način mogudava da boravite tj. budete Prisutni u tom stanju svijeti Ja prije bilo kojeg procesa. Znači sve što doživljavate možemo nzvati Procesom. Ništa više, i ništa manje.

136

Sjednite u neku opuštenu pozu. Najbolje je u neki asanu, tipa sidasana, padmasana, vadžrasada ili sličnu pozu u kojoj se osjedate opušteno ali i stabilno. Obratite pažnju na tijelo i dovedite ga svjesno u stanje opuštenosti. Ako treba prođite mislima kroz cijelo tijelo par puta da bi ga opustili. Opušteno tijelo znači i opuštanje uma na jednoj od njegovih razina, stoga je bitno da to ne preskadete. Kada ste opustili tijelo, polako svoju pažnju fokusirajte (ne koncentrišite se jer to je poistovedenje sa procesom) na dah i pradenje daha. Ne mjenjajte ništa, samo osvjestite proces disanja bez puno mješanja u njega. Dajte si nekoliko minuta posmatranju tog procesa. Ono što posmatranje disanja radi jeste opuštanje uma ne drugoj dimenziji njegovog postojanja te odvajanje od procesa koji su vezani za disanje i poistovjedenje sa procesima disanja i onim što ono veže. Nakon par minuta posmatranja disanja pređite na posmatranje unutrašnjih senzacija koje ste doživjeli sa posmatranjem tijela i disanja. Sve što se u vama dešava probajte da posmatrate bez vezivanja za to. Bilo šta. Počev od misli preko emocija. Samo posmatrajte, ništa ne mjenjajte. Jer ništa od toga niste vi. Bilo kakav pokušaj mjenjanja ponovo vas gura u poistovjedenje sa Procesima. A to nam nije cilj. S ada dolazimo do onoj najbitnijeg. Kada se uspjeli da se odvojite od Procesa koja su se zbivala poistovjedenjem vas sa umom i tijelom, to je jedna razina i najčešde dalje više ne možete. No, sada uključujete ovu "tehniku" da radi za vas. I to je njena bit. Sada obratite pažnju na proces samog posmatranja, tantrici bi to nazvali postanite svjesni svjesnosti, pažnje. Postanite svjesni da uvijek postoji iskustvo JA koje prethodi samom procesu. Svaki proces zahtjeva da postoji JA koje unutar kojeg se dešava samo sjedinjenje tj. poistovjedivanje tog JA sa procesom i na kraju dobijemo finalni "proizvod". Primjer: "JA sam gladan."; "JA sam žedan."; JA sam poistovjeden."; "JA sam budan." i slično. JA - je prostor ili ograničeno iskustvo koje je potrebno da bi se desilo bilo šta, jer bez njega ne postoji bilo kakvo dešavanje ili proces. SAM - je sam proces, tok u kojem se to JA poistovjeduje sa nekim objektom, mišlju, emocijom, djelom.. OBJEKT - završni čin poistovjedenja. Znači ovdje je cilj da osjetite ovo JA koje prethodi svakom procesu koji dovodi do poistovjedivanja sa Objektom. Uvijek postojite VI koji ste prije svakog procesa i iskustva.

137

Osjetite trenutak pre nego što nastane bilo koji proces, iskoristite ga da se vratite sebi, tj. JA. Osjetite to Živo Prisustvo koje je prije Procesa. To Živo Iskustvo je stanje JA svijesti, ili vaše Ograničene Prirode. To još uvijek nije vaša Istinska Priroda, zato sam napisao Ograničena Priroda ili Ograničeno Sopstvo i to je najbliže što kroz Um možete dodi. No, boravak u tom stanju je okidač koji vas gura preko u Istinsku Prirodu. Znači sve što se pojavi jeste proces. "JA sam Bide." - Proces "JA sam Svijest" - Proces "JA sam Ništavilo" - Proces "JA sam ovo ili ono" - Proces. To zapamtite, jer to nije cilj ove "tehnike". Ovo u stvari i nije tehnika, ali moramo je nekako nazvati. Zato i stoji pod navidnicima: "tehnika" JA. Znači: Osjetite sebe kako posmatrate, osjetite to JA koje posmatra. Osjetite to stanje išdekivanja sljededeg procesa i pratite ga na početak tj. do JA koje je posmatrač. Idite ka izvoru JA koje osjedate kao Posmatrača. (To JA je ono što oni nazivaju probuđenjem, ili iskustvom Gnoze, NO TO NIJE PROBUĐENJE NITI ISKUSTVO GNOZE) Uvijek i u svemu težite da idete na taj duboki unutrašnji osjedaj JA ili posmatrača koji jeste prije svakog iskustva i pricesa. To bih nazvao vašom najnižom Prirodom. To je najniža percepcija VAS koju možete osjetiti sa Umom. Ali to još uvijek NISTE VI u svojoj Istinskoj Prirodi. Uvijek idite na sam IZVOR iskustva JA. Kada se u njemu ustalite, tada osjetite i to JA i probajte idi i na IZVOR TOGA JA. Posljedice ove "tehnike" Kada uđete u to "iskustvo" Sebe kao JA, nakon nekog vremena ako se u njemu ustalite osjedat dete osjedaj blaženstva koji vas ispunjava. Osjetit dete ispražnjenost od procesa i svega što ste osjedali kao "sebe" jer to niste vi. To su bili procesi. Čak i JA na koje ste se fokusirali nije ništa sem Proces. A to dete kasnije primjetiti i sami. No, moramo imati referentnu tačku na koju demo vezati um. To JA koje mnogi proglašavaju sa iskustvom prosvjetljenja ili probuđenja je samo Proces i ništa više. U toj razini vi gubite svoju Prirodu i postajete poistovjedeni sa procesima i to je ono što smatramo da smo živi i da živimo kao život. Prije nego što se pojavi bilo kakvo iskustvo mora postojati onaj koji ga percepira, a tog koji ga percepria zovemo JA. Ograničeno JA. Mora postojati Svjedok a njega osjedamo kao ono najujutrašnjije JA i to je uvijek Osjedaj. Ovaj način služi da s tim stupite u kontakt veoma brzo i da i njega praksom 138

prevaziđete. Ono što tada nastaje teško je opisati bilo kojom riječju. To je Izvor potpune punoče, koju osjetite tek onda kada se vratite, jer nema nikakvog Posmatrača koji ostaje u tom trenutku. On se potpuno rastopi u tom "iskustvu", potpuno nestane na neko vrijeme. Prvo što osjetite prije tog "iskustva" jeste da ste Vi ogromni, da ispunjavate svaki djelid Univerzuma, ali još uvijek postoji Proces: JA sam Ništa, Ja sam Apsolut, Ja sam ovo ili ono. Također to "iskustvo" prati osjedaji ekstaze ili ti blaženstva, osjedaji uvezanosti kao Jedno sa svim i slično, a to također još uvijek niste Vi. Vi i dalje osjedate, doživljavate, prolazite kroz Proces poistovjedenja. Čak i tada idite dalje sa fokusiranjem na ono JA koje osjeda i doživljava sve to. I u jednom momentu deside se potpuno gubljenje svih Procesa, ulazak u stanje potpunog odsustva i Procesa i fokusiranja i JA. Ono što bi nazvali Prazninom ili Ništavilom. Ali znajte u tom trenutku nede biti nikog ko doživljava takvo što, jer to je Vaša Priroda. Strahovit naboj svijesti, prisutnosti, kao da je sva snaga Unverzuma sabijena u tačku prije nego što je nastalo Ispoljenje Vječnog, Jednog, Apsoluta, Boga, Života, Prirode, Postojanja.. nebitno. Bilo šta da opišem o tom stanju je samo opis, proces, poistovjedenje i sve ono što to stanje nije. Ono je odbacivanje svega, svjesno odbacivanje i nevezivanje za bilo koji Proces, Objekt. Sve što možete opisati nastaje nakon toga "Iskustva Istinskog Sebe" i to je ved postojanje JA svijesti koja ulazi u proces poistovjedenja. Tj. vaš Um, to niste vi. Ovo možete raditi u raznim kombinacijama. No najbolje je ujutro i navečer. Samo nemojte raditi prije spavanja, jer de se "tehnika" JA nastaviti raditi i kada zaspete a to de značiti istrzan san, boravljenje "ni na javi ni u snu" stanju i slično. Jeste da nedete biti umorni ujutro, ali samo to iskustvo jeste pomalo zamorno za vedinu. Jer niste imali kvalitetan dubok san. Stoga probajte to raditi barem par sati prije spavanja. Kada budete radili ujutro vaš cijeli dan de biti uvezan sa tom "tehnikom" jer dete se hvatati kako u toku dana odrađujete "tehniku". Što je i poželjno s jedne strane. Ono što se dešava ako radite ovu "tehniku" jeste odbacivanje svih tehnika koje ste prije toga radili, veoma brzo prepoznavanje svim šema uma, mehanizma ali ovaj put nemate sukob ili bol odvajanja. Nede biti problema da vidite sve te procese samo kao procese i ništa više. Postoji još mnošto posljedica ove "tehnike" o kojoj demo malo kasnije da pričamo, kao i razni dodatci da se ona spusti na razinu tijela i uma, što je sljededi rad sa ovom "tehnikom". Ali mislim da vam je za ovo jedno čitanje za sada savršeno dovoljno da probate i krenete da radite ovu "tehniku".

139

Ništa nas ne smije iznenaditi Obično ne vidimo ono što je okui vidljivo ved ono u što se Um ubijedio. A opet, to je upravo jedna od najjačih osobina Uma i može biti loša ili dobra, korisna ili štetna, tj. ima dvojaku svrhu. Kao i kod svega drugog ONAJ koji UPOTREBLJAVA je ONO što određuje kako de se koja stvar u nama biti Dobra ili Loša, Korisna ili Štetna. A i danas smo puni vijesti koje, koliko mi se čini, svakim danom vode tačno u određenom pravcu koji i nije tako fin kako bi se to moglo zaključiti na prvi pogled. No, što li je to fino danas? Što možemo redi da ide u određenom pozitivnom pravcu, gledajudi to sa stanovišta čovjeka? Mogu redi ništa. Ali to "ništa" je upravo ono što iz sebe odašiljamo. Stoga prva vijest je ona koja nam pokazuje što to mi iz sebe odašiljamo: "Život u laži gori je od bolesti" Nedu se obazirati na priču iz vijesti i sami je možete pročitati ved na ono što priča govori, a to je određena Diskriminacija. Smeta nam Diskriminacija koju vlada i određene ljudske strukture odašilju prema nama, a kada smo mi ti koji radimo Diskriminaciju to nam ne smeta ili je, što je još bolje, ne vidimo kao diskriminaciju. Sinod je na zabranjenom forumu bila jedna tema, koju ja nisam gledao (jer sam bio u dubokom meditativnom stanju koje se naziva Duboki San) ali je gledama moja (kad je samnom a kada nije onda nije "moja") djevojka. I priča koju sam jutros čuo od nje me je pomalo nasmijala, jer sam naučio da više ne plačem na takve stvari. Tema je bila promjena pola i problemi ljudi koji imaju, da to tako kažem, dvostruki osjedaj polnosti, tj. u sebi ne osjedaju da pripadaju polu tijela. Naravno dotaknuto je mnogo drugih tema. I imali smo razne goste. Neki od njih su Psiholozi, drugi doktori, tredi porno glumice, četvrti ovakvi ili onakvi. No, generalno problem nije u samoj "bolesti" ako demo to tako nazvati u odnosu na ono što smo prihvatili kao zdravo. Ved je problem u tome kako to ljudi doživljavaju, koje probleme imaju u društvu, dok manje više NIKOG nije interesovalo ŠTA TI LJUDI PROLAZE. Ni mene ne interesuje, da se razumijemo. To je njihova stvar. Ono što me interesuje i na što sada "reagujem" jeste upravo ono što svakodnevno vidim oko sebe. Iz nas tako lako izlazi OSUDA bilo čega, a kada smo mi u pitanju onda reagujemo na osudu. Smiješno, zar ne?

140

I naravno, ovaj i slične tekstove de čitati samo oni koji ved ovo znaju, oni koji osuđuju i koji su najglasniji u javnosti, pa njih ovo ni ne zanima. NE MOŽEMO očekivati da nas niko ne osuđuje sve dok mi prosuđujemo druge. A opet, ovaj moj tekst je prosuđivanje, zar ne? Moji komentari Spiritualnosti i Religije su opet Prosuđivanje? Pa u čemu je razlika? To ostavljam vama, ja znam u čemu je razlika. Ono što nam fali nije mod prosudbe, koliko vidim, ved Mod Razumijevanja. A Razumijevanje se stiče KROZ VELIKI NAPOR I PATNJU. Upravo, sve dok nemamo Razumijevanje nedemo modi ništa da izmjenimo. Ponekad se pitam KAKO još uvijek sve funkcioniše? Jasno mi je da nema vlade, milicije, vojske i zakona koje oni provode i namedu otišli bi odavno tamo odakle smo došli. Nekolicina koja ima Razumijevanje ne može ništa napraviti. No nije njihovo da nešto učine na svijetskom planu, kako se to obično misli, ved na jednom drugom planu, koji je mnogo bitiniji od svijetskog plana. Nije mi cilj da nekom govorim kako da živi i šta da radi, ali mi je Cilj da se određene stvari utisnu u određeni Omotač, da to tako kažem, u kojem svi živimo, kao što je i cilj onog što radim i što tek treba da uradim. U čemu je to razlika između osobe oboljele od HIV-a ili HIV pozitivne, osobe koja je Homoseksualac, i vas ili mene? Razlika je u tome što MI SMO TI "NORMALNI" koji osuđujemo te koji su "NENORMALNI". A onda se pravdamo kako "mi ne glumimo bogove". Ne znam nekada da li mi je muka od toga što vidim ili toga što ne mogu ništa da učnim!!! NORMALNI NE POSTOJE i što prije to shvatimo to de biti bolje. NE POSTOJI definicija NORMALNOSTI. Čak i idiot to zna za razliku od nekih Psihologa, Psihijatara i slični majmunolikih stvorenja koji imaju licencu za nečije zdravlje. No, "djeco, idemo dalje". Paranoični smo. A oni koji govore kako su svi drugi Paranoični, izgleda da su još više paranoičniji od nas. "Atentat na Baraka Obamu" (Nemojte se radovati, nije ništa Obami, on još mora da obmanjuje druge) "Oscar Ortega-Hernandez (22) danas je optužen za pokušaj ubojstva američkog predsjednika Baracka Obame nakon što je prošli tjedan iz vatrenog oružja pucao na Bijelu kudu, pogodivši blindirano okno prozora zgrade.

141

Američka tajna služba izvjestila je da se radi o mladidu iz Idaha, koji je uhiden u srijedu u jednom motelu blizu Indianapolisa, a danas je ispraden pred suca u Pittsburghu. Ukoliko bude osuđen, mladid je suočen s doživotnom kaznom zatvora. Podsjetimo, u pucnjavi se dogodila prošlog petka nitko nije ranjen, a predsjednik Obama i prva dama Michelle u tom trenutku se nisu nalazili u Bijeloj kudi. Ispaljena su dva metka. Jedan je izazvao manje napuknude prozora Bijele kude, dok je drugi pronađen izvan zgrade." Sine Oscare, što to napravi??? Ovaj možda nije glumac kao što je to bio neki drugi predsjednik amerike, ali je VEDI glumac od sve i jednog koji su do sada bili u "bijeloj kudi". Uskoro de hapsiti ljude i za bacanje paradajza na klovna. No, dobro. Možda naš dragi Oscar i jeste htio ubiti predsjednika. Ko de ga više znati. Ali ZATO smijela i demokratska nam Amerika uskoro planira (to se samo tako govori "uskoro") da zauzda ono što do sada nije uspjela zauzdati, iako mislim da je to poprilično zauzdato. Imali su testiranja u Kini i sada vide da mogu bilo gdje. "Na hakerske napade na SAD odgovoridemo VOJNOM SILOM" Ma jel vi to ozbiljno??? "Šteta koju čine napadi na računalne sustave postala je prevelika i za vojnu silu SAD-!!" - Ma šta kažeš? "Američka obrana odgovorit de na napade u cyberprostoru i vojnom silom ukoliko to bude potrebno, stoji u izvješdu koje je Pentagon poslao Kongresu. U svom obradanju Pentagon je naglasio kako de na svaki napad na SAD odgovoriti 'svim potrebnim sredstvima', a to se odnosi i na neprijateljske napade u cyberprostoru." Ovo me podsjeda na ono što su definisali kao TERORIZAM. TERORISTA je SVAKO ko se ne povinuje PRITISKU, NAPADU, OPSADI, ili VOLJI Američkog doma impotentnih staraca, ili drugim riječima Terorista je svako ko ne prihvata ono što određene vlade i oni koji ih vode proglasili za ispravno. To me podsjeda na onu crkvenu, hrišdansku crkvenu pravoslavno/katoličku - izjavu da su svi koji nisu u nekoj od "SVIJETSKI PRIZNATIH" religija SEKTAŠI, i to su proglasili UPRAVO ONI koji imaju NAJVIŠE OBILJEŽJA SEKTE. Nije li ovo smiješno????

142

Na isti način, ONI KOJI IMAJU OBILJEŽJE TERORISTE govore svima ostalima da ako se s njima ne slažete onda ste terorista. Po njima, partizani su bili TERORISTI. Svako ko se bori prituv njihove politike uništavanja, pokrštavanja, porobljavanja JE TERORISTA. To me podsjeda na jednu priču, koju vam naravno nedu ispričati, ali redi du samo neke dijelove. Tantričko Učenje kojem pripadam je proglašeno TERORISTIČKOM organizacojom ZATO ŠTO se suprostavljalo indokrinaciji i uništavanju od Indire Gandhi. Tako da je ta organizacija proglašeno Terorističkom na nivou svijeta. A smiješno je redi da ti "teroristi" grade staračke domove, štite izbjeglice po Maleziji, ima ih u svakom kutku svijeta i masovno se ubijaju gdje god se stigne zbog toga što čine. Hm.. izvinte što me niste ubijedili da ste u pravu i što mislim da su najvedi TERORISTI oni koje druge proglašavaju teroristima. Kao i da su najvedi SEKTAŠI oni koje druge hode ugurati u svoje torove i oni koji imaju naviše obilježja sekte. S druge strane postavljaju nam kamere da bi MI SAMI BILI SIGURNI OD SEBE SAMOG. "Nadzorne kamere u Zagrebu" "- Zbog sigurnosti ne možemo iznositi previše detalja, ali možemo redi da je riječ o videoanalitičkom sustavu koji de sam detektirati prekršaje. Ukratko, naše fiksne kamere i računala sami de detektirati prekršaj, a pomična kamera bit de u stanju zumirati i sačuvati registarsku oznaku u visokoj kvaliteti čak i ako je snimljena na udaljenosti i do 100 metra. Dakle, nede biti potrebno da ljudi od nula do 24 sati paze na monitoru što se zbiva, nego de to za njih raditi računalo. Njihov de zadatak biti verifikacija svakog utvrđenog prekršaja i njihovo slanje u proceduru - kažu u tvrtki King ICT, koja je Gradu Zagrebu isporučila ove kamere." Vrhunac de biti kada te iste kamere budu postavljene u naše stanove, jer ko zna gospodo moja draga, koliko smo nestabilni i što sebi sami možemo učiniti pa regoše ljudi DA NAS ZAŠTITE od nas samih. Ali upravu su. Tako da uskoro planiram da bježim u burmu da živim sa majmunima u Budističkim manastirima. Čist onako.. da čistim govna majmuna pošto manje smrde od ljudskih. U među vremenu pojavide se i Terminator, pošto sve postaje sve više i više ona kako su nam stari SF filmovi pokazivali. "Stvara se crna lista interneta" 143

Al to ved znate, tako da to i nije neka vijest. Al mi je bila simpatična. Znači uskoro de se obučeni ljudi brinuti o našem pravopisu koji je grozna, o ispravnoj upotrebi kucanih riječi na internet stranicama, o obradi fotografija koje objaviljujemo na netu i slično. Tako da de ostali, onih 90 posto ljudi koji su internetski nepismeni modi da se obrazuju ali da to neko umjesto njih učini. Eto vidite kako je to fino i kako se ti ljudi brinu o nama. Osjedam neku toplinu oko srca.. Da li smo spremni da shvatimo da ono što dete u sebi modi napraviti je JEDINO ŠTO VAM OSTAJE i što dete u nekoj mjeri modi kontrolisati? Sve ostalo više ne možemo i više nedemo modi kontrolisati. No, nekad se pitam, možda su ove promjene pozitivne. Možda mi samo reagujemo negativno na njih.

144

Simbolika i pogrešno tumačenje - igra New Age teoretičara zavjere "Semiramida je drevna božica koju su štovala babilonska bratstva. Pripada trojstvu Božice Mjeseca (Semiramida), Boga Sunca (Nimroda, poznatog još pod imenima kao što su Bal, Bel, Baal, itd.) i njihovog sina Tamuza. Ova poganska vjera postojala je tisudama godina prije nastanka kršdanstva. Babilonska bratstva su živjela u starom Babilonu, području današnje Mezopotamije, a onda kredu na zapad, sve dok se nisu preselili u Rim, osnovali Rimsko carstvo i uzrokovali sve znane ratove tog doba. Kasnije se šire svijetom, a u novije doba, kako navode brojni autori, nalazimo iz pod imenima: Plantagenet, Warburg, Bruce (Scott), Rockefeller, Habsburg, Rotschild (Bauer), Krupp, Windsor (zapravo Saxe-Gotha-Coburg), de Medici, Cavendish (Kennedy), Sinclair (St.Clair), Romanov, Hanover. Tijekom vremena, nastaju nove religije i nova božanstva, ali sve po uzoru na njihove drevne bogove. Božanstva nose druga imena, ali se radi o uvijek istom konceptu. Semiramida (kasnije predstavljena kao Marija) je vrlo značajna, jer je ona njihova božica-majka. Često se predstavlja s vijencem od zvijezda na glavi. Slučajnost? Ni slučajno.S vremenom, te iz Babilona potekle loze sele se u Europu, kasnije i dalje, sa sobom nosedi svoje drevne simbole i vjeru. Postaju vrhovna europska aristokracija te se infiltriraju u politiku, vlast, sve institucije te bankarstvo. Ti “prosvijetljeni” vladari svijeta iz Babilona, koji se i nazivaju iluminati, kroje novoosmišljen sistem profita i trgovine uz pomod ratova i manipulacije. Još jedno ime za istu božicu koju iluminati i dan danas štuju jest Europa.Ima još “slučajnosti”. Božica Semiramida je oduvijek prikazivana kao žena sa šiljcima oko glave, te bakljom (ili križem) u rukama (baklja je simbol Nimroda). Dakle, baš kao Kip “slobode”! Uz to, simbolizira je i 12 zvjezdica. Božica Semiramida je upravo tako prikazivana na antičkim novčidima.No ved je odavno poznato podrijetlo Kipa “slobode”. Naime, to je dar francuskih masona iz Pariza i on predstavlja sve samo ne slobodu. Drevni motivi ovog božanstva predstavljaju božicu Europu (ili Semiramidu) kako jaše bika (simbol Nimroda).I gle! Unija 2002. godine izdaje kovanicu baš s Božicom Europom koja jaše bika. Jasni simbol iste organizacije koje je oformila Europsku Uniju i koja njome vlada. Identičan kip nalazi se na obali Seine u Parizu. Predstavlja boginju Semiramidu (Izidu, Aštarotu) s vijencem od sunca i bakljom koja ne simbolizira nikakvu slobodu ved ropstvo koje uspostavlja “prosvijetljena” sotonistička elita. Statua je simbol babilonskog bratstva i poručuje: “Mi vladamo ovom zemljom, a vi ste preglupi da to shvatite.” Zapazite također postament njujorškog kipa - on stoji na Suncu, drevnom poganskom božanskom simbolu.Autor “kipa slobode” je 145

francuski mason Frederic-Auguste Bartholdi, a lice toga kipa oblikovao je prema licu svoje majke. Kip je posveden 28. listopada 1886. Ceremonijom je predsjedao Grover Cleveland, jedan od rijetkih američkih predsjednika koji nije bio mason, a vjerski je obred vodio mason Henry Potter, episkopalni biskup njujorški. Prigodnim se govorom skupu obratio mason Chauncey M. Depew, američki senatorElita je u potpunosti opsjednuta simbolikom i ritualima. Stoga i nije čudno da je motiv štovanja majke s djetetom (Semiramide s Tamuzom) proširila posvuda i na taj ga način učinila arhetipom svih božanstava. "Semiramida postaje poznata kao 'kraljica nebesa' i prototip ostalih poganskih božanstava." (D. Terrell: World religions)"Semiramida je model i izvornik svake božice i kultne ženske figure u drevnom i modernom svijetu." (Dr. B. Self: Semiramida, babilonska kraljica)Idolopokloničko štovanje Semiramide i Tamuza potječe iz Babilona (19.-16.st.pr.n.e.)Babilonska misterijska religija kaže: Nakon što je bio ubijen, Nimrod uzlazi na Nebo i postaje bog Sunca. Boginja Mjeseca Semiramida bezgrešno je s njim začela, te rodila sina Tamuza, utjelovljenog boga Nimroda. Otada, ova se priča uz manje varijacije uvijek iznova ponavlja... posvuda. Motiv bezgrešnog začeda i štovanja majke s djetetom širi se čitavim svijetom. Bezgrešno začeti sunčani bogovi rađaju se kao po pravilu 25. prosinca." - Nisam išao na orginalnu stranu s koje ovaj ITALIC dio dolazi. Sve čitam ovo što piše i smiješno mi je. Više ni ne znam čemu se sve ne smijem. A da se zna, radi bilješke, ne smijem se tumačenju. Ved mi je smiješno koliko su ljudi pogrešno neke stvari pokopčali, a naravno to ne znaju, i onda osnovali religije, učenja i ko zna šta sve ne. Čitam ovo sa ITALIK fontom. "Semiramida je drevna božica koju su štovala babilonska bratstva. Pripada trojstvu Božice Mjeseca (Semiramida), Boga Sunca (Nimroda, poznatog još pod imenima kao što su Bal, Bel, Baal, itd.) i njihovog sina Tamuza." Koncept Biginje Majke vuče korijene iz jednog starog Učenja koje je dalo tumačenje na nastanak čovjeka. U tom konceptu Sunce je ono što je omogudilo stvaranje čovjeka dok je mjesec protumačen kao Majka, tj. Energija suprotnog polariteta ili ti Sila Otpora. Sunce predstavlja Silu Akcije, Stvaralačku Silu. Sin koji je rođen iz tog djelovanja, ili ti čovječanstvo predstavlja Neutralnu Silu koja omoguduje razriješenje te dvije sile. I to je početak sljedede Okave djelovanja. Imena koja se daju obično imaju određeno djelovanje ili tumačenje, ali problem je u tome što je to, NARAVNO, zaboravljeno. "Ova poganska vjera postojala je tisudama godina prije nastanka kršdanstva. Babilonska bratstva su živjela u starom Babilonu, području 146

današnje Mezopotamije, a onda kredu na zapad, sve dok se nisu preselili u Rim, osnovali Rimsko carstvo i uzrokovali sve znane ratove tog doba." Ova "paganska" vjerovanja su postojala mnogo prije i zabilježene povijesti. Babilon je ostatak određene Škole koja je odvojila od Izvora te "podigla babilonske kule u slavu svoju", te je sasvim normlano da su te "škole" pogrešno predstavile Učenje s ciljem usmijeravanja Pažnje na sebe. No to nije jedini cilj. Drugi Cilj je mnogo gori, a to je određena uloga koju imaju ljudi u odnosu na Kosmička Stvaranja i Širenja. Samim tim Patnja koja je izazvana pogrešnim religijama je upravo jedan od razloga zbog kojeg postoje pogrešne religije. Naravno, tzv. Illuminati i njihovo učenje ili bolje redi ZABLUDE koje se predstavljaju kao "učenje" jeste upravo ono što se i danas igra pod krinkom religije i spiritualnosti. Načini djelovanja su poznati, manje više, iako se misli da današanja Učenja koja imamo su ispravna, ali to nije slučaj. Jer zaboravljamo da poznata Učenja upravo oni kontrolišu i stvorili su. To je očigledno onima koji znaju kako da tumače određene smijernice iz Učenja, samim tim mogu da uvide koliko je POGREŠNO dato skoro sve i jedno Učenje. U time prednjači najviše tzv. "zapadna okultna praksa" koja u stvari i ne postoji i cijela se oslanja na upravo ovo što ti tzv. Illuminati odašilju. "Semiramida (kasnije predstavljena kao Marija) je vrlo značajna, jer je ona njihova božica-majka. Često se predstavlja s vijencem od zvijezda na glavi. Slučajnost? Ni slučajno.S vremenom, te iz Babilona potekle loze sele se u Europu, kasnije i dalje, sa sobom nosedi svoje drevne simbole i vjeru. Postaju vrhovna europska aristokracija te se infiltriraju u politiku, vlast, sve institucije te bankarstvo. Ti “prosvijetljeni” vladari svijeta iz Babilona, koji se i nazivaju iluminati, kroje novoosmišljen sistem profita i trgovine uz pomod ratova i manipulacije." U skladu sa ovim gore sasvim je normalno da je tim starim Simbolima dato novo značenje. I to nije problem. Problem nastaje u samom izrazu koji se kasnije počeo koristi BEZ pravog značenja i pogrešno razumljeno. Ali do njega demo didi malo kasnije. Pošto je Babilon stjecište i polazište izobličenog Učenja, zašto je onda čudno da je to sve danas pogrešno dato i dalje se takvo predaje? "Drevni motivi ovog božanstva predstavljaju božicu Europu (ili Semiramidu) kako jaše bika (simbol Nimroda).I gle! Unija 2002. godine izdaje kovanicu baš s Božicom Europom koja jaše bika. Jasni simbol iste organizacije koje je oformila Europsku Uniju i koja njome vlada. Identičan kip nalazi se na obali Seine u Parizu. Predstavlja boginju Semiramidu (Izidu, Aštarotu) s vijencem od sunca i bakljom koja ne simbolizira nikakvu slobodu ved ropstvo 147

koje uspostavlja “prosvijetljena” sotonistička elita. Statua je simbol babilonskog bratstva i poručuje: “Mi vladamo ovom zemljom, a vi ste preglupi da to shvatite.” Autor ovog teksta, nisam išao tražiti tačno ko je, prevaren je svojim i tuđim "teorijama" i u skladu sa tim "hrabro" iza ekrana tumači određene stvari na svojestven način teoritičara zavjere. Sada ne želim da idem u tumačenje Simbolike koja se daje ovim simbolom se da kažem da tih tzv. 12 zvijezda predstavljaju Astrologiju i proučavanje određene simblike vezane za Zakon Sudbine koji je predstavljen Astroliškim uticajem te određuje zaoštavštinu duše, tj. osobine ličnosti koje se određuju Planetarnim djelovanjem u trenutku rođenja. Ne mislim da ovo tumačim jer bi me to tumačnje odvelo u drugom pravcu i samim tim od ovog teksta. "Babilonska misterijska religija kaže: Nakon što je bio ubijen, Nimrod uzlazi na Nebo i postaje bog Sunca. Boginja Mjeseca Semiramida bezgrešno je s njim začela, te rodila sina Tamuza, utjelovljenog boga Nimroda. Otada, ova se priča uz manje varijacije uvijek iznova ponavlja... posvuda. Motiv bezgrešnog začeda i štovanja majke s djetetom širi se čitavim svijetom. Bezgrešno začeti sunčani bogovi rađaju se kao po pravilu 25. prosinca." Bilo bi jako fino da autorima ovakvih tekstova padne na pamet da koriste 5 posto svog mozga i da se zapitaju KOGA I ČIJE TUMAČENJE oni sljede?!?! Sada, ono što mi je isto bilo simpatično, i ne samo u ovom tekstu, a to je tzv. Bezgrešno Začede. APSOLUTNO se slažem i PODRŽAVAM ideju BEZGREŠNOG ZAČEDA. Problem je u tome što to ne znači to što ljudi misle i što im je tako predstavljeno. Ako zanemarim ideju o Simbolici nastanka Čovjeka djelovanje Sunca i Mjeseca i da je on produkt koji obezbjeđuje daljnji razvoj, mogu da se orijentišem samo na ono što govori hrišdanstvo o Bezgrešnom Začedu. Pošto svaka Simbolika, kao i Priče tj. tzv. Mitovi imaju nekoliko razina tumačenja i sva su ispravna shodno Unutrašnjem Razvoju čovjeka koji ih tumači i čita moramo znati da se sve razumije upravo zbog te razine koja je BITNA u tumačnju. Isti slučaj je i sa tzv. Illuminatima. Ali i to je sada suvišno da tumačim. Nisam teoretičar (čitaj: sumnabulista) zavjere. Marija Djevica predstavlja UNUTRAŠNJE STANJE UMA žene koja je rodila SINA ČOVJEČIJEG koji je kasnije postao SIN BOŽIJI. Ona ne predstavlja djevičanstvo u našem smislu te riječi. Ved Unutrašnju Čistodu koja je potrebna 148

kako bi se obezbijedilo rođenje BIDA KOJE DOLAZI SA VIŠE RAZINE od BIDA KOJE MI IMAMO. Kako bi se rodilo takvo Bide na ovoj razini mora se paziti na određeni UTICAJ koji dolazi, sjedate se, od onih 12 zvijezdica. Tj. pošto materijalno tijelo ne može da se rodi bez da ima Astralno koje je odrijeđeno UTICAJEM planeta samim tim potrebna je određena ČISTODA UMA koja znači ČISTODU ASTRALNOG TIJELA tj. označava da TA OSOBA ima IZGRAĐENO ASTRALNO TIJELO KOJE JE DUŠA za materijalno tijelo. Kako bi se ta Sila spustila u čovječije tijelo onaj koji daje rođenje tom tijelu mora imati UNUTRAŠNJU ČISTODU. I upravo to je JEDNA od simbolika Marije Djevice. 25. Decembar ima drugu simboliku od one koju autor teksta predstavlja, a ne samo on ved i slični sumnabulisti potpu Cajtengesita ili dokumentaraca tog tipa koji služe UPRAVO CILJEVIMA tzv. Illuminata kao i VEDINA teoretičara zavjere. Povrh Simbolike koja je ved poznata ta Simbolika ima i drugu koja govori o ČETRI RAZDOBLJA UNUTRAŠNJEG RAĐANJA. I UKOLIKO ostanemo na nivou na kojem se nalazimo TRI i POL MJESECA TAME predstavljaju NESVJESNO STANJE poslje smrti. Proljede predstavlja rađanja i ranu mladost. Ljeto sazrijevanje i srednje ljudsko doba i Jesen smiraj ili KUPLJENJE PLODOVA UNUTRAŠNJEG RAZVOJA. Itd.. itd.. itd.. To je onoliko koliko mislim da dam tumačenja u vezi ove simbilike. A sada upotrebite svoj mozak i sa ovim Informacijama PROTUMAČITE dalje ovu simboliku koja je VEZANA za nastanak, razvoj i smiraj Unutrašnjeg Čovjeka, tj. ILLUMINATA - Čovjeka koji je PROBUĐEN. Pošto Kruna Hatidža Alma nije dalje kopirala ova tumačenja, a ja PORED sve volje da se poigram sa tumačenjima teoretičara zavjera, NEMAM VOLJE da čitam još koje dodatno tumačenje koje bi se moglo nadi na sajtu odakle je on kopirala, NISAM OTIŠAO TAMO da bih našao šta još ima i ako uopšte ima. No, vratimo se malo Simbolici. Sumboliku NE MOŽE DA RAZUMIJE čovjek koji nije došao DO ISTINSKOG JA. On može u NEKOJ mjeri da razumije, ali manje od polovičnog, PRIČE i MITOVE koji imaju CILJ da dovedu do razvoja VIŠEG CENTRA koji MOŽE da ih ISPRAVNO TUMAČI, s ciljem daljnjeg napretka KA SIMBOLICI koja se nalazi na drugom VIŠEM CENTRU i na kojem se ZNANJE PREBACUJE pomodu SIMBOLA. TUMAČENJE SIMBOLA koje je trenutno prisutno oko nas je skoro pa svo POGREŠNO TUMAČENO u skladu UPRAVO sa planovima lažnih Illuminata. A i ti Illuminati su OSTATAK DRUŠTVA PROSVIJETLJENIH koje postojalo PRIJE BABILONA. 149

Ako pogledamo F. Bardona i simbole koje je on dao u svojoj knjizi, tj. trilogiji o Hermetizmu, sve simbole koje je tamo dao SU POGREŠNO DATI upravo s CILJEM ZBUNJIVANJA publike. Sada je samo pitanje KOLIKO JE I ON ZNAO ISPRAVNE simbole koje je ČIFUT čuvao za sebe i "odabrane". I naravno, I OVO TUMAČENJE UZMITE SA REZERVOM jer ni autor ovog teksta na ovom blogu NIJE POKUPIO SVU PAMET svijeta. Stoga, LJUDI pamet u glavu a dole šta uđe.

150

Pušenje štetno - Orgazam nema svrhu Današnji dan pun je vijesti. I to ne samo bilo kakvih vijesti, ved zanimljivih vijesti. Dovoljno je samo pogledati sličicu sa desne strane i da vidite koliko vijesti mogu biti zanimljive. Dobro, nije bitno koliko je vijest ispravna, prava, dobro sročena, da li vodi čovjeka ka intelektualnom razvitku, ili od njega pravi idiota i pokusnog kunida. To je manje bitno, zar ne? Stoga, i ja bih da počnem sa ovom viješdu o Ženskom Orgazmu. Naravno da nede praviti izviještaj o Muškom Orgazmu. Svi znamo kakav je Muški Orgazam. Nekoliko trzaja sa jogurtom na kraju i to je to. Ili barem smo na to navikli. Nema tu kosmičkog ili sunčevog ili ko zna kakvog Orgazma. Što je i logično. Možda se pitate zašto je to logično, no odgovor je veoma prost. Logično je jer kada iza guzice imate velikog medvjeda koji vas samo što nije zaskočio, morate jako brzo da ubacite sjeme u potencijalnu majku vašeg mladunčeta ili dijeteta i što prije dati nogama puta. Jer ako vas ovaj iza dokači može biti shvašta, a vi zamislite šta sve može da se desi. Znanstvenici su snimili seksualni vrhunac u ženskom mozgu “Generalni cilj ovoga istraživanja jest razumjeti kako se od genitalne stimulacije razvija orgazam te koji su dijelovi mozga naposljetku uključeni u njegovo stvaranje”, izjavio je za Guardian prof. Barry Komisaruk sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju koji je vodio istraživanje. Dok je ona masturbirala, znanstvenici su uz pomod funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) pratili aktivnost njezina mozga. Zatim su skenove 80 različitih dijelova mozga povezali u 5-minutni film koji pokazuje kako na genitalnu stimulaciju prvo reagiraju senzorna područja na korteksu, a zatim se aktivnost širi na limbički sustav, koji je povezan s emocijama i dugotrajnom memorijom. Kako se vrhunac zadovoljstva bliži, aktiviraju se mali mozak i frontalni korteks. U trenutku orgazma najaktivniji je hipotalamus koji oslobađa oksitocin. Taj je hormon povezan s osjedajem zadovoljstva, ali i kontrakcijama mišida. Osim kod orgazma, oksitocin se luči i tijekom poroda i dojenja." I na kraju jedan fin zaključak: "Ženski orgazam jedna je od najvedih zagonetki evolucije jer, za razliku, od muškog nema svrhu." Molim dame da ne ubiju GLASNIKA. Ja samo ovo prenosim. To nisam ja rekao. Rekao dika ZNANSTVENIK. S druge strane okeana, ovaj put Kineski znanstvenici tumače temu koja je slična Orgazmu, zato sam je i stavio ovdje odmah iza ove prive vijesti. Ispovjest Kineskog krvnika

151

Nedu puno komentarisati ovu vijest, jer je dovoljno da vi sami pročitate, ako vam se da. Smiješno je koliko su ovih dana sve vijesti ispunjene Kinom i zbivanjima u Kini. Ako zanemarimo jedan podatak, koji i nije provjeren ali čim ima dima ima i vatre, da je Kina bila eksperiment određenih "sila" na ovoj planeti da se vidi način konetrole velike mase ljudi onda bi mogli redi da su zapadni modnici bacili oko na Kinu. Sada je samo pitanje zbog čega? Očigledno je da je Kina Nuklearna Sila koja i ne preza od upotrebe oružja ili čega ved kako bi se odbranili, ili je barem takva politika. A svi znamo da je politika kurva, čast ženama ovog zanata i usput im se izvinjavam. Političke kurve su spremne na mnogo gore stvari od žena prostitki. One nisu spremne da prodaju svoju dušu kao što su to političari napravili. Pored Irana, Koreje i Kina je na meti mnogih zapadnih modnika, ako izuzmemo mogudnost da je sve ovo igra radi mazanja očiju. A mislim da je ste. Ako čitate ovu vijest probajte pročitati i komentare ispod vijesti koje ostavljaju fini građani ove naše bivše Juge, ne samo Hrvatske. Tako da možete vidjeti KVALITET ljudskog UM-a, barem kod drugih, ali ne zaboravite da i sebe negdje tu uglavite jer NISMO NIMALO različiti od drugih. Na istoku ništa novo. Srbija je prepuna senzacionalnih vijesti. Iako se ponekad pitam KOJA država nije puna senzacionalnih vijesti?!?! No, evo šta vijesti kažu: Strpadu Nebojšu u zatvor kad se psihički oporavim Nebojša brate, najebao si, al blago rečeno. "TV voditeljka Ljubinka Buba Dobrosavljev, koja tvrdi da je nedavno bila žrtva nasilnog ponašanja svog dečka Nebojše, zbog čega je izgubila bebu, sinod je na TV Pink izjavila da je pod psihoterapijom, kao i da de, čim se psihički i fizički oporavi, otidi u sudnicu i staviti tačku na Nebojšinu slobodu. Na pitanje da li je Nebojšu provocirala nečim da bi je fizički napao, Buba je odgovorila da joj se on "jako dopao". - Bio je šarmantan. Došlo je do trudnode. Htela sam da verujem da de sve biti u redu, iako smo se malo poznavali. Ali sam još na moru shvatila da je nervozna i labilna osoba. Nesigurna. Ništa u životu nije uspeo da dovrši do kraja. A stalno je ponavljao da je savršeno psihički zdrav. U sedmoj nedelji trudnode postao je agresivniji. Nije bio sposoban da se nosi sa činjenicom da de postati otac. Odlučila sam da odem sa mora, jer je, na primer, insistirao da se vozim motorom, što mi je bilo zabranjeno zbog trudnode. Htela sam kudi, ali se on nije složio. Moja majka se umešala i uspela je da ga nagovori da me pusti. Došla sam da razmislim šta du dalje - objasnila je Buba. TV voditeljka je izjavila da je, nakon što se i Nebojša vratio sa letovanja, ipak pristala da živi sa njim.

152

- Počinjemo da živimo zajedno i tu nastaju problemi. Saopštila sam mu da ne mogu da živim u prostoru gde smo živeli, jer tu nije bilo ni bele tehnike, niti mogudnosti da se hranim kao trudnica. Njegovo stanje se pogoršavalo, a ja sam bila izolovana, bez interneta i telefona. Osedala sam se loše i rešila sam da ga ostavim, rekavši da idem kod majke dok ne nađemo rešenje. Tada me je napao. Gurnuo me je, pala sam na stomak, imala podlive. Udarao me je po glavi. Okrenuo me je. Strašno mi je da pričam o tome... Počeo je da me davi. Ostajala sam bez vazduha. Poslednje čega se sedam su reči: „Ubidu te, odrobijadu te u CZ-u!“ On se osvestio u jednom trenutku i pobegao iz stana. Bila sam užasno uplašena za sopstveni život, zvala sam sestru da dođe po mene. I sada sam uplašena, ali više ne želim da dutim - uz suze je rekla Ljubinka Dobrosavljev." Nebojša, čova buraz, BIO si šarmantan SADA VIŠE NISI. No, da ne ispadnem da se sprdam sa nečijom nesredom, ova vijest mi i ne bi bila simpatična da nije uvezana na mnogo dublje načine od one koja se inače prikazuje u javnosti ili onako kako to ljudi prikazuju kada pričaju o takvom zbivanju. Nebitan je i Nebojša a ni Ljubinka. No, simpatična su mi imena, pa du ih koristiti, ali da se zna ne mislim na ovu Ljubinku i ovog Nebojšu. Šta mislite, koliko je "nebojši i ljubinki" koji imaju upravo ovakvu priču? Mnogo. Jednom sam išao kraj borčevog stadiona u BL i u tom trenutku izleti iz neke kladionice neka ženska a odmah za njom i njen dečko, bududi muž. I nisam se ni snašao kada je ved ona bila na zemlji a ovaj je šutirao dok je ona vikala: "Nemoj, znaš da sam trudna!" Zastanem, prihvatim čovjeka i odmaknem ga dok se on dere, "šta pomažeš kurvetini". Ništa dignem i nju. Nasmijem se oboma. Okrenem se i odem. Kasnije mi je palo na pamet da li sam možda trebao ostati. I dok je ta Asocijacija prolazila Umom iza Asocijacije sam primjetio jedan pritajni osmijeh. Ne prema tim ljudima, ved prema samom sebi. Osmijeh je značio samo jedno: "Misliš li da si nešto mogao učiniti?" Više je bio sarkazam prema samom sebi koji je dolazio iz onog prljavog iskustva koje imamo u svakodnevnom životu i koji govori "najbolje se tu ne mješat" (a nadam se da se sjedate tog tesksta). Sjedam se jedne fine komšinice koja mi je znala tako u kasne nodne sate dodi u stan pretjerano našminkama suprogovim šakama. I to se desilo desetine puta. I jedan dan je pitam, "jel majke ti, koji ti je klinc, zašto se ne rastaneš, zašto ne odeš. Imaš para koje on troši, i on je o tebi osvisan. O čemu se radi?" I dobijem pomalo začuđujud odgovor: "Znaš, dobar je on u duši!!!" - WTF???? Tako da znam da su svi oni dobri u duši i da to žene vide i znaju i čekaju da ti fini muškarci POSTANU SVIJESNI da su DOBRI U DUŠI. 153

No, nije to samo problem. Da neko ne pomisli da su samo muškarci krivi. Nisu. Krivo je mjesto u Univerzumu gdje se nalazimo. MI NEMAMO IZBOR da budemo ovakvi ili onakvi. A sada da vam to pojašnjavam, e pa drga gospodo, UČITE pa dete to znati i sami. No, kako god, teško je odustati od Uloge Žrtve ili Lovca i nadi nešto drugo u sebi. Opet, teško je UOPŠTE nadi nešto u sebi što je vrijedno borbe a da se prije toga ne prođe svo smetlište koje imamo u sebi i koje je u nas ugrađeno. No, i to što je ugrađeno nije protiv naše volje. Dapače. Znate i sami da ne volim riječ: "Takva ti je Karma". Ali jebajga, upravo ta riječ pojašnjava najbolje o čemu se radi. Ako ne naučimo kako da OSVIJESTIMO ono što u sebi ved imamo i ne naučimo KAKO DA TRANSFORMIŠEMO to što imamo u nešto što je mnogo vede od toga što imamo, a što znači da MORAMO NAUČITI DA VREDNUJEMO određene stvari koje ne dolaze sa ovog mjesta ved sa mnogo višeg mjesta onda nema promjene. Karma je Kučka isto kao i Samskara. No, i nije ako malo bolje razmislite. Da nema tih Kučki ne bi nikada se ni zapitali "ima li išta više od ovoga što trenutno živim?". Tako da ta Kučka ima naviku da nekada se Transformiše u Izbavitelja i postane Boginja. I na kraju jedna FINA i UGODNA vijest: Pušade protjeruju iz kafana sljedede godine Tako da demo pušiti samo u krevetu, i to opet žrtve koje inače ne mogu bez pušenja. I naravno mislim na cigarete, NARAVNO.. JAŠTA.. "Ministarstvo zdravlja planira da do kraja sledede godine pušenje zabrani na svim javnim mestima uključujudi i ugostiteljske objekte, što podrazumeva izmene i dopune Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Takođe, bide uvedena i slikovna upozorenja na paklicama koja de podrazumevati fotografije obolelih pluda od kancera, pušačke noge, simbolične impotencije, dece i trudnica koje su izložene duvanskom dimu. Na uvođenje novih mera ohrabruju efekti primene Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu koji pokazuju da je ta izloženost u poslednjih godinu dana smanjena za 10 odsto na radnim mestima, u školama za 23 odsto i kod kude za osam odsto. Promet cigareta u prvih šest meseci smanjen je za 15,2 odsto u odnosu na isti period prošle godine. - O pozitivnim efektima primene zakona najbolje govore rezultati poslednjeg istraživanja koje je pokazalo da je jedna tredina pušača smanjila broj cigareta, a da petina razmišlja da prestane sa pušenjem. Posebno ohrabruje to što je izloženost duvanskom dimu u kudama smanjena za osam odsto - kaže za „Blic” dr Anđelka Dželatovid, šef Kancelarije za prevenciju pušenja u Institutu za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanovid - Batut”." No, dobro obratite pažnju na one sive kvadratide unutar vijesti. Mnogo 154

se stvari krije u njima, ne samo informacije koje govore njima u korist, ved i određeni Hipnotički uticaji. U stvari, ako malo bolje osmotrite vidjedete da mnoge vijesti u sebi nose sugerišude i hipnotišude poruke koje se vrte kroz tekstove, mogao bih redi NESVJESNIH NOVINARA koje pišu ono što im se kaže ne razmišljajudi što sve to znači. Uostalom, morali bi bili jako dobar Psiholog koji ima puno staža na Unutrašnjem Radu kako biste vidjeli te igre do kraja. Ali.. šta je tu je. Znači, PUŠAČI odzvonilo vam je - pardon - NAM JE. Što smo pušili pušili smo, sada prelazimo na lizanje - PARDONČEK.. al ne može kulturnije. Al barem de Žene iz prve vijesti imati koristi od prestanka pušenja i samim tim misterija Ženskog Orgazma KOJI NIJE BITAN i NIČEMU NE SLUŽI de dobiti svoju svrhu. Nekad se pitam KOLIKO možemo biti ispranog mozga i koliko možemo da dozvolimo da se manipuliše na najgori način. Da ne bude zabune, NISAM protiv Manipulacije. Ustalom sjetite se teksta koji sam pisao i u njemu pisao o Manipulaciji. Ali sam PRITIV najgorih oblika Manipulacije. No, iako je ovo utopija, kada bi se prestalo sa Manipulacijom, iako je to trenutno nemogude, ni vi ne bi ste imali potrebe da Manipulišete sa drugima. Ove zabrane pušenja previše se pojavljuju i samim tim imaju jako zanimljiv "miris", a to nije miris cigarete. Prije bih rekao da je "miris" smrada Manipulacije s ciljem koji i nije tako pozitivan. Recimo, ZAŠTO NE KAŽU da je do sada isprobano preko 2500 nuklearnih proba na zemlji? Ili zašto ne kažu koja je šteta od tih proba? Pa da se onda utvrdi od čega to ljudi umiru, da li je to od cigareta ili od nuklearnih proba? Ako do sada niste shvatili da ne možete idi U VEDI PAKAO od PAKLA gdje se trenutno nalazite, onda niste ništa shvatili. Nekada se pitam da ova planeta nije kazna? Iako mi je poznato podosta informacija, koje je teško provjeriti u praksi u ovom trenutku, mogao bih redi da je upravo PAKAO i PATANJA svrha čovječanstva. Sada ostaje samo pitanje, DO KADA sam spreman da dopuštam da me NEŠTO iskorištava za svoje Ciljeve? Da li je došlo vrijeme da se UGOVOR raskine? Mislim da jeste. Raskinite UGOVOR koji ste potpisali na pogrešnom Ekonomsko Propagandnom Programu (EPP-u).

155

"JA SAM SLOBODAN" - san Somnabulista Nešto danas gledam, čitam, posmatram, pored sveopšte frke na poslu koja ima i dodira sa ovom temom o kojoj namjeravam da pišem, možda ne direktno ali ima, i primjedujem jedan određeni Mehanizam ili da to tako kažem, mnogo preciznije, jednu Osobinu koju mi ljudi imamo. Ta Osobina u sebi uvezuje nekoliko stvari, kao i svaka Osobina. Recimo, ta Osobina je Rigidnost, nekada se vidi i kao Okoštalost i koja je direktno uvezana sa Neznanjem, Nerazumijevanjem, Projektovanjem, Fantaziranjem ili ti Imaginacijom, pogrešnim znanjem o sebi i svijetu i slično (ima toga još, samo da ne bude previše, pa rekoh da stanem na vrijeme). BTW. naletih, a gdje drugdje neko na Faceu, na jednu sličicu i komentare ispod nje. I biješe mi simpatično, posmatrati tu sličicu NA KOJU SAM JA prije nekoliko davnih godina, dobro ne tako davnih, možda nekih 6 ili 7 godina, komentarisao slično, potpuno ISTO KAO I DRUGI LJUDI, iz svog Neznanja i Nerazumijevanja određene tematike, određene Simbolike, UBIJEĐEN da sam ispravan i da znam, ili ti drugim riječima da sam BOGA UHVATIO ZA JAJA. Sada, kada to posmatra, hajmo redi, drugi čovjek, ili možda bolje čovjek koji prije svega zna kada da začepi svoju gubicu i malo potraži u sebi i oko sebe moguda riješenja ne proglašavajudi sebe jedinim ispravnim TUMAČOM svega što vidi i čuje ili zna, vidim koliko sam BIO ali i JESAM u Neznanju i Nerazumijevanju da je to bolno smiješno. "Religija izaziva fatalni Fundamentalizam i može povrediti vas i ljude oko vas (nanijeti štetu vama i ljudima oko vas). Jako fin natpis na Bibliji. Lično mislim da je u pravu. Naravno, samo kod onih kojima sve izaziva fundamentalizam, kojima sve šteti. A to je upravo ZBOG TOGA što SAMI SEBI ŠTETE na svakom koraku. Da bi imali KORISTI od bilo čega, prvo MI MORAMO BITI KORISNI, tj. mi moramo imati nešto u sebi od čega imamo koristi. To nešto jeste RAZVIJANA SVIJEST koja IMA MOGUDNOST da nešto shvati. No, pošto se mi kitimo "sviješdu" to nije slučaj. Osnovni problem je upravo što MI SMATRAMO da nešto VED IMAMO, da smo sposobni za nešto, da imamo nešto u svom posjedu. To "nešto" je Svijest, Pamet, Inteligencija, Znanje. Drugi problem je u tome što smatramo da "smo pobrali svu pamet svijeta" i to svako od nas.

156

Tredi je što sebe vidimo kao Stvarne i Istinske, samim tim isključujemo mogudnost greške. I postoji još jedan, po mom mišljenju, što onda kada uđemo u određeno Učenje, isključujemo sve ostalo i toliko razvijemo nešto što zovemo Spiritualni Ego (iako ovo ne znači ništa sem da je ovaj ego usmjeren u nekom pravcu, tj. u ovom slučaju u Spiritualnost, i SADA misli da SVE ZNA). Veoma brzo zaboravimo "mudraca" ili "genijalca" koji smo bili prije spiritualnog izleta, i počnemo mudrovati o svemu oko sebe UVIJEK ZABORAVLJAJUDI da mi NISMO NIŠTA BOLJI od drugih, niti je naše UČENJE NIŠTA BOLJE od bilo kojeg drugog. Uvidjeti da NISMO NIŠTA BOLJI zahtjeva VISOK STADIJ SVIJESTI, ali prije svega ZAHTJEVA DA JE NEKO UČENIK. A samim tim BITI UČENIK to je ved STADIJ SVIJESTI. Ne možete biti Učenik na Mehaničkom Umu, na pogrešnom radu Centara, na baznom NEZANJU SAMOG SEBE. Upravo, po Asocijacijama koje mi padaju na Um, uvijek veličana Samospoznaja UJEDNO znači ZNATI SEBE u CIJELOSTI. Ne samo neko Mistično Sebe, tj. Istinsko Ja, ved i "sebe", svoj Um, svoje Tijelo, svoju Mehaničnost, Neznanje i slično. Imati Samospoznaju znači da Čovjek ZNA SEBE u potpunosti toga što to SEBE jeste. Da neko ne bi pomislio da sam ja zaštitnik Biblije ili tome slično, moram redi da ja LIČNO čitam samo neke dijelove ovog Spisa i vedinu ne. Dosadni su mi. Ali to ne znači da nemaju vrijednost. Samo znači DA JA NE RAZUMIJEM SVE ŠTO UNUTRA PIŠE. No, ono što Razumijem mi pokazuje njenu EZOTERIČNU vrijednost. Upravo tako, EZOTERIČNU VRIJEDNOST. Prije nekoliko godina, kada sam UDOSTOJIO (sa ili bez "j" - jebi ga) tu Knjigu ili Spis da počnem prelistavati, čitati dijelove i slično počeo sam pronalaziti mnoštvo stvari koje govore o Ezoteričnom Učenju u Bibliji. Ezoterično ZNAČI UNUTRAŠNJE. Za razliku od spolješnje primjene u vedini slučajeva, kada se Biblija sagleda sa Unutrašnje Istine ona ima nekoliko dimenzija. U to vrijeme, imao sam tu sredu, da sam doznao i da mi je rečeno da mi možemo ISPRAVNO protumačiti negdje oko 20 do 30 posto Biblije, i da je ostali dio skoro pa potpuno nerazumljiv SPOLJAŠNJEM Čovjeku. Pa čak i da sam Centar Ezoteričnog Učenja nema cijelo tumačenje Biblije. No, i da tih 20 ili 30 posto za koje postoji Ispravno tumačenje je dovoljno da se čovjek Oslobodi.

157

Ja sam prvi koji de naglasiti fundamentalizam, ludost, idologiju i slično što krasi Spiritualna, Religiozna ili čak u nekim slučajevima i Ezoterična Učenja. No, to ne znači da je Učenje problem, ved da je problem DUBOKO U NAMA. Ne može se tumačiti nešto takvo kao Biblija, Kuran, Bhagavad Gita, Tao Te Ching sa POLOVIČNIM ili NIKAKVIM ZNANJEM O SEBI. To je LUDOST. Imao sam tu sredu da sam usmjeren u određenom pravcu, za koji ne smijem redi da je najbolji, ali smijem redi da je ZA MENE najbolji i da mi je dao mnošto odgovora i Mogudnosti koje su drugima "uskradene". Ovo sam stavio pod navodnike, ne zato što je to istina, ved zato što čovjek SAM SEBI USKRADUJE da bilo šta zna. Kada je Rigidan, Neosjetljiv, Umišljen, Ubijeđen da Zna i slično, on je istog trena OSVIJEČEN od Izvora, tj. od Izvorišta Znanja. Obično, ljudi koji su sami fundamentalisti, koji sami imaju ta obilježja GOVORE o drugima da su fundamentalisti. Ne moram puno znati da bi ovo vidjeo. MORAM SAMO DA GLEDAM iz sebe i vidim da je ovo Istina. Ogledalo ne može da vidi ništa što ne odražava. Na isti način čovjek ne može vidjeti ništa što sam ne odražava. Ono što u sebi imam to projektujem na Spoljašnje i onda mi to Spoljašnje definiše Unutrašnje u povratku. U tom momentu nalazim se u VJEDNOM KRUGU SAMSKARE. Samim tim NIKAKVO OSLOBOĐENJE nije mogude. Da bi bilo Oslobođenje moramo omoguditi Transformaciju. Čim se vrtimo u krug NIKAKVA TRANSFORMACIJA nije moguda, itd.. itd.. itd.. Fino je reči da "to rade gangsteri iz vlade" ali gangstera u nama ne vidimo. Sljepi smo. A kada "sljepac vodi sljepca" zna se gdje oni završavaju. Zanimljivo mi je osvijestiti, ili možda je bolje redi, Uvidjeti KOLIKO NE ZNAM i koliko SAM GLUP. Jer mi u tom momentu omogudava se RAZVOJ i RAST. Ako sam Pametan, Inteligentan, Znam i slično, ZAVRŠIO SAM SA SVOJOM EVOLUCIJOM. A šta vam govore oni koje sljedite? Šta ispoljavaju u svakom momentu? Nedu odgovoriti na ovo pitanje, svako ko ima "malo sive mase u glavi" jasno zna odgovor na ova pitanja. No, nije samo ovo problem. Recimo, ono što je bitno u svom Ličnom Radu jeste da čovjek preispita sve svoje Stavove, Ideje koje ima, Koncepte ili drugim riječima sve što se u njemu nalazi i iz čega je građen. Ako u meni ima nešto što ima OTPOR prema nečemu onda upravo taj Otpor sprečava me da nešto NOVO SAZNAM i da se Razvijam i Rastem dalje. Da bi sebi omogudio Unutrašnji Napredak NE SMIJEM IMATI OTPORE jer JA NE ZNAM što gdje mogu nadi i što može da ima uticaja na moj Unutrašnji Razvoj i Rast. Prosuđivanje je također još jedna prepreka. Prosudba, Osudba, Slika o sebi, ideje koje imamo, Koncepti koje zastupamo i slično, sve su to prepreke koje ukoliko ne Osvijestimo nedemo daleko stidi. Ono što čovjek koji je došao 158

do određene granice ili Razvoja ima jeste OTVORENOST prema svemu, iako sam ne mora da je ispoljava na svakom mjestu, a to je zbog toga ŠTO ZNA GDJE SE NALAZI. No, unutar sebe on mora imati Otvorenost i Iskrenost prema samom sebi. Ukoliko to nema on ne može dalje od onog dokle je stigao. Upoznao sam podosta ljudi koji su "prosvijetljeni" i znam da je njihov razvoj zaustavljen. A s druge strane upoznao sam podosta i "neprosvijetljenih" kojima se više ni ne nadzire granica, koje su daleko ispred nas. I za kraj, uvijek se sjetim jedne izreke koja mi zapara uši kada naletim na takvo što kao danas. "Niko ne sudi oštrije i gore od Nesvjesnog čovjeka i neznalice!" izreka je malo drugačija, ali tu je negdje. Nije bez veze rečno: "Ne sudi da ti ne bi bilo suđeno" - sudom koji si sam izrekao - naravno moj dodatak. Sada, ponavljajte zamnom: "JA SAM SLOBODAN" Pamet u Glavu A DOLE ŠTA UĐE!!!

159

Onaj koji Zna Lao Ce nije rekao: "Oni koji Znaju ne pričaju, i oni koji pričaju ne Znaju". On je rekao: "Oni koji Znaju ne nude dokaze, i oni koji nude dokaze Ne Znaju." Jer, Onaj koji Zna Tao, Dharmu, Nirvanu, Nirguna Brahmana, JE TO što Zna - samo Bivanje - i to Bivanje de se, vjerovatno, ispoljiti u Zvuku Glasa ili govora.

160

Ludilo zvano: 11-11-11 Evo ovaj tekst se piše tačno u to vrijeme, tog dana, te godine, te minute.. i.. "sve je isto kao prije, samo njega nema". Baš, opet, posmatram ludilo vezano za određene datume i pomamu koja vlada među tzv. spiritualnim svijetom. Spektakularno, Nevjerovatno, Odlično. Al jako smiješno. Ista stvar kao i kada slavimo neke idole koje smo postavili i trudimo se biti kao oni. Neznanje koje caruje uzima svoj danak na svakom koraku. No, najvedi danak se uzima u tzv. "kolektivnim meditacijama" u kojima se pozivaju ljudi da zajednički meditiraju na određene dane, datume, sate, mjesece, godine ili šta ved ubjeđeni da rade "dobrobit" svojoj duši. Uostalom, neki i rade, samo ne oni koji sebe nazivaju Duhovnim. Upravo to je jedna od vedih šteta koja se dešava. No, ono što je nekom šteta drugom je korist. Tako da je "vuk sit a ovca cijela". Trebao bih iznijeti vedinu stvari koje iznosi Učenje kako bih tačno pojasnio o čemu se ovdje radi, ali to ne mogu, što zbog tajnosti, što zbog mjesta i prostora. Za neke stvari bi bilo potrebno napisati tomove knjiga. A neke stvari MORAJU se usmeno predati dalje. Upravo ovi dani, kao današnji, i tzv. koicidencije, razna scenarija su jedna od najtežih i najgorih dana za bilo koga. Ali vedina je zaštidena svojim neznanjem, a pod tim mislim na "obične ljude" koji su izvan ovih voda. Drugi su manje zaštideni, Tredi iskorištavaju jer su pod direktnim djelovanjem tih Energija a Četvrti izbjegavaju specifičnim naporima djelovanja koja se pojavljuju tih dana (Obično to krede dan prije i nestaje dan poslje). No, vedina koja plati najviše cijene su u stvari tzv. Duhovnjaci jer je njihovo znanje polovično i nemaju dovoljno jasne i precizne informacije, a sami nisu sposobni dodi do Znanja koja su im potrebna kako bi se ovo djelovanje na njih sprečilo. Stvar je u tome što BIDE ne dolazi sa RAZINE s koje dolazi djelovanje ovih Zakona, i za BIDE ti Zakoni i Djelovanja su ŠTETNI. Ali isto tako AKO ZNATE kako onda se ta Djelovanja mogu iskoristiti za Izgradnju Bida, tako da postaju KORISNI. I upravo to je ono što se kaže da neke stvari mogu da štete ali i da budu korisne. Djelovanja kao ova dolaze sa nižih astralnih razina ili sa razine određenih Zakona koji vladaju ovim Vremenom i Prostorom. Samim tim ona 161

imaju određeno Djelovanje na nas, a naročito na one koji djeluju i žive pod tim Zakonima. Zakoni NISU ISTI za sve. A to određeuje RAZINA BIDA, tj. SVIJESTI koju imamo. Kada čovjek ide u skladu sa svojim Razvojem tada on MOŽE da iskoristi djelovanja tih Energija u određnu Unutrašnju svrhu, tj. Razvoj i Rast. No, da bi to mogao iskoristiti "on mora imati zlato koje de mu omoguditi pretvaranje Olova u Zlato." Zlato je Svijest, Svjesnost koju imate, a to je razina vašeg Bida. Olovo je Ličnost i Nesvjesni Um. Da bi se ta Sila Nesvjesnog preobratila, Transformisala, moramo imati ZLATO koje de biti AGENS TRANSFORMACIJE. Tada, ako je taj Agens iznad određenih Zakona koji Djeluju ti Zakoni se mogu iskoristiti za Unutrašnji Razvoj. Ako ne, ako Agens dolazi sa tog nivoa ili nižeg TADA JE AGENS ISKORIŠTEN za te razine i Energije koje dolaze tim Djelovanjem. Kolektivna Ludila (slobodno u to uključite i tzv. "kolektivne meditacije", radnike i raznike "svijetla" i slično) upravo služe kao HRANA TIM RAZINAMA. Tj. te aktivnosti koriste upravo onima koji vladaju tim Zakonima ili onima kojima vladaju ti Zakoni. Kada dobrovoljno DATE svoju ENERGIJU i NAPOR tim Zakonima to nije povreda Zakona koji govori da NIKO NE MOŽE DA VAM NEŠTO UZME. Ali kada dobrovoljno date, ubijeđeni u razne laži i izmišljotine koje se serviraju, tada vam NIKO NIŠTA NIJE UZEO. VI STE TO DOBROVOLJNO DALI. Povreda Zakona ne postoji. I zato i kažem: "Vuk sit, sve ovce cijele!" Vuk i dalje ostaje Vuk, a Ovce i dalje ostaju Ovce. No, zašto se o tome ne priča? Zato što i sama priča nosi svoju Cijenu, ali to sada nije bitno. Bitno je da znate da ne možemo dobiti ČISTU ENERGIJU ako je čaša u kojoj živimo ved prljava i u njoj se nalazi LOŠA VODA. Svaka čista voda koja se ulije postaje nečista i štetna za nas. Sada nemam previše vremena da pojašnjavam sve stvari koje su vezane za to, sem da dam par informacija za one koji nešto kuže o ovom i pretpostavljaju što može biti. 1. Održite Svjesnost Sebe ali i Pažnju na sebi (misli, emocije, fizičke rekacije, seksualne rekacije i slično) 2. Ne IDENTIFIKUJETE se sa Procesima koji se zbivaju u vama u danima takvih DJELOVANJA. 3. Ne Identifikujte se sa sobom (mislima, emocijama, tijelom, seksualnošdu, instiktima, tj. Umom samim po sebi) 4. Održavajte Osjedaj Sebe ili Ja ili Ja Jesam. 5. Ne ulazite u bilo kakvu razmjenu Energije sa bilo kim ko je pod djelovanjem ovog Ludila. - Tj. ne dokazujte, ne pričajte o tome, ne govorite da Radite na 162

Sebi. Ako ste među takvim ljudima, držite Svijest o Sebi, tj. Svjesnost na osjedaju Sebe i De-Identifikaciju od Uma. Tako dete umanjiti djelovanje. 6. Bilo kakve fizičke rekacije koje se pojave, tipa nervoza, lagana bolest i slično, posmatrajte to samo kao reakciju organizma za koji znate da NISTE VI, ali da SVIJEST o SEBI donosi i BOLJI RAD DELIJA i SAMIM TIM TO JE LJEK. 7. Ne radite NIKAKVE KOLEKTIVNE MEDITACIJE ILI SPAJANJA jer na taj način VAM UZIMAJU ENERGIJU koju DOBROVOLJNO DAJETE. Samim tim, EMOTIVNO zadovoljstvo koje imate je NUS PRODUKT koji se daje kako BI PONOVO TO NAPRAVILI. 8. Radite svoju Praksu ili Sadhanu duplo duže nego inače i uložite doplo vedi Napor u svoj Individualni Rad - a vjerujem da znate što to znači. Ako ne znate, onda ni ne treba da znate. 9. Smanjite unos hrane u organizam na minimum - upravo ZATO POSTOJE I POSTOVI. 10. OPET BUDITE SVJESNI SEBE I POSMATRAJTE SEBE - to je jedina zaštita a ujedno i AGENS za TRANSFORMACIJU. Kasnije, ako se sjetim ili me podsjetite, nastavidu sa ovim što sam ovdje započeo, ali čim bude djelovanje malo slabije nego danas.

P.S. Keopsova piramida danas zatvorena zbog masonskih rituala. Sada vidjeh ovu vijest. Pa da je ONAKO REDA RADI naknadno ubacim. Iako ne treba previše vjerovati medijima. No, uklapa se u priču gore napisanu.

163

Život kao Smisao Sjetite se samo koliko ste se puta zapitali "Koji je smisao života?" i na kraju, bez obzira koliko se trudili niste našli zadovoljavajudi odgovor. Dok sa druge strane razno razne filozofske, new age, tradicionalne i ko zna kakve grupe, učenja i slično govore vam o smislu života sa stopostotnom ubijeđenošdu da su u pravu. Ipak, ako malo uključimo mozak, koji ionalno rijetko koristimo, uskoro demo vidjeti jednu začuđujudu istinu, stvarnost koja nas okružuje, a koja se da iskazati u nekoliko rečenica i nije nimalo mistična, kao što nam to prikazuju. Čim primite pladu, obično prvo što učiniti jeste da 2/3 plade date na kojekakve račune, koji svakim danom sve više i više ima i na kojima se na neki čudan način, koji graniči sa Isusovskom modi materijalizacije, pojavljuju razne kamate, dodatci, pfening po pfening i obično to ne vidimo dok ne pređe neku cifru koja postaje očigledna, a i tada nam jako brzo, kao neki dobri psiholozi, pojasne zašto je to tako i kako se to u stvari desilo. Na kraju ono što vam ostaje jeste 1/3 plade koju dete založiti u nešto drugo, tipa odjeda za zimu, obuda, knjige za školu, doručak klincima i vama, eventualno koja kutija cigara i kafa. Od te 1/3 koja vam "KAO" ostane sve što dete uzeti kao luksuz jeste odabir u marketu da li dete kupiti šunkaricu salamu ili parizer. I ako kojim slučajem kupite šunkaricu, bidete presretni jer de vaš želudac nadi smisao života. To je Stvarnost svakog od nas. Da li se još pitate koji je smisao života?

No idemo dalje. "Kraj EU kakvu znamo? Njemačka i Francuska crtaju NOVU mapu europe" "Ekonomska situacija u Evropi došla je na prelomnu tačku. Britanski list "Dejli telegraf" piše da su nemački i francuski zvaničnici raspravljali o planovima za radikalne promene u EU koje bi uključile stvaranje integrisanije i potencijalno manje evrozone. I britanski "Gradijan" je takođe objavio nezvaničnu informaciju da su počeli pregovore o raspadu evrozone koji samo potvrđuju strah da je "Italija prevelika da bi je spasili". - Moramo da postupamo veoma oprezno, ali ipak moramo da utvrdimo preciznu listu onih koji ne žele da budu deo kluba i onih koji jednostavno to ne mogu da budu - kazao je EU zvaničnik. Visoki zvaničnici u Parizu, Berlinu i Briselu razmatraju opciju da jedna ili više članica evrozone napuste monetarnu uniju, dok de njeno jezgro koje čine

164

najstabilnije evropske privrede nastaviti sa dubljom ekonomskom integracijom, uključujudi tu i zajedničku poresku i fiskalnu politiku. - Francuska i Nemačka su intenzivirale konsultacije u vezi sa ovim pitanjem u poslednjih nekoliko meseci, na svim nivoima - kazao je neimenovani EU zvaničnik za agenciju Rojters." Hodete redi da vam ovakav scenario nije pao na pamet???? Vratimo film još malo dalje. Kako su živjeli ljudi prije nas? Nije li bila ista situacija? Jeste, a vjerujem bide i dalje. Nisu li nas ubjeđivali da de poboljšanjem tehnologije i život da se poboljša? Nismo li popušili tu "priču" kao i svaku drugu prije te? Jesmo i pušidemo ih još. Problem nije u "priči". Problem nije u tome što neko priča jer ni taj koji priča nije ništa bolji od onog koji te priče "puši". Problem je u tome što čovjek NIKAKO da shvati da SMISAO ŽIVOTA NE POSTOJI tu gdje ga traži. I da sada ne budem kao svaki prosječni spiritualni tragatelj, učitelj, mudrac, guru ili kako li ih više zovemo, i da ne kažem da je smisao života u samospoznaji, jer ta riječ je postala izlizanija od "njihovog boljeg života" opet du ponoviti samo ono što sam rekao prije toga, SMISAO u ovom ne postoji. Pa čak ne postoji ni u samospoznaji. Ne postoji ni tu jer je Spiritualnost kakvu trenutno poznajemo, upravo odraz našeg trenutnog stanja kao i stanja oko nas. Ne možete sa nečim što je uzrok problema riječiti problem. Iako se kaže da se "trn trnom vadi" postaje očigledno da mi izgleda pogrešno trnje vadimo. Nedavno pričam sa djevojkom i ona mi kaže kako više ne vidi smisao života. Kako da više ne osjeda. A baš sam se pitao kada de to redi. Mene lično je to nasmijalo, iako znam da njoj taj tren nije bilo smiješno. Isto tako, ona nije jedna koja mi je to rekla. Kažu mi to mnogi koje sretnem. Isto tako kažu mi to oni koji su ved godinama u Spiritualnosti. Sem kada odluče da produže svoju laž koju žive. Oni malo inteligentniji mi veoma brzo kažu, nakon nekoliko razgovora kako ni Spiritualnost koju rade, koju pokušavaju da žive, nema nikakvog smisla. I da nije žalostno, shvatio bih to kao dobar vic. No, jasno mi je o čemu se radi. Ali se pitam da li su spremni da duju mnogo goru stvar od te da ni spiritualnost nema Smisao koji tražimo. PROBLEM je u tome ŠTO SMISAO TRAŽIMO U NEČEMU. Ne postoji SAMISAO U NEČEMU. To je laž koju pušimo. Ne postoji smisao čak ni u vama, ni u vašem tijelu, ni u vašem umu, ni u idejama, ni u učenjima. Smisao ne leži tu gdje ga tražite. Mantre, Maditacije, Pranayame, specijalni plesovi ili ša ved NEMAJU SMISAO. SMISAO STE VI SAMI PO SEBI. 165

Al je problem što vi ne osjetite sebe. VAS NEMA. A vas nema JER se tražite u STVARIMA oko vas. Pa bile te stvari Učenja, Ideje, Rad ili šta ved to nije bitno. Bitno je DA LI STE VI TU. Život ima svoj smisao ali on nema veze sa nama i onim što nama treba. Smisao života je upravo u tome da on sam sebe održava i to radi jako dobro. Njegov smisao je stalnom toku i daljnjem širenju po određenim Univerzalnim Zakonima. Ti Zakoni NISU NAMA U KORIST. To je ono što hrišdanstvo i mnoge druge Religije i Učenja nazivaju ĐAVO, DEMONI i slično. To nisu nikakvi likovi, entiteti ili šta ved, TO JE ZAKON EVOLUCIJE. Sve u nama što postoji, a pod tim mislim i na Tijelo i na Um je upravo produkt tih Zakona i napravljeno je sa ciljem produženja Evolucije Univerzuma. To što to mi ne osjetimo, ili što ne znamo, ili što ne želimo da prihvatimo ne umanjuje to Činjenicu i njeno djelovanje. Tu se nalazi uzrok ovog što živimo na ovaj način i što nam se to dešava. A sa problemom koji nas je doveo u problem ne možemo riješiti problem. Svijet oko nas iskazuje tačno ono što imamo u sebi. Isto tako Učenje i to najtajnije Učenje nalazi se oko nas u svemu, i sve ga odražava. Problem je u tome što čovjek ne želi da Uči. Određena Učenja tačno govore sve što i ja sam govorim i pišem. Nije ovo neka mudrost, ili supertajno znanje. No, NIKO NE ŽELI DA NEŠTO NAUČI. Život sam po sebi ima svoj smisao, ali taj smisao nije u onom što mi mislimo da jeste. Smisao nije u Umu i Tijelu, jer i jedno i drugo je napravljeno od određene supstance koja je upravo određeni Zakoni oko nas. No, da bi postojao Smisao mi moramo biti sposobni uvesti drugu Supstancu, ili druge Zakone koji su i dalje Zakoni ali Višeg Reda. No, sada Učenja, Tradicije i ljudi koji ovo znaju ne mogu da ovo prenesu dalje, jer LJUDI OVO NE ŽELE DA ZNAJU. Oni imaju svoja Ubjeđenja, Mišljenja, Ideje, Fantazije koje smatraju stvarnima. Oni imaju "slobodnu volju", "bog ih miluje po mudima" i slično. I sve dok traje to ubjeđenje bide sve gore i gore. Stvari više nisu crno bijele, a ni sive. Ved su postale potpuno CRNE. Obično dižemo frku na Tajna Učenja, Grupe i slično što stvari taje, a upravo ih taje jer nema KO DA IH ČUJE. Nekolicina koja ovo traži, koja razumije da stvari nisu takvim kakve im se predstavljaju, ONI DOĐU DO TIH UČENJA ili ZNANJA. Ostali dobijeu ostatke, upravo kao što vi svoje kudne ljubimce hranite ostatcima hrane koju jedete. I onda se pitate što ti kudni ljubimci nisu zadovoljni. Na isti način, hranidbeni lanac se nastavlja i vama se daju ostatci samo vi mislite, kao i vaš pas, da je to sve što postoji. Pa draga blogerska gospodo, hranite se ostatcima, pripremaju vas za zimnicu. Pazite, ja nisam teoretičar zavjere. Dapače, ti likovi su mi isto Somnabulisti kao i bilo ko drugi ko ne shvata o čemu se radi. Oni su dobili neke informacije, s 166

kojima trguju kao recimo Dejvid Ajk i njemu slični. Dobili su svojih pet minuta slave, imaju cjenovnike i to je to. Ostali likovi koji imaju blogove, sajtove, forume i ko zna što, samo prepričavaju pričice koje su čuli, izmišljaju nove pričice, trguju neznanjem i slično. Ni od njih nikakve koristi sem da pojedince koji su krenuli u Razbuđivanje skrenu u drugom pravcu. Smiješno je koliko ljudi koji su krenuli ka nekom Unutrašnjem Radu, sada nebitno kojem, je upravo skrenuto sa tim pričama ili teorijama sa Puta ka Sebi. Smiješno je pomisliti da neko može da IQ 100 ili čak i 140 da izigra igrače koji igraju igru ved par hiljada godina. No, isto tako je smiješno pomisliti da oni ne mogu da se izigraju. Ali ne na načine koji su oni smislili. Ved na načine KOJI ONI SAMI KORISTE KAKO BI SE IZVUKLI iz mašine Univerzuma. Ali ne možete koristiti te načine jer vam ONI NE DOZVOLJAVAJU DA IH KORISTITE. Ako ja bježim iz zatvora, nikako mi ne ide u korist da svi zatvorenici znaju da ja bježim iz zatvora, bez obzira koliko to čudno izgledalo. No, okupidu njih par za koje mislim da imaju sposobnost da mi pomognu kao i da ja njima pomognem da lakše organizujemo bijeg uz pomod nekog ko je ved izvan zatvora. Ostalima du zamazati oči sa pričom o vjednoj slobodi, univerzalnom zananju i informacijom koja liči recimo na ovo: "Vi ste ved slobodni, imate svijest, slobodnu volju. Ključ toga je da to koristite. Morate se ubjediti da ste slobodni, imate slobodnu volju i početi živjeti tako! Evo vam dokumentarac "Tajna", Zeland, Cajtengeist, i slične MUDRE i donedavno TAJNA znanja da ih iskoristite da se iščupate i počnete koristiti svoj potencijal." I POJEDINCI koji su navikli da im neko nešto servira, kao što im je servirana cijela igra koju sa osmjehom ližu i popuše, prihvataju TAJ DAR koji je u stvari PUT U PAKAO. Od takvih ljudi, svi koji nešto znaju, bježe ko "đavo od krsta". Jer to je kao da u šuplju posudu ulijevate vodu. NEMA ŠTO DA primi znanje koje se daje. A uzalodno davati Znanje jeste smanjenje istog za one KOJI MOGU DA PRIME ZNANJE. No, to sada nije bitno, jel tako? Smisao, jel tako? Kao što rekoh, Smisao nije u Životu, niti od Života, Smisao je od Unutrašnjeg Bida. Ako mislite da ga ved imate, izgubidete ga. Ako mislite da ga nemate, Nemate ga. Šta dete misliti? Najbolje je ništa. Ved da krenete u Stvaranje Unutrašnjeg Bida. Jer to koje sada "imate" nije vaše, niti ste vi to bide. To se lako da provjeriti. Al to du ostaviti vama. Podosta tekstova sam napisao o tome i imate prilike da ih nađete i proučite. 167

Da bi ste dobili nešto više od toga što sada imate, morate uložiti sve. Ne možete uložiti samo dio. I sve dok ne uložite sve nedete ništa dobiti. To je igra Sve ili Ništa. Ali ako ste spremni uložiti sve, čak i svoj život i svoju dušu, dobidete nešto mnogo vede i više od onoga što i u najluđim snovima možete zamisliti. To recimo shvatamo u svakodnevnom životu, ali mislimo da je Spiritualni izuzet tog pravila. Smiješno je kako smo ubijeđeni da je nešto izuzetak od nečeg drugog. NEMA IZUZETAKA. Smisao Života mora dodi IZNAD samog ŽIVOTA. Ako živite po pravilima Života SMISAO, koji je IZNAD ŽIVOTA, nema U ŠTA DA SE SPUSTI. JER NEMA VAS. Spiritualan Život može imati Smisao samo onda kada manifestuje Više Zakone na ovoj razini, a da bi se oni manifestovali morate BITI POSUDA koja MOŽE DA IH PRIMI. Otuda i potreba za određenim Pravilima koja se moraju poštovati kako bi se ti Zakoni Manifestovali. S druge strane, kada bi Spiritualni Ljudi znali koliko ne shvataju SRŽ Učenja koje sljede, to bi vedinu dokrajčilo. Bez SHVTANJA te SRŽI ne možete daleko. Imitacija omoguduje jednu razinu, ali ne i dalje od nje. Da bi se išlo dalje mora biti Razumijevanje, Znanje, Informacije koje to mogu da omogude. A to ne shvatate jer mislite da vam je sve rečeno. A ništa vam nije rečeno. Kaže se samo određenim ljudima, ali ne na način na koji mislite da se kaže. Da dođe neki sijedi starac pa vas pogladi po pametnoj glavici (muškarci: ne mislim na donju pametnu glavicu) i kaže vam Univerzalnu istinu. "Tražite i dobidete, kucajte i otvoride vam se." A vjerujte mi ni ovu izreku dovoljno ne poznajemo. Stoga oprezno i sa njom. Unutrašnji Život i Razvoj ima mnogo veda Pravila i Zakone od oni koje ima Spoljašnji. I ne možete mu pridi na način na koji prilazite Spoljašenjem Životu. Upravo zbog toga vedina ne dođe do kraja, tj. ne postignu Cilj. Kada se shvati Smisao, onda on mora početi da se Živi. Sjetite se Manifestacija. I u tome postoji Zakon. Kada bi ljudi znali šta ih sve očekuje ulaskom u Unutrašnji Razvoj, vedina bi odustala. Zato se i sve ne govori. Ved se na neki način Manipuliše sa tim s Ciljem da neko uđe. A kada uđe, vrata za njim se zatvaraju. Ili bolje rečeno, Stepenice iza njega se ruše. I nema više povratka nazad. I htjeli ili ne, OPET je u pitanju SVE ili NIŠTA. Toliko za sada. Ugodan dan vam želim. 168

I ne brinite previše o datumima, kao ovaj današnji i slično, jer to ne važi za ljude koji Rade na Sebi. Za njih važe druga pravila. Eto to je još nešto što malo ljudi zna.

169

Vuk dlaku mjenja ali ČUD... .. iako je ovo uvreda za vukove, koji su po meni jako fine životinje, no neke navike koje ima ponekad posluže kao primjer ili način da se prikaže neka ljudska osobina. Zato MOJE IZVINJENJE Vukovima, pa čak i onih Ljudskim Vukovima koji taj naziv nose iz sasvim drugih pobuda, tj. Istinskim Ljudima koji nose neke DOBRE i POZITIVNE Vučije osobine. Iako mi je igra svakim danom jasnija i iako mi je jasno, a nisam teoretičan zavjere, da sve ide BAŠ po planu po kojem treba da ide, ne mogu da se ne začudim koliko to postaje očigledno i koliko se te "Hijene" više ne skrivaju. (Da jako fin naziv za ovakve ljude. Baš kao Hijene, i naravno moje izvinjenje Hijenama.) Jutros "otvirim" Blic i pogledam samo nabrzinu neke od naslova, kad ono: SAD obnavlja pomod Palestincima "Palestinci de dobiti 200 miliona dolara pomodi od SAD, nakon što je članica odbora za spoljne poslove američkog Kongresa iz Republikanske stranke Ileana Ros-Letinen odlučila da više ne zadržava taj novac." "Ona je obavestila administraciju američkog predsednika Baraka Obame da više nede blokirati 50 miliona dolara za ekonomsku podršku palestinskim bezbednosnim snagama i 148 miliona dolara za drugu pomod." I nasmijem se na tu vijest. Jer mi je jasno da se sada politika mjenja, ali samo naizgled. Sjetite se rekli smo "Vuk dlaku mjenja ali ČUD nikada!" I onda naletim na sljededu vijest: SAD spremne da sarađuju sa islamističkim grupama "VAŠINGTON - Američka državna sekretarka Hilari Klinton pozdravila je talas protesta u arapskom svetu poznat kao “arapsko prolede” i saopštila da su SAD spremne da sarađuju sa islamističkim grupama u regionu, kao što su one koje su nedavno odnele pobedu na izborima u Tunisu. Klintonova je u govoru na Nacionalnom demokratskom institutu u Vašingtonu istakla da “nisu svi islamisti isti” i da SAD žele da se u Tunisu uspostavi demokratija. - Nije nam važno kako se stranke zovu, ved šta zapravo rade. Uvredljivo je, opasno i pogrešno misliti da muslimani vernici ne mogu da napreduju u demokratiji - rekla je ona." Dajte, ko još vjeruju u vašu "demokratiju"??? Očigledno samo američka isprana javnost.

170

Jako fin način da se promjeni tzv. "politika" djelovanja i postigne se cilj koji su odavno naumili. Al ovaj put na malo drugačiji način. No, ne nepoznat način. Da bi ostvrili Cilj koji smo odavno ispred sebe stavili moramo IZAZVATI određenu KRIZU koja odgovara TAČNO PUTU do dolaska ka CILJU koji smo zacrtali. I upravo ovi njihovi načini odgovaraju toj igri. No, pošto ljudi ne razmišljaju i ne koriste čak ni onih 5% mozga koji bi trebali da koriste IGRA je veoma laka za igranje, samo im serviraš određen plan, igricu koju oni fino i zvučno POPUŠE. Da se razumijemo, ovo nije nepoznato, mislim na igru, kao što sam rekao. Nepoznata je samo onima koji NIKADA NISU NI RAZMIŠLJALI a ostalima koji koriste mozak ovo je JASNO i GLASNO. Ako poznajete Manipulaciju i Laž te poznajete načine na koji se Manipulacija i Laž mogu servirati i upakovati onda DOBRO POZNAJETE i igru koju ove "hijene" igraju. Ofucana je i stara. Ali koliko vidim još uvijek prolazi. S druge strane, tj. sa ove naše strane čitam javnu tajnu koja je svima očigledna ali NIKO ne reaguje na nju. Isto tako jedna igra Manipulacije ali ovaj put sa pojedincima. Trpe Mobing i piju ljekove za smirenje "GRADIŠKA - Navode više radnika gradiškog Doma zdravlja, prvenstveno medicinskih sestara i spremačica, da su izloženi poniženjima rukovodstva, najkonkretnije je iznela Violeta Stojčevid Butorac u pismu „EuroBlicu“. Ona tvrdi da je, nakon deset godina rada u ovoj ustanovi bila prinuđena da napusti posao “zato što je bila žrtva neviđenog mobinga”. - Samo petnaestak dana nakon spontanog pobačaja, po povratku na posao, morala sam u Novoj Topoli istovarati klade za ogrev. Molila sam glavnu sestru Vesnu Matavulj da me poštedi, ali nije vredelo. Godinama sam trpela poniženja, omalovažavanja, uvrede... Mnoge moje bivše kolege nisu u boljoj situaciji, ali niko ne sme javno da progovori, jer tamo vladaju strah i mobing najgore vrste - ističe Violeta, koja je radila kao spremačica." Poznato??? Naravno da jeste. A u kojoj to firmi nema Mobinga??? Znam da neke firme to nemaju, ali to je možda 5 % firmi oko nas. Ostali "nemaju" Mobing, barem tako kažu, iako LAŽU. Mobing je popularni naziv za ono što se ved odavno zna. Manipulacija, Pritisak, Optuživanje, nabacivanje osjedaja Krivnje i slično, ali ovaj put na radnom mjestu. No, dobro. To su fine vijesti koje sam danas našao. No, one su jako zanimljive za nešto drugo, sem onog što govore i što planiraju. Jasna je igra i 171

način igre. Još samo da kažu: "Ne mrzi igrača, mrzi igru" i bide sve OK. "Koka Kola, Malboro i Viski i prodali smo muda pod bubrege koju nazivamo Demokracija". S druge strane postavlja se pitanje, a ovo pitanje treba da se pita svaki čovjek koji je DUBLJE krenuo u Igru na Sebi ili kako to neki zovu Rad na Sebi, iako je Igra mnogo viši oblik Rada. Pitanje je: Da li ste spremni na igru Manipulacije i Laži u svijetu u kojem se nalazite???? S opasnošdu da se prosječan Spiritualac na ovo naježi, dobije moždani udar ili srčanu aritmiju, moram vam redi da AKO VI NISTE na to spremni, ONI JESU. Tačno se zna koje, recimo, riječi u tekstu treba da se naglase kako bi dobile određeni uticaj, koja boja da se stavi i slično. A to je MANIPULACIJA. Pogledajte koje riječi sam naglasio u zadnjoj vijesti o Mobingu. Pošto mi UVIJEK započinjemo proces razmišljanja ASOCIJACIJOM dovoljno je vidjeti da vedina ljudi NE MOŽE osvijestiti svoje Asocijacije a naročito da ih vidi uzrokom SVOJE LIČNE MANIPULACIJE tj. Manipulacije koju neko korisit nad njima. I to je prvi problem. Drugi problem je mnogo dublji. A to je problem tzv. Identiteta. Mi imamo pogrešan Identitet, ono što bi u Radu nazvali Identifikovani smo sa pogrešnim "ja". A još gori problem nije u tome ŠTO SMO IDENTIFIKOVANI ved ŠTO NEMAMO NI IZBOR da li demo biti Identifikovani ili ne. To je PROSTO DEŠAVANJE, to nam se dešava. Spomenuo sam određeno PITANJE. "Da li ste spremni na igru Manipulacije i Laži u svijetu u kojem se nalazite?" Vjerujem da vedina nije, a opet upravo ta vedina je pod Manipulacijom ALI I SAMA Manipuliše. Nama se Manipuliše svaki dan, svaki tren. Ovaj tekst je Manipulacija s određenim Ciljem. Isto tako MI MANIPULIŠEMO svaki tren, ali NESVJESNO. No, to ne smanjuje Odgovornost. Ali stvar nije u tome da li dete Manipulisati ili dete biti Manipulisani. Stvar je u tome da NISMO SVJESNI da to radimo. Rad naglašava da čovjek mora da osvijesti Manipulaciju koju sam radi. I obično u POČETKU Rada se naglašava da je bilo koji oblik Manipulacije loš i nepoželjan. No, kasnije, kako čovjek se razvija on počinje da shvata da AKO on ne Manipuliše Manipulisati de sa njim. Stoga sljededi stadij jeste naučiti Manipulaciju. No, pošto ste posmatrali Manipulaciju koju ste nesvjesno radili sada imate Znanje i Iskustvo. To Znanje i Iskustvo vam daje mogudnost da JAKO DOBRO Manipulišete, jer ako poznate Manipulaciju kod sebe, onda poznajete kod svakog. No, postoji jedna JAKO BITNA RAZLIKA. Prva je, ovaj put Manipulacija MORA BITI SVJESNA. Druga je, morate znati MOTIV i on mora biti u SKLADU SA EVOLUTIVNIM ispoljenjem. 172

Trede je, morate znati GDJE SE NALAZITE i stoga koristiti Manipulaciju na ispravan način. Tj. ako se nalazite među ljudima koji su Nesvjesni, ne možete dopustiti da oni vama Manipulišu. Čim to ne možete dopustiti morate BITI Svjesni Stanja Svijesti oko vas i BITI SPREMNI da Manipulišete kako vi sami ne bi upali u određenu Manipulaciju. Vjerujem da je ovo pomalo čudno i da možda imate Reakcije na ovo što pišem. No, Spiritualnost ili drugim riječima Ezoterični Rad ne može biti Rad ovaca koje vjeruju u Raj poslje smrti i bajkovite prikaze Spiritualnosti i svijeta u kojem se nalazite. Ako osvijestite i radite sa Manipulacijom onda dete i sami uskoro dodi do ovog zaključka. Naravno, ja ne govorim o tome da Manipulišete stalno i svugdje i da vam to postane temelj života. Govorim o tome da morate znati KADA I GDJE da vi preuzmete tu igru i da ne dozvolite da vi postanete igrani. Nijedna stvar nije samo dobra ili loša, ved je I dobra I loša. I ovisi o NAČINU na koji se sa njom postupa, tj. o MOTIVU koji stoji u pozadini. Jednom sam u Radnim Grupama dao zadatak, koji oni naravno su veoma brzo zaboravili i jedva dočekali da prekinu da ga rade, da posmatraju svoje SVAKODNEVNE MOTIVE koji ih tjeraju na bilo koju Akciju-Reakciju. u Nekim oblicima Rada to je poznato i pod vježbom "posmatranja malih 'ja'" koji se svaki čas izmjenjuju. Ako recimo uzmete ovu vježbu i radite je sedam dana, uskoro dete vidjeti, i to DIREKTNO VIDJETI što govorim. Ali ta vježba IZAZIVA MUČNINU koja je sa stanovišta Osveštavanja Čovjeka izuzetno POZITIVNA. Jer vam pokazuje ŠTO VI TO JESTE, ali ne u mistično-prosvjetljenom obliku, ved u tome da vas suočava sa SMETLIŠTEM koje nazivamo SOBOM. Manipulacija nije loša ako se nalazite u svijetu Manipulacije. Ona postaje LOŠA onog trenutka kada je pogrešan MOTIV iza nje. Na isti način, nož nije loš ako je iza njegove upotrebe DOBAR Motiv, ali ako je LOŠ Motiv nož postaje smrtonosno oružje. Pošto živimo u svijetu Manipulacije, Laži, Obmana (ne ovo nije predsjednik amerike, iako je jako brlizu), Zloupotrebe NESVJESNOG čovjeka i slično, Čovjek u Radu ili ti ŽIV Čovjek, mora da nauči kako da iskoristi to u svoju korist a ne na svoju štetu. Tada se javlja određena potreba da se nauči sve što je potrebno, ali i da se zna MOTIV onog što morate činiti i ZAŠTO je to potrebno. Opet, morate IMATI POD KONTROLOM to znanje o Manipulaciji i ne smijete postati Manipulator izvan kontrole ili sa pogrešnim Motivima. Morate znati KADA i GDJE koristiti Manipulacije i u KOJE svrhe. Teško je u jednom kratkom tekstu pojasniti sve ovo ako nemate ved svoje iskustvo o tome. Naročito je teško dati sve što treba da se zna onom koji tek 173

počinje da proučava sve to. Stoga, ovaj tekstid je samo nešto kao napomena, instrukcija da obratite pažnju i malo više razmišljate nego inače i u ovom pravcu. Sve što je pogrešeno pogrešno je jer IZA toga STOJI POGREŠAN ČOVJEK. I najgora stvar može biti POZITIVNA I ISPRAVNA ako iza nje STOJI IPRAVAN ČOVJEK. A pitanje od milion dolara je: Što je to ISPRAVAN ČOVJEK????

174

Dobra ili Loša Odluka - Svjesna Odluka Nedavno me je neko upitao "Kako znam da je Odluka koju sam donio ispravna?" To je jako zanimljivo pitanje. Prije svega moramo znati da odluke koje donosimo potiču iz mnogo dubljeg nivoa od onog koji nam na prvi pogled pada u oči, tj. potiču iz određene sfere Svjesno-Nesvjesnog koji je vezan sa određenim Programima koji su u nama duboko skiveni i određuju naš odnos prema cijelom životu, ali i sam život koji živimo. Svako Učenje ima svoj naziv za ovo, neki to zovu Samskarama, drugi Vasanama, tredi Kauzalnim Uzrokom, četvrti Kodom, ili kako sve ne. No, ono što je zajednično je upravo to da svi se slažu da ono što jesmo u ovom trenutku kao ljudska bida je negdje uslovljeno na određenoj razini. Naravno, ovo ved dodiruje neke druge sfere koje mi nazivamo Slobodna Volja što na neki način direktno negira to što nazivamo Slobodnom Voljom, ali to što tako nazivamo jeste upravo nedovoljno poznavanje Zakona, onog što jesmo, što nas čini, kvalitet Uma i uopšte što je to taj "um" i slično. Poznavati te stvari znači da je čovjek veoma dobro upoznat sa onim što ga čini i što on jeste kao čovjek. Pa čak bih mogao redi i kao Bide, bez da ulazim u Tradicije koje govore o mnogo višim stanjima i Istinskoj Prirodi.

Lako je mudrovati o tome da smo mi ova ili ona Bida, sa ovim ili onim sposobnostima, da smo ved prosvjetljeni ko božidne lapice i da SAMO to trebavamo shvatiti. Problem nastaje onog trenutka kada se razbudimo od Sna o Ljepom Buđenju i shvatimo da živimo duboko u kanalizaciji. Da mi jesmo sve to što se kaže da jesmo, pa šta? Ako to ved jesmo kako onda to što jesmo ne odrazi se na naš život, na odnose, na relacije između svijeta i nas, na naš unutrašnji život? Sve te bajke o visokom porijeklu, o "spiritualnoj plavoj krvi" su samo bajke jer mi i dalje imamo svakodnevne probleme koje ne možemo i ne znamo da riješimo. Odluke koje donosimo su tačno u skladu sa onim što jesmo duboko u sebi, i one ne mogu biti drugačije od onog kakvi smo mi sami. Ako to još nismo shvatili to znači da NISMO ni Posmatrali sebe. Sve Odluke su obojane sa našim unutrašnjim i spoljašnjim Strahovima, Idejama koje imamo o sebi i svijetu oko nas, o Idejama koje imamo o ljudima oko nas, sa Konceptima sa kojima posmatramo svijet, sebe i druge, sa Asocijacijama koje imamo o sebi i svijetu i drugima i slično. Ako želimo da znamo zašto živimo kako živimo onda samo

175

treba da bolje Posmatramo sebe. Uskoro demo vidjeti što je to u nama što nam određuje način na koji živimo. Ali Posmatranje sebe mora biti što objektivnije i bez previše prosuđivanja. Kada poznajemo sebe u nekoj mjeri možemo da vidimo zašto neke Odluke donosimo onako kako ih donosimo, zašto volimo nešto ili nešto drugo ne volimo i da to farba naše odluke, da Koncepti koje imamo o životu i životnim situacijama daju svoj sloj farbe na Emotivno Voljenje i Nevoljenje. Da shodno tome Instiktivni Strahovi i bojnazni, želje za prihvatanjem i pripadanjem daju dodatni sloj farbe i na kraju da seksualnost daje finalnu boju Odlukama koje donosimo i načinu na koji živimo. No, kada čovjek krene sebe da proučava tada mora da shvati da ono što je do tada bio više ne smije da ima uticaja kao prije i da to sve mora da prouči i da izmjeni u skladu sa Učenjem koje je preuzeo da Uči (da ne kažem Sljedi jer to nije isto). Zbog toga mnoga Učenja govore da morate da ih prihvatite u potpunosti i da ne mješate Učenja. To je jedan od razloga a drugi je da je svako Učenje Koncept. Ovaj drugi razlog je malo teži za shvatiti jer mi vjerujemo da ništa nije Koncept ved da je to što nazivam Konceptom Stvarnost i da stvari jesu upravo takve kako ih Koncept pojašnjava. Otuda i mnogo sukobi među Učenicima različitih Učenja, otuda sukobi među religijama, otuda sukobi u Spiritualnosti. Koncept samo objašnjava Stvarnost na određen, njemu svojstven način. Pa bio taj Koncept Tantra, Yoga, Četvrti Put, Meditacija ili ko zna što, nebitno je. To je i dalje Koncept, Ideja, način da se prezentuje Stvarnost za određeni kvalitet Uma koji se nalazi u određenim Učenjima. Odluka koju donosimo je uvijek odluka sadržana Idejama, Asocijacijama, Konceptima, Mišljenjima, Voljenjem i Nevoljenjem Emotivnog Centra, potpomognuto Seksualno-Instiktivnim reakcijama. Ako to znamo, pa barem i Infrmativno u početku, tada možemo da znamo da svaka Odluka je samo Odluka upravo na tome što sam nabroja i da sama ne mora biti ili može biti ispravna, ali OPET u određenom razmjeru u odnosu na ono nasuprot nje. Kada određeno Učenje prihvatimo kao Koncept koji demo da "sljedimo", tj. da ga Učimo i samim tim mjenjamo sebe, tada moramo prihvatiti ono što nam to Učenje govori o Stvarnosti i živjeti na taj način sve dok mi SAMI za sebe ne prepoznamo Stvarnost i ne počnemo da je živimo, tj. da živimo Autentično ono što Jesmo ne oslanjajudi se na tumačenja i Koncepte Učenja. Jer upravo to je Cilj svakog Učenja. Dovesti Čovjeka do osjedanja Sebe, Znanja o Sebi, do njegove Autentičnosti koja de da se ispolji na određen način jedinstven samo njemu. 176

Jer Stvarnost koja mi Jesmo upravo se ispoljava kroz nas na nama svojstven način i stoga ne može biti ispoljenje Stvarnosti na isti način kod svih. Zato mnogi Budni Ljudi ne liče jedan na drugo, ne mogu da liče jer struktura kroz koju se Stvarnost ispoljava jesinstvena je za svakog od njih. Da toga nema, onda bi oni bili potpuno stopljeni sa Stvarnošdu i samim tim Ona ne bi mogla da se ispolji na ovoj ili nižim razinama od njene osnovne razine jer ne bi bilo NIČEG kroz ŠTO BI SE ONA ISPOLJILA, ne bi bilo Strukture Ispoljenja. To je kao da želite napraviti Autentično Ispoljenje mase stakla, tj. bit stakla tako da nemate nikakvu matricu ispoljenja, odnosno da ne napravite ništa od te biti stakla, tipa čašu, šoljicu, prozor ili šta ved. Cijeli Univerzum je ispoljenje Strukture Apsoluta ili Istinske Prirode, samim tim shodno Strukturi ili Matrici Ispoljenja ta Svijest se Ispoljava sukladno sa tom Strukturom ili Matricom i može samo tako, bez obzira koliko to bilo komplikovano ili jednostavno. Na isti način Odluka koju donosimo uvijek je u skladu sa Struktorom onog što nas čini Jedinstvenima, bili mi Svjesni ili Nesvjesni. Ako smo Nesvjesni Odluke de uvijek biti u skladu sa tom Strukturom, a ako smo Svjesni one de uvijek biti u skladu sa tom Strukturom. I to je to laički rečeno. Sada, ako shvatamo našu Nesvjesnost, tj. ono što čini naš život samim tim mi shvatamo Strukturu ispoljenja Prirode na ovaj Jedinstven način koji nosi vaše ime i prezime. Ali samim tim ako shvatamo to više ne možemo da se nazovemo Nesvjesnim Čovjekom, ved Čovjekom koji je Budan ili Čovjekom koji se Razbuđuje. A čovjek koji se Razbuđuje ili Budi uvijek ide u skladu ili sa Učenjem ili sa onim što osjeda ili Zna da on Jeste. I upravo to je njegova Jedinstvenost koja de se i ispoljiti kroz Odluku. Samim tim može li Odluka biti pogrešna? Ako ispred mene stoji ogledalo i ogleda me, mogu li onda da zamjenim potiljak sa prednjim dijelom glave, ili da ne vidim da sam obukao košulju umjesto majice? Na isti način ako poznajem svoju Prirodu, ili Informativno znam ono što mi Učenje govori da sam ja u svojoj Prirodi mogu li onda donijeti Odluku koja je suprotna tome? Naravno da mogu, ali tada ne Učim niti se trudim da Učim. Ali ako se trudim da ispoljim u sebi Učenje i da samim tim Upoznam Sebe, shodno tome znam da Učenje kaže da sam Nesvjestan, da Odluke donosim na Asocijacijama, Idejema, Konceptima, Voljenju i Nevoljenju, Seksualnoj privlačnosti ili odbijanju, Instiktivnom samoodržanju onda ZNAM da moram da prema svakoj Odluci pristupim krajnje Odgovorno i da OSJETIM u ODNOSU NA UČENJE ILI ISTINSKU PRIRODU tu Odluku koju donosim i da je U SKLADU SA TIM I DONESEM. Samim tim Odluka donešena na taj način JESTE ISPRAVNA ODLUKA. 177

Svaka Odluka koja je donešena u skladu sa Prirodom Sebe pa bila ona dobra ili loša na razini materijalnog tijela JESTE DOBRA ODLUKA. Zato što mi u tu Odluku uključujemo mnogo dublju razinu od one povrišnskonesvjesno koju svaki dan donosimo. I naravno primjer: Ako sam u situaciji da moram donijeti Odluku o poslu koji radim jer više ne mogu da podnesem pritisak koji osjedam a znajudi sve ovo što sam gore napisao, onda prvo što činim jeste da sagledam da li pritisak koji osjedam dolazi možda od mene ili moje nemodi da se suočim sa onim što se oko mene događa. Obradam Pažnju na svoje Reakcije, Ideje, Koncepte, Stavove, Sviđanja i Nesviđanja, Voljenja i Nevoljenja, itd. i Posmatram kada se to javlja, gdje, s kim, u kom odnosu i slično. Uskoro sagledavam da je posao takva kakav jeste, niti težak niti lak. I da je moj problem u stvari što nemam dovoljno prostora i vremena da radim ono što hodu i da svaki čovjek oko mene ispoljava sebe na način na koji se ispoljava i da mi njihovo ispoljenje smeta što mi govori da ja reagujem na to što je neko nervozan dok radi, što je neko aljkav, što je neko bolji od mene i što ja nisam najbolji na poslu, što me dovoljno ne hvale ili što sam neprilagođen, ili što ne volim taj tip ljudi, ili što mrzim što sam u zatvorenom prostoru ili tome slično. JASNO Percepiram što to ulazi u želju za promjenom posla bez obzira o čemu se radi, da li je to loše ili dobro i slično. Tada uviđam da sve to boje moji unutrašnji sukobi i reakcije i da stvarnost na poslu i nije tako loša ved da sam je ja obojao pretjeranim Unutrašnjim Uvažavanjem ili kako bi se to reklo svojom Egoističnošdu. I u skladu sa Radom i samim sobom primjedujem da je ta situacija IDEALNA ali samo ako u nju UNESEM RAD NA SEBI jer mi on pomaže da SEBE OSVIJESTIM u odnosima sa ljudima na poslu. Ali i shvatam da ako donesem Odluku da napustim taj posao, SEBE UVIJEK SA SOBOM NOSIM i da de slična situacija, prije ili kasnije, pojaviti se na drugom poslu, ali odlučujem da du na vrijeme da uložim napor u njeno posmatranje i suočavanje sa sobom i životom. Tada shvatam da mogu da Odlučim bilo šta JER JASNO RAZUMIJEM O ČEMU SE RADI i samim tim imam mogudnost da to promjenim. I shvatam da je svaka odluka DOBRA JER JE DONEŠENE SA SVJESNE RAZINE u kojoj sam sagledao i jedno i drugu stranu a ne samo ili ovu ili onu stranu jer sagledavanje I JEDNE I DRUGE strane je mnogo viša razina od one na koji sam svakodnevno navikao. Ako ovo razumijem svhatam da nema pogrešne Odluke ali samo onda kada JA IZA NJE STOJIM, tj. kada iza nje stoji SVJESTAN ČOVJEK. Naravno, nemojte sada pretjerivati da niste dovoljno svjesni, da ne možete i slično jer to je OPRAVDAVANJE da nikada ni ne dođete do tog 178

Svjesnog Čovjeka. A Rad je upravo IMITACIJA BUDNOG ČOVJEKA s CILJEM da to i sami postanete. A ako to želite postati onda se malo više potrudite sem da kukate i da se izvlačite od Svjesne Odgovornosti (ne tzv. Ozbiljnosti kojom vas truju svaki dan). Znači, da zaključimo. Dobro je ono što me Razbuđuje, Loše je ono što me Uspavljuje. Dobro je ono što me čini Svjesnijim, boljim, razumljivijim Čovjekom a Loše je sve ono što me čini lošijim, nesvjesnijim, narazumljivijim, nesavjesnim i slično. Dobra Odluka je ona koja je u skladu samnom, sa Svjesnim dijelom u meni, pa makar i ona se pokazala kao loša u određenom odnosu ili životnoj situacije. Ovo morate shvatiti. VI MORATE ŽIVJETI SEBE ne životne situacije, rekacije.. itd. Upravo u odnosu na to Odluka koja je donesena na taj način je DOBRA ODLUKA. Jer je sagledana na drugačiji način od Svakodnevnog Nesvjesnog. Vi ste Cilj, samim tim ako odluka dolazi iz tog Cilja onda je ona DOBRA i Poželjna. Na kraju, dete donositi sve više i više Ispravnih Odluka koje de se odraziti na vas i vašu okolinu i sve de biti u skladu sa njima. Tajna je u tome da VAŠE UNUTRAŠNJE STANJE KREIRA ODREĐENU STVARNOST. Htjeli vi to ili ne. U ovom slučaju kako ga kreira tako i na nju reaguje. Kada se ovo razumije, život postaje određena vrsta igre u kojoj igrate sovju ulogu, ili je mjenjate kada mislite da više nije poželjna. I uvijek vam se pokazuje što je sljedede na što trebate obratiti pažnju i raditi na tome. To je mnogo šira verzija Rada na Sebi od ove koja se uči na početku.

179

Jebu nas, al HUMANO!!!! Današnji dan je pun "iznenađenja". Tipa: "Grčka pred bankrotom, a narod izlazi na referendum" ili tipa "Europa se ČUDI što Grčka odbija kreditiranje" (ili šta ved). A onda "Lejdi Gaga otvara sirotište" - dobro je da nije sve uvojila - ili "Džon Bon Džovi otvorio humanitarni restoran" - u kojem de ljudi pladati za hranu onoliko koliko imaju - ZANIMLJIVO. (Ove vijesti imate na sajtu BLIC novine, da ne kopiram linkove.) Neke Asocijacije su mi zanimljive, neke su čita reakcija, ali kako god, Asocijacija je Asocijacija, nekada je ne treba uzeti za ozbiljno (dobro de, možda više puta), a nekada one znaju biti jako korisne. Kako god da se okrenemo, spreda ili zguza, najebemo. A uvijek najebemo oko modi, novca, dominacije i onda da si zamažemo oči odjednom dobijemo izljiv HUMANOSTI. Znate li ovu riječ? Često je čujemo ovih dana dok grcamo u smradu koji se širi oko nas. Ne moramo tražiti riječnik kako bi vidjeli što znači ova riječ. HUMANost - HUMAN (čovjek, ljudi u množini), ali nekako smo zaboravili što je osnova ove riječi. A njena osnova je LJUDSKOST, ČOVJEČNOST, a veže se za SRCE ili Emociju koju nekad nazivamo i SUOSJEDANJE, BLISKOST ili kako li ved.

No, nije problem u Humanosti ved je problem u Manipulativnosti. Iako svi posmatramo Manipulativnost na jedan jako čudan način i farbamo je određenim Asocijacijama koje su povezane sa ličnim doživljajem Manipulacije koji smo manje više svi doživjeli a vjerujem da nekim čudom, uvijek nekim čudom - ovih čuda nikada dosta - veoma rijetko vidimo KADA MI Manipulišemo drugima. Tipa, žene manipulišu seksom (a i poneki muškarci), muškarci Manipulišu modima, dominacijom, sigurnošdu, djeca Manipulišu Emocijama i slično. Al to rijetko vidimo sami kod sebe. A i da bi vidjeli to moramo BITI ISKRENI prema sebi, a s druge strane OTVORENI da vidimo. Tako da Iskrenost i Otvorenost ne može jedno bez drugoga. Nedavno su me pitali šta mislim o Manipulaciji i mislim da su se iznenadili odgovorom. Rekao sam da o Manipulaciji mislim POZITIVNO i da je ona POTREBNA. Sada, na očigledne začuđene poglede, nisam objašnjavao ZAŠTO niti sam osjedao da moram pojasniti. Zadnje vrijeme nešto malo

180

osjedam tu potrebu. Ono što misli, ili što odlučujem i slično NEMAM potrebu nekom pojašnjavati jer odlučujem i mislim ZA SEBE, ne umjesto drugih. No, stvar u Manipulaciji je mnogo dublja od običnog površinskog mišljenja koji svi imaju, a svi imaju mišljenje kao i guzicu. A znamo šta iz guzice izlazi, zar ne? Ipak, u svijetu u kojem živim, bez obzira što sam na Putu ka Sebi, vidim i znam da je potrebna Manipulacija. Prije svega, dovoljno mi je zamisliti sebe koji je recimo bez (recimo da jesam) Savjesti kao Svijesti Emotivnog Centra i da vidim što bih sve napravio da recimo država ne Manipuliše samnom, tipa da du u zatvor ako ukradem novac iako znam da su banke LEGALNO ZELENAŠENJE i to svi znaju, a država najbolje. Ili da ako mi komšija ukrade sve što imam i mene lažno optuži da du u zatvor ako ga prebije, ubijem ili ja njemu sve pokradem IAKO SVI ZNAJU DA JE ON POČINIO krivično dijelo ALI IMA DOBRE advokate koji JAKO DOBRO LAŽU i MANIPULIŠU sa zakonom koji je PORPISALA ISTA TA DRŽAVA koja de me strpati u zatvor. Zanimljivo!!!! Pošto mi je jasno gdje živim, a i samim tim kakav sam ja sam, onda mi je jasno da MORAM MANIPULISATI u svijetu MANIPULACIJE. I da Manipulacije je "jedino loša" ako neko samnom Manipuliše, ali ne ja sa njima. OPET smiješno, al šta'š taki je život. (Ovo je još smiješnije!!! Al zato svi to govorimo.) Drugo je pitanje ako je čovjek na Putu ka Sebi. Često znam u Radu sa drugima da kažem da je potrebno naučiti Manipulisati, ali i ISPITATI i OBUZDATI svoju Manipulaciju, ili kada im kažem da NE SMIJU DA LAŽU a tražim da lažu u spoljašnjem svijetu. I obično to izazive duboke reakcije. E onda krenu pitanja i pod pitanja jer BAZNO ne razumiju zašto je to tako. No, nakon nekoliko minuta a ponekad i nekoliko sati pojašnjavanja shvate i razumiju, i sada ostaje još Praksa, a to je najteži dio. Zašto? Prosto je. Zato što, prvo, nismo DeIdentifikovani ni od onoga što imamo a drugo ne možemo se De-Identifikovati od te igre koju igramo i koju ima kažem da igraju. Stvar je prosta u osnovi, ali je komplikovana u izvedbi jer Um postaje dodatno zbunjen. Što govori da ON SAM ne može da se De-Identifikuje od uloga koje je prihvatio kao samog sebe i koje igra. No, to nije kraj, ali sorry.. nedemo sada idi u dubine, zar ne? Ne možete u svijetu u kojem caruje ludilo i manipulacije da igrate poštenog građanina. Mislim možete, ali dokle i s kim? Budite pošteni kada uzimate kredit u banci, pa onda budite pošteni kada vam onaj komšija sa početka teksta oduzme sve što imate i baci vas ispod mosta, pudite pošteni .. ma sami smislite primjere.

181

No, ovo je samo najmanji dio, onaj najvidljiviji koji imamo prilike vidjeti, šta je sa onim dubljim, onim što u nama duboko postoji i što nas gura ka ovim i sličnim igricama? Kažu, čovjek je u PRIRODI dobar. SLAŽEM SE. S kim živite, sa njegovom prirodom ili Lažnom Ličnošdu (Umom, maskama, ulogama)??? Dođe ti tako jedna komšinica do mene davno prije nekoliko godina, sva plava. I kaže muž ju pretukao. Dobro. Nije problem. Problem je u tome što je to ved mislim 10 ili koji ved put. Onda je pitam "A zašto živiš sa njim?". A ona mi kaže: "Dobar je on u duši!". I ja kažem isto, slažem se. Al njegove šake nisu od duše ved od tijela a tijelo mu je od Uma i njegovih koncepata, ideja, asocijacija, Lažne Ličnosti ukratko. Ne tuče tebe Duša, sredo. Ved njegove šake, a ponekad i noge. I onda se pitamo kako neko može živjeti sa takvim čovjekom? Ne bolje je pitanje: KAKO neko može biti toliki sljepac??? To je bolje pitanje. Da li se Suosjedam sa njom? Naravno. Da li je žalim? Ne, nikako. Zaslužila je to. Bez obzira što mnogi možda nede shvatiti zašto sam rekao "zaslužila je to". No, s druge strane ima tu i jako puno straha od napuštanja takve osobe, a to je ved neki drugi par opanaka. Nisu svi shvatili što su u Prirodi i samim tim oslobodili se Straha. A Strah, gospodo moja draga, je JEDNO OD NAJJAČIH oružja koje postoji!!! Nije to puška, ni bomba, ni strašan lik, to je STRAH. A on postoji jer vi ne poznajete sebe, ili bolje rečeno MI ne poznajemo sebe. Sada, dimenzije Straha su različite. Neko se boji da ne ostane bez upaljača, a neko da mu ne oduzmu život. Hmmmm.. i još jednom... Hmmmmm.... Ja se bojim da mi neko ne oduzme život. Odlično. Posjedujem li ja svoj Život? Hmmmmm.... Onda shvatim da moj strah postoji jer mislim da nešto Posjedujem. Mogu li ja nešto Posjedovati???? Hmmmmm... I ako nastavim, bide cijeli tekst ispisan sa "Hmmmm..." Oslobođajude je SHVATITI da smo SEBE UBJEDILI da NEŠTO IMAMO, da smo za NEŠTO SPOSOBNI, da smo ODGOVORNI za nešto što NISAM NIKADA POTPISAO 182

U nekoj ustanovi, ali su MI REKLI DA SAM ODGOVORAN i da moram da platim CIJENU ZA LUDOST onih koji potpisuju. Šta na kraju krajeva mogu da mi učine? Samo da me ubiju!!! Hmmmmm.... Hvala na usluzi. Nekada sam mislio da mi nešto imamo, bio sam ubjeđen da sam kao Bide Slobodan, da imam Individualnost.. i onda me nešto BLJESNULO.. i shvatio sam da imam INDIVIDUALNOST i da sam BIDE. I shvatio sam da je aparat poimanja samo Svijest koja jesam u pokretu, da moja Svjesnost jeste samo odraz onog što jesam i da izvire iz toga. I onda, poslje Medenog Mjeseca, došlo je shvatanje. Pa ja NEMAM Individualnost, nemam Bide, nemam NIŠTA. Čak i u najdubljoj Prirodi ja ne postojim. Postoji nešto što sam vidio kao Sebe, ali to Sebe nije svjesno Sebe. Ono je kao DUBOKI osjedaj POSTOJANJA koji NIJE MOJ. Iako kažem da sam to Ja, iako kažem a s tim imam Individualnost i Bide to je Laž. To nisam Ja, to nije moja Individualnost, to nije moje Bide tj. Ja nisam to Bide. Nešto drugo to jeste, ali to nešto drugo Identifikovalo se samnom. Ta Svijest poistovjetila se sa onim što zovem moj Um, moje Tijelo, moje Bide.. MI IMAMO POGREŠNE RIJEČI i ASOCIJACIJE na te riječi kada pričamo o Istinskoj Prirodi. To nije MOJA Istinska Priroda, ja sam dio te Istinske Prirode, ona je Poistovjedena samnom, a ja sa svojim Umom, a Um sa tijelom.. a tijelo sa svim ovim o čemu pričamo. Dodi do Istinske Prirode znači ubiti Dušu. Ubiti Bide koje mislimo da jesmo. To je bio odgovor Čovjeka koji mi je jednom davno rekao: "Vjeruj mi, ne želiš da upoznaš Stvarno Sebe, jer to nije Sebe koje misliš da jeste!" A onda nekim čudom to i sami shvatite, ali nije mi rekao ostatak. "Ružno si sanjao klinac. Sanjao si da postojiš, da imaš nešto, da nešto vrijediš. Sanjao si i još uvijek Sanjaš da si čovjek, da si Spiritualno Bide, da si Bog. Sve ovo Sanjaš. Čak Sanjaš da i Radiš na Sebi i Sanjaš da je Rad potreban. Sanjaš da deš da se Probudiš, Sanjaš da deš biti Budan. Sanjaš da moraš negdje stidi i da se ima gdje stidi. Sve SANJAŠ. Tvoje POSTOJANJE JE SANJANJE. PROBUDI SE!!!" Ono što dete izgubiti sa upoznavanjem Sebe jeste upravo to Sebe. A onda vas prosto zabole što de se desiti. Al to ne znači da nedete imati HUMANOST jer dete shvatiti da se sada igrate na ovoj razini i igradete tu IGRU 183

DO KRAJNJEG SAVRŠENSTVA. Glumac ako želi da napusti POZORNICU mora ODIGRADTI SAVRŠENU PREDSTAVU. U toj PREDSTAVI postoji niz uloga koje JEDAN glumac igra. A Cilj je da SHVATI da sam sebe igra u svim ULOGAMA. No, da se vratimo na početak teksta i povežemo ove Dijelove u Cijelinu, jer još uvijek sam ubjeđen da ih niste povezali i da mislite da skačem sa teme na temu u skladu sa Asocijacijama. A ako to mislite, uopšte ne znate kako ja Mislim. Da, Manipulišu sa nama. I DA mi isto Manipulišemo sa drugima. Vlade čine izmanipulisani Manipulatori, Banke vode Manipulatori koji igraju igru profita koja je mnogo OPASNIJA od one koju mi vidimo a oni IGRAJU IGRU SA ENERGIJOM i SVIJEŠDU. A što je najljepše Um i Tijelo koje igra tu igru nema veze sa Umom i Tijelom ved sa nečim mnogo gorim i opasnijim od toga. Um se može uništiti i tijelo može umrijeti, ali ono što stoji iza toga nije od ovog svijeta. Pošto je ono što živi nešto sasvim drugo od onoga što mislimo da živi, tj. mi glavom i bradom, to više nije igra na ovom nivou, ved jedna MNOGO VEDA igra od one koju mi poznajemo sve dok smo Identifikovani sa Umom i Tijelom. Upravo jedan od načina te IGRE jeste da GLUMAC NIKADA ne shvati ŠTA je to ŠTO GA ŽIVI i da misli da je on to što živi u ovom tijelu i koristi Um koji ima. Kada Glumac shvati da je Cilj odigrati ULOGU do KRAJNJEG SAVRŠENSTVA on se OSLOBAĐA IGRE ali to ne znači da sada on nestaje, NE ved to znači da ON VIŠE NIJE ON I DA SHVATA DA NEŠTO DRUGO IGRA IGRU, tj. razmljivije rečeno, NEKO igra igru u kojoj ON misli da je ON SAM. A ON nije to što misli da jeste. BUĐENJE donosi u početku opijenost, blaženstvo, ali na kraju shvatanje da IGRA JE SAMO IGRA i da NJEGA NEMA. Pošto sam poistovjeden shvatad i prihvadam pravila koja su mi nametnuta i koja nisu moja, i samim tim dobrovoljno ulazim u Zatvor koji je ved odavno spreman za mene i koji DOBROVOLJNO pladam. Tada, ODGOVORNO prihvatam ili bolje redi OZBILJNO shvatam sebe i svoj život i pladam RAČUNE KOJI NISU MOJI, koje je neko drugi dobio. IGRAM igru koju su mi rekali da moram da igram i da moram biti OZBILJAN. A ja s njom nemam nikakve veze. U toj IGRI ja se BOJIM da du izgubiti ono što je MOJE. A ne shvatam da je to IGRA-BOJIM-MOJE. A sve to ima MOD nadamnom jer JA MISLIM DA SAM TO JA, da JA POSTOJIM, a to JA je "ja" koje postoji upravo zato što postoji IGRAMBOJIM-MOJE kao suprotnost toga jer NIŠTA NE MOŽE POSTOJATI ako nema KO DA TOME SVJEDOČI. SAmim tim "ja" koje PATI-BOJI SE-misli da je nešto MOJE je "ja" koje nastaje u skladu sa Igrom. Pošto shvatim da TO NIJE MOJE ISTINSKO JA ili na kraju dublje od toga TO NIJE MOJA ISTINSKA PRIRODA jer Bide, Dušu, Bogove, Svetce, ove ili one, su smislili oni koji pokušavaju da nas drže u LIČNOM ZATVORU KONTROLE tada 184

krede moje Oslobađanje, ili da to kažem na drugi način, tada se Svijest koja je moja Istinska Priroda Oslobađa Uloge koju igra, ali da bi to uspjela MORA ODIGRATI ULOGU ŠTO SAVRŠENIJE MOŽE, što znači da MORA BITI CJELOVITA u IGRI da Meštar ne primjeti šta se zbiva. Ne mogu misliti jedno, osjedati drugo, raditi trede. Ved moram biti Cjelovit, Svjestan, Znati kako i gdje šta odigrati. Ali i shvatatiti GDJE SE NALAZIM. A nalazim se u SNU IZ KOJEG NE MOGU DA SE PROBUDIM UKOLIKO NE SHVATIM DA JE TO SAN. TADA ONO ŠTO JESAM počinje da igra svoju igru, koja je Razorna po načinu, djelovanju, modi koju ima. A koja više u sebi ne uključuje Strah, Bojazan, Posjedovanje, MOJE i slično, ved shvata što ONO JESTE i samim tim OSLOBAĐA se onog što nije. Što Joj omoguduje SAVRŠENU IGRU I CJELOVITOST U TOJ IGRI, bez obzira na PRIVIDNU cijenu koja se mora platiti. I da ne idem dalje, jer postaje sve zbrkanije i zbunjujude za vedinu. Stvar je u tome, ako MISLITE DA STE VI to što mislite da jeste, onda vidimo se u čitulji. Ako ne mislite da ste to što STE mislili da jeste i ne vjerujete onom što vam kažu, onda se vidimo na POZORNICI sa ZNANJEM da igramo igru. A u igri morate ponovo da naučite ŠTO je to moralno, što je to pozitivno, što je to loše, što je to manipulacija, što je to ljubav, što je to Strah, što je to što je to i onaj koji kaže što je to. I naravno da se još uvijek Bojite, da imate Strah, da ne kužite sve kako jeste... NARAVNO.. Al to nije RAZLOG DA NE NAUČITE i NARAVNO da ne provjerite sve to što vam KAŽU da je Istina, bez obzira odakle dolazi. Nije HUMANOST otvoriti restoran za gladne, HUMANOST je ne dovesti ljude da budu gladni zbog vlastite POHLEPE pa onda iz straha od kazne otvoriti restoran i pokazati svoju HUMANOST. Nije Humanost otvoriti Sirotište, ved NE DOVESTI do toga da NEKO bude sirode. Nije Humanost posuditi novce državi ved NE DOVESTI državu i samim tim ljude na nivo PROSIJAKA ili do Bankrota. Gospodo moja draga, POLUPALI SMO LONČIČE i sada se sa njima kucamo.

185

Djelovanje Generalnog Zakona i Promjene Svi su, manje više, primjetili promjene koje nastupaju, pojačano djelovanje "nečega" oko nas, povedanu nervozu, ispade bijesa, povedanu seksualnost i slično. A tek nekolicina shvata o čemu se radi. Naravno, pod ovim ne mislim na razne ptičice pjevadice koje pjevaju istu pjesmu grupe "SMAK svijeta", ili grupe "MAJE i kosmički talas" ili neku tome sličnu. Ako prelistamo dnevnu štampu ili je "isklikamo" na netu uskoro vidimo ono što nam je dozvoljeno da vidimo. Iako kažu da nema cenzure to je samo mazanje očiju. Cenzura nije potrebna na internetu jer postoji u svim ostalim oblastima javnog informisanja, tako da ta tzv. globalna cenzura interneta i nema neku stvarnu vrijednost. Al je zanimljivo koliko se ljudi boje te cenzure, a ne primjeduju da je ta cenzura ved odavno na snazi, da ved odavno je mozak cenzirisan i ide u pravcu kojim treba da ide.

Neki naslovi kažu: "Predsjednik svjetske banke: Grčka se kocka", ili "Četvorica amerikanaca planirali bombaške i biološke napade. Najmlađi ima 65, a najstariji 73 godine!" Bombastični naslovi nema šta. S druge strane pilot spustio avion na pistu poslje zakazivanja mehanizma za stuštanje kotača. - E to je vijest!!! No, kako god. Sve ide kako i treba da ide. Ima jedna fina izreka koju često puta ljudi pogrešno razumiju, a oni koji se i predstavljaju da razumiju razumiju samo određeni dio te izreke, a ona kaže: "Sve je baš tako kako treba da bude!" Sve JESTE kako treba da bude. I to na svim razinama na kojima treba da bude, s naglaskom da to ipak i nije tako u potpunosti. Uticaji koji dolaze do nas su sve jači i jači a bržim djelovanjem na svijet u kojem se mi nalazimo. Vjerujem da ste svi čuli kako se mnogi ljudi žale "kako se vrijeme ubrzava". Pa nije stvar u vremenu, ved u nečem sasvim drugom. Stvar je u tome da se pojačava djelovanje Zakona ili drugim riječima Energija koje u nama izazivaju brži i mnogo identifikovaniji rad Uma i na kraju nam se dešava da ne primjedujemo protok vremena jer ni ne primjedujemo spoljašnji svijet. Onom seljaku koji nije nešto pretjerano "uman" vrijeme teče sasvim normalno, jer je više u skladu sa prirodom. Iako i na toj razini ima promjene koja se karakteriše kao promjena Vibracije koja djeluje na samu prirodu i životinje, a pošto mi nismo nešto puno iznad životinje samim tim i na nas

186

djeluje, a pošto jedemo tj. hranimo se onim što nam priroda omogudava samim tim dodatno unosimo određene Energije u organizam koje tada pojačavaju ved prisutne Energije u nama koje su lošije kvalitete. Zanimljivo je da su to stari narodi i Tradicije znali i da je iz tog razloga izmišljeno nešto što se zove Post, ili u nekim Tradicijama koje su Emotivno orijentisane ubačen je i dio sa Molitvom, ili u drugim Tradicijama koje imaju potpuniji razvoj Centara ubačeno je aktiviranje svih Centara u pojačanoj razmjeri. Ništa od toga nije stvoreno kako bi udovoljili ZAMIŠLJENE bogove ved kako bi se smanjilo djelovanje Zakona koji djeluju na nas i tako nas postavili pod neke druge Zakone koji su mnogo bolji, finiji, suptilniji od onih pod kojima smo trenutno. Kada se izbaci ljudski San iz sve te mistikacije koja je bespotrebna onda dobijemo otprilike o čemu se radi, ali i prema tome treba biti osjetljiv jer ni to nije 100 % tačna informacija, ali je tačnija od svih ostalih. Sunce ima pojačano zračenje, Mjesec ima pojačano zračenje, Planete imaju pojačano zračenje i sve kada se uzme, uz dodatak da smo svi generalno izludili od kontrole koju radimo i koju trpimo od onih koji je rade, dobijemo paprikaš koji je pretjerano začinjen. No, ako mislimo da de biti bolje, nede! Djelovanje Zakona de se još više pojačati a i djelovanje manipulacije i kontrole onih koji nama ved manipulišu i kontrolišu nas. Ali ne treba pasti u zamku tzv. "brige". Briga koju inače brinemo jeste upravo dio pojačanih Zakona i uopšte nije poželjna. U Radu to nazivamo Bespotrebna Patnja. Svako za sebe treba nadi dijelove života u kojima bespotrebno patimo. Bespotrebna Patnja je upravo patnja za svim onim što nam ne treba ali patimo jer nemamo, briga koja nam ne treba ali zato što ne znamo ništa bolje Bespotrebno Patimo ili Brinemo. Ako nešto možemo učiniti to je jedno, isto tako možemo da brinemo za neke stvari, tipa da li de neko biti dobro ili loše, ali ne PRETJERANO I BESPOTREBNO DA BRINEMO jer de biti BAŠ ONAKO KAKO TREBA DA BUDE u smislu da ne možemo djelovati na nečiji unutrašnji univerzum koji ima svoj način rada ili koji je doveden do određenog djelovanja u njemu koji nam liči na bolest, ili tome slično. Ali zašto da brinem da li de sutra biti loše ili dobro vrijeme, da li du da kupim novi mercedes ili nedu, da li du ovo ili ono, da me možda nede tresnuti auto kada prelazim cestu ili tome slično. Naravno, treba znati uskladiti. Treba pažljivo prelaziti cestu jer znamo kako vozači voze, ali ne i brinu ti se i čekati puža koji ide u drugom smijeru da nas ne pogazi. Upravo to je jedan od načina na koji Generalni Zakon djeluje. A kasnije, kada naučimo da ne Brinemo bez potrebe, da se ne sekiramo, onda možemo da pređemo na zahtjevnije vrste Rada na brizi ili sekiraciji, nervozi ili 187

negativnim raspoloženjima. Uvijek treba krenuti od manjih zadataka, od onog što nam nije toliko teško. Za to ima mnoštvo razloga, neki od njih su što demo izbjedi djelovanje Zakona koji nisu potrebni, smanjidemo unutrašnji pritisak, smanjide se strahovi, manje demo manje da se brinemo jer nešto nije u očekivanju koje imamo jer demo podeti shvadati da su očekivanja upravo proizašla iz pretjerane brige, pokušaja da nešto kontrolišemo, bespotrebne patnje i slično. Ali Očekivanja imaju i druge uzročnike koje sada nedu komentarisati. Jasno je da ne možemo direktno uticati na događanja oko nas, da ne možemo uticati na one koji glasaju za određene ljude zbog vlastite sljepode, ili nemodi da se odupru hipnotizmu i sugestibilnosti, ali najvedi problem je LIČNA sugestibilnost i hipnotisanost. Ne možemo direktno djelovati, ali možemo djelovati indirektno a to je na način da se mi mjenjamo, da promjenimo unutrašnje uzročnike koji su povezani sa spoljašnjim. A to je ono što ni "najmudriji" gurui ovog doba ne kuže ili barem ne kuže kako da pojasne, jer iako pričaju o nekom globalnom prosvijetljenju, prodaju "tajne" i mudrolije istoka koje su isto postale obično sranje kao i zapadne, iako ruku na srce zapad nikada nije ni imao duhovnost, ved je sve krao od Istoka. Um koji imamo je upravo personizovani, individualizirani (valjda se tako piše) Generalni Zakon ili Zakoni koji djeluju na nas. Zanimljivo je da ljudi vjeruju u Astrologiju, ostatak onog što je ona nekada bila ali kada se to prebaci na Lično, onda to dobije neki drugi oblik. Vjeruju da na njih DJELUJU Planete, ali ne vjeruju ili još bolje NE ZNAJU da je njihova ličnost, osnovna Ličnost jeste upravo građena od Planetarnih Uticaja, a Lažna Ličnost, ono što svakodnevno živimo, od Generalnog Zakona ili Zakona Mjeseca i Zemlje. Nedavno smo napunili 7 milijardi stanovnika. Znate li koliko je to ljudi? Imate li uopšte dojam što to znači? To je PUNO ljudi na jednom mjestu koji je predviđen za mnogo, ali mnogo manje ljudi nego sada. No, da ne budem kao Bil Gejts i ostali zombiji i da ne kažem da SMO MI LJUDI PROBLEM, a jesmo, mogu samo redi da to znači da NEMA KVALITETNE ENERGIJE koja bi Trasformisala Energiju koja je potrebna za Evolutivno kretanje Univerzuma i on to kompezuje sa Kvantitetom. Nedavno sam se čuo sa nekim Ljudima, Živim Ljudima (za divno čudo) i ono što me je iznenadilo jeste odakle poplava tolikih Ezoteričnih informacija u Znanja u javnosti. Jer to obično nije tako jednostavno. Reče mi Čovjek da se radi o tome da se Učenje daje jednim dijelom upravo zbog toga da se što više 188

ljudi što prije prosuptili, upoznaju dijelove sebe u što kradem roku, da dovedu sebe u određeno Stanje kako bi bili manje osjetljivi na promjene koje se dešavaju, tj. kako Zakoni ne bi djelovali na njih i kako bi se održala određena vrsta ravnoteže koja je potrebna. I da je trenutno u Ezoteričnim Centrima donesena odluka da se Učenja predaju u nekoj mjeri kako bi što više ljudi uzeli Ispravna Učenja i omogučili određeno Djelovanje na Planetarnoj Razini. Tako da se uskoro može očekivati još nekih prodora Ezoteričnog Učenja u javnost kao i novih stvari koje do sada nisu izašle. - I to je ono što negdje smijem da kažem. Ali to znači da svi imaju prilike, samo imamo jedan problem. Iako Svi imaju ISTU ŠANSU nisu svi OTVORENI ka njoj. Da li ste vi?

189

Humanity!?!?!?! Nekim čudom pogledah video hvatanja Gadafija i trenutka ubijanja. Ako želite ovo je link, ali SAMO AKO ŽELITE: http://www.youtube.com/watch?v=75YhFScM5sU Al prije svega, šta to definiše čovjeka, ili njegovu ljudskost? Kažu ovo: Suosjedanje, Empatija, Altruizam, Agresija, Strah. Po onom što imamo prilike vidjeti, čak i na ovom videu, ali i oko sebe, prije bih rekao: Strah, Agresija, Mržnja, Nepovjerenje, Laž.. itd.. A onda negdje nekim čudom se pojavi, KOD POJEDINACA a NE KOD ČOVJEČANSTVA kako to imaju običaj da kažu, pojavi se Suosjedanje, Empatija, Altruizam, Ljubav, Prihvatanje, Istina.. itd.. Kažem kod POJEDINACA jer jedno je kititi se tuđim perjem kako to volimo da činimo, a jedno je TO IMATI. Uvijek mi bude simpatična činjenica ljudske LAŽI koja kada je u pitanju "kidenje tuđim perjem" da tako olako proglašavamo svojim TUĐI NAPREDAK, tuđi Evolutivni Put, tuđa dostignuda, ali kada pričamo o nedostatcima onda tražimo POJEDINCA samo zato da se MI NE BI OSJEDALI INFERIORNO, da nam ne proradi SAVJEST i slično. To je jedan od najvedih pokazatelja LJUDSKE LAŽI. I sve DOK SEBI NE PRIZNAMO da nemamo oni s čim se kitimo NEDEMO SE POMJERITI NI MILIMETRA. Kada pogledam oko sebe, portale sa vijestima SVE ŠTO NAM POKAZUJU JE LJUDSKA PATNJA i obično to prihvatamo "zdravo za govoto". Obično si kažemo "takav je svijet". I onda negdje u magnovanju sebi kažemo "oni su krivi ne ja" i završavamo za mislima u vezi toga i okredemo se ličnim mislima koje NISU NIŠTA BOLJE OD VIJESTI KOJE URPAVO ČITAMO. Odgovornost!!! To je jedna od LJUDSKIH OSOBINA koju VIŠE NEMAMO. Odgovornost je UVIJEK LIČNA ne zajednička. Sve dok sami sebi ne kažemo: "Ja sam Odgovoran za sebe i svijet oko sebe" NE MOŽETE NIŠTA UČINITI POVODOM SVOG UNUTRAŠNJEG NAPRETKA. S jedne strane želimo dostidi visoke standarde Bida, kao što su Sjedinjenje, Jednost, Blaženstvo, Mir, Suosjedanje, Empatiju, duboku Spiritualnost a ne možemo, ne želimo, nedemo da priznamo i prihvatimo DA SMO MI ODGOVORNI za sve oko i unutar nas. Ko koga tu laže? Sami mi sami sebe.

190

U trenutku smrti sve de vam to biti nabijeno "na nos" tako da de se jako brzo vidjeti gdje smo stigli. Tada laži nema jer se otvara posebna Memorija kojoj sada nemamo, sem ako se intezivno Radi na Sebi, pristup. To je tzv. Knjiga Suda koja se pominje u svim Religijama, iako Religija nema blage veze o čemu se radi. To je trenutak kada se otvara Memorija, mogao bih redi, Bida u kojem se čovjek suočava sa svim Utiscima ili Impresijama koje je za života primio i to u par sekundi. Snaga tih Impresija prosto zamrzne Um te nas uvede u posebno Stanje u kojem sami sebi presuđujemo. Tada se dešava određene Samskare ili Impresije koja de odrediti naš daljnji tok poslježivotnog iskustva i nastavka novih "lekcija". Lekcije sam stavio pod navidnike, jer to nisu samo lekcije, to je Nužnost, Moranost. Nemamo izbora. Jer to što smo jesu Impresije ili Samskare. Sem ako čovjek nije Spoznao samog sebe i manifestvovao to u svojoj životnoj realnosti. Snaga Impresije koja se desi u tom trenutku smrti nas baca u Nesvjesno Stanje sem ako čovjek nije razvio određeni Svjesni Napredak koji mu omoguduje da ne izgubi svijest pod "napadom" tih Impresima i održi KONTINUIRANO Sjedanje Sebe, svoje Prirode koja mu omoguduje da se ne VEŽE ZA "FILM" koji "mu se prikazuje". A to nede uspjeti ako to NIJE USPIO ZA ŽIVOTA. Niz načina postoji u svim Učenjima da se čovjek suoči sa tim trenutkom i upravo sam Rad na Sebi, Duhovnost ili Religija je priprema za taj trenutak sem ako čovjek nije se Oslobodio za Života. A vedina nije. No, koliko vidim samo u još ponekim Školama postoji ovo znanje koje se daje Učeniku i on zna što mora da čini, ostali imaju legende, mitove, umotvorine, filozofije, tripove. A šta mislite zašto vas Majstor UVIJEK tjera da radite svoju Praksu dva puta na dan, ujutro i navečer i tokom dana ostale dijelove Prakse koji ne zahtjevaju sjedenje ili asane ili specifične vježbe disanja i slično???? Da vas zajebava? Da tripujete neko prosvijetljenje??? Da.. PRO svijetlidemo u trenutku kada se suočimo sa sobom u momentu smrti. Ne brinite. Sve Svijetlidmo. Al tada više nema šanse ako niste spremni za taj trenutak. Al pošto ovo nije blog da vam dajem savjete o tome, da vam pojašnjavam "fazone" ili da vas Učim onda nedu dalje. Ljudskost!!! Kako je to rijetka Osobina. Ona se može naučiti, ali traži da odustanete od onoga što spiritualni triperaši nazivaju Ego. Ja samo kažem "ego" uslovno. Jer to nije ono što inače mislimo da jeste. Ako se ne suočimo sa Ličnošdu kao posmrtnom maskom nikada nedemo postati LJUDI. Ovdje nismo došli da glumimo bogove, ved da BUDEMO LJUDI. Nekim "čudom" znam koliko je teško BITI ČOVJEK. 191

Ali isto znam koliko se NAPORA mora uložiti u to da POSTANEMO ČOVJEK. Stari Lisac je bio u pravu, kada je rekao da IMAMO MOGUDNOST da to u ovom trenutku NISMO. Da imamo samo FANATAZIJU DA NEŠTO JESMO i da se LAŽEMO. ČOVJEK ne može da pregazi dijete, a još manje da ne stane i ne vidi šta se dešava kada neko dijete leži polumrtvo na cesti. Čovjek ne može da povredi drugog čovjeka bez razloga, sem ako se ne brani. Čovjek ne može da se ponašao kao gomila zvijeri na ovom, gore postavljenom, videu. Čovjek ne može da bude Bezosjedajan, da nema Suosjedanje, da nema Savjest, da nema Iskrenost.. ili možda može!?!?!? Ja ne znam više. A vjerujem da ni mnogi od vas to više ne znaju. Nije ni čudno da oni koji mogu da pomognu čovječanstvu TO VIŠE NE ŽELE. Ne žele jer mi cijenimo SAMO MRTVE LJUDE koje smo prije toga obožavali, pa mrzili, onda ubili i ponovo počeli da ih obožavamo. Kako neko da nam pomogne kada zna da de u sljededem trenutku biti giljotiran, streljan, mučen, proglašen tiraninom od tirana, diktatorom od vedih diktatora, životinjom od vedih životinja, kada zna da je ono što nazivamo ČOVJEKOM samo koža preko divlje životinje??? Toliko NIKO NIJE LUD. No, imamo i takve Ludake jer znaju da nemaju šta da izgube. Čovječanstvo IDE SIGURNIM KORAKOM ka Degradaciji. I ovo nije nikakvo proročanstvo, OVO JE ČINJENICA. MI NISMO ISPUNILI SVOJU SVRHU, a kako mi se čini ni nedemo. TO JE ONO ŠTO SVI OSJEDAMO i to onda projektujemo na SMAKOVE SVIJETA. Zapitajte sebe, LIČNO I ISKRENO da li ste ispunili svoju svrhu? Ako je iskreno, dobidete odgovor koji je poražavajudi, ali DAJE MOGUDNOST koja je da POSTANETE LJUDI, Ljudsko Bide. A za sada, IMAMO SAMO NAZIV ali ne i takvu situaciju. A nazive smišljamo JER SE BOJIMO SUOČITI SE SA ONIM ŠTO IMAMO ISPOD OVE KOŽE. E pa sretno nam bilo!!

192

Gurdžijev i njegova uvezanost sa Svijetskim zbivanjima Eto odgledasmo i ovaj video. Nije loše iako sam očekivao da de se ovoj temi mnogo bolje i preciznije pristupiti, ali šta da se očekuje od ljudi koji ni sami sebe ne razumiju a kamoli nekog ko je ovladao sobom i onim što se pod tom riječju "sobom" podrazumijeva. Uvijek mi je bilo zanimljiva ta ljudska osobina koja mu dopušta da tumači nešto što nema mogudnosti da razumije jer niti je proučavala to nešto što tumači, niti ima kapacitet za to, ali nalazi za shodno da tumači i prosuđuje. No, upravo to je jedna od Osobina čovjeka koja mu ne dozvoljava da napreduje, koja ga blokira, i to samo jedna od Osobina, ali ipak bitna.

Nedavno me je neko pitao na način da prosuđuje, tj. donosi sud o nečemu a da ni ne zna šta mislim o tome i slično. Konstatacija koju je taj neko donio bila je u stilu "Ti si sljedbenik Gurdžijeva. Ne znam šta si tamo našao interesantno." i slično. Lično, fino sam se nasmijao na tu konstataciju tzv. "znalca ovih stvari". Prije svega jer ja nisam ničiji Sljedbenik i to kao prvo, a kao drugo ne mogu biti Sljedbenik jer sve što primam, čujem, imam informaciju PROVJERIM stoga me to odmah isključuje iz Sljedbeništva. A treda još bitnija stvar, ja se lično ne slažem sa svim što je Mr. G rekao. Vedina stvari koje to Učenje govori jeste takva na određenom nivou, ako izuzmemo da je svako Učenje Koncept koji može a i ne mora imati potpunu istinitost, ved je ona određena stepenom Učenika ili ljudi koji to Učenje koriste kao Put kao i određenim Ciljem kojem to Učenje teži. Što znači da neke stvari na jednoj razini su istina, a na drugoj su laž. Lično mislim i uvjeren sam u to putem svoje provjere da vedina stvari koje je ovaj Čovjek izrekao su Istina na nivou gdje su i namjenjene a to je čovjeku koji pokušava da DOĐE do Sebe samog, da upozna ono što pod tom riječju "sebe" ima, da pronađe i ostvari dublje nivoe sebe, svoje Prirode i slično. I mnoge stvari koje je on rekao žuljaju jer bacaju Istinu u lice svakog ko pročita te redove. Stoga njega možete samo ili voliti ili mrziti. Nema sredine. A ako ga volite ili mrzite to ne znači da morate sljediti sljepo ono što on govori, ved sve to provjeravati i u skladu sa svojom Prirodom prihvatiti, promjeniti, obraditi (jasno je da de Četveroputaši da vrište na ovo). Iako se možemo složiti sa određenom činjenicom da čovjek na početku svog Puta ne smije puno da mjenja Učenje, a ja ovdje ne pričam o tome.

193

Ono što njegovo Učenje, da to tako kažem, daje čovjeku jeste određena stabilnost sa obje noge na zemlji, što je dodatni razlog mržnje i pljuvanja po njemu, što je isto tako logično jer očigledno je DA JE ČOVJEK MAŠINA bez obzira što se SveProsvijetljeni likovi sa ovim nede složiti, a ja uvijek mogu da im dokažem suprotno, naravno UŽIVO. Ne bih ni za što na svijetu propustio izraze lica u grču kada mu se takvo što dokaže. Čovjek na "njegovom" Putu de imati stabilnost, malo fantazije, jasno poznavanje činjenica o samom sebi i svijetu oko sebe, jasan putokaz kamo da Putuje i kako da Putuje i način kako da nastavi dalje, kada "njegovo" Učenje prestane za određenog čovjeka. Ovaj video po meni je pokušaj da se Mr. G stavi u određenu ladicu pomodu koje bi pojedinci imali početnu tačku za djelovanje protiv tog Učenja. A najlakši način djelovanja protiv nekog Učenja jeste tako da se Vođa ili Učitelj ili Majstor ili Autoritet diskredituje na način da je umješan u neke stvari koje svijet osuđuje. Jasno je da nede modi djelovati na sve, ali na veliku VEDINU hode. Iako se ima dojam da ovaj video ne govori ništa protiv Mr. G. vidjede se uskoro kamo ovo sve vodi i što je u stvari cilj tog djelovanja. A cilje de biti, i to ne samo sa Četvrtim Putem i Mr. G ved i sa drugim Učenjima koja su slična i imaju slične Ciljeve i postavke, da se napravi razdvajanje pomodu kojeg de se takvi ljudi stavljati na "krst" i biti razapinjani jer ono što oni govore NIKAKO ne ide u prilog bilo kome ko ima drugi cilj za čovjeka.Na što sam davno, još u svom šegrtovanju, upozoren. No, da ne budem ptica zloslutnica, ostavljamo da se to jako brzo uvidi. Vratimo se na tog Čovjeka. Mr. G. je bio harizmatična ličnost koja je prošla to što je prošla sa određenim Ciljem koji je dat, nezavisno od njegovog ličnog Cilja i Motiva, ostalima kako bi omogudio određeno izvlačenje iz svakodnevnosti kojom smo zarobljeni i u koju vjerujemo. Te Ideje koje je on dao nisu nimalo sentimentalne ili imaginarne kako vedini na tzv. "spiritualnim putevima" bi odgovaralo. Stoga se i osjeti velika razlika u Razumijevanju, Znanju, Svijesti između ljudi na Putu koji je Mr. G. dao ili njime sličnim, i između onih koji pripadaju klasičnim Spiritualno-Religioznim Putevima. Glavna razlika je u tome što se u Radu ne prihvata ubjeđenje, ved Činjenica, što se ne prihvata imaginacija, što je naglasak na SVIJESNOSTI O SEBI a ne na ZAMIŠLJANJA O SEBI, što se traži određena Trezvenost, Uviđajnost, suočavanje sa onim što imamo kao ljudi ispod svoje kože, što moramo da DIREKTNO VIDIMO ono što pod riječju "sobom" podrazumijevamo i što moramo da se BORIMO PROTIV SNA. Naravno, sada ne idem u tumačenje svake ove riječi i njenih tačnih značenja, jer to sam do sada uradio nemalo puta.

194

Prije svega vedinu stvari koje su iznjete u ovom videu NE MOŽEMO potvrditi, što je jedna od značajki videa kao ovaj. Ljudi nisu u stanju da procjene što je to istina jer NE ZNAJU PRAVU ISTINU, ali koliko nas to zna u momentu prosuđivanja??? Druga stvar, ljudi koji su pravili video NEMAJU VEZE sa ovim Učenjem, što je dodatni razlog zbog pojačane obazrivosti na ovakve materijale. Treda stvar je u tome što samim tim što ne poznaju Učenje ne mogu da znaju NIŠTA O SUDARU koji se desio, niti na koji način, ni zašto, ni s kojim ciljem i slično. Četvrta stvar pošto je sve špekulacija ljudi koji površno imaju informacije, koji su ubjeđeni u svoje znanje i istinitost onog što znaju kao i izvora odakle to dolazi BEZ VLASTITE PROVJERE oni u tumačenje i dotični video ubacuju mišljenja i ideje koje nema poveznicu sa ovim Učenjem. To je kao što ljudi pokušavaju nači poveznice ili ne samo to, ved UVEZUJU Učenja koja NE MOGU BITI UVEZANA jer dokaze iz različitih koncepata. Ne možemo povezati različita Učenja jer prije svega nastala su nezavisno jedno od drugih (i ovo je određena laž, ali dublje ne želim ulaziti), na različitim prostorima i u različitim vremenima, na različitim tipovima ljudi, na različitim konceptima i idejama koje su tada bile aktuelne, imali različite ciljeve i slično. Stoga, bilo kakvo upoređivanje Učenje ili njihovo povezivanje nije mogude ukoliko to ne radi neko KO POZNAJE OBA UČENJA koja povezuje, ko sam nije dostigao određenu razinu svijesti i slično. Ali rekosmo na počeku, to je jedna od naših naslađih Osobina i Grijehova. S druge strane Učenje koje je Mr. G. dao daje jednu finu osnovu za kasnije proučavanje s ciljem daljnjeg Unutrašnjeg Razvoja i Evolucije. Vedina Učenja koja dolaze sa Istoka su nepovezana, nemaju jasne informacije, traže vjerovanje a ne provjeru, imaju polovična znanja, polovično poznavanje Jezika i prostora i vremena u kojem je nastalo Učenje, nepoznavanje pravog Cilja i slično. Kada takvo Učenje dođe među Uspavane ljude ono što to Učenje radi jeste da POJAČAVA USPAVANOST. To je kao i kod ljeka. Ako je ljek dobar onda je u isto vrijeme i otrov ako se uzima nerazumno, bez kontrole, bespotrebno i slično ali i ljek ako se uzima u pravoj mjeri, ako se zna kada i kako se treba trošiti, šta lječi, na što djeluje i slično. Na isti način, Učenje koje ima za Cilj razbuđivanje čovjeka ako se uzima bez jasnog i preciznog Znanja, bez provjere, ako se uzima i daje na podlogu koja je bolesna (kao sjeme koje se baca na zamlju koja nije pogodna za sjetvu) i slično, daje suprotne rezultate. No, ako se Učenje "zasije" na pripremljen teren, čovjeka koji ima temelj, koji se dovoljno razvio to Učenje daje rezultate i to se jasno vidi na tom čovjeku. Upravo to je ono što se desilo vedini Učenja. 195

Ona su MASAKRIRANA i ZAGAĐENA jer ne postoje ljudi, ili ih je jako malo, koji imaju PRIPREMLJEN TEREN za ta Učenja. Upravo to je jedan od razloga što ljudi u Učenju Mr. G. su mnogo spremniji i pripremljeniji (u svakom žitu ima kukolja) od vedine koja pripadaju određenim Spiritulno-Religioznim Učenjima. A s druge strane, kako dete djelovati na čovjeka koji poznaje sebe? Koji zna što ima ispod kože, koji poznaje psihologiju ali i duhovnost u isto vrijeme, koji je prezren, koji ne laže samog sebe, koji je otvoren i iskren, koji ima unutrašnju stabilnost i slično???? NIKAKO. A to je PROBLEM. Upravo videa koja se zadnje vrijeme izbacuju u javnost imaju strahovit način uticaja na masu, kojima nije cilj upoznavanje sa Učenjem, čovjekom, Rastom i Razvojem ved nešto sasvim drugo. Što dete vremenom i sami vidjeti, naravno oni koji to budu mogli. Ista stvar je sa popularnim videima, tipa Zeitenkest (ili kako li se piše), Tajne, videa o razotrkivanju i slično. Njima nije cilj da vi nešto znate, ved da postanete hipnotisani i sugestibilni, kao što je slučaj poslje gledanja tih videa i dokumentaraca.

196

Jednostavan Put, Težak Put "Zen je uistinu nevjerojatno jednostavan sve dok ne pokušavamo mudrovati ili se kolebati! Zen je samo osjedaj i čisto shvadanje da, recimo to riječima zena, postoji "deset tisuda fomacija; jedna takvoda". Ili bismo mogli redi: "Deset tisuda stvari koje su sve jedne takvode." Drugim riječima, iza mnoštva događaja i bida u ovom svemiru jedna je energija a ona se javlja kao ti,i sve je ona. Praksa je zena shvatiti tu jednu energiju kao da "imamo predosjedaj". Ipak, zen ništa ne govori o tome što je ta energija, a to, naravno, u umovima Zapadnjaka ostavlja dojam da je to vrsta "slijepe energije". Pretpostavljamo to jer jedina alternativa, koju uz pomod naših tradicija možemo zamisliti, jest ta da se vjerojatno radi o nečemu nalik na Boga. To je vrsta kozmičkog ega, gotovo osobno inteligentno stvorenje. Ali, po budističkom shvadanju to bi bilo jednako daleko od biti koliko i smatrati je slijepom energijom. Riječ "takvoda" se koristi kako bi cijelo pitanje ostalo otvoreno i potpuno nedefinirano. To je "tako". To je ono što jest. Priroda je ove energije da je neformulirana, iako nije bezoblična u smislu neke ljepljive bezlične mase. To jednostavno znači da je u osnovi svega nešto što nikada ne može biti pretvoreno u objekt, niti se može razaznati, shvatiti, ili objasniti. Na isti način, naše oči za nas nemaju nikakvu očitu boju dok promatramo stvari, niti imaju zaseban oblik. Da imaju svoj oblik, on bi iskrivio sve oblike koje vidimo – a na neki način sama njihova struktura i iskrivljuje ono što vidimo. Da oči imaju boju same po sebi to bi utjecalo na sve što vidimo, a ipak toga nikad ne bismo bili svjesni. Kako stvari stoje, međutim, mi nismo svjesni boje očiju, niti boje leda, jer ako imaju boju, ona je u osnovi cijelog vida. Tako na potpuno jednak način možete nikad ne postati svjesni strukture i prirode temeljne energije svijeta jer vi jeste ta energija, a zapravo je sve ona. No, možete redi: "Pa, onda to zapravo nije ni bitno." I to je istina, nije — ali je bitno u životu i osjedajima osobe koja shvada da je to tako! Iako to ne mora biti osobito bitno za bilo što što se događa, izravno ukazuje na bit stvari. Da nema očiju, ne bi bilo vida, a to nam nešto bitno govori o našoj ulozi u svijetu. Vidimo određene prizore, a struktura oka ne pravi razliku među njima, no o njoj ovisi mogudnost gledanja. Tako o toj energiji ovisi sama mogudnost postojanja svemira, a to je prilično važno.

197

Međutim, to je toliko važno da to obično i ne opažamo. To ne ulazi u naša praktična razmatranja i prognosticiranja, a zato moderni logičari svaki na svojim odsjecima filozofije uvjeravaju da su sve tvrdnje o toj energiji, uključujudi i tvrdnju da ona i postoji, beznačajne. A to je na neki način istina, jer je svijet sam sa stajališta stroge logike prilično beznačajan u smislu da ne predstavlja ni znak ni simbol koji upuduje na nešto drugo. No, dok se sve to uzima zdravo za gotovo, ipak je bitno za način na koji osjedamo ovaj svijet, i stoga za način definicija; i ako jasno uvidite da tako stvari stoje, to vam daje određeni "odskok". Možete udi u život neusiljeno, bez onih osnovnih strahova koje obično imate. Možete se, naravno, prilično zakačiti za oblik života koji sada živite. Ja mogu sebe smatrati "Alanom Wattsom" kao izrazito važnom pojavom onom koju bih htio sačuvati i produžiti što je duže mogude! Ali istina je da ja to nedu modi, i da se na kraju sve raspada. No, shvatite li ovu osnovnu energiju, onda znate da imate priliku opet se pojaviti u nebrojenim oblicima, a svi de se oni s vremenom činiti jednako bitnima kao i ovaj koji sada imate, i možda jednako problematičnim. Međutim, ovo nije nešto u što bi trebalo vjerovati, jer ako vjerujete da je tako na temelju naklapanja, onda niste shvatili bit. Uistinu ne trebate vjerovati u ovo, i ne morate to formulirati, ili držati se toga na bilo koji način, jer u jednu ruku ne možete pobjedi od toga, a u drugu vi to jest, vi u ograničenom smislu nedete biti tu da to iskusite. Zato nema potrebe vjerovati u to, a ako i vjerujete, to jednostavno pokazuje da imate određene sumnje u tom pogledu! Zbog toga je zen nazvan "religijom nijedne religije". Vi se tako redi ne morate uhvatiti za sebe. Vjera u sebe samog ne znači "držati se" za sebe, nego pustiti se. Zato zen majstor, kada od svog učenika čuje: "Deset tisuda formacija, jedna takvoda", odgovara: "Riješi se toga." To je također razlog što, u prakticiranju određenih oblika zen meditacije, ponekad dolazi do mučnog nastojanja pojedinca da nadvlada sve formulacije bilo kakvog tipa i odbaci sve preokupacije. Pa osoba ustraje u dugim satima sjedenja s bolnim koljenima u neprestanoj frustraciji pokušavajudi shvatiti o čemu se tu radi. S nevjerojatnom iskrenošdu kažu: "Moram otkriti što je tajna života da bih vidio tko sam i što je ova energija." I tako idete i idete do zen majstora, ali on pobija sve formulacije koje mu donosite, jer one vam ne trebaju. Kada obična osoba, međutim, čuje da vam formulacija ne treba, ona de sve to zaboraviti i počet de razmišljati o nečem drugom, pa tako oni nikad ne prijeđu prepreku i nikada ne shvate jednostavnost i radost svega toga. 198

No, kada stvarno shvate, očito je da postoji samo jedna energija, i da su svjesnost i nesvjesnost, bitak i nebitak, život i smrt njezine suprotnosti. Ona je uvijek lelujava na sljededi način: sad je vidiš, sad je ne vidiš sad je ovdje, sad nije. Naime, upravo to "ima" i "nema" jest ta energija, i mi ne bismo znali što je ta energija da se ona ne mijenja. Jedini način da oscilira jest da je čas ima čas nema, pa tako imamo život i smrt, i tako stvari stoje iz naše perspektive. Eto, o tome se radi u zenu. A radi se samo o tome. Naravno, iz toga proizlazi i nešto drugo, ali u vježbanju zena, prvo što moramo učiniti jest osjetiti njegovu potpunu očitost. Ono što slijedi iz toga je pitanje: "Kako osoba koja tako osjeda živi u ovome svijetu? Sto činiti s ostalima koji ne vide da je to tako? Sto činiti u pogledu našeg postupanja u ovom svijetu?" Ovo je teži dio zen vježbanja. Na početku je prodor koji uključuje određene poteškode no nakon toga slijedi cijeli proces učenja samilosti, tankodutnosti i vještine. Kao što je Isus rekao, treba "biti lukav poput zmija i nježan poput golubica" a upravo to oduzima najviše vremena. Tada možete podijeliti vježbanje zena u dvije faze koje odgovaraju dvjema velikim školama budizma: hinayana faza i mahayana faza. Hinayana faza usmjerena je dostizanju nirvane dostizanju "života u Velikoj Praznini". Ali, mahayana faza teži "vradanju", jer se Bodhisattva vrada iz nirvane zbog suosjedanja sa svim bidima koja osjedaju, da bi čak i travi pomogao da postane prosvijetljena. Upravo taj mahayana oblik zena zaokuplja najviše vremena posvedenog učenju da bi postali upudeni u zen. Izlažem ovo kao uvod da bih od početka sve razjasnio, i da bih počeo bez zavaravanja ili zbunjivanja zagonetnim zen pričama! Iako su te priče zapravo prilično jasne, Zapadnjaci obično ne shvate lako njihovu bit. Očaravajude načelo koje je u temelju zen priča, sa svim njihovim naizgled bespotrebnim primjedbama, prilično je jednostavno. Sve je to objašnjeno u sutri Šestog Patrijarha, kada Huineng kaže: Ako te netko upita o svetim stvarima, uvijek odgovaraj pomodu svjetovnih stvari. Ako te pitaju o krajnjoj stvarnosti, odgovaraj riječima svakodnevnog života. Ako te pitaju o svakodnevnom životu, odgovaraj pomodu krajnje stvarnosti. Evo primjera. Netko kaže: "Učitelju, molim te dodaj mi nož." I on ga doda, pružajudi prvo oštricu. "Molim te daj mi drugi kraj", kaže. A učitelj odgovori: "Što bi napravio s drugim krajem?" To je odgovaranje na svakodnevne situacije pomodu metafizičkog. Kada pitanje glasi: "Učitelju, što je temeljno načelo budizma?", odgovor je: "U ovoj lepezi ima dovoljno povjetarca da me hladi." To je 199

odgovaranje na metafizičko riječima svakodnevnog, a to je manjeviše načelo na kojem počiva zen. Svjetovno i sveto su jedno i isto." Iz Knjige: Šta je Zen, Šta je Tao - Alan Watts

200

"Budi kao tok (vode)" - Bruce Lee Ili ti: "Ako si prosvjetljen... šta onda tražiš na FB, ili internetu?" Slučajno naletih na neku konverzaciju na FB i vidjeh ovo što sam citirao. Bilo mi je simpatično to vidjeti što me automatski asociralo na neke ljude koji nešto slično "izvale i ostanu živi". Po njima, neko ko je Prosvjetljen (da ne koristim riječ Probuđen - jer je riječ o mnogo preciznijoj riječi koja IMA značenje za razliku od Prosvijetljen) on živi u pedini, ponaša se kao neandertalac, slinavi, ili nešto tome slično. Što znači, ili su "prosvijetljeni" neandertalci koji ne znaju što je tehnologija, koji su nepismeni, idioti ili čak moroni, koji sjede sa smiješkom u uglu prostorije čekajudi MILOSTINJU od učenika ili su tzv. "učenici" idioti koji misle da znaju kako bi se to "prosvijetljeni" morali ponašati, kako živjeti. Ili ti drugim riječima kako nesvjestan čovjek, koji i nema pojma što je to "prosvijetljenje" ODLUČUJE, PRETPOSTAVLJA, USLOVLJAVA kako bi se trebao ponašati čovjek koji je kao "prosvijetljen". Ako pogladamo ova tri videa, a namjerno sam stavio ova tri videa koja su skoro pa u potpunosti različita, mogli bi redi da ti "prosvijetljeni" stvarno pomalo čudni. U prvom videu bih skoro pa sigurno mogao redi da je to jako fina gluma "prosvijetljenosti" (ali pošto ne znam lično čovjeka, uvijek ostavljam i drugu mogudnost). U drugom videu, poznavajudi rad Wilbera, mogao bih redi da je ovaj u velikoj mjeri demistifikovao to famozno "prosvijetljenje" i pokazao i dokazao (postoji video kada on ide u Nirvikalpa Samadhi. U tom videu koristi se moderna tehnologija koja mjeri njegovu moždanu aktivnost.) kako je sve to što se o tome govori i prepričava jedna jako fina fantazija koju puše likovi koji misle kao neki "da ako si prosvijetljen ne možeš koristiti komjuter". A tredi video, e pa on mi je najljepši jer na jedan jako jednostavan način pokazuje šta TO JESTE PROBUĐENJE. Sada, ne znam da li je to "prosvijetljenje", ali znam što je Probuđenje. Između ostalog taj Majstor B. Vještina je znao više o Probuđenju od vedine koja se danas proglaša "prosvijetljenima". Dio koji govori (dio koji je u tom videu) jasno govori o Svijesti i onom kako se ponaša Svijest čovjeka koji je shvatio svoju Prirodu, tj. postao Probuđen. Iako mi to nazivamo Probuđenjem, to kada neko shvati svoju Prirodu, Probuđenje ima nekoliko dimenzija a Spoznati svoju Prirodu je samo ulaz u to što se naziva Probuđenjem. Tako da taj "ne-probuđeni" hohštapler JAKO FINO pojašnjava što je to Probuđenje a vjerujte mi i Prosvijetljenje.

201

To je isto kao i mišljenje da Probuđen Majstor nema Ego. To je još jedna FANTAZIJA likova koji misle da takav ne može da ide na interenet jer je očigledno "prosvijetljenji" neandertalac. Taj isti "ne-probuđeni" hohštapler, kako ga neki nazivaju, rekao je citat iz naslova ovog teksta. "Majstor Borilačkih Vještina mora biti poput TOKA ..." - i u pravo to je jedan od najboljih citata, pored svemudrih "majstora", poput prvog videa, i ljudi koji kažu "ako si prosvijetljen..", koji govori o tome što je to Svijest, što je to Probuđenje, što je to Prosvijetljenje, šta znači znati svoju Prirodu i slično. Na sve ovo bih mogao redi nešto što je Neale Donald Walsch rekao na jednom predavanju kada su ga pitali što bi nam "bog" ovog trena poručio. Ovaj je odgovorio: "Sve ste pogrešno shvatili!". Da se razumijemo Neal nije mogao kontaktirati nikakvog "boga" ali je zato mogao kontaktirati vlastitu Svijest ili Bide ili eventualno Entitet koji ima potpuno pravo da se predstavi kao "bog", a oni koji ovo znaju, oni znaju zašto to bide ili Entitet to smije napraviti i što to znači. Ovaj tekst i blog nije da bih vam pojašnjavao zašto. No, da se vratimo početku teme "ako si prosvijetljen... " Simpatična je to ideja "biti prosvijetljen" ili "ako si prosvijetljen.." onda bi to trebalo biti tako i tako. Takvo što može da izvali samo neko ko ne poznaje ni što je to Svijest koju ima u nekim izuzetnim trenutcima, ali danas je to upravo stanje naše Spiritualne scene u kojoj određeni likovi (čitaj: GLASNOGOVORNICI - oni koji GLASNO govore - deru se) tumače termine, Stanja i slično o kojima nemaju blage veze, pa čak ni "b" od "blage veze". S druge strane imamo likove poput ovog prvog videa, da sada ne tražim ime ovog lika, koji sve-lično (sve-personalno) imitiraju "prosvijetljene" jer u svijetu neprosvijetljenih svaka budala koja dobro imitira i može dobro da priča, smišlja psihološke igrice, mutljari riječima, govori nepoznate riječi i slično, može da svakog prevari. Onog momenta kada čovjek shvati u kom pravcu treba da gleda, kao nešto što je Wilber objasnio u drugom videu, onda počne da shvata da njegova Priroda nema nikakve veze sa mišljenjem, osjdanjem, pokretima, asocijacijama, idejama, ubjeđenjima ili bilo čim što može da bilo koji način da percepira. Da je njegova Priroda najsličnija onom trenutku kada postane "svijestan" da je on onaj koji Posmatra i da je sve što vidi samo Objekt ne on sam, pa bilo to najsvetije, bio to neki bog, pričao sa nekim ko se predstavlja kao "bog", bilo kojim sv. spisima, učenjima i slično. Tada se dešava odbacivanje jer ono što je Istinska Priroda nema nikakve veze sa bilo čim što dolazi iz vana, bilo kakvim Učenjem bez obzira koje 202

to Učenje bilo. Drugim riječima postaje "autsajder" jer on ne može biti ništa od toga i samim tim ulazi u TOK koji Živi, Teče, igra igrice na komjuteru, čita na internetu, piše, visi na facebooku. To je ono što je u jednom video Bruce Lee rekao da čovjek koji je Majstor Borilačke vještine i koji je shvatio Bit B. Vještina više nam nikakvu Vještinu, to je Put bez Puta. Put izvan Puta. Put, Vještina, Učenje je upravo za one koji još uvijek nisu shvatili svoju Prirodu. No, veoma lako se može desiti da neko ko je Budan, Probuđen, koristi Vještinu, Učenje, Put kako bi se manifestovao i ispoljio na ovoj razini, na upravo isti način na koji koristi i Ego. Bez Ega bi bio u ludnici i o njemu bi se brinuli ljudi obučeni za brigu o ludacima. Na isti način "neko ko je prosvijetljen" može, a i ne mora, biti na faceu, imati internet, piti kafu, jesti krofne, imati seks sa partnerom, imati djecu i tome slično. Ali ako je imitator upravo de to sve imitirati i pokazivati svijetu svoju "prosvijetljenost". Zar mislite da de vam Budan čovjek redi da je Budan? Ili da de vam dokazivati svoju Probuđenost? Ili da de vam bilo šta redi o tome što je vaš lični San u kojem sanjate "prosvijetljenje", "budne", "probuđene"?!?! Nede. Nede se ni potruditi da vam to kaže. Nasmijade se vašim pitanjima i bide mu jasno o čemu se radi. Obično oni su za vedinu najmanje "prosvijetljeni", najmanje budni i slično. Oni su sve samo nisu "probuđeni za javnost". A opet, postoje i oni koji ni ne znaju da su probuđeni. Imao sam prilike upoznati jednog takvog čovjeka. On o Spiritualnosti nema blage veze, on nema veze o tehnologiji, ali zato jako dobro poznaje ratarstvo. Jedan drugi kojeg sam jednom upoznao živio je sa ženom i kderkom i one nisu znale da je on Probuđen. A išle su kod nekog Majstora koji im je bio Učitelj. I to je sve trajalo dok se taj njihov Učitelj nije pojavio u njihovom stanu i vidio da ove žive sa Probuđenim Čovjekom. Sve što je taj inžinjer (skriveni probuđeni čovjek) rekao kada su ga pitale i otkrile da je on Budan bilo je: "To je moja lična stvar, ne vaša. Nemam potrebu da to nekom otkrivan i da pričam o prosvijetljenju!". A vidi vraga on je bio Inžinjer i jako je dobro poznavao tehnologiju. Vidim ga često puta na Faceu. Što li koji kurac tu radi ako je prosvijetljen?!?!?!?! Moja draga gospodo, iznenadili bi se gdje ih sve ima. Možda vam je bio u kudi, možda vam k.. ženu, možda je inžinjer koji vam je sredio najnoviji I-Pod, možda je zemljoradnik, a možda može biti i vaša žena ili muž ali da o tome nema blage veze. To je kao da djetetu koje ima pet godina, još bolje ako je vaše dijete, pojašnjavate kako je stvoren Univerzum, ili pojašnjavate mu Kvantnu Fiziku, ili

203

Transpersonalnu Psihologiju. To tako izgleda. Na taj način vedina ljudi izgleda Probuđenom čovjeku. Ali da ne pomislite da oni moraju striktno biti i pametni, jer to ne moraju, ali su Inteligentni. Nede taksi vozaču pojašnjavati Istinsko Ja, kada ovaj ne vidi dalje od svog kurca i problema sa kreditom u banci, kao neki "prosvijetljeni" koje znam. Mislim da me je "bog" blagoslovio da više ne sredem likovi kao "ako je taj prosvijetljen.." ili "prosvijetljeni nema ego" ili njima slični. Jer ne znam kako bih reagovao! Vjerovatno bi ga zatjerao odakle je i došao ili se dobro ismijao. Ali zato me je taksi vozač dobro nasmijao kada je pojašanjavao tog banjalučnog "prosvijetitelja" dok sam posmatarao njegovu reakciju na tu priču i zgodu koju je imao. Ljudi ne znaju gdje su šuplji, a misle da mogu da znaju kako bi se to "prosvijetljeni" ponašao. Vjerujte, najebali bi u "prosvijetljenom" društu sa takvim čovjekom. A opet to zavisi "kako je raspoložen" taj tren. Možda bi vam rekao nešto, ili pokušao, ako ocijeni da vrijedi, ili bi se dobro zajebavao na račun svih "prosvijetljenih" i ne-prosvijetljenih. No kako god. Da slučajno možete vidjeti tog koji Istinski Zna o čemu se radi iznenadili bi se njegovom "ne-prosvijetljenošdu" i fascinacijom internetom, igricama, možda i faceom, ili sisama slučajne prolaznice. Stoga pamet u glavu. I gornju i donju. Da ne bi ti "prosvijetljeni" slučajno pomislili da niste vrijedni ni da vas ubace za prijatelja na Faceu..

204

Još malo pa nestalo Hm.. i to vše puta. Znači: hm.. hm.. hm.. hm.. hhhmmm.. Eto vidio nam govori o novoj svijetskoj vladi, o onom što nam planiraju učiniti (sram ih bilo), ali na jedan jako idiskretan način nam govori da smo mi obični idioti, govna, moroni ili nešto u tom stilu. (Naravno, izvinjavam se pomenutim tipovima ljudi koji su prosto to što jesu jer se priroda malo zajebava.) Ovo je samo još jedan video u nizi koji, ovaj put, dolazi od zabrinutih nam pravoslavaca i njihovog poimanja smisla i besmisla života, a prije bih rekao besmisla jer su oni odavno izgubili smisao, a da ne pomislite da samo pričam o njima, to mislim o svim više ili manje poznatim religijama, učenjima i slično. Znači, uskoro de nas biti 500 miliona (možda ne nas, ved vas) i služidemo kao hrana, kao radna snaga, upravo ONOM čemu i DANAS služimo. Neki Bill Ovaj ili Onaj de nam dati tehnologiju, prodavati nam šuplje priče i sve to dobro naplačivati!!! Ili čekaj, ne razumijem. Zar to ved ne radi? Pa u čemu je onda problem? Ispravna verzija: VED nam prodaje tehnologiju koju on nije smislio niti izumio niti stvorio ved samo malo prepravio i doradio, VED nam prodaje priču, VED nam to sve napladuje, i ŽIVI luksuzno od naših para i našeg rada. Samim tim, pošto to VED radi, šta de se promjeniti? Mi demo, kao što to VED radimo, glasati za iste ljude, cmizdriti kada vanzemaljac postane predsjednik amerike, ili kada umre neka "važna" ličnost, rintati dan i nod iako se VED dobro zna da za to nema nikakve potrebe, kukati na njih iako to VED radimo, skrivati se u rupe iako to VED radimo.. itd.. itd.. I gospodo draga, ŠTA DE SE PROMJENITI???? Promjenide se samo godina i broj u godini i NIŠTA VIŠE. Lično, obožavam ove videe, o illuminatima, masonima, starcima kojima se kurac više ne diže, i na koje se napaljene mlade žene ljepe, ili videe o tome ŠTO JE NAŠA ISTINSKA PRIRODA koja je još JEDNA FANTAZIJA ispranih mozgova, ČEKADEMO BOGA, koji nema pojma da mi postojimo, da nas spasi ili pošalje ovaj put JEDINU KDER da okaje naše grijehe, CITIRADEMO biblije ili kurane ili gite ili kite.. i mislidemo da smo BITNI tamo NEKOM ko i nema pojma da mi postojimo. Imademo mi i FANATIKE koji ne znaju GDJE SU ŠUPLJI kao i ovi današnji koji de nas podsjedati kako se moramo pokajati, koji de mahati svetim spisima 205

po prolazima, imademo i GLASNOGOVORNIKE (oni koji glasno govore) kako nam je propast blizu i PROROKE (oni koji PROfesionalno RIČU) da nas upozore na NIBIRU (nešto što nije NI BLIZU - NIBLIZU, imademo i žene i djecu koja de dodi na ovaj ved sjeban svijet upravo zato što nas svrbi između nogu i to ne možemo kontrolisati i onda se brinemo KAKO de ta djeca da žive u tako okrutnom svijetu ne pitajudi se KAKO SMO MI MOGLI da ih dovedemo u ovaj ved sjebani svijet. Ili ukratko, OPET, NIŠTA se nede promjeniti. Stoga nemate o čemu da brinete. Sve ŠTO TREBATE jeste sjedite i dalje i šerujte OVE VIDEE koji su smišljeni UPRAVO da vas dobro naguze, da mislite kako NEŠTO MOŽETE UČINITI, a nisu vam ni rekli da ne možete, i slične igrice koje ved igramo. Znate, kada posmatram i kada sam dovoljno opušten, nezabrinut tada vidim kako se sve ovo odvija, a nisam ni prorok, ni guru ni ovo ni ono. Upravo sa ovim stvarima, videima, tekstovima, idejama daje nam se FANTAZIJA DA NEŠTO MOŽEMO DA IZMJENIMO. No, zbog onog što u sebi podrživmo, identifikujemo se, MISLIMO da imamo mogudnost da nešto i učinimo. Zar mislimo da de nam ovakvo što pomodi? To samo pomaže da osjetite još vedi Strah, da dobrovoljno SE PREDATE i upravo potpomognete ostvarenju njihovih planova (AKO SU uopšte i oni stvarni). U ovih 38 godina doživio sam nekoliko smakova svijeta, dolazaka vanzemaljaca (što ne dođu super dobre vanzemaljke), i slično. S druge strane svakodnevno doživljavam da idem na posao i gledam iste te ljude, koji bi trebali KAO da promjene ili POMRSE ove planove kako NISU SPOSOBNI NI DA BRINU o svom dupetu, a kamoli da nešto promjene na nekom GLOBALNOM NIVOU. Mi se u stvari zadovoljavamo MAŠTANJEM da demo nešto učiniti i da nešto možemo učiniti. A ONI KOJI STVARNO nešto MOGU UČINITI ne čine ništa povodom toga. Zar se niste NIKADA ZAPITALI zašto ljudi ili bida koja nešto mogu da učine ništa nede poduzeti povodom toga??? Nije li vam pala ta misao na pamet? Nedu ni ja redi zašto, pošto NIKADA NIKO to nije ni pitao. Slobodni ste da si sami dokažete ovo što ovdje tvrdim. Prosto provjerite. I uskoro de Istina o čovjeku izadi van. A tada MOŽDA nešto možete učiniti. Kažem MOŽDA. S druge strane, ljudi koji su se uputili ka nekoj Spiritualnosti (sada nebitno kojoj) o ovom ne bi smijeli ni da misle, a kamoli da ovo podržavaju. JER TO NIJE NJIHOV PROBLEM. 206

A i ovo što sam rekao jeste nešto o čemu vedina nema blage veze, a pošto NIKADA NISU NI PITALI nemam ni obavezu da kažem zašto je to tako. Ne privlačite u svoj univerzum (um i tijelo) to što se zbiva, jer to je još veda laž od one da je bogu stalo do vas. Vi uopšte ne razumijete što se govori i misli pod tim terminom, što znači raj, što je pakao i slično. Samo prepričavate i citirate ISTE ONE koji ISTI TAKO KAO NI VI ne razumiju o čemu se radi. Kada bi ste znali, onda bi znali i gore pomonuta pitanja i odgovore na njih. AKO VAMA kao čovjeku NIJE STALO do drugog čovjeka, ZABORAVITE da možete bilo šta učiniti. A vjerujte mi NIJE VAM STALO. Vama je stalo samo do vašeg ličnog interesa, vašeg ličnog-osobnog-personalnog DUPETA. (Ovdje sebe ne izuzimam). E upravo ZBOG TOGA oni koji mogu nešto učiniti NEDE NIŠTA UČINITI da nam pomognu i izvedu nas iz krize u kojoj se nalazimo. Oni imaju novi plan, koji nije ni malo dobar za naše dupe. Mogo bih redi, onko izokola, da je taj plan STVORITI NOVU CIVILIZACIJU. Ova je otišla odakle je i došla. A vjerujem da se ovo nede svidjeti mnogima. Mi ne volimo da nam kažu da smo seronje i oni koji stvaraju CO2. A to je jeste puka istina. Mi ne služimo ničemo POŠTO NEMAMO ni jednu LJUDSKU OSOBINU. A opet, ako mi ne vjerujete, sjetite se da dete sutra ili prekosutra sve zaboraviti..

207

Svijest, Svjesnost, Unutrašnji Rast i Razvoj Naslov je sastavljen od riječi kojima smo dali značenja, značenja smo dobili od Ideja, Ideje od Koncepata, Koncepte od Učenja, ili je možda sve išlo obrnutim procesom, što sada i nije toliko bitno. Bitno je riječ koja u sebi sadrži korjen koje je "bit", a Bit ovog svega je u ograničenju kojeg živimo i koji je postao naš Identitet. A iz riječi Identitet dolazi riječ (Identi)fikacija ili Fikcija Identiteta, ono na što smo kao neki Identitet orijentisani, poistovjedeni ili Identifikovani. A pitanje nije na što smo se vezali ili identifikovali, ved na što sve nismo? Nismo Identifikovani sam ona ono na što bi se i trebali "identifikovati", a to je obično skriveno, nešto najbliže nama što smo svaki trenutak, svaki čas, uvijek. No, teško je igrati se ako smo ozbiljni, ako ozbiljno shvatamo identifikaciju sa nečim ili nekim s kim se smatramo. Nemogude je igrati se sa sobom jer "ono što smo" nije ono što stvarno jesmo, ved slika koja opstaje upravo zbog identifkacije sa "sobom". Ne znam da li ste ikada probali da namjerno mjenjate ideje o sebi koje imate, da namjerno mjenjate sliku o sebi, da mjenjate način ispoljenja, ili reakcija? Ako ste probali, jeste li primjetili da možete da se identifikujete sa bilo čim što ste odabrali kao način ispoljenja, reakcije ili akcije (možemo i tako redi)? Znači, recimo da ste probali, primjetili ste, u što sam siguran, da ako ste odabrali neko ispoljenje, njega ste prihvatili da ste se i s tim identifikovali u nekoj određenoj mjeri jer nije u suprotnosti sa unutrašnjim odabirom, nije u suprotnosti sa idejom koju ste uzeli i igrali se s njom. A opet, morali ste primjetiti da ta identifikacija nije stvarna, tj. da imate mogudnost da joj se potajno u sebi smijete, da je prekinete kada god hodete. Stoga, nekako se namede zaključak da Identifikacija nije problem, da ona može da se mjenja, da je podložna promjeni i samim tim da slika ili ideja koju o sebi imamo jeste samo nešto što smo suviše Ozbiljno prihvatili i igramo se, nesjesno, sa njom kao "sobom". Ili recimo, jeste li probali da u tom "ozbiljnom" stanju uzmete podsmjehljivo misli i emocije koje se u vama stvaraju u tom trenutku, koje su reakcija na stvarnost koja vam se dešava? Jeste li primjetili kako ono što ste smatrali "bitnim", "ozbiljnim" postaje odjednom prosto, smiješno, vaše reakcije postaju sasvim drugačijeg okusa? Ali zašto onda, ako ste probali, ne ostanete takvi?

208

Mislim da je odgovor prost, ne može biti prostiji, mi isuviše ozbiljno shvatamo ono što su nam rekli da je "bitno", da "moramo" biti takvi, da moramo biti ozbiljni i slično. A to što su nam rekli, ili ono što smo imitacijom prihvatili postalo je naša Stvarnost koju živimo. Samo obratite pažnju na sebe. Uzmite to kao igru. NEMOJTE DA RADITE NA SEBI, to je ISUVIŠE OZBILJNO. Samo se IGRAJTE. Igrajte se sa Svjesnošdu, sa Idejama koje Rad ili Tantričko Učenje kaže, igrajte se sa Identifikacijom, sa Reakcijama, Pridavanjima Značaja. IGRAJTE SE. Ništa više, a onda, onda pogledajte SEBE. U toj igri, NAGLO, bez da stvorite ideju ili da prihvatite ovo gore pomenuto za ozbiljno, samo pogledajte u SEBE. Onog koji se IGRA, onog koji je uzeo ovo da proba. Ako to ne izazove navalu smijeha na ono što sve zovete svojim životom, onda vam NIŠTA NE MOŽE POMODI. Mrtvi ste. Moje saučešde. Ne čitajte više spiritualne knjige, ne radit Rad, ne idite u Tantru jer de vas to sve UBITI. To nije za vas. Možda možete početi da se molite, a ako kojim slučajem ima neko dovoljno milostiv možda vam i pomogne. Mi smo skup ideja, reakcija, misli, emocija... bla.. bla.. bla.. bla.. Jel se možda ponavljam???? E da, pošto smo to što smo, i pošto smo to što smo prihvatili isuviše ozbiljno, i ako to još ne primjedujemo, onda skoro da nema šanse da bilo šta napravimo. Naravno, postoje i ozbiljni načini Rada. Veoma ozbiljni, za Ozbiljne ljude. Sretnem ih puno u zadnje vrijeme. No, redi de vam ti ozbiljni ljudi da ne možete ništa napraviti ako Rad ne uzmete Ozbiljno. I to de vam redi jako ozbiljno, ozbiljnim jezikom, naglaskom. No, sada je problem, ako neke stvari uzmete isuviše Neozbiljno. Onda dete postati kao neki Kastanedovci koji Rade Ne-radom, kojima u stvari treba ludnica jer su isuviše Neozbiljno shvatili stvari. Sada, malo sam kontradiktoran, zar ne? Pa ako ste razumjeli išta do sada, onda mogu redi da je ovo što predlažem nešto između. Nešto između Ozbiljnosti i Neozbiljnosti. A pošto znamo kako Um radi i što sve koristi, na koje načine nas uvijek zazne, onda moramo naučiti da koristimo Ozbiljno-Neozbiljne Metode, što češde možemo. Tj. moramo naučiti da ih kombinujemo. Sjetite se, Tantrički Rad kaže da ne smijete imati niti jednu krajnost, da je bilo koja krajnost opasna. Ili to možda Budha kaže??? Hodete redi da Budha nije Tantrik???? 209

Dobro. Znači, recimo, ovako i onako. Uzmete Neobiljne stvari na Ozbiljan način, a Ozbiljne stvari na Neozbiljan način. Rečemo je da je ovaj svijet Pozorinica, i da smo mi svi glumci koji igraju Uloge s kojima smo poistovjedeni. Tako kaže Učenje. Ja samo prenosim. A to kažu ne zato što oni znaju da je ovo Pozornica i da ste vi Glumci, što i nije toliko bitno da li oni znaju ili ne znaju, ali ono što je bitno jeste da pokušavaju da vam promjene Umu Shemu. Ako neko Učenje prihvatite Ozbiljno, onda ono ima mogudnost da vam u velikoj mjeri promjeni Um u smislu da vam zamjeni stvari unutar njega koje se previše ili premalo naglasili. Tako ako uzmete određeno Učenje koje kaže da je svijet Pozorinica i da ste vi Glumci i to veoma Ozbiljno, onda dete se nadi uskoro u tome da sve što vam se dešava, u svemu u čemu učestvujete, sve što radite dete shvatiti na taj način. Samim tim Neozbiljno, jel tako? Upravo na tu kartu igraju određena Učenja. No, znam i to jako dobro znam, da bez obzira koje Učenje uzeli ili u što vjerovali ili u što bili Ubjeđeni ništa nede pomodi ako to ne uzmete veoma i to Ozboljno Neozbiljno. Živio je jednom Majstor koji je imao tri Učenika. I dođe kod njega neki novi Učenik i pita ga da li ima koji Učenik koji se probudio. On kaže: "Da, ima." "A koliko si učenika imao?" - upita ovaj. Majstor odgovori: "Tri". "A kako to da se ostala dvojica nisu Probudili?" Majstor reče: "Pa prvi je ovo što Učim uzeo isuviše Ozbiljno i onda poludio. A drugi nije uzeo ovo što Učim dovoljno Ozbiljno i nije uspio. Ovaj tredi je napravio neku svoju kombinacija, svhatio je Učenje na neki veoma čudan način. Ozbiljno Neozbiljno i uspio je". Probajte. Nebitno je na koji način postajete Budniji, bitno je da postajete Budniji. Sada, postoje još neke stvari koje su jako bitno, ali ako vam ih sada kažem, zajedno sa ovim, možda postanete previše Neozbiljni ili previše Ozbiljni. Mislio sam vam redi nešto o načinu otpuštanja unutrašnjih ograničenja koje dovodi do trenutnih Budnih Trenutaka koji vam pokazuju kako izgleda Stanje u kojem ste u nekoj mjeri Oslobođeniji, u kojem osjedate povezanost sa Životom oko vas. Ali.. Pošto sam krenuo Ozbiljno i onda se prebacio na Neozbiljno, pa sada ponovo na Ozbiljno Neozbiljno, bojim se da ne skužite neke stvari prerano, pa šta sam onda napravio? Ostalo bez čitalaca, učenika, mučenika, sljedbenika, ideologa i slično. 210

Pa nije mi to cilj, zar ne? Ovo je dovoljno. Prosto uzmite jedan dan u tjednu i igrajte se sa ovom idejom. Smao jedan dan u tjednu, ili pola dana, sve posmatrajte i živite na ovaj način. Onda SAMI ZA SEBE vidite da li sam u pravu ili sam previše Ozbiljno Neozbiljan.

211

Nova Igra, novi krug Dugo vremena mora prodi prije nego što čovjek shvati da sve što ima nema nikakvu vrijednost. Sve što posjedujemo je nešto što služi zamjeni onog Stvarnog u nama. Najljepše od svega mi smo sami sebe ubjedili da nam trebaju sve te stvari oko nas, da nam trebaju sve "stvari" u nama kako bi mogli da živimo "normalan" ljudski život. S druge strane Spiritualnost nas ubjeđuje i daje nam koncepte koji imaju za svrhu ponovno uspostavljanje novog poretka Stvarnosti u nama. Ako čovjeku nije jasno što znače ti Koncepti koji nam se daju kao Spiritualna ili Ezoterična ili Religiozna upustva i čemu ona služe tada to postaje njegova druga lažna priroda, zamjena za onu koju je imao prije toga. Drugim riječima, Učenje postaje Lažno i ide u Lažnu Ličnost. Što je čest slučaj oko nas u ovom načinu života koji vodimo. No, kao što svi pretpostavljaju to Učenje ima nekoliko dimenzija. Ono što je za nekoga Učenje za drugog nije. I obrnuto. Ja ne pričam za ljude koji su na početku Učenja i koji Koncept doživljavaju kao stvarnost. Ved onima koji su shvatili da bilo koji Koncept jeste samo Koncept, Kosmologija, Učenje i slično. To je zamjena za Stvarnost. Što čovjek postaje jednostavniji to on sve više gubi Koncepte koje ima, gubi Učenja, Kosmologije ili šta ved i prekida bilo kakav odnos sa bilo kojim Učenjem u kojem je bio prije ili kasnije. S te strane tada nastupa druga razina Rada na Sebi. No, prije svega, imam prilike čuti razne grupe koje pripadaju raznim Ezoteričnim Učenjima koji koriste izraz "Rad na sebi" kako sebe izdvajaju, kako sebe podižu u nebesa. Takav je slučaj i sa Učenjem kojem sam i sam pripadao dugo godina, takav je slučaj i sa Četvero Putašima i slično. Niko nije izuzet tog "pravila" o samouzdizanju bez obzira koliko se trudili da to prikriju ili sakriju ili pokažu suprotno. U razgovoru sa takvim ljudima veoma brzo se osjeti način na koji pričaju, ono što se nalazi u pozadini bilo koje priče i slično. No, ne treba zaboraviti da i mi sami imamo taj problem i da i mi sami tako pričamo. I uvijek treba obratiti pažnju na to. Niko nije bolji ili lošiji od nekog drugog. No, nikada ne smijete dozvoliti da zbog nekih stvari prečutite ili ne iskažete određeni problem koji ste vidjeli ili kod nekog drugog ili kod samog sebe. Kada se Učenje usmjeri prema samom sebi, nakon nekoliko intezivnih godina u Radu, tada počinje da se razvija druga situacija u čovjeku. Tada on počinje da "uništava" sve što je imalo veze sa Konceptom koji je sljedio, ali ne na način da negira samo Učenje, jer on zna da je Učenje to što ga je dovelo do shvatanja koje ima. Ved da negira sve što se unutar njega veže, sve što još ima

212

ostatke Učenja u njemu. Tada uviđa da su sve to bile priče, mitovi, bajke koje su služile tome da on sagleda samog sebe, ali i da promjeni tačku Percepcije koju je do tada imao. Upravo tome služi bilo kakvo Učenje, Koncept, Ideja i slično. Oni nemaju stvarnost, oni su još uvijek zamjena za stvarnost. Proces je u tome da se Um okrene od određenog djelovanja, izvuče iz određenih Zakona pod koje pripada i samim tim napravi mu se drugačija struktura od one koju je prije toga imao. Na isti način, kako je to tome služilo, nakon nekog vremena i samo Učenje dobija iste te karakteristike jer čovjeka vuče ka dole, zarobljava ga, služi samom sebi. Možda trenutno ne možete svhatiti to što govorim jer posmatrate iz tačke Učenja, no onog trenutka kada shvatite da to što Vi Jeste nema nikakve veze sa Učenjem, Konceptom ili slično, tada nastaje drugačiji Put. Mogao bih redi da tek tada nastaje Put, ne prije toga. Da ne bude zabune, ja ne govorim o onima koji su sami sebi učitelji iz nemodi, straha, ludila, fantazije i slično, koji je vedina oko nas. Takvi likovi me ne interesuju, niti se njima obradam. Za mene je samo čovjek koji je proveo niz godina u Radu spreman za ovakvo što. A ostali, mogu biti sebi učitelji i drugima narednih nekoliko Eona, zabole me. Takvim se ne obradam jer ne vidim nikakvu korist od njih. Jedom mi je jedan mudar čovjek rekao: "Učenik ne može biti Učenik ako nije imao Majstora. On ne zna kako da Uči. Učenik je Stadij, Stepen Svijesti. Imitatori koji su učenici i kojima Učitelji ili knjige ili tome slično služe da nikada do sebe ne dođu, oni dostižu jedan stadij i dalje ne idu. A postati Učenik to je Istinski Napor." Naravno to tada nisam shvatao jer sam bio u nekom svom ličnom tripu.Tek mnogo godina nakon tog razgovora sam shvatio što mi je rečeno, ali to sam povezao i sa onim kada sam Iniciran. Kada mi je rečano da Učenje služi meni, a ne ja Učenju. Stvari su se složile na svoje mjesto i postale mnogo jasnije. Kada čovjek okusi Sebe i na samo jedan mali trenutak, sve se mjenja. On sam i samo Učenje. Držanje za određeno Učenje tada je prepreka. Sada je samo problem u tome da li je to što ste okusili stvarno bilo Sebe ili vaše zamišljanje "sebe"???? To je pomod upravo u Majstoru. Ili nekom ko se tako ne predstavlja a ima razumijevanje kao taj čovjek i zna o čemu se radi. Odbaciti sve ono što smo nazvali "sebe" započinje se ved privim danima Rada na Sebi, a nastavlja se i kasnije u mnogo vedoj mjeri. Kada čovjek prođe određeni stepen u Radu i kada dođe bliže Sebi, tada počinje da uviđa da mnogo toga nije on sam i nije njegovo. Tada počinju iznenađenja, počinje naš 213

"lični pakao". Vidjeti to i ostati na nogama, to je zaista rijetko. Rijetko je jer vjerujemo da moramo tako kako živimo, vjerujemo da je to "normalno" i prihvatamo to kao stvarnost. Naravno, ne mogu da vam sve otkrivam, jer to morate sami otkriti. Čak u Učenje je jedna vrsta vjerovanja, ali ako to sada samo pričitate i u to povjerujete to je upravo način da nikada ne dođete do toga. Ne možete preskočiti korake, jer de vas ti koraci stidi. Tj. ne možete redi "učenje je glupost" jer upravo tu otkrivate svoju glupost, ne glupost Učenja. Sve postoji sa jasnim ciljem, jasnim ispoljenjem. I sve je bitno, drugim riječima, bitno je dodi do svog shvatanja. Ne onog što nam drugi govore. Ukoliko to tako napravite uskoro dete se nadi na "zidu" koji vam nede dopustiti dalje da idete i tu de biti vaš kraj. Čak i najvedi među nama moraju da drže Učenje sve dok u sebi nisu razvili Zrelost koja daje druge plodove. Odbacivanje je jedan dio Puta, tje njegov sastavni dio. Na kraju čovjek mora da odbaci i samog sebe, tj. ono što je on prihvatio kao sebe. I to je najteži dio. Odbaciti svoje Uvjerenja, svoja Vjerovanja, Ideje koje ima i koje je prihvatio kao sebe samog. Ja nisam čak ni ovo što Percepiram da jesam. No, tu nije kraj Rada. Jer na kraju se odbacuje i samo Bide. Na kraju se shvata da je Bide jedna opna koja se stvara oko Jedinstvene Stvarnosti i koja služi samoj toj Stvarnosti da se ispolji i da se razvije. Rast i Razvoj, ne zaboravite! Nakon početnog suočavanja i bola ili straha koje se moraju prodi dolazi do određene Ravnodušnosti prema Svijesti i Sebi, ali ne one koju imamo prilike vidjeti svaki dan. Takav čovjek učestvuje u radu Svijeta više nego ikada i ni malo ne izgleda Ravnodušan. Ono što se dešava je duboko u njemu. On više ne viri razliku između Sebe i Svijeta ili Univertuma i Sebe. Sve postaje Jedno te Isto. Na toj razini kredu nove igre, novi Rad, novi izazivo. Ali dok se ne pređu izazovi koje imamo ovdje ne može se dalje. Ono što se vidi u tim očima, takvog čovjeka, više ne liči na ono svakodnevno ljudsko. On postaje Praznina koja se Manifestuje u Formi koju je izabrala i on prihvata igre te Forme savršeno u skladu sa samim Sobom. Te tada počinje Ispoljenje koje je Potpuno i takvo kakvo i treba biti, u smislu toga da to što on jeste ovdje i sada je to što on mora i biti. Ali svako "mora" je isključeno. Nova igra, novi krug.

214

Parole, parole, parole... Parole, parole, parole... sve same parole. Sjedim u taksiju jutros i voyim se prema gradu i slušam nekog voditelja na radiju koji "ide" u taksiju i naravno, voditelj kao i vedina drugih a i sam ja, na kraju svoje priče izvaci svemudru Parolu. Sjedim, gledam, smijem se. Parole su naš život. Nemamo život, ali zato brate-sestro imamo Parole. Upalim Face na poslu i šta vidim: Parole. Slušam mudrace sa posla i čujem: Parole. Pričam sa nekim dosadnjakovidem koji samo priča kako bi sakrio samog sebe i slušam sebe kako izgovaram: Parole. I kada sve to sumiram postoje samo Parole. Čak ni oni koji ih izgovaraju ne postoje. Ali Parole de nas nadživjeti. Eto, imamo Parole iz Atlantide, pa Egipta, Indije, pa ove naše stare, mudre Parole. I kontam, kakav bi nam to bio život kada ne bi smo imali Parole!!! Baš bez veze, zar ne? Eto, probajte samo jedan dan da živite bez Parola! Samo jedan dan. Ne previše. Ali morate znati da sve što ne poznajete, što izgovarate onako znalački, sa osmjehom na licu ili sa ozbiljnim klimanjem glave, ili facom nekog ko se upravo usrao u gade da su to samo PAROLE. A kada izgovaramo Parole mi Lažemo. A kada Lažemo, (mi krademo - Šalim se, ali i ne). Krademo nečije i ponavljamo kao naše. I to je krađa gospodo. - No, kada Lažemo mi se ubijemo i nas nema. Pošto nas nema, nema ni ko da živi kada ovo tijelo umre. I dalje nedu. Eto, samo jedan dan probajte da živite bez Parola. Ja sam probao više dana i bilo je jako interesantno. Kada nisam znao to bih rekao iz mene je krenula bujica Parola koje sam morao zaustaviti, a tada se pojavilo nešto drugo. Postao sam Živ. To je bilo urnebesno smiješno. Ili sam se smijao, ili sam vrtio glavom u nevjerici jer nisam mogao vjerovati koliko se moj život zasniva na Parolama. I sada, često puta, u toku nekog razgovora namjerno ne izgovaram Parole iako to moj sagovornik očekuje. A vjerujte mi, ne samo da mi izgovaramo Parole, ved ih i očekujemo. Eto, nipišite nešto na Faceu, neku Parolu i vidjedete koliko ima Lajkova. A onda se uhvatite kako tražite nečije mudre Parole i lajkujete ih.

215

A Facebook-mudraca ima jako puno. I svako lajkovanje Parole, uspava vas još više. Svako klimanje glavom na nečiju Parolu, dublji San. Svaka tužna faca dok izgovarate Parolu - dublji San. Nije ni čudno što San ne prestaje kada ustanemo iz kreveta. Ako mi ne vjerujete, PROVJERITE. Naš život je PAROLA.

216

Bez Oblika - Kao Voda Nema ništa ljepše nego kada dan počne na ovaj način. Iako je Legendarni Majstor to pojasnio kao glumac, glumedi srecu iz filma, ipak riječi koje izriče dotidu suštinu. Nije nimalo čudno da on to kaže na taj način, jer sam je bio jedna kombinacija Taoističkog Filozofa i Majstora Kung Fu-a (Gung Fu-a, kako bi on to rekao). To što kaže je upravo ono što de vam se na kraju redi samo od sebe, kada Radom dođete do toga da shvatite da Svjesnost ne smije imati Oblik. Da Svijest nije Oblik, iako je u Obliku. Kako Radimo na Sebi, kako se trudimo da održimo Svjesnost, nekada Posmatranje Sebe, što je samo jedna dimenzija Svjesnosti, nekada Svjesnošdu samog Posmatrača ili Sebe što je malo viši oblik Svjesnosti mi uvijek zadržavamo određeni Oblik koji posmatra, čak i zadržavamo Oblik kao Svjesnost ili Svjesnost kao određeni Oblik koji jesmo. (Ovo mogu znati samo oni koji Rade na ovaj način). Čak možemo da stvorimo novi Oblik sebe koji je Svjestan, ili čak možemo da idemo dotle da to održavamo kao jednu specifičnu Identifikaciju. I to nije manje mudro ili loše, ved je dobro dok ne steknemo određeno Iskustvo, dok se ne desi određena Kristalizacija. Ali na kraju se budi saznanje da je i to samo Oblik koji zadržavamo jer ne smijemo da se pustimo samoj Svjesnosti jer u njoj gubimo sve što poznajemo kao "sebe" i s čim smo svakodnevno Identifikovani. "Ja sam bog", "ja sam brahman", "ja sam svjesni svjedok" sve to je obična glupost. Jasno je da čovjek osjeda nešto slično tome, ali bilo koje zadržavanje Oblika jeste samo oblik samozaštite u koju bježimo jer ne smijemo da budemo to s čim se proglašavamo da jesmo. Bog, Svjedok, Brahman, Atman, ovo ili ono, to je riječ, oblik koji se iskazuje simbolikom i ništa više. A opet, "ja nisam bog", "ja nisam brahman", "ja nisam svjesni svjedok" ni to nije ispravno, jer i to je određena Identifikacija samo negativnog karaktera, u drugom pravcu, na drugom kraju, sama krajnost prvoga. "Istinska priroda nalazi se između Udaha i Izdaha", "Kada se zvuk AUM završava TU nalazi se Istina" ili "U svjesnosti Prostora oko sebe neka nestanu granice tvoga tijela" - sve ovo su savjeti kako da se dodirne Stanje koje nazivamo Izvorno Stanje, ali ne OBLIK, ne IDEJA Stanja. Stanje nije ni Oblik, ni Ideja, ni Forma, ali ni odsustvo Oblika, Ideje ili Forme. "Brahma, Apsolut, Svjedok je sam IZVOR naše Svjesnosti, ali je i samo ispoljenje Oblika i Forme". Nije rečeno da je dio koji mi osjedamo kao izvorište Svjesnosti TO samo stanje koje uporno tražimo.

217

Ne možete nadi Izvorište Umom, jer Um se nalazi na Okeanu. Morate skočiti u Okean i zapilivati, zaroniti u njega, kako bi ste našli ono što je Isitnsko. TO je kao u onoj priči o Ribi koja je tražila Okean, cijelo vrijeme plivajudi u Okeanu. TO je ono u čemu plivamo cijelo vrijeme. Održavanjem Svjedoka i Svjesnosti o njemu nije sam Cilj, iako vodi Cilju. Rad na Sebi nije Cilj, ali vodi njemu. Tantričko Učenje nije Cilj, ali vodi njemu. To je ono što ne možemo razumjeti. Mi Radimo na Sebi, učimo, Učenici smo određenog Tantričkog Učenja ili čega li ved, i debelo smo identifikovani s tim. To nije Cilj. Kada sam Iniciran i kada mi je rečeno da je to Tantričko Učenje isto tako mi je rečeno da ako uđem u njega radi samog Učenja, ako radim Tantru radi Tantre, Yogu radi Yoge, Meditaciju radi Meditacije da nedu nigdje stidi. Ved da moram da to sve koristim RADI SEBE. Učenje, Svjesnost, Rad sve postaje prepreka jer to sve radimo zbog toga. Mislimo da de nam neki Rad, Tantra, Yoga, Meditacija dati Probuđenje (iako ne znamo što je to). Zaboravljamo da je to samo karta koja nam omoguduje nešto, a to nešto nije Cilj, ved Put do Cilja. Na sličan način, ljudi koji rade sa Osveštavanjem, postavljaju Svjesnost kao Cilj. Svjesnost nije Cilj. Ona je sredstvo. Imam često puta prilike čuti kako mi ljudi pokušavaju naturiti svoju Probuđenost riječima "ja sam svjesnost" ili "ja sam izvorište svjesnosti" ili "ja sam ja jesam" i slične ideje. Kako bi Gurđijev na to rekao: Merde (ili kako se ved piše, u prevodu: Sranje) Svjesnost je ISPOLJENJE ne ono što sam ja. Imenica "ja" je uslovna, jer ne znamo kako drugačije da to kažemo da je to ono što smo mi. Isto tako imao sam prilike čuti kako mi je prosvjetljeni pojedinci predstavljaju u tredem licu jednine. Ili kako o sebi pričaju iz trdeg lica.. MERDE.. i to velikim slovima. TO se ne može zamisliti, niti pojasniti, niti pokazati, niti tačno izredi. Može se o TOME pričati, može se objašnjavati sa saznanjem da to je to samo putokaz, ili samo pojašnjenje nekom ali jedno veoma loše pojašnjenje. Um je Forma koja ima određenu gustodu. U zavisnosti od svoje Gustode ili Vibracije on može biti u Tri Stanja, Tri vrste Vibracija. U Tantri kažemo da on može biti Tamaističan, Rađastičan ili Satvičan. I mislim da sam to spomenuo ved u nekom od tekstova pa sada nedu pojašnjavati što to znači. Satvičan Um nije Um koji zadržava Oblik Svjesnosti, koji zadržava Formu kao Identifikaciju. U njemu je Opna između Svjedoka i Istinske Prirode tanka i može svakog časa da pukne. Um koji zadržava Formu Svjedoka dok Svjedodi (Um kažem uslovno) ili mogu redi Svjedok koji zadržava Formu jeste Svjedok koji se boji pustiti, svjedok koji se boji Istinskog Stanja. Učenje u jednom momentu kaže da Bide mora da umre, da Duša mora da umre, kako bi Izvorno moglo da se ispolji. Svjesnost Sebe mora da umre, da

218

se rasprsne kako bi Isintsko moglo da uđe. I vjerujem da mnogi pretpostavljaju što to znači, ali pretpostavka nije to Stanje. Stvarno me ne interesuje što pretpostavljate, što ste probuđeni i uhvatili "boga za jaja". Za mene nema razlike između vas i vjernika, ili spiritualca. Isto tako me zabole što ste u nekom Radu, Četvrtom Putu, Petom Putu, Tantri i slično. To mi govori da ste pičkica koja se boji pustiti. Gurđijev nije bio pičkica, Buda isto, Mitski Isus isto. To su bila Bida koja nisu stajala iza nekog, nisu se krili, ved su stajali na čistini i izgovarali svoju Istinu, Istinu o Sebi ili Apsolutu. Oni nisu kreirali sranja od Učenja, niti su se tih Učenja držali. To su napravili njihovi Učenici. A to možemo posmatrati na nekoliko načina. Jedan je da su napravili sranje, drugi da su bili milostivi. I oba su istinita. Um naviknut na Identifikaciju se skriva u tim Učenjima, ne smije da izađe na čistinu i kaže: "Ja to tako kažem! Jebe mi se što kaže Isus, Buda, Gurđijev, Nisargadatta, Maharši ili ko ved. Ja kažem tako!" To je smjelost koja je iste te ljude dovelo dotle gdje su bili. A mi nemamo tu smjelost a tražimo to što tražimo. Takva Stanja se ne otkrivaju miševima u rupama Učenja. Miševi u rupama popiju malo rakije i u sigurnosti svoje rupe (Učenja) izazivaju Mačku - mac.. mac.. Smjelost je ono što de vas učniti Majstorom. A pod tim ne mislim Učiteljem, ved Majstorom onog što jeste. Majstor je u isto vrijeme Učenik, Čovjek, onaj koji praktikuje ono što podučava, gospodar sebe. Mi idealizujemo ljude koji su postigli to Stanje, a to je najmanje što traže. Idealizujemo jer se bojimo. Kopiramo ono što su radili jer mislimo da de nas to gurnuti u to Stanje. A to je nemogude. To je Um. To nije Stanje. To je Ideja, to nije Stanje. Svjesnost je Put, ali ne sam Cilj. To je osjetiti Slobodu TOGA u ovom trenutku. To nije Sadašnji Trenutak, a ni sutrašnji ili jučerašnji. Trenutak IZLAZI IZ TOG STANJA. Sva pojašnjenja služe samo da se Um u nekoj mjeri oslobodi da se pusti. Otpusti Forme koju drži i koja jeste. To je trenutak kada u vama gori svaka delija, trenutak koji sliči Smrti, trenutak koji izaziva strahovit nalet Utisaka i Imresija, ali i straha koji delije i Um proživljavaju jer umiru. To je trenutak kada možete znati da ste blizu. Ne tu, ne "sada sam skoro pa budan". Ne. Taj trenutak može trajati i trajati nekoliko godina, sve dok u vama se ne spali zadnji osjedaj da ste to vi. Da ste Svjedok, Forma, Oblik ili šta ved. Svjesnost je Vatra u kojoj se pali svaki Oblik ali samo ako ne stvarate nove Oblike i Forme. To je biti Vjetar, biti Buktinja (Vatra), to je biti Okean u valu, to je biti Prostor, ne FORMA, ne OBLIK, ne KRUTOST. To je zaboratiti sebe u smislu Forme ili Oblika i pustiti se Svjesnosti. Sada se izlažem opasnosti od novih ludaka koji de čitati ovo i proglasiti me Majstorom ili izvorištem svoje Ludosti. Sorry ljudi, boli me k.. za vama. Kada

219

postanete TO, nedete imati potrebu dokazivati mi svoju probuđenost ili visokosvjesnost. A uostalom, boli vas i zamnom. Svako Učenje, ako nije ved uveliko izmjenjeno, govori da morate Uvidjeti da vi niste Misli, Emocije, Pokreti, da vi ne Djelujete ili da ne možete da Djelujete, da morate razviti Spoljašnje Uvažavanje, da morate se osloboditi Identifikacije, da morate izadi iz Unutrašnjeg Sna i slično. Upravo to su sve Forme koje održavamo i proglašavamo sobom, a s druge strane i savjeti kako se da se tih Formi oslobodite. No, ono što se dešava jeste nastajanje mnogo suptilnije Forme koje se mnogo teže Osloboditi jer je ne primjedujemo. To je najvedi problem svakog Istinskog Učenja. Tome služi i Majstor. On nije da vas Probudi, on nije da vam daje, on je da vam oduzme sve na kraju. I to što ostane to je ulazak u Misteriju. Na istoku kažu da je Guru SMRT za Učenika, isto to kažu da je Starac u Pravoslavnoj Ezoteričnoj Tradiciji SMRT za Monaha, Učenika. No, takvih Majstora je sve manje. I teže ih je nači. I mi ne želimo takvog Majstora. Ja sam imao (ne)sredu da sam upoznamo dvojicu takvih. I veoma dobro znam što to znači. Čak i kada sam imao visoka Iskustva, Buđenja i slično, oni su me rušili. Čak i to je najobičnija glupost jer te ojačava, jer ti daje Formu. Stvari, život, okolina, društvo, lažna učenja sve to je samo Forma koja ima za cilj da vas spreči u kretanju ka sebi. To je prepreka. Čak i žudnja za TIM Stanjem je PREPREKA. Žudjeti za Probuđenjem je PREPREKA. Ne govori vam se mnogo toga. Jer bi to uništilo bilo kakav napredak. Laže vam se i te laži se upakuju u celofan malih istina koje i nisu neke istine. Ne smiju. NIKO ne bi išao ka Sebi kada bi znao što je to Sebe. Zato vas i lažu. Prvi korak je BITI BEZ FORME kada god imate priliku. Čak i Svjesnost je FORMA samo mnogo suptilnija FORMA. Al ne može vam se objasniti kako da je izbjegnete. To morate postidi sami. Put je uvijek Samostalno Putovanje. Majstor je samo tu da vas spreči da se dugo zadržavate na jednom mjestu. Kada se dodirne TO Stanje, tada se uvidi da TO nema veze sa Individualnošdu a opet TO je upravo Individualnost. TO ste VI iako TO NISTE VI. NEŠTO JESTE i to Ste, ali NISTE VI. Stoga, kako kaže Legenda Kung Fu-a. Budite kao Voda. Vaša Svjesnost mora biti kao Voda. U što god da uđe to je FORMA i OBLIK no SVJESNOST ne smije biti ni FORMA ni OBLIK. A to je ono najteže na Putu. Osloboditi se tih Prepreka. Barem meni je jedan od najtežih oblika Rada. Jer sve oko i unutar mene služi upravo da me ojača i da ne budem TO, da ne uđem u TO Stanje. A ni tu nije kraj. TO je početak nove Misterije. Svaka misao, emocija, pokret, reakcija, itd., sve to je samo FORMA koja 220

vas drži. Svjesnost toga je isto forma. Ali ako ne postajete OBLIK koji drži SVJESNOST onda ima nade. Ako ne, onda je to kraj vašeg Puta. Sretno.

221

Biti ili Ne-Biti pitanje je Sada Razvoj ide spiralno. Ono što sam nekada prošao opet me čeka, al to je upravo dio Puta. Skineš jedan sloj i nestane ono što si skinuo, nakon nekog vremena, proširenja Svijesti, opet dođe ista stvar al novi sloj, tako da to više nije isto, iako tako izgleda. Ved nešto novo i ono što sam upotrebio tada više ne vrijedi. Ne mogu udi istim "trikom" na novu stvar. Um je mudar, premudar. Ubjedio je čovjeka da može postidi nešto Spiritualnošdu, Radom. A znam da ne možeš. Ne možeš Umom riješiti Um. Ali možeš upoznati Um. To je velika razlika. Ogromna. Upoznati Um znači uvidjeti zamke koje imam. Neke od njih su očigledne, neke traže nekoliko godina suočavanja. Ništa nije stvarno, al moja iluzija, vjerovanje u nju daje joj snagu. Smiješno je kada uvidiš da ono što jesi nisi ti, da ono što si mislio da si nije to što si. Dobiješ mogudnost, ali s tim Uvidom ne znači da si "postao" to. Percepcija se još uvijek vrada na stare puteve, stare tračnice i potrebno je svakodnevno Uviđanje, Posmatranje, Suočavanje sa svijetom koji sam izmislio nepoznavajudi sebe. Nepoznavajudi sebe mislim da sam ovo što osjedam, ono što mislim, onaj koji vidi, onaj koji sluša. Uvid mi da je prvi bljesak, to što sam nema veze sa onim što mislim da sam, onim u što sam ubjeđen da sam. Iluzija opstaje jer vjerujem u nju. I nije samo vjerovanje ved pokret. Pokret je ono što mi daje dojam da ja postojim, a samo zbog toga što sam ja, kao Um, upravo taj pokret. To "ja" je pokret, pomjeranje, ideja s druge strane u koju vjerujem i kojoj dajem snagu. No, ono što sam nije pokret, nije ni Svjedok. Svjedok se pojavljuje kada sam u pokretu, kada posmatram pokret, objekt. U tom momentu Svjedok je tu. Čak i Svjesnost je pokret koji nisam ja. Moja priroda izgleda kao Nesvjesno, ali samo izgleda. Ona je Svjesna. Ali kao što u Nesvjesnom nema "ja" koje bi bilo svjesno Nesvjesnog, tako ni u Prirodi nema Ja koje bi bilo Svjesno Svijesti. Postoji samo Svijest u kojoj se ispoljava Objekt, a s njim ispoljava se i Svjedok i Proces. To je kao shvatanje da je Prosto uvijek bio tu, samo što ga nisam bio Svjestan. Onda sam postao svjestan onog koji postoji u Prostoru, objekta u prostoru i samog procesa svjedodenja, viđenja Objekta i Svjedoka koji se spaja u Proces Viđenja ili Svjedodenja. I to je prepreka. Prepreka jer me osnažuje, jer mislim da sam Svjedok. Svjedok jeste Istina, ali samo za one koji ne poznaju Svjedoka. Kada Svjedok postane svjestan da postoji i da Svjedoči on postaje svojevrsna prepreka jer mislim da sam Svjedok.

222

Ali ja nisam ni Svjedok, ni Svjedočeno, a ni Proces Svjedočenja. To je samo još jedna Tačka Percepcije koju prihvatam kao Sebe. Nekad se pitam zašto nisam prihvatio to davno prije, kada je prvi put doživljeno i shvadeno na taj način, kada sam prvi put vidio da sam Ja Sam Svjeodok, Svjedočenje i ono što se Svjedoči? Jasno mi je zašto, ali ostaje pitanje zašto? Ja nisam ovaj koji piše, ovaj koji čita što je napisao i ovaj koji vidi proces pisanja. Ovo se dešava samo od sebe, ne mojom Voljom, ne mojim Naporom. Ovo je Priroda Svijesti u ovom obliku. Ona se ispoljava, ona traži ispoljenje jer odgovara Utisku koji ima, Vasani koja je skupljena i koja se ispoljava ovdje na ovaj način. Ali to ja nisam. Bilo kakav Rad je samo prepreka za svhatanje onog što postoji u pozadini. Ali Rad je upravo doveo do ovog. Apsurdna činjenica. Rad dovodi do Ne-Rada. Ne-Rad postoji jer postoji i Rad. Upravo to pokazuje da Dvojnost ne prestaje, samo je mnogo suptilnija. Ali razumijevanje ove Dvojnosti upravo je ono što je Kaula Majstor rekao: "Ne tražim ni Dvojstvo, ni Ne-Dvojestvo. Moje Učenje je iznad oboga." Ja nisam ni Dvojnost ni Ne-Dvojnost, ono što sam je iznda tog Dvoga. Ali Shvatiti ovo nije isto kao i Razumjeti. Razumijevanje traži Konkretizaciju. Ono traži da živim ovo. A to je dio koji je najteži. Ovo tijelo, ovaj Um, ovo Razumijevanje, ova Svijest je u Meni, ali ja nisam ni Tijelo, ni Um, ni Razumijevanje, ni Svijest. Smiješno je kada Um dođe do nečeg što mora sebi prestaviti na određen način i čak i to predstavljanje je samo ideja i Laž. Samim tim Iluzija. Stvarno ništa nije do onog na što se oslanja Lažno. Ali Stvarnost nije ni Istina ni Laž, a oboje je. Problem nastaje kada se umješta Um. On govori o Radu, on daje Ideje Rada, on vjeruje da se Radom može dodi do ovoga. I to je nova Laž koja se servira Umom koji želi da opstane i održi se. Sam Rad je Laž. Jer me održava u Iluziji da nešto mogu da napravim, da ovaj Um napravi i ostvari. Ni Ostvarenje ni Ne-Ostvarenje nije Isitna. Oboje ovise jedno o drugom. Samim tim to je Dualnost. Ja nisam ni Dualnost ni Ne-Dualnost. Ja sam izvan nje. Vidjeti Iluziju znači istražiti je. Istraživanje traži informaciju koja govori zašto je to istraživanje potrebno. Istraživanjem prestajem da vjerujem u ovom što mi Um servira kao Istinu. Samim tim ispitivanjem Laži nestaje i Laž, ali i onaj koji je ispituje. Jedno te isto su. Nijedno nije Stvarno. Par minuta Stvarnosti ili Prirode razara Ideje koje Um daje, ali Iluzija se vrada čim se uhvatim za nešto što nije istraženo u smislu Laži i Iluzije. Stoga Stvarnost traži Rad. Ali novi Rad koji nije Rad, ved je Ne-Rad. Ako čovjek preskoči Rad, nede ništa doživjeti. Jer ga Rad upravo vodi njegovoj propasti. Ovo jeste propast jer sve što se na nju oslanja propada i nestaje. Iako znam da ustabiliti se u ovoj Istini, e to je tek Istinski Rad i Napor. 223

Lako je doživjeti, bljesnuti, vidjeti. Ali ostati to je istinski Napor. Tada moram koristiti ono što me je dovelo do toga, samim tim moram koristiti Rad kao Ne-Rad kako bi TO stanje postalo Temelj. Kada čovjek shvati što je onda shvati što nije i obrnuto. Ali isto tako shvati koji je cilj ovog svega. Smiješno je jer sam Cilj ljudskog Života uvijek zamišljao kao nešto Mistično, Idilično, Probuđeno. A on to nije. On je upravo biti ono što si u ovom trenutku. Ako prodaješ cigarete, onda je to tvoja svrha. Ako si Majstor, to je tvoja svrha jer kroz nju ispoljavaš zamah Samskare koji još uvijek traje. Stvar je ne pokrenuti kotač ponovo, a isprazniti zamah. Tada počinješ shvatati da je Rad na Sebi i Rad na Drugom i da je to dvoje upravo Rad na spuštanju Učenja. A opet, nema nikakve veze sa tobom ili nečim sličnim. Tada počinješ shvatati da bilo šta radiš radiš zbog toga što tako treba biti. Ali "tako treba biti" nije ono što sam nekada mislio. Da je to božija volja, volja usuda ili čega ved. Ved nešto sasvim drugo, obično, jednostavno, svakodnevno, ljudsko ako si čovjek, božansko ako si bog. Svejedno je. Takvo kako Jeste je upravo takvo kakvo treba biti.

224

Vjerovati ili Ne - Robovlasnik uvijek ostaje robovlasnik Postavljva se pitanje da li vjerovati Robovlasniku kada te ubjeđuje da nije robovlasnik, ili kada te uvjerava da se promjenio i da sada želi samo dobro, da želi da pomogne, bude na usluzi i slično? Da li bi vjerovali takvoj osobi kada bi vas ubjeđivala u to poslje svih onih bejsomučnih sukoba, iskorištavanja, uništavanja? Ili drugim riječima, da li vjerovati "vuku" kada kaže da je promjenio i da ti nede učiniti ništa nažao, samo da siđeš sa povišene stijene njemu na dohvat šape? Vjerujem da ste svi čuli odu izreku: "Vuk dlaku mjenja, ali čud nikada!" Ubijeđen sam da ste svi imali ovakav unutrašnji sukob u kojem ste ispitivala ovakve mogudnosti da je neko, neki čovjek ili tome slično, promjenio svoju "prirodu" i postao svoja suprotnost. I vjerujem da takvom čovjeku, iako ste možda malo popustili u stavu prema njemu, idete sa mnogo više opreza bez obzira na to što govori ili što neko vrijeme pokazuje. Ali da li ste ikada tako krenuli prema vlastitom Umu? Da li ste prema njemu sumnjičavi, oprezni kada vas ubjeđuje da zna što je najbolje za vas? Sjedate se one hrišdanske izreke: "Najvedi trik đavola je u tome što vas je ubjedio da ne postoji!" (ili tako nekako) Nije li naš najvedi robovlasnik i "neprijatelj" upravo onaj koji se pretvara da je naš navedi prijatelj, naš dobrotvor, naš saputnik kojeg se čak ni u snu ne odričemo? Nije li on donio mnoštvo pogrešnih odluka, nije li on iskorištavao nas na svoj način, nije li on sada naš spasitelj, naš mesija? "Dodi de mnogi koji de se predstavljati kao JA!" (Molim da mi se oprosti nedovoljno poznavanje citata iz biblije, nisam bibliotekar pa te citate ne učim napamet, ved pričam po sjedanju.) Ili neka druga, meni mnogo simpatičnija: "Moje je ime Legija i ja sam mnoštvo!" Mogao bih nadi mnoštvo citata sada kada bih uzeo sve te svete knjige u ruke i krenuo da pronalazim parabole i citate koji govore o Umu, o Generalnom Zakonu, o funkcionisanju i dijelovima Uma (Ličnosti, mala "ja", mehanizmi.) Al mislim da svi ved hvatate suštinu ovog teksta. Kako da vjerujem Umu koji me je ubjedio da ne postoji, i kojeg ni ne primjedujem jer mislim da sam to ja, koji me je toliko puta uveo u igrice čula, igrice ideja, asocijacija, mehaničkih reakcija i nesvjesnog i kada sam zbog njega platio toliku cijenu? Kako da vjerujem sadašnjem Umu koji mi pokazuje puteve kako da se oslobodim, i to kako da se oslobodim upravo istog tog Uma? Kako

225

da vjerujem robovlasniku koji u stvari igra "protiv" samog sebe, koji se u stvari samo tako predstavlja i koji NIKADA ama baš NIKADA nije ni planirao da siđe sa trona koji je sebi podigao? Da ne bude zabune, ono što mogu napisati o Umu uništilo bi kod vedine bilo kakvu želju za daljnjim Radom na Sebi, uništilo bi najmanji pokušaj da nešto učinite nakon što bih pojasnio kako Um djeluje i što u stvari radi. I naravno, toliko lud nisam. Iako se pitam da li de oni koji to ne znaju uspjeti da se izbore sa "Legijom" u sebi, da pobjede "đavola" kojem su prijatelji i kojeg smatraju sa svog "mesiju". No, znam da je ta borba potrebna i da mnogi nede predi tu zamku koju nam naš "dragi mesija" postavlja ispred nas upravo na način da "nas ubjedi da ne postoji". S druge strane, nemojmo biti kao licemjerni spiritualci koji su sve shvatili Umom i onda se protiv njega, sa njim samim, bore. Nemojmo biti ni kao oni koji se bore protiv Ega, svog gospodara koji ih tjera u borbu protiv samog sebe kako bi ih zavarao da nešto rade i da su sposobni pobjediti Silu koja je sam njihov život. Ne smijemo biti ni kao oni koji uništavaju i Um i Tijelo kojekakvim asketskim vježbama, odricanjima, mučenjima jer su ubjeđeni da na taj način mogu da pobjede ono što im je stvoreno samim Umom. To sve rade oni koji ne poznaju Um, koji ne znaju što to znači, koji nisu svjesni da im je upravo Um stvorio samo tijelo, same interese koje imaju, sve što poznaju. Mnogi znaju kako sam nekoliko puta rekao da Rad dolazi sa nivoa Bida. I sada se možda i pitaju kako to, kako sada mogu redi da je sve stvorio Um? I to se mogu pitati samo zato što ne poznaju Um, što ne znaju kako on radi i što znači Um. Ali ne mogu odgovoriti na ta pitanja, jer ne smijem da vas lišim vriska. A upravo taj vrisak de pomodi da shvatite što znači Um. No, dadu vam smjernicu. Bide nastaje na Svijetu 6 ili Kauzalnom Svijetu. To znači određena suptilnost Energije ili Vibracije. Da bi se spustilo ovdje Bide mora da se zgusne u skladu sa mjestom na kojem se ispoljava u svojoj, da tako kažem, završnoj formi. Tako da Bide sa Svijeta 6 mora da se "stvrdne", zgusne kroz Svijet 12, 24 i na kraju 48. Tijelo nije 48, ali Um jeste ispoljenje 48 Zakona plus 96 Zakona Lažne Ličnosti. No, čak i onda kada se Um prosuptili i recimo stekne gustodu Svijeta 24 on je i dalje Um, ali mnogo suptilniji, čistiji, običniji Um. I upravo Radom, Spiritualnošdu, Religijom mi dolazimo do određene suptilnosti Uma. Ali to i dalje ostaje Um. Samo mnogo suptilniji. Um kakav poznajemo tek nestaje kada se Bide stopi sa Apsolutom, a to nije u mogudnosti čovjeka, bez obzira što mislite da dete Probuđenjem biti jedno sa Apsolutom. To znači nešto sasvim drugo. 226

Sada možete, ako znate kako, dodi do toga što je to Um, i razumjeti to barem na nivou Intelekta i samim tim modi sagledati što znači gospodar kojem robujemo. Što on predstavlja i odakle dolazi. Bide nema veze sa Umom, ali i ima. Da bi se ovo shvatilo, čovjek mora biti sposoban misliti, osjedati, doživljavati u terminu Da i Ne u isto vrijeme. Tada počinje uviđati Istinu koja se krije iza pojavnosti i igre Dualnosti Uma. Onaj koji ovo može da shvati Oslobađa se u određenoj mjeri od Uticaja i Zakona iako ne u potpunosti, ali on prestaje da vjeruje Umu i njegovim komandama i polako stavlja isti taj Um pod svoju kontrolu. Ali da bi to stavio on mora da razvije nešto što je izvan Uma, nešto što Um prevazilazi. Određene Homogenu Masu, Svjesnu Masu, koja mu omoguduje da kontroliše Um. Ne treba zaboraviti da i sama Spiritualnost, Religija, Ezoterični Rad dolazi KROZ UM. Stvar je u tome da oni djeluju na nas putem Uma. Iako se mnogi spiritualci nede složiti samnom i redi de da je ono na što se koncentrišu, njihova Sadhana, nije Um mogu samo da ih upitam na koji je način shvataju, kako je rade, što koriste da je razumiju i primjene? Um, naravno. Kada meditiraju na Brahmana, na ovo ili ono, što koriste da ga zamisle? Opet Um. Znači, dalje od Uma ne mogu. Mogu da se ubjeđuju da to nije Um, ali upravo to je onaj dokaz da je đavo ubjedio svijet da ne postoji. A upravo kroz njega i sa njim rade. No, ako Um shvatite kao neprijatelja i protiv njega se borite upravo dete ga osnažiti, dati mu snagu nad vama. Jer upravo koristite ono što inače Um koristi kako bi se održao. Stoga umnogim praksama Istoka stoji određeni uslov koji kaže, da se morate predati Majstoru i da ta predaja mora biti bezuslovna. No, i tu predaju shvatate Umom, s njim se predajete. I ovako mogu nastaviti do kraja svijeta i pokazati vam da ne možete ništa izvan svog Uma i da čim s njim radite vi ste i dalje pod njegovom vlašdu. Postoje načini, itakako brzi, koji mogu da vas izvedu izvan Uma, ali ako Um nije prosuptiljen, ako nije pripremljen, ako nije zauzeo ostale dvije pozicije, za početak, koje mora zauzeti kako bi postao mnogo suptilniji i spremniji za Rad, to bi vas ubilo ili u najboljem slučaju odpremilo u ludnicu. Upravo, zbog toga sve discipline, koje su stvorili ljudi koji su znali o čemu se radi, rade na tome da prosuptile Um do određene granice. Zapamtite, sve je djelovanje Tri Sile. Upravo, sam um je ispoljenje Triju Sila na ovoj razini. I samim tim s njim vladaju te Tri Sile. I ako želimo da se spremimo za ono što treba da se desi, i kamo nas Put mora dovesti moramo da djelujemo u skladu sa tim Trima Silama. Tj. Um ima Tri nivoa bez obzira koji dio sebe koristi. Uopšteno Tri nivoa. On može biti tup, grub, ljen, negativan, sa jakim otporima i 227

slično, tj. Tamaističan. Isto tako može biti aktivan, brz, ispunjen stalnim kretanjima, strastima, jakim nagonima i slično tj. Rađastičan. I može biti suptilan, ispunjen dobrotom, ljubavlju, istinom i slično, tj. Satvičan. To je kao kada uhvatite neku divlju životinju. Ona je u počeku, opasna, jaka, spremna da vas ubije, da vas rastrga. Kasnije je i dalje aktivna, opasna i slično, ali je mnogo mirnija. Ipak vas sluša, dobija hranu od vas i slično. Na kraju je ispred vas mirna, opuštena, predana, voli vas i slično. Na isti način počinje obuka Uma, kao i kada pripitomljavate divlju životinju. Prvo ga je teško pripitomiti, pridi mu jer je negativan, pun nipodaštavanja, napada vas, zaboravlja dogovore, uljede u igru sa čulima, navlači vas i igra se vama. Radom on postaje malo poslušniji iako ima svoje izlete, nekada ne želi da Radi, nekada Radi, nekada vas mrzi, napada, ili mrzi i napada druge ali je mnogo miriniji, suptilniji, spremniji za Rad. I na kraju postaje poslušan, daje sve od sebe kako bi bio u skladu sa vama, ima vrline, voli, raduje se, postaje miran i uživa u tom miru. Ali to još nije oslobođenje od Uma. To je još uvijek Um. Zapamtite: "Moje ime je Legija i znači MNOŠTVO". Mnoštvo uloga, mnoštvo "ja", mnoštvo navika i mehanizama, itd.. itd.. Sve dok se u nama ne pojavi nešto što nije od Uma, ali se može ispoljiti kroz Um, mi nemamo šansu da se Oslobodimo Uma. A možete slobodno imitirati ljubav, vrline i slično, sve to je Um i dalje je on gospodar vama a ne vi njemu. I da vam ovo pojašnjavam baš mi se i ne da. Ko je shvatio, svhatio je. Ko nije, nede ni do kraja svijeta. Svjesnost i Rad sa njom je jedan od dijelova ili načina Rada koji omoguduje da se Um kontroliše. Ali ne treba zaboraviti da je i to u počeku sam Um. Zašto? Prosto zato što i to dolazi kroz Um, jer i to shvatate Umom. Vi ideje Spiritualnosti, Rada i slično primate Umom. Prve naznake Oslobođenja od Uma (a da ovo "oslobođenje od uma" ne shvatite pogrešno) dolaze sa doživljajem Istinske Prirode. Jer tada uviđate da ne postoje nikakva "ja", da vi niste nikakvo "ja", pa čak i Istinsko Ja, tzv. Sopstvo. Um je strahovit aparat, koji je star skoro kao i Univerzum, kako možete pobjediti takvo nešto što je staro, jako, modno i vlada na svim nivoima? Teško. Ali može se nadmudriti, ali samo onda kada shvatite što je to što ste vi. Ne prije toga. Do tada, igrate se Umom protiv Uma. Lopov koji glumi Policajca (nema nikakve veze sa stvarnim likovima) ne može uhvatiti Lopova. To je igrica za javnost. Iako Rad dolazi Umom, iako sve to morate Umom shvatiti i morate sam taj Um prosuptiliti, na kraju, rijetkima, dolazi mogudnost Oslobođenja od Uma. No, ono što je bitno jeste da Rad ide na jednu određenu igru kojom Um se "ubjeđuje" na određen način kako bi potpustio svoj stisak. Ali isto tako 228

naglašava da moramo da "zbunimo" mehanizam Uma. Tj. da sve preispitamo, da svaki dio Uma sagledamo kako bi se oslobodili nepotrebnih stvari kojim je Um zauzet, koje čine da budemo pod više Zakona. No, Ideje Rada ne pojašnjavaju određen način djelovanja koji je povezan sa Silama i Zakonima i Umom u isto vrijeme, tj. ako radimo kako nam kaže mi mislimo da demo se osloboditi Uma. No, to je jako fina "žvaka za seljaka". Stvar je u nečem drugom. Ako razumijemo Um onda nam postaje jasno što je on i kako on djeluje i samim tim shvatamo da se Umom ne možemo osloboditi. Sada, Rad kaže da se Ličnost koja je dio Uma mora oslabiti i samim tim učiniti pasivnom kako bi Esencija dobila dovoljno hrane i razvila se. Upravo, Esencija je isto Um, samo mnogo suptilniji Um. To je način da se Um pročisti, oslabi u smislu manje Zakona vlada njim. Postane drugačije vrste, vladaju drugi Zakoni i Sile, tj. manje Zakona. Samim tim, pošto je Um sami Zakoni, kada potpadnemo pod manje Zakona mi smo Slobodiniji. Tako se Um prosuptiljuje i prelazi u druge kvalitete koje ima kao Mogudnost. No, isto tako Svjesnost izvire iz određenih Zakona koji su mnogo suptilniji od Zakona koji vladaju ovim našim Umom. Samim tim radom na Svjesnosti mi Svjesno prelazimo na manji broj Zakona i razvijamo ono što nazivamo Esencija, Duša ili kako ved. No, sam podsticaj dolazi sa razine koja je mnogo viša od ove koju poznajemo čak i kada smo intezivno Svjesni Sebe. Ne zaboravite, Svjesnost Sebe jeste Istinsko Ja, a ono dolazi sa Svijeta 12 koji je pod kontrolom Svijeta 6 ili Kauzalnog Svijeta, itd.. Cijela Ideja Rada na ovom nivou jeste premještanje u drugu Percepciju, da to kažem laički. Premještanje "sebe", onog koji vidi, na drugi nivo, tj. nivo viši od trenutnog. Tj. sa Tamasa ili Rajasa na Satvu. Rečeno sa nivoa Tantričkog Učenja. A opet, ne treba zaboraviti da svaka od tih Kvaliteta ima svoje tri kombinacije, tako da dobijamo 9 kombinacija Kvaliteta ili djelovanja Prirode. "Boravljenjem" u drugoj Percepciji, Stanju Svijesti, dijelu Uma, ili nazovite kako to hodete, mi polako oslobađamo se od djelovanja gušde vibracije i samim tim možemo da lakše uvidimo što je naša Istinska Priroda. Dok je ne uvidimo i dok to ne "postanemo" ne možemo se osloboditi Uma. Stoga, Um je potreban, koristan, ima svoju funkciju, ali isto tako u isto vrijeme je pogrešan, ometajudi, izvorište robstva i slično. Samo nešto izvan njega može da nas izvuče iz Uma. A to je upoznavanje Istinske Prirode. No, dok se to ne desi, moramo znati kako da ga koristimo, kako da ga iskoristimo, kako da ga kontrolišemo i slično. I to su određene Ideje, Učenja, Načini. No, čak i kada nam je najbolji prijatelj, tj. kada igra tu ulogu, trebamo biti oprezni. Sada ne ulazim do tančina što to znači i kako to djeluje. To dete shvatiti Inteligentnim Radom na Sebi, ne sljeđenjem i ponavljanjem kao papiga. No, i Rad je samo prelazni period, prelazna Staza. Ništa više. Koncept koji služi dok smo u određenom stadiju unutar Uma, dok je Um u određenoj Vibraciji. Oni 229

koji to ne shvataju bojim se da su našli novi Zatvor i trebade mnogo vremena dok ne shvate da se nalaze u Zatvoru koji je mnogo suptilniji i opasniji od Zatvora u kojem su prije toga bili. Čak i najviše učenje je Koncept i služi svrsi samo dok se ne pretvori u Zatvor jer smo mi pomislili da je to Najviša Istina. Koristite Um, ali pazite kako ga koristite i ne vjerujte svemu što vam kaže i servira, bez obzira što vam trenutno dobro služi. To je Opreznost i Svjesnost. I prije svega, nemojte ga se plašiti. Iako ne znate Istinsku Prirodu, to ne znači da niste ona.

230

Primjena i Konkretizacija "iskustva" Najteža stvar čovjeku je primjeniti ono što ga mjenja u svakodnevnom životu. Primjera radi, kada čovjek preuzme neke ideje Rada ili kada se okrene nekoj spiritualnosti ili religiji, on to uzima kao ideju, filozofiju nešto u što vjeruje, ali primjena je sasvim druga problematika. Pošto si oko nas to "primjenjuju" na intelektualnom planu, samoopravdanju, prihvatanju u smislu Odbojnika ili fine filozofije, vedina ljudi u Radu sam Rad počinje na taj način da sagledava i da ga koristi u tom fazonu. Ili imamo neki drugi primjer, a to je određeni fanatizam. Ali Fanatizam ne treba brkati sa Praktičnošdu Rada ili neke druge discipline. Mi imamo i tu sklonost ka Fanatizmu koji se tumači kao Praktičnost, kao prihvadanje ideja Spiritualnosti, ali to često puta je samo ideološki a ne životno praktično. Ne vjerujemo onom što prihvatimo u tom smislu jer još uvijek vjerujemo čulnosti i senzualnosti kao jedinom validnom u našem životu. Ali ako želim da primjenim ono što smatram životom kod sebe, ako želim sebe da promjenim, bez obzira što to značilo, onda moram znati primjeniti ono čemu me neko Učenje uči i umjesto vjerovanja životnom učenju u smislu života kao Neutralne Sile koji vodi u svom pravcu i ima svoje ciljeve i motive, moram uključiti Učenje kao Neutralnu Silu kako bih mogao izmjeniti život i sebe u određenom smislu. Možda je to najteži oblik u našem Radu na sebi, jer traži počeničko povjerenje, da ne kažem vjerovanje jer to pogrešno razumijemo, i traži da uložimo napor u prihvatanje Ideja Učenja s ciljem mjenjanja sebe i života oko sebe. No, kada nam život naleti na teškode tada možemo primjetiti kako Učenje nekim čudom nestane i sa životom se suočavamo upravo onako kako ne treba, životom kao Neutralnom Silom. Umjesto da sagledamo situaciju kakva jeste i primjenimo ono što nam Učenje kaže da treba da primjenimo, kao najbolje riješenje situacije ili problema koji imamo, mi "primjenjujemo" ono što je "normalno" i što smo životom naučili, ili preciznije ono što nam je život ubacio u nas i natjerao nas da tako reagujemo. I upravo zbog toga teško da se nešto u našem životu mjenja. Teško da de se bilo šta izmjeniti. Učenje nam kaže da smo pod Identifikacijom i zamjenom Istinskog Identiteta sa zamišljenim, lažnim, idejom o sebi, slikom o sebi i da kroz tu ideju o sebi mi sagledavamo sve oko i unutar sebe. I da moramo da uvidimo razliku

231

između tog lažnog Identiteta ili Ličnosti i onog Istinskog u nama i da se priklonimo Istinskom. Naravno, to ne bi bio problem da mi poznajemo Istinsko u nama, ali pošto ne poznajemo moramo da imamo povjerenje u ono što nam Učenje kaže. U tim trenutcima saznamo da mi nemamo povjerenje u ono što nam Učenje kaže, ved zadržavamo ideje, sliku, stav, koncept onog što u nama postoji i to u stvari cijenimo i stavljamo na prvo mjesto, a ne Učenje i njegove savjete. Primjera radi: Postoje načini da se neka osoba učini malo iskrenija i otvorenija kroz određeni Rad, ali nakon par sati ili dana to se ponovo vrati na početak. Nestane njena otvorenost i iskrenost. Recimo, čovjek doživi malo višu svijest i biva malo iskrenijom ili otvorenijom poslje tog "iskustva", ali nakon par sati ili dana to nestaje. I ponovo ispočetka. Čovjek se može zapitati zašto to ne ostaje, zašto njegova otvorenost ne ostane duža, zašto ne može biti iskren kao tada prema drugima i sebi, zašto ponovo biva zatvorenim, ustrašenim, ima iste šeme i slično? To je zato što trenutna povišena svijest podiže čovjeka iz određenih dijela u njemu koji su potpuno ili skoro potpuno mehanični, i on u tom trenutku sagledava sebe i okolinu iz druge percepcije, tj. tačke percepcije koja više nije u mehaničkom Umu, ved u dijelu Uma koji je otvoreniji, iskreniji, brži i slično. Ali kada se ta njegova tačka Percepcije ili ugao Posmatrača vrati nazad u svakodnevnu svijest ponovo se vrada ono što je tada bilo, tj. način rada Uma i samim tim i tadašnja ili svakodnevna otvorenosti, iskrenost i slično. Potrebno je podosta pomjeranja tačke Percepcije kako bi čovjek usvojio određene izmjene u Umu. I ta trenutna pomjeranja više služe kao pokazatelj ali i motivacioni faktor određenog Stanja Uma. S druge strane služi i kao pokazatelj mogudnosti koja može da se desi ako čovjek nastavi da Radi na Sebi. No, Rad mora biti inezivan, mora se u njega uložiti mnogo energije i volje ali i primjene. Primjena Ideja Učenja je normalna kada nam je svijest podignutija, kada nam tačka Percepcije nije u svakodnevnom uglu posmatranja. Ali kada se ona vrati sve postaje ponovo isto. Ali ostaje memorija ili sjedanje koje imamo na to što se desilo i mora se iskoristiti kao motivacija i određeni bliži Cilj kako bi to ostvarili u svakodnevnom životu. Recimo da čovjeka na neki način podignemo u određeni stadij Budnosti na neko vrijeme. Obično to traje par sati ili par dana. U Tantri je to poznato kao Shaktipat. Pojašnjeno to je kada neko ko je sposoban da to učini, uz pomod svoje Energije i Svijesti, podigne drugog čovjeka u Trede Stanje Svijesti na neko vrijeme. 232

Taj čovjek postane mnogo otvoreniji, iskreniji, mehaničnost nestaje na neko vrijeme, ima priliku da vidi sebe na drugačiji način, da sagleda kako percepira svijet kako sebe u tom svijetu percepira, osjeda kvalitet koji ima u svakodnevnom životu, ali i koje kvalitete on ima u tom Stanju Svijesti. I na prirodan način koristi svoje sposobnosti koje u tom trenutku ima. Ostali ga vide mnogo budnijeg, staloženijeg, preciznijeg, jačeg, jasnijeg, iskrenijeg i slično. I on tada razumije ljude, razumije sebe, svoje odnose, djeluje na druge htio to ili ne. Ljudi osjete povjerenje, otvaraju mu se i slično. I on sam je mudro iskren i otvoren prema drugima. To Stanje pokazuje koje mogudnosti imamo kada se nalazimo u njemu, a ne u Drugom Stanju Svijesti ili Snu. Povratak iz tog Stanja traje nekoliko sati ili dana. No, ono što on percepira jeste da gubi iskrenost, da gubi otvorenost, da više ne može da koristi kvalitete sebe na način kao tada, i da se vrada u istu šemu kao i prije toga. No, sada zna o čemu se radi, što mora postidi, kamo se krede i slično. Ali primjena tih kvaliteta kada to Stanje prestane skoro je pa nemogude. No, ostaje sjedanje na ono što je bilo. Ostali, ako znaju o čemu se radi, tada vide da je to bila samo trenutna promjena i da sada taj čovjek na neko vrijeme može pasti mnogo niže nego što je bio. I to je sasvim normalno. Ali ni to nede trajati. Pomak u svijesti se desio i on više nede biti isti. Ali da bi to bilo operativno, tj. da bi taj čovjek to postao, ostao i zadržao on mora udi u to Stanje Svijesti, ne samoga iskusiti. On mora postati to Stanje. Mnogi ostanu zbunjeni poslje toga jer vide da su nešto mogli i da više ne mogu. To zna predi i na jaku frustraciju ili depresiju ako čovjek padne pod uticaj onog što vidi kada se vrati u svakodnevnu svijest. Ako ne Radi na sebi, ako poslje toga Rad ne postane vredniji, ako se u njega ne ulaže više snage, on nede ništa napraviti. To mu mora postati Motivacija koja ga goni dalje, koja ga tjera da radi. To "iskustvo" ne znači ništa ako čovjek dalje ne ulaže napor i ne trudi se ulagati napor u menifestaciju, tj. ne trudi se konkretizovati to "iskustvo" u svakodnevan život. Čovjek mora da uloži dodatni napor kako bi se konkretizovalo ono što je doživio, inače nede ništa od toga imati. Stoga se od čovjeka koji je doživio takvo "iskustvo" ili nešto slično tome traži da još više ulaže snage u Rad i da se trudi da postane takav kakav je u tim trenutcima bio. Snaga koja tada djeluje na njega postaje mnogo veda i Generalni Zakon pojačava uticaj na njega, neko vrijeme, i on čak više nije ni svakodnevan, ved čak i gori u nekim situacijama. I on mora znati da je to normalno i da sada predstoji "borba" sa tim mehaničkim dijelovima, ali i "borba" protiv Generalnog

233

Zakona koji pojačano djeluje na njega. Mora držati ideje Učenja jasno u sebi i prema njima se orijentisati u svom svakodnevnom životu. Nekad me ljudi pitaju kako ne mogu da zadrže iskrenost i otvorenost poslje toga ili tome slično. Ni ne mogu, ali ovaj put mogu da vide i znaju kako to izgleda i mogu da ulože vedi napor ka tome jer znaju da nemaju šta da izgube. Oni moraju da ulože napor više nego drugi koji to još nisu doživjeli. Tu se vidi kako moramo da Učenje postavimo na prvo mjesto iznad života i da ga koristimo kao Neutralnu Silu. Moramo se truditi promjeniti tačku Percepcije koju smo do sada imali u onu novu koju smo osjetili. To je početak istinskog Rada na Sebi i on više ne može biti isti kao prije toga. Moramo naučiti vrednovati to iskustvo u svijetlu Rada i primjenjivati Rad mnogo ozbiljnije nego prije.

234

2012!!! Evo dođoh kudi i dok malo popričah da mačkom, jedoh i sve ostalo kako treba da ide, otvorih mailove koje sam dobio, a brat bratu, ima ih poprilično. Izabrah nekolicinu a ostale obrisah. Tako nekim čudom ostade jedan sa silnim prorokovanjem koje ovih dana ispunjeva sve razine ljudskog postojanja. Negdje duboko u nama postoji neki dio koji silno želi da kolektivno umremo. Mogude da je to neki ostatak Savjesti koji je nekim čudom preživio svoje samoubistvo, ili je to možda jedno pomodarstvo kojim pokazujemo da eto i mi razumijemo ideje koje kruže spiritualnim miljeom. No, nebitno je sada odakle nam te duboko ukorjenjene ideje, ili taj nagon sa samouništenjem, ved je bitno što sve moderni proroci, nagovjestioci Armagedona, Megida, konačne propasti izgmiliše iz dubina pustinje u sebi samima i tako srčano najavljuju skoriju propast. Elem u svim tim "divnim" idejama koje kruže danas po netu, dođe ti tako i do mene, super tajnim i skrivenim putevima (koje čak ni bog ne može pohvatati) i taj, gorespomenuti, mail. U kojem naš duhovni glasnik i prorok, altruistički i sa željom da pomogne, najavljuje skoriju propast. Ima tu svakojakih ideja, tipa: Globalna Drama u kojoj nam "prorok" ili ti vidovita ta i ta kaže: 1. Kako se Južni pol Zemlje, vezan čvrstim stiskom sjevernog pola Planeta X koji prolazi, pomiče prema sjeveru, kora Zemlje se trga od jezgre, te tako oslobađa dopuštajudi pritom otpuštanje stresa na mjestima gdje se prethodno nagomilao. Europa i Afrika kredu se dalje prema istoku, što omoguduje cijepanje Atlantika dok klizi u pravcu sjevera. 2. Trenutačan efekt pokretanja masivne ploče koja drži Europu, Rusiju i Bliski Istok, najjače se osjeda u Indiji, bududi da se u tom trenutku Himalaja navlači preko Indije koja – podvučena u treptaju oka – nestaje. 3. Potonude Indo-australijske ploče pod Himalaju ima za učinak oslobađanje tenzija duž Afričke brazde koja se brzo cijepa, ali u drhtavim koracima i zastojima između trzaja radi prilagođavanja. To cijepanje nastaje u trenutku kada se afrički kontinent pokrene prema istoku. 4. Dok se Atlantik cijepa na dva dijela, a kontinent Sjeverne Amerike

235

povlači u pravcu sjevera, jedna se ved postojeda raspuklina u morskom prolazu sv. Lovrijenca sada cijepa dalje; to je u bîti slaba točka te kopnene mase koja se na puno mjesta drži te strane Atlantika. Kanada se krede sjeverno, dok se druge dvije Amerike drže uz Atlantsku brazdu dok se razdvaja. 5. Efekt kretanja masivne ploče Europe, Rusije i Azije u smjeru istoka pokazuje se i na način da se ta ploča cijepa duž Himalaja (…) stvarajudi zaljev duboko u unutrašnjost ruske zemlje (u ono područje koje je sada poznato kao sjeverno od Himalaja). To se događa u trzajima i razdvajanjima tijekom sata pomicanja Zemljine osi dok se istodobno cijepa Afrička brazda. To je jedan dio od od pet dijelova koje sam dobio. Ili recimo ovaj mi je bio jako zanimljiv: Poruka Pallas Athene VAZNA, INSPIRATIVNA, HITNA Za sve one koji koji vec rade na vlastitim promjenam i koji su svjesno preuzeli odgovornost za stvaranje sebe i svijeta u kom zivimo ovo je poruka potvrda ispravnosti i vaznosti, a sve one koji jos nisu krenuli na Put svjesnog samorazvoja ova poruka poziva na hitno, odlucno i snazno djelovanje. Eli (21.07.2011. pocrtala i poslala mej, podsjetnik na seminar i Poruka PA) Ljubljeni moji, Obrada vam se Pallas Athene. Energije koje vam upudujem su energije radosti i kreativnosti... Pred vama je ogroman zadatak, vrijeme razaranja i vrijeme stvaranja. Svi vi, bili toga svjesni ili ne, nalazite se pred promjenom lika vašeg svijeta. U spiritualnim krugovima govori se o Uzašašdu. Znanstveno gledano, zamjedujete da se aktivnosti Sunca mijenjaju i magnetno polje Zemlje pomijera. Zamjedujete da se emitiranje čestica i energije iz Kosmosa intenzivira... itd.. itd.. Uvijek neki dobronamjerni Entiteti koji nam, eto, svesrčano nude pomod. Ah taj New Age. No, tu nije kraj. Jeste pomislili da jeste? E nije.. Sljedede je: Sedam koraka za određivanje svoje lokacije!!! A to je jako bitno. Ako ste recimo u ludnici, teško da dete se izvudi. No, mislim da i ludnica nije problem, jer uvijek ima otvorenih vrata, sem ako je to ludnica Uma. Odatle nema izlaska. Elem, ima toga još.

236

Sigurne Lokacije Ovaj je izuzetno zanimljiv, jer očigledno dolazi iz jako zatrovanog Uma, pardon. Jako Razvijenog Uma. Da se proročica ne uvredi. Znate, mogu otiči u crkvu i Anatemisati me (nadam se da se ova riječ ovako piše). Hrvatska (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Srbija, Kosovo ex Jugoslavija) Zemlje bivše Jugoslavije nadi de se još jednom na lošem mjestu, ovaj puta ne zbog borba i rata ili teške ruke diktatora, nego zbog prirodnih sila. Narod nede modi migrirati, jer de migracija biti blokirana. Takve su blokade ved postavljene tijekom prošlih ratova uzrokovanih srpskom agresijom. Populacija koja sada trpi od lošeg uroda i gubitaka koje su nanijeli Srbi, ved de u godinama prije pomicanja osi trpjeti dvostruko. Iako vedi dio zemlje leži dovoljno visoko iznad morske razine da ostane iznad vode nakon topljenja polarnih kapa, vulkanska de prašina, nedostatak čiste vode i neprekidna agresija onih koji žele zavesti diktaturu, od čega regija trpi, učinit de tu zonu ratnom - ovaj puta za svaku zalihu i svaki komad hrane koji bi preživjeli mogli imati. Onima koji se žele pripremiti da prežive, savjetujemo da se isele, ako je to mogude, puno prije pomicanja osi. Ako to nije mogude, neka planiraju prikrivenu migraciju nakon shifta, i to u planine srednje Europe ili zemlje Skandinavskog poluotoka (što prije, op.prev.). Eto Srbi opet donji. Al neka, sami su to tražili. Sram ih bilo. Sramota. Srbija i Rumunjska Zemlje koje leže istočno, odnosno, u smjeru vjetra strašnih vulkana, nede prodi dobro tijekom nadolazede pomicanja osi, kako se to jasno navodi u Mojsijevim lamentacijama. Zemlje koje su sada Srbija i Rumunjska, leže istočno od Vezuva i kratera bivše Tere (Santorini) koja je u prošlom vremenu imala monstruoznu eksploziju, ali i mnogih potencijalnih vulkana duž linija rasjeda koje se protežu Sredozemljem sve do Irana. Bududi da de istok i zapad zamijeniti mjesta, a planine koje se protežu od Alpa zadržavat de vjetar, vulkanska de se prašina širiti preko ovih bespomodnih zemalja tijekom mnogih godina nakon pomicanja Zemljine osi. To de trovati ono malo što ostane čiste vode, pa de alternativa biti bodata voda koja de se dizati od topljenja polarnih kapa. Tome svemu treba pridodati povijest brutalnosti i nasilja susjeda spram susjeda, što se tu događalo stoljedima, pa slika nije nimalo lijepa. Oni koji žele zaštititi svoje voljene i zasnovati sigurno mjesto za preživljavanje, moraju planirati i pripremiti se, trebaju razmotriti iseljenje. Krenite na sjever, u planine koje de ostati nakon podizanje razine mora a u bududnosti nede biti hladnije nego Srbija i Rumunjska danas.

237

Znači, Srbistan nije siguran. Nikakvih slučajem nemojte u Srbistan, a ako ste ved tamo onda izmolite nekoliko "Oče naš-a" i "Zdravo Marijo" (znam, znam.. to nije srpska molitva, ali možda umilimo hrvatskog boga Marsa da nam pomogne). I ne daj bože da ovo neko shvati nacionalistički. Ne daj bože. Phuj.. phuj.. phuj.. (sve mora idi u tri puta, zar ste to ved zaboravili??? c.c.c.c). I naravno, zadnji dio koji je jako bitan i koji moramo svi napamet da naučimo. On kaže:

Znakovi neposredno prije pomicanja osi Mnogi de ljudi čitati naša upozorenja i imati nakanu slijediti ih, ali nede biti u mogudnosti da napuste svoju životnu postaju zbog mnoštva opravdanih razloga. Možda brinu za nekoga tko je bolestan ili povrijeđen, ili rade na projektima od važnosti za čovjeka, ili možda imaju djecu koja pohađaju školu ili sl. Ovdje nedemo spominjati one koji ne žele napustiti svoj luksuz i udobnost, ili onima koji na svojoj životnoj postaju uživaju u onome što hrani njihov osjedaj mod. Govorimo o onim ljudima koji moraju čekati do zadnjeg časa prije potraže sigurnost, jer bi njihova odsutnost naškodila drugima koji o njima ovise. … Mnogi su ljudi na-usluzi-drugima u takvoj situaciji kvake 22 - uhvadeni u servisiranju drugih - jer svoje živote često posveduju drugim ljudima. Pomicanje Zemljine osi ni za koga nede biti iznenađenje bududi da de biti obilje neporecivih znakova da je nešto jako veliko pred vratima, kao što je povedan broj zemljotresa, vulkanskih erupcija, uporne suše i neobjašnjive padaline. A, od sve najviše de govoriti pojačano usporavanje Zemljine rotacije. Međutim, točan trenutak, dan ili tjedan kada de se morati napustiti svaki dnevni plan, te požuriti u brda ili na selo teško je odrediti. Postoje li točni znakovi prema kojima se može orijentirati? Da, postoje! • Usporavanje rotacije bit de najdramatičniji znak. Sada se to mjeri u djelidima sekunde s obzirom na godinu, ali to de se vrlo brzo promijeniti. To ubrzano usporavanje bit de prikrivano u medijima, a satovi de se kriomice pomicati iza scene, tako da de se ljude ostaviti u zabludi da im satovi idu pogrešno. No, dodi de trenutak, nekoliko dana prije samog pomicanja osi, kad de to postati napadno očevidno. Čovjek de se ujutro probuditi i ustanovit de da je vani mrak, a trebala je dodi zora, kao što de satovi u kudi i u čitavom susjedstvu potvrditi - doista je jutro! To je znak odbrojavanja!

238

• Crvena prašina drugi je takav nepogrešiv znak, jer ga nije mogude pomiješati ni sa kakvim drugim prirodnim zbivanjem. Rijeke i jezera de postati crvene boje poput krvi, kako to spominje Otkrivenje, i ta de prašina željezne rudače dati vodi slankast (loš) okus. Taj znak odbrojavanja javlja se gotovo istodobno sa ubrzanim usporavanjem rotacije, jer Planet X sada mora biti između Zemlje i Sunca. Smede iz njegovog rep, naime, zahvatit de Zemlju. I opet, to se događa oko dana prije nego što rotacija stane. Putovanje de postati jako otežano, ako ne i potpuno nemogude. • Tredi znak odbrojavanja kojeg je teško ignorirati je stenjanje Zemlje, pogotovo za primitivne ljude bez mehaničkih satova. Tijekom usporavanja i zaustavljanja vrtnje Zemlja pušta zvukove koje ljudi mogu čuti samo za vrijeme potresa. Sada stenjanje postaje kronično, bez prekida, jer stres ne može riješiti zemljotresom nego ga mora podnijeti u tišini. Za one koji sumnjaju u točnost svojih mehaničkih satova i koji su, možda, propustili prisutnost crvene prašine jer žive zatvoreni, to je stenjanje Zemlje istovjetno zvonjavi alarma. To je tu bili vi spremni ili ne! Znači, to bi bilo to. To nam govore, dobri end mili proroci zemlje krvi i meda. Kao i do sada, Balkan (zemlja krvi i meda) ostaje i dalje Zemlja krvi i meda.. iako ovaj put bude manje meda a više krvi. Ako do sada niste bili prestrašeni vrijeme je da od sada budete. Ako vam ovo nije dovoljno, možete obidi blogove pojedinaca, forume određenih grupa i sajtove.. ne zaboravite sajtove, koji govoro o svemu ovom. No, postoji opasnost od ovog svega. Ona leži u tome da ludilo koji je njih zahvatilo zahvati i vas. A onda, dragi moji, gdje de nam biti kraj. Mislim jasno je gdje de biti, to je samo figurativno. Kraj de nam biti "tamo odakle smo i došli", a pod ovim mislim na ono iz čega ste rođeni. Nemojte zaboraviti, ovo su najnovije vijesti koje kruže netom. Nadam se da de uskoro zabraniti taj internet, ili uvesti Internet policiju, ili globalizirati planetu, a ako ništa od toga ne bude, potopide nas Cunami ili poklopiti vulkan. Samo nemojte brinuti. Nedete imati vremena za brigu. A i briga je pogrešan rad Centara... nadam se da to niste zaboravili. :)))

239

Bazdiš na Zen - Ili kako biti savršen rob Šetkam malo po Netu i čitam onako naslove, veoma rijetko neki post ili tekst nekog, jer su do bola dosasni i naporni u svom pokušaju da budu ozbiljni u želji da "budu pamentni" i pitam se gdje smo zajebali stvar, gdje UVIJEK zajebemo stvar? Mislim, jasno mi je što je u pozadini, kako to funkcioniše i zbog čega, pa čak mogu redi da mi je jasno i koji su mnogo "viši" razlozi što sjebavamo stvari oko nas i u nama tako da me te stvari uvijek i iznova iznenade. Dobro znam i zašto se pitam to pitanje. Odgovor se sam namede, jer iako bih JAKO VOLIO da sam sebe mogu slagati to više nisam sposoban u mjeri koja bi mi odgovarala. Sada ne ulazim u to što još ne znam kao istinu pa stoga ne mogu ni znati da se tu lažem, a vjerujte ima toga. Jednu stvar izgubite Radom, pored svih onih drugih koje izgubite, a to je Laganje sebe. Narano, morate znati da uvijek ima nečeg u čemu se Lažete, ALI, uvijek neko ALI, to NE MOŽETE ZNATI. To je ljepota ovog ljudskog stanja (čitaj: sranja). Dobro, što je to što mi ljudi želimo, što stvarno želimo i to nam zezne cijeli život? JEDNA od tih stvari koje toliko ŽELIMO jeste DA NAS DRUGI PRIHVATE a ta stvar tu stoji kao spomenik palom borcu UPRAVO ZBOG TOGA što NE MOŽEMO SEBE DA PRIHVATIMO. Nakon nekoliko godina Rada naučimo da prihvatamo sebe i mislimo da smo odradili to što smo trebali i onda nađemo jednu drugu stvar koja nas pritiska a to je ODBRANA SEBE. Počnemo sebe i svoje stavove da branimo. Zar ne? Od KOGA PITAM VAS (retorički naravno)? Od sebe, od koga bi drugog. Sve što radimo radimo ZBOG SEBE. Zajebite sada one mudre spiritualne odgovore o tome da to radite zbog drugog, da ste altruistički orijentisani, da ste humani, da volite druga bida (a jedemo vedinu - nije li to licimjerno [sorry Daksha ako nisam dobro napisao ovu riječ+???) da brinete o drugima i slično. Slodobdno prodavajte ta sranja nekom drugom, NEMOJTE SEBI - to je najvedi grijeh. I ovu riječ bi SVAKI DAN trebali sebi PONAVLJATI. Veoma je lako i prosto: SVE ŠTO RADIM, ČINIM, MISLIM, ŽELIM JE SAMO ZBOG MENE SAMOG. To ne znači da ne možete činiti nešto i za druge, naravno. Sve što činim za druge je ono što želim da ČINIM ZA SEBE u sve i jednom obliku i značenju te

240

riječi. Počev od toga da ste sebični pa želite da vam drugi čine fine stvari a znate da to možete samo tako da vi njima činite ljepe stvari, pa do toga da VAS NEDE PRIHVATITI ako se ne trudite imati barem malo nesebičnosti i socijalne inteligencije i ostale bajke koje si pričamo svaki dan. Ne znam da li ste ikada probali biti prema sebi BOLNO ISKRENI? Čak i svaka riječ u ovom je BOLNA. Al isplati se ponekad. Prosto da vidite s kim imate posla. No, ako to naviknete tada de nastupiti "pakao". Jer u nama postoji niz Osobina KOJE NE ŽELE DA BUDETE ISKRENI prema sebi. Da i to u tredem licu jednine a može i množine. Možda ovo ne kužite, ali sjetite se svega što sam do sada pričao, pisao. Jer ako ste se uhvatili u tome da ne znate što pričam onda ni ne treba da čitate dalje jer INAČE me ne čitate NIKADA. Ja nisam ona mala "ja" koja me žive svati dan. I to je prokleta činjenica. Inače da jesam, NIKADA SE NE BI MOGAO PROMJENITI. Uostalom, jeste li ikada ispitali i tu želju za promjenom? Nedu ništa redi o tome jer bi mogao kod mnogih tim što bi rekao UNIŠTITI bilo kakvu želju za daljnjim radom na sebi, pa makar to bili i PO SEBI. Uostalom, vedina i Radi PO SEBI ne NA SEBI. A razlik aje ogromna. Upravo to je ono što mi je upalo u oči danas dok sam čitao neki tekst, na moru foruma i sajtova o nečem što se zove Unutrašnji Razvoj. Kažem "što se zove" ne i da to jeste tako. Iako svi "ZNAMO" da je SVE KONCEPT i da KONCEPT NIJE BUDNOST niti je NAČIN DA BUDETE BUDNI šta mislite koliko BRANIMO KONCEPTE U KOJE VJERUJEMO? Kažem "VJERUJEMO" jer da znamo da je nešto Koncept TO NE BI NI BRANILI. Ja kažem, PAZITE ŠTO SAM NAPISAO - JA KAŽEM - da je SVE samo Koncept kao i ovo što ja radim, a samim tim, bez imalo obzira i tolerancije kažem da je to ŠTO RADITE NA SEBI NAJVEDA GLUPOST I SAMO KONCEPT u koji vjerujete. Da nije Koncept ne bi vjerovali, ne bi ga branili, ne bi puno trošili vremena na ono ŠTO NISMO MI. Pošto SEBE NE ZNAMO mi vjerujemo u ono što nam o nama samima kažu, a to je, PROSTO I PROŠIRETNO SAMO OBIČNI, JEBENI KONCEPT u koji vjerujmo. Upravo zbog toga, kada sam kod jednog Majstora pročitao jednu izjavu prije nego što je umro, na što sam se oduševio jer TO NISAM ČUO NI KOD NAJVEDIH MAJSTORA, a riječ je o Nisargadatta Maharaju, zbog toga sam se njime i oduševio i sam sebi rekao "jebote ovo je prokleta MAJSTORIČINA".

241

Čovjek je na par dana prije smrti rekao jednom svom prevodiocu jednu jako zanimljivu rečenicu, koju du prepričati, ne citirati jer nisam pjesnik ni poeta da bih sve te stvari pamntio: "Sve je ovo Koncept. Čak i moje Učenje je Koncept. Zaboravi na Učenje, zaboravi na MOJE UČENJE, i na kraju ZABORAVI I NA NISARGADATTU. Samo upamti ono na što sam te usmjeravao jer DE TE TO DOVESTI DO SEBE SAMOG, ali ZAPAMTI I TO JE KONCEPT." Po meni, TO JE ODLIKA VRHUNSKOG MAJSTORA. A ZAŠTO? Sjetite se jedne divne pjesme: Ten million slaves i to pomnožite sa sedam milijardi koliko nas sada ima. I znadete odgovor. Mi smo Robovi koji su umislili da su Slobodni, koji su umislili da imaju svoju volju, koji su umislili da nešto posjeduju, koji su umislili da nešto mogu, koji su umislili da imaju sebe i ovo ZADNJE je uzrok svog ostalog umišljanja koje imamo. MI MISLIMO.. MISLIMO.. MI SMO SE UMISLILI. Buđenje je BUĐENJE OD SNA UMIŠLJANJA. A to traži od mene, kao i od svih onih koji su krenuli Stazom jednu stvar: PREKINI DA SE LAŽEŠ. AKO TO ZNAM, ne ako mi to neko kaže, ne ako mi se to trenutno sviđa, ili ako mi je to na statusu na Faceu, onda ZNAM da i ONAJ DRUGI JE UMIŠLJENI PASIJI SKOT kao i JA SAM. Samim tim TO MI DAJE mogudnost da SE OSVIJESTIM. Tada, tada gospodo blogerska, DAJEM sebi mogudnost ALI JE DAJEM I DRUGOM. I ako ste pročitali prvi dio ovog teksta onda ste primjetili poklapanje sa ovim što sam sada napisao. NE ŽELIM to zbog drugog, ne želim biti iskren zbog vas, niti me je briga za vas, VED ME JE BRIGA ZA MENE ali sve dok u to "briga za mene" NE UKLJUČIM i onog drugog NI JA NE MOGU DA SE IZVUČEM ih lanaca u kojim se nalazim. Ne, Ja nisam Human, nisam ni Altruista, niti želim da vam pomogne, ALI ŽELIM SEBI POMODI samim tim moje licemjerno-humani gest tzv. pomaganja drugima, brige o njima dobija sasvim drugi pravac. SAMO PROBUĐENE ČOVJEK NEMA SEBIČNOST, BUDAN zna da je nema ALI ZNA da može biti EVOLUTIVNO SEBIČAN što znači da bi sebi pomogao on mora biti otvoren i za pomod drugima jer upravo s tim OBEZBJEĐUJE da i sam dobije pomod od drugih. DA LI SHVATATE OVO????? I tako čitajudi ovaj naš NECENZURISANI INTERNET (definitivno ga treba cenzurisati) naletim na prepisku dva VEOMA PROSVIJETLJENA člana koji SE SVAĐAJU koje ove prosvijetljen, ko nije, zbog čega je prosvijetljen i zbog čega nije. No, ni to nije bitno, jer to vidim svaki dan. Ono što mi je upalo u oči, opet je sa početka ovog teksta, jeste KO JE U PRAVU, ČIJE UČENJE JE ISTINSKO a čije nije i slično. 242

To vam je kao da se dva zatovrenika svađaju koji je od njih u Zatvoru a koji nije ili još bolje ko je u AUTENTIČNIJEM ZATVORU. Da nije za plakanje bilo bi za valjanje od smijeha. A obojica su POZNAVAOCI "ljudske prirode". Stvar je u tome da NE POSTOJI AUTENTIČAN ZATVOR jer svaki je dovoljno "autentičan" da ne možemo iz njega izadi. Sada, zamislite da vam dođe neko ko je STVARNO OSLOBOĐEN u naš skučeni ZATVOR. Šta mislite da dete ga razumijeti? Da dete znati što on govori ako nije naučio naš specijalni ZATVORISKI jezik i na njemu nam priča o Oslobođenju? E ako to mislite, grdno se varate. Kada dođe neko Bide koje je stvarno Oslobođeno ono prihvata sve USLOVE ZATVORA U KOJEM SE NALAZIMO i samim tim on mora pričati jezikom koji mi pričamo, ponašati se kao mi, živjeti i patiti kao mi i slično. Prosto je do bola na koji to način možete isprobati. Uzmite vaše Bhagavad Gite, Biblije, svete knjige i OTIĐITE u KOKOŠINJAC i gledajte njihove prosvijetljene face dok im čitate dijelove tih knjiga? POTPUNO ISTA STVAR JE I SA NAMA. Ja sam pristalica više Istočnjačkog Učenja nego nečeg što se zove "zapadno učenje" ili nečeg što liči na to. Ali isto tako znam da je Istok prepun varalica kao što je i zapad. A ISTO TAKO ZNAM ono što sam gore napisao, DA JE TO SVE JEBENI KONCEPT i da MI NIKO NE MOŽE REDI ISTINU jer ja to ne mogu da razumijem. Samim tim PRIHVATAM sve kao Koncept koji ima za cilj da me PRIBLIŽI MENI ali NE I DA MI DA MENE. Jer JA NISAM KONCEPT, Učenje, Ideje Učenja, ili tome slično. AKO TO ZNAM onda znam da isto toliko KOLIKO JA MOGU BITI ISPRAVAN ILI POGREŠAN i onaj drugi preko puta mene JESTE ISTO TOLIKO ISPRAVAN ILI POGREŠAN i samim tim IMAM MOGUDNOST da zavežem svoj jezik i ČUJEM ŠTO NEKO IMA REDI. Znam da VEDINU STVARI nedu modi prihvatiti i to ne zato što ne razumijem ili ŠTO NE ŽELIM DA RAZUMIJEM ved zato što IMAM UBJEĐENJA koja još uvijek imaju snagu. Ali samim tim što to znam mogu da ta Ubjeđenja smanjim, tj. smanjim njihov uticaj na mene što mi otvara mogudnost Razumijevanja onog što taj neko govori. Znate li što to znači? Ja nisam Tolerantan, niti me interesuju vaše teorije i bajke o Toleranciji, Vrlinama, Spiritualnom ponašanju, to slobodno zabite sebi u dupe jer tamo mora i da bude (nismo pederi, ne daj bože) NO ako ovo znam onda se u meni javlja određena ŠIRINA SVIJESTI koja dopušta onom nasuprot mene da se ispolji i možda, kažem "možda" nekim slučajem i čujem nešto bitno za mene. PROBUĐEN ili BUDAN Čovjek ne IDE CESTOM I NE HVALI SE SVOJIM PROBUĐENJEM I BUDNOŠDU. 243

On jeste Budan, Probuđen nekim slučajem (iako rijetko - prije bih rekao da je SAMO BUDAN) i NEMA potrebu TO DOKAZIVATI nekom drugom. Ne trebam čak ni napisati ZAŠTO. Jer da to znamo bili bi BUDNI. No, mogu redi samo jedno, ON NEMA SEBE. Samim tim NEMA KOGA DA BRANI. Pošto NEMA KOGA DA BRANI on nema ni KONCEPT koji bi branio, pošto nema Koncept koji bi branio, ON NE PRIPADA NIKOME kao što niko ne pripada njemu, a pošto je to tako ON NEMA KOME DA SE SVIDI ILI NE SVIDI, samim tim pošto nema kome da se svidi ili ne svidi NE BRINE DA LI DE GA KO PRIHVATITI ILI NE.. itd.. itd.. (slobodno se vratite na početak teksta i pročitajte ono zbog čega UVIJEK brinemo). BUDAN Čovjek polako GUBI SEBE i to traje nekoliko godina dok ne shvati da njegov OSJEDAJ JA ili njegova INDIVIDUALNOST ne postoji da je to samo vibracija njegovog tijela, emocija, misli, uzročnih veza koje još osjeda. Ono što doživljava JESTE SMRT SAMOG SEBE. On Umire. Svaki NOVI UVID je NOVA SMRT. Tada se u toj LJEPOTI TOG ISKUSTVA koja nastaje kada shvati da NEMA DRUGE DO DA UMRE on počinje da shvata da NIKADA NIJE NI BIO ON, ved da je to NEKO DRUGI od koga je biježao Radom cijelo vrijeme. Usput to je odgovor za neke ČetveroPutaše koji su me pitali, a mislim na tri osobe i vjerujem da de se prepoznati, kako da OSTANU U BUDNOM Stanju duže vrijeme. VI NE MOŽETE OSTATI U BUDNOM STANJU jer BUDNO STANJE VAS ISKLJUČUJE (i da, btw. žao mi je što neke nisam prihvatio za prijatelja ili što im na facu blokiram "subscribed". Vjerujem da ste čuli onu zen izreku: Bazdiš na Zen!!! Isto tako VI BAZDITE NA GURĐIJEVA!!! POSMATRAJTE Reakciju, NE REAGUJTE.) SVAKI trud da se održimo u Budnom Stanju BACA NAS NAZAD. Pitanje je ZAŠTO???? Odgovor je JEDNOSTAVAN DO BOLA i Mr. G. se preokrede u grobu. KOJE MALO "JA" ŽELI DA OSTANE U BUDNOM STANJU???????? KOJA MALA "VOLJA" ŽELI DA POBJEGNE OD SAME SEBE???? Koji NAM JE MOTIV RADA? ŠTO NAS JE NATJERALO NA RAD??? Tu se kriju odgovori. Ne možete ostati u Buđenju jer BUDNO STANJE KOJE GANJAMO ISKLJUČUJE "ja" koja živimo!!! Ukoliko nam se javi želja, a javlja nam se, da ostanemo u Budnom Stanju to su ona mala "ja" koja žele da pobjegnu, koja su imala Motiv da se probude kako bi izbjegli pakao koji žive. Budno Stanje NIJE San. A samo u SNU MI ŽELIMO DA SE PROBUDIMO. Ako ste ušli u Budnost ODBACITE ŽELJU DA JE ZADRŽITE. A tu želju imate JER NE SHVATATE ŠTO JE BUDNO STANJE. A Budno Stanje je PODLOGA koja JE STALNO PRISUTNA čak i kada ste u Dubokom Snu i u Snu.

244

Kada ovo UVIDITE tada dete SHVATITI ŠTO JE TO BUDNO STANJE. KONTROLISANIM Snom ne možete pridi BUDNOM STANJU. KONTROLA SNA služi da bi se NAPRAVILA RUPA u Snu kako bi djelovanje Mehanizama ili malih "ja" oslabila i VI VIDJELI ŠTA JE U POZADINI. Stoga, bilo koja želja da se zadržimo u Budnom stanju dokazi iz Sna i samim tim TO VAS POVLAČI NAZAD. Ali, jebiga, ja nisam u "Radu" PA SLOBODNI ste da mislite da vas zajebavam. Prije neki dan me je jedan poznanik pitao (internet poznanik) zašto ne pišem Autentičnije, zašto pišem komentare na vijesti, zbivanja i slična sranja?! Pa odgovor je poprilično prost. Jer bi svi otišli ODAKLE STE I DOŠLI. Neki jer bi se ufurali u ono što pišem i počeli da FANTAZIRAJU. Neki jer to više nema veze sa Radom, neki jer ne bi mogli da čuju ono što mogu da kažem, neki jer bi ih ja otjerao, jer su samo DOSADNJAKOVIDI i OBIČNI GLUMCI u "radu".. itd. Meni ne znači ništa što je neko 10 ili 15 godina u Radu. To mi samo govori DA TAJ NIŠTA NIJE SHVATIO i da ima da potroši još toliko u Radu prije nego nešto shvati. Jer da su shvatili VIŠE NE BI BILI U RADU. RAD nije u godinama rada, ved u SHVATANJU ONOG ŠTO SE RADI. Razumijevanje, gospodo draga, JE ONO ŠTO RAD IMA i to morate naučiti primjeniti u svakom momentu. Čak i dok pišem ovo vidim smjene "ja", gledam koji je kojem motiv, koji je kojem Cilj, onda gledam mnogo veda Ja ili Grupe Ja koje Rade na sebi i njihov Cilj i Motiv i sve TO POSTOJI U OVOM TRENUTKU i znam kako da koje "ja" pustim da piše, kada koje "ja" iz kojeg centra treba napisati određenu rečenicu, NIMALO NE GUBEDI iz vida CILJ koji je POSTAVILO, recimo tako, POSMATRAČKO JA. Stvar je u tome da Ono mora dati komandu, imati kontrolu, nad malim "ja" jer MALA JEBENA "JA" sadrže vedinu MEMORIJE koja je potrebna da bi se funkcionisalo u ovom svijetu. Posmatračko Ja, te na kraju Istinsko Ja, dok nije Umrlo (a i ono na kraju umire - sada je samo pitanje što to znači) ima svoju Memoriju, ALI TA MEMORIJA ISKLJUČUJE Memoriju iz dijelova Centara koji nisu uključeni u rad Višeg Ja. Stoga, NE MOŽEMO OSTATI bez malih "ja" i Memorije iz nižih Centara jer ne bi mogli da funkcionišemo na ovom nivou. U Tantri postoji jedna tehnika, ajd da to tako kažem, koja vas stalno podsjeda na Stvarnost oko vas. Ta tehnika se koristi nakon prvih Buđenja, barem bi tako trebala, iako sam primjetio da ih rade i ljudi koji 20 godina rade Meditacije i slično a još nisu imali UKUS tog Stanja. Ta "tehnika", pod navodnicima jer nije tehnika, vas podsjeda da JE STVARNOST UVIJEK PRISUTNA čak i kada je ne vidite, niste sposobni biti ta stvarnost. Problem nastaje kada Mehanički Um preuzme vlasništvo nad tom tehnikom zato mnogi koji je rade, NIKAD ne dožive ono što ta tehnika daje. To 245

je upravo isto to što se dešava sa Budnošdu. MORATE ZNATI da je to Stanje UVIJEK tu, ali MI NISMO UVIJEK TU, stoga ga i ne vidimo. To nije Newagersko ponavljanje "sve je jedno", "sve je bog, kurac ili palac", ili "ja sam jedno sa svim" i tome slično. Tako da NJUEDŽERI koji ovo čitaju to ne pomisle. Sve JESTE UPRAVO TO ŠTO JESTE s tom razlikom ŠTO MORATE BITI TO ŠTO JESTE. MORATE ZNATI UKLJUČITI EMOTIVNI CENTAR kako bi vas GURNUO u to STANJE. A to znači da kada imate najvede sranje u Emotivnom Centru MORATE ZNATI TO TRANSFORMISATI što je manje ili više, DRUGI SVJESNI ŠOK koji morate sebi dati kako bi UŠLI U POVIŠENO STANJE ILI U NJEMU OSTALI. TO je, btw., i "tajna" OSTANKA U BUDNOM STANJU. No, vratimo se još na tren na početak ovog teksta. Bez obzira KOLIKO KO bio BUDAN on još uvijek ima sva sranja unutar sebe koja imaju i ostali. RAZLIKA je u tome što ON MOŽE da se izvuče na neko vrijeme iz tih sranja. NO, NIKO NA OVOJ PLANETI NE MOŽE BITI U BUDNOM STANJU 24 SATA. Jer samim tim ON BI BIO SAM APSOLUT. To je odgovor na pitanje "kako to da vrhunski Majstori imaju svoja sranja i gluposti?" A s druge strane, ako ovo zanemarimo, takva Snaga ispoljenja Svijesti i Energije, a ne može biti Svijest bez Energije ili obrnuto na ovoj razini, BI SPALILO TIJELO I UM do kraja. To je odgovor, zašto neki Majstori, tj. vedina, SU OBOLJELI od najtežih bolesti. Ta Energija i Svijest SPALE NERVNI SISTEM u nekoj mjeri. Recimo, prost primjer, svi ljudi koji mogu da lječe druge ljude imaju određen zdravstvene probleme. Najčešde je to neka Aritmija, ili neka druga bolest, jer Energija i manipulacija sa njom dovodi do pregorjevanja sistema. To je kao da u kabal za 120 volti pustite 220 volti. Žica koja je najtanja, ili najlošija de prosto pudi, izgorjeti. Da.. skoro zaboravih.. početak teksta.. Sve IDEJE Rada, Spiritualnosti, Religije služe da IH KORISTITE. NE DA U NJIH VJERUJETE i ponavljate kao Papige. Što znači, UPOTREBITE te Informacije u SVAKODNEVNOM ŽIVOTU kad god možete. Ne tripajte se da ste neko i nešto, jer da znate ko ste, al stvarno ko ste, onda bi vidjeli da je to što se tripa da je "neko i nešto" u shvati NIKO I NIŠTA. Kad vas to uhvati, mislim taj trip, pustite si pjesmu: Paranoja od Familije. Jako je dobra za smijanje samom sebi. ZAPAMTITE da je sve to samo KONCEPT i ništa više. Znajte da ste u zatvoru bez obzira na kojem nivou svijesti se nalazite. Znajte da su i drugi u zatovru baš kao i vi. Znajte da su sve to samo Ideje i ništa više i da ne znače 246

ništa sve dok ih ne primjenite, a kada ih primjenite, ZNAČETE ovo što govorim i to SVOJIM ISKUSTVOM. I da. Svako drugo UČENJE JE SRANJE samo ovo moje JE ISPRAVNO naravno samo za mene. Što ne znači da nedu čuti, pročitati, saslušati, popričati, upotrebiti ISKUSTVENE dijelove BILO KOJEG DRUGOG UČENJA ako vidim da mi ONA POMAŽU DA BUDEM BUDNIJI i da NAPREDUJEM. Pa od koga ona dolazila, pa makar i od samog Đavola. Samo vas molim, NEMOJTE DA BAZDITE NA ZEN!!!!

247

Oće li ili neće - Pokušaj 569 879 225 "Harold Camping priznao bio da je pogriješio za pet mjeseci kada je naveo 21. svibnja ove godine kao datum apokalips. Ako ste pomislili da de se vaša životna situacija krajem godine popraviti, pripremite se za lošu vijest - 21. listopada slijedi smak svijeta. Tako barem tvrdi radio propovjednik Harold Camping koji je nakon promašenog smaka svijeta 21. svibnja pronašao obraza najaviti još jedan - no ovaj je put de se stvarno dogoditi. Camping je na internetskoj stranici Family Radija priznao bio da je pogriješio za pet mjeseci kada je naveo 21. svibnja kao datum apokalipse. No, tvrdi da se tada zapravo dogodio duhovni smak svijeta u čijem periodu, pogađate od pet mjeseci, de se suditi ljudima. Posljednjeg dana suda, 21. listopada, Camping tvrdi, spašeni de biti samo vjernici koje je Bog odabrao. Razlog davanja pogrešnog datuma Camping pronalazi u pogrešnom preračunavanju znakova u Bibliji. Valja napomenuti kako su se apokalipse, prema Campingu, trebale dogoditi još 1988. te 1994. godine. Možda mu se ovaj put posredi." - http://www.jutarnji.hr/smak-svijeta--americki-propovjednik-zapetak-najavio--odgodenu--apokalipsu/981250/

Znači, brate sestro, buraz starac, muško-ženska glavo, DOSTA JE. Il neko njega nek smakne, il nek nas smaknu. A ako je po onoj: "Pametniji popušta" mislim da je i SMAK popustio. Očigledno je da u sebi imamo neki mehanizam Samo-destrukcije koji se aktivira svakih par minuta. Ma, mi u sebi imamo mnogo štošta što se aktivira svakih par sekundi. A Samo-destrukcija (razni smakovi čovječanstva) je samo dio toga. Ne znam ko je luđi, ovi koji najavljuju smakove ili oni koji vjeruju ovakvim idiotima. Vjerujem da de nas Smaknuti, ako ne neki ljubomorni bog, onda neka budala kao ovaj lik ili možda još gora. Al brate-sestro, smakni više. Mogao bih puno toga redi na ovo, ali ne želim. Pošto de smak svijeta koji klinac da se kaže. Ionako nema vajde i da nije smak, a kamoli kada de smak. Uostalom ko želi živjeti u svijetu kojim vladaju idioti, u kojem kriminalci i probisvjeti šetaju ulicom, pljačkaju, nalaze se u zgradama vlada, postaju uspješni političari a ostali ljudi koji ne spadaju u ovu grupu sljepo gledaju u idiote u foteljama i opravdavaju postupke idiota jer NE VIDE DALJE od svog nosa. 248

Neugodno je znati psihologiju čovjeka. Postaje opasno jer VIDIŠ o čemu se radi i NE MOŽEŠ NIŠTA učiniti. Sjetim se uvijek jedne Džizusove, iako ima drugo značenje, al kada su ved SVE KRIVO razumjeli, ništa ne fali još jednom pogrešnom razumijevanju ako može da se shvati kao Crni Vic: "Živi de zavidjeti mrtvima!" AL BUKVALNO!!! E pa mrtvi, ZAVIDIM vam!!!!

249

Naučna Fantastika u rukama Sljepca Zamislite ustanete ujutro, pijete kafu i pregledavate mailove koji su vam stigli kad odjednom kroz prozor i vrata ulete vam maskirani ljudi, sa puškama lomedi sve pred sobom. Vas uhapse pod optužnicom da ste vozili Bentlija u pijanom stanju i pregazili pješaka te pobjegli sa mjesta nesrede. E sada, zamislite da se to nije desilo, ali da su ONI vidjeli MOGUDNOST da se to desi. Upravo to pokušavaju da naprave, da predvide zločin koji dete možda počiniti, naravno zločin je sve što se ne slaže sa politikom koja se vodi ili diktira. "Američko Ministarstvo državne bezbednosti počelo je sa testiranjem tehnologije za predviđanje zločina, što neodoljivo podseda na naučnofantastičnu knjigu “Suvišni izveštaj” Filipa K. Dika." "Uz pomod kamera i senzora “pred-kriminalni sistem” meri i beleži promene u kretanju tela individue, glasu i ritmu govora. Takođe prati šemu disanja, pokrete oka, treptaje i telesnu temperaturu, čije se promene uubičajeno pripisuju verovatnodi da de određeno lice počiniti zločin. Program Tehnologija nadgledanja bududih osobina (Future Attribute Screening Technology – FAST) ved je testiran na grupi vladinih službenika, koji su dobrovoljno pristali na eksperiment. Prvi test je sproveden na tajnoj lokaciji na severoistoku Sjedinjenih Američkih Država. Prema Ministarstvu državne bezbednosti, u pitanju nije bio aerodrom, ali je rečeno da je to bilo “veliko okupljalište koje je pogodno za postavljanje operacije”. "Ovakav sistem mogao bi se koristiti ne samo na aerodromima, ved i na graničnim prelazima i javnim mestima na kojima se okuplja veliki broj ljudi, poput utakmica. Portparol Ministarstva Piter Bugard je izjavio da je preliminarno istraživanje sprovedeno kako bi se utvrdilo da li tehnologija može da detektuje znakove stresa, što se može povezati sa namerom da se uradi šteta ili zločin. Sledede istraživanje moglo bi uključiti dobrovoljce iz javnosti. Grupe za građanske slobode nazvale su ovaj sistem “pseudo-tehnološkim

250

pristupom” i izrazile zabrinutost zbog mogudeg narušavanja privatnosti pojedinca. U knjizi “Suvišni izveštaj” iz 1956. Filip Dik piše o tehnologiji koja otkriva ubice pre nego što dođe do zločina. Na osnovu te knjige, Stiven Spilberg je 2002. snimio istoimeni film sa Tomom Kruzom u glavnoj ulozi. Tehnologija koja se pominje u knjizi i filmu je povezana sa vidovnjacima - sistem FAST je, naravno, baziran na tehnološkoj opremi. Detalji sistema su dobijeni iz Informativnog centra o elektronskoj privatnosti iz Vašingtona. U dokumentu se navodi da “senzori nede upadljivo sakupljati video i audio snimke i psihološka merenja”." http://www.blic.rs/Vesti/Svet/282684/SAD-testiraju-tehnologiju-zapredvidjanje-zlocina Znači gospodo, vozili ste Bentli u pijanom stanju. A što je najbolje VI NEMATE VOZAČKI a još manje imate Bentli. A kojim slučajem ni ne pijete. Al, jebiga, polje Mogudnosti je reklo, da dete voziti i biti pijani i još zgaziti pješaka. E to se zove "prokleta karma". A s druge strane okeana, ili bolje redi sa ove nam naše strane, njemci ved uveliko špijuniraju građane (čitaj: Svoje stado). "Ukoliko se ispostavi da su optužbe tačne, to bi značilo da je postupak vlasti kriminalan. Predsjedavajudi Odbora Bundestaga za unutrašnje poslove Volfgang Bozbah načelno nije protiv istraga pomodu računarskih programa koje instališu bez znanja vlasnika računara. "To su mogudnosti istrage kojih se država generalno ne može odredi, jer inače u cijelom nizu procesa ne bi mogla da dođe do dokaza" - kaže on. HKK je prošle nedjelje saopštio da je došao u posjed "državnog računarskog programa za špijunažu" koji njemačkim istražiteljima služi za nadgledanje telekomunikacionih veza na internetu. Ovi "trojanski konji" ne samo što mogu da omogude uvid u najintimnije podatke, ved omogudavaju da se na privatne računare ugrade i drugi štetni programi - tvrde iz ovoh kompjuterskog kluba. "Neue Osnabrucker Zeitung" smatra da bi „bilo pogrešno smatrati da je ovaj `usisivač` za podatke jednokratna nezgoda. Jer, to ne bi bio prvi put da vlasti premaše cilj prilikom kontrole šifrovane komunikacije.

251

Programeri špijunskog programa su svakako znali šta rade - najposlije zakamuflirali su nezakonite dodatne funkcije svog programa. Tako je "trojanac" mogao mnogo više od onoga što je, prema njemačkom Ustavu, smio. Uz sve to, špijunski program je bio još i loše zaštiden od zloupotrebe, što je pravi poziv za kriminalce. I način na koji je ovaj program izrađen ukazuje na umiješanost pokrajinskih ili saveznih vlasti u kršenje Ustava. Da li su oni to kršenje prihvatili ili ga zbog nedovoljnog tehničkog znanja nisu prepoznali - to je građanima svejedno. U oba slučaja povjerenje u državu je ozbiljno uzdrmano - navodi list. Kada bi državni istražioci špijunirali zle momke, još bi moglo mirno da se spava. Ali, digitalni agent vreba svuda, a i - nevidljiv je. Toliko je kompleksan da ga razumiju samo stručnjaci, a obični građani su mu izloženi na milost i nemilost. Ako međunarodnoj zajednici ne uspije da nađe djelotvorne antikodove, nede biti ugroženo samo pravo građana na informaciono samodređenje, ved i elementarne vrijednosti poput slobode, morala i dostojanstva, i to širom svijeta - piše "Sarbriken cajtung". "Frankfurter Algemeine Zeitung" smatra da su razmjere štete nešto novo. "Kada se negdje u svijetu desi nesreda u hemijskoj ili energetskoj privredi, od toga u demokratskim republikama profitiraju ekološki orijentisane stranke ili savezi. Bezbjednost informacija u Njemačkoj sada je doživjela svoju prvu veliku nesredu. Neizbježne političke posljedice bide dubok zahvat u suštinu društva" prognozora list. Prije desetak godina naučnici u Berkliju izračunali su da bi, pri ravnomjernoj podjeli svjetskog informacionog blaga na svjetsko društvo, na svakog pojedinca otpalo 800 megabajta podataka. Ved tada je na pojedinca otpadalo oko deset metara odštampanog papira. Socijalni i politički život u bliskoj bududnosti obilježide i način na koji je regulisan pristup ljudi informacijama i energiji. Samo demokratski kontrolisane upravne forme mogu da spriječe neželjene posljedice baratanja tim informacijama. " - http://www.dnevniavaz.ba/globus/eu/58642-njemackaspijunira-privatne-racunare-gradjana.html S jedne strane razvijaju programe, s druge ved špijuniraju a sa trede razapinju ljude ili tačnije žene jer ne prihvataju "tradicije" koje ih vijekovima ugnjetavaju.

252

Da se razumijemo nemam ništa protiv toga da špijuniraju, da razvijaju programe, da razapinju žene. Dapače, s jedne strane to podržavam, jer očigledno da nas "zabole ona stvar" za tim što neko to radi. Bitno je da nije nama. "Da sam ja siguran i to je to. Šta me briga za ostale!" Nedu pogrešiti ako kažem da to svako od nas kaže negdje u sebi. A kada se to desi nama onda ide ona: "A što meni, šta sam ja bogu skrivio!". Skrivio si jer nikad nisi ništa ni pokušao da napraviš, da kažeš, da iskažeš svoje mišljenje, jer si se skrivao iz suknje svoje mame i slično. Jasno je da pojedinac ne može puno napraviti, jasno je da je sam čovjek nemodan protiv aparata koji predstavljaju države i čelnici koji su ujedinjeni upravo u tome što rade. Jasno je da i među nama, masi ljudi, postoji vedina KOJA I MORA biti kontrolisana jer drugačije ne zna, ali ako čovjek nije sposoban da iskaže šta misli, ako se trudi samo da se uklopi u masu, da diše kada oni dišu, da otvara usta a masa kroz njega govori, pa gospodo, to nije ni čovjek. S druge strane, nakon svih ovih silnih godina Rada, shvatam da MI NE MOŽEMO da ne budemo kontrolisani. Mi smo hipnotisana gomila koja sama sebe ne poznaje, zato i kažem da smo Sljepci. Jasno je da čovjeku treba "čizma nad glavom" jer drugačije on NIJE SPOSOBAN funkcionisati. Zamislite samo kada bi rekli jedan dan, svi čelnici u svim zemljama: "Eto vam jedan dan slobode. Radite šta hodete i nedete biti kažnjeni ni krivično gonjeni!". Da li ste svjesni šta bi se desilo???? Upravo ono što i možemo da napravimo i što sada radimo, ali mnogo manje jer se bojimo zakona, zatvora, kazni i slično. Mislim da vedina ne bi ni izašla na cestu jer bi znala šta se tamo zbiva, a ni u kudi ne bi bili sigurni. Sada ponovo pitanje: Da li mi u stvari stvarno želimo slobodu i to da nas ne kontrolišu? Jesmo li sigurni u to da to želimo? To je nemoguda misija jer ČOVJEK nije spreman na to da bude Slobodan. Sloboda je San robova okolnosti. Kako neko ko je bio i jeste rob cijelog života može znati što je to Sloboda, i ponašati se u skladu sa tim? Nikako. Ja jesam za to da ljudi moraju biti Slobodni, ali si uvijek postavim pitanje: Da li bi ja znao živjeti u skladu sa tim na način da poštujem sve ostale oko sebe, kao i samo društveno uređenje i da ne učinim nešto što bi naškodilo drugom?

253

Pitanje je potrebno, jer inače počinjemo da fantaziramo i GALAMIMO kako želimo SLOBODU od Illuminata, Masona, Ovih ili Onih. Nadam se da griješim, ali u to čisto sumnjam. Prije Slobode moramo prvo naučiti čovjeka DA BUDE SLOBODAN, da ZNA ŠTO TO ZNAČI. I opet dolazimo na kontrolu masa. Stoga, ovakvi kakvi smo, kontrola sasvim odgovara našem stanju Svijesti. Svijet i zbivanja su BAŠ onakva kakvi smo mi i samim tim sve je u SAVRŠENOM REDU. PS. Možda me još neko izbaci iz prijatelja na Faceu i poslje ovog teksta. A ima podosta onih koji bi trebali da me izbace jer ne vidim nikakvu drugu soluciju.

254

Mađioničari i osude Jutros šaltam po nekim vijestima i vidim sve isto kao i svaki dan, ništa novo na plavoj planeti. No, uvijek se naleti na nešto što privuče pažnju Asocijacija i izazove neko mišljenje ili stav. Iako nisam neko sa nekim jasnim Stavovima u vezi nekih tema, jer su mi previše smiješni i banalni, bez obzira koliko oni bili banalni ili ne. Eto tako su mi danas privukle pažnju dvije vijesti, za koje sam smatrao da su previše Obične u Neobičnom danu. Jedna od njih je Kongres Mađioničara Balkana. Znate li vi što to znači? To znači da niko od nas ne vidi da smo do sada živjeli od mađioničara koji su nas omađijali da ne vidimo što se zbiva oko nas. A što je još ljepše isti ti mađioničari su nparavili svoj najvedi trik, da ih ne vidimo kao mađioničare. To je ono hrišdansko, samo sada obrnuto na mađioničarski način: "Đavo je ubjedio svijet da ne postoji." "BEOGRAD - Osmi kongres mađioničara Balkana, na kojem de se nadmetati više od 50 "čarobnjaka" iz Bugarske, Bosne i Hercegovine, Grčke, Slovenije, Turske, Hrvatske i Srbije, održava se danas i u nedjelju u beogradskom Dečjem kulturnom centru. Kao gosti de nastupati mađioničari iz Japana, Mađarske i Poljske, a pored takmičarskog dijela bide organizovani i seminari na kojima de biti predstavljeni novi trikovi. Mađioničari, ali i oni koji to pokušavaju da postanu, na kongresu de modi da kupe i rekvizite, uz koje ide i uputstvo za izvođenje trika. Takmičarski dio održava se danas, a za nedjelju je zakazan Gala šou u kome de nastupiti pobjednici prethodnog dana, ali i svjetska atrakcija - bugarski mađioničar Antarnik Arabadžijan Astor, koji je nastupao u šou Dejvida Koperfilda. Mađioničari de se takmičiti u manipulaciji, opštoj magiji, komičnoj magiji, mikromagiji, kartomagiji, iluziji. Žiri de, prilikom donošenja odluke, bodovati tehniku, inovacije, opšti utisak, magijsku atmosferu, izbor muzike, originalnosti..." http://www.nezavisne.com/umjetostzabava/zanimljivosti/Poceo-Kongres-madjionicara-Balkana-109552.html A što je najljepše ta vijest se nalazi pod temom Umjetnost-Zabava. Sada možda je njima to umjetnost i zabava, i možda ova vijest i jeste pod tom temom, ali mađioničari koji uređuju svijet kako im dođe i to još podržani GLASANJEM naroda su vedi mađioničari od ovih u vijestima. No, pitam

255

se ponekad ko je tu luđi, oni koji rade to što rade od ljudi ili ljudi koji kao hipnotisana gomila PONOVO glasa za iste mađioničare. Rekvizite za trikove imaju, gomilu imaju, ideju imaju, znači imaju sve. Ništa im više nije potrebno da bi bilo to što jesu. Ona manjina koja i razumije o čemu se radi i dalje je manjina, a svi znate kako manjine prolaze! Niko ih ništa ne pita. Jer ovdje važi pravilo: "Kud svi turci tud i mali Mujo." S druge strane Okeana, ali dole malo južnije, drama. I to prava ljudska drama koja odgovara upravo ovoj prvoj vijesti, samo ovaj put su likovi mađioničara malo drugačiji. "SIDNEJ - Australija je danas osudila "nehumanu i okrutnu kaznu" izrečenu iranskoj glumici Marzieh Vafamehr, koja je osuđena na godinu dana zatvora i 90 udaraca bičem zbog uloge u filmu australijske koprodukcije o teškodama glumaca u njenoj zemlji. "Australijska vlada osuđuje primjenu okrutnih, nehumanih ili degradirajudih mjera", rekao je portparol australijskog minsitarstva spoljnih poslova. Marzieh Vafamer je osuđena ovog vikenda zbog uloge u filmu "Moj Teheran na prodaju" koji je naišao na žestoke kritike konzervativnih krugova u zemlji. Ona je zbog te uloge uhapšena početkom jula, a krajem jula puštena uz pladanje kaucije, čiji iznos nije otkriven. Film Granaza Musavija, u australijskoj koprodukciji, govori o mladoj glumici koja živi u Teheranu i čiji je pozorišni komad zabranjen, pa je primorana da vodi tajni život kako bi se umjetnički izrazila. Iranska novniska agencija Fars javila je da film nije dobio dozvolu za prikazivanje u Iranu ali je ipak prikazivan ilegalno. Australijska produkcijska kuda "Cyan Films" saopštila je da taj niskobudžetni film nije ni trebalo da se distribuira u Iranu i da je njegovo tajno prikazivanje u toj zemlji "izmaklo njihovoj kontroli"." http://www.nezavisne.com/novosti/svijet/Australija-osudila-okrutnu-presuduiranskoj-glumici-109843.html Prije neki dan smo dali Nobelovu nagradu trima ženama, i pošto je to bilo prije neki dan, kada smo se osjedali malo više ljudskije ili smo to imitira (ko de ga više znati), danas se osjadamo više životinjski (izvinjavam se životinjama) i naravno sve što nije u domenu onog što mi smatramo bitnim, ljudskim ili kako ved, imamo namjeru da kamenujemo, bičujemo, ubijamo - no nije to problem 256

to je poriv svake životinje - samo se pitam što životinje u ljudskom obliku se ljute kada im se kaže da su životinje. Sada ne ulazim u sve mogude razloge, da li ona igra za nekog ili neko igra za onog drugog, ko de više znati ko za koga igra, ali ako se pretvaram da to ne znam, onda bih se pitao: "Koji nam je kurac više????" Nebitno je da li CIA, MIA, NASA, MI16, ili KO od tih prašinara stoji iza nje i da li stoji, ili je to opet još jedna igra modnika koji se igraju životima ljudi, ali opet pitanje: "Koji nam je kurac više????" Izvan ovih vijesti postavlja se pitanje koje sebi, barem poneki, postavljamo decenijama, da li smo mi sposobni za bilo kakvu promjenu? Da li uopšte imamo ikakvu priliku da se promjenimo? Ili smo robovi navika, pravila, tradicija koje nemaju nikakve veze sa zdravom pamedu? S druge strane imamo likove koji donose inovacije, kanališu "uzašle majstore", prazne svoju šizofreniju na razne, mogude i nemogude, načine. No, pitam se postoji li iko ko je sposoban da pokrene promjenu kod čovjeka, ali promjenu koja je stabilna, jasna, precizna, zna kuda vodi i koji joj je cilj? Vjerujem i Znam da postoje takvi. No, oni nemaju kome da donesu promjenu, jer NEMA NIKO ko je spreman za nju. I ovo znam jer sam radim sa ljudima i vidim koliko ljudi ne žele da se mjenjaju, vidim koliko su kruti kada je u pitanju promjena, vidim da bi želili promjeniti neke stvari a vedinu, koja je vezana za iste te stvari, ne žele da mjenjaju jer misle da to treba da ostane. Promjena ili je Cijela ili nije nikakva. Sjedam se jednog teksta koji sam napisao prije nekoliko godina o tome kako čovjek ne želi Buđenje niti Probuđenje, i da je to najslađi San koji imamo, i sjedam se na kakve je to reakcije naišlo kod tzv. Spiritualnih čitalaca. Nakon nekoliko godina od toga, nekim čudom sretnem neke od tih GLASNOGOVORNIKA i vidim da su ostali isti kakvi su i bili. NIŠTA se promjenilo nije. San je i dalje San, Ideja je i dalje ideja. A na trenutak sam pomislio da sam pogrešio. Osudidemo, razapedmo, kamenovademo, bičevati demo nekog ko je SPREMAN na promjenu samo da nas ostavi u našem UGODNOM SNU, ali se led iza ljudskih očiju NIKADA nede otopiti. Otopiti LED u nama, to je CILJ SPIRITUALNOSTI, to je CILJ DUHOVNOG ČOVJEKA. Danas smo spremni da se mjenjamo, imamo euforiju zbog promjene, a onda pobijemo sve koji se promjene. Da li smo još sposobni da vidimo što u stvari radimo? Ne možemo promjeniti I JEDNU SITNICU ako ne promjenimo CJELINU. PROBUĐENJE je PROMJENA koja zahvata CIJELU CJELINU. Ne može postojati promjena koja ja parcijalna jer to nije promjena to je izmjena Sna.

257

No, GLASNOGOVORNICI, galamđije, oni koji se busaju u prsa i slično, NE MOGU i NEDE izmjeniti ništa, jer promjena je kao TIHA VODA. Ona mjenja stvari, ne atomska bomba.

258

A Nobela je dobio/la/le.... ... ovaj put tri žene!!! Nobelovu nagradu za Mir dobile su: Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakkul Karman. Ellen Johnson Sirleaf 24. je čelnica Liberije , a prva je i trenutno jedina izabrana žena na čelu neke države u Africi. Nobelovu nagradu je primila zbog promoviranja prava i sigurnosti žena u Africi. Leymah Roberta Gbowee je članica mirovnog pokreta koji je 2003. godine doveo do kraja građanskog rata u Liberiji. Zbog svojih mirovnih napora dobila je Nobelovu nagradu. Tawakel Karman je političarka iz Jemena, zemlje koja se nalazi u Aziji, a koju Crveno more razdvaja od Afrike, borac za ljudska prava. Prije šest godina je stvorila udrugu Žene novinari bez lanaca , a zbog svojih napora u promoviranju sloboda žena dobitnica je Nobelove nagrade. Svojim naporima je u Jemenu organizirala prosvjede koje mnogi uspoređuju s Egipatskim proljedem. http://www.jutarnji.hr/nobel-za-mir-ove-godine-otisao-trima-snaznimzenama/979273/ Eto mi smo sada jako sretni, naročito je sretan ženski svijet jer je pokazao koliko je jak, ambiciozan, sposoban, a s druge strane svijet "muškaraca" je napokon to pokazao i priznao da žene imaju svoje pravo, svoju snagu i mod u "svijetu muškaraca". Svi smo sretni. Žene jer su dobile to što su dobile, priznanje da nešto vrijeme. Muškarci jer su pokazali da im je stalo do žena i da mogu da im priznaju njihova dostignuda. Ranom zorom su me rasplakali. A najviše sam plakao kada je, mislim prošle godine, Nobelovu nagradu za Mir dobio, glavom i bez brade, Obmana, pardon Obama. Njegov "protivnik" je bila žena koja je izvukla nekoliko stotina, ako ne i više, ljudi iz nacističkih logora švercajudi ih u torbama, ispod suknje ili gdje ved. Mislim, šverceru dati Nobelovu nagradu, to je strašno. Ali sredom nije joj uspjelo da dobije nagradu jer je naš, čokoladni čovjek, velikan našeg doba, marioneta Mr. Obama dobio nagradu. I tu sam se rasplakao kao nikad. Ih, kakvi su to dani bili kada sam to čuo. Nego, da se vratim na ovogodišnje dobitnike ili /ce.

259

Uvijek se sjetim jednog vica kada čujem ovakvo nešto, sem ako i ovo ne smatramo vicem. "Dođe jednog dana djevojčica kudi i donese poklon svojoj majci. Majka, iznenađena, pita je: Sredo, pa s čim sam zaslužila poklon? Malena kaže: Po cijeli dan radiš, brineš se o nama, tati i meni, kuhaš, pereš, čistiš.. s tim si zalužila. Radiš po cijeli dan. Majka: Pa kderi draga, i tata radi!! Kderka: Da, i tata radi. Samo on o tome nikad ne priča!" Oduvijek su mi se sviđali ti "muško-ženski" sukobi, tako da sam obožavao da ih slušam i da sa strane učestvujem u njima. "Ti ovo-ono! Muška svinjo." Ti vaka-naka! Kravo jedna". Samo se ponekad pitam kako te životinje odrastu. Znam neke ljude koji su jedno drgugo zvali: "mačkice", "prasice" ili "medo" "pile" i slično. I onda jednog dana primjetim da su te životinje odrasle i postale: "kravo", "ovco", "majmune", "vole".. i slično. E sada se pitam, da li su ove nagrade zbog jednih ili zbog drugih? Znajudi kako se nagrade dodjeljuju ne mogu da ne postavim ovo pitanje. Ko i kome ovdje maže oči, kako kaže jedna poznanica??? Sutra demo dodijeliti Nobela i nekom Hitleru, kako je krenulo, a možda bude i Gey da ne bi imali nešto protiv "ljudskih prava" i njihove seksualne orijentacije. A kako je krenulo, uskoro demo imati i paradu pedofila i sličnih profila, al i to je normalno u ovom Običnom danu koji svako jutro svane. S druge strane imamo jednu baš tešku vijest. I ne znam kako da vam je saopštim jer je ogavna, grozna, raskalašena i nastavite niz sami. A evo i vijesti. Da, OVO je razuzdana Gadafijeva snaha. Dobro ste vidjeli. Njene fotografije danas su procurile iz skrivenih i tajnih bunkera i izašle u javnost. Sada demo da se zgožavamo na njenoj "razuzdanosti", ali dobro je da njoj nismo dali Nobela. A da bi vidjeli njene još gore fotografije koje su objavljene pogledajte: http://www.jutarnji.hr/procurile-fotografije-razuzdane-gadafijevesnahe/979099/?foto=1 Sada s druge strane da bi pokazali neoborivim dokazom njenu razuzdanost, pogledajte nevine, fine fotografije djevojaka sa, recimo, Facea: Da sada ne idem dalje, mislim da ste svi vidjeli ove fine, nevine fotografije, možda i vaših kderki, ili sinova koji su promjenili pol. Nasuprot Gadafijeve snahe koja izgleda na skoro svim fotografijama kao bilo koja fotografija iz vašeg albuma, sem na ovoj, gdje je u KUPADEM 260

KOSTIMU, vedina naših i vaših kderki izgleda poput ovih fotografija ljevo koje sam samo na brzinu odabrao i nisam pokušavao da budem previše bezobrazan a bilo je još boljih od ovih. Što možete i sami vidjeli. Sada se pitam ko je ovdje lud? Ko kome prosipa šuplje priče? O čemu se ovdje radi ili da nismo pobrkali lončide? Ljudsko licemjerstvo nema kraja i o njemu svjedočimo svaki dan, ali se nekako zajebemo kada osudimo nekog ne pogledavši u ogledalo. Svi volimo da vidimo ženu koja je raširila noge, izbacila sise, ali zato veoma brzo to osudimo jer se bojimo rekacije javnosti. S druge strane žene rado šire "bratstvo i jedinstvo" ili pokazuju "krajolike velebita" naširo i naveliko potpomognute medicinskim pomagalima kako bi to izgledalo još raskošnije. Mi, muškarci, slinimo za njima, one sline za nama i muškom modi i nadmodi i "svi siti a sve ovce na broju". Da li su ovce na broju i da li su svi siti, to je pitanje. A ovo je tek početak. Što se mene tiče, ja volim raširene žene, i volim "tačku užitka". Tako da mi to ne smeta, ali mi smeta ljudsko licemjerje, nobelove nagrade i NE-razuzdana Gadafijeva snaha. Pobogu žena ima šta da pokaže, a mislim da bih širio "bratstvo i jedinstvo" sa njom, zajedno sa još par miliona mušakaraca koji de da posline na ove slike. Sorry djevojke i žene, raširite se i vi, pa da izmjerimo i preračunamo, možda budemo slinili i za vama. A ovih djevojkama sa slika, SVAKA POHVALA.

261

TV Preplata - RTRS Radi tri nepladene TV pretplate iz 2001. godine Osnovni sud u Derventi zaplenio je udovici Dušanki Adžid svinju od 30 kilograma. Još gore je prošao njen sugrađanin kome je iz istog razloga oduzeta kobila vredna 400 maraka. Pored zaplene uobičajene pokretne imovine po osnovu zaostalog duga za RTV pretplatu, sudovi u RS počeli su da zaplenjuju i životinje. Tako je RTRS kao najbolji ponuđač kupio svinju Adžideve za 12 maraka i potpisao da de po njenom preuzimanju dug biti namiren u celini. Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju PRESS-a http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/story/1672/Zbog+TV+pretplate+zaplenili +im+stoku.html Znači, gospodo moja draga, počelo i napladivanje u Naturi. Da neko ne pomisli na "onu našu naturu", ovaj "natura zakon" je bio poznat od davnih vremena, i značio je pladanje određene robe u protuvrijednosti onog što dotični ima, posjeduje ili sprema za razmjenu. Tipa recimo, špek, butkice, pšenica ili šta ved. Kasnije je to postao izraz koji mi muškarci obožavamo a naročito kada određena pripadnica ljepšeg pola kaže da de nam "platiti u naturi!!!". No, kako god. Od danas pa nadalje, RTRS televizija napladuje u NATURI. Znači, jebade vas, a ako ste prestari ili možda ružni, onda de vam oduzeti sve što posjedujete a IZUZETNO KVALITETAN TV PROGRAM koji nudi, a mjeri se sa crnim humorom koji samo LIČI na crni humor. Ja se samo pitam zašto ta televizija, koju nekada primjetim kada preletim TV-om tražedi NORMALAN, CIVILZOVANI, KORISTAN, POUČAN i slično, PROGRAM koji ONI NEMAJU ne promjeni ime, recimo u Naturela RTRS. Pošto su ved voditelji i sam program NATURELA zašto onda ne i ime? Ili mogu da u programsku košuljicu ubace više manekena iz vlade RS i BiH pa da se divimo prilikama od kojih su čak i duhovni pokojnih neandertalaca prijatniji za gledati. No, kako god. Ako ne platite TV preplatu, brzo de Inkasatori propale države koja postoji samo na papiru (a ovdje mislim i na RS i BiH) dodi po vaše praside kako bi dotični "manekeni" imali od čega da prežive, ili da se goste na pijankama uz druženje "eskort dama" u hotelu Bosna. Ako budete pametni možda prodate koju vijagru ili kondom iako sumnjam da su čuli za kondome. Iako sam čuo, iz povjerljivih izvora, da vijagra ide "ko luda" kada su sjednice vlade, skupština i slično. I da hotel vrvi od eskort dama.

262

Znači, ako želite zaraditi.. ili vijagra.. ili kondom ili postanite eskort dama. A znate onu narodnu, kada brod tone, štakori prvi izađu na površinu. Upravo, kako brod tone, ovdašnji štakori su počeli izlaziti na površinu. I mislim da demo svjedoditi njihovom izlazsku neko duže vrijeme, jer očigledno LJUDI (uslovno ih tako nazivam) koji žive na ovim prostorima bivših nam republika SFRJ, SPAVAJU, DREMAJU, SLJEPI SU, ili ne stignu da reaguju jer ionako rade samo da bi pladom platili RAČUNE broda koji tone. A dea ne bude moje naklapanje, pročitajte današnji PRSS naročito stranu, mislim, 2 i 3. Tada dete vidjeti zašto BROD TONE. Znači, ako imate TV ili kojim slučajem RADIO (još gore) onda PLADAJTE RTV preplatu da vaši prasidi (koji nešto i vrijede) ne postanu bezvrijedni kao dotična televizija. Vjerujem da de radnicima RTRS i njihovim poslodavcima i onima koji ih podržavaju i održavaju BITI PRIJATNA večera prasida Đoleta i kobile Brene, ili de nju da jašu, ko de ih da ih zna..

263

Revolucija ili Evolucija - pitanje je sad??? NJUJORK - Hode ceo svet da dignu na noge! Pod uticajem protesta koji se šire celim svetom, a pre svega onih na Vol stritu u Njujorku, nedavno je na internetu pokrenuta inicijativa pod nazivom „Pokret 15. oktobar“, koja poziva građane sa svih kontinenata da tog dana izađu na proteste. Ovaj pokret poziva obične ljude da podignu svoj glas protiv neoliberalnog kapitalizma i sve vedeg jaza između bogatih i siromašnih. Ambiciozna inicijativa „Pokret 15. oktobar“ je, kao i „Okupiraj Vol strit“, začeta na internetu i ima podršku u velikom broju zemalja, pa čak i u susednoj Hrvatskoj. Zalaže se za bolji položaj običnih građana i ukazuje na sve vede posledice gramzivosti velikih korporacija, banaka i političara. Hrvatski organizatori protesta 15. oktobra ističu da je „Pokret 15. oktobar“ tu da bi ljudi izrazili nezadovoljstvo neoliberalnim kapitalizmom, koji je svet oterao u krizu, zbog kojeg ljudi širom sveta gladuju kako bi pohlepna elita mogla da prosperira“. U isto vreme, protesti na Vol stritu postaju sve masovniji. U strahu od linča, predstavnici američke finansijske elite čije su kompanije na ovoj adresi na posao dolaze - helikopterom. Nezadovoljni građani počeli su da demonstriraju i u drugim velikim gradovima, među kojima su Boston, Čikago i Los Anđeles. U Njujorku, gde je sve počelo, nastavljena su okupljanja uprkos hapšenju više od 700 osoba tokom vikenda. Okupljeni spavaju na otvorenom i jedu doniranu hranu . - http://www.kuririnfo.rs/planeta/svetska-revolucija-15.10.2011-132604.php Iako dolaza iz "Kurira" koji je odlična novina za bavljenje ljenčarenjem i uništavanjem moždanih stanica kod svakog iole normalnog čovjeka, bila mi je simpatična. Eto ljudi pretpostavljaju da je nova r(E)volucija na pomolu, ali da li je? Nije li i ovo još jedan plan u nizu planova kako da nas stave pod kontrolu koja ved postoji, možda samo pod neku još goru? I može li gomila nadobunih (da ne ispadne da vrijeđam) mladih ljudi nezadovoljni onim što se zbiva (???) nešto da promjene? Ne bih rekao. Nadam se da griješim, ali sumnjam. Svi koji u nekoj mjeri poznaje način funkcionisanja Uma mogu redi da de ovo trajati neko vrijeme, par dana ili nedelja i da de se kasnije, kao i sve

264

ostale Revolucione Evolucije, povudi u mišiju rupu nastaljvajudi upravo ono protiv čega se neko buni. Da ne bude zabune, ne podržavam ovaj svijet i njegovo uređenje, ali da li imamo sposobnih ljudi koji to mogu izmjeniti i da li de im to biti dozvoljeno??? Mi imamo naviku, jednu jako čudnu naviku koja i nije naša ali smo je prisvojli, a to je da mislimo da nekom revolucijom ili deranjem po ulicama nešto možemo izmjeniti. Obično oni koji se deru, urliču, spavaju po cestama, a koji se inače ubijaju od vlastite dosadne, droge, svoje lične prosječnosti NE mogu ništa da promjene. No, iako naizgled nešto promjene, koliko to dugo opstane? Kada god pročitam ovakve vijesti sjetim se jedne priče iz Ruske revolucije, mislim da je vic, ali dobro prikazuje o čemu se radi. U toku revolucije na binu je izašao jedan vatreni govornik i satima govorio o tome što de revolucija donijeti čovjeku ukoliko se priključi. Između ostalog rekao je: "Poslje revolucije, nova vlast de osigurati da svi imamo najnovija auta, nove kude, nov namještan, svi demo imati masu para, naše porodice de idi na Havaje..." U tom momentu neko iz mase je dovikuno: "A šta ako ja ne želim da imam novu kudu, novi auto, da ne idem na Havaje???" Govornik je uzvratio: "Nema tu šta ti želiš, bide onako kako se kaže i tačka!!!!" Znači, nema tu šta ti želiš, bide onako kako nova vlast kaže i TAČKA!!!! Mislite li da de biti drugačije??? Ako mi ne vjerujete, sjetite se samo kako ste žustro otišli u rat jedni na druge. I to samo zato što su vam rekli da su oni drugi krivi za vaše stanje!!!! E sada se sjetite DA LI VAM JE BOLJE????? Imate li sve to što su vam rekli da imate? Da li bolje živite??? Da li ste više ili manje čovjek a više mašina, ili da budem još grublji, stoka na prodaju??? Mislim da znam odgovor koji nije nimalo prijatan. Upravo tako de biti i poslje svih revolucija, tako i poslje ove. Promjena se ne dešava na ovaj način, ved djelovanjem ljudi koji su sposobni da donesu promjenu uz saradnju ostalog svijeta oko njih. Ali simpatično je gledati ove igrice koje se serviraju i ljude koji ih pasu čim se serviraju. Možda dete biti vedi srbin, hrvat, musliman, amerikanac, ali dete i dalje biti stoka za pokolj. Čak dapače, mnogo mirnija stoka za pokolj. Ali dete imati vaše klaonice. E a to je velika razlika, zar ne? Pratidu ovu temu, čist da vidim da li se može nešto desiti. I ako se nešto desi kamo to ide. Nadam se da griješim, ali i to je rijetko (bez lažne skromnosti). Šta vi mislite o ovoj temi?

265

DOKAZANO: Žene su definitivno jači spol od muškaraca "Žene su ipak jači spol, tvrde znanstvenici sa Sveučilišta u belgijskom Gentu . Tajna se, kako se i očekivalo, krije u dvostrukom X kromosomu odnosno u mikroRNK u čijoj su količini muškarci zakinuti zbog jednog Y kromosoma. Drugim riječima, ženski imunološki sustav snažniji je od muškog pa de žene zato rjeđe imati sepsu i teže de dobiti rak." "Ne treba se čuditi kad muškarci koji dobiju gripu kažu ženi - moja je gripa gora od tvoje - valja im vjerovati, tvrde znanstvenici. Naglašavaju da žene imaju više mikroRNK koja “živi” u X kromosomu. Muškarci su zakinuti svojim Y kromosomom i u tome leži tajna ženske dugovječnosti, ne samo u ljudi, ved i one u čitavom životinjskom svijetu. Drugim riječima, ma što činili muškarci ne mogu dostidi isti prosječni životni vijek žena jer ih je priroda zakinula za određenu količinu mikroRNK. Istraživanje koje je vodio Claude Libert bilo je usmjereno na mikroRNK koji uz DNK i proteine čine glavnu makromolekulu nužnu za sve oblike života. “Vjerujemo da zbog dva X kromosoma koji sadrže 10 posto svih mikroRNK žene imaju jači imunološki sustav. Dodaje da Y kromosom naprosto sadrži manje gena koji su uključeni u imunitet i za tu činjenicu nema kompenzacije u muškom organizmu." "Znanstvenici smatraju da de ova spoznaja u bududnosti biti korištena i za istraživanje uzroka nastanka nekih bolesti, ali i za pronalazak lijekova kojima bi se eventualno mogla nadomjestiti prirođena imunološka deficitarnost muškaraca. Primjerice, upravo mikroRNK može suzbiti proteine koji potiču rast zlodudnih stanica, a što ih je više to je otpornost na rak veda, tvrde belgijski znanstvenici. Ovo najnovije istraživanje zapravo je odgovor i na to zašto primjerice prerano rođena ženska djeca češde prežive od muške. Znanstvenici kažu kako upravo jači imunitet razlog što žene, inače otpornije na infekcije, kad je ipak dobiju reagiraju burnije, a kod njih su češde i autoimune bolesti poput multiple skleroze ili lupusa." http://www.jutarnji.hr/znanstvenici-dokazali--zene-su-definitivno-jaci-spol-odmuskaraca/977515/ Znači moje Dame, sada ZVANIČNO znate da ste jače od muškaraca. Znači, više ne trebate vjerovati meni ili meni sličnima koji vam kažu da ste sposobnije, bolje, jače, otpornije i slično. Tantričko Učenje u kojem se govori da je Žena mnogo sposobnija od Muškarca je potvrđeno. Naravno, znanstveno!!! 266

Naravno, ostaje problem sa težinom mozga!!! No upravo mislim da je baš tu caka. Ako je muški mozak teži to znači da je i gušdi, pretpostavlja. Pošto je teži i gušdi znači da protok informacija ide mnogo teže nego kod žena. Upravo zbog toga postoji mogudnost da ste pametnije od muškaraca, jer informacije brže teku kroz vaš mozak. SREDOM, al kažem SREDOM, razmišljanje ne ide kroz mozak, tako da i muškarci sada mogu da odahnu i umire se osjedajem da možda sustignu žene. No sada, postoji drugi problem, koji naučnici nisu još otkrili a to je Emotivni Centar. Evidentno je da žene imaju izražajnije Emocije, bogatije Emocije, brže smjenjivanje Emocija i slično. Samim tim to im omogudava mnoštvo mogudnosti. Primjera radi: Kada ugledaju koju "krpicu" u shopingu, brzinom Neutrina (čestica koja putuje brže od brzine svjetlosti) ulete u gužvu, šdepaju "krpicu", plate i sigurno izađu. I sve to upravo u trenutku dok ste se vi okretali za nekim dupetom sa vaše ljeve strane. Problem nastaje u trenutku kada vadite novčanik da platite kafu i uvidite da ste IZGUBILI određenu novčanicu, dok ona vam govori kako ste uvijek bili smotani kada su novci u pitanju. Eto pa vi sada vidite. No, šalu na stranu. Žene su mnogo otvorenije za određene stvari, dok s druge strane muškarci također imaju svoje određene stvari koje mnogo bolje rade od žena. A ovdje ne mislim na kopanje u rudniku ili recimo rađanje. U biti, i jedni i drugi su stvoreni za odnos, saradnju, a ne sukob i dokazivanje ko je bolji a ko lošiji. U Učenjima se zna da žena mnogo bolje usvaja Učenje od muškarca. Ali se isto tako zna da zbog svoje prirode mnogo lakše odustaje od muškarca ili da pred ciljom poklekne i ne dovrši ono započeto. Dok s druge strane muškarci teže usvajaju Učenja, teže ulaze u sve ovo ali kada uđu idu do kraja. Tako da je tu isto napravljena neka, da to tako kažem, kompezacija. I upravo, ako tu shvatimo i prihvatimo Odnos, ako tu kompezujemo naše slabosti jedni između drugih, oboje mogu da dostignu ono što su zacrtali. Druga zanimljiva stvar u Učenju je recimo da žene imaju mnogo realniji pogled od muškaraca. Mnogo bolje vide sadašnju situaciju, bolje se snalaze, nemaju puno ometajudih faktora i stalnije su. Dok muškarci vide mogudnost, ali ne i sadašnje stanje stvari, u početku su sporiji, teže se prilagođavaju i slično. Tako kada se dvoje udruže u svom ličnom Radu, jedno drugo kompezuju. Primjera radi: Odavno znam da imam "problem" da u ljudima vidim više od onoga što oni jesu, ali upravo žene oko mene, naročito ona s kojom živim, mi pomaže da to i u nekoj mjeri kontrolišem i da znam da je samo u pitanju mogudnost koju vidim, ali ne i sadašnje stanje.

267

Kada je u pitanju Energija koju žena ima situacije je opet na njenoj strani. Jer Žene su prirodni sakupljači Energije, jer i sama njihova priroda (ovdje ne mislim na Vrhunsku Prirodu) jeste Shakti, Energija. Ali zato problem sa tom Energijom jeste usmjerenje. Rijetko se desi da žene imaju usmjerenje koje im je potrebno za Rad na Sebi, tj. da ga izguraju do kraja. Ali zato muškarci imaju upravo tu mogudnost. Mogudnost Usmjerenja Energije, ali zato imaju manjak Energije, često u početku posustaju, teško se odlučuju za promjene i slično. Kada se to dvoje udruže, tada mogu da naprave čuda od Unutrašnjeg Razvoja. A nije ni bez veze to što Tantričko Učenje poznaje metode rada u paru i što to iskorištava do određenog stepena. Tj. iskorištavaju to međudjelovanje žene i muškarca kako bi oni došli do Cilja koji su sebi postavili. Mudar čovjek zna iskoristiti prednosti pola koje ima, ali i zna biti oprezan na njegove mane. Isto tako zna da iskoristi suprotni pol kako bi pomogao sebi, ali i kako bi pomogao tom drugom da se krede Stazom užom od oštrice brijača.

268

NASA-ine mudrolije i ... ... srbi kao nebeski narod. Nije li to zanimljivo? Naravno, nisu samo srbi, ved i svi ostali koji se nalaze oko nas. Bili oni hrvati, muslimani, šiptari, crnci (da, da.. imamo i mi crnce) i ostali nebeski narodi koje nespomenih, svi su nebeski, prosvjetiteljski, i šta sve ne, samo ne ono što bi trebali biti. Kaže vijest da je NASA dokazala uz pomod svemirskih sondi ovo: "Podaci sa svemirskih sondi pokazuju i da se datumi naših najvedih verskih praznika poklapaju sa godišnjim Sunčevim elektromagnetnim ciklusima koji dovode do najvedih meteoroloških promena u Zemljinoj atmosferi", rekao je Stevančevid." A svi ostali su "dokazali" da smo nebeski narod. No, evo cijele vijesti da možete sami zaključiti kako smo mi "hrišdani" (čitaj: imitatori) u stvari Nebeski Imitatori. http://www.vesti-online.com/Vesti/Zanimljivosti/168835/NASA-dokazalamisteriju-Preobrazenja "Srpski kalendar bio je u zvaničnoj upotrebi sve do 19. veka. Sunce je kod Srba imalo sva odličja čoveka: rađalo se, imalo detinjstvo, mladost, zrelost i umiralo je. Novo mlado Sunce, Božid, rađa se 22. decembra, a 1. januara postaje dete, Mali Božid. Punoletstvo dostiže oko Đurđevdana, i živi do 22. decembra, kada umire." - što govori da su srbi pagani, zar ne? Jer koliko znam ovi moderni hrišdani se ubiše dokazivajudi kako njihova religija nema nikakve veze sa starim vjerovanjima u narodu, tj. paganštinom. Al se pitam, što su slave, što su pojedini običaji koji su ubačeni u tzv. hrišdanska učenja? No, to je nebitno. To nisam htio da kažem. Ne znam koliko ko mora biti plitak pa da se zadovolji tumačenjima koja su data u vezi određenih vjerskih praznika, ili koliko neko može biti plitak da se misli da su oni koji stoje iza religioznih igara u stvari idioti kao i mi sami. Zar nikome nije palo na pamet da je svaki praznik, tzv. vjeriski praznik u stvari nešto mnogo više od "čišdenja duše" koje btw. niko ne osjeda, skoro NIKO nema i slično. A najljepše je što niko ni ne zna što je to!!! Jel to nešto što se kupuje u supermarketu, možda Konzumu ili Tempu??? I to Nedjeljom na popust???

269

No, kako god. Stvar sa tzv. "vjerskim praznicima" je mnogo dublja i "igra" na dubokim unutrašnjim igrama koje vedina ni ne može, niti hode, niti misli da treba da razumije. Svaki "vjerski praznik" je u stvari "smišljen" od barbarskih naroda, tj. tzv. vračeva, đavoljih sluga i slično koji su mnogo bolje znali od nas ono što mi tek sada saznajemo i to na kapaljku. Svaki taj praznik je u stvari nastao proučavanjem planeta, njihovog međudjelovanja, djelovanja na određene dijelove planete u određenom vremenskom periodu i otud tolike razlike između različitih religija i njihovih praznika. Da malo obratimo pažnju na Astronomiju, poredak planeta, djelovanje mjeseca i sunca uskoro bi vidjeli da je to jedno te isto, samo nismo svi izloženi na isti način i u isto vrijeme i pod istim uglom. Ved je ZEMLJA OKRUGLA (iako se uvijek pitak kako onda da se svi jebu po čoškovima) i da shodno tome postoje različita djelovanja u različito vrijeme. Isto tako je i sa narodima, nacijama i slično. Prirodno, svaki narod prima određeni uticaj i provodi ga dalje, svaki kontinent ima svoje uticaje koje prima i sprovodi dalje. Ako malo bolje razmislimo, ne postoji ništa na ovoj planeti što nije smišljeno upravo sa tim razlogom, tj. nije stvoreno sa tim razlogom. Počev od stijene pa preko biljaka i životinja pa do čovjeka (najgore životinjske vrste). Svaka vrsta ima svoj zadatak, tj. svoju svrhu, koja nije nimalo mistična, prosvjetiteljska ili tome slično. Sve one služe Generalnom Zakonu kako bi nastavio Silu Evolucije. Kada bi čovjek mogao da uvidi koliko je pod djelovanjem Generalnog Zakona i kako on djeluje na tzv. duhovne ljude pa mislim da niko ne bi ni htio da postane, recimo, duhovan, spiritualan, ezoteričan. Ali upravo kroz to je MOGUD izlazak. Al naravno, ovo nije tema o tome, zar ne? Eto, zanimljiva vijest. Ako imate malo sive mase, počedete se pitati što sve ovo znači, naravno ako isključite srbe kao nebeski narod, ili možda hrvate, muslimane i ostale životinjske vrste koje se tripaju u ovo "nebeski". A ako ste pametni možda uvidite što se s vama zbiva onda kada se "duhovni" i šta se sve može desiti, ali i kako se to dešava, zašto i što ide dalje. Uživajte!!!

270

Sajentolozi i Magarci Eto, Sajentolozi grade centar za razvijanje nadljudskih sposobnosti vrijedan 90 miliona dolara. Kažu da de u njemu sljedbenici tog učenja modi da razvijaju svoje nadljudske sposobnosti. Zanimljivo!!! Nismo ni ljudi a razvijamo nadljudske sposobnosti. Naravno, ako imate nekoliko hiljada dolara da date za takav "trening" u kojem dete od magarca do boga dodi veoma brzo i na kraju, vjerujem, dobiti i diplomu. "Doc. Dr Magarac Magarevid bog sa nadljudskim sposobnostima. " Uh, predivno zvuči. Al evo orginalne vijesti: http://www.blic.rs/Slobodnovreme/Vesti/279822/Sajentoloski-centar-za-razvijanje-nadljudskih-sposobnosti S druge nam strane okeana novi gradonačelnik Varne bi mogao da postane Marko. Al ne bilo kakav Marko, ved Magarac Marko. Naravno poslje treninga u Sajentološkom Centru za razvoj nadljudskih sposobnosti. Tako da de Bugarska uskoro imati prvog inteligentnijeg gradonačelnika koji je, vjerujem, završio trening kod dotičnih sajentologa i postao, ne samo čovjek i gradonačelnik, ved i bog, a batinu ved ima, to mu nije potrebno. http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Zanimljivosti/279870/Magarac-kandidatza-gradonacelnika-Varne Negdje se nadam da de i našem življu pasti na pamet da na sljededim izborima prijave svoju stoku, domadu ili divlju, jer očigledno je da stoka, živina, blago više vrijedi od ovih nam naših pravih, poštenih, "sa obrazom" političara.

Elem, iščitavajudi tako jutarnje naslove nađoh mnoštvo divnih vijesti. Pomislih na trenutak da nije kakvo takmičenje u Crnoj Hronici ili u svijetskim zbivanjima u tome ko de napraviti vedu glupost. I padne mi na pamet da ni mi nismo ništa bolji. Jer: "kakvo drvo takva šuma i kakva šuma takvo i drvo." Nekad se pitam kako smo uspjeli preživjeti ovoliko dugo?? Očigledno da živimo na prevarama i lažima, obečanjima koja nemaju nikakvu osnovu, samozavaravanju i slično. I očigledno je da je došlo vrijeme na naplatu. Koja de biti cijena, još uvijek ne znamo, ali možemo pretpostaviti. Samo da se zna, ja nisam zagovornik propasti svijeta, uništenja civilizacije niti padam na te tripove maloumnika koji kruže oko nas po netu, vijestima, novinama i slično. Al nisam ni neko ko vjeruje da je čovjek, kakav trenutno jeste, sposoban da se izvuče iz krize u koju svakim danom sve više i više upada.

271

Možda demo zavidjeti mrtvima, a možda de ipak biti sve OK. No, gledajudi osnovu ljudskog karatera, a sjetite se Magarac Marko ima bolji karakter od vedine u političkom vrhu, ne bih rekao da postoji iko ko je dovoljno razvijen da pomakne čovjeka sa mrtve tačke na kojoj je zaglavio. Ali i da postoji, i da hode nekim slučajem (iako je to rijetko) nede mu dozvoliti. Očigledno je da i njima i nama odgovara situacija u kojoj se nalazimo. Sada samo da nekim čudom dođe neki Spasitelj koji de nas sve spasiti i bide sve OK. No sam sam uvjerenja da ni Spasitelji nisu kao nekada i da je sada i njima došlo iz dupeta u glavu da nemaju zašto da se žrtvuju, jer očigledno mi vjerujemo samo Spasiteljima koje smo preklali, spalili, isjeckali na komade, zakucali na krst, otrovali, izrešetali strelama pa onda otvorili amove i hramove u njihovo čast da bi mogli da nastavimo sjeckanje, kasapljenje, rešetanje, silovanje, nasilje OPET U NJIHOVU ČAST. Jebajga, takvi smo kakvi smo. A takvi smo kakvi smo jer ne želimo da se mjenjamo. A ne želimo da se mjenjamo jer mislimo da smo previše savršeni, odlični, iskreni, otvoreni.... i nastavite niz sami za sebe. Vjerujem da se svi možemo pronadi u ovom. Tako da nam nede biti teško nastaviti niz nabrajanjem kvaliteta koje imamo ili možda, nekim slučajem, vjerujemo da imamo. A pošto crkva zvoni, idem na brzinu da spalim koju svijedu, ubacim koju marku, za oprost grijehova koje sam do sada učinio a i one koje du, siguran sam, učiniti sljededih godina.

272

Amerikanac se seksao s dupinom ... ... i o tome napisao knjigu koja je postala hit. Ovo je dokaz da je u Americi sve mogude. Obedana zemlja. Naravno, psihijatrije imaju uveliko posla. I nešto razmišljam ovih dana da bih mogao pokrenuti biznis u Americi. Tipa, otvoriti nove zatvore ili recimo psihijatrijske ustanove. Mislim da bih uskoro postao milioner. No, naš sretni par je nakon devet mjeseci prekinuo, jer je naš dragi nam end mili ljubavnik morao na fakultet. I naravno, pogađate, Delfinka ili ti Dupinka nije izdržala raskid i umrla je. E poznavao sam ja jednu Dupinku dok sam bio srednjoškolac. Al nije odgovarala na moje ljubavne pozive. Dapače, strogi i opasni policajci su bili njena boljka. (Samo se nadam da ovo ona nede čitati. Al dobro je imaju dvije sestre pa nede modi pogoditi na koju mislim!) Ah da, evo i linka za vijest: http://www.jutarnji.hr/amerikanac-se-seksao-s-dupinom-i-o-tome-napisaoknjigu-koja-je-postala-hit/976753/ Ruby nije izdržala raskid al da kojim slučajem jeste, sada bi imali sretnog oca koji i ne bi napisao knjigu. A možda i bi. Možda bi se zvala "Moj raskid sa Dupinkom Ruby i nepriznavanje sina Dupin Dupinka." Što jest jest. Ima i ovdje kod nas ovakvih slučajeva, ali su manje egzotični. Recimo kobila Mery sa sretnim mužem Milom dočekala 50 godišnjicu braka. Ili neka slična vijest bi mogla ovih dana da se pojavi na netu. Pored gey parade i paradiranja visuljaka i rupica po središtima grada, uskoro demo imati i animal paradu i pedofil paradu i slično. Da se razumijemo, nemam ništa protiv ni jednih, ni drugih, ni tredih, a bome ni protiv ovih heteroseksualaca. Meni to sve isto. Bolesni i jednu i drugi i tredi i četvrti a vjerujem i peti. Opet te parade su odlična uvertira u sveopštu ljudsku bolest koja sve više i više uzima maha. I dok se pojedinci bore protiv Masona, Illuminata, Jezuita, Hrišdana, Budista i slično, uskoro demo imati i borbu protiv ostatka populacije koja nije uključena u neku ov ovih skupina, a možda se i poajavi i Mile sa kobilom Mery, ko de ga znati. Pričam tako sa nekim ljudima koji drže videoklubove i na tu temu seksualnosti samo klimaju glavom. Kažu da više normalni pornidi ne prolaze. Da što su bolesniji to je bolje i više se traži. Sjetim se tako Didoline i njenog pornida sa konjem. Brate mili, mislim da sam ostao nekoliko minuta otvorenih usta gledajudi tu scenu bez daha. Jer nisam migao povjerovati da je takvo što

273

mogude. A to je bilo davnih 80'tih kada sam saznao čemu služi taj visuljak koji stalno ide samnom. Mislim da je vrijeme da se napravi parada u kojoj de pojedinci kao ja, da traže stare dobre pornide da se vrate u upotrebu. Pobogu ljudi, nisam konj da gledam kako konj zadovoljava svoje prohtjeve sa popularnom porno glumicom. Al mislim da je tu problem ovih, kako li se zovu, ovi što stalno protiv nečeg protestuju, čas protiv upotrebe krzna, pa protiv ubijanja crva na tibetu.. ček.. ček.. da!!! Borci za zaštitu okoline i životinja. Mislim, kako to da niko od njih ne gleda pornide u kojima se zloupotrebljavaju konji (mislim na prave konje, ne konje koji to gledaju). Kako niko nije dignuo glas protiv toga?? Ili se moje ako otvore usta da bi im mogao uletiti neki konjski.. (pardonček). No, ciničnu šalu na stranu. Nema više starih vremena kada nas je konj vodio u rat, a delfin nam služio da se igramo sa njima, da ih gledamo, da ih jurimo, ili da potajno brže plivamo. No, mislim da to nije problem ljudi. To su životinje pobenavile. NIKADA NIŠTA nije naš problem. UVIJEK JE NEKO DRUGI kriv. No, ona mala, jadna, napačena manjina koja je ved provalila da nešto nije u redu i da de uskoro rasa inteligentnih svinja sa XZY planete dodi da unište ovu planetu radi magistrale kroz ovu Galaksiju vjerujem da ved vrti glavom ljevo-desno. Ne brinite, sve je savršeno OK. Svi smo mi jedno. Tako da smo jedni i sa konjem, dupinom, ali i sa Amerikancom koji je povalio Dupinku.

274

Čestice brže od svjetlosti nemaju nikakve logike? Nekad se čovjek može dobro nasmijati nekim stvarima, naročito ako te stvari, kao recimo ova vijest, nemaju veze sa mozgom i to još bolje ako one dolaze od tzv. "naučnika". Evo o čemu se radi: "Ako bi se točnim pokazalo da su znanstvenici CERN-a otkrili čestice čije je kretanje brže od svjetlosti, onda bi to značilo da bi se otvorila mogudnost da mi iz sadašnjosti utječemo na stvari koje su se dogodile u prošlosti. Primjerice, vi biste se mogli vratiti u vrijeme prije nego su se sreli vaša baka i djed, jednog od njih poslati na drugu stranu svijeta da se oni nikada ne nađu.... U tom slučaju vi se nikada ne biste rodili. A tu ste... To bi bila smo jedna od nelogičnosti koju bi prouzročilo postojanje čestica bržih od svjetlosti u ovom našem svijetu. No, skloniji sam vjerovati, ovako na prvi pogled, da je ipak riječ o eksperimentalnoj pogrešci - prokomentirao je naš poznati fizičar akademik Vladimir Paar otkride CERN-ovih znanstvenika prema kojemu na našem svijetu postoje čestice brže od svjetlosti. On podsjeda da su prije tridesetak godina teorijski fizičari istraživali čestice brže od svjetlosti tahione i da je ostalo vrlo upitno mogu li one dodi u naš svijet." A cijela vijest se može pročitati na: http://www.vecernji.hr/vijesti/cestice-brzesvjetlosti-nemaju-nikakve-logike-clanak-329850 "Mi još uvijek ne razumijemo što je neutrin, a teorija relativnosti ne isključuje mogudnost da se neka čestica stalno giba brže od svjetlosti - kaže Paar." "Slično razmišlja i teorijski fizičar prof. Silvije Pallua. - To otkride sada trebaju provjeriti nezavisne skupine znanstvenika. Ako nije riječ o eksperimentalnoj pogrešci, onda je riječ o senzaciji. Oni su napravili što su mogli i rekli - evo, to sada trebati provjeriti. Ako je posrijedi otkride, u fizici de se morati revidirati mnogi pojmovi, ali trebat de i dobra ideja odakle početi. Trebat de dobro promisliti da se dođe do relevantne teorije. A o čemu je riječ u ovom "otkridu", to de tek znanost redi - kaže Pallua. I prof. Pallua drži da, kad bi to bilo točno, novo otkride moglo bi dovesti do okretanja uzroka i posljedice, odnosno do toga da posljedica bude prije uzroka. Otkride koje je još nepoznanica i koje je dvojbeno i za same fizičare mnogima de razbuktati maštu i biti plodno tlo za nove filmove znanstvene fantastike, no ono je ponukalo i mnoge fizičare da se zapitaju - senzacionalno otkride ili samo eksperimentalna pogreška. Ako se pokaže da je senzacija, otvorit de brojna pitanja o tome kako bi se završili određeni povijesni događaji da se moglo prije

275

njih utjecati na njihove sudionike i može li se sada iz ovog svijeta utjecati na događaje u paralelnom svijetu ili svjetovima." Sredom, pa Stvarnost, nema veze sa mozgom određenim nam "naučnika". Recimo ovo nije ništa novo. Ovo je ono što mnoga Učenja a samim tim i Tantričko Učenje i mnogi sveti spisi koji su stariji od nama poznatnih relgija govore ved stoljedima ili tisučlječima. Samo Učenje kaže da čovjek koji Radom dođe do određene razine Svijesti, pa čak i ne neke prevelike razine, može i ne samo da može ved i utiče na Prošlost samom promjenom razine Svijesti ili ti Bida. Tako se između ostalog kaže da ako čovjek u sebi promjeni određenu stvar, tj. dođe do Uzroka te stvari ili Osobine, on ju mjenja na nivou Uzroka, tj. možemo redi na nivou osnovnog Koda. Isto tako, ako je ta Osobina uvezana sa određenim Odnosima, čovjek promjenom Osobina ili nekih drugih Mehanizama mjenja strukturu tog odnosa. Oni malo smijeliji koji su imali prilike da se poigraju ovom Idejom, otkrili su da ako promjene određenu Osobinu kod sebe ili Mehanizam koji je okupljao nekoliko Mehanizama, tj. Automatizam, i koji je uključivao Odnose sa drugim ljudima (ne veze) dolazilo je do promjene Odnosa na taj način da je skoro ZABORAVLJENO kakav je Odnos bio između tih ljudi prije. Osoba koja je to izmjenila ima sjedanje, ali je ono maglovito, kao da se to nije nikada desilo ved da je to bila samo zamisao, san. Sada, da bi se ovo Razumijelo, čovjek treba da poznaje način Manifestacije Bida i način funkcionisanja Uma ili određenu vrstu Kosmologije koja mu omogudava odgovore. A pošto ovaj Blog nije u tom fazonu, ja vam je nedu pojašnjavati. Ali du vam dati smjernicu. Sjedate se simbola Krsta ili Križa? E sada, krst ima određenu simboliku koja nema pretjerane veze sa mitom o Isusu Nazarečaninu. Ved nešto sasvim drugo. I on je mnogo stariji od ideje hrišdanstva i njihovog preuzimanja ovog Simbola. Sada, nedemo idi u Simboliku i odakle je to nastalo hrišdanstvo i ostale religije. Horizontalna Linija na Krstu predstavlja Prošlost, Sadašnjost i Bududnost. Vertikalna Linija predstavlja Stanje Svijesti ili Bide. Krug koji se nekada u njemu crta ili koji postoji na nekim Simbolima oko Krsta predstavlja točku Sadašnjosti ili naš život. Također, sjecišde dviju Linija predstavlja to isto kao i krug oko ili unutar Krsta. Učenje kaže da promjenom Svijesti, tj. promjenom na Vertikalnoj Liniji čovjek utiče na Prošlost ali i na Bududnost tako što mjenja Sadašnjost. A to je opet povezano sa Zakonom Stvarnosti koji kaže da je Stvarnost direktno proporcionalna razini Svijesti određene Individue, ili razini njegovog Bida. Drugim riječima, razina Svijesti koju imamo određuje Stvarnost koju živimo. Samim tim u Razini Bida ne postoji vremenska Linija, jer ono nije u Vremenu i 276

Prostoru. Ved je ono što KREIRA Vrijeme i Prostor u smislu određene razine Stvarnosti koju neko Bide živi. Samim tim čovjek je sposoban, promjenom razine svoje Svijesti, promjeniti i Prošlost koja se desila u određenoj mjeri u skladu sa Zakonima na razini na kojoj se nalazi. Isto tako može uticati na Bududnost, što manje više svi znamo i pretpostavljamo. S druge strane naša uobraženost, naročito uobraženost tzv. "naučnika" im ne dozvoljava da nešto ne poznaju, da o nečemu nešto ne znaju, samim tim mogu da izvale ovakvo što. Da ne bude zabune, ove likove ne poznajem, ali me to ne brine. Neko sa dovoljno Inteligencije može pretpostaviti da nešto što je stvorilo ovaj Univerzum ili neko ko je stvorio ovaj Univerzum ima mnogo više Inteligencije od naše, bez obzira koliko naša mjerenja Inteligencije nam govore da smo Inteligentni. Ipak, i Kitovi i Delfini su Inteligentniji od nas. Al ne znaju matematiku ili kemiju ili fiziku. Što je jako zanimljivo. Kako neko ko ne poznaje ovo troje može biti Inteligentniji od nas koji smo znalci ovo troga? Prosto je. Inteligencija nema veze sa pamedu i memorijom ved RAZINOM SVIJESNOSTI ili ti SVIJESTI ili ti BIDA. Što postaje jako zanimljivo onom koji može da razmišlja, zar ne? Očigledno je da imamo jako puno da učimo, ali je pitanje da li smo spremni da učimo? "Naučnici" nam pokazuju nešto jako zanimljivo što mogu redi određenom izrekom: "Kakvo drvo, takva šuma. Kakva šuma, takvo drvo". Ili: "Kakav pop, takav narod i obrnuto". Oni nam pokazuju i nas same.

277

Kažu: "Čitaće nam misli" .. .. a kao da imaju šta da čitaju? Eto najnovija vijest je kako su naučnici našli načina kako da otkriju šta mislimo. http://www.jutarnji.hr/mislite-da-ste-sigurni-sa-svojim-mislima--ne-vise-znanstvenici-pronasli-nacin-kako-prikazati-slike-iz-ljudskog-uma/976108/ "Znanstvenici se nadaju kako de ova metoda pomodi u ostvarenju komunikacije s osobama koje su preživjele moždani udar ili pale u komu. Ipak, trebat de nam još barem nekoliko desetljeda prije nego ova mašina bude u mogudnosti čitati misli ili namjere osoba." Još bih mogao pomisliti kako je HUMANOST na djelu, ali ne dajte se zavarati. Kako jedan bolestan Um može da smisli nešto humano? Humano da, s jedne strane u nekom malom postotku, a tiranijski sa druge strane u mnogo vedem postotku. Samo neko ko ne poznaje Um može pomisliti da su "naučnici" odjednom postali Humani. Slobodno se sjetite Hirošime i Nagasakija. Ko je smislio atomsku bombu? Sigurno nije Mile The Stočar iz Šišljevida. Iako po onom kako to opisuju, a vjerujte mi, ne opisuju ni djelič onog što su napravili, kao da bi to smjeli opisati, prije bih rekao da oni očitavaju obljesak unutar Mozga koji je ostao. Nešto kao post slika. Što i nije neki veči problem. No, ako ste se kojim slučajem zabrinuli, šta mislite da de nadi nešto dobro unutar Uma? Prvo nemamo šta da krijemo. Postoji jedan zanimljiv slučaj. Nedu sada ulaziti u detalje, no radi se o tome da ako unutar čovjeka nema bloka, tj. ako on ne stvara otpor (što je rijetko kod netreniranog Uma) njemu nije mogude pročitati nikakve misli, emocije ili sadržaj koji se nalazi unutar Uma. Uživo sam prisustvovao određenom, da to tako kažem, eksperimentu u kojem je jedan čovjek koji ima tu sposobnost da iščitava Um probao sa par drugih da pročita određen zapis unutar Uma. I u jednom momentu, nakon nekoliko pokušaja, nije uspio da pročita iz jednog čovjeka skoro pa ništa. Rekao je da čim uđe u Um tog čovjeka prosto ga nešto iz njega izbaci, kao da sklizne. To je kao kada se zaletite i slučajno naletite na neku zaleđenu i dobro uglačanu poledicu. Samo prokližete dalje. Na isti način, kod čovjeka koji može da ostane u Svjesnosti, ili koji u sebi ne blikira, sprečava, ili na bilo koji način pravi trenje skoro pa je nemogude da se nešto pročita. Tako, eto vam motiva da Radite na sebi. A drugo, pošto je bilo i "prvo", ono što de nadi kod velike vedine je zbrka u "glavi". Pa samo zamislite i malo osmotrite kako mislite. Što se u

278

mislima dešava. Uskoro dete i sami zaključiti da ili ne možete da mislite (ako stvarno možete da posmatrate) ili dete zaključiti da se svakih par sekundi prebacujete na drugu misao koja skoro i da nema veze sa prvom. Mogao bih redi da je to u prosjeku oko 7 sekundi ako niste koncentrisani na neke određene misli. Ili ako ste koncentrisani to može trajati do nekih 40 ili 50 sekundi. Poslje toga se mental, kod običnog čovjeka, resetuje. Tj. mjenja se sadržaj i pojavljuje se nešto sasvim drugo. A ovo je pojašnjeno na laički način. Samo treniran čovjek može održati misao, emociju ili asocijaciju duže od 50 sekundi, ali i tada se u njemu pojavljuje Potencijal drugih misli koje dolaze kao informacije Čula ili Asocijacije na spoljašnjost ili unutrašnjost. Samo on zna kako da blokira te nove misli i samim tim one ga ne ometaju. No, kako god, zanimljiva vijest.

279

"Najbolje se tu ne mješati" ... .. određena skupina riječi koje čine rečenicu koja pokazuje inteligenciju i pamet vedine ljudi i koju ovih par dana čujem svaki čas. Pošto se nešto dešava oko mene, što i nije toliko bitno za javnost, ovi koji su stalno oko mene i samim tim u su toku događaja u nekoj mjeri, svaki čas izgovaraju to dobro odbranu, samoopravdavajudu rečenicu sa pametnim izrarom lica koji se često pretvori u tzv. zabrinutost kao pokušaj dokazivanja sopstvene pametosti i inteligencije. Kao što reče kolega: "Nebitno je to", samim tim treba poslušati kolegu koji to kaže i redi šta je u stvari bitno. Bitno je što se krije iza te rečenice!?! Ta rečenica sliči onoj na kojoj je jedan pripadnik ove vrste robova zaradio skoro pa čitavo bogstvo napisavši knjigu koja se zove upravo kao i ta jedne rečenica koja je tako česta u ljudskom jeziku. Rečenica glasi: "Jebe mi se!". Sada da li mu se jebe ili samo to misli figurativno to još nije niko pitao pisca. Možda se čovjeku prijebalo pa to fino napisao, a svi su shvatili na sasvim drugačiji način. Elem, čak i onaj koji kaže "jebe mi se" skoro pa i sam ne vjeruje u to, a kamoli da je to tako. Ako ste probali ovu čarobnu "mantru" zapadne duhovnosti i psihologije i nekim čudom, uvijek nekim čudom, ostali Svjesni onda ste morali primjetiti da vam se "ne jebe" ved to samo prosto kažete kao Odbojnik dok u vama nastaje brbljanje koje pokazuje kako vam se stvarno "ne jebe". Jedino ako je to "jebe mi se" ili "mi se ne jebe" nastaje kao konstatacija na hormonalnu promjenu u kojoj tražimo rupu u zemlji kako bi se ispraznili ili tražimo odsječenu granu kako bismo začepili rupu. U svakom slučaju, isto to radi i gore pomenuta rečenica: "najbolje se u to ne mješati!" I to obično svi kažu kada ved debelo umješaju prste u teglu meda. Sada, ako smo kojim slučajem teglicu meda zamjenili sa teglicom sranja, onda konstatujemo kako se u "u to ne treba mješati i tako je najbolje ne mješati se" ili neka konstatacija tog tipa. Šta li se krije iza te konstatacije? Neki mudrac sa prstima u teglici Meda ili u teglici sranja? Obično neki veoma pametni lik koji sam liči na "pičkicu" godine. Al da ovaj post ne bude obična prostačina moramo je malo začiniti. Zbog čega mi imamo potrebu svakom loncu biti poklopac? Pitanje je teško kao dizanje zamišljenih tegova. Odgovor je toliko prost da u početku ga ne prihvatamo kao odgovor i obično nam se daje upakovan u gomilu laži. Al

280

vremenom nekeko pronađemo odgovor ako ne vjerujemo onom što sami sebi kažemo. Mi prosto nemamo izbor da se ne mješamo, jer sve u nama je napravljeno baš tako da gurnemo prst u teglicu sranja. To nije naš izbor. Mi u stvari i nemamo izbor. Al recimo da imamo, recimo da ja nisam u pravu i da nisu u pravu ljudi koji ovo govore. Uzmimo kao pretpostavku da mi imamo izbor i da možemo izabrati da to ne činimo, da se ne mješamo, da pustimo druge da žive svoje živote kako znaju i umiju, da ne tumačimo njihove životne situacije, načine na koji žive, na koje reaguju... Fin trip, zar ne? Probajte. Prosto prestanite da tumačite, prosuđujete, da donosite zaključke, da se osvrčete na druge.. Samo prekinute. Koliko traje? Par sekundi i prosto sve krene iz početka. Probajte ponavljati mantru. Znate ono: Om namah shivaya.. om namah shivaya.. om pička mu materina šta si on umišlja namah shivaya.. o a što je on pod tim mislio m namah vjerovatno je mislio da sam ja glup kada je to rekao shivaya.. ma zabi mantru u PM.. Čak ni "svete" mantre ne mogu pomodi jer smo zaglavili tamo gdje ne pripadamo. Jer mi (neše "ja" koje prihvatamo sobom) nalazi se baš na tom mjestu gdje se nalazi smetlište u kojem smo zaglavili. Tako da prosto nemamo izbora. Postoje pojašnjenja i zašto je tako, ali vam nede biti ništa bolje ako ih znate. Samo možda još gore nego što je sada. Ne možemo promjeniti mjesto u kojem boravimo sve dok ga prihvatamo kao da smo to mi sami, sve dok u njemu boravimo dobrovoljno i sa željom da u njemu budemo. Prvi korak je zatjerati u PM mjesto u kojem se nalazimo. A onda možda i dođe i drugi korak koji je izabrati novo mjesto stanovanja. No, kako god još uvijek do mene dopire tanki glasič radnog kolege: "Najbolje se u to ne mješati". Možda.. možda je stvarno u pravu.. možda je najbolje se u to ne mješat. Na kraju, ako malo bolje razmislim ta rečenica je savršena, ali samo onda kada shvatam i to bukvalno shvatam što to znači. A onda, ako stvarno shvatam, prestanem se mješat i nikne neki novi svijet u kojem tamo neko ima sranje a ja ne vidim, tamo neko je glup a ja ne vidim, ali zato vidim sebe kada sam umješan i glup i pokazujem kako sam pametan. A Stvarnost, ona sušta, obična Stvarnost koja stoji neusiljeno i održava sve, nema pojma o čemu se radi. Gleda u mene zbunjeno i pita se o kome ja to pričam kada ona nikog ne vidi. Na kraju, ponukad njenim primjerom, počnem da razvijam to neviđenje prostim samo-viđenjem i shvatim da to nema nikakve veze samnom i da se najbolje u to ne mješat.

281

I onda se sjetim riječi Majstora: Najbolje je da se u to ne mješaš. "Šta te zaboli kako ko radi na sebi i šta de da postigne. Shvatideš kada Postigneš da nema ko šta da Postigne. Apsurdno je. Opusti se." Kasnije je dodato: "A ako i kojim slučajem odlučiš da je najbolje se u to ne mješat, opet deš se i sa tim umješat al na svoj način. Stoga što god da odlučiš shvati da to nisi ti odlučio ved da je to Odluka Stvarnosti, ne tebe. Učinit deš baš onako kako treba da učiniš." Stoga, iako je najbolje se u to ne mješat i samim tim ved sam umješan, možete učiniti i suprotno: "najbolje se u to umješat". Pobogu šta možete izgubiti. Sebe? Pa nemamo sebe. Oni mogu sebe izgubit? Pa nemaju šta da izgube jer nemaju sebe. Tako uviđanjem i propitkivanjem "sebe" od "ne-sebe" i obrnutno shvatimo da je svejedno što de se desiti i da li dete se umješat ili ne. Svijet postoji umješali se ili ne-umješali. Ali pitanje je samo čiji svijet? Nije valjda da mislite da mi živimo u istim svijetovima???? Ne. I to vam garantujem. Vaš svijet nije moj i moj svijet nije vaš. Ovo su paralelni svijetovi u kojem svako priča svoju priču, a neko ih čita. Ja ne čitam tuđe priče, zašto ih vi još uvijek čitate? Zar nije "najbolje se u to ne mješat"?????

282

Kiše padaju... ... a što bi to kiše drugo mogle nego da padaju? Koliko bezvrijednih zaključaka iznosima dok iskažemo jednu rečenicu, kao da smo zaboravili sažetost ili je nešto drugo u pitanju? Mislim da jeste, al i nije. No, kako god (nimalo sažeto). Hodam jutros i posmatram ljude oko sebe i posmatram sebe kako posmatram ljude i bude se Asocijacije. Fine su to Asocijacije ako demo gledati sa stanovišta svakodnevnog čovjeka u sasvim običnom danu. Ili možda običnog čovjeka u neobičnom danu. Ipak, dođe na isto. Posmatram svoje Asocijacije i posmatram kako se u meni budi nešto neodređeno što izlazi iz sjedanja na davno djetinjstvo. Negdje zamišljam kestenjaru i polupokisnutog lika kraj nje, negdje stare poznanike koji uprkos kiši izazivaju osmjehe kod ljudi svojim glupostima, a opet negdje iz dubina budi se sjedanje na sjedenja kraj prozora u školi ili doma i posmatranja kiše. U tom prisjedanju posmatram i okolinu i ljude, i vidim kako su svi zauzeti svojim mislima, sjedanjima, osjedanjima. Osjetim nekog, prođem kraj njega, "očešem" ga i osjetim njegov kvalitet u tom trenutku. Neko me primjeti, vedina ne. Ono što ja primjetim simpatično je. Svi smo u svom svijetu. Zatvoreni, skučeni, uplašeno gledamo iza očni duplji kao kroz prozore u toplom domu. I brzo se vradamo u toplinu sjedanja, unutrašnjeg brbljanja. Kiša. Čudna je ta božanska igra. Očekujemo je, volimo je ili mrzimo, sve zavisi od Asocijacija. Zašto? Volimo je jer nas gura nama samima. Kao da nas tjera da se prisjedamo sebe i onog što smo doživljavali, što smo živjeli, ali i u nama budi specifična osjedanja, specifične unutrašnje kretnje. Energetski smo polu-umrtvljeni. Posmatram ta očitovanja u sebi, tok Energije koji ide i primjedujem kako je okrenut ka unutra. Možda je Kiša blagoslov, pitam se? Možda nam služi da malo prebiremo po sebi, da se opustimo, da se Energija koja je okrenuta spolja u vedini našeg dana napokon okrene ka unutra? Možda nam to služi kao malo čisšdenje, kako spolja ako nemamo kišobran, tako iznutra ako nismo zaglavili u sjedanjima. Pokušavam biti Svjestan i sebe i Kiše i primedujem kako se u meni budi određena mirnoda, smirenost koju prati unutrašnja toplina. Igram se s tim što osjedam, mjanjem, promjenim jedno osjedanje u drugo, emociju u drugu emociju, namjerno mjenjam Asocijacije i sve budi različite vibracije u meni. Onda se natjeram da iz finog osjedanja i emocije, pogledam nekog malo dublje (ovaj put nisam stavio naočare) i vidim pomalo začuđenu facu. Skoro pa da i

283

zaboravim, mi ne volimo da budemo u sebi jer se nalazimo na smetlištu. Možda zato svi izgledaju kao pokisle kokoši. Sjedam se jednom priče sa Majstorom. Pričali smo o tuširanju. I pitao me je koliko sam puta bio Svijestan dok sam se tuširao? Rekao sam mu možda dva ili tri puta. Na što mi je odgovorio da ako sam Svjestan vode, osjedanja koje ona budi, dodira na koži, mirisa i sebe u isto vrijeme da de voda ne samo da očisti moje tijelo, ved i mene iznutra. Tada mi sine, kao prosjaj sunca između oblaka, da ako sam Svjestan sebe dok pada Kiša možda me ona iznutra pročisti. Ne koristim kišobran, puštam da mi blaga Kišica kvasi lice i glavu (ostale djelove sam dobro zaštitio). Smijao bih se na sav glas, al pogobu, mrgoni policajci svugdje se nalaze. I samo čekaju da se neko naglas nasmije kada je zakonom određeno da po Kiši nema smijeha. Zadržim osmjeh u sebi i uživam. Dobro, sada dete redi: "Ti voliš Kišu. Lako je tebi. Ja je ne volim. U stvari mrzim je!" Pa samo promjenite Asocijacije. Promjenite Mišljenje o kiši, ne dopustite da vam smetlište koje imamo u sebi pokvari osjedaj. I odjednom dete se iznenaditi. Ove su Kiše hladnije, nisu kao prije. Ali Kiša je Kiša i to je njega priroda. Čovjek je čovjek i nije kao prije, ali nikada nede biti ovakav kakav je sada. Iako vrtimo svaki dan isto, svaki dan iste misli, isti ljudi, iste ideje i ako vam to do sada nije dosadilo, nede nikada. Kada hladne kiše sapru sjedanje uzavrele prošlosti i saperu nam Lice, možda i vidimo sebe na novi način. Osvježeni, čisti, takvi kakvi smo. Jer takvi kakvi smo prosto jesmo, ne možemo biti nikakvi drugačiji do takvi kakvi jesmo u ovom trenutku. To je ono što smo mi. Zbir trenutaka prošlosti i bududnosti u Sadašnjosti. Ali ako podržimo tu Sadašnjost, prostom Kišovitošdu možda se ugledamo kao odraz u nekom prolazniku ili lokvi vode ispod naših nogu. Vrijedi pokušati. Izgubiti ne možemo ništa, jer sve ostalo smo ved izgubili.

284

Manipulacije Manipulacije i Igrice se nastavljaju. Sjedinjene Američke Države pozvale su svoje državljane da odmah napuste Siriju, ističudi da negativan stav prema strancima u toj zemlji postaje sve izraženiji. "Imajudi u vidu nesigurnost i trenutno nasilje, američkim državljanima koji moraju da ostanu u Siriji se savetuje da što manje putuju po zemlji", naveo je u saopštenju Stejt department. Manipulativni načini na koji SAD i slične im države manipulišu izgleda postaju sve očiglednije, ali ljudi imaju preko očiju navučene naočare koje im svijet bojaju u pinki, tako da u svemu ovom vide samo "brigu svojih vlada" oko svojih građana. Smiješno je koliko je očigledno na koje sve načine se manipuliše ljudi, još je smiješnije što to postaje sve otkrivenije i javnije, da to tako kažem, ali niko ne reaguje, niti to primjeduje. Ili je stvar u nečem drugom. Iako sam ubjeđen da nije samo stvar "u nečem drugom" ved da je stvar u svemu i svačem, jasno je da kada žele da nešto učine a ljudi da šute, države imaju načina da to učine na veoma lak način. Tipa, povedaju poreze, povedaju cijene goriva, namirnica ili čega ved, usmjere pažnju na nešto drugo i slično. Ved sada svako može da vidi da radi samo da bi platio račune. I ako mu ostane da kupi malo bolju salamu za doručak on je sretan jer eto ima "da se razbacuje novcima". Smiješno!!! Ovaj svijet je napravljen da bi nekolicina živjela od robovlasničkog sistema, a ta nekolicina ne čita blogove, ali zato ima svoje robove koji to čine za njih. Nebitna je sada Amerika i njene manipulacije. Ono što je bitno jeste da svaka država manipuliše na svoj način i sve koriste poprilično naivne načine i manipulacije koje samo neko sa manjkom sive mase u glavi ne može da provali. No, nije stvar ni u tome. Stvar je mnogo dublja i zadire u život svakog pojedinca. Možemo je izvuči na vidjelo prostim pitanjem: Koliko ste podložni manipulaciji i koliko manipulišete sa drugima? Sada, iz ovog se može izvuči određeni zaključak koji kaže da čovjek, spiritualan, religiozan, ezoteričan ili kakv sve ne, ne treba da manipuliše.

285

Ali ako živite u svijetu gdje svi manipulišu i jedna čekaju da vas uvuku u svoje manipulacije koje je onda tu lud ako dopuste da ga izmanipulišu? Naravno, onaj koji je to dopustio, ne manipulator. Postoje jasni stavovi Ezoteričnih Učenja poput Tantre o Manipulaciji, no ovo nije mjesto da se oni iznose. Ali mogu redi jednu stavku koja i nije toliko "tajna". Na inicijaciji u Tantričko Učenje, Majstor ti na početku jasno i glasno kaže nešto u stilu: "Ne napadaj, ne budi negativna, ne manipuliši, ne laži, ne kradi.. itd.. Ne dozvoli da neko manipuliše tobom, ne dozvoli da te netko potkrada.. itd. Ne budi napadač, ali ni žrtva. Ne dozvoli da gledaš nepravdu i da na nju ne reaguješ, ali ne dozvoli sebi da te to preokrene u napadača. Ne povlači se kada te neko napadne, ili kada neko lažno optužuje drugog ili tebe ili tebi bliske. Ako treba da se boriš bori se za ljudskost i univerzalne Zakone, ali nemoj da se boriš u ratovima koji nisu tvoji...itd.. itd.." Ved možete zaključiti kakav je Tantrički "Stav" o tome. Ovo "stav" sam stavio pod navonike. To nije stav, to je način na koji čovjek treba da reaguje na ono što nam se servira i što nam se potura pod jastuke. U nekim školama Tantre Učenik na inicijaciji dobija određenu, bijelu unifermu, kao i dugi nož, koji ima upravo svoju simboliku. Sikhi na Inicijaciji (tantričko učenje) dobijaju upravo to. To ne rade sve škole, naravno. Ali u svim školama koje imaju dodir sa Ezoteričnim Učenjem, a ne imitacijskim učenjem, kao što su vedina škola na zapadu, se na neki način izgovori ono što sam gore pomenuo. Neke stvari o Tantri, Inicijacijama ili Unutrašnjem Radu unutar Tantre ne mogu da otkrivam. Ne zbog zabrane ili tome slično, ved zbog toga što čovjek ved mora da poznaje podosta stvari, da razmišlja na drugačiji način, da mu je ved Um promjenjen kako bi to Ispravno Razumio i znao kako da upotrebljava. To je kao da nekom djetetu dam da se igra daljinskim upravaljčem za atomsku bombu. No, neke stvari mogu biti rečene. Čovjek u Tantičkom Učenju ne smije sebi dozvoliti da bude izmanipulisan od okoline, pa ko god to bio i ko god pokušao da manipuliše sa njim. Ako vama kao pojedincom neko manipuliše, ako ne vidite tu manipulaciju, šta mislite kako de isti ti nesvjesni ljudi koji su oko vas ili vode vaše države da manipulišu sa vama. Ne možete učiniti kao pojedinac ništa, ali možete se razbuditi. I to je početak. Ako svako od nas učini taj napor onda de i narod biti budniji.

286

No, da se razumijemo, ja nisam neko ko vjeruje u budno čovječanstvo. To je smiješno. Jer da iako išta zna o Zakonima koji vladaju ovim prostorom i vremenom, ne bi mogao da iznebuliše takvu zamisao. Ta, nismo new ageri ili ratnici (radnici) svijetla. Taj trip je rezervisan za vedinu, ali ne i one koji su Učenici u nekoj od Ezoteričnih Škola. Njima mora biti jasno o čemu se radi, i moraju da se bore za sebe. To im je jedini zadatak. A kasnije to prelazi na malo šire polje "borbe", koje uključuje i druge. Ali to sada nije bitno. Ono što je bitno jeste da se svako od nas zapita, ne na globalnom planu, ved na Individualnom: Koliko sam podložan Manipulaciji, koliko ja Manipulišem, dokle du dopustiti da neko samnom Manipuliše i dokle du dopustiti da ja nesvjesno Manipulišem drugima? To su dobra pitanja. Otvaraju nam oči. Sada samo ostaje da ih ne zatvarmo tako često, ili da ih češde otvaramo.

287

Ovo nije još jedna Duhovna Knjiga

288

Ovaj svijet, kao i cijeli Univerzum, ispunjen je raznolikostima koje se ispoljavaju svaka na svoj način u zavisnosti od kvaliteta koje su sadržane u njima. Svaki kvalitet ispoljava se u skladu sa svojom prirodom. Isti slučaj je i u duhovnosti. Da je Proviđenje htjelo da postoji samo jedan jedini oblik spiritualnosti, on bi i postojao, ali kao što ne postoji niti jedan isti čovjek, niti jedno isto Bide, tako mogu slobodno redi da ne može biti ni jedna spiritualnost. Razum nam možda govori da bi barem to trebalo biti jedno za sve, ali Intuicija govori sasvim drugačije. Opet kada pogledamo koliko je sukoba između raznih oblika spiritualnosti zapitamo se što tu nije u redu? Odgovor je vrlo prost. Duhovnost nije oslobođena od nas. Kao i u svemu i duhovnost čine ljudi. Tako da svako unosi svoje kvalitete u duhovnost, kao i u sve ostalo u životu. Sve oko nas, a pod tim mislim na sve oblike kroz koje se ispoljavamo, ostavljeno je na milost i nemilost ljudskog razuma. U biti, ne postoji niti bolji, niti lošiji put. Postoje drugačiji putevi, putevi koji se razlikuju, putevi za određene ljude, karakteristike koje nose, vibracije koje ispoljavaju. Neizrecivo se pobrinulo da svako od nas nađe ono što odgovara njegovoj vibraciji i karakteru. Tako da kroz ovu knjigu ne želim da imate osjedaj da postoje lošiji ili bolji putevi. Sva razlika u duhovnosti je u tome da li vas vodi ka Sebi ili vas udaljava od sebe. Jedino tu razliku smatram za bitnom, ostale ne. Ja nisam duhovan, niti ova knjiga pretenduje da bude duhovna. Za mene duhovnost nije nešto što je za vedinu svijeta oko mene. Moja duhovnost ne može biti suprotna od mene. Jer ona je moja Bit. Moj život, gledali ga kao materijalnu dimenziju ili kao nematerijalnu (što bi rekli duhovnu), jeste izraz onoga Što Jesam, tako da ne mogu, sve i da hodu, napraviti razliku između materije i duhovnog, jer za mene su samo dva kraja jednog te istog novčida. I kroz oba kraja teče život koji poznajem, tj. ispoljavam se kroz njih. Ja sam, tj. moja Priroda nije ni jedno ni drugo, ali se ispoljava kroz te krajnosti. Tako da ne mogu da pridam značaja jednoj na uštrub druge, ved ih posmatram objedinjeno kao što one i jesu. Ljudski um u svemu želi napraviti razliku, podijeliti radi boljeg snalaženja, staviti stvari, ljude, ideje, itd., u kutijice, dati im obilježja, uvesti pod poznato. I to je jedna od vedih prepreka koje se mogu pojaviti na Stazi ka Sebi. I svako ko je ozbiljno i odgovorno krenuo ka Sebi mora se suočiti sa tom navikom Uma i dovesti je pod kontrolu. Inače de njegov put i napredak biti ozbiljno ogružen.

289

Nekada sam mislio da je put taj koji je na neki način pogrešan i da zato mnogi ljudi ne nalaze ono za čim su krenuli u potragu. Ali sada znam da je sasvim drugačija priča. Nije Staza problematična, problematičan je čovjek koji ide Stazom, tj. čovjekov Um koji nije u dovoljnoj mjeri sagledan i osvješten te dovoden u ravnotežu. Iako su vremenom ideje koje propagiraju neki oblici Spiritualnosti, postale zbog toga uticaja Uma, pogrešno prezentirane i počele su služiti ljudskoj gluposti koja čovjeka sve više i više zarobljava u bespotrebne dogme, zakone i pravila, ali ga ne oslobađa. Trudidu se kroz ovo što pišem da vam pojasnim sve te oblike koje poznajem i koje sam na neki način prošao, direktno ili indirektno, te pokazati vam jedan specifičan ugao posmatranja na vječne teme spiritualnosti, koji dete modi projveriti, čak bi mogao redi da to inače i zahtjevam od ljudi. Ne želim da mi vjerujete niti jednu riječ. Želim da sve probate. Želim da sve ono što vam se čini zanimljivim, ali čak i ono što vam se možda učini i odbojim ili vam prosto jeste odbojno, projverite. Ne vjerujte nikome, bez obzira o kome se radi. Ako ste u spiritualnost ušli sa jasnim motivom i ciljem, koji bi bio samospoznaja1, onada sve morate sami znati. Ved i sama ta riječ govori ovo što sam izrekao. Samo i Spoznaja. Morate sami dodi do svoje Istine. Moja Istina iako je ista kao i bilo čija u svojoj Biti, ispoljava se sasvim na drugi način od ostalih. Istinsko Bide je jedno jedino za sve ljude oko nas. Ali je različito u svojem ispoljenju. Ako izuzmemo činjenicu da su različite kvalitete odgovorne za specifičnost ispoljenja Istine ili drugim riječima naše Prirode, također one i određuju hod po Stazi. Ali o tome de biti rijedi malo kasnije. Morate razumijeti jednu stvar, da ste na Stazu zakoračili zbog sebe. Ne zbog mene, nekog drugog, boga, đavola ili ko zna čega. Iako možda sada, ne možete ili ne želite ili ne znate, potvrditi ovo što sam rekao, vremenom dete shvatiti da ste uvijek vi u pitanju. Vjerujte to nije nimalo sebično. Da bi bilo koga usredili, pogađate, vi morate biti sretni. Ako vi niste sretni, radosni i zadovoljni, kako dete učiniti da ja budem sretan, radostan i zadovoljan. Ostavite ideje o takozvanoj sebičnosti i altruističkoj predanosti drugima onima koji su ih izmislili kako bi vas kontrolisali. Vi ne možete voliti druge ljude, ako ne volite sebe. Ne možete nikog uvesti u Mir, ako vi niste u Miru. Sve što želite da date drugima, prvo imajte sami.

1

Spoznati izvorište našeg najdubljeg osjećanja JA Svijesti označeno je u spiritualnosti kao ProbuĎenje. Samospoznaja znači direktno doţivjeti uzrok koji Ja Svijesti.

290

Mir u svijetu mogud je samo onda kada svaki čovjek bude u Miru sam sa sobom, ne prije toga. Jer sva dešavanja oko nas su naš odraz. Cijeli svijet koji nas okružuje oslikava našu unutrašnjost. Isto tako kao što on odražava nas same i mi odražavamo njega. Ovo je vječna igra Ogledala između vas i svijeta. Da postoji razlika u bilo čemu između vas i svijeta, vi prosto ne biste bili ovdje. Bili bi ko zna gdje u nekoj drugoj realnosti ili nekoj drugoj dimenziji ili nekom drugom sunčevom sistemu, ali ne i ovdje. Potrebno je puno hrabrosti priznati sebi da je svijet naš odraz. Teško je suočiti se sa svim onim što imamo u sebi. Ali kad tad to demo morati uraditi, a što prije to uradimo to de biti bolje. Niko nije ni rekao da je Staza koja vodi ka Tragaocu laka, bez trnja i problema. Nije. Dapače, to je najteža stvar koju možete učiniti u svom životu. A što je najgore (barem naizgled) niko to ne može učiniti umjesto vas. Ni bog, ni guru, ni majstor, ni ja, niti bilo ko drugi. Ogromna je razlika u kvaliteti Staze i motivima onih koji su krenuli u spiritualnost da bi pronašli Sebe i između onih koji traže boga, ili nešto sasvim drugo od sebe. Razlika je u kvaliteti prilaska, uvidima, razumijevanjima i slično. No, svako dobije ono što traži. Na kraju krajeva nazvali ono što zovemo Probuđenjem bogom ili sobom, sasvim je svejedno. Jer niti jedan od njih ne može biti izvan drugog. No, ni tu nije kraj Istini. To je samo jedna njena dimenzija. I to ona najočitija. Vaša priroda je izvan bilo kakvih obilježja, izvan svih bogova i izvan onoga što smatrate sobom. Sve dok smo identifikovani sa ubjeđenjima, nadanjima, strahovima, kompleksima, konceptima, nekontrolisanim emocijama, stvarnost i najdublja unutrašnja pitanja demo tražiti izvan sebe. Kada se naš put umjeri do kraja ka nama, najvede duhovne tajne spremno de se razotkriti pred našim očima. Učenje de samo da se pojavi u svemu oko nas, i svaka stvar de sama od sebe da se razotkriva. Nedete više imati potrebe tražiti je po knjigama ili predavanjima nepoznatih gurua ili je idi tražiti na dalekom istoku. Jer Istina nema mjesto na kojem se više zadržava a na nekom drugom manje. Niti je skrivena u nekom učenju više nego u ostalima. Ona je skrivena u vama, i vi ste ključ za njeno razumijevanje. Kada sebe kristališete Istina de početi da se sama od sebe razotkrivati u svoj svojoj punodi i slavi koja de biti tako obična, jednostavna, pritupačna.

291

Zapamtite, vi ste ključ najdubljih tajni ovog Univerzuma. 2

Kako funkcioniše percepiranje stvarnosti oko nas Nedu ulaziti u duboke filozofije, to mi nije cilj. Oko nas je mnoštvo filozofija o nastanku Univerzuma i njegovom funkcionisanju. Više mislim lopticu spustit na zemlju i pojasniti vam kako mi doživljavam ostvarnost oko nas i kako je kreniramo. List papira koji se nalazi ispod slova koje čitate je čiste bijele boje i da bi na njemu mogli da percepirate bilo šta, to što percepirate ne smije biti iste boje kao list. Znači da bi mogli bilo šta doživjeti mora biti Svijest ili Stvarnost koja nema nikakva obilježja i mora postojati Ispoljena Stvarnost. Jedino kroz suprotnosti mi možemo percepirati svijet i Stvarnost oko nas. List i tekst na njemu nisu odvojeni jedno od drugog. Ista stvar je i sa Vrhunskom Stvarnošdu i Svijetom oko nas. Oni nisu razdvojeni. Doživljaj razdvojenosti stvara naša percepcija. Također možemo zamisliti još jednu situaciju. Zamislimo neku prostoriju koja je ispunjena bijelom svijetlošdu. Kada bismo stali u tu prostoriju ne bi mogli da znamo koliki ona prostor zauzima, ne bi imali bilo kakav osjedaj za prostor, ne bi znali što je gore a što je dole, ne bi mogli percepirati bilo šta sem bijele svijetlosti oko nas. Ako bi htjeli da nešto vidimo u toj prostoriji morali bi prostor ispuniti objektima različitih boja kako bi mogli da percepiramo bilo koji oblik ili objekt u prostoru u kojem se nalazimo. Ista stvar je sa Stvarnošdu u kojoj se mi nalazimo. Kada bi na neki način izbrisali sve objekte oko sebe, što bi se desilo? Jeste ikada probali da zamislite kako bi bilo da nema nikakvih objekata oko vas? Što bi ste tada percepirali? Ništa. To bi bila vaša percepcija. Vidjeli bi ništa. Ne bi mogli znati koliki je prostor oko vas, jer ne bi imali s čim da ga uspoređujete. Ne bi mogli vidjeti boje, jer ne bi imali s čim da ih uspoređujete. Shvatate? 2

Taj ključ je Istinska Priroda. Bez njenog razumjevanja nije moguće razumjeti informacije koje su nam prenesene. Jer mnoga tzv. "tajna znanja" su upravo takva jer traţe da čovjek poznaje svoju Istinsku Prirodu radi razumijevanja prenesenog.

292

Svijet ne bi mogli da percepirate, jer sve suprotnosti koje sada percepiramo, ne bi postojale. Nakon nekog vremena izgubili bi i osjedaj za sebe. Ostala bi Praznina unutar vas i oko vas. Sjedinili bi se sa tim i sva osobnost bi nestala. Za postojanje bilo čega oko vas mora biti suprotnost. Ovo je odgovor na pitanje zašto oko nas postoji takvo što kao "zlo" i "dobro", zašto mora postojati suprotnost. Mi ne bi mogli da percepiramo bilo šta ako nemamo suprotnost s kojom bi je usporedili. Da bi znali da je vatra vruda, morate osjetiti hladnodu. Da bi znali što je ugodno morate doživjeti neugodno. Kako bi ste mogli izabrati život koji je ispunjen duhovnošdu morali ste doživjeti ispoljenje u materijalnosti. Stoga ne smijemo sebi dozvoliti da osuđujemo materijalonost ili bilo koju suprotnost sada kada smo izabrali duhovan život. Jer baš zahvaljujudi toj suprotnosti mi poznajemo i ovu stranu. S druge strane, ova strane ili drugim riječima Spiritualnost ne bi mogla postojati da ne postoji materijalnost. I to moramo imati na umu kada posmatramo i prosuđujemo da je nešto bolje od drugog. Sklonost prosuđivanja je igra uma kako bi pridao vedu važnost onom što je on izabrao i što stavlja na pijadestal. Ali o tome demo malo kasnije mnogo više redi i pojasniti te osnovne mehanizme Uma koje koristi kako bi sebi i svom životu dao posebno značenje. Sada, hajde da probamo pojasniti još jedan način na koji funkcioniše Stvarnost, također putem simbolike. Svi manje više znate kako funkcioniše kompjeter te na koji način on radi. Uzedemo sada njega za primjer pomodu kojeg du pojasniti ovo što planiram da vam objasnim. Sam kompjuter možemo posmatrati kao Neispoljeno, pod ovim mislim na samu osnovu računara, tj. njegovo kučište u kojem se nalaze svi elementi koji su potrebi da bi računar mogao raditi. No, sa svim tim komponenatama on može da se upali ali ništa nedemo vidjeti na ekranu. Znači, potreban mu je operativni sistem. Kompjuter posmatrajte kao Neispoljeno koje kao tavko uvijek ostaje isto, ili za ovu priču kao Nirguna3 Brahman, dok je operativni sistem ispoljeni dio, Saguna4 Brahman, Brahman sa kvalitetama. Saguna Brahman ili operativni sistem računara jeste Windows (izvinjavam se onima koji koriste Open Source). Znači on posjeduje sve kvalitete koje su mu potrebne da bi mogao da radi, ili u smislu Saguna Brahmana, on posjeduje sve Kvalitete koje su potrebne za Stvarnost koju mi 3 4

Nirguna - Bez Kvaliteta Saguna - Sa Kvalitetama

293

percepiramo. On sada može da "stvori" cijeli svijet koji poznajemo, jer je svijet ispunjen Kvalitetama Saguna Brahmana. U smislu priče o računaru, windows ima sve potrebne drajvere i fajlove koji su potrebni da bi mogli da instalirati sve ostale programe koji su nam potrebni za naš rad sa računarom. Kada imamo osnovu instaliramo ostale programe koje koristimo, jer imamo na šta da ih instaliramo. Da računar nema operativni sistem, on ne bi izgledao kao što izgleda danas. Tj. mi ne bi mogli instalirati potrebne programe za rad na računaru. Da Saguna Brahman nema Kvalitete mi ne bi poznavali ovaj svijet. Saguna Brahman je ispoljeni Brahman tj. suprotnost Nirguna Brahmana (neispoljene stvarnosti). Drugim riječima, sama naša pra bit se ispoljila kao dvojnost, jer samo kroz dvojnost mogude je kreiranje. U kontenstu naše priče dvojnost čine osnova računara tj. njegovi fizički dijelovi i operativni sistem kao njegova suprotnost. Tada je omoguden rad računara. Windows možemo posmatrati kao osnovu Uma. A programe koje smo instalirali na računar, možemo posmatrati kao dijelove Uma ili ličnosti. Svaki program koji imamo instalirane na računar, radi uz pomod operativnog sistema. Bez njega (Uma) programi (ličnosti) ne bi mogli da rade, tj. ne bi postojali. Svi programi (ličnosti) odražavaju našu osobnost. Svaki taj program ima neku svoju stvarnost a kombinacija programa daje stvarnost koju mi doživljavamo. Za ni jedan program ne možemo redi da je lošiji od drugog. Oni, prosto, samo odrađuju ono što je u njihovoj pozadini ili durgim riječima on odražava svoju prirodu koju možemo pratiti sve do samog Nirguna Brahmana ili ti do računara. Svaki dio računara u kompletu ovisi o ostalim komponentama. Na isti način funkcioniše Stvarnost koju poznajemo. Morao sam vam ovo na ovakav način predstaviti, sada na početku ove naše priče, kako bi kasnije imali neku osnovu, koju demo naravno dopunjavati, za daljenje razumijevanje onog što planiram na vam prenesem. Ovo je samo jedan opis koji ima za cilj da pojasni princip na kojem sve ovo što percepiramo djeluje, u smislu dualnosti. Ali pošto je dualnost samo Iluzija (ovo demo kasnije dobro pojasniti) moramo shvati još samo ovo, što du pojasniti dodatkom na ovaj primjer. Dualnost u stvarnosti ne postoji5. Ono što nama izgleda kao dualnost je zbog izbora jedne krajnosti koju živimo. U momentu kada naš unutrašnji izbor

5

Dualnost je iskustvo Uma koji moţemo posmatrati kao dio Stvarnosti koji je odvojen tankom opnom od polja Jedinstvene Svijesti. Tek kada je dio Jedinstvene Svijesti odvojen on moţe percepirati objekte izvan

294

prestane doživljavamo da vidimo jednu te istu "supstancu" koja prožima sve oko nas, zajedno sa nama samima. Za tu "supstancu" nema imena, niti je možemo klasifikovati pomodu bilo kakve klasifikacije. Jer kada je počnemo percepirati ne vidimo je odvojenu od sebe, tako da za takve ljude kažemo da su Budni ili Probuđeni. Ta "supstanca" je upravo ono od čega je izgrađeno sve što postoji. Mogli bi je nazvati Sviješdu, samo je problem u tome što imenovanjem a naročito riječima koje koristimo i koje ima svoja značanje u koja su zgrađeni filteri uma, ne možemo dobiti ispravnu sliku. Mogao bih redi da je to Nirguna Brahman. Al to vam ne znači ništa. Samo još jedna riječ, još jedno obilježje i koncept koji de Um da stavi u neku od svojih ladica ubjeđujudi sebe da sada zna o čemu se radi. Neispoljeno (Neizrecivo; Nirguna Brahman) skriveno je Ispoljenim. Ono je gradiva tvar koja je "odgovorna" za postojanje svega oko nas, kao i nas samih. Probajte uvijek kada je riječ o ovakvim stvarima koje pokušavaju da definišu stvarnost pridi sa rezervom. Ne zbog toga što možda to nije tako ili možda jeste. To stvarno nije bitno, ako vi sami ne vidite Stvarnost. S druge strane, ovo su opisi koji samo liče i koju pokušaaju definisati nešto radi lakšeg razumijevanja materijala koji de se kasnije iznositi. I kao takvim ih treba posmatrati te im ne pridavati vede značenje od onoga kakvo ima. No, nastavimo dalje. Cijela naša percepcija Stvarnosti koju percepiramo ovisna je o kvalitetama Uma koje imamo. Drugačije rečeno, programi (ličnosti) koji su u nas ubačeni poslje rođenja (instalacije programa i windowsa) nam pružaju percepciju koju imamo. Naša percepcija ne može biti drugačija nego što jeste sa Umom i njegovim podprogramima. Jer oni određuju kvalitet percepcije, što se odražava na našu Stvarnost. Na nekom primjeru to bi bilo ovako: čovjek se rodi i u početku njegov Um je čist i nije opterečen nikakvim podprogramima. Odrastanjem u porodici on prvo sebe izražava putem emocije, nakon toga postepeno prelazi na mental (misli, intelekt) te nakon toga na fizičko izražavanje. Tj. u njegov Um se ubacuju podprogrami. "Izbor" tih podprograma i programa određuju roditelji i njegova najuža porodica u početku, dok se kasnije to proteže na okolinu, prijatelje, školu, autoritete. Za sada zanemarimo za trenutak da je hrdver ili računar ili sebe. No, stanje odvojenosti ne postoji, ono je iluzija Uma. Slično kao u analogiji sa kapljicom vode i Okeanom.

295

dijete došlo sa ved genetski predodređeno za još neke dijelove koji de igrati ulogu u njegovoj percepciji Stvarnosti oko sebe. Recimo da je osnova njegova razvija bila ispunjena nacionalizmom ili rasizmom. On odrasta u porodici koja je opteredena tim programima Uma. Dijete ubrzo samo zadobija te programe i njegov kasniji život je optereden rasizmom i nacionalizmom. On u svemu vidi rasističku i nacionalističku poglogu, kroz sve što percepira on percepira ta dva osnovna programa. On ne može da razumije, a i ne želi, ništa što uči dok sazrijeva oslobođeno od ta dva programa. On odrasta pod njihovim terorom i vremenom ga mi prepoznajemo kao osobu koja je nacionalno ili rasistički orijentisana. On druge ljude kao i stvarnost dijeli na one koji su nacionalno ili rasistički orijentisani i ostale kao suprotnost tome. Ovome možete dodati bilo koji mehanizam uma u vidu njegove osnovne ličnosti te razumjeti zašto ljudi ne mogu da percepiraju bilo šta oko sebe izvan tih mehanizama. U stvari, preciznije rečeno, oni nemaju izbor. Oni ne mogu da shvate da je svijet u globalu odavno odustao od rasizma i nacionalizma (zamislimo da je tako, barem se potrudimo dok ovo čitamo) jer oni ne mogu da percepiraju ništa drugačije od toga. Mi svijet percepiramo u zavisnosti od kvaliteta koje ispunjavaju naš Um. Sama Stvarnost o ovome nema pojma. S druge strane, čovjek koji je odlučio da se samousavršava, koji se priklonio nekom od tradicionalnih puteva u svoj um ugrađuje programe koji odgovaraju onome što propagiraju ti tradicionalni putevi. Ovdje moramo još dodati pozadinu koja je njegova osnova koju je zadobio odgojem, što je jedna od dodatnih opterečavajudih okolnosti. Jer ona i određuje da je on našao opravdanja, ideje, ideale i slično u idejama i idealima nekog od tradicionalnih puteva. Tako da programi koje tradicionalni putevi ubacuju u njegov Um ved imaju dobro podlogu. Oni ne bi opstali kada bi se ubacili na drugačiju osnovu Uma, kao što primječujemo kod drugih ljudi. Ako je čovjek bio odgajan u uvjerenju od strašnog oca koji mu sudi, ako je bio odgajan u pretežno patrijahalnoj porodici, ako je uvijek imao pravila koja je morao poštovati i slično, onda je "normalno" da je takav čovjek privučen idealima koji popagiraju takav način duhovnosti ili materijalizma. Jer on ne može da drugačije percepira stvari. Zati i kažemo da on za drugačiju stvarnost ne zna. To ne znači da nema drugačije Stvarnosti, samo da on nema izbor (nemojmo ni sa ovim biti rigidni. Ne zaboravite da su ovo sami primjeri koji su približno grubi. Sve nam ovo služi našem boljem razumijevanju kroz različite primjere.)

296

Znači, naša Stvarnost nije opterečena bilo kakvim obilježjama ili karakteristima. Sve karakteristike i obilježja dali smo mi pomodu našeg aparata percepcije, Uma. Stvarnost nije uznemirena tumačenjem, prosuđivanjem da li je nešto dobro ili loše, očekivanjima, prošlušdu, bududnošdu. Ona odražava samu sebe u svakom momentu i ne pravi bilo kakve razlike. Mi smo ti koji prave razliku, koji donose sud, prosuđuju, oslobađaju optužbe ili doživotno sami sebe zatvaramo u rešetke iluzije. Kamen koji vas udari po nozi nije iluzioran sa ove naše razine percepcije, iluziorno je značenje koje smo njemu dali. Ljutnja koja izađe iz nas je samo naša reakcija. Kamen nede imati osjedaj manje vrijednosti ako vas je udario po prstu, niti osjedaj više vrijenosti. U stvari, kamen nede imati nikakav osjedaj vrijednosti. Slijed događaja koji je doveo do toga da dobijemo udarac kamenom u nogu može biti prije vezan za našu percepciju stvarnosti, tj. vezan je samo načinon na koji je on se našao na našoj nozi. On sam je oslobođen te zle "kobi". Niti je zaslužan za to što je pao na našu nogu, niti de reagovati kada ga šutnete dalje. Bojanje događaja je uvijek o nama ovisna, a boje zavise od boja programa koje koristite.

Duhovna Stvarnost Ako sada obratimo pažnju na jednu drugu temu koja je aktuelna kada objašnjavamo Stvarnost, modi demo jasnije sagledati što znači kada kažemo Duhovna Stvarnost. Kao što percepiramo fizičku realnost i u toj percepciji ograničeni smo konceptima ili programima Uma, na isti način kada uđemo u spiritualni rad on je ograničen istim tim konceptima ili programima. Kao što fizički ili svijet čula nije oslobođen našeg Uma, tako ga nije oslobođen ni spiritualni svijet. Tumačenja koja imamo o spiritualnosti su druga strana novčida tumačenja fizičke realnosti. Um je uvijek isti, sa svim svojim programima ili konceptima deklarisao se on kao spiritualan ili materijalan, tj. orijentisan ka spiritualnosti ili materijalnosti. To je jedan te isti Um. No, ono što nam može poremetiti saznanje ove činjenice jeste to što nismo dovoljno budni da bi ovo primjetili, naša identifikacija sa ubjeđenjima, predubjeđenjima te nedovoljno kritičke svijesti koja bi obratila pažnju i ispravnim uvidom razumjela.

297

Duhovna stvarnost koju percepiramo ograničena je procesima koje imamo, našom poistovjedenošdu sa idejama i idealima, mehanizmima Uma i Umom samim po sebi. No, jasnije de biti kasnije kada obradimo mnoge teme koje planiram obraditi i iznesti ovdje. U stvari ne postoji nikakva Duhovna Stvarnost sem one koju je Um izabrao sa svojom identifikovanušdu sa idejama i idealima koji imaju za cilj očuvati stvarnost samog Uma. No, da vi se suočilo sa Umom mora prvo dodi do prepoznavanja i razumijevanja samog Uma i njegovih procesa. Ne postoji niti jedna jedina duhovnost koja je odvojena od koncepta, a samim tim ni od Uma. Bilo koji oblik duhovnosti je samo koncept, pa čak i oni za koje mislimo da su najbolji koncepti (ako takvi postoje). No, postoje koncepti koji nas mogu dovesti do odbacivanja ostalih koncepata s kojima smo poistovjedeni i sa tim se mjeri učinkovitost nekog spiritualnog puta. Na kraju, bez obzira koji oblik spiritualnosti sljedili morademo ih odbaciti. Da bi se desio ulazak u Stvarnost, moramo se osloboditi svega što vučemo za sobom. To je kao da ste obučeni skočili u duboku vodu. Nakon nekoliko minuta odjeda se napuni vodom i ta ista odjeda nas vuče na dno. Da bi sigurno doplivali do obale i tako se izvukli od mogudeg davljenja moramo se osloboditi odjede, bez obzira koliko smo je platili i koliko nam ona znači. Ako želimo sačuvati život onda moramo odbaciti sve ono što nam može ugroziti život. Takva stvar je i u samom Radu na Sebi. Na kraju, ako želite da živite, morate odbaciti sve što ste naučili, sve što ste stekli. Zato je Rad uvijek odbacivanje svega sa sebe, dok to "sebe" ne ostane očišdeno i nezaštideno ispred Apsolutne Realnosti. U tom trenutku vi se kucnete sa Stvarnošdu i nastupa ono što nazivaju Probuđenjem.

Ego i Spiritualnost Svi smo čuli da je izvor svih problema kod čovjeka Ego, i da duhovnost znači borbu protiv Ega. Oko nas svi oblici duhovnosti u jednom određenom momentu, kada u nju uđemo dublje, pričaju o ovoj problematici. Ego jeste problem, ako na njega gledamo kao na problem. Kao što je slučaj sa svim oko nas. Ako na život gledamo kao problem, on postaje problem, ako na bilo koji segment života gledamo kao na problem, on to i postaje. Tada krede naša borba sa problemom koji smo nesvjesno kreirali i koji nesvjesno održavamo.

298

Težak je posao definisati Ego, jer sve definicije potiču baš od njega i on onoga što njega gradi. Ono što s tim definicijama postižemo jeste prividno olakšanje koje nam govori da sada razumijemo ono što smo definisali, to to u stvari nije tako. Ništa nismo bliže istini kada definišemo nešto nego prije toga. Imali definiciju ili ne, udaljenost od riješenja je ista. Ono što dobijamo jeste tzv. sigurnost u naš razum koji sada zna o čemu se radi. Ako prema nama, dok smo na pješačkom prelazu, ide auto u susret i vidimo da on ne namjerava stati, definisanje problema nas nede izvudi iz situacije u kojoj se nalazimo. Iz nje nas izvlači direktna akcija, tj. povlačenje nazad ili odmicanje u stranu. A obično te akcije nemaju veze sa Egom, ved reakcijom tijela. Ali samo onda kada ga Ego ne sputava. Ako razmišljamo prije nego reagujemo, bojim se da je to isto kao i definisanje situacije. U takvim situacijama Ego se isključuje i ostaje čista realnost na koju odgovara tjelesna inteligencija i reakcija. Sama situacija smrtne opasnosti momentalno ukida Ego, i mi ulazimo u ono što bi nazvali Sadašnjost. Tj. mi postajemo prisutni. Iako tu teško možemo govoriti o nekom svjesnom "mi", jer naše "mi" je definisano Egom. Tjelo se nalazi uvijek u sadašnjosti i njegova urođena inteligencija i sposobnost reakcije spašava nam život. Ne, Ego, ne definicije, ne "mi". No, kasnije imamo osjedaj da smo bili "mi" iza te reakcije. Ali ako smo pažljivi uvidjet demo da nije bilo nikakvog svjesnog entiteta u tom trenutku, i da mi imamo sjedanje ili na "prazninu trenutka" ili ako smo ved dostigli neke stadije svjesnosti primjetidemo da je u tom trenutku bila prisutna strahovita snaga i koncentrisanost te iste svjesnosti koja je uklonila bilo kakvo mješanje Ega sa strane i dopustila inteligenciji tijela da reaguje. Uvijek nakon neke akcije koja nam se desi iznenada, nestaje bilo kakav oblik "svjesnog" entiteta i ostaje čista Svjesnost koja nije identifikovana sa bilo čim. Svaki dio našeg postojanja u tom trenutku radi svoj posao kako bi cijeli sistem uma i tijela izvukla iz situacije u kojoj se nalazi. Ego je skup sjedanja tj. prošlosti i projekcija na bududnost. Ego je "ja" koje je identifikovano sa onim što smatramo da mi jestemo, sa našim konceptima, idejama, idealima, procesima Uma i slično6. Mogao bih redi da mi ne postojimo, ved da nam dojam postojanja daje sjedanje na sve te procese koji 6

Mogao bih reći da je sve što poznajete Ego, jer sve unutar nas jeste Ego. Ali pošto mi volimo definasati radi stavljanja u ladice i koncepte, izabrao sam dati neku definiciju. Drugim riječima Ego je slika koju imamo o sebi.

299

se u nama cijelo vrijeme zbivaju i osjedaj da se to zbiva nama. O Istinskom postojanju ili o Istinskom Sopstvu ne možemo pričati sve dok postoji identifikacija sa bilo kojim oblikom mrtvog sjedanja u nama. Svi koncepti, ideje, ideali i procesi uma u vidu emocije i misli su mrtvo sjedanje. Naš Um memoriše njihovu stvarnost unutar sebe i mi imamo dojam da se to sve dešava nama, ali u stvari ništa nam se ne dešava, ved je sve to samo sjedanje na dešavanje koje smo "proživjeli ili iskusili" koje je pohranjeno u Umu. Ego se kasnije poistovjeti sa tim sjedanjem i daje nam dojam da mi postojimo, da mi živimo, da smo doživjeli nešto, da imamo prošlost. Projekcijom na bududnost on stvara osjedaj nekog kontinuiteta sjedanja koje se sjeda proživljenog života i sada projektuje taj proživljeni život na vremenski period koji još nije proživio, tj. na koji još nema sjedanje. Kada smo svjesni tog procesa primjedujemo da mi ne možemo zamisliti ništa od onoga na što nemamo sjedanje, ved da uvijek mjenjamo oblike prošlosti koje projektujemo na bududnost. Rečenice koje pišem su zbir prošlih iskustava i sjedanja na prošlost. U tom sjedanju sadržano je sve ono što sam proživio, što sam pročitao, što sam čuo i memorisao u vidu moje prošlosti. Um u ovom trenutku strahovitom brzinom prebira po memorisanom sjedanju u potrazi za riječju koja mora opisati ono što vam želim prijenijeti. Dok čitate vi doživljavate ono što vam pišem. Dok vam Um stvara osjedaj glasa na mentalu nekima se dešavaja da imaju sljed slika koje se strahovitom brzinom slažu shodno pročitanom smislu (prošlošdu) koju doživljava u sadašnjem trenutku, tako da imate i glas koji odjekuje u skladu sa riječima koje čitate ali i sliku ako su korišteni slikoviti opisi (kao kod primjera sa autom i vama na pješačkom prelazu). Svaka riječ koju pročitate je memorisana ved odavno u vama i vi zato poznajete riječi koje vaš glas u glavi iščitava i koje pišu na stranicama ove knjige. U slučaju da prodjemoakraš ... pročitate riječ kao ova, vaš um se zaustavlja jer je u nemogudnosti da je razumije i pročita Um zastaje jer takvu riječ nije prije vidio, znači nema sjedanje na nju te ne može je nadi na "hard disku" vaše memorije. Čitajudi ovo što piše i koristedi memorisanu prošlost on razumije smisao rečenice, ali samo onda kada je ta rečenica napisana sa smislom koji on može da iskombinuje od memorisanog. U slučaju da on ne zna za taj smisao, tj. da ne može iskombinovati u neku smislenu cijelinu pročitano, Um bi ponovo zastao ostavljajudi vas u nerazumijevanju rečenice. Ono što bi vi

300

tada uradili jeste da probate nadi smisao u rečenicama prije i rečenicama poslje te, pokušavajudi iskombinovati što sam htio da kažem. A ovo nam govori da projektovanje bududnosti ovisi o memorisanim iskustvima prošlosti koje kombiniranjem i prebiranjem slažemo u neku smislenu cjelinu i zamišljamo da bi bududnost mogla biti takva. Ništa što ne poznajete ne možete koristiti u projekciji na bududnost. Vaša projekcija bududnosti je mrtva prošlost kojoj ste dali život, tj. oživjeli je dovodedi je iz pohranjene memorije u sadašnjost u kojoj kombinujete mogude scenarije i projektujete ih na bududnost. Sada, da li vi postojite? Nemojte odgovarati još na ovo pitanje. Ono je više da vas malo trgne iz obamrlosti zamišljanja nekog sopstva iza vaših iskustava. Kasnije dete imati više materijala da mi odgovorite na njega, a i nadam se više iskustva tako da dete znati odgovor na ovo pitanje. Tumačenje svijeta oko nas je tumačenje prošlosti i memorisanog. Obejek koji stoji ispred vas je prosto objekt koji stoji ispred vas. I on nema ni ovo ni ono ni neko trede značenje. Prosto je objekt koji je ispred vas. U momentu susreta Uma sa objektom on vrši kategorizaciju i smiješta objekt u kutijicu ili ladicu shodno toj kategorizaciji. Tada izjavljuje kako mu je objekt poznat i više se na njemu ne zadržava. Sjetite se kada ste prvi put čuli za neku spiritualnu ideju i sa žarom pročitali nešto o njoj. Iako niste nikad svojim iskustvom takvo što potvrdili, um je priliko sljededeg nailaska na tu ideju rekao nešto u stilu: "aha, ovo znam." To je Um, to je Ego. Ego je zbir prošlih iskustava memorisanih na "hard disku" uma. Mi ne poznajemo ništa izvan Ega. Um je supstanca koja omogudava Egu da postoji. Um je kao prostor u kojem Ego prebiva. Um ima sposobnost memorisanja i išditavanja a Ego je koristi da bi sam sebe potvrdio. Um je veoma modan aparat, ali ga Ego prosto iskorištava za svoje ciljeve. S tim da čak ni ne trebamo praviti razliku između Ega i Uma, jer ona skoro da ne postoji. Vi živite u stanu koji je u stvari prostor omeđen sa četri zida i mislite da je to vaš stan. To nije vaš stan. Vi ne možete biti vlasnikom prostora, kao ni zidova oko prostora. Prostor postoji sam od sebe, a vi ste iskoristili za svoju korist. No, iako to znate, ne odustajate od nazivanja ograničenog prostora u kojem trenutno boravite sa "moj stan". Ista stvar je i sa Umom i Egom. Ego je "stanovnik" Uma. I samim tim ja ne pravim razliku između njih, ved ih smatram jednim te istim. Ali ponekad

301

moram napraviti razliku radi pojašnjenja nekih dijelova o kojima pričam. I samo tada du napraviti razliku u daljenjem tekstu. Vratimo se sada na koncept Spiritualnosti. Do sada smo mogli razumijeti da su svi koncepti igra Ega, ista stvar je i sa Spiritualnošdu. Ona je naposljetku igri Ega. I ništa više, ali sa prikrivenom mogudnošdu koja se ogleda u transformaciji ili integraciji Ega u Svijest. Najveda je opasnost kada koncept shvatimo kao slobodu. Koncept nikako ne može biti sloboda, kao što to ne može biti ni ideja, ni ideal, niti bilo kakva memorisana prošlost projektovana na bududnost. Svijest nema koncepte, ideje, ideale, zakone, propise, jer oni nemaju veze sa sviješdu, ali ih zato Ego ima. On ne može razumijeti ništa što nije stavio u koncepte ili ladice i kategorisao to. Sama kategorizacija i stavljanje u ladice je koncept. U tim konceptima sadržano je svo tzv. znanje Ega. Čak i ako smo precizni Ego ne može ni imati znanje, on raspolaže informacijama koje čita i čuje te na taj način konceptualizuje Spiritualnost i osjeda se Spiritualnim. U Spiritualnost Ego ulazi sa raznima nadanjima s kojima misli da de na neki način postati dovoljno modan, snažan, iskusan. On ulazi poprilično radoznao. Vremenom kako skuplja i memoriše ono što čuje i pročita te iskustvom potvrdi on kategorizuje i koristi kao svoje. On je taj koji napreduje, koji sada zna nešto što zastupa, koji poznaje i zna što je to Spiritualnost, koji je imao iskustva i slično. Prividnim kretanjem kroz ta iskustva on ima dojam da napreduje i dolazi u poziciju da prepoznaje neke dijelove koji mu se ne sviđaju kod njega. Ali kako on to prepoznaje? Naravno, opet kroz sjedanje. On sam ne zna da li to dobro ili loše. On ne može znati, on može samo skupljati koncepte i prisvajati ih pod "svoje" i na kraju s njima raspolagati, ali on sam ne može znati. No, mi imamo dojam da "mi" nešto znamo kada sudimo u korist toga. Prepoznavanje elemenata koje mi se ne sviđaju dešava se na mudroj kalkulaciji sa prošlim iskustvima koje Ego ima. Te kalkulacije dešavaju se na prošlosti ili prošlim iskustvima koja su memorisana na "hard disku". Kalkulacija ne sviđanja je memorisana u vidu nekog neželjenog iskustva koje smo prživjeli, osute okoline ili nama najbližih, neugodnih osjedaja u pozadini i slično. Na osnovu toga Ego zaključuje kako mu se dotična osobina ili situacija ne sviđa zbog iskustava koja su memorisana. Ali on to ne može priznati, te on to zavija u ideju da mora da se riješi određene osobine ili situacije i proglašava se njenim protivnikom. Ego postajte odlučan u borbi protiv te osobine. Pošto je upoznat

302

sa konceptima spiritualnosti on tu osobinu prepoznaje kao Ego, i mi dobijamo Ego koji se bori protiv Ega. Jedan dio sebe, tj. dio sebe koji on smatra za prihvatljivim predutno proglašava pozitivnim i poželjnim dok druge dijelo koji su mu neugodni on proglašava negativnim i lošim. Da bi se odbranio on koristi koncepte duhovnosti i proglašava rad tzv. Egu. On odjednom dobija želju da bude "jako duhovan" i da bi to postigao on koristi memorisane dijelove koje je prihvatio kao poželjne. Koncepti duhovnosti mu u tome pomažu. Iako ne zna ono što duhovnost dalje govori o višim realnostima on ih proglašava poželjnim jer u njima prepoznaje ugodnost tj. mogudnost da se on ugodno i poželjno osjeda. Sljededi pravila i zakone, radedi redovno sadhanu on ima dojam da je cilj duhovnosti na dohvat ruke, ali mu u ostvarenju smatra dio njega koji nije poželjan. On taj dio proglašava Egom i krede u borbu protiv njega tješudi se da de kad ga pobjedi on doživjeti cilj spiritualnog puta ili ti Probuđenje. On sam ne zna što je to Probuđenje, jer nema iskustvo toga stanja niti ga može prepoznati jer o tome stanju ne možemo ništa ni redi, ali prepoznaje sebe u poželjnim osobinama tog stanja koje djeluju na um i tijelo. Shvada da bi to postigao i da bi ostavio sam sebe on mora da se odrekne jednog svog dijela i taj dio koji mu se ne siđa i koji ga "sprečava" u tom poduhvatu on proglašava Egom ili nižim Ja.

Spiritualne ideje i koncepti Sada kada smo pojasnili način djelovanja Ega i njegovu težnju za stanjima koja je proglasio poželjnim, pokušadu vam približiti kako ti koncepti i ideje Spiritualnosti grade Ego. Koncepti i ideje koje postoje unutar Spiritualnosti su djelo samog Ega. Ako ste shvatili što vam govorim do sada, ovo vam sada treba biti lako za razumijevanje. Pošto ništa izvan Ega ne postoji, tj. ne postoji u smislu koje bi mi mogli razumijeti na ijedan poznat način, Ego je smislio put, pravila, zakone, ideje i ideologije koje mu trebaju pomodi da on postigne stanja Svijesti za koja je čuo da postoje. No, kako je on čuo za ta stanja Svijesti? Od kada je nas kao ljudi među nama su postojali ljudi koji su skužili cijelu igru Ega i Stvarnosti koju percepira i intezivnim radom, postigli su ono što nazivamo Oslobođenje. Sama ideja Oslobođenja Egu nije poznata sem po

303

posljedicama koje je primjetio kod tih ljudi ili koje su ti ljude prepričavali. Iako su znali da razgovor ne može nikom dati to iskustvo, postojala je potreba koja prevazilazi takvo saznanje da se to iskustvo koliko toliko približi čovjeku, da bi i drugi mogli dobiti mogudnost da se i sami Oslobode. Vremenom desilo se da su ta iskustva zapisivana, prenošena dalje i dešavalo se da ponovo neki ljudi "ulaze" u ta stanja Svijesti. Što je stvaralo neki kontinuitet. Postepeno te ideje su se pretvarale u "recept" koji je imao za cilj da čovjeka koji je razočaran u život kakav je vodio, nezadovoljan istim, odvede u stanje Svijesti koje je on svojim Ego procjenio za poželjnim, tj. projektovao je sjedanje na bolnu prošlost u nadanje za boljom bududnošdu. On je od tih ljudi tražio da ga vode na putu ka tim stanjima Svijesti. Znajudi da ne postoji recept koji je nekog trebao da dovede do spoznaja koje su oni sami ostvarili i s tim do Oslobođenja, oni su se našli u neobranom grožđu. Morali su nešto dati, ali šta? Tada su pokušali pojasniti načine dolaska do te Svijesti stvaranjem koncepata, ideja, ideala koji su trebali pomodi onom potencijalnom tragaču da se oslobodi svega onoga što ga sputava da osvjesti to stanje Svijesti. I to i nije bio neki problem dok su ti Majstori bili živi ili dok su trgaoci bili s njima. Problem nastaje posle njihove smrti ili odlaskom tragaoca. Nedovoljno iskusni prenosili su dalje ideje koje su čuli u tzv. želji da i ostali dobiju te informacije i znanja koja su im prenijeli Majstori. (Kažem takozvanoj želji, u pitanju je jedna sasvim jednostavna igra ega, koja se zove pridavanje važnosti). Pošto čovjek u početku svog života od svijeta uči imitiranjem to ostaje njegov osnovni način učenja cijelog života. Oni su imitirali ono što su ti Majstori radili potpomognuti konceptima koja su im ostavljena. Vremenom oko takvih tragalaca stvarao se krug ljudi koji su također postali zainteresovani priloženim i imitacijom koja ih je privukla. Taj krug ljudi vremenom se pretvarao u organizovanu duhovnost. Ponavljali su se koncepti, ponavljale se ideje, ideali, imitacije. Ali niko koje doživio Oslobođenje kraj njih nije bio. Tako da su te ideje i koncepti zamjenili Istinsko "iskustvo" Oslobođenja. To se nije moglo desiti sve dok je Majstor bio živ, jer bi na vrijeme reagovao. Stvar je u tome da Majstor može izmisliti neke koncepte, ili neka objašnjenja koja i dan danas kolaju spiritualnim učenjem, ali da ih ne može do kraja pojasniti. Ved ih prenosi na najbolji mogud način u nekom određenom trenutku u zavisnosti od zrelosti učenika i i njihovom stanju trenutne svijesti. Kao što znate, kokoškama ne možete čitati Bhagavad Gitu ili Bibliju ili Kuran. Sve što kokoška može napraviti jeste glasnije kokodakati. Ista stvar je sa nama

304

ljudima. Sjetite se koliko ste puta čuli neke stvari, ali niste imali stepen razumijevanja za njih. Godinama kasnije kada ste ponovo naletili na te stvari, u potpunosti ste ih razumjeli čudedi se kako to ranije niste uvidjeli. Znači, da bi do razumijevanja došlo potrebna je razvijena Svijest i zrelost koju tada nismo imali, a koju sada imamo. Isti problem je sa spiritualnim učenjima. U momentu kada se desi krivo razumijevanje ili se tragaoci uhvate izrečenih koncepata kao pijani plota, živ Majstor ima mogudnost da djeluje i da te koncepte na vrijeme uništi, obezbjeđujudi da koncepti sami po sebi ne prežive. Također kada se učenikova Svijest i zrelost razviju do određene granice koja je potrebna, Majstor također uništava koncepte ukazujudi na direktnu Stvarnost koja se krije iza koncepta, tako da učenik zadobija mogudnost da tu Stvarnost osjeti i da je živi, tj. da se Oslobodi ili doživi Probuđenje. Ali to nije mogude ako je Majstor napustio tijelo, ili ga je učenik prije nego što je stekao spiritualnu zrelost napusti i ode sam biti svoj majstor. Naravno, uvijek postoje iznimci, jer nije uvijek svakom potreban Majstor, ali malo je takvih koji su ta stanja Svijesti doživjela bez živog Majstora. Ego koncepte koje je čuo koristi na sasvim kriv način, ali on drugačije ni ne zna. Jer neznanje je njegova priroda. On sebe pronalazi u tim konceptima i idejama i svoju sliku o sebi brani na osnovu projektovanja na te koncepte i ideje koje je čuo. On ih prisvaja i misli da ih razumije te ih koristi u svojoj pogrešnoj percepciji. Pogrešnu percepciju opravdava uz pomod pogrešno shvadenih koncepata i ideja te ulazi u začaran krug iz kojeg je izlaz skoro pa nemogud. No, on to ne vidi, prosto zato što je poistovjeden sa tim konceptima i idejama i potajno je ved sebe ubjedio da ih razumije i da je Oslobođen, jer su mu ti koncepti i ideje približile tzv. stvarnost i sada ih on projektuje na sve oko sebe. Ako se kojim slučajem neko ili nešto ne slaže sa tim konceptima i idejama ili drugim riječima, sa njim samim, on te ljude ili tu situaciju proglašava Egom te se odlučuje na borbu sa Egom koji je projektovao na čovjeka ili situaciju u kojoj se nalazi. Ego ne može uništiti sam sebe, ali proglašavajudi jedan dio sebe neprihvatljivim te objavljivanjem borbe protiv tzv. Ega on sam sebe opravdava i daje smisao svom traganju. Zamka je takva da čovjeka može držati zarobljenog životima, ne samo godinama, kao što u stvari i čini. Proces je veoma jednostavan u momentu kada ga shvatite i sagledate barem jedan određeni

305

dio, onda je jasno da i ostali djelovi koji možda ni ne vidite u tom trenutku, nisu daleko od tog jednog koji ste shvatili. Nikad ničemu ne objavljujte rat i neprijatljstvo jer de se drugi dijelovi kojih niste svjesni pobuniti i imadete neograničen sukob koji ničeg dobrog nede donijeti. Shvatite da je sve što znate Ego, potvrdite si to kroz posmatranje i Svjesnost i to je put koji de vam obezbjediti način da se iz zamišljenog zatvora izvudete. Ne možete osuditi nešto što je bit vaše egzistencije na ovoj razini. No, ono što možete učiniti jeste uvidjeti način njegovog rada i smisao koji pokušava nametnuti. Samo razumijevanje smisla Ega i njegovih projekcija i procesa donijede vam pobjedu koju toliko želite.

Idealizacije Kada razumijete procese Ega i njegov razvoj te ono što on pokušava da nametne u cilju samoodržavanja postaje vam jasno zašto smo skloni idelizovanju pojedinih segmenata spiritualnosti kao i idealizaciju cijele spiritualnosti. Ukratko, idealizacija nam omogudava da slobodno projektujemo sve želje, nadanja, strahove na nepostojedu bududnost, da stvarima, pojavama i ljudima pridajemo preveliko značenje, da u nebesa uzdižemo sve ono što je Egu bitno kako bi sam sebe kroz to potvrdio7. U Univerzumu ne postoji ništa što je bitnije od nečeg drugog, stoga idealizacija ne postoji. Ona je aktuelna samo tamo gdje ima dvojnost i gdje je Ego gospodar. Kao na gornjim primjerima, Ego je identifikovan sa svim za što je procijenio da je dobro za njegovo samopotvrđivanje, a idealizacija mu služi kao način privanja pretjeranog značaja, jer kroz to od dobija samoopravdanje i samopotvrđivanje svojih izbora. Na taj način on je ubjeđen da vrijedi i da zna ono što je izabrao.

7

Jedno od značenja Idealizacije jeste: Unutar Slike koju imamo o sebi i svijetu oko nas to bi značilo jače pridavanje značaja odreĎenom segmentu te slike koja postaje nosiva struktura ostalim slikama o sebi i svijetu oko nas.

306

Kada razmislimo, svako naše iskustvo koje doživimo jeste oblik identifikacije, čak bi mogao redi da je samo značenja Ega u stvari Identifikacija. Čim smo identifikovani, mi smo zakoračili na stazu Ega. Stoga, u tom svijetlu, možemo li mi ikada ostati bez Ega? Teško, al nije nemogude. Ova tvrdanja, kada se uporedi sa ovim što sam do sada rekao o Egu izgleda proturječna, ali dete kasnije vidjeti zašto je ona bas "na svom mjestu". Znači sa svim onim što nas potvrđuje i daje nam osjedaj pretjerane važnosti Ego manipuliše. Prije je manipulisao sa stvarima i ljudima koji su mu nešto značili. Sada kada smo zakoračili na Stazu ka Sebi on manipuliše i idealizuje učenje, učitelje, autoritete i sam svoj put kako bi sam sebi pridao važnost i osjedao se prihvatljivim. No, u biti vedinu stvari koje idealizuje on sam ne može da razumije niti da ostvari u praksi. Jer da je sposoban ostvariti bilo šta, to bi bio kraj idealizacije. Samo razumijevanje i praktična primjena bi mu pokazale stvarnu vrijednost idealiziranog. Svako ko je doživio neko od iskustava nema potrebu da nešto više ili manje cijeni ili drugim riječima da nečemu daje na vedoj vrijednosti u odnosu na drugo. Sama istina direktnog doživljavanja, ako je živa unutar čovjeka, mu to zabranjuje. S druge strane imamo ljude koju su doživjeli stanje Budnosti na neko određeno vrijeme i poslje tog iskustva, kada se desio povratak u ovu realnost tj. kada se opet ličnost oporavila i ušla u svakodnevicu, doživio je divljanje Ega i preveliko pridavanje značaja iskustvu koje je proživljeno. Ako u tom trenutku nije pojačan Rad na Sebi a samim tim i pojačana Svjesnost čovjek upada u zamku Ega koja mu govori da je to što je doživio ima neku vrijednosti te na osnovu umišljenosti i pridavanja značaja dotičnom iskustvu on ni ne primječuje da od iskustva više nam ništa i da je ostalo samo sjedanje. Prije nekoliko godina spiritualnom scenom u bivšoj Jugoslaviji vladala je pomama za Intezivima Prosvjetljenja i Gnoze. Lično poznajem dosta ljudi koji su prošli kroz Intezive i doživjeli direktno iskustvo na neka od pitanja sa kojima se radi na Intezivima Prosvjetljenja i Gnoze. Samo iskustvo trajalo je možda i manje od sat vremena po gornjoj granici inteziteta djelovanja. Uvid koji se desio u prirodu JA donosi jaku ekstazu koja može da ide od krajnosti plada do krajnosti smijeha te na kraju u neku laganu ravnodušnost. Obično posljedice iskustva traju dan ili dva, ali u nekim slučajevima za koje znam trajali su čak i po sedam dana. U tom trenutku, samog direktnog iskustva Istine, čovjekov Ego je na minimumu. Ali iskustvo koje se doživljava nije Probuđenje, ved je uvid u

307

najviši oblik naše ljudske prirode, da tako kažem, u oblik u kojem nastaje iskustvo ove razine i ništa više. Ono što se naziva probuđenjem nema veza sa Ja Svješdu koja se osjeda prilikom tog iskustva. Probuđenje je stanje u kojem svaki oblik identifikacije nestaje, čak i sama Ja Svijest, te bilo koji oblik u kojem se prepoznaje odvojeni entitet. U samom iskustvu na Intezivima još uvijek ostaje Posmatrač koji svjedodi iskustvu. U trenutku Probuđenja i sam Posmatrač nestaje, on se rastapa i sjedinjuje sa svojom Istinskom Prirodom. No, to ne znači da sami Intezivi nemaju nikakvu svrhu. Nije loše doživjeti Ja Svijest koja je u osnovi ljudskog iskustva, jer kasniji rad sa njom pomaže odbacivanju identifikacija i koncepata. I sama Ja Svijest je koncept, ali koncept koji na kraju sam od sebe otpada, kada ga magnetskom silom privuče njegova Priroda. Ljudi su ubjeđenja, što je samo jedna od idealizacija, da čovjek koji je imao "iskustvo" Prubuđanja više nema Ego. Itekako on ima Ego, jer Ego je osnova ljudskog iskustva. Ta idealizacija nastaje na osnovu nepoznavanja materije spiritualnoh tekstova, neimanja sopstvenog iskustva, te ubjeđenja koja su negdje usput pokupljena i dato im je na značenju. Ego ostaje sve dok imate ljudski oblik, samo tada Ego više ne vodi glavnu riječ. On je integrisan u vašu Prirodu i pojavljuje se kao čisti oblik Ja Svijesti koji je oslobođen suvišne identifikacije sem one osnovne koja mu je potrebna da bi živio u ovoj realnosti. Ono što se dešavao poslje tih Inteziva je ono što sam vam namjeravao redi. Masa ljudi ušla je u pojačano ispoljenje Ega, neki su čak završili i na lječenjima. Tako da se tih godina moglo prisustvovati raspravama ko je koliko prosvjetljenja imao, čije je bilo dublje, ko je imao odgovor na koje pitanje, dodavana su nova pitanja sve zbog zarade organizatora i ljudskih ovaca koja su tražila odgovore na ta pitanja. Bilo je zanimljivo sve to posmatrati, čaki i biti dio tih ljudi, jer sve na kraju ispadne jako dobro iskustvo za onoga koji dalje Radi na Sebi, jer može i na drugima ali i na sebi da vidi štetnost vrednovanja i pridavanja značaja. Ja Svijest je oblik u kojem se Ego manifestuje i ništa ne može biti oslobođeno Ega sve dok se Ja Svijest ne sjedini sa Izvornom Prirodom. Čak i poslje toga Ego je prisutan, ali više ne u ovom obliku na koji smo navikli. Duhovnost baš kao i materija nije oslobođena Ega, niti može biti. Jer se idealizacijom Ego kroz nju gradi. On kroz duhovnost, ako je vodila ispravnom cilju sa dobrom i iskrenom motivacijom, sazrijeva da bi na kraju se apsorbovao sam u sebi i transcedentirao se. Svi Majstori imaju strahovite Egoe. Ali njihov ego više nije identifikovan sa glupostima kao naš, niti ima idealizacije. Oni

308

tačno znaju kakvu šta vrijednost ima i nema potrebe da se neka vrijednost i značenje pojačava idealizacijom. Ništa nije oslobođeno Ego igrica. Čak ni Rad na Sebi, jer i to je samo oblik rada sa Umom ili ti Egom. Nikakav Rad ne može da vam da iskustvo Probuđenja, ali može da dovede do odbacivanja identifikacija i koncepata koji nas vuku dolje, što mu i jeste cilj da bi se na kraju i samo JA odbacilo i čovjek sagledao Stvarnost sebe i svijeta. Prva stvar koja se u Radu zbiva jeste odbacivanje idealizacija i unutrašnje i spoljašnje važnosti. Morate sebe sagledati u čistom svjetlu. Morate vidjeti što je to što imate, kakva je vrijednost stvari oko vas, kako vi gradite svoje vrijednosti kroz stvari, odnose i življenje. I odbaciti sve slike o sebi koje ste stekli. To je rad na ukidanju robstva i robovlasništa Egu. Uvijek se sjetim jedne izreke, mislm da sam ju pročitao u nekoj knjizi od Koelja: Opustite se, Univerzum ni ne zna da postojite. Ovo mi je bilo veliko otreženjenje, koji i dan danas koristim kada shvatim da sam upao u identifikacije i pridavanje značaja.

Slika o sebi Šta je to slika o sebi? Jeste li se ikada zapitali? Što čini tu sliku koju imam o sebi, kako je gradim, zašto ona postoji, što je u njenoj pozadini? Sva ta pitanja su dobra pitanja jer nam omogudavaju da sagledamo slike koje imamo o sebi. Slika o sebi se gradi od mišljenja koja imamo o sebi, od mišljenja koja imaju drugi o nama, od načina na koji se predstavljamo i načina na koje te predstave utiču na nas te nam pojačavaju i izgrađuju (podešavaju) slike koje imamo o sebi. Od samog rođenja mi razvijamo sliku o sebi, najprije od toga kako nas doživljava naša okolina i njihovog stava i odnosa prema nama. Zato i kada odrastemo jako nam je bitno što okolina misli o nama. Zahvaljujudi tome i na temelju mišljenja o sebi i tuđih mišljenja o nama samima mi stvaramo temelje za sve ostale mehanizme ličnosti koji utiču na naše rasuđivanje, našu percepciju, igradnju Ega. Slika o sebi također nosi još jedno ime. Pogađate? Naravno, gospodin Ego. Zar to nije divno? Sve što poznajemo služi njegovom

309

veličanstvu, Egu. Umjesto da doživljavamo zgražanje i gađenja kao svaki dobar duhovni tragaoc, probajte koji put da se nasmijete ovom što ovdje čitate kada je riječ o Egu. On nije loš, on nije đavo, on nije ovakav ili onakav. On je prosto takav kakav jeste. Vjerujte, da ga nemate ne bi mogli da razumijete niti jedno slovo koje se ovdje nalazi. Bili bi negdje u nekom sanatorijumu, boli bi vas injekcijama, kljukali tabletama, kao i sve ostale koji su završili svoju evoluciju u ovom životu lomedi Ego i misledi da je on smisao i sama srž zla. Sama ideja da je Ego loš nastala je od samog Ega a podržana pogrešnim razumijevanjem Ezoteričnih učenja. Ego nas drži u "zatvoru" kocepata, ideja i ideala, mišljenja o sebi, pogrešne slike o sebi i svijetu, to je istina i ne možemo je poredi. No, da niste čuli za ideju Ega i sve ono kako ga duhovne i materijalne znanosti tumače, ne bi nikada ni imali ideju da je on loš. Od Ega su stvorili strašilo za odrasle kada žele manipulisati nama, kada nam žele nabiti osjedaj krivice. Mogao bih redi da je Ego naša osobenost, naša specifičnost i on je ispunjen i vrlinama i manama. Od malena nas tjeraju da se takmičimo i borimo za sebe, u svemu da vidimo takmičarske ambicije, da se kroz svaku aktivnost dokazujemo, da moramo učiniti sve da nas prihvate, da moramo zaslužiti život, ljubav, poštovanje i slično. Razvojem postajemo opterečeni tim i trudimo se zadobiti sve "kvalitete" koje su potrebne za opstanak u svijetu i njegovo prihvatanje nas samih. Vremenom stvaramo sliku o sebi ali i o svijetu u isto vrijeme. Slika o sebi je odraz slike o svijetu, ali i slika o svijetu oko nas je odraz naše slike o sebi. Sve oko nas ima za cilj potvrdu nas samih. Mi se nalazimo u vrzinom kolu iz kojeg izlaz nije lak sve dok ne uvidimo da moramo odustati od projektovanja slike na svijet i od zavisnosti o slici koju imamo o sebi. Unutar slike o sebi nalazi se i ono što o sebi ne prihvadamo, s čim smo u sukobu. Opet i te kvalitete koje ne privadamo nastale su upoređivanjem sa okolinom i njenim zahtjevima koje zahtjeva od nas, jer bilo kakava slika uvijek nastaje uspoređivanjem i mjerenjem u odnosu na nešto ispred nas8. Odgojem su nas roditelji upoređivali sa ostalom djecom, nabijali nam na nos da smo ovakvi ili onakvi, da je taj neko određen bolji od nas, da moramo imati ovo ili ono kako bi se snašli u društvu i kako bi nas to društvo prihvatilo. A mi nikako da shvatimo da se društvo gradi od pojedinca. I da je pojedinac okosnica 8

Sjetite se, Um ne moţe raditi ako nema s čim da se mjeri i uporeĎuje, tako da je to osnova uma, s jedne strane.

310

društva. Tako da je društvo skup pojedinačnih vrednovanja koja su opšte prihvadena opet od istih tih pojedinaca koji nam određuju kakvi treba da budemo. Znači sliku o sebi podržava cijelo društvo, tako da mi i ne primjedujemo da je ona kamen spoticanja. Kako odrastamo te slike se mjenjaju i prilagođavaju društvenim normama koje su nam nametnute i koje su podržane od okoline. U tu sliku o sebi uključeno je procjenjivanje i vrednovanje okoline ali i nas samih. Tako da te procjene i vrednovanja utiču u velikoj mjeri na slike koje stvaramo i koje nadograđujemo na osnovne slike o sebi. Vrednovanje postaje oblik prestiža koji nas izdvaja iz okoline i čini to da nas okolina cijeni i poštuje zbog postignutih uspjeha, što autoamtski pojačava sliku o sebi kao i ono kako nas drugi vide. Jedna od današnjih vrijednosti jeste materijalno bogstastvo i uspjeh. Ako ste bogati i uspješni društo vas favoritizuje i vas uzima za mjerenje tuđih bogastava i uspjeha. Pošto svako od nas osjeda da mora da se dokaže pred drugima, a sam ne može nadu unutar sebe materijal ili karakteristike koje bi ga izdvajale iz okoline mu prihvadamo nametnute norme i kroz njih pokušavamo pokazati svoje vrijednosti kako svijstu tako i sebi. Ne zaboravite, svijet je naše ogledalo i ako se slika koju projektujemo iz sebe dobro uklapa u ogledalo svijeta i mi smo zadovoljni, ispunjeni, imamo samopouzdanje. Unutar spiritualnih učenja svima je jasno da je slika o sebi samo jedno stajalište kojim pokušavamo iskazati Ko mi jesmo kao ljudska bida. Ali da ta slika nije nikako naša prava i istinska stvarnost. No, umjesto da tragalac se zaputi ka direktnom spoznavanju onog što on jeste u svojoj prirodi, ili ka direktnom viđenju svojih kvaliteta koje ga krase kao Bide, on rađe prihvata ponuđene stereotipe koju su mi ponuđeni te sebe kroz njih pokušava ispoljiti i pokazati se u tom svijetlu. Kao i u materijalnom okruženju (mislim na svijet oko nas, tj. fizički svijet) mi prihvatamo ponuđene vrijednosti, imitiramo ih i pokušavamo da nas svi vide u takvom svijetlu. Ista stvar je i u spiritualnom okruženju. Ono ima svoje vrijednosti koje su naizgled drugačije od materijalnog okruženja. Ali to je samo naizgled. U stvari nema razlike u tim vrijednostima i one služe da se kroz njih potvrdimo jer mi u spiritualnost ulazimo ovakvi kakvi sada jesmo, tj. nosimo sebe sa sobom. A to sebe je građeno od slika koje imamo o sebi. Spiritualnost nam nudi nove vrijednosti što automatski znači da vrijednosti koje imamo ili koje smo gajili toliko godina moramo odbaciti i zmjeniti sa novima. Sada više ne posmatramo uticajne ličnosti i ne kopiramo

311

njihove vrijednosti ved smo se okrenuli vrijednostima koje imaju tzv. spiritualne ličnosti i pokušavamo prekopirati njihove vrijednosti te sebe sagledati kroz njih. Ono što vam želim redi da nisu vrijednosti pogrešne, ved je pogrešno ono što tim slikama želimo sakriti, a to je mehanizam straha od odbacivanja, neprihvadenost, osjedaj manje vrijednosti i slično. Slike služe da sebe ne vidimo onakvim kakvi jesmo, jer sami sebe ne možemo prihvatiti, tj. ubjeđeni smo da ne možemo jer ne odražavamo vrijednosti za koje mislimo da da su potrebe i koje nam namede okoline. S druge strane ne poznajemo sebe niti ono što jesmo, drugim riječima nalazimo se u dubokom neznanju a izlaz vidimo u onima za koje imamo dojam da znaju ko su i što su i prosto ih kopiramo i želimo da budemo kao oni. Izlaz nije u kopiranju i oponašanju, ved u hrabrom suočavanju sa slikama koje imamo o sebi i svijetu i viđenjem njihove prave vrijednosti, skidanju sa pijadestala i pronalaženju unutrašnjih vrijednosti koje imamo. Početak Rada na sebi jeste razumijevanje da mi nismo tuđa kopija i da moramo se osloboditi svih projekcija koje imamo i koje projektujemo na svijet i na sebe. No, pod uticajem sila Uma mi smo i spiritualnost okrenuli u dokazivanje i imitiranje. Jako je malo ljudi oko nas koji su spremni odbaciti slike koje imaju, a i kada smo u njihovoj blizini mi ih osjedamo i vidimo kao autoritete, ili kao ljude koji imaju neki specifičan unutrašnji magnetizam. To nije ništa specijalno, to je samo smjelost da budu što jesu bez imitiranja i stvaranja novih slika o sebi. A to je svrha sve spiritualnosti i Rada na Sebi.

Podijela - izvor nesporazuma Kao što smo rekli, potreba za dijeljenjem i dodjeljivanjem u posebne kategorije odlika je Uma koji to čini radi lakšeg snalaženja ali i radi lažnog uvjerenja da nešto razumije i potrebe za klasifikovanjem informacija. Sve oko nas je bazirano na podijeli. Od najprostijih stvari do onih najkomplikovanijih. No, osnovna podjela koju činimo jeste podjela na dobro ili loše, podijela na pozitivno i negativno a sve to u skladu sa osjedajima ugodnog i neugodnog. Sva iskustva koja imamo kao ljudi podjeljena su na ugodno i neugodno9. I u skladu 9

Prva stvar koja se kod dijeteta razvije jeste emocija. I to najprostija emocija u smislu ugodnog i neugodnog. I to je jedna od osnova dijeljenja svijeta i iskustava koja imamo.

312

sa tim nastaju ostale podjele. No i unutar njih postoji daljnje dijeljenje iskustava i samog života. Tako da mi ne možemo pričati izvan te podjele, sem u slučaju Uvida u nepodjeljenost Univerzuma koji je protivan iskustvu Uma o podjeljenosti. S razine na kojoj pokušavamo pojasniti svijet i iskustva svijeta i sebe koja imamo podjela je ono što prolazi nezapaženo. I što nam daje mogudnost da se postavimo u odnosu na nešto ispred nas, bilo to neko iskustvo koje imamo ili prosuda o svijetu i njegovoj kvaliteti. Sama podjela u sebi sadrži i moralna načela koja su osnova društvenog sistema s kojim se pokušava održati određeni stepen poštovanja tuđe slobode, iako ta sloboda ne postoji. Ona je samo još jedno ubjeđenje koje imamo. Moral je umjetna tvorevina Uma, ili preciznije rečeno skup zakona i pravila koja smo nametnuli i prihvatili u svrhu lakšeg međusobnog življenja i tolerancije. On kao prirodno svojstvo ne postoji i samim tim on je lažni dio koji smo ubacili i koji poštujemo. Pošto ljudi nisu istog shvatanja a osnova ljudskog ponašanja duboko je usađena u instinkte stovirli smo zakone koji trebaju da zaštite bilo čiji integritet u svijetu oko njega. Sama ta podjela nije problematična sve dok ne dođemo u jak sukob između unutrašnjih potreba i spoljašnjih zahtjeva. Spiritualnost je također kao i sve oko nas podložna toj podjeli, a osnova te podjele u spiritualnosti je ubjeđenje da je čovjek kakav je sada grešan, pogrešan, nesavršen i slično, te da ga treba prepravljati i ispravljati kako bi izgledao približnije idealima koje smo postavili na pijadestal. U suštini ne postoje nikakvi ideali koje morate zadovoljiti niti za kojima trebate tragati. Svi ideali su nastali iz dubokog poriva za poboljšanjem slike o sebi kako bi se bolje ukopili u neku sredinu i kako bi nas ta sredina prihvatila i cijenila. Potrebu da sliku o sebi izmjenimo nastala je na uzbjeđenju da postoji dobro i da postoji loše. Dobro je sve ono što nam je ugodno, što je ugodno okolini oko nas, što prihvada određena kategorija društva u koje želimo da se uklopimo ili krade rečeno sve ono što je određena grupa ljudi prosudila da je potrebno da svako ljudsko bide ima i kako da se ponaša. S druge strane, loše je sve ono što se ne uklapa u određenu sliku dobra, kvaliteta koje smo istakli i imenovali dobrim, sve što je protiv društvenih normi, pravila i zakona, sve što je protiv slika koje želimo da zaštitimo i istaknemo njihovu vrijednost. Iz ovog primjedujemo da su kategorije dobrog i lošeg kategorije koje su nametnuli određeni ljudi iz određenih staleža u svrhu kontrolisanja ponašanja i manipulacije sa ljudima. Sve što se ne uklapa u tu sliku koja nam je nametnuta

313

mi proglašavmo lošim i protiv toga se borimo. Sve to bi bilo u redu da nismo recimo i sukob proglasili lošim, ali mu objeručke prilazimo i prihvatamo ga kada odlučimo da određena slika ne zadovoljava kategorije dobra koje smo postavili i dali im pretjerane vrijednosti. Tako da ako borba i sukob služi podržavanju tzv. dobra onda je boraba poželjna i preporučljiva. Što sam ukazuje da su vrijednosti koje smo postavili na pijadestal podložne manipulaciji i održavanju laži. Pošto svi ljudi nisu iste razine svijesti, logično je da mora postojati neka podjela koja de ostalima omoguditi normalno funkcionisanje i zaštiti ih od ljudi koji bi taj način funkcionisanja unuštili. Tako da podjela ima svoje opravdanje na nivou Uma na kojem je i nastala. Lično nisam protiv zakona i pravila, ali sam protiv nametanja unutrašnjih i spoljašnjih vrijednosti koje se namedu čovjeku, protiv sam kategorizacije ljudskog života. Od spoljašnje podjele gora je unutrašnja i spiritualna. Spiritualnost bi trebala krasiti duboka sjedinjenost sa Bidem i svojom Prirodom, ali kada pažljivo osmotrimo, spiritualnost je postala s jedne strane okosnica unutrašnjih sukoba koji se i odražavaju na našu spoljašnjost. Značenje spiritualnosti suviše je apstraktno za definisanje, no najčešde se spiritualnost definiše definicijom da je to pitanje duha, sljeđenje određenih pravila i propisa koja su propisana od boga ili neke više realnosti. Za mene spiritualnost jeste duboki osjedaj Istinske Prirode. Ta Priroda nema nikakvih obolježja, imenovanja ili kategorizacija. Ona duboko prožima svaki aspekt čovjekovog bivanja i djelovanja, bez obzira da li je on svjestan toga ili ne. Spiritualna učenja trebaju dovesti do sjedinjenja čovjeka sa njegovom Istinskom Prirodom a ne stvaranju idealizacija, ideala, i podjela čovjeka. Ona bi trebala biti kruna ljudske evolucije. Istinska slika Spirtualnosti jeste sjedinjenost, ujedinjenost čovjekovog Uma sa njegovom Prirodom. Njeno učenje koje ona koristi da bi postigla taj cilj treba da je oslobođeno Umnog djelovanja tj. uticaja Uma. Pošto znamo da je Um dobar sluga, ali ne i gospodar takav odnos moramo imati prema njemu. Trebamo ga skinuti sa trona i postaviti tamo gdje mu je mjesto, a to je služenje Istinskom Bidu. Sve mitološke priče koje se prepričavaju i postavljaju kao istinite su u stvari prenesena značenja koja se odnose na Um. Mitologija ima predivnih priča koje nam kroz zabavni pristup pokazuje kako je došlo do odvajanja Uma, kojim sljedom i što je bit čovjeka. Ali smo ih ili odbacili ili sljepo

314

prihvatili. Ni u jednom od ta dva načina nema istinske vrijednosti niti razumjevanja. Stvorili smo masu bogova kao odgovor na pitanja na koja nismo znali dati sami odgovor, ved smo to pripisali višim silama. Jedino što se mjenjalo jeste imena bogova i njihovo značenje. Do stvarne promjene u čovjeku nije došlo, to mislim na globalnom karakteru u smislu kolektivne svijesti. Kolektivna svijest čovjeka nalazi se na jako niskom nivou što se očituje ratovima i sukobima te odvojenošdu od samog sebe i svijeta oko sebe. Sama potreba za stvaranjem zakona i pravila upravo se temelji na odvojenosti čovjeka od samog sebe. Također i potreba za svatanjem bogova, anđela i demona je potreba da sa sebe skinemo osjedaj krivice i odgovornost za ono što činimo. Čovjek koji je Cjelovit nema spoljašnje potrebe za obožavanjem idola ili služenjem ideolima i idealima. Recimo, kada ste radosni, koliko puta se sjetite omiljenog boga? Ili kada ste u dubokom zadovoljstvu, sjetite li se meditacije i spiritualnosti? Kada ste u jedinstvu sa sobom i primjedujete unutrašnju i spoljašnju ljepotu svijeta i usaglašenost sa vama samima, molite li se bogu ili kome ved? Ne. Jer sama ta stanja isključuju Um na mnogim nivoima i vi se nalazite na trenutak u unutrašnjem sjedinjenju sa svojim Bidem. Ono nema potrebe da obožava bilo šta izvan sebe, ved samo sebe doživljava kroz svijet i ljude i odnose. No, kad god ste neraspoloženi, nezadovoljni, u sukobu, odjednom se pojavi potreba za bogovima i anđelima ili za đavolima i demonima na koje svaljujete svoj osjedaj nesposobnosti i krivice. Da se mene pita, svi ti đavoli i demoni bi zaslužili mjesto u raju, jer rade vedi posao nego svi bogovi koje smo kao ljudi izmislili. Iz duboke unutrašnje podjele i odvojenosti od naše Prirode, stvorila se želja za povratkom i sjedinjenjem, što bi mogli i redi da je bio prvobitni plan ove igre koju zovemo životom. Da bi ste sebe mogli spoznati morali ste se razdvojiti od Izvora Života. To je jedini način da sebe spoznate10. Morali ste udi u iskustvo dualnosti. Da bi se desilo ispoljenje u dualnosti morali smo u sebe ugraditi aparat koji bi nam pomogao u tom iskustvo, smisliti igru koju sada igramo. Taj aparat je Um. Koliko god je on opterečavajudi i koliko god je on uzrok robstva, toliko je isto aparat koji možemo koristiti radi iskustva ali i sjecanja novih vještina, novih spoznaja, dubljih razina ispoljavanja. Stoga cijelo vrijeme vam 10

Sjetite se priče o bijeloj sobi u poglavlju: "Kako funkcioniše percepiranje stvarnosti oko nas".

315

pokušavam redi da ne bude u sukobu sa Umom. Upravo iz razloga što je njegova svrha izuzetna. No, kao što možete u praznu čašu uliti samo jednu tečnost također u nju možete uliti desetine razičitih tečnosti koje svojim mješanjem ne davaju ugodne okuse. Istu stvar smo načinili sa Umom. Unutar igre podjele spiritualni koncepti stvorili su, igrajudi se slikama koje imamo o sebi i o potrebi da budemo savršeni, koncepte koji nam više štete nego koriste. Jedan od tih koncepata je koncept savršenog, svemodnog boga. U njega smo ugradili ideje svemogudeg oca koji bi trebao da nas štiti, kazni ako nismo dobri, koji ima prohtjeve i svoje zakone, koji je ljubomoran, posesivan, ubilački nastrojen i ko zna koje sve osobine mu nismo dali. Pokušavamo zadovoljiti zamišljenog boga, s njim kontrolišemo ljude, kontrolišemo sebe. Taj bog nam je dao zakone i pravila pomodu kojih demo dodi do njega, tj. zadobiti njegovu milost. Usput nam je i dao slobodnu volju, koju je ograničio zakonima i pravilima. Opravdanje za ovakvu kontradiktornost u izmišljenom konceptu boga opravdavamo rečenicama: "on zna što je dobro za nas", "on nas poznaje i sve što radi radi da bi nama bilo dobro" i još pokoja slična nabuloza ljudskog uma. Jedna od igrarija koje smo prihvatili jeste da se on javlja samo odabranim ljudima te na taj način ojačali koncept o potrebi da mi budemo njegovi odabrani glasnici. Odmah su se tu našli pojedinci koji su nam objasnili da su oni odabrani i da oni kanališu božansku riječ te na taj način nas učinili ovisnim o njima, ali i podložnim njihovim manipulacijama. S druge strane imamo ortodoksne religiozne sisteme koji imaju potpunu kontrolu nad svojom sljedbom, koja pokušava da zadovolji sve ono što im je rečeno da je od boga, a koje ni sam bog ne bi mogao zadovoljiti, a ako smo kritični i precizni vidjedemo koliko je taj bog kontradiktoran sam sa sobom. Kako onda mi da budemo precizniji, da znamo kako da mu se uližemo? Nikako. Jer to je samo još jedna projekcija Uma i njegova igra koju igra da bi sam sebe zadovoljio. Sva pravila i zakone stvorili smo mi, prihvatili ih, trudimo se da ih ispoštujemo i sve to na kraju dobro platitli. To je vječna igra mačke i miša u kojoj mačka uvijek biva pobjednik. U pozadini tih igrica stoji naš dobri dragi Um i njegova potreba za opstankom, zadovoljstvom i modi koje se trudi zadovoljiti na bilo koji način. Slike koje imamo o sebi i svijetu dobro se uklapaju u igru sa tzv. autoritetom koji nas posmatra, koji nam sudi i slično. Jer na taj način tzv. stvarnost nam govori da naša slika koju imamo o sebi nije dobra i da je moramo poboljšati.

316

Pozadina te igre sa slikama jeste duboko nepoznavanje samog sebe i alata koji koristimo tj. Uma. Ispravan način Rada ne zahtjeva ništa od čovjeka sem volje i smjelosti da ispita sve što je prihvatio, da sve koncepte stavi pod povedalo i sagleda ih sa potrebnom distancom, ne traži vjerovanje u bogove ili plodove ljudskog uma, poštovanje izmišljenih zakona i propisa, ved od vas traži da se suočite sa svim onim što imate kao ljudska bida i da to sagledate u odnosu na svoju Unutrašnju Prirodu. S jedne strane Rad ima svoje zakone i pravila. No ti zakoni i pravila nisu smišljeni da podržavaju san i ideje Uma ved služe da čovjek njihovom upotrebom osvjesti ono što on jeste, kao i da osvjesti unutrašnje ustrojstvo sila Uma i da ih integriše u samog sebe. S druge strane zakoni i pravila se ne usvajaju dok se ne razumije njihova potreba i ono što oni zahtjevaju. Osnovni zakon u Radu jeste biti Svjestan i Pažljiv. Sve ostalo je nadogradnja na taj zakon. Jedino uz pomod svjesnosti i pažnje možemo uvjeriti se u ono što Rad govori i potvrditi ili odbaciti informacije koje dobijamo u Radu na Sebi. Ideja Rada, o kojem de biti riječi kasnije, jeste da smo mi u zatvoru Uma. Da bi spoznali našu prirodu moramo se osloboditi gravitacionog uticaja Uma i njegovih mehanizama te unutrašnje podjeljenosti koja se reflektira na našu spoljašnju stvarnost. Znači, neki od ciljeva Rada su sjedinjenje sa sobom ili integracija u jedinstvenu Ja Svijest, oslobođenje od mehaničnosti i njene kontrole nad našim životom, kristalizacija Ja Svijesti koja je nosioc Rada na Sebi, sagledavanje prirode Uma i rad na njemu te integracija samog Uma i stjecanje Cjelovitosti nas kao Bida.

317

San u Snu Činjenice se nikada međusobno ne sukobljavaju, a tvoj život i svijet ispunjeni su proturiječjem. Proturječje je obilježje lažnog. Stvarnost nikad ne proturiječi sama sebi. - Nisargadatta Maharaja-

318

Postoje četri stanja svijesti po skoro svim učenjima. Fizička budnost ili stanje svijesti kada smo naizgled aktivni, činimo, hodamo, družimo se. San kada fizički spavamo. Duboki san, san bez snova u kojem nemamo nikakve informacije, sem kada se probudimo i znamo da smo duboko spavali. I postoji četvrto stanje koje hindusi zovu Turiya11, to je stanje transcedencije, stanje potpune Svjesnosti. Čovjek spava dubokim snom. Cijela stvarnost i svijet oko njega služi da mu taj san pojača i da njega u njemu učvrsti. Pored samo fizičkog sna, postiji drugi, mnogo opasniji, san iz kojeg je buđenje jako teško, jer nema ko da nas probudi. Svi oko nas spavaju zajedno sa nama, i taj san smo proglasili budnošdu. Sve do onog trenutka kada svjesno i jasno ne shvatimo da je fizička budnost samo jedan oblik sna, teško da demo modi išta učiniti po pitanju Oslobođenja. Oslobođenje nije još jedan san, ved je stanje potpune Svjesnosti o Istinskom Sopstvu, a ne lažne predstave, ideje i ideali koje smo prihvatili kao objašnjenja i koje služe boljem i sigurnijem snu. No, ne bih puno pogrešio da čovjek ne samo da spava i da sanja na javi, ved da je njegov sam samo još jedan san u snu u kojem se nalazi. A postade vam jasno i zašto. Rekao sam da sve oko nas služi izgrađivanju slike o sebi, te boljem snu. Spiritualnost nije ništa bolja od tzv. materijalnosti. Jer je i ona svojevstan san u snu koji je mnogo opasniji od sna koji sanjaju ljudi orijentisani ka materijalnom. Možda se pitate zašto? Spiritualnost bi trebala djelovati na nas i razbuđivati nas. Ali kada malo bolje pogledamo, imamo masu ideja i ideologija koje služe opravdanju i skrivanju iza različitih naziva i ideja koje su nam prezentovane a mi smo ih uzeli bez imalo razumijevanja, te njima štitimo i gradimo nove slike o sebi. Ovo poglavlje sam imao namjeru pojasniti masu tih izraza koje koristimo i koje smo prihvatili zdravo za gotovo, bez pravog razumijevanja i njihovog značenja. Duhovnost prosto obiluje njima. Kada smo ušli u spiritualne vode, naš mentalni sklop bio je zapljusnut idejama i nazivima tako da se kritička svijest prosto isključila pod novim objašnjenjima koja smo dobijali i koja smo prihvatali. Ta smo objašnjenja prihvatili bez pravog razumijevanja, ubacili u naš život često ih koristedi a ne preipitujudi njihovo pravo značenje, jer smo tzv. značenja dobili od autoriteta u koja vjerujemo ili smo vjerovali. 11

Turiya ili u prevodu: Četvrto. Stanje čiste svijesti, iza misli i emocija, iza dualnosti. Stanje Apsoluta.

319

Ideja na kojoj se bazira novo imenovanje stanja svijesti, zakona, pravila i uopšte funkcionisanja bazira se na Preciznom jeziku, još jednom od učenja koje je izašlo iz Ezoteričnih krugova. No, pitanje je zašto je ono potrebno? Riječi koje koristimo toliko su se udomačile u našem mentalnom sklopu i tumačenju svijeta da više ni ne obadamo pažnju na njihovo krivo interpretiranje i značenje. Svako od nas koristi riječi prožete svojim filterima i prirodno se zbiva da jedni druge ne razumijemo. I sami znate kolik je ponekad potrebno objašnjenja i pojašnjenja da se razumijete s nekim čak i onda kada zastupate isto mišljenje. Ideja Preciznog jezika je nastala iz potrebe da se stvari i pojave ponovo imenuju, ali tako da imenovano znači upravo to što se imenovalo i ništa više. Kao što učimo jezik koji koristimo ili neki od stranih jezika, tako moramo naučiti i Precizan jezik i značenja koja on ima. Pomodu njega i njegovog učenja ispravljamo percepciju i jasnije prenosimo ono što doživljavamo drugim ljudima unutar grupe s kojom radimo i to mu je jedna od svrha. No, da bi se on naučio, čovjek mora pristupiti intezivnom Radu na sebi i ispravljanju pogrešne percepcije pod budnim okom Majstora i ostalih članova grupe.

Uzrok i Posljedica - Akcija i Reakcija Sve ima svoj uzrok i svoju posljedicu. Svaka misao, riječ i djelo jedno drugo isprepledu u igri uzroka i posljedice, akcije i reakcije. Niko nije oslobođen tog djelovanja sve dok postoji Ja Svijest, osjedaj za pojedinačno, odvojeno postojanje. Sam taj zakon akcije i rekacije često puta nam je predstavljen u negativnom kontekstu, kao neka vrsta vječne kazne. Um je sklon manipulaciji kada je riječ o ovom zakonu, tako da kroz povjest spiritualnosti vidimo dosta pokušaja, ali i uspjeha, u manipulaciji sa ovim pojmom. Mogao bih redi da su mnogo spiritualne škole umnogome manipulisale ovim pojmom, te na taj način ljude koji su i ovako bili zarobljeni nerazumijevanjem i neznanjem dodatno opteretili i zarobili. Karma12 nije nikakvo strašilo, kako nam se ponekad predstavlja i pokušava prezentovati naša opteredenost karmičkim djelovanjem. Tako da 12

Karma - u bukvalnom prijevodu znači "djelovanje" ili "djelo". Inače se prevodi kao zakon akcije i rekacije ili uzroka i posljedice.

320

mnogi ovaj zakon shvataju kao zakon pladanja dugova koje smo napravili mislima, riječima i djelom. No, sama Karma mnogo je dublja i ima dublje značenje od onoga koje demo nadi u svakoj duhovnoj knjizi i čuti na svakom predavanju. U biti, Karmu dijele na dobru i lošu iako je to podjela svojstvena umu na matrici ugodnog i neugodnog. Dobra karma je ono što nam kao dug donosi dobre osobine, dobre događaje i slično a temelji se na dobrom djelovanju, mislima, emocijama i riječima, dok je loša karma posljedica negativnih misli, emocija, riječi i djela i donosi sa sobom negativne posljedice, tj. posljedice patnje. Unutar spiritualnosti je predstavljeno da su uzroci dobre Karme u okretanju Uma ka bogu, ka spiritualnosti, poštivanju moralnih obaveza, zakona i posljedica, dok su uzroci loše Karme uvijek temeljni na odvajanju od boga, od spiritualnosti od činjenja, govorenja, mišljenja loših stvari temeljnih na nemoralnosti i slično. Nije li vam ponekad dosta ovih riječi koje vam stalno prodavaju kao najviša spiritualna učenja? Meni lično jeste. Svaka misao, riječ i djelo direktno utiče na stvarnost. Stvarnost je odraz našeg djelovanja bilo na mentalu, astralu (emociji, energiji) i fizičkoj ravni. U tom smislu, Karma nije ni dobra ni loša, to je prosto reakcija na ono što činimo u bilo kom smislu. Naravno da demo se opedi na vatri ako neoprezno gurnemo ruku u nju. To niko ne osporava, ali to nije sve. To je samo djelid igre. Sve oko nas je djelovanje Zakona Akcije i Reakcije. No to djelovanje počinje malo dublje, u uzročnom tijelu, sa Samskarama13. Samskare su utisci koje skupljamo tokom života u svakom momentu. Drugim riječima mi smo izoženi u svakom trenutku kroz našu percepciju svijeta i na samih utiscima koje naš Um prima i memoriše. Ti utisci se grupišu u grupe i direktno djeluju na našu percepciju i življenje. Što na kraju dovodi do određenog mišljenja, stava, ubjeđenja koja zastupamo iako ako demo pokušati da nađemo uzrok takvog stava, nedemo uspjeti u tome u vedini slučajeva. Iz takvih utisaka koje imamo o svijetu i o sebi počinje djelovati zakon akcije i rekacije. Za taj Zakon nije uopšte bitno da li smo mi svjesni njega ili ne. Kao što je slučaj sa gravitacijom isti slučaj je i sa Karmom. Gravitaciju ne interesuje da li ste vi kandidat za papu ili predsjednik neke države ili veliki duhovnik. Kada padnete sa 12 kata, zakon gravitacije vas direktno vuče ka zemlji. Isti slučaj je i sa Zakonom Akcije i Reakcije. Svaka Akcija ima svoju Reakciju, sa dodatkom da i svaka Reakcija u jednom momentu 13

Samskare su utisci koje skupljamo tokom ţivota putem percepcije.

321

postaje Akcija druge Reakcije i tako u nizu i sljedu kojeg se jako teško osloboditi. Sama težnja da se oslobodimo Karme jeste također Karma, stoga što god da Um smisli kao način izvlačenja od uticaja tog Zakona, to je ved uticaj Karme i početak skupljanja nove Karme. Zamislite kada biste proglasili izdisaj lošom karmom a udisaj dobrom. I onda vam Um sugerisao da se morate riješiti loše karme, što bi se desilo? Sama akcija s kojom bi pokušali riješiti se loše karme ili ti izdisaja rezultirala bi sa reakcijom, koja bi u jednom momentu postala nova akcija i rezultirala novom rekacijom i tako u krug. S druge strane ako akcijom smatramo udisaj, rekacija je izdisaj. Ali je izdisaj u isto vrijeme i akcija za udisaj koji tada postaje reakcija izdisaja. To je vječni krug. Sličan slučaj je sa svim našim djelovanjem, bilo ono svjesno ili nesvjesno. Mental, astral i fizičko je pod direktnim uticajem Samskara, što de reči da određene misli su reakcija Samskare, što dalje rezulitira reakcijom astrala na akciju mentala, te reakciju fizičkog na akciju astrala. No, tu nije kraj. Kao što sam rekao svaka akcija je u isto vrijeme i rekacija i obrnuto. Svaka reakcija mentala, astrala i fizičkog je u isto vrijeme i akcija. Tako da dobijamo sljedede: fizičko postaje akcija za astral koji postaje reakcija na fizičko djelovanje a akcija za mental koji je reakcija na astral i tako do Samskara. Nemojte stedi dojam da mora idi ovim redosljedom. U biti nema redosljeda bilo šta može biti akcija i reakcija. Redosljed je samo potreban da bi bolje mogli shvatiti ovu ideju i ovaj Zakon Akcije i Reakcije. Ako su utisci koje ste primali životom orijentisani ka osjedaju krivnje vi dete žudjeti za tzv. oproštajem, razriješenjem osjedaja krivice koji imate. No, on je duboko zakopan u Samskarama kao grupa utisaka koje ste percepirali življenjem i koji se osnažuje daljnjim utiscima koje primate daljnjim djelovanjem u skladu akcije i reakcije. Primjera radi: od malena su vam nabacivali osjedaj krivice koji je prerastao u utisak koji ste redovno primali i on se grupisao u grupu utisaka koje sada imate i rezultiraju mislima, emocijom i fizičkom stvarnošdu. U isto vrijeme ti utisci su djelovali tako da vi na ostalim nivoima ulazite u djelovanje akcije i reakcije. Imate jak osjedaj krivnje kroz sve aspekte svog života koji se manifestuju u mislima kao stalne misli o krivici, o pokušaju da sve učinite tako da su svi zadovoljni, da ste uvijek ispravni i slično. U isto vrijeme taj osjedaj krivnje djeluje i na emociju kao i na misao, i vi osjedate emociju krivnje, srama, ulazite u nipodaštavanje samog sebe i pridavanja značaja, što rezultira fizičkom

322

stvarnošdu. Tj. vi stalno naledete na ljude koji vas optužuju za nešto stalno vam nabacujudi osjedaj niže vrijednosti i krivice, što vas u povratku ponovo gura u pojačanu emotivno - mentalnu reakciju što rezultira novim Samskarama. Kao što vidite na ovom jednostavnom primjeru, jako je teško osloboditi se utisaka i Zakona Akcije i Reakcije. Recimo dalje, zaključite kako de vam duhovnost pomodi u borbi sa osjedajem krivice koji imate, slušate propovjedi o potrebi da tražite oprost, da vjerujete u svemogudeg boga, da sljedite niz pravila ponašanja i zakone i propise koji su dati kako bi se vi orijentisali ka spiritualnom životu i krenuli putem evolucije ili putem vjerovanja, ili čega ved, ka bogu. Pristupite nekom spiritualnom radu i krenete intezivno da radite da bi se oslobodili tog osjedaja krivnje koji vas proganja svakog dana. Prvo, vi ste ušli u taj rad zbog osjedaja krivnje koji imate. Drugo, vama je motivacija krivnja. Trede, kroz cijeli rad dete biti oteredeni osjedajem krivnje koji osjedate i stalno dete biti na oprezu, stalno dete tražiti oproštaj, stalno dete radititi meditacije, pranajame ili šta sve ne s ojedajem krivnje u pozadini. Što mislite, što dete s tim dobiti? Samo više krivnje, i ništa drugo. Sve i jedan postupak koji ste učinili bio je motivisan osjedajem krivnje, kako onda da vas bilo šta od toga što radite oslobodi tog istog osjedaja krivnje? Zakon Akcije i Reakcije ne djeluje samo na spoljašnju stvarnost, ved i na vašu unutrašnju stvarnost. U svakom momentu vi ste pod tim zakonom, i bidete sve dok se ne Oslobodite i na kraju ne odete iz ove ravni. Cijeli univerzum prožet je tim Zakonom. Mislite da bog nije previše zauzet da bi stalno sjedio na nekom drvetu i gledao što potajno radite? Smiješna ideja. Ali zato je naš mili i dragi bog bio jako pametno mamino dijete. I on je smislio Zakon Akcije i Reakcije. Šalu na stranu. Zakon djeluje u slučaju Uma i on je ono što na neki način i održava Um, dok Um u povratku osnažuje taj isti Zakon. Sve je uvezano, nema ostrva u prirodi Apsoluta. Nemojte misliti da je bilo šta izdvojeno iz opde Svijesti. No, na Zakon Akcije i Reakcije može se uticati. Ali to ne znači da dete se njega osloboditi. Dapače, on de i dalje djelovati na vas, jer i kada svjesno krenete mjenjati svoju unutrašnju i spoljašnju stvarnost i to je Akcija i Reakcija. Ali imate slobodu da ga mjenjate, ali nemate slobodu od njega. U ovu ideju ideja Slobodne Volje pada u vodu. Mi ne možemo redi da nemamo Slobodnu

323

Volju, ali ideja Slobodne Volje je mnogo drugačija od one koju mi imamo. Može li čovjek koji je proizvod Zakna Akcije i Reakcije imati slobodnu volju, i gdje? Može, ali u skladu sa Zakonom Karme. Samo čovjek koji se Oslobodio, tj. koji je doživio Samospoznaju ima Slobodnu Volju, to je potencijal, ne i nasljedstvo koje imamo. No, naš Um nas je ubjedio uz pomod autoriteta i učenja koja su prihvadena kroz nerazumijevanje da mi imamo sve što poželimo i s tim se ubjeđujemo svaki dan. Iako nam život redovno pokazuje da mi nemamo praktički ništa. Ako vas ne uhvati osjedaj beznađa nismo ništa napravili. Vjerujte, nije mi cilj da vas lažem i ubjeđujem u drugačije od onoga što vam spiritualnost servira. Dapače, cilj mi je da vam dam informacije koje možete praktično iskoristiti. Hajde da priđemo ovom Zakonu i sa drugačijeg stanovišta i drugačijih uglova kako bi ga u potpunosti razumjeli. Zamislimo da imamo slobodnu volju. Da sada ispred nas dođe neko bide, iz ko zna koje dimenzije i kaže nam: "Dragi moj, evo ti slobodna volja." Što možemo učiniti, objektivno? Svašta vam pada na pamet, jel tako? Objektivno gledajudi, ne može vam pasti na pamet ništa što ved ne znate, što niste iskusili u bilo kojem obliku pozitivnom ili negativnom. Znači, mi možemo koristiti Slobodnu Volju samo u onom što poznajemo, što smo na neki način doživjeli, proživjeli, što nam naši mentalni i emotivni procesi dozvoljavaju, tj. ono što mentalno i emotivno poznajemo. Ništa više. Jeli to onda Slobodna Volja? Ili smo ponovo upali u krug Samskare i Karme? Vidite koliko je kompleksno. Jeli vam palo na pamet da kada ste promislili sve mogudnosti koje dobijate s tom Slobodnom Voljom da ne poželite ništa? Sumnjam. Jer aparat Uma tako djeluje. Moramo si jednom priznati. Mi prosto ne možemo imati Slobodnu Volju. Mi ne znamo kako to izgleda, jel tako? Mi poznajemo samo ovisnost. Ne i slobodu od nje. Svi smo poželjeli nešto što duboko u sebi želimo, ali to je rekacija na ono što ne želimo. Ako smo pomislili da se oslobodimo osjedaja krivice, to je reakcija na taj osjedaj, nije i Slobodna Volja. Ako smo poželjeli bilo šta, i sada objektivno to pogledali to je samo jedna Reakcija koja je Akcija za sljededu Reakciju. Ko onda može imati Slobodnu Volju?

324

Samo čovjek koji je oslobođen uticaja Akcije i Reakcije. A taj neko je onaj koji je spoznao svoju Istinsku Prirodu, s tim da ni on sam ne može u potpunosti biti oslobođen Zakona Akcije i Reakcije, sve dok postoji Um koji koristi. Ali on je Oslobođen unutar sebe od djelovanja Zakona Akcije i Reakcije. Zbunjujude, jel tako? Što to znači? Malo prije sam rekao da je slobodan od Zakona a sada kažem da nije. Il sam se zeznuo ili je riječ o nečem sasvim drugom.

Slobodna Volja i Zakon Karme Kao što na nas djeluje Akcija i Reakcija na način kako sam objasnio, tako na nas djeluje još masa sila koje ni ne primjedujemo ili smo im dali neka obilježja i smatramo ih korisnima. Zakon Karme djeluje iako ga mi ne primjedujemo niti znamo kako djeluje i takav je sludaj i sa svim silama oko nas. Mi smo zauzeti tumačenjem svijeta i reakcijom na njega, a sama ta reakcija na svijet oko nas je svojevrsna akcija svijeta na nas. To je produženo objašnjenje da je svijet naše ogledalo i da smo mi također refleksija ili ogledalo svijeta. Pomodu Zakona Karme to možete vidjeti i sami i djelomično uticati na izbor refleksije. Kao što znate ne možete promjeniti svijet, ali možete promjeniti svoju percepciju, zatim reakciju i dovesti do toga da ta reakcija bude akcija za svijet oko vas. Na taj način direktno utičete na Zakon Karme, naravno u jednom određenom nivou. Zakon Karme koji djeluje na nas nije samo naš u potpunosti, ved smo s njim usklađeni sa Zakonom Karme i svijeta oko nas. Prijatelji, porodica, radni kolektiv, grad, država, kontinent, cijela planeta, sunčev sistem, galaksija u kojoj se nalazimo, itd. sve ima svoje Zakone Karme koji djeluju na njih i mi smo usklađeni sa njima. Oslobođenje bi bilo brzo i jednostavno da na nas ne djeluju sile za koje ni ne znamo. Mislite li da je Astrologija smišljena kao zabava? Kao igrica za neobavezno čavrljanje uz kafu? Ne. Njena svrha je mnogo dublja, ali ono što se od Astrologije napravilo ne liči više na ono što je bilo u početku. Pošto smo mi "stanovnici" Sunčevog sistema, nalazimo se pod zakonom djelovanja planeta i samog sunca. Astrologija je prvobitno služila proučavanju djelovanja planeta i samog Sunca na ljude i sav

325

život na planeti. To je bio njen cilj. No, kao i vedina Ezoteričnih učenja, data su čovjeku. Mislite li da su ona data tako da nije bilo poznato da de se ona izmjeniti i dobiti sasvim drugi karakter? Ne. To je bilo jasno poznato, ali učenje je pušteno u javnost s ciljem njegovog održavanja, kao što je slučaj i sa Tarotom koji je pušten među ljude i prilagođen tzv. kartaškoj igri. Kada znate ključeve tzv. "tajnih znanja" onda naučite kako da koristite ono što vam se nalazi ispred nosa. Znanje se nalazi oko vas cijelo vrijeme, samo ga niko ne percepira jer nije podešen na frekvencije u kojima to Znanje obitava. No na ovo du se vratiti još kasnije, tako da se sada ne zadržavam na tumačenju ovog što sam ovdje rekao. Kako bi mogli definisati slobodnu volju? Jeste li se ikada zapitali, što to tačno znači imati slobodnu volju? Kao i sve definicije unutar spiritualnih učenja i slobodnu volju ne možemo definisati nekom jednostavnom rečenicom tako da svi znamo što to znači. Taj pokušaj definisanja je put u duboko neznanje i samo je jedno od uticaja mehaničkih sila na naš Um. No, Slobodna Volja bi se mogla ovako definisati: Oslobođenost Ja Svijesti od uticaja unutrašnjih i spoljašnjih mehaničkih sila. Ali kao što znamo Ja Svijest je duboko poistovjedena sa reakcijama koje Um ima pod djelovanjem tih mehaničkih sila, kako onda ona može biti Oslobođena? Osjetiti Istinsku Ja Svijest značilo bi da ste na korak od finalnog Oslobođenja. Ja Svijest je nije stanje Probuđenja, ali ona je naš, ljudski uzorak, drugim riječima ona je uzročnik svijeta unutar nas i svjedodenja svijetu oko nas. Mogao bih redi da je Ja Svijest ispoljenje Apsoluta kroz svjedodenje u vidu unutrašnjeg Svjedoka. Vi niste ni Svjedok, ali je Svjedok najbliži opis onom što vi Jeste. Tek kada se svjedok oslobodi opne koja ga "okružuje", prividne granice, to je finalni ulazak u stanje Probuđenja. Mehanika slika koje djeluju na nas još se zna zvati kao Gravitacioni uticaj. Gravitacioni uticaji su uticaji Evolutivnih sila14 koji nas vuku ka "dole", u smislu opteredenja Ja Svijesti. Gravitacioni uticaji su svi uticaji koji utiču na Um u globalu sa ciljem vezivanja Ja Svijesti sa objektom, ili djelovanjem, mišlju i emocijom. Primjera radi: negativne emocije, rekacije na djelovanja oko nas, 14

Evolutivne sile su sile koje nastaju djelovanjem Apsoluta KA kreaciji. Ili drugim riječima sile koje uzrokuju kreiranje Univerzuma i idu od Apsoluta do finalne kreacije.

326

mržnja, ljutnja, negativne reakcije ljudi na nas, svađe, osjedaji koji uzrokuju patnju, tugu, bijes i slično, sve to ide pod Gravitacione uticaje. Ovo su samo djelidi koje sam opisao s ciljem da razumijete što je to gravitacioni uticaj i koliko nas oni optereduju. Svako od nas ima svoje gravitacione uticaje. Iako ima masa njih zajednička svima nama, tako i svako od nas ima neke svoje gravitacione uticaje koji djeluju samo na njega. Recimo, za vas de možda svađa biti gravitacion uticaj, za mene ne. Ili druženje sa ljudima koji su opteredeni svojim izgledom za mene može biti gravitacioni uticaj, a za vas ne, jer vas to podiže i čini vas radosnijim i zadovoljnijim. S druge strane, kao što imamo Gravitacione uticaje, postoje i Levitacioni uticaji. Levitacioni uticaji su uticaji sila koji nas vuku ka "gore" ili drugim riječima ka osjedaji koji nas podižu, podižudi nam raspoloženje, dajudi pozitivnu motivaciju i slično. Levitacioni uticaji su: dobra i pozitivna raspoloženja i emocije koje nas čine da se osjedamo "lakim" kao da levitiramo, uticaji pozitivnim misli i djela koji nam daju pozitivnu vibraciju i motivaciju utičudi tako da imamo "volje" da radimo, živimo, da se družimo sa ljudima. Još neki primjeri Levitacionih uticaja su: ljubav, radost, dobro raspoloženje, ljudi koji nas ispunjavaju i čine nas kreativnim, dobra muzika, priroda oko nas i slično. Namede se zaključak da je za spiritualni rad potrebno povedanje Levitacionih uticaja i smanjivanje Gravitacionih. No, iako je bolje povedati Levitacione uticaje, u zavisnosti od vašeg motiva s kojim ste ušli u ono što se zove Rad na Sebi, trebate se na kraju osloboditi svih uticaja. To je cilj Rada na Sebi i Spiritualnosti. No, sve dok se ne Oslobodite, nastojte da imate više Levitacionih uticaja nego Gravitacionih. No, iako dete uspjeti u tome da skupite više Levitacionih utisaka to ne znači da dete zadobiti više Slobodne Volje. Do sada ste trebali shvatiti da imati takvo što kao što je Slobodna Volja nije prosto se ufurati i redi: "Ljudi imaju slobodnu volju" ili "ja imam slobodnu volju". Upravo zato što ljudi misle da sve imaju, nemaju ništa, a spiritualnost i njena kriva interpretacija upravo je zato najgori zatvor u koji možete upasti, jer vas ubjeđuje da nešto imate, a zapravo ste praznih ruku. A to je jedna od igara Evolutivnih Sila. No, dobro, što onda imamo, ako nemamo Slobodnu Volju? Najbolje je redi, nemamo ništa. Ali i to bi bila laž. Imamo Slobodu Izbora. Koju, naravno, moramo naučiti koristiti, i ona je početak rada koji vas može dovesti do Slobodne Volje.

327

Da bi čovjek imao Slobodnu Volju on mora da se oslobodi unutrašnjih i vanjskih sila koje djeluju na njega, ali sve dok se nije oslobodio uticaja tih sila, on može naučiti kako da izabira. Ali ni to nije lak posao. U svari u "borbi" ZA sebe, nema lakog posla. Lak posao se nalazi u ubjeđivanju sebe da nešto imamo što nemamo. Ufuravanju da smo ono što nismo. Unutar Rada na Sebi i istinske Spiritualnosti nema ufuravanja u nešto čega nema, niti ubjeđivanja da smo nešto što nismo. Vjerujte, 90% ljudi koji su unutar spiritualnosti u Radu na Sebi ne bi izdržali nekoliko dana. U njemu nema milosti prema djelovanju Uma i sila unutar njega. A o ideji o tzv. Slobodnoj Volji nema ni riječi. No, nastavimo mi dalje o Slobodnoj Volji i Slobodnom izboru. Slododu izbora imamo unutar djelovanja sila na nas, ali samo onda kada smo ostvarili jednu određenu unutrašnju oslobođenost od reakcija. Kada se oslobodimo reakcija na određene podražaje, na svijet oko nas, na unutrašnje pritiske tada možemo redi da smo, shodno odnosu oslobođenosti od reakcije, zadobili jedan nivo Slobode Izbora koji nije ovisan o reakcijama i podržajima oko i unutar nas. Primjera radi: ako ste proveli život u osjedaju krivnje vi nemate nikakvu slobodu od uticaja osjedaja krivice na vas. Tek kada shvatite i razumijete mehanizam djelovanja tog osjedaja tada ste krenuli da nešto radite po tom pitanju. I to je pvri korak. Znači, prvo morate razumjeti sile koje djeluju na vas i znati kako one djeluju i zašto, tek tada dobijate mogudnost da nešto učinite po tom pitanju. Ne prije toga. Ljudi vole redi: "pola posla je odrađeno". Mogu potvrditi tako nešto sa velikim "ali". Što znači da ako ne krenete da to upotrebljavate u svakodnevnom životu nedete ništa napraviti. Biti spiritualan u ašramu a idiot u svakodnevnom život govori da ste doboko zagrizli u samoubjeđenje. Znam masu cjenjenih intelektualaca15 koji važe za veoma pametne ljude u mnogim oblastima, ali u životu su obični idioti. Poznavao sam jednog i s njim nekoliko puta popio kafu. I jednom prilikom smo se zadesili na semaforu juredi zeleno svjetlo za pješake. U trenutku kada smo bili nasred pješaškog prelaza na semaforu se pojavilo crveno svjetlo. Svi oko nas i ja zajedno s njima smo požurili na drugu stranu. Moj dragi poznanik je zastao iza mene, zbunjen i okrenuo se te se vratio na stranu ceste odakle smo krenuli. Prosto nisam mogao vjerovati. Kasnije sam ga u priči pitao zašto je to učinio? On, prosto, nije znao odgovor. Samo je rekekao "ne znam". Sav njegov intelekt u situacijama koje zahtjevaju čistu reakciju nestane. Ono što bi svako znao učiniti prostim odabirom, one se izgubi. Znam još mnoštvo sličnih slučajeva 15

Otpad inteligencije

328

pošto je posao koji radim godinama vezan za saradnju sa raznim tipovima ličnosti, tako da svaki dan mogu da se uvjerim da su intelekt i inteligencija dva razičita pojma i da je intelekt samo otpad inteligencije i ništa više. Da bi Sloboda Izbora postojala mora postojati Čovjek koji je slobodan od uticaja mehaničkih sila. Pojava Čovjeka u Radu na Sebi zove se Kristalizacija Ja ili Ja Svijesti. No, slika nije ni približno tako fina kako se možda čini, i njeno pojašnjenje bi bilo jako dugo i teško, da ne kažem mučno, ali i to neko mora učiniti. S tom razlikom da svaka krajnost ima i svoju suprotnu stranu. Mnogo je zakona koji djeluju za koje ne znamo ako nismo svjesni. Kada pričam o Kristalizaciji JA moramo biti svjesni da postoji i njena suprotnost, a to je Pogrešna Kristalizacija16. Tu aktivnu ulogu imaju ispravni Motivi17. A o tome du malo kasnije. Kada se uticaj unutrašnjih mehaničkih sila smanji tada možemo imati Slobodu Izbora na unutrašnjem nivou. To znači, kada svjesnošdu i pažnjom osvjetismo neki mehanizam Uma ili Ličnosti tipa, ljutnja, i razumijemo njegovo djelovanje uticaj ljutnje na našu reakciju se smanjuje. Drugim riječima, kada spoljašnje sile djeluju na nas kroz neki odnos sa ljudima i unutar nas izaizivaju rekacije u smislu ljutnje ili pravedničkog bijesa ili neke slične reakcije, mi smo pod uticajem i spoljašnjih i unutrašnjih sila. Spoljašnja sila u vidu akcije nekog u odnosu na nas reakcijom aktivira Unutrašnje sile koje stvaraju reakciju u vidu ljutnje ili bijesa. Tamo da mi nemamo izbor u djelovanju. Izbor na unutrašnjem nivou sila dobijamo onog trenutka kada smo osvjestili rekaciju ljutnje i doveli je pod kontrolu Kristalizovanog Ja. Tada akcija spoljašnjih sila ne djeluje tako da u nama stvara mehaničku reakciju na koju smo navikli i smatramo je normalnom, ved je zbog pojačane prisutnosti Svjedoka osvještavamo i ne dozvoljavamo da ona iz nas izlazi van. Drugim riječima mi kontrolišemo daljnje ispoljenje unutrašnjih sila na spoljašnje sile i tako ne ulazimo u krug nesvjesnog djelovanja. Ljutnju ne projektujemo na okolinu i druge spašavamo od uticaja tj. naše reakcije u vidu akcije prema njima. Zanimljivo je koliko se u zadnje vrijem pojavilo ljudi koji proučavaju razna učenja i teorije zavjere i koliko su postali ovisni o tzv. idejama OPD i OPS18 nemajudi pojma kako to djeluje i što je to u stvari. Vi ne možete biti 16

Pogrešna kristalizacija temelji se na pogrešnim motivima i ciljevima Rada na Sebi i Spiritualnog rada.

17

Motivi su "pogonsko gorivo" koji djeluju unutar nas čineći da idemo ka odreĎenom cilju.

18

OPS - orijentisan prema sebi; OPD - orijentisan prema drugima

329

orijentisani prema drugim sve dok niste integrisali sebe. Tako da je to još jedna ideja koja je došla iz Ezoteričnih krugova i ušla u međudjelovanje spoljašnjih i unutrašnjih mehaničkih sila koje su je iskrivile i dale drugačije značenje od onoga koje ono stvarno ima. Kada ste doveli pod kontrolu ljutnju ili negativne emocije u vama tada dobijate mogudnost da sprečite međudjelovanje tj. da djelujte na okolinu i druge ljude oko vas u smislu uvlačenja njih u daljni krug reakcija i akcija. No, posao nije ni približno gotov. Da bi ste do kraja uspjeli riješiti se ljutnje u vama, morate raditi na njoj. Znači morate krenuti raditi na Emocijama i integrisati ih u Ja Svijest. A taj posao niko sem vas ne može učiniti. Džaba vam sve mantre i tehnike ako ne možete da se suočite sa svojim najdubljim emocijama i njihovim uzrocima. Tek kada ste se suočili sa ljutnjoj i integrisali je tada imate mogudnost Slobodnog Izbora u potpunosti kada je riječ o reakciji ljutnje. Kada sljededi put situacija ili ljudi vas uvrede ili nasekiraju, nedete reagovati ved dete imati mogučnost izbora koju prije niste imali. Tj. modi dete odlučiti da li situacija zahtjeva vašu reakciju kako biste spriječili daljnje pritiske okoline, ljudi i situacija ili možte da se okrenete na drugu stranu i uopšte ne obradate pažnju na to što se dogodilo. To je primjer Slobode Izbora koju dobijate u stepenu svoje osvještenosti. O Slobodnoj Volju unutar ovog primjera teško je pričati, jer Slobodna Volja dijeluje na mnogo dubljem nivou od Slobode izbora. Slobodna volja je povezana sa Ja Sviješdu kao sredstvom svjesnog ispoljavanja u ovom realnosti i Istinskom Prirodom, te Namjerom koja je u biti ono što usmjerava Slobodna Volja. No, nije na odmet redi da imati Slobodnu Volju mogude je imati onda kada smo oslobođeni spoljašnjih i unutrašnjih mehaničkih sila Evolucije. Tek tada možemo ispoljiti Slobodnu Volju, ali takvo nešto teško da iko od zna kako izgleda u čistom obliku. Takav Čovjek direktno mjenja Stvarnost prostom Namjerom, bila ona Unutrašnja ili Spoljašnja.

Djelovanje ili Činjenje Nezaobilazno i vezano za gornju temu jeste mogudnost činjenja ili djelovanja bilo na unutrašnjem ili spoljašnjem faktoru. Djelovanje je usko

330

povezano sa Slobodom Izbora i Slobodnom Voljom, i obično se misli da mi kao ljudi imamo i Slobodu Djelovanja, tj. činjenja. Očigledano je iz dosadašnjih tekstova da je i ovo upitno, i da bi se moglo uzduž i popreko dotaknuti ove teme, i da je nikad do kraja ne obradimo, samo da spomenemo neke dijelove koji su očigledni, te da steknemo drugačiju perspektivu i mogudnost njene upotrebe u svakodnevnom životu. Do sada ste sigurno ved shvatili da za mene nema razlike između materije i duha. Jer oboje su isprepleteni silama i masom zakona i jedno drugo nadopunjuju. Te Unutrašnja (što bi rekli neki, duhovna) stvarnost se oslikava na Spoljašnju (tj. materijalnu) stvarnost, kao i obrnuto. Primitivni oblici religija i spiritualnosti me ne interesuju, ali shvatam ako neko ima potrebu za njima, ja za to nemam vremena, i pišem onima koji stvarno hode da shvate način djelovanja čovjeka i sila oko njega te da to iskoristi za svoj Unutrašnji i Spoljašnji razvoj. Koliko i za vas koji čitate, tako i za mene koji pišem, uvijek se otkrivaju neke nove "tajne" i njihovo sagledavanje kroz pisanje iz nekih drugih uglova dok pokušavam ono što znam izbaciti na papir. Tako da je korist obostrana. Mi morao naučiti kako živjeti Sebi u Korist, a ne Sebi na Štetu19. I što to praktično znači. Rad na sebi je Živjeti Sebi u korist a ne Sebi na Štetu, od čega i naša okolina ima samo koristi, ne štete. Kao i svi oko mene i ja sam bio ubjeđen da sam imao mogudnost činjenja ili delanja. Kada sam ušao u Rad20 uvjerio sam se da nisam u pravu, kao što ni ostali ne mogu da čine. Ali smo zato, kao i u ostalim stvarima, ubjedili da smo sposobni da činimo kao što mislimo da smo sposobni još masu drugih stvari. Činjenje je proporcionalno sa našom Slobodom Izbora i mogudnosti odvajanja od rekacija koje imamo te odvajanjem od djelovanja mehaničkih sila. Ako reagujemo to ne znači da činimo, ved da samo reagujemo. Da bi mogli da činimo moramo biti u velikoj mjeri Kristalizovani. S tom Kristalizacijom odvojeni smo od djelovanja Unutrašnjih sila i reakcija i zadobijamo mogudnost da nešto učinimo. Bez toga, činjenje je nemogude. Da bi dobili bilo kakvu mogudnost da činimo moramo se osloboditi svih ideja i ideala koje imamo i koje se temelje na lažnom ubjeđenju da znamo, možemo, hodemo i smijemo. Najvedi dio Rada se baš bazira na tome. Oslobađanju od lažnih ubjeđenja i znanja koja imamo. 19

Sebi u Korist - ţivot koji je usmjeren KA Sebi i svom unutrašnjo-spoljašnjem razvoju; Sebi na Štetu ţivljenje od kojeg imamo samo patnju, bol, strah i sve ono što nam šteti u našem ţivljenju, tj. ţivljenje OD Sebe. 20

Rad - Rad na Sebi

331

Naravno, ovo samo uslovno zovem znanjem, to nije znanje, to su samo informacije koje smo prisvojili i mislimo da znamo. Svake nove informacije koje dobijemo nadograđujemo na ved ved postojede tzv. znanje i samim tim sve nove informacije koje imamo ved su u startu pogrešne. Kako da uz pomod njih djelujemo? Odgovor je prost, ako i imamo mogudnost djelovanja, kojim slučajem, to djelovanje de biti pogrešno, kao što je slučaj sa pogrešnom Kristalizacijom. No, oko činjenja ima masa stvari koje moramo prvi razumijeti, kako bi razumijeli činjenicu da mi nismo sposobni činiti. Prva i osnovna stvar, mi moramo biti Kristalizovani. Kristalizacija Ja je preduslov za činjenje. Drugim riječima mi moramo BITI. Mnoge spiritualne knjige i učenja govore o tome BITI, ali se jako malo pojašnjava što to znači. Riječ BITI označava Čovjeka koji je stekao nezavistan "entitet" unutar sebe, tj. Čovjeka koji je kristalizovao Ja Svijest, tj. kako bi neki rekli, zadobio je stalnu Ja Svijest koja je nezavisna od spoljašnjih i unutrašnjih mehaničkih sila. No, ovoj temi du se vratiti malo kasnije, sa mnogo širim pojašnjenjima i objašnjenjima, što to znači i kako se radi na tome da zadobijemo Kristalizaciju. Ovo je dovoljna informacija koja nam može koristiti u ovom pojašnjenju Činjenja. Znači da bi mogli da činimo, moramo biti velikim dijelom sposobni odvojiti se od spoljašnjih i unutrašnjim mehaničkih sila, tj. moramo imati nezavistan "entitet" ili Ja Svijest. To je osnovni uslov i svi ostali zavise od njega. No da bi do njega došli to znači biti u Radu nekoliko godina i dostidi ispravnu Kristalizaciju Ja. Da bi naš Rad krenuo moramo prvi shvatiti da sva učenja koja smo do sada učili nemaju ispravnu osnovu, tj. mi ih ne razumijemo. Samo smo ubjeđeni da imamo razumijevanje određenih učenja. No, koliko ljudi je sposobno da to shvati? Vjerujte, jako malo. Da bi dosli do ovog stadija, morate se razočarati u sva spiritualna učenja i sve religije. Tek tada de se oko vas ukazati tzv. skriveno znanje i informacije koje de vas dovesti u doticaj sa učenjem koje govori o Radu na Sebi. Šta znači razumjeti? Razumijevanje nije prihvatanje informacija i njihovo vrdenje po glavi, i ubjeđenje da razumijemo nešto. Razumjevanje je direktno, svjesno, sagledavanje određene situacije, određenog mehanizma, određene informacije koje mi sami imamo, a ne ono što smo čuli od drugih ili negdje pročitali te nesvjesno prihvatili kao naše razumijevanje i znanje.

332

Sada možete, ako ste odlučili da ovu knjigu iskoristite, prisjetiti se koliko stvari razumijete? U momentu kada se javi razumijevanje to sliči na ono "aha", koje se iznenada pojavljuje. Razumijevanje je posljedica Uvida. A Uvid je posljedica Svjesnosti tj. Direktno sagledavanje iz Ja Svijesti. Uvid koriguje razumijevanje. Zato i kažemo za nekoga da je imao Uvid u Izvornu Prirodu, ili Uvid u neko znanje. Poslje tog Uvida javlja se Razumijevanje koje je korigovano samim Uvidom. Spoj Uvida i Razumjenjavnja daje Direktno Znanje. Samo onda kada mi razumijemo i mi znamo možemo krenuti da činimo manje stvari, tj. da nas reakcija i mehaničke sile na bacaju kako oni hode. To činjenje u početku je prosto samo izabiranje smjera i ništa više. Npr. kao kada se kredete nekom cestom i dođete na raskržje, vi odabirete smijer kojim dete dalje idi. Što vas dovodi na određeni cilj koji ste imali u vidu. Ono što zovu Sudbinom jeste samo izbor koji cilj ili Sudbinu hodemo, ali dodi do mogudnosti izbora je velika stvar i traži mnogo muke. Rekao sam, da bi dobili mogudnost Slobode Izbora potrebno je mnogo stvari. Prvo je potrebno BITI. A da bi Bili morate imati razumijevanje, koje nastaje iz Uvida i njihov spoj daje vam Direktno Znanje. Znači: Biti, Razumjeti i Znati. Dikreno Znanje, Razumijevanje i Uvid nam pokazuju da mi nismo sposobni činiti. I da je za činjenje potreban strahovit napor. Čak ni ljudi koji su proveli godine u Radu na Sebi nemaju mod činjenja. To je bukvalno Mod. Znati Činiti, jeste imati strahovitu Mod. To troje nam daje uvid da nam sve sve dešava i da ne možemo ništa učiniti povodom toga ovakvi kakvi sada jesmo. Primjera radi: sjedate se primjera ljutnje? Kada reagujete na nekog ispred vas sa reakcijom ljutnje, to se dešava. To nije vaš izbor. Kao da je neko pritisnuo neko dugme na daljinskom upravljaču na što se unutar vas desila reakcija ljutnje. To je djelovanje Spoljašnje i reakcija Unutrašnje mehaničke sile. Vas niko nije ni pitao da li želite da se naljutite, ved se ljutnja desila, bez vašeg izbora. Reakcija koju ste imali je baš ta reakcija i vi niste mogli da "učinite" bilo koju durugu sem te. To je odgovor na ono pitanje koje nas ponekad proganja: "Da li sam mogao drugačije regovati?" Da ste mogli drugačije reagovati, vjerujte mi, reagovali bi. No, vas nije niko pitao za reakciju. Reakcija se desila, bez vaše volje, bez vaše želje, bez vaše namjere. Ona je prosto tu. I nakon nekog vremena vi "dođete sebi" i sjetite se

333

kako ste reagovali. Iz tog sjedanja dobijate dojam da ste imali izbor i da ste mogli drugačije reagovati. Ali ubzo Um nalazi opravdanje zašto je tako reagovao, što u vedini slučajeva znači optuživanje i prebacivanje odgovornosti na druge. "Taj idiot je kriv za to što sam tako reagovao!" Kao da vas je on natjerao da tako reagujete. Možda vam je zapretio uzimanjem života ako ne reagujete ljutito. Znači, da sumiram, niste mogli drugačije reagovati jer nemate slobodnu volju, niste svjesni, nemate slobodu izbora, nemate razumijevanje situacije i sebe, nemate uvid u sebe a ni u situacije i mehaničke sile, nemate direktno Znanje. Sumorno i gadno, zar ne? Početak je da priznate da ne znate, i da se lažete.

Laganje i Spiritualnost Dok god prihvatamo teoretske šepekulacije koje nismo u mogudnosti provjeriti, da li zbog svoje nesposobnosti ili zbog neznanja kako da ispitamo, mi aktivno lažemo sebe. Ova planeta je postala kolektivno sakupljalište laži i pogrešnog ubjeđenja. Što se oko nas očutuje u svakom trenutku i zbivanju. Jer, ponovimo, svijet je ogledalo čovjeka i obrnuto. Sada me ne interesuje previše ono što se zbiva u tzv. materijalnom svijetu, tj. u svijetu koji ne zna ništa više od materijalnog zadovoljstva i života. Ved du se orijentisati samo na spiritualna učenja i škole. Spiritualnost koja se nalazi oko nas je ogledalo ljudi koji su u njoj. Stvarnost Spiritualnog miljea jeste prosto uzašavajuda. Tu spiritualnu scenu ispunjavaju teorije i teorije. Mnoge inzistiraju na dualnosti, ali ima i onih koje su okrenute Ne-Dualnom učenju. Svako učenje i škole imaju svoja objašnjenja trenutne situacije, kosmologije, nastanka čovjeka i njegove svrhe, učenja koja treba sljediti kako bi zadovoljili nekakve bogove ili pronašli mir i radost. No, ono što upada u oči jeste da se jako malo orijentišu na samog čovjeka. I prije nego što prosudimo kako niko ne obrada pažnju na čovjeka, moramo razumijeti da čovjek sam na sebe ne obrada pažnju.

334

Kako onda da škole koje postoje radi zadovoljenja potrebe čovjeka za tzv. istinom to rade? Ne mogu, jer škole čine ljudi koji su tu u potrazi za nečim što ih interesuje. Ista stvar je i sa religijom. Ne može religija biti različita od potražnje na tržištu. Kakva je potražnja takva je i ponuda. Zbog nemodi da sami sebe sagledamo iskreno i otvoreno, mi smo smislili religije i duhovnosti da nas lažu, kako bi se u njima osjedali ugodno i zaštitili svoje vlastito neznanje i ljenost. Nekoliko puta sam spomenuo, da je duhovnost postala najgori zatvor, jer nam daje dojam da mi nešto možemo, da postoje sile kojima je stalo do nas, da postoji bog koji nas stalno nadzire i kojem je stalo do nas, da smo mi jako bitni univerzumu i da se sve vrti oko čovjeka kao najsavršenijeg bida. Kada bi imali direktan Uvid u čovjekovu Prirodu i kada bi saznali koja smo mi karika u Univerzumu, vedina bi ljudi osjetila blagi užas gori od susreta sa svojom neizbježnom smrdu. Zbog toga smo izgradili sisteme, učenja, škole, religije kako bi zaštitili sami sebe od bolne stvarnosti oko nas i unutar nas. Mi smo odlučili da prihvatamo laži. Odlučili smo da sebe aktivno lažemo. Kako sami sebe lažemo, tako lažemo i sev oko nas. Onda nije ni čudo što je ovaj svijet oličje laži. Zar ste mislili da je pakao negdje drugdje? Ne on je na ovoj planeti. Ali je i raj ovdje. Samo ga morate vidjeti i sebe dovesti do vibracije koja je potrebna da ga percepirate i živite u njemu. Laganje sebe je postao akutni problem stanovnika ove planete. Izlaz iz ove situacije ne mogu nam ponuditi trenutne religije niti trenutna spiritualna učenja oko nas. Za izlaz je potrebno da se vi sami razočarate u ponudu na tržištu. Tada, po zakonu vibracije, dolazite u mogudnost da se sretnete sa ljudima koji imaju odgovore i koji znaju kako da vas iščupaju iz zatvora laži u kojem se nalazite. Obično su to neke od Ezoteričnih škola ili ljudi koji su prošli tu vrstu Rada. Moramo shvatiti odmah na početku, da sami nemamo mogudnost da se iščupamo. U posljednje vrijeme sredem sve više i više ljudi kojimi govore kako su oni protiv autoriteta i da su odlučili da krenu sami putem ka sebi. Malo mi je to smišno, jer ni ne znaju kako taj put izgleda, jer ni ne znaju kako to sebe izgleda, ne znaju kamo da se zapute, ne znaju što ih očekuje ni kako da izbjegnu zamke Uma i laži. Puno stvari ne znaju, ali znaju da mogu sami da idu putem. To pomalo govori o razočaranosti u ponuđena učenja i škole, a pomalo i na ljudsku

335

glupost. Oslanjanje na knjige i informacije koje vam padaju pod ruku ne znači i izlazak iz zatvora, a za takvo što se pobrinula mašinerija oko nas. Ubjeđujudi nas da imamo mogudnost da sami nešto napravimo. Naravno da imamo mogudnost, i naravno da možemo, ali to može samo čovjek koji je prošao Rad, koji je naučio kako da uči, koji je postao Učenik, koji ja naučio osnove Rada, koji je razvio određenu potrebno dozu svjesnosti i pažnje, koji je Kristalizovao Ja Svijest ili Svjedoka, koji je naučio kako da se suoči sa konceptima, emocijama i stvarnošdu oko sebe i unutar sebe, koji razumije o čemu se radi, koji ima direktne uvide u stvarnost i djelovanje te stvarnosti na sebe i svoje djelovanje na stvarnost, koji je stekao određenu dozu Slobode Izbora i djelovanja tj. činjenja, i slično. Zato vedina nije sposobna da učini ništa sama. Ved su i oni zasljepljeni idejama koje nam se serviraju svaki dan i svaki trenutak. Koje možemo posmatrati samo kao još jedno ubjeđenje Uma i njegova zamka. Rad na Sebi uvijek radite sami, da se razumijemo, ali morate imati nekog ko zna kako da vas uputi da radite. Unutar spiritualnosti vi možete i živite daleko od učitelja, tj. možete imati učitelja u Indiji, a živjeti na Marsu, ali morate raditi redovno tehniku i primjenjivati učenje i informacije koje ste dobili. Unutar Rada, vi živite u grupi ljudi, sa njima, sa Majstorom. Dijelite svaki trenutak sa njima i sa njim. I to je temeljna razlika između Rada i Spiritualnosti. Majstor nema vremena da prepravlja gluposti u koje smo se ufurali dok nismo bili s njim. Unutar Ezoteričnih škola ovaj rad se zove Vertikalni rad. Spiritualnost je Horizontalni rad. Razlika između Vertikalnog rada i Horizontalnog jeste u pristupu učenja i vašoj namjeri i motivima. Unutar Vertikalnog rada radi se sa malom grupom ljudi koja je jasna sa motivom zbog kojeg je ušla u Rad. Rad se vrši na mogude i nemogude načine pripremajidi tragaoce da se suoče sa svim onim što unutar sebe imaju kroz direktan rad sa Majstorom, grupom i u svakodnevnim okolnostima. Rad zaobilazi sve mugude teorije, i smatra ih beskorisnim. Unutar Horizontalnog rada rad Učitelja ili Majstora je na masi ljudi, obično je to nekoliko stotina ili hiljada ljudi, kao na primjeru nekih današnjih učitelja, tipa Sai Babe i njemu sličnih. Radi se na podizanju svijesti kod velike mase ljudi. To je spor način, ali je isto učinkovit kao i Vertikalni rad, s tom razlikom što se u Horizontalnom radu pričaju priče, čovjek se priprema za direktan rad, stvaraju se teorije s jasnim ciljom, što ne znači da su svi upoznati sa ciljem tih teorija i priča. Ali na to du se vratiti malo kasnije. Vertikalni rad je direktni rad na Svijesti. Bez okolišanja i zaštita. Veoma malo ljudi na ovoj planeti je spremno za

336

tu vrstu rada, jer izuskuje jaku volju da Radite 24 sata na dan, 7 dana u tjednu. Vertikalni Rad se još zove Rad na Sebi. Horizontalni Rad je Spiritualnost. Unutar Rada prva stvar s kojom se čovjek suočava jeste odbacivanje svega onog što smo naučili, informacije s kojima semo se "potkovali", odbacuje se bilo koja vrsta uvjeravanja u istinitost učenja, uči se kako biti iskren i otvoren jer to su vrata pomodu kojih možemo uvidjeti pogubnost pogrešnih uvjerenja, negativnih emocija, ideja i ideologija. Jednom mi je Majstor rekao kada sam posumljao u sve i kada sam posumljao da me čak i on laže, jednu zanimljivu stvar: "Lažem te, jer ti ne mogu redi istinu. Ne bi je razumio. (Ne treba redi kako sam bio uvrijeđen sa tim). Na kraju svoj puta shvatideš koliko sam te lagao i koliko nas svi Majstori lažu, ali ono što je zanimljivo jeste da nedeš biti ljut na njih. Svhatideš da su laži koje su ti govorili, bile prijeko potrebne." Naravno, nisam razumio i bunio sam se. No, vremenom sam shvatio koliko su me lagali i u čemu su me lagali. A mislim da imam još mnogo da shvatim da bih provalio sve njihove laži. Stvar je u tome, da naš Um u stanju kakvom je sada, nije spreman da čuje Istinu o čovjeku, Univerzumu, svrsi čovjeka, o svijetu oko nas i slično. Radom, kako učimo da budemo iskreni i otvoreni, mi postajemo "otporniji" na ono što vidimo, postajemo otporniji i spremniji da se suočimo sa onim što u sebi krijemo. To nije nimalo prijatno, da se razumijemo, ali ja nakon 15 godina Rada ne vidim drugu mogudnost koja bi me bolje i brže pripremila za suočavanje sa sobom. Ljudski Um u spiritualnost ulazi sa očekivanjem da de mu ona ponuditi odgovor. Pošto se zna da mi nismo bida koja se dugo zadržavaju na stvarima koje "razumijemo", moralo nam se ponuditi masa ideja koja su trebala Um zaokupiti na duže vrijeme. No, to nije sve. Ezoterične škole su znale koliko je Um razoran i znale su da de se učenje koje je objavljeno vremenom izmjeniti i nede se modi prepoznati, tj. znalo se da de od samog učenja ostati neki mizeran procenat istinitosti, ostalo de Um i mehaničke sile Evolucije razoriti. Zna se da su Evolutivne Sile protiv bilo kakvog rada na sebi i spiritualnosti. Iako vlada drugačije uvjerenje oko nas. Tj. te Sile su protiv usavršavanja i samoosvešdivanja čovjeka, jer to je suprotno "planu" Evolucije. No, ta Ezoterična učenja su puštena u svijet. Koliko da se ona sačuvaju od uništenja toliko i da se čovjeku ponudi slamka spasa iz zatvora u

337

kojem se nalazi. Vremenom su nastali mitovi o osnivačima i prenosiocima tih učenja, nastali su mitovi i legente o samom izvorištu učenja kao i o svrsi i slično. Sve Istine koje su date izmjenile su se, jer nije bilo Živih Ljudi21 koji bi te Istine održavali živima. Drugim riječima, nije bilo Izvora u vidu čovjeka koji je znao o čemu se radi i koji je znao kako da tumači Učenja o Radu i Spiritualnosti. Što je dovelo do toga da se učenje vremenom izvitoperi. Da se krivo razumiju ideje Učenja, da se krivo koriste značenja i slično. Tako je došlo do iskrivljenja Učenja i ono se polako pretvaralo u Religije i Spiritualna učenja od kojih i nema neke vede koristi, gledano sa stanovišta Rada. Ali i takva ona su bila izvorište pravilnog uticaja sa ciljem da iz mase ljudi okrenutih Spiritualnosti izdvoje one koji su spremni za direktno Učenja i Rad na Sebi. Spiritualna Učenja su koristila te ideje koje su izašle iz Ezoteričnih krugova i prilagodila razumijevanju večine ljudi. Zajedno sa tom prilagodbom, ne smijemo zaboraviti da su na njih uticale i mehaničke sile Evolucije i ona su poprimila današnji oblik, koji bih mogao redi ovako: "Nit se zna ko pije, nit se zna ko plada." No svrha tih prilagodbi je bila sljededa. Svrha Spiritualnosti i ideja i ideologija koja ona daje jeste zainteresovati vaš Um te ga odvudi od daljnjeg uticaja mehaničkih sila tj. odvudi ga od propadanja i daljnje degradacije, nudedi nam ideje koje bi nas trebale zainteresovati i usmjeriti ka istraživanju drugih realnosti od one koju doživljavamo. S te strane ne možemo redi da Spiritualnost nije uspjela u tome. Dajudi nam ideje i ideologije naš Um je prijonio na njih, uzimijudi ih sada kao istinite i usmjerio se ka njima, u nekoj mjeri odbacujudi materijalizam i njegovu usmjerenje ka njemu, što je djelomično i bio cilj Spiritualnosti. Date su nam ideje bogova, demona, viših realnosti sve s ciljom da nas pokrene ka traženju smisla. Imajudi u vidu Zakon Vibracije22, i njegovo djelovanje na realnost u kojoj živimo, znalo se da de oni koji su zreli i spremni pronadi put ka mnogo dubljem značenju i Znanju od onog koje je ponuđeno kroz Spiritualnost. Ne smijemo zaboraviti da smo svi imali koristi od Spiritualnosti. Ona nas je usmjerila davajudi nam odgovore na pitanja koja smo na neki način očekivali, dajudi nam

21

Ţivi Ljudi - oznaka za ljude koji su u Radu i one koji su Budni (ProbuĎeni)

22

Zakon Vibracije - slično slično privlači. Ista vibracija privlači istu vibraciju.

338

nadu kada je bilo potrebno, dajudi nam motivaciju i slično. I nikada si ne smijemo dopustiti kritikovati Spiritualnost, ako nemamo bolje riješenje, tj. ako smo sami pod njenim uticajem. Ideje i Ideologije Spiritualnosti su nas dovele dotle da se pitamo ima li još nešto? Ima li svijet i ja dublje značenje od onog koje mi je prezentovano? I naposljetku Ko sam Ja? Ali ovaj put ne prihvatajudi objašnjenja koja su puna rupa, naravno onima koji imaju oči da vide. Treba znati da i unutar Spiritualnosti ima raznih učenja koja su skroz uništena ali i ona koja djelomično govore istinite stvari. Tako da i unutar nje postoje izlazi. Sami znate koliko je trenutno oko nas ljudi koji se predstavljaju kao znalci i koji Budni zaobilaze u širokom luku, jer iz njih bukvalno zaudara laž, očita je manipulacija, iskorištavanje i slično. Sve dok nismo spremni da čujemo da smo sami odgovorni za svoj Unutrašnji razvoj, moramo projektovati odgovornost na boga ili neku višu silu. Taj bog predstavljem po ljudskim zakonima jer su ga i ljudi stvorili. No to ne znači da ne postoji "neka sila" koja je iznad nas u smislu naše ljudskosti. Ne govorim to. Ved govorim da ideje koje imamo o Nespoznatljivom i Neizrecivom su samo ideje koje su potekle od nas smih. I kada jednom odrastemo, morademo da ih odbacimo kao što smo odbacili plišane lutkice i autide. Rad nastupa onog trenutka kada smo shvatili da je odgovornost samo naša. Ne svačija, ne svijeta ne ovog ili onog. Ved u smislu da sam ja odgovoran sam za sebe. Nije me bog ili đavo natjerao da budemo ovakav, to je moje djelo. Više ne tražite krivce oko sebe, ved unutar sebe. Sve do tada, dok se ne okrenemo ka sebi, imademo razne oblike spiritualnosti koji de nam dolaziti i u kojima demo se pronalaziti shodno Zakonu Vibracije. Ako smo se našli i osvjestili unutar spiritualnosti koja je lažna, onda ne trebamo kriviti tu spiritualnost, ved moramo shvatiti da je laž unutar nas izabrala i dovela nas da zakucamo na ta vrta. Zakon Vibracije je neumoljiv. Moramo biti svjesni da ako smo shvatili da je nešto laž to također znači da je vrijeme da ponovo izabiramo. Shvatili smo jer se možda naša svijest promjenila. A možada samo nismo zadovoljni ponuđenim oblikom spiritualnosti i možda ona ne ispunjava naša očekivanja (a imamo ih ko stonaga nogu). Bilo šta od toga je znak da je vrijeme da tražimo nešto drugo. Sve dok Učenje ne dođe dotle da tragaoca usmjeri KA samom sebi, ka samom tragaocu, možemo redi da to još nije učenje koje pripada čisto Ezoteričnim školama. Sve dok se odgovornost za nas projektuje na više sile, bogove, demone i ostale plišane medice, znači da se nalazimo unutar spiritualnosti.

339

Sporitualnost je stadij koji moramo pridi prije nego što budemo zreli da sagledamo sebe.

Motivi i ciljevi Do sada sam nekoliko puta spomenuo motive i ciljeve kao bitne na Stazi ka Sebi. Motiv je unutrašnje "gorivo" koje nas tjera da idemo ka cilju koji smo postavili ispred sebe. Ništa u životu ne možemo odraditi bez motiva. Svaki udah i izdah je motivisan i to je nešto što uvijek stoji u našoj pozadini i koju veoma rijetko primjedujemo kao nešto bitno. Jer smo ih prihvatili takvim kakvi jesu. No da bi se kretali Stazom moramo osvjestiti motive koji su nas usmjerili na Stazu ka Sebi, tj. u Rad na Sebi. Kao što je autumobilu potrebno dobro gorivo da bi se kretalno, nama je potreban jasan i čvrst motiv da bi Radili na Sebi. Ako je motiv pogrešan deside se pogrešna Krisalizacija. Ako je motiv ispravan deside se ispravna Kristalizacija. Motiv je ono što definiše i sam cilj. Primjera radi: Nezadovoljan sam sobom jer ne mogu da se suočim sa svojim emocijama. To me čini da se osjedam slabim i manje vrijednim. Cilj mi je da ojačam i da smijem da se suočim sa sobom i svojim emocijama. Motiv mi je nezadovoljstvo sa nemodi koju osjedam. Motiv i Cilj su uvijek povezani. No, ako mi je motiv u ovom primjeru da se dokažem drugima kako sam jak i sposoban, onda je to pogrešan motiv koji de dovesti do pogrešne Kristalizacije. Odmah na početku da napomenem, ne postoji skroz ispravan motiv. Svaki od motiva ima dve strane. Jedna strana da stvarno napredujem i da sebe upoznam a druga je ipak da se malo i dokažem drugima. Vremenom i Radom motivi se mjenjaju. Nije čudno da čovjek krene sa lažnim motivom u Rad ali da se kroz Rad taj motiv skroz promjeni tako da se ne može prepoznati. Ali također nije čudno da čovjek u Rad uđe sa ispravnim motivom i da se on izvitoperi i postane štetan. Zbog toga je jedan od uslova unutar Rada da se redovno preispitivaju motivi i ciljevi koje smo sebi zadali. Recimo, moj motiv kada sam se počeo interesovati za spiritualnost bio je želja za modi, želja za metafizičkim iskticama. Vremenom i Radom motivi su mi se mjenjali i mjenjali. On lažnih do iskrenih pa nazad. Sve dok se želja za

340

Razumijevanjem Sebe toliko ne pojača da priča o motivima više ne pije vode. U smislu da vam je jedino bitno u životu Znati Sebe. Ništa drugo. I tek tada, mogao bih redi, da imamo motiv koji de nas tjerati sigurno i direktno ka Sebi. Sve dok ne zadobijemo ili osvjestimo motiv koji bih mogao nazvati motivom motiva. Ali za sada ga nedu spominjati, jer poznajem kako Um djeluje. Odjenom de mnogima to postati motiv, jer Um želi da kopira i imitira. A ne želim vam oduzeti taj Uvid i tu Spoznaju. Mnogima tragaocima ciljevi znaju biti raznorazni. Od cilj da sebe upoznaju, preko unutrašnjeg mira, preko radosti, do probuđenja. Zanimljivo je to da Um može izmisliti bilo koji cilj i krenuti ka njemu. No, recimo da želite naučiti neki strani jezik. Ne možete odmah uzeti knjigu za najnaprednije. Ved morate krnuti od početka, sa prvim korakom. Učenje riječi, gramatike, osnovna sporazumjevanja, pisanja i slično. Ako želi te naučiti strani jezik morate idi korak po korak. Na isti način trebate pristupiti i Radu na Sebi. Ne možete željeti nedostižne ciljeve, ved se morate kretati od cilja do cilja. Na taj način i vaši motivi se ispravljaju i postaju ispravniji i postoji velika mogudnost da dete stidi na cilj. Želiti probuđenje je igrarija Uma koja ne vodi nikamo. Prosto zato što vi ne znate što je to probuđenje. To je kao da idete u potragu za Sveharamnijedohan. Znate li šta je to? Ja ne. Samo mi je palo na pamet. Probuđenje je previše apstraktan cilj i vi ne znate što to znači. Naravno, problem predstavljaju ideje i ideologije koje imate o tome što je to Probuđenje. Vjerujte mi, nije ništa od toga što su vam rekli. Iznenadidete se. Znači, morate izabrati neki prisebniji cilj. Tipa želim da budem u miru sam sa sobom. Zašto? Zato što sam primjetio da sam često nemiran, uznemiren, ne znam što želim, imam unutrašnje sukobe, ne znam se ispoljiti u smislu da ne znam ono što ja stvarno želim a ne ono što mi je nametnu od okoline i odgojom i slično. Cilj je biti u miru sam sa sobom. Motiv je unutrašnji nemir, nepoznavenje sebe, gubitaj povjerenja u Um i tuđe želje i slično.

341

Kako bi došli do cilja, Mir sa samim Sobom, moramo sagledati sve ono što nas čini nemirnima, uznemirenima, moramo se suočiti sa strahovima, nadanjima te spoznati zašto su ona tu, moramo uvidjeti ono što nije naše i odbaciti to, moramo spoznati što to mi stvarno želimo i zašto to želimo i slično. Ako krenete ka Probuđenju, vjerujte, zagubidete se u idejama i projekcijama. Probuđenje nedete nadi. Jer se ono ne nalazi tamo gdje ga tražite. Ono nije u Bibliji, ono nije u Bhagavad Giti, ono nije u Kuranu. Sve su to divne knjige za ubijenja vremena i filozofiranje, ali ne i za Ostvarenje Sebe ili Probuđenje. Kada ste upoznali ono što nosite ispod svoje kože, pojavide se novi motivi i novi ciljevi. Na kraju dete primjetiti kako su vas vaši motivi i ciljevi doveli jako daleko u Radu i kako su se pojavljivali i mjenjali baš kada su trebali, ne kasnedi ni minut. S druge strane, kako ste ostvarivali bliže ciljeve vi ste postajali mnogo zadovoljniji sobom i dobili ste mnogo više energije. Što automatski djeluje na motivaciju za dalje i vi ste sada mnogo motivisaniji za Rad nego kada ste zakoračili na Stazu. Ne boj te se svojih "niskih" ciljeva i "malih" motiva. Ne mjerite se sa drugima. Nema malih motiva i niskih ciljeva, ali ima pogrešnih motiva i predalekih ciljeva. Pustite druge da biraju sami, vi izaberite sami za sebe. Svako ima svoje Samskare i Karmu koju mora da ispuni. Sjetite se, Zakon Akcije i Reakcije je neumoran i vodi vas tamo gdje su vas usmjerile vaše Samskare. Tj. Od kvaliteta Samskara zavisi kako de na vas djelovati Zakon Akcije i Reakcije. Ako ste iskreni prema sebi ne možete naletjeti na laž. Ali ako je laž zamaskirana tzv. istinom nemojte se buniti kada se jednog dana "probudite" u nekoj totalno pogrešnoj grupi ljudi, sa lažnim učiteljom i učenjem. To ste i tražili. Ono što tražite, dobide te. Zakon Vibracije ne neumoljiv. Znači, nikada nije previše preispitivati svoje ciljeve i motive. I neka vam nikad ne bude teško odvojiti nekliko minuta u par dana da preispitate svoje motive i ciljeve. Od toga dete imati samo koristi, ne i štete. Fino je biti ubjeđen da ste na putu ka bogu, da idete ka prosvjetljenju, ubjeđivati sebe u sveljubav, i slično. Ali nedete daleko stidi, jer o tome nemate pojma, a što je najbolje ni večina koja vas vodi ka tome ništa o tome ne zna. Samo prepričavaju priče koje im služe za zaštitu. Budite sasvim običan čovjek, koji jasno i glasno zna što želi, kamo se zaputio i s kojim motivom. Ne drogirajte se drogma za masu. To nije

342

vaša priča, nije vaš film u kojem trebate glumiti. Ako ste odlučili idi ka Sebi, onda idite ka Sebi. Ne ka idejama i idealima. Sve te priče o Krišnama, Šivama, Isusima, Budama su fine i imaju prikriveni smisao. Ali od njih nemate koristi. Sem filozofiranja u gomili. Oni su bili jasni, išli su KA sebi. Imali su tu neustrašivost koja je i vama potrebna.

Izabrati Sebe Ako ste odlučili da idete ka Sebi, onda se potrudite da idete ka Sebi, ne Krišni, ne Šivi, ne Isusu ili kome ved. Idi ka sebi nije ni malo lak zadatak, jer u svijetu u kojem se nalazite "sebe" je ved odavno odbačeno. "Sebe" nije dovoljno privlačno i cijenjeno tako da dete biti dosta usamljeni, ali vjerute mi, vrijedi. Biti Autentičan u današnjem svijetu je preteško, ali nije nemogude. Svi oni koje cijenimo kao nosioce svijetla, kao one koji su usmjerili ljudske teženje ka spoznavanju i prepoznavanju Stvarnosti, bili su i jesu Autentični. Isus nije sljedio nekog drugog Isusa. Buda nije sljedio nekog Budu. Šiva nije mantrao Om Namah Shivaya. Ved su išli dikretno, bez zaobilaženja, ka sebi. Budite Autentični kao oni. Idite ka Sebi. Izabarati sebe u moru izbora oko nas, je rijetka pojava. To "sebe" ima raznorazne načine da nikad samo sebe ne upozna ni ne izabere. Znam mnoštvo ljudi koji su izabrali "sebe", ali taj izbor "sebe" jeste samo još jedna varka. Oni nisu izabrali "sebe" oni su izabrali ponuđene stereotipe "sebe". Oni nisu Autentični, iako to može naizgled izgledati tako. Izabrati "sebe" znači idi KA sebi, ne sljediti ili vjerovati u nešto što nema veze sa "sobom". Izbor "sebe" nije vjera, niti sljedbeništvo, niti prepisivanje i čitanje života velikana. Znate li zašto volite čitati biografije poznatih Majstora? Zato da bi pronašli način da ih imitirate. Vi pokušavate u tim biografijama nači sličnost sa vama, pronadi dijelove koji odgovaraju vašem životu, te na taj način zadobiti motivaciju koja vam je potrebna, pronadi ohrabrenje da se suočite sa životom. Ali takva motivacija je kratkog daha, isto kao i ohrabrenje. Stoga, uvijek i iznova čitate biografije, prepričavate priče velikih ljudi, ljepite njihove slike po zidovima, družite se sa sljedbenicima tih ljudi, i zauvijek gubite sebe.

343

No, slika koju u stvari održavate jeste stalno bjegstvo od "sebe". Ne hod KA sebi. Hodati ka sebi znači uvijek izabrati samo sebe. To je veliko odbacivanje i ogromna hrabrost. Jer u gomili sljedbenika i vjernika vi se ističete jer ne prihvatate objašnjenja i značenja koja su oni prihvatili. Stoga je u ovom svijetu jako teško biti Autentičan, jer to zahtjeva strahovitu borbu. To je jako unutrašnje trenje. To ne znači da više nikad ne pročitate neku spiritualnu knjigu, niti znači da ne treba da se družite sa ljudima sličnog interesovanja. Ne. To znači da da možete i čitati i družiti se i osjedati se motivisanim kada pročitate tkavu neku biografiju, ali uvijek, na prvom mjestu, imati namjeru upoznati onoga koji to sve čita, koji se druži, koji voli ljude koji su na sličnoj Stazi kao on. Ideje koje projektujemo na spolja u vidu potrage za bogom, potrage za sredom mantrajudi mantre su samo ideje koje nam pomažu da pobjegnemo od sebe. To nije hod KA sebi. To je hod OD sebe. Odlika svih tih pravaca i učenja koja projektuju ideje i ideologije na zamišljena bida jeste bježanje od sebe. Poznajem ljude koji meditiraju nekoliko desetina godina, znaju sva pravila i zakone, poznaju svete spise, filozofske knjige, poznaju sva pojašnjenja i objašnjenja duhovnosti (osjedam se inferiornim kada sam kraj njih), ali nemaju ni trunčice "sebe". "Sebe" su negdje zaboravili usput, zaturili u neke kutije i sakrili u podrume. Kada dožive probuđenje, kažu, načide i sebe. Ja znam da hode, jer u momentu kada spoznate ono što nazivate bogom ili višom stvarnosti, spoznadete sebe. Ali to nedte spoznati sve dok ste na to projektovali masu ideja i ideologija, jer ni jedna od njih ne pojašnjava stvarnost. Kada bi ona pojašnjavale Stvarnost, ta Stvarnost bi vas trensnuka šakom u nos od svoje očiglednosti i jednostavnosti. A to bi značilo odbacivanje svih intelektualnih objašnjenja i projekcija. Jer ona nije različita od vaše najdublje Stvarnosti koja je prekrivena slojem koji nazivamo um i koje je duboko identifikovana sa njim. Zbog te identifikacije mi i projektujemo nadanja na ideje i ideologije koje su oko nas zastupljene. Mi im se priklanjamo jer vedina svijeta tako živi. "A kud svi turci, tud i mali Mujica." Mi smo prihvatili tuđe stvarnosti, tuđa objašnjenja vječnih istina, u kojima nema ni jedne jedine riječi o Stvarnosti koja Vi Jeste. Ona je uvijek bila izvan svih duhovnih tradicija. Duhovne tradicije nisu zaiteresovane za vas, njih interesuje preživljavanje njihove stvarnosti. A da bi preživjele one moraju imati živu energiju koju joj mogu dati samo njeni sljedbenici. Mrtva slova ne mogu da

344

obnove energiju stvarnosti23 tradicije, ali vi koji ih čitate, možete. Borba za energijom sljedbenika je strahovita i nema nimalo milosti. Tim stvarnostima nije cilj da vi budete svoji, jer dete tada misliti svojom glavom. Cilj im je da prežive i iskoriste vašu energiju za svoj opstanak. Probajte, čisto iz igre, zamisliti da su tradicionalna duhovna učenja entiteti koji žive i koji se bore za vas. Što mislite zašto se ona bore? Koji su im ciljevi? Što imaju od toga ako ste ih prihvatili i ako ih podržavate? Nemojte nikada biti nečija ovca, budite vuk naspram ideja i ideologija. Budite vuk u svom životu. Pod tim mislim, imajte petlje i neustrašivosti da žonglirate sami, da niste u gomili, da smijete biti sami sa sobom, da smijete ispitati sve što vam dođe kao poklonjena pojašnjenja tzv. stvarnosti. Ne kažem da unutar tradicionalnih duhovnih učenja nema istine. Dapače, naravno da ima. Ono što želim redi jeste da je ta Istina dobro skrivena i omotana bedastodama onih koji su ih širili dalje. Prepuna su rituala, nepotpunih pojašnjenja koja se štite s riječima "tak je napisano", "ko si ti da ispituješ svete spise", "tako je guru rekao, i to je tako, iako niko ne zna zašto je to tako". Drugim riječima, tradicionalna duhovna učenja su tako dobro zaštidena od vašeg pogleda da često puta ne možete vidjeti ono što stoji iza ljepih riječi i fraza. Samo pogledajte to borbu koja se vodi između raznih učenja. Pogledajte borbu za sljedbenicima. A jednom kada uđete, na vas se zaboravlja. U glavu de vam biti usuto masu informacija od kojih nedete imati nikakve koristi. "Jelovnik, bez obzira koliko ljep naizgled bio, nije ukusan za jelo.", zapamtite ovo. Koliko god je neka knjiga bila ljepa, ispisana finim i motivirajudim redenicama, ona nije "ukusna" za jelo. Ako želite upoznati Sebe, onda morate iskoristiti sve što vam daje mogudnost da Sebe upoznate, ali nikada ne smijete biti rob ideja i ideologija ili učenja. Kada sam bio iniciran u ranim 20 godinama, nisam znao u što sam se inicirao. Tj. nisam znao koje mi učenje zastupamo, jer smo pričali o raznoraznim učenjima i njihovim idejama i ideologijama. Tako da nisam mogao da te razgovore svrstati u neku od "ladica" različitih stilova duhovnosti. I pitao sam Majstora: "Kojem mi učenju pripadamo, što zastupamo, koje ideje?" 23

Stvarnost u ovom smislu odreĎuje sve ono što duhovne tradicije projektuju na vas u smislu ideja i ideologija koja imaju za cilj pojašnjenje tzv. Stvarnosti svijeta.

345

Nasmijao se na to i rekao mi: "Životu." Nakon par dana moje zbunjenosti, došao sam kod njega i pitao ga na što je mislio. Rekao mi je: "Nikad ne pripadaj nikom osim sebi. Čak ni ne pripadaj meni. Ako radiš Tantru ili Yogu ili meditaciju zbog Tantre ili Yoge ili meditacije, bojim se da je sa tobom završeno. Ali ako sve to radiš zbog Sebe, onda ta učenja možeš iskoristiti za svoj razvoj." Zahvaln sam mu zbog toga, što mi nije dozvolio da pobjegnem od Sebe, bez obzira što biti sa Sobom znači preživjeti pakao. Ali ništa drugo nije tako divno kao kada sam u miru sa sobom, kada sam sjedinjen, kada sam sam, kada više nemam osjedaj usamljenosti, kada ne tražim druge da me ispunjavaju, kada ne tražim učenja da bi se sakrio iza stranica knjiga. Cijena jeste velika, ali je "proizvod" to zaslužio. Ideje čakri, nadija, tattvi, mantri, jantri, mandala, Šiva, Krišni, Isusa, Muhameda, Allaha su predivne za odmaranje mozga. Ali u njima nema ništa vrijedno, jer to vrijedno je umrlo sa tim ljudima a ono što je ostalo iza njih su samo mrtva učenja, ideje i ideologije. Danas malo meditiram na Agju, jer mi se sviđa ideja da ja svijet posmatram iz tog centra i da je sve Jedno, Sve je Ja. To mi daje dojam kako ja napredujem i kako vrijedim. Sutra du malo meditirati na otvaranje Manipure, jer mi treba snage i modi da se suočim sa šefom na poslu da mu pokažem da on samnom ne može manipulisati. Dok meditiram i mantram na Šivu, zamišljam kako sam Ja On i kako je On Ja, mi se osjedamo prožetim i sjedinjenim, tako smo fino Šiva i Ja Cjeloviti da je to čudo. Ili malo du danas da radim pranayame i budim Ida nadij jer mi treba mirnode, treba da mi rashladi toplinu u tijelu, jer mi dolaze kolege duhovnjaci i moraju vidjeti koliko sam ja miran i staložen. A sutra du malo na Pingalu, jer imam trening i treba mi pojačan protok energije i žestine. A prekosutra du na Shishumnu kako bi probudio Kundalinii Shaktii i sjedinio se sa Apsolutom. Nemojte se smijati, tako se to radi u spiritualnim krugovima. Priznajte, i vi ste to radili, zar ne? Ja jesam. Naravno, u svemu ovome postoje tradicionalna spiritualna učenja koja su veoma ozbiljana i veoma ozbiljno pristupaju problematici spiritualnosti, ali je jako malo onih koji pristupaju proglematici koja se zove čovjek. No, da se razumijemo, sve vas može dovesti do cilja, ali da li želite da na cilj dođete polovični? Da li želite da imate razvijen samo intelekt poslje

346

probuđenja? Želite li samo da imate razvijenu emociju poslje iskustva Probuđenja? Ako želite, i ako vam se sviđaju ideje projektovanja na svijet oko nas i svijet koji ne vidimo, za vas su takva spiritualna učenja. U njima dete nadi ono što želite. Ako želite Sebe, onda dete nadi sve što je daleko od tog "sebe". Baš kao i vi, dugo godina sam sljedio ideje da "budem svoj" kroz nekoga, neko učenje, neke Učitelje, ili šta ved. Dok nisam postao svjedokom da su oni Svoji, ali ja nisam. Ja sam pun idejai ideologija kojih su oni riješeni. Oni imaju Sebe, ali ja imam samo ideje koje sljedim u potrazi za sobom. Tada mi se desio preokret, shvatio sam da Sebe ne mogu imati ako sljedim Majstora, ako sljedim učenje, ako sljedim pravila koja su napisali imitatori. No, um se protivio tome, bio je u sukobu sa tim. Jer cijela tradicija Uma govori da moram da učim od nekoga, ali ne i kako da učim. Um mi govori da moram da sljedim i imitiram dostignuda i pravila onih za koje sam smatrao da su vrijedni toga, da su vrhunski Majstori, osnivači velikih Učenja. Um je imitacija. Način njegovog učenja je način imitacije. Čujete, vidite neke ideje nekoga ko vam se sviđa i za koga mislite da je ostvario ono što vi potajno želite. I šta vam um "predlaže"? Sljedi ga. Imitiraj ga. Kredete proučavati njegov život, ispitivati ga o detaljima. Šta ovo, kako ono. Pažljivo memorisati sve što vam kaže ili pročitate o njegovom životu. Krenete osnivati grupe, družiti se sa istim ljudima kao i vi, prepričavati shvadeno, ubjeđivati jedni druge, što bolje imitirati onog koga ste izabrali. Sjedam se da je moja sestra koja je nekih desetak godina mlađa od mene, u svojoj sobi imala masu postera raznih poznatih ličnosti, sljedila njihove ukuse u odjevanju, načine ponašanja, dok sam ja u isto vrijeme sljedio postere raznih Majstora sa zida svoje sobe. I mislio sam da sam duhovan, a sestra ne. Smiješno, jel tako? E pa to još uvijek radite. Samo što ste napravili razliku u svom umu da to ne vidite. Koju knjigu držite ispod kreveta? Koji vam je lik (Majstor) najbolji i u kojeg ste se zagledali i potajno želite da budete kao on? Kojeg najviše volite da citirate? Dovoljno, da kritičan Um shvati što govorim.

347

Odbacite sve to. I Majstore, i Učenja i mene i svoje ideje i koncepte, jer to je sve samo uteg oko vaših nogu. Ako želite Sebe, onda idite kao tome, idite ka Sebi. A da bi išli ka Sebi morate idi sami. Niko vam ne može pomodi. Čuli ste ovu riječ ved jel tako? "Niko vam ne može pomodi, vi sami morate dodi do cilja." Ako ste je čuli zašto je ne sljedite? "Budite svjetlo sami sebi" I onda imamo milione Budista koji mantraju i meditiraju, koji sljede i vjeruju u ideje, ideologiju i život lika koji je odavno otišao. "Ja sam put, istina i život" I onda puna crkva ljudi koji se mole nekom bogu ili Isusu, vjeruju u prepričane priče i razapinju na krst sve one koji ne razmišljaju kao oni. Nedete dodi do sebe ako imitirate njih. Niti dete biti imalo bolji od materijaliste sve dok sljedite spiritualne puteve nadajudi se da de vas to dovesti Sebi. Pogledajete svoj život ili živote onih koji to rade. Oni su ispunjeni učenjima, Majstorima, idejama i konceptima. Ali ne i Sobom. Oni Sebe nemaju, ali su postali putujuda Sveta knjiga. Putujudi koncept Spiritualnosti koji liči na koncept Materijaliste. Sve je isto, samo su zamjenili imena. I to nazivaju Spiritualnim putem, ubijaju za to, svađaju se, prepiru što je ispravno a što ne. A i dalje su daleko od Sebe kao i prvog dana. Naravno, možemo redi to ima svoju svrhu. Pa gospodo, sve ima svoju svrhu, i ja ne pričam njima, ved vama. S njima pričam sa nivoa gdje se nalaze. A sa vama sa nivoa gdje ste vi. Čim čitate ovu knjigu i ove tekstove, velika je vjerovatnoda da sve razočarani u sve što ste do sada radili i shvatili ste da nešto nije u redu. A ovi tekstovi su samo prst koju ukazuje na to što nije u redu. Ja nisam ni Isus, ni Šiva, ni Krišna, ni Guru, ni Ovo, ni Ono. Ja sam JA. Sam stojim i govorim, ne oslanjajudi se na nikoga sem na ono što sam sam spoznao i sam imam. A i vi ste tu negdje sigurno, ako ne i iznad mene.

348

Ako želite spoznati Sebe, krenite ka TOM SEBE. Ne ka meni, Budi, Shivi, Isusu ili ko zna kome, ved KA SEBI. Pomod je u početku potrebna, dok ne smognete snage da stanete na noge koje imate. Kao i djetetu. Ali morate krenuti. Morate zakoračiti sami. Niko to ne može učiniti za vas, a i nede, vjerujte mi.

Izgoriti u potpunosti Smisao cijele duhovnosti, ako je ona orijentisana na čovjeka, jeste u tri riječi: Izgoriti u potpunosti. Sagoriti sve što unutar vas postoji i što vas dijeli od Budnosti. Duhovnost ne smije postati zaštita i bjegstvo, ona mora postati kruna vaše svijesnosti, vašeg ispoljavanja, vaše Autentičnosti. Ona mora isijavati vas same, ne ideje i ideologije. Sav Rad na Sebi inzistira na Kristalizaciji i Cjelovitosti. Unutar nas postoje zasebne cjeline koje se bore jedna sa drugom i protiv svijeta oko sebe, ona moraju da se prepoznaju, osvjeste i integrišu. Integrisanje je Rad na Sebi i "borba" za Sebe. S Radom postajte Cjeloviti, rasjedinjene dijelove spajate, tj. integrišete u Kristalizovano Ja. Kada sagorimo Radom sve ono što smatramo "sobom" Kristalizacija Ja je uspješna i mi ispoljavamo svoju Prirodu u svemu i kroz sve. Tada možete redi Ja sam Sve ili Sve je Ja. Ne prije toga. Kada ostane čista Svijest, kada ostane vaša Priroda, sve oko sebe počinjete vidjeti kao jedno od ispoljenja vaše Prirode, i to je ono što spiritualnosti pričaju i o čemu sanjaju. A da bi do toga došlo, morate upoznati sebe koje sada jeste. Bjegstvom i projektovanjem te idejama i ideologijama nikad ne možete upoznati Sebe, jer Sebe nije sadržano u njima. Oni su refleksija onih koji su upoznali Sebe te kroz priče i mitove nam pokušali prijenjeti iskustvo koje su imali i koje imaju. Sva te ideje i ideologije su samo preneseno značenje. Imena bogova, demona, razne čakre i nadiji, mantre i jantre, sve to služi samo tome da pripremi naš Um, da ga umsjeri da se okrene ka Sebi, da zatovori oči od stvarnosti koju projektuje i da se okrene ka sebi. Tada kada dovoljno sazrije, cijela ideja Rada se pojašnjava veoma lako, kao u stihu Vigjana Bhairava Tantre, gdje Šiva ili Bhairava kaže sljedede:

349

11-13. Sa apsolutne tačke gledišta, Bhairava nije povezan ni sa slovima, ni sa fonemima, ni sa tri Shakti, niti sa prodiranjem kroz chakre, ni sa bilo kojim drugim verovanjem, i Shakti ne sačinjava njegovu suštinu. Svi ovi koncepti koji se uče iz spisa namenjeni su onima čiji je um još uvek previše nezreo, i ne mogu da shvate vrhovnu stvarnost. Oni su samo predjela čija je svrha da podstaknu aspiranta ka etičkom ponašanju i duhovnom radu, tako da aspiranti mogu jednog dana da shvate da temeljna suština Bhairave nije odvojena od njihovog Ja. 14-17. Mistična ekstaza nije predmet dvojstvene misli, ona je potpuno oslobođena od bilo kakve predstave mesta, prostora ili vremena. Ova istina može biti dodirnuta samo iskustvom. Nju mogu dosegnuti samo oni koji su oslobođeni dvojstva i ega, i čvrsto, potpuno ustanovljeni u svesnosti svoga Ja. Ovo stanje Bhairave je ispunjeno čistim blaženstvom jedinstva tantrika i svemira. Samo ovo stanje je Shakti. U stvarnosti na ovaj način upoznate prirode pojedinca, on dopire do najviše sfere, sadržavajudi ceo svemir. Koga onda treba obožavati? Ko onda može biti ispunjen tim obožavanjem? Samo ovo stanje, prepoznato kao najviše, je velika Boginja. 18-19. Pošto nema razlike između Shakti i onoga ko je otelovljuje, niti između suštine i objekta, Shakti je isto što i Ja. Energija plamena nije ništa drugo do vatra. Svaka podela nije ništa drugo do uvod stazi istinskog znanja. Kada se vaša potraga za "sobom" okrene ka Ja, tj. ka onom što duboko unutar sebe osjedate kao Ja i krenete da svjedočite i ispoljavate svoju Ja Svijest, Probuđenje više nije daleko. Na korak ste od njega. To je zadnja stepenica. Kada nju pređete ulazite u Stanje koje sve duhovne tradicije pokušavaju opisati i sve se slažu da se to Stanje ne može opisati riječima koje koristimo. Ono traži Direktno Iskustvo. Tada umire vaša odvojena Ja Svijest. Rastapa, Integriše se u Stanju koje možemo izredi kao Ja sam To, ili Ja sam Sve, ali to je samo još jedan opis i uzrok pogrešnog razumijevanja, jer mislite da de ostati neko "ja" koje de da svjedoči tom Stanju. Ne ostaje ništa sem tog Stanja i ono je Neizrecivo, ono je Apsolut. Zbog toga je Rad drugačiji (ne bolji, jer i on može postati bjegstvo od sebe) jer on inzisitra da u odnosu na sve imate pažnju, svjesnost i kritičku svijest. Sve što je izvan vas, sve što vidite to niste vi. Vi ste svjedok (Ja Svijest) koji vidi tu stvarnost. No, ono što mi ponekad izazove navalu smijeha jeste da su neki i ovo bukvalno shvatili i potpuno krivo razumijeli. I onda su kao svoj 350

dokaz "probuđenosti" počeli svi kao papige ponavljati "ja sam svjedok", ili ono što raznorazni intezivi "ostvaruju" ili njihovim riječima "dovode vas do direktnog iskustva JA" imenujudi to iskustvo Ja Svijesti kao Probuđenje. To je još uvijek daleko od Probuđenja, to je uzročnik vašeg sadašnjeg života. To je Svijest, koja se ispoljila i Svjedoka koji je još uvijek ograničen sa nevidljivom opnom od Istinske Stvarnosti. Ja Svijest za koju svi misle da je Probuđenje jeste Ograničeno Sopstvo. Mogao bih prihvatiti kada bi rekli da je Ja Svijest koju dožive (neki ne svi) jedan oblik Buđenja, kada shvate da je Ja koje se osjeda i koja je u pozadini svakog iskustva, ili drugim riječima Svjedok, spoznaja Ograničenog Sopstva. Kada bi to stanje Ja objasnili kao povratak izvoru ljudskog iskustva. Ali to nije kraj. To je početak kraja. No, novopečeni duhovnjaci, zarad marketiške prodaje svoje probuđenosti su to stanje proglasili Probuđenjem, i sada hvataju naivne i lakovjerne u zamke svoje ludosti. Ja Svijest jeste cilj Rada na Sebi kao metoda rada sa Umom. Probuđenje nije Um, niti ima veze sa Ja Sviješdu, jer svaki osjedaj jedinstvenosti, individualnosti, Ja Svijesti nestaje. Potpuno se Integriše u Oceanu Sveopde Svijesti. Vi gubite svaki osjedaj sopstvenosti, odvojenosti, individualnosti. Ne ostaje ništa od vas. U tom trenutku vas nema, potoji samo Svijest, more Svijesti koja uopšte nema pojma i ičemu izvan nje. Ona ne zna za vas, ona ne zna sa svijet, ona ne zna za bilo šta. Ocean nije svjestan kapljice, on je Svjestan samo Sebe, a to sebe ni ne nazova Oceanom. Dapače, ne može se nazvati nikako, jer ono što bi moglo percepirati sebe kao Oceana ne postoji. Zbog toga kažem da je ono što vam prodaju na tržištu duhovnosti najobičnija laž i skupo je pladate. Kada dođete do Ja Svijesti i na nju se usmjerite, krenete da Radite na Sebi tj. Ja Svijesti, to znači da više u ničemu ne tražite zaštitu, ništa vam više ne služi kao metod bjegstva. Suočavate se sa svim mislima, emocijama, iskustvima i sve to negirate, jer to niste Vi. To je metod, koncept pomodu kojeg uništavate sve ostale koncepte, ideje i ideologije koje su preživjele u vama. Kada bude ispunjeni sa Ja Sviješdu, tada de se desiti da vas Ocean Svijesti ili Apsolut prosto usisa u sebe. To nema više nikakve veze sa vama, ali da bi do toga došlo morate se prepustiti Apsolutu. Otud ideja pojedinih puteva koji su orijentisani ka Bhakti pristupu da moraju imati povjerenje prema bogu, ili da moraju stalno misliti na njega kako bi doživjeli ono što im je cilj. Pokušavaju imitirati Predaju.

351

Predaja je čin koji nema veze sa konceptima o predaji. Jer vi o njoj ne možete misliti ili stvarati ideje, kao što vedina pokušava. Oni još uvijek projektuju ideje na boga i zamišljenu stvarnost, otkrivajudi svoje duboko neznanje. Kada se Ja Svijest očisti od projekcija, ideja, ideologija i svega onog što nije Ja Svijest, ved identifikacija sa procesima, dešava se da Apsolut, ili ta Izvorna Svijest, kao magnetna sila usisa posljednje ostatke vas kao Ja Svijesti i to zna biti pradeno raznim iskustvima koja se kao filmovi odvijaju ispred vaših očiju. Neko ima vizije Kundalinii Shaktii, neko vizije kako se sve što on jeste pretvara u neku malu tačkicu svjetlosti koja se polako gasi u ogromnom prostranstvu Ništavila, neko vidi omiljeni lik boga ili boginja i kako se stapa sa njim. Sve su to posljednja pražnjenja impresija ili Samskara koje su ostale u vama i shodno tradiciji vi proživljavate te "posljednje trenutke" u kojima vi kao individua nestajete. To znači Izgoriti u potpunosti. Nestati u Stvarnosti. I to je cilj Rada na Sebi ali i Istinske Spiritualnosti. Tada znate da su sva učenja samo simbolički prikazi i ništa više. Više niste opčinjeni sa prstom koji pokazuje Mjesec. Odbacujete prst i gledate dikretno u Mjesec. Ideje koje imamo u vidu gajenja vrlina, meditacija na ljubav, blažnestvo ili tome slično su samo ideje koje nam smiruju Um. S njima ne možte ostvariti ništa od toga. A kamoli zadobiti tzv. Ljubav, ili Radost, ili Mir, ili Blaženstvo. Jer su opisi koje ste čitali i čuli samo opisi koji opisuju Stvarnost, ali je ne iskazuju. Velika je razlika između opisivanja i ispoljenja. Ljubav, Radost, Mir, Blaženstvo su posljedice sjedinjenja sa Sveukupnom Sviješdu ili Okeanom Svijesti ili Apsolutom. I sve te vrline samo sliče opisima za koja smo se zaljepili ko muhe. Osjedaj koji se dešava poslje i u toku sjedinjenja sa Apsolutom nije ni Ljubav, nije ni Radost, nije ni Mir, nije ni Blaženstvo. Ne postoji masa osjedaja koja dete imati, postoji samo jedan. Ali ih zovemo različitim imenima. Mogao bih ga opisati kao Ekstazu koja prevazilazi sve opise koje imamo. Ekstaza koja izvire duboko iz vas samih. Sjedinjenosti ili Cjelovitosti Vas. Mislite li da postoji neki Mir. Ne, jer je sve u ovom Univerzumu stalni tok energije unutar Svijesti. I to proizvodi buku. Nema nikakvog Mira. No, Mir je opis koji opisuje stanje Cjelovitosti i koji znači da više nema sukoba, da više nama različitosti ili

352

Svjedoka koji bi svjedočio toku Energije, jer i sam tok nestaje u Sjedinjenju sa Apsolutom. Nema ni Ljubavi, to je isto samo ideja. No, neimajudi drugačije mogudnosti opisivanja to Stanje su vam opisali kao Ljubav. Bog nije Ljubav. Probuđenje nije Ljubav. Bog je KAO Ljubav. Probuđenje je KAO Ljubav. Zapisivadi nisu slušali pažljivo, zapisali su ono što su projektovali, što su htjeli. Govornici ne govore pravilno jer ne znaju, jer da znaju ubacili bi jednu jako bitnu riječ: KAO. Kada drvo koje smo ubacili u vatru, ono sagori, od njega ne ostaje ništa. Plamen je bio prizvod njegovog sjedinjenja sa Vatrom. Ništa ne ostaje od drveta poslje plamena sagorjevanja. Ista stvar de biti i sa vama. A sagorjevanje je cilj Rada. Cilj Spiritualnosti. Uživajte u tom sagorjevanju jer vam ono govori da idete brzim koracima ka samom Sebi, što je cilj svih Istinskih Učenja. Nema potrebe meditirati i zamišljati Ljubav, jer de ono što ostane da bude prozvano Ljubavlju. Zamišljanje i meditiranje samo govori da radite sa konceptom Ljubavi, ne sa Ljubavlju. Ona se ne može imitirati, niti se na nju ne može meditirati. Ono što poznajemo kao Ljubav je samo mentalno-emotivni koncept. A koncept vas ne može odvesti do Ljubavi. Ne tražite Mir, jer i mir je samo mentalno-emotivni koncept. Nikakav Mir ne postoji, to je naziv za Sjedinjenje sa Sobom. Naziv u kojem su nestale sve suprotnosti, sagorjele su sa vama. Nema potrebe tražiti Mir kad je on posljedica Cjelovitosti, Integracije u Izvorno Sebe. Nemojte ništa tražiti jer traženjem nedete ništa dobiti. Ostavite to. ostavite ideje i ideale neka žive svoje živote, pustite uboge da druge zavlače u svoje ideologije i ideje. Vi se otisnite sa obale. Pustite ovu obalu da bude to što jeste, jedna obična laž. Put ka Sebi počinje odlukom da sljedite samo Sebe i da sagorite u tom Sebe. Smjelo se suočite sa svim što unutar vas postoji odvojeno od Ja Svijesti. Jer to niste vi. Bez obzira na sve i da li dete doživjeti Probuđenje ili ne, sve što poznajete de u trenutku smrti umrijeti sa vašim tijelom. Preživjede samo utisci ili Samskare koje de vas dočekati u idudem životu, ako u njega vjerujete. I moradete ih ponovo proživjeti sve dok ne naučite da se fokusirate na Ja Svijest. Sve što poznajete kao "sebe" sada, nestade zajedno sa vašim tijelom. Osoba koja jeste, tzv. individualnost, ideje, koncepti, duhovnosti. Samo de Ja Svijest preživjeti i ponijeti sa sobom imresije u idudi život jer je sa njima bila positovjedena. Ali ako ste osvjestili svoje impresije u trenutku smrti

353

postojade mogudnost, ako niste za života, da ugledate Stvarnost, da vas Magnetska Sila Apsoluta povuče prema sebi. Ako se budete držali impresija i dijelova Uma koji preživljavaju neko vrijeme poslje smrti, kupili ste povratnu kartu u novo tijelo i novo rođenje i iste muke koje sada imate. Stoga, na vrijeme sagorite sve ostatke svojih impresija sa konceptom Ja Svijesti i na kraju živite JA sve dok vas Magdnetna Sila Apsoluta ne uvuče u Sebe.

354

Nema Granica do onih koje ste sami postavili Pogledajmo malo s druge strane priču o čovjeku. Oko nas postoje granice, da li smo im državama, vazdušnim prostorima, kudama, stanovima, stvorili smo ih i tamo gdje treba i gdje ne treba. Kao što znate sve granice su umjetne tvorevine koje je stvorio čovjek i njegov Um. Zašto? Zato što Um ne može da funkcioniše izvan granica. On mora da odredi, omeđi kako bi znao što je što, kako bi dao značenje i upravljao s tim. On nije sposoban funkcionisati izvan ograničenja i omeđavanja. Stoga i on sam je svojevrsna granica i ograničenje. Da nije ne bi to mogao projektivati van sebe. Također, morao je stvoriti i granice u ispoljavanju čovjeka, tako da je stvorio moral, ideje, ideologije, zakona i pravila pomodu kojih može da mjeri, ograničava i dijeli. To je njegova priroda. On je morao smisliti matematiku, zemljopis, povjest, jer mu to sve služi njegovom potvrđivanju. Izvan tih ograničenja i granica on je nesposoban i veoma brzo odumire. Unutar "nas" on je stvorio slična ograničenja. Stvorio je dobro, loše, pozitivno i negativno, ograničio sebe na pet čula, stavio granicu kože, ideja, misli, emocija i fizičkog sve u svrhu, pogađate, boljeg snalaženja i reda koji mu je potreban kako bi funkcionisao. Dvajudi zamišljene vrijednosti stvarima, pojavama, situacijama i ljudima on te dijelove, u skladu sa skalom vrijednosti, uzdiže ili osuđuje, proziva ili priziva, kroji i prekrojava davajudi nam smisao koji u biti ni ne postoji. Sada bi mogli redi da je to normalno jer imamo takav Um. Mogli bi ga odbraniti ili napasti, ali zanimljivo je da je to baš ono što Um očekuje. Od toga je građen. Od sukoba, ograničenja, prozivanja, pridavanja značaja. Bez toga on ne fukncioniše. Kada ga ostavimo na miru, pod budnim okom posmatranja, ali nemješanja on podivlja. Posmatrajte ga za trenutak, samo ga gledajte i ne odgovarajte niti ne regujete na pokušaje manipulacije stvarnošdu, mislima, emocijama. Ne davajte mu značaj. Što se desi? On ne može da ostane na miru, treska nogom, lupka prstom, svaki čas traži nešto s čim bi se zabavio, urla u glavi, vrti vam energiju u stomaku. Na sve mogude načine pokušava prizvati Pažnju koja mu je potrebna jer bez te pažnje on ne može da opstane. Ako je kojim slučajem u okruženju drugih ljudi, on mora da i te ljude dijeli, napada, brani, projektuje na njih sam sebe. Od ljudi i situacija stvara

355

šahovsku tablu u kojoj je on i tabla i figure i igrači. Svemu je dao granice i sada ih kroji i premjerava. Jako je teško sjediti na miru, posmatrati njegovu igru i niti je odbacivati niti je prihvatati. Ako to nazove meditacijom, brzo de se snadi, početi ponavljati mantru, raditi tehniku, što komplikovanije to bolje. Ako to ne imenujete, ved prosto ne dopuštate mu da luta drugim poljima i samo ga posmatrate tu gdje jeste imadete strahovitu buku, izazivanja, nipodaštavanja i sve znane i neznane pokušaje da vam privude pažnju i "izmoli" energije vaše pažnje. On mora da ima vas, jer bez vas ne može da opstane. Što s tim igrama Um dobija? Zašto mora da ograničava i graniči sve što poznaje? Veoma lako. Kada je ograničio i premjerio on je dao i posebna značenja tome oko sebe ili unutar sebe, nebitno. Kroz ta značenja i granice koje je postavio on ima mogudnost stalne zabave na uštrb vas i vaše energije, što vas baca u osjedaje nemira, sukoba, bola, tuge, patnje a njemu daje neograničen prostor i povjerenje da s tim radi što želi. Podjele koje je stvorio omogudavaju mu da igra igru između sebe (unutrašnjosti) i spoljašenje situacije te tako sam sebe zaštiti od mogudeg razotkrivanja. Ista stvar je i u duhovnosti. On je podijelio svijet na materijalan i duhovan. Iz svijeta je uzeo ono što mu odgovara i priklonio to duhu. Tako je dobio cjelinu koja ni u kojem slučaju nije cijela, ved duboko podjeljena kao i sam Um. Ništa ne može biti razdvojeno, niti to jeste u svojoj biti. Ali sve ono gdje se Um upetljao i naštimovao po svom nahođenju dobilo je drugačiju sliku u koju smo povjerovali. Da postoji razlika između Duha i Materije. Sredom današnja Kvantna fizika polako dokazuje, i što neka duhovna učenja pričaju ved hiljadama godina, ovo o čemu pričam i sve više se priča o nedjeljivoj cjelini Univerzuma, koja je samo naizgled podjeljena. Zbog prirode Uma, podjeljenosti, duhovnost koja je tumačena i sastavljena od Uma također je podjeljena. Stoga nije ni čudno da smo podijelili život na duhovan i materijalan. Što ukazuje na temeljnu bolest Uma. Da bi do sjedinjenja došlo, moramo odustati od podjele koliko je to mogude te život i njegovo ispoljenje posmatrati kao Cjelinu koja se ispoljava na naizgled dva dijela, duhovan i materijalan. U momentu kada počeno sagledavati život na taj način, prijedujemo kako nam se on sam razotkriva, rekao bih kako on razotkriva svoje tajne. Ključ za njihovo razumijevanje je bio odustanak od podjele. To je prvi nivo razotrivanja tzv. tajni života. Uvid koji nam se potvrđuje je da da

356

dublje razotkrivanje jeste spoznaja o Sebi. Kada čovjek spozna Sebe tj. svoju Istinsku Prirodu, dolazi do finalnog razotkrivanja koje je mogude dok je vezan za tijelo koje ima. Cjelovita duhovnost nastaje kao razumijevanje Sebe i cijelog Postojanja i ona ne može da inzistira na podjeli, jer takvo razumijevanje je prevazilaženje Uma. Um se tu koristi samo kao aparat ispoljavanja i kreiranja. Tek kada čovjek razumije svoju najdublju Prirodu, on počinje da krerira život oko sebe, jer to je duboka svrha samog Postojanja. U toj igri kreiranja, Čovjek dalje uči, jer sama spoznaja Sebe nije kraj, to je početak Rada na Sebi, ali tada više ne možemo govoriti o Radu na Sebi. Unutar te Cjelovite duhovnosti, ili bolje da kažem Autentične Duhovnosti cijeli Univerzum se posmatra kao ispoljenje Čovjekove Prirode, ili samog Apsoluta, bio to materijalni dio ili ono što smo u svom neznanju nazvali Spiritualni dio. Čovjek uviđa da je sve ispoljenje Apsoluta kroz oblike. Oblik postaje Jedno. A Jedno postaje mnoštvo Oblika. Budan čovjek to prosto prepoznaje kao Istinu i prema životu se na taj način odnosi. Da bismo se suočili sa svim što imamo kao ljudska bida, moramo odbaciti bilo kakve podjele na duhovno i materijalno. Moramo odbaciti dijeljenje na sveto i svjetnovno. To je umjetna podjela duhovnosti koja je pod uticajem Uma. Drugim riječima mogao bih to nazvati bolesnom podjelom a duhovnost koja inzistira na toj podjeli, bolesnom duhovnošdu. Recimo, svi smo svjedoci povedane brige o životinjama i prirodi u zadnjih nekoliko godina. Osnivaju raznorazne udruge koje su si postavile cilj humanitarno djelovanje. Mnoge od njih su vezane za neke oblike spiritualnih učenja. Što je jedan od dosta ljepih načina ispoljenja duhovnosti. I kada je to slučaj, kada nije slučaj prevagivanje na jednu stranu, ekstremnu podjelu, možemo redi da je to jedna od svrha čovjeka, kao inteligentnog bida na ovoj planeti. No, s druge strane ekstremni oblik, kao što mnoge udruge to rade, pokazuje samo temeljno nerazumjevanje stvarnosti koja je pod uticajem podjele duhovnosti i života. Tako da danas na cesti, čovjek koji svojim izborom, nosi odjedu za koju su raznorazni novopečeni humanitarci proglasili kao zlostavljanje životinja, može dobiti dobrih batina. Naravno, da je to zloupotreba životinja i da takvo što treba prestati. Životinje ne smiju služiti našoj zabavi i zadovoljstvu koje donosi smrt i patnju. I o tome ne pričam jer se to podrazumijeva. Pričam o djelovanju pojedinih tzv. duhovnjaka i njihovog pogleda na život i djelovanja u skladu sa tim. NIKO nema prava da ograničava bilo kakav život niti njegov način ispoljenja. Kao što je

357

zločin, masakriranje i zlostavljanje životinja, tako je i zločin masakriranje i zlostavljanje čovjeka. Za to ne postoji opravdanje. Generalno, kada se tzv. duhovnjak ufura u svoje visoko stečeno znanje i svijest od počne dijeliti svijet na duhovna, svet, viši i na materijalan, grešan, niži. Iz te podjele možemo vidjeti djelovanje tzv. duhovnjaka koji svojim "razumjevanjem" upravo pokazuju dubine svog razumjevanja i širine svijesti. Bez obzira da li se takav čovjek predstavlja kao tantrik, jogi, meditant to ne znači da on može da kažnjava bilo koga za djela koja je on proglasio neduhovnim, nižim, materijalnim i slično. Da razumiju ono što rade i sljede, shvatili bi da je borba kao oblik ispoljenja pogrešan i da s njim nede modi ništa napraviti, sem pojačati sukob ljudi, pojačati ved opasno visok prag nasilja u svijetu. Učitelji koji takvo što podržavaju direktno potpomažu nesvjest i idiotsko ponašanje takvih pojedinca što samim tim i njih svrstava na tu istu razinu. Nije im opravdanje da ne znaju što njihovi sljedbenici rade, jer takvo opravdanje za onog koji je odlučio da uči druge, ne postoji i pogrešno je. To je samo način izvačenja iz kandži javnosti i opravdanja gluposti svojih sljedbenika. A takvih je danas mnoštvo. Pogrešno shvadeni principi, pogrešno ispoljeni kao učenje, i generalno pogrešni učitelji. Nijedan čovjek koji je zdrav u fizičkom i psihološkom smislu, ne može, ne želi, niti ima namjeru da zlostavlja bilo koji oblik života. Svako onaj koji je stao iza duhovnih učenja i proglasio sebe sudcem, u tom slučaju, daleko je od zdravlja. On direktno šteti i životu ali i duhovnosti i mora biti stavljen pred vašu kritičku svijest. Iako propagira visoka spiritualna i moralna načela ako na bilo koji način uništava život pod bilo kojom isprikom, to je najobičniji zločinac i tiranin, a ne duhovan čovjek ili učitelj. Autentična duhovnost s druge strane mora inzisitirati na unutrašnjem i spoljašnjem zdravlju pojedinca. Što znači i na odbacivanju bilo kakvih podjela. Bilo koje granice koje smo postavili kao način ispoljenja moraju da se sagledaju, prouče, razumiju i odbace ako ne pridonose čovjekovom sjedinjenju sa njegovom Prirodom ili Cjelovitošdu Univerzuma. Da bi do toga došlo morate smjelo sagledati svoj život, bez obzira kakva učenja sljedite ili kakav vam je unutrašnji motiv. Ne smijete se oslanjati na raznorazna učenja koja vam govore da ona imaju pravu istinu o životu i čovjeku, ved morate sami da se suočite sa svim pitanjima i nađete odgovor na njih. Duhovnost u bilo kojem obliku je samo pomod koja vam je potrebna u početku kako bi se vaš Um usmjerio u

358

odneđenom pravcu, ona ne smije biti zaštita od života i bjegstvo kao što je slučaj sa večinom ljudi koji su krenuli spiritualnim stazama. Kao što su spoljašnje granice koje smo postavili samo stvar dogovora i poštovanja tog dogovora ili u krajnjem slučaju manipulacije i terora u prošlosti, isto tako unutrašnje granice su stvar vašeg odabira i predutnog dogovra unutar vašeg Uma koji je on postavio radi svoje zaštite i skrivanja. Ne postoje zabranjene teme ili tabui, ne postoji nešto što je svetije od drugog. Kao što bi tantrici rekli: "Ako je samo jedno mjesto na ovoj planeti sveto, sve je sveto. Ako samo jedno mjesto nije sveto, ništa nije sveto." Na isti način trebate pristupiti unutrašnjem razvoju ili spiritualnosti. Ona mora biti vaše ispoljenje, a ne ispoljenje nekih pravila i zakona koja su postavili bolesni umovi ili duboko razjedinjeni tumači spiritualnosti. Rad na Sebi ili Autentična duhovnost počiva na smjelosti, neustrašivosti da se ispita sve oko i unutar vas. Da vi sami imate svoje zaključke i svoja znanja koja se temelje na vama, a ne na zakonima i pravilima. Autentična duhovnost ne obezvrijeđuje niti jedan aspekt ispoljenja. Jer svaki dio Cjeline direktno ispoljava Cjelinu i svijet i sebe takvim treba vidjeti i živjeti. Integracija zahtjeva da se suočite sa svim što imate i da inzistirate na Cjelovitosti. Integrisati možete tek onda kada ste odbacili bilo kakve podjele unutar i oko sebe. No, to ne znači da ste postali infatilni idiot, ved čovjek koji jasno i precizno uviđa stvarnost oko sebe i o njoj svjedoči. Integrisanjem i inzistiranjem na viđenju Cjelovitosti života znači i imati jaku kritičku svijest kojoj niko nede modi prodavati duhovne postulate pod visoke spiritualne težnje i učenja, tako da on ne vidi i drugu stranu medalje. Meditirati, mantrati, plesati sufi plesove ili šta ved, ne definiše vas kao duhovnu osobu. Spoljašnja ispoljavanja i imitacije nede vas dovesti do spoznaje Sebe i svoje Prirode. Duhovnost nije definisana specifičnim radnjama i ispoljavanjem. Duhovnost se definiše sa vama. Vašim Bidem. Vašom Svjesnošdu. Unutar mnogih spiritualnih grupa postoji takmičenje među sljedbenicima ko de više krugova mantre ponoviti, ko de duže sjediti u pozi za meditaciju, ko de bolje znati citirati Učitelja i slično. To samo dokazuje njihovu glupost, ne njihov duhovni stadij i veličinu. Onaj koji Živi, ili Vi, je onaj koji definiše duhovnost. Svjedok, posmatrač, JA, svijest koja Jeste to je ono što neki čin ili praksu čini duhovnom. Ne praksa ili sam čin. Vaša Cjelovitost je ono što se traži, vaša Svjesnost je ono što obično šetanje po centru grada može da uzdigne u visine najdublje meditacije. A isto tako može da vas "spusti" jako

359

nisko i kad ste u pozi za meditaciju i po nekoliko sati na dan. Vremenski period u meditaciji, mantranju ili čemu ved ne definiše vašu dubinu Svjesti niti vaš spiritualni napredak.

Uvid u stvarno stanje Rekli bismo da su predrasude unaprijed doneseno mišljenje o nekoj temi bez ličnog iskustva. I ne bi puno pogrešili. Naš cijeli život je predrasuda, prosto ubjeđenje koje živimo bez stvarnosg iskustva o tome što živimo. Ono što nam ostaje nepoznato, čak i onda kada znamo čitave biblioteke napamet, jeste ono što živi. Tako je čudno kada neko ispred vas kaže "živim život" a njega nema. Što onda živi? Ko živi to što je imenovao životom? Možemo slobodno zahvaliti cijeloj društvenoj strukturi što nas je pripremila za život, ubijajudi sam život u nama. Jer ne možete biti društveno prihvatljivi ako niste mrtvi. Ako niste leš koji hoda, bez razmišljanja, bez svog mišeljenja, bez svog znanja, bez sebe. Sjedanje nam daje dojam da smo živi, da smo nešto proživjeli, da smo postojali ali i da postojimo. Sličice koje skupljamo godinama sa raznih putovanja, rođendana, okupljanja i druženja pružaju nam lažnu sliku da smo živi. S druge strane ekstremni sportovi, ratovi, sukobi u nama pokredu određene kemijske reakcije, adrenalin, koji nam daje dodatnu injekciju ubjeđenja da živimo punim pludima. Živimo li? Koliko ste u toku svog dana, u toku 24 sata, stvarno živi? Da sam dobar matematičar, kao što nisam, izračunao bih vaše "življenje" tačno u sekundu. Sredom pa slabo računam. No, poznajem Um. Znam da vi možete biti svjesni najviše 44 sekunde, a najmanje 4. Ispod 4 ne bi bili u tijelu čovjeka, bili biste neka od životinjskih vrsta. Ne vjeruete mi? Prosto probajte. Upratite kazaljku na satu i posmatrajte je sa živom svjesnošdu. Ne ubjeđenjem da ste svjesni, zato što dišete ili vašom glavom prolaze misli i tijelom osjedaji. Održavajate osjedaj života koji postoji duboko u vama više od 44 sekunde. I slobodno mi pošaljite pismo da sam pogrešio. I ja du rado da ispravim tu grešku. Sa ovako slabim znanjem matematike mogu bez puno greške redi da u toku 24 sata vašeg disanja, razmišljanja i osjedanja u odnosu na prolazak

360

kazaljke na satu, vi ne možete biti živi više od 5 minuta. Sada to izračunajte u odnosu na godinu dana, pa u odnosu na prosjedan životni vijek čovjeka, koji je recimo 70 godina. Šokirajude. Od 70 godina života shvatimo da smo možda živjeli dve ili tri godine. Ostalo je prošlo i ostalo memorisano u sjedanju. Ništa više. To je stvarnost čovjeka, mislite li da onda on ima neku svrhu? Jedna od najljepših iluzija koju desto puta čujem, i koja je u nas ugrađena čim smo se rodili, jeste da mi imamo neku svrhu. Mogude, možda je neki ljudi imaju, možda neki ljudi daju smisao ovoj planeti i Univerzumu, kako znate da ste to vi? Jedna osobina koju svi imamo jeste da ovaj Univerzum ne bi mogao bez nas. U momentu kada osjetimo, iz ko zna kojeg razloga, da smo nabitni, da nemamo važnost koju smo sebi pridali, dođe do velikog razočarenja, tuge, depresije. Zaboravimo smisao traženja, gajenja nekih vrlina i slično i prosto životarimo do kraja fizičkog života. No, neki ljudi nađu smisao u tzv. duhovnosti u traženju neke više svrhe čovjeka, očekivanju da postoji nešto iza fizičke smrti, da postoji neki nastavak života koji sada nismo u mogudnosti da živimo. Odgovora i teorija je mnoštvo. Kako i ne bi bilo, kada i tu oblast ispunjavaju ljudi koji su u potrazi za višim smislom postojanja. S druge strane mnogi, od onih koji ni u duhovnosti ne pronalaze smisao, pronađu naglo oblasti koje im daju nadanje u razotkrivanju tajnih vlada, zavjera i slično. To je neka nova oblast kojoj u zadnje vrijeme sve više ljudi podliježe. Pošto nisu sposobni da preuzmu odgovornost za sebe i svoj život, oni su se okrenuli traženju uzroka svoje nesposobnosti da žive u zavjerama vlada, masona, iluminata, porodica koje kontrolišu svijet i čovjeka i optužuju ih za sve što oni sami nisu sposobni da postignu. Bilo bi to donekle i dobro, jer je potrebna jedna doza kritike vlasti i vladajudih organizacija i ljudi, da ti isti ljudi koji stoje iza razotrkivanja manipulacija sa ljudima na ovoj planeti, u vedini slučajeva nisu nesposobni ljudi. Da im priroda nije dala mogudnost da žive umrli bi ved odavano. Vedina njih su ljudi ispunjeni kompleksima inferiornosti, nekolicina i kompleksima superiornosti, ljenosti, neodgovornosti, aljkavosti, mržnjom i da dalje ne nabrajam, pošto bi popis bio povelik. Ukratko, ovo je planeta obilja, mogudnosti da zavaravamo sa svim i svačim, dajudi tome zvučna imena, pogrešna imenovanja, imanja i neimanja. Kao što sam ved i pričao, imenovali smo visoka stanja svijesti ved dostignutim,

361

tako da smo ubjeđeni da smo nešto postogli i da možemo da činimo i nešto postignemo. Mnogi, zadnjih godina, rado ponavljaju Gurđijevove citate po raznim knjigama, internetu i u razgovoru. A onda prosto ne mogu kod sebe da prepoznaju da se to najviše na njih i odnosi. Tako da ideju da čojek ne može da čini, razumiju na razne načine, ali ne razumiju da je njihovo samo interesovanje za pojedine teme koje se tiču, tipa teorija zavjera nije njihovo činjenje i nije njihov izbor. Iako kao papige ponavljaju da "čovjek ne može da čini" to u potpunosti ne razumiju. U momentu kada se javi razumjevanje nemodi činjenja čovjek su suoči sa svojim projekcijama, ubjeđenjima, strahom, totalnim besmislom. Nastaje gubitak motivacije u zavisnosti od snage Uvida u nemod činjenja. To, da ga nazovem, stanje traje nekoliko dana sve dok se sistem tijela i uma ponovo ne napuni energijom i pronađe novi ili vrati stari smisao svom postojanju. No, čovjek koji je imao taj Uvid više ne ostaje isti. Kod njega se osjeti naglo sazrijevanje u srazmjeru iskustva i života od nekoliko godina. Vema malo ljudi je ostatilo direktno taj besmisao i nemod činjenja, no vedina onih koji se pozivaju na te ideje, nema uopde predstavu o čemu se radi. Kada se čovjek suoči sa tom nemodi činjenja, pola posla je urađeno. Tada nastupa druga polovica koja je mnogo teža od Uvida u nemod činjenja. Da biste Uvidjeli nemogudnost ljudskog činjenja potreban je jak i intezivan Rad na Sebi, ne čitanje ideja i prepričavanje uz kavu. Sam Uvid u činjenje nastaje kada čovjek čuje za tu ideju, krene da je provjerava što iziskuje strahovit napor i Rad što dovodi do uviđanja mehanizama koji djeluju u pozadini i zašto mi kao ljudska bida ne možemo da činimo. U momentu kada se desi Uvid to je kulminacija Rada, tj. posmatranja i svjesnosti u praksi, u svakodnevnim okolnostima i čovjek ima direktan Uvid u tu ideju o nemogudnosti činjenja. Sve do tada, to je bilo samo ideja koja mu se, više ili manje, sviđala. Ne stvarno iskustvo koje je potvrđeno. Kada razumijemo tu ideju, shvatamo što se oko nas zbiva i na kojim se mehanizmima bazira svijet i ljudi u njemu. Tada ne možemo više da ne vidimo mehanizme koji djeluju u pozadini i koji su "odgovorni" za našu uspavanost. Tada shvatamo ideju "maje" ili iluzije koja dolazi iz istočnjačkih učenja u drugačijem smislu od onog koji imamo kada to čujemo ili pročitamo, također nam postaje jasna ideja "sna" tj. da se ljudi rađaju i umiru uspavani. Uvid nije ni malo prijatan. No, on je mač sa dvije oštrice. Neki od njega se povuku u sebe i još više se uspavaju pod u pojačanim uticajem mehanizama koji pokušavaju da

362

stvore ravnotežu, dok drugi ulaze u još jači Rad nego prije toga. Tek tada, učenja koja su nam pretočena dobijaju pravi smisao i izgled i možemo redi da su ispravno shadena i razumljena. I dobijamo mogudnost da nešto povodom toga i učinimo. Ali pazite na sljed riječi: dobijamo mogudnost. To ne znači da demo nešto modi učiniti ili učiniti. Samo mogudnost. Ezoterična učenja su dala način kako da čovjek dobije mogudnost da se izvuče iz generalnog sna ljudskog roda, ali usljed djelovanja mehaničke evolucije i samih djelovanja sila te mehaničke evolucije, znanja su skoro totalno izmjenjena. Spiritualnost, kakva je trenutno sada, nema više tu mogudnost da čovjeka izvuče iz generalnog sna. No, ipak postoji nešto što bi nazvao "nadom" a to je da se kroz spiritualnost čovjek pripremi za Uvide koji su mu potrebni, no za djelovanje u smjeru razbuđivanja mora postajti veliko razočarenje, uvid da ne možemo da činimo, uvid da ništa ne znamo i uvid da nas nema. Probadu vam pojasniti te ideje, da možete imati pravu sliku o tome što to znači.

363

Misao o "znanju" nije znanje Jedno osnovno pitanje na koje bi trebali znati odgovor jeste koja je svrha spiritualnih učenja? Generalno, svi oni koju su u nekim učenjima imaju raznorazne ideje što bi to trebalo biti, ali još nisam čuo ideju što to stvarno znači, tj. koja je stvarno svrha spiritualnih učenja. Ukratko, svrha spiritualnih učenja je da pripreme Um tragaoca da može da se suoči sa stvarnim stanjem stvari oko sebe. Način na koji ona djeluju je različit, prilagođen različitim ličnostima i vibracijama. Kada je čovjek spreman da direktno uči i preuzme odgovornost sam za sebe, za svoj život i svijet oko sebe, pojavljuju se znakovi promjene u njegovoj evoluciji i on stupa u kontakt sa različitim školama i učenjima koja uslovno nose Istinsko značenje imena Spiritualnost. Ta učenja i škole imaju mogudnost i znaju kako da dovedu čovjeka do promjene i kako da ga nauče da može iskoristiti život za svoju korist. Unutar svakog od spiritualnih učenja kojima smo okruženi postoje Ezoterički centri iz kojeg potiče pravo djelovanje i na kojima se temelji spiritualno učenje. No, sve do onog trenutka dok čovjek ne pogleda u pravcu sebe, nije mogude djelovanje tih Ezoteričnih škola jer nema nikakve Individue24 koja bi mogla da iskoristi znanja i učenja tih škola. Individualnost je nagrada koja se zadobija dugogodišnjim Radom na Sebi. To nije privilegija, niti naše nasljeđe. Biti Individua, znači proči rigorozan Rad i stedi unutrašnju Cjelovitost koje je samo mogudnost koja stoji u našem potencijalu kao Bida, ali ne i njeno obavezno ili nasljedno pravo svakog čovjeka. Da bi moglo dodi do Kristalizacije Čovjeka potreban je dobro organizovan rad i razvoj Bida. Samo čovjek koji je spoznao Sebe može redi da ima Individualnost. Kada je izgubio sve, zadobio je ono što svi misle da imaju. Misliti da nešto imamo ili znamo, je samo misliti da nešto imamo i znamo, ne i stvarno stanje. No, zbog lažnosti koja nas krasi, mi smo sebe ubjedili da je znanje prikupljanje informacija, da je posjedovanje osobina naše pravo koje smo zadobili rođenjem. Generalno spiritualnost kao takva kakva je sada pridonosi toj laži. Unutar nas ne postoji nikakvo "ja" koje je trajno, niti nikakvo "ja" koje može da preuzme ulogu gospodara, kako onda možemo da imamo Individualnost? 24

Individualnost - lat. "Individuus" označava čovjeka koji je nepodjeljen, tj. koji je Cjelovit.

364

Pošto nemamo Individualnost, s čim da učimo? Tj. bolje je pitanje KO da uči? Ko da se probudi? Ideje o probuđenju, spiritualnim visinama, unutrašnjem miru ili ko zna čemu, samo su ideje koje nam se sviđaju i koje bi volili da imamo, ali smo zato sebe ubjedili da ih posjedujemo i da je to naše nasljeđe. Bomabardovani smo masom informacija, što nam daje dojam da imajudi te informacije, i ponavljajudi ih kao papige, imamo i znanje. Znanje može imati samo Individua, čovjek koji je Kristalizovan, ima stalno "ja", ima Ja Svjest. Ne i neko koga nema. Možda vam je malo ovo čudno, jer imate dojam da vi postojite, da ste cijelog života i postojali. Hajde da malo to pojasnimo. Iako to cijelo vrijeme s ovim tekstovima i radim, ali. Zamislimo neku čašu, to bi u trebalo označavati vaš Um. Tečnost u njoj je sve ono što Um sadrži. Znanja, informacije, ideje, predubjeđenja, koncepte, nebrojene emocije, ideale, hrpu autoriteta i slično. Svaki od tih djelova (dovoljno je i ovo što sam nabrojao) je različite boje i veličine i specifične tečnosti, u zavisnosti od značenja koje ono ima. Čaša je do vrha ispunjena tom tečnosti različitih boja. Informacije, koje su također specifične tečnosti i različitih boja, dolaze negdje iz vana i ulaze u čašu ili Um. U zavisnosti na koji dio ili oblik, boju i specifičnost tečnosti, naleti, te informacije su primaju u skladu sa tim. Svaka ta specifična tečnost specifične boje prima informacije iste specifičnosti i boje koje dolaze do nje. Odmah pri ulazu Informacije u čašu, dešava se razvrstavanje po bitnosti i specifičnosti, te se u skladu sa tim dešava i tzv. "razumjevanje" Informacije. Zbog poistovjedenosti sa tim dijelovima ličnosti ili tečnosti čaša ima dojam da ona sada zna to što je čula, pročitala ili na bilo koji način došlo u njen posjed. Ona sada toj boji i specifičnoj tečnosti dodjeljuje još jednu etiketu i proglašava je svojom i znanom. Niti je probala tu informaciju da provjeri, niti da je iskusi na bilo koji način. Ved je boja informacije brzo pronašala boju tečnosti i s njom se spojila davajudi nam dojam da to sada znamo. U stvari nije došlo do ničega, sem mješanja specifičnih tečnosti i boja, ali mi imamo dojam da smo nešto novo saznali i naučili. Shodno obrazovanju koje na isti način djeluje na nas, ne tražedi razumijevanje ved bubanje napamet i usvajanje informacija nazivajudi to školovanjem i učenjem, i uz pomod pogrešnog imenovanja, mi smo stekli pogrešan dojam da sve što pročitamo ili na bilo koji način saznamo naše vlastito.

365

Da bi čovjek mogao da uči, njegova čaša mora biti prazna. U čašu koju trenutno koristimo i koja trenutno jesmo ne može više ništa stati, prepuna je. Al ni to ne bi bio problem da ona nije ispunjena svim i svačim i da nismo tom budkurišu pridali prevelik značaj. U punu čašu ne možemo uliti više ništa. Zato ulazak u spiritualne vode ujedno bi trebao značiti i pražnjenje čaše. Zamislite sada paradoks, s tako punom čašom dođete u neko učenje, dobijete sve potrebne inicijacije, ideje, filozofske misli i slično. Na što to liči sada? To vam je odgovor zašto nema bitnijeg pomaka u svijesti ljudi koji sebe nazivaju "spiritualnim". Da bi došlo do učenja i do napretka a samim tim i "širenja" svijesti25, morate izvaciti sav sadržaj iz čaše da bi mogli da primite znanje od kojeg imate koristi. Kao i vedina drugih stvari i to je samo ideja o kojoj se priča, ali se malo na njoj radi. Rad na Sebi ne može započeti sve dok čovjek smatra da tzv. znanje koje ima i posjeduje ima neku vrijednost. Tek kada se desi Uvid u bezvrijednost svih tzv. znanja i informacija čovjek je spreman za pražnjenje čaše. No, također bi bilo loše kada bi Rad bio toliko zatvoren da on ne dobija šansu da nauči isprazniti čašu. Stoga je Rad tako organizovan da čovjek intezivno posmatra sebe, sva svoja iskustva, sve što zna i intezivno ispituje vrijednost toga. U srazmjeru Uvida beznačajnosti tzv. znanja i informacija i izbacivanja iz sebe svega onog što je prepoznao kao štetno i beskorisno, on "ulazi" u povišena stanja svijesti, jer sadržaj koji ga je vukao ka dole kao gravitacioni uticaj, polako nestaje i on oslobađa sebe lažnih ubjeđenja, koncepata, ideja i ideologija. Cijela ideja Rada je u odbacivanju laži koje smo vrednovali kao korisne i držimo ih se kao pijan plota. Kako čovjek počne osjedati oslobođenost od tog i takvih sadržaja u sebi, i počne primjedivati povremene ulaske u povišena stanja svijesti, on Uviđa paradoksalnu istinu, da što ga manje ima26, to je on Cjelovitiji i Oslobođeniji. Tada razumije da stedi Sebe znači odbaciti sve suvišno što nas vuče ka "dole", a ne ubacivanje novih znanja i informacija i pretrpavanje, ionako pune čaše, sa novim konceptima i idejama.

25

Ne postoji nikakvo širenje svijesti, to je samo izraz koji se koristi radi boljeg razumijevanja. Stvar je u tome da dolazi do prepoznavanja i razotkrivanja granica koje smo postavili a ne do širenja. Kada upoznate granice koje ste postavili one pucaju i vi imate dojam da je došlo do širenja svijesti. Čak je i ostećaj takav u početnim stadijima tog iskustva. 26

"Što ga manje ima" - znači da više on nije sadrţaj i procesi koji se dešavaju unutar njega. Shvatanjem toga on se oslobaĎa i u srazmjeru tog osloboĎenja doţivljava viša stanja svijesti i Uvide u svoju Prirodu.

366

Pošto je naš Um u stvari Sakupljač, on ne želi ništa da odbacuje jer sa svim tim što ima on je identifikovan, jer sve što skuplja služi mu kao sredstvo identifikacije, potvrđivanja i građenja tzv. individualnosti ili drugim riječima slike o sebi. On ne želi nikakvu promjenu, ved želi novi sadržaj koji de dodati na ved postojedi, stari sadržaj, i rekonstruisati novu sliku o sebi. Znanja i informacije koje dobija i koje su mu dostupne u spiritualnosti on rekonstruiše na starim znanjima i informacijama metodom uspoređivanja, dodavanja, oduzimanja, zamjene. Ali ne i provjerom i življenjem tog znanja i informacija, kako bi stekao stvarnu sliku o čemu se radi. No, postoji još jedna zamka koja je skoro pa nevidljiva, i moramo biti veoma senzitivni i suptilno svjesni kako bi primjetili još jednu osobinu Uma. Um može imitirati bilo šta. Um je sposoban da vam stvori tzv. "iskustvo probuđenja". Um može da vas ubijedi da ste probudili Kundalinii Shaktii, da vam se čakre bude, da kontrolišete pranu, da ste postigli sve ono za čim žudite. Rekao sam vam ved, Um je strahovit alat. Kreativan, modan, sposoban, protočan, ali tek kada je osvešten i očišden. Do tada imamo samo štete od njega, ne puno koristi, ako izuzmemo najobičnije potrebe koje on ispunjava, ostalo je samo štetno po nas. Informacija i znanjima koja dobija, u svom nepročišdenom stanju, on gradi slike o tim idejama i počinje da imitira različita spiritualna dostignuda. Drugim riječima, on umišlja ta dostignuda i sam sebe proglašava znalcem, probuđenim, osveštenim. Sve one korisne stvari koje ima u svom potencijalu on je sada iskoristio za sebe i s tim samo nanio veliku štetu samom sebi, ne i stvarnu korist. Stekao je pogrešnu kristalizaciju koju je kasnije jako teško slomiti, jer je njeno lomljenje izaziva jak bol i patnju koja je potrebna da se prođe kako bi se ona slomila. U pozadini pogrešne kristalizacije stoji pogrešan motiv i cilj, kao i neispravno razumjevanje informacija i znanja koja se primaju. Iako je sposoban da imitira i samo probuđenje, Um sebe i kroz tu imitaciju razotkriva pred nekim ko je stvarno doživio to iskustvo. Riječi i znanja kojim se štiti, ne mogu ga zaštiti od nekog ko ima "iskustvo" Sebe, i kome je poznata njegova Priroda. Razlog je u tome što igra Uma i njegovo znanje nije potpuno, i što mu fali mnoštvo sitnica koje ne može da imitira i zna ako nije doživio to iskustvo. Tako da je Um koji stoji ispred Budnog Čovjeka momentalno razotkriven. Unutar Zen-a postoji jedna zanimljiva rečenica za takve ljude. "Bazdi na Zen" ili "Zaudara na Zen".

367

Pošto je Um koji imitira prepun duhovnih rečenica, postulata, tzv. vrlina i slično s kojima Istinska Spoznaja nema nikakve veze. Ona nije nimalo duhovna. Dapače, s tim što nije nimalo duhovna ona prevazilazi i materiju i duhovnost, i zato smije biti sasvim obična i jednostavna, prosta u izražavanju, jednostavna u ispoljenju. Nema kidenja niti pokušaja prikazivanja sebe u drugačijem svijetlu. Misliti Znanje, a ne živjeti ga je odlika Uma. Odlika Ne-Uma je življenje znanja bez znanja o znanju. Čovjek koji živi Znanje ne zna nikakvo znanje, on JESTE to znanje. Razlika između znanja Uma i Istinskog Znanja je u tome što Istinsko Znanje nije Znanje u smislu znanja informacija, tekstova ili tome slično, ved je to Stanje Svijesti. Znati, jeste BITI TO, tj. Biti Stanje Svijesti. Nemojte sebi dozvoliti da o bilo kojim informacija previše razmišljate, prepustite se njima, kada ste shvatili da su te informacije korisne i ako želite da ih živite. Sve što naučite morate proživjeti, provjeriti u praksi. Menalno manipulisanje nede vas dovesti do Spoznavanja Sebe. Morate svaki segment koji imate Direktno Doživjeti, tek tada se dešava Integracija i Istinsko Znanje o Sebi. O tome koliko prana u nama ima, koliko čakri i njihove funkcije, ili teorije o Shakti nede vas dovesti do spoznavanja toga, ved Direktno Iskustvo. A da biste njega zadobili morate biti jasni što želite, tj. morate imati Ispravan motiv i cilj i naravno način Rada.

Čovjek ne gleda u sebe Kažete da ste krenuli ka Sebi, a tražite se na pogrešnim mjestima. Puno je alegorija koje vam pokuzuju tu istinu. O "izgubljenim sinovima", o raznim ovčicama koje su se zagubile, o povratku kudi i slično. Na mnogo načina je iskazana svrha Rada i Spiritualnosti. No, kako da čovjek koji ne zna zna što je za njega korisno, a što beskorisno? Teško. I tu je ved prva zamka u koju smo upali. Ne znajudi da smo upali u zamku mišljenja da mi sami najbolje znamo što je za nas dobro, izabiramo spiritualne puteve od kojih i nemamo neke koristi, sem podržavana "problema" koji nas je doveo do situacije u kojoj se nalazimo. Ako smo sa Umom koji imaju upali u problem i sada želimo da iz njega izađemo,

368

kako onda pomodu istog tog Uma možemo izabrati ono što bi nas trebalo izvudi iz dotične situacije? Nikako. Zato i kažem da je to još jedna zamka. No, mi smo ubjeđenja da najbolje znamo što je za nas dobro. Ne znam kako se onda ne sjetimo da smo baš iz tog ubjeđenja da znamo što je za nas dobro, upali u situaciju u kojoj više nema izlaza, ili u neke određene probleme. Kako onda sami ne nađemo izlaz iz tih situacija? Ako toliko znamo što je za nas dobro, zašto onda jurimo razna spiritualna učenja kako bi nas ona izvukla i dala nam smisao življenja? Puno je pitanja, i mogao bi vam ih postavljati kroz cijelu knjigu, tako da u jednom trenutku više ne znate ni ko ste ni šta ste, što bi vam brzo pokazalo vaše pravo znanje koje imate i bezvrijednost Uma kao gospodara i znalca kada je u pitanju izbor spiritualne staze ili učenja. No, to morate vi sami. Niko izvan vas ne može da vam da Ispravno Znanje ili Iskustvo, do vi sami sebi. Svi ostali su samo simboli na Putu ka Sebi, prst koji ukazuje na Mjesec, ali ne i sam Mjesec. Kao i u svemu drugom, kada smo skužili da smo se zapetljali u igru laži i obmane, i zapitali se da li postoji neka drugačija svrha od materijalnog zadovoljenja čula i traženja smisla kroz okolinu, svijet i odnose koji trebaju da nam daju zamjenu za nas same, okrenuli smo se onom što bi nam trebalo dati tu svrhu i ispunjenje u nadi da spiritualnost ima odgovore na ono što nam treba. No, mi nismo htjeli da se mučimo, ved hodemo da nam neko da te odgovore. Odabrali smo neki od Puteva koji nam je bio simpatičan, otišli na par predavanja, primili incijaciju i krenuli da mantramo, meditiramo, molimo se. Ali nikad se nismo zapitali da li taj Put mene može vratiti Sebi ili je on još jedno moje bježanje od sebe samog? Priznajte, nemojte se bojati priznati sebi glupost. Jer priznati sebi glupost, znači dobiti priliku da je ispravite. Svi radimo iste greške, jer svi imamo isti Um. Malo je onih koji su iz prve uboli pravu stvar i krenuli ka Sebi. Obično je povratak Sebi dug i mučan. I u početku ispunjen svim drugim samo ne sobom. Um ne smije priznati da je pogrešio da je u svojoj gluposti napravio grešku, a još manje smije si priznati da je glup i naivan. Veliko je olakšanje kada shvatite da možete biti sve, ali da ne smijete napraviti grešku ubjeđivanja i umišljanja da ste ispravni i istiniti, ako to niste. Učenik smije biti glup, naivan, imati pogrešne motivacije, negativne emocije,

369

koncepte i slično. Zato je i Učenik. Prvenstveno je došao da nauči kako da Uči, i kako da Sebe spozna. Ako vam je to jasno, onda vam je jasno što sam rekao da smijete biti svakakvi, samo ne umišljeni i ubjeđeni da znate i ne smijete grešiti. Griješite, dopustite sebi da budete pogrešni jer de vam to pomodi da učite, da napredujete i spoznate sebe, a samim tim da se riješite pogrešnih znanja i ubjeđenja. Ali ako se pretvarate da toga nemate, da ste ispravni, da znate i slično, bojim se da de vaš put ka sebi trajati hiljadama godina i da nema nikakve garancije da dete dodi do kraja. Možda se pitate: "kako onda da nađem Put koji je za mene ako ja ne znam što je dobro i korisno za mene?" Teško da dete iz prve uspjeti pronadi put koji vam odgovara. Veoma je rijetko da je neko našao odmah čim je zakoračio na Stazu put koji mu odgovara i koji ga ispunjava. Pod ovim mislim na put od kojeg on ima stvarno koristi, koji ga vrada njemu samom, a ne koji ga udaljava od njega. Kada pogledamo spiritualnu scenu primjedujemo koliko je "pogrešnih" puteva. Mislim na pogrešan izbor puta, ne na sam put. Vedina hoda po putevima od kojih nemaju baš nikakve koristi. Nije korist naučiti nove riječi, nova značenja i početi brijati ideje i ideologije koje se zastupaju na tom putu. Korist puta ogleda se u razvoju Svijesti ili drugim riječima u povratku ka Putniku. Ako vas put vada vama, onda je put koji ste izabrali ispravan za vas. Ako vas on udaljava od vas samih bojim se da dete potrošiti niz godina dok sami ne zaključite da ste isti kao i prvog dana kada ste stupili na stazu. No, kako da znamo koji je put za nas najbolji? Intelektom i logikom to ne možete saznati. Uvijek se mogu nadi dokazi za korisnost jednog puta, ali i dokazi koji pokazuju suprotno. Vaš Um nije sposoban odrediti koji je put najbolji za vas. A oko nas je malo Integralnih puteva koji nude cjelovit razvoj. Obično su putevi orijentisani na jedan od tri "nivoa". Ili na tijelo, ili na emocije ili na intelekt. No, postoje i tzv. Četvrti Putevi. Odmah na početku, ne poistovjedujte ih sa Gurđijevom, jer njegov Put je jedan od Četvrtih Puteva. Ne postoji Četvrti Put kao jedinstven Put, ved je on zbir puteva koji rade na Integralnom prilasku razvoju čovjeka. On nije jedinstven, ili jedan jedini. U tom mnogi greše kada pričaju o Gurđijevu i njegovom putu. Četvrti putevi mogu da budu i unutar klasičnih puteva tj. unutar drugih puteva koji na svojoj površini ne izgledaju kao Integralni Putevi ili Četvrti Putevi. Nikad ne zaboravite da oko jedne škole postoje tri kruga. Dva kruga su javna, tredi je skriven. Unutar tredeg kruga, učenje koje se javno daje u

370

preostala dva kruga, nije ni približno slično. Postoji javno učenje, koje je dostupno svima i ono obično zastupa samo jednu dimnziju razvoja. Postoji manje javno učenje koje obično zahtjeva inicijaciju ili pristupanje toj školi i ono nije toliko poznato, ali se bazira na proširenju učenja na više dimenzija rada, i postoji skriveno učenje koje skoro pa nema nikakve veze sa učenjima koja se prenose u prva dva kruga. Da bi se dospjelo u taj najuži krug učenja, čovjek mora biti zreo, ozbiljan u Radu i doživjeti razočarenje sa svim učenjima koja su javna ili polujavna. Tada on zadobija priliku da uđe u najuži krug učenja i bude prihvaden za učenika. No, prihvadanje za učenika ne znači da de on ostati u toj školi, to samo znači da je dobio priliku, mogudnost da krene da Radi na Sebi na Integralan način tj. način koji objedinjuje i rad na tijelu, emocijama i inteketu u isto vrijeme. Učenik koji je kandidat za najuži krug mora pokazati određeni stepen zrelosti, ujednačen razvoj svijesti (Bida) i Uma, razumijevanje teorije i sporovođenje prakse, primjenu u svakodnevnim okolnostima, visoku inteligenciju, smjelost tj. hrabrost da se suoči sa sobom i slično. Čim ste ušli u drugi krug učenja vi ste na jednoj određenoj probi. Drugim riječima, vi se nalazite na testu koji ima za cilj provjeriti koliko ste zreli i koliko ste spremni da radite na Sebi. Tek kada škola bude zadovoljna, vi dete dobiti naznaku da postoji najuži krug učenja, kroz seriju simboličkih prikaza, ideja o direktnom radu i slično. Do tada dete misliti da ste u krugu koji je najuži i koji ima direktno znanje i informacije. Sve Ezoteričke škole organizovane su po tom principu. No, vratimo se na temu. Postoji jedan zakon koji kaže: "Slična vibracija privlači sličnu vibraciju." Ili: "Kako je gore, tako je i dole. Kako je dole, tako je i gore." Ovaj zakon Vibracije direktno je odgovoran za sinhronizaciju unutrašnjeg i spoljašnjeg. Prema tom Zakonu ne možete privudi ništa što ne odgovara vašoj unutrašnjoj vibracija. Spoljašnje je reakcija ili ogledalo vaše unutrašnje vibracije. Ali, prema istom tom Zakonu, vaša unutrašnja vibracija odgovara spoljašnjoj vibraciji. Taj Zakon je također povezan sa Zakonom Akcije i Reakcije ili Karme. A o tome smo ved pričali u ovoj knjizi, iako demo se još nekoliko puta vradati na njega, jer i ovo što čitate ovu knjigu direktno je pod tim Zakonom, kao Zakonom Vibracije. Kako taj Zakon odgovara izboru učenja ili izboru Spiritualne škole? Ako do sada niste shvatili iz pojašnjenog pokušadu vam to još bolje približiti. Vaša unutrašnja vibracija sačinjena je od navika, ideja, ideologija, stemljenja, dijelova ličnosti i slično. Ona je specifična i samo vaša. Ta kombinacija

371

omogudava vam da vi kao čovjek imate specifičnu vibraciju koju odašiljate u svijet oko sebe, dok svijet koji vas okružuje vibrira vibracijom koju odašiljate, također, on djeluje na vašu unutrašnju vibraciju koja je u isto vrijeme i Akcija za spoljašnjost i Reakcija na spoljašnjost. Drugim riječima, vi ne možete živjeti život koji je suprotan od vibracije koja se stvara unutar vas, ali također, specifični život i svijet koji vas okružuju, također, stvara svoju vibraciju zajedno sa ostalim vibracijama koje učetstvuju u njemu i vi reagujete tj. ogledate te vibracije kroz samog sebe, tj. vašu unutrašnjost. Na isti način dolazi do poklapanja vibracija spiritualnih škola sa vašom vibracijom koju iz sebe odašiljate. Na istom principu radio radio i televizija. Izborom stanice vi u moru valova ili vibracija oko vas podešavate aparat da prima određene frekvencije pomodu kojih se emituje neka radio ili TV stanica, te je vi čujete ili vidite na radio ili televizijskom aparatu kod svoje kude. Isto tako vi kao i spiritualne škole odašiljate vibracije u prostor oko sebe i shodno kvaliteti vibracija one privlače jednu drugu i vi dolazite u doticaj sa nekim školama dok vas neke druge odbijaju. I mi za to kažemo da ste pronašli školu ili spiritualni put koji vama odgovara. Drugim žargonom rečeno, vi ste se prepoznali u nekoj određenoj školi, ideji, ideologiji. Sada, rekao sam da mnogi tragaoci provedu niz godina na pogrešnim putevima, tj. putevima od kojih nemaju nikakve koristi sem razvoja intelektualnog znanja, novih riječi, novih ideologija. U stvari, nije tu ništa novo. Sve to je ved bilo u vama i samo je pronašlo odgovarajudi vibraciju u svijetu oko vas i privuklo vas je da postanete učenik ili sljedbenik ili vjernik nekog određenog puta. Kao što znate iz dosadašnjeg teksta, mnogi ne žele ništa novo, ved žele potvrdu za ono što ved imaju u sebi. Oni ne traže puteve koji de ih dovesti k njima samima, ved traže zaštitu svojih ideja i ideologija u različitim putevima koji proporcionalno odgovaraju vibraciji i mehanizmima koji unutar njih postoje. Specifičnim odgojem i odrastanjem u specifičnim okruženjima, u nas je ugrađena masa informacija, ideja i ideologija koji uopšte nisu naši, ved su odraz roditelja, autoriteta, škole, društva ili ukratko našeg odgoja. Popularnim terminom mogao bih to izreči riječju: pelcovan. Vi ste dobili injekcije koje su vas oblikovale u ono što sada jeste. Specifična ljudska jedinka koja ima odeđene mehaničke dijelove ličnosti, navike, ideje, ideologije, ubjeđenja, očekivanja, želje i slično. Sve to stvara određene vibracije koje vi odašiljate u svijet oko sebe i vi tačno po tom principu doživljavate svijet oko sebe i živite život kakav trenutno živite. Ne može biti drugačije. Da može, ved bi bilo. Da bi

372

se život koji vodite izmjenio mora se izmjeniti vibracija koju šaljete u svijet. A pošto svijet tačno odražava vašu vibraciju, zajedno da objektima, zbivanjima, ljudima, on također, vama u povratku šalje svoje vibracije koje su usklađene sa vašim unutrašnjim vibracijama i ojačava ih. Vi prosto nemate izbor. Ideja da mi imamo slobodnu volju ili slobodu izbora je samo ideja koja nam je privlačna i služi odbrani našeg života koji vodimo. Ništa korisno nemamo od tog ubjeđenja, ali da bi došlo do rušenja tih koncepata moramo se sami uvjeriti u to, ne vjeruvati meni ili bilo kome drugom. Shodno našim ubjeđenjima i programima koji su u nas ugrađeni mi pronalazimo put koji nam odgovara i sljedimo ono što taj put propagira, tj. sljedimo učenje tog puta. Vedina puteva je samo odslikavanje naše unutrašnjosti kroz koje smo našli potvrdu naših stavova i sada je naše ubjeđenje i programi unutar nas imaju dokaze da je to tako kako smo mislili i željeli da bude tako. Prihvatili smo te puteve, religije, učenja koja su služila samopotvrđivanju. To dete lako primjetiti kod fanatika i puteva ili učenja, uslovno govoredi, koje oni sljede i propagiraju. Ti ljudi su ostali isti, strah ih je nagnao da uđu u tor određenih religija i škola koja ima zauzvrat davaju sigurnost i osjedaj da su u pravu i grade im osjedaj više vrijednosti, tj. superiornosti. Oni sami ne znaju ništa, niti imaju bilo kakvo znanje, ali ojačani informacijama koje su primili i kojih se sljepo drže imaju dojam da su pronašli potvrdu vlastitih snova i sada ostalima pokušavaju na sve mogude načine naturiti svoje mišljenje, svoje ideje i ideologije kao jedine ispravne i svi koji se sa njima ne slažu oni stavljaju u koš pod nazivom sekta, grešnik, nevjernik i slično. Sve velike, ali i male, religije ispunjene su tim fanaticima koji nisu ovom svijetu donijeli ništa dobroga sem boli i patnje. Ali posmatrajudi to kroz Zakon Vibracije i Zakon Akcije i Reakcije, vidimo smisao i u tome. Sve dok postoji jedan jedini čovjek sa tako niskim vibracijama, postojade i putevi i škole koje de odgovarati tim vibracijama i oni de jedni druge pronalaziti. Također ste primjetili i drugu stranu. Unutar istih škola i učenja postoje ljudi koji nisu fanatički nastrojeni, koji su mnogo suptilniji i tolerantniji od svojih kolega. Koji pripadaju istim religijama i školama ali djeluju skroz drugačije od prvih. To samo znači da svaka religija i svaka škola djeluje na nekoliko nivoa, i da svaki taj novi direktno odgovara potražnji na spiritualnom tržištu. Pošto ljudi odrastaju shodno različitim programima koji su u njih ubačeni odgojem i obrazovanjem, ti programi traže odgovarajude programe unutar Spiritualnosti i pronalaze ih i kroz njih se dalje ispoljavaju i razvijaju.

373

Zato oko nas postoji masa spiritualnih učenja i svaka od njih imaju svoje sljedbenike, vjernike i učenike. Ako sam programiran da postoji bog i da postoji đavo, onda je logično da moje vibracija koja je odraz mojih uvjerenja i ideja pronalazi spiritualni put koji podržava te ideje i uvjerenja i još produbljuje takvo gledište i stav. I normalno je da de me privudi njihovo učenje. Ako sam neko ko ne vjeruje u boga ili đavola, ali vjeruje u neke naučne metode s kojima mogu da dovedem do savršenih funkcionisanja sebe kao čovjeka privudi de me neke škole yoge ili slične škole koje de mi dati mogudnost da se shodno mojim vibracijama dalje školujem, dalje napredujem, da nađer opravdanje za ideje i ubjeđenja koja imamo i da djelujem u skladu sa tim. Kao što sam rekao to tako funkcioniše, ali to ne mora biti korisno sa mene. Kad kažem korisno znači tu prvenstveno mislim da od toga nema mog unutrašnjeg razvoja, ved da je to samo potvrda mojih ubjeđenja i ideja kroz koja se štitim od ostalih uticaja i koja mi služe kao moja odbrana i zaštita mog gledišta i ubjeđenja i ništa više. Imati koristi od nekog učenja znači da me to učenje vrada direktno meni, tj. dovodi do razvoja mog bida i mog Uma, na taj način da od njih imam direktne koristi u smislu da produbljuje moju svjest, da proširuje moju percepciju, da mi pomaže da upotrebim znanja i informacije, koje sam dobio u školi, u svakodnevnom životu i slično. Te da vremenom i radom me dovede do direktne spoznaje moje Istinske Prirode, a ne da mi pojašnjenjima, idejama i ideologijama zatvori pronalaženje moje Istinske Prirode i njeno Ostvarenje ili što bi rekli Probuđenje. Jelovnik koliko god bio finog dizajna, nije ukusan za jelo. Mi moramo da se nahranimo životom, kako bi održali svoj život. Također, kako bi napredovali i Evolutivno se razvijali moramo imati učenje koje nas može gurnuti u nas same i proširiti nam svijest i percepciju. Tako da to proširenje svijesti i same percepcije dovede do niza promjena u mom životu, što moj život čini boljim, ispunjenijim, svrhovitijim. To dovodi do promjene vibracija koje imam u sebi, i ja osjedam kako se mjenjam kao čovjek. Ispunjavam se vrlinama koje sam imao ali su bile skrivene pod naslagama prošlosti, ideja i ideologija i nisu mogle da izađu van i da direktno kreiraju moj život. Kako sam sam ispunjeniji, kako sebe razumijem, tako razumijem i život oko mene i ljude koji ispunjavaju moj život. Meni je bolje, jer sam cjelovitiji, sretniji, radosniji, svjesniji. Ljudima oko mene je bolje jer više nisam namčor, nisam ljut na njih, ne projektujem svoje negativne emocije na njih i slično. Što generalno vodi do boljeg svijeta i okruženja.

374

Svijet ne možemo izmjeniti, ali možemo izmjeniti našu percepciju svijeta, što de direktno dovesti do viđenja drugačijeg svijeta oko nas. Shvatidemo da postoji niz realnosti koje su nekada u dodiru jedna sa drugom, ali i ne moraju biti. Kada svaki pojedinac krene u direktnu promjenu sebe, svijet koji nas okružuje postade drugačiji. Nedu redi bolji, jer to se podrazumijeva. Ne možemo očekivati da se svijet mjenja shodno nama, ali možemo promjeniti našu percepciju svijeta i sviju unutrašnjost, što de shodno Zakonu Vibracije i Zakonu Akcije i Reakcije promjeniti naš doživljaj svijeta i samu vibraciju koju odašiljamo izvan sebe. Na kraju, svijet koji percepiramo de imati vibraciju koja sliči našoj i mi demo imati direktnu potvrdu svog unutrašnjeg stanja u spoljašnjosti. To je bila prvebitna ideja Spiritualnosti, ali se ona negdje usput zagubila. To je bila također ideja i Religije, ali se i ona negdje usput zagubila i sada imamo to što imamo. No, još uvijek vam nisam odgovorio kako da izaberete put koji de imati najviše koristi za vas. Morao sam vam pokazati kako djeluje Stvarnost oko vas da bi ste mogli da shvatite ovo što du vam sada redi. Iz ovoga ste mogli zaključiti da vi direktno ne možete izabrati ništa što nije u skladu sa vibracijama koje odašiljate u svijet oko sebe. Ali zato možete modifikovati vibracije. Sjetite se, pričali smo o motivima i ciljevima. Oni su vaše gorivo, tj. gorivo pomodu kojeg stvarate vibracije koje imate. Čovjek koji je odlučio da potraži spiritualni put koji bi mogao da ga promjeni, tj. od kojeg bi trebao imati koristi ne može direktno uticati na put, ali može uticati na svoje vibracije, tako da preispita svoje motive i ciljeve. On mora odlučno preispitati svoju untrašnju stvarnost. Čovjek mora biti iskren prema sebi koliko god je to mogude te na taj način mjenjati vibracije koje stvara uz pomod unutrašnjeg motiva. Jeli vam motiv da nađete zaštitu? Onda OK, nadi dete je. Ali to vas nede promjeniti. Jeli vam motiv da nađete potvrdu za svoje projekcije na svijet oko sebe? Dobro, i to dete privudi zahvaljujudi Zakonu Vibracije. Možda vam je motiv da se promjnite? Dobro, ali što to znači? Što znači: "ja želim da se promjenim? Što to želite da promjenite? Morate biti jasni. Vjerujte vedina koja vam kaže da žele da se promjene, to ne žele. A još manje znaju što to žele da promjene. Imate jaku želju za promjenom, ali ne znate što bi to mjenjali? OK, imajte je i dalje. Tako de vam stvarnost odgovoriti. Ona de vas gurnuti među ljude koji također žele da se promjene, koji također snivaju sne o promjeni, ali koji

375

također ne znaju što to žele da promjene. Stvarnost de vam odgovoriti shodno vibraciji koje odašiljate. Ne zaboravite, vi kreirate stvarnost oko sebe pomodu svojih unutrašnjih vibracija. Ona de vam odgovoriti i pojavide se škola koja vam nudi tehnike, mantre, informacije, igre sa čakrama ali i gomilu snova. I vi dete imati osjedaj da se mjenjate. U stvari stojite na istim mjestu. Sada ste ispunjeni sa yoga asanama, mantrama za ovo ili ono, jantrama, bogovima, demonima i ko zna s čim sve ne, ali nema nikakve promjene u vama, samo vam se mjenja intelektualno znanje, mjenjaju vam se ideje i ideologije, ali vi ostajete isti. Okruženi ste sa masom ljudi koji žele isto što i vi, i imate dojam da se nešto promjenilo. U vašem životu je i dalje pakao, žena vas vara, vi varate ženu, djeca vas ne slušaju, vi ih kažnjavate i ko zna koji scenario. Kada se požalite tzv. guruu on vam kaže da istrajete i meditirate i molite se i dalje i da de do promjene dodi. Sretno vam bilo zavaravanje, ali do promjene nede nikada dodi. Znate zašto? Jer se lažete. Niste nikad ni htjeli da se promjenite. Jer da jeste znali bi tačno što to želite da promjenite. Da ste htjeli da se promjenite krenuli bi direktno ka sebi, ne ka idejama. No, ne bojte se, ne osuđujem vas. Pokušavam vam pokazati da možete nešto učiniti, zato i pišem ovu knjigu. Svi smo morali prodi školu života u bilo kojem obliku. I moramo joj biti zahvalni. Najvedi Guru je Život. Svi ostali Gurui su samo imitacija. Život je jedini Majstor koji postoji. Majstori u tijelu su samo igrica Vrhunskog Majstora, ili Života. I oni vam služe sve dok ne naučite kako da učite od Vrhunskog Majstora.

Iskrenost Mislim da je vrijeme da nešto napišem o Iskrenosti, jer je često spominjem ali nigdje nisam spomenuo što to znači biti Iskren. Iako se možda pitate zašto to izdvajam kao zasebnu temu, uskoro de vam biti jasno zašto sam tome posvetio posebno poglavlje. Do sada vam je postalo jasnije da mi kao ljudska bida nemamo Izbor kao što nemamo ni Slobodnu volju. I mislim da vam je kroz ovo brzinsko upoređivanje i pojašnjenje postalo jasnije zašto je to tako. Te da je Slobodna Volja i Sloboda

376

Izbora nešto što se stječe Radom i to Radom koji traje nekoliko godina prije nego što možemo redi da imamo barem i djelide Slobodne volje i mogudnosti Izbora. Iako smo primjetili da možemo Izabrati neke dijelove svog života i da shodno tome i možemo redi da imamo Slobodnu Volju, riječ je ipak o djeličima koji više služe da nam pokažu potencijale koje imamo kao ljudska bida, nego da imamo te dvije stvari u svom posjedu. Mi možemo Izabrati samo između ponuđenih fragmenata i shodno tome možemo ispoljiti to što nativamo Slobodnom Voljom samo kroz te male fragmente. No, to nije potencijal Slobodne Volje u poptunosti, kao ni Slobode Izbora. Ako imamo dve stvari mi demo izabrati između te dvije stvari onu koja nam odgovara. Barem tako imamo dojam. Ali u biti to nije mogude. Mi jesmo izvršili Izbor i sada imamo dojam da možemo Slobodno Izabirati i tako ispoljiti Slobodnu Volju. Prvo, to je samo fragment. Mali djelid u odnosu na potencijal koji imamo. Drugo, Izabrali smo tačno ono što stoji kao program unutar nas. Tj. ako volimo više gumene bombone od nekih drugih, izborom gumenih bombona mi imamo dojam da smo odlučili i time ispoljili Slobodu Izbora i samim tim Slobodnu Volju. U stvari, nikakvog Izvora ili Volje nije bilo. To je u našem programu. Mi smo programirani na Uzročnoj bazi da više volimo gumene bombone. Tako da ni to nismo mogli izabrati. Trede, mi čak ni ne znamo što volimo a što ne, niti znamo što je korisno a što ne. To se uči. Nas su serijom impulsa i imitacija "naučili" da nešto volimo a nešto ne volimo. Kao i da nam nešto više prija a nešto manje. Tako da smo mi od samog rođenja osuđeni na izbore drugih, figurativno govoredi. Jer ni oni sami nemaju svoj izbor. Stvar je u kombinacijama između ponuđenih mogudnosti. Četvrto, da bismo mogli dodi do Slobode Izbora, Slobodne Volje i Kreiranja Stvarnosti oko nas, a pod tim mislim Svjesno i Odgovorno, mi moramo naučiti biti Iskreni. Pojam Iskrenosti nije tako lak za pojašnjenje, jer svi mislimo da znamo što je Iskrenost. U stvari, bez puno okolišanja, Iskrenost nije u amanetu ljudskih bida. I to je, kao i vedina drugih stvari, ono što moramo naučiti. To iziskuje godine Rada na Sebi i britke pažnje i svjesnosti. Pričati o Iskrenosti i misliti o tome da smo Iskreni ne znači da to jesmo, ved samo da mislimo i pričamo o tome. Ali, siguran sam, vedina nas ni ne zna o čemu se tu radi. Sigurno ste čuli kako sva spiritualna učenja govore kako je potrebna Iskrenost kako bi

377

"zadobili" nagrade koje učenja nude. Ali jeste li negdje kod njih pročitali ili čuli kako da bude Iskreni? Ili se to, kao, podrazumijeva? Prije bih rekao da niste, i da se to podrazumijeva. Zato i govorim da vedina učenja koja su oko nas, nemaju blage veze što uče, ni zašto uče to na taj način ili zašto koriste određene tehnike i slično. Čak ni tzv. gurui nemaju blahe veze što pričaju. Vjerujte mi čuo sam ih masu. Za neke, koji su poznati širom svijeta, mogu redi da žalim vremena koje sam tamo potrošio slušajudi masu gluposti iz njihovih usta. A vjerujem da ste i vi sami podosta toga čuli i nasmijali se te izašli van sa predavanja misledi kako ste uzalud potrošili par sati slušajudi što pričaju. Biti Iskren podrazumijeva dobro poznavanje samog sebe, tj. svog Uma. Upoznati sebe znači upoznati kako djeluju pojedini mehanizmi ličnosti, na koji način mislite, govorite, djelujete. Koje dijelove vaša ličnost ima tj. iz kojih podličnosti se sastoji i zašto? Kako oni djeluju na vas i na vašu okolinu? Zašto volite nešto a drugo ne volite? Što određuje da nešto više volite a što da nešto drugo manje volite? Kako djeluje stvarnost koju percepirate na vas i zašto? Kako vi tumačite tu stvarnost oko vas i zašto je tako tumačite? I još masu pitanja na koja morate znati odgovor, a prije svega morate je jasno percepirati i znati o čemu se radi. Iskrenost nastaje iz poznavanja sebe, svog ponašanja, svog Uma, djelovanja, poznavanja reakcija na stvarnost oko sebe i unutar sebe i slično. A tek onda u jasnoj odluci da iskažete svoje najdublje emocije, misli, koncepte, ideje bez obzira kako de to djelovati na druge ljude oko vas i kako de to djelovati u povratku na vas same. Biti Iskren znači biri Odgovoran, Zreo, Svjestan i poznavati Sebe. Često puta u razgovoru sa ljudima čujem kako kažu da su oni iskreni ljudi. I pitam ih nešto tipa ovog: "Možeš li mi redi, na skali od 0 do 100%, koliki si iskren?" Obično je odgovor sličan ovom: "Pa 95%" ili "90%" ili čak sam čuo i ovakav odgovor "99%". Wow, pomislio sam. Pa ja pričam sa stvarno iskrenim ljudima. Dragi prijatelji, da su ti ljudi toliko Iskreni, ja bih bio njihov učenik. Ti ljudi su iskreni, objektivno, od 1 do 5% od 100% mogude Iskrenosti. A čak i taj mali procenat bi toliko navalio im nevolje na glavu, da bi se potrudili jako brzi prestati biti iskreni prema drugima i prema samim sebi. Čovjek koji je proveo nekoliko godina u Radu ne može biti iskreniji od 10%. To je naša stvarnost.

378

Prosto se zapitajte, kada ste zadnji put bili Iskreni prema nekom? Nemojte se lagati. Odgovorite sami sebi. Ali pazite, ta iskrenost ne bi smjela biti povezana sa nekom od emotivnih rekcija, pa ste onda u ljutnji ili bijesu iz sebe izbacili ono što stvarno mislite o nekom dotičnoj osobi njoj u lice. To ne računam kao Iskrenost. To je prosta reakcija, povređenost, ljutnja, bijes. To čak niste ni vi. To su vaši mehanizmi bili iskreni, a ne vi. O temi Iskrenost bi se mogla napisati cijela knjiga sa masom primjera, i mislim da čak ni onda ta tema ne bi bila do kraja jasna i mi ne bi znali kako da naučimo da budemo Iskreni. Ali, probadu sa par primjera da vam pokažem kako možete početi raditi na Iskrenosti i što to u stvari znači. Vjerujte mi, ni nakon 17 godina Rada na Sebi još uvijek nisam 100% Iskren niti znam kako da to budem. Čak nemam ni predstavu što to znači biti u tom procentu Iskren. Zamislite ovo. Voda na 100 stepeni ključa. Sada zamislimo što bi se sa nama desilo da smo 100% Iskreni? Mislim da ne bi proključali jer ključalost je priroda Vode, ali i mi bi prosto "isparili" od snage i energije koju toliki procenat Iskrenosti iziskuje. Mi bi djelovali na sve oko sebe tako da niko ne bi mogao biti neiskren ispred nas. Naravno, ovo je pretpostavka. Ne znam što bi se desilo, samo pomalo šaljivo pretpostavljam. No, znam da kada bi mogli biti Iskreni u punom našem potencijalu, da ideja Probuđenja ne bi više bila ideja, ved bi nakon par sati postala naša stvarnost. Jer znam da bi se približili tome što nazivamo Probuđenje moramo biti Iskreni. Tada bi vidjeli Sebe u pravom svijetlu, ne u slikama koje imamo o sebi i svijetu oko sebe. To bi značilo potpuno poznavanje onoga što nas čini ljudima, ali i naše Istinske Prirode. Znali bi kako svaki djelič nas djeluje i što ga čini, od čega je građen i slično. Ne bi više imali ideje, Znali bi. A u tome je velika razlika. No, za početak, krenimo od najnižih dijelova Iskrenosti. Onih koji su nam najbliži. Recimo, pričitali smo neku spiritualnu knjigu i saznali za neke ideje kojima spiritualne knjige obiluju. Naletjeli smo na nekog kolegu i on nam se požalio i rekao da strašno pati od nekih bolova. Mi sada kao znalci govorimo mu da je to njegova Karma. Zanimljivo, jel tako? Niti znamo što je to Karma, niti kako ona djeluje, niti zašto ona djeluje, niti po kojim Zakonima djeluje, ali znamo da je to Karma. Zašto? Jer smo pročitali kako je neki guru to tako rekao i svidjela nam se ideja i mi smo je prihvatili iz ko zna koje pobude. Sada znamo što je Karma i ljudima pojašnjavamo pojam Karme.

379

Jeli to bila Iskrenost? Nije, zar ne? Bilo je odlično maskiranje i odlično kopiranje ideja i ideologija, ali ne i naše znanje, jer mi ne znamo što je to Karma. Samo nam se ta ideja sviđa. Ili recimo, čuli smo sa Reinkarnaciju. Pa možemo tom istom kolegi reči da je to sigurno ono što vuče iz prošlog života. Hm. Niti znamo da postoje prošli životi, sem da nam se ta ideja sviđa, niti znamo što je to reinkarnacija, niti znamo njene zakone, niti što se to inkarnira, niti što se prenosi na ovaj život i zašto i slično. Ali zato nam se sviđa ideja Reainkarnacije, ideja da nešto seli iz života u život, da sada ima smisao ovaj život koji vodimo. Ali sami o tome nemamo pojma. Je li to bila Iskrenost? Nije. Dapače, sve to je bila laž. Znate li zašto? Prosto je. Vi nemate vlasito iskustvo o tome, ne znate što to znači sem da ste pročitali par pojašnjenja i prihvatili ih. Ali sami nemate predstavu kako sve to djeluje, niti išta od toga znate sami za sebe, vlastitim iskustvom, vlastitim znanjem. E sada, samo zamislite, koliko stvari pričate a da o njima ništa ne znate! I onda recimo dođete ispred nekog i ovaj vas pita da li ste Iskreni i vi kažete: "Naravno, iskren sam nekih 99%" (Ovih jedan postoji koji vedina, malo inteligentnijih prešute je najljepši dio. I u njemu se krije odgovor naše laži. On vam pokaže da je situacija malo drugačija, i da možete slobodno obrnuti procenat i saznati koliko je neko iskren.). Svijet živi na laži. A tu laž koju živi proglasio je Iskrenošdu. Ovim laganim prikazom hodu da vam kažem sljedede. Sve što niste probali, iskusili ili direktno spoznali, ne možete redi da poznajete niti da išta o tome znate. Vi imate informaciju koja vam opravdava nešto, neki stav, neko mišljenje, služi kao zaštita. Ona vam možda i vibrira istinito, ali to još uvijek ne znate. Stoga, prvi korak ka Iskrenosti jeste ne prisvajati tuđe znanje i proglašavati ga kao svoje. Sve što sami ne znate i niste iskusili znači da ne znate, ali imate informaciju koja vam nudi mogudnost da je nekad dokažete, prvo sebi a onda drugima. Tek kada to iskusite, onda možete redi da vi to znate. Jer se temelji na vašem iskustvu i vašoj provjeri. To je prvi stadij učenja Iskrenosti. Znači, ne možemo ništa redi da znamo sve dok sami nismo to provjerili i iskusili, tada imamo mogudnost za nešto redi da nam je poznato i da znamo na što se

380

odnosi. Inače, ako radimo suprotno, kao u gornjim primjerima, ne govorimo Istinu i lažemo. Shodono gornjim primjerima, bilo bi mnogo iskrenije od nas da smo rekli da smo nešto čuli, ili da smo pročitali i ideji Karme i Reinkarnacije što nam izgleda kao dobro pojašnjenje nekih situacija u kojima smo ili koje nam se zbivaju. Tada bi mogao redi da smo iskreniji, jer sebi nismo pripisali znanje i razumijevanje, ved smo jasno i glasno prenijeli ono što smo čuli ili pročitali od nekog drugog. To je također, mogu staviti u prvi korak ka Iskrenosti. Vi ste iskreno izrekli ideju ili informaciju i prijenjeli je dalje, bez povezivanja sa vama i prisvajanja znanja te ideje ili informacije. Služili ste kao glasnik koji je u najboljoj namjeri iznio mišljenje, ideju i informaciju. Možda de to nekom drugom kome ste tu informaciju prijenjeli značiti nešto, možda de on modi provjeriti to što ste mu prenijeli i samim tim imati koristi od informacije. Nevezano za gornji primjer, to možemo upotrebiti na bilo koje informacije koje smo čuli i koje smo, nesvjesno, pripisali svom znanju. Na takav način sve što "znamo" smo naučili, jer su nas tom načinu učenja učili od malena. Kroz odgoj, kroz druženja, kroz imitacije, kroz škole. Nisu nas naučili kako da učimo, ved su nas naučili kako da prisvajamo informacije i taj način proglasili učenjem. I to je temeljna greška duštvenog sistema, ali kasnije i nas samih. Drugi korak učenja Iskrenosti bio bi upoznavanje sa pravim značenjem pojmova koje koristimo i informacija koje primamo, naravno i njih moramo provjeriti, to i ne trebam više ponavljati jer se to podrazumijeva. Što to znači? Vratimo se prvom primjeru. Čuli smo za ideju Karme i čuli smo da to znači Zakon Uzroka i Posljedice. Barem nam je tako najčešde ta ideja prenošena i predstavljana. U tom primjeru čuli smo da je Karma na neki način naplata dugova (ovo je samo sada primjer) i da postoji dobra i loša Karma. Da je recimo dobra Karma posljedica dobrih djela, a loša Karma posljediva loših dijela. U ovo ulaze i misli i emocije. To je sljededi stadij takozvanog znanja koje smo prisvojili bez razumijevanja. No, iako smo sada potkovaniji informacijom to još uvijek ne znači da znamo o čemu je riječ. Još uvijek je to samo ideja i informacija. Shodno drugom koraku, moramo prikupiti još informacija o Karmi kako bi imali približnu predođbu o čemu se radi i kako Karma djeluje. To znači da moramo se upoznati pobliže sa tim Zakonom na teoretskom niovu i potražiti praktične primjere. Moramo modi

381

odgovoriti sebi na pitanja tipa: Što se tačno podrazumjeva pod idejom Karme? Što ona praktično znači? Kako djeluje i zašto tako djeluje? Koji su njene karakteritike? Koji su primjeri djelovanja Karme? Kako mogu prepoznati koja je posljedica djelovanje Karmičkog uticaja? I slično. Znači morate nadi svoje primjere, i svoje intelektualno razumijevanje Zakona Karme. Tada morate to primjeniti u praksi. Tj. morate direktno spoznati kako djeluje Karma na vlasitom primjeru. Tako da informacije koje ste dobili i pretvorili u intelektualno znanje postane dio vašeg iskustva. Tada de to biti vaše znanje, bez obzira i ako ga ponavljate istim riječima kao neki autoritet. Budite dovoljno hrabri da ispitate ono što ste prikupili u svom teoretskom traganju. Jer, ako želite uspjeh tj. samospoznaju, onda morate Znati o čemu se radi. Pod tim "Znati" podrazumijevam baš vaše vlastito iskustvo. Drugi korak od vas iziskuje da tačno znate o temi o kojoj govorite, tj. da se tačno upoznate sa svim značenjima koje određena tema izuskuje, te da iskoristite analitički aparat kako bi mogli sagledati iz više uglova informacije koje koristite. Ako je informacija koju ispitujete o Karmi, morate sagledati sve strane te ideje ali i sa svog ugla. Nači svoje primjere u kojima ste primjetili djelovanje dobre i djelovanje loše Karme. I konačno, što to za vas, praktično, znači. Tj. kako to djeluje u praksi. Tredi korak ka Iskrenosti jeste preispitati sve svoje stavove, ubjeđenja, koncepte, tabu teme, ideje, idealizacije, ideologije. Ne smije ništa ostati preskočeno, sve mora prodi vašu kritičku svijest. Drugim riječima, morate smjelo sagledati sve što ste odgojem, životom, spiritualnošdu i slično, prihvatili, usvojili, prisvojili kao svoje, ili prihvatili kao mišljenje autoriteta. U Radu sa Iskrenošdu ne postoje autoriteti. Oni su rekli to što su rekli, i to je Istina za njih (sada ne ulazim u to koliko je to Istina za njih i da li su i oni preuzeli tzv. "istine" od drugih), to nije vaša Istina. Ako ste odlučili idi ka sebi, onda morate razviti takav stav. Morate biti vuk, ne ovca koja prihvada sve samo da bi se osjedala sigurnom i zaštidenom. Ostavite se onih koji vas ubjeđuju da ne smijete preispitivati "vječne mudre izreke i istine" tzv. svetaca i božijih ljudi. Takvih nema. Ne smijete imati tzv. "zaštidene zone" tj. prioritete koje ne preispitujete. Vedina stavova i koncepata koje imamo nisu naša. Ona su u nas ugrađena. Često puta običnom i manipulativnom zloupotrebom koja ima svoj najgori oblik u religiji i spiritualnosti. Nebitno je da li vjerujete da li je Marija bila djevica ili da li je Isus rođen bezgrešno, iako nije na odmet i preispitati takvo što, no to de biti teško za odradit. Jedina mogudnost je da imate

382

vremensku mašinu pa da odete u to vrijeme i direktno ispitate da li je to istina ili ne. Ali, od toga nedete imati neke koristi, jer ljudi vole da vjeruju u bajke i prije da dete biti sljededi koji je razapet negdje na trgu nego da dete druge ubjediti da to nije istina. Ali, ovo je jako dobar primjer da vidite da ljudi ne traže Znanje, oni traže ideje i ideologije u koje de da vjeruju, jer naša potreba za bajkama je još uvijek prevelika. Mi ne vjerujemo u Stvarnost jer ona je za nas previše bolna i zato svoj Um ispunjavamo raznim mitovima i legendama koje smo proglasili istinitim. No, tu ne možemo ništa, sem da polako djelujemo u pravcu osvešdivanja čovjeka. I to je sve. Kada kritički osmotrite ono što u vama postoji kao vaši koncepti i stavovi primjetidete kako je vedina usvojena od roditelja, od najuže porodice, u školi, od raznih autoriteta. Onda nije ni čudno što nam kažu da nas nema, da postoji cijeli svijet u nama, ali da nema nas. To u jednom momentu sagledavanja postane bolna činjenica i vedina to ne može podnijeti "stojedki". Kada se suočimo sa svim onim što nosimo u sebi, primjetimo da od tog sveukupnog materijala, naše nije ni običnih par postotaka. Kako onda da budete iskreni? To nije vaše znanje, nisu vaši koncepti, nisu vaše ideje. Sve je to tuđe. Kada ste u vezi sa partnerom, niste vi u vezi ved vaša mama i tata. Kada ste u firmi to niste vi, ved stavovi koji su vam ubačeni i vi ste ih nesvjesno prihvatili. Kao dijete bili ste puni povjerenja u starije, u one koji vas vole. I sve što su vam dali bio je neki oblik ljubavi. Nemojte si dozvoliti da ih osuđujete zbog toga. Oni ne znaju za bolje. Da su znali, mislite li da bi vam ubacili sve te silne ideje, ideologije, koncepte i stavove u vas? Garantujem da ne bi. Želite li svojoj djeli ubaciti i izgraditi im Um sa takvim stavovima i konceptima? Mislim da ne želite, jesam u pravu? Nemam djece, niti planiram da ih imam. Po tom pitanju sam jasan, ali to ne znači da djecu ne obožavam. Ponekad sebe uhvatim u nekoj od reakcija (ne smatram ih nimalo pozitivnim ili negativnim. Prosto reakcija) kada primjetim kako u djecu oko mene ubacuju ideje i ideologije od kojih nemaju nikakve koristi, ved ih samo zatupljuju i prave od njih infatilne idiote. Dječiji Um je izrazito otvoren i vi, ako ste roditelj ili staratelj, imate najvedu mogudu odgovornost za to Bide koje je prepušteno vama. Nemojte si dozvoliti da pravite iste greške koje su pravljene sa vama. Lično govoredi, bio bih veoma oštar prema bududim roditeljima kada odluče da imaju djecu. Jer znam da je

383

svijet naš odraz i djecu koju šaljemo u svijet smo natrpali masom predrasuda, koncepata i stavova koji im mogu samo štetiti i koji štete cijelom svijetu u cjelini. Uvijek znajte da je šuma ispunjena stabilama i svako stablo ponaosob čini cjelinu koja se zove šuma. Ista stvar je i sa čovječanstvom. Čovječanstvo je cjelina koju sačinjavaju ljudi ponaosob kao jedinke ili individue. Ako je vaš motiv da upoznate Sebe u svoj svojoj slavi i modi onda je vrijeme da sve svoje stavove i koncepte preispitate. Da ih sagledate koliko možete otvorenije i direktnije sa kritičkom sviješdu i sa svjesnošdu. Što znače za vas ti stavovi i koncepti koje imate? Da li su oni stvarno takvi ili ima i drugačijih koncepata i stavova? Kakav je odnos između tih različitih stavova i koncepata? Šta duboko unutar sebe osjedate kada su u pitanju ti stavovi i koncepti? Da li su oni izgrađeni na strahu, povjerenju ili nekoj drugoj emociji? Zašto? Ovo su samo neka od pitanja koja si morate postaviti kada ispitujete stavove i koncepte. Kao što sam rekao, mogao bih napisati po jednu knjigu za svaku ideju do sada koju sam vam iznio u ukratko pojasnio, jer o njima se ima šta redi. Ko zna možda se jednog dana upustim u jedan takav projekt. No, ono što imam smjelosti zahtjevati od svakog svog čitatelja, jeste da nikada, ali baš nikada, ne prihvatate ništa zato što je to rekao neki autoritet, ved sve provjerite. Istu stvar mogu redi i za ovu knjigu. Ona je samo putokaz u malo drugačije pogled na svijet i duhovnost. Ona nije tvrdnja, ili nametanje mog stava. Želim od vas da i prema ovoj knjizi imate kritički stav i da je sagledate u odnosu na sebe. Ne želim da mi vjerujete, ved sve ovo provjerite ako imate mogudnost ili ostavite za kasniju provjeru kada de vam se pružiti prilika za to. Samo nikako ne prihvatajte bilo šta odavde sljepo ili zato što vam se sviđa kako pišem. Četvrti korak ka Iskrenosti jeste da upoznate svaki dio vašeg Uma. Do sada sa ovim koracima ste stekli dovoljno kritičke svijesti koja de vam omoguditi da upoznate svoj Um, jer se on gradi iz ovih koraka koje sam do sada objasnio. Um je veoma složena mašinerija koja se gradi iz mase malih mehanizama. Sjedate se starih satova? Masa malih mehanizama i svaki je bitan za njihovo funkcionisanje. Ista stvar je i sa Umom. On funkcioniše uz pomod mehanizama koje često ni ne primjedujemo, ali oni postoje i oni zajedno sa cjelinom koju nazivamo Um, kreira našu stvarnost i omogudava da budemo Iskreni ili neiskreni, otvoreni ili zatovreni, jasni ili komplikovani. Svi ovi koraci su dio procesa koji se naziva Rad

384

na Sebi. A Iskrenost je jedan od osnovnih koraka koji morate imati kako biste Radili na Sebi. Kako možete upoznati sebe ako niste Iskreni prema sebi? Vjerute mi, teško. No, što znači upoznati svoj Um? Ukratko du nešto redi o tome, jer tema je previše velika da bi se stavilo u nekoliko redaka. Dovoljno je spomenuti da vam jedan život nije dovoljan da očistite i upoznate sve ono što imate u sebi i što čeka na ispoljenje ili što se sve nalazi u vašoj podsvjesti. No, zato postoje zaobilaznice, morate upoznati sve ono što trenutno utiče na vaš život, a o tzv. zaobilaznicama du malo kasnije. Upoznati Um znači suočiti se sa svim onim što na svjestan ili nesvjestan način utiče na vaš život. Prvo, svi naši koncepti, ideje, ideologije su jedna vrsta zaštite iza koje se skrivamo i s kojima filterišemo svijet oko sebe. To su filteri koji određuju na koji način demo percepirati svijet oko nas, ali i sve ostale informacije s kojima dolazimo u kontakt. Zbog toga moramo na njih obratiti posebnu pažnju. Drugo, moramo upoznati emocije koje imamo. Što znači upoznati negativne ali i pozitivne emocije. Kada se pojavljuju i zašto, kakve reakcije imamo na svijet i ljude oko sebe, zašto imamo te reakcije, na koji način one djeluju na našu percepciju, šta je uticalo na pojavljivanje tih rekacija, iz čega se grade pojedine emotivne reakcije i slično. Trede, moramo upoznati mehanizme našeg tijela. Kad nam je ugodno, neugodno, kada se na tijelu ispoljavaju naše emotivne reakcije i na koji način to djeluje na tijelo, kada smo napeti, u kojoj regiji najčešde osjedamo napetost, s čim je povezana tj. sa koje još rekacije u isto vrijeme osjedamo kada primjerimo specifičnu napetost u pojedinim regijama tijela. Također, osvjestiti tikove, nevoljne pokrete, mehaničke pokrete koji služe za skretanje pažnje, različite položaje tijela koje zauzimamo u zavisnosti od emotivne reakcije ili čak jakog mentalnog koncepta. U kojim situacijama zauzimamo određene položaje tijela i zašto i slično. Četvrto, moramo stedi jednu određenu distancu, o kojoj du kasnije pisati, a koja nam pomaže da te reakcije ne djeluju na nas kao kada smo nesvjesni. Ta distanca se stvara radom na Pažnji i Svjesnosti. Kada djelujemo iz stanja Posmatranja ili Svjedočenja možemo uvidjeti načine djelovanja reakcija na nas i kako te reakcije šaljemo u okolinu i što s njima želimo postidi. Također, u isto

385

vrijeme imamo potrebnu distancu koja nam omoguduje da te reakcije na nas više ne djeluju tj. da nas više ne uvlače u niz reakcija, ved da možemo da prekinemo taj niz i osvjestimo situaciju u kojoj se nalazimo. Peto, moramo osvjestiti svaku vrstu odnosa koje imamo sa ljudima oko nas. Odnosi su najbolje ogledalo nas samih. Jer smo okruženi specifičnim ljudima s kojima imamo posebne veze, počev od roditelja, preko prijatelja, preko autoriteta, ljubavnog partnera i slično. Ti odnosi sadrže mnoštvo filtera, od očekivanja, predubjeđenja, neiskrenosti, nesvjesnih ugovora, podrške, osjedaja sigurnosti i zadovoljstva, dominacije, kontrole, itd. Zadatak nije nimalo lak, al vjerujem da vam je do sada jasno zašto je to potrebno. Ovo nije spiritualna bajka o laganom probuđenju bez vaše intencije. Ovdje ste vi bit. Ne bog, ne đavo, ne demoni ili anđeli ili ko zna koja još bajka. Vi želite upozati sebe, a to znači onda krenuti direktno prema sebi. Put od tačke A do tačke B je direktna linija. A takav je i put ka Sebi. I naposljetku peti korak ka Iskrenosti jeste odluka i jasna Namjera. Jedan od najosnovnijih koraka. Na Namjeri ne možete direktno raditi, ali možete raditi na Odluci. Odluka je svjesno ispoljenje voljnog napora iza koje stoji trezveno sagledavanje vlastitih mogudnosti i jasan motiv. O motivu sam vam pričao, možda sada pomalo shvatate koliko je motiv bitan. Bez jasnog motiva nedete ništa napraviti. No, da pojasnim malo Odluku. Rekao sam da je odluka ispoljavanje voljnog napora, ali ved sam rekao da čovjek nema volju, i sada sam izgleda sam sebi uskočio u usta, jel tako? Ali sam još nešto rekao za Odluku. A to nešto jeste: realno sagledavanje svojih mogudnosti. A o tome pričam cijelo vrijeme, zar ne? Da bi mogli realno sagledati svoje mogudnosti, a ponajprije da znate što pod tim podrazumijevam, dovoljno se vratiti na prvi korak ka Iskrenosti, zar ne? Ako odradite prva četri koraka ka Iskrenosti, vjerujte mi, znadete svoje mogudnosti. Prosto nedete modi da ih ne vidite. I kada prođu sve krize koje de to suočavanje izazvati ostade postojano znanje o tome što sve vas čini kao čovjeka. Kada imate postojano znanje o sebi (mislim na Um i tijelo) tada dete imati mogudnost da donesete Odluku o tome što dalje da radite. Tj. da li da ulažete napor u Rad na Sebi koji ima za cilj upoznavanje i dovođenje sistema Uma i Tijela pod kontrolu i ispravno funkcionisanje ili dete ostati zadovoljni sa dubinom spoznaje o tome što vas čini i kako stvari djeluju na tom nivou gdje se nalazite. Ali dete imati praktično znanje i modi dete ga upotrebiti u svakodnevnom životu.

386

Kada imate realnu sliku vlastitih mogudnosti dobijate priliku da nešto učinite po tom pitanju. I ispunili smo jedan zahtjev za peti korak. Iz realne slike o vama pojavide se želja da nešto učinite, da poduzmete korake koji su potrebni da bi doveli do promjene u sebi. Ta želja, osnažena Ispravnim Motivom dovodi do odlučnosti da nešto učinite. Kada ste zadobili odlučnost da učinite što treba kako bi sebe upoznali, shvatili, razumjeli i na kraju doveli u Istinsko Stanje i promjenili se, vi ste krenuli ka Unutrašnjoj Integraciji. I to je ujedno drugi korak ka Odluci. Sljedede što treba da odradite jeste da to ispoljite, ozbiljno i odgovorno prihvatite Rad na Sebi. Ozbiljno i Odgovorno znači svjesno prihvatanje napora i metoda koji su potrebni da bi došlo do promjene. U momentu kada krenete ka sebi sa ozbiljnošdu i odgovornošdu sa jasnim motivom upoznavanja Sebe, vi ste ispoljili voljni napor. Voljni napor čine: realna slika o sebi, želja (da nešto učinite povodom toga), ozbiljnost, odgovornost, iskrenost, otvorenost i spremnost na Rad. I dalje kažem da čovjek nema Volju, ali može da ima želju i svjesnu odluku koja se temelji na razumijevanju sebe i svojih mogudnosti. Sa ovim segmentima on ulaže odlučan napor ka tome da ovlada sobom, što rezultira Voljom. No, o Radu sa Voljom, kao posebnim segmentom Rada na Sebi bide riječi kasnije gdje du vam pojasniti različite metode razvoja Volje. Kada ste odlučili da je za vas i vaš razvoj Svijesti bitno biti Iskren, tada krenite ka tome. Ni u jednom trenutku nisam rekao da ne smijete lagati. Jer svijet u kojem živimo je ispunjen lažima. Možda dete morati slagati vaše roditelje o nečemu, ili partnera ili ko zna koga. Ne interesuje me, to je samo vaša stvar, ja ovdje pričam o Radu i laganju samog sebe. Naravno, da dete postati mnogo iskreniji i prema drugima kada postanete Iskreni prema sebi. No, bitnije od iskrenosti prma drugima je iskrenost prema samom sebi. I to bi vam trebao biti prioritet. U dubine vaših odnosa, na ovaj način na koji "razgovaramo" ne želim da ulazim. To je vaša stvar. No, moram napomenuti, ako uđete u Rad i to Rad sa Majstorom i Grupom moradete Raditi i na odnosima i iskrenosti koja se proteže na vaš svakodnevan život. Mislim da sam vam sa ovim što sam napisao o Iskrenosti i načinima učenja za sada rekao dovoljno da sami možete krenuti upotrebljavati ove savjete u svom svakodnevnom životu i imati koristi od njih. Sve je sada na vama, da li želite i imate Odluku da radite sa Iskrenošdu. Nisam rekao da de biti lako, i često puta dete sebe uhvatiti kako bi ste se najradije vratili na staro, ali vjerujte mi ima smisla. Naročito onda kada primjetite kako to djeluje na vaš

387

život u globalu i kada budete osjetili fine pomake u Svijesti, zbog te odluke koju ste donijeli. No, kroz sljede teskove često demo se vradati na Iskrenost. Tako da, iako je kraj poglavlja, nije kraj priče o tome. Moramo se češde podsjedati na Odluke koje smo donijeli u vezi Rada na Sebi.

388

Biti - Živjeti Sebe Tragalac je onaj koji traga za Sobom. Napustite sva pitanja osim jednog: ko sam ja? Konačno, jedina činjenica u koju ste sigurni jeste da vi jeste. Izvjesno je da "ja jesam". Tražite da spoznate šta ste vi u realonosti. Da biste saznali ko ste vi, morate najprije tragati i saznati što vi niste. Otkrijte ono što niste - tijelo, osjedanja, misli, vrijeme, prostor, ovo ili ono - ništa konkretno ili apstraktno što vi opažate ne može biti vi. Sama akcija opažanja pokazuje da vi niste ono što opažate. Što jasnije shvatite da na nivou uma vi možete biti opisani samo u negativnim pojmovima, to dete brže dodi do kraja vašeg traganja i shvatiti da ste vi bezgranično bide. - Nisargadatta Maharaja -

389

Majstor i Učenik Dugo sam razmišljao od čega da krenem u ovom poglavlju, jer je postoji mnoštvo ideja i spiritualnih zakona koje možemo dotadi i nešto o njima redi. U tim promišljanju pogledom sam naletio, "slučajno", na svojoj polici sa knjigama na jednu knjigu. Guru i Učenik. I to mi je bio "znak" da krenem od te teme. Kada sam upoznao svog Majstora imao sa prema njemu sličan stav kao i svako od nas ko je ušao u duhovnost i upoznao Učitelja. Maltene strahopoštovanje, tzv. poniznost, osjedaj da je došao sa druge planete i slično. Samo što nisam pao ispred njega klanjajudi mu se. No, vrlo brzo mi je upalo u oči da ostali učenici prema njemu imaju sasvim prizemno ponašanje koje mi je u početku bilo pomalo čudno. Ponašanje je bilo gotovo svakodnevno, kao sa dobrim prijateljom iako se jasno vidjelo ko je Majstor a koje Učenik. Kasnije u razgovoru sa njim, pojasnio mi je nešto u stilu: "I ti i ja smo ljudi, zašto onda da glumimo nedodirljive bogove? Ostavi se gluposti koje su nam nametnute tzv. spiritualnom tradicijom i koje nemaju veze sa realnom stvarnošdu." Stoga ovo poglavlje posvedujem Majstorima i Učenicima. Otklonimo "nametnute tzv. spirutalne tradicije" i spustimo se na zemlju gdje i živimo. Prvo i osnovno ko je to Majstor, a ko je to Učenik. Primjetili ste da to pišem velikim početnim slovom. Majstor je čovjek (možete li to zamisliti?) koji je prošao Stazu ili odmakao Stazom u odnosu na nas, i koji ima znanje i mogudnost naučiti nas kako da Radimo na Sebi i kako da sve što smo naučili primjenimo u svakodnevnim okolnostima. Učenik je, s druge strane, čovjek (ne očajna domadica) koji je prvenstveno došao učiti, a ne sljediti ili vjerovati ili zapisivati riječi i znanja koja mu Majstor predaje u cilju njegove Samospoznaje i Oslobođenja. Ovo pojašnjenje je malo šturo, ali dovoljno za početak ove teme, da imate koliko toliko ispravnu definiciju ko su ti ljudi. Uskoro dete dobiti još masu informacija koje se tiču Majstora i Učenika. Rekao sam da je Učenik čovjek koji je došao učiti, ne biti sljedbenik, vjernik ili đak. Sljedbenik je čovjek koji sljedi neko učenje ili ideje ili ideologije,

390

čovjek koji je našao utjehu u nekom učenju, koji je našao zaštitu od života. On sljedi učenje bez puno propitkivanja i dovođenja u pitanje onog što je dato kroz to učenje. Svi mi možemo postati sljedbenici, čim isključimo svoju kritičku svijest, i počnemo sljediti ideje bez pravilnog razumijevanja. Sljedbenik misli da je učenje koje sljedi bogomdano, druge ubjeđuje u stavove, ideje i ideologije učenja koje sljedi. Cilj takvih učenja nije čovjek sam po sebi, ved broj ljudi koji sljede to učenje. Tako da takva učenja liče na političke stranke, uz česte borbe između različitih sljedbenika različitih staza, prepiranja, sukobe, optuživanja i slično. Sljedbenik lako postaje fanatik. S druge strane, Vjernik je, kako kaže jedan Majstor, "duhovni turista koji ne putuje". Njemu se sviđaju spiritualne knjige, predavanja, ideje i ideologije, ali sam nema hrabrosti da zakorači Stazom. On može imati i učitelja ali mu učitelj i učenje služi kao platno za projekciju na koje projektuje svoje predstave, ubjeđenja, koncepte o spiritualnosti i spiritualnom radu. Vjernik vjeruje i sama ga riječ razotrkiva, on ne zna, ali vjeruje da neki autoritet za kojeg vjeruje da zna i njemu povjerava tzv. povjerenje. Tj. preciznije bi bilo redi on se skriva iza učenja, religije, spiritualne škole. Karakteristika i vjernika i sljedbenika je vjerovanje u bolje sutra, dok danas žive u životnoj močvari. Đak je čovjek koji je ubjeđen da je Učenik. Prihvata učenja ali ga ne razumije, kiti se riječima, postulatima i učenjima drugih pokušavajudi pokazati svoje razumjevanje, ali od tog razumijevanja nema ništa. Zapisuje i pamti učenje ali nije sposoban to isto učenje upotrebiti u svakodnevnom životu. Sugestibilan je i to tumači kao otvorenost za učenje i prijemčivost, a stav manje vrijednosti ili inferiornost tumači kao učeništvo. Sve tri kategorije sklone su stalnom mješanju i sljedbenik lako postaje vjernik ili đak, kao i obrnuto. Ne postoji tačna granica između njih. No, da ne mislite da je Učenik otporan na mogude transakcije, i on može da se vremenom pretvori u đaka, sljedbenika ili vjernika, kao što je mogude da oni postanu učenici. Ali takva transakcija je rijetka. No, dešava se. Ako, kojim slučajem, Učenik postane vjernik, sljedbenik ili đak najčešde je to bio od početka samo dobro zamaskiran. Kada je uvidio da on ljepih riječi i finih osmjeha u Radu nema ništa, on može da se prikloni nekoj od ove tri kategorije i postane gorljiv zagovornik učenja koje sljedi, ne doživljavajudi daljnji napredak, te biti mišljenja da je oduvijek bio pripadnik neke od ovih kategorija i učenja koja sljedi. Nemalo puta sam sreo takve ljude i uvjerio se u ovom što vam kažem.

391

Kada sam, prije nekih 17 godina krenuo u spiritualne vode, imao sam nekoliko poznanika i kolega koje su samnom krenuli u istraživanje. Danas, od njih je možda ostalo dvoje ili troje. Ostali su završili u raznoraznim religioznim ili spiritualnim učenjima u kojima nema nikakvog rada sem ponavljanja fraza, sljeđenja ideja i ideologija i vjerovanja u bogove, demone, raj i pakao. Kada ih povremeno sretnem, s vrmena na vrijeme, susretnem se sa svim samo ne sa njima. Njih nema. Ostalo je ubjeđenje da su oduvijek bili predodređeni za učenje ili religiju koju su izabrali samo to nisu znali. Donekle su u pravu, oduvijek i jesu bili predodrijeđeni za to što sada rade. No, vratimo se temi. Često puta unutar spiritualnih krugova priča se kako nema Istinskh Majstora i vedina vjeruje u tu priču. Stvarnost je malo drugačija. Ima Majstora, ali nema Učenika. Biti Učenik je spiritualni stadij, nije naziv za one koji sljede, vjeruju ili zapisuju riječi autoriteta ubjeđujudi sebe da su baš to htjeli. Što je bit Učenika? Jeste li se ikada zapitali? Znam da znate. Bit Učenika jeste sposobnost Učenja. Učenje nije u ponavljanju citata i postulata. Također, nije u sljeđenju ideja i ideala. Učenja nema u vjerovanju. Učenje je Živi hod po Stazi koja nije odvojena od našeg svakodnevnog života. Do sada ste shvatili da pričam da je naša Realnost koja nas okružuje naš odraz. Naš Eho. Ako dođete u dolinu odjeka i viknete "Volim te", eho ne može biti "mrzim te", zar ne? Eho je uvijek odraz našeg sopstvenog glasa. Ako ovo shvatate onda znate zašto morate sve ono što učite primjeniti u praksi svakodnevnog življanja. To je tačan pokazatelj vašeg napretka. Odbacite raznorazna čudesa, viđenja svjetla, sanjanja i vizija božanstva i svetaca. Sve su to produkti uma koji je duboko zabrijao iluziju. Rekao sam vam da je Um sposoban dati vam Probuđenje. No, to nije Istinsko Probuđenje, to je još jedna varka. Ima dosta ljudi koji su čuli da onaj koji je Probuđen kao "dokaz" svoje probuđenosti kao odgovor na pitanje "Ko sam Ja?", kaže "Ja Jesam". Tako da je zadnje vrijeme prosto nastala pomama od probuđenih ljudi koji govore "Ja Jesam" a da nemaju blage veze što to znači. Najzanimljivije od svega su mi tzv. kanalisanja viših entiteta i raznih uzašlih majstora svi započinju sa "Ja Jesam"!

392

Da nije žalosno, bilo bi smiješno što je Um sve sposoban napraviti i stvoriti imitacijom ideja i koncepata koja je čuo. Znači odlika Učenika je spremnost za Učenje. Unutrašnja hrabrost i Majstor čine Učenika Učenikom. To je početak. Niko u Rad ne može udi sam i sve naučiti sam. Za to vam je potreban neko ko poznaje načine Rada i ko zna kako da vam ih prenese. Siguran sam da ste sreli ljude koji Rade sami, i skoro svi oni su imali Majstora u početku. Kako učiti, ne možete naučiti sami. Da ste mogli do sada bi shvatili kako da Učite i što znači Učiti. Kada naučite "korake" možete koračati sami Stazom, ali da biste naučili te "korake" morate imati Majstora koji je sposoban da vas tome nauči. Na Putu ka Sebi vrebaju mnoge zamke. I mnogi, neuki ali hrabri ljudi, upali su u njih i sa njihovim Unutašnjim razvojem je završeno. Upali su u mentalni diznilend iz kojeg vas može izvudi samo neko kao Majstor, ali da bi to i mogao učiniti, vi morate uvidjeti da ste u mentalnom diznilendu. Dok to ne uvidite hiljade Majstora vam može pokucati na vrata i svi de otidi, a vi dete ostati zaključani u sobi sa ogledalima. Izlaza nede biti. Nemojte samo pomisliti da vas plašim ili ucjenjujem. Dapače, ako mislite da možete sami, slobodno. No, prije nego što taj zaključak napusti vaš Um, zapitajte se zašto čitate ovu knjigu? Zašto čitate druge knjige? Zašto idete na predavanja raznim Učitelja i Majstora? Zašto ste imali potrebu da od nekoga ili iz nečega naučite osnove Spiritualnosti? Sve vam govori da ne možete sami ništa. Ali, kad je čovjek sljep pored očiju i gluh pored ušiju ne možemo ništa napraviti. Učenika krase određene Kvalitete. Neke od tih kvaliteta su smjelost da uči, spremnost na suočavanje, spremnost na Iskrenosti i Otvorenost, hrabro preispitivanje svih situacija, odnosa, ideja, koncepata, emocija. Protočnost za Znanja i Život oko sebe, povjerenje u Sebe, svoj Motiv i Cilj. Povjerenje u Majstora, povjerenje u Život, Odlučnost, Svjesnost i Pažnja, Volja, Kreativnost i slično. Sve su to Kvalitete koje niko od nas nema na početku, ved se one razvijaju Radom na Sebi. No, do njih ne dolazite na klasičan spiritualni način. Tj. zamišljanjem da ih imate, vizualizacijom, ubjeđivanjem, afirmacijama i ko zna s čim sve ne. Ved sa suočavanjem sa svim onim što niste vi. Skidanjem i odbacivanjem svega toga što vas prekriva, odustajanjem od imitacija i posuđivanja tuđih znanja. Sve te Kvalitete su ved duboko unutar vas, ali su prekrivene slojem koji niste vi, koji nije vaš, ved posuđen i nametnut od drugih.

393

Zato je potrebna Smjelost da se suočite sa svim što nosite ispod svoje kože. To je ono što vam ponavljam kroz cijelu ovu knjigu i planiram još puno puta ponoviti. Ako ste krenuli ka sebi, idite ka sebi. Ne okolišajte, ne kružite, ved najkradom putanjom krenite ka sebi. S druge strane vas stoji Majstor koji vas usmjerava i sigurno vodi Stazom ka sebi. Njegova uloga je višestruka. Kada ne glumi vašu mamu i tatu, ili vašeg staratelja a vi njegovog usvojenog sina ili kder, tada ima malo drugačije uloge. Majstor mora biti sposoban da vas baci u krizu, da vas izvede iz krize i da vas sigurno provede Stazom. Nije stvar u tome da je ta Staza nesigurna po vaš život. Postoje opasnije stvari od gubitka života. A to je smrt dok je vaše tijelo živo, dok obavljte svakodnevne stvari. To je najopasnija situacija koja vas može zadesiti. No, pored nje ima još nekoliko: umišljanje, pogrešna ubjeđenja, pogrešne ideje i ideali, pogrešna kristalizacija, pogrešna upotreba Rada, menatlni diznilend, opijenost ciljom, mesijanski kompleks, komleks superiornosti, duhovni elitizam, tzv. altruizam, nestabilne emocije i mental i slično. Majstor je tu da vam ne dopusti da zastranite u te situacije i da se bolesti koje svi imamo u vama ne razviju i vi na taj način uništite bilo kakvu šansu za Unutrašnjom Evolucijom. Jedna od najslađih iluzija unutar spiritualnih krugova kaže sljedede: "Kad je učenik spreman, učitelj se pojavljuje!". Vjerujte nema nikog ko vas željno očekuje. Možda mislite da de neki mudri starčid duge sijede brade da vam pokuca na vrata kada imate entuzijastičke emocije za tzv. Spiritualnošdu koje se jave kada ste razočarani svojim svakodnevnim životom i kaže vam: "Sine, došao sam. Jesli i spreman?" A vi dok slinavite na sliku koja stoji ispred vas kažete: "O veliki i mudri Učitelju, spreman sam!". Odrasite, odbacite bajke. To dete nadi samo u Holivodskoj produkciji i najtajnim snovima. Ali ne i u stvarnosti. Starnost je mnogo drugačija. Obično dete prodi pola svijeta dok ne nađete Majstora koji de biti spreman da radi sa vama. Oni nisu u salama u kojima svi skakudete i pjevate "Hare Krišna, Hare Ram", niti žive u bogatim Ashramima i sjede na pijadastalu dok oko njih se klanja hiljade učnika. To su shoumeni, ne Majstori. Samo imitacije i ništa više.

394

Majstori su skriveni od vašeg pogleda. Čak ni ne moraju biti daleko od vas. Mogu biti vaš prvi susjed, ili čak i šef na poslu. Vjerujte, nemojte se slučajno začuditi ako otkrijete da je vaš otac Majstor. Mislite li da vas zezam? Ja sam lično imao taj trip, poslje susreta sa jednom čovjekom, jednim Vrhunskim Majstorom. Možda bi bio red da vam opišem taj susret? Desilo se na početku mog učeništva. Došao sam sa tadašnjim Majstorom i još dve učenice u stan od tih učenica. Riječ je o majci i kderci. Sjedili smo i pričali i došli smo na temu o spiritualnosti u porodici. Jedna od učenica, majka, rekla je da je oduvijek htjela da i njen muž radi na sebi i da se bavi duhovnošdu, što je i kderka ubrzo potvrdila. Tako da smo došli na tu temu i u njoj proveli možda pola sata. I dok smo pričali na vratima se pojavio muž od te žene. Sasvim običan čvojek, inžinjeg strojastva, odličan suprug i otac (barem su mi tako one rekle). Kako sam sjedio nasuprot Majstora primjetio sam da se na neki način ovaj ukočio i gledao u čovjeka na vratima. Ustao je i prišao mu te su se zagrlili. Nama ništa nije bilo jasno. Ponašali su se kao da se znaju godinama. Nakon nekoliko minuta Majstor se okrenuo ka tim dvema učenicama i rekao: "Došli ste na inicijaciju kod mene, po učenje od mene, a živite sa Probuđenim Čovjekom." Ne moram vam reči da smo ostali skamenjeni. Priča je išla dalje, ali ovaj put iz usta tog Čovjeka. Sada, nemojte me držati za svaku riječ. Pričao je o iskustvu Kundalinii Shaktii i njenom buđenju. To se desilo negdje oko njegove 30 - te godine. Žena je mislila da je bio bolestan pošto je proveo par dana u bolnici poslje buđenja Shaktii. (Nedu sada ulaziti u detalje oko tog događaja jer du redi nešto i o toj ideji Kundalinii Shaktii kasnije). Po njegovim riječima u spiritualnost je ušao sa nekih 17 godina inicijrajudi se u jedan oblik Tantričke Sadhane. Kada smo ga pitali kako to da nikad nije pričao o tome, rekao je samo: "Što se ima pričati o tome? Desilo se i to je to." Živio je običan život, trudedi se da bude dobar otac i suprug. Njegovoj porodici ništa nije falilo, živjele su kao "bubreg u loju" i zbog toga su i ušli u spiritualnost, u potrazi za malo uzbuđenja (samo još jedna igra Uma). Živio je donekle povučeno, nikada poslje Probuđenja više nije pomislio na Spiritualnost i orijentisao se samo na to da njima dvema bude udobno i da uživaju u životu. Kasnije mi je rekao, da nije kod njih vidio spiritualnu crtu i da je to također bio jedan od razloga zašto im nikad nije rekao za svoj "drugi život". Da se taj dan

395

nismo nekim "slučajem" pojavili u njegovom stanu i da se njih dvojica nisu sreli, nikad ne bi imao priliku vidjeli ovaj "spektakt". Dragi prijatelji, to je Majstorčina. On nije želio učenike, nije želio pijadestal, nije želio biti poznati Učitelji ili Majstor. Živio je Sebe i prožao sve najbolje od sebe svojim najbližim. Bez puno pompe, naglašavanja svojih potreba i slično. Prosto življenje Života. Zato kažem da je to Majstorčina. Nakon tog iskustva sam upao u trip, šta ako je moj otac Majstor ili možda moja majka. Ne mogu vam opisati koje tripove sam imao, koliko sam pazio na svaki njihov korak. Da sam tako nastavio mislim da bih mogao da budem izvrstan agent, špijun. Sredom brzo sam se otreznio, naravno uz pomod Majstora. Sve ovo vam pričam da steknete realniju sliku o Majstorima. Oni su nevidljivi. Nemate oči niti uši da ih čujete. Vi njih ne možete izabrati, oni izabiraju vas. Mogu biti kraj vas, mogu čak spavati u krevetu sa vama, a da nikad ne saznate da je Majstor kraj vas. Možete meditirati, biti spiritualni i šta sve ne, a da vam se on ne otkrije. Nemojte samo misliti da ih veličam, u stvari moram malo, ali ne previše. To je realna slika o njima. Nenametljivi, svoji, obični, jednostavni, saosjedajni, predani Sebi i Životu, potrebni kao Sunce cijeloj planeti, naophodni kao zrak koji udišete. Dan danas, jedan od mojih "snova" je imati dobrog Majstora. Ja ne želim da Radim sam, ne želim da sam moram sve ispobati. Nakon 17 godina i dalje želim da Radim na Sebi sa nekim od Majstora kraj sebe. Zato mi je jako smiješno kada vidim koliko su ljudi ubjeđeni da mogu nešto napraviti bez Majstora ili Učitelja. Jer znam da ne mogu prst da pomjere bez da su to od nekoga naučili. Sve učimo od drugih, sve. Zašto mislimo da smo sposobni hodati po oštrici mača bez Majstora? Samo strah i nezrelost. Ništa više. Ali dok god ne privučete savršenog Majstora ka sebi, kao što svjetlo privlači nodne leptire, morate učiniti sve da zasijate. Morate dati sve od sebe da Majstor bude privučen vašom svjetlošdu. Jeste li stvarno zaslužiti da jedan Majstor uloži vrijeme u vas? To pitanje morate da se pitate. I dok ne budete mogli staviti ruku na srce i redi: "Jesam" nedete na njega naletjeti. Nema nikog ko de skočiti ka vama zato što se vi jednom u par mjeseci osjedate spiritualnim. Ako ste spremni kao Učenik, onda dete učiti od svega oko

396

sebe. Ovdje pričam o Učenicima, ne o imitaciji učenika ili o onim kategorijama koje sam prije pojasnio. Uložite napor da učinite što više možete sami, i vjerujte mi, nede dugo prodi i neki Majstor de vam obznaniti svoje prisustvo. Sada, da li dete ga prepoznati, to je ved neka druga priča. Ali svi oni su svjesni da nismo sposobni prepoznati Majstora, tako ako ste stvarno zreli za Učenika, stavide vam se na znanje ko je ispred vas. Odnos Učenika i Majstora je nešto o čemu pjevaju pjesme sve spiritualne tradicije. Tako da je to polako prešlo u mitologiju. No, u tom odnosu nema ništa nesvakidašnje. Ako ved živite sa Majstorom, znate što pričam. No, kada ljudi ponekim vikendom u godini dođu do svog Učitelja oni primjete specifičnu atmosferu, hiljade ljudi, njega kako sjedi i blago se smješka. Vremenom počnu da briju specijalan odnos, guru tripove, klanjanja i šta sve ne. Kao da su došli do nekog vanzemaljca koji može sve. Najuži krug ljudi oko Učitelja ima malo drugačije odnose sa njima. Mnogo prizemnije nego vikend spiritualci. To što kažete da imate Učitelja a do sada ga nikad niste vidjeli ili ste ga možda bili na nekom njegovom predavanju i slično, ne znači da imte Učitelja. To samo znači da sljedite ponuđen onlik spiritualnosti, određene pravilima i zakonima, sa slikom svog Gurua na zidu. Učite od njegovih učenja, ali ne i od njega. Možda i čujete koje predavanje koje je održao i snimio na CD. Ko de ga znati. U današnje doba, počeli su live video prenosi Gurua svojim učenicima. Uskoro demo imati i Virtualnu stvarnost, pa dete modi instalirati program sa svojim Guruom i provesti svaki dan s njim neko vrijeme. Redovnim update-om dobijadete nova predavanja i slično. Uvjerenja sam da de i to uskoro biti mogude. Lično, za mene, niko ko ne živi sa Majstorom skoro pa 24/7 ne može redi da Radi sa Majstorom. On živi i pokušava da radi po određenim pravilima, redovno svoju sadhanu koju je dobio, ali ne živi sa Majstorom, tj. slobodno mogu redi da nema Učitelja ili Majstora. Tak kada ste kraj Učitelja ili Majstora 24 sata na dan, 7 dana u nedelji, 365 dana u godini tada je mogud Rad. No, pošto znamo da je to praktički nemogude, osnovane su Grupe ljudi koji Rade sa određenim Majstorom. On provodi sa najužom Grupom svoj Rad te na taj način radi sa svim svojim učenicima i to kombinuje individualnim sastancima. Grupa je pod direktnom kontrolom Majstora, koji oblikuje način Rada shodno svom Unutrašnjem Stanju Svijesti i

397

Radu koji je prošao. Naravno, on može kombinovati i mnoštvo drugih radova od drugih ljudi i Majstora. No, postoji tu još jedna sitnica. Radi se o tome da postoji velika razlika između Majstora i Učitelja. Učitelje možemo podijeliti na tradicionalne i netradicionalne. Tj. oni koji uče putem tradicionalnih sistema i škola i oni koji su poprilično slobodni od toga i uče po nekim novim sistemima i slično. S druge strane unutar tradicionalnih stistema postoji također podjela na Gurue, Svamije i Instruktore. Niti Svami niti Instruktor ne moraju da imaju "iskustvo" Probuđenja, jer oni prenose učenje koje uči Guru, njegov način koji podučava. Guru sa druge strane ne može biti niko ko nije imao "iskustvo" Probuđenja. Temeljna razlika između Učitelja i Majstora jeste u tome da prvi podučavaju i nadodavaju na vas sve potrebne vrline, ideje, ideologije. Cilj im je preoblikovati vam Um i učiniti ga čistim kako bi to dovelo, uz pomod sadhane koju radite, do Probuđenja. Majstor nema šta da vam dodaje. On sa vas skida sve što niste vi sami. Učitelj je pozitivan pol. Majstor je negativan, ali takođe može biti i neutralan pol. Učitelj vas uči, Majstor vas odučava. Kao što sam ved spomenuo prije, i Učitelji i Majstori mogu pripadati Horizontalnim i Vertikalnim linijama. Razlika je velika. Horizontalan rad je rad na proširenju kolektivne svijesti čovječansta ili velike grupe ljudi. Vertiklani rad je rad sa malom grupom ljudi do samog Probuđenja. Horizontalnim Učiteljima i Majstorima cilj je djelovanje na našu kolektivnu svijest u svrhu podizanja iste, rade sa velikim brojem učenika, sljedbenika, vjernika i đaka. S druge strane, Vertikalni Učitelji i Majstori rade sa jako malim brojem učenika i to znači da su sa njima skoro svaki dan. Oni maltene, žive zajedno. Unutar Vertikalnog rada isključuje se svaka moguda grupa ljudi (mislim na sljedbenike, vjernike i đake) i orijentiše se isključivo na Učenike. No, postoji jedna sitnica u tome svemu. Jako je rijetko da neki Majstor bude Horizontalan, kao što je rijetko da neki Učitelj bude Vertikalan, ali to se dešavalo, tako da nisam to mogao da zanemarim kada spominjem te vrste rada sa ljudima. U Ezoteričnim učenjima biti sa Majstorom znači boraviti pored smrti. On nije dobročudan lik koji ima za cilj povlađivanje vašim nižim porivima, igrati igre

398

koje igrate sami sa sobom, ne pridaje vam na značaju više od onoga što treba dok ne sazrijete, nije vam mama a ni tata. On je čovjek koji je sposoban da prodre u svaku igru vašeg Uma i da je iskoristi protiv vas. A to opet nema veze sa nikakvim mističnim modima, ved s tim što je sam upoznao svoj Um, sam je prošao Stazom ili još uvijek prolazi. Majstor ne mora biti obavezno Probuđen da bi mogli sa njim raditi, no, mora prodi velik dio Staze i upoznati sve što mu je potrebno kako bi mogao raditi sa ljudima. Ima dosta dobih Majstora koji nisu imali iskustvo Probuđenja, ali su sposobni da rade sa ljudima, čak i da te ljude dovedu do Probuđenja. Ali, čak i to je veoma rijetko da je neko Majstor a da nije imao "iskustvo" Probuđenja. No, malo kasnije du vam pojasniti zašto je to tako i zašto Majstor ne mora biti Probuđen.

"Iskustvo" Probuđenja Pošto sam spominjao u prethodnim tekstovima "iskustvo" Probuđenja, bio bi red da sada kažem nešto o tome. Nemojte se iznenaditi dok ovo budete čitali. "Problem" sa ovom temom je u tome što se ona ne može previše oslanjati na naše iskustvo riječi i prenosa informacija i to je poprilično nezahvalan posao. Ali... Prvo, primjetili ste da riječ iskustvo stavljam pod navodnike kada pričam o Probuđenju. Koristim taj način zbog toga što Probuđenje nije iskustvo. Nema nikog ko doživljava to iskustvo. Drugo, da bi doživjeli bilo kakvo iskustvo, mora postojati dvojnost. "Ja" i "doživljaj" i između njih sam proces doživljanja. Trede i najvažnije, nešto takvo kao Probuđenje ne postoji. Iznenađeni? Vi koji sada čitate ove redove i rečenice, stavljene u određenu cjelinu i smisao nedete postojati u trenutku Probuđenja. Pošto nema nikakve osobe koja doživljava Probuđenje, ne postoji iskustvo. Dešava se to što se dešava i to vi Jeste u svojoj Istinskoj Prirodi. Ali to ne znači da vi postojite kao osoba koja sada trenutno živi. Ta osoba u trenutku suočavanja sa svojom Prirodom, nestaje. Ostaje čista Priroda i ništa više.

399

Osoba je zbir iskustava, navika, impulsa tijela, ideja, ideologija, koncepata, emocija, sjedanja i naposljetku memorije. Ta osoba u trenutku dodira sa Stvarnošdu umire. Ali to je samo jedna strana medalje. Isksutvo koje imamo o životu je bazirano na dvojnosti. Da bismo imali bilo kakvo iskustvo mi moramo biti odvojeni od njega. Probuđenje i ono što pod tim imenom podrazumijevaju nema veze sa odvojenošdu, jer to je trenutak ukidanja dvojnosti. Da bi čitali ovaj tekst morate biti izdvojeni, tj. mora postojati dvojna stvarnost. Tekst i papir ispod njega i vi koji ste odvojeni. Što je i logično, ali baš zato što je logično i što nam je ispred nosa ne primjedujemo ili brzo zaboravljamo. Zato što Um ne voli jednostavne i obične stvari. I sada, ono najvažnije. Pošto je Probuđenje vaša Istinska Priroda vi je ne možete doživjeti, to možete samo biti. Ne možete je doživjeti jer nema vas kao osobe, a ono što jeste u svojoj Prirodi, ved sada Jeste. Stoga nešto kao Probuđenje ne postoji. Postoji samo odbacivanje lažne kože sa vas samih. No, trenutak koji je najčešde praskovit i ekslozivan po snazi i zbivanju, u kojem dolazi do trenutnog nestanka bilo kakve dvojnosti, razlike i osobe i Bitisanje u svojoj Istinskoj Prirodi nazivamo Probuđenjem. Najbliži koncept o kojem možemo pričati kada je riječ o Probuđenju jeste iskustvo Ja Svijesti. Ali zapamtite, to nije probuđenje. Manite se priča raznih Inteziva Gnoze i Prosvjetljenja i kupljenja para i gubljenja vremena na to. To iskustvo koje doživite jeste Buđenje. Jer u njemu shvatate sa sve što postoji i što smatrate sobom niste vi. Najbliže definiciji vas, koju možemo izredi riječima, jeste Ja Svijest. Sada znate zašto sam rekao da svi oni koji vam svoju probuđenost pokušavaju opisati kao Ja Jesam nemaju blage veze o tome što pričaju. Također, oni koji vas ubjeđuju da je iskustvo JA koje doživite na intezivima Gnoze i Prosvjetljenja također pričaju gluposti i uzimaju vam novce i vrijeme a vas guraju i pogrešnu kristalizaciju. Lično nemam ništa protiv tih osnovača tih Inteziva, jer i sa iskustvom koje doživite na intezivima možete fino raditi i iskoristiti ih kao koncept koji vam razbija ostale koncepte, ali to nije Probuđenje, niti na njega liči. Kroz intezive vi doživljavate temeljni osjedaj Ja Svijesti koji dilazi otpadanjem slojeva Uma sa vas ali samo na jednom malom prostoru. To je kao kada pile koje treba da izađe iz jajeta probija ljusku na jednom dijelu i pomalja se mala rupica koju kasnije proširuje. Ista stvar je i sa Intezivima Gnoze i Prosvjetljenja i njima sličnim. Ako ne nastavite rad sa konceptom JA veoma brzo de to iskustvo postati samo bljedo

400

sjedanje na koje dete se pozivati misledi da ste doživjeli Probuđenje. Prvo dete lagati sebe i sprijediti svoj daljni napredak, a onda dete lagati i druge kao što lažu osnivadi tih inteziva. Mislim da sam dovoljno posvetio prostora u ovoj knjizi tim intezivima, tako da idemo dalje. Kao što znate, Rad na Sebi je koncept vježbi, mogao bih redi, koji ima za svrhu upoznati sve što kao ljudska bida imate i sve što niste vi. Kada upoznate sve dijelove koje ste smatrali sobom, vi počinjete da ih odbacujete što naposljetku dovodi do čiste Ja Svijesti. I to je kraj Rada na Sebi, kakav postoji oko nas. Ne postoji niti jedna tehnika, niti jedna Spiritualnost koja može da radi sa vama iznad razine Ja Svijesti. Sve one imaju za cilj dovesti vas do tog stanja svijesti. Prelazak preko te granice nije mogude da se odradi sa Umom. Sve spiritualnosti kao i Rad na Sebi jeste rad sa Umom. Generalno vlada ogromna zabluda oko ideje Probuđenja, sa kojom se manipuliše kao i sa svim ostalim stvarima, tako da se ponekad pitam jel ima išta unutar spiritualnosti da je ostalo u orginalnom obliku? Znam da imaju fragmenti, ali to su samo fragmenti. Kada krenete da kritično posmatrate i pronalazite te fragmente primjetite da ima jako malo ispravnih informacija od koje možete imati koristi. Bukvalno kao i kod igre "gluvih telefona" dok informacija dođe do krajnjeg korisnika, ona je, skoro, u potpunosti izmjenjena. Ako je ikada trebalo da čovjek bude kritičan i pažljiv, to je onda ovo naše današnje vrijeme. Internet je prepun ljudi koji prepričavaju masu tehnika i informacija o kojima nemaju apsolutno blage veze, pišu se knjige koje su samo obrađivanje starih učenja i informacija, ali jako malo ima novih prodora u Viša Stanja Svijesti. Takva istva stvar je i sa idejom Probuđenja. Zbog nemogudnosti da Um svhati ideju Probuđenja, on je izmislio masu ideja i koncepata koje mu naizgled objašnjavaju to "iskustvo". Još nisam sreo nekog učitelja ili majstora (sa malim "m") da mi je rekao da nije imao "iskustvo" Probuđenja. Svi su imali i svi znaju o čemu se radi. Zanimljivo, zar ne? Da je stvarno na ovoj planeti toliko probuđenih ljudi, mi ne bi ubijali druge ljude, ratovali između sebe, bili u stalnim sukobima. Jer Svijest tih ljudi bi bukvalno mjenjala Realnost oko nas. To bi čak mogli i ljudi koji imaju česte izlete u viša Stanja Svijesti, da ih naravno, imaju, da sve to nije najibočniji film koji žive, još jedna Umna igra.

401

Primjetili ste koliko je u zadnje vrijeme knjiga, tekstova čak i dokumentaraca o kanalisanim porukama i "skrivenim znanjima". Izgleda da zajedno sa 7 milijardi ljudi, ovu planetu naseljava još berem toliko ako ne i duplo, raznolikih anđela, uzašlih majstora, božanskih bida iz ove i ko zna koje galaksije. Odjednom su iz rupa izgmilili svi oni da prenesu važnu poruku čovječanstvu koje se budi i spremno čeka (čovječanstvo uvijek nešto čeka) prelazak u doba Vodenjaka, novo duhovno doba, neki novi čudotvorac koji de pokupiti sve grijehe čovjeka. Primjedujete li patern? Potraga, bez obzira nazvali to duhovnost ili nekim drugim imenom, još uvijek je daleko od čovjeka, još uvijek je "negdje tamo" ali nikako da dođe "sad i ovdje". Nikako da se čovjek okrene ka sebi i da shvati da je sve to samo još jedna njegova uobrazilja i očekivanje nekoga spolja da ga promjeni. S druge strane, imamo razne nove spiritualne nasljedinike koji znaju istine o pravom povjesti čovjeka i ove planete, teorije zavjere niču kao pečurke poslje kiše. Iluminati, masoni, tajne porodice, zavjere bankara, vlada i ko zna koga. Svi su došli pritisnuti malog čovjeka i iscjediti mu zadnje kapi krvi. Isto patern, zar ne? Opet neko izvana ko nam je nametnuo Um grabljivca, letači i orlovi27, i slična bagra koja je došla porobiti svijet i nahraniti se nama. Opet čovjek optužuje druge za svoje trenutno stanje. Nebitno je da li je ovo istina ili ne, u to nedu ulaziti, ved je problem u tome što još uvijek, u ovom tzv. dobu buđenja, imamo potrebu krivca za svoje stanje tražiti u drugima i novim ili obnovljenim starim terorijama, pomod opet očekivati od drugih. Od kada je čovjeka nikad se on sam nije zapitao da li je on uzrok i posljedica svega što mu se dešava. Zrelost se ne očituje u projektovanju unutrašnjih "anđela i demona" na svijet oko nas, ved se očituje okretanju ka Sebi i riješavanju problema ili situacije tamo gdje je ona i nastala. No, tu imamo jedan mali, mali problem. On kaže: "Ono što je stvorilo problem, ne može ga riješiti!" Um koji je tvorac problema ne može riješiti problem, jer on ne želi riješenje problema, tj. on ne želi da sasječe korjen jer taj korjen je on sam.

27

Kastanedin pogled na svijet, za koji on kaţe da pripada Drevnim narodima Juţne Amerike, u kojem je on iznio ideje o Orlu, Letačima, Umu koji nam je ugraĎen i slično.

402

Kao i sa tim idejama, tj. projektovanju unutrašnje stvarnosti na spoljašnjost, ista stvar je i u spiritualnim idejama o Probuđenju cilju ljudskog bida. Recite mi, da li znate što je to Sveharamnijedohan? Ne znate? Ne znam ni ja. Znate li šta je Probuđenje? Ako ne znate, a vjerujem da vedina ne zna ali možda ima teorije i mišljenja (kao o svemu oko i unutar nas) kako onda možete tražiti nešto što ne znate? Nikako, zar ne? Umjesto da krenemo prema nečemu što znamo da je mogude i da postoji, mi uvijek izabiramo ono za što nikako ne znamo da postoji ili da je mogude, objavljujemo to svojim ciljem i kredemo u osvajanje. Ujedno, um istog momenta objavljuje i plan u slučaju poraza na koji de se pozvati ako ne uspije u tome. Primjedujete apsurd? Objavili ste cilj i u isto vrijeme imate opravdanje za neuspjeh. Ako se kojim slučajem, zahvaljujudi bogu, anđelu, demonu ili ko zna kome, desi da uspijete, super. A ako ne, nadi dete ved neko opravdanje u mnoštvu opravdanja koja ste ved smislili. Jeste li ikada primjetili da je Um generalno negativan? On prije izabira negativnu realnost nego pozitivnu. Još jedna osobina uma. Druga zanimljiva činjenica jeste da svi imamo isti Um. Naš Um nije različit, isti je. Različiti su filteri unutar Uma, ali ne i on sam. Svaki čovjek ima isti Um kao bilo koji drugi čovjek. Poredak filtera, mehanizama, značenja može biti i jeste različit, ali ne i Um. Kada spoznate svoj Um i način njegovg rada, spoznali ste bilo čiji Um. A da bi išta mogli konkretno da napravite na Sebi, morate poznavati alat koji koristite, Um. Možda se postavlja logično pitanje, ono koje redovno čujem kada pričam sa ljudima koji su pročitali mnoštvo knjiga o spiritualnosti, naročito o načinima rada koji nisu "šetanje uokolo" tj. koji idu direktno ka Sebi. Pitanje koje me pitaju jeste: "Ako je Probuđenje izvan Uma, zašto onda moram proučavati Um?" ili "Zašto da obradam pažnju na Um, kada moje Istinko Bide nema veze sa njim?" Interesantna pitanje, zar ne?

403

Ujedno i naivna i pomalo glupa. Pokazatelj su da ipak ti ljudi koriste svoju kritičku svijest, ali da generalno ne razumiju to što su čuli i pročitali. Probuđenje jeste izvan Uma, i Um ništa ne može napraviti povodom Probuđenja. Ne može ga dostignuti, ne može ništa odraditi da bi ga zadobio, ne može o njemu pričati jer ga ne shvada, ne može ga razumijeti sem kroz negaciju i slično. Evo jedan mali primjer: zamislite da skočite u vodu i oko nogu imate, recimo, tri vrede pjeska. One vas vuku na dno. Recimo da ne možete da odvežete te vrede, ali možete da probušite rupu da pijesak curi van, ili recimo možete izbacivati iz vrede pjesak uz pomod ruku. Što je manje pjeska u vredama oko vaših nogu, to je veda šansa da dete isplivati, zar ne. Ista stvar je sa Umom. Što je Um manje optereden naslagama, mehanizmima, navikama, idejama, ideologija i slično, veda je šansa da dete "isplivati" sa dna gdje se nalazite. Sve što imate unutar sebe su samo naslage sjedanja i mrtve prošlosti i one vas vuku dole. Ništa od toga nije korisno. No, ljudi misle ako steknu nevezanost i prolaze kroz proces Rada da de ta prošlost nestati. To nije tako, netade vaša vezanost za to, ne i sjedanje. I nakon Probuđenja sjedat dete se svega što ste prošli, čak mnogo bolje nego prije, manje opteredeni zaostalim emocijama, pridavanjem značaja i slično. Bidete mnogo opušteniji i slobodniji da se kredete tokom energije koja vas nosi kroz život koji ste imali i koji imate. No, da biste došli do toga što ste nazvali Probuđenjem, morate znati ono što vas vezuje. Ne možete se odvezati od onoga što ne znate ni da vas vezuje. Ako znate za vrede pjeska zavezane za vaše noge dok tonete u vodi, imate šansu da ih se oslobodite, ali ako ne znate kako dete se osloboditi vreda? Upoznavanjem Uma ujedno dobijate i odvezanost od njega, tako da vas magnetna sila vaše Prirode više vuče prema sebi, vremenom i Radom dolazi do toga da vedina zadovoljstava i objekata oko vas više vas ne vuče istom silom ka sebi, ved osjedate kako sve više težite Unutrašnjem Zadovoljstvu, Unutrašnjem Ispunjenju. Ne tražite spolja ono što imate unutar sebe. Postepeno shvadate da sve ono što ste tražili oko sebe, nalazi se u vama. Nema krivca izvan vas. U stvari uopšte nema krivca. Postoji igra Sila oko vas, njihovi Zakoni i Pravila ne i neki krivac koji pati od silnog sadizma pa je došao da vas muči i zlostavlja. Niti ima neki dobri bog ili anđeo kojem je stalo da se vi probudite.

404

Postaje vam smiješno mnogo štošta, slobodno se smijete svojim projekcijama i pokušajima Uma da se uhvati za smisao kojeg nema. Kako bi uopšte mogli pridi takvom čemu kao što je Probuđenje, vaš Um mora biti oslobođen. Jedno od značenja riječi Probuđenje jeste Oslobođenje, a šta mislite od čega? Pošto ste uvijek i bili to Što Jeste, od čega se oslobađate? Od Uma i njegovih značenja. U stvari, nepisanim sporazumom, nikad se nedete osloboditi Uma, ali Um možete osloboditi od sadržaja koji ga ispunjava. Od vezanosti, od pridavanja značaja, od ideja i ideologija, od programa koji su ugrađeni u njega.

Meditacija i tehnike Meditacije Meditacija je stanje dubokog jedinstva sa našom Istinskom Prirodom koja se očituje kao ne-dualno "iskustvo" u kojem su obustavljena sva kretanja Uma. Drugim riječima, Meditacije je stanje Samadhija28. Ništa drugo ne može biti objašnjenje Meditacije u pravom smislu te riječi. No, postoji niz pojašnjenja što je to Meditacija i sva ona su u nekoj mjeri istinita, ali ne u potpunosti. Jedno od značenja koje mi je dosta precizno a izbacuje bilo kakav oblik mistifikacije i značenja koja nisu u potpunosti jasna, sem ako nemate iskustvo Meditacije. Ono kaže da je stanje meditacije stanje proširene svjesnosti u kojem registrujete ali ne reagujete. Sve što se unutar vas očituje kao kretanje Uma morate registrovati bez daljenjih rekacija. Svako naše iskustvo, sve što nam se dešava jeste reakcija. Mi ne znamo ništa izvan reakcije. Čovjeka bi mogao opisati kao reakciju na daljinski upravljač. Po jednostavnijem pojašnjenju Meditacije ona bi, znači, bila opuštena Svjesnost kretanja Uma u kojem nema daljnjih rekacija. I to bi bilo najjednostavnije pojašnjenje meditacije.

28

Samadhi - stanje u kojem nema iskustva dualnosti, u kojem su posmatrač, proces posmatranja i objekt tj. posmatrano u potpunosti sjedinjeno. Postoji tri osnovne razine Samadhija: Savikalpa, Nirvikalpa i Sahaja Samadhi.

405

Tehnike nisu meditacija. One su instrukcije koje imaju za cilj da nas dovedu do povišene svijesti u kojem je naša svjesnost i pažnja pojačani i mi dobijamo priliku da možemo da se odvojimo od toka Uma i da ga prosto posmatramo. Ne smijemo brkati tehnike i meditaciju. Vedina greši u svojim objašnjavanjima što je to meditacija i tehnike poistovjeduju sa Meditacijom. Generalno kada kažemo da meditiramo svi mislimo na zbir instrukcija koje koristimo prilikom te "meditacije". Jasno i glasno, to nije meditacija. S druge strane, imamo meditiranje. Što znači kada kažemo da meditiramo? Jeste li se zapitali to pitanje? Prosto rečeno, ne znači ništa. Oblik riječi koji pojašnjava radnju u kojoj se mentalno poistovjedujemo sa instrukcijama koje bi nas trebale dovesti u stanje Meditacije, zar ne? Unutar značenja koje mi koristimo kada kažemo da meditiramo podrazumijevamo sljeđenje instrukcija koje bi trebale da nas dovedu do sjedinjenja sa objektom meditiranja. U momentu kada se um sjedini sa objektom meditacije dolazi do Savikapla29 Samadhija. Postoji razne razne tehnike meditiranja, kao i različiti ciljevi koje pokušavamo dostidi kroz meditiranje. Obično Um očekuje neku komplikovanu tehniku, komplikovanu sadhanu i u vedini škola one se i daju. Dodi do jednostavne tehnike meditacije obično zahtjeva niz godina prakse i suočavanja sa sobom koje obično ide veoma sporo i postepeno. Sve dok Um ne shvati da u biti mu nije potrebna komplikovana tehnika i sadhana da bi doživio sjedinjenje sa objektom meditacije. Ali to stanje, ili Savikalpa samadhi ili sjedinjenje sa objektom meditacije još uvijek nije prevazilaženje Uma, jer Um preživljava to stanje i nastavlja da poslje njega normalno funkcioniše. Generalno vlada pogrešno mišljenje koje sam čuo nebrojeno puta, a to je da je jako teško dodi do Savikalpa samadhija. Možda jeste teško jer vam nisu jasno predstavili to stanje, kao i to da je tom stanju pridana preveliko značenje. Savikapla samadhi ste svi doživjeli. Evo vam primjera: kada ste zagrljeni sa osobom koju volite i koja vas ispunjava i u tom trenutku nestane sve, tj. izgubi osjedaj za prostor i vrijeme i sve što postoji jeste ispunjenje koje osjedate od 29

Savikapla samadhi je stanje sjedinjenja sa objektom meditacije u kojem i dalje postoji manifestacija misli i emocija, ali one ne vas ne dotiču.

406

svog partnera. U tom ispunjenju nema ni partnera, ali ni vas. Ostaje samo stanje Ispunjenja i Ljubavi. Ili recimo stanje Samadhija ste doživjeli u vrhunskom orgazmu. Također, kada se na nekoliko trenutaka poklope vaša unutrašnja reakcija sa nečim ljepim ili radosnim i dođe do prekida "filma" u vama. Ostane samo osjedaj ekstaze koji vas sipunjava. Ili recimo, kada u dubokom snu kada išdezne bilo koja identifikacija sa vama kao osobom, Umom i tijelom. Ulazite u samadhi. Mnogo je primjera koji vam pokazuju da Samadhi nije nešto mistično i nemogude za vedinu, no generalno postoji razlika između samadhija koje doživljavate nesvjesno, slučajno, posredstvom nečega i samadhija koje doživljavate svjesno i voljno. Da biste napredovali na Stazi Unutrašnje Evolucije morate biti svjesni. Nesvjesna iskustva se ne računaju. Zbog toga vi morate prodi Stazom. Da to nije tako, bilo bi dovoljno da radite ono što rade tzv. tantričke grupe koje se predavaju nesvjesnom uživanju u seksualnim ritualima ili drugim zadovoljstvima. Onda bi svi ti ljudi bili probuđeni. Al to baš i nije tako. Da bi se "sjedinili" sa svojom Prirodom morate ulagati napor, iako je to stanje nije napor, i do njega se ne može dodi naporom. Malo je kontradiktorno i probadu vam pojasniti. Recimo da ste odlučili da radite na svom tijelu koje ste prilično zapustili nekoliko godina. Vi kredete na neki oblik fizičke vježbe koja postaje specijalni napor za vas. Od upale mišida preko bolnih vježbi istezanja, rada na snazi i slično. I to zna trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Kasnije, kada steknete poprilično kondicije i snage, trening vam postaje nenaporan, prosto prolazite kroz njega. Na sličan način djeluje i sve ostalo a samim tim i tehnike meditacije. Dok učite plesne korake logično je da de idi malo teže, ali kada naučite onda je ples prirodan i lak. Jer sve stekli određenu rutinu. Kada pričamo o rutini, ne smijemo zaboraviti iako je rutina potrebna, meditacija ne smije postati rutinska radnja. Opet malo kontradiktornosti. Rutina je potrebna u početku, pošto Um teško prihvata da ga podjarmite. Stoga se savjetuje da redovno meditirate, na istom mjestu, da sebi pripremite prostor u kojem dete se osjedati ugodno i slično, sve zbog toga kako Um ne bi bio previše u sukobu. Kasnije kada se stekne određena rutina, iako bih prije rekao navika, da redovno meditirate tj. radite tehniku meditacije vedina stvari tipa isto vrijeme i prostor u kojem meditirate, nisu potrebni. I trebalo bi da možete raditi tehniku u bilo koje vrijeme i bilo gdje.

407

Mnogim tragaocima tehnika meditacije je postala rutina i nakon nekoliko godina primjeduju da se nisu mrdnuli sa mjesta. Jedan od najčešdih razloga za to, jeste u tome što ne rade na pravilan način. Drugi razlog jeste jer nema svjesnosti. Tredi jer tehnika meditacije nije meditacija, ved samo smirivanje i ukalopljivanje Uma. Ako se požalite svom Učitelju, čudete nešto ovog tipa: "Samo ti radi dalje, rezultati de dodi." Ili: "Napreduješ samo nisi svjestan toga." I slična objašnjenja. Vedina nastavi dalje da radi i vremenom upadaju u ono što bi nazvali kolotečinom. Kao što svako jutro perete zube i umijate se bez da ste svjesni što radite, tako i meditirate. Kako onda da očekujete rezultate? Rezultati de biti rutinski, vi dete osjedati da ste odradili svoju dužnost i moranje i bidete zadovoljni time. Um de imati dojam da je odradio svoju svakodnevnu sadhanu i da je sada duhovan. Punidete ga tekstovima, pojašnjenjima, novim tehnikama ali napretka nede biti. Jer tehnika meditacije nije meditacija. Radite na pogrešan način, mantra se prilagođava unutrašnjoj buci, postali ste ukalupljeni. Meditacija u pravom smislu te riječi nije ukalupljenost, nije tupost, nije nesvjesnost, nije rutina. I možda se sada pitate zašto onda uopšte takvo što postoji? Koji je smisao svih tehnika meditacije kada se sve to dešava kao posljedica? Cilj je sama meditacija. Cilj nije probuđenje, nije zadobijanje modi, nije upoznavanje bogova i boginja ili mentalni diznilend čuda i slično. Kao što je svrha Života sam Život, tako je svrha meditacije sama Meditacija. Ništa drugo sa tim ne možete postodi niti dete postodi. Mala zamka za vaš Um, zar ne? Osjedate da nemate izlaza iz rutine i navika i fantaziranja Uma koje je projektovao na mantre, tehnike i meditiranje. E pa super, upravo je to trebalo da se desi. Upravo ste morali da doživiti potpuno razočarenje na sve spiritualne discipline, na sve napore, na sve sadhane. Jer sa njima dalje ne možete. Vidite da je cilj ispunjen. Meditiranje, mantranje, tehnike su vas dovele do svog cilja, iako taj cilj nije imao veze sa vašim ciljevima i projekcijama.

408

Mantra Po tradicionalnim tumačenjima mantra30 je zvuk kojem je svrha djelovanje na Um i njegovo oslobađanje. Ali kao i sve i ovo je rečeno površno, tako da dete u svim knjigama ili sajtovima nači slično ili čak isto tumačenje riječi Mantra, ali i pojašnjenja o mantrama. A pošto ova knjiga nije ukalupljena u tradicionalne ili bilo kakve duhovne kalupe, ovdje vam nedu nuditi takvu vrstu pojašnjenja, ved du vam pojasniti značenje mantre i rad sa njom iz malo drugačijih uglova i percepcije. Po vjerovanju i tradicijama mantra je sveta riječ koja vibrira božanskom vibracijom što djeluje na um i unutar njega izaziva te iste vibracije što dovodi do samospoznaje ili sjedinjenja sa Brahmanom ili Apsolutom. Um se sastoji od tri kvalitete ili tri gune, po tantričkim učenjima od tamasa, rajasa i satve31. Prema tome Um može biti pretežno tamaističnog, rajaističnog i satvičnog kvaliteta, ali također te kvalitete nikada ne djeluju razdvojene te postoje njihove kombinacije. One u svakom trenutku djeluju unutar našeg Uma i sve što oko sebe percepiramo direktno je pod uticajem tih Guna, ali također i naše ispoljenje ovisno je o tim istim kvalitetama. Za mantre se kaže da pripadaju satva kvalitetu, tj. najčistijem kvalitetu i one vode um od grubljeg ka suptilnijem ispoljavanju, tj. pročišdavaju Um. To jeste tačno, ali kakve to veze ima sa mantrama? Vjerujte nikakve. Sve spiritualna i religiozna učenja vjeruju da postoje specijalne riječi, kao recimo mantre i molitve, koje imaju mogudnost da nas dovedu do specifičnih stanja svijesti koji odgovaraju tim riječima. I to je tačno sve do jednog trenutka, kada nije tačno. A prestaje biti tačno kada otkrijete o čemu se radi, i što u stvari to ponavljanje molitvi i mantri treba da unutar nas odradi, u koje "specifično stanje" trebaju da nas dovedu kako bi mi dostigli ta stanja Svijesti.

30

Man - označava Um, ali takoĎer i Misao. Tra - označava alat. slobodnom prevodu Mantra znači: ono što oslobaĎa Um. 31

Tamas - kvalitet neznanja i tromosti. Rajas - kvalitet akcije i strasti. Satva - kvalitete vrlina, čistoća, znanje, svjesnost.

409

Mi smo poistovjedeni sa svim procesima koji se unutar nas odvijaju i ciljevi svih spiritualnih i religiozniih učenja su u biti da nas deidentifikuju od procesa sa kojima smo poistovjedeni. Ali kako to da učine? Zbog toga su stvorena različita učenja, tehnike, mantre i svi ostali "izumi" koji su imali za cilj odvračanje Uma od svakodnevne indentifikacije i njegovo vezivanje za ideje koje su nam kroz ta učenja data. Kada pričamo o ispravnosti i neispravnosti nekih učenja moramo uvijek imati na umu da ispravnost i neispravnost ne definiše učenja, ved naša Svijest. Recimo, kada ste bolesni pijete određene ljekove ili primate injekcije koje djeluju na različite viruse ili dijelove tijela u kojima se nalazi određeni problem. No, ako kojim slučajem pijete iste te ljekove ili primate injekcije i kada niste bolesni, u vedini slučajeva, one de djelovati štetno na vas. U jednom momentu, učenja koja su predviđena za mase i imaju cilj profinjenje njihovog Uma, za onoga koji je odmakao stazom ona postaju štetna. Kako se vaša svijest profinjuje u vama dolazi do promjene percepcije tj. generalno kažemo da ste se vi promjenili. Tada skori svi primjeduju da im nešto ne štima, ali pošto smo okruženi guruima u narandžastim haljinama koji ni sami nemaju blage veze o učenjima koja uče, sem što ponavljaju kao papige riječi koje su njima ponavljali njihovi gurui, onda nije ni čudno što vedina učenika ili nastavljaju sami da rade ili napuštaju učitelje ili vremenom postaju zatupljeni i tu prestaje njihov razvoj. Nisu dovršeni, jer učenja za njih nema, nema poticaja za daljni razvoj Svijesti. Kada je riječ o Mantrama i njihovoj svetosti ne smijemo zaboraviti da su ona (ako demo barem malo vjerovati mitologiji) nastala tako što su prenošene vibracije koje se dešavaju u povišenim stanjima Svijesti na svijet misli i kasnije na svijet riječi. Zamislite da čujete neki određeni zvuk dok ste u stanju meditacije i ja vas pitam koji je to zvuk koji čujete, što dete napraviti? Pokušati mi redi koji je to zvuk ili dete prosto imitirati taj zvuk. Što de meni značiti da je to zvuk koji vi čujete kada ste u povišenom stanju svijesti. Kada se nas nekoliko nađe i svi kažemo da u tim nekim povišenim stanjima svijesti čujemo isti zvuk, logično je za pretpostaviti da ponavljanjem tog zvuka mi možemo naš um naštelovati tako da i on dolazi u ta povišena stanja Svijesti prostim ponavljanjem tog zvuka ili riječi. E sada hajdemo korak dalje. Ovo bi bilo pojašnjenje koje ima dodira sa mitologijom i tradicijom.

410

S druge strane ne postoji nikakva svetost pojedinih riječi u izdvojenom smislu, postoji nešto mnogo dublje od toga, to nešto je stvaranje Namjere. Što je sasvim drugačija priča od one mitološke i tradicionalne. Pošto Um ima svoja vjerovanja, ubjeđenja i slično, on sam na sebe ne može direktno djelovati suprotnim ubjeđenjem. Probajte se odubjediti da ne vidite crna slova na ovom papiru! Prosto ta crna slova bodu oči. Tada su Ezoterična učenja smislila načina kako da ga prevare. Rekli su vam da postoje određene riječi koje djeluju na vaš Um kada ih ponavljate i kada se koncentrišete na njih. Vi ste povjerovali. Dali su vam pojašnjenje da de ona djelovati na vaš Um tako da de ga vremenom prosuptiliti i vas odvesti u viša stanja Svijesti. I mi smo povjerovali, također tom pojašnjenju. U stvari, ne možemo ih osuditi da su nas lagali iako to jesu učinili, a znate li zašto? Drugačije ne bi djelovalo na nas. Morali su nas slagati, dati neku svetost tim riječima, smisao koji su im dali bio je dobro smišljen, jer Um je jako glup, ali čak iako je glup mi mu robujemo. Da bi shvatili da je Um samo zbir sjedanja i momerije i da sa tim ne možemo ništa doživjeti, morali su nam redi i ubjediti nas u suprotno. No, kako sve to djeluje? Zbog naše poistovjedenosti sa procesima Uma morali su nam smisliti laž koja de djelovati vjerodostojnije od laži u koju vjerujemo. A kada vidimo nekog Majstora kraj sebe i osjetimo njegove vibracije koje on odašilja logično je pomisliti da taj čovjek zna što priča i da nas njegovi savjeti mogu dovesti do istog stanja u kojem je i on. I mi spremno prihvatamo ono što nam on govori. Preciznije govoredi on nam ubacuje udicu u Um koja je vezana sa našim motivom i ciljem. Ta udica je Mantra, ali i tehnika. Pošto mu vjerujemo ne dovodimo u pitanje što nam je on dao, te prihvatamo dobronamjerne savjete i radimo rituale, mantre ili tehnike kako nam je savjetovano. Ono što se tada dešava je prosto predivno. I liči na znanstvenu fantastiku. No, hajdemo iz početka. Um je strahovito modan aparat kada je oslobođen a cilj i jeste oslobođenje Uma. Um je stvorio cijeli Univerzum. Jer Um je ispoljeni Apsolut. Saguna Brahman. Kada se dovede do tzv. čišdenja Uma mi prepoznajemo njegove Kvalitete i modi koje ima i počinjemo ga koristiti na ispravan način. No, kako da dođemo do toga da pročistimo svoj Um? U odgovoru na ovo krije se tajna Mantri i tehnika.

411

Jeste spremni? Igra je veličanstvena, ali zahtjeva vas u potpunosti. Ono što sa njom razotkrivate, kako je igrate i učestvujete u njoj, jeste prosto rečeno, čudesno i veličanstveno. Zamislite sada sljedede, veoma blizak primjer a pokušadu pojasniti na ovom primjeru. Primjera radi: Zamislite Hard Disk kompjutera na kojime je instaliran osnovni operativni sistem. Pored njega je instalirano recimo dvadesetak programa koje koristimo i hiljade i hiljade različitog materijala. Od tekestova, preko slika, filmova, i čega sve ne. Kako opteredujemo hard disk podatcima tako je naš kompjuter sve sporiji i sporiji, jer mu je sva memorija zauzeta sa procesiranjem podataka koje imamo instalirano na svom disku. On radi pod velikim opterečenjem, zagrijava se, polako otvara dokumente, sporo reaguje, još sporije snima i slično. Vaš Um je upravo to. Pored osnovnog operativnog sistema on u sebi sadrži osnovne programe koji su mu potrebni kako bi funkcionisao. To je recimo naša Ličnost. No, unutar njega se nalazi i svo naše sjedanje koje je memorisanu na hard disku Uma. Vremenom naš um postaje sporiji i sporiji, opterečen programima, sjedanjima, reakcijama i slično. I vi dođete kod nekog Majstora i malo popričate s njim. On veoma brzo uviđa vaš "problem" i daje vam tehniku i mantru sa svim pojašnjenjima koja su potrebna kako bi vi vjerovali u to što vam je dao. To je kao da sam na kompjuter instalirao poseban program koji polako čisti hard disk od suvišnog materijala. Što ga češde koristite i pregledavate vaš disk, on brže sređuje podatke, briše nepotrebne stvari, sortira ostale podatke i dovodi do bržeg rada računara. Na isti način djeluje i mantra i tehnika. Što ih češde koristite to one više sređuje podatke koje imate, dovodi u red sjedanja, što smanjuje buku i vas čini jasnijim. Mi se izgrađeni iz četri tijela. Uzročno, mentalno, astralno i fizičko. Svako od tih tijela ima svoje zadatke i svako se odražava kroz Um. Ne bih pogrešio da sam rekao da su sva četri tijela Um. Od grubljeg do suptilnijeg nivoa. Najgrublji je fizička razina i ona je materijalizacija sljededa tri. Poslje njega je astralna razina koja je manifestacija emocija ili toka energije koje mi prepoznajemo kao emocije. "Iznad njega" je mentalno tijelo koje je manifestacija misli i suptilnija od "donja" dva nivoa. I najviše tijelo je Uzročno ili

412

Kauzalno i ono je skladište utisaka. O Utiscima smo ved govorili i nedemo se ponavljati. Objasnio sam vam na ovaj način kako bi lakše pratili, sva četri tijela su izmješana, ona nisu odvojena, jedno drugo ispunjavaju i prožimaju i sve djeluje gotovo trenutno. I sva četri tijela djeluju jedan na drugi, kao što sam to pojasnio kada sam pisao o Utiscima. Sitacija koja vlada u globalu kod nas jeste neprestana zbrka, sukobi, unutrašnje borbe, boraba raznih dijelova ličnosti li malih "ja" i slično. Tako da generalno možemo redi da je naš Um zbrka misli, emocija, utisaka i unutrašnjih situacija. Kada dobijemo "inicijaciju" tj. mantru i tehniku meditacije to je isto kao i gorenjm primjeru. Mi u sistem uma i tijela unosimo "program" koji ima za cilj sistematizaciju, red, vezivanje Uma za tehniku i mantru te odvezivanje ili izbacivanje iz sistema Uma i Tijela sve ono što je suvišno i odvezivanje od procesa koji traju unutar nas. Pošto nam je dat smisao tehnike i mantre mi u njega projektujemo naš cilj i motiv, drugim riječima nama je na nesvjesnom i svjesnom nivou ubačen program koji bi mogao nazvati Namjera. Ta Namjera je u stvari ono što djeluje u pozadini mantre i tehnike. Nebitan je ni ritual, ni riječi koje smo smislili kao mantre, niti sljed instrukcija koje nazivamo tehnikom, ved je bitna Namjera koja stoji u pozadini. Ali, pojasniti Namjeru je skoro pa nemogude. A još je teže početniku, ali i naprednijim tragaocima da djeluju svjesno na nivou Namjere. Stoga su Ezoteričke škole smislile način kako da Namjeru aktiviraju putem ubjeđenja u koje ugrađujemo cilj i motiv. Kako da nam kažu da je Shiva u stvari mi sami? Ili kako da nam kažu da je spoznaja Boga spoznaja nas samih? Kako da nam kažu da su bogovi i demoni samo energije unutar našeg Uma? Nikako, nedemo im vjerovati, više volimo svoje bajke. Stoga su mudraci smislili igru za naš Um. A poznato je da Um voli igre, voli bajke, voli mitove i legende. Da bi mogli znati o čemu se radi, morate sazrijeti i biti spremni suočiti se sa sobom, tada vam se mnoge tzv. tajne mogu razotkriti. Do tada, nema kome šta da se razotkriva jer nema nas. Kada krenemo da radimo sa mantrom i tehnikom oni imaju i za cilj da našu poistovjedenu Svijest deidentifikuju od procesa koji se u nama zbivaju i s kojima smo identifikovani. Kako to da učine, sem pomodu mantre i tehnike?

413

Na taj način mi se vežemo za mantru i sljed instrukcija koje Um manje ili više prati, tj. mi se tjeramo da pratimo sljed tehnike i mantru. Svijest se odpoistovjeduje i veže za to dvoje otuštajudi veze koje je stvorio što dovodi do smanjenja buke i sukoba u nama i dovodi nas do ekstatičnih osjedanja koje um tumači kao dejstvo mantre i tehnike. Mi svoje misli i emocije ali i utiske ugrađujemo u tehniku i mantru što nas ujedninjeno vodi ka spajanju svijsti. Mnoge škole to nazivaju radom na Kundalinii Shaktii. Kada dostignemo "nivo" ili sposobnost da se kompletno usmreri misao, emocija i utisak ka Objektu meditacije ili bogu ili Sebi ili onom što smo sebi prdstavili kao cilj, dešava se buđenje tzv. Kundalinii Shaktii i dolazi do sjedinjenja sa Najvišom Svijesti ili Probuđenja. Mantra ima za cilj da na nivou mentala zaokupi našu pažnju i usmjeri je ka Objektu Meditacije. Aktivirajudi više emocije mi dodajemo gorivo koje nas prosto gura ka Objektu Meditacije, kao što gorivo gura raketu u svemir. Vizualizacija je također "smisleno" djelovanje na lutanje Uma. Zajedno sa Mantrom, Dahom i Vizualizacijom mi se odvezujemo od procesa unutar Uma i oslobađamo našu svijest od identifikacije što dovodi to unutrašnjeg napretka ili Evolucije Svijesti. Postoji niz mantri za raznorazne situacije, želje, ciljeve. Ali sada znate način na koji one djeluju i postaje vam jasnije o čemu se radi i kako one djeluju. Kada dovoljno sazrijete modi dete djelovati direktno bez posrednika tj. tehnika i mantri. Tada se dešava odbacivanje svih indirektnih puteva i načina i vi kredete direktno da se vežete za ono što vas odvezuje izbacivajudi sve ono što je nepotrebno i mnogo lakše se odpositovjeduete se od procesa unutar Uma. Manje ozbiljno sebe shvatate i postajete mnogo "lakši". Više niste ovisni ni o tehnici i mantri jer i njih tumačite samo kao još jednu buku unutar sebe za kojom više nema potrebe, jer znate kako šta djeluje i zašto. Kada to znate prosto više nam potrebe da se igrate igračkama za osnovnu školu. Prelazite u srednju ili fakulutet. Ono što je još bitno kada je riječ o mantrama jeste sljedede. Niakda ne radite mantre ako ne znate tačno kako se one rade. Iako su one izmišljene i radi se sasvim o nečemu drugom do onom što nam govore sve ove vijekove, dok god ne imate to kao svoje vlasito znanje može biti štetno po vas. Ako ne poznajete mantre i načine njihovog izvođenja sa Umom koji sada imate možete samo nanijeti sebi štetu.

414

Postoji još jedna stvar, kao što vi unosite svoju Namjeru u mantru, tako je to činjeno hiljdama godina. Što mislite koliko je jaka Namjera u Jedinstvenom Polju Svijesti? Jer vi se spajate na to polje i ono također djeluje na vas. Iako sam dovoljno pojasnio načine djelovanja mantre ovo nije sve, jer postoji masa informacija koja se mogu još izredi o mantrama tako da bi trebalo napisati posebnu knjigu o procesima koji se zbivaju sa mantrama i tehnikama i unošenjem Namjere u njih. Jedna ili dvije knjige nisu dovoljno. Mantra mora imati svoj ritam, svoju tačnu intonaciju, vizualizaciju koja je prati, jantru, usklađen dah, centar svijesti na koji se radi ili drugim riječima čakru i slično. Onog trenutka kada ovo bude vaše znanje, ne informacije koje dobijate od drugih, slobodno se igrajte mantrama. Do tada, kao i sve ostalo one imaju duplo djelovanje. Mogu vam donijeti koristi, ali i štete. Sve što vam može pomodi ako je Autentično može vam i naškoditi. Ljek koji brzo djeluje na bolest i dovodi vas do ozdravljenja, može također da vam šteti ako ga krivo uzimate. Isti slučaj je sa mantrama i tehnikama. Danas nam je na dohvat ruke mnogo različitih tehnika i mantri, ali vjerujte mi one vam nisu date u tačnom obliku. Od pukog ponavljanje AUM-a ili Om mantre kako je vedina ponavlja nema nikakve koristi. To je najobičnije mumljanje i ništa više. Niti znaju kako se radi Om mantra, niti kako se tačno izgovara, niti ima ritam, niti je usklađenja sa dahom, niti ima vizualizaciju koja je prati. To je obična igrarija za mese. Ista stvar je i sa mantrom Om namah Shivaya kao i svim ostalim mantrama koje su javno date. Naročito kada je riječ o mantrama koje su duže, tj. koje imaju više slogova. Svaki slog mora biti usklađen sa centrom svijesti na koji djeluje te koncetracijom na te centre. U nekim drugim oblicima rad sa takvim mantrama ne mora biti vezan za centre svijesti, ali mora imati vuzualizaciju ili idealizaciju tj. moramo unutar Uma održavati određenu vrstu vizualizacije i impresija koje imaju za cilj vezanje naše pažnje i usmjeravanje ka pojedinačnim regijama Svijesti. Također, ono što sam spomenuo kada je riječ o izgovoru mantre. Iako piše možda jedno slovo i mi ga čitamo kako piše, najčešde slova u sanskritu se izgovaraju sasvim drugačije od pisane forme. Tako Om Mantra se uopšte ne

415

izgovara kao Om kako to radi velika vedina ljudi. Ham - So ili So - Ham se također ne izgovra na ovaj način kako se čita. Om Namah Shivaya ima svoj ritam, usklađenost sa dahom, drugačiji način izgovaranja od ovoga na koji se piše, onda ima dijelove koji se mogu izbaciti kada se daje određenim ljudima ali i dodati još jedan slog kada dajemo mantru nekom drugom. Svaki slog u ovoj mantri je ujedno i Bija Mantra koja djeluje tačno na određene regije i centre svijesti pojačavajudi njihov rad i Kvalitete. Ali ne zaboravite da svaka ta regija i centar svijesti pored Kvaliteta ima i "mane" tj. dijelove mehanizama. Mantra kada djeluje na njih dovodi do "otapanja" i Kvaliteta ali i mana. Ovo vam govorim da se ne ljepite na mantre kao kao pčele na med ili da uzimate raznorazne tehnike kako vam padne na pamet. Iako sam rekao da je to u jednom momentu samo igra i kada razumijete možete da se igrate sa tehnikama i mantrama, sve dok ne zadobijete to znanje ono može da vam šteti. Jer procesi unutar vas koji nisu očišdeni od poistovjedenja kao i pogrešni ciljevi i motivi mogu da krenu da djeluju protiv vas. Um je strahovito senzitivan alat i ako on nije dobro očišden i osvešten može da i iz najbolje namjere se pretvori u strahovitog "demona" koji vas može gurnuti u ono što zovemo ludilo ili pucanje ličnosti i gubitak Identiteta. Ako niste Kristalizovani trenutak gubitna Identiteta i "pucanja" Uma de dovesti do trajnog oštedenja Uma i završidete hospitalizovani. Igre o kojima ovdje pričam su sa ljude koji ved dobrano imaju pod kontrolom mentalno-emotivne procese i imaju ved odrađenu Kristalizaciju Bida. Za ostale ovo može biti isuviše opasno i može ih dovesti samo do štetnih posljedica. Stoga oprez u glavu. Polovočno i djelomično poznavanje ovog što pričam može izazvati samo štetu, ne i korist. Jer ovo su za vas informacije i ništa više. Od Uma možete imati koristi ako pravilno radite sa njim, ali ako se zajebvate može da vas uništi.

Reinkarnacija Jedna od ideja o kojoj se često raspravlja jeste ideja Reinkarnacije. Sama reinkarnacija predstavljena je idejom seljenja duše iz jednog tijela u

416

drugo i zastupljena je u mnogim učenjima. Često pitanje koje se pitamo jeste pitanje što de biti sa nama poslje smrti? Da li ima života poslje smrti? I upravo pod ovim podrazumijevmo da je ideja reainkarnacije ono što nam daje odgovor na ta pitanja. Sama ideja je uzeta zdravo za gotovo sa tumačenjima koja odgovaraju raznim učenjima i njihovim vjerovanjima te sama ta učenja na taj način podržavaju svoje ideje i ideale. Gotovo u svim postojedim spiritualnim tradicijama ne izuzimajudi religiozne puteve postoji neka od ideja o nastavku života poslje smrti tijela. No, u Ezoteričnim učenjima postoji malo drugačije tumačenje koje može, naizgled, biti previše okrutno za vedinu koja vjeruje u reinkarnaciju ili seljenje duše ili Bida ili u vjerovanje o zagrobnom životu. Nije mi cilj da iko od vas ima strah, niti da se boji samog iskustva smrti i onoga što de biti poslje nje. Cilj mi je da vam predočim malo drugačiju stvarnost od one koju imate prilike saznati iz nama bliskih duhovnih tradicija. No, kako se kaže, gdje ima dima ima i vatre. Možda je bolje pitanje od pitanja ima li života poslje smrti, da li ga je bilo za života? Ali koliko nas se smjelo pitati to pitanje? Jeste li se ikada zapitali da li ste živjeli? Da li živite? Ako niste, zašto se ona pitate da li ima života poslje smrti fizičkog tijela? Odgovor je prost i pomalo kontradiktoran, ali samo naizgled. Da i ne. To je odgovor na pitanje ima li života poslje smrti. Sve zavisi od vas. Umu koji projektuje očekivanja na duhovnost ovaj odgovor može biti pomalo čudan jer on je ubjeđen da on ne može nestati, ali to ubjeđenje gradi da na željama, nadanjima i strahu. Šta ako je život koji živite jedan jedini i nema života poslje smrti? Vedina de napustiti svu duhovnost i pokušati zadovoljiti svoje strahove, nadanja i želje na najniži način. Stoga je i razumljivo da vas lažu po ovom pitanju. Razumljivo je da su sa svojim tzv. učenjima pokušali da vam zadovolje Ego i vaše strahove i nadanja. Razumljivo je da im je cilj da imaju što vedi broj vjernika, sljedbenika i đaka. I sasvim je razumljivo da što je vedi broj onih koji sljede te ideologije sama egzistencija tih koji nam prodavača magle je osigurana.

417

Ezoterična učnja govore o ideji Reinkarnacije kao mogudnosti, ali samo kao mogudnosti koju čovjek ima. Do sada ste sigurno primjetili da Ezoterična učenja ništa ne govore o tome da je nešto takvo kakim se predstavlja. Ved sam pojasnio da je to jedna od osobina Uma da sve prihvata i stavlja u filtere koji njemu odgovaraju. Tako su i Ezoterična učnja dobila sasvim drugačiju dimenziju i sasvim drugačije značenje od onoga koje ima u stvarnosti. U njima je sve mogudnost, a ne da de to tako i biti. Ona vam govore da imate mogudnost i možete da dostignete razine i znanja ili tzv. dobrobiti Unutrašnjim razvojem. Ona nikad ne govore da je to tako za sve ljude. Ovih odgovor "da i ne" upravo se govori o mogudnosti koju imate kao čovjek. Cijela ideja Rada na Sebi ili Istinske Spiritualnosti je u pravo u tome: MOGUDNOST da zadobijete kvalitete, višu svijest i slično. To nije nikakva garancija. No, unutar našeg Uma takvo nešto ne može da opstane. Jako je malo zrelih ljudi koji shvataju ideje na ispravan način i koji su ka Sebi krenuli sa jasnim motivom i ciljem, a ne bježanjem od života ili nadanjima i strahom. Vedina tragalaca je u Spiritualnosti baš zbog straha, nadanja, želja, bjegstva. Ne iz istinskog osjedaja koji u njima tinja za upoznavanjem svoje Istinske Prirode, za svojim Samousavršavanjem kao Bida, za višim smislom Postojanja. Zbog toga Ezoterične ideje ne mogu dugo da opstanu u svijetu kakav trenutno jeste, i one same doživljavaju promjene i izmjene i samim tim gubi se istinsko znanje. Vjerovatno ste ved shvatili iz teme o Akciji i Reakciji ili Zakonu Karme kako funkcioniše reinkarnacija, barem u nekom osnovnom obliku. Kao i prije što sam govorio, nemojte ništa posmatrati odvojeno od Cjeline, jer sve je ispoljenje Cjeline i svaki fragment unutar Cijeline čini tu Cjelinu cjelinom. Iako ona može da bude i dalje Cjelina i kada sve nestane, niti jedan fragment ne može da opstane izvan nje, ili bez njene podrške. Ako želite razumjeti ideje Ezoteričnih učenja i primjeniti ih u praksi morate ih istodobro posmatrati i kroz Cjelinu i kroz fragment. To je jedno od izgubljenih učenja Ezoteričnih škola. Spiritualnost je napravila podjelu i fragmente gleda kao odvojene od Cjeline. Između ostalog to je funkcija Uma. Pošto je Um podjeljen, tj. sam Um je odvojen iluziornom opnom od Cjeline sve što dođe u kontakt sa njima, a nema podršku Izvornog Učenja tj. nema Život čovjeka koji bi ti prenio, vremenom postaje fragmentalno i krivo razumljeno. Ista stvar je i sa reinkarnacijom i karmom.

418

Da bi postojalo seljenje Bida, pretpostavljate, mora postojati Bide. Da li ga osjedate? Da li znate da imate Bide? Ako znate ili mislite da imate Bide, možete li mi redi što je to, kako ga osjedate, što ga čini i što ono jeste? Vedina ne može. Jer ima samo vjerovanje i ubjeđenje da moramo imati bide, jer smo mi "božija djeca". Ako je to tako, onda je i kamen i biljka i životinja božije djete, kao i zemlja, sunce i sve oko nas. Ako mi imamo svrhu, kako mislimo da imamo, onda je ima svaki atom u ovom Univerzumu. Kako onda možemo da uništavamo ono što je božije dijete kao i mi sami? Ili kako smo došli na ideju da smo mi jedini koji su bogu ugodni a ostali su manje vrijedni od nas? Puno je pitanja koje može kritički um da postavi i da stavi na tas vage i da na kraju ostane šokiran istinama koje vidi i razumije. Čovjek nema konstanu Svijest niti ima konstantno JA, čovjek nema sebe ved je u vlasti pojedinih dijelova ličnosti, čovjek je rekacija na sljed unutrašnjih i spoljašnjih događaja, čovjek ima ideje koje nije sposoban da živi i slično. Ako je sve ovo tačno, kako onda možemo očekivati da demo smrdu dobiti priliku da idemo u novo tijelo, novi život? Samo ono što je Živo može imati sljededi život, ako nešto nije živo zašto bi imalo tu nagradu i mogudnost za reinkarnacijom? Ako ste bili Živi za života, onda de smrt biti samo umiranje staništa na i stanara. Ona de biti zarez u vjednoj igri života. Ako ste bili sve samo ne i živi, smrt de biti vaš kraj, bide tačka na kraju vašeg imena. Mogao bih redi da je reinkarnacija nagrada za one koji su se trudili da se usavrše, da se upoznaju, da postanu ljudi. Svi oni koji nisu mogli biti ni naiobičniji čovjek, bojim se, da nede imati priliku za sljededim životom. Za njih je ovaj život kraj. Zato postoji mnošto informacija i učenja. U nekim od njih postoji rekainkarnacija, u drugima ne postoji, u tredima ima život poslje smrti, u četvrtima ovo je sve što dete živjeti. Kada upoznate Ezoterična učenja shvatite da su svi dobili neke fragmente, ali ne i cijelu sliku o ideji reinkarnacije. Ona je nepotpuna i najčešde i to što je nepotpuno pogrešno je shvadeno. Ali da ovo malo dublje obradimo.

419

Na slici 1. prikazan je čovjek sa fizičkim, astralnim, mentalnim i kauzalnim tijelom.

Slika 1. Strelice pokazuju međudjelovanje koje je pojašnjeno u poglavlju Uzrok i Posljedica - Akcija i Reakcija. Fizičko tijelo je posljedica tri viša tijela ali u isto vrijeme ono je i akcija za viša tijela. Tako da u toj ideji mi ne možemo redi da je ijedno tijelo u boljem položaju od onog drugog. Jedina razlika među njima jeste u vremenskom ograničenju, tj. u dužini življenja tih tijela. Za početak pogledajmo svjetlo-žutu boju koja predstavlja Apsolut. Apsolut ispunjava sva tijela, ono je osnovni Uzrok, Prapočetak. Sada pogledajte modro-plavi krug. Kao u ideji o Okeanu i Kapljici, zamislimo da je modro-plavi krug samo iluziorna opna oko Apsoluta koja naizgled ograničava isti taj Apsolut i to je početak čovjeka, njegovo Kauzalno tijelo. Drugi naziv za Kauzalno tijelo jeste Uzročno tijelo, zato što je u njemu osnovni Uzrok inkarnacije, tj. Utisci koji dovode do stvaranja Mentalnog, Astralnog i Fizičkog tijela. Za sada uzmimo ideju da sva bida imaju mogudnost reinkarnacije. Smrdu prvo umire Fizičko tijelo, zatim Astralno tijelo i na kraju Mentalno tijelo, ono što po toj ideji prelazi dalje jeste Kauzalno tijelo, ili Uzročno tijelo. Pošto čovjek ne osjeda Kauzalno tijelo, možemo li pričati o njegovoj reinkarnaciji? 420

Hajdemo ovo pogledati sa druge strane. Pošto je sve Apsolut, svako bide, i najmanji atom, ono što čini našu tzv. individualnost jeste tzv. opna koja dijeli našu stvarnost od Apsluta, tj. ono što bi mogli nazvati Umom i mi doživljavamo Dualnost zgot te granice koja postoji oko, također, Apsoluta. Drugim riječima, razlika između Apsoluta koji je izvan opne oko tzv. sopstva i onog koji je unutar te opne, nema. Ona ne postoji. Ali baš zbog te opne mi doživljavamo Dualnost. Sada, Kauzal stvara uzročnim djelovanjem Mentalno, Astralno i Fizičko tijelo. Tj. ono unutar ograničenog sopstva ili Apsoluta stvara sljededa tri tijela koja su rekacija na Uzročno tijelo, tj. utiske koji postoje u Uzročnom ili Kauzalnom tijelu. Misli i emocije kao i tijelo koje imamo i njihove akcije i reakcije i vibracije stvaraju nam jedinstven osjedaj koji imamo i koji nazivamo sobom ili svojim imenom. Kombinacija misli i emocija daje nam utisak da mi možemo da mislimo i osjedamo nezavisno od zbivanja, tj. da mi možemo da imamo slobodnu volju a samim tim i slobodu izbora i slično. Unutar opne koja okružuje Apsolut zbivaju nam se reakcije na Uzročno tijelo ili Utiske koji su u njemu upisani i koji se po pravilu prenose iz života u život, barem nam tako to tumače spiritualna učenja. Pošto mi ne možemo da osjetimo Kauzalno tijelo ili ograničeno sopstvo, u trenutku umiranja svih tijela ne ostaje ništa što mi poznajemo, tj. misli, emocije i fizičko tijelo. Znači ono što čini nas a pod tim mislim na navike, prošlost, ideje, ideologije, vjerovanja, ubjeđenja, i slično umire zajedno sa tijelom. Sve što sada poznajete i što imenujete sobom nestaje. Sada se postavlja pitanje a što ostaje, tj. što ima mogudnost inkarniranja? To je Uzročno tijelo. Ono može, a ne mora, da pređe u sljededu inkarnaciju i shodno uzrocima koji ga ispunjavaju dobijamo mentalno, astralno i fizičko tijelo. Ne postoji niko ili ništa što vam sudi ili vam određuje u kakvim okolnostima i tijelima dete se roditi. Kao što ne postoji neka sudbina koja je izvan vas samih koja određuje vaše sljedede rođenje. Utisci koje ste skupili življenjem de odrediti tijelo koje dete imati kao i vrijeme i prostor gdje dete živjeti. Vaš sadašnji život je upravo to, reakcija na Uzročno tijelo. Vi ga sada živite shodno utiscima koje ste skupili. Tako kada vam kažu da vas nema, u potpunosti govore istinu. Sve što ima jesu utisci koji moraju da se shodno Zakonu Akcije i Reakcije, ispolje. I to nazivamo našim životom.

421

Mi živimo nesvjesne reakcije koje su akcija Utisaka koje smo skupili življenjem. I to je najžalosnija činjenica. E sada, rekao sam da ne mora svako da dobije šansu da ide u sljededu inkarnaciju, zar ne? Po ovom što je prikazano i rečeno, sigurno imate drugačiji utisak. Tj. imate dokaz da dete se ipak inkarnirati u nekom drugom tijelu, zar ne? Evo recimo jedan primjer. Svi smo mišljenja da je naše Bide besmrtno, jel tako? Svi smo to do sada čuli i čitali ili nam je neko to tako fino prepričao. Elem, po Ezoteričnim učenjima, mi imamo mogudnost da budemo besmrtni, ali to samim činom što smo inkarnisani nije slučaj. Jedino ako znamo što je to "mi" ili "ja". Tada imamo šansu da budemo besmrtni. S druge strane, mi ipak jesmo besmrtni. Zanimljivo, jel tako? Što li je od toga sada istina? Što je to što je besmrtno i na koji način smo mi besmrtni? Pogledajte sliku ponovo. Apsolut je sve. Drugim riječima, sve je Nedjeljiva Svijest iako je naizgled odvojena nevidljivom i iluziornom opnom i čini naš Um i tako nam daje dojam da mi postojimo. Da li Apsolut gubi nešto ako se opna koja nas omeđuje pukne ili on ostaje i dalje ono što je bio, Apsolut? Ako ste spoznali Sebe i to konkretizovali onda znate što jeste i da niti se šta gubi, niti se šta dobija. Zamislite sada da ste nekim oštrim predmetom na nekim rubovima tzv. opne oko nas probušili vedu rupu. To iskustvo koje ste s tim zadobili jeste Buđenje. Vi ste uvidjeli svoju Prirodu, ali je još ne živite, tj. još nemate mogudnost da budete u potpunosti Aposolut inkarniran u ovom tijelu. Sve što ste dobili jeste određeni stepen Budnosti. I vedina jako dobrih Majstora je u tom smislu Budna. Oni još nisu uništili opnu, jer nju ispunjavaju gravitacioni uticaji i utisci koji nas spuštaju ili vežu za ovu realnost. Oni još uvijek moraju da žive pod ograničenjima koja važe za sve. U nekoj mjeri oni jesu Slobodni i Oslobođeni, ali ne i u potpunosti. Cijela naša igrica življenja događa se unutar Uma. Ono što ispunjava sve razine jeste Apsolut ili Svijest. Svjesnost je produkt te Svijesti, njena posljedica.

422

Pitanja i Odgovori

423

Cijena i spremnost na Plaćanje Pitanje: Da li to sto mi se cini tesko i nemoguce (da se radi) je u stvari nespremnost da se plati? Tesko mi je da razumem placanje. Kad citam o tome to mi se cini jasno, kad o sebi razmisljam i o tome sta ja treba da platim nista ne razumem. Platila bih sta kosta, ali ne znam sta treba. Verovatno je i razumevanje placanja deo spremnosti za rad. Kako je sve ovo tesko. Kako da znam sta treba da platim?

Priča o Pladanju ima nekoliko nivoa, ali mi ih teško uviđamo kada to moramo primjeniti u odnosu na Sebe svoj Unutrašnji Rad. Inače, razumijemo Pladanje u smislu materijalnog života. Razumijemo da nešto moramo platiti na neki način. Nešto novcem, nešto trudom, nešto patnjom, ali kada je riječ o Radu to nam izmiče. Uvaženo je mišljenje da se za Duhovnost ne treba pladati. I, generalno, ja se slažem sa tim. Kažem, GENERALNO jer prihvadam da nešto što treba da me Oslobodi mora biti dato bez cijene, ali cijene u smislu na kojem smo mi to navikli. I vjerujem da de se samnom skoro, ali SKORO, svi složiti jer manje više svi slično razmišljamo kada je riječ o ovome. Sada, koliko je to tako, veliko je pitanje. I to pitanje više ne podliježe pravilima Čovjeka i njegovom Snu (Idejama, Ubjeđenjima, smislu i besmislu njegovog postojanja), jer u najvedem broju slučaja MI NE VIDIMO PLADANJE koje se odvija u svakom trenutku. Mi NEMAMO "oči" koje bi nam pokazale što i kako pladamo. Da se razumijemo, pladanje novcem nije problem. I to nekako shvatamo, ali naravno ograničeno. Ja shvatam da za novi Lap Top moram da izdvojim određenu sumu novca kako bi mogao naslonjen na svoj naslonjač od fotelje, koju sam također platio kako bih uživao u njoj, surfovati, čitati, gledati filmove, pisati knjige, raditi poslove i slično i samim tim ZARADIO ili UŽIVAO u određenim trenutcima koje mi taj novi Lap Top omogudava. To mi je nekako shvatljivo, ali problem nije u tome što mi je to "nekako shvatljivo" ved je problem u tome što JA NE PRIMJEDUJEM OVO i što ovo PRIHVATAM "zdravo za gotovo", BEZ Istinskog Razumijevanja problematike koja se tiče ovoga. S druge strane, ako želim da imam UGODAN život ja shvatam da moram da završim školu, osnovnu i srednju i da živim ko srednja klasa, što mi omoguduje određene komotnosti, ali ako završim Fakultet i postanem "to i to", dr, prof., ili tome slično ja du imati vede pogodnosti, vede mogudnosti uživanja,

424

više novca, putovanja, bolju porodicu, vedi stan, itd., itd. I to nam je jasno u nekoj mjeri, ali isto tako smo i to PRIHVATILI "zdravo za gotovo", NE Razumijevajudi što mi to u stvari radimo. U svemu ovom mi zanemarujemo ono ispod površine. To što je ispod jeste, ukratko, Napor, Trud, Patnja, Želja, Energija koju ulažemo u to, godine života, sukobi, bolovi, jaka trenja da postanemo to što želimo da postanemo. Ovo ne smatramo Cijenom, ne smatramo to Pladanjem. Barem tako cijelo društvo funkcioniše i naravno samim tim i mi sami. To se podrazumijeva, NESVJESNO podrazumijeva i svim tako živimo i "pladamo" cijenu našeg života. Živimo u porodici, imamo bračnog partnera, imamo dijecu, imamo porodicu. Sve iziskuje određenu Cijenu, Posao, Trud da zaradimo i slično. Ali to demo sada zanemariti. To se podrazumijeva. No, samim tim što živimo sa nekim, što smo u određenoj Zajednici mi se nalazimo u određenom Odnosu u kojem svako ima svoje viđenje, svoje Osobine, svoju Ličnost koja je građena od Ideja, Asocijacija, Ubeđenja, Autoriteta, Vrlina i Mana. Odnosima mi dolazimo u kontakt sa drugim Ličnostima koja se sadrže od istog kao i naša, ali sa izmjenjenim redosljedom, prioritetima. Svaki dan smo u Trenju, svaki dan imamo sukobe, stalno razmišljamo u svoju korist (želimo da nam plate), dok oni razmišljaju u svoju korist (žele da im platimo). Ja želim poštvoanje, mir u kudi, dobru djecu, finu porodicu. Moja žena želi poštovanje, mir u kudi, dobru djecu, finu porodicu. I sem na površini te naše Želje u NIČEMU NISU SLIČNE. Jer svako ima svoje viđenje svake od tih želja. Samim tim mi smo stalno u sukobu. Pladamo i tražimo da nam se Plati. No, to ne vidimo kao Pladanje. Kada to sve preslikamo na Unutrašnje Stanje i Tjelesno Stanje i sagledamo to sa ove razine dolazimo do nečeg što nikako ne želimo da prihvatimo, dolazimo do toga da mješamo "babe i žabe". Da bih mogao da živim ja moram da se hranim. Sa hranom obezbjeđujem sebi mogudnost funkcionisanja Tijela i Uma. Samim tim moram da se snađem za hranu i da si je obezbjedim. Određenu Hranu jedem, drugu Dišem, tredu dobijam određenim Utiscima. Sva ta Hrana obezbjeđuje mi nesmetan rad, život. Ali mi to ne vidimo kao Pladanje. TO se PODRAZUMIJEVA. Da skratim i pređem na suštinski dio. SVE PLADAMO. NIŠTA NIJE BESPLATNO. Samo ne pladamo sve novcem, mnogo više pladamo Naporom, Energijom. Neko je jednom rekao da je najveda Cijena koju pladamo za život ENERGIJA. Od nje Živimo, s njom Pladamo. Energija je PLATIVNO sredstvo UNIVERZUMA. Kada se usmjerimo ka Sebi, bez obzira na način, Put, Stazu kojom idemo, mi pladamo drugačiju cijenu od one koja se plada za Življenje. Jel tako? 425

Vjerujem da to svi tako mislite. Ali da li je to tako ili je to samo još jedno Ubjeđenje? Uvaženo mišljenje među "duhovnim ljudima" jeste da se za Duhovnost ne treba pladati. Da nam se sve treba dati bez Cijene. Dobro, ako je to tako, zašto bi ono što je posljedica Duha, koje btw. mi "razumijemo" ne bi isto tako bilo besplatno? Tipa odem kod Bil Gejtsa i uzmeme Windows besplatno. Odem u tvornicu Mercedesa i uzmeme si novi Mercedes besplatno. I onda se probudim iz divnog Sna i odem u trgovinu po kruh i shvatim da nema čim da platim. Ali jebiga, ja sam "Spiritualno bide sa iskustvom čovjeka". Što bih ja pladamo za kruh. Sad du pročitati tehniku hranjenja suncem i to je to. Shvatim da vozim Fidu. I da nemam za dijelove. Shvatim da živim u Fidi, spavam u njemu i to je to. NIKO i NIŠTA nije besplatno. U Unutrašnjem Cijena je mnogo veda od Tjelesne. Svijeli Univeverzum finkcioniše po ISTIM ZAKONIMA, samo je razlika u RAZMJERI. "Kako Gore, tako i Dole, sve u Cilj Ispoljenja Jednog", reče neko. U meni postoje tri razine. Led, Voda i Para. Tijelo, Um i Svijest (Bide). Ukoliko "hranim" tijelo, Um i Bide pladaju cijenu mog hranjenja Tijela. Voda i Para moraju da se smrznu, da postignu vedu krutost, kako bi nastalo Led. Led živi na štetu Vode i Pare. Ukoliko želim da razvijem Um (Vodu) moram da oduzmem Tijelu i Bidu materiju koja bi mi omogudila Razvoj Uma. Tako da sada Voda ima prevlast nad Ledom i Parom. I onda se razvija na štetu ovog dvoga. Ukoliko želim da razvijem Bide, logično, moram da oduzmem Tijelu i Umu, Ledu i Vodi, gradivnu tvar i pretvorim je, TRANSFORMIŠEM je, PLATIM, za građanje Bida. Sve što uzimam, sve što koristim kako bih obezbjedio određenu količinu Energije sada koristim za TRANSFORMACIJU koja mi omoguduje razvoj Bida. Jedem Hranu (Zemlja) koja se transformiše u Tekudinu (Voda) u meni, koja se transformiše u Vatru u meni koja se Vazduh u meni i koji se na kraju Transformiše u Eter. Kupujem određenu Stvar (Zemlja) koja mi omoguduje određeno tjelesno bitisanje (Voda), koje mi omoguduje određeno zadovoljstvo, uživanje, potrebu (Vatra) koja je potreba Slike o meni ili Ega hrani ga (Vazduh), koje se na kraju pretvara u moju Ličnost (Eter). Transformacija na djelu. Cijena jednog uzrokuje Cijenu drugog. Gorivo poskupi, sve ostalo poskupi. Dajem vam sve ove primjere, kako bi ste iskočili iz Mehaničkog Mišljenja i "podrazumijeva se" te uvidjeli što znači Pladanje, što znači Cijena. Sada, priča je slična i u Radu na Sebi. Tijelo = Led. Um = Voda. Bide = Para.

426

Sve troje traže određenu Tvar koja ima omogudava da postoje, da se razvijaju, da rastu. Ukoliko hranu obezbjeđujem samo Tijelu, Um i Bide Pate. Ukoliko je obezbjeđujem samo Umu, Bide i Tijelo Pate. Riječ Patanja ovdje označava da jedno od troga mora da uživa ili ima manje hrane od ostalih kako bi se to nešto u nama razvilo. Ili možemo to redi na drugi način. Određena Hrana koja omoguduje razvoj mora da se preusmjeri na drugi način. Što znači da moramo da platimo cijenu za to. Što znači da moramo preraspodijeli sredstva, da moramo da određenu Cijenu za to platimo. Pladamo za Sebe, za Bide, da ne kažem "svoje" jer pod tim govorim da onda smo mi Ličnost KOJA IMA tijelo i bide, i samim tim to govori čemu i kome pladamo Cijenu. No, vjerujem da vedina ne zna u tančine određene nivoe Transformacije ili barem onoliko koliko bi to bilo potrebno za ovaj način tumačenja, pa stoga se nedu njih ni pretjerano držati. Ukoliko želim da se Razvijem i Rastem, da se Osvijestim i Oslobodim ja moram da preusmijerim svoje prioritete na drugačiji način. Kao što sam morao da preusmjeravam prioritete kako bih završio fakultet i postao doktor nauka, tako moram da preusmjerim prioritete u ovom smislu i omogudim sebi Oslobođenje od Uma i Tijela. Što znači da ti prioriteti sada ne mogu da budu razvoj Tijela i Um, kako to radi vedina čovječanstva, ved moj prioritet mora biti moj sopstveni Razvoj (Pazite na ove riječi koje koristim, tipa: "sopstveni" kao i kom smislu ovo pričam). Shvatam, intelektualno ili praktično da ja nisam ni Tijelo ni Um, te da su to dvoje posljedica Mene, Duha, Bida, Svijesti. Samim tim shvadam da moj prioritet više nije u izgradnji Uma i Tijela u štetu Mene ili Bida i samim tim shvadam da moram da Energiju koju sam prije koristio u smislu izgradnje ovog dvoga preusmjerim u Izgradnju, Rast i Razvoj Mene, Bida. S tim DOBROVOLJNO prihvatam USLOVE koji se od Mene traže kako bi Sebe razvio, kako bi Rastao, kako bi se Oslobodio. Svoj Život preusmjeravam u tom pravcu, tj. sve što mi je sada bio priroritet u Životu sada mora biti usmjerno na Moj Rast i Razvoj. Što znači da moram da usvojim pravila koja su potrebna kako bi se Ja razvio ili Oslobodio Sebe Identifikacije koja me drži u Zatvoru Uma i Tijela. Da se razumijemo, Ja NE MRZIM ni Tijelo ni Um, ved shvatam da ukoliko želim da idem dalje moram da VIŠAK Energije preusmjerim u drugom pravcu, ka Sebi, a ne uzroku zatvora. Moram da se Oslobodim Identifikacije, Sna, Ubjeđenja koja su prije bila prioritetna i koja su vodila mojoj Identifikaciji i gubitku Sebe. Ved podinjem da pladam Cijenu tog Oslobođenja, tako što smanjujem prioritete, što naglašavam neku drugu stvar u odnosu na prije, što Sebe razvijam a ne posljedicu Sebe (Um i Tijelo). Ukoliko imam ono što se od mene

427

traži, a to je Odgovornost prema Sebi (Bidu) ja sve ostalo podređujem tom i dobrovoljno pladam Cijenu tog Rasta i Razvoja. Na sličan način sve ostalo funkcioniše. Ako pod Sobom podrazumijevam Tijelo, onda vježbom, jogom, teretanom, borilačkim sportom ili čim ved ja pladam Cijenu i podređujem cijeli svoj Život tome što smatram Sobom, u ovom slučaju Tijelu. Ukolko pod Sobom podrazumijevam Um, onda njemu podređujem sve ostalo, cijeli Život, kako bi ga razvio i osposobio za funkcionisanje. Manje više, svi to razumijemo u ovim primjerima, jer možemo nadi primjere u svom svakodnevnom životu. E upravo, ako želite da razumijete Ideju Pladanja u Radu morate nadi primjere u svakodnevnom životu, jer to vam je najbliže. U Radu želim Sebe da Oslobodim od Ličnosti koja je izgrađena na lažnim osnovama, koja se temelji na lažnim osnovama, koja je umjetna tvorevima i produžetak Mene, koja nije Ja. Iako se ona gradi od Tvari od kojih sam i Ja građen. Samim tim ukoliko se odvojim od Ličnosti, De-Identifikujem Sebe od Lažnog Ja ili Lažnog Sebe, ja pladam Cijenu tog odvajanja i što je odvajanje vede, to je Cijena veda. To znači, da sada način na koji sam živio, vidio i doživljavao svijet više nije prioritetan, više Sobom ne smatram Tijelo i Ličnost ved Bide, Svijest, ono što sam Ja kao Posmatrač, onaj koji sve to omogudava i vidi. Prije svega Sebe više ne doživljavam kao Tijelo i Um, ved Sebe doživljavam kao Posmatrača, Svijedoka, Svijest koja to Vidi, koja omoguduje život ovo dvoga. Pošto Ja tražim "hranu" da se razvijem i rastem Ja moram da si je obezbjedim. A to je uzimanje "hrane" tijelu i ličnosti i njena Transformacija u Bide. Bide ne jede direktno hranu, ali koristi Energiju koja se hranjenjem stvara. Transformiše Zemlju, Vodu, Vatru, Vazduh u Eter, samo Sebe, te na taj način dobija više Energije nego što je prije dobijalo. Sada Ja imam mogudnost da se razvijem i rastem. Ako ovo razumijete onda razumijete što znači PLADANJE CIJENE za svoj Unutrašnji Razvoj i Rast. Ili drugim riječima za Svoje Oslobođenje. Ovo je mnogo kompleksnije od načina na koji sam to pojasnio, jer u to ulazi mnogo štošta, što nisam ni spomenuo. Karakteristika Ličnosti je Identifikacija, Reakcija, krute Osobine, Negativne Emocije. Ukoliko se hranim radi osnaživanja toga, ja razvijam svoju Ličnost. Ukoliko se Posmatram, Proučavam Sebe, trudim se biti Svjesnim, trudim se da preusmijerim ili Transformišem grublju Energiju (Ličnost = Voda) u suptilniju koja je potrebna za Mene (Bide, Svijest = Para) ja (koji sam poistovjeden sa Umom, Egom) pladam CIJENU za taj Razvoj.

428

Pošto smo mi Identifikovani sa Ličnošdu i Tijelom a CILJ nam je razvoj Bida, samim tim "Sebe" je Ličnost i Tijelo i TO SEBE plada CIJENU. Kada shvatim da sam Ja Bide a ne Ličnost i Tijelo, tada više ni ne razmišljam o Cijeni Svog Razvoja i Rasta, ved sve podređujem Sebi. Cijena, Pladanje, sama Ideja Pladanja je u stvari, u ovom smislu, priča o meni koji je Identifikovan sa Ličnošdu. Umom koji IMA Tijelo i Bide. Razumijete li ovo? uzrok Robstva kod čovjeka. Ako je "Sebe" Tijelo onda sam Ja Tijelo i samim tim sve podređujem Tijelu i njegovom razvoju jer dalje od njega ni ne vidim, niti mislim da postoji. Samim tim sve što Pladam jeste ono što je potrebno RAZVOJU i RASTU mene kao Tijela. Idem u teretanu, treniram, hranim se zdravom hranom, itd.. itd.. Ali ako je to Sebe ono što ono i treba biti, onda PLADAM življenjem, hranjenjem, tjelesnim užitcima, Umnim funkcijama RAST i RAZVOJ Mene, Bida. Razumijete li sada ovo? Univerzum je Perpetum Mobile (nadam se da sam barem potrefio kako se piše, da ne tražim po netu). On sam Sebe održava i sam sebe hrani u VJEČNOM KRUŽENJU. Ne ulazim sada u ovu IDEJU jer to je ved druga "cijena", druga tema koja je jako široka i kompleksna za Razumijevanje. Univerzum se sa Samim Seobom hrani i razvija. Najsavršeniji Organizam koji možemo poznavati. I to izuskuje Cijenu. No, šta mislite KO i ŠTA plada tu Cijenu? Oblici koji su Identifikovani sa Formom. Njima je to Cijena, ne i Univerzumu. Sve oko nas i unutar nas ima ISTE PRINCIPE samo je razlika u Razmjeri. Lično, mislim da ti, mislim na pitanje, razumiješ Pladanje ali ne možeš da to proširiš u svom ličnom razmišljanju. Izmide ti tvoj Lični primjer. Pošto si Instruktor Joge samim tim svjesna si Cijene koju si morala platiti kako bi to postala. Trud, Napor, Želja, Usmjerenje, vrijeme, Energija koja je bila potrebna kako bi naučila to što se od tebe traži JESTE CIJENA koju si pladala. Sve ostalo, što se sada od tebe traži u tom smislu, JESTE CIJENA koju PLADAŠ kako bi bila to što jesi. To što misliš da nisi spremna za to što Zoveš Radom, ne mora značiti da nisi spremna. Prije bih rekao da jesi. Oni koji nisu spremni se to ni ne pitaju, niti razmišljaju na način na koji si ti postavila pitanje. Poznajem podosta ljudi koji misle da su spremni za Ezoterični Rad, da nemaju što da pladaju, da je to suprotno njihovim principima i slično. To svakodnevno čujem. Onaj koji je spreman se uvijek pita da li je spreman, da li zadovoljava potrebno, da li može. On Sumanj, on preispituje i slično.

429

Prije nekog vremena sam bio u situaciji da razgovaram sa "bogom danim" i "spremnim učenikom" za Rad. Iako on ovjektivno u sebi nije imao ništa od toga što Ezoterični Rad zahtjeva od čovjeka. Nije imao ni Ozbiljnost, niti spremnost, niti razumijevanje, niti dovoljno razvijeno Bide i Um, niti je shvatao zašto se nešto plada, zašto postoje pravila. Po svim obilježjima pripadao je Lutalici. Sve je upoređivao sebi razumljivim načinima i učenjima bez da se trudio da sebe prilagodi zahtjevima Rada ili nekog Učenja. U biti, tražio je platno za svoju ličnu predstavu. I u šali, ali ozbiljnog lica sam mu rekao da za Rad mora da plati dobru cijenu, i da je ta cijena za početak, za njega hiljadu eura. I da bez toga mu ne želim ništa da dam. To je izazvalo strahovitu reakciju kod njega. Pretnje, uvrede, podcjenjivanje. Kada je vidio da sam ostao isti na sve to što govori, tada je krenula Ucijena, spiritualnom karmom, uništenjem bida i slične nebuloze spiritualnih likova koji ne razumiju ni te termine koje koriste. Onda mi je rekao da de rađe da sebi kupi novi kompjuter i da na netu nađe sve što mu je potrebno za njegov "rad". Na što sam se složio sa njegovom konstatacijom. Nakon nekog vremena, pričao je sa nekim ljudima s kojima radim i čuo od njih da nisu pladali ništa. Ponovo me je nazvao i izvinjavao se, kako je sve to pogrešno shvatio i slično. Ali moja, sada ved ozbiljna cijena za njega je porasla. I rekao sam mu da je sada cijena dvije hiljade eura za njega. Na što mi je poklopio slušalicu. Ovo ti govorim da shvatiš da čovjek koji je spreman da plati za Sebe se ne cjenjka. On ne smatra da sebe ved ima, ne smatra da je bogom dan, ne smatra da je "bog i batina", "neko i nešto" ved stalno sebe preispituje, uvijek razmatra da li je dovoljno dao, da li je zaslužio da Radi na Sebi, da ima Učitelja, i slično. On se uvijek preispituje. Ja sam uvijek mislio da čovjek ne treba da plati ni centa za Unutrašnji Rad. I dan danas to mislim. Ali je pitanje KOJE ČOVJEK? Kakav taj Čovjek treba biti? Što je to takav Čovjek? Postoje spiritualnosti, pa čak i Rad koji ne traži nikakve novce, ali Cijena uvijek postoji. To što je neko FORMALNO Iniciran, što je neko u nekom Radu, što je neko iza skuta Gurua ne znači da je PLATIO CIJENU koja se traži od njega. Jedna od Cijena Rada je Samovolja. Druga Cijena Rada jeste NAPOR i trud koji moraš uložiti da ga naučiš. Bol i Patnja kojom moraš da platiš, naročito Lažna Patnja, Lažna Ličnost. Treda Cijena je odustajanje od Ličnosti i Identifikacija, svakodnevnih Reakcija, ulaganja Energije u Lažno. Četvrta je ŽIVJETI za UČENJE, za RAD. Dati svoje Tijelo i Um i na kraju ono što smatraš BIDEM tom Radu, tom Učenju. E Tatjana, TO JE CIJENA RADA. Sve ostalo je forma koja ima druge namjene i ciljeve. Ti drugi Ciljevi su da te pripreme za OVU CIJENU koju deš morati platiti u svom OSLOBOĐENJU.

430

NIKO nije spreman za Rad. I NIKO ne želi da plati Cijenu. Ovdje ne govorim i novcu. To je samo, kod nekoga, način koji obezbjeđuje nešto drugo, ali i pokazuje što si spremna da daš. Novac previše cijenimo (pazi ovu riječ "cijenimo") i vedina se CIJENKA oko njega. Čim je to sličaj, znaj da takav NEDE NIŠTA dati od onoga što de se od njega tražiti. Taj čovjek je nesposoban za bilo šta. U vedini slučajeva to su Hipokrite koji de naplatiti svoj trud, ali nede NIKOM DRUGOM platiti njegov trud. A da onda ni ne spominjem nešto SVETIJE, DUBLJE od Novca. To što pitaš meni je prije znak da si ved zrela za neki Dublji Rad. Možda se još malo cijenjkaš sa sobom, ali sumnjam da nisi vidjela neophodnost nečeg mnogo dubljeg i jačeg, prodornijeg i modnijeg od spiritualnih igrica oko tebe. Možda još neki dio tebe se boji, ali upravo taj koji se boji de biti Cijena koja de biti pladena za tvoj Lični Rad na Sebi. Onda nije ni čudno da se još batrga i nada se da de izbjedi cijenu. Ličnost mora biti Transformisana i onda je CIJENA koju deš platiti svojim Radom. Ali ono što je iza toga NEMA CIJENU i ne može biti PLADENO. Ta Cijena koju platimo je NIŠTA u odnosu na što DOBIJEMO. Razumijeti Šta Jesti, ko živi tu Ličnost i Tijelo, Što ili Ko je to famozno Bide to nema Cijenu. A ni ne pita za nju. A kada TI SE DESI Rad tada deš do kraja Razumijeti Cijenu Rada. Ali to više nede biti Cijena, ved sasvim normalna stvar. U mom slučaju, to se više ni ne pita. To se podrazumijeva i Svjesno Plada Cijena koja je potrebna kako bi se dalje Razvijao i Rastao. Ne postoji Žrtva, ne postoji Cijena koja se plada. Jer Razumijem što je to.

431

Svjesna Gluma Amithaba: Glumac? G. je govorio o savrsenoj glumi koju naravno covek kao sto je on bio mogao da praktikuje, tj. covek njegovog nivoa svesti. Shvatam da je gluma ustvari svesno koriscenje licnosti koja je naravno vec postala pasívna i poslusna radi odredjenih svesnih ciljeva. Zanima me mislis li da je covek na svom putu osvescivanja u stvari sve vise u stanju da glumi ili je sve to varka dok covek ne dodje do treceg ili cak cetvrtog stanja svesti,pa tek onda se moze zaista glumiti. Uvidjam da ideju svesne glume nisam sreo nigde osim kod G.-a koju on iznosi kao deo sistema. Opet znam i koje sve znanje je posedovao,kako procitasmo majstor hipnoze, telepatije, vidovitosti kao i mnogih drugih moci koje su mu pripisivane. Zeleo bih da nadjem jasno mesto toj ideji jer je veoma zanimljiva a i prakticna.

Prije svega da rašdistimo ono što obično, u svim Sistemima, se potkrada kao jedna greška. A to je PRETPOSTAVKA, UBJEĐENJE, određene glasine koje se šire i održavaju veličajudi neke ličnosti. Jedna od "zapovjesti" u Radu jeste da Učenik ne smije da veliča nikog, da ne smije biti "oduševljen" nečijom Magnetičnošdu pa ko god to bio. I to je isto tako bila zapovjest i kod Mr. G. u njegovom Radu. To sam htio odmah da rašdistim sa bilo kim ko čita ili s kim radim. NEBITNO KO je u pitanju, sam Bog, ne smije biti toga, jer to je svojevrsna prepreka Unutrašnjem Rastu i Razvoju. Čovjek Glumi htio to ili ne. S tim da je njegova Gluma dio njegove Identifikacije i Drugog Stanja Svijesti, tj. Sna u kojem se nalazi, Iluzije koja je njime ovladala. Prije svega ne smojemo idi na pretpostavke. Pretpostavka je ono što smo čuli, u što smo ubjeđeni, ono što se prenosi od nekog Autoriteta, neke knjige, Učenja i tome slično, i ŠTO NISMO SAMI PROVJERILI ili ISKUSILI. Pretpostavka je majka greške. A Greška je sve ono što mislimo, znamo, ubjeđeni smo, imamo ideju i slično a bazira se na karakteristici Sna. San je sve ono s čim smo Identifikovani, naš neosvješten život, ili drugim riječima Nesvjesnost, nepoznavanje Istinske Prirode i samim tim vezanost ili Identifikacija sa Ličnošdu i njenim Osobinama. Samim tim u to ulazi sve ostalo što živimo i mislimo da je Istinski Život, sve s čim smo Identifikovani, sve naše Reakcije, itd.. itd.. Samim tim naša Nesvjesna Gluma je ono što svaki dan živimo, tj. naš život. Ono što Rad govori jeste o Svjesnog Glumi. Ali da bi razumio Svjesnu Glumu moraš da razumiješ što je to što svaki dan živiš, što je to s čim si

432

Identifikovan, koje Uloge i Maske koristiš. Kada to Razumiješ, onda se može razumijeti i Svjesna Gluma i njeno značenje. Prije svega, Svjesna Gluma znači da si ti Svjestan Sebe kao Istinskog Ja ili da si imao prilike da doživiš to što nazivamo Trede Stanje Svijesti ili SamoSvijest, ili Svijest o Sebi, tada znaš da ono što Jesi, ono što je tvoj Istinski Ego ili ti Istinsko Ja, nema nikakve veze sa onim što svakodnevno živiš i da je ono samo od toga odvojeno u trenutku kada si u tom Stanju. Pošto živiš okružen Životom kakav jeste, Nesvjesnim ispoljenjem, Ulogama koje se kredu oko tebe, zajedno sa tobom, moraš naučiti da "ne praviš previše buke", tj. moraš naučiti da se Uloge unutar tvog Životnog kruga moraju nastaviti u određenoj mjeri i samim tim moraš naučiti da Uloge koje si igrao prije sada moraš da igraš SVJESNO. U tvom primjeru ili u našem svakodnevnom primjeru mogao bih to redi ovako. Recimo da si do sada redovno bio nesvjestan u ispoljenju na poslu ili u odnosima u porodici, ili u odnosima sa bliskijim ljudima. To je ukljičivalo određene Reakcije, tipa, ljutnju kada se neko ne slaže s tobom, ili bijes kada pokušavaš da zaštitiš svoje Stavove ili Ideje koje neko drugi napada, ili mrzovolju kada ne ide sve kako bi ti želio da ide, kada neko ne odgovara na infatilne podržaje koje šalješ okolini tipa ljubavni zov, lažno prijateljstvo i slično. Da se razumijemo TO SVI RADIMO. I ne smiješ sada imati Nipodaštavanje zbog toga. I recimo da si primjetio Posmatranjem i primjenjivanjem Rada da su te Rekacije i Negativne Emocije u stvari TVOJA ODGOVORNOST, da ne kažem krivica, da ne bi pogrešno razumio. Shvataš da to što Reaguješ na određen način je uvijek povezano sa tobom ne sa drugima, da durenje, ljutnja, mrzovolja, nervoza, predstavljanje koje cijelo vrijeme igraš i na njih u određenim trenutcima ne dobijaš određeni odgovor koji očekuješ, ili samo Očekivanje, Ubjeđenje da bi neko trebao biti ovakav ili onakav. Da je sve to tvoje. Pošto ne možeš DIREKTNO da utičeš na neke Reakcije, tj. vedinu Reakcija, na Emocije ved ti Rad kaže da prvo moraš da prekineš ispoljenje Reakcija i Negativnih Emocija, ali ne da ih potisneš, moraš da u te određene trenutke uneseš Posmatrača ili Posmatračka Ja ili Svjesnost drugim riječima. No, s druge strane shvataš da je potrebna određena Reakcija u svijetu oko nas i da bez nje, Snivači te nede shvatiti ozbiljno i da ti moraš da Snivaš zajedno sa njima zarad određenih Ciljeva, ti odlučuješ da prema okolini ispoljiš određenu Ulogu, tipa Zabrinut Radnik, Zabrinut Prijatelj, Zainteresovan Čovjek ili neku sličnu. Samim tim, ukoliko uspiješ da održiš Stanje Ne-Identifikacije sa Ulogom koju si odlučio da odigraš, mi kažemo da si u nekoj mjeri ili potpuno odradio Situaciju, tj. ODGLUMIO si ULOGU koja se od tebe očekuje i "mirna bosna".

433

Niko ništa ne primjeduje, niko te ne smatra čudakom, prijatelji i dalje snivaju snove o dobrom prijatelju, majka o dobrom sinu, žena o dobrom mužu i slično. Problem koji se tu javlja nije problem Uloge, ved što svi mislimo da smo manje Ljudi ako to napravimo. A to je upravo zbog toga što ne vidimo KAKVI SMO TO LJUDI INAČE, jer smo IDENTIFIKOVANI sa tim LJUDINAMA kojima se smatramo. Znači, nije od presudne važnosti da si u Tredem Stanju Svijesti ili Svijesti o Istinskom Ja da bi Glumio, ved je od presudne važnosti da ZNAŠ da si Identifikovan, da RAZUMIJEŠ zašto si Identifikovan, da ti je jasno da s Reakcijama bilo koje prirode NIŠTA NE DOBIJAŠ ved GUBIŠ SEBE i da, naravno, to ZNAŠ U TRENUTKU KADA TO TREBAŠ DA ZNAŠ, tj. da se Sjetiš toga na vrijeme. Evo ti moj primjer. Ja na poslu imam razne izazove, koji nekada me povuku, a nekada SAMO izgleda da me povuku. Tipa, moja Ličnost voli da posao "završi kako treba", tj. da ako nešto radim onda to radi kako "bog zapovjeda". Manje više, svi oko mene to na poslu znaju i naravno, shodno prirodi Uspavanog Čovjeka oni to pokušavaju da iskoriste. Pošto primjedujem da to znaju i da znaju da ne mogu da radim površinski posao jer bolje je da onda barem uživam u samodi ako ne mogu da završim posao kako sam zamislio, oni to na sve načine pokušavaju iskoristiti kako bi bili oslobođeni istog. Pošto ja znam da je to moj određeni Mehanizam, kada je u pitanju Posao i okuženje (u nekim drugim uslovima to nije Mehanizam), sada imam mogudnost da s tim nešto napravim, tj. da iskoristim taj Mehanizam u svoju korsiti, ALI SAMO AKO SAM SVJESTAN tog Mehanizma i Uloge koja iza toga stoji. Umjesto da se iznerviram kada posao ne mogu da završim zbog toga što nemam određene uslove za to, ja ODIGRAM iznerviranost. Tipa, danas mi se ne radi posao, ljudi su iritantni, ja se slabije osjedam, hodu nešto drugo da uradim i slično, TADA mogu SVJESNO DA MANIPULIŠEM sa ULOGOM koju hodu da igram i da posao koji je glup, dosadan, ili ja ne želim da ga radim, PREBACIM na one koji inače ništa ne rade i žive kao paraziti na tuđim leđima. Ved sljededi posao, nakon par minuta, mogu da uradim istom snagom, brzinom, znanjem koje inače koristi u poslu. Oni ništa ne primjeduju jer ME VIDE KAO SAVJESNOG RADNIKA koji je, eto, IZNERVIRAN time što ne može da završi posao, KRIVICU i OPTUŽIVANJE prebacuju na drugog ili se "trgnu" pa napokon i oni nešto odrade. Ja sam postigao Cilj, dobio sam dodatno vrijeme, tipa da napišem ovaj tekst, dobio sam distancu koja je potrebna jer imam namršteno lice i stav koji iskazuje ljutnju i iznerviranost, a POSAO je ZAVRŠEN od onih koji ga nikada ne bi ni završili.

434

Odigrao sam Ulogu Zabrinutog Radnika, Savjesnog Radnika i sve teče kako treba. Oni misle da sam ja ta Uloga koju sam odigrao, JA ZNAM DA NISAM. Ili situacija da ti dođe šef i ima preku potrebu da ispriča svoj nedavni duhovni doživljaj, a svi znate kako ja na to gledam, i pošto sam ga jučer dobro nasjekao i iznervirao kada sam primjetio da to želi meni da napravi, igrajudi Ulogu Ljutitog Čovjeka, ili Ulogu Savjesnog Radnika, ili Ulogu "pun mi vas je klinac" (ne znam kako bi je drugačije nazvao) i postigao Cilj koji sam imao a to je da sprečim da na mene istresa svoje gluposti i nervozu koja je karakteristična za njega, danas ga, zbog ravnoteže, puštam da mudruje, filozofira, gladi svoju Lažnu Ličnost (Ego) i sa GLUMOM Čovjeka koji Razumije, Čovjeka kojem je stalo do drugih i njihovih Snova i tome slično, da ne smišljam nazive Uloga, ja Strpljivo odigram Ulogu, Odglumim. On nasmijan ide dalje i misli o meni sve pozitivno, dok ga ponovo ne nasjedem kada je to potrebno. Lično, meni je pun kufer igranja Uloga sa njima, i kada je taj kufer prepuni, odtresem ih poprilično stvarno i bez glume, ALI TO NE MOŽEŠ i NE SMIJEŠ stalno. Moraš naučiti da se prilagodiš, ili da okolinu prilagodiš sebi, jer to je dokaz tvoje Inteleigencije ili ti Svijesti. Sve ono što bi inače igrao Nesvjesno, moraš naučiti da igraš SVJESNO. Ali ne samo zato da bi se prilagodio određenoj sredini, ved i zato da bi zaobišao određene Zakone koji vladaju ovim prostorom, da bi zaobišao određene Uticaje Generalnog Zakona koji djeluje na tebe putem drugih, situacija ili tvoje Nesvjesnosti. No sa druge strane, Gluma ti pomaže da VIDIŠ kako određena ULOGA djeluje u tvom slučaju, tako da Gluma postaje određeni vid Rada na Sebi. U nama postoje Mehanizmi koji ne mogu biti vidljivi ukoliko smo pod pojačanom Pažnjom u odnosu na njih. Kada su ti Mehanizmi osvijetljeni njih nema, oni se povlače. Stoga, moraš naučiti kako i kada da pustiš određeni Mehanizma da kroz Ispoljenje se izrazi, da kroz neku Ulogu postane vidljiv, da ga Odglumiš na neki način. Tada ga vidiš iz porikrajka i posmatraš njegovo ispoljenje s Ciljem da naučiš o sebi ono što inače nisi naučio. Da sebe upoznaš. Znači, nije od presudne važnosti da si u Tredem ili Četvrtom Stanju Svijesti kako bi odigrao neku Ulogu, stavio neku Masku u skladu sa tom Ulogom, ili Glumio. Ved je bitno da si MANJE IDENTIFIKOVAN, da si prihvatio Ideje Rada, da imaš JASAN CILJ. Ukoliko to sve radiš BEZ JASNOG CILJA koji je u SKLADU SA Idejama Ezoteričnog Rada na sebe navlačiš određena Djelovanja Zakona i Sila koje na istoku nazivaju Karmom. Pošto ne možeš da prevašiš samog Sebe, sem da ne vidiš da se varaš. Određena Identifkacija postoji iako si zamaskirao Cilj, tj. Cilj ti je bio pogrešan. Stoga UVIJEK PAZI na Cilj toga što radiš sa drugima ili u što su drugi uključeni. 435

Naravno, sada ovo nije tema o Karmi i Samskari ili drugim riječima Uzročno-Posljedična Veza i Vječno kruženje ili Vječno Vradanje (Samskara kako je to Buddha rekao) stoga nedu dalje o tome. No imaj to na umu. Uvije moraš znati Cilj i Motiv zbog kojeg nešto radiš. CIlj mora biti POVEZAN sa UNUTRAŠNJIM NAPRETKOM, Rastom i Razvojem Svijesti ili ti Bida. Ukoliko je to tvoj Cilj onda nemaš čega da se bojiš ili strahuješ kada igraš te Uloge. Ukoliko je tvoj Cilj zamaskiran moraš da ga osvijestiš. Moraš da vidiš što stoji IZA TOG CILJA s kojim si ušao u djelovanje u određenom trenutku. Svojevremeno su Radne Grupe imale jedan zadatak koji su, kao i sve druge, odradili Savršeno. Tj. nisu ga ni odradili niti shvatili. A taj zadatak je bio da sagledaju trenutne, svakodnevne Cilje i Motive koji ih tjeraju na određenu Akciju, Reakciju ili Djelovanje. To osveštavanje trenutnog Djelovanja, AkcijeReakcije, trebalo im je omoguditi da salgedaju svoje Uloge, Identifkacije, Ideje koje stoje iza određenog "djelovanja", Ubjeđenja i slično. Isto tako s tim Osveštavanjem polako dolaze u moguidnost da sagledaju ispoljenja malih "ja" ili Mehanizama i dijelova Centara koju su u to uključeni, samim tim da vide POGREŠAN RAD Centara i veze među Centrima, tj. veze kojima su Centri povezani i pomodu kojih određeni Centar, najčešde ili Instiktivni ili Emotivni DJELUJE na ostale Centre i uvlači ih u Reakciju, ili da sagledavanjem tog unutrašnjeg djelovanja ili povezanosti Centara vide kako oni ZLOUPOTREBLJAVAJU Energiju jednog Centra u odnosu na drugi ili kako koriste Sporiju Vibraciju ili Energiju za rad Centra koji inače traži bržu i eksplozivniju Energiju i slično, da sada ne idem previše u širinu. No, za to je potrebno da si RAD STAVIO NA PRVO MJESTO U SVOM ŽIVOTU i da IMAŠ JASAN CILJ I MOTIV SVOG RADA. NIKO ne može NIŠTA postidi UKOLIKO to ne vidi i ne priđe ovom na ovaj ili sličan način. Ja ne mogu da djelujem na tebe, sam Bog da siđe na ovu planetu, nekim čudom, ne bi mogao da djeluje JER SI SE ZATVORIO U ČAHURU LIČNOSTI i niko nema pristup TEBI. Znači, CILJ, a onda i MOTIV. I sve de biti OK. SVAKI DAN moraš da PREISPITAŠ svoj Cilj i Motiv. Samim tim i u Radu sa Ulogama ili Glumom. Za početak izaberi nešto što je manje "bolno" tj. što nije teško i probaj da odigraš ULOGU SVJESNO. Kreni od manje teških situacija. Tipa, probaj da sa prijateljem s kojim se uvijek raspravljaš odigraš Ulogu Razumijevanja, da čutiš i slušaš ga, da prihvatiš to što govori, da ne reaguješ kako on očekuje ili tome slično. Pa čak i da ne braniš svoje Stavove ili da ih uopšte ne ispoljiš, iako znaš da su ispravni, ili iako znaš da to što on priča o Ferariju je totalna glupost. Ili odigraj ulogu Zabrinutog Čovjeka kada slušaš neku komšinicu koja ti priča o tome kako je čula da postoje neki narkomani u susjednom ulazu koju de sigurno da nešto naprave protuzakonito. Nadam se da kužiš šta govorim. 436

To su početci. I vjeruj, NISI MANJE LJUDINA ili ČOVJEK ako SVJESNO igraš Ulogu. Prije bih rekao da si VIŠE LJUDINA I ČOVJEK ako SVJESNO živiš.

437

Dobra ili Loša Odluka - Svjesna Odluka Nedavno me je neko upitao "Kako znam da je Odluka koju sam donio ispravna?" To je jako zanimljivo pitanje. Prije svega moramo znati da odluke koje donosimo potiču iz mnogo dubljeg nivoa od onog koji nam na prvi pogled pada u oči, tj. potiču iz određene sfere Svjesno-Nesvjesnog koji je vezan sa određenim Programima koji su u nama duboko skiveni i određuju naš odnos prema cijelom životu, ali i sam život koji živimo. Svako Učenje ima svoj naziv za ovo, neki to zovu Samskarama, drugi Vasanama, tredi Kauzalnim Uzrokom, četvrti Kodom, ili kako sve ne. No, ono što je zajednično je upravo to da svi se slažu da ono što jesmo u ovom trenutku kao ljudska bida je negdje uslovljeno na određenoj razini. Naravno, ovo ved dodiruje neke druge sfere koje mi nazivamo Slobodna Volja što na neki način direktno negira to što nazivamo Slobodnom Voljom, ali to što tako nazivamo jeste upravo nedovoljno poznavanje Zakona, onog što jesmo, što nas čini, kvalitet Uma i uopšte što je to taj "um" i slično. Poznavati te stvari znači da je čovjek veoma dobro upoznat sa onim što ga čini i što on jeste kao čovjek. Pa čak bih mogao redi i kao Bide, bez da ulazim u Tradicije koje govore o mnogo višim stanjima i Istinskoj Prirodi.

Lako je mudrovati o tome da smo mi ova ili ona Bida, sa ovim ili onim sposobnostima, da smo ved prosvjetljeni ko božidne lapice i da SAMO to trebavamo shvatiti. Problem nastaje onog trenutka kada se razbudimo od Sna o Ljepom Buđenju i shvatimo da živimo duboko u kanalizaciji. Da mi jesmo sve to što se kaže da jesmo, pa šta? Ako to ved jesmo kako onda to što jesmo ne odrazi se na naš život, na odnose, na relacije između svijeta i nas, na naš unutrašnji život? Sve te bajke o visokom porijeklu, o "spiritualnoj plavoj krvi" su samo bajke jer mi i dalje imamo svakodnevne probleme koje ne možemo i ne znamo da riješimo. Odluke koje donosimo su tačno u skladu sa onim što jesmo duboko u sebi, i one ne mogu biti drugačije od onog kakvi smo mi sami. Ako to još nismo shvatili to znači da NISMO ni Posmatrali sebe. Sve Odluke su obojane sa našim unutrašnjim i spoljašnjim Strahovima, Idejama koje imamo o sebi i svijetu oko nas, o Idejama koje imamo o ljudima oko nas, sa Konceptima sa kojima posmatramo svijet, sebe i druge, sa Asocijacijama koje imamo o sebi i svijetu i drugima i slično. Ako želimo da znamo zašto živimo kako živimo onda samo

438

treba da bolje Posmatramo sebe. Uskoro demo vidjeti što je to u nama što nam određuje način na koji živimo. Ali Posmatranje sebe mora biti što objektivnije i bez previše prosuđivanja. Kada poznajemo sebe u nekoj mjeri možemo da vidimo zašto neke Odluke donosimo onako kako ih donosimo, zašto volimo nešto ili nešto drugo ne volimo i da to farba naše odluke, da Koncepti koje imamo o životu i životnim situacijama daju svoj sloj farbe na Emotivno Voljenje i Nevoljenje. Da shodno tome Instiktivni Strahovi i bojnazni, želje za prihvatanjem i pripadanjem daju dodatni sloj farbe i na kraju da seksualnost daje finalnu boju Odlukama koje donosimo i načinu na koji živimo. No, kada čovjek krene sebe da proučava tada mora da shvati da ono što je do tada bio više ne smije da ima uticaja kao prije i da to sve mora da prouči i da izmjeni u skladu sa Učenjem koje je preuzeo da Uči (da ne kažem Sljedi jer to nije isto). Zbog toga mnoga Učenja govore da morate da ih prihvatite u potpunosti i da ne mješate Učenja. To je jedan od razloga a drugi je da je svako Učenje Koncept. Ovaj drugi razlog je malo teži za shvatiti jer mi vjerujemo da ništa nije Koncept ved da je to što nazivam Konceptom Stvarnost i da stvari jesu upravo takve kako ih Koncept pojašnjava. Otuda i mnogo sukobi među Učenicima različitih Učenja, otuda sukobi među religijama, otuda sukobi u Spiritualnosti. Koncept samo objašnjava Stvarnost na određen, njemu svojstven način. Pa bio taj Koncept Tantra, Yoga, Četvrti Put, Meditacija ili ko zna što, nebitno je. To je i dalje Koncept, Ideja, način da se prezentuje Stvarnost za određeni kvalitet Uma koji se nalazi u određenim Učenjima. Odluka koju donosimo je uvijek odluka sadržana Idejama, Asocijacijama, Konceptima, Mišljenjima, Voljenjem i Nevoljenjem Emotivnog Centra, potpomognuto Seksualno-Instiktivnim reakcijama. Ako to znamo, pa barem i Infrmativno u početku, tada možemo da znamo da svaka Odluka je samo Odluka upravo na tome što sam nabroja i da sama ne mora biti ili može biti ispravna, ali OPET u određenom razmjeru u odnosu na ono nasuprot nje. Kada određeno Učenje prihvatimo kao Koncept koji demo da "sljedimo", tj. da ga Učimo i samim tim mjenjamo sebe, tada moramo prihvatiti ono što nam to Učenje govori o Stvarnosti i živjeti na taj način sve dok mi SAMI za sebe ne prepoznamo Stvarnost i ne počnemo da je živimo, tj. da živimo Autentično ono što Jesmo ne oslanjajudi se na tumačenja i Koncepte Učenja. Jer upravo to je Cilj svakog Učenja. Dovesti Čovjeka do osjedanja Sebe, Znanja o Sebi, do njegove Autentičnosti koja de da se ispolji na određen način jedinstven samo njemu. 439

Jer Stvarnost koja mi Jesmo upravo se ispoljava kroz nas na nama svojstven način i stoga ne može biti ispoljenje Stvarnosti na isti način kod svih. Zato mnogi Budni Ljudi ne liče jedan na drugo, ne mogu da liče jer struktura kroz koju se Stvarnost ispoljava jesinstvena je za svakog od njih. Da toga nema, onda bi oni bili potpuno stopljeni sa Stvarnošdu i samim tim Ona ne bi mogla da se ispolji na ovoj ili nižim razinama od njene osnovne razine jer ne bi bilo NIČEG kroz ŠTO BI SE ONA ISPOLJILA, ne bi bilo Strukture Ispoljenja. To je kao da želite napraviti Autentično Ispoljenje mase stakla, tj. bit stakla tako da nemate nikakvu matricu ispoljenja, odnosno da ne napravite ništa od te biti stakla, tipa čašu, šoljicu, prozor ili šta ved. Cijeli Univerzum je ispoljenje Strukture Apsoluta ili Istinske Prirode, samim tim shodno Strukturi ili Matrici Ispoljenja ta Svijest se Ispoljava sukladno sa tom Strukturom ili Matricom i može samo tako, bez obzira koliko to bilo komplikovano ili jednostavno. Na isti način Odluka koju donosimo uvijek je u skladu sa Struktorom onog što nas čini Jedinstvenima, bili mi Svjesni ili Nesvjesni. Ako smo Nesvjesni Odluke de uvijek biti u skladu sa tom Strukturom, a ako smo Svjesni one de uvijek biti u skladu sa tom Strukturom. I to je to laički rečeno. Sada, ako shvatamo našu Nesvjesnost, tj. ono što čini naš život samim tim mi shvatamo Strukturu ispoljenja Prirode na ovaj Jedinstven način koji nosi vaše ime i prezime. Ali samim tim ako shvatamo to više ne možemo da se nazovemo Nesvjesnim Čovjekom, ved Čovjekom koji je Budan ili Čovjekom koji se Razbuđuje. A čovjek koji se Razbuđuje ili Budi uvijek ide u skladu ili sa Učenjem ili sa onim što osjeda ili Zna da on Jeste. I upravo to je njegova Jedinstvenost koja de se i ispoljiti kroz Odluku. Samim tim može li Odluka biti pogrešna? Ako ispred mene stoji ogledalo i ogleda me, mogu li onda da zamjenim potiljak sa prednjim dijelom glave, ili da ne vidim da sam obukao košulju umjesto majice? Na isti način ako poznajem svoju Prirodu, ili Informativno znam ono što mi Učenje govori da sam ja u svojoj Prirodi mogu li onda donijeti Odluku koja je suprotna tome? Naravno da mogu, ali tada ne Učim niti se trudim da Učim. Ali ako se trudim da ispoljim u sebi Učenje i da samim tim Upoznam Sebe, shodno tome znam da Učenje kaže da sam Nesvjestan, da Odluke donosim na Asocijacijama, Idejema, Konceptima, Voljenju i Nevoljenju, Seksualnoj privlačnosti ili odbijanju, Instiktivnom samoodržanju onda ZNAM da moram da prema svakoj Odluci pristupim krajnje Odgovorno i da OSJETIM u ODNOSU NA UČENJE ILI ISTINSKU PRIRODU tu Odluku koju donosim i da je U SKLADU SA TIM I DONESEM. Samim tim Odluka donešena na taj način JESTE ISPRAVNA ODLUKA. 440

Svaka Odluka koja je donešena u skladu sa Prirodom Sebe pa bila ona dobra ili loša na razini materijalnog tijela JESTE DOBRA ODLUKA. Zato što mi u tu Odluku uključujemo mnogo dublju razinu od one povrišnskonesvjesno koju svaki dan donosimo. I naravno primjer: Ako sam u situaciji da moram donijeti Odluku o poslu koji radim jer više ne mogu da podnesem pritisak koji osjedam a znajudi sve ovo što sam gore napisao, onda prvo što činim jeste da sagledam da li pritisak koji osjedam dolazi možda od mene ili moje nemodi da se suočim sa onim što se oko mene događa. Obradam Pažnju na svoje Reakcije, Ideje, Koncepte, Stavove, Sviđanja i Nesviđanja, Voljenja i Nevoljenja, itd. i Posmatram kada se to javlja, gdje, s kim, u kom odnosu i slično. Uskoro sagledavam da je posao takva kakav jeste, niti težak niti lak. I da je moj problem u stvari što nemam dovoljno prostora i vremena da radim ono što hodu i da svaki čovjek oko mene ispoljava sebe na način na koji se ispoljava i da mi njihovo ispoljenje smeta što mi govori da ja reagujem na to što je neko nervozan dok radi, što je neko aljkav, što je neko bolji od mene i što ja nisam najbolji na poslu, što me dovoljno ne hvale ili što sam neprilagođen, ili što ne volim taj tip ljudi, ili što mrzim što sam u zatvorenom prostoru ili tome slično. JASNO Percepiram što to ulazi u želju za promjenom posla bez obzira o čemu se radi, da li je to loše ili dobro i slično. Tada uviđam da sve to boje moji unutrašnji sukobi i reakcije i da stvarnost na poslu i nije tako loša ved da sam je ja obojao pretjeranim Unutrašnjim Uvažavanjem ili kako bi se to reklo svojom Egoističnošdu. I u skladu sa Radom i samim sobom primjedujem da je ta situacija IDEALNA ali samo ako u nju UNESEM RAD NA SEBI jer mi on pomaže da SEBE OSVIJESTIM u odnosima sa ljudima na poslu. Ali i shvatam da ako donesem Odluku da napustim taj posao, SEBE UVIJEK SA SOBOM NOSIM i da de slična situacija, prije ili kasnije, pojaviti se na drugom poslu, ali odlučujem da du na vrijeme da uložim napor u njeno posmatranje i suočavanje sa sobom i životom. Tada shvatam da mogu da Odlučim bilo šta JER JASNO RAZUMIJEM O ČEMU SE RADI i samim tim imam mogudnost da to promjenim. I shvatam da je svaka odluka DOBRA JER JE DONEŠENE SA SVJESNE RAZINE u kojoj sam sagledao i jedno i drugu stranu a ne samo ili ovu ili onu stranu jer sagledavanje I JEDNE I DRUGE strane je mnogo viša razina od one na koji sam svakodnevno navikao. Ako ovo razumijem svhatam da nema pogrešne Odluke ali samo onda kada JA IZA NJE STOJIM, tj. kada iza nje stoji SVJESTAN ČOVJEK.

441

NaravnO, nemojte sada pretjerivati da niste dovoljno svjesni, da ne možete i slično jer to je OPRAVDAVANJE da nikada ni ne dođete do tog Svjesnog Čovjeka. A Rad je upravo IMITACIJA BUDNOG ČOVJEKA s CILJEM da to i sami postanete. A ako to želite postati onda se malo više potrudite sem da kukate i da se izvlačite od Svjesne Odgovornosti (ne tzv. Ozbiljnosti kojom vas truju svaki dan). Znači, da zaključimo. Dobro je ono što me Razbuđuje, Loše je ono što me Uspavljuje. Dobro je ono što me čini Svjesnijim, boljim, razumljivijim Čovjekom a Loše je sve ono što me čini lošijim, nesvjesnijim, narazumljivijim, nesavjesnim i slično. Dobra Odluka je ona koja je u skladu samnom, sa Svjesnim dijelom u meni, pa makar i ona se pokazala kao loša u određenom odnosu ili životnoj situacije. Ovo morate shvatiti. VI MORATE ŽIVJETI SEBE ne životne situacije, rekacije.. itd. Upravo u odnosu na to Odluka koja je donesena na taj način je DOBRA ODLUKA. Jer je sagledana na drugačiji način od Svakodnevnog Nesvjesnog. Vi ste Cilj, samim tim ako odluka dolazi iz tog Cilja onda je ona DOBRA i Poželjna. Na kraju, dete donositi sve više i više Ispravnih Odluka koje de se odraziti na vas i vašu okolinu i sve de biti u skladu sa njima. Tajna je u tome da VAŠE UNUTRAŠNJE STANJE KREIRA ODREĐENU STVARNOST. Htjeli vi to ili ne. U ovom slučaju kako ga kreira tako i na nju reaguje. Kada se ovo razumije, život postaje određena vrsta igre u kojoj igrate sovju ulogu, ili je mjenjate kada mislite da više nije poželjna. I uvijek vam se pokazuje što je sljedede na što trebate obratiti pažnju i raditi na tome. To je mnogo šira verzija Rada na Sebi od ove koja se uči na početku.

442

Percepcija Pitanje: Svaki put kad pokušam i uspijem promijeniti percepciju, ili se izdignuti s jasnim pogledom što me tog trenutka živi, dogodi se nešto uistinu strašno i to u nekoliko pravaca. Prvo je strašno to što vidim, onda je strašno kada si moram priznati da je to sadržaj mog a ne nečijeg uma, onda je strašno kada se od toga moram odvojiti i na kraju je strašan gubitak. Iza svih tih strahota izgleda da stoji niz podosobnosti koje sve podržavaju prvobitnu iluziju, nije važno koju. Onu koje se držim i ne puštam. Iako su sve te strahote strašne, prve dvije izazivaju šok (zar ja?), treda tugu (to nisam ja iako se tako čini pa na to nedemo obradati pažnju a najradije bi)a četvrta prazninu zbog gubitka. Može li čovjek ikada biti sretan kada toliko crnči? Kako možeš biti sretan i zašto nisi kada ti se pruži prilika? Odgovor: Gubitak je odlična riječ. Gubitak ne postoji jer ništa nije tvoje. To je jedan od problema koji čovjek mora Radom da shvati. Prvenstveno zbog Identifikacije dešava se da sve što smo prisvojili spolja smatramo našim. Iako to nije naše. Također zbog Identifikacije smatramo da mi posjedujemo spoljašenje stvari ali i unutrašnje. Bez obzira koliko to izgledalo tačno i koliko sebi to opravdavali to je potpuna Laž. Mi ne posjedujemo ništa. Ne možemo da posjedujemo, ali uvidjeti ovo i istražiti to kako bi uvidjeli ovu Istinu traži duboko samosagledavanje i istraživanje koje mora da ima dvije karakteristike. Istinu i Otvorenost. Mi čak ne posjedujemo ni Ličnost. Ipravnije bi bilo da ona nas posjeduje. To se lako da provjeriti. Odluči i drži se odlučenog. Što je Odluka teža to se brže pokaže ko koga posjeduje. Ali kada se suočimo i počnemo da gubimo ono s čim smo do tada bili vezani javljaju se neka specifična osjedanja kao što si ti napisala. Prvo ide šok kojem iskazujemo nevjericu toga što objektivnije vidimo, a onda ide toga i bol odricanja. Iako smo bili spremni da se odreknemo, to je bilo samo na "papiru". Ne u stvarnosti. U Svarnosti mi smo to čega se odričemo i samim tim osjedamo gubitak. "Mi smo to čega se odričemo" je upravo pokazatelj naše Identifikacije ali i temeljnog Nerazumijevanja. Jer Razumijevanje ukida Identifikaciju. Najteže odricanje jeste kada se moramo odredi sopstvenog "ja". Ali to nije sada bitno. Gubitak i bol se javlja jer smo sebe Poistovjetili (Identifikovali se) sa određenim karakteristikama Ličnosti ili sa određenom spoljašnjošdu. Kada nas to gradi, tj. gradi našu tzv. Individualnost tada bilo šta od toga da izgubimo mi osjedamo Gubitak i Bol. To dvoje su siguran znak da to što smo izgubili je bilo 443

jedna od jačih Identifkacija koju smo imali. Lako se odredi, tipa, kafe ili odlaska na kafu poslje posla, ili cigarete i slično, ali odredi se karakteristike, nekog dijela Ličnosti ili Podličnosti to je veoma teško. Jer samim tim počinjemo da sagledavamo i ostale stvari koje su vezane za određenu Osobinu koju imamo. Samim tim drugi dijelovi Ličnosti koji su uvezani sa određenom Osobinom su poljuljani i počinju biti vidljivi, što izaziva određeni Bol. Prije svega treba da shvatimo da mi ne želimo da vidimo ono što smatramo sobom. Zbog toga u Učenju se savjetuje određeni Odmak od toga što vidimo. Ali mi u početku ne vjerujemo onom što nam se savjetuje, a naročito ne možemo da prihvatimo određene činjenice koje nam se govore o nama samima i onom što mislimo da jesmo. Problem nastaje usljed toga što sada sjedimo na dvije stolice. Jedna je naša Ličnost, čulnost i ono s čim živimo i sasvim drugog pogleda koji čak ni ne poznajemo a zahtjeva povjerenje, istraživanje, vjerovane ili tomo slično. Vede je povjerenje u čula i ono što doživljavamo nego u ono što smo u stvari. A mi smo sklop čula, ali prije svega određena psihološka masa koja procjenjuje čulnost i ocijenjuje što prihvata ili odbija. Upravo na tom se bazira počeni Rad. Proučavanje onog Unutrašnjeg Psihološkog Stanja koje imamo i koje nas karakteriše i koje mi nazivamo sobom. No, ako pažljivije osmotrimo mi čak ne živimo u cijelom tom prostoru koji u nama postoji. Jer da smo ga Svjesni, kako mislimo da jesmo, mi bi ga u potpunosti trenutno doživjeli. No, mi "doživljavamo" samo određeni dio koji je pobuđen određenom akcijom ili rekacijom spoljašnjosti ili unutrašnjom rekacijom na reakciju. I tada postajemo svjesni određenog segmenta naše Ličnosti. No, sjedanje nam omoguduje da te dijelove koji se pobuđuju u nama povežemo sa nekim drugim i tada dobijamo određenu cijelovitiju sliku PROSTORA u kojem živimo. Taj PROSTOR u kojem živimo proglaavamo NAMA SAMIMA i onda sve što se u njemu dešava, tj. bez obzira što ga ispunjava, koji kvaliteti, vrline, mane ili šta ved mi doživljavamo kao same sebe. To je APSURD. To je kao kada bismo prostor koji nas trenutno okružuje proglasili SOBOM i onda na osnovu određenih stvari unutar njega imali rekacije koje imamo. Tipa, tanjir sa određenim dezenom mi izaziva bol, a žlica sa plastičnom drškom mi izaziva radost. I slično. Upravo to sebi radimo. Nema nikakve razlike. Razlika je u tome što Spoljašnji Prostor doživljavamo kao nešto izvan granice Tijela i samim tim odvajamo se od njega, a Prostor koji je u nama doživljavamo onim što jesmo. No, dodi do ovog shvatanja traži INTEZIVAN i SVAKODNEVAN Rad. Jer to je određena navika da posmatramo na taj način. Sve one stvari koje uživo pričamo znam da du morati ponoviti HILJADE puta, jer su one stvarne samo dok je tu neko ko vam može pokazati da je to Istina i na neki način sami uviđate da to tako jeste, jer vam pomaže Energija i Svijet tog čovjeka. Ali kada ostanemo sami tada nastaju sumnje. Sumnja je jedan dio Emotivnog Centra i njegovog pogrešnog Rada ako je usmjerena na 444

nipodaštavanju čovjeka, ali i i mnogo dublje. Samo te dijelove koji obuhvataju Sumnju ne bismo mogli da prihvatimo kada bi nam se rekli i zbog toga se traži LIČNO ISKUSTVO. Samo na taj način počinjemo da prihvatamo ono što Uviđamo ili ono što nam je rečeno da je Istina. Sredom pa nam se ne govore stvari koje su dublja Istina od Istina koje nam se govore. Jer nikada ne bi krenuli ka Sebi. Elem, mi ne možemo biti sretni jer sredu vežemo za posjedovanje, za određene karakteristike što unutrašnje što spoljašenje koje nastaju upoređivanjem sa okolinom ili unutrašnjim upoređivanjem, ali i navikama koje imamo bile one ispoljenje ili bile one unutrašnje. Naša Navika jeste da boravimo u određenom UNUTRAŠNJEM PROSTORU koji smo proglasili sobom. I sve što čini taj prostor smo proglasili Sobom. I sve što se pomjeri u tom Unutrašnjem Prostoru mi doživljavamo kao direktnu povredu onog što mi jesmo. Upravo zbog toga počeni Rad traži da SAMO POSMATRAMO. I onda nam daje određene Ideje koje imamo prilike vidjeti kod ljudi koji su duže vremena u radu i samim tim vidimo da imaju svoju težinu i Istinitost. To nam pomaže u nekim trenutcima i mi malo smjelije ulazimo u Samoistraživanje i Samorazotrkivanje. Ali često to zaboravljamo i inercija Unutrašnjeg Pokreta i Prostora nas vrada jako brzo na početak. Čak i onda kada doživimo mnogo veda Stanja, tipa Budnost, nakon par dana smo u istom Prostoru, što pokazuje da čak i to Stanje nije ništa više od Stanice koju prolazimo i nije naše trajno Stanje ili Istinsko Stanje. Pošto je to novo Stanje, kao i trenutna Povišenija Stanja Svijesti koja doživljavamo Samo-posmatranjem ili Povišenom Svijesnošdu Sebe, mi nismo navikli da boravimo u tim Stanjima jer ono što vidimo i doživljavamo kosi se sa određenom memorijom koju iamo i koju smo proglasili "sobom". Tada unutar tih trenutaka Opuštenosti, Lakode, Srede, Radosti, Ljubavi, Britkosti ili tome slično, mi želimo da se vratimo na teren koji nam je poznat i koji smo "mi u stvari" tj. koji smo proglasili "sobom". To je kao kada odete kod nekog u goste i bez obzira koliko vam bilo ugodno i koliko bili sretni vi želite da se vratite u svom dom. Pa bio taj dom samo obično smetlište, ali to je naš dom. Ne možemo biti radosni i sretni jer to nije "naše" Stanje. U skladu sa gore pojašnjenim mi nismo to "sebe" koje nam se ispolji u tim povešenim trenutcima jer smo umislili da smo nešto drugo ili je naša vizija "sebe" jako ograničena. Često puta čujete da postoje načini da se čovjek podigne u Istinsko Stanje jako brzo, ali da bi to izazvalo šok koji bi mogao izazvati smrt ili ludilo. Šta mislite zašto? Upravo, smrt Uma ili Ličnosti koja nije pripremana polako i polako uzdizana u Viša Stanja, tj. mjenjala tačnu Percepcije duže vremena i prilagodila

445

se tim Stanjima bi bila i smrt Tijela. Jer Um je uvezan sa Tijelom, tj. Um JESTE Tijelo. Um se manifestuje na Tijelo, i to je najobičnije što mogu da kažem. Sve ostalo je mnogo komlikovanije i traži jako dobro poznavanje sebe i Zakona koji oko nas i unutar nas postoje. Tj. to bi bilo laički rečeno. Ukoliko Um doživi nešto što on ne može da prihvati on iscenira unutrašnju smrt, da to tako kažem, ili ludilo (pucanje ličnosti) što se odražava na Tijelu. Zbog toga neke stvari ne prihvatamo kada nam se dese. I moramo nekoliko puta ulaziti u njih kako bi se Um pripremio za određene šokove koje mora da dožvi, tj. koji de se desiti jer opna koja ga okružuje, puca. Crnčimo upravo zato što smo toliko dugo crnčili kako bi se ubjedili da smo ovo što smo sada i u što smo ubjeđeni. Znam da je teško, ali mnogo je teže biti ono što nismo i živjeti život koji nije naš. Nadam se da ti je sada malo jasnije o čemu se radi.

446

Posmatač i Identifikacija Pitanje: Da li bi mogao da nam nesto kazes o identifikaciji sa umom i osecanjima,prilikom pokusavanja da budemo budni? Mislim da je to takodje jedna od glavnih prepreka da se bude svestan..Jer ma koliko se mi trudili,navikli smo da se nesvesno identifikujemo(to nas jednostavno zgrabi),i onda ne mozemo da nepristrasno posmatramo sebe? Iako je o identifikaciji mnogo toga napisano,mislim da mi u sustini ne shvatamo,kako to mi nismo svoj um ili osecanja. Uvek ga nekako dozivljavamo kao deo sebe,dakle pristrasno. Odgovor: Mislim da ovdje ima nekih stvari koje se moraju razumjeti prije nego što se bilo šta kaže. Tipa riječ "budni". U Budnosti nema Identifkacije kakva je inače poznata u stanju Sna. Stoga, moramo tu riječ zamjeniti sa riječju koja je mnogo preciznija, tipa riječ "povišena svjesnost ili pažnja". Sve dok čovjek ne spozna ono što jeste on ima Identifikaciju. Ono što je bitno jeste da Radom on Identifikaciju prosuptiljuje, tj. da odeđene grublje Identifikacije riješava na način De-identifikacije ili onog što mu određeno Učenje govori da treba da radi ukoliko sljedi ili pripada određenoj Ideju ili Učenju. Ako idemo postepeno, i ako shvatmo prve korake Puta onda nam oni objezbjeđuju kasnije Oslobođenje, i zbog toga se i govori da ne smijemo preskakti stepenice na Stepeništu ved svaki dio dobro Razumijeti i shvatiti. Identifikacija nije smo jedna od glavnih prepreka, ona jeste glavna prepreka. Ukoliko bi čovjek mogao vidjeti što je to Identifikacija u svom izvornom obliku onda bi je se lako riješio. Ali tada bi Uvidio što on jeste i zbog čega dolazi do identifikacije. No, taj ljudski Izvorni Oblik polako se "ubacuje" u naš život postepenim Uvidima u našu Prirodu i dok on u potpunosti ne bude shvaden postoji Identifikacija. Sam Posmatrač je oblik Identifikacije. Posmatračko "ja" su dijelovi Uma koji su "organizovani" u Entitet koji se ispoljava putem Magnetskog Centra, tj. Magnetski Centar je ono što omoguduje da dođe do Posmatračkih Ja. Tako da i to je dio našeg Uma sve dok se u nama ne pojavi Istinsko Ja koje preuzima ulogu i vodi nas dalje i postojade određena Identifikacija. No, kako ulazimo dublje u Posmatranje Sebe ali i Posmatranje Posmatrača, da to tako kažem iako to nije potpuna istina, polako uviđamo kako čak i Posmatrač je Identifkacija i kako u njegovom radu postoje određena mala "ja" ili Mehanizmi koji su u njega uključeni i koji se na neki način Identifikuju sa Idejama Rada ili Učenja i samim

447

tim pripadaju Posmatračkim Ja, ali više kao način da se održi određena Identifikacija nego da im je nešto drugo Cilj. S druge strane postoji još jedan problem koji održava Identifikaciju, a to je da samim tim što Radimo na Sebi to znači da smo prihvatili određenu Suptilniju Identifikaciju sa Učenjem, Radom ili tome slično. Samim tim mi smo i dalje u Identifikaciji i ona opstaje. Kasnije u višim dijelovima Učenja govori se da čovjek ne smije biti vezan (Identifikovan) sa Učenjem ili Idejama koje ono iznosi, kao recimo Idejom Probuđenja, Budnosti, Vrlina ili čega ved. Sama ideja Posmatranja dolazi iz Učenja i samim tim u tom dijelu postoji Identifikacija ili Vezivanje za Učenje kao izvor određenog Unutrašnjem Razvoja. Ali da nema toga postojala bi poteškoda da ljudi uopšte dođu u Učenje i započnu Rad na Sebi. Treda stvar jeste da u nama postoji i suprotnost. Kada smo izabrali Učenje kao izvor Unutrašnjeg Razvoja mi smo život i ono što on nosi stavili na drugu stranu. Čim se u nama pojavi određene misao ili emotivna rekacija na Učenje u tom trenutku u nama postoji POTENCIJAL ZA SUPROTNOST što znači za život sam po sebi. Pošto krenemo da mislimo o Učenju, o Idejama, o Posmatranju, o načinima kako da se razbudimo, u nama se stvara Potencijal koji je suprotan i ako ne razumijemo zašto je to tako, da je to zbog djelovanja Sila jer i pomodi njih dolazimo do Posmatranja unutar Rada, mi se uskoro nađemo ponovo u vrdenju filmova koji postoje kao suprotnost. Četvrta stvar jeste Impresije koje određuju naš život, tj. Vasane koje u nama postoji i uzrokuju način na koji vodimo život. Pošto je život skup određenih Impresija koje imamo o njemu, o zbivanjima, življenju, našoj slici, slici svijeta ona su još uvijek u nama jake jer ne znamo kako da se one Transformišu, što uzrokuje ponovo Posistovjedenje tj. Vezivanje ili Identifikaciju. Prva stvar koje se moramo riješiti to su vezivanje za Asocijacije i Reakcije ako želimo da te Impresije oslabimo i započnemo Transformaciju. A da bi se to desilo moramo pojačati Posmatranje, pojačati Vrednovanje onog što radimo i samog Učenja a samim tim pojačava se i Identifkacija sa Učenjem. Stoga i to je dvosjekli mač. Znači postoji niz faktora koji utiču na Identifikaciju, čak faktora koji ni ne primjedujemo jer izmiču Posmatraču koji nije dovoljno razvije ili osnažen ili suptilan kako bi to mogao primjetiti. No, to se ne može riješiti sve dok se ne pojavi određena Suptilnost i odvajanje od Učenja, a to je pojavljuje kada se u nama pojavi Razumijevanje nas samih i kada uvidimo da mi nemamo veze ni sa Učenjem, ni sa Idejama Učenja i slično. Ali o tome je rano govoriti i mogli bi izazvati pogrešne Asocijacije i Ideje koje ne idu Učeniku u prilog sve dok nije spreman za njih.

448

Kada u nama se počne javljati Istinsko Ja tada počinjemo shvatati jasnije o čemu se radi i što smo to mi i samim tim smanjuju se Identifikacije i Posmatrača. A do tada moramo da shvatimo jednu izreku koja je meni rečena kada sam ušao u Rad: "Veži se za ono što te odvezuje. Bio to Majstor, bilo to Učenje ili Ideje nekog Učenja jer de te to dovesti do finalne De-identifikacije ili Odbacivanja." To bi recimo bio mudar stav. Ono što nam najviše smeta nije toliko Posmatrač sa svojim suptilnim Identifikacijama ved Identifikacije koje ne primjedujemo, tj. Impresije koje se pojavljuju zajedno sa Reakcijama, Asocijacijama ili Emocijama koje ne vidimo jer su prejake ili izmiču ispred Svjedoka kada posmatra. Stoga je potrebno ponekad dopustiti određenoj Identifkaciji da se pojavi i "skriveno" je posmatrati kako bi uvidjeli kako stvari u nama stoje, šta sve imamo i kako to djeluje kako bi znali s čim smo sve Identifikovani. Zato sam ti recimo i rekao da je vrijeme da nađeš Učenje ili Majstora koji zna o čemu se radi i može da te vodi, ukoliko ved nemaš Majstora ili Učenje. Kasnije u Radu se pojavljuju određeni načini Rada koji više skoro pa ne liči ne klasični Rad ved je mnogo jači i viši od ovog Rada koji omoguduje Deidentifikaciju i od Svjedoka. A to recimo mnogi ljudi koji rade na ovaj način ne znaju da se mora prodi i odraditi. I za to postoje određene Ideje i načini Rada koji to omoguduju, ali da ih ovako javno iznosim nije poželjno jer sam čovjek koji nije dovoljno razvijen ne zna kada da te Ideje upotrebi. A ako ih upotrebi prije vremena onda može da si napravi samo štetu, kao što to naprave mnogi ljudi koji dobiju te Ideje a ne znaju kako da ih koriste. Znači, kako bi se odmakla od Identifikacije koju primjeduješ da se pojavljuje čak i kada intezivno Posmatraš moraš da prestaneš da se boriš protiv same Identifikacije na način sukoba, ved da se boriš za Svjesnost. Nema borbe protiv. To je zamka i ideja onih koji ne razumiju kompletno Učenje ili kojima Učenje nije do kraja objavljeno. S druge strane s vremena na vrijeme budi samo svjesna same svjesnosti ne nečega, ne neke reakcije ili tome slično, ved svjesnosti koja je svjesna to de ti pomodi da se oslobodiš, do određenog stepena, suptilnijih Identifikacija. Trede što ti može pomodi jeste da čak i Svjedodenje posmatraš kao Identifkaciju a ne ono što na kraju ostaje, jer i ono nestaje. Ali ono je pomod. To je ono što Nisargadatta kaže da je čak i Ideja "Ja Jesam" koje se Učenik drži u određenim Učenjima i koje osjeda da on jeste sama Identifikacija i Laž i samim tim moramo se i nje osloboditi. Kako Svjedoka oslobađaš od Ideja koji pripadaju nečem ili nekome tako se u nama pojavljuje i oslobođenje Svjedoka od Mehanizama koje dobijamo Radom ili Učenjem i koje

449

služi da nas privuku i održe u Radu. Ali i to je potrebno i potrebno je da postoji dugo vremena u Radu dok ne dođemo dotle da se toga oslobodimo. Sada, probaj i još jedan fazon koji se koristi a to je da znaš da ni niti ni Svjedok, ni Svjedočeno ni proces Svjedočenja. Ved da si Praznina koja se ispoljava na razne načine i u formi i izvan forme. To je pomod ali ako primjetiš da se Identifikuješ sa Prazninom kao načinom da održiš sebe tj. Ličnost onda de i to postati Identifkacija. Postoji mnoštvo Ideja i načina Rada, ali svi mogu postati nova Identifkacija. A najgora je kada Učenje postane nova Ličnost ili kako bi rekli, kada ono uđe u Lažnu Ličnost. I nastane igra i gluma u njoj. Nadam se da ti je sada jasnije o čemu se radi. Ako imaš pitanja slobodno pitaj.

450

Osvještavanje Situacije i Emocije - Pitanje Pitanje: Grubo rečeno, u slučaju da uspiješ posmatrati odnosno izdvojiti problem u emotivnom centru u slučaju koji si opisao makar djelimično, odnosno makar ga djelimično osvjestiti: u slededoj situaciji koja je možda za nijansu različita od ove, koliki značaj ima to da uđeš u stanje djelimično osvještene prethodne situacije i nastaviš sa posmatranjem. Mislim na to da se posmatra kao slika na sliku, pa onda izdvajanje iz obe. Vjerujem da si shvatio šta hodu da kažem.

Kada je u pitanju Posmatranje, uvijek se treba potruditi da se u njega ne ulazi sa nekim stavom koji imamo od prije. Znači, najbolje je da se u Posmatranje nečega uđe potpuno otvoreno i što iskrenije, bez prethodnih stavova, ili zaključaka koje smo dobili na nekom drugom Posmatranju ili Osviještavanju određenih Emotivnih, Mentalnih ili Fizičkih Funkcija. Svaka "problem" ili bolje redi Situacija u kojoj Posmatramo određenu Funkciju koja je za nijansu različitija od neke druge, može da bude na sasvim drugim osnovama. I ako uđemo u Posmatranje sa stavom koji imamo od neke slične prijašnje Emocije, mi u tu novu situaciju unosimo nešto što je ved memorisano, nije živo, samim tim o toj novoj Emociji prosuđujemo sa starog stanovišta. Situacije mogu biti povezane na neki način, ali to ne mora imati iste Emocije u pozadini. Također, ne mora biti ni na isti način povezano sa drugim Centrima. Često puta su na djelu sa svim druge poveznice koje mogu iskorištavati, recimo određenu Negativnu Emociju, ali na sasvim drugačiji način. Primjera radi: Imamo određenu situaciju na poslu, sa nekim do radnih kolega. I recimo da smo taj dio u nekoj mjeri osvijestili. Sada, kada dođe problem sa nekim drugim kolegom mi možemo to svrstati u sasvim istu kategoriju, tipa, "problemi sa radnim kolegama" i početi posmatrati iz te neke kategorije ili situacije koju smo osvijestili, i uvidjeti da imamo skoro pa istu Negativnu Rekciju i Emociju kao kod prethodnog kolege, ali ako smo upoznali situacije i osvijestili je sa prethodnim kolegom, morali smo vidjeti koje mentalne stavove smo imali, koje reakcije su se javljale, koji zaključci su bili, kakve asocijacije imamo sa tim čovjekom, koji pokreti su se pojavili i slično. I sada, ako osmotrimo tu, kako smo je u sebi memorisali "problem sa radnim kolegama", situaciju sa drugim kolegom uskoro možemo vidjeti da nisu isti mentalni koncepti, stavove, zaključci ili asocijacije kao kod prvog slučaja, ved neki sasvim drugačiji, ali da je, recimo, ista Negativna Emocija, tipa Ljutnja ili

451

Bijes ili Razočarenje. I uskoro možemo da vidimo da nas u ovom slučaju na tu reakciju navodi pritajena zavist je je on u boljoj poziciji od nas a kod prvog slučaja je bila, recimo, superiornost u odnosu na tog čovjeka. Obje izazivaju istu Emociju, sličnu reakciju, ali su različite. Znači, kada god nešto Posmatramo, kada se trudimo da Osvijestimo ono što u nama postoji u odnosu na neke situacije, moramo paziti da ne ulazimo sa prethodno utvrđenim Stavovima, idejama, Konceptima, Zaključcima jer to može da postavi stvari na "krive noge", i da rezultati Posmatranja ne budu zadovoljavajudi. Al tu nije samo problem u tome što sam sada opisao, tu je problem i u Posmatranju koje ima tandenciju da postane kruto posmatranje. Imao sam prilike vidjeti dosta ljudi koji su kruti u Posmatranju, koji su razvili određenu Krutost Posmatranja i Svjesnosti. To obično može biti određena mala "ja" koja igraju Ulogu Posmatrača i da to ne bude uopšte Istinsko Posmatranje. I to je dosta čest slučaj. Posmatranje mora a prati određeni "ukus" koji se stvori ako je Posmatranje Živo. A ako je to "mrtvo" Posmatranje, tj. Posmatranje iz Stava, ili nekih malih "ja" koja imitiraju Posmatranje, onda se osjeda drugačiji "ukus", tj. osjeda se određena, lagana tupost, rigidnost, obamrlost čula, um je sporiji zbog toga što ta mala "ja" nemaju život - živost Posmatranja koje dolazi iz viših dijelova Centara. Znači, ako Posmatramo, ako nam je to Praksa, onda moramo s vremena na vrijeme provjeriti i samo Posmatranje. "Ukus" ispravnog Posmatranja je osjedaj živosti, razigranosti, prodornosti, britkosti, živosti čula, um je bistar, unutrašnjost podsjeda na tigra (lava, zeca ili čega ved) koji se sprema za napad, koji puca od živosti i opuštene napetosti. To su neki "simptomi" Ispravnog Posmatranja. No, znam da se rijetko takvi "simptomi" javljaju, i da treba dosta godina da se nauči Posmatrati. Jako je bitno da se u Posmatranje ili Svjesnost ulazi potpuno "čisto", jasno, direktno bez utvrđenih Stavova, Koncepata, Ideja koje smo prije pokupili. Jer to više nije Živo Posmatranje. Posmatranje mora biti novo i uvijek kao da to što posmatramo PRVI PUT vidimo, kao da to želimo upoznati, jer to nismo NIKADA vidjeti, vidimo to po prvi put. To bi bio ispravan način Posmatranja. Pa makar Posmatrati nešto što smo do sada Posmatrali hiljadu puta. Samo na taj način možemo da vidimo veze, poveznice, ono što u nama postoji. Jer ako ulazimo sa "mrtvim" Posmatranjem tada se najčešde dešava da ne vidimo mnoštvo stvari koje ne želimo da vidimo, koje nisu na toj "valnoj dužini" kao "mrtvo" Posmatranje i slično. 452

Da li si Duhovan a da to ne znaš? - Ili "Da li si Identifikovan a da to ne znaš?!?" Ved i zidovi oko nas pričaju o Identifikaciji, ali ipak mislim da te teme nikada nije dosta jer postoji niz situacija, ideja, uloga, maski, malih "ja" s kojima smo Identifikovani a da to uopšte ne primjedujemo. Ideja ovog bloga nije pretjerana ozbiljnost, ved i pomalo duhovit prilaz svim svakodnevnim i Spiritualnim temama pa čak i Radu na Sebi. Vjerujem da ste primjetili kako uvijek izdvajam nešto što se zove Rad, i vjerujem da znate i zašto tako da nema potrebe da to posebno pojašnjavam. Nije to samo zato što mislim da je Rad mnogo bolji od nečeg drugog, ved zato što još samo tu nalazim ljude koji imaju ono što je potrebno za Unutrašnji Razvoj, ali to ne znači da ih na drugim mjestima nema. Vjerujem da ima i znam da ima. Malo, ali nađe se.

I tako danas nešto radim polako i prebirem po glavi neke Asocijacije o Identifikaciji i načinu na koji nas obuzme, tj. na koji se nađemo u njoj a da to i ne primjetimo, tako da nakon nekog vremena, nekad minuta a nekada sati, primjetimo da smo Identifikovani i da smo zaboravili sve osim onog s čim smo Identifikovani. Obratim pažnju na to, ono kako bi se reklo "posmatranje sa pola oka" kako se Identifikacija ne bi prekinula do kraja, jer ako je direktno osmotrim sa punom Pažnjom ona nestaje. Ono što mi je bio Cilj jeste, ne da primjetim Identifikaciju jer ved sam je primjetio, ved što to ona još u sebi uključuje, što je to što me dodatno vezuje, kako to radi, koje veze u sebi uključuje i slično. Puštajudi Identifikaciju da teče i posmatrajudi veze koje se u meni ostvaruju prepustim rukama i Identifikovanom Umu da radi što hode posmatrajudi ga iz prikrajka i on u jednom momentu nađe se na jednoj strani, a sve to dok je pripremao Diplome za neke doktore, štampao plakat za neku dječiju pjevačku grupu, naručivao doručak, u sebi se smijao glupostima ljudi s kojima radim, itd.. itd.. I naletim tako na jedan tekst, čiji naslov nedu ni spominjati, jer i ovako me stalno optužuju da nekog kritikujem. No, ono što je zanimljivo nije što sam naletio na taj tekst i što mi Um u pozadini radi sve ovo što sam nabrojio, ved me i sam naslov teksta tako obradovao da sam se nasmijao i rekao u sebi "ah koji idioti" i slično. No, kako sam rekao malo prije, posmatrajudi to obratim pažnju i na tu konstataciju koju sam u sebi izrekao i nasmijao se likovima, koje i uživo poznajem, i njihovim identifikacijama. I kroz to uvidim da Identifkacija ima niz vezica, kao Hidra koja ima jedno tijelo sa nekoliko glava. 453

Na to mi kroz glavu proleti jedan Mit iz grčke mitologije, a mislim da je to bio Herkules te da se on borio sa Hidrom. I kroz to vidim da taj Mit upravo govori o JUNAKU koji mora da se suoči sa Unutrašnjom Hidrom, ali čim joj odsječe glavu njoj na tom mjestu izniknu nove dvije. (Nadam se samo da nisam pobrkao Mitove. Što i nije toliko bitno sada.) Kada osmotrim Identifkaciju onda mogu vidjeti da ona ima niz "glava" koje vode iz, možemo redi, jednog tijela koje u sebi ima nekoliko Umova i svaki od njih ima svoje male Identifkacije koje pridonose onoj, veliikoj, Identifikaciji. A te male Identifikacije mogu nazvati raznim Maskama, Idejama, Asocijacijama, željama, malim "voljama" i slično. Sve to, u jednom, možemo predstaviti Hidrom i sagledati to na taj način. Mogu redi da je tijelo Stanje Sna i naša Nesvjesnost, jer u njoj se nalazi mnoštvo Ideja koje imamo o sebi, Ubjeđenja, Kompleksa, malih "ja" koja preuzimaju uloge koje imaju i koje mi toliko volimo, pa mogu redi sebeljublje, ponos, sujeta i da se dalje ne nabraja. I onda kao glave pojave se sve one sitne, naizgled sitne, stvarčice koje nas obuzmu i ne možemo ih "izbaciti iz glave" i koje nas tjeraju da živimo i ponašamo se upravo ovako kako se ponašamo i živimo. Rad kaže, moramo imati Šok koji de omoguditi da to vodimo, i to je ono Posmatranje sebe koje svakodnevno moramo raditi kao i produkt tog Posmatranja sama Distanca. No ono što je još bitnije od ovoga jeste uopšte IDEJA da možemo da se ODVOJIMO sa saznanjem DA MI NISMO TO ŠTO POSMATRAMO a to se temelji na Ideji je moguda promjena, a koja se temelji na Idejama o kojima Rad govori. No recimo, samo da još ovo napomenem, da smo Prvim Šokom vidjeli to što smo vidjeli ili ovdje opisali, šta dalje? Kako se riješiti toga što vidimo da nisamo mi i što nam "zagorčava" život? Prvo, Prvi Šok nam omoguduje da VIDIMO, što znači da je dio posla odrađen. Ali ono što nam on omoguduje jeste istrajno Posmatranje, a ono što je problem u tome što MI HODEMO ODMAH da se toga riješimo. Btw. to je upravo problematika Spiritualnosti koja smišlja prečice kako bi se nešto što prije riješilo i za čim vedina leti ko muve na g... Rad kaže da moramo DUGO VREMENA da Posmatramo prije nego što možemo nešto napraviti. Ali i da je ideja da "nešto učinimo" upravo jedna od ideja koje nas miniraju jer mi ne možemo da činimo, što znači da smo mi, tj. ono što mislimo da jesmo i što živimo, Reakcija. Činjenje je AKCIJA što znači da mora BITI NEKO ili NEŠTO što može da Čini ili da pokrene Akciju. Ono što se ne govori ili što se ne spominje u Učenjima jeste da upravo SILA POSMATRANJA je ono što MOŽEMO UČINITI jer zahtjeva određeni VOLJNI NAPOR, MOGUDNOST POSMATRANJA je AKCIJA, ČIN. I samim tim taj Čin omogudava riješenje koje tražimo. Pošto naš Um radi na taj način da on mora 454

imati dojam da je on nešto učinio on Posmatranje ne vidi kao Činjenje, jer po njemu Činjenje ne može biti PASIVNO upravo zato što je Um Aktivan (ne mješajte ovo sa Akcijom). I ono što ne znamo jeste da je upravo POSMATRANJE način da se mnogi Mehanizmi prekinu a samim tim da se prekine i određena Identifikacija. Istrajavanjem i ODRŽAVANJEM POSMATRANJA i POSMATRAČA mi održavamo određenu Silu Aktivnom koja donosi određeni KVALITET u Um i samim tim mjenja strukturu Uma (uopšteno govoredi), tj. kada na mjesto gdje je Mehanizam dovedemo Svijetlo ili Svjesnost mi dovodimo Silu koja ne pripada tom dijelu Uma, da to tako kažem, ved dolazi sa mnogo vedeg mjesta Evolutivne Sile. Što polako zamjenjuje Mehanizam. Drugo, upornim Posmatranjem mi dolazimo do mogudnosti da uputimo sebi i Drugi Šok koji je potreban radi Transformacije. No, taj Drugi Šok je ved posebna priča, ne zbog toga što je komplikovana, a jeste, ved zato što o njemu imamo jako malo informacija. No recimo to ovako, ako sam dovoljno dugo Posmatrao određeni Mehanizam ili Identifikaciju, uvidio da Identifikaciju čine Sebeljublje, Sujeta, Ponos, Sebičnost, određene Maske i Uloge koje igram, Negativne Emocije koje nam daju određenu mod i nadmod nad drugima, želja da se bude u pravu, inzistiranje na tome da nas cijene i poštuju, itd., tada mi se otvara mogudnost sa Drugi Svjesni Šok. On ne može dodi AKO NE POZNAJEM NAČIN NA KOJI MAŠINA RADI. To vam je kao u ratu. Ako ne poznajete Neprijateljsku vojsku, strategiju, njegovu snagu, raspored jedinica i slično i uprkos tome vi odlučite da ZADATE FINALNI UDARAC najvjerovatnije dete sami sebe poraziti, izgubiti bitku, vojnike, oružje, a samim tim i mogudnost da nešto dalje učinite. Zbog toga se previše ne priča o Drugom Šoku. On se ne može razumijeti sve dok u nama postoje mali Mehanizmi ili da to tako kažem, sve dok u nama postoji niz slojeva Ličnosti prevučenih preko Osnovne Ličnosti. Drugi Šok je kao finlani napad koji dolazi onda kada ste ved oslabili Neprijateljsku vojsku i otkrili sve što možete otkriti o Neprijatelju. Ono što se o njemu kaže jeste da on u sebe uključuje cjelokupne Ideje Rada kao i Trasnformaciju Negativnih Emocija. A početak toga je UPRAVO u Prvom Šoku, tj. Samo-Posmatranju. Ovdje biše odgovara riječ koju je Mr. G. upotrebljavao a to je Pamdenje Sebe, jer u toj riječi uključeno je i Pamdenje Cilja i Motiva, Ideja Rada, Posmatranja Sebe, neipoljavanje Negativih Emocija, itd. To je ono što pod terminom Svjesnosti, koji koristim i koji koriste neki drugi ljudi i Učenja, se isto to misli, no termin Svjesnost u sebe uključuje još jednu stvar koja nije uključena u Pamdenje Sebe a to je, mogao bih redi, Osjedaj Ja tj. izvorište odakle dolazi Svjesnost. Znači u Drugom Šoku uključena je Transformacija SVEGA ONOG, a ne samo Negativnih Emocija, UZ POMOD IDEJA RADA koje moraju BITI ISPRAVNO

455

VREDNOVANE i biti NA PRVOM MJESTU. Tada se Oktava produžava i čovjek ima mogudnost da se Oslobodi. No, samo još ovo, Rad na Drugom Šoku je težak. Mogao bih redi da on traži ŽRTVOVANJE, tj. odustajanje od Ličnosti. No, o njemu nekom drugom prilikom. Da se sada vratim na određene dijelove Identifikacije koje skoro ni ne primjedujemo. "Ja sam Tantrik." - Ovo je Identifikacija. "Ja sam Spiritualan" - Ovo je Identifikacija "Da li si Duhovan a da to ne znaš!!!" - Ovo je jako fina Identifkacija, tj. mogao bih redi "Da li si Identifikovan a da to ne znaš?!?!" Osnovna greška koju činimo jeste misao da ne možemo nešto odraditi ako nismo Identifikovani sa tim. To je ono što sam pisao prije nekoliko dana o Konceptima i Učenjima. Vi niste ni Tantrik, ni Spiritualac, ni Vjernik, ni čovjek u Radu - to su NAČINI NA KOJI RADITE NA SEBI. To NISTE VI. Ispravno je DA VI KORISTITE te načine, ali VI NISTE TO. Stoga ako ja kažem da je Učenje koje radite najobičnije sranje i da ne valja ništa, U VAMA TO NE BI SMJELO izazvati NIKAKVU REAKCIJU jer TO NEMA VEZE SA VAMA. TO JE RAD SA IDENTIFIKACIJAMA, tj. ono na što bi on trebao ličiti. Sasvim je normalno da se ljepimo ko muhe na g.. na svoje Identifkacije. No, to je ujedno i kraj Rada. To što ste Tantrik, Gnostik, Vjernik, čovjek u Radu je najobičnije SRANJE i ništa više. Ako ste ubjeđeni u to da ste to vi onda se bojim da ste i vi samo obično staranje i ništa više. Kada sam se pojavio u Radu prije 15 godina pitao sam Majstora kojem mi Učenju pripadamo, što je to što mi radimo. Dobio sam kratak odgovor: "Životu!!!" Naravno, to mi nije sjelo. Ja sam htio biti Yogi (tada nisam znao za Tantru), htio sam probuditi Kundalinii Shaktii, htio sam biti Spiritualan. Al sam dobio hladan tuš. Nakon svih tih godina mogu tek sada redi, jasno i glasno samom sebi, "Ja nisam ništa od tih definicija, učenja, ideja, koncepata". No isto tako KORISTIM sve što vidim da je korisno mom Razbuđivanju. Tako da u to može udi i Gurđijev, i Moravjev, i Moris, i Krišnamurti, i Nisargadatta, i Osho (jako rijetko ali ima i on finih stvari), i Isus, i Buda i šta sve ne. Ali sve mora imati određeni TOK, SMIJER onog što bih mogao nazvati PUT KA SAMOM SEBI. I nisam nimalo Spiritualan. Jednom prilikom jedan ovdašnji tantičko-jogični "učitelj" ili ti prevarant, me je htio uvrediti i rekao mi jednu finu rečenicu koja se inače 456

prodaje na takvim seminarima i grupama a koja je obična glupost, rekao mi je: "Ti nisi Duhovan!!!" - možda da je to rekao prije 15 godina. Na što sam odgovorio: "U pravu si. Ja nisam Duhovan, ali sam zato DUHOVIT!" Ako mislite da ste Spiritualni/Duhovni vjerujte mi da ste Identifikovani. Čak i ovakva vrsta teksta traži Identifikaciju. Čak i Rad traži Identifikaciju, ali MORATE ZNATI da je to određena Identifikacija koja ima Cilj da vas odveže od vedine svakodnevnih Identifikacija. Ali isto tako znati da je i to Identifikacija bez obzira kako se zvala. Otpori koje imamo najljepše prikazuju naše Identifikacije. Obično imamo Otpore na sve oko nas. Tipa, jutros nešto radim i razmišljam o Identifikaciji i posmatram je, "sa krajičkom oka" i slušam bulaznije o mjesečevoj mjeni i promjenama raspoloženja, slušam pravdanja zašto su negativni, nervozni i slično i naravno, pošto nisam bio u tom tripu odjednom se svi sruče na mene pokušavajudi da mi dokažu kako sam ja "kriv" za nešto što oni nisu sposobni da naprave i slično. A vjerujem da ste to svi doživjeli i da to svi redovno doživljavate. I posmatram sada svoju Reakciju koja se budi, a to sve dok pišem ovaj tekst. Imam tu "sredu" da mi život POKAZUJE JAKO BRZO i DIREKTNO u svakodnevnim okolnostima ono o čemu vam pišem i mogu da to pratim dok pišem određene tekstove ili dok razmišljam o tome i slično. I shodno toj situaciji posmatram sve ovo i u sebi se smijem kako je Život najbolji Učitelj ali SAMO ONDA kada on djeluje pod Neutralnom Silom Rada. I pokušavam da Posmatram Identifkikacije i svoje Reakcije na to što se zbiva. Gledam, a znam da moram da se odvojim, kako u meni krede određena Reakcija, naravno Emotivna reakcija koja je povezana sa Ponosom, Negativnim Emocijama, Sebeljubljem da u meni se razvija kao HIDRA i kredem da se AKTIVNO POSMATRAM ne petljajudi se u nju, naravno neko vrijeme. Onda odjednom Identifikacija me pronađe, nađe "moju crtu", PRAVEDNOSTI, Identifkacije sa Radom i Svijesnošdu, Samo-poštovanja iako sa strane stoje sve one Ideje koje znam o Radu, PA ČAK imam i JAKO DOBAR PODSJETNIK a to je OVAJ TEKST na ekranu i pokušavam da odradim TRANSFORMACIJU toga jer Prvi Šok mi je omogudio da to vodim i da se Deistanciram od toga. Ono što vidim jeste Unutrašnji Sukob. Na jednoj strani stoje svi oni fini, mali i veliki Mehanizmi, mala "ja" koja se jako brinu za moje dobro, koja žele da pokažu svoju Pravednost, Superiornost i slično. A s druge strane stoji Posmatrač sa Idejama Rada i Idejom Drugog Šoka te održavanjem povišene Svjesnosti kako ne bi do kraja upao u Identifikaciju. I dok sječem neke Diplome koje sam radio i slušam jadikovanja i napade, u pauzama pišem ovaj tekst, POSMATRAM Unutrašnji Napor ka tome da Transformišem Negativne Emocije pomodu Znanja Rada i njegovih Ideja, pomodu VIĐENJA da JA NISAM TO ŠTO VIDIM ali i prijašnjih iskustva Istinskog Ja koja mi pomažu u određenoj mjeri. Tj. ono što 457

moram da odradim jeste da uskladim mnoge Ideje Rada kako bih mogao odraditi Zadatak koji sam sebi postavio. Nepažljiv čitatelj bi rekao da je najvedi problem Otpor koji se pojavljuje, ali upravo TAJ OTPOR mi omoguduje da nešto odradim, jer on od mene traži specifičan Napor koji moram da uložim kako bi prevazišao određeni Statiku ili omogudio sebi Unutrašnji Rast i Razvoj. No, postoji dio u Tantri koji kaže da je ved sve sam Apsolut. I mnoge tehnike Tantričkih Meditacija upravo se znasnivaju na ovom što znači da moram biti dovoljno LUKAV da znam kada koju tehniku, način, Učenje primjenim u skladu sa onim što želim da postignem u sebi. Viđenjem da sam Ja i ono što Posmatram jedno te isto ali i SHVATANJEM da je sve sam Apsolut omogudeno mi je da UPRAVO PUTEM TOGA TRANSFORMIŠEM trenutnu situaciju, problem, Emocije i slično. Sada nedu ulaziti u sve detalje. Oni koji rade ovo mogu da koriste jedan od tih načina, ili oba. Jer njima je objašnjeno kako se radi Transformacija. No, ono što je problem jeste što se vedina ne sjeti ili nema snage da održi kontinuitet Napora koji je potreban kako bi se odradio Drugi Šok. Ono što još može biti problem jeste upravo to jer ste Yogi, čovjek u Radu, Meditant, a ne recimo i Tantrik - ovo je samo jedan primjer - jer ako ste to što mislite da jeste onda nedete koristiti metode ili Učenja koja imaju određene "prečice" tj. načine kako da nešto odrade na jednostavniji ili drgačiji način od onog koji ima Učenje koje Učitelj, Sljedite ili šta ved. Ako kojim slučajem niste Duhovni, ako niste Tantrik, Yogi ili tome slično onda dete dobiti šansu da nešto odradite u skladu sa Ciljem koji imate. Ako to jeste, to znači da ste Identifikovani na jednoj jako gruboj razini i samim tim nedete vjerovati da neko drugi možada ima način ili nedete ga htjeti prihvatiti jer dolazi iz drugog Učenja. Čovjek koji Radi na Sebi i kome je Cilj BITI BUDAN ne pripada nikome. Sve koristi ali ničim nije ograničen. To mu omoguduje da nešto od sebe napravi, da to tako kažem. Svako Učenje ima određene dijelove koji su korisni ZA SVE. No, mi moramo biti DISTUPNI TOME. Ako smo Identifikovani ovim ili onim i to na najgrubljem nivou, znači da mi NISMO DOSTUPNI i ne možemo se mrdnuti sa mjesta. Rad na Sebi ima samo jednu stvar s kojom je Identifikovan sve dok i to ne odbaci, a to je Istinsko Ja i na kraju Istinska Priroda koja ne pripada nikome, nije OD ovog Svijeta, niti je ograničena bilo čim i bilo kim do Sama Sobom ili Sama Sviješdu o Sebi. To je Cilj i to je jedina Identifikacija koja je Čovjeku u Radu dopuštena, ostale ne.

458

HIDRA ima nekoliko glava. Odsjecanjem jedne ona dobije dvije. Ukoliko ne odsječemo tijelo, ne "ubijemo" Hidru nedemo je pobjediti sječenjem glava. Upravo to je ono što se postiže Drugim Šokom, i treba dugo borbe dok se to ne desi, ali MUDRE BORBE ne sljepe borbe sa Mehanizmima i GLAVAMA HIDRE.

459

Komentar na vježbu: "To/Ovo nisam ja" Zbog toga što MI MISLIMO da smo to što mislimo, osjedamo, dodirujemo i slično, kao i što mislimo, tj. imamo Ubjeđenje da smo mi misao, osjedaj, reakcija, pokret, fizičko tijelo - što definišemo u Radu kao Identifikacija - mi se teško odvajamo i postižemo bilo koje više Stanje Svijesti od svakodnevnog. Ako ste Posmatrali sebe onda ste primjetili da Posmatranjem djelovanje Procesa Uma na vas slabi u nekoj mjeri i upravo ovo vježba jeste jedna od vježbi koje daju mogudnost da SHVATITE da VI NISTE to što percepirate. Isto problem koji se javlja jeste što smo mi više Identifikovani sa Misliocem, jer nam Mislioc sve tumači. Sve što percepiramo Mislioc u "glavi" nam tumači riječima, asocijacijama, idejama i reakcijama. Upravo zato je najteže, kod počenika, da shvate da Mislioc nisu oni sami.

U Radu kažemo da je čovjek Identifikovan sa Umom i da je to najveda prepreka koju ima. I upravo u poečtku Rada je bitno da znate da VI NISTE TO ŠTO PERCEPIRATE. Pošto smo godinama ulagali nesvjestan napor u to što nismo, ne možete očekivati da dete za par dana vježbanja dostidi Stanje u kojem ste oslobođeni Identifikacije i u kojem ZNATE da vi niste to što percepirate. Upravo ove vježbe sve više i više izazivaju određeno Trenje u nama, ali i određenu Borbu samim trenjem. Problem Borbe je u tome što se ljudi obično bore PROTIV nečeg dok u Radu to nije slučaj. Ne možete se boriti protiv Identifkacije. To je kao da se sada, potpuno nepripremljeni, borite protiv najboljeg gladijatora. Vjerujem da logično znate da dete izgubiti. Ako živimo u svijetu Identifikacije i sami smo Identifikovani ne možemo se boriti PROTIV Identifikacije. Jednostavno na taj način privlačimo djelovanje Zakona na sebe i djelovanje Energija koje su suprotne našoj želji da ne budemo Identifikovani. Zbog toga u Radu kažemo da morate imati POZITIVAN Stav, tj. da vaša Borba mora biti ZA nešto. U ovom slučaju, ove vježbe, to je borba ZA Svjesnost, borba ZA Budnost, borba ZA Ne-Identifikaciju i samim tim određeni stepen Slobode. Kada idete u teretanu ili na neki drugi trening, negdje shvatate da de vam za određeni uspijeh trebati neko određeno vrijeme, tipa nekoliko godina

460

ako želite biti kao Arnold Švarceneger i shvatate da je za taj uspijeh potrebno pridržavati se određenih pravila. No, kada je slučaj sa Unutrašnjim Radom imamo jednu od vedih prepreka koje nas sprečavaju da to isto znamo. Tu prepreku bih mogao definisati tim da mi mislimo da imamo kontrolu nad našim Unutrašnjim Životom. No, upravo Rad brzo pokazuje da mi nemamo kontrolu nad bilo čim a ponajmanje nad Unutrašnjim Životom koji je na neki način, REAKCIJA na spoljašnjost. Upravo jedan od razloga, iako ne najbitniji, jeste sama Identifkacija sa Unutrašnjim Procesima koja nas sprečava da steknemo mnogo vedu kontrolu od NIKAKVE kakvu sada imamo. Cilj svih vježbi, svih spiritualnih metoda, Ezoteričnog Rada, pa čak i Religije jeste da se kroz metode koje su date stekne određena kontrola nad Unutrašnjim Životom, tj. Unutrašnjim Procesima, iako se često puta taj napor naziva raznoraznim imenima tipa "bog de ispuniti tvoj unutrašnji prostor", "shvatideš da si apsolut" i slično. Sve to su samo fine laži kako bi se čovjek natjerao da krene u taj prijeko potrebni rad i preuzeo kontrolu nad sobom. Jer, naročito nesvjestan čovjek, jako voli nazive i imenovanja koja mu daju dojam da de tamo neki željni bog da dođe u njegov unutrašnji prostor i samim tim on de sam postati bog. Sve to je igrarija s ciljem da se dođe do nečega što je Stvarnost a koja traži "čašu koja je prazna". Kada u toku vježbe obradate Pažnju na Unutrašnje Procese ili u početku na Spoljašnje Procese, vi sebi jasno iskazujete MISAO ili STAV da vi niste to što percepirate, vidite, doživljavate, mislite, osjedate i slično. Iako se to radi u početku krade vrijeme, što ima svoje razloge a tiču se Kvaliteta ne Kvantiteta (ne zaboravite Rad nije Kvantitet, ved Kvalitet), vi na taj način u Procese ubacujete određene "rupe" da to tako nazovem s kojima se dešava "prekid programa" tj. prekid Unutrašnjih Procesa na neko vrijeme što omogudava programu Uma da sam od sebe stane u nekim momentima i vas dovodi u Stanje koje je Prirodno, Spontano i pokazuje vam kako funkcijoniše sam Napor ali i Budno Stanje. Rad isto tako govori da mi u sebi imamo mnoštvo malih "ja". Iako mi to veoma brzo zaboravljamo i veoma brzo se vradamo na staru šemu "jednog jedinstvenog ja". Upravo uz pomod ove vježbe možete da vidite kako se "ja" u vama izmjenjuju i kako svaki od njih traži svoj prostor. "Moje ime je Legija i ja sam Mnoštvo!" Ova, mislim biblijska, izreka upravo govori o mnoštvu "ja" koja imamo u sebi. Upravo nam govori da su ta mala "ja" sam Legija koja u nama vlada bez naše volje i s kojom smo poistovjedeni. Iako su svi ti sveti tekstovi u vedini pogrešno razumljeni, oni ipak govore o pravom ljudskom stanju koje trenutno vlada sa nama. 461

Kako se jasno odvajte od Legije u vama vi počinjete da gradite jedan određeni Stav da je Posmatrač upravo ono što omoguduje da u nama nastane JEDNO, da postoji Jedno Jedinstveno Ja, koje treba da preuzme kontrolu, jer sve dok Legija u nama ima kontrolu mi ne možemo da dozovemo, ili bolje rečeno da UĐEMO u stanje Jednog Ja, ili Stanje Budnosti, ili Stanje predprobuđenja. Sa vježbom koju radite imate mogudnost da vremenom upravo izgradite Posmatrača koji je početak Istinskog Ja i koji de vas jasno odvojiti od Procesa koji u vama postoje i sa kojima ste Identifikovani. No, sa druge strane, nemojte misliti da je to kraj posla i da kada se u vama izgradi Jedno Ja, ili Istinsko Ja, da de prestati misli, emocije ili ko zna šta i da de ZAUVIJEK zavladati Mir. Ne. Ali dete imati mogudnost da s vremena na vrijeme se odvojite od stanja Mnoštva u vama i da se sjedinite sa Sobom što de biti određeni Mir na neko vrijeme koje de vam postati utočište. Vježbom "to nisam ja" i trudom da je radite određeno vrijeme tokom dana vi oslobađate svoju Pažnju, tj. Energiju koja je vezana sa tim malim "ja" u vama. Što znači da trenje koje doživljavate i Napor koji ulažete ponovo grade vašu Unutrašnju Stvarnost na drugačiji način od onoga na koji ste svakodnevno navikli. A samim tim odvaja vas od Mehaničkog djelovanja u vama i oslobađa Energiju koja se tada Transformiše u Posmatračko Ja i samim tim ono postaje jače. Urpavo to trenje kao i vatra omogudava da se transformiše jedna supstanca u drugu, ali da bi to bilo dovršeno morate imati jasan Cilj i Motiv. Kada je Cilj jasan i Motivacija je jasna, isto tako kada je Motivacija jasna momentalno se stvara i Cilj, jer to su dva kraja jednog novčida. Upravo, Motivacija i Cilj su smijer a Trenje i Napor su gorivo koje omogudava da idete u određenom smijeru. No, Motivacija i Cilj također mogu biti i gorivo. Morate shvatiti da vi određujete to ne nešto drugo i nešto izvan vas. Ako je jasan Cilj i STVARNO ŽARKO ŽELITE da postignete Cilj onda on može da djeluje kao pogonsko gorivo i tada Transformacija uz pomod Napora i Trenja postaje mnogo lakša i jednostavnija. Ali također morate znati da SVAKODNEVNO MORATE preispitivati svoj Cilj i Motiv. To sam nedavno pojašnjavao jer pošto smo mi građeni od mnoštva malih "ja" dešava se da u određenivanju određenog Cilja učestvuju i mala "ja" koja Radom kasnije nestanu, a to se primjeti po slabljenju Cilja ili drugi slučaj je kada određena mala "ja" koja su bila učestvovala u izgradnji Cilja sada prosto nisu aktivna i vaš Cilj nema snagu. S druge strane kada svakodnevno preispitujetemo Cilj i svoje kretanje ka njemu vi omogudujte da se u taj Cilj uključe i druga mala "ja" koja nisu u ostalim trenutcima rada na Cilju bila tu, što ojačava vaš Cilj i Motiv i samim tim kretanje prema Ciljnom odredištu.

462

Znači, probajte biti Mudri. U tih 10 ili 15 minuta probajte da jasno sagledate Cilj koji ste si odredili i da vježbu sagledate u odnosu na vaš Cilj. Kada god vidite da vježba slabi, da ste nesvjesniji ili da vam je teže SJETITE SE CILJA i EMOTIVNO GA OSJETITE. To de vam omoguditi da mnogo bolje odradite vježbu. Ako je Cilj i Motiv nejasan onda vaša vježba nema potrebnu snagu. Sljededi problem koji vam se javlja jeste Očekivanja. Očekivanja su brat blizanac Predubjeđenja. Obično kada krenemo da nešto Radimo na Sebi očekujemo da demo za par dana postati probuđeni. Ili od neke određene vježbe očekujemo da da rezultate za par dana, a samim tim zaboravljamo da smo X godina bili Nesvjesni sebe. ZABORAVITE na Očekivanja i PROSTO RADITE VJEŽBU zbog STANJA KOJI VAM DAJE. Morate naučiti da je VJEŽBA SVE ŠTO MORATE RADITI ne očekivati određeno Stanje ili postignude. Ono de dodi, ali SAMO AKO vi uložite NAPOR u Rad na Sebi na ispravan način. A Očekivanja NISU ISPRAVAN NAČIN. Kao što svaki dan pijete kafu ili jedete ili šetate gradom, BEZ NEKIH OČEKIVANJA (jedino ako jurite bududu ženu ili muža u kafidu gdje pijete kafu) NA ISTI NAČIN trebate raditi sa ovom vježbom. TO MORA BITI VAŠE ZADOVOLJSTVO. Jedan od Ciljava Rada, i to jedan od najbitnijih, jeste Transformacija. Transformacija znači da se određeno Stanje pretvara, transformiše u drugo Stanje koje je mnogo kvalitetnije od prvog. Ako pažljivo osmotrite, Stanje koje posmatranje, ili Procesi Uma su San. A ono što Posmatra to Stanje jeste početak Razbuđivanja. Samim tim ovo označava i početak Transformacije. Druga stvar što se tiče Transformacije, ne možete transformisati nešto ako imate REAKCIJE NA TO, ako ste u bilo kakvom unutrašnjem Procesu, jer sam Unutrašnji Proces Uma sprečava bilo kakvu Transformaciju. Evo primera koji možete probati. Dok sjedite i posmatrate bilo šta, ISKLJUČITE ASOCIJACIJE. Ne dozvolite si da komentarišete ono što vidite, ili da vam Asocijacije preuzmu Posmatranje. Ved ŽIVO iz SAMOG SEBE POSMATRAJTE DIREKTNO to što je ispred vas. U početku je lakše ovo odraditi sa nečim izvan našeg tijela, ili ti izvan nas. Nakon minut ili dva u vama de se desiti nešto što de vam izmjeniti način na koji vidite okolinu ili Spoljašnjost. Imadete blagi osjedaj kao da ste Odvojeni od svega, ali i u isto vrijeme KAO DA SVE DOŽIVLJAVATE DIREKTNO bez nekog Unutrašnjeg posrednika, koji je btw. Um. Imadete osjedaj da ste u DODIRU sa onim što posmatrate a opet kao da ste odvojeni od toga. S druge strane pojačade vam se boje, zbukovi i slično. Boje de biti življe, zvukovi mnogo jasniji. Isto tako mogude je da vam se javi

463

određena izmaglica koja se više naslučuje nego što se vidi. Ali ne u odnosu na ono što gledate ved u odnosu na druge stvari oko toga što posmatrate. Tada dete osjetiti mnogo vedu unutrašnju naelektrisanost, kao da ste direktno uključeni na struju koja vas puni. Što znači da se u vama dešava određena Transformacija. Upravo, kada se odvojimo od Unutrašnjih Procesa Uma, tada omogudujemo Transformaciju jer Um i Utisak su isti Vodonik 48, samim tim Um prosto ljepi na sebe taj Vodonik i mi ne dobijamo mogudnost Transformacije. Isto tako, sa ovom vježbom dobijate mogudnost suočavanja sa onim što vidite. To suočavanje daje vam mogudnost da sebe sami vidite, da vidite kako reagujete, da znate svoje postupke, ali i da uočite kako se u vama odvija jedan neprekidan proces koji se uvijek i iznova vrača, vječno kruži u vama. Sa tim dete vidjeti koliko ste nemodni. Ali to viđenje obično uništava Cilj i Motiv i bilo kakav Napor koji ulažete u Rad. Ali samo AKO imate Očekivanja i Ubjeđenja i AKO ste povjerovali da ste to što vidite VI SAMI!!! Napor u vježbu daje Trenje, Trenje daje Energiju, Energija ide tamo gdje je gravitacija najjača. Ako je to Posmatrač u tih par minuta, Energija ide tamo. Ako je to Identifikacije Energija ide tamo. Sjetite se Tantričkog Aksioma: "Tamo gdje je Energija tu je i Svijest. Tamo gdje je Svijest tu je i Energija." Kako ulažete Napor u ovom vježbu omogudujete da Viši Centri u vama spuste svoje djelovanje na vas. Jer kada niste Identifikovani sa Unutrašnjim procesima tada Energija viših Centara može da se umsjeri i da djeluje u prostoru koji ste oslobodili u sebi, a samim tim ona vam pomaže da se izolujete od djelovanja Generalnog Zakona, izolujete se od Reakcija, Mehaničnosti, malih "ja" i slično. Kako biste ojačali ovu vježbu, sjetite se u toku dana, po recimo MINUT ili DVA da prekinete Identifikaciju koju imate i u određenim momentima svakodnevnog toka jednostavno sebi kažete: Ovo što se zbiva NISAM JA. Ovo što vidim, ove rekacije, ove misli NISAM JA. Ove Emocije, ovi podržaji, sve ovo što percepiram NISAM JA. Nemojte ovo raditi duže od MINUT ili DVA jer dete izgubiti snagu i samo dete ojačati to što je inače jako. Sada ne shvatate što znači to MINUT ili DVA, ali vremenom dete shvatiti koliko znači tih minut u vašem Unutrašnjem Radu. Sada ste megaloman koji želi sve i to odmah. I to je prepreka. Upravo način na koji Um sam sebe štiti. Počnite vjerovati i ULAGATI NAPOR u minut ili dva. Jer svaki SAT dine MINUTE. A dan SATI. MINUT je osnova Dana. 464

Drugi DODATAK ovoj prvoj vježbi jeste: Kada sebi kažete "to/ovo nisam ja" i jasno se distancirate od Unutrašnjeg Procesa, TADA OSJETITE DA NISTE TO i sa Emocijom. OSJETITE da vi NISTE TO ŠTO POSMATRATE. OSJETITE SEBE koje nije TO ŠTO POSMATRA. TO de vas momentalno De-Identifikovati. I tada uložite napor u tom da što duže to osjedate. Mi imamo problem kada moramo udružiti Emociju i Misao na neki svjesniji način. Ali u Radu je to upravo bitno. Sljededi put du vam dati nastavk ove vježbe koji se radi sa Osjedajem JA i uključuje Emotivni Centar.

465

Afirmativni Pristup Emotivnom Centru Razmiašljam nešto još uvijek u smislu prethodnog posta i posmatram određene situacije oko sebe intezivno posmatrajudi ono što se u meni zbiva dok sam u tim situacijama i primjetim da shodno određenom Naporu oko sebe vidim nešto sasvim drugačije od onog što se trenutno zbiva. Ne u smislu da je sitacija drugačija ved je moje posmatranje drugačije, ima neke druge temelje. Pošto postoji niz načina djelovanja koje nam omoguduje Transformaciju onog unutar nas putem spoljašnjeg, tj. tako da iskoristimo spoljašnje situacije kako bi omogudili Unutrašnji Transformaciju primjetim da se u meni odvija jedna odvojenost od unutrašnjih procesa. Obradajudi pažnju na njih primjetim da ti procesi govore jedno, svaki za sebe, tj. svaki od njih govori nešto svoje i da se u tom trenutku pojavio Svjedok koji je doveo do odvajanja od svih njih s Ciljem Posmatranja i Ne-idejtifikacije sa Procesima. Čim sam postao toga svjestan to je probudilo neke Ideje koje imam u vezi Rada sa Transfomacijom koja je moguda u Tantričkom Radu i samim tim probudilo je Ideje koje Učenje daje kako bi se ta Transformacija omogudila. Obratim pažnju na njih i primjetim kako one govore da čovjek može da uvidi da ono što se oko njega zbiva, tj. određene situcija posmatra na specifičan način u kojem on ulaže Napor da vidi da ono što se Posmatra i ono ja koje se javlja kao reakcija na Posmatrano jesu jedno te isto. Tj. načinjeni su od iste tvari, supstance. Ovdje treba napomenuti da postoji nekoliko načina putem kojih neka Učenja djeluju. Jedan od njih je odvajanjem ili Negativnim Pristupom. Drugačije rečeno koristi se pristup De-identifikacije od Posmatranog, ali i od Unutrašnjih rekacija, putem jasnog Znanja "Ja nisam to". Drugi pristup je da Afirmativni koji u sebi sadrži drugačiji način Rada na Transformaciji. Tj. čovjek tada u onom što Posmatra vidi samu Suštinu, ili bolje redi ono što je on u sebi predstavio kao Suštinu. Tu se koristi Ideja nečeg Višeg, ideja Apsoluta u Tantričkim Učenjima, kako bi nas ta Ideja putem Svjesnog Napora gurnula iznad situacije i unutrašnje reakcija s Ciljem Transformacije. Način koji se koristi u nekim Afirmativnim Pristupa je različit od Učenja do Učenja. No, on bi se mogao izložiti ukratko tako da se nađe srž svakog tog pristupa. A ona bi bila sljededa: Čovjek treba da Uvidi (direktno vidi) kako je ono što Posmatra ispred sebe (ovaj put u situaciji tj. spolja) samo Ispoljenje Apsoluta, Boga, Bida, Najviše

466

Svijesti, Pramaterije ili tome slično. On mora da u početku zamisli a kanije da OSJETI tu Istinu. Nakon toga ide drugi korak koji kaže da je onaj koji Posmatra tu situaciju napravljen od iste tvari kao i sama situacija. Pošto je to što se posmatra sam Apsolut također je i onaj koji Posmatra, tj. Posmatrač sam Apsolut. Tada u njemu se dešava izravljanje Dviju Sila. Tj. uključuje se Treda Sila koja omoguduje razriješenje prividnog sukoba Dviju Sila, tj. Aktivne i Pasivne, Pozitivne i Negativne putem Neutralne Sile. Ta Neutralna Sila u Tantri se naziva Braman. Kada čovjek shvati i počne razumijevati da je sve ispunjeno samom Silom, Namjerom i Postojanjem Apsoluta tada se u njemu razvija Treda Sila koja omogude razriješenje. Iako je u početku to čisto zamišljenje, rekli bi da je to negativno i da to ne treba, no tu bi se dobro zeznuli. Jer postoje dvije vrste zamišljanja. Jedno koje nas iskorištava i jedno koje mi iskorištavamo za svoj Razvoj. Upravo na toj činjenici omogudeno je da zamišljanje izkoristimo kao Motivaciju ili način za Rad na Sebi. Postoji niz načina koji se koriste da bi se omogudila Transformacija i jedan od njih je ovaj. Znači, probajte da u svemu oko sebe vidite Apsolut, tj. Osjetite kako je sve oko vas ispunjeno samim Apsolutom i da ste vi kao Bide, tj. onaj koji omoguduje bilo kakvo viđenje, sam Apsolut. Nakon nekog vremena osjetidete laganu Ekstazu ako ste ispravno ovo uradili. Kažem "ispravno" jer se ovo može iskoristiti pogrešno, što de rezultirati pojačanom egoističnošdu. Ako je Ispravno, javide se Ekstaza Emotivnog Centra koji tada spušta dio Višeg Emotivnog Centra, što se osjeda kao Ekstaza Emocije. Također osjetidete i određeno odsojanje od svega što vidite, ali u isto vrijeme i ispunjenost Sobom onog što vidite. Dodi de do ravnoteže unutar vas i spoljašnjosti, prestade određene reakcije na spoljašnjost ili unutrašnje procese, pojavide se unutrašnja Živost, Energičnost, a u isto vrijeme i Smirenost bez obzira u čemu se nalazite. Pojavide se određena Emocija koja se ne može opisati, ako nastavite još dublje sa ovom vježbom, tj. ovim načinom Posmatranja, tj. pojavide se ono što nazivamo Blaženstvo koje proistide iz Ekstaze i ono je znak da se Percepcija pomjerila u Viši Centar i tada ona djeluje i na Misao i na Pokret i na niži Emotivni Centar. Daljnji načini su pomalo kontradiktorni i bilo bi dobro prije nego što čovjek uleti u njih da provježba ove načine, jer kada se radi na tim "višim" načinima tada se i sam Posmatrač, Posmatrano i proces Posmatranja stapaju, ali vi niste ni jedno od tog troga. To je premještanje na novu Trijadu Rada i suvišno je da je ovdje sada pojašnjavam. Taj način se koristi kod ljudi koji imaju odrađenu Kristalizaciju Bida, koji imaju Istinsko Ja i slično. Taj način nas gura u doticaj sa Objektivnom Sviješdu i istinski je razvijač ljudske Svijesti, tj. na Um 467

djeluje kao Automska bomba ukoliko je on pročišden i spreman za to. Ako nije, djeluje na to da se Um isključi i čovjek padne u nešto što liči na Tupost. Prvi način nisam pojašnjavao jer vjerujem da ste ga često puta čuli od mene ali i da ste imali prilike da nađete ga i u drugim Učenjima koje su mnogo zastupljenija od ovog drugog načina koji sam malo pojasnio. Mnoga Tantrička Učenja koriste oba načina, ali u početku znaju dati pažnju jednom od ta dva. Kasnije se koriste oba u isto vrijeme, a to je tek pravo zbinjivanje Uma jer Um ne može, ovakav kakav je, da koristi oba pristupa. Elem, to je to. Probajte, vidite, i koristite ono što vam pomaže. No, nekada morate da se sjetite da ono što vas najviše privlači ne mora biti korisno za vas. A to du nekom drugom prilikom da posjanim.

468

Emotivni Centar Svi koji me redovno čitaju, a manje oni koji ne, ili možda oni koji su u nekom obliku Ezoteričnog Rada znaju da je Emotivni Centar jedan od bitnijih Centara koji omoguduje ili onemoguduje nečiji Unutrašnji Razvoj. Ako se oslobodimo nacionalno-pripadničkog koncepta religiji, spiritualnosti ili određenom učenju onda možemo lako da pratimo tok određenih Ezoteričnih Ideja koje se javljaju u svim tim Učenjima i koje govore o Unutrašnjem razvoju. No, ono što je potrebno da imamo kako bi izvršili taj zadatak jeste jedna stavka a to je poznavanje Jezika. A mislim da sam o tome dovoljno govorio. Oni koji to još ne razumiju nede ni nakon ovog objašnjenja, stoga se nedu na tom dijelu zadržavati. Znači, čovjek koji se oslobodio kulturološke pripadnosti, koji je oslobođen identifikacije sa Učenjima (a tih je jako malo), i koji shvata da je sve to samo jedan Koncept koji ima za svrhu pojašnjenje Učenja i Stvarnosti Umu koji još nije razvijen i koji ne razumije o čemu se radi, on ima priliku da uvidi što ta razna Učenja govore, na što nas usmjeravaju i kamo nas vode. Jedna od tih stvari koja se proteže kroz razna Učenja i Tradicije jeste upravo ono što bi mogli nazvati Emotivni Centar. Manje više, svi govore jedno te isto na malo drugačije načine. To je kao da vam svi govore kako je bitno da jedete kako bi dobili energije za daljnje funkcionisanje, ali vam ostavljaju mogudnost da jedete ono što bi voljeli da jedete sa Menija koji vam se daje. Na sličan način postiji niz različitih Učenja. Ono što je bitno u tome jeste da ne budete fanatični i mislite kako je jedino vaše Učenje "bogom dano". Iako je to ono što de se svima desiti, bitno je znati da to nije istina i da je to još jedna zamka Uma. Upravo zbog Emotivnog Centra koji nije pročišden imate te ideje, imate taj fanatizam koji je Negativni rad Emotivnog Centra. U istočnjačkoj Tradiciji postoji niz različitih Učenja, iako ljudi misle da je to jedno te isto to nije tako. Između ostalog sva Učenja govore o Predaji, o nečem Višem od nas samih i onog što vidimo, o Bhaktiju. Neka Učenja su samo na to orijentisana, neka samo na Intelekt, neka na Motoriku a neka na sve troje i još više od onog što se u javnosti daje. Svako Učenje smišljeno je za određeni Tip Čovjeka i samim tim omoguduje mu Unutrašnji razvoj i rast. No, postoje Učenja koja su smišljenja također za određeni Tip Čovjeka koji ne može da ide jednoobrazno, tj. Tip Čovjeka koji traži sveukupan pristup. Takvih je jako malo, i obično mislimo da su to ljudi sa najviše potencijala. Nebitno je da li su ili nisu, bitno je da postoje i da oni imaju malo drugačiji Put i Unutrašnji Razvoj.

469

U tom segmentu postoji niz različitih tehnika ili načina Rada za te ljude, a to je kombinacija različitih praksi koje djeluju na različite Centre i razvijaju ih do strahovitih granica s ciljem potpunijeg Rasta i Razvoja Bida. To je kao kada idete u teretanu. Ako vježbate samo jednu grupu mišida ostale de ostati nerazvijene. No, ako svakoj grupi mišida dajete dovoljno pažnje i vremena uskoro se harmonično razvijate i rastete i samim tim imate mogudnost korištenja više grupa mišida u različite svrhe u svakodnevnom životu. Na isti taj način određena Učenja razvijaju sve mogudnosti koje čovjek ima s Ciljem korištenja tih mogudnosti za Unutrašnji Rad i razvoj Bida. Unutar takvog ili sličnog Rada postoje načini razvoja Emotivnog Centra. Budizam, Hinduizam, Hrišdanstvo, Islam, Taoizam, itd.. itd., svako od tih učenja ima određeni razvoj Emotivnog Centra. Iako možda naizgled to nije vidljivo to je samo zato što ne pozajemo ta Učenja. A opet unutar tih vedih Učenja postoje Unutrašnja Učenja koja nisu toliko poznata i koja se razvijaju ispod razine javne vidljivosti i koja razvijaju posebne segmente više nego neke druge segmente. No, svaka od njih djeluje na Emotivni Centar. Emotivni Centar je centar Identifikacije, Negativnih i Pozitivnih Emocija (uslovno govoredi), Centar koji usmjerava čovjeka ka nečem višem od njega samog, Centar koji daje Motivaciju i Cilj, koji daje određenu Integraciju kada radi kako treba i sva Učenja djeluju na njega u nekoj vedoj ili manjoj mjeri. Neka Učenja kažu da ne smijemo da se Identifikujemo i da moramo da obratimo pažnju na Identifikacije. Druga kažu da moramo da bude Svjesni Negativnih Emocija i da se protiv njih ne borimo ved da ih Osvijestimo i daju načine za to. Neka treda govore da se on (Emotivni Centar) čisti usmjeravanjem Pozitivnih Emocija ili određenog Vrednovanja. Neka četvrta govore da moramo imati povjerenje i vjeru u boga, višu silu, najvišu svijest, Bide ili tome slično te to čisti Emotivni Centar, i slično. Manje više sva su u pravu i svako od njih daje određene upute kako da se Emotivni Centar stavi pod kontrolu i kako da se pravilno usmjeri kako bi nas vodio u određenom pravcu. Sada ne ulazim u mnogo više dijelove nekih Učenja koje govore o određenom načinu Rada koji nije direktno na Emotivnom Centru ali koji djeluje na njega u velikoj mjeri. Postoji niz načina čišdenja Emotivnog Centra, kao što sam gore nabrojao. Recimo, možete da registrujete Negativne Emocije i da se od njih distancirate sa jasnim Znanjem da vi niste te emocije. Vidite ih, pratite kako se razviju, tražite korjenje njihovog postojanja koje je obično u pogrešnom radu Centra ili određenim Ubjeđenjima, Vjerovanjima, Idejama, Imitacijama i slično. I prosto ne dopuštate da se one ispoljavaju izvan vas u početku, a kasnije kada se razvije Svjesnost ona se dovodi prije Reakcije te na taj način djeluje na to da se spreči razvoj Negativnih Emocija. 470

Neki drugi način jeste rad sa Identifikacijama i De-identifikovanje od njih. Identifikacije uključuju Emotivni Centar na način da nam on služi kao Emotivni faktor u određenom Konceptu, Ideji koju imamo, Slici o sebi koju gradimo i slično. Ako posmatramo te Koncepte, Ideje, Slike o sebi, Asocijacije i slično uskoro primjedujemo kako smo mi Identifikovani sa njima a ne sa Posmatračem i samim tim primjedujemo kako Emotivni Centar pogrešno radi, tj. pomaže određenim Identifikacijama da se pojačaju i da preuzmu kontrolu nad njima. Tada krede Rad na De-identifikaciji i borbi protiv nje. Neki tredi način jeste da čovjek ima određeno vrednovanje nečeg Višeg od samog sebe i svijeta oko sebe. Potput vjerovanja u višu svrhu, u boga, u višu svijest, u Bide i slično. Na taj način on se trudi da održi svoje misli (Intelektualni Centar) usmjeren ka toj Višoj Ideji koja na kraju pobuđuju Emotivni Centar koji počinje mnogo višu frekvenciju rada, tj. hrani se mnogo boljom Energijom koja mu omoguduje kontakte sa Višim Centrima u nama i samim tim to djeluje na naš Unutrašnji Rad i Život. Opet, postoje i drugačiji načini koji uključuju rad sa Pranom i Disanjem koji su premosnica između Uma i Tijela. Unutar tog Učenja Emocija se pojašnjava kao Tok Energije koji na određen način vibrira i samim tim uzrokuje ono što poznajemo kao Emociju i način kontrolisanja Emotivnog Centra i njegovog usmjerenja ka Višem jeste putem kontrole Prane, Životne Sile, te njenog usmjerenja ka Višem. Kontrolom protoka Daha, kao i profinjenjem samog Daha u nama se stvara mnogo bolja Energija koja omoguduje hranjenje Emotivnog Centra sa Višom Energijom pomodu koje Emotivni Centar počinje da vibrira mnogo brže i sam njegov rad se poboljšava što mu omoguduje da dostigne vibraciju Viših Centara i samim tim spusti njihovo djelovanja na našu svakodnevnu razinu. Opet, neka peta Učenja koriste Seksualnu Energiju koja je najviša Energija koju naše Tijelo može da stvori i njenim usmjeravanjem, uz pomod određenih tehnika u početku, a kasnije direktnije putem usmjerenja Pažnje i dodavanjem Emotivnog usmjerenja ta Energija se usmjereva na čišdenje Emotivnog ili nekog drugog Centra te se pojačava njihova vibracija koja tada djeluje na to da Centri koriste Više dijelove samog Centra i samim tim mnogo bolje, brže i intezivnije rade, ali samim tim omoguduje im se da stupe u kontakt sa Višim Centrima i Tijela te spuste u svakodnevnost te vibracije. Neka šesta Učenja koriste mnogo više tehnike i načine, koje sada ne želim previše pojašnjavati jer imaju svoju dvojaku prirodu djelovanja kao način da se Emotivni Centar probudi i omogudi spajanje Višeg i Nižeg. Ta Učenja mogu biti dijelom bilo kojeg drugog Učenja ali su prikrivena i daju se određenom Tipu Čovjeka. Jedan od segmenata tih Učenja ima dodira sa Tantičkim Advaita-Dvaita načinima ali i njihovom Transformacijom, ali ono traži da je čovjek ved upoznao svoje Više Ja ili Istinsko Ja. Ta Učenja su Učenja za Budne Ljude. 471

Sa ovim možemo vidjeti da svako Učenje puten određenih vježbi, ideja, učenja i slično djeluju na Emotivni Centar kako bi se on ubrzao, doveo pod kontrolu, nahranio se višim Energijama i slično, kako bi čovjek mogao da iskoristi njegov potencijal za svoj Unutrašnji Razvoj. Svako od nas bira određeno Učenje u skladu sa svojim Vasanama (Utiscima) koje je donio u ovaj život ili koje je razvio življenjem, imitacijom i slično. No, isto tako je moguda kombinacija određenih Učenja ili tehnika ili načina koje oni daju, kao u gornjem primjeru, ali opet kažem to traži određen Tip Čovjeka koji je sposoban da kombinuje različite pristupe i koji nede imati problem sa tim. Vedina to ne može, jer bi ta kombinacija napravila vede probleme od onih koje trenutno imaju. Jako malo ljudi može da kombinuje dijametralno suprotna Učenja u svoj Rad. Oni koji to mogu, ved su to sami otkrili. Neki od načina koji možemo svakodnevno koristi jesu oni koje sam gore pojasnio. Ali možemo koristiti i recimo Kiirtane koji djeluju na specifičan način i bude Emotivni Centar. Kiirtan kao i svaka Muzika ima svoje specifične vibracije čiji je cilj čišdenje Emotivnog Centra. Svako od nas zna kako Muzika utiče na Emocije, a to znaju i oni koji to jako vješto koriste s Ciljem negativnog djelovanja na čovjeka. Isto tako znate da vaša Raspoloženja utiču na izbor Muzike koju dete slušati, a opet ona utiče i na vaša Raspoloženja. To isto znaju i određena Učenja koja koriste Muziku s ciljem djelovanja na Emotivni Centar. Uprvo zbog toga postoji tzv. Spiritualna Muzika ili Kiirtani, Zikr, Qawwali i slično. Svima je cilj da se putem Muzike usmjeri Emotivni Centar u određenom pravcu zajedno sa Intelektualnim Centrom koji zadržava određene Ideje o Višim. Isto tako, neka učenja koriste uz Muziku i pokret koji imaju za cilj da aktiviraju i Motorički ili Fizički ili Pokretni Centar kako bi se pojačalo djelovanje Muzike i samim tim usmjerenja. Stoga, često puta možemo vidjeti da mnoge, a naročito Istočnjača Učenja, koriste Muziku u svom Rastu i Razvoju. Manje više, svi možete tokom dana pustiti sebi neku ugodnu Muziku, kao tipa Kiirtan ili Qawwali ili Zikr ili neku drugu Spiritualnu Muziku, i lagano uz Mentalno usmjeravanje ka Višem, pjevušiti i osjedati to što činite. To de pomalo da pročišdava vaš Emotivni Centar i da vas usmjerava u određenom smijeru ali i da skuplja mnogo finiju Energiju od one koju trenutno imate. Ili možete da odradite određeno Disanje sa svjesnošdu koja je usmjerena na Unutrašnji razvoj nekoliko minuta dnevno. I to de djelovati na Emotivni Centar. Ili možete da ne dozvolite Negativnim Emocijama da se ispoljavaju i da više ne vjerujete u to da su vam one potrebne za vaš život. Ili 472

možete iskoristiti neki od Levitacionih Uticaja, tj. nešto ljepo, nešto što vas pokrede kako bi se u vama pobudila Viša VIbracija te na taj način djelovati na Emotivni Centar. Ili možete da radite na De-identifikaciji. Ili možete koristiti Seksualnu Praksu koja u početku kombinuje disanje sa vizualizacijom i osjedanjima s Ciljem pročišdavanja Centara te ubrzavanjem njihove Vibracije i samim tim kontakta sa Višim Centrima ili Bide, a kasnije koriste usmjerenje Svjesti i Namjeru koja je mnogo brža od tehnika koje se koriste u tu svrhu i slično. Znači načina je nekoliko i svaki od njih se može koristiti. Ono što je bitno jeste KORISTITI SVAKODNEVNO NEKI OD NAČINA STIMULISANJA EMOTIVNOG CENTRA. Svakodnevni Rad je jako bitan, kao i nedozvoljavanje da uđemo u životnu učmalost u kojoj je uništena svaka mogudnost za Unutrašnji Razvoj i Rast. Nebitno je što koristite ved kako to koristite i kada to koristite. Najgore od svega je dopustiti ZABORAVNOSTI i LJENOSTI da djeluje na nas i samim tim da ne ulažemo svakodnevan Napor u svoj Lični Rad ili Sadhanu. Bilo kakav, čak i najmanji Napor, je dovoljan da ne krenem u Degradaciju. Pokrenuti sa silazne linije ili Degradacije traži mnogo vedi Napor i Znanje koje vam nekada nije na dohvat ruke ili traži djelovanje Čovjeka koji zna načine kako da tu Degradaciju prekrene. Ali i to je jako rijetko, ako je Degradacija uzela maha.

473

SuperTajne Tantričke Tehnike - Svijesnost Daha Obično me ljudi ganjaju da im dam neke Super-tajne Tantričke tehnike u nadi da de nekim čudom da im to ubrza određenu Unutrašnju Evoluciju koja je obično samo jedan fin trip, film, koji imaju. I vjerujem da ima nekih super tajnih tehnika duboko skrivenih u nekim manastirima Tibeta ili Indije ili Kine, ali i te super tajne tehnike su toliko super tajne da ih prosto ne vidimo iako nam stoje ispred nosa. Jedna od njih je ova koju du vam opisati i koja je vezana sa posmatranjem Daha, ali ne kao Vipasana. Te super tajne tehnike su toliko očigledne da ih zbog svoje očiglednosti ni ne primjedujemo niti znamo da one postoje. No, da ne dužim. Evo ove super tajne Tantričke Tehnike. Stvar je u Dahu i senzaciji koju on proizvodi. Tehnika: Sjednite u neku od Asana, ako je to nemogude, onda sjednite u stolicu tako da je kičma ravna. Prvih par minuta obratite pažnju na opuštanje tijela, zatim usmjerite pažnju na predio vrata i dijela gdje protiče Dah. Opustite i taj dio. Pazite da Dah nije forsiran i da ne stružete Dahom grlo kao kod Ujjaji Pranayame, jer to nije cilj. Nakon toga, osjetite SENZACIJU koju proizvodi Dah koji prolazi kroz grlo. Obično, dok utišete osjedadete hladniji dodir Daha u grlu, ali dok izdišete osjedadete topliji Dah koji prolazi i pravi senzaciju. Nekada je potrebno nekoliko dana da se taj dio grla osvijesti, tj. da se osjeti određena senzacija koju proizvodi Dah koji prolazi. Držite pažnju na tom dijelu grla, recimo 15 minuta i nakon toga povucite pažnju na cijelo tijelo i završite sa vježbom. Ono što se zna desiti u početku jeste da se ne osjeda nikakva senzacija i da um zamišlja kako Dah prolazi tim područjem. To nije neki problem ako je to u početku i ako pokušavate da odradite tehniku. Kasnije to mora biti SENZACIJA, ne zamišljanje. Također, u početku vam se može desiti da se grlo više suši i da svaki čas gutate, kako bi osvježili grlo, ali to obično traje dva ili tri dana dok se ne stabilizuje.

474

Nakon toga prestaje ta potreba za vlaženjem grla jer sama tehnika proizvodi dodatno unutrašnje vlaženje. Uskoro dete primjetiti kako se čula isključuju, kako se povlače i zvukovi i senzacije koje nemaju veze sa vježbom polako de nestajati, tj. oslabiti. Što dete dodatno primjetiti kada se "vratite" iz tehnike, ili kada vas Um izbaci u toku vježbe. To je prva korist vježbe. Druga je što dete osjedati kako se Um opušta, kako iz njega nestaju suvišne misli i kako imate generalno opušteno stanje. Trede, djelovade na Vishuda Chakru koja inače služi pročišdenju Uma, kao i čišdenju zaostalih impresija i asocijacija koje imate. Četvrto, posredno djeluje na Emocije, tj. dovodi ih u određenu ravnotežu. No, da bi se to desilo, u početku de vam se neke emocije pojačati. To nije pravo pojačavanje Emocija, ved veda senzitivnost na njih. To su Emocije koje inače imate, ali ih ne primjedujete. Peto, djelovade na promjenu raspoloženja, tako da de pojačati raspoloženja koja ne osjedate, na koja ste previše neosjetljivi. Nakon nekog vremena dovešde raspoloženja u određeni balans. Šesto, kako se Vishuda dovodi u određeni pozitivan rad, da to tako kaže, na isti način ona de djelovati na štitnu žljezdu što dovodi do regulacije rada štitne žljezde. Na kraju, ona de djelovati i na timus i druge žljezde sa unutrašnjim lučenjem ispod nje i njih dovesti u neku određenu ravnotežu u skladu sa samom štitnom žljezdom. Samim tim to djeluje i na Chakre koje su zadužene za te žljezde. Ima još nekih pozitivnih pojava koje i nisu toliko bitne i opet zavise od pojedinca do pojedinca. Tako da se ne začudite kada se to desi. Elem, nema potrebe da ovu vježbu radite više od jedan put dnevno, sem u slučajevima kada je došlo do jakog poremečaja u radu štitne žljezde ili kada se želi odraditi jedan specifičan dio sa određenim modima koji dolaze iz ove čakre kao i pojačvanje određenog djelovanja koji sada nedu opisivati jer nije preporučljivo da se zna ako čovjek nije Iniciran u Tantričko Učenje. Ova vježba ima još jedan dodatak koji se može raditi i koji radi na dodatnoj Energiji u tijelu, ali njenoj raspodjeli. On je povezan i sa određenim djelovanjem na Kodove unutar Energetskog tijela koji također nije bitan da ga opisujem, jer ko bude radio osjetide pojave koje se dešavaju i koje djeluju na određene segmente i sam de skužiti kako ova vježba može da utiče na Kodove i manipulisanje sa Energetskim Kodom.

475

Dodatak vježbi: No, ukratko, taj dodatak je da osjetite tijelo koje se osjeda nekoliko milimetada ispod kože. Probajte osjetiti Unutrašnje Tijelo i njegovo Energetsku struktoru. No, to tek probajte nakon nekoliko dana rada sa ovom tehnikom, jer de vam se pojačati osjedanje senzacija i samim tim bide vam lakše da osjetite Unutrašnje Energetsko tijelo. Tada, usmjerite Pažnju na to Energetsko tijelo i nakon Disanja, par minuta, održavajte pojačanu Pažnju Energetskog Tijela ispod kože. To de ojačati njegovu strukturu i osjetide se oko vas u kontaktu sa drugim ljudima. No, to nije cilj ove vježbe. Cilj je da na dijelove koje ne možete osjetiti dovedete dodatnu Energetsku strukturu koja de popuniti te dijelove koji manjkaju sa Energijom. Što dete osjedati kao trnce, toplotu, ili neke slične senzacije u tom dijelu tijela. Nus produkt ove vježbe je pojačavanje toplote unutar tijela dok se ona radi ili nekoliko minuta, rijetko sati, poslje vježbe. Kao i pojačavanje prokrivljenosti u ekstremitetima koji se isto očituje kao pojačana toplota. Kasnije, kada ovu vježbu usavršite, zajedno sa njenim dodatkom, imadete mogudnost da u stresnijim dijelovima dana, prosto samo povučete pažnju nekoliko trenutaka na senzaciju Daha ili osjedanje Energetskog tijela što de poboljšati vašu odbranu a tijelo dovesti u relaksirano stanje koje je u tom trenutku mogude, ali i pojačati energetsku strukturu ili obnoviti energiju koja je potrebna za izvršavanje određenog zadatka. Ovo je to za sada. To je još jedna super-tajna Tantrička tehnika koja je toliko očigledna da je hiljadama godina tajna za spoljišnji krug ljudi.

476

Putešestvije Tantričkog Učenika

477

Tantra - Praktični Sistem Razumijevanja Tantra je Praktičan Sistem Razumijevanja i ovladavanja Silama Univerzuma te putovanja kroz suptilne realnosti Postojanja do srži Svjesti, same po sebi. Mnogi u zapadnim oblicima Tantre misle da mogu da čine što hode ukoliko imaju "ispravan Stav" o tome i da uprkos tome mogu da napreduju ka Unutrašnjem Buđenju. No, ukoliko proučavamo Tantru shvatidemo da je Tantrički Sistem mnogo viši od toga "bilo šta - ukoliko imamo ispravan Stav". Tantrička Tradicija je napravljena od različitih prilaza Razumijevanju i ovladavanju finih Sila i Energija i traži mnogo viši stadij svijesti od uobičajenog. Samo Iskren Učenik u Ispravnom Tantričkom Učenju može Razumijeti i naučiti kako da probudi i usmjeri potencijalnu božansku Mod unutar sebe.

Tantrički Sistem je tradicionalno podijeljen na tri grupe pomodu kojih se ovladava i shvada samo Tantričko Učenje. Učenici u ovim grupama dijele određeno Razumijevanje bazičnog polariteta predstavljenog Shivom i Shaktii, ili muškim i ženskim principom. Kada je Cilj i Praksa ispravno dostegnuta oni postaju jasni u toj mjeri da uništavaju bilo kakvo pogrešno razumijevanje koje dolazi iz konfuznih tekstova ili učenja ili iz samih Tantričkih tekstova koji su namjerno pisani komplikovanim ili "tajnim" jezikom. Čak, mnogo važnije od buđenja Kundalinii Shaktii je naučiti kako je usmjeriti u određene Centre Svijesti. Iskustva Učenika mogu biti različita u zavisnosti od toga, gdje je u kojem Centru Shaktii smještena, i kamo je usmjerena. Tri grupe Tantričkog Učenja su podjeljena na Kaula, Mishra i Samaya Učenja. Učenici u Kaula Tradiciji meditiraju na Shaktii smještenu u baznom dijelu kičme, u Mooladhara Chakri. Učenici Mishra Tradicije bude ovaj potencijal i vode je do Anahata Chakre (srčanog centra). I najviši oblik Učenja i samim tim Učenika, uče napredniju praksu usmjeravanja Kundalinii Shaktii u Sahasrara Chakru na vrhu glave, što rezultira finalnim sjedinjenjem sa najvišim stanjem Unutrašnje Realizacije. Relizacija prve dvije škole je daleko od savršenstva.

478

Kaula Škole koriste spoljašnje rituale, a ponekad koriste i seksualnu praksu kako bi probudili Kundalinii Shaktii. Njihova praksa ne definiše se kao Spiritualna ved je fokusirana na senzualna zadovoljstva. Također mogu da praktikuju Crnomagijske vještine Tantre kako bi zadovoljili svoju sebičnu žudnju. Učenici u ovoj grupi ne razumiju višu svrhu na koju potencijalna Energija može biti usmjerena ved teže postizanju psihičkim modi i modi prirode u najvedem broju slučaja. Ova Kaula grupa se smatra najbeznačajnijom u odnosu na druge grupe unutar Tantričkih Učenja. Mnogi zapadnjaci izjednačuju Tantričko Učenje sa ovom grupom, ostajudi nesvjesni da Tantričko Učenje ima mnogo različitih škola i ima za Cilj mnogo vedu Unutrašnju Evoluciju od one koju oni pretpostavljaju. Riječ Mishra znači "izmiksovano, miksano, izmješano" i označava grupu Učenika koji sljede put u kojem postoji iskombinirano nekoliko aspekata nižeg Tantričkog i višeg Tantričkog Učenja. Njihova postognuda su mnogo viša od Kaula Tantričkog Učenja. Učenici u ovoj grupi sljede praktične yoga ciljeve ispunjavajudi svoju dužnost u svijetu transformirajudi svije niže strasti u višu Spiritualnu Evoluciju. Dok Kaula Učenja koriste spoljašnju praksu ili rituale buđenja Kundalinii Shaktii, Mishra Učenja koriste Unutrašnju Praksu i obožavanje (rituale). Učenik ponavlja određenu Mantru ili se koncentriše na određenu Yantru. Nakon što postigne određeni stepen u praksi od njega se traži da vizualizira određene rituale i ponude, mantre i yantre unutar sebe. Kroz ovu praksu određene bazne emocije postaju transformisane u osjedaj devocije ili obožavanja, ljubavi i suosjedanja. Također je mogude da Učenik zadobije određene Modi nad svijetom i ovlada suptilnijim oblicima Modima prirode. No, ovo se ne koristi kako bi se zadobili neki sebični ciljevi ili benificije. Samaya Učenja i Tekstovi su najvažniji. Riječ Samaya znači "on je u meni" i usmjeravana apsolutnu sjedinjenost Shive i Shaktii, sjedinjenje polarnosti kako bi se omogučila manifestacija ovog svijeta. Na ovom putu Shaktii, univerzalna Energija koja je omogučila ispoljenje Univerzuma, se obožava u njenom najčistijem obliku. Shaktii u svojoj formi kao Kundalinii se budi putem određene discipline i korištenja Mantri sa unutrašnjom vizualizacijom sa određenim brojem ponavljanja i određenim brojem sati tokom dana. Shiva, princip božanske Svijesti, obitava u Sahasrara Chakri na vrhu glave. Samo kada se Shaktii koja obitava u Mooladhari dovede do Saharare dešava se sjedinjenje Shive i Shaktii, sjedinjenje polarnosti, i oni bivaju ujedinjeni. Kroz ovu Uniju najviši stepen Probuđenje je postognut. Oni koji sljede ovu Stazu oslobađaju sebe od svih limita i ujedinjuju se sa Univerzalnim Sebe ili Istinskom Prirodom. Ovo Unutrašnje Sjedinjenje je 479

Istinska Tantra i sve ostale Prakse su samo priprema kroz imitaciju ove božanske Unije Unutar nas.

480

Gubitak nije gubitak, već Dobitak Najteži dio Puta jeste DOBROVOLJNO dopustiti sebi da promjeniš. Prvo tu su ograničenja koja si prihvatio a onda si, naizgled, dobrovoljno igraš iako se stalno žali. Drugo, shvataš da ta ograničenja NIKADA nisu bila to što jesi, ved samo predutni dogovor koji si uspostavio sa nekim koga i ne poznaješ. Trede, ugovor koji si sklopio isto nije tvoj. Prosto je on sklopljen po nekom zakonu inerciju koji se dešava svakom Bidu koje dođe ovamo. Ne govorim o nečemu što je možda sklopljeno u moje ime, ili što je sklopilo moje Bide, govorim o onom što ja znam da sam sklopio ili ne. Ti ugovori, i sve što može imati bilo kakvu sličnu ikonotaciju, kakve oni veze imaju samnom? Znam da imaju, jer po njima ja živim nešto što smjelo nazivam "mojim životom". A ne smijem ni da pomene sve one ugovore koji nisu moji a koje sam prihvatio jer, pobogu, to je normalno. Da li je to normalno? Svijet čini to što mora da čini, ukalupljuje te. To je normalno. Ili barem tako izgleda, al znam i zašto to tako mora biti. I sasvim je normalno da on to čini, jer ljudska svijest, razumijevanje, odgovornost je različita kod svakog. Sasvim je normalno da imamo "čizmu" iznad glave. Samo ludak to ne može shvatiti. No, zašto ja unutar sebe, prihvatam te uvijete koji su mi postavljeni, zašto da patim zbog tih uvijeta, zašto moram da se ukalupim kako bi sebe prilagodio potrebi koju imam i koju zovem "da me drugi prihvate"? Da li smo svijesni da vedina naših akcija, življenja je upravo zbog te potrebe da živimo tuđi život jer, 1) nismo sposobni da živimo sebe, 2) jer sebe ne poznajemo, 3)jer se bojimo da nas ne odbace i izvrgnu ruglu i niz može da se nastavi i da nađemo mnoštvo skrivenih, naizgled skrivenih, dijelova koji upravo rade na tome što ne poznajemo sebe. Kada se dodirne Ukus Slobode, prvi impuls je idi nazad. Pobjedi, glavom bez obzira. Jer još uvijek ne smijemo, još uvijek u nama postoji policajac i sudac koji govori dok ja otvaram usta, bila ona fizička ili unutrašnja. Jedan mali glasid u glavi koji se dere da to ne smije i ne može biti takvo kakvo jeste. I šta radim? Prihvatam ideju tog glasida jer smatram da je on stvaran, da zna što da radi. Al sljepac ne zna kojim putem da ide ako nema štap ispred sebe ili ne poznaje put kojim se krede. Isto tako taj mali "glasid", to malo "ja", urliče nasljepo bez štapa i poznavanja puta. No, najteže od svega, tak je najizgled, je odredi se sebe, svog "ja" koji smatram sobom. Što je to ja? Skup određenih osobina koje prihvatam sobom?

481

Skup malih "glasida" od kojih svaki priča svoju priču? Skup ideja koje sam prihvatio sobom? Zanimljivo postaje mnogo kasnije, kada shvatim da ovo što sam sada, osoba koja Radi na Sebi, koja je Tantrik, moja je Spiritualac, Učenik, ili šta ved jeste upravo isto ono što je i bilo prije toga, samo pod drugim nazivom. Neka tzv. druga mala "ja" učestvuju u pozorišnoj predstavi, u monodrami ili drami. Nebitno je kako to igrariju nazvali. Mislimo da smo nešto što sam nam rekli da smo. Hrišdanin, muhamedovac, budista, kurac i palac. Isti klinac. Onda nekim čudom shvatimo da to nismo i da možemo izabrati shodno unutrašnjem stanju ono što želimo biti. I postajemo, jogiji, meditanti, budisti, tantrici, spiritualci. Predstava ide dalje, gledalište postoji, samo malo izmjenjeno, aplauz se dešava, glumac uživa u svom samoubistvu. Ako kojim slučajem posumnjamo u priču koju sada živimo, ili da to kažem u prvom licu jednine (jest mi ide ova gramatika), ako posumnjam u priču koju sada živim javi se novi policajac i sudac u novom ruhu i da mi pojašnjenje da je to pogrešno, da moram da igram ulogu koju imam, jer takva je Karma, Samsara, Zakon ovog ili onog, smisao Brahmana i slično. I ja gutam tu priču i pričam je ili igram dalje. Jasno je ako samo malo uključim inteligenciju da jedno je igra a jedno je moje ubjeđenje. Igra je da se igra, ali nevezanost je da se živi. Evo upravo na Faceu kažu da je Miroslav Ilid u klubu Kruna. PIH. A da su rekli da je neki Guru tamo i da ima Kiirtan veče, da li bi moj odgovr bio "PIH"? Naravno da ne bi. Upravo to potvrđuje ideju koju živim. Ja ne smijem biti Slobodan jer u toj Slobodi gubim sebe. Ali kada shvatim da to "sebe" nisam ja i da s njim nemam nikakve veze, da li je Sloboda onda gubitak? Da ne bude zabune, da ne mislite da pričam kao određeni Spiritualci. Ja znam što znači Sloboda. Što iskustvom što određenim znanjem koji mi pruža odgovore na takva i slična pitanja. No, ono što je problem jeste šta kada to Unutrašnje, ti UVIDI ponište sva znanja? Šta kada vidiš da Škola, Učenje i sve ostalo je samo djelič Puta kojim Putuješ ali da je vrijeme da se ostaviš toga i nastaviš sam sobom ka sebi? Naravno, igram se. I takvim se treba i ovo shvatiti što pišem ovdje. Nemojte samo da shvatite ovo previše ozbiljno. Ovo je moja priča unutar priče koja se priča od davnih vremena. Nije vaša. Najbolje je ako možete da gledate svoja posla. A ako ne možete ved imate potrebu da čitate "tuđa posla" onda imajte barem malo odstojanje. Ugodnije je i sigurnije po vaš mentalni sklop. Ja pišem da vi ovo čitate, a opet i pišem da bi sebe ispraznio i dodatno razgolio. Koliko mi je stalo do vas toliko i nije. Tako je najbolje da i vi ovo gledate. No, recimo da nekim čudom dobijem ideju da se Oslobodim svih okova, a najviše okova "ja", ideja koje to "ja" ima, ako dobijem način kako da ga 482

se oslobodim, način izvan načina koji poznajem i na koji sam navikao, jer "ja" je htjelo ovo Oslobođenje, žudjelo za njim, žudjelo je za slikom koju je imalo o Oslobođenju. Šta ako znam čega se treba osloboditi i znam šta de biti sa "njim" ili "tim" čega se treba osloboditi? Upravo, znati kako i čega nije Osloboditi se. Nesmijem da brkam to jedno s drugim. Nekoliko puta je to bilo ispred mene i povukao sam se. Učenje u jednom momentu kaže da duša mora da umre i iako se sada izlažem opasnosti da me maloumni napadnu s ovim što sam rekao iz vlastita nerazumijevanja što to znači, ne mogu a da ne kažem. Duša je zbir naših Uslovljenja, Ideja, utisaka i impresija koje smo skupili, koje imamo i slično. To mora da umre. I upravo kao i ono pitanje jutros (tekst ispod ovog) teško je pustiti nešto što poznaješ kao sebe, iako ti sve u tebi govori da to nema veze sa tobom. Neki kažu da je to strah od nepoznatog. Ali bih prije rekao da je to strah od gubitka poznatog. Iako je u stvari samo stvar na koji način percepiramo nešto. Neko kaže da je čaša polu prazna, a neki da je napola puna. Samo u tom je različit način. To famozno "sebe" je prepreka. Čak i tzv. Istinsko Ja je prepreka. Ono me drži u polici, na zidu kao sliku. I to je ono što moram sada da radim. Odredi se sebe iznutra a igrati svoju ulogu dalje kao i prije. Cijeli Rad nas priprema za ovo što dolazi. I neke stvari koje tada nisam razumio sada su mi jasnije. A vjeruejem da ih ima koje nisam ni dotakao. Put se javlja samo onda kada odustanem od sebe. Kada sebe gledam kao Objekt koji nije različit od Spoljašnjeg Objekta. Simpatično je kako "sebe" urliče kao zvijer na to što se dešava, a onda to sve zamjeni određeni unutrašnji smiješak nečega, određena radost i mir. "Sebe" je bio uzor svog problama i još uvijek je. Nije dio Ličnosti, nije Mehanizam, nije ovo ili ono, ved grupa koja sebe zove "sobom". Tada se javlja određeno novo iskustvo svega oko mene, a i mene samog. Kada nisam "malo sebe" tada vidim i ono što sam odbacio od sebe, proglasio "ne-sobom" u čistom svijetlu. No, ništa se s tim ne dobija ako to ne živim. I upravo to je ono što se traži, bez obzira kamo to vodi i što donosi na Put kojim idemo. Kao što rekoh, ne uzimajte sve zaozbiljno, naročito ako ovakvog nečeg u vama nema. Oni koji to imaju shvatide. Oni koji ne, nede i ne mogu. Stoga, ne uzimajte ovo trabunjenje kao vašu istinu ili proglas Puta. Da ne bi počeli živjeti nečiju drugu Stvarnost umjesto vašu. PS. Homogenost se ne gubi. Ona se sve više dešava. Iako gubite "sebe" ne gubite ono što jeste, stoga i Homognenost Svijesti se nastavlja i širi što više "sebe" izgubite. 483

Pogrešan rad Centara - Napetost i Užurbanost Dočekalo me je dosta posla čim sam stigao na posao. Sem toga, sa svih strana su se sjatili da mi čestitaju rođendan. I naravno, pošto ne znaju da ja stavljam pogrešne datume rođenja na razne profile koje imamo, pogriješili su. Al barem sam se dobro ismijao i zezao. No, na trenutak sam i sam pomislio da mi je rođendan, a da to nisam ni znao. No, to je samo bila jedna strana. I kao svakog jutra sa svih strana me saliječu da pozavršavam poslove koje oni nisu mogli, nisu stigli, nisu znali i slično. Tamo da nekada, kada ih prosto ne odjebem, nabaca se tu nekog posla za odraditi tako da se kafa na stolu ohladi a cigara ostane nezapaljena. Sem toga, primjetim kako u meni se rodi jedna određena vrsta napetosti koja je povezana sa poslom, a koju inače skoro i da nemam, da ne kažem nemam je nikako jer uvijek je to povezano sa nečim što možda i nisam primjetio, u drugim sferama života. Barem ne takvu kakva je vezana za posao. Dobro, primjetim to. Registrujem. Primjetim da mi Emotivni Centar stvara užurbanost i da na taj način utiče na Intelektualni i Motorički i oni počinju da rade brže nego što treba da rade, znači pogrešeno rade zahvaljujudi Emotivnom Centru koji šalje pogrešne informacije. Što znači da, u tom trenutku, da moram oda obratim dodatnu pažnju na dva Centra i da ih svjesno usporim. Što i odradim, ali ostaje taj dio u Emotivnom Centru koji sada, pošto ne može da utiče na ostala dva Centra, i stvara druge senzacije. Te senzacije bih mogao pisati kao određeni, blagi grč u stomaku. No, to je odlično jer mi daje mogučnost da uvidim koji dio u meni ne radi kako treba i koji pokušava da odvuče Energiju na soj pogrešan rad. No, da bih to uspio moram da obratim pažnju što je to u meni što djeluje na Emotivni Centar, koji to dio djeluje na njega da on mora tako da reaguje? Ono što se primjeti jeste da je to određena Identifikacija. No, i to je sasvim normalno. Tada prosto pratim tu Identifikaciju da vidim kamo ona ide. Ako pojačam svijesnost Identifikacije uskoro ona nestaje, ali problem nije riješen. On je samo nestao jer se pojavilo Svijetlo Svjesnosti i sam pogrešan rad Centra, ako nije prejak, prestaje i dok traje taj pojačani napor Svjesnosti Centar de da radi ispravno i da šalje ispravne podatke ostalim dijelovima drugih Centara. Što stvara određenu ujednačenost, balansiranost Centara i oni imaju mogudnost da dovedu mnogo višu Energiju u sebe i samim tim poboljšaju svoj rad.

484

No, kako bih primjetio što to djeluje u pozadini ne smijem upotrijebiti pojačani napor Svjesnosti, ved moram da zeznem sistem Uma i Tijela i da dopustim da traje određena napetost u Emotivnom Centru kako bih mogao da je primjetim, kako bih mogao da je pratim. I ono što mi se s tim posmatranjem javlja jeste uviđanje da on svoj rad zasniva, u ovom slučaju, na sjedanju koji crpi iz memorije. To sjedanje je povezano sa svim problemima koje sam imao sa tim ljudima kada je u pitanju posao. Od svađe, preko pogrešnog odraživanja posla, optuživanja i slično. Pošto mnoge poslove sa njima ne mogu se odraditi ako ne postoji užurbanost i napetost koju stvaraju jer se boje samog posla i svoje nesposobnosti da ga odrade, oni prosto na svaki posao koji se treba odraditi i koji je možda hitniji ubacuju tu napetost i užurbanost što dodatno otežava sam posao i njegovu izvedbu. Samim tim pokupio sam od njih taj dio koji sve ubrzava, ali da se ne pomisli pogrešno, nije da to nisam imao jer taj dio mora biti kod mene kako bi inače mogao da djeluje, jer da ga nemam onda ne bih mogao da pokupim od drugih ono što oni ispoljavaju ili projektuju na mene. Što znači, da nije problem to kod njih, ved je problem ono kod mene, neosvješteni dio koji mogu da pratim u prošlost i ako želim da ga odradim kako treba, u nekim trenutcima, moram ga pratiti do njegovog izvora. Ukratko, da vas ne mučim sa tim, jer to sam posmatrao ko zna koliko puta u ovih 15 godina Rada. Taj dio je povezan sa mojim ranim djetinjstvom i mojim odnosima sa roditeljima. On je povezan sa strahom koji sam imao od njih kada nešto nisam radio brzinom koju su oni mislili da trebam da imam, ili u drugom slučaju, on je povezan sa određenom imitacijom napora, s ciljem skretanja pažnje, tj. takav način rada mi je osiguravao da oni misle da se ja trudim i tako bih izbjegao frku, ili batine, ili kazne ili šta sve ne. I da ne shvatite i ovo krivo, oni nisu krivi za to, to je jako bitan dio u Radu koji morate shvatiti. Oni nisu znali bolji način od toga koji koriste. Ako ovo ne shvatite i ne znate, nedete ništa napraviti jer dete projektovati krivicu na njih. Elem, osviještavanjem uzroka ubrzanja koji stvara Emotivni Centar daje mi mogudnost da vidim da je u pozadini određeni Strah koji je pretvara da je nešto drugo od onoga što mi prikazuje, a to može biti bilo šta. Od opravdanja da moram da radim, da posao mora da se završi, da je frka, da oni ne znaju da rade i da je sve na meni, itd.. itd.. itd.. Znači sva ta opravdanja, koja god ona bila i imala čak i stvarnu osnovu, su obična glupost i ništa više. I ne treba obradati pažnju na njih. Ved ih momentalno isključiti. Naravno, ako su vam jasna i imali ste prilike da se suočite sa njima.

485

Sada, na red dolazi određeno djelovanje na Emotivni Centar. Ako ste Svjesni i ako možete uključiti dva Centra u Svjesnost onda to nije problem. Ako ne možete tada morate iskoristiti Centre na koje možete djelovati tj. Intelektualni i Motorički Centar kako bi oni djelovali na Emotivni Centar. Ako ste Svjesni i možete održati Svjesnost, tada održavate Svjesnost u dva pravca. Znači Posmatranje Emotivnog Centra, tj. emocije i onog što vam ona šalje kao informaciju i sebe kao izvora te svjesnosti (ovo može biti izuzetno teško). Ako ne možete Posmatrati Sebe, tj. odakle izvire Svjesnost onda posmatrajte "sebe" tj. ono što se pod tim podrazumijeva, misli, emocije, pokrete, reakcije i slično. To je mnogo sporiji način djelovanja na Centar, ali i on vremenom daje rezultate. Znači, Posmatrate užurbanost, nervozu Emotivnog Centra, osjedaj panike ili šta ved, ali u isto vrijeme Posmatrate i pozadinu "sebe" (misli, drugih emocija, pokreta, reakcija, asocijacija, itd.) koje se mogu javiti kao dodatna reakcija na to što posmatrate. I to je jedan način. Drugi način jeste da jasno sagledate Intelektualni Centar, tj. da Uvidite Stav koji imate i koji je pogrešan i koji dodatno pomaže Emotivnom Centru da pogrešno radi. Sagledavanjem tog Stava imate mogudnost da ga promjenite. Shvatite da je to pogrešno i da od toga nemate nikakvu korist. Prisjetite se svih trenutaka kojih se možete sjetiti a koji su bili slični i Uvidite da vas to nije nigdje dovelo. Tada promjenite Stav koji imate u odnosu na tu vrstu užurbanosti, nervoze i slično. Dok to radite, usporite pokrete. Djelujte na Motorički Centar takod a se uspori. Ne dozvolite mu da on ubrzano radi. To de vas naglo gurnuti kao Posmatranju Sebe ili Svjesnosti Sebe što de dodatno djelovati na intezivnije Posmatranje Intelektualnog Centra ali i na Emotivni jer de se, naizgled, pojačati njegovo djelovanje. No, to nije pojačavanje. To je dovođenje Pažnje u sistem Uma i Tijela i samim tim osviještavanje onog što se zbiva u njima. Samim tim imamo dojam da se pojačalo, ali to je pogrešno. Nije se pojačalo, samo ste postali svjesni toga. Znači, sada kada smo vidjeli kako to djeluje na određenom primjeru, sada možemo odlučiti da demo to posmatrati tokom dana i da demo se truditi da djelujemo u ovom pravcu kako bi osvijestili sebe, svoje centre, reakcije, asocijacija i slično, i sprečili da oni rade kako su naviknuti ili kako su natjerani da rade u svakodnevnom životu. To je u početku malo teže, ali morate uložiti napor. Morate si dati zadatak u smislu kao da o tome ovisi vaš život. A i ovisi, vjerujte mi.

486

Igra Uma i Vasana Posmatram kako je lako da se čovjek upetlja u Ideje koje ima, kako je lako da Nestvarno (iluziju, sliku o nečemu, ideju, asocijaciju) zamjeni za Stvarnost. Kako Stanje Svijesti lako stvara stvari u koje povjerujemo i koje prihvatamo za Stvarnost. S druge strane kada ugledaš da si uvezan, da si se Identifikovao sa Idejama, Slikama i slično, osjetiš tu Nestvarnost, odvojiš se od nje. Jasno je percepiraš da to nije Svijest, tj. nisi ti sam, nije tvoje, nije uvezano jer uvezanost daje nesvjesnost, ali čim pažnja malo popusti, čim pustiš određenu stvar na koji su slab ili koja ti ne liči u tom trenutku kao nešto što može da te uvuče (igra uma), uskoro se nađeš ponovo Identifikovan sa ko zna čim. Idejom, Slikom, Asocijacijom koja se pretvorila u sljed unutrašnjih slika, zamisli, fantazija koje ojačavaš svojim prihvadanjem i uživanjem u tome. A opet, određeni osjedaj koji možeš da zadržiš dok si u tom polusvjesnom Stanju, koji je približan određenoj Svjesnosti, kao pomješani produk Svjesnosti i Nesvjesnosti osjetiš ga kao Omamljenost koja ima nekoliko uzroka koji su uvezani a svi su opet povezani sa Idejom s kojom smo Identifikovani. Posmatram sada to što nazivam "sobom" i gledam što sve u meni se uvezuje sa čim i na koji način, kako tzv. "stvarnost" svijeta i života djeluje na taj način da se osjeda Omamljenost u kombinaciji sa Posmatranjem. I ujedno slušam neke dvije djevojke kako se dive nekoj slici koju sam im oštampao i njihove izljive emocija. Na što naravno, u pozadini regujem ali ujedno i posmatram unutrašnju osudu koja se pojavila. I primjedujem kako se nesvjesno veže za unutrašnju reakciju koja se pojavila, zaneariva u odnosu na rekacije koje možemo da imamo, ali opet reakcija. I prekinem je prostim viđenjem da je to reakcija i ništa više, da je to samo proces koji traje i sa kojim smo identifikovani jer u sebi imam određene Asocijacije koje se pojavljuju u skladu sa Umom, tj. u skladu sa određenim Vasanama (Utiscima) koje su ved odavno definisane samim mojim postojanjem. I upravo ti određeni Utisci koje sam skupio definišu na specifičan način stvarnost koju doživljavam i koju sam prihvatio kao svoju stvarnost. Kada se oslobodim toga, sagledavam da je događaj koji se desi, situacija koja se odvija samo događaj i situacija bez bilo kakve pozadinske namjere ili Utiska koji dodatno definiše određenu situaciju i boji je bojom samog Utiska ili Vasane, a opet to je dodatno obojano određenom Silom koja vlada Umom koji imam i koji me vodi tako gdje ne želim. Taj kvalitet može biti u tri kategorije. Tantra ih definiše kao Tamaističan, Rađaističan i Satvičan Um, ali

487

ako se ne razumiju izvan definicija koje oko nas vladaju, koje su definisane na određen pogrešan način, onda nedemo ni razumjeti što to znači. Da bi ih shvatili moramo shvatiti što te Karakterisike znače na ispravan način shodno određenim Silama. Svaka Reakcija koju imam mogu mogu da je svrstan, površinski u određenu Kategoriju, tipa u Tamas. Obične Rekcije kao gore opisana je prosto Tamaistična Reakcija jer je određeni Otpor koji se bazira na predubjeđenju i Ideji da su takvi ljudi "takvi i takvi", da su dosadni, neinteresantni, glupi ili tome slično. I da sam ja shodno tome što su oni takvi, ispravan, zanimljiv, pun ideja, pametan, superioran. Tada pod tim djelovanjem pozadinskog uvjerenja Um ulazi u Tamaističnu Reakciju koja "ismijava" određeni soj ljudi, ili određenu osobu i njene znakove uzbuđenja jer joj je slika ispala "prekrasno". Moj Otpor prema tom načinu koji sam negdje definisao kao "smiješno i glupo" pojavulje se u vidu te osobe i ja na nju projektujem određenu sliku koja se osnađuje mojom nesvjesnom Reakcijom. Ali tu imam mogudnost da nešto napravim sa tim ako sam to Vidio i smogao snage da se suočim sa tim, pa makar i na nekoliko sekundi ili minuta. Taj Uvid što radim i kako Reagujem daje mi mogudnost da se odvojim od viđenog i da višeno i onog koji to vidi (Reaguje u ovom slučaju) smatram jedno te isto, da su od istog materijala i samim tim odvojeno od mene. To sagledavanje mi omoguduje da neutrališem djelovanje otrova Reakcije jer mi pokazjue i Silu Akcije i Silu Otpora na djelovanju i samim tim, sagledavanjem obje te Sile kao jedno te isto, dobijam mogudnost da se od njih odvojim i vidim da je to samo djelovanje Uslovljenog Uma, a ja sam (uslovno govoredi) ono u čemu se to dvoje odvija i što omoguduje Djelovanje tih Dviju Sila. Tj. drugim riječima taj Uvid me gura u Ravnotežu Dviju Sila, Tamasa i Rađasa, što automatski djeluje kao Satva iz koje percepiram ono što se dešava u meni, prostoru koji Ja činim i nesvjesno se s njim identifikujem. To što sam nazvao "sobom" i s čim sam svaki dan identifikovan, sem u trenutcima intezivnog Posmatranja ili Svjesnosti, ili ako dođe do Svjesnosti Svjedoka ili Sebe, tj. Budnosti, nije ono što sam ja i nije Ja. Ako tako priđem svijetu, situaciji, događaju, određenom međudjelovanju imam mogudnost da vidim stvar kakva ona jeste, bez mog bojanja osređene situacije sa Utiscima ili Asocijacijama koje nastaju iz mnogo dubljeg izvora koji nazivam Mayom ili Iluzijom koja i koja je ispunjena mojim "pritajenim sklonostima" - Vasanama. Te "pritajene sklonosti" koje uzimam kao sebe, tj. koje ja jesam kada sam u Neznanju, određuju kvalitet koji imam u odnosu na Svijet (Samsaru) oko sebe. A opet, ako ne razumijemo tačno što to znači, nedemo razumijeti da Svijet tvori Svijest, a ako je Svijest "zaprljana" određenim sklonostima ili Vasanama doživjedemo Svijet upravo onakvim kakva je naša Svijest. A to je povezano sa

488

onim što u Radu nazivamo Zrelost Bida. I definišemo je tako da kažemo da je neko Bide Identifikovano, Uspavano, Hipnostisano, ili šta ved. Znati da Jesi i da ono što Jesi nije ono što doživljava Svijet i neko unutrašnje "ja" ved da je temelj na kojem se stvara i Svijet (unutrašnji svijet Uma) i "ja" (identifikacija sa određenim malim "ja") jeste početak Oslobođenja iz Zatvora Uma. Na isti način mogu da radim sa bilo čim oko ili unutar sebe. Mogu da sagledam trenutno bol kao proces ali i da sagledam onog koji doživljava tu bol isto tako kao proces koji se kroz tu bol Identifikuje, definiše samog sebe, i samim tim sagledavanjem mogu da se odvojim od "ja" koje uživa u toj boli i koji bol koristi kako bi sebe definisao ali i od bola shvatajudi i direktno doživljavajudi da Prostor u kojem se to dvoje dešava nije nikada Identifikovan sa tim dvoma (bez obzira na igru koju igra posmatrač i posmatrano) i da sagledam sebe Oslobođenim od dvojne igre, što je početak Istinskog Ljudskog Oslobođenja. Problem koji tu nastaje i koji je akutan jeste zaboravnost. Zaboravljam ono što sebi dam kao zadatak, tj. zaboravljam da se prisjetim onog što znam, što mi govori da moje znanje još uvijek nije moje znanje, tj. ja nisam to znanje i to mi govori da je to samo određeno Iskustvo koje imam i koje mi pomaže da sagledam određene Identifikacije i igre Uma i Posmatrača ili igre Posmatrača i objekta posmatranja, ali ne i samo Znanje. Jer samo Znanje nije odvojeno od Znalca, tj. ne mogu nešto znati, ved samo BITI TO ZNANJE što je drugi par opanaka od ovog upravo opisanog. A stedi to Znanje znači Konkretizovati svaki Uvid i Iskustvo i potpuno ga Integrisati u Sebe. Kada nešto Sobom Znam to Znam u svakom momentu i ne mogu da zaboravim. Zaboravnost i Demon zaboravnosti ne vladaju samnom, ali kada nešto znam, imam Iskustvo, imam Uvid a nije Konkretizovano i Integrisano u Sebi, tada Demon Zaboravnosti može da igra svoju igru i da zaboravim da se prisjetim Odvajanja od Viđenog. Svim tim, uhvatim se kako se smijem svoj toj igri i njenoj Jednostavnosti kada ovo shvatim u jednom jedinom trenutku koji liči na bljesak munje u kojem se Um rasani od igre u kojoj učestvuje, a opet ta zahvalnost ne može idi Umu jer on za to nije sposoban ved Bidu koje postoji kao određena Kristalizacija, Homogena masa Svijesti u pozadini koja omoguduje taj trenutni Uvid. Greška koju sam primjetio i kod sebe i drugih i koja nastaje gore pomenutim primjerom jeste kada iz Rekacije koja je sagledana kao Reakcija i mogudnosti koje su uzete u obzir javi se nova Reakcija i prođe nezapaženo, a koju bih mogao nazvati Reakcijom na Reakciju, i osjetim nezadovoljsto od kojeg 489

se ne De-idetifikujem na vrijeme ili drugim riječima od kojeg se na vrijeme ne Odvežem i koje tada kao Torov čekič udari po onom malom dijelu Svijesti koje postoji u pozadini i koji mi je omogudio da vidim igru koja je u toku i do kraja ga uništi. I ako to posmatram kao opravdavajudi faktor, s kojim sam sebe Nipodaštavam kako bih pokazao sebi (a ne nekom drugom) kako revnosno prihvatam Rad ili da budem precizan, jedno malo "ja" koje je identifikovano sa Idejom Rada na Sebi daje si za pravo da teroriše cijeli sistem koji je, eto, napravio grešku jer se nije sjetio da na vrijeme osvijesti igru ili nije bilo dovoljno svjesno da ne upadne u igru. To malo "ja", taj mali unutrašnji Sudac je veda greška od one koju napravim kada se Identifikujem, kada nisam dovoljno svjestan da primjetim pokretanje igre i na vrijeme je sagledam kao Iluziju Uma koji s njom sebe osnažuje. To malo "ja" je mali Demon koji igra igru Rada, on nije Rad, on je gori od same Identifikacije koja me obuzme u trenutcima. I na njega treba gledati kao još vedu prepreku od Identifikacije. On samo preživljava na mom neznanju i prihvatanju tog Unutrašnjeg Sudca koji je nestvaran kao i sam Um koji ja osnažujem sobom. Upravo on dodatno čini situaciju gorom i onemoguduje bilo koji daljnji napredak. Na njega treba gledati kao na najgoreg neprijatelja. I prema njema na postupiti na način kao da vam neko želi oduzeti život. Jedina stvar koja je ispravna u tom trenutku jeste ostati Stabilan u Posmatranju. Posmatrati sve što dođe kao Laž i Iluziju s kojom smo bili Identifikovani ili s kojom smo se upravo Identifikovali. Uostalom, kada se pojavi Znanje da vi niste ono što mislite da jeste, da niste Identifikacija, a ni Identifikovani tada se pojavljuje određeno Odstojanje koje mnogo mirnije i stabilnije sagledava istuaciju i ima mod da vas oslobodi od onog što se u vama zbiva. Ukoliko ukinem Voljom Aoscijacije, ukoliko ukinem Identifikaciju pojavljuje se određeno Stanje koje liči na Budnost u kojem prestaje bilo kakvo djelovanje Uma na mene i samim tim uviđam da je i posmatač i ono što se ispred njega zbiva, ali i sama rekacije samo određeni impuls, određena ista supstanca u svom međudjelovanju i tada u osobi ispred sebe vidim nešto drugo. Vidim da nije ništa drugo do Ja koje je isto kao i Ja koje posmatra i to je nova Trijada. Novi krug koji je mnogo viši od onog u kojem sam svakodnevno. I koji mi otvara vrata koja ne vode u Pakao ved u Raj. Ni ta Trijada nije kraj. Ona je početak novog kruga igre, koji je isti kao i prethodni, ali mnogo suptilniji, ali i samim tim mnogo opasniji. Opasniji jer u tom trenutku ja sam Odgovoran za Djelovanje. Ali skida opnu preko Bida koji tada može da vidi stvari direktno. Tada vidim da nisam ništa bolji, da sve što oni (ljudi, situacije) imaju imam i ja, ali da to nisam sam Ja. Ved da je to Iluzija mene, kao što je to Iluzija njih. Imam Saosjedanje, imam Mod da Djelujem u nekom omjeru (iako ovo može biti pogrešno razumljeno), mogu da u taj odnos sa čovjekom ili sutacijom 490

ubacim nešto što oduvijek i Jeste tu i što s odvajanjem postajem Ja Sam i što neki u svom Neznanju proglašavaju ko zna kojim nivoom Svijesti, dok je to samo sljededi nivo Božanske Igre. Ako zaboravim da je to nova Trijada i da je samim tim određena Zakonima koji vladaju na tom nivou, upetljadu se i uskoro du završiti ponovo na početnom stadiju, ponovo Identifikovan u Drugom Stanju Svijesti. Neki ljudi koji ovo mogu doživjeti Radom i koji su ovo doživjeli, ali i ja sam, ponekad imaju težnju, što je sasvim normalno, zadržati se u tom Stanju, tj. istražuju kako da ostanu u tom Stanju, kako iz njega da ne padnu. Bore se sa padom, sa Stanjem i slično. I upravo to je početak Pada. Početak koje de jako brzo dovesti do ponovnog Identifkovanja u donjoj Trijadi kojom vladaju Zakoni Svakodnevnosti ili ovog prostora i vremena. Postoje dva izlaza. Jedan je duži, jedan traži Razumijevanje koje prevazilazi Rad. Prvi je da se čovjek sve više i više, svakim danom, odvaja od onoga što vidi, s čim je Identifikovan i da razvija Osjedaj Ja ili Ja Jesam. Drugi vam nedu opisati. Jer ako ga opišem postoji mogudnost, koja je skoro 100 postotna da de te zaglaviti u "paklu". On mora dodi sam kao Razumijevanje, kao Znanje koje je Bide, tj. Znanje koje ste VI SAMI. Taj drugi način uvezan je sa Znanjem o onom Što Jeste. Ostaje samo prvi način. Igra na planu Identifikacije ili Drugog Stanja Svijesti. Nije loša ta igra, jer otvara mnoge dimenzije Bida. Opasna je i teška, to priznajem. Biti u njoj, makar i svjesno igrajudi igru preti da u njoj zauvijek i ostanete. Jer ne možete se igrati sa Opsjenom ako je ne shvatate kao Stvarnost. Ako je Sagledate, Uvidite njenu Opsjenu, tada ona prestaje biti Opsjena i vi ste izvan nje. Ali da bi se razvili i rastli morate se igrati s njom, jer ona stvara strahovito trenje koje gradi Bide. No, uvijek možete vidjeti Igru, Igranog i Proces kao jedno te isto i izdidi se iznad te Trijade u sljededu. A nakon nekoliko izdizanja, nekog određenog vremena u njoj, kada postojanost ojača, tada se dešava određeno Razumijevanje koje vam govori sljededu razinu, tj. Novu Trijadu u kojoj započinje Rad. No, pogrešno je misliti da započinjanjem nove Trijade prestajete sa starom. Jer čim vas izbaci iz tog Stanja vi se nalazite na temeljnoj Trijadi, tj. Trijadi ovog Svijeta i samim tim morate raditi na njoj.

491

Knjige

492

Probudili smo se u drugoj stvarnosti Ova vam se knjiga može učiniti donekle neobičnom bududi da se u njoj pojavljuju stvari koje uobičajeni razum nije navikao vidjeti na jednome mjestu: ezoterija i kulinarstvo, materijalni seks i nevidljivi suptilni svijet, božansko i tehničko, mistično i svakodnevno. Mogu li se pitanja koja se tiču isključivo medicinskih potreba povezati s problemima duhovne potrage i razvoja? Stvarnost u kojoj živimo nije više onakva kakva je bila prije nekoliko desetljeda. Promjene se događaju vrlo brzo i jačaju poput lavine. Svima je poznat pojam biosfere koja je stanište živih bida. No, malo tko je upoznat i razmišlja o tome da postoji i pojam tehnosfere. Tehnosfera obuhvada sve tekovine industrijske civilizacije, počevši od kudanskih električnih uređaja pa sve do hrane. Sve čega se dotiče tehnosfera, uključujudi i samog čovjeka, izloženo je temeljnoj, iako ne uvijek vidljivoj, transformaciji. Kad je civilizacija krenula tehnogenim putem razvoja, počeli su djelovati zakoni koji prije uopde nisu bili uočljivi. Utjecaj tih zakona sada dovodi do toga da se tehnosfera stalno skuplja u matricu. Matrica je svojevrstan konglomerat, sustav u kojemu se čovjeku dodjeljuje uloga bakterije koja hrani sustav. Filmovi poput Matrixa i Surogata uopde nisu fantastika, ved naša vrlo bliska bududnost. I tu se čak ne radi o tehnici kojom se čovjek okružuje. Kad ljudi dospiju u zajedničko informacijsko polje koje su stvorila najrazličitija sredstva masovnih medija, nalaze se pod utjecajem sustava. Više nije čovjek taj koji upravlja sustavom, nego sustav u potpunosti kontrolira čovjeka i podređuje ga sebi. U sveopdoj informacijskoj paučini to je lako. Kome to može odgovarati? Nikome. Čovjek je samo navikao misliti da se sve što se oko njega stvara, odvija prema volji nekih drugih ljudi. Zapravo se sustav samostalno razvija. Tko upravlja džunglama? Nitko, one same rastu i žive kako bi trebale od trenutka kad su se biljke spojile i pokušale nekako međusobno funkcionirati. Shvadate li? Evo što odgovara sustavu. Njemu je potrebno dodi do točke stabilne ravnoteže, oformiti optimalnu konstrukciju u kojoj de ljudi poput kiborga održavati njegovo postojanje. Što je za to potrebno? Delije matrice trebaju biti ispunjene poslušnim elementima. Kao prvo, ti elementi ne smiju biti potpuno zdravi kako ne bi imali slobodne energije, a kao drugo, trebaju biti lagano "udareni" kako ne bi razumjeli gdje se nalaze. Energije i svjesne volje trebaju imati samo koliko im treba da bi pravilno izvršavali svoje dužnosti - ni više, ni manje.

493

Jeste li se zapitali zašto se nakon posla mnogima ništa više ne da, osim da se izvale na kauč ispred televizora? Umor takve vrste je uobičajena stvar, na to ste navikli. No je li to normalno? Nije. Uobičajeno ne znači da je normalno. Nije vam palo na pamet zapitati se zašto se život suvremenog čovjeka doslovno nalazi na vrhuncu između 20. i 40. godine? Kao mlad stručnjak nikome ne trebate jer nemate iskustva, a nakon 40. više niste potrebni jer su iz vas iscrpli sve što se moglo. Zbog toga ste nakon četrdesete nezanimljivi i suprotnom spolu. Opet, je li to normalno? Uobičajeno je, ali u biti, nešto tu nije u redu, zar ne? No, ne mora biti tako! Još jedna stvar odgovara sustavu - smanjenje broja stanovnika. Reklo bi se da de smanjenje brojnosti korisnika smanjiti učinak koji sustav od njih dobiva. No zapravo, kad se sustav sažme u matricu, preživjeli potrošači pretvorit de se u dobavljače kojima se potpuno kontrolira, dakle, njihova de davanja biti potpuno pod kontrolom, što znači kvalitetnija, organiziranija, a ne kao sada - izaberi što želiš (dok se još ima odakle izabrati) i radi što želiš, ako još nisi dovoljno "zombiran". U tome je cilj i smisao sličnog sažimanja. Ponovno se pitamo nalazi li se netko iza svega toga. Danas je moderno raspravljati o neodređenim glasinama o nekakvoj svjetskoj vladi poznatoj također kao Bilderberški klub kojem pripadaju najbogatiji i najutjecajniji ljudi planeta. No to je tek trik sustava kako bi se odvukla pozornost. Mnogi naivno vjeruju da je dovoljno ukloniti tu šačicu skorojevida koja je potajno zamislila pokoriti cijelu svjetsku populaciju i problem de se riješiti. Nema govora o tome. Ako u povrtnjaku odrežete samo vrh biljke, a ostavite korijen, zar de biljka nestati? Ljudi na vlasti samo su marionete sustava u još vedoj mjeri nego njegovi obični članovi. Prve sustav izravno povlači za niti, a druge indirektno, preko reklama, lažnih ciljeva, dezinformacija i ostalih otpadaka koje im šalju oni prvi. U suvremenom društvu ne događa se da netko zamisli nešto globalno, na primjer, da započne rat, a zatim to ostvari prema osobnom planu. Bankar nede modi financirati tako skupo "zadovoljstvo" ako se do vlasti ne probije odgovarajuda grupa. Ona se pak nede uspjeti probiti ako za to ne sazriju odgovarajudi uvjeti. U sustavu je sve međusobno povezano i isprepleteno. No uzroke ne treba tražiti u samim uvjetima, ved puno dublje - ondje gdje se ti uvjeti stvaraju. Na koji se način ostvaruju planovi sustava? Vrlo jednostavno: kao prvo, manipuliranjem pozornošdu osnovne mase ljudi, a kao drugo, još jednostavnije, preko hrane kojom se hrane. Kontrola pokornosti najučinkovitiji je način kontrole uopde. Ne treba se čak niti baviti nekakvom osobitom ideološkom propagandom, sasvim je dovoljno navesti magarca da misli na mrkvicu tako što de mu je se objesiti pred nos i on de je poslušno slijediti kamo god je potrebno. Princip je taj da se pozornost fiksira na onu informaciju koju odgovara sustavu, a od životno 494

važnih pitanja na svakojake se načine odvlači pozornost u smjeru nebitnih stvari. Možemo navesti gomilu primjera kako se to radi. Izmišljaju se bolesti protiv kojih se svi trebaju hitno cijepiti, a problem raka, koji se stalno povedava, odvodi ljude daleko od ključnih rješenja. Vrlo se često u medijima provlači informacija o tome kako se napokon otkrio lijek protiv raka. To je istodobno i smiješno i tužno. Koliko "čudesnih otkrida"! A ljudi i dalje umiru. Međutim, izvorni i osnovni razlog otkrio je još početkom prošlog stoljeda dr. Otto Warburg. No na to se vrlo brzo zaboravilo. Nigdje se izravno ne govori o tome da se biosfera ved pretvorila u tehnosferu i što iz toga proizlazi. Pozornost se odvlači na sasvim drugu stranu na probleme koji se još nisu dogodili i ne zna se hode li se uopde dogoditi. Na primjer, na globalno zatopljenje, zahlađenje, poplave, 2012. godinu, i slično. U raspravama oko filma Avatar pozornost se usredotočuje na vizualne efekte, a od problema podjele društva na poklonike tehnosfere i biosfere koja nas očekuje u bliskoj bududnosti, na svaki nas se način pokušava odvudi. Upravo zbog toga Oscara nije dobio Avatar, ved onaj film koji nas navodi da razmišljamo u "ispravnom" smjeru: ne treba se plašiti sustava, ved onih "agresivnih Arapa" koji, tobože, predstavljaju realnu prijetnju. To opet ne znači da netko potajno usmjerava medije u njemu potrebnom smjeru. Sve se događa samo od sebe, kao u džungli. Više nije tako lako privudi pozornost suvremenog čovjeka koji je preoptereden količinom informacija. Čime ga je najlakše privudi? Onime što ga uznemiruje, brine, plaši. Zato mediji i funkcioniraju tako kako funkcioniraju, ali ne na svjesnoj razini, nego na razini instinkta novinara. Kontrola se ostvaruje tako nezamjetno, postupno i "prirodno" da nitko ništa ne nasluduje. Elementi sustava ne stignu se ni pribrati, a ved ih označe elektronskim čipovima i potpuno ih kontroliraju kao zečeve u kavezu. Samo što čipovi nede biti implantirani u glavu - to je ponovno trik za odvlačenje pozornosti. Ljudi mogu do mile volje bjesniti i protestirati protiv takvih neljudskih akcija koje pojedincu oduzimaju njegova prava. Sve de biti obavljeno puno kulturnije, na primjer, preko vozačkih dozvola ili bankovnih kartica bez kojih zečevi jednostavno ne mogu živjeti. Na lako razumljiv način objašnjavaju im da je to za njihovu korist, udobnost i sigurnost. Velika vedina de kao i uvijek povjerovati u sve te besmislice koje im sugeriraju i poslušno de se složiti, a protivnike takve akcije de nakon toga zajednički ocrnjivati kao da su nakaze i odmetnici. Čini se da je s informacijama više-manje sve jasno. No što je s hranom,zar se preko nje također može upravljati? Da, lako. Ono što u čovjeka izravno ulazi, upravo je ona ista kuka za koju ga se zatim može objesiti gdje se želi, poput krpene lutke. I istodobno se 495

takav način kontrole čini tako "prirodnim" i tako je dobro zakamufliran da "lutka" ništa ne primjeduje i misli da je sve normalno, kao što treba biti. Bertrand Russell, engleski filozof i pacifist, ved je davno pisao o tome da je pomodu posebne prehrane i "liječenja" preparatima potpuno mogude stvoriti ljude koji de biti poslušni poput ovaca u stadu. Evo konkretnog primjera. Američka je vlada 1974. godine zadatak smanjivanja broja stanovništva u zemljama tredeg svijeta proglasila pitanjem nacionalne sigurnosti. Na koji je način trebalo ostvariti takvu politiku? Državni tajnik Kissinger u Memorandumu nacionalne sigurnosti SAD-a izravno je savjetovao, uz provociranje ratova, korištenje prehrambenih namirnica kao instrumenta za umanjivanje populacije. Kissinger je vrlo pametan čovjek i smatra se jednim od sto vodedih svjetskih intelektualaca. I dan-danas je živ i zdrav, ima 86 godina bududi da se ne hrani onime što je preporučio drugima, suvišnim ljudima našeg planeta. Dobitnik je i Nobelove nagrade, baš kao i trenutačni predsjednik. (Sustav zna komu treba davati lukave nagrade.) Također je član Bilderberškog kluba. On je jako dobro znao da de se društvo zombiranih bakterija s lakodom dati zavesti reklamom o hrani iz matrice; a one malobrojne, koji de se probuditi i shvatiti u kakvu zamku ih mame, ismijavat de i na svakojake načine ponižavati. Još davno prije tog Memoranduma sustav je prirodno stvorio takav smjer kao što je eugenika (ideja "rasne higijene" i smanjivanja populacija). Prvi preliminarni eksperimenti pristaša eugenike bili su primitivni, nehumani, "nedemokratski", kako se danas obično govori, i nailazili su na snažan odjek u ideologiji nacizma i staljinizma. U današnje se vrijeme sve to odvija puno suptilnije (gotovo elegantno) i prikriveno, kroz kemiju i genetski modificirane organizme (GMO). Transgenetska tehnologija je genijalan izum koji ubija dvije muhe odjednom: to je istodobno i sredstvo smanjivanja populacije i sredstvo potkopavanja prehrambene sigurnosti pojedinih zemalja, jer sjeme modificiranih biljaka više nede proklijati i tako se dragocjeno sjeme biljaka uvijek nalazi u rukama korporacije. Idealna metoda manipuliranja. Ne treba čak ni započeti rat. Samo uskratiš isporuku sjemena u potrebnom razdoblju onima koji su neposlušni i radi s njima što te volja. Sustav neprestano usavršava svoje metode. Takva primitivna metoda pristaša eugenike, kao što je prisilna sterilizacija, podidi de naravno val društvenog protesta. No to je ponovno samo još jedan trik za odvlačenje pozornosti, neka vrsta kosti koju baciš među gomilu da je rastrga. Stvarne metode funkcioniraju neprimjetno i prikriveno, tajno se usklađujudi s društvenim mišljenjem i skrivajudi se iza tobože humanih ideja. Takva mimikrija uvijek izvana izgleda svrsishodno, na primjer: genetska modifikacija biljaka

496

potrebna je i pogodna bududi da povedava prinos i uklanja potrebu za pesticidima. Pa procijenite sami je li to loše? Zapravo je to mit koji su umjetno stvorile korporacije. Činjenice govore da je prinos transgenetskih biljaka puno manji, a umjesto prijašnjih štetočina i korova stvaraju se drugi koji se ničega ne plaše i za koje je potrebno izmisliti nove vrste pesticida. Na poljima genetski modificirane soje vlada grobna tišina: ne čuje se ni pjev ptica, ni zujanje kukaca, ne uočava se uopde nikakvo kretanje života, kao da su biljke plastične. No onima koji sve to nisu vidjeli nije strašno jesti kobasicu, oni čak i ne slute da se sastojci iz GMO-a dodaju ved u praktički sve vrste hrane: u polugotove namirnice, suhomesnate proizvode, slastičarske i mliječne proizvode, pahuljice, čokoladu, majonezu, umake, napitke - u svu hranu iz matrice koju možete nadi u supermarketima. Ne ustručavaju se dodavati ih čak ni u dječju hranu. No toga je malo tko svjestan zato što se sve informacije pažljivo skrivaju. To vas čudi? Ved odavno je došlo vrijeme da se prestanete čuditi. Realno stanje stvari je arogantna i besramna gesta u suprotnosti sa slatkim šedernim sirupom koji se slijeva s malih ekrana. Zar se nikakva istraživanja ne provode? Provode se prema uputama korporacija koje proizvode GMO. Rezultati takvih istraživanja, kao što možemo vidjeti, vedri su i veseli: "transgenetski" proizvodi apsolutno su neškodljivi. Vjerojatno se sada unajmljeni znanstvenici trude kako bi dokazali da su ti proizvodi čak i korisni, jedino neovisno istraživanje provodila je doktorica biologije Irina Ermakova, no ubrzo je bilo naglo zabranjeno jer je pokazalo šokantne rezultate. U SAD-u su čak doneseni zakoni poput onoga koji zabranjuje uzgoj voda i povrda u vlastitom dvorištu, a drugi zabranjuje da se na se na etiketi označe proizvodi koji sadrže GMO. Ljudi su ved faktički lišeni mogudnosti izbora. Jedi što ti daju i šuti. Zvuči nevjerojatno, zar ne? Države Europske unije zasad se u tom pogledu snažno brane. A eto, mi32*1+ demo uskoro dostidi Ameriku. Ono što ne jedu u Europi, uvaljuju nama kao da smo odlagalište otpada. U našim supermarketima nikako ne možete odrediti sadrži li proizvod GMO ili ne zato što zastupnici (a oni su sami poslušni i predani elementi sustava) ne samo da su se odlučno odrekli razmatranja tog pitanja nego su i ukinuli certifikaciju robe. Najzanimljivije je to da je politika vlade SAD-a (ili "svjetske vlade" zovite je kako želite) koja je usmjerena protiv država tredeg svijeta, stvorila neočekivane posljedice i za sam SAD. Ved je tredina Amerikanaca neplodna. Što mislite zbog čega su se toliko zabrinuli kad su obustavili postupak usvajanja ruske djece u američke obitelji? Druga tredina Amerikanaca pati od gojaznosti, a prije samo nekih tridesetak godina to je bila nacija koja se bavila trčanjem i

497

bila opsjednuta organskom (prirodnom) hranom. I još jedna tredina je na antidepresivima. Statistika je tako jednostavna i očita. Na sve strane svi naivno i lakomisleno vjeruju da je to normalno. Nikoga ne čudi što se sindrom kroničnog umora i stresa pretvorio u normu života suvremenog čovjeka. To je također normalno. Ništa ne se ne događa, ha? Odakle takve dramatične promjene? Zar bioproizvodi više nikoga ne zanimaju? Razlog je vrlo jednostavan: mrtva sintetička hrana, osobito fastfood, najviše rasprostranjen u Americi, izaziva ovisnost koja se ni po čemu osobito ne razlikuje od narkotičke. Cijelu svjetsku populaciju ved čine okorjeli ovisnici o hrani. Sjedate li se priče o Sindbadu moreplovcu? Jednom su putnici dospjeli u zemlju u kojoj su ih mještani dočekali vrlo srdačno i počeli ih hraniti ukusnom hranom. Putnici su tu hranu jeli tijekom dužeg razdoblja i postupno su se njihova tijela pretvorila u debele trupove, a svijest se pomutila. Prestali su objektivno procjenjivati stvarnost. Ispostavilo se da su ih tovili za klanje. Ne prestajem ponavljati da bajka i fantastika ne postoje - sve su to oblici naše stvarnosti koji ved jesu ili de tek biti realizirani. Još jedna jednostavna statistika: u posljednjih nekoliko godina tredina pčela u SAD-u je uginula. Nitko točno ne zna zašto se to dogodilo. Mogudi uzroci su elektromagnetski smog od mobitela, transgenetske biljke, kemija, a možda i sve to skupa. Znači li to da više nede biti meda? Ne, puno gore - nede biti biljaka koje pčele oprašuju. Koliko takvih biljaka ima? Najmanje tri četvrtine. U nekim kineskim provincijama pčele su konkretno bile uništene pesticidima i sada ondje biljne kulture u doslovnom smislu oprašuju ljudi i to ručno. No taj problem nikoga ne brine - svi su zabrinuti zbog mita o 2012. godini koji su davnih dana izmislile Maje. Sve je to jako tužno. Čovjek, koji je umislio da je vladar prirode, uobraženo je izazvao destruktivan nered u jedinstvenoj biosferi koja je nastajala tijekom milijuna godina. Razumijete li što se događa? To je isto kao da pustite majmuna u kemijski laboratorij. Što god bi taj majmun napravio, pa makar iz znanstvenih ili superznanstvenih pobuda, pretvorilo bi se u katastrofu. Glavna misao koju želim prenijeti je ta da nama ne upravljaju konkretne osobe, mi samo zajedno i nesvjesno koracamo prema matrici u kojoj de vladati potpuna kontrola sustava. Sve se to događa pod okriljem demokratskih i humanitarnih reformi koje se odvijaju u okviru suradnje, mira, spašavanja čovječanstva itd. Čovjek kojeg je zarobio sustav ne gubi samo slobodu izbora on počinje željeti upravo ono što odgovara sustavu. I taj se proces ne pokrede i ne usmjerava s namjerom, nego se događa sam po sebi, u skladu sa zakonima samoorganizacije parazitnog sustava, to jest sinergijski. Samo mali broj ljudi to vidi i razumije.

498

Gospoda iz Bilderberškog kluba mogu umišljati da su sposobna nešto kontrolirati, no to je pogrešno - sustav de i njih progutati, i to prve. Situacija je ved odavno izmakla kontroli. Iako su, možda, oni to shvatili bududi da među njima ima prilično pametnih ljudi. I tako, nova stvarnost više uopde nije kao prije i pravila za preživljavanje u njoj su drugačija. Civilizacija je napravila oštar zaokret i od prirodne strane čovjeka prema tehnogenom društvu. To se vrlo snažno odražava na ljude - više nisu slobodni pojedinci, ved su element i sustava čiji se značajni dio energije i svijesti nalazi pod utjecajem tog sustava. Transurfing kao tehnika upravljanja stvarnošdu ne funkcionira, da tako kažemo, sasvim učinkovito ne uzmu li se u obzir sve te promjene. Čitatelji mi pišu da sve rade ispravno, ali stvarnost ne popušta - nešto nedostaje. Što točno? O tome govori cijela knjiga. Rješenje leži u drugoj, nekonvencionalnoj sferi, ondje gdje se preklapaju metafizika i svakodnevni život. Kako bismo vidjeli i shvatili ono što stalno izmiče logičnom objašnjenju, potrebno je prvo doslovno fizički očistiti svijest o percepciji i osloboditi se mentalnih šablona koje nam namede društvo. U prošlosti su za premještanje skupne točke magovi koristili halucinogena sredstva. Ovdje se, naprotiv, predlaže konačno otrežnjenje. Koliko mi je poznato, u ezoteriji još nitko nije proučavao pitanje percepcije okolne stvarnosti s tako neočekivanog gledišta. Cilj magova postiže se na tako jednostavan i prirodan način da se čini kao da to nikako ne može biti taj mali ključ koji otvara vrata prosvjetljenja. A ipak, ključ je ved isproban u praksi. U svijesti se zaista događaju zamjetne promjene. To su neobična iskustva koja je teško opisati, ali mogu ih okarakterizirati kao bistrenje. Otkriva se bit stvari, stvarnost se počinje percipirati onakvom kakva zapravo jest. Sve postaje jasno kao da se podigao veo. U pogledu energije osjeda se lakoda, snaga, visoka razina budnosti. Mnogi od mojih čitatelja ved su isprobali predložene tehnike i svi do jednog potvrđuju da se s njima događa isto. Nikakve meditacije, trening i slične manipulacije duše i tijela nisu potrebne. Donedavno nisam mogao razumjeti sljedede: tako je puno knjiga napisano, Znanje je dostupno i kao da ga razum shvada, ali nije ga svjestan. Jer razumjeti i biti svjestan dvije su potpuno različite stvari. Ispada da je sve dosta jednostavno: da biste izašli stanja obamrlosti, trebate prestati gutati tablete kojima vas kljukaju. I tada se odvija nešto uistinu neobično - kao da sa sebe otresete zablude, probudite se u snu na javi i počinjete shvadati tko ste, gdje se nalazite i što se oko vas događa. Uskoro dete saznati što su to "tablete", a sada se pokušajmo osvrnuti na ved poznata pitanja s novog gledišta koje nije trivijalno. Iz knjige: Apokrifni Transurfing, Vladima Zelanda 499

KREATIVNA AKTIVNOST

129. “Ja jesam” u pokretu Odakle dolaze naše aktivnosti, naši pokreti? Ako centri nisu međusobno povezani, može biti samo reakcije. U našem uobičajenom stanju centri nemaju iste asocijacije, isti cilj, istu viziju. Prava aktivnost počinje iza običnog funkcionisanja.

Postoji jedan stalni pokret energije, koji se nikada ne zaustavlja, ved stvara sve vrste drugih pokreta energije. Svaki pokret je premeštanje iz jednog položaja ili stava u drugi položaj, drugi stav. Mi nikada ne vidimo položaj i premeštanje u isto vreme. Ili se koncentrišemo na položaj i ignorišemo pokret, ili se fokusiramo na pokret, ali gubimo uvid u položaj. Mi tako možemo predvideti pokret i pokrenuti ga, ali ga ne možemo slediti. Slediti pokret zahteva određenu unutrašnju viziju. Energija mog pogleda je obično pasivna, moja pažnja nije slobodna. Gledam kroz neku sliku, neku ideju i zbog toga ne vidim zaista. Mogu imati senzaciju u svome telu, ali ne osedam kretanje energije, koja je u njemu sadržana. Da bi se osetio taj pokret, stanje tela mora da se promeni. I stanje misli i osedanja takođe mora da se promeni. Telo mora da stekne veliku senzitivnost i mod aktivnosti, koja mu je sasvim nepoznata. Ono mora prepoznati da je tu da služi, da je materija, instrument, kroz koji deluju sile. Telo mora videti da treba da posluša i da je razumevanje između njega i mišljenja apsolutno neophodno. Tada se može pojaviti nova vrsta pokreta – slobodni pokret. Bez moje pažnje on se u meni nede dogoditi. I što je veda moja pažnja, to de slobodniji biti pokret. Da bi se održala veza između centara, aktivnost treba da bude izvedena u određenom tempu, određenom brzinom. Ali mi se uvek kredemo brzinom, na koju smo navikli, što je tempo inercije bez oživljavajudeg privlačenja. Tu aktivnost ne živim cela ja. Ili ne učestvuje celo telo i misao gubi svoju slobodu, ili misao nije dovoljno aktivna i telo sledi svoje navike. Tako naša aktivnost ne stvara ništa novo, ništa živo, nikakav „zvuk.

500

U Gurđijevljevim Pokretima, koji mogu ispoljiti drugačiji kvalitet aktivnosti, tempo je zadat i mi treba da ga iznesemo. U našem sopstvenom radu, mi sami treba da pronađemo pravi tempo i da ga tada održimo. Rad nas inače nede transformisati. Potrebno je da osetim da moje telo i moja misao imaju podjednako učešde, istu silu, isti intenzitet. Onda senzacija energije sadržana u telu može biti jača nego senzacija samog tela. Mogu da pratim pokret. „Ja jesam“ u pokretu. 130. Čudesno u akciji Dok se sastajemo da bismo zajedno praktikovali rad, da bismo bili pristuni u praktičnim aktivnostima, pokrede nas neodoljiva želja za čudesnim, dok istovremeno zatičemo sebe kako obavljamo svakodnevne zadatke, kao što su konstruisanje, čišdenje, kuvanje, grnčarstvo. Kako povezujemo ta dva, čudesno i život? Putem aktivnosti. Bez aktivnosti, nema ni čuda ni života. Kada razmišljamo o nekoj aktivnosti, nikada ne pomišljamo da aktivnosti mogu biti radikalno drugačije po sebi, po svom kvalitetu. Jasno vidimo razliku između metala i drveta i ne varamo se u tome. Ali ne vidimo da se aktivnosti po svom kvalitetu mogu razlikovati jedna od druge baš kao i različiti materijali. Slepi smo za sile koje ulaze u naše aktivnosti. Naravno, mi znamo da je naša aktivnost namerna da postigne neki cilj i očekujemo od nje rezultat. Uvek mislimo na cilj, na rezultat, nikada na aktivnost po sebi. Međutim, taj cilj ne određuje tu aktivnost. Kvalitet sile, koja ulazi u aktivnost, je ono što je određuje, što je čini automatskom ili kreativnom. Čudesno je ulazak svesne sile u neku aktivnost, sile koja zna zašto i kako se ta aktivnost izvodi. Svaki akt, što god da radimo – rad sa drvetom ili kamenom, pripremanje obroka ili umetnički rad ili razmišljanje – može biti automatski ili stvaralački. U mom uobičajenom stanju uvek sve baziram na ponavljanju. Kada treba da napravim nešto, prva stvar, koju radim, je prikupljanje sedanja o toj temi. Tada sakupljam sve svoje iskustvo i sve svoje znanje i počinjem. Moja glava nalazi primenu, moje telo sledi i povremeno sam zainteresovana. Ali sve to je samo automatski čin i nešto u meni to zna. Ne postoji potreba da se ta aktivnost izvede na jedan ili drugi određeni način i ja to mogu uraditi u tempu, koji mi odgovara. Mogu uspeti da nešto izvedem dobro, ali to nema mod da me promeni. To ne sadrži u sebi mod delovanja, mod kreacije. Situacija je sasvim drugačija kada aktivnost ne predstavlja ponavljanje, ved nešto sasvim novo, aktivnost, koja se odigrava u sadašnjem trenutku kao odgovor na potrebu koju upravo sada prepoznajem. Tada postoji samo jedna moguda brzina i nijedan drugi tempo je ne može zameniti. U kreativnoj akciji 501

ona dolazi od životne sile, koja je neodoljiva, prepoznata kao istina, kojoj se pokoravam. I ta sila je ona, koja vidi šta treba da bude učinjeno i upravlja mojom mišlju i mojim telom. Ona kreira jedan akt i jedan objekat, koji sadrži dinamiku i inteligenciju koje su neodoljive. Reč mora biti izrečena, glas emitovan. Da bih delovala na ovaj način, moram biti slobodna, bez ikakvih slika ili ideja, bez misli, uhvadenih u sedanju. Sloboda nije sloboda od nečega, ved sloboda da se bude u sadašnjosti, u ovom trenutku, koji nikada ranije nije postojao. Aktivnost je neposredna, bez intervencije misli. Nikada ne znam: učim. Uvek je nova. Da bih učila, moram imati slobodu da posmatram. Mišljenje je tiho, sasvim tiho, slobodno. Ono gleda. U tom stanju mi možemo razumeti i izvesti aktivnost svim delovima sebe. Možemo čak delovati sa drugima, pod uslovom da svi imamo istu ozbiljnost i intenzitet. Neka aktivnost zavisi od načina, na koji je moja energija angažovana u trenutku kada delujem. Moram da budem svesna toga u trenutku delovanja i da osetim pokret energije, kako ide u pravcu cilja. Jednom, kada je pokret počeo, kasno je da se interveniše. Ono, što je pokrenuto, više ne pripada meni. Ništa ga ne može sprečiti da da rezultate, koji slede – bilo dobre ili loše, snažne ili slabe, čiste ili iskrivljene. Sve je određeno preraspodelom mojih različitih centara u trenutku aktivnosti. Svaki akt zahteva određenu slobodu moga tela, usmerenost moje misli u jednu tačku i interesovanje, oduševljenje za ono što se čini. To de mi doneti novi način života. 140. Poznavati znači Biti Poznavati sebe nije posmatrati spolja, ved uhvatiti sebe u trenutku kontakta, trenutku punode. U tome ne postoji više „ja“ i „mene“ ili „ja“ i Prisustvo u meni – nema odvajanja, nema dualnosti. Poznavati znači Biti. Nema mesta za bilo šta drugo. Kada dođem do jedinstva u sebi, doživljavam energiju, silu sa druge sfere, koja me pušta da budem rođena za svoje bide kao deo velike celine. Mogu da služim- Služim tu silu, prvo novim stavom prema njoj u svim delovima sebe, a zatim vizijom – uvek obnavljanom – o onome što jesam, o smislu svog života u životu Celine. Ta vizija uključuje razumevanje odnosa između mog ega i mog bida. To za mene otvara put prema slobodnoj manifestaciji i time za život u svetu koji je mnogo istinitiji. Ona vodi do želje za promenom mog uobičajenog stanja bida, do sposobnosti da izrazim istinu u svome stavu i svome životu. Sve više i više primam utiske od misteriozne sile u meni i istovremeno primam 502

utiske od sveta koji me okružuje. Da li postoji jedan život i drugi život? Ili da li postoji jedan život, jedna životna sila? Da bi se uspostavila veza između svetova finije i grublje materijalnosti mora postojati struja središnjeg intenziteta — emocionalna struja čistog osedanja. Pročišdenje osedanja, stvaranje „božanskog bida“ dolazi budnošdu. Ne može biti čistote bez budnosti, izuzetne budnosti, kada više nema višeg i nižeg, borbe ili straha. Postoji samo svest, radost. To da u svim okolnostima ja moram da budem svedok same sebe, da se udaljim od mentalnog funkcionisanja, koje rađa reakcije i da utišam sve ambicije, svu žudnju. Tada mogu videti sebe, kako odgovaram na život, dok nešto u meni, nešto nepokretno, ne odgovara. Sa tom budnošdu dolazi novo vrednovanje. Dotaknuta sam željom, voljom, koja je prava suština osedanja „Ja“ u svoj njegovoj čistoti. To je volja da budem ono što jesam, buđenje moje prave prirode – „Ja jesam“ i „Ja Jesam“. Sa tom svešdu dolazi ljubav. Ali ta ljubav je bezlična, kao sunce, koje zrači energiju. Ona zrači, kreira, voli. Nije zakačena ni za šta, a opet sve privlači sebi. Ekspanzija ne dolazi od „činjenja“ nečega, od ega, ved od ljubavi. Ona ujedinjuje biti i postati sa pažnjom, koja je sve više slobodna. To je oslobođenje, o kome je Gurđijev govorio. To je zadatak svih škola, svih religija. Sa svesnošdu ja vidim šta jeste, a u iskustvu „Ja jesam“ ja se otvaram božanskom, beskonačnom iza prostora i vremena, višoj sili, koju religije nazivaju Bog. Moje bide je Bide. Biti jedno, celo, lice u lice sa životom, je sve što je važno. Dok god ostanem svesna toga, osedam život unutar sebe i mir koji mi ništa drugo ne može pružiti. Ovde sam, živa i oko mene postoji čitav univerzum. Život oko mene je u meni. Osedam univerzalni život, silu univerzuma. I osedam sebe, kako egzistiram kao deo sveta, koji me okružuje. Tu sve pomaže, čak i jastuk na kome sedim. Prisutna sam, budna za ono što jesam. Vidim da je najvažnija stvar biti. Znam to – sada – i kako to znam, osedam se povezanom sa svime što me okružuje. Nema pre, nema posle, samo život sam. Imam utisak uzdizanja iz sna. Sve je realno. Osedam se slobodno, u miru. Nemam težnji, nemam želje, ne očekujem ništa. Postoji samo „Ja jesam“ u ovom trenutku. Ja sada znam kako sam ovde i znam zašto sam ovde. - The Reality of Being - Prevod: Jelena

503

Grom: Savršeni um - (VI 13, 1-21,32) Tekst po svemu sudedi ima dva naslova: "Grom" nije sintaktički povezan sa "Savršenim umom" ved je razdvojen dvotočkom. U tekstu o njemu nema spomena (osim ako se ne rekonstruira "*savršeni+ um" na 18,9) Sadržaj teksta Grom: Savršeni um jedinstven je u čitavoj knjižnici Nag Hammadi, i veoma je neobičan. Posrijedi je otkrivenje dano od ženske osobe koja, osim u naslovu, nije specificirana. Djelo ne posjeduje jasnu strukturalnu podjelu, nego je napisano u prvom licu, kombinirajudi tri vrste izjava: objave u prvome licu jednine, upozorenja o nužnosti obradanja pozornosti na govornika, prijekori upudeni onima koji ne slušaju i ne ljube itd. Najistaknutije obilježje teksta je da su samoobjave često antitetičke, pa čak i paradoksalne. Paralelizam oblika upuduje na to da su one izvorno bile dio himničke strukture. Isti se žanr (diskurs otkrivenja) može pronadi u brojnim drugim izvorima. U djelu O podrijetlu svijeta (II,5) 114,7-15, nebeska Eva iznosi himničku samoobjavu, veoma sličnu onoj u Gromu (13,19-14,9), a tragovi iste građe, doduše ne u obliku samoobjave, pojavljuje se u sličnom kontekstu u Hipostazi Arhonata (II,4) 89,14-17. Značajno je da se taj odlomak iz Groma u djelu ne ponavlja, dok se mnoge druge samoobjave u Gromu pojavljuju nekoliko puta, ponekad u različitim oblicima. U nekim drugim tekstovima iz zbirke Nag Hammadi, kao primjerice u Trimorfnoj Protenoji (XIII,1), i podužem završetku Ivanovog apokrifa (II,1: 30,11-31,25), nalazimo primjere samoobjava u prvome licu jednine, no van antitetičkog konteksta. Postoje tri zanimljive paralele Gromu, po sadržaju ili/i stilu, van korpusa djela iz Nag Hammadija. Jedan je primjer poznata "Himna Kristova" iz Djela Ivanovih 94-96, u kojoj Krist pjeva o sebi u nizu antiteza i kontrasta, no bez uporabe formule "ja sam". Drugi je primjer odlomak iz mandejske Ginze R, Knjige VI, takozvane "Knjige Dinanuktove", za koju se opdenito smatra daje jedan od starijih dijelova Ginze. U njoj duh Evat izgovara formulu koja sadrži antiteze slične, no ne i istovjetne, onima iz Groma: "Ja sam smrt, ja sam život. Ja sam tama, ja sam svjetlost. Ja sam zabluda, ja sam istina, itd." Tredi je primjer niz odlomaka iz drevne indijske književnosti, u kojoj Božanstvo daje kontrastne ili kontradiktorne izjave bilo u prvom (Bhagavad-Gita IX, 16-19), ili drugom i tredem licu jednine (AtharvaVeda X, viii, 27-28; Svetasvatara Upanishad IV, 3). Ti primjeri uključuju kako osobne ("Ti si žena, ti si muškarac"), tako i neosobne kategorije ("Smrt sam i besmrtnost, ono što nije i ono što jest"). U pogledu religijskih tradicija zastupljenih u zbirci Nag Hammadi, Grom je teško klasificirati. On ne sadrži jasne kršdanske, židovske ili gnostičke

504

naznake, te ne pretpostavlja niti jedan poseban gnostički mit. Postoje sličnosti u tonu i stilu sa mudrosnim himnama iz biblijske mudrosne književnosti, a samoobjave su slične aretološkim natpisima o Izidi. No, ako su višestruke izjave u tim djelima namijenjene isticanju univerzalnosti Izidine ili Božje mudrosti, možda su antitetičke izjave sadržane u Gromu način isticanja nezemaljske transcendencije otkrivatelja. (George W. MacRae)

Znanstvenici su često pretpostavljali da je Grom gnostički tekst, unatoč oprezu Georgea MacRea. U skladu s time, isticalo se da ženski lik valja shvatiti više kao spoj likova više i niže Sofije koje nalazimo u gnostičkoj literaturi. Pretpostavljalo se, isto tako, da je ženski lik Eva, kakvom je shvadaju gnostički zapisi iz zbirke Nag Hammadi (vidi gore) i drugi tekstovi. Uključimo li u razmatranje naslov teksta, ženski lik koji govori naziva se Grom (u grčkom je jeziku ta riječ ženskoga roda), lik koji se mora shvatiti u kontekstu naslova: Savršeni um. U grčkom mitu, hebrejskoj Bibliji, kao i u drugim izvorima, grom dolazi od najvišeg boga (Grci su ponekad Zeusa nazivali "Gromovnikom"). Grom je način na koji bog obznanjuje svoju prisutnost na zemlji. U ovom traktatu, Savršeni je um alegorija Groma, a odnosi se na prodiranje božanskoga u svijet (1,1-2). Razumijevanje Savršenog uma vezano je uz stoičku koncepciju kozmičke Pneume, aktivnoga, razumnoga elementa u svim stvarima, načinjenog od zraka i vatre. Smatralo se da taj element prožima sve podjele i dihotomije u ovome svijetu, te da je do određenog stupnja odgovoran za sve što se u svijetu događa. U svojoj manifestaciji kao razum, mogao je, isto tako, podučiti one koji slušaju o putu u istinski život. (O sličnoj ulozi Groma vidi 20,26-27; 21,20-32.) Ovaj traktat, međutim, nije stoički, bududi da govori o modi iznad Savršenog uma (1,1). No, zbog svoje koncepcije o prisutnosti božanskoga u svim aspektima svijeta, on nije niti gnostički, što znači da i dalje odolijeva klasifikaciji. (Douglas M. Parrot)

Ja poslana sam iz modi, I došla sam k onima koji me promišljaju, Pronašli su me oni koji za mnom tragaju. Pogledajte me, vi koji me promišljate, I vi što slušate, počujte. Vi koji na me čekate, uzmite me k sebi. I ne ispuštajte me iz vida. I neka me vaš glas ne mrzi, niti nek uši vaše to čine. Nemojte za me ne znati, nigdje, nikada. Budite na oprezu! 505

Nemojte za me ne znati. Jer ja sam prva i posljednja. Ja sam čašdena i obešdašdena. Ja sam kurva i svetica. Ja sam supruga i djevica. Ja sam i kdi. Ja sam dio svoje majke. Ja sam nerotkinja I mnogi su sinovi njezini. Ja sam ona čije je vjenčanje veličanstveno, I ja sam ona koja nije uzela muža. Ja sam primalja i ona koja ne rađa. Ja sam utjeha svojih porođajnih boli. Ja sam mladoženja i mlada, I muž je moj onaj koji me začeo. Ja sam majka svoga oca, I sestra svoga muža, A on je moj sin. I robinja sam onoga koji me pripremio. Vladarica sam potomstvu svome. No, on je taj koji *me začeo+ prije vremena rođenja. On de biti moj potomak, I moja je mod od njega. Ja sam potpora njegove modi u mladosti njegovoj, [a] on je meni potpora u mojoj starosti. I što je volja njegova, meni je stvarnost. Ja sam neshvatljiva tišina I ideja koje se prisjeda često. Ja sam glas čiji je zvuk mnogostruk I riječ koja se višestruko javlja. Ja sam izraz svoga imena. Zašto me ljubite vi koji me mrzite I mrzite one koji me ljube? Vi koji me poričete, priznajete me, A vi koji me priznajete, poričete me. Vi koji o meni govorite istinu, o meni lažete, A vi koji ste o meni lagali, govorite istinu o meni. Vi koji me znadete, ne poznajete me, Oni koji me ne znaju, nek me upoznaju. Jer, ja sam znanje i neznanje. Ja sam sram i drskost. Ja sam besramna; ja sam posramljena. 506

Ja sam snaga i ja sam strah. Ja sam rat i mir. Pripazite na me. Ja sam ona koja je osramodena, i uzvišena. Pozornost svratite na moju bijedu i moje bogatstvo. Ne budite oholi prema meni kada me bace na ovu zemlju, *i+ nadi dete me u *onima koji+ tek dolaze. Ne tražite me na gnojištu Ne odlazite ostavljajudi me odbačenu, I nadi dete me u kraljevstvima. I ne tražite me kada sam izopdena i među onima koji su obešdašdeni i odbačeni, Ne ismijavajte me. I ne odbacujte me među one koji su nasilno poklani. Ali ja, ja sam suosjedajna i ja sam okrutna. Budite na oprezu! Ne mrzite moju poslušnost I ne ljubite moju samokontrolu. U mojoj me slabosti ne zaboravite, I ne bojte se moje modi. Jer, zašto prezirete moj strah I proklinjete moj ponos? No, ja sam ona koja postoji u svim strahovima I snaga u drhtanju. Ja sam ona koja je slaba, I dobro mi je na ugodnome mjestu. Ja sam nerazumna, i mudra. Zašto me mrzite u svojim vijedanjima? Bit du tiha među onima koji su tihi, I pojavit du se, i govoriti. Zašto ste me zamrzili, Grci? Zar zbog toga što sam barbar među barbarima? Jer, ja sam mudrost Grka I znanje barbara. Ja sam sud Grka i barbara. *Ja+ sam ona čiji je odraz veličanstven u Egiptu i ona koja nema odraza među barbarima. Ja sam ona koju posvud mrze I koju posvuda vole. Ja sam ona koju zovu Život, A vi ste pozvali Smrt. Ja sam ona koju zovu Zakon, 507

A vi ste pozvali Bezakonje. Ja sam ona koju ste progonili, I ona koju ste uhvatili. Ja sam ona koju ste raspršili, A vi ste me sakupili. Ja sam ona pred kojom bijaste posramljeni, A prema meni vi ste besramni. Ja sam ona koja ne svetkuje, I ona čije su svetkovine brojne. Ja, ja sam bezbožna, I ona sam čiji je Bog velik. Ja sam ona koju promišljate, A vi ste me prezreli. Ja sam neuka, A oni od mene uče. Ja sam ona koju ste prezreli, A vi o meni razmišljate. Ona sam od koje ste se sakrili, I meni se vi otkrivate. I kad god se sakrijete, Ja du se otkriti. Jer, [kad god] se vi [otkrijete], Ja *du se sakriti+ od vas. Oni koji imaju [...] tome [...] nerazumno [...]. Uzmite me [... razumijevanja] iz patnje, I uzmite me k sebi iz razumijevanja [i] patnje. I uzmite me k sebi iz mjesta koja su neugledna i ruševna, I otmite od onih koji su dobri, makar i u ružnodi. Iz srama, uzmite me k sebi besramno; I iz besramnosti i srama, izgrdite moje dijelove u sebi. I priđite mi, vi koji me znate I vi koji znate moje dijelove, I postavite velike među mala prva stvorenja. Dođite u djetinjstvo, I ne prezirite ga što je maleno i neznatno. I ne odbacujte veličinu u nekim dijelovima iz neznatnosti, Jer neznatnosti se poznaju po veličinama. Zbog čega me proklinjete i štujete? Ranili ste me i imali ste milosti. Ne odvajajte me od prvih za koje ste [znali]. *I+ ne izopdujte, *niti+ se od ikoga okrečite *...+ okrenuti vas i *... upoznati+ ga nedete. 508

[...]. Što je moje *...+ Ja znam one koji su [prvi], a oni poslije njih mene [poznaju]. Alija sam um *...+ i počinak *...+. Ja sam znanje propitkivanja o sebi, I pronađeno onih koji za mnom tragaju, I zapovijed onih koji za me pitaju, I mod modi u svome znanju O anđelima, koji na moj nalog bijahu poslani, I o bogovima u njihovim dobima mojim savjetom, I o duhovima svakog čovjeka koji sa mnom postoji, I o ženama koje u meni prebivaju. Ja sam ona koja je štovana i slavljena, I koja je s gnušanjem prezrena. Ja sam mir, I rat je zbog mene došao. I ja sam stranac i građanin. Ja sam tvar i ona koja nema tvari. Oni koji nisu sa mnom povezani, za me ne znaju, A oni koji su u mojoj tvari, oni su koji me znaju. Oni koji su mi blizu za me ne znaju, A oni koji su od mene daleko, oni su me upoznali. Na dan kada sam [vam] blizu, [vi] ste [od mene] daleko, [a] ja kad [sam daleko] od vas, tada sam vam [blizu]. [Ja sam ...] unutar. [Ja sam ...] od prirode. Ja sam [...] stvaranja [duhova]. *...+ zahtjev duša. [Ja sam] kontrola i nekontrolirana. Ja sam jedinstvo i rasap. Ja sam trajnost, i ja sam nestajanje. Ja sam ispod, I k meni se oni uspinju.. Ja sam sud i razrješenje. Ja, ja sam bezgrešna, I korijen grijeha iz mene potječe. Ja sam požuda u (vanjskoj) pojavnosti, I u meni postoji unutrašnja samokontrola. Ja sam slušanje koje je svakom dostupno, 509

I govor koji se ne može razumjeti. Ja sam nijema i ne govorim, I iznimna je raznovrsnost mojih riječi. Čujte me u blagosti, i naučite o meni u grubosti. Ja sam ona čiji se krik čuje, I ja sam bačena na lice zemlje. Ja pripremam kruh i svoj um iznutra. Ja sam znanje o svom imenu. Ja sam ona čiji se krik čuje, I ja slušam. Ja se pojavljujem i [...] hodam u [...] znamen moje [...]. Ja sam [...] obrana [...]. Ja sam ona koja se zove Istina, I opačina *...+. Slavite me *...+ i šapudete protiv *mene+. Vi [koji] ste pobijeđeni, Sudite onima (koji su vas pobijedili) prije nego oni vama presude, Jer, u vama postoje sud i pristranost. Ako vas ovaj osudi, tko de vas osloboditi? Ili, ako vas on oslobodi, tko de vas modi zadržati? Jer, ono što je u vama ono je što je izvan vas, A onaj koji vas izvana oblikuje Isti je onaj koji vam je oblikovao nutrinu. I što vidite izvan sebe, Vidite u sebi; To je vidljivo i to je vaše ruho. Počujte me, vi koji slušate, I učite iz mojih riječi, vi koji me znate. Ja sam slušanje koje je svakom dostupno, I govor koji se ne može razumjeti. Ja sam ime zvuka I zvuk imena. Ja sam znak pisma I znak podjele. I ja [...]. [...] svjetlost [...]. *...+ koji slušate *...+ vama *...+ velika mod. I *...+ nedu pomaknuti ime. [...] onome koji me stvorio. I izgovorit du njegovo ime. 510

Gledajte tada u njegove riječi I sve zapise koji su dovršeni. Svratite pozornost, vi koji slušate I vi, anđeli, i vi koji ste poslani, I vi duhovi koji ste ustali iz mrtvih. Jer ja sam ona koja sama postoji, I nemam nikoga tko bi meni sudio. Jer, mnogo je lijepih oblika koji postoje u Nebrojenim grijesima, I razuzdanosti, I sramotnim strastima, I prolaznim zadovoljstvima, Za koje se (ljudi) drže sve dok se ne otrijezne I ne odu do svojega počivališta. I mene de ondje nadi, I živjet de, I nede ponovo umrijeti.

511

O Pasivnoj Sili u čovjeku - Maurice Nicoll Kada živite neko vrijeme u svjesnosti onog što želite, u isto vrijeme dete vidjeti sve više i više Drugu Silu koja se polako uzdiže, i sve dete više biti simultano svjesni dviju sila. Vidjedete da nešto ne možete učiniti zbog nečeg drugog. Ali vidjedete i zašto. Ali ne identifikujte se sa njima - a ovo praktično uvijek činimo, i to upropasti cijelo iskustvo - možete uhvatiti bljesak Trede Sile koja magično ulazi i čini da Prva i Druga Sila uđu u mogud odnos, tako da one više ne budu suprotne sile, koje se kroz suprotnost sukobljavaju. To je pronalaženje riješenja i primjetidete da to ima veze sa Voljom, Volja ima tri aspekta u sebi, ili tri sile, i Svjesna Volja otuda biva svjesna u svim trima silama, što vodi u djelovanje Potpune Volje. Iako je to daleko izvan nas u ovom momentu, mogude je to uvidjeti u nekoj manjoj skali, u nekom manjem omjeru. Međutim, mi uzimamo jednostran pogled na "Volju" i uvijek je pojmimo kao nešto što odsjeca, nešto što razdvaja, što sprečava, što na grub, netolerantan, čvrst i negacijski način drži stalan tok. Morate vidjeti da Volja sa tačke gledišta Rada odgovara nečemu što prihvata, nečemu fleksibilnom i inteligentnom i da nije jednostrana ved trostrana. Volja dolazi od Istinskog Ja ili Gospodara u nama i ne možemo očekivati da je direktno znamo.

Psihološki komentari na Učenje Gurđijeva i Uspenskog - II tom. - Maurice Nicoll Nedavno smo razgovarali koliko dugo je potrebno da se vidi da poteškode mogu biti uzete na način Rada i kako možemo biti, kako sam nazvao iskušani, bez da ih percepiramo, jednostavno zato što uzimamo poteškode kao da one ne trebale da postoje. Teškode - tj. sila otpora - svugdje su prisutne i idu kroz cijelu teksturu života i također su prisutne u nama samima. Mr. Uspenski je jedno rekao: "U pokušaju da proučavamo Drugu Silu najbolje je pokušati početi posmatrati je u nama samima." Svako od nas ima određene unutrašnje smetnje ali ih ne prepoznaje kao postojanje Druge Sile (Pasivne Sile) i uzima ih kao hendikep kroz koji vide da najvjerovatnije bespotrebno pate. Ljudi kažu: "Ako samo ovo... itd." Ideja Druge Sile je iskazana u jednom od Zakona kretanja u Njutnovoj Fizici gdje je rečeno da svaka sila ima svoju istu suprotnu silu. Zakon koji ovaj Rad formuliše kao temeljni Zakon - tj. Zakon Tri i Zakon Oktava (Zakon Sedam) - oba postoje u prirodi i nama samima. Ono što nas trenutno interesuje je Zakon Tri, koji ne govori da je svakoj Sili suprostavljena ista Sila ved da u svakoj manifestaciji rade tri sile: Aktivna Sila ili Inicijalna Sila

512

(Pokretačka Sila), Pasivna Sila ili sila otpora, i Neutralna Sila koja povezuje druge dvije suprotne sile te se na taj način nešto događa - tj. određena manifestacija je manifestuje. Ali za Tredu Silu ostale dvije sile koje se isprepledu i prožimaju, koje su jednake i suprotne, de proizvesti fiksirano stanje poput rogova jelena. Treda Sila je ta koja čini uporište i omogučava da se nešto desi, koja dovodi suprotne stvari u harmoniju, koja omoguduje djelovanje inače nepomirljivih suprotnosti. Rad uči da ako počnemo sagledavati Drugu Silu u nama samima možemo na trenutke ugledati Tredu Silu, ali prvo moramo vidjeti Prvu Silu. Često puta smo pričali o Volji koja je u Radu definisana kao pronalazak riješenja ali ne kroz negaciju nečega. Kada vidite određenu formu Druge Sile koja operiše u vašem životu, nešto što vas sprečava da postignete neki cilj, koji može biti uzet kao Prva ili Aktivna Sila, nešto što vas drži po strani u odnosu na vaš put, situacija zahtjeva riješenje, ali ne i samo negiranje; a to je ovdje definisano kao čin Volje - usaglašavanje situacije. Ne možete se sukobiti sa Drugom Silom pomodu sile (snage) zato što de ona samo s tim postati jača, ali možda možete biti u miru sa tim i na neki način učiniti kooperaciju sa Aktivnom Silom kroz neki novi stav u odnosu na situaciju, kao Tredu Silu. Jedno od najčudnijih iskustava jeste shvatiti koliko smo stvorili nepotrebnih Drugih Sila (sila otpora) u sebi kroz naše stavove i maštu (fantaziranje, zamišljanje), i koliko nastaje beskrajnih formi Druge Sile jednostavno zato što što ne shvatamo da mi posjedujemo nebrojeno mnogo stavova i formi očekivanja koje ne posmatramo i koje djeluju na takav način da komplikuju svaku pojedinačnu stvar u našem životu kreirajudi nepotrebne stvari i sljepu Drugu Silu. Odvojiti samog sebe u nekoj manjoj formi od sopstvenih stavova, od ukorenjenih predrasuda i konačno čak i od snage određenih Odbojnika, ako je to mogude, jeste doživjeti određenu slobodu koja je veoma teška za opisati. Čovek shvata da je on bio zarobljen od nečega na što nije nikad ni posumljao i primjeduje da više nema istu vrstu umjetno stvorenih poteškoda kao prije. Takvo iskustvo omogudava čovjeku da da vidi svoj dotadašnji prošli život mnogo svjesnije jer postoji određeni pomak u psihološkom stanju koji je ostvaren kroz povišenu svijesnost - tj. da tako kažem, svijest o tome što neko jeste - on može vidjeti svoj dotadašnji prošli život mnogo odvojenije i samim tim jasnije i sa određene svjesne tačke gledišta. Neko ne može vidjeti svoj život, ono što je napravljeno kroz njegovo stanje bivanja, sa istog nivoa bivanja. Mi smo poprilično nesposobni, na primjer, vidjeti koliko smo neobično budalasti u hiljadu i jednoj stvari ili koliko nepotrebno komplikujemo neke određene stvari, ukoliko nova tačka Svjesnosti nije rođena u nama, sa koje bi to mogli sagledati. Nedete to modi uvidjeti jer nemate ništa sa čim bi to mogli vidjeli - tj. nema nove tačke gledišta. Ali ako je nešto u vama promjenjeno i nemate nešto čega ste se oslobodili, npr. nekog određenog stava u odnosu na vas ili druge ili u odnosu na život, tada dete biti u mogudnosti vidjeti kako taj stav utiče na vas kroz vaš život

513

i znadete jedno od značenja citata: "Nivo vašeg bida privlači vaš život". To je jedno interesantno iskustvo. Sada, vratimo se onom što smo ranije pričali - da promjenom stava ili kako de oslobađanje sebe od nekog stava promjeniti prirodu Druge Sile u nečijem životu - o Potpunoj Volji koja je definisana u Radu kao "biti povezan sa snagom Svijesti u odnosu na sve Tri Sile". U jednoj situaciji je rečeno: "Mi nismo čak ni svjesni jedne Sile, ponajmanje dvije a nikada tri." Ovo je djelomično povezano sa činjenicom da mi obično mislimo o samo jednoj stvari u određenom vremenu. Nalazimo da je veoma teško misliti u terminu dviju stvari i da je nemogude misliti u terminu tri stvari. Ali ovo nije sasvim isto kao i Potpuna Volja, zato što biti svjestan Sila nije isto kao i misliti o njima, kao što je biti svjestan neke istine nije isto kao i imati ubjeđenje o njoj, ili biti svjestan stanja Pamdenja Sebe nije isto kao i misliti o Pamdenju Sebe. Biti svjestan Prve Sile je znati šta neko želi; biti svjestan Druge Sile je znati koje poteškode nekom stoje na putu; i biti svjestan Trede Sile u isto vrijeme je biti svjestan kako uz pomod onog što želimo i onog što se tome suprostavlja možemo dostidi određeno riješenje. Svaka Sila utiče i mjenja druge toliko mnogo da u konačnom rezultatu to nije nimalo isto onom što namjeravali da dostignemo tj. nije nikad slično Aktivnoj Sili s kojom smo krenuli. Niti su, s druge strane, poteškode iste kao što ste ih prvi put vidjeli prije nego što je potrebna Treda Sila ili Neutralna Sila ušla u svjesnu sferu iskustva i izravnala odnos Prve i Druge Sile kako bi se postigla određena manifestacija. Sada, znam da sve ovo može zvučati kao teoretisanje ali ovo nije teoretisanje: ovo je poprilično praktično i može biti doživljeno u jednoj tački čak i sada ako neko zna u šta da pogleda i ako ima strpljenja za to. Prije svega moramo biti u dobroj mjeri svjesni šta odgovara Prvoj Sili. Tj. uzimajudi sile kako djeluju unutar nas, psihološki, moramo biti svjesni toga šta želimo, šta hodemo, ili šta očekujemo. Osvještavajudi te sile, umjesto da o njima mislimo kako neko to može da čini kroz proces unutrašnjeg dijaloga, kroz Samoposmatranje tokom nekog određenog vremena, počinjemo biti svjesni Druge Sile koju neizbježno stvaramo pomodu specifične kvalitete Prve Sile koju neko ima - tj. ono što neko želi. Svaka Aktivna Sila stvara svoju vlastitu Drugu Silu. Ako ste u žurbi, činide vam se da su svi ostali usporeni: ako vi želite da usporite, činide vam se da svi ostali su u žurbi. Kada živite neko vrijeme u svjesnosti onog što želite, u isto vrijeme dete vidjeti sve više i više Drugu Silu koja se polako uzdiže, i sve dete više biti simultano svjesni dviju sila. Vidjedete da nešto ne možete učiniti zbog nečeg drugog. Ali vidjedete i zašto. Ali ne identifikujte se sa njima - a ovo praktično uvijek činimo, i to upropasti cijelo iskustvo - možete uhvatiti bljesak Trede Sile koja magično ulazi i čini da Prva i Druga Sila uđu u mogud odnos, tako da one više ne budu suprotne sile, koje se kroz suprotnost sukobljavaju. To je pronalaženje riješenja i primjetidete da to ima veze sa 514

Voljom, Volja ima tri aspekta u sebi, ili tri sile, i Svjesna Volja otuda biva svjesna u svim trima silama, što vodi u djelovanje Potpune Volje. Iako je to daleko izvan nas u ovom momentu, mogude je to uvidjeti u nekoj manjoj skali, u nekom manjem omjeru. Međutim, mi uzimamo jednostran pogled na "Volju" i uvijek je pojmimo kao nešto što odsjeca, nešto što razdvaja, što sprečava, što na grub, netolerantan, čvrst i negacijski način drži stalan tok. Morate vidjeti da Volja sa tačke gledišta Rada odgovara nečemu što prihvata, nečemu fleksibilnom i inteligentnom i da nije jednostrana ved trostrana. Volja dolazi od Istinskog Ja ili Gospodara u nama i ne možemo očekivati da je direktno znamo (percepiramo). Ali sve dok smo jednostrani u svakom smislu te riječi, ništa ne može dodi sa viših nivoa sa kojih dolazi i uticaj Istinskog Ja i koji nam daje naš stvarni smisao i unutrašnji mir. Naposljetku, mi moramo naučiti da razmišljamo na dvostruk način, da vidimo stvari sa različitih strana i da razvijamo spoljašnje uvažavanje - ne samo da vidimo poteškode drugih ljudi stavljajudi se u njihov položaj, što je definitivno svjestan akt, ved i da vidimo i poteškode nas samih bez identifikacije, i što je mogude objektivnije, jer na ovaj način dobijamo nov osjedaj nas samih i novi, mnogo fleksibilniji, osjedaj onog što jesmo, što ima jako čudan efekat na nas i u odnosu je sa povedanjem svjetla ili svjesnosti u nama i to je istinski početak djelovanja Rada unutar nas. *

*

*

Često puta osjedamo da smo protiv stvari. Ljudi često žive u ovom stanju. Stoga je neophodno, pomodu unutrašnjeg dijaloga, zapitati se: "Što je to protiv čega se borim?", itd. kako bismo pronašli protiv čega se borimo, jer ono što osjedate da se protiv toga borite je u odnosu sa onim što želite. Možda ste puni nemogudih i suprotnih želja koje kreiraju bespotrebne Druge Sile i samim tim proizvode u vama jednako nejasna osjedanja otpora, ili da se borimo protiv nečega. Tada možete postati mnogo svjesniji Prve Sile, tj. onog što želite. Ovo izoštrava Um i čini vas mnogo praktičnijim. Ali nemojte misliti da je ovo jednostavno. U isto vrijeme nije ni ispravno ni dobro uvijek živjeti u nejasnom osjedanju gubitka, ili razočarenja, i stalno se osvrtati unazad. To prosto troši, jede vašu snagu. Gdje ste? Šta želite? Šta je s vama? Takva oštra i gruba pitanja, koja sebi postavljate, su neophodna u Radu.

515

UZNEMIRENJA VITALA - Strah

Istina je da ono čega se neko plaši ima tendenciju da se pojavljuje sve dok čovek nije u stanju da se suoči sa tim licem u lice i da prevaziđe svoja strahovanja. * Pogrešno je smatrati da se samo kroz strah ili patnju može napredovati. Strah je uvek osedaj koji treba da odbacite, jer ono čega se plašite je upravo to što de vam se verovatno desiti: strah privlači ono čega se plašite. Patnja oslabljuje čoveka i automatski ga izlaže mogudnosti da još više pati. * (Način da se oslobodite straha:) Dovedite snagu i mir u niži vital (predeo ispod pupka). Isto tako putem volje, nametnite mir sistemu kada se strah pojavi. Možete koristiti jedan od ova dva načina ili oba istovremeno. * Kada se javi strah, šta treba uraditi? Zavisi od osobe. Postoji mnogo načina da se strah izleči. Ako ste uspostavili kontakt sa vašim psihičkim bidem, morate ga odmah prizvati i u svetlu tog kontakta, vratiti stvari na svoje mesto. To je najmodniji metod. Ako nemate takvu vrstu psihičkog kontakta, ali ste ipak razumno bide, možete iskoristiti svoj razum i razgovarati sa sobom kao sa detetom, objašnjavajudi sebi razložno da je strah loša stvar i da je, ako postoji neka opasnost, najgluplje suočiti se sa njom uz strah. Ako je opasnost stvarna, samo snagom odvažnosti možete dobiti šansu da izađete iz te situacije; ako vam se javi i najmanji strah, sve je gotovo. Takvim rezonovanjem možete ubeđiti deo vas koji se plaši da prestane sa tim. Ako imate veru i ako ste posvedeni Božanskom, postoji vrlo jednostavan način, a to je redi u sebi: "Neka bude volja tvoja. Ništa me ne može uplašiti zato što Ti vodiš moj život. Ja pripadam Tebi i sve Ti prepuštam." To odmah deluje. Od svih metoda ova je zaista najdirektnija. Međutim, to znači da vaša posvedenost Božanskom mora da bude potpuna. Ako imate takvu veru, ona odmah deluje; sav strah trenutno nestaje kao san. Deo bida u kojem se javilo loše osedanje takođe nestaje kao san zajedno sa strahom. Videdete kako de pobedi glavom bez obzira, fijuuu! Voilr. 516

Postoje i ljudi sa izuzetno snažnim vitalom koji odmah dižu glavu: "Ah! Evo ga neprijatelj, sad du ga srediti." Ali da bi čovek tako postupio, potrebno je da ima znanje i zaista veliku vitalnu snagu. Mora da bude vitalni div. To ne može da uradi svako. Tako, postoje mnogi putevi. Svi su oni dobri ako znate kako da izaberete onaj koji najviše odgovara vašoj prirodi. * Strah dolazi iz nesvesnih delova vašeg bida. On predstavlja neku vrstu agonije koja se javlja iz neznanja. Čovek ne poznaje prirodu nečega, ne poznaje efekte koje ta stvar donosi, ne zna posledice svojih dela, ne zna mnogo toga; i to neznanje donosi strah. Čovek se plaši onoga što ne poznaje. Ako neko dete dovedete pred neznanca (ne govorim o deci koja imaju probuđenu unutrašnju svest, ved o običnoj deci) - ako ga dovedete kod nekoga koga ono ne poznaje, prva reakcija de biti strah. Veoma se retko dešava da su deca vrlo smela. Ta smelost može biti neka vrsta razumevanja ili čak instinkta. Kada čovek instinktivno oseda daje nešto opasno, a ne vidi kako da se toga oslobodi, kada ne zna šta da uradi kako bi se zaštitio od toga, on je tada uplašen. Postoje, verujem, bezbrojni razlozi za strah. Ali u svakom slučaju se radi o pokretu nesvesti. Onaj koji zna nema straha. Ono što je savršeno budno i potpuno svesno, što zna, nema straha. Uvek je to što se plaši nešto mračno. Jedan od najboljih lekova za strah je suočiti se smelo sa onim čega se plašimo. Kada pogledate u lice ono čega se plašite, strah nestaje. Sa jogičke tačke gledišta, sa tačke gledišta discipline, preporučuje se ovaj metod. U drevnim civilizacijama, posebno u Egiptu, da bi se praktikovao okultizam, kao što sam vam govorila prošli put, bilo je neophodno u potpunosti otkloniti strah od smrti. Jedna od tadašnjih praksi je bila zatvaranje početnika u sarkofag na nekoliko dana. Naravno, nisu ga pustili da umre, da gladuje ili se uguši, ali je ipak danima ostajao u tom položaju, nepokretan, poput mrtvaca. Izgleda da je ova vežba otklanjala svaki strah. Kada se pojavi strah, ako uspete da ga u tom trenutku svesno sagledate znanjem, snagom, svetlošdu, možete se potpuno izlečiti. Dosada i nedostatak energije Ništa se tako ne suprotstavlja samom smislu našeg postojanja, kao prolazni talas dosade. Ako tada u sebi učinite mali napor, ako kažete sebi: "Čekaj, šta mogu da naučim iz ovoga? Kakvu pouku mogu da izvučem iz ovoga što mi se dešava? Koliko du napredovati ako prevaziđem sebe? Kakva je to slabost koju moram da prevaziđem? Kakva je to inertnost koju treba da pobedim?" Ako budete ovako govorili, ved slededeg trenutka dete primetiti da vam uopšte više nije dosadno. Odmah dete se zainteresovati i napredovati! Ovo je uobičajeno stanje svesti. Mnogi ljudi, znate, kada im je dosadno, umesto da pokušaju da se popnu stepenik više, siđu na niži nivo, i tako im postaje lošije nego na početku, jer čine 517

mnoge glupe stvari koje svi čine, upuštaju se u svakakve prostakluke i podlosti kako bi se zabavili. Oni se tako truju, uzimajudi različite otrove, uništavajudi zdravlje, uništavajudi svoj mozak, iskazujudi tako svoju krajnju nezrelost. Sve to rade zato što im je dosadno. Umesto što se spuštaju na taj način, trebalo bi da se izdignu, da izvuku korist od takvih okolnosti. Ali umesto da ih iskoriste, oni padaju niže nego što su bili. Kada im se desi neka nezgoda, neka nesreda, prvo što pokušaju da urade je da to zaborave - kao da čovek ved ne zaboravlja dovoljno brzo! I samo da bi zaboravili, počinju da rade svakakve stvari. Kada se javi nešto bolno, oni žele da odvrate svoje misli od toga - a pod tim se uglavnom podrazumeva rađenje glupih stvari, tj. snižavanje nivoa svoje svesti, snižavanje, umesto pokušaja da se on povisi... Da li vam se nekada desilo nešto izuzetno bolno, nešto vrlo tužno? Nemojte se zaglupljivati, ne tražite spas u zaboravu, nemojte odlaziti dole u nesvest, nego bolje otiđite do kraja i pronađite svetlost iza, istinu, snagu i radost; da biste to izveli morate biti jaki i ne dozvoliti sebi da skliznete dole. Samo putem napora, u bilo kojoj oblasti - materijalnim naporom, moralnim naporom, intelektualnim naporom - možete stvoriti određene vibracije u bidu, koje de vas povezati sa univerzalnim vibracijama; jedino to de vas učiniti radosnim. Napor je taj koji vas vadi iz blata inertnosti, napor vas čini receptivnim za univerzalne sile. Jedina stvar, van svih, koja spontano donosi radost, čak i onima koji ne praktikuju svesno jogu, koji nemaju spiritualne aspiracije, koji vode potpuno običan život, je ta razmena sila sa univerzalnim silama. Ljudi za to ne znaju, oni nede znati da vam kažu razlog toga, ali to je tako. Postoje ljudi koji su nalik lepim životinjama - svi njihovi pokreti su harmonični, njihova energija se troši razumno, svo vreme njihov napor se ulaže u dobijanje energije i oni su na taj način uvek sredni, ali ponekad u njihovoj glavi nema misli, ponekad u njihovom srcu uopšte nema nikakvih osedanja, i tada oni u potpunosti žive kao životinje. Poznavala sam takve ljude koji su bili nalik prelepim životinjama. Oni su vrlo privlačni, njihovi gestovi su skladni, njihove energije su balansirane i oni ih troše bez puno brige, a primaju ih van svake inere. Oni su bili u harmoniji sa univerzalnim materijalnim silama i živeli su sredno. Možda ne bi mogli baš da vam kažu da su sredni - radost je za njih toliko spontana, daje postala prirodna - a još manje bi mogli da vam kažu zašto, jer njihova inteligencija nije posebno razvijena. Poznavala sam takve ljude koji su mogli da učine neophodan napor (ne predviđeni ili sračunati napor nego spontani) u svakoj oblasti: materijalnoj, vitalnoj, intelektualnoj itd. i pri tom njihovom naporu uvek je bila prisutna radost. Na primer, čovek sedne da napiše knjigu, on ulaže napor kako bi nešto u njegovom mozgu zavibriralo i tako privuklo ideje; iznenada taj čovek doživljava radost. Potpuno je izvesno, bez obzira šta radite, čak i najgrublje poslove, kao što su čišdenje sobe ili kuvanje, da dete, ako uložite neophodan napor kako biste izvukli maksimum iz svojih mogudnosti, osetiti radost, čak i ako je to što radite protivno vašoj prirodi. Kada želite nešto da realizujete, potpuno spontano dete uložiti napor; ovo usredsređuje vaše energije na stvar koju želite da realizujete i daje smisao vašem životu. To vas prisiljava da se nekako organizujete, da na neki način koncentrišete svoje energije, jer je to ono što upravo želite da uradite, a ne 518

pedeset drugih stvari koje se tome suprotstavljaju. U toj koncentraciji, u toj intenzivnoj volji leži koren svakog zadovoljstva. To vam daje mod da primate energiju za uzvrat onoj koju ste potrošili. Depresija Kako je mogude kontrolisati depresiju? Postoji vrlo jednostavan način. Depresija se obično javlja u vitalu pa je tako čovek savladan depresijom jedino onda kada zadržava svest u vitalu, kada ostaje tu. Jedino što treba uraditi je izadi iz vitala i udi u dublje nivoe svesti. Čak i viši um, osvetlj avaj udi viši um, sa svojim uzvišenim mislima može odagnati depresiju. Kada čovek dođe do uzvišenih misli, obično depresija nestaje. Ali, u svakom slučaju, ako čovek potraži zaklon u psihi, više nema mesta bilo kakvoj depresiji. Depresija se može javiti iz dva razloga: zbog želje za zadovoljenjem vitala ili usled izražene nervne premorenosti tela. Depresija koja se javlja kao posledica fizičkog umora može se prilično lako otkloniti: potreban vam je samo odmor. Idite u krevet i spavajte sve dok se ne budete ponovo dobro osedali, jednostavno se odmorite, odremajte, ležite. Želja za zadovoljenjem vitala se prilično lako stvara i obično se mora sagledati razumski, mora se istražiti uzrok depresije koji je stvorio nedostatak zadovoljstva u vitalu; kada se suočite sa tim direktno i upitate se da li to ima nekakve veze sa vašom stvarnom unutrašnjom aspiracijom ili se radi o uobičajenoj reakciji, otkridete da sve to nema nikakve veze sa vašom unutrašnjom težnjom i da se može vrlo lako prevazidi ponovo uspostavljajudi normalno stanje. Ako vam ovo nije dovoljno, morate otidi još dalje sve dok ne dođete do psihičke stvarnosti. Tada samo treba da uspostavite kontakt između psihičke stvarnosti i depresije, i videdete da nakon toga sve nestaje kao da nikada nije ni postojalo. * Prepuštanje depresiji kada stvari pođu nagore, je najlošiji način suočavanja sa teškodom. Mora da postoji neka želja ili potreba u vama, na svesnom ili podsvesnom planu, koja se uzbuđuje i protivi svom neispunjavanju. Najbolje je biti je svestan, mirno se suočiti sa njom i zatim je izbaciti napolje. Ako bi niži vital (ne samo um) spoznao da su sve želje i potrebe u suprotnosti sa Istinom i da ih stoga nema potrebe dalje gajiti, ove stvari bi ubrzo izgubile mod ponovnog pojavljivanja. * Kajanje i skrušenost su prirodni pokreti vitalnog uma u trenucima kada uviđa da je počinio grešku. A to je sigurno bolje od ravnodušnosti. Međutim, loše je to što ovakvi pokreti uznemiravaju vitalnu tvar i dovode do depresije ili

519

malodušnosti. Iz tog razloga se sadaki obično preporučuje da mimo osmotri svoju grešku sa iskrenom težnjom i voljom kako bi navika pravljenja grešaka ubrzo nestala. Na višem nivou razvoja kada se uspostavi unutrašnji mir, čovek jednostavno primeduje mane prirode kao mane mašinerije, koje treba popraviti uz pomod prizvanog Svetla i Modi. U početku, međutim, osedaj skrušenosti može pomodi - pod uslovom da ne donese depresiju ili malodušnost. Ljutnja Pretpostavljam da ste imali ideju daje slobodna ekspresija impulsa ili pokreta, najbolji ili čak jedini način da ih se oslobodite. Ali to je pogrešna ideja. Ako vašu ljutnju izrazite, vi produžavate ili pothranjujete naviku njenog ponovnog pojavljivanja; to nije način daje se rešite. Prvi korak ka oslabljivanju ljutnje, a zatim i ka potpunom oslobođenju od nje je prekidanje njenog ispoljavanja u akciji ili govoru. Tek kasnije, čovek može da počne sa odstranjivanjem ljutnje iz misli i osedanja. Isto se odnosi i na ostale nepoželjne kretnje. Sve one dolaze od spolja, od univerzalne niže Prirode, ili predstavljaju posledice sugestija i uticaja neprijateljskih sila - onih koje se suprotstavljaju vašem spiritualnom napretku. Ako ih smatrate vašim, samo povedavate mogudnost da se vrate i da vas ponovo obuzmu. Ako smatrate da su vaše, to im daje za pravo da ostanu tu gde jesu. Ako ih ne doživljavate lično, tada one nemaju nikakvu mod nad vama i samim tim vi stičete sposobnost da ih se otarasite. Ono što uvek morate imati i osedati kao vaše je upravo ta sposobnost, ta mod da odbijete napad, da zaustavite sve pogrešne kretnje. Ili, čak i ako dođu do vas, morate imati mod da ih odstranite, bez njihovog ispoljavanja. * To je zaista samo ponavljanje stare navike. Pogledajte je i uočite kako je besmislena situacija u kojoj se pojavljuje ljutnja i njen izražaj - koji postaje sve češdi - kao i apsurdnost koju taj pokret ima sam po sebi. Ne bi stvarno bilo teško osloboditi je se, ako biste je, kada dođe, pogledali sa mirom - jer je zaista lako boraviti u jednom delu bida i posmatrati pojavljivanje ljutnje na površini kao da je neko drugi ljut. Problem se javlja jedino onda kada postanete uzbuđeni i uznemireni jer tako olakšavate posao onome što vlada vašim umom, a što ne bi trebalo da se desi. * Jedino kada se mir spusti odozgo ili iz psihe, vital postaje zadovoljan, dobro raspoložen i spokojan. Zbog toga celo bide mora prožeti pre svega ta unutrašnja psihička tišina, a zatim i mir odozgo. Ukoliko ne dođe do toga, ljutnja u vitalu se može kontrolisati, ali ne i potpuno odstraniti. *

520

To je prva stvar koju treba uraditi kada se pojavi ljutnja ili bilo šta tome slično. Psihički odgovor mora biti stvarno razumevanje da ljutnja nije niti ispravna niti korisna; tada se bide mora distancirati od ovih spoljašnjih stvari i stabilizovati u svom unutrašnjem jastvu, koje je odvojeno od svih stvari i ljudi. Ova nevezanost je prva stvar koju mora posedovati sadaka - on mora prestati da živi u spoljašnjim stvarima kako bi otpočeo novi unutrašnji život. Što više insistira na tome, to de oslobođenje i mir biti vedi. Kasnije, kada se ustoliči u svom unutrašnjem bidu, polako de se otkrivati prave stvari koje treba da čini i način na koji treba da se ophodi sa stvarima i ljudima. * Istina je da se ljutnja i razdor nalaze u samoj prirodi ljudskog vitala i da ih se nije lako resiti; ali važno je imati volju za promenom i jasnu spoznaju da te stvari moraju nestati. Ako su takva volja i spoznaja prisutni, sve de se sigurno pozitivno završiti. Najveda pomod je sam rast psihičkog bida - jer to donosi određenu ljubaznost, strpljenje, milosrđe prema svima i stav koji nije više centriran u egu sa svim njegovim zadovoljstvima i bolom, dopadanjima i nedopadanjima. Takođe, pomod de dodi sa porastom unutrašnjeg mira tako da de čovek postati neosetljiv na spoljašnja uznemirenja. Sa mirom dolazi i sveprožimajuda tišina u kojoj se sve doživljava kao jastvo... Žurba i uzbuđenost Žurba, uzbuđenost i nemir nikuda ne vode. Oni su kao pena na moru, obična buka ni oko čega. Ljudi imaju osedaj da ništa ne rade ako ceo dan ne trče unaokolo i nemaju povremene napade grozničave aktivnosti. Iluzorno je misliti da ovi navodni pokreti donose neku promenu. To je kao kad biste uzeli posudu sa vodom i počeli da udarate po površini vode; voda de se uznemiriti, ali se nede promeniti vašim udaranjem. Ova iluzija aktivnosti je jedna od najvedih zabluda ljudske prirode. Ona sprečava napredak zato što vam neprekidno namede osedaj žurbe. Kada biste samo uočili koliko je to iluzorno i uvideli kako je sve to beskorisno, i kako u suštini ne donosi nikakvu promenu! Ništa ne možete postidi na taj način! Stoga, oni koji trče unaokolo su samo instrumenti onih sila koje ih pokredu radi sopstvene zabave. A to nisu sile baš najvišeg kvaliteta. Sve što je urađeno u svetu, uradila je nekolicina koja može da stoji po strani u tišini, odvojena od svake akcije; oni su instrumenti Božanske sile; oni su dinamički posrednici, svesni instrumenti, oni spuštaju sile koje menjaju svet. Jedino tako je mogude nešto izvesti, nikako rastrzanom aktivnošdu. U miru, u tišini i spokoju stvoren je svet; i svaki put kada nešto treba istinski stvoriti, ovi uslovi su neophodni. U neznanju ste ako verujete da morate biti zauzeti od jutra do večeri kako biste radili svakakve ništavne stvari u ime pomaganja svetu. Jednom kada se odvojite od ovih kovitlajudih sila u mime predele, uviđate kako je velika bila vaša iluzija! Čovečanstvo vam izgleda kao gomila slepih stvorenja koja jure unaokolo bez znanja o tome šta rade ili zašto to rade, ali se 521

pri tom međusobno sudaraju i posrdu. I to oni zovu aktivnošdu! To je prazna zbrka, a ne akcija ili istinski život. Jednom sam vam pričala o tome kako biste morali da dutite deset dana da biste govorili nešto korisno deset minuta. Sada mogu još da dodam: da biste delali korisno jedan dan, trebalo bi da budete mirni čitavu godinu! Naravno, ne govorim o svakodnevnim aktivnostima koje su neophodne da bi se zadovoljile osnovne potrebe, nego o onim koje se čine iz verovanja da de se tako pomodi svetu. A tišina o kojoj govorim je onaj unutrašnji mir sa kojim mogu da se stope jedino oni koji rade bez identifikacije sa svojim delima, slepi i gluvi za formu i buku koju stvara njihov čin. Odvojte se od vaših dela i izdignite se iznad ovih prolaznih kretanja; sjedinite se sa Večnom Svešdu. Jedino tada dete znati šta je prava akcija. * Ljudi žive mučan život, sa nekom vrstom polu-svesti o kratkotrajnosti njihovog života; ne misle o tome; ali osedaju to nejasno. I tako uvek žele - brzo, brzo, brzo - da idu od jedne stvari do druge, da urade brzo jednu stvar kako bi prešli na drugu, umesto da dopuste svakoj stvari da živi u svojoj sopstvenoj večnosti. Oni večno žele: samo napred, napred, napred... I tako upropaste ceo svoj rad. Zato neki ljudi propovedaju da je jedini trenutak koji je bitan, sadašnji trenutak. Praktično, to možda nije istinito, ali sa psihološke tačke gledišta trebalo bi da bude tako. To znači živeti punim kapacitetom svaki minut, bez planiranja ili željenja, čekanja ili pripremanja na nešto sledede. Jer vi uvek žurite, žurite, žurite... A ništa ne uradite dobro. Vi ste neprekidno u stanju unutrašnje tenzije, što je potpuno pogrešno - apsolutno pogrešno. Svi mudri ljudi su oduvek govorili - Kinezi su to propovedali, Indijci su to savetovali - živeti sa svešdu o Večnosti. U Evropi su takođe govorili o kontemplaciji na nebo i zvezde i identifikaciji sa njihovom beskonačnošdu - sa svim onim što vas oslobađa granica i daruje vam mir. To su samo sredstva, ali su ipak neophodna. Ovo sam primetila i u delijama tela; one izgleda kao da su uvek u žurbi da urade ono što treba da urade, kao da nemaju dovoljno vremena. Upravo zato ništa ne urade kako treba. Smušeni ljudi - ljudi koji sve izvrdu, sa grčevitim i konfuznim kretnjama - su razvili to do vrlo visokog stepena, tu vrstu žurbe brzo, brzo, brzo ... Juče je neko, žaledi se na reumatične bolove rekao: "O, to je takav gubitak vremena, moram sve stvari da radim polako!" Ja sam mu rekla (Majka se smeši): "Pa šta!" To mu se nije dopalo. Vidite, ako se neko žali zbog bola to znači da je on slab, to je sve. Ali redi: "Ja gubim tako puno vremena, sve radim sporo!", stvara vrlo jasnu sliku žurbe u kojoj živi taj čovek. Vi se tako žurite celog života... Da biste stigli kuda? ... Doživedete tako krah!

522

Osedaj inferiornosti ... ako želite da uradite nešto dobro, bez obzira šta je u pitanju, bilo koji posao, najmanju stvar, da se igrate, napišete knjigu, slikate, svirate ili trčite, bilo šta, ako želite da to uradite dobro, morate postati ono što radite, a ne ostati neko ko gleda sebe iz prikrajka kako radi; jer ako čovek procenjuje ono što radi, on je... on je još uvek u savezništvu sa egom. Ako u sebi, čovek uspe udi postane ono što radi, učinio je veliki napredak. Morate učiti ovo do najsitnijih detalja. Uzmite vrlo zabavan primer: želite da prespete tečnost iz jedne u drugu bocu; vi se koncentrišete (možete pokušati ovo kao vežbu, kao gimnastiku); tako, sve dok ste vi boca koju treba napuniti, flaša iz koje sipate, proces sipanja, sve dok ste to, sve je u najboljem redu. Ali ako na nesredu pomislite u nekom trenutku: "Ah! Sve ide dobro, lepo to izvodim", ved slededeg trenutka sve vam se prosipa! Isto važi za sve, za sve. Zato je rad dobar za vežbu, jer ako želite da nešto ispravno uradite, morate postati taj rad umesto da budete onaj koji radi, inače nedete ništa uspeti. Ako ostanete "onaj koji radi" i ako još, pored toga, vaše misli lutaju, tada možete biti sigurni da de fine stvari, ako dođu u vaše ruke, biti razbijene, a ako kuvate, da de vam nešto zagoreti, ili ako učestvujete u nekoj igri da de vam lopta ispadati iz ruku. Upravo se kroz to može videti da je rad prava vežba. Jer ako zaista želite nešto da uradite dobro, ovo je jedini način. Uzmite npr. nekoga ko piše knjigu. Ako taj pisac sebe smatra piscem te knjige, ne možete ni da zamislite kako de ona biti dosadna; istog trenutka dete osetiti smrad male ljudske personalnosti koja se tu ispoljava, tako da knjiga gubi svaku vrednost. Ako umetnik koji pokušava da naslika sliku, sebe smatra slikarem te slike, slika nikada nede biti dobra, uvek de biti samo neka vrsta projekcije slikareve ličnosti; bide bez života, bez snage, bez lepote. Ali ako iznenada, on postane ono što želi da izrazi, ako postane ta četkica, slikanje, platno, objekat, boje, cela ta stvar, i ako je potpuno u tome, ako živi to, napravide nešto zaista - fantastično. Za sve važi isto pravilo. Nema toga što ne može biti jogička disciplina ako se radi ispravno. A ako se ne radi tako, ni tapasja vam nede pomodi. Jer dešava se ista stvar, ako radite vašu tapasju, sve vreme posmatrajudi sebe i govoredi sebi: "Da li sam napredovao, da li se nešto poboljšava, da li du uspeti?", tada znajte da je to ego koji postaje sve vedi i zauzima sve više prostora, tako da ne ostavlja mesta ničemu drugom... Ono što najčešde daje osedaj inferiornosti, ograničenosti, malenkosti, slabosti je uvek to vradanje na sebe, zatvaranje u kavez ograničenja mikroskopskog ega. Čovek se mora proširiti, otvoriti sva vrata. A najbolji način je da se koncentriše na ono što radi umesto da se koncentriše na sebe.

523

Senzitivnost Čovek ne treba da se leči od svoje senzitivnosti, nego da stekne snagu kako bi se izdigao u višu svest uzimajudi svoja razočarenja za odskočnu dasku. Jedan od načina je ne očekivati čak ni da drugi pravedno postupaju prema vama, ma ko oni bili. Osim toga dobro je imati takve uvide u pravu prirodu nekih ljudi koji su slepi za plemenitost; jer sve to pomaže proširenju svesti. Udarac od koga se previjate, izgleda vam tako težak zato što se taj udarac sveta održava zahvaljujudi vašoj mentalnoj formaciji. Takav svet obično postaje deo vašeg bida. Posledica toga je da vam udarac koji primate zadaje gotovo fizički bol. Ono što je dobro je da vas to nagoni da sve više živite u stvarnom svetu, a ne u svetu vaše imaginacije koji je ono što biste vi želeli daje realni svet. Ali stvarni svet nije sve što biste mogli poželeti, i zbog toga na njega treba delovati i promeniti ga Božanskom Svešdu. Ali za to je neophodno znanje o stvarnosti, bez obzira koliko ono bilo neukusno. Ovo znanje nam se razotkriva kroz udarce i rane. Istina, idealisti, senzitivni ljudi, prefinjene prirode više trpe od ovog razbijanja iluzije nego drugi debelokošci, ali to nije razlog da se suptilna osedanja ne potenciraju, niti da se fina ivica osetljivosti zatupljuje. Ono što treba naučiti je kako se odvojiti od takvog iskustva i gledati na perverzije drugih sa višeg nivoa kako bi osmotrili ove manifestacije iz ispravne perspektive impersonalne. Tada naše teškode zaista i doslovno postaju naše mogudnosti. Jer znanje, kada dođe do korena naših problema sa sobom donosi fantastičnu mod izlečenja. Čim dotaknete taj problem, čim zaronite sve dublje i dublje; dolazite do onoga što zaista jeste, bol nestaje kao rukom odnešen. * Uravnoteženost znači nešto drugo - jednako viđenje ljudi, njihovih priroda, akcija i sila koje ih pokredu; ono pomaže da se uvidi istina odbacivanjem svakog ličnog osedanja kroz viđenje i razlučivanje. Lična osedanja uvek iskrivljuju sliku i čine da u nečijim akcijama, ne toliko u samim akcijama koliko u njihovoj pozadini, vidimo neke stvari koje uopšte ne postoje. Ono što smo mogli izbedi postaje posledica - nerazumevanje i pogrešan sud o nekim stvarima; ono što nema po sebi neku posledicu, poprima velike razmere. Čini mi se da više od polovine spoljašnjih dešavanja imaju svoj uzrok u tome. Ali u svakodnevnom životu lična osedanja i senzitivnost su neodvojivi deo ljudske prirode i kao takvi oni su neophodni u samoodbrani, mada ja mislim daje čak i u tom slučaju bolje zauzeti stabilan, sveobuhvatan i jednak stav prema svim ljudima i stvarima. Vaše iznenađenje zbog ponašanja osobe X pokazuje da još uvek ne znate kakva je obična ljudska priroda. Zar niste nikada čuli za Vidjasagarov odgovor kada mu je saopšteno da ga je neki čovek klevetao, - "Zašto me on kleveta? Ja mu nisam nikada ništa dobro učinio (upakara)." Nerazvijeni vital nije zahvalan 524

za neko učinjeno dobro, on je pre ogorčen zato što ga to obavezuje. Sve dok mu činimo dobro, on je prepun slatkih reči, ali čim vidi da više nema šta da očekuje, on se okrede i ujeda ruku koja ga je hranila. Ponekad to učini i ranije, kada misli da to može da uradi jer veruje da dobročinitelj nede saznati odakle dolazi kleveta, osuda ili optužba. U vašem slučaju nema ničeg neuobičajenog, ničeg što biste proglasili posebnim. Vedina ima to iskustvo, a samo nekolicina uspeva da ga izbegne. Naravno, ljudi sa razvijenim psihičkim elementom su po prirodi zahvalni i ne ponašaju se na ovaj način. Ljubomora To je naravno stara reakcija - ljubomora je sigurno prisutna, inače ne bi osetili tu ogorčenost. Njeno održanje, povlačenje i ponovno pojavljivanje sa takvom žestinom, samo pokazuje kako je ona duboko ukorenjena u vašoj svesti o fizičkom. Još uvek niste u stanju da je iskorenite zato što se potpuno vezujete za nju kada se pojavi i prepuštate njenoj galami i nasilju. Morate imati snage da se odvojite od nje u onaj deo vaše prirode koji je time netaknut - samo tada dete modi da je ođgurnete; i jedino ako to činite svaki put kada se pojavi, ona de vremenom nestati i nikada se više nede javljati. * Ne vidim zašto pravite tako veliku razliku između svađe i ljubomore u odnosu na drugu ženu i svađe i ljubomore koje nemaju seksualni karakter. Oba izviru iz istog prvobitnog impulsa, posesivnog instinkta koji je baza za tipičnu vitalnu ljubav. U drugom slučaju, s obzirom da seksualna ljubomora nije moguda, um se oslanja na druge motive koji izgledaju sasvim razumni i opravdani - on možda nije svestan da to potiče iz vitala, ali to ne menja svađu i žestinu rasprave. Nije važno da li vam se oba ova oblika javljaju ili ne, jer to ne čini stvar ni boljom ni lošijom. Jedino što je važno je osloboditi se samog instinkta, bilo sa psihološke tačke gledišta ili sa tačke gledišta spiritualne promene.

Transformacija vitala Mnogi ljudi su, kao životinje, gonjeni silama Prirode: ako se pojavi bilo koja želja, oni je odmah ispune, bilo koja emocija da im dođe, oni joj dozvoljavaju da se ispolji, bilo koju fizičku potrebu da imaju, oni moraju daje zadovolje. Tada kažemo da su ljudske aktivnosti i osedanja pod kontrolom Prakriti i da su

525

uglavnom fizičke i vitalne prirode. Telo je instrument Prakriti ili Prirode - ono sluša sebe ili vitalne sile i želje, strasti itd. Ali čovek ima takođe i um, i kako se duhovno razvija, uči da kontroliše svoj vital i fizičku prirodu svojim razumom i voljom. Ova kontrola je samo delimična: jer je pravi razlog obično skriven željama vitala i neznanjem fizičkog i on staje na njihovu stranu, pokušavajudi da opravda svojim idejama, rezonovanjem ili argumentima njihove greške i pogrešne kretnje. Čak i ako se razum usprotivi i kaže vitalu ili telu "Nemoj to da činiš", ipak de vital i telo često poslušati svoje sopstvene namere uprkos zabrani - mentalna volja nije dovoljno jaka da ih pokori. Kada ljudi rade sadanu, u njima operiše viša priroda, psihička i spiritualna, i oni tako svoju prirodu stavljaju pod uticaj psihičkog bida ili višeg spiritualnog bida ili Božanskog. Ne samo vital i telo nego i um moraju da nauče Božansku Istinu i da se podvrgnu Božanskom zakonu. Ali zato što niža priroda nastavlja da ih drži u svojoj vlasti, oni su bar u početku, ako ne i za duže vreme, nemodni da spreče svoju prirodu da prati ustaljene kanale - čak i onda kada znaju ili im je ukazano šta da rade, a šta ne. Samo istrajnom sadanom, zadobijanjem više spiritualne svesti i spiritualne prirode može se prevazidi ova teškoda; ali čak je i najjačim i najboljim sadakama za to potrebno dosta vremena. * Odbacivanje želje je u suštini odbacivanje elementa žudnje iz svesti kao stranog elementa koji ne pripada istinskom bidu i unutrašnjoj prirodi. Ali je i odbacivanje slabosti prema sugestijama želje takođe deo tog odbacivanja; uzdržavanje od sugerisane akcije, ako ona nije pravilna, mora se uključiti u jogičku disciplinu. Jedino onda kada se ovo radi na pogrešan način, zbog nekog mentalnog asketskog principa ili jakog moralnog pravila, možemo ga nazvati potiskivanjem. Razlika između potiskivanja i unutrašnjeg stvarnog odbacivanja je ista ona razlika koja postoji između mentalne ili moralne kontrole i spiritualnog pročišdenja. Kada neko živi u istinskoj svesnosti, on oseda kako želje nadolaze, ulazedi spolja, iz univerzalne niže Prakriti u um i delove vitala. U uobičajenom stanju svesti to se ne oseda; ljudi postaju svesni želje samo kada je ona ved tu, kada je ved ušla unutra i pronašla svoje obitavalište ili poznato skrovište tako da oni imaju utisak da je ona njihova i da je deo njih samih. Stoga, prvi uslov za oslobođenje od želja je postati ih svestan sa istinskom svesnošdu jer tada postaje mnogo lakše otarasiti ih se, nego kada morate da se borite sa njima imajudi osedaj kao da treba da odsečete neki deo svog tela. Lakše je odredi se nečeg nakalemljenog nego odsedi ono što osedamo kao neodvojivi deo nas samih.

526

Kada je psihičko bide izraženo, tada je lako osloboditi se želja; jer psihičko bide u sebi nema želja, ali zato ima aspiracije, težnje i ljubav prema Božanskom i svemu što naginje ka Božanskom. Stalno potenciranje psihičkog bida sa sobom nosi tendenciju uspostavljanja istinske svesnosti i skoro automatskog vladanja pojavama u prirodi. * Mnogo vremena je potrebno kako biste se u potpunosti oslobodili želje. Ali, ako je jednom izbacite iz svoje prirode i doživite kao spoljašnju silu koja obuzima vital i fizičko, bide vam lakše da se oslobodite uljeza. Previše ste navikli da je smatrate svojim delom ili nečim što je usađeno u vama - to vam samo otežava kontrolu njenih kretnji onemogudavajudi vas da se oslobodite njene večne kontrole nad vama. * Nijedan čovek se ne može lako osloboditi želja. Ono što treba prvo da uradi je da ih objektivizira, izbaci napolje, na površinu svesti, a unutrašnje delove učini tihim i čistim. Kasnije se one mogu totalno odbaciti i zameniti pravom stvari, srednom i prosvetljujudom voljom da se bude jedno sa Božanskim. * Želja je psihološki pokret i može se zameniti za "istinsku potrebu" kao i za stvari koje nisu zaista potrebne. Morate pridi čak i istinskim potrebama bez želje. Ako ih ne zadovoljite, ne smete ništa osedati. * Tačno je da je potiskivanje i uzdržavanje od želja nedovoljno i samo po sebi neefikasno, ali to ne znači da im treba popuštati; to znači da želje ne treba potiskivati nego izbaciti iz prirode. * Vaša teorija je pogrešna. Slobodno izražavanje strasti može olakšati vital za neko vreme, ali joj to u isto vreme daje pravo da se ponovo vrati. To je uopšte ne smanjuje. Potiskivanje pradeno unutrašnjim prepuštanjem u suptilnoj formi nije metod, ali je slobodno izražavanje u vidu spoljašnjeg prepuštanja još gori metod. Strast je mogude ne manifestovati jedino ako je čovek čvrsto rešio da dođe do savrešene kontrole; takva kontrola prestaje da bude potiskivanje, ved postaje unutrašnje i spoljašnje odbacivanje.

527

* Izgleda da vi nemate ispravno viđenje prirode vitalnih želja. Vitalne želje jačaju kada im se prepuštamo; što je najvažnije, tako se uopšte ne zadovoljavaju. Ako popuštate pred željama, one de postati sve jače i jače i zahtevati da se sve više i više ispunjavaju. To je naše stalno iskustvo sa sadakama i ono potvrđuje ono što smo oduvek znali o željama. Želja i zavist se moraju izbaciti iz svesti - nema drugog načina. * Iako sve ono čega se želja dohvati, postaje poželjno za vital - svaka želja se ipak mora odbaciti. Sasvim je ispravno redi: "Nedu želeti to", čak iako vital još uvek nije uspeo da izgovori: "Ne želim to." Postoji nešto u bidu što može redi : "ne želim" i tako odbiti da prepozna želju vitala kao deo istinskog bida. Svest koju nam donose mir i snaga moramo prepoznati kao istinsko "Ja" i učiniti je stalno prisutnom. * Teško je rešiti se svih želja u potpunosti odjedanput - ako one ispravne imaju prvenstvo, to osigurava konačnu pobedu. Zato nemojte dozvoliti da vas to muči. Potrebno je postepeno menjati ove stvari - i ako je napredak započeo, tada može postojati jasan osedaj sigurnosti u pogledu rezultata sadane i miran uvid u sve što treba da se uradi. * Kako transformirati vital? Prvi korak: volja. Drugi, iskrenost i težnja. Ali, volja i težnja su skoro ista stvar, jedna neodvojivo prati drugu. Zatim, istrajnost. Da, istrajnost je neophodna u bilo kom procesu, a šta je ovaj proces? ... Prvo, mora biti prisutna sposobnost posmatranja i razlikovanja, sposobnost pronalaženja vitala u sebi, jer de vam u protivnom biti jako teško da kažete: "Ovo dolazi od vitala, ovo dolazi od uma, ovo dolazi od tela." Sve de vam izgledati pomešano i nejasno. . Posle vrlo istrajnog posmatranja, bidete u stanju da razgraničite različite delove i prepoznate poreklo neke pojave. Za ovo je potrebno dosta vremena, ali vas to ne mora sprečavati da napredujete prilično brzo, to zavisi od vas. Jednom kada ste sagledali različite delove upitajte se: "Šta ima ovde od vitala? Šta vital donosi u moju svest? Na koji način menja moje kretnje, šta im dodaje, a šta oduzima? Šta se dešava u mojoj svesti intervencijom vitala?" Jednom 528

kada ovo saznate, šta dalje...? Tada treba da gledate tu intervenciju, da je posmatrate, da pronađete način na koji funkcioniše. Recimo da želite da transformišete vaš vital. Vrlo ste iskreni u vašoj težnji i odluci da idete do kraja. Imate sve te kvalitete. Počinjete da posmatrate i uviđate da se mogu desiti dve stvari (može se desiti više stvari, ali najvažnije su dve). Prvo, obuzima vas neka vrsta entuzijazma. Počinjete da radite iskreno. U svom entuzijazmu, mislite: "Uradidu ovo i ono, postidi du odmah svoj cilj, sve de biti predivno! Videde taj vital kako du da se ponašam samo ako me ne posluša!" I ako pažljivo oslušnete, čudete vital kako govori sam sebi: "Ah konačno, eto moje prilike!" On prihvata to, počinje da dela punim žarom, prepun entuzijazma, nestrpljenja. Može se javiti potpuno suprotna stvar. Neka vrsta nelagodnosti: "Nije mi baš dobro, kako je život jednoličan, kako je sve zamorno. Kako du sve to da postignem? Da li du ikada postidi cilj? Da li je uopšte vredno išta započinjati? Da li je to uopšte mogude? Zar to nije nemogude?" To je vital koji baš nije zadovoljan sa onim što se radi sa njim, koji ne želi da mu se bilo ko meša u njegov posao, kome se sve to ne dopada. Zato on savetuje depresiju, obeshrabrenje, nedostatak vere, sumnju - da li je to zaista vredno truda? Ovo su dva ekstrema i svaki od njih ima svoje probleme, svoje prepreke. Depresija, ukoliko čovek nema snažnu volju, sugeriše: "Ovo nije dovoljno vredno, možda du morati da čekam ceo svoj život." Entuzijazam očekuje da vidi vital promenjen preko nodi: "Ubudude nedu imati nikakvih teškoda, napredovadu rapidno na stazi joge, postididu božansku svest bez bilo kakvih problema." Postoje i druge teškode... Coveku je potrebno malo vremena, ali mnogo istrajnosti. Tako vital nakon nekoliko časova - možda nekoliko dana, možda i meseci - kaže sebi: "Nismo baš daleko dospeli sa našim entuzijazmom, da li smo stvarno nešto uradili? Zar nas ovaj napor ne ostavlja na istom mestu na kojem smo i bili? - možda i gorem mestu, još problematičnijem, još nemirnijem? Stvari nisu više ono što su bile, a nisu još uvek ono što treba da budu. Vrlo je zamorno sve ovo što radim." 1 onda, ako čovek dalje insistira, pojavljuje se džentlmen koji kaže, "Ah ne, dosta mi je svega, pustite me na miru. Ne želim ni da mrdnem, ostadu u svom uglu, nedu vam smetati, samo me ne dirajte!" i tako čovek ne odlazi daleko od mesta sa kojeg je pošao. Ovo je jedna od značajnih prepreka koju moramo pažljivo izbedi. Čim se pojavi i najmanji znak nezadovoljstva, neprijatnosti, vitalu se mora redi sledede: "Moj prijatelju, ti deš sada da dutiš, radideš ono što ti se kaže, u protivnom deš imati posla sa mnom." A onome drugom, entuzijasti koji kaže: "Sve se mora uraditi sada, i to odmah", vaš odgovor je: "Smiri se malo, tvoja energija je izvrsna, ali je ne smeš potrošiti za pet minuta. Trebade nam na duže staze, čuvaj je pažljivo, i kada se ukaže potreba za njom, ja du te pozvati. Ti deš mi odmah pokazati svoju naklonost, poslušadeš me, nedeš gunđati, nedeš

529

protestvovati, nedeš se buniti, redi deš 'da, da'. Učinideš tu malu žrtvu kada te budem zamolio i redi 'da' cei im bidem." Tako smo započeli put. Ali on je vrlo dug. Mnogo stvari se dešava na putu. Odjednom pomislite da ste prevazišli prepreku; kažem "pomislite", zato što samo mislite da jeste. Uzedu i jedan veoma očigledan primer, vrlo jednostavno zapažanje. Neko je uvideo da je njegov vital nekontrolisan i neukrotiv, da se često ljuti ni zbog čega. On počinje da ga uči da ne bude povodljiv, da se ne razbuktava, da ostane miran i podnese životne šokove bez (agresivnih) reakcija. Ako čovek ovo radi veselo, sve se odvija prilično brzo (zapamtite to dobro, vrlo je važno: kada se bavite vašim vitalom, da obratite pažnju na održavanje dobrog raspoloženja, inače de biti poteškoda). Čovek zadržava svoje dobro raspoloženje; kada vidi da nailazi oluja, počinje da se smeje. Umesto da bude depresivan govoredi: "Ah! Uprkos svim mojim naporima, sve počinje iz početka", čovek počinje da se smeje i kaže: "Ovo nikuda ne vodi. Zar ne vidiš da si smešan, pa ti sam znaš da si smešan! Nema svrhe ljutiti se!" Čovek daje sebi lekciju sa puno humora. I zaista, nakon izvesnog vremena, nema ljutnje - sve je mirno - i naravno tada čoveku popušta pažnja. Čovek misli da je prevazišao teškodu, da je krajnji rezultat konačno postignut: "Moj vital mi ne pravi više nikakve probleme, više se ne ljuti, sve ide glatko." 1 ved slededeg dana, čovek gubi strpljenje. Upravo tada mora biti pažljiv i ne sme sebi redi: "Eto šta se desilo, sve je bez smisla, ništa nedu nikad postidi, svi moji napori su uzaludni; sve ovo je iluzija, to je nemogude." Naprotiv, mora redi: "Nisam bio dovoljno obazriv." Morate čekati dugo, vrlo dugo, pre nego što možete redi: "Ah, sve je gotovo!" Ponekad morate čekati godinama. * Sve vaše brige, depresija, malodušnost, odvratnost, ljutnja, sve, sve dolazi od vitala. On je taj koji ljubav pretvara u mržnju, on je taj koji stvara duh odmazde, ogorčenosti, loše volje, potrebe za uništavanjem i nanošenjem zla. On je taj koji vas obeshrabruje kada se stvari odvijaju teško, i u pogrešnom smeru. On ima i izuzetnih sposobnosti da štrajkuje! Kada nije zadovoljan, sakrije se u ugao i ne mrda. A vi tada nemate više energije, nemate snage, nimalo preostale hrabrosti. Vaša volja je nalik... nalik uveloj biljci. Sva ogorčenost, gađenje, ljutnja, sav očaj, patnja, bes - sve to dolazi od tog gospodina. Jer se njegova energija krede u tom smeru. Stoga, sve zavisi od strane na koju se on okrene. A ja vam kažem da ima vrlo jaku naviku da štrajkuje. To je njegovo najmodnije oružje: "Ah! Ne radiš ono što ja želim, e pa dobro, nedu se ni pomeriti, pretvaraču se da sam mrtav. " I on to čini zbog najmanjeg razloga. On ima vrlo loš karakter; vrlo je razdražljiv i vrlo zloban - da, njegova priroda je jako loša. Verujem da je itekako svestan svojih modi i jasno zna da ako se u nešto upusti totalno, nema toga što de odoleti

530

momentu njegove sile. I kao svi ljudi koji imaju nešto da ponude za razmenu, tako i vital voli da trguje: "Dadu ti svoju energiju, ali deš zauzvrat učiniti ono što ja želim. Ako mi ne daš ono što tražim, povudidu svu svoju energiju." 1 vi dete tada biti prazni kao izduvani balon. Ovo je istina, stalno se tako dešava. Teško je kontrolisati vital. Pa ipak, kada konačno uspete da ga ukrotite, imate u svojim rukama nešto zaista modno za upotrebu. Tada možete odoleti oluji najvedih problema. On je sposoban da pretvori idiota u inteligentnu osobu - te je isključivo Njegova privilegija: jer ako čovek svim srcem teži napretku, vital de zapamtiti da mora napredovati, i tada de čak i najvedi idiot postati inteligentan! Videla sam to, ne govorim napamet; videla sam to, videla sam ljude tupe, glupe, nesposobne da razumeju, koji ništa ne mogu da shvate možete im nešto objašnjavati mesecima, ništa od toga im nede udi u glavu, kao da govorite nekom kamenu - i onda sasvim odjednom njihov vital se uhvati za neki motiv: oni jednostavno požele da nekoga zadovolje ili nešto dobiju, a za to im je neophodno razumevanje i znanje. Tada sve stave u pokret, razdrmaju uspavani um, uliju energiju u sve uglove gde je nije bilo; i tada razumeju, tada postaju inteligentni. Znala sam čoveka koji praktično ništa nije znao, ništa razumeo i koji je, kada se um počeo kretati i kada ga je obuzela strast za napretkom, počeo da piše divne stvari. Imam ih ovde sa sobom. A kada se taj pokret povukao, kada je vital započeo štrajk (jer ponekad štrajkuje i povlači se) ta osoba je ponovo postala apsolutno tupa. Sasvim je prirodno što je toliko teško ustanoviti stalan kontakt između najpovršnije svesti o fizičkom i psihičke svesti, i gle! - svest o fizičkom je prepuna dobrog raspoloženja; vrlo je uredna, dosta se trudi, ali je spora i troma, treba joj puno vremena, teško joj je da se pokrene. Ona se ne umara, ali i ne čini nikakav napor; ide svojim putem, mirno. Ponekad mogu prodi vekovi dok se ne uspostavi kontakt spoljašnje svesti i psihe, ali iz ovog ili onog razloga vital uzima učešde u tome. Strast ga oblikuje. On želi taj kontakt (ko zna zbog čega, ali to ne mora biti spiritualni razlog), on ga želi sa svom svojom energijom, svom snagom, svom strašdu, svom žestinom: za tri meseca stvar može biti završena. Zato, poklonite tome pažnju. Ophodite se sa njim sa velikim poštovanjem, ali mu se nemojte nikada pokoriti. Jer, tada de vas povudi u sve vrste problematičnih i neprijatnih eksperimenata; ali ako uspete da ga nekako ubedite da krene sa vama, tada dete napredovati krupnim koracima na stazi. * Postoje ljudi koji gaje interesantnu teoriju koju često čujem. Oni govore da se sopstveni vital ne sme obuzdavati, da mu se mora dopustiti da radi šta god zaželi, i da de se tako umoriti i izlečiti! To je vrhunac gluposti! Prvo, zato što vital po svojoj prirodi ne može nikada biti zadovoljen i ako neka vrsta aktivnosti 531

postane nezanimljiva, on de udvostručiti dozu: ako mu njegove gluposti dosađuju, on de ih još češde ponavljati, i ako ga to umara, čim se odmori, počede iz početka. Tako se ništa nede promeniti. Drugi kažu da dete samo potisnuti vital ako mu sednete za vrat i da de jednoga dana jednostavno šiknuti kao gejzir... i to je istina. Stoga, ni obuzdavanje vitala nije rešenje jer obično donosi prilično ozbiljne poremedaje. Mora postojati neko trede rešenje. * Da li je to žudeti da svetlost dođe odozgo i pročisti ga? Naravno, ali problem ostaje. Vi žudite za promenom, verovatno za specifičnom promenom; ali odgovor na vašu težnju nede dodi odmah i u međuvremenu de se vaša priroda opirati. Stvari se tako dešavaju: u određenom trenutku izgleda kao daje priroda popustila i vi mislite da ste konačno došli do željenog rezultata. Vaša težnja se gasi zato što mislite da je sve svršeno. Ali dobro poznati momak koji je vrlo lukav, tiho sedi u svom uglu, vrebajudi trenutak vaše neopreznosti i kada iznenada iskoči kao pajac iz kutije, tada sve morate početi iz početka. * Ali ako se čovek iz korena oslobodi cele stvari? Ah, ne smete biti tako sigurni da je to mogude. Poznavala sam ljude koji su želeli da spasu svet reducirajudi ga toliko da više nije preostao nikakav svet! To je asketski način - želite da rešite problem tako što ukidate samu mogudnost postojanja problema. Ali to ne menja ništa. Ne, postoji metod - siguran - ali vaš metod mora biti veoma pronicljiv i morate imati široku i probuđenu svest o vašoj ličnosti i o onome što se tu dešava, kao i načinu na koji se to odvija. Uzmimo na primer osobu kojoj se dešavaju izlivi besa i nasilja. Njoj je, s obzirom na određeni metod, rečeno: "Ljuti se koliko hodeš, sam deš patiti od posledica svoje ljutnje i to de te izlečiti." O ovome bismo mogli prodiskutovati. U odnosu na neki drugi metod takođe joj je rečeno: "Zauzdaj svoju ljutnju i ona de nestati." I o tome bi se moglo prodiskutovati. U svakom slučaju moradete da se bavite time sve vreme, jer ako samo za minut prestanete, odmah dete videti šta de se desiti! Šta onda uraditi? Morate biti sve svesniji i svesniji. Morate posmatrati kako se stvari dešavaju, kojim putem dolazi ljutnja i stati pred nju pre nego što vas obuzme. Ako želite da se izlečite od neke mane ili problema, postoji samo jedan metod: biti savršeno oprezan, imati vrlo opreznu i budnu svest. Prvo morate jasno znati šta želite da radite. Ne smete oklevati, morate biti puni sumnje kada kažete: "Da li

532

je dobro ovo što radim ili ne, da lije ovo u skladu sa onim što želim da postignem ili ne?" Videdete da ako verujete svom umu, on de se uvek okretati protiv vas: on de uvek oscilirati. Ako nešto odlučite, on de vam izložiti sve argumente kako bi vam pokazao da vaša odluka nije dobra, i tako dete ostati razapeti između "da" i "ne", crnog i belog, i nedete nigde dospeti. Stoga, prvo, morate tačno znati šta želite - znati, ne mentalno, nego kroz koncentraciju, aspiraciju i vrlo svesnu volju. To je važna činjenica. Posle toga, postepeno, posmatranjem, istrajnom obazrivošdu morate odabrati metod koji de vam odgovarati - uzaludno je ubeđivati druge da prihvate isti metod, jer to nede uspeti. Svako mora nadi svoj metod, svako mora imati sopstveni metod i praktikovati ga do određenog stepena, tako da de vam on vremenom postati sve jasniji i jasniji, precizniji i precizniji. Možete ispraviti neke detalje, a neke druge pojasniti itd. Tako započinje vaš rad... Za neko vreme sve de idi dobro. Tada dete se, jednoga dana suočiti sa nesavladivom teškodom i redi sebi: "Sve vreme sam radio, a opet je sve loše kao i pre!" U tom slučaju, morate, kroz još vedu koncentraciju, otvoriti unutrašnji prolaz sa do tada nepoznatom silom, sa stanjem svesti koje pre niste poznavali. Tu dete nadi snagu, kada se vaša lična snaga istroši i ne bude više efikasna. Kada se lična snaga potroši, obično ljudi kažu: "Dobro je što je tako, ne mogu više ništa promeniti, sve je gotovo." Ali ja vam kažem da kada se nađete pred ovim zidom, to je početak nečeg novog. Nepopustljivom koncentracijom morate predi na drugu stranu zida i tamo dete nadi novo znanje, novu snagu i mod, svežu pomod i bidete u stanju da stvorite novi sistem, novi metod koji de vas sigurno odvesti veoma daleko. Ne kažem ovo da vas obeshrabrim; ali se stvari tako odvijaju. Najgore od svega je biti obeshrabren kada se zastoj desi. Morate redi sebi: "Sa određenim načinom transporta koji mi je stavljen na raspolaganje došao sam do određene tačke, ali to sredstvo mi ne dozvoljava da dalje nastavim. Šta da radim? Da sednem i više se ne uzbuđujem? - nikako. Moram pronadi drugi način transporta." Ovo de vam se dešavati prilično često, ali dete se nakon izvesnog vremena navidi na to. Morate sesti za momenat, meditirati i pronadi drago sredstvo. Morate pojačati svoju koncentraciju, aspiraciju i vaše poverenje i sa novim elanom načiniti novi program, pronadi drugo sredstvo koje de zameniti ono koje ste ostavili za sobom. Tako čovek napreduje stepen po stepen. Ali morate povesti računa da na svakom nivou primenite, što je mogude savršenije, ono što ste dobili ili naučili. Ako možete ostati u introvertnom stanju svesti i materijalno ne potkrepljivati svoj unutrašnji napredak, dodi de sigurno vreme kada nedete biti u stanju ni da se pokrenete, jer de vaše spoljašnje bide, nepromenjeno, biti kao opruga koja vas vrada nazad i sprečava vaš dalji napredak. Tako, najvažnija stvar (koju svi znaju, ali malo njih praktikuje) je staviti u praksu ono što znate. Tako dobijate velike šanse za uspeh, a sa istrajnošdu dete sigurno dospeti daleko.

533

Ne smete se nikad obeshrabriti kada se nađete pred zidom, ne smete redi: "Oh, šta da radim? Još uvek je tu." Na ovaj način dete održavati teškode do samog kraja. Samo onda kada postignete cilj, sve de se iznenada srušiti. * Ono što ste primetili u vezi uznemirenja je istina. Sada u vama postoje dve svesti, nova koja raste i ono što je ostalo od stare. Stara ima u sebi nešto od navika ljudskog vitala - tendenciju da održava bilo koji dodir patnje, ljutnje, mučnine i si. ili bilo koju vrstu emotivnog, vitalnog ili mentalnog uznemirenja, da ga preuveliča, da ga prolongira, da mu ne dopusti da ode, da mu se vrada i onda kada je uzrok uznemirenja prošao i kada može da se zaboravi, da ga se uvek seda i da ga pothranjuje kad god može. Ovo je karakteristična crta ljudske prirode i potpuno uobičajena pojava. Nova svest, nasuprot tome, ne želi te stvari i kada se dese, odbacuje ih što brže može. Kada nova svest potpuno sazri i stabilizuje se, tada de sva uznemirenja biti odbačena. Čak i ako opstanu njihovi uzroci, nede biti odgovora u vidu patnje, ljutnje, mučnine itd. u prirodi. * Teškode pri oslobađanju od svega primitivnog u vašoj prirodi de vas pratiti sve dok pokušavate da promenite vaš vital koristedi kao glavnu snagu vaš um i mentalnu volju, prizivajudi neograničenu i impersonalnu božansku mod da vam pomogne... Ako želite da istinski svime ovladate i transformišete vitalne pojave, to se može uraditi jedino pod uslovima u kojima pružate mogudnost vašem psihičkom bidu, duši u vama, da se potpuno probudi i da uspostavi vlast... da vam nametne svoj način čiste devocije, iskrene težnje i potpunog beskompromisnog poriva ka svemu što je božansko.

Unutrašnji Život - Shri Aurobindo i Majka

534

Um, Mental, Vital (Emocija) - Shri Aurobindo i Majka "Buda je govorio da želja dolazi iz neznanja. To je uglavnom tačno. Postoji nešto u bidu što uobražava da mu je nešto potrebno kako bi bilo zadovoljno. Dokaz da je to iz neznanja je u tome što kada je želja zadovoljena, čovek više ne brine o njoj, barem u 99,5% slučajeva. Verujem da se u samom korenu želje nalazi nejasna potreba za rastom, kao što je u najnižim oblicima života ljubav pretvorena u potrebu da se nešto proguta, apsorbuje, sjedini sa drugim. To je najprimitivniji oblik ljubavi u najnižim oblicima života, da se sve uzme i apsorbuje. Dakle, ta potreba za uzimanjem je želja. Tako, ako se vratimo dovoljno daleko do najdubljih slojeva svesti, možemo redi daje poreklo želje ljubav. To je ljubav u svojoj najneizraženijoj i najnesvesnijoj formi. To je želja za sjedinjenjem sa nečim, privlačnost, potreba za uzimanjem.

Na primer, vi vidite nešto što je - ili vam se čini da je - vrlo lepo, veoma harmonično, vrlo prijatno; ako imate istinsku svesnost, vi doživljavate zadovoljstvo zbog toga, zadovoljstvo zbog bivanja u svesnom kontaktu sa nečim što je vrlo lepo, veoma harmonično, i to je sve. Tu se osedaj završava. Radosni ste zato što ta stvar postoji. Ovo je uobičajena pojava među umetnicima koji imaju smisao za lepotu. Na primer, umetnik može videti neko lepo stvorenje i doživeti zadovoljstvo pri posmatranju njegove lepote i harmonije pokreta. Tu se osedaj završava. On je savršeno sredan, savršeno zadovoljan, zato što je video nešto lepo. Uobičajena svesnost, potpuno prosečna, tupa kao i svaka uobičajena svesnost - čim vidi nešto lepo, bilo da je to objekat ili osoba, odmah reaguje: "Želim to!" To je zaista žalosno, znate. U tom prosjačenju ne doživljavate čak ni radost lepote, jer je prisutna agonija želje. Čovek tako propušta jedinstveni doživljaj, a ništa ne dobij a zauzvrat, pošto nema ničeg prijatnog u željenju bilo čega. Ono vas samo stavlja u neprijatan položaj, to je sve." " ... jezikom ove joge reči kao što su 'um' i 'mental' se koriste kako bi označile specifičan deo prirode koji se tiče poimanja i inteligencije, ideja, mentalnih percepcija, reakcija misli na objekte, određenih mentalnih kretanja i formacija, mentalnih vizija i volje i si, što sve predstavlja deo inteligencije. Vital se mora pažljivo razgraničiti od uma iako ima u sebi njegove elemente; vitalno je Životna priroda sastavljena od želja, senzacija, osedanja, strasti, energičnih akcija, snage želje, reakcija duše-koja-želi u čoveku i cele poznate igre posesivnosti i drugih instinkata sa tim u vezi, ljutnje, straha, pohlepe, požude 535

itd. što sve pripada ovom deiu prirode. Um i vital su pomešani na površini svesti, ali su sami po sebi dve potpuno odvojene sile jer sa odlaskom izvan površnih nivoa svesti, počinjemo da ih vidimo kao odvojene, otkrivamo njihove međusobne razlike i uz pomod tog znanja analiziramo njihovo mešanje na površini." "Telo ... ima sopstvenu svest iz koje deluje, čak i bez nekog voljnog mentalnog napora, a ponekad i protiv njega, i naš površni um zna vrlo malo o ovoj telesnoj svesti, oseda je isključivo na nesavršen način, vidi samo njene posledice i nalazi da je skoro nemogude pronadi njihove uzroke." "U mnogim stvarima, koje se tiču npr. zdravlja i bolesti, u svim automatskim funkcionisanjima, telo reaguje onako kako smatra da je najbolje, a ne kao sluga umu. Ako je umorno, odgovoride na umni napor pasivnim otporom. Može prekriti um tamasom, inertnošdu, tupošdu, nekom podsvesnom reakcijom i tako ga onesposobiti. Ruka se podiže, bez sumnje, kada za to dobije sugestiju, ali u početku noge ne slušaju kada su zamoljene da hodaju; prvo moraju da nauče kako da prestanu da puze, usprave se i steknu naviku hodanja. Kada po prvi put zamolite ruku da nacrta pravu liniju ili da nešto odsvira, ona to ne može i nede da učini. Mora da se školuje, vežba, uči i da kasnije to radi automatski kada se to od nje zahteva. Sve ovo dokazuje da postoji svest o telu koja može da funkcioniše po naređenju uma, ali ona mora da se probudi, uvežba, učini poslušnim i svesnim instrumentom." "Vital je otpočeo svoju evoluciju bez mišljenja, slušajudi samo impulse koristedi jedino one taktike koje razume tj. one koje mu omogudavaju da zadovolji svoje želje. On ne voli glas znanja i mudrosti - ali je ipak zahvaljujudi potrebi koja se razvila u čoveku za opravdavanjem akcija pomodu razuma, dovoljno izgradio sopstvenu strategiju u pronalaženju razloga za opravdavanje sopstvenih osedanja i impulsa." "Čulni organi su pod uticajem psihološkog stanja individue, jer je očigledno da nešto stoji između percepcije oka i aktiviranja odgovarajudeg centra u mozgu. Ono je vrlo suptilno; mozak prima percepciju oka putem nerava; ne postoji nikakvo rezonovanje, proces je, da tako kažemo, trenutan, ali postoji razmak između očne percepcije i delije u mozgu koja na nju odgovara i vrednuje je. Upravo to vrednovanje koje vrši mozak je pod uticajem osedanja. Ta mala varijacija između onoga što oko vidi i onoga što mozak interpretira često stvara pogrešnu reakciju. Tu se uopšte ne postavlja pitanje poštenja, jer i najiskreniji ljudi ne znaju šta se dešava, čak ni vrlo mirni ljudi, bez ikakvih agresivnih poriva 536

koji to ni ne osedaju, pod ovim su uticajem, a da nisu svesni te male varijacije. Samo onda kada prevaziđete svaku privlačnost i svaku odbojnost, možete imati ispravan sud. Sve dok postoje stvari koje vas privlače ili odbijaju, ne možete biti sigurni u pravilno funkcionisanje vaših čula." "Vi verujete da imate svoj način razmišljanja. Uopšte nije tako. On u potpunosti zavisi od ljudi sa kojima pričate ili knjiga koje ste pročitali ili od raspoloženja u kojem se trenutno nalazite. On takođe zavisi od toga da li imate dobru ili lošu probavu, od toga da li ste u sobi bez ventilacije ili na otvorenom, on zavisi od toga da li imate pred sobom divnu prirodu; zavisi od toga da li je sunčano ili pada kiša! Vi toga niste svesni, ali mislite o svakakvim stvarima, potpuno različitim zbog zavisnosti od gomile stvari koje sa vama nemaju nikakve veze!" "Oni koji ne mogu da naprave izbor, poseduju vitalnu neodlučnost zahvaljujudi svom previše aktivnom fizičkom umu usled kojeg vide previše stvari ili gledišta istovremeno." "Naše uobičajeno stanje je prepuno raznih bojazni i strahova, ako pažljivo posmatrate svoj um, barem desetak minuta, videdete da je u devet od deset slučajeva, pun strahova - u sebi nosi strahove od mnogih stvari, velikih i malih, bliskih i dalekih, vidljivih i nevidljivih, i mada ih svesno ne priznajemo, oni su ipak tu." "... čovek se skoro uvek nalazi u uobičajenom vitalnom stanju gde i najmanja neprijatna stvar skoro spontano donosi depresiju - depresiju ako ste slaba osoba, a revolt ako ste jači. Svaka želja koju ne zadovoljite, svaki impuls koji naiđe na neku prepreku, svaki neugodan kontakt sa spoljašnjim stvarima, vrlo lako, gotovo automatski stvara depresiju ili revolt, jer takvo je uobičajeno stanje stvari." "Imati potrebe znači priznati slabost; ako tražimo nešto, to dokazuje da nam to i nedostaje. Želeti znači biti nesavršen; to znači pomiriti se sa sopstvenim ograničenjima i priznati nesposobnost da ih prevaziđemo," "Što se tiče slobodnog ispunjavanja želja, joga tvrdi da "ono donosi prilično ozbiljne poremedaje." "To je navika ljudskog vitala - tendencija da zadržava patnju, ljutnju, dosadu itd. ili neku vrstu emotivnog, vitalnog ili mentalnog uznemirenja, da to 537

preuveličava, ne napušta, da se tome vrada i podseda na to kada god može, čak i onda kada je uzrok uznemirenja davno prošao i skoro zaboravljen. Ovo je zajednička crta svih ljudi i skoro svakodnevna pojava." " ... njima su uvek potrebna nova uzbuđenja, drame, ubistva, samoubistva itd. kako bi stekli nekakav utisak ... Ništa čoveka ne čini tako slabim i grubim kao tamas. Jer upravo ta potreba za uzbuđenjem je ono što razmrdava čoveka i tera ga da izađe iz sebe." "Nedostatak volje je prva posledica silaska u fizičku svest ili pojave izražene fizičke svesti ... Fizička svest je potpuno inertna - ona ne želi da se pokrene nego da bude pokrenuta bilo kojim silama, što je njena navika." "Fizička svest ili barem njeni spoljašnji delovi su, kao što sam vam rekao, po svojoj prirodi inertni, podložni uticaju bilo koje sile koju su navikli da slušaju, bez imalo sopstvene inicijative. Kada postoji jak uticaj fizičke inertnosti ili kada boravimo u okvirima ovog dela svesti, čini se kao da je um deo materijalne Prirode gde je svaka akcija volje nemoguda." "U fizičkom bidu snaga prošlih impresija je veoma velika, jer se procesom njihovog ponavljanja svest manifestovala u materiji - kao i putem uobičajenih reakcija svesti na ove impresije, što bi psiholozi, pretpostavljam, nazvali ponašanje." "Fizičko je rob određenih sila koje stvaraju u njemu naviku prisiljavajudi ga na taj način da se povinuje mehaničkoj snazi navike. Sve dok se um slaže sa tim, ne primedujete svoje ropstvo; ali ako um tome uskrati svoju podršku, tada se osedate zarobljenim, osedate silu koja vas primorava da činite nešto uprkos volji uma. Ona je vrlo tvrdoglava i ponavlja se sve dok se ta unutrašnja navika koja se ispoljava u akcijama, ne izliže. To je kao mašina koja, kada se jednom aktivira, stalno ponavlja isti pokret." "Onaj deo nas koji možemo precizno nazvati podsvesnim, jer se nalazi ispod nivoa uma i svesnog života, inferioran je i nerazjašnjen, pokriva isključivo fizičke i vitalne elemente našeg telesnog bida, i um ga ne posmatra, ne kontroliše i ne racionalizuje o njemu. Može se redi da on u sebi nosi nemu, skrivenu svest, dinamičku, ali za nas nevidljivu, koja operiše u delijama, nervima i u celokupnoj telesnoj strukturi usmeravajudi njihove životne procese i automatske reakcije. On uključuje i one najniže funkcije čulnog uma koje se ispoljavaju više u životinjskom i biljnom svetu."

538

"... sve što svesno doživljavamo tone u predele podsvesti, ne kao precizna iako daleka sedanja, ved kao nejasne još uvek prisutne impresije nekog iskustva, koje mogu svaki čas da izrone u obliku snova, mehaničkog ponavljanja neke prošle misli, osedanja, akcije itd, kao "kompleksi" koji eksplodiraju u neku akciju i događaj itd. itd. Podsvesno je glavni uzrok zbog kojeg se sve stvari ponavljaju i zbog kojeg se nikada ništa ne menja osim na površini. To je razlog usled kojeg ljudi kažu da se nečiji karakter ne može promeniti i da nam se stalno vradaju stvari kojih smo se po našem mišljenju zauvek oslobodili. Svako seme je tu, tu su sve Samskare uma, vitala i tela ... Sve što potiskujemo, ne oslobađajudi ga se u potpunosti, ovde se uskladištava i ostaje kao seme spremno da isklija svakog trenutka." "Poznat nam je psihološki zakon da ono što je potisnuto iz svesnog uma, ostaje u podsvesnom bidu i ponovo se pojavljuje, bilo u budnom stanju, kada nema kontrole, ili u snu. Mentalna kontrola nije dovoljna da bi se nešto u potpunosti odstranilo iz bida. Kod običnih ljudi, podsvesno obuhvata veliki deo vitala, fizičkog uma, kao i skrivenu telesnu svet." "Navika stalnog ponavljanja nekih stvari u našoj fizičkoj svesti je izuzetno jaka, tako daje vrlo teško osloboditi se tih navika, s obzirom da se uglavnom javljaju iz podsvesti. Podsvesno je prepuno iracionalnih navika." " ... pod podsvesnim podrazumevamo onaj potpuno povučeni deo našeg bida u kojem nema budnosti niti koherentnih misli, u kojem nema volje, osedanja ili organizovanih reakcija, ali koji ipak nejasno prima impresije svih stvari i uskladištava ih u sebi, tako da sve vrste podražaja i istrajnih navika, grubo ponavljanih ili sakrivenih iza čudnih oblika, mogu da isplivaju na površinu bilo u snu bilo u budnom stanju. Jer, ove impresije se uglavnom pojavljuju u snu kao nepovezane i neorganizovane, ali isto tako mogu, kao što to i čine, da se pojave i u budnom stanju svesti u vidu mehaničkog ponavljanja starih misli, starih mentalnih, vitalnih i fizičkih navika ili u vidu nejasnih podsticaja na senzacije, akcije, emocije, koje ne potiču od naših svesnih misli ili volje nego su često čak suprotni njihovim percepcijama, namerama ili naredbama. U podsvesnom se nalazi jedan mračan um, prepun Samskara, impresija, asocijacija, određenih pojmova, naučenih reakcija iz naše prošlosti, jedan mutan vital koji nosi u sebi seme naših želja na koje smo navikli, senzacije i nervne reakcije, najnerazumljiviji materijal koji upravlja vedinom faktora koji utiču na stanje tela. Ono je uglavnom odgovorno za sve naše bolesti; hronične bolesti su uglavnom deo podsvesnog kao i uvek prisutno sedanje i navika ponavljanja onoga što je ostavilo svoj trag u telesnoj svesti."

539

"Možda je to zbog podsvesne zlonamernosti roditelja. Kaže se da se ljudi oslobađaju sopstvene zlobe kroz rođenje svoje dece. Čovek u sebi uvek ima neku senku. Neki ljudi je projektuju spolja - to ih možda uvek ne oslobađa od nje, ali im ipak pruža neko olakšanje! Ali dete je ono koje na taj način "profitira", zar ne? Sasvim je očigledno da je stanje svesti roditelja u tom trenutku (začeda) od ogromne važnosti. Ako imaju vrlo niske i vulgarne ideje, to de se sigurno odraziti na dete. I sva deca koja su loše začeta, loše formirana, nekompletna (posebno u pogledu inteligencije: sa prazninama, stvarima koje nedostaju), deca koja su samo polu-svesna i polu- formirana - sve se to pripisuje stanju svesti u kojem su bili roditelji kada su začeli dete. Kao što je i stanje svesti u poslednjim trenucima života važno za bududnost onoga koji napušta ovaj svet, tako i stanje svesti roditelja u trenutku začeda daje detetu neku vrstu pečata, koji ga prati ceo njegov život. Tako, te prividno nevažne stvari - trenutno raspoloženje, trenutna težnja ili degradacija, bilo šta slično, sve što se dešava u nekom određenom momentu - deluju kao nebitna stvar, koja u stvari ima nesagledive posledice: donosi na svet dete koje je nepotpuno ili zlo ili u krajnjoj liniji, promašaj. A ljudi nisu svesni toga."

"Kasnije, kada dete počinje da se ružno ponaša, onda ga grde. Ali, trebali bi pre da grde sebe, govoredi: 'U kakvom strašnom stanju svesti mora da sam bio, kada sam doneo na svet ovakvo dete.' Jer, zaista je tako." "Reč psiha se koristi u engleskom jeziku da označi nešto što je drugačije ili dublje od spoljašnjeg uma, vitala i tela ili da ponekad ukaže na nešto okultno ili natprirodno; ali takva upotreba je pogrešna jer unosi konfuziju, pa je zato treba potpuno odbaciti." "Ono što se u terminologiji joge podrazumeva pod rečju psiha je elemenat duše u prirodi; to je čista psiha ili božansko jezgro koje se nalazi iza uma, vitala i tela (to nije ego), ali kojeg smo tek nejasno svesni. To je deo božanskog koji se prenosi iz života u život, doživljavajudi život kroz svoje spoljašnje instrumente. Kako se iskustva gomilaju, to božansko jezgro manifestuje svoju psihičku personalnost koja, uvek insistirajudi na dobru, istini i lepoti, konačno postaje spremna i dovoljno snažna da okrene prirodu ka božanskom. Tada ona može bezuslovno istupiti napred, prodirudi kroz mentalni, vitalni i fizički zastor, zavladati instinktima i transformisati prirodu. Priroda se tada više ne namede duši, nego se duša, Puruša, namede Prirodi."

540

"Reč duša se vrlo olako koristi u engleskom - jer obično označava sve ono što nisu fizička svest i vital sa svim svojim željama i strastima. Iz tog razloga se mora koristiti izraz 'psihičko bide' kako bismo napravili razliku između božanskog dela i instrumentalnog dela prirode." "Duša je iskra božanskog Duha koji prebiva u individualnoj prirodi; um, vital i telo su instrumenti kroz koje se priroda manifestuje. U mnogim ljudima, duša je skrivena i prekrivena akcijama spoljašnje prirode; oni zamenjuju vitalno bide za dušu, zato što vital pokrede i oživljava telo. Ali vitalno bide se zapravo sastoji od želja i upravljačkih sila, dobrih i loših; ono je duša-koja-želi, ne prava duša. Samo onda kada se prava duša (psiha) ispolji i počne da utiče, a potom i da upravlja akcijama instrumenata prirode, čovek počinje da prevazilazi vitalne želje i da napreduje ka božanskoj prirodi." "Neki od njih dolaze sa mentalnom aspiracijom, bilo da služe ili da nešto nauče; drugi dolaze u nadi da de raditi jogu, pronadi Božansko i sjediniti se sa Njim; konačno, postoje oni koji žele da se potpuno posvete božanskom radu na Zemlji. Svi oni dolaze podstaknuti svojim psihičkim bidem koje želi da ih vodi ka samorealizaciji. Oni dolaze sa svojom naprednom psihom koja upravlja njihovom svešdu; oni imaju psihički kontakt sa ljudima i stvarima. Sve im izgleda lepo i dobro, njihovo zdravlje se poboljšava, njihova svest se sve više širi; oni se osedaj u sredno, mirno i sigurno; misle da su došli do krajnjih granica svoje svesti. Taj mir, ispunjenost i radost koje dobijaju psihičkim kontaktom, oni prirodno pronalaze svuda, u svemu i u svakome. To im pruža otvorenost ka čistoj svesti koja sve ovde prožima i pokrede. Sve dok je otvorenost prisutna, mir, ispunjenost i blaženstvo bivaju odmah pradeni rezultatima napretka, zdravljem, fizičkom spremnošdu, spokojstvom i dobrim vitalnim raspoloženjem jasnim razumevanjem i mentalnom širinom, kao i generalnim osedajem sigurnosti i zadovoljstva."

541

Unutrašnji život - Shri Aurobindo SASTAVNI DELOVI BIDA Naše bide je sklop više različitih elemenata. Osim tela i njegovih senzacija, svesni smo, do određenog stepena, i različitih psiholoških elemenata, kao što su npr. misli, osedanja, želje, impulsi itd., koji su stavljeni na gomilu i uopšteno nazvani "um". Međutim, sa tačke gledišta Integralne Joge, naše bide je sastavljeno od jasno podeljenih različitih elemenata. Kao što Šri Aurobindo napominje: "Pod 'Umom' se u uobičajenom smislu te reči, podrazumeva celokupna svest bez razlikovanja, jer čovek je intelektualno bide i o svemu intelektualizira ..." "Svaki plan našeg bida - mentalni, vitalni, fizički - ima svoju posebnu svest, odvojenu, ali istovremeno i povezanu sa ostale dve; međutim, za spoljašnji um i čula u budnom stanju, sva tri nivoa su pomešana u jednom." Tri gore navedena dela bida - mentalni, vitalni, fizički - sačinjavaju spoljašnje bide i svaki od njih u tom spoju zadržava svoju karakterističnu prirodu i osobine. Ovde je, rečima Šri Aurobinda, naveden kratak opis sva tri dela: " ... jezikom ove joge reči kao što su 'um' i 'mental' se koriste kako bi označile specifičan deo prirode koji se tiče poimanja i inteligencije, ideja, mentalnih percepcija, reakcija misli na objekte, određenih mentalnih kretanja i formacija, mentalnih vizija i volje i si, što sve predstavlja deo inteligencije. Vital se mora pažljivo razgraničiti od uma iako ima u sebi njegove elemente; vitalno je Životna priroda sastavljena od želja, senzacija, osedanja, strasti, energičnih akcija, snage želje, reakcija duše-koja-želi u čoveku i cele poznate igre posesivnosti i drugih instinkata sa tim u vezi, ljutnje, straha, pohlepe, požude itd. što sve pripada ovom deiu prirode. Um i vital su pomešani na površini svesti, ali su sami po sebi dve potpuno odvojene sile jer sa odlaskom izvan površnih nivoa svesti, počinjemo da ih vidimo kao odvojene, otkrivamo njihove međusobne razlike i uz pomod tog znanja analiziramo njihovo mešanje na površini." "Telo ... ima sopstvenu svest iz koje deluje, čak i bez nekog voljnog mentalnog napora, a ponekad i protiv njega, i naš površni um zna vrlo malo o ovoj telesnoj svesti, oseda je isključivo na nesavršen način, vidi samo njene posledice i nalazi da je skoro nemogude pronadi njihove uzroke." "U mnogim stvarima, koje se tiču npr. zdravlja i bolesti, u svim automatskim funkcionisanjima, telo reaguje onako kako smatra da je najbolje, a ne kao sluga umu. Ako je umorno, odgovoride na umni napor pasivnim otporom. Može

542

prekriti um tamasom, inertnošdu, tupošdu, nekom podsvesnom reakcijom i tako ga onesposobiti. Ruka se podiže, bez sumnje, kada za to dobije sugestiju, ali u početku noge ne slušaju kada su zamoljene da hodaju; prvo moraju da nauče kako da prestanu da puze, usprave se i steknu naviku hodanja. Kada po prvi put zamolite ruku da nacrta pravu liniju ili da nešto odsvira, ona to ne može i nede da učini. Mora da se školuje, vežba, uči i da kasnije to radi automatski kada se to od nje zahteva. Sve ovo dokazuje da postoji svest o telu koja može da funkcioniše po naređenju uma, ali ona mora da se probudi, uvežba, učini poslušnim i svesnim instrumentom." (Treba primetiti da je svest o telu samo deo celokupne fizičke svesti koja prožima kako vital tako i mental.) DETALJNIJE VIĐENJE DELOVA BIDA S obzirom da su različiti delovi bida međusobno povezani, oni utiču jedni na druge što rezultira novim podelama ved postojedih delova. Stoga, pored uma koji smo naveli, postoji deo uma koji je sjedinjen sa vitalom, poznat kao vitalni um. Takođe postoji deo uma koji je sjedinjen sa fizičkim planom, nazvan fizički um. Slične podele postoje i u okviru vitala i fizičkog plana. U ovoj knjizi se posebno obrada pažnja na tri dela i oni se dalje opisuju. Ova tri dela su fizički um, vitalni um i fizički vital. Fizički um je onaj aspekt uma koji u sebi sadrži sve karakteristike svesti o fizičkom. Neke od glavnih karakteristika fizičkog, kao što su npr. inertnost, tendencija ka mehaničnosti automata, ponavljanje, blokiranost i haotična aktivnost se ogledaju u fizičkom umu u obliku mentalne tuposti, sumnje, problema, konfuzije, mehaničkih reakcija i uobičajenog načina mišljenja. Deo fizičkog uma koji je najbliži fizičkom predstavlja mehanički um; on se ponaša kao mašina koja se neprekidno vrti oko jedne misli, ma kakva ona bila. Vitalni um je neprekidno pod uticajem vitalnih sila i pokreta i stoga ne može slobodno i nezavisno da misli o njima, kao što to može viši um. Funkcija vitalnog uma nije da misli ili rezonuje, nego da sanjari i mašta, bilo o uspehu ili neuspehu, zadovoljstvu ili patnji, sredi ili nesredi. Fizički vital se odnosi na deo fizičkog koji je povezan sa vitalom. Ovaj deo je nadležan za reakcije nerava i refleksne senzacije i osedaje. On je takođe odgovoran i za bol. Sa stanovišta Integralne Joge, na svaki deo našeg bida utiču određena psihološka uznemirenja. Slededa poglavlja nam opisuju ta uznemirenja u odnosu na različite gore pomenute delove našeg bida.

543

UZNEMIRENJA POVEZANA SA UMOM Možemo redi da glavni uzrok svih psiholoških uznemirenja leži u samoj prirodi uma. Osnovna osobina mentalne svesti je sposobnost razmišljanja o samoj sebi tj. da može objektivizirati sebe. Jedan deo uma se može odvojiti i posmatrati ono što preostaje kao objekat. Deo koji se izdvaja služi kao ogledalo koje odražava umu njegovo sopstveno stanje. Ova objektivizirajuda priroda uma predstavlja svest o nekom uznemirenju. Drugo, patnja koja se javlja kao posledica nekog uznemirenja još se više pojačava mnogim drugim faktorima uma, kao što su memorija, predosedanje, imaginacija i inherentna potreba uma - uprkos očiglednoj nemogudnosti - da shvati i pronađe rešenje za probleme koji uzrokuju uznemirenja. Dok sama svesnost objektivizacije pripada mentalnom umu, za imaginacije i predosedanja koja u nama izazivaju strah, a konačno rezultiraju u anksioznost, može se redi da potiču iz onog dela uma koji se prožima sa vitalom, a zove se vitalni um. Još jedna manifestacija vitalnog uma u odnosu na psihološka uznemirenja može se videti u takozvanom "odbrambenom mehanizmu" koji se tiče svih psihijatrijskih bolesti. Odbrambeni mehanizam se defmiše kao sredstvo za eliminaciju svih vrsta bolnih osedanja, kao što su zabrinutost, krivica itd. iz svesnog plana, jedan od glavnih odbrambenih mehanizama je racionalizacija, uz čiju pomod se um povezuje sa vitalom kako bi našao odgovarajuda objašnjenja i opravdanja za želje i impulse vitala. Kao što kaže Šri Aurobindo: "Vital je otpočeo svoju evoluciju bez mišljenja, slušajudi samo impulse koristedi jedino one taktike koje razume tj. one koje mu omogudavaju da zadovolji svoje želje. On ne voli glas znanja i mudrosti - ali je ipak zahvaljujudi potrebi koja se razvila u čovelcu za opravdavanjem akcija pomodu razuma, dovoljno izgradio sopstvenu strategiju u pronalaženju razloga za opravdavanje sopstvenih osedanja i impulsa." Drugi primer odbrambenog mehanizma se odnosi na projekciju, kojom pokušavamo da nekoj osobi pripišemo osedanje ili motiv kojeg u stvarnosti ona nema. Takva pojava se dešava usled činjenice da su razumske funkcije percepcije i prosuđivanja, kod skoro svih ljudi, pod jakim uticajem osedanja i impulsa iz vitala. Kao što kaže Majka: "Čulni organi su pod uticajem psihološkog stanja individue, jer je očigledno da nešto stoji između percepcije oka i aktiviranja odgovarajudeg centra u mozgu. Ono je vrlo suptilno; mozak prima percepciju oka putem nerava; ne postoji nikakvo rezonovanje, proces je, da tako kažemo, trenutan, ali postoji razmak između očne percepcije i delije u mozgu koja na nju odgovara i vrednuje je. Upravo to vrednovanje koje vrši mozak je pod uticajem osedanja. Ta mala varijacija između onoga što oko vidi i onoga što mozak interpretira često stvara

544

pogrešnu reakciju. Tu se uopšte ne postavlja pitanje poštenja, jer i najiskreniji ljudi ne znaju šta se dešava, čak ni vrlo mirni ljudi, bez ikakvih agresivnih poriva koji to ni ne osedaju, pod ovim su uticajem, a da nisu svesni te male varijacije. Samo onda kada prevaziđete svaku privlačnost i svaku odbojnost, možete imati ispravan sud. Sve dok postoje stvari koje vas privlače ili odbijaju, ne možete biti sigurni u pravilno funkcionisanje vaših čula." Ono što u psihopatologiji zovemo projekcijom je jednostavno preuveličavanje naše svakodnevne iskrivljene percepcije i prosuđivanja vitalnog uma na šta je ukazao gornji pasus. Manje očigledni oblici uznemirenja su povezani sa onim delom uma koji je spojen sa fizičkom svešdu i naziva se fizički um. Mehanička i haotična aktivnost fizičke svesti, koju smo pre pomenuli, ogleda se u beskrajnom i nepovezanom sledu misli, koja pretvara um u svojevrsnu pijacu gde misli stalno dolaze i odlaze bez ikakvog reda. Haotična priroda fizičkog uma se javlja usled njegove nestabilnosti i podložnosti spoljašnjim utieajima koji su daleko vedi nego što to ljudi obično misle. Bavedi se tom osetljivošdu na uslove, Majka kaže: "Vi verujete da imate svoj način razmišljanja. Uopšte nije tako. On u potpunosti zavisi od ljudi sa kojima pričate ili knjiga koje ste pročitali ili od raspoloženja u kojem se trenutno nalazite. On takođe zavisi od toga da li imate dobru ili lošu probavu, od toga da li ste u sobi bez ventilacije ili na otvorenom, on zavisi od toga da li imate pred sobom divnu prirodu; zavisi od toga da li je sunčano ili pada kiša! Vi toga niste svesni, ali mislite o svakakvim stvarima, potpuno različitim zbog zavisnosti od gomile stvari koje sa vama nemaju nikakve veze!" Mnogi ljudi koji nisu svesni haotične aktivnosti fizičkog uma i njegove nestabilnosti, ne doživljavaju ove osobine uma kao smetnje. Samo onda kada pokušavate da umirite ili kontrolišete um, shvatate da ipak postoje duboko ukorenjene smetnje. Druga karakteristika fizičke svesti koja utiče na um je mehaničko ponavljanje. Ova osobina se manifestuje u automatskom ponavljanju misli i reči kojima je fizički um sklon. Ipak, vedina ljudi ili nije toga svesna ili se ne da uznemiriti ovim mislima koje se ponavljaju sve dok ne postanu neprijatne, tj. neprijateljske, grešne ili požudne misli, i ne poprime oblik opsesije, kada ih je ved nemogude zaustaviti. Još jedna psihološka smetnja koja se povezuje sa fizičkim umom potiče od nejasne fizičke svesti i vodi ka neprekidnoj sumnji. I ovde je smetnja inherentna u samoj prirodi fizičkog uma, tako da je čovek postaje svestan tek kada se ona ispolji u vidu prinudnog ponašanja, kao npr. onda kada se stalno vradamo da bismo proverili da li su vrata zaključana ili da li smo dobro zatvorili plinsku bocu.

545

Jedan oblik sumnje koji napada fizički um je neodlučnost onda kad smo suočeni sa nekoliko različitih želja od kojih svaka vuče na svoju stranu. Kada takva neodlučnost poprimi ekstreman oblik i kada parališe svaku akciju, prepoznajemo je kao patološki simptom, pod imenom abolija. Međutim, u svom blažem obliku, neodlučnost je uobičajena osobina svih onih koji imaju aktivan fizički um. U pogledu ove dinamike neodlučnosti, Sri Aurobindo primeduje: "Oni koji ne mogu da naprave izbor, poseduju vitalnu neodlučnost zahvaljujudi svom previše aktivnom fizičkom umu usled kojeg vide previše stvari ili gledišta istovremeno." Iz gore navedenog, očigledno je da su opsesivne neuroze - koje karakterišu misli koje vas opsedaju, akcije koje ste prisiljeni da činite, neodlučnost itd. povezane uglavnom sa fizičkim umom.

546