Bit ceš moja

' Katarina Mich Bit Æe Moja

Colin Anderson se umorno naslonio na naslon sjeda-lice. Njegov radni dan je tra jao previ e. Bio je pot-puno iscrpljen. Tijelo i duh su mu bili na izmaku snage. P arnica koju je vodio bila je pri kraju, i on je jedva èekao da se okonèa. Rukom je p rotrljao èelo. U glavi mu se javljala polagana pulsirajuæa bol. A imao je jo obaveza koje su ga èekale prije odmora. Obeæao je svojoj djevojci Nini da æe je izvesti na veèer u, i imao je namjeru to obeæanje i izvr iti. Osjeæao je gri nju savjesti zbog toga to ju je pomalo zanemarivao zbog posla, ali mu ona i nije previ e zamjerala. Igrao je na kartu njenog strpljenja, iako je znao da ni ono neæe vjeèno trajati. Imao je trides et godina, a osjeæao se kao da ih ima duplo vi e. Ustao je. Sve bi dao samo da je mo gao otiæi pod tu , pa u krevet, ali je to bilo neostvarivo, lako je obo avao posao koj im se bavio, ponekad je i sam uviðao da æe jednog dana naprosto sagorjeti za njega. Imao je razvijen osjeæaj za pravdu, i zbog toga je i izabrao zanimanje kojim se ba vio. U poèetku je mislio da æe on promijeniti svijet, ali je shvatio da taj isti svi jet mijenja njega, i da ni ta nije onako kako je on zami ljao da bi trebalo biti. Vj erovao je da pravda uvijek pobjedi, i borio se za to, ali je i sam tijekom obavl janja svojeg posla uviðao da je pravda uvijek na granici, i da je varljiva isto on oliko koliko je varljiva i nepravda. Spremio je spis koji je bio pred njim, i za kljuèao ured. Pogledao je na sat. Bilo je kasno. Imao je vremena samo da se istu ira , a ako je i to mislio obaviti, trebao je po uriti. Samo sat vremena poslije, on j e stao pred Nininom kuæom. Izi ao je i pozvonio. Nina je istog trenutka otvorila vra ta. Bila je spremna, to ga je iznenadilo. Uvijek je on èekao nju, a ne ona njega. - Moram primijetiti da izgleda pred-ivno - iskreno se divio njenoj ljepoti. - Hvala - rekla je, te utisnula poljubac na njegove usne. - l ti izgleda neodoljivo - rekla je dok joj je pridr avao vrata od automobila. - Koji to mu karac izgleda neodoljivo? - nasmijao se na njene rijeèi. Morao je priznati da su mu godile, a ona je bila djevojka koja je u svakom trenu tku znala reæi pravu rijeè. Ako zanemari ljubomoru koju ponekad nije mogla kontrolir ati, sve ostalo je bilo skoro savr eno. Da je ne bi izazvao, trebao je paziti na s vaku svoju rijeè, na svaki pogled, ali i na to da svu svoju pa nju usmjeri prema njo j. Ona je voljela biti u centru pozornosti, a uvijek je i bila. Posjedovala je f ascinantnu ljepotu, ali je ipak bila nesigurna u sebe. - Samo ti - rekla je uz osmijeh koji je pokazao savr en niz njenih zubi. - Hvala - rekao je, i svoju je pa nju preusmjerio prema cesti na koju je ukljuèivao . - Mora biti da izgledam doista neodoljivo ovako umoran - rekao je vi e za sebe, a li ga je ona ipak èula. Napravila je neodreðen pokret rukom, a zatim je uzela cigare tu iz paketiæa. Uskoro se po unutra njosti automobila razlio maglièasti dim. - Kamo idemo? - upitala je, jer joj nije bio poznat predio kojim je vozio. - Otkrio sam da na rubu grada ima jedan restoran gdje je hrana naprosto neodolj iva - odmah joj je rekao. - Na rubu? - nije mogla skriti svoje iznenaðenje. - Zna da ne volim mjesta koja su zabaèena - pokazala je malenu dozu negodovanja. - Ponekad elim samo veèerati. Nakon napornog dana, nije mi ni na kraj pameti da se zabavljam. ao mi je to je to tako. Kad zavr i parnica, imat æu vi e vremena za tebe - o beæao joj je, na to se ona samo podrugljivo nasmijala. - Te rijeèi slu am veæ mjesecima, i znam da uvijek ispadne drugaèije od onog to mi obeæa . ko elim biti s tobom, trebala bih se pomiriti da budem na drugom mjestu, a meni t o doista te ko polazi za rukom. Moje strpljenje je na izmaku. Koliko god da te vol im, osjeæam se zakinuto. Ovo nije veza kakvu ja elim - pobunila se protiv njegovog

naèina ivota, na to je on samo slegnuo ramenima. - Ja ne odreðujem tempo. Znala si ga kada smo se upoznali. Onda ti ni ta nije smeta lo - i on je bio pomalo ljutit. Ona kao da ga je dovodila u situaciju da bira iz meðu nje i posla, a oboje su znali kakav æe konaèan izbor biti. On je volio svoj posao , i ni ta drugo nije znao, a ni elio raditi. - U poèetku su sasvim drugaèiji osjeæaji od ovih koji su danas. Nakon prvotne z aslijepljenosti, doðe vrijeme da se vidi i stvarnost toèno onako kakva ona jest. A t voja stvarnost je posao. Ispred veze stavlja svoj poziv, a to je vrlo nizak udara c za mene - pobunila se zbog njegove prezauzetosti. - To ne znaèi da mi nije stalo do tebe - poku ao ju je umiriti. - To su samo rijeèi, a meni su potrebna djela. - Nemoæan sam u ovom trenutku. Ne mogu vi e ponuditi u ovom trenutku. - Ne to moramo mijenjati u na oj vezi - hladno je rekla. - Mo emo li taj odgovor odgoditi za neki drugi put? - razgovor mu je postaj ao zamoran. - U redu - otpuhnuta je dim, Ijutito se okrenuv i na drugu stranu. Colin je bio doista preumoran da bi se raspravljao s njom. U tom su trenutku stigli pred restoran. U li su, i naruèili piæe. Dok su gledali jelovnik, ona ga je neprestano pogledavala. Colin je odlo io listu sa strane. Pogledao je u njeno lice. Doista je bila lijepa, prelijepa. Njena je ljepota bila savr ena, previ e savr ena. Znao je da je nekoliko puta bila na estetskim operacijama, jer je uvijek te ila k savr enstvu, no to nije odagnalo njenu nesigurn ost, i elju da bude najbolja u svemu. Neki se ljudi nisu znali nositi sami sa sob om, a one je bila jedna od tih. - Izbor i nije toliko osobit - odmah je prona la zamjerku. - Hrana je ukusna - rekao je tiho. - Èini mi se da je tebi sve idealno, pa èak i hrana - podrugljivo je rekla. - Ne kompliciram sasvim jednostavne stvari - prigovorio joj je zbog njenog pona a nja. Odmahnula je glavom. Bilo je vidljivo da je Ijutita. l bila je. S nestrpljenjem je i èekivala ovaj izlazak, a on. je bio potpuno odsutan, to mu nikako nije mogla opr ostiti. Htjela je da ovaj izlazak bude posebna, jer je imala namjeru pokrenuti r azgovor o vjenèanju, ali je odustala do toga. U taj trenutak je na binu izi la mlada djevojka. Gromoglasan pljesak ih je natjerao oboje da se okrenu. Djevojka je sj ela, i uzela gitaru. Kad je zapjevala, nastao je muk. Njen anðeoski glas odzvanjao je prostorijom. Colin nije skidao pogled s njenog lica. Kakav joj je bio glas, takvo je bilo i lice. Ne to ljep e i Ijupkije nikada nije vidio. Za razliku od Nine, njena je ljepota bila tako svje a, bila je tek propupali pupoljak. Opèinjeno je gle dao prema njoj. Osjetio je drhtaj u cijelom tijelu. Jo nikada njegovo tijelo nije reagiralo na taj naèin. - Kakva pjesma? - Nina je s prijezirom otpuhnuta. - Nikad ni ta u asnije nisam èula - rekla je Ijutito. Nije njoj smetala pjesma, veæ Colinovo pona anje. Ljubomora je isplivala na povr inu, a ako ne pripazi na svoje pona anje, znao je da bi uskoro mogao osjetiti njen bije s. - To je stvar ukusa, uostalom, kao i sve u ivotu - Colin se okrenuo prema njoj. Pa ljivo je gledao u svaku pojedinost na njenom licu. Imala je dugu crnu kosu koja je uokvirivala srcoliko lice. Zelene oèi bile su neobiène boje, a nad njima se izvi jao savr eno oblikovani luk obrva. Malen nosiæ nalazio se iznad punih usana, a tijel o joj je bilo vitko, ali i bo anstveno. Okrenuo je glavu prema bini, i u tom se tr enutku sreo sa najcrnjim oèima koje je ikada vidio. Imao je osjeæaj kao da mu je tij elom pro la oluja. Jednostavno nije mogao shvatiti to se to s njim dogaða? Djevojka je bila mlada. Mo da je imala najvi e dvadese t godina. Mladost i ozbiljnost, to je bila kombinacija koju je odmah uoèio kod nje . Nina je pratila svaki njegov pokret. Iz oèiju su joj sijevale munje. Teatralno j e listala, i krenula prema toaletu. Colin se ponovno okrenuo prema bini. Bio je opèinjen. Samo je elio saznati ne to o toj tajanstvenoj djevojci, ali nije znao naèin n

a koji bi to postigao. Nina je mo da bila ljep a od nje, mo da je njena ljepota bila s avr enija, ali su bile neusporedive. To je bila kao da je nastojao usporediti umje tno i prirodno cvijeæe. Oboje su imali isti oblik i ime, ali u ljepoti je prirodno bilo nenadma ivo. - Pari oèi? - èuo je Ninin glas pored svoje glave. - O èemu ti prièa ? - nevino ju je upitao. - O onom djetetu - rukom je pokazala prema bini. - Ja se kao ena osjeæam poni enom - napuæila je usne, Ijutito sjedajuæi nasuprot njega. Taj trenutak je stigla veèera. Ona je pojela tek nekoliko zalogaja. Bila je potpun o neraspolo ena. Odgurnula je tanjur, i dalje se ureæi. - Po la bih kuæi - rekla je kruto. Colin ju je pogledao u èudu. Ona je doista bila oso ba promjenjivog temperamenta kojeg on u veæini sluèajeva nije razumio. Voljela je pr aviti valove u èa i vode, kako je on znao reæi. Èim bi osjetila da nije onako kako je on a zamislila da bi trebalo biti, odmah bi se ljutila. Temperament joj je bio kao veljaèa; promjenjiv i nestabilan. - U redu - Colin je platio raèun, i uskoro sjj bili na putu prema njenoj kuæi. Cijel im putem nije progovorila niti jedne rijeèi. Ljutnja je izbijala iz svakog njenog pokreta. Ona je voljela raditi drame, èak i onda kada za to nije imala raz loga. - Pozvala bih te kod sebe, ali si oèito umoran - njene su rijeèi bile dvosmislene. - U pravu si - rekao je kratko. - Doista sam umoran - potvrdio je njene rijeèi. - Za ne to jesi, a za ne to nisi - pokazala je svoju povrijeðenost. - Ne elim se prepirati. Nisam uèinio ni ta lo e. Tko bi pogledao drugu enu pored tebe? - A ona djevojka koja je pjevala... - Ona je tako mlada. Zar je grijeh diviti se njenom glasu? Sve to je lijepo, stvo reno je za divljenje i izmamljivanje uzdaha, a ona doista ima glas koji kao da j e do ao iz samog raja. Samo sam se divio, bez ikakvih namjera, kao to bih se divio prekrasnom cvijetu, vazi... - slikovito joj je obja njavao. Nina je vjerovala svojem nepogrjeivom instinktu. On joj je zvonio na uzbunu, i ona je znala da se nije divio samo njenom glasu. Ona je bila neodoljiva, i trebala je zaokupiti svu njegovu pa nju, a on se pona ao kao da ona ne postoji. Povrijedio je njenu sujetu, a ona to nikada i nikomu nije opra tala. Strpljivo je èekala svojih pet minuta. U trenutku kada je p ovjerovala da bi je mogao zaprositi, on je poèeo gubiti zanimanje za nju. - To je tvoje viðenje situacije, a moje se uvelike razlikuje - rekla je povrijeðeno . - Ne umi ljaj - gubio je strpljenje. - Bolje je da poðem. Ovo vodi samo k svaði, a meni se to nimalo ne svaða. - Bje i ? - zakljuèila jev -1 to je bolje od svaðe. elio sam mirnu veèer, a dobio sam ono to sam najmanje oèekivao. Umoran sam - gotovo ju je tjerao od sebe. - A kada nisi? Idem - sagnula se, i ovla ga poljubila. Colin je osjetio olak anje kada je ona izi la. Odmah je krenuo prema svojem stanu. D oista je bio preumoran. Osjeæao je da ga boli svaki milimetar tijela. No, to mu ni je zaokupljalo misli. Zaokupljala mu ih je nepoznata djevojka. Pred licem mu je iskrsnuo njen zami ljeni lik. Doista je bila djevojka koja se ne zaboravlja. Bila je tako prirodna i jednostavna, a ta prirodnost i jednostavnost su danas bili na jvi e na cijeni, i najrjeðe se nalazila kod ljudi. Imala je tako tamne oèi, tamnoput t en, i lice koje æe zauvijek pamtiti. Sve bi dao kada bi mogao s njom poprièati. Jo ni jedna ena nije u njemu izazvala ono to je ona izazvala, a da se nije ni potrudila oko toga. Osjeæaji u njemu su se pretvarali u oluju. Ako je i pomislio da voli Nin u, sada se uvjerio da je bio samo opèinjen i polaskan njenom ljepotom. Zaspao je s mislima o neznanki. Njen glas kao da mu je odzvanjao u mislima. Bila je to najljep a uspavanka koju je mogao po eljeti. Zaspao je sretan, a to mu se oda vno nije dogodilo. Kad se ujutro ustao, èinilo mu se da je potpuno svje i odmoran. S nekim novim arohn je krenuo na posao, i znao je da je ovo jedan od presudnijih dana u njegovoj karijeri. Ako dobije ovu parnicu, njegovo ime æe postati sinonim u

spjeha, a to ga je na neki naèin radovalo, ali ga nije ispunjavalo onako kako je n ekad mislio da bi trebalo. Danas su ljudi imali potpuno iskrivljena mjerila za s ve, pa tako i za uspjeh. Neki su bili u stanju sve uèiniti za njega, ali on nije b io jedan od tih. Kao najbolji primjer, uzeo je Ninu. Ona se podvrgla plastiènim op eracijama da bi bila privlaènija, a njemu se èinilo da je samo gubila vrijeme. Plast iène operacije su bile samo za zgrtanje novca, osim kada su u pitanju bile neke uroðene ili steèene deformacije. Da su one tako dobre, nijedan kirurg ne b i izgledao onako kako izgleda. Svi bi bili zemaljski Apoloni, a oni su bili d aleko od toga. Jo nije èuo da se neki podvrgnuo operacijama. Imao je i nekoliko par nica u kojima su oni koji su bili eljni ljepote, dobili unaka eno lice. Bile su rtve vremena u kojem su ivjeli, a on je uvijek smatrao da je èovjek lijep i u svojoj ne savr enosti, ali je on bio jedan od rijetkih koji su razmi ljali na takav naèin. *** Parnica je uspje no okonèana. Bila je to jo jedna pobjeda u nizu, koju je elio proslav iti sa svojim partnerima. Dogovorili su se u isti onaj restoran na kraju grada. Nadao se da æe i tu veèer vidjeti onu misterioznu djevojku, doista se nadao. Zbog nj e je i dogovorio veèeru na tom mjestu, a ne zbog hrane. Toga je i te kako bio svje stan. Gonio ga je instinkt, osjeæaji koji su bujali u njemu, a nisu imali razloga. Je li u pitanju bila nekakva opèinjenost, ili je ona u njemu probudila one skrive ne iskrene osjeæaje koju su bili pokopani duboko u njemu? Odgovor na to pitanje ni je znao, ali ga je silno elio saznati. Jo nikada nije toliko udio da vidi neku djev ojku^ samo da je vidi, a kamoli ne to drugo. Sto je ona to u njemu probudila? Je l i u pitanju bila ljubav, taj iskren i poseban osjeæaj kojeg on jo uvijek nije upozn ao. Sumnjao je u to,, sumnjao je s razlogom. Ljubav u nama ne mo e probuditi jedna potpuno nepoznata osoba, osoba s kojom nije progovorio niti jedne rijeèi. Dru tvo j e bilo ugodno, ali je on bio toliko napet da je neprestano okretao glavu prema b ini. Gotovo da i nije sudjelovao u razgovoru, to mu se inaèe rijetko dogaðalo. I èekivao je njen nastup, a kako je vrijeme odmicalo, sve vi e je bio uvjeren da od njega neæe biti ni ta. Bilo je prekasno, a on nije mogao skriti razoèarenje. - Trebao bi se radovati dobivenoj parnici - njegov partner je primijetio da ne to nije u redu. - l radujem se, ali sam previ e umoran da bih to i pokazao. - Odsutan si, i pona a se kao da ne to, ili nekog, oèekuje - njegovom pronicavom pogle du ni ta nije moglo promaæi. - Ne oèekujem ni ta - rekao je mnogo krutije nego to je namjeravao. Do kraja veèere, ona se nije pojavila. Èim je do ao konobar do njihovog stola, on je i skoristio priliku da bi saznao ne to o njoj. - Veèeras nema pjevaèice? - poku ao je biti to ti i. Konobar ga je pogledao u oèi. Profesionalni smije ak ukazao mu se na licu. - Pjeva samo dva dana u tjednu. Ponedjeljak i petak - dao mu je informacije koje su mu i te kako bile znaèajne. - Ima anðeoski glas - objasnio je za to je elio znati kada pjeva. - Ali i pakleni ivot - konobar je rekao vi e za sebe, ali ga je on èuo. Nije shvatio njegove rijeèi,^ali je nasluæivao da ne to nije u redu. Èak i kada se odvojio od dru tva, i krenuo kuæi, te iste rijeèi su mu odzvanjale u u ima. to je mislio kada je rekao da o na ima pakleni ivot? Sve bi dao da je mogao saznati bilo koju pojedinost o njoj, ali nije imao naèina, osim da opet doðe u petak, a to bi veæ bilo pomalo pretjerano. to je vi e razmi ljao o njoj, shvaæao je koliko je veliko bilo razoèarenje to je nije vidio tu veèer. Oèekivao je da æe je pronaæi na tom mjestu, bio je siguran u to, pa zato je t im vi e i bio razoèaran. Do ao je bez Nine, i opet æe doæi bez nje. Ona mu je smetala, bol je reèeno, smetala mu je njena ljubomora. Ponekad je zbilja znala pretjerati zbog sitnice, i nerijetko je sam sebe uhvatio u razmi ljanju da bi kraj bio bolji od nj enih ispada. Nije mogao reæi da je nije volio, mo da jest, ali ne na naèin na koji je trebao. Nikada je ne bi o enio, a to je bio najbolji dokaz da ljubav nije u pitanj u. Nije mogao zamisliti buduænost uz nju, niti ju je elio zami ljati. Ona je bila tu, bila je s njim, i njihova veza æe trajat dok traje, i to je bilo sve to je oèekivao od nje. Istina, Nina je bila savr ena, ali mu je to savr enstvo ponekad smetalo. Nik akve nepravilnosti nije bilo na njoj, i ponekad mu je njena ljepota bila odbojna , bolje reèeno, to mu je savr enstvo smetalo. Priroda gotovo da i nije mogla ne to tak

vo napraviti. Kod nje je i kod najsavr enije ljepote bilo malenih odstupanja. U id uæih nekoliko tjedana nije imao vremena, ili je jednostavno sebe prisiljavao da ne ode ondje gdje je pjevala ona prelijepa neznanka, l nije njena ljepote bila ta koja je bila presudna, presudna je bila njena osobnost kojom je zraèila. Iz nje je izbijao nekakav èudan magnetizam, ne to to on nikako nije mogao objasniti rijeèima, ni ti su postojale rijeèi kojima bi se taj osjeæaj mogao opisati. Ona je jednostavno dj elovala na njega neobja njivo u svakom pogledu, a da s njom nije progovorio niti j edne rijeèi. Dugo se borio sam sa sobom, ali je na kraju tu bitku i izgubio. Iduæi p etak je bio medu prvim posjetiteljima u restoranu. Zauzeo je najbolje mjesto, ta ko da je imao vi e nego dobar pogled na binu. Èinilo mu se da satima èeka, a kad ju je napokon ugledao, osjetio je drhtaj koji mu je prostrujao cijelim tijelom. Iz blizine je bila mnogo ljep a nego to mu je osala u sjeæanju. Tamne oèi, tamna kosa, i n evjerojatno svijetao ten, stvarale su kontrast koji je privlaèio poglede, i koji j u je èinio posebnom na neki naèin. Pogledala je prema njemu. Mogao bi se zakleti da je na njenom licu vidio jedva p rimjetan smije ak koji je mogao znaèiti mnogo toga, a on je bio u stanju ga protumaèit i onako kako je njemu odgovaralo. U ivao je u svakom trenutku te veèeri. Imao je osj eæaj kao da ona pjeva samo za njega, i kao da neprestano gleda u njegovom pravcu. Pogledi su im se neprestano sretali, i vidio je u njima ono to ni u jednom pogled u jedne ene nikada nije vidio. - To je bilo sve za veèeras - rekla je nakon posljednje pjesme koju je otpjevala. - Bilo mi je izuzetno zadovoljstvo pjevati za vas. Neke ovdje viðam redovno, i nj ih posebno pozdravljam. Laku noæ - rekla je, i ustala. Udaljila se lakim i jednostavnim korakom. Colin je ostavio novac na stolu za raèun , i odmah izi ao. Nadao se da æe je vidjeti na izlazu, ako bude imao sreæe. Nije mogla nestati. Trebala je iziæi, a postojao je samo jedan stra nji izlaz, jer na glavni n ije izlazila. Rije nego to je u ao, dobro je promotrio cijeli okoli restorana. Kao o dvjetnik, znao je da je svaka pojedinost va na, pogotovo kada su u pitanju presudn i trenutci. Izi ao je, i samo nekoliko trenutaka poslije, ona se pojavila na stra nj em izlazu. - Oprostite - pri ao joj je nekoliko koraka bli e. - Ne trebate se bojati. Samo vas elim upoznati. Ja sam Colin - rekao je tiho. Dje vojka je zastala. Nekoliko trenutaka je utjela, a zatim je koraknula u stranu. Ni je prozborila niti jedne rijeèi. - Oprostite. Moram kuæi - rekla je nakon nekoliko sekundi koje su mu se èinile du im od vjeènosti. - Mogu vas odvesti - ponudio se, na to ga je ona samo sumnjièavo odmjerila. - Razumijem - rekao je kada je vidio da je ona odmahnula glavom. Ne komunicirate sa strancima? - samom sebi je ponudio obja njenje. - Nitko i nikada ne zna to se mo e oèekivati od nekog potpuno nepoznatog. Èak ni u zna nce nemam previ e povjerenja - rekla je kruto, a u glasu joj se nazirao strah. - Vjerujem jedino sebi - kruto je rekla. - Èovjek nije roðen da bi ivio sam, i vjerovao samo sebi. - Neki mo da i jesu - nesvjesno se upustila u razgovor s njim. - Ljudi se navi e boje samoæe, i bje eæi od nje tra e razne izlaze. Èak i vukovi ive u èoporu, a kamoli ne ljudi - govorio je samo da je zadr i to du e uz sebe. Jednosta vno je u ivao u boji njenog glasa, u njenom izgledu prepla ene srne, - Ponekad je bolje biti sam, nego sa svakim - rekla je zrelo, kao da je imala g odine iskustva iza sebe. - To vrijedi i za ovaj razgovor? - bio je radoznao. - Ne znam. Samo sam zateèena. Voljela bih poæi - tvrdoglavo je ponavljala. Colin je iz d epa izvadio posjetnicu, i pru io joj je. - U sluèaju da ti dosadi samoæa, slobodno nazovi - rekao je, i pru io joj posjetnicu. Uzela ju je u ruku. Nekoliko trenutaka nije znala kamo bi s njom, a onda je kora knula. Svjetlost je obasjala njeno lice. Pogledala je u posjetnicu, i iznenaðeno p odigla pogled. - Oprostite. Nisam vas mislila povrijediti svojim nepovjerenjem. Samo sam oprezna - objasnila mu je svoje pona anje.

-1 treba biti - rekao je mirno. - To to sam odvjetnik, ni ta ne mijenja. To je moje zanimanje, i ono o meni ne govo ri ni ta - poku ao je umanjiti ono to je bio. - Kao to ni korice ne govore o knjizi? - èinilo mu se da je nazreo osmijeh na njeno licu. .-. - Naravno - rekao je kratko. l - Moja ponuda i dalje vrijedi. Mogu vas odvesti kuæi - ponudio se jo jednom. - Ja sam Marcia - pru ila mu je ruku. - Mo da neki drugi put iskoristim va u velikodu nost, ali sada... Ne poznajemo se - i dalje nije imala povjerenja u njega, to ga nimalo nije ni èudilo. - Da bi se upoznali, trebali bi se dn> iti. - Nemam ja vremena za to - odmahnula je glavom. - Kad èovjek ima volju, onda ima i vremena. Èesto puta kao primjer uzimam jednog pro fesora koji je stajao pred studentima za katedrom. Uzeo je staklenku od kiselih krastavaca, i napunio ju je pijeskom do vrha. Kada je upitao studente je li puna , odgovorili su mu da jest. Onda je uzeo alicu kave, i ulio ju u staklenku. To je uèinio da bi im pokazao kako trebaju uvijek imati vremena za popiti jednu kavu s prijateljem, ma koliko im se ivot èinio punim. To je najbolji primjer koji oznaèava d obru volju, gestu koju veæina nas zanemaruje zbog nedostatka vremena. - Kava s prijateljem? - upitala je " oprezno. - To je pojam koji ne obuhvaæa nas dvoje - bila je zrela po razmi ljanju, ali i opr ezna, to nikako nije mogao spojiti s njenim godinama. - Otpratit æu vas do stanice - ponudio se. - U redu - pristala je, na njegovo iznenaðenje. Koraèao je pored nje. Ni ta nisu govorili, ali se i u toj utnji osjeæao izuzetno ugodno . Bojao se bilo to reæi da ne pokvari te trenutke koji su sami po sebi bili znaèajni, barem kada je on bio u pitanju. Osjeæao se posebno, osjeæao se kao da se nalazio u nekom osjeæajnom deliriju, a nije imao razloga da se tako osjeæa. Kad su do li do stan ice, ona se okrenula prema njemu. Nekoliko ga je trenutaka gledala u oèi. - Prema va oj djevojci, ja sam potpuno neprimjetljiva - dala mu je do znanja da je i ona njega primijetila. - Ljepota je relativan pojam. to je nekom lijepo, drugome i ne mora biti. - Ipak, to je lijepo, lijepo je - pokazala je i koliko je tvrdoglava u branjenu svojih mi ljenja. - Ti si mnogo ljep a od nje - rekao je u jednom trenutku. Odmahnula je glavom. Nepovjerenje se vratilo u njen pogled. - Ja imam savr en vid - rekla je kruto. - Ne sumnjam u to. Njena je ljepota rezultat ljudskih ruku, a tvoja nije. Ti si pupoljak, a ona je ru a u punom cvatu, ali ru a koja oko sebe ne iri opojan miris. T o je ono to vas uvelike razlikuje. - Ni pupoljak ne miri e - uzvratila mu je istom mjerom. - Vara se - nasmijao se na te njene rijeèi, i èinilo mu se da je to bilo dovoljno da se napetost izmeðu njih smanji. - Ne varam se - i ona mu se pridru ila. Uskoro je stigao njen autobus. Nije rekao niti jedne rijeèi, nijemo je gledao njeno lice. l ona je gledala u njega. Nepresta no se okretala. Osjeæao je da izmeðu njih ne to postoji, i to ne samo kod njega, nego kod oboje. - Bit æe moja - rekao je dovoljno glasno da bi èuo svoj glas. - Doista æe biti moja. Ne znam kako, ni na koji naèin, ali æe biti moja - i sam je bio z ateèen rijeèima koje je izgovorio. Gledao je kako se autobus udaljava. Marcia, ponov io je njeno ime. Bilo je prekrasno, isto onoliko koliko je bila i ona. Tek kada ga je izgubio iz vidokruga, okrenuo se, i sporim korakom po ao prema svojem automobilu. Cijelim putem je razmi ljao o njoj. Ona je bila biser èija æe se vrijedno st tek pokazati. Znao je prepoznati ono to je bilo posebno i neuobièajeno. Tek je u njenom prisustvu shvatio koliko su ni tavni osjeæaji koje je gajio prema Nini. S nj om je doista bio da ne bude sam. Ona strast koja ih je u poèetku vezivala, kao da je pomalo isplinula. Pod naletom ljubomore, oni su se gasili, jer on nije trpio nikakvu posesivnost, a on je bila posesivna u velikoj mjeri. Strah da æe ga izgubi ti kao da je upravljao njenim postupcima. To je isto kao

i kada uzme pijesak u ruku. Ako ga stisne u aku, curit æe izmeðu prstiju, a ako se aka o pusti, on ostaje u njoj. A ona se pona ala prema njemu kao to se stisnuta aka pona a p rema pijesku. Ljubomora, kontroliranje njegovog pona anja, sve je to rezultiralo u daljavanjem od nje, a ona kao da to nikako nije mogla shvatiti. Uzalud joj je bi la njena ljepota. Bila je savr ena izvana, ali ne i iznutra, a to je u njoj samoj stvaralo konflikte koje je rje avala na drugima. Trebala je operirati karakter, to bi joj vi e pomoglo od ljepote koju je imala. Ninin lik je blijedio pred Mar-ciji nim likom. Blijedio je, i nestajao, a njeno mjesto zauzimala je djevojka koja je bila tako mila, skromna, ali i nestvarno lijepa, ali ne po kriterijima koji su vladali u svijetu dana njice. Bila je lijepa u njegovim oèima, a to mu je bilo najva n ije. Imala je ono ne to to je njega probudilo iz sna, to ga je trgnulo iz korijena. Marcia je stigla kuæi. Bila je doista umorna. Ujutro je bila na faksu, poslijepodn e je èuvala dijete od susjede, a veèer je provela pjevajuæi. Njen san o pjevaèkoj karije ri nestajao je pred naletom stvarnosti. Obo avala je pjevanje. Bio je to poziv koj i ju je potpuno ispunjavao, i kojeg se nikada ne bi odrekla, samo to je bila pris iljena odreæi se snova. Majka joj je imala lo e plaæen posao, a otac ih je napustio ka da je ona bila jo malena. Jedva su spajali kraj s krajem, i da nije bilo njenih p rimanja, ivjeli bi na rubu bijede. Ovako, barem su imali ono osnovno, i doista je bila sretna to je mogla pomoæi svojoj majci. Ona je tu pomoæ i te kako zaslu ivala, ma da se uvijek bunila zbog njene prevelike anga iranosti. Izvukla je ruku iz d epa. U njoj se nalazila posjetnica koju je dobila. Odlo ila je torbu, i sjela za stol. Nj ena je majka spavala, tako da je mogla u ivati u miru i samoæi. Mogla je razmisliti o neobiènom susretu koji se odigrao tu veèer. Ponovno je proèitala ime na posjetnici. Voljela bi da je bila slobodnija, i da ga upozna bolje, ali se bojala. Jednostav no se bojala da ne do ivi sudbinu svoje majke. On je bio elita ovog grada, a ona t ek neznana siroma na djevojka koja se borila da bi pre ivjela. to je mogla oèekivati od njega? On je bio iskusan, a ona je tek kroèila na stazu ivota. Mo da bi se samo poig rao s njom, a ona je bila dovoljno razoèarana da bi joj jo jedno razoèarenje doista b io luksuz kojeg nije eljela sebi priskrbiti. to bi takav mu karac mogao tra iti od nje ? Mogao je imati svaku enu koju bi po elio, i ona se nije smjela zanositi snovima k oji nisu imali nikakve potpore u ivotu. To to je pokazao zanimanje za nju, laskalo joj je, ali je to bilo sve to je smjela dobiti od njega. Sve ostalo bi je vodilo ravno u propast, a ona to nije eljela. Pred licem joj je iskrs-nuo njegov zami ljen lik. Bio je prelijep mu karac, doista prelijep. Nije postojala ena koja bi mu mogla odoljeti. Ljepota n jegovog lica, ali i tijela, izazvala je lagano uzbuðenje kod nje. Doista je bio pr elijep za mu karca, i isto toliko opasan kada su ene u pitanju. Ona jednostavno nij e mogla naslutiti to on eli od nje? Za sebe nikada nije mislila da je neodoljiva, niti da je prelijepa, a on ju je poku ao uvjeriti u sasvim suprotno. Je li mu treb ala vjerovati, ili su njegove rijeèi bile slatki otrov koje su imale samo jedan ci lj? Trebala je biti oprezna, a na to ju je majka oduvijek upozoravala. Ona se ni kada nije oporavila od odlaska njenog oca, a s njim je oti lo i povjerenje koje je imala prema mu karcima. To je nastojala ugraditi i u nju, i èinilo joj se da je doi sta imala uspjeha u tome. lako je imala dvadeset godina, ona jo nije imala nijedn u vezu. Nije da nije mogla imati, ali se jednostavno bojala, i svaki put kada bi bila pozvana van, odbijala bi. Nauèila je biti sama, i mislila je da æe tako biti j o dugo vremena. No, i ona je imala svoje snove, l ona je sanjala o ljubavi, iako ju je majka uèila sasvim drugaèije. Bila je dovoljno odrasla da formira svoje mi ljenj e, ali i da ga ne pokazuje nikomu. Ona je navikla biti sama, navikla je 'samu se be bodriti, i nije mislila ni ta mijenjati u skorijoj buduænosti, ali... Nikada se n e zna. Veèera nji susret ju je uvjerio koliko ivot mo e bit nepredvidiv, i koliko uvjer enja mogu biti labilna. Dolazila je u isku enje da prihvati njegov poziv, i samoj sebi se èudila na tome. On je u njoj izazvao osjeæaje za koje nije ni znala da posto je. U njegovoj blizini se osjeæala doista posebno, kao to se nije osjeæala ni u èijoj. Na njeno èuðenje, vjerovala mu je, mada se silno borila protiv toga. Njegov pogled j e bio pun povjerenja, njegov glas je bio olièenje dobrote, i ona je jednostavno bi la fascinirana sa svime to je bilo povezano s njim. to se to s njom dogaðalo? Nije s hvaæala, a nije ni eljela shvatiti. Samo ga je eljela zaboraviti, ali nije mogla. On je zauzeo dio njenih misli, zauzeo je dio njenog srca, a to nije eljela. Nije vo ljela stvari, a ni situacije koje su izmicale kontroli njenog razuma. Nije eljela

biti rob nièega, a najmanje osjeæaja. Treba ga zaboraviti, treba se pona ati kao da o n ne postoji, i kao da ga nikada nije srela. Ona æe se doista potruditi da tako bu de, potrudit æe se da ga izbjegava, potrudit æe se da se pona a kao da ga nikada nije upoznala. Uzela je posjetnicu, i spremila je kao najveæu dragocjenost. To je bilo jedino to je imala od njega, i jedino to æe imati. Zaboravit æe ga. Ona je navikla d a joj se ni ta lijepog ne dogaða u ivotu, i taj niz æe i slijediti. Bit æe sama, barem jo neko vrijeme, barem jo nekoliko godina. Kad je èovjek sam, nema prevelike sreæe, ali ni tuge. Bit æe to miran ivot, onakav kakvog je do tog trenutka imala. No, svi njeni planovi su pali u vodu kada ga je vidjela iduæi put. Nije skidao pog led s nje. Pjevala je iz dubine du e, svjesna njegovog prisustva. Pjevala je samo za njega, pjevala je s du om, unoseæi dio sebe u svaku rijeè koju je ispjevala. Bojala se trenutka kada æe morati otiæi. Znala je da æe je on opet èekati, bila je sigurna u t o. Groznièavo je razmi ljala. eljela je izbjeæi taj susret. Nije se ona bojala njega, n ego sebe. Bojala se onog to je on u njoj izazvao, bojala se slabosti koju je osjeæa la prema njemu. Ona je za sebe uvijek govorila daje jaka, a on je sva ta njena u vjerenja doveo u sumnju. Bila je mlada i naivna, odgajana da sumnja u sve, ali k ao da u njega nije. to je bilo najèudnije, u njegovom se prisustvu osjeæala sigurno, ugodno, i sasvim prirodno. To joj se nije sviðalo, to je bila opasnost od koje je trebala pobjeæi, da ne bi upala u zamku u kakvu je upala njena majka. Da barem nij e bio onako lijep, i opu ten. to je to bilo u njemu to je na nju djelovalo na takav naèin? Èim je do la u garderobu, doèekao ju je prekrasan buket. To je bio prvi put da je dobila cvijeæe. Nije trebala nagaðati od koga je, odmah je znala, ali je isto uzela posjetnicu, te je pogledala. "Èekat æu te na izlazu. Colin" - pisalo je na njoj. Sto da uèini? Kako da izbjegne taj susret? Da je samo znala odgovor na to pitanje, sve bi dala. No, èinilo joj se da nije imala izbora. Morala se susresti s njim, p a onda pronaæi naèin da se oslobodi njegovog prisustva. Nekoliko je minuta samo sjed ila, gledajuæi u buket. Skupljala je hrabrost da iziðe, a to je vrijeme vi e prolazilo, èinilo joj se da je ona ima sve manje. Da je mogla, najradije bi nestala, isparil a iz te prostorije. Ipak, nije mogla vjeèno ostati u sigurnosti tih zidova. Ustala je, i hrabro zakoraèila. to se mora dogoditi, dogodit æe se, pomislila je u sebi. Do voljno je bilo da napravi nekoliko koraka, pa da se susretne s njim. - Èinilo mi se da neæe ni iziæi - Colin ju je doèekao umjesto pozdrava. - Da sam imala izbora, to bih i uèinila - rekla je Marcia kruto. - Ako mi ne dozvoli da ti se pribli im, nikada neæe imati priliku da me upo-zna . Mislim da bi oboje izgubili takvom odlukom. Smatram te dovoljno vrijednom da se potrudim, a to je vi e nego obeæavajuæe, za poèetak - kao da se elio opra vdati za svoje pona anje, kao da je i sam bio svjestan gdje bi ga njegova upornost mogla odvesti. - Ja nisam sigurna da dijelimo iste elje - Marcia mu je bila toliko blizu da je mogla èuti njegov dah. - Volio bih kada bih te mogao uvjeriti da sam potpuno bezopasan - nije se micao sa mjesta na kojem ga je vidjela kada je izi la. - Nitko nije bezopasan - kruto je rekla. Po eljela je ubrzati korak, po eljela je po trèati, ali je zastala. Imala je osjeæaj kao da ona nije gospodar svojeg tijela, kao da se ono pona a sasvim instinktivno, i kao da je neka nevidljiva sila upravljala svim njenim pokretima. - Hladno je. Volio bih kada bi oti li negdje na èaj, ili... Vjeruj mi, ni ta se neæe do goditi. Mo e li zamisliti da sam toliko osamljen da bih jednostavno u ivao u tvojem d ru tvu? - nazrela je osmijeh na njegovom licu. - Istina, hladno je, i zato bih se trebala po uriti kuæi - nije lako popu tala, a to n ije ni eljela, niti je imala namjeru. Ali, nije znala ni kako da ga odbije. Njego va je ponuda bila i te kako primamljiva, l ona je bila osamljena, ali je sumnjal a da je i on. Pa, mogao je imati svaku djevojku koju bi po elio, a za to je ba nju iz abrao? To nije imalo nikakve logike, a ni smisla. - Nakon èaja, ja æu te prebaciti - ponu-'dio se. - Mislim da to nije pametna ideja

- brzo je rekla unaprijed pripremljen odgovor. - Obeæajem ti da te neæu ni poku ati dotaknuti, a kamoli ne to vi e. Barem jednom u ivotu imaj povjerenja u nekoga. Potpuno sam bezopasan - nagovarao ju je, ali je ona i dalje sumnjala, ne toliko u njega, koliko u sebe . Njegovo obeæanje da je neæe ni taknuti, mogla je protumaèiti samo na jedan naèin, ona mu nije bila privlaèna kao ena. To joj i nije bilo toliko èudno. Pored ljepotice koju je on imao pored sebe, ona je doista bila beznaèajna u svakom pogledu. - Nemoj mi samo reæi da ni ta nije bezopasno - poku ao je reæi ono to je ona mola izgovo riti, a to je samo pokazalo da je on svaku njenu rijeè slu ao s velikom pa njom. - U redu. Idemo na èaj - samu sebe je iznenadila tim rijeèima. Oèito joj je jezik bio br i od mozga. Da nije bilo tako, ona bi rekla ne to sasvim dru gaèije. Samo je pristala, a to joj se uèinilo tako jednostavno da nije ni osjetila al jenje zbog svojih rijeèi. - Idemo? - i on je bio iznenaðen njenim odgovorom. - Doista je hladno - pravdala se. - Na moju sreæu, inaèe nikada ne bi pristala - nasmijao se. Njegov osmijeh odzvanjao je u tihoj noæi. Da, bio je to os mijeh koji je oznaèavao sreæu koju je on tog trenutka imao u sebi. Bio je sretan, ne izmjerno sretan. Ta jednostavna djevojka je pristala s njim popiti piæe, a to je m ogao biti samo uvod u ne to vi e, a on je elio mnogo vi e nego to je ikada po elio imati s bilo kojom enom. Bila je tako predivna u svojoj jednostavnosti, a jednostavnost danas kao da je bila u izumiranju. Nagledao se on izvje taèe-nosti, nagledao se glum e, i maski koja su bila na licima koja su ga okru ivala, te je i te kako bio svjes tan koliko ona vrijedi. Jo je samo trebao pronaæi naèin da je zadr i uz sebe, a po to je on bio osoba koja nikada nije odustajala, niti je znala odustati, uspjeh nije sm io izostati. On je jednostavno morao pronaæi put do njenog srca, i naèin na koji æe sa vladati sve prepreke. Morao je to, jer je o tome ovisila njegova sreæa. Ako bude o nakva kakvom ju je zami ljao, onda je ni pod koju cijenu nije smio izgubiti. Ona j e bila njegov najveæi izazov, a on je izazove volio, obo avao ih je. Oni su u njemu izazivali navalu adrenalina, oni su ivot èinili zanimljivijim, a u tom se trenutku osjeæao uzbuðenije nego kada je dobivao i najte e parnice, a ona je samo pristala s nj im otiæi na èaj. Malim se korakom poèinje sve veliko, a on je bio uvjeren i da æe kod nj ih biti tako. - Da budem iskrena, nisam pristala zbog hladnoæe, nego ni sama ne znam za to - rek la je otvoreno, a iskrenost je izbijala iz svakog tona u njenom glasu. - Idemo - krenuo je usporedo s njom, obja njavajuæi joj gdje je njegov automobil. Marcia se ipak nije osjeæala sretnom zbog tog pristanka. On je mogao zraèiti povjere njem, ali to nije nu no moralo znaèiti i da mu se mo e vjerovati. No, nije bilo povrat ka. Rijeèi koje su izgovorene, nije mogla zanemariti. Nije joj preostalo ni ta drugo nego da ga slijedi, i da se nada da æe sve biti u redu. U la je u njegov automobil. Nije progovorila niti jedne rijeèi. U njoj se vodila borba izmeðu srca i razuma, i u jednom trenutku je pobjeðivalo jedno, a u drugom drugo. Sve u svemu, rezultat je bio nerije en, barem kada je ona bila u pitanju. Odveo ju je samo nekoliko ulica dalje. U li su u miran caffe - bar. Ugodna atmosfera, prigu ena svjetla i tiha muzika, samo su pojaèali njen osj eæaj ugode. - Ovo je jedno od mojih omiljenih mjesta - rekao je nakon to su u li. Konobar se is tog trenutka na ao pored njih. Odveo ih je u udaljen separe, gdje su na miru mo gli razgovarati, bez bojazni da bi ih netko mogao ometati. Èim je ona sjela, on je sjeo nasuprot nje. Naruèili su piæe, i utjeli dok ga konobar nije donio. Èim se on udaljio od njihovog stola, Colin se okrenuo prema nj oj. Pa ljivo je promatrao svaki milimetar na njenom licu. - Znam da nisi povjerovala da sam osamljen, ali je istina da doista jesam. Èovjek je najusamljeniji kad je okru en gomilom ljudi, i u jednom se doista sla em, prem a rijetkima se doista mo e imati povjerenja - nije znao kako da zapoène razgovo r, a morao ga je poèeti neutralnom temom koja ne bi previ e iskakala iz okvira prist ojnog pona anja, mada bi mu dra e bilo da ju je mogao obasuti pitanjima o njoj, o nj enom ivotu, i o svakoj pojedinosti koja je vezana za nju. - Previ e vremena mi oduzima posao, tako da i nemam mnogo prilika za dru enje, a mo d a ih i ne elim. Ponekad je bolje biti sam, nego sa svakim, a ja sam se tog naèela o

duvijek pridr avao. Naiæi na osobu koja te razumije, je isto kao i naiæi na oazu u pus tinji. Mislim da je to usporedba koja je doista u tim okvirima, i koja jasno uka zuje koliko se razlikujemo, i koliko trebamo biti sretni kada naiðemo na nekog tko je poseban - iako ga je pa ljivo slu ala, Marcia nije znala kako da protumaèi njegove rijeèi, ni koliko su se one odnosile na njih dvoje. Osjeæala je lagano uzbuðenje, osjeæala je da na nju samo njegovo prisustvo djeluje opo jno, i èinilo joj se da bi ga satima mogla slu ati. Bilo joj je tako ugodno u njegov om dru tvu, mada jo nisu ni zapoèeli razgovor. - Sla em se s tobom - rekla je tek toliko da ne to ka e. On je samo odmahnuo glavom. Èinilo mu se da je ona jo uvijek ukoèena, i da se ne mo e o pustiti onako kako je on elio. Za to joj je trebalo vremena. Ona je jo uvijek bila dijete, pupoljak uz kojeg je on elio biti kada procvjeta. - Tvoj glas je bo anstven - promijenio je temu razgovora. - Ja ne mislim tako. Ja samo volim pjevanje - rekla je s dozom nelagode. - Mislim da bi se svi slo ili sa mnom. Doista je poseban. Imam neke prijatelje ko ji bi ti mogli pomoæi da se tvoja kvaliteta i prepozna - ponudio joj je pomoæ, ali o n nije mogao znati koliko je ona ponosna, a takve osobe ne primaju milostinju na taj naèin. - to eli s tim postiæi? - njen glas bio je opasno tih. - Samo ti elim olak ati - iznenaðeno je rekao. - Ne treba mi nièija pomoæ. Ako nakon te pomoæi oèekuje i zahvalnost, doista si s e namjerio na krivu osobu -planula je. - Nisam mislio ni ta lo eg - pravdao se. - Pogre no si shvatila. Ne treba mi tvoja zahvalnost. Te tvoje rijeèi proizlaze samo iz toga to me ne poznaje . Da je tako, ne bi ti bilo ni na kraj pameti da pomisli na to. l nisam ti nudio milostin ju, veæ lak i put do onog to eli , ili ja samo pretpostavljam da eli . Doista bi bio grije kada taj tvoj glas ne bi bio medijski eksponiran. Ljudi bi trebali u ivati u njem u, i za to im ne bi dala priliku? - poku avao ju je uvjeriti u bit svojih rijeèi, jer je bilo oèito da ona sve pogre no shvaæa. - Meni ne treba pomoæ - rekla je Iju-tito. - U redu - odustao je, ali samo za taj put. - Ne elim stvarati jaz izmeðu nas, veæ most koji bi nas spajao - obja njavao joj je. - Lo ti Je materijal za gradnju tog mosta. Èini mi se da neæe doèekati da ga zavr i - bil je pomalo povrijeðena, a njene su rijeèi svjedoèile o tome. - Mo da ne pronalazim pravi naèin da ti se pribli im. Mo da ne posti em ono to bih elio, a i nemam namjeru ni odustati. Previ e si ukoèena, i svaku moju rijeè pogre no shvati - nak on tih rijeèi, promijenio je temu. Razgovarali su o muzici, o ivotu, o sasvim uobièaj enim stvarima, o onima u kojima ga ona nije mogla pogre no shvatiti. Marcia je upi jala svaku njegovu rijeè. On je bio tako svestran, i tako upuæen u sve. Od njega je mogla mnogo toga nauèiti, ali je sumnjala da æe sebi dati jo jednu priliku. Bio je ta ko lijep, tako pametan, i bio je prava opasnost za njen ivot. Jo nikada bije imala priliku upoznati nekog poput njega. On je bio uspje an, a po svemu sudeæi i bog at, a ona je bila sasvim obièna djevojka koja je imala predivan glas. Za to je inzis tirao na izlasku, ako je tako mogla nazvati ovaj njihov odlazak na sasvim obièan èa j. Sto je to kod njega izazvalo zanimanje za nju? U usporedbi s djevojkama s koj ima se on dru io, ona je bila kao ivanèica izmeðu orhideja. Kad je pogledala na sat, s amo to nije kriknula. - Bo e, kasno je - sa strahom je rekla. - Majka æe biti zabrinuta. Moram odmah kuæi - lice joj je naglo probli-jed ilo. Uvijek je dolazila na vrijeme, i nije voljela kada bi kasnila nekoliko minuta, a kamoli nekoliko sati. - Odmah idemo - Colin je ostavio novac za raèun, i krenuo. Bila mu je zahvalna to nije postavljao previ e pitanja, a isto tako se^ bojala vo nje s njim do svoje kuæe. Èim su krenuli, ona mu je objasnila gdje stanuje. Bez rijeèi je vozio. Oboje su slagali utiske koje su stekli tijekom te veèeri, a Marcia je ipak sebi morala priznati da je bila iznenaðena, ali ugodno. Kad ju je dovezao do kuæe, okrenuo se prema njoj. Nekoliko je trenutaka gledao u njeno lice. Blaga svjetlost to je dolazila izva-

na èinila ju je jo ljep om, gotovo nestvarno lijepom. Colin je zaustavio dah. Sve u njemu bujalo je od osjeæaja. No, uspje no ih je skrivao iza maske ravnodu nosti, ili je barem on mislio da je tako. - Vidi da se nisi imala razloga bojati - tiho je rekao. Marcia je po eljela propasti u zemlju. - Jedna lasta ne èini proljeæe, a ni nekoliko sati provedenih u tvojem dru tvu ne èini m oje mi ljenje oformljenim. Èovjek umre a da ne upozna ni samog sebe, a kako mo e oèekiva ti da nekog drugog upozna? Ja znam o tebi samo onoliko koliko si mi ti dozvolio da znam. Ovo sve mo e biti i la , ali i ne mora - ipak je bila oprezna, a to nije ni eljela skriti ni u kojem sluèaju. Colin se divio njenom zrelom razmi ljanju. Ona je bila osoba koja nije bila optereæena svojim izgledom, modom, a ni bilo èime to bi ugr ozilo njegovo prelijepo mi ljenje o njoj. Imala je zdrav pristup ivotu, razmi lj ala je zrelo, i èinilo mu se da je u tom trenutku shvatio da je potpuno osvojen. - Nije la . Prihvati izazov, pa me upo-znaj - rekao je uz osmijeh. - Nisam rekla da volim izazove - i ona je prihvatila alu. - Nisi rekla ni da ih ne voli . Jednom napravi izuzetak, a ja æu se zbilja potrud iti da se nikada ne pokaje . Ti si tako predivna djevojka. Ne govorim ti ovo zato da bih ti laskao, govorim ono to mislim. Ja sam uvijek otvoren, i nikada ti neæu reæi ono to ne mislim - uvjeravao ju je. - Hoæe li mi odgovoriti na jedno pitanje? - tiho je upitala, ne gledajuæi ga u oèi. - Naravno - odmah je pristao. - Za to eli iziæi ponovno sa mnom? - bilo je to jednostavno pitanje na koje se nije moglo odgovoriti na jednostavan naèin. - Za to? - rukom je pro ao kroz kosu. - Ni ja ne znam onaj pravi odgovor koji bi me zadovoljio. Jednostavno, kada sam te prvi put vidio, osjetio sam ne to posebno, ne to to nisam mogao zanemariti. Ti si prelijepa, i jo si mlada. Toga sam i te kako svjestan. Ne smijem te povrijediti, i ne elim te povrijediti. To mi nije bila namjera. Nemam nikakvih skrivenih misli . Osjetio sam nekakvu bliskost kakvu nikada nisam prema nikom osjetio. Mo da si on o o èemu sam cijeli ivot ma tao. Spoj jednostavnosti i nevinosti, ljepote i inteligen cije, spoj si svega onog najljep eg to bi neka osoba mogla po eljeti. Kao da dolazi s nekog drugog svijeta. Zna li ti kakav si ti prirodni biser na ovom svijetu gdje v lada gluma, gdje ljudi na licima imaju maske iza kojih skrivaju sve ono to se nalazi u njima, a tvoje je lice kao gorski izvor. Jedno stavno reèeno, opèinjen sam tobom. Opèinjen sam sa svim to je vezano za tebe. l volio bih, doista bih volio kada bi iz i li ponovno. Kao ne eli , bilo bi mi izuzetno ao, ali æu po tivati tvoj izbor. Marcia je ostala bez daha. Nije znala to da mu odgovori, i nije znala kako da zadovolji svo je srce, ali i razum. - Treba mi vremena da razmislim - rekla je tiho. - Problem je u tome to i ja elim isto to i ti, ali se ne mogu snaæi, niti znam kako d a se nosim s ovom situacijom? Ne znam to se to budi u meni, niti znam kako da se pona am u tvojem prisustvu, koliko elim da sam s tobom, toliko elim i da n isam. Tko to mo e razumjeti? Ja sigurno ne, a bojim se ni da neæu - bila je iskrena, prema njemu, ali i prema sebi, to je bila njena najveæa vrlina, ali i mana. - Ima vremena koliko eli - velikodu no je ponudio. - l ja trebam napraviti neke preinake u svojem ivotu. Trebam se rije iti nekih stva ri, nekih osoba... - zastao je, a Marcia ga je pogledala. Ono to je mogla nazrijeti na njegovom licu, doista joj se svidjelo. Èinilo joj se k ao da pred njom stoji neki drugi Colin, obièno ljudsko biæe sa svim osjeæajima, i u to m je trenutku osjetila bliskost kakvu nikada prema nikomu nije. to je mislio kada je rekao da se mora rije iti nekih osoba? Da li je mislio na svoju djevojku, ili. ..? On ima djevojku? Na to kao da je zaboravila. Ona je bila na teritoriju koji je pripadao nekom drugom, i nije imala nikakvo pravo da bude s njim. To ju je od mah prizemljilo. - Trebam razmisliti. Laku noæ - rekla je, i istog trena izi la iz automobila. Trèeæim ko

rakom je do la do vrata svoje kuæe. Otvorila ih je i u la unutra. Naslonila se na njih . Disala je ubrzano. Imala je osjeæaj kao da bje i od sebe same, a jo nikomu nije usp jelo pobjeæi od onog to zapravo jest. Èula je kako je on pokrenuo automobil, i kako se udaljava. Je li to eljela, je li d oista eijela da ode iz njenog ivota isto onako naglo kao to je i u ao? Poku alaje zamis liti da ga nikada vi e ne vidi. Èinilo joj se da bi joj ivot u tom sluèaju bio sve samo ne ono to je ona eljela od njega. Mo da je to bio trenutak u kojem je po prvi put s hvatila majku, i njene postupke, prvi put je shvaæala golemu snagu osjeæaja, i gotov o da je mogla zamisliti oèaj koji bi uslijedio nakon potpune predaje nekomu. A ona je osjetila tek probuðene osjeæaje, i nije se na la u njihovom vrtlogu. To je bila znatna razlika, ali je ona nakon njih gledala na svijet sasvim drugaèijim pogledom od onog kojeg je imala prije nekoliko dana. - Stigla si? - majka se iznenada na la pored nje. - Da - rekla je tiho, prisiliv i samu sebe da se pomakne. - Tko te dovezao? - njena majka ju je pa ljivo pogledala. - Prijatelj - rekla je kratko, jer nije imala volje, a ni snage da joj obja njava detalje. - Mu karac i ena ne mogu biti prijatelji, pogotovo kada je u pitanju ena koja je li jepa kao to si ti lijepa - dala joj je jo jedna od niza njenih savjeta. - Doveo me poznanik - preoblikovale je svoje rijeèi. - Oprosti, doista sam umorna. Idem pod tu , pa u krevet. Ujutro moram rano ustati - poku ala je proæi pored majke, no ona ju ej zaustavila. - Taj sjaj u oèima, taj sanjarski pogled, sve mi je to i te kako poznato. Meni nij e sto godina, i èini mi se da sam se ja juèer pona ala kao ti, i da od toga nije pro l o gotovo dva desetljeæa. Poznanik, prijatelj, i ja sam se slu ila tim izgovori ma. Ne mogu ti zabraniti da ivi , ali bih voljela kada bi ne to nauèila iz mojih pogre ak a - rekla je tiho, sa nekim èudnim izrazom na licu. - Nitko ne osjeæa bol tuðe rane, prema tome, èini mi se da su tvoji savjeti uzaludni - Marcia je bila Ijutita na sebe, ali i na situaciju koja je bila skoro pa nikak va. Ona nije znala to osjeæa, nije znala to Colin smjera, ali je znala da joj nedost aje, a tek je oti ao. Vidjela ga je samo par puta u ivotu, a to je bilo dovoljno da prema njemu osjeti ono to prema nikomu nije. Osjetila je èar onog prvog èarobnog tre nutka kojeg mo e do ivjeti samo s sobom koja je posebna u svakom pogledu. - Ne elim da do ivi moju sudbinu - majka je bila na rubu oèaja. - Tvoju sigurno neæu do ivjeti, ali od svoje ne mogu pobjeæi. Koliko god da se trud ila, ono to je zapisano u zvijezdama æe se i ostvariti. Samim roðenjem imamo zacrtan put kojim æemo kroèiti, i to ni ta ne mo e promijeniti. Bio on meni prijatelj ili pozn anik, mislim da æe sve doznati kada doðe vrijeme za to, odnosno, kada ja saznam to je od toga. Krajnje je vrijeme da sama krenem u ivot. Majko, vrijeme je da me pusti . Odrasla sam, shvati to. Ne trebam za titu, sama je sebi mogu pru iti. Znam da mi eli s ve najbolje, ali samo ja o tome mogu odluèiti, l ne elim nikakve pritiske. Kako æu se snaæi u ivotu ne znam. O tome odluèuje niz èimbenika, ali mora znati da i ja samoj sebi elim sve najbolje. Nisi samo ti ta. Zato, pusti me da sama kroèim svojom stazom, s a svojim uvjerenjima i svojim gre kama, l... - Marcia je do la do nje, i utisnula joj poljubac na lice. - ... volim te najvi e na svijetu. Ti si najdivnija majka. Mo da otac jest bio tvoj a najveæa gre ka, a kako bi imala mene da nisi pogrije ila? - upitala ju je sa suzama u oèima. Majka ju je zagrlila. Èinilo joj se da se i ona u tom trenutku promijenila. Mo da je to bio trenutak u kojem je ona skinula okove svoje posesivnosti i straha kojeg je osjeæala. -1 ja tebe - majka je apnula. Nakon toga, Marcia je oti la pod tu . Bila j e puna dojmova. Misli su joj bile uskome ane, i neprestano su smjenjivale jedna dr ugu. Sebe je smatrala odraslom, ali ne dovoljno da bi mogla razluèiti sve one osjeæa je koje je upoznala tijekom veèeri. Nakon tu iranja je legla. Osjetila je umor, ali san joj nikako nije dolazio na oèi. Razmi ljala je o Colinu, o svakom njegovom pokre tu, o svakoj njegovoj izgovorenoj rijeèi. Ponekad je dovoljan samo jedan pogled da se nekome prodre do sr i du e, a ona je osjetila kao da su stvoreni jedno za drugo. Je li to bila samo vizija, ili njena elja, to nije znala, ali ono to je bilo pose

bno od prvog trenutka, to æe zauvijek tako i ostati. U iduæih nekoliko dana nije èula, ali ni vidjela Colina. Svaki put kada bi izi la na binu, potra ila bi ga pogledom, a razoèarenje to ga ne vidi, bilo je doista veliko. Nije to sebi htjela priznati, a li je osjeæala tugu koja se oèitovala i u njenim pjesmama. Da, shvaæala je da je on kr enuo putem koji se razlikovao od njenog, bolje reèeno, i li su u suprotnom smjeru. J e li ona posljednja veèer bila poèetak i kraj? Je li on doista ne to osjeæao, ili mu je trebala poslu iti kao igraèka s kojom æe se poigrati kratko vrijeme? Da je to mislio, onda bi ne to i poku ao, ali nije, to ju je najvi e zaèuðivalo. Nakon jo jednog nastupa na ojem on nije bio, pognute glave je krenula prema izlazu. Èim je kroèila van, Colin j u je èekao. Nije mogla skriti iznenaðenje. - Nisam te oèekivala - rekla je umjesto pozdrava. - Ja volim iznenaðenja - rekao je uz osmijeh koji je natjerao da njeno tijelo zad rhti. - Ja ih ne volim - rekla je kruto, poku avajuæi kontrolirati svoj glas. - Svatko ih voli - osmjehnuo joj se, na to je ona samo pognula glavu. - Ja ih ne volim - ponovila je tvrdoglavo. Bila je Ijutita. Danima ni traga, ni glasa od njega, a onda se pojavi kao da je iz zemlje izniknuo, l to je oèekivao? Ka ko je mislio da æe ga ona doèekati? -I moram kuæi - rekla je, poku avajuæi proæi pored njega. Colin ju je poku ao zaustaviti, ali se ona otrgnula. - Zbogom - rekla je kruto. Colin je ostao stajati na mjestu. Bio je iznenaðen njen im pona anjem. Bio je zateèen u tolikoj mjeri da nije uspio reagirati. Dok se on sna a o, ona je nestala iz njegovog vidokruga. Nije ju razumio, ali je poku avao. Znao j e da se ljutila to ga nije vidjela nekoliko dana, ili je jednostavno shvatila da prema njemu ne osjeæa ono to je on prema njoj osjeæao. Sto god da je bilo u pitanju, njen izgled mu je davno nadu. Bila je iznenaðena kada ga je vidjela, i lice joj se naglo promijenilo. Ona se samo nalazila u fazi tra enja osjeæaja, u fazi u kojoj ni je eljela priznati ono to se s njom dogaðalo. Njemu je iskustvo pomagalo u tome, tak o da mu nije trebalo onoliko vremena koliko je njoj bilo potrebno. Shvatit æe, nad ao se. Trebalo joj je vremena, ali je i njemu. Trebalo je i njemu vremena da ras krsti sa svojom pro lo æu. Tek kada je nju upoznao, shvatio je koliko se zavaravao, i koliko je bio zakinut kada su osjeæaji bili u pitanju. Colin je posjetio Ninu. Kad ga je vidjela, pogledala ga je pogledom koji je ledi o krv u ilama. Bila je Ijutita, a to nije ni poku avala skriti. - Mislila sam da æe imati vi e vremena za mene kada zavr i parnica, a ti ga nikada man je nisi imao - odmah ga je doèekala s tonom koji mu se nimalo nije sviðao. - Kako da to shvatim? - pjenila se od bijesa. - Kako god eli ? - Ijutito je uzvratio. - Ne razumijem te. Umjesto da se dogovaramo oko vjenèanja... - Koliko se sjeæam, nisam te ni zaprosio - sjeo je, i pogledao prema njoj. Smetal a mu je njena savr enost. Mo da i nije ona toliko, koliko mu je smetala njena hladnoæa koju nije mogla skriti nikakva operacija. - Razgovarali smo o tome. Èinilo mi se da je u pitanju bio samo trenutak kada æe se to dogoditi - sjela je nasuprot njega, prekri iv i izazovno noge. - Zaboravila sam ti donijeti piæe - rekla je, te ustala. Colin je pratio svaki njen pokret. Vidio je da je svaki njen pokret proraèunat s n amjerom da poka e svoje besprijekorno tijelo, a to joj je i bio najjaèi adut u rukam a. Kad se vratila, sagnula se toliko da su se njene pune grudi na le ravno pred nj egovim pogledom. Bio je ravnodu an na sve njene èari, ali ona kao da to nije shvaæala. Colin se na ao u neprilici. Do ao je s namjerom da s njom prekine, ali nije znao ka ko da to uèini. Ona mu jednostavno nije davala povoda za to, i pona ala se kao da je ne to predosjetila. U samo nekoliko trenutaka, pantera se pretvorila u krotko janje. - Oprosti, ali si mi samo nedostajao - pravdala je svoje pona anje. - Nina - rekao je tiho. - Nikada ti nisam obeæao brak. Koliko god da sam u poèetku bio opèinjen s tobom, èini m i se da su svi ti osjeæaji samo pro lost - napokon je prona ao snage da joj ka e ono to o n misli. - Kako to mo e reæi? - zatreptala je oèima, kao da nije shvaæala pravo znaèenje rijeèi koje

je on izgovorio. Colin ju je promatrao, i ujedno usporeðivao sa Marciom, naravno, na Nininu tetu. Njih dvije su bile neusporedive u svakom pogledu. Marcia je bila prirodna, spontana, a Ninin je svaki pokret bio matematièki proraèunat. Ona je iza s ebe imala bogato iskustvo, i znala je kako æe zadr ati mu karca uz sebe, ali to to je o n postao imun na njene èari, to je bilo samo do njega. Ona u njemu nije mogla prob uditi ono to je umrlo, i to je morala shvatiti. Mo da je nekad mislio da je voli, a li je to bilo u vrijeme kada nije upoznao osjeæaje koji su predstavljali ljubav. M orao je prekinuti s njom, da bi poèeo ne to s Marciom. Nijedna ena ne bi pristala dij eliti mu karca s drugom, pa tako on nije imao nikakav argument s kojim bi poku ao ne t o s Marciom, dok ne prekine s Ninom. - To je istina. Ja ni ta nisam izmislio. Moji su se osjeæaji promijenili - rekao je kruto. Uzeo je èa u u ruku, i prinio je usnama. Otpio je gutljaj konjaka kojeg mu je uli-la , i pogledao je u oèi. Ono to je vidio u njima, nije mu se nimalo sviðalo. "Nitko nij e ravan eni kada je osveta u pitanju" - jednom je proèitao tu reèenicu, i tek je tog trenutka shvatio da u njoj ima i previ e istine. - Kako misli "promijenili"? - upitala je s gorèinom. - Nestali su. l dalje si mi draga, ali... - Oèekivala sam brak, a ne prekid! - planula je. - ao mi je. Ja nisam u stanju ispuniti tvoja oèekivanja. To æu prepustiti nekom drug om. - to se promijenilo? - poku ala se smiriti. - Nisi ti kriva. Upoznao sam osobu koja je u meni probudila ono za to nisam ni zn ao da postoji. Shvatio sam da sam cijelo vrijeme bio u zabludi - bilo mu je poma lo nezgodno govoriti pred njom ono to je osjeæao prema drugoj eni, ali nije imao izb ora. - Ja sam zabluda? - poskoèila je sa sjedala na kojem je sjedila. - Nisi zabluda. Nina, prihvati kraj. Ni ta drugo ti ne preostaje. ao mi je - rekao je i ustao, ali ga je ona uhvatila za ruku. - Ovo nije kraj - prosiktala je bijesno. - Ti si me cijelo vrijeme varao, pravio si budalu od mene, a ja sam t i vjerovala. - Nisam te varao - odmahnuo je glavom. - Zna da to nikada ne bih uèinio. Da bih poèeo novu vezu, trebam prekinuti sa star om. To si trebala shvatiti, ali oèito ne shvaæa . To samo govori koliko malo me pozna je . - Ovo nije kraj - ponovila je povrijeðeno. - Ne mo e me prisiliti da osjeæam ne to to ne osjeæam. - Samo si me iskoristio. Uzalud sam tratila vrijeme s tobom - nije prihvaæala kra j, i nije ga imala namjeru prihvatiti. Gledao je u bijes ene koja nije znala prihvatiti poraz, i znao je da æe ona uèiniti s ve da mu se osveti. - Oprosti - rekao je, i izi ao. Osjeæao se pora eno, a ne kao pobjednik. Mo da je naprav io glupost, ali on jednostavno vi e nije mogao biti s njom. Jednu je vezu pre kinuo, a druga nije ni bila na pomolu. Marcia je trebala vremena, a on nije imao strpljenja. Bio je uporan kada je ne to elio, a u ovom trenutku je elio samo nju, i nijednu drugu enu. Napravio je ono to je smatrao da je najbolje, i da je fer prem a objema. Koliki god on bio gubitnik, ipak je cijenio tuðe ivote, ali i tuðe osjeæaje. Nije mogao upropastiti svoj ivot zato to je sa alijevao Ninu. Ona æe se snaæi, u to nije nimalo sumnjao, samo kad se pomiri s èinjenicom da ga je izgubila. Mo da æe to potraj ati, ali æe se s vremenom pomiriti s onim to je bilo neminovno. Sada je bio sloboda n, i mogao je poèeti graditi most koji æe ga spojiti s Marciom. Koliko god da se ona opirala njemu, svoje osjeæaje nije mogla zanemariti, a osjeæala je prema njemu ne to, on je to odmah primijetio. Ona nije znala glumiti, a nije ni bilo potrebe za ti m. Njeni su osjeæaji bili èisti, i lako prepoznatljivi. Sama pomisao na nju bila je dovoljna da osjeti ugodu u tijelu. Colin joj se poku avao pribli iti nekoliko puta, ali bez uspjeha. Slao joj je cvijeæe, poklone, ali ona kao da je bila imuna na sve njegove znakove pa nje. Nije se eljela sastati s njim, a kad god bi napu tala restor an u kojem je pjevala, bila je u pratnji nekog mu karca. To ga je razdiralo. Gotov

o je pjenio od ljubomore. Znao je da nije u vezi, veæ da je to samo naèin da ga dr i p odalje od sebe. Vidio je da izmeðu njih nema nikakve bliskosti, ali je ipak bio po vrijeðen. Nije on bio nikakav manijak da joj je trebala za tita od njega, a ona se p ona ala kao da jest. Kad je uvidio da joj se na taj naèin nikada neæe pribli iti, odluèio ju je posjetiti kod kuæe. Znao je da to nije u redu, ali nije imao izbora. elio je samo poprièati s njom, elio je da mu ona u lice ka e da prema njemu ne osjeæa ni a, i onda æe je ostaviti na miru, ako to doista eli. Odvezao se u bli-zinu njene kuæe. Parkirao se samo nekoliko metara dalje od nje. Izi ao je, i pozvonio na vrata. Nekoliko je tr enutaka èekao, a onda mu je otvorila ena koja je bila samo nekoliko godina starija od njega. Bila je lijepa, isto kao i Marcia. Imale su iste crte lica, i on joj s e ljubazno nasmije io. Gotovo da je mogao zamisliti Marciu u njenim godinama. Pred stavio se, i pitao za Marciu. - Trebala bi doæi svakog trenutka - njena ga je majka iznenaðeno gledala. Njeno je l ice postalo bezizra ajno. - Sto vam treba? - oprezno je upitala. - to mislite za to tra im lijepu djevojku kao to je ona? Nemam drugog naèina da porazgo varam s njom. Izbjegava me, a nema razloga za to - rekao je, i jo uvijek je staja o na pragu njene kuæe. - Ako vas izbjegava, onda sigurno ima razloga za to - majka je stala u njenu obr anu. - Nema - ponovio je tvrdoglavo. - Tra ila je vremena da razmisli, a ne da pobjegne od mene. Prihvatit æu i to, ali hoæu da mi ona to ka e - zbilja mu nije bilo ugodno stajati ispred njene majke, i pr avdati se. - Uðite - pustila ga je u kuæu. Kad je u ao, iznenaðeno je primijetio skromnost unutra njosti. Sve je bilo dobro oèuvano , ali nagrizeno zubom vremena. Gotovo je mogao zamisliti kako se Marcia kreæe po t om prostorui - Èim ona doðe, ja moram na posao - odmjeravala ga je, kao da se eljela uvjeriti da mo e u njega imati povjerenja. Tog su se trenutka otvorila vrata. Marcia je u la. Bila je crvena u licu. Znao je da je Ijutita, i da je primijetila njegov automobil ispred kuæe. Pozdravila je maj ku, te se okrenula prema njemu. Htjela je ne to reæi, ali nije. Bilo joj je drago to ga vidi, ali se i bojala njegovog pona anja. On je njenu odluku poljuljao, a odluèil a je da se pona a kao da on nikada nije ni u ao u njen ivot. - Kako si? - on je prvi prekinuo utnju koja je vladala izmeðu njih. - Bila bih bolje da tebe nisam ovdje vidjela. to tra i u mojoj kuæi? - upitala je kru to. Bilo joj je neugodno. Nije znala kuda bi sa sobom. Najmanje to je oèekivala je da æe njega vidjeti u svojoj kuæi, ali se on ipak usudio doæi. - Rekla si da ti treba vremena, a ja mislim da je dovoljno pro lo, i da si mogla razmisliti o svemu - primijetio je da je njena majka napustila kuæu. - O èemu sam trebala razmisliti? - pona ala se kao malena prgava djevojèica. - O èemu? - ustao je, i stao nasuprot nje. - Marcia, ovo to osjeæam prema tebi je doista posebno. Prekinuo sam sa svojom djev ojkom - rekao je tiho, pri-bli iv i joj se jo bli e. - Ja to nisam tra ila od tebe, niti sam ti bilo to obeæala - i dalje je bila kruta, a li je bilo vidljivo da je njena ljutnja splasnula. - Nisi ni trebala obeæati. Dovoljno mi je to to osjeæa . Ne treba skrivati osjeæaje, jer se oni ne mogu skriti - poku ao joj je objasniti, ali je ona samo odmahnula glavom. - Ja ni ta ne krijem - odmahnula je glavom. - Ne elim imati ni ta s tobom. To je sve - povisila je glas, mada joj se srce cije palo kad je izgovorila tu reèenicu. - Za to ne bi bili prijatelji, za poèetak? - on joj je nudio sve moguænosti, samo da je zadr i uz sebe, i jo nikada se nije pona a o tako prema nekoj djevojci. Nudio joj je prijateljstvo u nadi da æe je zadr ati uz

sebe, a èinilo mu se da je na taj naèin samo udaljava. Kad bi joj mogao pokazati svo je srce, vidjela bi ono to joj je on na razne naèine poku avao pokazati, ali se ona p ona ala kao da je slijepa. - Prijatelji? - ona ga je u èudu pogledala. - Za to ne? Vrijedi poku ati. To je sve to tra im od tebe, a kasnije, ako vidi da bi to moglo prerasti u ne to vi e, nitko ne bi bio sretniji od mene. Marcia ga je gledala bez rijeèi. On joj je nudio prijateljstvo, ali ona nije znala to se iza tih rijeèi k rije. Voljela bi da ga nikada nije upoznala. Ovako, nalazila se u situaciji u ko joj se nije mogla snaæi. S jedne strane su bile njegove rijeèi u koje je ona vjerova la, ali se trudila da ne vjeruje, a s druge strane se bojala svega onog to bi tak vo njegovo pona anje izazvalo kod nje. Bila je osjetljiva. Koliko god se trudila b iti jaka u ivotu, u osjeæajima je i te kako bila krhka. Zato se nije voljela ni upu t ati u bilo to to ju je èinilo nesigurnom. - Ne znam - odmahnula je glavom, a doista nije ni znala. - Samo poku aj - glas mu je bio pun molbe. - To je te e nego to misli . Nije lako poku ati, a isto tako nije lako vjerovati nekom u koga ne poznaje - ona je tra ila naèine da ga odbije, ali on kao da je nije slu ao. - Jednom æe morati riskirati, i vjerovati nekom koga ne poznaje . Bez rizika nikada n eæe saznati to bi se moglo dogoditi. Ustao je i pri ao joj. Uzeo je njenu ruku u svoju. Drhtaj je pro ao Marciinim tijelom. Bio je to drhtaj koji se kretao ravno do njenog srca. Nije joj bilo jas no. Kako je jedan bezazlen dodir mogao izazvati oluju u njoj? Bio je to kovitlac koji je nagovje tavao ne to mnogo veæe, ne to jo strasnije. Opèinjeno je gledala u njegovo m pravcu. Nastojala je progutati knedlu koja joj je zapela u grlu. Naka ljala se, a zatim je pogledala u pod. Osjeæala je kako joj lice ari, kako se lagano rumenilo penje u njega. Bilo joj je neugodno, ali samo zato to je bila svjesna da on jako dobro zna kako se ona osjeæa. - Tvoje mi tijelo dovoljno govori. Ja nisam slijep. Ali, ne elim te tjerati ni n a to. Volio bih kada bi samoj sebi priznala istinu. Mo e poricati ono to osjeæa , m o e se boriti protiv tih osjeæaja, ali æe s vremenom shvatiti da je sve to uzalud. Preml ada si da bi shvatila neke stvari, da bi shvatila kolik znaèenje osjeæaji imaju u ivo tu. Mo da se boji , mo da strah dominira tvojim postupcima, mo da si samo premlada,... - Mo da samo ne elim biti s tobom? - jedva je izustila. - Mo da ne eli , ali ono to ja vidim, govori mi ne to sasvim drugo. Marcia, elim biti pr ema tebi doista fer u svakom pogledu. Ono to osjeæam, jo nikada nisam osjetio. Misli m da ti to dovoljno govori. - Ne vjerujem ti - povukla je svoju ruku. - Ne vjeruje ti ni samoj sebi, a kako li æe meni? Ne znam koji je razlog tome, a mo da i ne elim znati. Sve to tra im od tebe je da bude opu tena, i da se jednostavno prepus ti osjeæajima - poku ao je do nje oprijeti na drugi naèin, ali mu se èinilo kao da se ona ponovno p oèela zatvarati u lju turu u kojoj se nalazila cijelo proteklo vrijeme. - Da se prepustim osjeæajima? - s nevjericom je odmahnula glavom. - To ne elim. Samim tim stavljam svoje srce da bude ranjeno. Ne elim da me netko povrijedi. Ovako mi je dobro. Ne treba mi mu karac u ivotu - odmahivala je glavom. - Za to bih te povrijedio? - u èudu ju je upitao. - Mu karci ne razmj ljaju na isti naèin kako to ene rade. to bih ja tebi bila? Jo jedna u nizu, broj kojeg æe se tek povremeno sjetiti kada se prepusti sjeæanju. - to bi meni bila? - u èudu je upitao. Jo nikada nije nai ao na djevojku koja je razmi l jala na naèin na koji je ona to èinila. Ona se bojala, bojala se èak i sjene osjeæaja, a to nikao nije mogao shvatiti. - Netko te je povrijedio? - upitao ju je tiho. Odmahnula je glavom. - Mene nitko nije povrijedi, barem ne na naèin na koji ti misli . Nitko i nije imao priliku da me povrijedi. Ali, zato je moja majka povrijeðena. Otac ju je napustio kada sam ja bila sasvim malena, i to z bog druge ene. A tim sam i ja bila povrijeðena. Cijeli ivot su me uèili da ne vjerujem mu karcima, i nastojim se toga pridr avati. Za to bi ti bio izuzetak? - upitala ga je

s èudnim prizvukom u glasu. - Poku aj mi vjerovati, i pokazat æu ti da sam doista drugaèiji od svih ostalih. Samo mi daj priliku. To je sve to tra im od tebe, samo to - molio ju je, a da ni sam ni je bio svjestan koliko se molbe nalazi u njegovom glasu. - Samo to? - u èudu ga je upitala. - Jesi li ti svjestan to tra i od mene? Ono to jo nitko nije dobio? - kruto je rekla. Bila je na rubu da pristane, bila je na rubu da se slomi, a on je to osjeæao. eljel a je da on jednostavno ode, ali on nije pokazivao nikakvu namjeru da to uèini. Doi sta se razlikovao od svih mu karaca koje je poznavala. Bio je mnogo stariji od nje , bio je iskusniji, i od njega je mnogo toga mogla nauèiti, ali kako da se prepust i osjeæajima? Ona se panièno bojala, bojala se vi e nego ikada u ivotu. Lako bi se bilo prepustiti osjeæajima. S njim bi joj sigurno bilo ijepo, ali je trebala misliti i na ono to )i se dogodilo kada bi se razi li. On bi oj lako mogao slomiti srce, a t aj luk-;uz sebi nikako nije mogla priu titi. Zato i tra im. Volio bih kada bih ja >i o taj koji æe sru iti zidove koje si agradila oko svojeg srca. Put do nje-a postoji, a ja se nadam da æu ga ja tkriti. Posebna si u svakom pogledu, moje se srce to pr epoznalo. Stalo mi ? do tebe, mnogo vi e nego to mi je ;ada bilo stalo do neke ene. Ove rijeèi > nikada nisam izgovorio, i vjeruj mi, > je istina. Samo elim biti uz teb e, aoznati te, i to bi mi bilo dovoljno da jdem sretan - obja njavao joj je. arcia ga je gledala u èudu. Mu karci i poznati kao laskavci, a njoj se èinilo i je on potpu no iskren, 'oku at æu - obeæala mu je jedino to mogla. b mi je dovoljno - sretno se osmjeh-10. a ti ne elim nanijeti nikakvu ranu. lim biti tvoj melem, elim ti pru i-ono to nitko n ije. Nitko ne bi bio ?tniji kada bi bila moja, i to zauvijek ekao je brzo. )ogovorili smo se, bit æemo samo jatelji - kruto je rekla, redu - pristao je, jer nije imao dru-3 izbora. govorili su se da æe iziæi iduæe veèe-Ostao je jo neko vrijeme kod nje, mda je oti ao. Bio je tako sretan. > nikada u ivotu. Napravio je prvi, Iluèujuæi korak, a to mu je bilo najva nije. Pristala je iziæi s njim. Sretno se osmjehnuo. Bila je tako draga, tako lij epa, tako neiskvarena, bila je pupoljak, a on je elo biti taj koji æe u ivati u opojn om mirisu njenih latica. Kod nje nije bilo glume, niti se bojao da bi ona promij enila pona anje. Bila je tako prirodna, i tako jednostavna, a to ga je i privuklo k njoj. Imala je tako lijep osmijeh, osmijeh koji bi otopio i led oko srca, a ka ko ne bi djelovao na njega onako pogubno, a bio je samo obièan smrtnik koji ju je doista obo avao. Cijelim putem je mislio na nju. Nina je pala u potpuni zaborav, k ao da nikada nije ni postojala u njegovom ivotu. Napokon je prona ao sreæu, i bio je rodluèan da je i zadr i uz sebe, pod svaku cijenu. Ona je bila smjesa koju je mogao oblikovati po svojem ukusu, a kod nje se i nije imalo to oblikovati. Bila je pred ivna u svakom pogledu, a nadao se da æe takva zauvijek i ostati. Kad je iduæe veèeri d o ao po nju, ona mu se jedva osmijehnula. Bila je blijeda, a uzbuðenje je poku avala s kriti na sve naèine, mada je bilo jasnih znakova da je i ono prisutno. Koliko god se pripremala za ovaj trenutak, èinilo mu se da se nije dovoljno pripremio. Bila j e ljep a nego ikada prije. Lagana odjeæa na njoj samo je pokazivala koliko je njeno tijelo bujno, ali na mjestima na kojima je i trebalo biti. Kosa joj je slobodno padala niz leða, a na licu je imala sasvim malo minke, tek toliko da je istaknula o no to je bilo najljep e na njenom licu. - Prelijepa si - rekao joj je umjesto pozdrava. Znao je da s njom treba biti oprezan, jer je postojala moguænost da ona krivo prot umaèi sve to joj ka e, a to bi mu samo ote alo situaciju u kojoj se nalazio. -I ti si - kratko je rekla. Nasmije ila mu se stidljivo, a to je bilo dovoljno da natjera njegovo srce da zakuca kao ludo. Za djevojku kakva je ona bila, bio je s preman sve uèiniti. Nije imao obja njenje za to, a ono mu nije ni trebalo. Ionako mu je sve bilo jasno, bilo mu je jasno da prema njoj osjeæa ne to posebno, i da æe ti os jeæaji samo bujati, i da se nikako neæe smanjiti, lako je bio mnogo zreliji od nje, pona ao se kao da se nalazi na prvom ljubavnom sastanku. Bio je uzbuðen, a nije se n i trudio to uzbuðenje skriti. - Zna , doista sam sretan to si pristala iziæi sa mnom - iskreno joj je rekao. Marcia ga je u èudu pogledala. Èinilo joj se da je on doista iskren, ili je samo elio postiæi cilj na naèin koji je bio neuobièajen. Obeæala mu je izlazak, i dobit æe ga, a to mu je

i te kako bilo dovoljno za poèetak. - Poku avam primijeniti tvoj savjet kroz ivot, i pru iti nam ansu, pa makar u pitanju bilo i prijateljstvo. Zagolicao si moju ma tu, i doista sam radoznala. Na te njene rijeèi, Colin se grohotom nasmijao. S njom je bio tako opu ten, ali i napet . Svaka stanica u njegovom tijelu bila je svjesna njene prisutnosti, a kad jo k t ome nadoda i osjeæaje koje je gajio prema njoj, èinilo mu se da se doista nalazi bli zu vrhunca sreæe. Ona je iz èovjeka izvlaèila samo ono najbolje, i nitko se nije mogao drugaèije pona ati u njenom prisustvu. - Odvest æu te na jedno posebno mjesto. Volio bih i da ova veèer bude posebna. Tru dit æu se da takva bude - obeæao joj je. Marcia je samo kfimnula glavom. Pogledala je prema njemu, i nasmije ila mu se. Do tog trenutka nestale su sve njene dvojbe koje su je muèile cijelu proteklu veèer, al i i dio dana. Okrenula je glavu prema prozoru. Zatvorila je oèi, blago se osmjehuj uæi. Bila je sretna, istinski sretna, l ona je osjeæala da se izmeðu njih dogaða ne to pos ebno, a to to se odluèila riskirati, samo joj je i lo u prilog. Prepustila se sanjare nju, a imala je razloga za to. Nalazila se pored jednog od najljep ih mu karaca koje je srela u ivotu, ali to nije bio samo lijep mu karac. Njeno srce je osjeæalo previ e za njega, a bio joj je samo stranac. Pru ila mu je priliku, bolje reèeno, pru ila ju j e sebi. Dala se nagovoriti samo zato to je i ona osjeæala ono to je i on osjeæao, ili joj je govorio da osjeæa. Da ju nije zain-trigirao svojim rijeèima i pona anjem, nikad a ne bi pristala na ovo. - Hvala ti - rekla je nakon kraæe utnje. Colin je bio iznenaðen. Jo nikada mu se nije dogodilo da mu se djevojka zahvaljuje t o je izvodi vani, i to æe se potruditi da im bude lijepo. Bio je doslovno zaprepa ten . Kakav je njoj ivot bio kada je ovo èini sretnom? Bio je ljutit na njenog oca, na majku koja je u nju usadila strah od mu karca. Na njena su se leða svalili problemi s kojima se ona nije znala nositi, i zato je na svoj naèin tumaèila sve to ju je okru i valo. Tek mu je tog trenutka postalo jasno za to je toliko bila oprezna, i za to mu je toliko trebalo dok ju je privolio na samo jedan izlazak. Obeæao je samom sebi d a æe se zbilja potruditi da je uèini sretnom, istinski sretnom, pa makar cijena za t o bila prevelika, i na njegovu tetu. Odveo ju je ne to podalje od grada, u restoran koji se nalazio na brda cu povi e grada. Pogled koji se iz njega pru ao, bio je velièan stven. Kad je izi la iz automobila, Marcia se okrenula oko sebe. bila je fascinira na onim to je vidjela. - Prelijepo je - rekla je sretno, poput malene djevojèice. Njoj je tako malo trebalo za sreæu, doista malo. Bila je ^-skromna u svemu. Druge djevojke sretnima su èinili skupocjeni pokloni, a nju jedan pogled na grad koji se prostirao pred njima, kao da se nalazi na dlanu. - Ni pribli no onoliko koliko si ti lijepa - iskoristio je priliku da bi joj rekao ono to je mislio, ali i to je osjeæao. - Ja sam sasvim obièna - rekla je u jednom dahu. - Obièna? Nikada te ne bih opisao tim rijeèima. Ti si posebna - pri ao joj je, i zagrl io je. Èinilo mu se da se izgubila u njegovom zagrljaju. Bila je tako sitna, i nije se op irala, to mu je bilo najèudnije. Pogledala ga je u oèi. -1 ovo je dio prijateljstva? - na alila se na raèun njegovog pona anja. - Morao sam to uèiniti. Morao sam - rekao je uz osmijeh. - Oèekivao sam da æe me odbiti, ali nisi - srce mu je treperilo od sreæe. - Bila sam pod dojmom, ali ti neæu reæi èega... - i dalje se alila. - Ljepote koja se nalazi pred tobom - nagaðao je. - Djelomièno si u pravu, barem kada je u pitanju prirodna ljepota. Ne znam. Jedno stavno se s tobom pona am onako kako se nikada nisam pona ala. S tobom mi je sve drugaèije, i kao da iz mene progovara neka sasvim drugaèija djevojka od one za koju sam bila uvjerena da sam ja. - Zbunjuje me svojim pona anjem - pustio ju je iz zagrljaja. -1 sebe zbunjujem - slegnula je ramenima.

- Samo sam se prepustila trenutku. To je tako lijep osjeæaj koji me je potpuno isp unio. - Sretan sam to se pomalo opu ta . Mjesto sam rezervirao, tako da je krajnje vrijeme da uðemo, inaèe... - tajanstveno se nasmije io. - Inaèe? - pogledala ga je u oèi. - Do ao bih u isku enje - iskreno je rekao glasom koji je pucao od emocija. - Mo da ja to i elim - kruto je izgovorila te rijeèi. - Zbog èega? - nije mu bilo jasno. - Mo da bih samo eljela pobjeæi od tebe, i samo mi treba razlog da to uèinim - bila je ozbiljna dok je izgovarala te rijeèi. - Da je postojao razlog, ne bi ni izi la. - U pravu si. Idemo - uhvatila ga je za ruku, to joj se uèinilo sasvim prirodnim. Colin je bio zateèen. Nije znao to da misli. U trenutku kada bi oformio svoje mi ljen je o njoj, ona bi ga uvjerila u ne to sasvim suprotno. Bila je puna iznenaðenja, isto kao i njeno pona anje. U jednom mu se trenutku èinila tako dalekom i nedosti nom, a u drugom je bila tako dra ga, i tako pristupaèna da je dolazio u isku enje da je zagrli, i nikada vi e ne pusti iz zagrljaja. Imao je osjeæao kao da lebdi, a ne hoda po zemlji. Kad su u li, konoba r ih je odveo do njihovog stola. Sjeli su i naruèili piæe. Nijedno od njih nije govo rilo. Bojali su se da razbiju èaroliju trenutka koja je jo uvijek trajala. Za vrije me veèere, vodili su sasvim obièan razgovor. Colin je imao osjeæaj da je s njom nekoli ko trenutaka, a bio je nekoliko sati. Kad je pogledao na sat, skoro da je do ivio o k. Nikada mu jo vrijeme nije teklo tako brzo, i to nikako nije mogao shvatiti. - Da ivim s tobom, umro bih vrlo brzo. Ne bih ni bio svjestan koliko je vremena p ro lo, a veæ bih bio star. ivot bi mi pro ao u samo jednom trenu. Nevjerojatno - èudio se i dalje. -1 meni je vrijeme naprosto proletjele. Majka æe mi se zabrinuti - panièno je rekla. - Neæe - poku ao ju je umiriti. - Ne poznaje ti nju, a ni njene strahove. Ona se panièno boji da ne bih do ivjela nj enu sudbinu, da ponekad gubi kontrolu nad svojim postupcima. Za nju su svi mu karc i isti, a meni se èini i da ima poneka i iznimka - rekla je uz jedva primjetan osm ijeh. Colin ju je odvezao kuæi. Ni ta nije poku ao, nije ju poku ao èak ni poljubiti. Da jest, o ptu ila bi ga da ima neke skrivene namjere, a po to nije, sumnjala je u njegove rijeèi . to god da je mislila, krivo je mislila. Ipak, bilo joj je tako ugodno u njegovo m dru tvu, i on se doista trudio da je uèini sretnom, l" bila je sretna, vi e nego ika da u ivotu. Osjm njene majke, nikomu nije stalo do nje, a on joj je pokazao da ta ko i ne mora biti. - Svugdje postoje iznimke - rekao je uz osmijeh. - Kada æemo se opet vidjeti? - upitao ju je kada se ona okrenula da pode. Zastala je, i okrenula se prema njemu. - Neodoljiva ponuda - rekla je uz osmijeh. - Ne znam. U petak, nakon mojeg nastupa? - rekla je tiho. - U redu - klimnuo je glavom, i krenuo prema njoj. Kad je do ao do nje, rukom joj je obuhvatio lice. Gledao ju je u oèi nekoliko trenut aka, a zatim je odmahnuo glavom. - Do petka su samo dva dana. Èini mi se da je cijela vjeènost - iskazao je svoje ne strpljenje. - Samo dva dana? - pro aputala je tiho. Da je samo znao koliko je on osjeæaja probudio u njoj u tom trenutku. Bojala se, bojala se da se ne ve e za njega, a nij e znala da li se smije vezati. to æe biti ako je povrijedi? Osjeæaji koje je on probu dio u njoj kao da su je mijenjali iz temelja, a ona se bojala tih osjeæaja, bojala se svega kada su mu karci bili u pitanju. > - Idem - naglo se okrenuo na peti, i mahnuo joj. Razoèarano je gledala za njim. Nije znala to je mogla oèekivati. Znala je samo da je bila sretna, ali i razoèarana. Oèekivala je vi e od rastanka, ali se on predomislio u posljednjem trenutku. Za to? Je li se bojao da je ne bi povrijedio, ili da ona ne bi pobjegla od njega? Nije razumjela njegovo pona anje, a to to je ponovno elio iziæi s njom, kao da ju je tje ilo, i umanjivalo razoèarenje od onog to je oèekivala od rasta

nka. Bila je sretna, kao to nikada nije mislila da bi mogla biti uz jednog ^mu karc a, a samo je s njim izi la na prijateljsku veèeru, lako je bila mlada, osjeæala je nab oj emocija koji se dogaðao izmeðu njih. Ti su osjeæaji bili skoro opipljivi, bili su n e to to nijedno od njih nije moglo zanemariti. - Kako je bilo vani? - majka ju je doèekala na vratima. - Bilo je... - poèela je govoriti, a onda je zastala kada je vidjela njen pogled. - Zaljubljuje se? - primijetila je ona tiho. - Voljeti nije grijeh. Ako si ti imala pravo na gre ku, imam je i ja. - Nije grje ka samo u pitanju. Lako je pogrije iti, ali nije lako tu gre ku cijeli ivo t nositi na svojim leðima. - Upozna sreæu, pa patnju. Valjda je to nekakva slijed, ali i ne mora biti tako. - Prerasla si bajke - majka ju je uvjeravala. - Ali nisam prerasla ljubav - pobunila se. - Nju nikada ne preraste . Ona je uvijek u nama, ali se èesto dovedemo u situaciju d a tu ljubav nemamo kome pokloniti - majka je rekla sa alom u glasu, kao da je i o na eljela ljubav u.svojem ivotu, ali je nije imala kome dati. - Nisu svi mu karci isti - Marcia ju je poku ala uvjeriti. - Nisu? - majka joj je odmahnula rukom, i nestala iz prostorije. Marcia je gledala za njom. Bila je zabrinuta za majku. Ona kao da je imala ne to protiv n jene veze s Colinom, a njene crne slutnje su je samo deprimirale. U iduæih nekoliko dana ona je skoro svaku veèer provodila s Colinom. Poèela mu je vjer ovati bezrezervno, i doista je bila uvjerena da je s njom samo zato to mu je stal o do nje, mada joj je to bilo nekako èudno, i neshvatljivo. Iduæi petak ju je posjetila njegova djevojka, ili biv a djevojka Nina. Iskoristila je njenu pauzu tijekom pjevanja, i nahrupila u g arderobu. Stala je ispred nje, i podrugljivo odmjerila njenu figuru, ali i lice. - Colin je slijep - rekla je, te odmahnula rukom kao da tjera neku nevidljivu do sadnu muhu koju je samo ona vidjela u nekim svojim mislima. - Ali... - sotonski osmijeh pojavio joj se na licu. - Po to on i ja ne mo emo imati djecu, èini mi se da se ipak preraèunao u tra enju pogodn e majke koja bi mu podarila, odnosno, nam podarila dijete koje on toliko eli. U s amom poèetku sam mu rekla da se ne sla em s njegovim izborom. to li je samo vidio u t ebi? Na to bi nam dijete slièilo? Na èimpanzu? Doista treba posjetiti okulistu - pjen ila se, prezrivo odmjeriv i cijelu prostoriju. - Lo mu je izbor, a sada sam se doista uvjerla da je to tako. Morat æu mu reæi da odu stane od plana. Ja ni pod kojem slu aju neæu odgajati dijete nekog kao to si ti. Na to bi ono slièilo, za Boga miloga? - povisila je ton. Marcia ju je gledala zapanjeno. Lice joj je postalo potpuno blijedo. Zagrcnula s e. - Morat æu ga uvjeriti da grije i. Mu karci nemaju tako istanèan ukus kao ene. Mlada si, a to mu je bilo dovoljan povod da pomisli da bi mu mogla roditi dijete, a onda b i nestala iz ivota njega, ali i djetetovog. Nije vas upoznao sa svojim planom? - èu dila se. - Valjda sve nije bilo onoliko glatko kako je planirao. Èudno mi je to. Na to sam pristala samo zato to mi je previ e stalo do njega, a ne elim ga izgubiti. Bolje od gajati njegovo dijete, nego ga zauvijek izgubiti. Ti si trebala napraviti ono to ja ne mogu, a mo da i ne elim zbog svoje savr ene linije. Reæi æu mu da odustane - odmahn ula je rukom, te se okrenula na peti. Samo nekoliko trenutaka kasnije, ona je ot i la. Oblak mirisnog parfema je jedini svjedoèio da je sve to bila istina, jer da ni je, ona bi mo da samu sebe uvjerila da je samo ru no sanjala, previ e ru no. Naslonila j e glavu na dlanove. Sna ni jecaji potresli su joj tijelo. Bila je toliko razoèarana i potresena da jednostavno nije mogla vjerovati. Analizirala je jednu po jednu r ijeè koju je Nina izgovorila, i njihov pravi smisao pogaðao ju je ravno u srce, nano seæi joj nesno ljivu bol koju gotovo nije ni mogla podnijeti. Vjerovala je Colinu, a on je samo iskori tavao njenu nevinost, ali i naivnost. Nikako se nije mogla pribrati. Pogledala je na sat. Njena kratka pauza je istjecala. Trebala se vratiti na binu, a nije bila sigurna da æe imati snage za to. Koljena su joj klecala, a cijelo tijelo joj se treslo kao u groznici. Ustala je, oslanjajuæi se od rub stola . Prisiljavala je sebe da napravi nekoliko koraka, a onda je zastala. Podigla je glavu, a na licu joj se ukazala èvrstina za koju nije ni znala da postoji. "E, pa

, tvoj plan æe se izjaloviti" - rekla je samoj sebi u bradu. Neæe je ovo slomiti. On a je jaka, isto kao i njena majka. Ona je i jaèa od nje. Ovo æe ostaviti traga, ali je neæe uni titi onako kako je njenu majku uni tilo. Imala je povjerenja u njega, i ra zoèarala se. Izi la je na binu. Pjevala je s tugom, s osjeæajima koji su se nalazili u njoj. l bi la je tu na, previ e tu na. Kad je na samom kraju veèeri, krajièkom oka, primijetila Colin a, zastala je posred pjesme. - Ova je pjesma posveæena svima onima do kojih mi je stalo, ali na alost, nitko od njih nije ovdje. Molim jedna pljesak za sve one koji su daleko odavde - rekla je prvo to joj je palo na um, a i znala je da æe Colin biti povrijeðen njenim rijeèima, j er je vidio da ga je primijetila. Nastavila je pjesmu, i kad je bila gotova, krenula je prema garderobi. Znala je da æe je Colin èekati, ali on nije mogao ni slutiti da ona zna cijelu istinu. Njegov a se zaruènica pobrinula da je upozna sa svim detaljima, ali samo stoga to je smatr ala da nije dovoljno savr ena da bi rodila dijete koje je ona trebala odgajati. A da je situacija bila drugaèija, ona bi doista nasjela, i veæ jest dobrim dijelom. Kr oèila je u mrak. Napravila je nekoliko koraka, i naletjela na Colina. On je po ao pr ema njoj, i zagrlio ju je. Pona ao se kao da je zaljubljen, a ona je znala da je t o bila samo njegova bijedna gluma koja mu je trebala pomoæi da ostvari svoj cilj. - Kako moja ljepotica? - upitao ju je uz osmijeh. - Tvoja ljepotica je prije pola sata napustila ovaj restoran - rekla je Ij uti-to, poku avajuæi se izvuæi iz njegovog zagrljaja. Njeno je pona anje shvatio kao igru. Poku ao ju je poljubiti, na to ga je ona sna no pl jusnula. Bio je iznenaðen. Zastao je kao da je naletio na nevidljiv zid. - Da se vi e nisi usudio priæi mi ni na nekoliko metara, a kamoli na ovoliku blizin u. Ti i ona zmija ste skovali pakleni plan, ali vam se izjalovio. Idi do vraga. Gotovo sam nasjela tvojim la ima, i rijeèima koje su bile prekrivene medom, ali pune otrova. Idi do vraga! - Ijutito mu je viknula u lice. Colin ju je gledao bez rijeèi. S nevjeri-com je odmahivao glavom. - to ti je? - upitao je èudnim tonom, masirajuæi mjesto na kojem se prije nekoliko t renutaka zaustavila njena ruka. Kako se usuðuje ? Ti mene pita to mi je? A to je tebi? Jadan si i ti, i ona ledena zmija s kojom si imao dogovor. Ja sam trebala biti , rtva, a èini mi se da ipak | sudbina ne dozvoljava tolike pogre ke. Do djeteta æe morati doæi na drugaèiji naèin. Kako si mogao, kako, za Boga mil oga? - rekla je kroz jecaje. - Ne elim te vidjeti nikada vi e, nikada! - vrisnula je. - Ako mi se pribli i jo jednom, po alit æe - zaprijetila mu je. - Ne razumijem te - Colin je i dalje stajao ukipljen. - Ni ja tebe nisam razumjela, ali su mi pomogli da te razumijem. Lo e mi je od teb e. Idem - odgurnula ga je, i pro la pored njega. Potrèao je za njom. Èim je èula njegove korake, zastala je, i okrenula se prema njemu. - Znam istinu. Mislim da je to dovoljno da odustane - rekla je Ijutito. - Marcia, istinu sam ti i govorio cijelo vrijeme - rekao je oèajno. - Ponesi tu svoju istinu sa sobom, a ja te ne elim vi e nikada vidjeti - rekla je odluèno. Oti la je, a on je ostao stajati. Oèi su joj bile pune suza. Nije ni znala kako je u spjela doæi do kuæe. Bol koje je osjeæala bila je nesno ljiva. Srce joj se cijepalo na k omadiæe, i jednostavno nikako nije mogla shvatiti da je ba on bio toliko okrutan i bezosjeæajan. Kako li je samo uvjerljivo glumio? Doista ju je uvjerio da mu je sta lo do nje, a ona je bila toliko naivna da mu je povjerovala. Kako li im je samo plan bio paklen? Ona je trebala roditi dijete za njega i njeg ovu djevojku? To ni najluði mozak nije mogao smisliti, ali jest njegov. On je znao sve pravne zavrzlame, a ona je trebala biti samo djevojka koja æe mu dati to eli, i nestati iz njegovog ivota. - Neka idu do vraga - rekla je Ijutito, iako je nitko nije mogao èuti. No, barem se osjeæala lak e, ili je ona tako mislila. Trebala je sav taj bijes izbac iti iz sebe, a to je bio jedini naèin. Za to vrijeme, Colin je stigao kuæi. Glava ga je nesnosno poèela boljeti. Nije shvaæao to se dogodilo, niti je mogao shvatiti. Zna

o je da je Nina posjetila Marciu, a to je bio dovoljan razlog da se zaista zabri ne. On je mislio da je ona samo pro lost, ali se prevario. Ona nije bila od onih o soba koje bi se pomirile s porazom. U njoj je vrebala osveta, i samo je èekala pov oljan trenutak da je i realizira. Da je samo mogao pretpostaviti to je rekla Marc ii, mogao bi se braniti, a ovako je bio potpuno nemoæan u svakom pogledu. Ba u trenutku kada je vjerovao da je sretan, i da nikada sretniji nije bio, ona je ras pr ila sve njegove snove. Kod Marcie je napredovao polagano, a to je bilo sasvim d ovoljno da ima nadu. Ona ga je voljela, znao je to, osjeæao je to, i ona mu je to pokazala rijeèima, ali i svojim djelima. Sto se onda dogodilo? to joj je Nina rekla ? Spominjala je neko dijete, ali je on nije uspio shvatiti. Nikada nije spominja o djecu pred Ninom, jer ih nije ni planirao imati s njom. Nije je dovoljno volio . On je elio dijete ljubavi dijete sa enom koju æe obo avati do. svoje smrti, a ona to nije bila. Volio je Marciu, i to je shvatio tek veèeras, volio ju je vi e od ièega na svijetu. Sve vrijeme je znao da je voli, ali ne ovolikim intenzitetom, ne ovoli kom snagom. Bez nje mu ivot nije imao smisla, bez nje mi ni ta nije imalo smisla. N eæe se smiriti dok ne bude njegove, i bit æe, veæ je to obeæao samom sebi, a to je i nam jeravao ispuniti. Nije znao naèin na koji æe doæi do cilja, ali je znao da æe doæi, a to m u je bilo sasvim dovoljno. Nitko neæe dirati latice njene mladosti osim njega, i n itko im se neæe diviti, osim njega. Pjenio se u sebi od bijesa, bio je bijesan na Ninu, i nikako nije mogao shvatiti to je ona uèinila. Znala je da ga time neæe vratiti, ali je bila dovoljno podla da n i njemu ne dozvoli da bude sretan. Bila je ljubomorna. Nije ga mogla imati ona, pa neæe ni druga. Tako je oduvijek razmi ljala. Njena posesivnost bila je otrov koje g je sijala oko sebe. Ona je bila osoba koja nije znala podnijeti poraz, bila je osvetoljubljiva, i nikada nije mogla prihvatiti ono to je smatrala da nije zaslu i la, i to nije bilo po njenom. Cijelu je veèer razmi ljao, ali ni ta nije mogao smisliti . Bol je zamijenila ljutnja prema Nini, i on je samom sebi obeæao da æe je potra iti v eæ iduæeg dana. Ova ga je neizvjesnost ubijala, ali ga je i ubijala i hladnoæa koju je vidio kod Marcie. Ona ga je jednostavno eljela izbaciti iz svojeg ivota, a ni ta jo j nije napravio. Samo mu je trebala vjerovati. Ljubav znaèi i povjerenje, a njeno je bilo poru eno èim je Nina umije ala svoje prste. Vidjelo se da je premlada, i da ni je iskvarena. Vjerovala je svakoj rijeèi koju je èula, vjerovala je krivoj osobi, a trebala je vjerovati samo njemu. Kad je iduæeg dana do ao do Nine, ona mu se zagonet no osmjehnula. - Èemu mogu zahvaliti za tvoj posjet? - nevino je upitala. Colin ju je prostrijelio pogledom. On je s njom bio dugo vremena, a tog trenutka nije mogao shvatiti to je vidio u njoj. Bila je poput lutke, ali lutke koja je i zi la iz samog pakla, i koja je bila uradak samog vraga. - Sebi - rekla je Ijutito. Do ao je do nje, i stao. Gledao ju je u oèi, kao i ona njega. Nije ni trepnula. Lice joj je bilo potpuno bezizra ajno, i s njega se nije moglo proèitati ni ta. Imao je os jeæaj kao da je majska bila na njemu, a to mo da i jest bila istina. - Sebi? - upitno ga je pogledala. Oèi su joj zasjale, a jedva primjetan osmijeh ukazao joj se na licu. - Da, sebi. to si rekla Marciji? - Ijutito ju je upitao. - Kome? - nevino je upitala. - Kome? Jesi li ti normalna? Za to se mije a u moj ivot? to si joj rekla? - planuo je, a kad je ona vidjela ljutnju na njegovom licu, ustuknula je. - Ni ta joj nisam rekla. Ona je govorila, a ne ja. - Ne vjerujem ti. Poznajem te, a to bi ti trebalo dovoljno reæi, a poznajem i nju. Jedinu enu koju sam volio, ti si poku ala udaljiti od mene, samo si poku ala. Tvoj p lan neæe uspjeti. Mo da me trenutno ne eli vidjeti, ali hoæe. Volim je, zar to ne mo e shv atiti? - oèajno ju je upitao. - Voli je? Naravno da ne mogu shvatiti. Kako nju mo e voljeti? Ja sam bolja od nje, ljep a sam, iskusnija, znam zadovoljiti mu karca, a ona? - Da, iskusnija si. Zna zadovoljiti mu karca, a s njom sam sretan i kad razgo varam, vi e nego to sam s tobom ikada bio. to ti zna o mu karcima? Ne voli sv atko lutku pored sebe. bio sam opèinjen tobom, ali opèinjenost proðe. Nju vide samo oèi, ali ne i srce. To je jedina mana kod tog osjeæaja. A nju je moje srce vidjelo,

a ne oèi. Volim je, volim je toliko da sam je htio zaprositi, ali si mi ti samo ot e ala, i ni ta drugo. Ljubav je velika u pra tanju, a ona æe shvatiti da mi i nema to opr ostiti. Ljubav savlada sve prepreke, a mi se nismo voljeli, ni ti mene nisi volj ela. Voljela si ono to ja predstavljam, a ne mene kao osobu. To mi je odavno post alo jasno, na svu sreæu - promrmljao je. - to si joj rekla? - ponovio je pitanje. - Ni ta - nevino je odgovorila. Colin je do ao do nje. Sna nu ju je uhvatio za nadlakticu, te je protresao. - Mo e samo moliti Boga to sam mu karac, inaèe... - bijesno ju je pogledao. - Reæi æe mi - i dalje ju je tresao. - Rekla sam ti. Pusti me, boli me - zavapila je. - Ne boli te onoliko koliko bi te moglo boljeti ako mi ne ka e istinu. Na kraju se Nina ipak slomila, i sve mu priznala. Nije izostavila niti jednu poj edinost. - Mogao bih te ubiti - s nevjericom je rej