Bistri Vitez Don Quijote Od Manche

Bistri vitez don Quijote od Manche Miguel de Cervantes Saavedra je španjolski pripovjedač i dramatičar koji je živio na razmeđu renesanse i baroka. Za razliku od predrenesansnih talijanskih pisaca, Cervantes nije bio slavan za vrijeme svoga života. Bio je u vojsci, zatvoru, a pisanjem je jedva nabavljao dovoljno novca za preživljavanje. Pravu slavu je stekao poslije smrti, a njegovo najpoznatije djelo Bistri vitez Don Quijote danas smatramo jednim od najvažnijih renesansnih djela. Naime, taj roman smatramo prvim modernim romanom svjetke književnosti te je kao takav postavio „normu“ prema kojoj se romani pišu i dan danas. Don Quijote objavljen je u dva dijela, a prati dogodovštine pedesetogodišnjaka koji je čitanjem viteških knjiga umislio da je vitez te kao takav radi sve što su ostali vitezovi skitnice radili u srednjem vijeku (luta svijetom i čina dobra djela boreći se za naklonost svoje dame). Iako ovo djelo možemo tumačiti kao pustolovni roman, u Don Quijotu nije u prvom planu naracija već odnosi među glavnim likovima te složenost njihovih karaktera. U uvodnome nas poglavlju Cervantes upoznaje s glavnim likom kao i s događajima koji pokreću radnju kroz ostatak djela. Govori o don Quijotu, plemiću koji si je od čitanja previše viteških knjiga umislio da je vitez skitnica te opisuje njegove pripreme za odlazak u svijet kako bi činio ono što i priliči vitezu. Pisac (u formi sveznajućega pirpovijedača) u postupku pripovijedanja često koristi ironiju, kao satiru na srednjovjekovne viteške romane: „Učini mu se zgodinim i potrebnim, za veću čast svoju i za korist državnu, da se prometne u skitnika viteza i krene svijetom oružana na konju, tražeći nepravdu i izvršujući sve ono što je čitao da izvršuju vitezovi skintice..“ Taj element je prisutan kroz cijelo djelo tako da neki ovaj roman nazivaju i satiričnim. Nakon što je don Quijote odlučio da će postati vitez, svog neuglednog konja je zamislio kao najljepšeg na svijetu te mu kao takvom nadjenuo „umjetničko“ ime Rocinante“...jer ne priliči se da konj ovakva slavna vitez, a i sam po sebi zgodan bez čuvena imena bude“. Slično tome, neuglednu seljanku Quijot zamišlja kao najljepšu princezu kojoj u čast čini sva dobra djela, u čemu još jednom uočavamo autorovo ironiju, ovoga put usmjerenu na simbol savršene žene u srednjem vijeku. Likovi u Cervantesovu djelu nisu karakterizirani statično već se njihov moral i karakter postupno razvijaju kroz radnju romana. Iako pisac većinu likova opisuje uglavnom fizički, iz tog opisa možemo saznati i njihov karakter. Takav složen način pisanja, naspram površinske jednostavnosti, pokazuje Cervantesovu veličinu jer nam on uvijek nameće nešto mnogo šire i ozbiljnije od onoga što kaže. Na izgled zabavna komedija o ludom vitezu kroz pravi kut gledanja može postati vrlo poučno o djelu s idejom da se svijet mijenja te ako se i mi ne promjenimo ne možemo u njemu opstati. Vitez don Quijot je djelo koje je utabalo stazu mnogim književnicima, ali i djelo koje