Behar br. 96

March 17, 2017 | Author: Bosnamuslim-media | Category: N/A

Short Description

Časopis za kulturu i društvena pitanja "Behar" izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrva...

Description

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA



GODINA XIX 2010. 



BROJ 96



CIJENA 20KN

BEHAR

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE Iz arhiva Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i}

BEHAR

d id

Nakladnik: d

p

b

~

B

z

SADR@AJ

B B

a

H

-b A

N A

E

N

J

Rukopisi i fotografije se ne vra}aju

Z

-F

A

Z

(

Z

-2

INTERVJU: Amina Rizvanbegovi} Dùvi}, direktorica Bo{nja~kog instituta

i b

n

k

n

’

i

Razgovarao: Filip Mursel Begovi}

Adresa:

Narcisa Puljek-Bubri}

“

3 1 Z H Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: [email protected] [email protected] web: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godi{nja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godi{nja pretplata 20 KM.

i z

p

p

ir

k

K

Grafi~ki dizajn i prijelom:

Grafi~ki dizajn i prijelom: k

d

Tiskano uz financijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. ISSN 1330-5182 Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

B

i

1

(

i s

z

2

z B

i i

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: -2 -3 (S naznakom: Preporod, za Behar)

b

Narcisa Puljek-Bubri}

R

Kunski ìro-ra~un: -1 ZABA

Selma KUKAVICA p Tisak: N Tisak:

A -b

z

i S

f

Rije~ urednika

Izvr{ni urednik: M

2

i

Sead Begovi} "

Glavni i odgovorni urednik: B

Uredni{tvo: K K

K

–B f

i r A -b

Z

Pripremili: Amina Rizvanbegovi} Dùvi} i Edin Urjan K ukavica

Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta Rukopis Kur’ana u zlatu Tefsiru’l-Kur’an – Tuma~enje Kur’ana Ad`za’u’l Kur’an – Kur’an u dùzovima An-Nasabu ‘{-[arif – Plemenita loza Muhammeda a.s. Dèlaluddin Rumi Belhi – Mesnevi Ma’nevi Divan-i Kaimi [arhu ‘l-Awamili ‘l-Mi’ah Alaudin Sabit – Mi’raggiyah (Miradìja) Berati - Rukopisni administrativni dokumenti Med`mue Naslovna strana: Detalj rukopisa Kur'ana u zlatu

BEHAR 96

RIJE^ UREDNIKA

NESTANAK "KULTURE ZABORAVA" Ovaj broj "Behara" jo{ jednom obnavlja koncepciju tematskog broja ne bi li se na taj na~in jo{ jednom, za sve nas , zadobio cjelovit pristup u neke od goru}ih i aktualnih tema preva`nih za kulturni i znanstveni identitet Bo{njaka. Ovaj put, zahvaljuju}i vakufu gospodina Adil-bega Zulfikarpa{i}a (koji je kao osniva~ i utemeljiva~ godine 1988. realizirao otvorenje Bo{nja~kog instituta u Zürichu), donosimo samo jedan zna~ajni djeli} ove velebne zbirke koja je godine 2001. prenesena u novu zgradu Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, gdje se sada u stalnom postavu nalaze glavni fondovi instituta iz Züricha, s naglaskom da je rije~ o najve}em sarajevskom i bosanskohercegova~kom vakufu nakon Gazi Husrevbegovog. Budu}i da samo bibliote~ni fond Instituta sadrì 150 000 naslova, a {to ponajvi{e uklju~uje fondove Bosnica i Islamica, pa zatim i Croatica, Serbica, Turcica, Judaica, Jugoslavica i Balcanica, "Behar" ne moè prenijeti, za sada, ba{ svo bogatstvo ove "dàmije" bo{nja~kog duha, a i duhovnosti ostalih suputni~kih naroda i narodnosti u BiH i {ire. Smatra se da ovaj vakuf, ova fondacija, ima za cilj istraìvati politi~ku, vojnu, ekonomsku i kulturnu povijest naroda Bosne i Hercegovine, a na prvom mjestu Bo{njaka, odnosno, prou~avanje arhivske, knjièvne, rukopisne, folklorne i umjetni~ke tekovine koje se odnose na Bosnu i Bo{njake. U svakom slu~aju, uvid u ovu gra|u neprocjenjive vrijednosti za Bo{njake i zahvaljuju}i Adil-begu Zulfikarpa{i}u, koji je godinama skupljao, sistematizirao i ure|ivao arhivske, rukopisne, knjièvne i novinsko publicisti~ke materijale, omogu}ila nam je prije svega dobrohotnost i susretljivost direktorice Instituta gospo|e Amine Rizvanbegovi} Dùvi}, zatim bibliotekarke Narcise PuljekBubri}, arhivara Ahmeta Zulfikarpa{i}a i IT administratora Emira Kalendera koji su fotografirali gra|u prezentiranu u ovom tematskom broju. Nadamo se da }e nam i ovi "Beharovi" prilozi pokazati gdje bo{nja~ka stvarala~ka djelotvornost nastaje, njenu strastvenu èlju za komunikacijom, nadalje, po-

BEHAR 96

kazati sve ono {to se ne moè pre{utjeti, a to se prije svega odnosi na dostojanstven govor s onima koji vi{e nisu ìvi, a njihov je svekoliki doprinos ba{tini neprocjenjiv. U svakom slu~aju, bo{nja~ka kreativna kolijevka ne}e postati zapu{teno mezarje upravo zahvaljuju}i ovakvim i budu}im zadu`binama za koje pro{lost nije potro{ena, a budu}nost nam s novim djelima sve vi{e govori kako se to u po{tovanu starost ulijeva mladost. Misli se pritom na nove vakife i donacije onih koje intrigira bo{nja~ki profil vremena, i za koje je trijumf umjetni~kog stvarala{tva, religije, filozofi je i znanosti temeljno preispitivanje stavova prema ìvotu. Bogati sadràji koje pohranjuje Bo{nja~ki institut u Bo{njaka nedvojbeno bri{u neodre|ena ~uvstva da je ponièn u svim dru{tvenim mijenama i ratovima, {tovi{e, u~i ga interpersonalnom govoru s drugima te ono {to zovemo "kulturom zaborava" neminovno odlazi u zape}ak. Moèmo zaklju~iti da Institut odista nije ugroèn kratkim trajanjem i da svakim danom posta je dijelom op}e kulturne, dru{tvene i tradicijske memorije Bo{njaka. Kulturni artefakt Instituta nastaje u realnosti jer se moè percipirati i u mre`noj komunikaciji, odnosno, uz pomo} informati~kih tehnologija, kada je rije~ o: Biblioteci, Arhivu dokumenata, Centru za prou~avanje bogumila, Kartografskoj zbirci, Dokumentacijskom centru o ratu 1992.-1995., Grafi~ko dokumentacijskom centru, Umjetni~koj galeriji, izdava~koj djelatnosti, Gazi Husrev-begovu hamamu i tako dalje. Institut, dakle, dokazuje da se povijest jednog naroda ne moè brisati u ime trenutka. Ahistorija za Bo{njake naprosto ne postoji ve} historijski kontinuitet. Raduje i to {to je agilni asker svekolike ba{tine u Bo{njaka, Adil-beg Zulfikarpa{i}, koji je prvotno djelovao kao "one man institution" zadobio svoje nastavlja~e, {irom Bosne i svijeta, a napose u djelatnicima sarajevskog Bo{nja~kog instituta. B

3

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Fondacija Adila Zulfikarpa{i}a Jo{ od vremena Isa-bega Ishakovi}a pa novim objektom izgra|enim u duhu arhisve do danas, dobrostoje}i i u~eni ljudi tektonskih trendova Evrope na samom Bo{nja~ki institut je smje{nalazili su na~ina da svojoj zemlji i narodu kraju XX. vijeka, te tako formirali jedinten u samom srcu Sarajeva, daruju ne{to {to }e im biti od op}e koristi i stveno oblikovnu, prostornu i funkcionalu ulici Mula Mustafe Ba{esdobra. Poput dàmija, biblioteka, ~esmi, nu cjelinu.” Posredstvom zdanja Hamahamama, hanova, mostova… Gazi Husrevma (izgra|en 1535.godine) ostvario se kije 21. Kompleks Instituta beg Behra Behram-b m-beg eg i Kara|ozKara|oz-beg beg samo samo su historijski susret dva vakufa. Jedan, Gazi sa~injavaju zgrada biblioteneki od najpoznatijih vakifa ~ija su imena, Husrev-begov, nastao u vrijeme kada su ke, u kojoj su smje{tene zajedno sa njihovim vakufima, sastavni dio islamska kultura, obrazovanje i u~enost kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. I doìvljavali svoj osvit u Bosni i Hercegoknjige, arhiv dokumenata, kada se u~inilo da je vrijeme vakifa tek dio vini. Drugi vakuf, Adil-begov Institut, insvideo i audio arhiv, zbirka lihistorije, Adil-beg Zulfikarpa{i}, Zulfikarpa{i}, politi~ar, titucija koja }e biti centar razvoja grakovnih djela, kabineti za napublicista i kulturni mecena ispisao je no|anske kulture i ostalih vrijednosti kod vu stranicu u povijesti bosansko-hercegoBo{njaka. Mjesto prijem~ivo za drugo i u~no-istraìva~ki rad, ~itaova~kih vakifa utemeljiv{i 1988. godine Bo{druga~ije, institucija koja istraùje pro{nice, sala za konferencije, te nja~ki institut u Zürichu sa èljom da ga lost ali i usmjerava budu}nost. drugi popratni sadràji, i Ga jednoga dana izmjesti u Bosnu i Hercegovinu. Ideja za formiranje Bo{nja~kog instiBo{nja~ki institut nastao je kao rezultat zi Husrev-begov hamam, u tuta javila se jo{ u godinama godinama ranog ranog emig50-to godi{njeg rada Adil-bega i njegove kojem su smje{teni eksporantskog i disidentskog ìvota Adila Zulfisupruge Tatjane na sakupljanju, klasikarpa{i}a. On je tada posjedovao dvije bibficiranju i sistematiziranju razli~ite gra|e nati i koji je u funkciji kulturlioteke. Jednu je rasformirao, jer se bavio o Bosni i Hercegovini, ta~nije historijsnog centra. mi{lju da odseli u Ameriku ili u Australiju, kog, knjièvnog, novinsko-publicisti~kog, dok je drugu ostavio u Be~u kada se odserukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog lio u [vicarsku. U [vicarskoj je formirao biblioteku, po tre}i i folklornog blaga. Temeljni zadaci su mu promoviranje kulput u emigraciji, koja je posluìla kao temelj Bo{nja~kog turne ba{tine, povijesne istine i kulture Bo{njaka, kao i instituta. Po~etkom 2001.godine, nakon {to je zavr{ena iz- drugih naroda sa kojima Bo{njaci stolje}ima ìve. gradnja nove i savremeno opremljene zgrade, te preneseni glavni fondovi iz Instituta u Zürichu (biblioteka, arhiv, zbirka Aktivnosti Instituta sastoje se u: umjetni~kih djela), u Sarajevu je po~eo sa radom Bo{nja~ki Vr{enju nau~nih istraìvanja u saradnji sa srodnim ustainstitut. novama u zemlji i inozemstvu Bo{nja~ki institut je smje{ten u samom srcu Sarajeva, u ulici Mula Mustafe Ba{eskije 21. Kompleks Instituta sa~injaOdràvanju i kompletiranju nau~no vo|ene biblioteke i arhiva. vaju zgrada biblioteke, u kojoj su smje{tene knjige, arhiv dokumenata, video i audio arhiv, zbirka likovnih djela, kabiOrganiziranju kulturnih manifestacija, nau~nih seminara, neti za nau~no-istraìva~ki rad, ~itaonice, sala za konferensusreta, izlo`bi, promocija i sli~nih priredbi. cije, te drugi popratni sadràji, i Gazi Husrev-begov hamam, u kojem su smje{teni eksponati i koji je u funkciji kulturnog Izdava~koj djelatnosti - objavljivanju knjiga, bro{ura i pecentra. Za arhitektonsko rje{enje Bo{nja~kog instituta, zgrariodike. du biblioteke i uspje{nu restauraciju Gazi Husrev-begovog Hamama, koje predstavlja rijetko uspio spoj moderne i ori- Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim ra jentalne jentalne arhitekture, arhitekture, zaslu`ni zaslu`ni su arhitekti Hasan ]emalovi} ]emalovi} i dom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i HercegoAhmet Kapidì} Kapidì} koji su za ovaj objekat dobili [estoaprilsku [estoaprilsku vine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ove nagradu Grada Sarajeva za 2001. godinu u kategoriji Grupne zemlje i naroda. Najve}e blago blago Bo{nja~kog Bo{nja~kog instituta instituta prednagrade. stavlja biblioteka, koja broji vi{e od 90 000 bibliote~kih jedinica, i ~ije knji{ko bogatstvo pruà jedinstvenu mogu}nost mogu}nost za U izjavi se, izme|u ostalog, navodi: "U svoj zapaèni gradi- daljnja istraìvanja istraìvanja o Bosni i Hercegovini Hercegovini i njenoj pro{losti. pro{losti. Tu teljski opus, arhitekti Kapidì} i ]emalovi} pridodat }e i obje- se nalazi i zbirka novina i ~asopisa, te kompletna godi{ta razkat Bo{nja~kog instituta u Sarajevu. Unutar veoma nepovolj- li~ite informativne i stru~ne periodike sa prostora Bosne i ne lokacije - {to je ~est slu~aj prilikom gradnje u uòj grad- Hercegovine. Katalog biblioteke se vodi uporedo na dva sisskoj jezgri Sarajeva - arhitekti Kapidì} i ]emalovi} znala~ki tema, kao klasi~na kartoteka i online katalog EOS Web. Bibsu povezali Hamam - dragulj naslije|enog graditeljstva sa liote~ka gra|a razvrstana je u vi{e odjela: Bosnika, Islamika, 







4

BEHAR 96

FONDACIJA ADILA ZULFIKARPA[I]A

BO[NJA^KI INSTITUT U SARAJEVU

BEHAR 96

5

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Kroatika, Serbika, Jugoslavika, Balkanika, Emigrantika, Turkika i Judaika. Institut posjeduje bogatu zbirku orijentalnih rukopisa, koja sadrì 743 kodeksa sa 1125 djela, me|u kojima je i svjetski unikat, rukopis An- Nasabu S-[arif, koji spada u najl jep{e arapske rukopise napisane u Bosni i Hercegovini. Rukopis je 1621. godine sastavio (ili prepisao) dervi{ Mahmud. Tu je i bogata zbirka faksimila rukopisa unikata i rariteta klasi~nih orijentalnih djela, u izdanju Goethe Univerziteta iz Frankfurta.

ja knjiga, knjièvnih ve~eri, koncerata, izlo`bi, ali i mjesto za druènje i susrete. Klub Bo{nja~kog instituta je jo{ jedan prostor za druènje i susrete, mjesto okupljanja istaknutih bosansko-hercegova~kih intelektualaca, uglednih li~nosti iz kulturnog, javnog i politi~kog ìvota. Rad i cjelokupna djelatnost Bo{nja~kog instituta odvija se po najvi{im svjetskim standardima. Tako, izme|u ostalog, u Institutu postoje i multimedijalni prostori koji se koriste za izlo`be, promocije, koncerte, simpozije, okrugle stolove, predavanja istaknutih profesora, nau~nika itd. Adil-beg Adil-beg Zulfikarpa Zulfikarpa{i} {i} osnovao osnovao je Senat Senat Bo{nja~kog Bo{nja~kog instituta instituta 2005. godine. godine. Ciljevi Senata su afirmiranje afirmiranje i promoviranje kulkulturnih vrijednosti Bo{nja~kog instituta i BiH, razvijanje povijesne istine o BiH, te promicanje pozitivnih ideja i dijaloga sa drugim kulturnim institucijama u BiH i inozemstvu inozemstvu.. ^lanovi ^lanovi Senata birani birani su po posebnim osobinama, po svome ugledu, sposobnosti i èlji da aktivno sudjeluju u napretku i promicanju interesa BiH i ciljeva Bo{nja~kog instituta. ^lanstvo u Senatu ogleda se u ja~anju i popularizaciji Instituta, te na ostvarivanju kontakata i suradnje sa drugim kulturnim institucijama u BiH i inozemstvu. Organe Senata ~ine predsjednik, Odbor i sekretarijat. Nema sumnje da je Bo{nja~ki institut institucija koja je ostvarenje sna, ne samo njegovog vakifa Adl-bega Zulfikarpa{i}a, ve} i svih onih koji èle istinski pomo}i afirmaciji kulturnih vrijednosti i povijesnih istina o Bosni i Hercegovini, Bo{njacima i narodima sa kojima su stolje}ima ìvjeli zajedno.

Bo{nja~ki institut je otvoren za sve koji se bave nau~nim radom na temu kulturne i politi~ke historije Bosne i Hercegovine i Bo{njaka, kao i geopoliti~kog i kulturnog konteksta ove ove zemlj zemljee i naroda naroda.. NajNajve}e blago Bo{nja~kog instituta predstavlja biblioteka, koja broji vi{e od 90 000 bibliote~kih jedinica, i ~ije knji{ko bogatstvo pruà jedinstvenu mogu}nost za daljnja istraìvanja o Bosni i Hercegovini i njenoj pro{losti.

Bo{nja~ki institut posjeduje i veliku Zbirku umjetni~kih djela. Ona sadrì zbirku likovnih djela Bo{njaka u kojoj je zastupljeno preko 200 autora sa preko 1500 djela. U toj zbirci posebno mjesto zauzima stalna izlo`bena postavka Mersada Berbera sa preko 70 umjetni~kih djela i Ismeta Rizvi}a sa 50 akvarela. Tu je jo{ i zbirka djela umjetnika sa prostora biv{e Jugoslavije, kao i zbirka stranih umjetnika sa dvije kolekcije akvarela austrougarskih slikara-oficira Eduarda Loidolta i Edmunda Misere, ~iji su radovi inspirisani bosanskohercegova~kim motivima. Izdava~ka djelatnost, kojom se Institut bavi od svog osnutka u Zürichu, je od posebne va`nosti za Institut. Do sada je Institut bio izdava~ ili suizdava~ vi{e od trideset naslova. Posebno mjesto, u kompleksu zdanja Bo{nja~kog instituta, zauzima Gazi Husrev-begov Hamam. To je prostor u kojem se, na jedinstven na~in, dopunjavaju orijentalna arhitektura sa modernim ure|enjem, stvaraju}i prelijep i ugodan prostor gdje se njeguje i odvija ìva kulturna aktivnost. Hamam je mjesto doga|anja brojnih kulturnih sadràja poput promoci-

UPRAVA

B i Mr. Amina Rizvanbegovi} Dùvi} o

B

i

Prof. dr. Zlatko Lagumdìja, predsjednik Prof. dr. Faris Gavrankapetanovi}, potpredsjednik Mr. Mirsad Kurtovi}, sekretar Jasmina Be{lagi}, ~lan Muhamed Hadìomerovi}, ~lan Husein Hasibovi}, ~lan Hasan Taner Hatipoglu, ~lan Dr. Hilmo Neimarlija, ~lan Bakir Pa{i}, ~lan Prof. dr Fahrudin Rizvanbegovi}, ~lan Fehim [kalji}, ~lan

6

i uS Mula Mustafe Ba{eskije 21 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel. Tel.:: +387 +387 33 279 279 800 800 Fax.: + 387 33 279 763 E-mail: [email protected]

Tel.: +387 33 279 760 E-mail: [email protected] Tel.: +387 33 279 805 E-mail: [email protected] r E-mail: [email protected]

BEHAR 96

ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]

Adil-beg Zulfikarpa{i} (1921 (1921.. - 2008.) 2008.) Adil Zulfikarpa{i} Zulfikarpa{i} je potomak stare stare bosanske plemi}ke porodice - bega êngi}a. Rodio se u Fo~i 23. decembra, 1921.g., od oca Husein-bega Husein-bega i majke Zahida-han Zahida-hanume ume êngi}. êngi}. Otac mu je bio veleposjednik, dvadeset i pet godina gradona~elnik gradona~elnik Fo~e i ~lan Vakufskog sabora u Sarajevu. Adil Zulfikarpa{i} je odgojen u intelektualnoj i patrijahalno-vjerskoj sredini, u okruènju koje je uvjetovalo njegov veoma rani interes za izgradnju pravednijeg dru{tvenog poretka. Kao gimnazijalac, gimnazijalac, sa {esnaest godina, pristupa komunisti~koj omladini, da bi ubrzo bio primljen i u Komunisti~ku partiju Jugoslavije. Godine 1937. isklju~en je iz Fo~anske gimnazije, zbog sudjelovanja u organizaciji {trajka u lokalnoj drvnoj industriji. Godine 1939. dolazi u sukob sa Partijom, po{to se opredjelio za gledi{ta knjièvnika-komuniste Miroslava Krleè, kojeg je partijsko vodstvo isklju~ilo zbog "idejnih skretanja”. Zbog toga Adila Zulfikarpa{i}a isklju~uju iz Partije. Pred Drugi svjetski rat vra}en je u partiju i postaje njen istaknuti aktivista. Djeluje ilegalno u Fo~i i Sarajevu. Godine 1941. upisuje se na Visoku ekonomsku {kolu u Beogradu. Po~etak rata zati~e ga u Fo~i. Tu po~inje raditi na formiranju partizanskog odreda. Nakon izvjesnog vremena upu}en je u Sarajevo na antifa{isti~ki rad. Ujesen 1941. prelazi u Kalinova~ki partizanski odred radi politi~kog rada sa omladinom. Ubrzo nakon toga on prelazi u novostvoreni

BEHAR 96

odred "Zvijezda” kod Vare{a. U februaru 1942. godine u Sarajevu su ga uhapsile usta{e i nakon te{kog mu~enja osudile na smrt. Zbog ~injenica da je potomak ugledne porodice i da su mu brata zaklali ~etnici, pomilovan je i osu|en na dvadeset godina robije. Kaznu je izdràvao u Zenici, pa u Sremskoj Mitrovici. Zatim ga transportuju u Lepoglavu. Putem uspijeva pobje}i. Dolazi u Cazinsku krajinu, zatim u Jajce, gdje formira Vi{u partijsku {kolu. Kada je uspostavljena narodna vlast postavljen je za {efa personalnog odjeljenja. Jedno vrijeme djeluje u Oblasnom komitetu u Mostaru. Pred kraj rata premje{ten je u oslobo|eno Sarajevo, da do dolaska vlade pradstavlja civilnu vlast. U prvoj vladi Republike Bosne i Hercegovine postavljen je za pomo}nika ministra trgovine. Doskora uvi|a da kod vode}eg komunisti~kog sloja umjesto idealizma ranih godina borbe dolazi jagma za materijalnim dobrima i ugodnim ìvotom. Gubi vjeru u mogu}nost zavo|enja socijalne pravde, pa dolazi u dilemu: pomiriti se sa stvarno{}u i ìvjeti u "sigurnosti” dràvne elite, ili sve napustiti i po~eti ìvot iznova, izvan zemlje za koju se borio. Odlu~uje sve raskinuti i oti}i u emigraciju. Po~etkom februara 1946. bjeì u Italiju, u Trst, gdje dobiva politi~ki azil. Odatle odlazi u Rim. Izdràvala ga je neko vrijeme rodbina iz Turske. U oktobru 1946. prelazi u Austriju. U Innsbrucku i Grazu studira poli-

7

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

ti~ke nauke. Za jednu ameri~ku novinsku agenciju pi{e ~lanke o marksizmu. Godine 1954. prelazi u [vicarsku. Tu po~inje svoju politi~ku borbu za bo{nja{tvo, afirmira se kao istaknuti predstavnik bo{nja~ke dijaspore. Pristupa Liberalnoj internacionali. Jedno je vrijeme bio kontinentalni sekretar i ~lan Izvr{nog komiteta Liberalne internacionale. U tom svojstvu ulazi u elitne politi~ke i ekonomske krugove Evrope. Okuplja najuglednije Bo{njake muslimane u emigraciji i radi ne projektu stvaranja Bo{nja~ke demokratske organizacije. Iz [vicarske Adil Zulfikarpa{i} odràva tijesnu vezu sa Be~om, gdje je ve} djelovala novostvorena jezgra bo{nja~ke demokratske emigracije. racije. U novinama hrvatskih hrvatskih iseljenika iseljenika u Americi objavljuje objavljuje brojne ~lanke o Bosni. U Be~u po~inje 1960.g. izdavati politi~ko-kulturni mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi Prve suradnike nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca i li~nosti iz javnog i politi~kog ìvota predratne Jugoslavije. Bosanski pogledi izlaze pogledi izlaze do 1967. godine, okupljaju}i muslimanske iseljenike {irom svijeta, koji su pod utjecajem razli~itih nacionalnih i politi~kih struja u emigraciji bili sve vi{e u opasnosti da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet.

U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken Institut u Institut u Zürichu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupuje veliku zgradu u okviru kompleksa Univerziteta, preure|uje je za moderni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetnina. Institut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njeg sakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, knjièvne, novinsko-publicisti~ke, rukopisne, arhivsko-dokumentacijske i folklorne gra|e o Bosni i Hercegovini, kao i o susjednim zemljama i njihovim narodima.

sebi za cilj ustanoviti u slobodnom svijetu jednu kulturnu instituciju za prou~avanje pro{losti Bosne i promoviranje njezine kulture, svoju ionako ve} bogatu biblioteku po~inje oboga}ivati prikupljanjem knjiga i dokumentacije iz domovine i svijeta. Svoj povratak u intenzivno aktivan politi~ki Godine 1963., s grupom srpskih, hrvatskih, slovenskih i ìvot Zulfikarpa{i} obiljeàva intervijuom "Bosanski Muslimani-~imbenik mira izme|u Srba i Hrvata”, objavljen krabo{nja~kih demokratskih intelektualaca i politi~ara, osniva limani-~imbenik u Stanstedu (Engleska), pokret nazvan Demokratska alter- jem 1983. g. u londonskom ~asopisu Poruka slobodne nativa, koja izlazi sa programom reforme Jugoslavije kao Hrvatske . To je jedna vrsta politi~kog manifesta Bo{njaka, decentralizirane i demokratski ure|ene zajednice, s pot- koji }e kasnije, po raspadu komunisti~kog reìma u Jugopunom ravnopravno{}u svih nacija. Godine 1964., sa de- slaviji, predstavljati idejnu osnovu najprije Muslimanskemokratski orjentiranim Bo{njacima oko Bosanskih pogleda bo{nja~ke organizacije i potom Liberalne bo{nja~ke stranpokre}e osnivanje Liberalnog saveza Bo{njaka. Na kongre- ke. Intervju-manifest pobudio je veliko zanimanje me|u su u Münchenu, kojemu Zulfikarpa{i} predsjedava, sud- Bo{njacima i uop}e demokratskim svijetom u Jugoslaviji; jeluje osamdesetak predstavnika iz dvadeset zemalja. prevo|en je i izdavan na vi{e stranih jezika. Organizacija je najvi{e nastojala uspostaviti suradnju sa U junu 1988. Adil Zulfikarpa{i} osniva Bosniaken Institut u Institut u ljudima iz zemlje, ne ulaze}i u strukture emigrantske poliZürichu, sa statusom zaklade (vakufa). Kupuje veliku zgratike.U periodu od 1965. do 1976. razvija uspje{nu aktivnost du u okviru kompleksa Univerziteta, preure|uje je za mona poslovnom polju, ustanoviv{i vlastitu uvozno-izvoznu i derni institut, useljava u nju svoju biblioteku i zbirku umjetfinancijsku firmu. Mnogo putuje, kako u svojstvu poslovnog nina. Institut je nastao kao plod njegovog dugogodi{njeg ~ovjeka tako i politi~ara, te ima prilike susresti se sa brojnsakupljanja, klasificiranja i sistematiziranja historijske, im znanstvenicima, umjetnicima i politi~arima iz inozemknjièvne, novinsko-publicisti~ke, rukopisne, arhivsko-dostva, zemlje i emigracije. kumentacijske i folklorne gra|e o Bosni i Hercegovini, kao i Po~etkom osamdesetih likvidira preduze}e, da bi se sasvim o susjednim zemljama i njihovim narodima. Ve} na po~etku posvetio politi~kom i kulturnom radu za Bosnu. Postaviv{i institut izdaje nekoliko knjiga, politi~kih i literarnih, koje se nisu mogle tada javiti u Bosni, i po~inje izdavati kulturnopovijesni znanstveni ~asopis Islam und der Westen, Westen, na njema~kom i dijelom na bosanskom jeziku. Povratak Adila U Be~u po~inje 1960.g. izdavati politi~ko-kulturni Zulfikarpa{i}a u domovinu Bosnu poklapa se sa padom mjese~ni ~asopis Bosanski pogledi . Prve suradnike komunisti~kog reìma i po~etkom demokratskih procesa u nalazi u nizu uglednih bo{nja~kih intelektualaca i biv{oj Jugoslaviji. Jugoslaviji. Zajedno sa Alijom Alijom Izetbegovi}em inicirao je stvaranje stvaranje Stranke Stranke demokratske demokratske akcije akcije Me|utim, ubrzo li~nosti iz javnog i politi~kog ìvota predratne Jugosu se Zulfikarpa{i}evi liberalni i demokratski pogledi na slavije. Bosanski pogledi izlaze do 1967. godine, aktuelne procese i budu}nost Bosne na{li u opreci okupljaju}i muslimanske iseljenike {irom svijeta, strana~ke desne struje, zbog ~ega je on odlu~io formirati Muslimansku bo{nja~ku organizaciju U martu martu 1991. u Sakoji su pod utjecajem razli~itih nacionalnih i rajevu po~inje izdavati nedjeljne novine Bosanski pogledi politi~kih struja u emigraciji bili sve vi{e u opasnosti koje ure|uje grupa mladih novinara. Osnovna linija pisanja da izgube svoj kulturni i nacionalni identitet. Bosanskih pogleda bila je odre|ena nastojanjima za o~uvanje jedinstvene Bosne.

8

BEHAR 96

ADIL-BEG ZULFIKARPA[I]

Krajem juna 1990. Bo{nja~ki institut i nedjeljnik Na{i dani organiziraju u Sarajevu simpozij na temu Bosna i bo{nja{tvo”, u kojem sudjeluje veliki broj znanstvenika, povjesni~ara i pisaca. Istovremeno je u Sarajevu objavljena knjiga "Povratak u Bosnu”, koja sadrì niz priloga za biografiju Adila Zulfikarpa{i}a. Od 1992. do 1994. godine Zulfikarpa{i} prete`no boravi u Zürichu, putuju}i povremeno u Bosnu kao predsjednik Muslimanske bo{nja~ke organizacije. êsto poduzima putovanja u razli~ite zemlje radi susreta sa politi~arima i drugim utjecajnim li~nostima, u potrazi za rje{enjem pitanja Bosne. Pomaè Bo{njake u izbjegli{tvu, promovira njihovo okupljanje oko Matice Bo{njaka , kojoj je dao na upotrebu prostorije i svu infrastrukturu u Bo{nja~kom institutu u Zürichu. Institut postaje mjesto intelektualnih susreta izme|u Bosne i inozemstva. Dominantna ideja-vodilja svih njegovih aktivnosti jeste o~uvanje Bosne kao jedinstvene, cjelovite zemlje. 1991. godine otvorena je podru`nica Bo{nja~kog instituta u Sarajevu koja djeluje i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. Godine 1998. Zulfikarpa{i} odlu~uje da preseli Bo{nja~ki institut iz Züricha u Sara jevo. 24. maja 2001. godine sve~ano je otvoren moderno i suvremeno opremljen Bo{nja~ki institut - Fondacija Adil Zulfikarpa{i} u Zulfikarpa{i} u Sarajevu, ~ime je ispunjena èlja Adil-bega da svojoj zemlji i narodu daruje vakuf u kojem }e budu}e generacije istraìvati historiju i njegovati kulturu Bo{njaka i ostalih naroda Bosne i Hercegovine. U Bo{nja~ki institut u Sarajevu su prene{eni svi glavni fondovi Instituta iz Züricha. Adil-beg se angaìrao na razvijanju aktivnosti i rada Bo{nja~kog instituta u Sarajevu, ostvaruju}i brojne kontakte, susrete, i doprinose}i utemeljenju Instituta kao jednog od najuglednijih i najzna~ajnijih institucija u Bosni i Hercegovini u podru~ju nauke i kulture. Istaknuti nau~ni, kulturni i javni djelatnici i humanisti; Adil Zulfikarpa{i}, Bogdan Bogdanovi} i Ivan Supek, 21. 4. 2003. godine, u Sarajevu su zvani~no progla{eni po~asnim ~lanovima Akademije nauka i umjetnosti BiH. Referate o po~asnim ~lanovima podnijeli

BEHAR 96

IZJAVE ADIL-BEGA ZULFIKARPA ZULFIKARPA[I]A [I]A S IS K "Budu}i da sam ja imao osje}aj pripadnosti bo{nja{tvu i muslimanima, nikad se nisam stidio {to sam musliman, {to sam Bo{njak, {to sam plemi}. Ja sam to shva}ao kao ne{to {to obavezuje: sve {to sam nau~io, nau~io sam u tim sredinama. ” Politika u emigraciji, 1990. "Sad mi izgleda - a to moram tvrditi s rezervom subjektivnog osje}anja - da su moj put, moj liberalizam, bili stvarni, jer sam u svojoj podsvijesti, a kasnije i punim anga`manom bio bogumil, Bo{njak i musliman, i to je sve zajedno formiralo moju li~nost. Imate one koji prilaze vjeri, jer u njoj traè izvjesne tolerantne crte. Islam sam doìvio u mladosti, i tada je on u mom osje}anju probudio sve ono {to je tolerantno i pozitivno. Ja sam islam doìvio kao tolerantnu vjeru, i sama ta ~injenica bila je dovoljna da ga kasnije iskreno prihvatim. Prema tome, tolerancija svakako dolazi kroz takvo gledanje na vjeru i ja sam je tako gledao.” Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. I UB ‘’U ovim bosanskim prostorima islam dobija nove dimenzije. To nije vjera ostataka turske okupacije, to vi{e nije ‘bara ni rukavac koji }e usahnuti’, to postaje vjera suverenog naroda, koji je starosjedilac u Bosni...’’ Bosna i bo{nja{tvo, 1990. B ‘’Gre{ka je kad se govor o bo{nja{tvu shvata kao da neko, eto, ho}e da naturi narodu Bosne ne{to novo; da je Kalaj zakasnio sa svojom idejom... Bo{nja{tvo je staro koliko i prve dràvne i politi~ke zajednice na prostoru Bosne. U osmom stolje}u prvi put se spominje Bosna i Bo{njaci.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. ‘’Bo{njaci Muslimani su otporni i imuni na nacionalisti~ke krajnosti u svojoj sredini i nadam se da }e takav bo{nja~ki nacionalizam i dalje imati najpogodniji utjecaj i ja~ati atmosferu

zajedni~koga ìvota, nacionalne sno{ljivosti i vjerske tolerancije u Bosni.’’ Klju~nih pet, 1990. ‘’Bo{nja{tvo je uvijek u sebi uklju~ivalo stanovnike Bosne, a kroz ~itavu historiju u Bosni je ìvjelo izmije{ano stanovni{tvo: bogumili, katolici i pravoslavci. Zato bo{nja{tvo muslimana u svojoj naravi ne moè biti neprijateljsko prema drugima, poimenice Srbima i Hrvatima, sli~no kao {to i islam vjeruje i propovijeda da su Mojsije i Isus Boìji poslanici kao i Muhammed i da su kr{}ani i @idovi sljedbenici Knjige i njihova bra}a.’’ Iz jednog intervjua datog 1986. ‘’Ja sam (...) rekao da i oni Muslimani koji se nacionalno opredijele kao Hrvati ili Srbi u du{i ostaju Bo{njaci i da je praksa pokazala da se oni uvijek vra}aju bo{nja{tvu. Tada sam rekao da je kod Muslimana njihovo hrvatstvo ili srpstvo politi~ko, a bo{nja{tvo njihovo nacionalno opredjeljenje, {to se odnosilo i na moje aktivnosti u mladosti.’’ Jugoslavija: suo~avanje sa sudbinom, 1990. M ‘’êtiri milijuna muslimana u Jugoslaviji nikada ne}e biti uni{teni. Ogromna ve}ina muslimana jesu vjernici. Istina, neki ne prakticiraju svoju vjeru, ali ne namjeravaju se vjere odre}i.’’ Iz intervjua londonskom ~asopisu Arabia 1984. I

H ‘’Po onome koliko se u na{im {kolama u~i bosanska historija, o onome kako je nedavno proslavljena osamstota godi{njica Povelje Kulina bana, vidi se da se bosanska historija hotimi~no zapu{ta. Ali, mi, ljudi iz Bosne, imamo sigurno najjasnije i naj~istije argumente da govorimo o svojoj pro{losti.’’ Povratak u Bosnu, 1990.

9

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

B H ‘’Kad uzmete srednjovjekovnu historiju Njema~ke, Francuske ili Engleske, vidje}ete da ona tone u legende, u pri~e, u mitove... U jednom momentu historija prestaje biti historija i postaje legenda. Me|utim, mi imamo svoje va`ne historijske dokumente iz tog vremena, prije svega zahvaljuju}i dubrova~koj arhivi. Osim toga mi imamo Povelju Kulina bana i cijelu korespondenciju na bosan~ici. Povelju Kulina bana danas moè razumjeti i ~itati svaki ~ovjek koji je zavr{io osnovnu {kolu.’’ Povratak u Bosnu, 1990.

H N B ‘’Naàlost, kod nas postoji izokrenuta srpska i hrvatska historija, pa i na{a bo{nja~ka historija. Svaki histori~ar na Balkanu ne polazi sa stanovi{ta da ispita istinu, nego da dokaè svoju tezu o srpskoj Bosni, o hrvatskoj Bosni ili o nekoj tre}oj Bosni, i onda traì argumente koji mu odgovaraju. Tu ima nevjerovatnih apsurda.’’ Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994.

B ‘’Ste}ci su se {irili pod uticajem bogumila. Svaka se kultura {iri i ima svoj uticaj. Francuska nauka bogumilstvo smatra jednom demokratskom, autoB P htonom, samoniklom vjerom. Ona nije ‘’Bosna, dakle, ima stvarne i karak- sekta katoli~anstva, niti sekta pravoteristi~ne uvjete koji je legitimiraju slavlja (...) Bogumilstvo je imalo posekao dràvu i sna`nu posebnost. Ona ban odnos prema èni, prema je jedna od rijetkih zemalja koja u zbliàvanju ljudi, prema trgovini.’’ procesu svoga stvaranja u Srednjem Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. vijeku ima svoju teritoriju, svoju vjeru – bogumilsku, koja potje~e iz mani- ‘’înjenica je da je autohtono bosanhejsko-dualisti~kog korijena kao {to sko stanovni{tvo, biv{i bogumili, stakr{}ansko potje~e iz ìdovskoga, i na rosjedioci koji su se u jednom periodu tom teritoriju stvara dràvu.’’ mo`da i identificirali s turskom vlasti, Okovana Bosna, 1994. da su u njeno vrijeme doìvjeli veliku kulturnu renesansu, dobili politi~ki ‘’Nacionalizam je vezan za zemlju na zna~aj, a da se nisu odrekli vlastite kojoj se to (nacionalizam) doga|a. domovine Bosne.’’ Srpski za Srbiju, hrvatski za Hrvatsku, Bo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. gr~ki za Gr~ku, prema tome, bosanP K ski nacionalizam mora biti vezan za Bosnu.’’ ‘’(...) u politici komunista ima niz gruBo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. bosti, niz propusta, {to su protivnici, a i narodi, osjetili kao balast. Ali je ne‘’Za nas je Bosna centar i cilj, na{ pobitna ~injenica da su komunisti u ideal i na{a nada – na{a nedjeljiva do- toku rata odigrali za Bo{njake jednu movina.’’ historijski pozitivnu ulogu, tim samim Bosanski pogledi, 1962. {to su vrlo energi~no i nedvosmisleno pobijali ~etni~ki pokret, masakre nad ‘’Mislim da u Bosni postoji jedan fe- Bo{njacima i {to su se borili protiv nomen, taj sentiment muslimana usta{a.’’ Bo{njaka prema predislamskoj hisBo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. toriji Bosne. (...) Vidite, kako god se ja C B osje}am muslimanom, imam i jednu intimnu, jaku simpatiju za pataren- ‘’Nama Bo{njacima – muslimanima sku, bogumilsku Bosnu i za njenu je neshvatljivo, da Srbi – pravoslavni historiju. U traènju svog identiteta ili Hrvati – katolici, èle pripajanje velik sam dio vremena proveo izu- Bosne Srbiji ili Hrvatskoj, i to kao ne~avaju}i staru bosansku predislam- ke provincije, a jo{ nam je manje rasku historiju.’’ zumljiv pristanak, da se na{a domovBo{njak Adil Zulfikarpa{i}, 1994. ina raskomada.’’ Bosanski pogledi, 1962 .

10

su akademik Muhamed Filipovi} o Adilu Zulfikarpa{i}u, Akademik Ivan [traus o Bogdanu Bogdanovi}u i akademik Arif Tanovi} o Ivanu Supeku. Na sve~anoj sjednici nastavno-nau~nog vije}a Univerzi Univerziteta teta u Biha}u, Biha}u, 2007. godine godine povodom deset godina rada ove visoko{kolske ustanove, akademiku Adilbegu Zulfikarpa{i}u Zulfikarpa{i}u dodijeljeno je zvanje po~asnog doktora pravnih nauka, u prisustvu rektora Univerziteta iz Biha}a, Sarajeva, Banje Luke, Mostara, Tuzle, Zenice, Ni{a, Zagreba, uglednih profesora sa mnogih univerziteta, ~lanova Vlade Unsko-sanskog kantona, gostiju iz Bosne i Hercegovine i inostranstva, te velikog broja drugih zvanica. Adil-beg je ìvio sa suprugom Tatjanom u Zürichu, ~esto borave}i u Sara jevu, gdje je i umro nakon kratke i te{ke bolesti 21. jula 2008. godine. Povodom smrti Adil-bega Zulfikafpa{i}a, odràna je komemorativna sjednica u velikoj sali Parlamentarne Skup{tine Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u sri jedu 23. jula. Dènaza je klanjana istog dana u haremu Gazi Husrev-begove dàmije u Sarajevu. Na komemorativnoj sjednici govorili su prof. dr. Faris Gavrankape rankapetan tanovi ovi}, }, gospodin gospodin Sulej Sulejman man Tihi}, prof. dr. Zlatko Lagumdìja i akademik Abdulah Sidran.

BEHAR 96

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta instituta mr. Amina Rizvanbegovi} Rizvanbegovi} Dùvi}

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta mr. Amina Rizvanbegovi} Dùvi} M

Razgovarao:

B

Bo{nja~ki institut nije nacionalisti~ka nacionalisti~ka niti bilo kakva ’politikantska’ institucija Bo{nja~ki institut je i bosanski institut. Smatram da krug djelovanja moè biti suèn samo onima koji smatraju da su bo{nja{tvo i bosanstvo u suprotnosti jedno sa drugim, a ne komplementarni jedno sa drugim. s p

p s

S

s

ui B K

iv iB s o v

u -

s v r p s o s io O Bosni i Bo{njacima se na Zapadu pi{e i istraùje sa ve}im interesom nakon agresije na na{u zemlju, i nakon 11. septembra. Specifi~nost Bosne i Hercegovine, kao evropske zemlje sa muslimanskom populacijom je predmet brojnih historijskih, etnolo{kih, i drugih dru{tvenih studija. Kada je rije~ o orijentalnim studijama, onda mogu biti objektivni ili neobjektivni pojedina~ni pristupi pojedinih istraìva~a. Generalno gledano, u posljednjih nekoliko desetlje}a tendencije su da se islamsko naslje|e Bo{njaka prikaè u objektivnijem svjetlu, sa po{tovanjem spram islamske misli, vjerovanja i tradicije. u

s

n

j b

k

up r s c

s k i

n

p d

So p J

d v b l m j l n s j -

ud n j z up m k n b s s Da, nacija smo u procesu sazrijevanja, pa je tako i na podru~ju prou~avanja i istraìvanja nacionalne ba{tine. Jedna i po decenija, ako ra~unamo od okon~anja agresije na BiH, je jako kratak period u kojem u na{em {kolstvu, fakultetskom obrazovanju, nau~noistraìva~kim institucijama i op}enito prou~avamo i upoznajemo se na novi na~in sa bo{nja~kom knjièvnom i historijskom tradicijom. Pri tome treba imati na umu da to nije slu~aj ne teritoriji cjele Bosne i Hercegovine. U odnosu na pro{li reìm, jednostavno nam je omogu}eno da slobodno istraùjemo, u~imo |ake i studente o svome bogatom naslje|u, i uop}e ne mislim da su orijentalisti, a tako ni

BEHAR 96

Amina Rizvanbegovi} Dùvi} ro|ena je u Sarajevu 1969. godine. Osnovno i srednje obrazovanje zavr{ila u Sara jevu. Studirala orijentalnu filologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, arapski i perzijski jezik. Dodiplomski i postdiplomski studij zavr{ila u Kanadi na University of Toronto na odsjeku za bliskoisto~ne i islamske studije, islamska umjetnost umjetnost i historija. Po zavr{etku vr{etku studija vra}a vra}a se u Sarajevo. Sarajevo. Profesiona Profesionalno lno se veè za Bo{nja~ki institut – Fondaciju Adila Zulfikarpa{i}a od njegovog osnivanja u Sarajevu. Koordinirala je i sudjelovala u osposobljavanju rada biblioteke, organizirala brojne kulturne manifestacije i doga|aje, kao i predstavljala Institut u inozemstvu, organiziraju}i izlo`be, na me|unarodnim konferencijama i susretima. Aktivno se bavi uspostavljanju veza sa kulturno-historijskim institucijama u zemlji i svijetu, u cilju ostvarenja kulturnog i stru~nog dijaloga. Bila je ~lan Upravnog odbora Bo{nja~kog instituta do postavljanja na poziciju direktorice Instituta 2007. godine. Predsjednica je Upravnog odbora neprofitne organizacije “Bosanske rukotvorine ”. ”.

11

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

histori~ari ili lingvisti, za{li kako kaète u podru~je mitomanije. d n o

g "

i

j r M H z

-

j [ T d j p m j j m p p d s b b t d n r ip r p ul A S O j i u o n n t j p sn o k [ s p o [ n d d n p p f B Prvi koji se bavio izu~avanjem knjièvnosti bh. naroda na orijentalnim jezicima je bio Safvet-beg Ba{agi} na prijelazu izme|u 19. i 20. stolje}a. Kako dr. Lejla Gazi} u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Nau~no i stru~no djelo dr. Safvet-bega Ba{agi}a navodi, Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knjièvnosti  je je djelo koje je bilo osnova svim kasnijim istraìvanjima. [abanovi}eva Knjièvnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima , tako|er biobibliografsko djelo, je kao temeljno {tivo otvorilo mogu}nosti za daljnji rad na autorima Bo{njacima koji su stvarali na orijentalnim jezicima. Mora se imati u vidu da je za sveobuhvatno prou~avanje ovog dijela na{eg naslje|a potrebno poznavati sva tri tzv. orijentalna jezika, arapski, turski i perzijski. U posljednjih nekoliko decenija, mnoga istraìvanja su usmjerena na bo{nja~ku kulturnu, histori jsku i knjièvnu tradiciju nastalu na orijentalnim jezicima, i to ne samo na biobibliografska, nego i nova prevodila~ka i analiti~ka djela. To se jasno vidi u brojnim objavljenim knjigama i studijama, analiti~kim esejima i prilozima u stru~nim ~asopisima autora poput (iako je nezahvalno

U posljednjih 9 godina od kako je Institut u Sarajevu, veoma intenzivno nabavljamo knji`nu gra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hiljade publikacija, i to na razli~ite na~ine. Nekih 31% kupovinom, 23% dobivamo kao poklon, 46% razmjenom. Moram naglasiti da smo u veoma kratkom periodu ostvarili saradnju sa brojnim institucijama u zemlji i svijetu sa kojima redovno razmjenju jemo publikacije.

12

pominjati imena), Lamije Hadìosmanovi}, Amira Ljubovi}a, spomenula sam Lejlu Gazi}, zatim Kerime Filan, Behije Zlatar, Fehima Nametka, Jasne [ami}, Adnan Kadri}a, i mnogih drugih. Ovakvi radovi zna~e nova otkri}a za javnost, oni Bosnu iznova povezuju sa vremenom kada je bila riznica stvarala~kog i duhovnog prosvjetiteljstva u sklopu Osmanskog carstva. V a

o

n { j n b O i d l j S j u c ( B S Z B o p u d E Sarajevo jo{ uvijek drì primat {to se ti~e tzv. orijentalne {kole u ovom dijelu Evrope. Biblioteka i arhiv Orijentalnog instituta u Sarajevu jesu uni{teni, i to je apsolutno nenadoknadiva {teta za cijelo ~ovje~anstvo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu! Filozofski fakultet, sa odsjekom za orijentalnu filologiju i historiju, Zemaljski muzej i Ori jentalni institut su bili centri u kojima su radile, u~ile i istraìvale generacije orijentalista, poput Nedima Filipovi}a, Besima Korkuta, Hazima [abanovi}a, Mehmeda Handì}a, Teufika Mufti}a, Avde Su}eske, i drugih. To su bili u~itelji i profesori srednjoj generaciji dana{njih orijentalista, profesora na Odsjeku za orijentalnu filologiju, istraìva~a u Orijentalnom institutu i drugdje, koji danas obrazuju generacije mladih nau~nika u BiH ali i van njenih granica. l j g s

B j t

i ~ s p z un

d d j

i ua Ba{ mi je jako ~udno da kaète da ima "pritu`bi“ na dostupnost tj. nedostupnost na{e gra|e. U biti, Bo{nja~ki institut je u odnosu na ostale specijalne biblioteke u Sarajevu, najdostupnija biblioteka. Na{e jedino pravilo je da korisnici budu punoljetni gra|ani i da se literatura koristi u na{im ~itaonicama. I na na{oj web strani se jasno vidi kako je procedura jednostavna. Ne pla}a se ~lanarina, uvjeti su zaista veoma povoljni, imamo duè radno vrijeme nego ijedna specijalna biblioteka u gradu, imamo on-line katalog bibliote~kog fonda, {to su sve pogodnosti koje smo vremenom prilago|avali korisnicima. Samo {to su na{i ljudi, uklju~uju}i i akademske gra|ane i studente, pasivni i skloni zaklju~ivanju bez provjere. Oko godinu dana nakon otvaranja Instituta 2001. godine smo bili u fazi sre|ivanja biblioteke. Naime, to je bila situacija kada je u kutijama stiglo oko 100.000, ili ne{to vi{e, knjiga koje je trebalo u {to skorijem vremenu rasporediti, sloìti i na-

~initi dostupnim za korisnike. U tom periodu, prirodno, kori{tenje biblioteke nije bilo kao u bibliotekama koje decenijama poslu ju, rade, sre|uju svoje fondove. Mo`da je iz tog perioda ostala ‘fama’ da je proceduralno te{ko dobiti gra|u na kori{tenje, {to ve} godinama nije slu~aj. Recimo mi godi{nje imamo u prosjeku oko 600 korisnika, a to je veoma veliki broj za jednu specijalu biblioteku pri fondaciji, koja nije univerzitetska biblioteka i koja je relativno mlada institucija u Sarajevu. U me|uvremenu smo postavili na{ katalog sa oko 150.000 bibliote~kih jedinica na na{ web portal, tako da je informacija o tome {ta posjedujemo sada dostupna svima {irom svijeta. Trenutno smo u procesu digitalizacije na{ih orijentalnih rukopisa, tako da }e i rukopisi biti dostupni istraìva~ima {irom svijeta u digitalnoj formi. Proces digitalizacije je bio neophodan i u pogledu kori{tenja, ali i o~uvanja i pra}enja svjetskih tokova kada je u pitanju za{tita rukopisne gra|e. j g

d i N k n

j

n

d s

n n

f A

Z io k s s B o m o n is s p o I m o -

j u k I sA b r o k o in i d l j I n n v Kada je rije~ o knji`nom fondu, naravno najve}i dio dana{njeg fonda je prene{en iz Züricha, dakle ono {to su Adil-beg i njegova supruga Tatjana sakupili. To je bilo oko 100.000 publikacija (knjige, periodika, referentna literatura ...). U Sarajevu je posto jao fond od nekoliko hiljada knjiga u odjelu

BEHAR 96

INTERVJU: Direktorica Bo{nja~kog instituta instituta mr. Amina Rizvanbegovi} Rizvanbegovi} Dùvi}

Sarajevo jo{ uvijek drì primat {to se ti~e tzv. orijentalne {kole u ovom dijelu Evrope. Biblioteka i arhiv Ori jentalnog instituta u Sarajevu jesu uni{teni, i to je apsolutno nenadoknadiva {teta za cijelo ~ovje~anstvo. Me|utim, i na sre}u, ljudi nisu!

oma dobro su znali {ta èle. Pa, sam Bo{nja~ki institut to najbolje pokazuje. Osporavati ne~iju posljednju volju koja je na dobrobit ne samo Bosne i Hercegovine, nego slobodno mogu re}i i civiliziranog ~ovje~anstva, je zaista ravno zlo~inu. Kada, ako Bog da, dobijemo ono {to nam je testamentom namijenjeno, Institut }e biti obezbije|en s tim {to }e jednim dijelom, kao {to to i sada ~ini, morati sam da ostvaruje dio prihoda.

zajedni~ki izdali Op{irni popis Bosanskog sandàka 1604. godine , {to je bio veliki i obiman projekat, sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom imamo saradnju kada je u pitanju digitalizacija rukopisne gra|e, itd. Dakle, op}enito veoma intenzivno sara|u jemo u raznim domenima, zajedni~kim programima organiziranjem kulturnih doga|anja, seminara, konferencije, okruglih stolova, i u upotpunjavanju knji`nog fonda. l s s

s ot n k p v k j s d B i id v A b uk b io n b Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log stolje}a, u emigraciji, oìvio ideju bo{nja{tva kroz ~asopis Bosanski pogledi , analize i priloge, okupljanjem progresivne bo{nja~ke intelektualne emigracije. Njegova uloga Bo{nja~kog instituta otvorenom 1991. go- je bila neprocjenjiva, jer je jedan od prvih dine, koji se pripojio glavnom fondu. U pos- koji je otvoreno pisao i analizirao pitanje ljednjih 9 godina od kako je Institut u Sara- nacionalnosti muslimana. Iako je njegov jevu, veoma intenzivno nabavljamo knji`nu glas rezonirao u emigraciji, po~etkom 90gra|u, godi{nje izme|u 3 i 4 hiljade publi- tih godina je po povratku u Bosnu bio jedan kacija, i to na razli~ite na~ine. Nekih 31% od klju~nih aktera u konstituiranju bo{kupovinom, 23% dobivamo kao poklon, nja~ke nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kao 46% razmjenom. Moram naglasiti da smo stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj u veoma kratkom periodu ostvarili sarad- nacionalnoj identifikaciji. Kroz Bo{nja~ki nju sa brojnim institucijama u zemlji i svi- institut i Bosanske poglede se ~uo glas jetu sa kojima redovno razmjenjujemo Bo{njaka iz emigracije, 90-tih je pruìo publikacije. brojne mogu}nosti za javne nastupe, U fondu likovnih djela imamo oko 1600 dj- objavljivanje publikacija, organiziranje tribela bosanskohercegova~kih autora. Rije~ ina i komunikaciju sa maticom. Preseljenje je o posebnoj zbirci jer je nastala iz pri- Instituta u Sarajevu je za Bo{njake imalo vatne kolekcije, koja je oboga}ena vrijed- dodatno zna~enje, pored neprocjenjivog nom donacijom donacijom profesora Mersada Ber- opipljivog nacionalnog blaga, a to je vjera u bera od 70 djela, i 50 akvarela Ismeta Riz- svoj narod i u budu}nost svoje zemlje. vi}a. Adil-beg je za ìvota savjetovao da se j V s s N umjetni~ka zbirka vi{e ne {iri, tj. da se ne O i i ulaù velika sredstva u pro{irenje umjetG H m ni~ke zbirke, jer je smatrao da to nije jedna l k p o l s od primarnih zada}a Bo{nja~kog instituta. n Nagla{avam da to ni u kojem slu~aju ne zna~i da na razli~ite na~ine ne podràvamo Mogu re}i sa na{e strane, a sigurna sam bosanskohercegova~ku umjetnost. Povre- da bi isto rekle i kolege iz institucija koje meno organiziramo izlo`be mimo na{e ste pobrojali, da je saradnja veoma dobra, stalne postavke, sara|ujemo sa galerijama uspje{na, i da su odnosi prijateljski. Na{e sve institucije rade u svom domenu, i iako u Sarajevu, i sli~no. Mu~ni spor, upravo ste dobro rekli, zaista se u mnogo~emu prepli}u, opet svaka ima je mu~an, oko testamenta Adil-bega i svoje specifi~ne zadatke i svoj profil, ali zagospo|e Tatjane naàlost jo{ nije okon~an. jedni~ki cilj nam je isti: nauka, obrazovaNaime, ostavinski postupak je zaustavljen nje, o~uvanje kulturnog blaga Bosne i Herdok se ne okon~a slu~aj tu`be protiv cegovine i njegovo promoviranje. Kako ja to Bo{nja~kog instituta od jednog broja Adil- vidim, mi se upotpunjujemo, a ako ponebegovih ro|aka. Tu tu`bu je sud u Sarajevu kad postoji izvjesna doza konkurentnosti, odbio, i nadamo se da }e se ostavinski pos- to moè biti i pozitivno i stimulativno, sve tupak nastaviti u {to skorijem periodu kako dok njegujemo prijateljske i fer odnose. bi Bo{nja~ki institut dobio ono {to mu je Saradnja sa ovim, ali i mnogim drugim njegov osniva~ namijenio. Adil-beg i gos- institucijama u BiH, je otpo~ela jo{ iz Züripo|a Tatjana su imali jasnu viziju i cilj, i ve- cha. Npr. sa Orijentalnim institutom smo

BEHAR 96

i

u

Svakako, nastojimo da {to vi{e razvijemo me|unarodnu saradnju. Evo da prvo spomenem Bo{nja~ku nacionalnu zajednicu Hrvatske, potom sara|ujemo sa institutima (npr. Hrvatski institut za povijest, Juma al-Majid centar za kulturno naslje|e, Istorijski institut u Beogradu, Centar za istraìvanje islamskog kulturnog naslje|a Kralj Faisal, itd.), akademijama (HAZU, SANU, CANU, itd.); bibliotekama (Harvard University, Library of Congress, nacionalnim i univerzitetkim bibliotekama u Srbiji, Hrvatskoj, ê{koj, Sloveniji, Velikoj Britaniji itd.), itd.), arhivima (npr. sa Turskim dràvnim arhivom smo organizirali simpozijum i izlo`bu), muzejima, te sa mnogim drugim nau~noistraìva~kim institucijama koje rade uglavnom na projektima tematski vezanim za Bosnu. Tu su i brojni kulturni centri sa ko jima organiziramo zajedni~ke nastupe i programe u Sarajevu. j r I u R i h d F t d j S I u m u k s d c B J l V p p in t -

Ko èli da se istinski upozna sa onim {to mi radimo, i tome pristupa bez predrasuda, veoma brzo }e se uvjeriti da nismo nacionalisti~ka niti bilo kakva ‘politikantska’ institucija. Tu i tamo su se u pojedinim medijima u RS pojavljivali maliciozni komentari koji nisu bili utemeljeni na stvarnim argumentima i ~injenicama, nego na postizanju dnevnopoliti~kih ciljeva, zavisno kako je kome u tom trenutku odgovaralo.

13

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Ko èli da se istinski upozna sa onim {to mi radimo, i tome pristupa bez predrasuda, veoma brzo }e se uvjeriti da nismo nacionalisti~ka niti bilo kakva ‘politikantska’ institucija. Tu i tamo su se u pojedinim medijima u RS pojavljivali maliciozni komentari koji nisu bili utemeljeni na stvarnim argumentima i ~injenicama, nego na postizanju dnevnopoliti~kih ciljeva, zavisno kako je kome u tom trenutku odgovaralo. [to se ti~e Senata Bo{nja~kog instituta, to je tijelo koje je osnovao Adil-beg, sa ciljem afirmiranja i promoviranja kulturnih vrijednosti Bo{nja~kog instituta i BiH, promicanje pozitivnih ideja i dijaloga sa drugim kulturnim institucijama u BiH i inostranstvu, kao i da okupi ljude razli~itih politi~kih opredjeljenja, da se razviju konstruktivni dijalozi oko bitnih i aktuelnih dru{tvenih pitanja. Mora se re}i da se Senat sa ovim ciljevima samo donekle aktivirao, tj. aktivirao se samo jedan dio njegovih ~lanova. A konstatacija da se u Senatu definiraju nekakvi politi~ki ciljevi Bo{njaka uop}e ne stoji. o

d L

j

p u

U i p j l I

s s n Institut je u potpunosti strana~ki neopredi jeljen. To je uvijek bio Adil-begov princip, pa je tako tako i precizirano u na{em statutu i pravilniku, ~ega se svakako pridràvamo. Prof. dr. Zlatko Lagumdìja je bio Adil-begov veliki prijatelj i ~ovjek od povjerenja, i kada ga je Adil-beg izabrao za predsjednika Upravnog odbora i tada je bio lider parlamentarne stranke. Znate, Adil-beg je bio ~ovjek liberal, njegovi su prijatelji i saradnici tokom cijelog ìvota pripadali razli~itim strankama, i u tome naravno nije bilo nikakvih kontradikcija. Recimo, u na{em Upravnom odboru imamo ljude koji su aktuelni ili biv{i ~lanovi Parlamenta iz ~etiri razli~ite stranke, a poznato Vam je da je i Adil-beg imao svoju stranku i bio njen predsjednik. Sva~ije politi~ko opredjeljenje je njegova li~na stvar, koja nema nikakvu vezu sa radom Bo{nja~kog instituta. l v j n d j v o k s k us s k d Z b t d o b us d B i k d n i k g o m l g up Bo{nja~ki institut je i bosanski institut. Smatram da krug djelovanja moè biti suèn samo onima koji smatraju da su bo{nja{tvo i bosanstvo u suprotnosti jedno sa drugim, a ne komplementarni jedno sa drugim. Po nacionalnosti Bo{njaci, dràvljani

14

Adil-beg je jo{ 60-tih godina pro{log stolje}a, u emigraciji, oìvio ideju bo{nja{tva kroz ~asopis Bosanski pogledi , analize i priloge, okupljanjem progresivne bo{nja~ke intelektualne emigracije. Njegova uloga je bila neprocjenjiva, jer je jedan od prvih koji je otvoreno pisao i analizirao pitanje nacionalnosti muslimana. Iako je njegov glas rezonirao u emigraciji, po~etkom 90-tih godina je po povratku u Bosnu bio jedan od klju~nih aktera u konstituiranju bo{nja~ke nacije, tj. u vra}anju bo{nja{tvu kao stvarnoj i jedinoj bosanskomuslimanskoj nacionalnoj identifikaciji. Bosne i Hercegovine ergo Bosanci, naravno da moèmo i trebamo govoriti u pluralu. s V p c ub n k n m d r I Bo{nja~ki institut je specifi~an i jedinstven po mnogo ~emu. Na{ cilj je da Institut nastavi da bude mjesto susreta, razmjene misli, mjesto koje nudi bogatu literaturu za istraìvanja, mjesto va`nih kulturnih doga|aja, mjesto sa kojeg }e se slati va`ne poruke za napredak i razvoj bh. dru{tva, i u tom pravcu }emo i nastavit na{e napore. U budu}nosti namjeravamo pro{iriti na{u djelatnost na izdava~ku (iako se Institut ve} bavio izdava{tvom ali je privremeno zaustavljeno), kao i stvoriti uvjete za nau~noistraìva~ke projekte sa ciljem doprinosa bosanskohercegova~koj historiji, umjetnosti i kulturi. b p

I

i

k

Op}enito, prepoznavanje Instituta u bh. javnosti kao institucije koja ba{tini ne samo bo{nja~ko, nego cjelokupno bosanskohercegova~ko kulturno blago. Veoma vaàn projekat je pokretanje Foruma Bo{nja~kog instituta u 2009. godini. Kroz aktuelne teme Foruma, kao {to su "Evroatlanski put BiH“, "Javnost u BiH“, "Zajedni~ka dru{tva: liderstvo u razli~itostima“, "Memorijalni centar Poto~ari: kako dalje“, itd., uspjeli smo javnosti omogu}iti da se direktno uklju~i u diskusije sa uglednim gostima poput predsjednika i premijera dràva, npr. predsjednik Mesi}, premijer Erdogan, gospodin Ku~an, i dr., nau~nika iz razli~itih oblasti, knjièvnika, itd. Bo{nja~ki istitut sa drugim institucijama aktivno sudjeluje u promicanju bh. kulture,

nauke i umjetnosti, promoviranjem najnovijih izdanja bh. izdava{tva, obiljeàvanjem obljetnica velikana bh. historije, organiziranjem konferencija i okruglih stolova iz oblasti kulturnog naslje|a, itd. s z p uT K s b o K s T z z o uB Predstavljanje u Turskoj je zaista imalo velikog odjeka. To je ujedno bilo prvo predstavljanje bh. kulture u Turskoj, na institucionalnom nivou, gostovalo je i Narodno pozori{te i ULUBiH, i pokazalo se da je interes op}enito za BiH i bh. kulturu i umjetnost veliki. Na{e gostovanje je najve}im dijelom bilo predstavljanje umjetni~ke zbirke, ali i arhivske gra|e. Posebnu pa`nju turske publike i javnosti su privukli orijentalni rukopisi. Stru~na javnost je naravno upoznata sa na{im osmanskim naslje|em, me|utim {ira javnost nije niti je svjesna da u Bosni postoji veliki broj vrijednih dokumenata iz osmanskog perioda. U turskim arhivima se osmansko historijsko i kulturno naslje|e u BiH sve vi{e istraùje, i interes turskih osmanista i histori~ara raste. Tako|er, za BiH op}enito vlada interes i me|u Turcima u Evropi, izvan Turske, koji ujedno èle da u ovom dijelu svi jeta predstave svoje, tursko osmansko naslje|e, da u dijalogu sa drugima i u interakci ji kultura osvijetle nove puteve razumijevanja i koegzistencije. I

j p

i d ~ s j o id v n i v d b K d j o b n o p s u u r a i p n i k b o iz u h B n c b e k -

Hrvatski Bo{njaci su ve} dugo prije agresije na BiH, gradili i izgradili svoju nacionalnu zajednicu, priznatu i prepoznatu unutar hrvatskog dru{tva. Kada uzmemo u obzir veoma ugledne knjièvnike, nau~nike, javne radnike, hrvatske Bo{njake, vidimo da su ostavili veliki pe~at u hrvatskoj kulturnoj sceni, ali su u isto vrijeme veoma artikulirano i jasno doprinijeli izgradnji bo{nja~kog nacionalnog bi}a. s ~ s

b un

M

l s o I b o n n z z B Bo{nja{tvo se ~uva u svakoj bo{nja~koj ku}i, u {kolama, u institucijama, u BiH i van njenih granica. Svaki segment je bitan i svaki pojedinac ili institucija moraju da ga njeguju i ~uvaju.

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

Izbor iz zbirke periodi~nih publikacija biblioteke Bo{nja~kog instituta Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri} U biblioteci Bo{nja~kog instituta nalazi se bogata kolekcija periodi~nih izdanja, ~asopisa, novina, kalendara i godi{njaka od perioda Osmanskog carstva do danas. U zbirci se mogu na}i najstariji primjerci BiH {tampe, Bosanski prijatelj , Salname-i Vilayet-i Bosna (Godi{njak bosanskog vilajeta) i Prvi bosansko-srpski bosansko-srpski kalendar , kao i drugi zna~ajni naslovi kasni jih perioda, Bo{njak Bosnischer Bote Behar Bosanska Vila Gajret Nada Literarna {tampa Izraz Historijska traganja Znakovi vremena i vremena i dr Ovom prilikom predstavit }emo manji izbor bh {tampe, ~asopise i kalendare, te izbor iz emigrantske {tampe. B

[

ki p i t i z b st i .

SK ~

1 iP i s

2 S i p t i bit k i t

Bosanski prijatelj  je je "prvi ~asopis jednog bosanskohercego1 va~kog autora" Ivana Franje Juki}a, franjevca (Banja Luka 1818. – Be~ 1875.). Iza{le su ukupno ~etiri sveske Bosanskog prijatelja u prijatelja u periodu od 1850.-1870. g. Prve dvije sveske uredio je Ivan Franjo Juki}, koji je ujedno bio i izdava~ i vlasnik ~asopisa, i {tampane su u Narodnoj tiskari dr. Ljudevita Gaja u Zagrebu. U prvom svesku, na naslovnoj strani, nazna~eno je da je ~asopis iza{ao tro{kom dra. Ljudevita Gaja.2 Tre}i svezak, koji je Juki} ranije pripremio i nije ga bio u mogu}nosti urediti i izdati zbog svoje bolesti, izdala je Matica ilirska a uredio tajnik Matice J. Jurkovi}, te je {tampan u Tiskari Antuna Jaki}a u Zagrebu. 3 êtvrti svezak uredio je i izdao fra Antun Kneèvi} i {tampan je u Tiskari Ivana Jaki}a u Zagrebu. Da je ve} bilo vrijeme da se pokrene i izda bosanski ~asopis Ivan Franjo Juki} to spominje u predgovoru prvog sveska govore}i o kulturnoj afirmaciji drugih zemalja Osmanskog carstva i isti~u~i uspavanost Bosne. "Da druge narode mimoidjem, dosta je napomenuti bratju na{u Bugare, koji ovim carskim milostima znali su se sluìti, te u malo vriemena preko 50 u~ionicah pu~kih utemelji{e, knjige i naklonost k {tivenju razprostrani{e, razprostrani{e, dapa~e ve} od dvie go1 2 3

Memija Memija,, Minka. Minka. Bosan Bosanski ski vjesc vjescnic nicii : po~eci po~eci {tampe {tampe bosans bosanskih kih musli musli-mana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 25. Bosa Bosans nski ki prij prijat atel elj.j. Sv. Sv. 1, 1, 185 1850. 0. Pejanovi}, Pejanovi}, \or|e. \or|e. Bibliograf Bibliografija ija {tampe {tampe Bosne i Herceg Hercegovine ovine od 1850 1850-1941. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1961. Str. 13.

BEHAR 96

dine politi~ne novine "Bugarski Viestnik" u glavnom gradu Carigrada izdaju, a sad cerkvu bugarsku grade u Carigradu. Vlada turska, ne samo da ova narodna poduzetja neprie~i, ve} svakom prigodom podpomaè i brani od nasilja niekih pokrajinskih ba{ah, koji su jo{ predsudama zasliepljeni. Sve gotovo deràve prostranog turskog carstva u Europi prenule su se iz dubokog sna neznanja i nemarnosti, sama Bosna jo{ sladko spava!"4 O koncepciji ~asopisa se moè re}i da su prva tri sveska Bosanskog prijatelja sadràvali prijatelja sadràvali ~lanak o pregledu Osmanskog carstva u Evropi pod nazivom Zemljo-dràvopisni Zemljo-dràvopisni pregled turskog carstva u Europi kao Europi kao i ~lanak o dràvnim i zemaljskim naredbama pod naslovom Dràvne uredbe u turskom carstvu . Bili su zastupljeni ~lanci o biskupima u Bosni koje je Juki} u tre}em svesku ~asopisa imenovao @ivotopisi 4

Juki}, Juki}, I.I. F. Predg Predgovo ovorr // Bosan Bosanski ski prij prijate atelj. lj. Sv. Sv. 1,(18 1,(1850.) 50.)..

15

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

slavnih Bo{njakah. Bo{njakah. Za knjièvne tekstove Juki} daje poseban naslov, Knjièvnost bosanska, u kojoj su sadràne narodne pjesme, pripovijetke, poslovice i zagonetke. Poseban segment ~asopisa bio je posve}en narodnom zdravlju pod nazivom Doma}i liekar u liekar u kojem su se nalazili razni savjeti i preporuke za ujed zmije, zubobolju, crni pri{t i sl. Na kraju prvog sveska nalazi se Juki}eva molba Bo{njacima da ne prodaju "starinske stvari: novce, kamenje, pe~ate pohlepnim inostrancima" inostrancima"5 nego da ih prodaju Juki}u koji }e "ovakve stvari sabirati i sakupljati" 6. Bosanski prijatelj, kao kao "vrl "vrloo rje~it iskaz o Juki~evim idejama i aktivnostima"7, presta prestaoo je izlaziti poslije Juki}eve smrti. Bio je uzor za nastanak jednog drugog ~asopisa pod nazivom Novi prijatelj Bosne koji je iza{ao u ~etiri godi{ta od 1887.-1896. g. p

i z b i i u

t

ti

U predgovoru prvog broja Nade 1895. Nade 1895. g. pod naslovom Na{im ~itaocima uredni{tvo ~itaocima uredni{tvo pi{e o Nadi kao Nadi kao o zabavno pou~nom listu koji bi "vodio ra~una o duhovnom ìvotu naroda"8. Uredni{tvo dalje isti~e ideju ujedinjenja ju`nih Slavena u znanju i kulturi kako bi se se stranom svijetu predstavili "kao jedinstveni, sna`ni kulturni element" 9. "Ovakva razmatranja stvori{e zamisao, da se u Sarajevu osnuje list, ko ji bi se pred svijetom prikazao kao ogledalo ukupne du{evne kulture ju`noslovjenskih naroda, koji bi redovno biljeìo kulturne prilike slovjenskog svijeta uop}e i drugih prosvjetljenih naroda, i koji bi nas pomo}u knjièvnosti i umjetnosti bolje i bliè upoznao izemgju sebe"10. âsopis se sastojao

od tekstova posve}enih knjièvnosti, knjièvnosti, kulturi, likovnoj umjetnosti, muzici, historiji, higijeni i zdravstvu, te o aktuelnim doga|anjima kako u svijetu tako i u BiH {to se moè vidjeti kroz ~lanke Sastanak arheologa i antropologa u Sarajevu, Velike konjske trke u Butmiru 1895. i sl. Nada  je je bila posebna po tome {to je u svakom svom broju sadràvala umjetni~ke slike, crteè i fotografije tada{njih umjetnika J. Garnela, E. A. êpelin, W. Leo Arndt, L. Lavi}, Anke Lynker, L. Kuba i dr. Da je takvu koncepciju ~asopisa zamislilo i uredni{tvo vidi se u predgovoru prvog broja Nade . "Umjetnost je onaj najmo}niji ~inilac, koji uzdiè du{u ljudsku, i mi }emo je za to prigrliti i na{im ~itaocima prikazivati u svakom vidu, - i u slikama na{ih i stranih slikara umjetnika, i u kajdama pripoznatih kompozitora uz lijepe pjesmice"11. Zahvaljuju}i toj ideji, danas je u Nadi mogu}e Nadi mogu}e prona}i vrijedne i rijetke fotografije BiH gradova, poznatih li~nosti i va`nih doga|aja u BiH i Austro-ugarskoj monarhiji s kraja 19. i po~etka 20. st., te upoznati se sa imenima mnogih umjetnika toga vremena. Nada  je je izlazila dva puta mjese~no od 1895.-1903. g., izdavala ju je Zemaljska vlada za BiH a {tampana je u Zemaljskoj {tampariji. Urednik od prvog do zadnjeg broja Nade bio Nade bio je Kosta Horman. Za Nadu su Nadu su pisali Safvet-beg Ba{agi}, Mehmed-beg Kapetanovi}, Ljudevit Kuba, Jovan A. Du~i}, Fra Grga Marti}, Edhem Mulabdi}, Osman-Aziz, Karlo Patsch, ]iro Truhelka, Ivo Pilar, Mehmed H. Sejdovi} i mnogi drugi. Za dana{nje istraìva~e Nada predNada predstavlja neiscrpan izvor za prou~avanje bh kulture i umjetnosti s kraja 19. i po~etka 20. st. Taj izvor je zamislilo i uredni{tvo pi{u}e da "Nada nit ho}e da prihva}a, nit ho}e da {iri u narodu drugo, nego ono {to je istinito, dobro i lijepo; samo zdravu i krepku du{evnu hranu pruà}e ona narodu." 12 h

li t z p k i z b

U predgovoru prvog broja Behara , 1. maj 1900, uredni{tvo pi{e o nauci i o tome koliko je nauka potrebna ~ovjeku. "Nauka je dakle farz (obavezna du`nost za svakog muslimana i muslimanku a ta nauka obuhva}a sve {to je ~ovjeku potrebno da zna"13 Uredni{tvo nagla{ava ~injenicu kako se vremena mijenjaju, kako se od ~ovjeka vi{e traì, te kako ~ovjek treba vi{e znanja i naobrazbe. U èlji da obrazuje ~ovjeka uredni{tvo predlaè: "Neka dakle "Behar" bude za nas ovo sredi{te, gdje }emo se sastajati, t.j. gdje }emo mo}i svaki svoje znanje iznijeti, svaki svoje iskustvo pruìti svjema drugim, da se po potrebi okoriste njime"14 Behar , list za po5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

16

Isto. Isto. Memija Memija,, Minka. Minka. Bosan Bosanski ski vjesc vjescnic nicii : po~eci po~eci {tamp {tampee bosansk bosanskih ih musli musli-mana. Sarajevo : El Kalem, 1996. Str. 35. Na{im Na{im ~itaoci ~itaocima ma // Nada Nada : pouci pouci,, zabavi zabavi i umjet umjetnost nosti.i. Br. Br. 1,(189 1,(1895.) 5.).. Str. Str. 1. Isto. Isto. Isto. Isto. Na{im ~itateljim ~itateljimaa i suradnicim suradnicimaa // Behar Behar : list za za pouku i zabavu zabavu.. Br. 1, 1, (1900). Str. 1. Isto Isto.. St Str. 1-2 1-2..

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

uku i zabavu , izlazio je svakih 15. dana od 1900.-1911. Sastojao se od nekoliko segmenata, Pou~ni ~lanci , dio koji je obuhva}ao historijske i vjerske teme; Zabavni dio, dio, u kojem su se nalazile pjesme, pripovijetke i drame, Narodne umotvorine , u kojoj su bile predstavljene mnoge narodne pjesme i pri~e; te Kulturne bilje{ke i bilje{ke i Sva{tice koje Sva{tice koje su sadràvale vijesti iz svijeta. Svoj doprinos Beharu dali Beharu dali su H. M. Dèmaludin âu{evi}, Musa ]azim ]ati}, Fehim Spaho, Safvet-beg Ba{agi} Osman Nuri Hadì}, Edhem Mulabdi}, Osman Aziz, H. Kre{evljakovi}, A. Kadi}, [emsi-beg Salihbegovi}, Ljudevit Dvronikovi} i mnogi drugi. Iza{lo je ukupno 11 godi{ta Behara . Pokreta~i ~asopisa bili su Safvet-beg Ba{agi}, Edhem Mulabdi} i Osman Nuri Hadì}. Izdava~ i vlasnik bio je Adem-aga Me{i} a glavni urednici od 1900.-1911. bili su Safvet-beg Ba{agi}, Edhem Mulabdi}, H. N. Dèmaludin âu{evi}, [emsi-beg Salihbegovi} i Ljudevit Dvornikovi}. Sa posljednjim godi{tem Behar postaje islamski knjièvni i kulturni list ~iji je vlasnik i odgovorni urednik dr. Hamid [ahinovi} – Ekrem. U uvodom dijelu devetog godi{ta pod nazivom Na po~etku IX. Godi{ta uredni{tvo ne{to malo govori i o suradnicima Behara . "Bio je to mali broj pregaoca ali su svi bili odu{evljeni za plemenitu stvar" 15 Tu se spominju Adem-aga Me{i} "kao vlasnik lista, kao otad`benik, koji je preuzeo na se du`nost, da za slu~aj potrebe za stvar doprinese `rtve iz svog dèpa" dèpa" 16, te Safvet-beg Ba{agi} za kojeg uredni{tvo kaè: "S odu{evljenjem se latio posla. Radio je marljivo i savjesno za list, te je kao dobar poznavaoc istoka i islama drào list na lijepoj visini." 17 Sa devetim godi{tem, Behar postaje hrvatski-pou~ni hrvatski-pou~ni list . Mnoge poznate li~nosti toga vremena su se odazvali pozivu Behara da Behara da sudjeluju u njegovom ure|enju, Safvet-beg Ba{agi}, Fehim ef. Spaho, dr. Tugomir Alaupovi}, Silvije S. Kranj~evi}, dr. Milan Prelog, Osman Nuri Hadì} i Ivan A. Mili~evi}, Josip Milakovi} i mnogi drugi. "U sveukupnosti svoga djelovanja "Behar" se pokazuje i kao svjedok strujanja jednog doba i kao sudionik u njihovom usmjeravanju i oblikovanju; ovaj list je bio ne samo izraz savremenog knjièvnog ìvota Bo{njaka nego inicijator i stvaralac njegovog bi}a18" t G i " t " d t z p t k m i n s i {k Muslimansko kulturno dru{tvo "Gajret" u Sarajevu je osnovalo i svoj ~asopis Gajret koji Gajret koji je izlazio u periodu od 1907.1941. g. Urednici ~asopisa su bili Edhem Mulabdi}, Mustajbeg Halilba{i}, Osman \iki}, dr. Murad Sari}, Avdo Sumbul, [ukrija Kurtovi}, Abdurezak Bjelavac, Hamid Kuki} i Hamza Humo. Gajret   Gajret   je sadràvao ~lanke iz oblasti knjièvnosti, 15 16 17 18

Behar Behar : hrvatsk hrvatskii pou~ni pou~ni list. list. Br. 1,1908/1 1,1908/1909. 909. Str. 1. Isto. Isto. Rizvi}, Rizvi}, Muhsin. Muhsin. Behar: Behar: knjièvn knjièvnohist ohistorijs orijska ka monografi monografija. ja. Sarajev Sarajevo: o: Svjetlost, 2000. Str. 462.

BEHAR 96

17

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

historije, islama i privrede. Imao je i posebne segmenate, Narodne umotvorine , u kojem su bile zastupljene narodne pjesme i pri~e iz narodne knjièvnosti, te Gajretov glasnik koji je bio posve}en "Gajretu", prosvjetnom i kulturnom dru{tvu muslimana u BiH. Gajretov glasnik   glasnik je sadràvo informacije o glavnoj skup{tini, imenovanju odbora i pododbora, izvje{taju o radu Glavnog odbora, upravi Gajretovog konvikta i mnoge druge aktivnosti ovog dru{tva. Jedan dio Gajreta  je je nosio naziv i @ivotopisi sa fotografijama u kojem su se nalazile biografije i fotografije saradnika Gajreta kao reta kao i drugih poznatih Bo{njaka toga vremena, Ali-beg Firdus, Selim-beg [ahinpa{i}, Bekir-beg Tuzli} i dr. Za dana{nje istraìva~e i nau~nike ovaj segment je od posebne va`nosti i veoma ~esto je u upotrebi. Za Gajret su Gajret su pisali Musa ]azim ]ati}, Edhem Mulabdi}, Safvet-beg Ba{agi}, Osman \iki}, A. Hifzi Bjelavac, Osman Nuri Hadì}, Muhamed Tajib Oki}, Ahmed Muradbegovi} i dr. âsopis Gajret  je je odigrao zna~ajnu ulogu u okupljanju i podsticanju bo{nja~kih pisaca. Njegova ure|iva~ka politika je doprinosila podizanju svijesti o vlastitim knjièvnicima i posebnom knjièvnom stvarala{tvu, {to je do{lo do izraàja u zahtjevima iznesenim pred Drugi svjetski rat, za uvo|enjem u nastavni program bo{nja~kih pisaca ravnopravno sa srpskim i hrvatskim19".

Kalendari kao godi{nje publikacije, uz podatke o teku}oj kalendarskoj godini, sadrè i tekstove informativnog, pou~nog i zabavnog karaktera namijenjeni pripadnicima razli~itih zvanja i zanimanja. "Kalendari su, po recepciji najnarodnija knjiga. Oni su to prije svega po svojoj prakti~noj vrijednosti – bili su mogu}nost za orijentaciju o vremenu i praznicima, a isto tako i {tivo za pouku i zabavu ~itaocu nesviklom knjizi. Po{to su izlazili jednom godi{nje, svako je mogao sebi priskrbiti to zadovoljstvo i tro{ak"20 U biblioteci Bo{nja~kog instituta nalazi se veoma vrijedna kolekcija kalendara {tampanih od po~etka 19. st. do sredine 20. st. Ovom prilikom, {iroj javnost, predstavit }emo nekoliko zna~ajnih kalendara. i b

k -s ki k

Iza{lo je samo jedno godi{te Prvog bosansko-srpskog kalendara 1869. g. sa 58 stranica. Raritetna vrijednost ovog kalendara ogleda se u tome da je ovo jedan od kalendara iz perioda Osmanskog carstva u BiH i da je {tampan u Bosanskoj-vilajetskoj {tampariji u Sarajevu koja je bila nastavak Pe~atnije I. K. Soprona. Urednik kalendara bio je Jovan R. Dìni}. Kalenadr sadrì kalendarski dio u kojem su pri19 20

18

Zahirovi}, Zahirovi}, Mirna. Mirna. Doprinos Doprinos kulturn kulturno-pro o-prosvjet svjetnog nog musliman muslimanskog skog dru{tva dru{tva "Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i kulture u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1949. godine. Mostar : IC {tamparija, 2008. Str. 111. Memija, Memija, Memija: Memija: Bosanski Bosanski vjesnici vjesnici:: po~eci po~eci {tampe {tampe kod bosansk bosanskih ih muslimuslimana. Sarajevo: El-Kalem, 1996. Str. 93.

kazane godine zna~ajnih doga|anja, po~eci godi{njih doba, pokretne svetkovine. Kalendarski dio je podijeljen na novi i stari, po novom i starom ra~unanju vremena i namijenjen je pravoslavcima i katolicima. Pored kalendarskog dijela mogu se na}i i informacije o tome kada su se odràvali va{ari i pazari po gradovima u BiH. Zatim, infomacije o tome da su po{iljke pisama i amaneta i{le iz Sarajeva svakog utorka u podne za Carigrad, Rumeliju, Sjenicu, Novi Pazar i Vi{egrad i svakog ~etvrtka za Banja Luku, Biha}, Travnik i druge gradove u BiH. U kalendaru se mogu na}i i informacije kolike su po{tanske takse za pisma. Pored informacija o po{ti prikazane su i takse za telegraf i da telegrafije ima u Sarajevu, Mostaru, Zvorniku i Bijeljini. Na kraju kalendara moè se pro~itati i ~lanak Du{evno ljekarstvo sa uputstvima i savjetima o zdravlju. Taj segment }e biti veoma ~esto zastupljen i u drugim kalendarima kasnijih godina. k Kalendar Bo{njak po~inje sa izlaènjem 1883. g. sve do 1918. g., {to je ukupno 36 godi{ta. Izdavala ga je Zemaljska vlada u Sarajevu. Prvi dio Bo{njaka  je je kalendarski dio koji se sastoji od godi{njeg kalendara za rimo-katolike, isto~nopravoslavne, muslimane i Jevreje. Za svaki mjesec se daju upute kako se pona{ati i odijevati: ”Ko ho}e u aprilu da bude

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

zdrav, valja da veoma pazi na to, kako se odijeva. Od reume i nazime ~uva donja vunena ili pamu~na ko{uljica. Ko pogje u slobodu, neka ne sjeda u travu ili na studen kamen. Ko brzo hoda, neka snimi gornji kaput prije, nego {to se zagri jao”21. Kalendarski dio se sastoji i od op}ih informacije o teku}oj godini: koliko ima dana, koja je planeta vladaju}a, koji su pomi~ni praznici i sveci po pashaliji, kada su postovi za rimokatolike i pravoslavne, kada su po~eci godi{njih doba, pomra~enja u godini i kakav je op}enito karakter godine. Prikazano je i rodoslovlje kraljevske ku}e cara Franje Josipa I.

oblasti i zavodi podijljene na rimo-katolike, muslimanske, pravoslavne ; ~etvrti: Vojna zapovjedni{tva i oblasti ; peti: Gradske op}ine u BiH ; {esti: Trgova~ka i obrtni~ka komora za BiH u Sarajevu ; sedmi: Iskaz postoje}ih dru{tava u BiH i BiH i osmi: Iskaz novina i ~asopisa {to izlaze u BiH . [ematizam je donosio statisti~ke podatke iz svih odsjeka po upravama i gradovima {to je danas od velike koristi za nau~ne istraìva~e.

Drugi dio kalendara je Zabava i pouka u pouka u kojem se mogu na}i ~lanci o historiji BiH, obi~ajima, savjetima za zdravlje i za doma}u privredu. Mogu se na}i tako|er i prakti~ne informacije kolike su vrijednost kupona na te~ajnoj listini ubiljeènih dràvnih i privatnih zajmovnih papira. Ili koliki je tarif za telegrafske korespondence u BiH. Jedan od najva`nijih segmenata Bo{njaka , po ~emu je ovaj kalendar i danas veoma aktuelan i nezaobilazan izvor, jeste dio koji nosi naslov [ematizam svijeh oblasti u Bosni i Hercegovini . [ematizam je podijeljen na odsjeke a svaki odsjek na politi~ke i porezne oblasti. Pa je tako prvi odsjek Bosanskohercegova~ka zemaljska uprava ; drugi: Sabor BiH ; tre}i: Vjerozakonske

Bo{njak i Bo{njak i Bosanski glasnik izdavala glasnik izdavala je Zemaljska vlada za BiH. Oba kalendara imaju vrlo sli~an ako ne i isti sadràj. Ipak, mora se re}i da se oni razlikuju u svojoj namjeni. Bo{njak  je je bio vi{e narodni kalendar, namjenjen za sve gra|ane, kao zabavni kalendar, posebno u prvim godinama svoga izlaènja. Mada je u kasnijim godinama Bo{njak sve Bo{njak sve manje sadràvao tekstove zabavnog karaktera, te [ematizam svih oblasti u BiH i BiH i drugi statisti~ki podaci postaju njegovi jedini i najva`niji elementi. Sa druge strane, Bosanski glasnik  je je od po~etka adresar sa administrativnim i drugim statisti~kim podacima o BiH namjenjen za trgovce i dràvne slu`benike. Izlazio je od 1900. g. Do 1918. g. Bio je podije-

21

i

i h

B t – B -H u A

ki g ik b h f B

i -H

i

Bo{nj o{njak ak.. 189 18955. Str Str.. 13 13.

BEHAR 96

19

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

ljen na dva odjela {to je jasno nazna~eno do detalja u samom sadràju, te se moè re}i da je bio jedan od najbolje organiziranih i ure|enih kalendara.

Drugi odjel, pored uvoda, uvoda, se sastoji od sedam sedam Odsjeka. Prvi odsjek je Bosansko-hercegova~ka zemaljska uprava koja se sastoji od Centralne uprave, Odjeljenja zemaljske vlade, Vrhovnog suda i Okru`ne oblasti. Drugi odsjek je [ematiU prvom odjelu se nalaze: kalendarski dio koji se sastoji od zam u BiH porazmje{tanih trupa i vojenih zavoda . Tre}i odsinformacija kakva }e biti godina koja slijedi, najva`nijim da- jek su Vjerozakonske oblasti i Konzulat . êtvrti odsjek su tumima u godini, datumima godi{njih doba, i godi{njeg ka- Banke, {tedionice i zavodi za osiguranja . Peti odsjek je lendara za katolike, protestante, pravoslavne, muslimane i [ematizam bosansko-hercegova~kih proizvoda (industrija) . Jevreje. Peti odsjek su Mjesta i Mjesta i sedmi odsjek je Alfabetski imenik za svih 6 Odsjeka . U drugom dijelu se moè na}i i Alfabetski Na kraju kalendarskog dijela nalaze se najva`niji datumi za popis firmi u BiH i u Be~u koje Be~u koje se posebno preporu~uju za sve konfesije i koliko dana traju praznici. U prvom odjelu ta- svaku nabavku. ko|e se mogu prona}i i informacije o iznosu po{tanskih i teu i legrafskih taksi unutar BiH i sa inostranstvom, cijene voznih karata po osobi i klasama u vozovima izraène u helerima i godi{nji sajmovi u gradovima BiH. U drugom odjelu nalazi se Narodna uzdanica je izlazila neprekidno od 1933. do 1945. Adresni priru~nik za BiH . Prikazuje se karta BiH, njena g., a izdavao je Glavni odbor Muslimanskog kulturnog dru{povr{ina i daje se broj koliko je muslimana (muhameda- tva "Narodna uzdanica" u uzdanica" u Sarajevu. naca), rimo-katolika, isto~no-pravoslavnih, Jevreja, evan|elista i dr. nastanjeno u BiH uz podatke o nastanjenim ku}a- U kalendarskom dijelu Narodne uzdanice nalazi se kalendar ma, broju bosanskih mjesta i povr{ini obra|ene zemlje. sa vaktijom sa ra~unanjem vremena na ala turka i ala franka. Tu su tako|er prikazani i znameniti dani u godini i va`niji datumi kr{}anskih i islamskih blagdana kao i po~eci godi{njih doba. U Narodnoj uzdanici mogu uzdanici mogu se na}i ~lanci o historiji BiH, kulturnoj historiji, gradovima, znamenitim Bo{njacima, islamu, medicini, bolestima i lijekovima, pedago{ki ~lanci, knjièvni tekstovi (pri~e, drame) tada{njih aktuelnih pisaca, o zemljoradnji, sto~arstvu, peradarstvu, p~elarstvu. I u ovom kalendaru mogu se na}i slike poznatih Bo{njaka, gradova i znamenitih gra|evina u BiH i inostranstvu koje su tekstualno obja{njene na kraju kalendara. Moè se re}i da je Narodna uzdanica posebna uzdanica posebna i po tome {to sadrì raznovrsne teme i nije usko vezana samo za kalendarski dio, te se moè istaknuti da je svojim ~lancima postepeno izlazila iz okvira kalendara. Svako godi{te Narodne uzdanice  je je donosilo najnovije vijesti o dru{tvu ”Narodna uzdanica”, godi{njoj skup{tini, izvje{tajima, prihodima i rashodima i stipendistima dru{tva. Na kraju Narodne uzdanice {tampane su razne reklame kao i u drugim kalendarima. Na kraju tekstova ~esto se nalazila kratka reklamna poruka Pomaìte ”Narodnu uzdanicu” .

I E

[

U posebnoj zbirci Emigrantika biblioteke Emigrantika biblioteke Bo{nja~kog instituta nalazi se emigrantska {tampa koja je nastajala u emigraciji od Prvog svjetskog rata do agresije na BiH, te nastavila sa izlaènjem i do danas. Rije~ je o raritetenim prim jercima koji sadrè aktuelne doga|aje iz domovine emigranata, te promjene i pojave u samoj emigraciji, {to dovodi do sve ve}e zainteresiranosti dana{njih istraìva~a da pi{u o tome. Kroz emigrantsku {tampu istraìva~i se mogu upoznati sa razli~itim politi~kim strujama koje su djelovale u emigracij i va`nim doga|ajima iz Jugoslavije vi|ene o~ima emigranata. Ovom prilikom predstavljamo dva emigrantska ~asopisa iz zbirke Emigrantika .

20

BEHAR 96

PERIODI^NE PUBLIKACIJE

ki p

i

U predgovoru prvog broja Bosanskih pogleda , 1955. g., pod naslovom Uz prvi broj ovog ~asopisa , uredni{tvo pi{e o razlozima osnivanja Bosanskih pogleda . "Na bosanskoj vjetrometini, ~ini se, mogli bi se – ako u tome pravcu bude potrebnih nastojanja – najprije razvedriti zamagljeni vidici, koji tako uporno onemogu}uju, da se u na{em ìvotnom prostoru prona|e i ustoli~i ôvjek kao jedino dostojna okosnica nacionalnih nastojanja i pregnu}a. Zato }e misao-vodilja ovog ~asopisa biti slu`ba ôvjeku bez obzira na njegovo porijeklo i njegovo vjersko osvjedo~enje22". Osniva~i i urednici Bosanskih pogleda, ~asopisa za kulturno-socijalne probleme bili probleme bili su Adil Zulfikarpa{i} i Smail Bali}. Prilog prvom broju dali su Muhamed Pilav, Mons. Pavao Jesih, Du{an Kr{i}, Husref Ba{agi}, Tat jana Zulfikarpa{i} i Adil Zulfikarpa{i}. Sadràj ~asopisa sastojao se od ~etiri segmenta, ^lanci , Kritike i osvrti , Bilje{ke i Bilje{ke i Dokumentarnio dio. dio. U ^lancima se ^lancima se mogu izdvojiti tri teksta, Bosna i Hercegovina u svjetlu statisti~kih podataka autora podataka autora Adila Zulfikarpa{i}a, Sudbina muslimanskog tiska i prosvjete u Bosni i Hercegovini autora Smaila Bali}a, te ~lanak o Poloàju ène u Bosni i Hercegovini koji govini koji je napisala Tatjana Zulfikarpa{i}. U 1955. g. iza-

BEHAR 96

{ao je prvi i jedini broj Bosanskih pogleda . Nekoliko godina kasnije, 1960. g., osniva~i i urednici Adil Zulfikarpa{i} i Smail Bali} ponovo pokre}u Bosanske poglede , nezavisni list muslimana Bosne i Hercegovine u iseljeni{tvu . âsopis je izlazio u skromnom izdanju i ru~no je umnoàvan sve do 1967. g. Bio je politi~ko-kulturnog karaktera i u svom sadràju imao je rubrike Vijesti iz domovine , Kroz koministi~ki koministi~ki {tampu , Kritike i prikazi , Pitanja i odgovori , te rubriku Mali leksikon. leksikon. Svaki broj se sastojao od politi~kih osvrta iz SFRJ, prikaza izdatih knjiga, te biografija poznatih Bo{njaka, opisa va`nih doga|aja iz historije BiH i opisa spomenika kulturnog naslje|a. U rubrici Kritike i prikazi predstavljeni prikazi predstavljeni su zna~ajni osvrti o knjigama {tampanim u emigraciji koji danas imaju veliku va`nost u prou~avanju pisane rije~i u emigraciji. Odgovornost oko ~asopisa, ispisivanje teksta na pisa}oj ma{ini, umnoàvanja tekstova, redakcije ~asopisa, korespondencije, pakovanja i slanja ~asopisa, u potpunosti se odvijala preko urednika. Pored urednika, za Bosanske poglede su pisali 22

Zulfikarpa{i Zulfikarpa{i}, }, Adil; Adil; Bali}, Bali}, Smail. Smail. Uz prvi broj broj ovog ovog ~asopisa ~asopisa // Bosanski Bosanski pogledi : ~asopis za kulturno socijalne probleme. Br. 1,(1955). Str. 3.

21

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

1918. u @enevi i izdavao ga je Jugoslovenski novinarski ured. Njegovim informacijama se koristilio uredni{tvo Jugoslovenskog glasnika koji glasnika koji su ga koristili kao bilten informacija o jugoslovenskim de{avanjima u Austro-Ugarskoj monarhiji prikazanih u srpskim i hrvatskim novinama. Iz pisma Jugoslovenskog novinarskog ureda u @enevi upu}enog Jugoslovenskom glasniku , koji je {tampan kao uvod samog lista, moè se vidjeti da Jugoslovenski novinarski ured daje upute Jugoslovenskom glasniku kako da koriste informacije. "Danas "Danas Vam {aljemo ve}u zalihu vesti, koje Vi izvolite upotrebiti postepeno i u vi{e dana ." ." Pregled listova je izlazio neredovito, dan za danom, svaki drugi dan, za sedam ili vi{e dana, u zavisnosti od toga koliko je informacija bili prikupljeno.

p

Teufik Velagi}, Husein Metiljevi}, Omer Zuhri}, Haris Korkut, [ukrija Kurtovi}, Ishak Imamovi}, Dèmal Ibrahimovi}, Husein Vite{ki}, Izet Serdarevi}, Be}ir Tanovi}, Besim Veli}, Selma Teskeredì}, Hasan Karachi i mnogi drugi. "Pod pseudonimom Sulejman Dautbegovi} pisao je Omer Kajmakovi}, biv{i narodni poslanik. Safet Hori} koji je radio u Hagu i Kopenhagenu kao trgova~ki ata{e pisao je pod pseudonimom dr. H. Filipovi}. Bilo je jo{ autora koji su se javljali pod razli~itim pseudonima, kao {to su M.H. Stupac {to je bio pseudonim knjièvnika, Alije Nametka, zatim dr. Du{an Kr{i} kao pseudonim jednog novinara u Sarajevu, i drugi" 23. Bosanski pogledi su pogledi su sadràvali tekstove o aktuelnim pitanjima iz politi~kog i kulturnog ìvota u BiH i Jugoslaviji. "Bo{nja~ka emigracija je putem "Bosanskih pogleda" izbjegla najve}u opasnost svake emigracije, a to je gubitak kontakata sa razvojem i stvarno{}u u zemlji iz koje je potekla 24". li t Pregled listova poznat listova poznat jo{ i kao Bilten informacija , predstavlja bilten vi{ednevnih i informacija o jugoslovenskim pitanjima u Austro-Ugarskoj monarhiji. Izlazio je u periodu od 1915. – 23 24

22

Imamovi}, Imamovi}, Mustafa. Mustafa. Bo{nja Bo{njaci ci u emigraciji emigraciji : monogr monografija afija bosanski bosanskihh pogleda 1955-1967. Sarajevo : Bo{nja~ki institut Zurich - Odjel Sarajevo, 1996. Str. 159-160. Ist Isto. Str Str. 346 346..

Imamovi}, Mustafa. Bo{njaci u emigraciji: monografija Bosanskih pogleda 1955. -1967. Sarajevo: Bo{nja~ki institut Zürich – Odjel Sarajevo, 1996. Memija, Minka. Bosanski vjescnici: po~eci {tampe bosanskih muslimana. Sarajevo: El Kalem, 1996. Pejanovi}, \or|e. Bibliografija {tampe Bosne i Hercegovine 1850.-1941. Sarajevo: Veselin Masel{a, 1961. Rizvi}, Muhsin. Behar: knjièvnohistorijska monografija. Sarajevo: Svjetlost, 2000. Zahirovi}, Mirna. Doprinos kulturno-prosvjetnog muslimanskog dru{tva "Gajret" u razvoju {kolstva, nauke i kulture u Bosni i Hercegovini od 1903. do 1949. godine. p Behar: list za pouku i zabavu Bosanski pogledi: ~asopis za kulturno-socijalne kulturno-socijalne probleme Bosanski pogledi: nezavisni list muslimana Bosne i Hercegovine Bosanski prijatelj: ~asopis saderàvaj}i potriebite koristne i zabavne stvari. Bosnischer Bote – Bosanski glasnik: Universal-Hand und Adressbuch fur Bosnien-Hercegovina Bosnien-Hercegovina Bo{njak: kalendar Gajret: glasilo "Gajreta", dru{tva za potpomaganje |aka muslimana na srednjim {kolama Nada: pouci, zabavi i umjetnosti Narodna uzdanica: kalendar Pregled listova: bilten informacija Prvi bosansko-srpski kalendar

BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

Stara i rijetka knjiga (Izbor iz specijalnih zbirki) Pi{e: Narcisa Puljek-Bubri} U okviru specijalnih zbirki biblioteke i Karoli Biblija . Biblija ima 2412 strani- pisac i poznavalac poznavalac ljekovitog ljekovitog bilja. bilja. Bo{nja~kog instituta – Fondacije Adila ca i sastoji se od tri svezka. Prvi svezak Ogier Ghislen de Busbecq je bio ambaZulfikarpa{i}a nalazi se posebna ko- obuhva}a prvih 28 knjiga Starog zavje- sador svetog Rimskog carstva na lekcija stare i rijetke knjige {tampane ta i obiman Ga{parov predgovor pos- Visokoj porti Sulejmana Veli~anstveod 16. st. do po~etka 19. st. Rije~ je o ve}en eminentnim li~nostima i plemi- nog u periodu periodu od 1555.1555.-1556 1556.. g. Tokom publikacijama koje spadaju u raritetne }ima. Drugi svezak sadrì preostale svog boravka u Istanbulu napisao je kolekcije zbog svog zanimljivog sadr- knjige Starog zavjeta dok je tre}i sve- svoje najbolje djelo pod nazivom Turàja, prijevoda, posebnog izdanja, rijet- zak Novi zavjet uklju~uju}i i veliku pre- ska pisma u kojima je pisao o svojim kosti i starosti. Radi se o kolekciji me- savijenu stranicu rodoslovlja Isusa (Ise iskustvima na dvoru Sulejmana Veli|unarodnog karaktera u kojoj se na- a. s.). ~anstvenog, o osmanskoj vje{tini ratolaze djela stranih autora pisana na lavanja, isti~u}i njihovu strpljivost, satinskom, arapskom, njema~kom, franmoodricanje, {tedljivost i spremnost cuskom i ma|arskom jeziku. Zanimkao prednosti u odnosu na vojsku njeti ljivo je spomenuti da kolekcija sadrì Ogier Ghislen de Busbecq: gove zemlje koja ima luksuzne navike, i . Frankfurt, 1595. najstarije {tampane knjige poslije inneposlu{ne vojnike i iscrpljene resurkunabula, cinquecentine , {tampane u se. Pisma predstavljaju Pisma predstavljaju saèt pregled 16. st. Zahvaljuju}i bri`ljivom i dugogo- Djelo poznato kao Turska pisma , ob- njegove li~ne korespondencije sa pridi{njem prikupljanju knji`ne gra|e javljeno je u Frankfurtu Frankfurtu 1595. 1595. g. Autor jateljem i kolegom, ma|arskim diplogosp. Adila Zulfikarpa{i}a i supruge Tat- djela je Ogier Ogier Ghisle Ghislenn de Busbecq, Busbecq, matom Nicholasom Michaultom, te jane, kolekcija stare i rijetke knjige da- (1522.-1592.), flamanski diplomata, detaljan opis biljnog i ìvotinjskog svinas sadrì zanimljiva i rijetka djela his jeta koji je Busbecq imao prliku protorijske, putopisne, religijske i prane liu~avati tokom svog boravka u Istanterature koja broji oko 5000 bibliobulu. Prvi put su objavljena 1588. g. u te~kih jedinica. Ovom prilikom {iroj Parizu, a do 1700. g. doìvjela su dva javnosti }emo predstaviti nekoliko zadeset izdanja na sedam jezika. nimljivih izdanja.

16. stolje}e t Bib i a a (prvi dio, Stari zavjet ) s t Bib i Bib i m i r i (drugi dio, Novi zavjet ).). Predstavljaju prvi prijevod Biblije na ma|arski jezik u prijevodu Karolyi Ga{para, ma|arskog teologa, (1529.1591.). 1586. g. Karoly Ga{par je po~eo sa prijevodom cijele Biblije uklju~uju}i uklju~uju}i i apokrife na ma|arski jezik. Zavr{io je prijevod uz pomo} drugih biblijskih filologa. Biblija je {tampana 1590. g. u gradu Vizsoly (Ma|arska) u 800 prim jeraka i prva je cjelovita ma|arska verzija Biblije poznata i kao Vizsoly Biblija

BEHAR 96

17. stolje}e Al-Makin: i t i S Leiden, 1625.

i .

Al-Makin (George Elmacin (Girgis Al-Makin) - Ibn Al ‘Amid ), (1223.-1273.), je egipatski koptski kr{}anski histori~ar koji je napisao hronologija svijeta u dva dijela pod nazivom Blagoslovljena zbirka . U prvom prvom dijelu dijelu,, hronologija svijeta je prikazana od Adama (Adema a.s.) do vizantijskog cara Heraklija I, 610. g. Drugi dio je izdat pod nazivom Historia Saracenica od Saracenica od vremena Muhammeda a.s. do 1260. g. Historia Saracenica  je je djelo izvedeno od perzijskog pisca Al-Tabarija i koristili su ga

23

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Maurer Caspar: Nürnberg, 1664.

ki h Ch

i ,

M. Casparum je njema~ki histori~ar i autor 7 historijskih djela koja su objavljena u periodu od 1655.-1687. g. Pored njegovog djela Turkische Chronica (NüChronica (Nürnberg, 1664.) mogu se spomenuti i druga djela: Chronica Viennense , (1664.); Ungarische Chronica (Nürnberg, Chronica (Nürnberg, 1662.); Kleine Cosmographia itd. Cosmographia itd. ti Benedictus Carpzovius: I i i S i r i i i . Wittenberg, 1677. Benedict Carpzovius, (1595.-1666.), veoma poznat i utjecajan njema~ki advokat, ~lan Vrhovnog suda i profesor Univerziteta u Leipzigu, objavio je knjigu Practicae novae Imperialis Saxonicae rerum criminalium u Wittenbergu 1677. g. Knjiga predstavlja najva`nije djelo Benedicta Carpzoviusa o carskom saxonskom kaznenom pravu. [tampana je u 18. izdanja u periodu od 1646.-1758. g. na latinskom jeziku. Nalazi se u 13 biblioteka {irom svijeta. i-Z i-Z i b h i c h i i u i i o bi i i r i i t r p b i t m t ti a o i e it at P i i iti ib & C ti ti uf i f t a a t . Bautzen, 1677.

kasniji muslimanski i kr{}anski pisci. Djelo je objavljeno na arapskom i latinskom jeziku u Leidenu 1625. g. i predstavlja prvi prijevod arapskog teksta toga vremena. Latinska verziju je preveo Thomas Erpenius (Thomas van Erpe), holandski orijentalista (1584.1624.). Ibn Khaldun, u svojoj historiji na-

24

vodi Al-Makinovo djelo kao opse`no djelo u prikazivanju prikazivanju biblijskih biblijskih figura. figura. Ne postoji potpuno {tampano izdanje oba dijela. Postoji rukopis kompletnog teksta kao i rukopisi svakog dijela pojedina~no. Jedan primjerak najstarijeg, potpunog i kompletnog rukopisa, nalazi se u British Library.

Marcus Zeurius van Boxhorni je autor Hronologije cijelog svijeta svijeta koja koja je objavljena u Bautzenu, Bautzenu, 1677. g. Djelo nije ob javljeno za Boxhornijevog ìvota nego je izdato naknadno, kada ga je priredio i izdao Daniele Hartnack, njema~ki evangelisti~ki sve}enik. Marcus Zuerius van Boxhornii, (1612.-1653.), je bio danski u~enjak i profesor na Univerzitetu u Leidenu. Poznat po tome {to je otkrio sli~nosti izme|u indo-evropskih jezika i pretpostavio postojanje primitivnog jezika koji je nazvao Scythian. U svoju hipotezu je uklju~io danski, gr~ki, latinski, perzijski, njema~ki, slavenski, keltski i balti~ke jezike.

BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

j i Stephano de Werbocz: i i s D t g i ti r i H i . Trnava, 1696. Kompilacija propisa i naredbi ma|arskog zakona na latinskom jeziku od 11. st. Dva volumena Corpus Juris Hungarici predstavljaju kolekciju ma|arskog obi~ajnog prava koji je objavljen u {tampanoj verziji 1517. g. Corpus Juris Hungarici  je je ostao popularan i utjecajan pravni izvor u Ma|arskoj sve do Drugog svjetskog rata. Autor, Stephano de Werbocz, (1458.-1542.), bio je dràvnik i pravnik ~ija se kodifikacija ma|arskog zakona koristila vi{e od 400. g.

18. stolje}e t Ambrogio Calepino: i C i h e t l i ti V i li i t t ti a t i u i ii P t i i . Padova, 1731. Sedmojezi~ni rje~nik latinskog jezika koji je imao 12. izdanja u periodu od 1726.-1758. g. na latinskom i talijanskom jeziku, a nalazi se u 42 biblioteke u svijetu. Autor rje~nika je Ambrogio Calepino, (1450.-1510.) talijanski leksikograf, poznat po tome {to je napisao prvi moderni latinski rje~nik. Njegova izdanja rje~nika objavljivana su do kraja 18. st. Ambrogio Calepino je bio uzor mnogim drugim leksikografima {to je vidljivo u tome da je naziv Calepinus bio Calepinus bio sinonim za rje~nik ili leksikon. Abbe Francois Augier de Marigny: i t i d A b s l t d c if . Pariz. 1750. g. Knjiga o historiji halifa od vremena Muhammeda a.s., 629. g. do tatarskog osvajanja Bagdada 1258. g. [tampana je u Parizu 1750. g. Autor je Abbe Francosi Augier de Marigny, (1670.-1762.), francuski orijentalista i histori~ar. Knjiga je objavljena prvi put u Parizu 1750. g. u ~etiri toma i sadrì dug uvod o ranijim radovima Herbelota, Rollina and Rena-

BEHAR 96

udota, genealo{ke i hronolo{ke tabele i obja{njenja. Ovim djelom je bio inspriran i Napoleon Bonaparte koji je ujedno bio fasciniran Bliskim istokom.

hi t i Carl Anton Martini: i i ci i i p ti ib I tit ti p i at i u it ii v t . Be~ i Prag, 1757. Djelo o gra|anskom zakonu koje je napiso Karl Anton von Martini, (1726.-

25

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

1800.), predsjednik Vrhovnog suda u dva mandata i univerzitetski profesor prirodnog prava u Be~u. Martini je predstavio temeljne doktrine prirodnog prava koje je sproveo austrijski car Josip II. Zajedno sa Franzom von Zeillerom bio je glavni sastavlja~ gra|anskog zakona Austrije koji se koristio i u drugim zemljama Austro-ugarske monarhije. Zakon je moderniziran tokom Prvog svjetskog rata, te se smatra osnovom gra|anskog zakona u Austriji danas. i t ki h Bib o Frankfurt, 1772.

d K

Prijevod Kur’ana sa arapskog na njema~ki jezik koji je izradio M. David Friederich Megerlin, (1698.-1750.), evangelisti~ki sve}enik. Megerlinov prijevod Kur’ana se ogleda u gre{kama u prijevodu, neki ajeti su vrlo slobodno prevedeni, te podijeljeni na pogre{an na~in. Za Kur’an Megerlin daje naziv Turska Biblija ostavljaju} Biblija ostavljaju}ii dojam da je to posebna sveta knjiga samo za Osmanlije i imitacija Biblije. Razlog tome je namjera prevoditelja da prikaè opasnost kojom prijeti Osmansko carstvo. Va`nost ovog prijevoda ogleda se u tome da je to prvi

prijevod Kur’ana sa arapskog na njema~ki jezik. Ioannes Augustus Bach: i t i i i ti R . Leipzig, 1775. Tre}e izdanje o historiji Rimskog prava. Autor je Ioannes Augustus Bach, (1721.-1758.), njema~ki histori~ar prava, profesor historije prava na Univerzitetu u Leipzigu. v t t t Filip Lastri}: it b i p i i . Ankona, 1776. Drugo dopunjeno izdanje. Pregled starina Bosanske provincije  je provincije  je djelo o Bosanskoj provinciji, njenom nastanku, sastavu, povlasticama i poklonima koje je primala, poru{enim samostanima, popisima vikara, provincijala i biskupa, te o Bosni i bosanskim kraljevima. Autor djela je O. Filip iz O~evije, Filip Lastri}, (1700.-1783.), bosanski franjevac koji je do svoje "duboke starosti aktivno sudjelovao u politi~kom, crkvenom i kulturnom ìvotu Bosne"1. Za ìvota Filipa Lastri}a djelo je {tampano u tri izdanja. Prvo izdanje u Veneciji 1762. g., drugo dopunjeno izdanje u Veneciji 1765. g., te tre}e pro{ireno izdanje u Ankoni 1776. g. Ovom prilikom va`no je spomenuti i posebno poglavlje knjige pod nazivom Popis pisaca Bosanske provincije koji provincije koji se sastoji od osamnaest imena, pisaca iz Bosne, te predstavalja "jedan od prvih bibliografskih zapisa o literarnoj djelatnosti bosansko-hercegova~kih ljudi" ljudi" 2. U Popisu  je je mogu}e na}i i sva djela koje je Filip Lastri} napisao do 1776. g. Svojim djelom Pregled starina Bosanske provincije Filip cije Filip Lastri} postao je za~etnik moderne bosanske historiografi je. On se prvi uspio uzdi}i iznad ljetopisa, memoara, redanja doku1 2 3

26

menata menata i pre{ao pre{ao na znanstv znanstvenu enu povi" 3 jest .

r B i Luka Vladimirovi}: i t it n ti hi t i it D N i u b a ci it t a t It D l ib i t p i t i f i i c it t e it V i i i h p t ti a t P ti N ti [ i L k V i i i ] . Venecija. 1781. g. De regno Bosniae ejusque interitu narratio historica   historica   je djelo o bosanskom kraljevstvu, popisu plemstva kao i porijeklu roda Vladimirovi}a autoraa Luke Vladimirovi}a, (1718.-1788.), franjevca, koji spada me|u prve pisce bosanskog kraljevstva. êsto se nazivao Neretvaninom i imao je razli~ite pseudonime, jedan od pseudonima je Prudentio Narentino. Za Luku Vladimirovi}a pi{e se i da je "Pisac djela skromne literarne vrijednosti, povjesni~ar ~ije podatke valja uzeti s rezervom, poznavalac ljekovitih trava ili tek sakuplja~ recepata “Pu~ke

Lastri}, Lastri}, Filip. Filip. Pregled Pregled starina starina bosanske bosanske provinc provincije. ije. Sarajevo: Sarajevo: Veselin Veselin Masle{a, Masle{a, 1977. Str. 7. ûli}, Branko. Branko. Catalogu Cataloguss scriptor scriptorum um Bosnens Bosnensis is provinci provinciae ae Filipa Filipa Lastri Lastri}a }a iz 1765. g. g. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 14, 1-2, (1968.). Str. 41. Las Lastri} tri},, Fil Filip ip.. St Str. 38. 38.

BEHAR 96

STARA I RIJETKA KNJIGA

medicine”, koji je svojim razmi{ljanjima bio ispred vremena u kojem je ìvio..." ìvio..." 4 Pisao je na latinskom, italijanskom i hrvatskom jeziku. Autor je knjige Likarie priproste (Venecija, priproste (Venecija, 1775. g.) u kojoj su sadràne upute za pravljenje narodnih lijekova i ~ajeva na hrvatskom jeziku koje "i danas ponajvi{e privla~e svojim sadràjem" sadràjem" 5

1. Almodovar, Antonio. Cardoso, Jose Luis. A History of Portuguese Economic Thought. London: Routledge, 1998. Str. 125. 2. The Baheyeldin Dynasty. Biography: Georgius Elmacinus – Ibn Al’Amid http://baheyeldin.com/biography/elmacin.html 28.10.2010. 3. Bar, Carl Ludwig von. A History of continental criminal Law. Str. 307. http://books.google.ba/books?id=YoE http://books.google.ba/books?id=YoEBaBaear_sC&pg=PA227&lpg=PA227&dq=practicae+novae+imperialis+saxonicae+rerumcriminalium&source=bl&ots=x6VnzWIV MA&sig=FmhoGk89Wex2f_Onfu1QR7QZcs&hl=hr&ei=oPW_TIegHemR4gbu8sSCDQ&sa=X&o i=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CBYQ6AEwAA#v= onepage&q&f=false 28.10.2010. 4. Biographisch-Bibliographisches Kirchenlexikon. http://www.kirchenlexikon.de/k/karolyi_g.shtml http://www.kirchenlexikon.de/k/karoly i_g.shtml 28.10.2010. 5. Bulletin 2008. National Szechenyi Library. http://epa.oszk.hu/00800/00886/00008/pdf/bulletin_2008.pdf 28.10.2010. 6. ûli}, Branko. Catalogus scriptorum Bosnensis provinciae Filipa Lastri}a iz 1765. g. Str. 41. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. God. 14, 1968. Br. 1-2. 7. Encyclopaedia Britannica. Vol. 4. Botha-Carthage. Chicago: Encyclopaedia Britannica, 1967. Str. 466. 8. Forster, C. T. Daniel, F. H. B. The Life nad Letters of Ogier Ghislen de Busbecq. Vol. 1. // Moder History Sourcebook: Ogier Ghiselin de Busbecq: The Turkish Letters, 1555-1562. http://www.fordham.edu/halsall/mod/1555busbecq.html 26.10.2010. 9. Goowin, Jason. Ottoman Impressions. // Cornucopia: The magazin for connoisseurs of Turkey. http://www.cornucopia.net/abouttl.html 24.10.2010. 10. Lastri}, Filip. Pregled starina bosanske provincije. Sarajevo: Veselin Masle{a, 1977. 11. Law two dozen books books Pickering & Chatto. http://www.pickering-chatto.com/PandC/Catalogues_files/Law510.pdf 27.10.2010. 12. De Marigny Abbe Francois Augier. http://www.marelibri.com/search/current?maximumPrice=0& keywords=&firstResult=0&ISBN=&selectedDatasources=1023 &quicksearch=marigny&matchTypeList=ALL&author=&title= &description=&minimumPrice=0&sorting=RELEVANCE&book 4 5

Vlaste Vlasteli} li},, Anast Anastazi azija. ja. Zbor Zbornik nik o Luki Luki Vladim Vladimiro irovi} vi}u. u. http://hrcak.srce.hr/file/27000 Isto.

BEHAR 96

sellerName=&keycodes=&cid=2245282 sellerName=&keycodes=&cid=2245282 28.10.2010. 13. Munto, John. M. The French Description. // Saudi Aramco World. (1976), 2. http://books.google.ba/books?id=k5Vsjg508EYC&pg=PA129&l pg=PA129&dq=carl+anton+martini+in+english&source=bl&ot s=WATOTfpfjU&sig=tkcfiWoSo24mOnlr4HLIuvVMP0&hl=hr&ei =ilDBTMD8IY3rOZuowdQL&sa=X&oi=book_result&ct=result&r esnum=8&ved=0CDkQ6AEwBw#v=onepage&q=carl%20anton %20martini%20in%20english&f=false %20martini%20in%20english&f=fal se 28.10.2010. 14. Osler, Douglas J. Images of legal humanism. http://www.pum.umontreal.ca/revues/surfaces/vol9/osler.ht ml 28.10.2010. 15. Posavski vremeplov. Kratki osvrt na stariju hrvatsku knjièvnost u BiH. Zapisi iz prve ruke / ruke / fra Mirko [esti}. Str. 234-250. Tekstove sabrao: fra Anto Zraki}. http://www.posavski-vremeplov.com/zapisi-o-zemlji/kratkiosvrt-na-stariju-hrvatsku-knji%C5%BEevnost-u-bih/ 25.10.2010. 16. Stephano Werbocz (Istvan Werboczi) 1458.-1542.: Corpus Juris Hungarici seu Decretum Generale et Tripartitum Opus Juris Consuetudinarii Regni Hungariae. http://www.bibliophile.net/books/steph_werbocz_14581542_corpus_juris_hungarici_seu_decretum_generale_et_tripartitum_opus_juris_consu.htm 24.10.2010. 17. Szent Biblia (Hungarian Karoli Bible). http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE http://www.logos.com/ebooks/detai ls/HU-BIBLE 25.10.2010. 18. [etka, Milan. Fra Lukine “Likarije razli~ite”. http://www.metkovic.hr/iskra/default.asp?izb=7102.asp 28.10.2010. 19. Trencsenyi, Balazs. Kope~ek, Michal (priredili). Discourses of Collective Identity in Central and Southeast Europe (17701945). Str. 129. 20. Untersuchung der Ubersetzungen des Qurans in die deutsch Sprache bis zum Ende des 18. Jahrhunderts. http://www.eslam.de/begriffe/q/pdf/altedeutschequrane.pdf 28.10.2010. 21. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ambrogio Calepino. http://en.wikipedia.org/wiki/Ambrogio_Calepino http://en.wikipedia.org/wiki/Ambrogio _Calepino 28.10.2010. 22. Wikipedia: L’encyclopedie libre. Johann August Bach. http://fr.wikipedia.org/wiki/Johann_August_Bachh 28.10.2010. http://fr.wikipedia.org/wiki/Johann_August_Bac 23. Wikipedia. The Free Encyclopedia. George Elmacin. http://www.logos.com/ebooks/details/HU-BIBLE http://www.logos.com/ebooks/detai ls/HU-BIBLE 28.10.2010. 28.1 0.2010. 24. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq. http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq 18.10.2010. 25. Wikipedia. The Free Encyclopedia. Ogier Ghislen de Busbecq. http://en.wikipedia.org/wiki/Ogier_Ghiselin_de_Busbecq 28.10.2010. 26. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Vizsoly Bible. http://en.wikipedia.org/wiki/Vizsoly_Bible http://en.wikipedia.org/wiki/Vizs oly_Bible 28.10.2010. 27. WorkdCat Identities. Carpzov, Benedict 1595.-1666. Most widely held works by Benedict Carpzov. Practicae novae Imperialis Saxonicae rerum criminalium pars I-III. http://www.worldcat.org/identities/lccn-n91-63884 28.10.2010. 28. Vizsoly, the Cradle of the th e World-famous Bible of Carol. http://www.vizsoly.hu/english.php http://www.vizsoly.hu/englis h.php 28.10.2010.

27

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Kartografska zbirka Pored pisane gra|e Bo{nja~ki institut posjeduje i zavidnu kolekciju historijskih i geografskih karata. Osim vrijednosti dokumenta, zbirka se odlikuje i izuzetnom ljepotom.

U Zbirci se sakupljaju, sakupljaju, ~uvaju, ~uvaju, obra|uju i daju na kori{tenje sve vrste geografskih karata. Posebna pa`nja se poklanja nacionalnom fondu i informiranju iz podru~ja kartografije i geografije. Zbirka pruà pomo} znanstvenicima studentima ntima i ostali ostalim m istra istraìv ìva~i a~ima ma u izrad izradii njihovih njihovih radova. radova. U toku rata (1992(19921995.) prilikom pregovora o Bosni i Hercegovini Bo{nja~ki institut institut je pruào podr{ku razli~itim komisijama stavljaju}i im na raspolaganje karte Bosne i Hercegovine.

z g U fondu Kartografske Kartografske zbirke zbirke nalaze se se Najvrjednije od svih karata su stare sve vrste karata: pregledne tematske karte Bosne i Hercegovine i karte sussus(istorijske geolo{ke klimatske saob- jednih zemalja (17-20. st.). Sve do 17. ra}ajne turi turist sti~ i~ke ke i dr.) dr.),, spec specijijal alne ne st. Bosna i Hercegovina nije prikazikarte, topografske karte svih mjerila, vana samostalno ve} u okviru ve}ih planovi gradova stare geografske kar- cjelina (Jugoisto~ne Evrope ili Balkante rukopisne rukopisne karte i dr. Karte su u Zbi- skog poluotoka), a karte Bosne i Herrku dospje dospjele le kupovi kupovinom nom poklonima cegovine su radili kartografi raznih zepojedinaca i institucija i razmjenom malja kako onih pod ~ijom je vla{}u biZbirka broji oko oko 2000 karata. Od toga la, tako i onih koji su imali poseban innajvi najvi{e {e je karata karata Bosne Bosne i Hercegov cegovin ine, e, teres za nju. Najta~nije karte Bosne i zatim zatim karat karataa i plano planova va Jugoslav Jugoslavije ije,, te te Hercegovine radili su austrijski kartokarata Evrope i svijeta svijeta grafi. Me|u najstarije karte spadaju: Ill Regno della Bosnia diuso nelle sue Ptouinciae principali , izdata u Rimu 1689. godine (prva regionalna karta BiH), BiH), talija talijansk nskog og kartogr kartografa afa Giacom Giacomaa Cant Cantel elli liaa da Vign Vignol ole, e, zati zatim m La Ro yaume de Hongrie et les Estats qui en on sujets et quisont presetement la partie Septentrionale de la Empire des Turqs en Europe , francuskog kartografa G. Sansona, izdata u Parizu 1692., Karte von Bosnien, der Herze-

Pregledna karta Bosne i Hercegovine - 1 : 1.000.000 Kor. naslov: Pregledna karta Bosne i Hercegovine. Kartu je izradio Alois Studni~ka. Ovo je jedna od prvih karata koje su nastale i izdate u Sarajevu. Na njoj su prikazane granice Bosne i Hercegovine u doba Austro-Ugarske monarhije. Dobro je prikazan reljef, rije~na mreà, glavna mjesta, saobra~ajnice, rudnici i dr. Sa strane se nalazi manja karta Austro-Ugarske na kojoj su ozna~ene granice BiH. Na pole|ini se nalazi popis gradova i sela.

28

BEHAR 96

KARTOGRAFSKA ZBIRKA

govina und des Paschaliks von Novi Bazar , Johanna Roskiewicza, izdata u Be~u 1865 godine, i mnoge druge. Radi oboga}ivanja ovog fonda stalno se istraùje i nabavljaju stare karte Karte se obra|uju u elektronskom katalogu GLAS GLAS (Graphic Library AutomaAutomation System), a istovremeno se radi abecedni - topografski katalog. Za{titi starih karata poklanja se posebna pa`nja. O{te}ene karte se nakon obrade daju na popravku popravku u radionicu, radionicu, gdje gdje se istovremeno za njih rade posebne fascikle. Smje{taj karata je horizontalan u metalnim ormarima sa ladicama. Gra|a Kartografske Kartografske zbirke se koristi u ~itaonici

BEHAR 96

Regnum Hungariae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Bosniae, Serviae et Principatus Transilvaniae: novissima exhibitio. Karta Ma|arske, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije i Transilvanije, njema~kog kartografa Johanna Bapt. Homanna. Izadata je 1716. god. u Nürnbergu u Atlas novusu . Potpuno je identi~na karti Theatre de la guerre N. guerre N. Sansona iz 1693. god. Prema R. Ga{parevi}u rije~ je o plagijatu. Na karti su date granice navedenih dràva sa rijekama, mjestima i dr. Reljef nije unesen. Mjerilo je dato u ma|arskim, njema~kim i talijanskim miljama. Sa strane karte je lijepo ura|en kartus. Karta je ka{irana i va`na je kao dokument na{e historije.

29

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Arhiv Bo{nja~kog instituta Nakon dugogodi{njeg bri`ljivog i temeljitog sakupljanja i obra|ivanja arhivske gra|e vakifa Adilbega Zulfikarp{i}a, arhiv Bo{nja~kog instituta danas predstavlja nezaobilaznu referencu primarnih izvora za mnoge nau~nike i istraìva~e histori je Bosne i Hercegovine i prostora biv{e Jugoslavije. Arhiv ~uva, za{ti}uje, obra|uje te daje na kori{tenje arhivsku gra|u o va`nim politi~kim, soci jalnim, ekonomskim, kulturnim i obrazovnim pitanjima u Bosni i Hercegovini od 15. st. do danas. Jedan od najstarijih dokumenata arhive Instituta jeste Bula pape Eugena IV. iz 1439. g. upu}ena papskom poslaniku Tomi Tomaziniju, biskupu Hrvatske, kojom mu se daje puna sloboda i ovlast inkvizitora, a kojeg je papa poslao da preobra}a bosanske patarene i da od patarenstva odvrati njihovog glavnog za{titnika, vojvodu Stjepana Vuk~i}a Kosa~u. U arhivskoj kolekciji iz perioda Osmanskog carstva mogu se spomenuti npr. berati familije êngi} o dodjeli zemlji{nih posjeda koje su izdali sultani Mahmud I - vladao 1730.-1754. g., i Ahmeda III – vladao 1703.-1730. Iz perioda austro-ugarske vla-

davine u Bosni i Hercegovini, od zna~ajnijih dokumenata je Men{ura , akt o imenovanju prvog reisul-uleme za BiH, Mustafe Hilimi-efendije Hadìomerovi}a, sa potpisom i saglasno{}u austrijskog cara Franje Josipa I 1882. g. Kroz djelovanje vakifa Adil-bega Zulfikarpa{i}e mnogi pojedinci su prepoznali zna~aj i va`nost Bo{nja~kog instituta te su se odlu~ili da svoje privatne arhivske kolekcije poklone upravo Institutu. Jedna od zna~ajnih poklonjenih kolekcija je arhiv Mehmeda Spahe, poklon g|e Jasmine Spaho, koji se sastoji od novinskih ~lanaka M. Spahe, li~nih dokumenata, fotografija, pisama, te arhivske gra|e o Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji i Muslimanskim rezolucijama, vrijednim dokumentima donesenim u svim ve}im gradovima Bosne i Hercegovine kao otpor na nepravedne zakone o agrarnoj reformi koje je donosila i provodila Kraljevina Jugoslavija. Arhiv Bo{nja~kog instituta spada u red privatnih arhiva u BiH, te svojom bogatom kolekcijom dokumenata ima posebnu ulogu i va`nost u razvoju bh dru{tva dr u{tva danas i u budu}nosti.

Men{ura, dokument o imenovanju prvog reis-ul-uleme za BiH, Mustafe Hilmi-efendije Hadìomerovi}a, sa potpisom i suglasno{}u austrijskog cara Franje Josipa I (1882. g.). Sve~ano ustoli~enje prvog reis-ul-uleme obavljeno je 15. decembra u Konaku u Sarajevu.

30

BEHAR 96

Orijentalni rukopisi Blago iz riznice Bo{nja~kog instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i} u a a t u   l l z u

n a a a ’ r u o o v  i  i :  o: p  i  i s s  K u r ’ a a n ’ a a n t s   k u  k ’  l -   K -   K u r e v  i  i   T e  k u u K   R r r    i i   l n a s r l i i t t y n o s t, k a - e f s s a ’ u ’ a ’ n u u   N i r r i i t t ua u  h o v p o r u -  T d  ` z e v  i  i  M  i  i n n e A d p - e s n o s s d S s t  i o v na v  i  i c c a a n   M o   h   H   k a n - e d r t t   j e e t n y i c c A u m t o o, D u   j  j a a n  K  u y e S la m s  k e )   U r   k  a t  i s v e a f i i j j e   ) n m I s s s   l a a n o s l i i g g r   E d  i n a (  I s l   j e e t n a d k r a   b a   U ma m s k  e d  i o  b i s s l   i e e v o   P r  i  j m  i   h a r  i  i f f  K  a  i  i m   [ [   h n t  i  i v  i  i } }   a a e   { ’ ’   i i ’   i   : : m   i i - M   b u   i v v a n  i ’  l -  M   k  u   D  ` u o  k t o o v a s a  b s d   l   k k   D   i   i n g  o v  i  i } }   N m u e a m   T e n -  N v v   i i t a a e A w - A e d  ` ’  l - - A   i s s t r r z z v a n  b n n   i   M u - a r  h   h   i  i  j a a d m   R   i n a -  [   i r r a a d  `  i  i s s n  i a m  i n -  M u  k  o p   l  l a a : A -  R  a p  i s s a   N   b a a : a  b v   b o      i d  k   i d   { e  j  j  h, S   h   i f f s k a  b   b a , A r  i  i t s   k a   b b   k    i i   i   b   b a a a r e  j  j  l   i  i -  b a t b e e   i r r rr a a f  i  i  j m e d  M S r g n o o   B  i u  h a m a a  h m a r a a d  i o o v  i  i c c a h r r   b u  k  a   M  b d u r   i o  b o o A   i  i r r e e d  i r  j  j a a n  K p r   i n n  U d   E

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Rije~ o rukopisima iz zbirke Bo{nja~kog instituta, fondacije Adil-beg Zulfikarpa{i} Pi{e: Amina Rizvanbegovi} Dùvi} Nakon brutalnog razaranja Orijentalnog instituta u Sarajevu 1992. godine, kao posljedica planskog i ciljanog granatiranja, spaljen je cjelokupan rukopisni, arhivski i bibliote~ki fond (oko 5300 kodeksa rukopisa i preko 200,000 osmanskih dokumenata), koji je nakon Gazi Husrev-begove biblioteke imao najbogatiji rukopisni i arhivski fond za prou~avanje historije, jezika, dru{tvenih prilika osmanske carevine na Balkanu. Brojne privatne kolekcije rukopisa ~iji su vlasnici ili pobijeni ili protjerani u protekloj agresiji na Bosnu, je uni{ten ili netragom nestao, a njihov broj i vrijednost vjerovatno nikada ne}emo uspjeti ustanoviti. Posebno u ovakvim prilikama, kada je i ranije u historiji a posebno u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu vr{eno sistematsko uni{tenje pokretnog kulturnog naslje|a, svi napori bilo pojedina~ni ili institucionalni, za o~uvanje kulturno-historijskog blaga Bosne i Hercegovine kao dijela svjetske ba{tine, su od vrhunskog zna~aja. Neophodno je uloìti sve napore da se rukopisi nastali na tzv. orijentalnim jezicima, a posebno koji su na neki na~in vezani za na{e podneblje, prikupe, sa~uvaju i registriraju. Bo{nja~ki institut tome pridaje veliki zna~aj i, kao i ve}ina institucija u BiH koje posjeduju ovakvu gra|u, intenzivno radi na tome. Adil-beg Zulfikarpa{i} je zapo~eo sakupljanje rukopisa jo{ za svog ìvota u emigraciji. Njegov interes u ovom pogledu se pri je svega vezao za rukopise koji su imali veze sa Bosnom i Hercegovinom, ali je sakupljao i rukopise koji nisu isklju~ivo bili vezani na na{e podneblje. Rukopisna gra|a se oboga}ivala zajedno sa ostalim fondovima Bo{nja~kog instituta, i za kratko vri jeme postala jedna od najzna~ajnijih zbirki orijentalnih rukopisa u zemlji. Mora se re}i da Institut nije stao sa nabavkom rukopisa, otkupima ili poklonima, {to je u svakom slu~aju dugotrajan i kontinuiran proces. Rukopisna zbirka Bo{nja~kog instituta

32

formirala se postepeno ponajprije otkupom iz privatnih zbirki ali i zahvaljuju}i poklonima pojedinaca Adil-begu i Bo{nja~kom institutu. Najzna~ajniji doprinosi zbirci su otkupi zbirki rukopisa familije Sikiri} s Oglavka kod Fojnice, kolekcije hadì hafiza Sulejmana Hafiza iz Prizrena, zatim zbirke sarajevskog muftije i pjesnika iz prve polovice XIX stolje}a Muhameda [akira Muidovi}a, reisu-l-uleme Bosne i Hercegovine Hafiza Sulejmana [arca, kolekcije Hazim ef. Kuskunovi}a iz Travnika, Sabita Hadì}a iz Mostara. Gospodin Alija [irbegovi} je napravio najve}u donaciju rukopisa, koji su bili dio biblioteke prof. Envera Mulahaliovi}a iz Tuzle. Mora se re}i da su veoma ~esti slu~ajevi donacija manjih kolekcija rukopisa i pojedina~nih rukopisnih kodeksa od pojedinaca, koji èle da uvakufe svoje porodi~no naslje|e a istovremenu znaju da }e se oni ~uvati i prezentirati na najbolji mogu}i na~in. Me|u zbirkama Bo{nja~kog instiuta posebno mjesto zauzima neprocjenjivo vri jedna zbirka orijentalnih rukopisa pisanih na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, te manji broj rukopisa na bosanskom jeziku pisan arapskim pismom tzv. alhamijado. alhamijado. Zbirka posjeduje 743 kodeksa sa 1125 djela iz oblasti teologije, prava, morala, mistike, filozofije, logike, leksikografije, gramatike, retorike, lijepe knjièvnosti, medicine, kalendarografije, astronomije, astrologije, historije. Svi rukopisi su sistematizirani i nau~no obra|eni u dva sveska Kataloga arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bo{nja~kog instituta (Zürich, instituta (Zürich, 1997. i SarajevoZürich, 2003.), autora prof. dr. Fehima Nametka i prof. Saliha Trake. Te{ko je odrediti pojavu prvih islamskih rukopisa kod nas, ali se ona svakako veè uz dolazak Osmanlija u na{e krajeve. U na{em fondu, ali i drugim bibliotekama, imamo rukopisa koji datiraju iz perioda prije osmanskog osvajanja Bosne. Razvoj gradova, trgovina, uspostavljanje veza sa ostatkom osmanskog carstva otvaraju i kulturne veze. Naime islamska kultura i

civilizacija se {ire, knjige iz islamskih centara se donose u Bosnu i bivaju traèn proizvod. U 16. stolje}u islamska civilizacija doìvljava procvat, pa se tako i u Bosni razvija nauka i umjetnost koja se u islamskom svijetu najjasnije reflektira kroz arhitekturu i graditeljstvo, i umjetnost knjige. Mnogi Bo{njaci pi{u i prepisuju knjige, razvija se umjetnost iluminacije rukopisa, mudèllitski (knjigoveza~ki) zanat. Knjige su prepisivane pojedina~no ali i organizirano. Prepisiva~ke poslove je finansirao jedan broj vakifa. Pored profesionalnih prepisiva~a, knjige su prepisivali i u~eni ljudi, zanatlije (npr. Mula Mustafa Ba{eskija biljeì smrt jednog kova~a koji je bio prepisiva~ Kur’ana), knjigovesci, ~ak i seljaci. U mnogim rukopisima zabiljeèni podaci to potvr|uju. Iako su za o~uvanje svjetske kulturne ba{tine podjednako va`ni svi rukopisni kodeksi, za prou~avanje bosanske i bo{nja~ke kulture i tradicije su od posebnog zna~aja oni koji su nastali u Bosni. Neki su napisani u Bosni, drugi samo prepisani, a zna~ajni su nam i oni u kojima postoje podaci o vlasni{tvu. Da se knjiga u Bosni cijenila, najbolje pokazuje ~injenica da je skoro svaka ku}a imala svoju biblioteku; obavezan je bio Kur’an, ali i druga vjerska literatura, a ~esto su se mogle na}i i knjige iz prava, logike, gramatike, lijepe knjièvnosti. Ulema i obrazovani ljudi su poznavali osmanski, turski, arapski i perzijski jezik, tako da su knjige, tj. rukopisi koji su se ~itali u na{im ku}ama, bili na sva ova tri jezika. Kako nagla{avaju prof. Trako i prof.dr. Nametak u predgovoru Kataloga , o ovoj pojavi najbolje svjedo~e zapisnici sudskih protokola tj. sidìli, gdje su se unosili podaci o imovini umrlog ili umrle koju neko naslje|uje, gdje su se navodile i knjige po naslovima, ~esto po stotinjak djela. Rukopisna zbirka Instituta sadrì klasi~na knjièvna, pravna, teolo{ka, filozofska djela, djela koja su ~esta i uobi~ajena i drugim kolekcijama, ali isto tako posjeduje i neka veoma rijetka i vrijedna, ~ak i unikatna djela.

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Najstariji kodeks u zbirci Instituta je ddin u 15. stolje}u, i predstavlja saètu na podru~ju Bosne jer su ili originalna Tefsiru ‘l-Kur’an (Ms 669), tuma~enje historiju islamskog svijeta od stravarnja djela autora sa na{ih prostora ili su im Kur’ana na arapskom jeziku, iz 742/1342. svijeta do stupanja na prijesto sultana pak prepisiva~i na{i ljudi. To su rukopisi i godine, dakle oko 120 godina nakon Mehmeda Fatiha. Prema Nametku i Traki, na arapskom, i turskom i perzijskom jehid`re. Naàlost prvih nekoliko listova postoje jo{ samo dva primjerka ovog ziku, ali imamo i jedan broj djela pisanih rukopisa je o{te}eno tako da ga nije djela, u Istanbulu i Be~u. na bosanskom jeziku arapskim pismom mogu}e precizno identificirati, ali se po Autograf djela iz oblasti obredoslovlja (alhamijado), poput tursko-bosanskog rukopisu moè zaklju~iti da ga je prepisi- Hiljetu’l-ihvan ve hulletu’l-hullan (Ms 550) rje~nika iz 18. stolje}a, jednog ud`benika valo vi{e prepisiva~a. Ovaj rukopis je do- na arapskom jeziku koje je napisao Ibn s kraja 19. stolje}a, zatim djela ~uvenih nacija gospodina Alije [irbegovi}a, pret- ‘Adevi godine 1731-2. je, po svoj prilici uni- pisaca Hasan Kafije Pru{~aka, Hasana hodno je bio u vlasni{tvu Envera Mula- kat, jer u dostupnim katalozima svjetskih Kaimije, Abdulvehaba Ilhamije, Ahmeda halilovi}a iz Tuzle, a prije toga je pripadao zbirki ovo djelo nije prona|eno. Radi se o Sudija Bo{njaka, Muhammeda Nerkesija, {ejhu Osmanu [ehovi}u. Od starijih ko- glosi na Halabijev (Ibrahim b. Muhammad pjesnika Abdulvehaba Ilhamija, Abdurrahdeksa spomenut }emo i djelo el-Muhtar li b. Ibrahim al-Halabi) komentar djela mana Sirrija, Arif Hikmet-bega Rizvanbe‘l-fatava (Ms 419), izbor fetvi ({erijatsko- Munyatu ‘l-musalli wa gunyatu ‘l-mubtadi govi}a i mnogih drugih, a me|u prepisipravno mi{ljenje, decizija) ~iji je autor autora Sadiduddina Muhammada b. Mu- va~ima su imena Ibrahima Opija~a, BehaAbdullah b. Muhammad b. Mevlud b. hammada el-Ka{garija (p. 1305. godine). uddina Sikiri}a, i drugih. Mahmud el-Mevsili el-Hanefi Med`duddin Nedvojbeno jedan od najvrjednijih ruko- Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u koEbu Fadil b. Buldadì, izvorno nastalo u pisa iz na{eg rukopisnog fonda je djelo lekciji Instituta posebno mjesti zauzima 13. stolje}u, dok je primjerak u posjedu En-Nesabu’{-[erif (Plemenita loza Mu- prijepis jednog od najve}ih i najva`nijih instituta prijepis iz 15. stolje}a (821/1418.), hammeda (a.s.), Ms 209). Naime, radi se o islamskih tesavvufsko-filozofskih djela koji potpisuje Resul b. Muhammad. Od raritetu ili o unikatnom rukopisu, po Mesnevije (Mesnevi-i Ma’nevi , Ms 16) rijetkih djela, vrijedno je spomenuti i djelo stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake. Ru- Dèlaludina Rumija (p. 1273.). Zna~aj iz oblasti islamskog prava Kunjetu’l- kopis je prepisao ili sastavio dervi{ Mah- Mesnevije u Bosni je naro~it; dovoljno je, Fatava (Ms 723). Ovo je djelo iz oblasti fuz ibn Muhamed el-Gul{eni 8. muha- radi primjera navesti da je Dervi{-pa{a islamskog prava koje je sluìlo kao podlo- rema 1031/23. novembar 1621. godine. Sa Bajezidagi} u vakufnami o formiranju njega za izradu fetvi na arapskom jeziku ~iji je za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio gove medrese 1601. godine ugradio autor Nad`muddin Ebu’r-Radà’ Muhtar u posjedu Ahmed efendije, muftije Mos- odredbu kojom se nalaè da muderris b. Mahmud b. Muhammad ez-Zahidi’l- tara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri ên- predaje Mesneviju . Rukopisi MesneGazmini iz Harezma. Ono je iz 13. stolje}a, gi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet pok- vije ~esto vije ~esto su bili neizostavni dio privaa na{ prijepis je okon~an 765.h./1558. lonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u. tnih zbirki, a u bibliotekama medresa godine. Prof. Trako i dr. Nametak navode Otkupom od jednog nasljednika porodice i tekija nezaobilazno {tivo. Rukopis iz (po Brocklemann-u) da je do sada pozna- Sikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratio fonda Instituta je prepisan na Bendto da postoji samo jo{ jedan primjerak rukopis u posjed potomaka êngi}a, Adil- ba{i u Sarajevu 1646. godine za ovog djela i to u kolekciji Yeni dàmije u bega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom i sa potrebe mevlevijske tekije, o ~eIstanbulu. Rukopis je iz biblioteke Sabita o~eve i sa maj~ine strane êngi}. mu svjedo~i podatak iz rukopisa Hodì}a iz Mostara, a po zabilje{ci na Rukopisna zbirka Instituta u posjedu je koji glasi: Prepisao za dervi{e samom rukopisu ~itamo da je ranije bio u vi{e od 60 prijepisa Kur’ana, koji se ljepo- mevlevijske tekije, u Bogom za{posjedu mostarskog muftije Ahmeda i izv- tom kaligrafije mogu porediti sa naj- ti}enom Sarajevu, koja je nakon jesnog Ibrahima muderisa za fetve u zna~ajnijim primjercima svjetskih zbirki, stradanja u poàru, obnovljena za Kairu. Jo{ jedan interesantan kodeks, ne ali }emo za ovu priliku izdvojiti prijepis iz kori{tenje sarajevskim dervi{ima . samo po starini i zna~aju, nego i po svojoj 1215/1800. naslovljen sa Ad`za’u’l-Kur’an [to se ti~e bo{nja~kih pisaca na sudbini je Muhtasaru gunjeti’l-mutemalli (Kur’an u dùzovima, Ms 40/1-30). Svi prvom mjestu treba spomenuti (Ms 590). Trako i Nametak su identificirali dùzevi (dijelovi) ovog prijepisa Kur’ana su Mustafe Ejubovi}a, {ejh Juje, da je ovu knjigu kupio Abdulah sin Dervi{a kompletni i veoma dobro o~uvani, bogato jednog od najistaknutijih Huseina Luli}a iz Prusca kod Donjeg Va- opremljeni originalnim ko`nim povezom, bo{nja~kih pisaca na arakufa u Malom bezistanu 1800. godine. sa utisnutom rozetom klasi~ne biljne pskom jeziku. Njegovo Zatim je rukopis bio u posjedu Sarajlije ornamentike u boji koè u centralnom di- puno ime je Mustafa b. Muhameda sina Hasibovog (Hasibovi}a) jelu korice. Posebnu vrijednost ovog pri- Jusuf b. Murad Ajjubi-za1816. godine, a potom 1825. godine u pos- jepisa predstavlja ~injenica da ga je pre- de al-Mostari al-Bosnavi. jedu Mula Ibrahima sina Hadì Ahmeda pisao poznati osmanski kaligraf Muha- Ro|en je 1651. godine u Harbe, imama danas nepostoje}e dàmije mmad Hilmi. Vrijedi ista}i i rukopis u zlatu Mostaru, gdje je i preselio 16. Mufti Sulejmana i mujezina u Carevoj dà- (Ms 745), primjer veoma vrijednog i fan- jula 1707. Bio je postavljen za miji u Sarajevu. U zbirku Instituta je do{la tasti~no iluminiranog Kur’ana. Njegov mostarskog muftiju, a uz to je putem donacije Alije [irbegovi}a iz zaos- prepisiva~ je bio {ejh kadirijskog tarikata bio i muderris , u~itelj, u Karatav{tine Envera Mulahalilovi}a. rodom iz Burse Sulejman Vehbi Efendi |ozbegovoj medresi u Mostaru. Od rijetkih djela valja jo{ spomenuti his- (oko 1250. godine), cijenjeni u~enik Ibra- [ejh Jujo je pisao samostalna torijsko djelo na perzijskom jeziku Beh- him [evki Efendije. djela, komentare, glose i superdètu’t-tevarih (Ms 739). Djelo je napisao Jasno je da u zbirci instituta posebno dra- glose na djela druguh autora iz [ukrullah b. [ihabuddin Ahmad b. Zejnu- gocjene rukopise predstavljaju oni nastali raznih oblasti znanja, iz islamskog

BEHAR 96

33

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

prava, logike, islamske dogmatike, leksikografije, stilistike i sintakse arapskog jezika. Njegova djela se nalaze u mnogim svjetskim biblioteka, a najve}i broj njegovih rukopisa kod nas se nalazi n alazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. O ìvotu i djelima {ejh Juje su neposredno nakon njegove smrti pisali njegovi u~enici, prije svega Ibrahim Opija~ i Mustafa Huremi. Drugi zna~ajan bo{nja~ki autor je Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, glasoviti pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bosanskom jeziku, kojega objektivna kritika smatra najpoznatijim pjesnikom Balkana toga doba. Jedan dio mladosti proveo je u Sofiji, najvjerovatnije kod {ejha Sofijali Baliefendije, a potom i kod {ejha Muslihudina Uì~anina. Po povratku u Sarajevo postavljen je za prvog {ejha Hadì Sinanove tekije, a i vlastitu je ku}u pretvorio u tekiju. O njegovoj popularnosti ne samo u svome vremenu, nego i znatno kasnije – pa i danas – svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms Ka’imi (Ms 210), ili kao kao dio raznih med`mua tj. zbornika, kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, jednostavno nazvanim Magmu’ah - Med`mua (Ms 193) - Zbirka. Rukopis nema podataka o prijepisu, a iz zabilje{ki na za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa bili {ejh Muhammed Behauddin Sirri-zade iz sela Oglavak i Sejfuddin Fehmi b. Ali Kemura (1890.-91.). Med`mue ili zbirke koje su ispunjene razli~itim knjièvnim sadràjima i pjesmama bo{nja~kih pjesnika, ali i drugih pjesnika sa Istoka iz reda rukopisa koji su iznimno zanimljivi za prou~avanje bh. kulturnog stvarala{tva i pisane rije~i kod nas su. Dvije med`mue koje med`mue koje }emo ovdje spomenuti pisane su na turskom, bosanskom i perzi jskom jeziku (Ms 382 i Ms 371). Obje potje~u iz poznate familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj u~enosti i pripadnosti dervi{kom tarikatu Nak{ibendija, ~iji je najpoznatiji predstavnik dakako Abdurrahman Sirri (1775. ili 1785 – 1847), osniva~ i prvi {ejh tekije u Oglavku. U ovim zbirkama su zastupljeni uglavnom bo{nja~ki pjesnici Baha’i Sikiri}, {ejh Muhammed Mejli-baba (rodona~elnik porodice Hadìmejli}), Ilhami-baba @ep~ak, Sirri-babin djed Fadil Bosnevi, Behauddin ‘Izzi Bosnevi, unuk {ejha Sirri-babe... U Med`mui (Ms Med`mui (Ms 382) nailazimo na Sirri-babine pjesme na turskom jeziku, i tri njegove alhamijado pjesme. U ovom rukopisu se nalazi i podatak da je med`mua ispisivana med`mua ispisivana u familiji {ejha Sirrija Sikiri}a, te da je prepisiva~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}. [to se ti~e Med`mue (Ms Med`mue (Ms 371) zanimljivo je da se radi o autografu pjesnika Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se vidi iz pjesama koje je on sam sastavio, ispravljaju}i neke rije~i i mijenjaju}i cijele stihove. U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knjièvnu ba{tinu, posebno mjesto zauzima rukopis Mi’raggiyah (Miradìja, poema o mi’radù , uznesenju Muhammeda (a.s.) na nebo) Alauddina Sabita Uì~anina (p. 1712.), zasigurno na{eg najzna~ajnijeg pjesnik osmanskog perioda, dok se Miradìja, koja se naj~e{}e nalazi u sklopu

34

Sabitova Divana , smatra njegovim remek-djelom. Ovu Miradìju  je Miradìju  je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-agazade 1154/1741-2. godine, lijepim nesh pismom, poema je pisana dvostupa~no, a tekst je uokviren crvenom bojom. Bo{nja~ki institut posjeduje manju ali veoma vrijedu kolekciju osmanskih berata ili berata ili carskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku; za ovaj dio rukopisne zbirke Instituta znakovito je to {to su svi berati iz berati iz familije êngi}a tj. Zulfikarpa{i}a i da se radi o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim primjercima. Jedan od carskih berata  je berata  je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat sa po~etka 18. stolje}a, ta~nije pisan je 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III (vladao od 1703. do 1730. godine). Pored historijske ovaj berat ima berat ima i iznimnu umjetni~ku vrijednost jer je, prije svega kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra  je je jako dobro o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lijepom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom. Njime se odre|uju imovinsko pravni i posjedni~ki odnosi nasljednika Kurd Saliha sina Rustema. U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni historijski dokumenti sidìli , odnosno sudsko-notarske knjige tj. protokoli u kojima se biljeìli svi sudski dokumenti na kojima su radili kadije ({erijatske kadije ({erijatske sudije) i njihovi zamjenici (naibi (naibi ).). U sidìlima se ne nalaze originalni dokumenti ve} kadijski prijepis tj. skra}ena verzija ili bilje{ka o pojedinom slu~aju, ali su tako|er zabiljeèna akta koja je slala centralna i provincijska vlast ili koja su raznim dràvnim institucijama upu}ivali pojednici. Sidìli su prvorazredni historijski izvori za prou~avanje dru{tva, privrednih i ekonomskih prilika kadiluka , ali i dràve u cjelini. Maglajski sidìli iz sidìli iz rukopisne zbirke Bo{nja~kog instituta su iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu vrijednu arhivsku gra|u je Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~kom institutu poklonio njegov prijatelj gospodin Alija [irbegovi}. Dokumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka Bojani}Luka~ i mr Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima originala i transkripcijom dokumenata objavljen je u izdanju Bo{nja~kog instituta. U njima se nalaze akti koji se odnose na fermane (sultanske fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (nabujruldije (naredbe bosanskog valije), prijepise teskera (akta teskera (akta koja su u ovom slu~aju pisali slu`benici bosanskog Divana u kojima su slali naredbe o hvatanju izgrednika, sakupljanju nameta od veleposjednika, zabrani prolaska ba{ibozuk askera , itd.), murasele (dokumenta murasele (dokumenta koja je kadija pisao sebi ravnim ili niìm rangovima) i arzuhale (predstavke, arzuhale (predstavke, àlbe i peticije), popisi poreskih optere}enja stanovnika kadiluka, i sl. U cilju za{tite kulturno-historijskog blaga od neprocjenjive vrijednosti i zna~aja, te u cilju njene prezentacije i pruànja adekvatnih usluga korisnicima i istraìva~ima, Bo{nja~ki institut je ove godine, uz podr{ku Centra za kulturu i naslje|e Dùma el-Medìda iz Dubaija, zapo~eo projekat digitalizacije svoje rukopisne zbirke. Svi rukopisi }e u toku idu}e godine biti digitalizirani, pohranjeni i dostupni na digitalnim medijima.

BEHAR 96



Rukopis Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI



Detalj strane rukopisa Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI



Rukopis Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI



Detalj strane rukopisa Kur'ana u zlatu, Ms 745, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 745 Rukopis Kur’ana u zlatu Veoma vrijedan i fantasti~no iluminiran primjerak rukopisnog Kur’ana (Mushafa). Njegov prepisiva~ je cijenjeni u~enik Ibrahim [evki Efendije, Sulejman Vehbi Efendija, {ejh kadirijskog tarikata rodom iz Burse. @ivio je oko 1250. godine.

Lijepo pisanje jezik je ruke i elegancija misli. (‘Ali ibn Ebi Talib) Rukopis je nakit na~injen rukom od ~istog zlata intelekta. (Ebu Hajjan el-Tevhidi)

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 745 Rukopis Kur’ana u zlatu Veoma vrijedan i fantasti~no iluminiran primjerak rukopisnog Kur’ana (Mushafa). Njegov prepisiva~ je cijenjeni u~enik Ibrahim [evki Efendije, Sulejman Vehbi Efendija, {ejh kadirijskog tarikata rodom iz Burse. @ivio je oko 1250. godine.

Lijepo pisanje jezik je ruke i elegancija misli. (‘Ali ibn Ebi Talib) Rukopis je nakit na~injen rukom od ~istog zlata intelekta. (Ebu Hajjan el-Tevhidi) Primordijalni kreativni ~in bio je u isto vrijeme i Primordijalna arhitekture, na~ela zvu~nih i plasti~nih umjetnosti, ~iji se Rije~ koja je po~elo svih zvukova i Kur’ana âsnog kao zvu~nog korijen nalazi i moè prona}i u Svetoj Knjizi. Ta~ke i l inije islauniverzuma, a prvobitna Ta~ka po~elo je svete kaligrafije, mske kaligrafije sa neiscrpnim raznolikostima formi i ritmonaime vizuelnog utjelovljenja Svete Rije~i. Primordijalna Rije~ va u vezi su sa Vrhovnim Boànskim Oblastima u ~ijem srenije bila samo jednostavno kun ili Budi! ~iji Budi! ~iji je odjek stvorio cijeli di{tu prebiva prvobitna Ta~ka koja je, ni{ta drugo do Njegova Univerzum i koji je sadràn u Kur’anu âsnom kao zvuk; isto Uzvi{ena Rije~. Prvi U~itelj {kole prosvjetljenja, [ehabuddin tako kristaliziran je mastilom kojim je Boànsko Pero (el-Ka( el-Ka- Suhraverdi, jednu od svojih molitvi po~inje slijede}im rijelem) lem) zapisalo stvarnost, istinitost, svih stvari (el-haka’ik ( el-haka’ik ) na ~ima: O Gospodaru Uzvi{enog Kruga iz kojeg ishode svi kruPlo~i ûvanoj (el-Levh (el-Levh el-Mahfuz ),), na stranicama te arhetipske govi, sa kojim se zavr{avaju sve linije, i iz kojeg je izvedena knjige koja jest, nijedna druga nego Kur’an âsni kao Majka Prva Ta~ka koja je Tvoja Uzvi{ena Rije~ izlivena na Tvoju Knjiga (Umm el-kitab ),), Knjiga koja sadrì neiscrpne mogu}- Univerzalnu Formu . nosti Boànskog Stvarala{tva. Sveta Knjiga napose potvr|uje i Kaligrafija obezbje|uje spolja{nju odje}u za Boìju Rije~ u svjedo~i ovo mastilo svojim ajetom: A da su zbilja sva stabla na vidljivom svijetu, ali ta umjetnost ostaje neraskidivo vezana za Zemlji pera, a i da se more, kad presahne, produlji potom jo{ duhovni svijet, prema tradicionalnoj islamskoj izreci, kaliza sedam mora, ne bi presahle Allahove rije~i . rije~i . (31:27) grafija je geometrija Duha . Slova, rije~i i ajeti Kur’ana nisu Na isti na~in na koji je lijepo u~enje Kur’ana âsnog kao samo elementi pisanog jezika nego i bi}a ili li~nosti kojima je zvu~na sveta umjetnost islama par exellence , po~elo tradi- kaligrafska forma fizi~ka ili vizuelna posuda. Ispisivanjem i cionalnih zvu~nih umjetnosti, tako je i umjetnost kaligrafije, i{~itavanjem ovih slova, rije~i i re~enica, ~ovjek dolazi u konkoja na ovosvjetovnoj, zemaljskoj razini odraàva ispisivanje takt sa tim bi}ima i hamajlijama pristiglim hamajlijama pristiglim kona~no sa daleke Njegove Rije~i na Plo~i ûvanoj, po~elo je plasti~nih umjet- ‘druge’ obale univerzalnog postojanja da povedu ~ovjeka nosti. Kur’anska kaligrafija istovremeno potje~e iz islamske natrag u prebivali{te Jedinog. Za onoga ko razumije zna~aj objave i predstavlja odgovor du{e islamskog naroda na Kur’ana u njegovoj govornoj i pisanoj formi, lahko je razumBoànsku Poruku. Ta~ke iscrtane Boànskim Perom stvorile jeti kapitalnu ulogu koju, u ìvotu muslimana, igraju ove uzvisu odjednom nebeski arhetip kur’anske kaligrafije, kao {to i linije i zapremine koji ustanovljuju kozmi~ki red iz kojega ne poglavlja (sure (sure ) po~inju zaglavljem 'U Ime Boga, Milostivog Svemilosnog', ishodi samo prirodni kosmos, nego i kosmos islamske arhi- 1 Kur'anska poglavlja na arapskom Bismillahir-rahmanir-rahim Bismillahir-rahmanir-rahim,, b ili arapsko ba , pisano arapskim hartekture. U tajni Ta~ke, predstavljenoj dijakriti~kom ta~kom fovima. Ta~ka ispod b simbolizira Primordijalnu Primordijalnu Ta~ku, prvu kap Boànskog pera na pod prvim slovom kojim po~inje Kur’an âsni, naime slova Plo~i ûvanoj. Isto tako, ona je simbol Boànske Su{tine napose koja stoji ne samo (harfa ) ba ,1 nalaze se na~ela islamske kaligrafije i islamske iza kosmosa simboliziraju}i razli~ita slova i rije~i, nego i iza Stvarala~kog îna.

BEHAR 96

35

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

{ene rije~i – ajeti Kur’ana âsnog; oni nisu samo puke rije~i koje prenose misli, nego su na odre|eni na~in, bi}a, sile i hamajlije .

vezi sa sâmim postojanjem stvari zahvaljuju}i toj korespondenciji izme|u umjetnosti i kozmologije koja je osnova i temelj svih tradicionalnih umjetnosti.

Koliko god u Kur’anskom tekstu prebiva Boànsko Prisustvo, kaligrafija kao vizuelno utjelovljenje Boìje Rije~i, pomaè muslimanima u pronicanju, te da budu proniknuti tim Prisustvom, u skladu sa duhovnim sposobnostima i mogu}nostima svake pojedine osobe. Sveta umjetnost kaligrafije pomaè ~ovjeku u probijanju kroz veo materijalne egzistencije kako bi osigurao pristup tome bereketu koji prebiva me|u i u Boìjim Rije~ima i da ‘okusi’ istinitost duhovnog svijeta. Kaligrafija i iluminacija su, uz pomo}na sredstva kakva su mastilo i papir, pove}alo koje ~ini mogu}im, u bljesku ~u|enja, pribliènje i udubljivanje u Boànsku su{tinu Kur’anskog teksta, te tako svaka du{a prema svojim mogu}nostima, moè okusiti ‘ukus’ Beskrajnog i Vje~nog. Kroz kalem postojanje poprima Boànski poredak, od Njega svjetiljka kalema sjaji svojim svjetlom. Kalem je ~empres u ba{~i spoznaje, sjena toga reda rasprostire se pra{inom .

Sveti ~ovjek je i sâm postao trska kojom Boànski Muzi~ar proizvodi medolije kozmi~ke egzistencije, dok je u isto vrijeme i pero kojima Bog manifestira Svoja djela Svoga stvaranja. Savr{eno se pokoravaju}i i povinuju}i Boànskoj Volji, sveti ~ovjek i sâm posta je pero u ruci Boànskog Umjetnika, stvarno realiziraju}i kur’anski ajet: Allahova je Ruka iznad ruka njihovih! (48:10) njihovih! (48:10) On je sâm kao pero kojim ‘on’ ispisu je stranice svoga ìvota kao remek-djela po formi i sadrìni; sveti ~ovjek je i sâm djelo svete umjetnosti. [tavi{e, kada u takvom stanju ispisuje kaligrafiju, pero u njegovoj ruci postaje dijelom njegovog bi}a kao instrument u Ruci Boìjoj . Svojom savr{enom preda jom, pokoravanjem i povinovanjem, koncentracijom i unutarnjom anihilacijom, utrnu}em, umjetnost koju proizvodi postaje sveta umjetnost. On postaje instrument kojim se nebeske forme manifestiraju na prostorno-vremensku matricu, omogu}avaju}i nastajanje normi na koje se potom ugledaju u~enici i studenti Pero ili Kalem je Djelatni Pol Boànskog Stvaranja; koji u sebi nisu u potpunosti shvatili i realizirali istinu ono nije ni{ta drugo do Logos koji manifestira sve mo- ajeta: Allahova ruka je iznad ruka njihovih! Svetu gu}nosti ili Boànske Arhetipe skrivene u Riznici Ne- umjetnost kaligrafije u islamu stvorili su oni koji su vidljivog , Plo~om ûvanom utiskuju}i slova i rije~i koje sâmi postali pero u ruci Boànskog Umjetnika. Oni su su paradigma svih zemaljskih, ovosvjetovnih formi. ti koji su uspostavili tradicionalne norme koje su kasPero kojim pi{e ljudska ruka najneposredniji je simbol nije drugi opona{ali i slijedili. Nije slu~ajno da se za tog Boànskog Kalema, a kaligrafija koju ostavlja po kufski stil, najstariji i najzna~ajniji stil kur’anske papiru ili pergamentu slika je Boànske Kaligrafije kaligrafije, kaè da ga je kreirao ‘Ali koji je i rekao: kojom je, stranicama kozmi~ke knjige, ispisana sama Cjelina Kur’ana sadràna je u Po~etnom Poglavlju istinitost svih stvari, ostavljaju}i otisak na svim (el-Fatiha ),), Po~etno Poglavlje u bismillah, a bismillah stvorenjima zahvaljuju}i kojem ona odraàvaju nebes- u ba’, ba’ u ta~ki; a ja sam ta~ka ’. ta~ka ’. Samo onaj ko posko porijeklo svoga postojanja. Kako je pjesnik iz {es- jeduje unutarnje jedinstvo sa Izvornom Ta~kom svih tog/dvanaestog stolje}a Mir Mu’izzi ustvrdio, linija i Sredi{tem svih krugova egzistencije moè i Ispisana stranicama zemlje i neba sâm djelovati kao pero u Boànskoj Ruci i instrument linija: ‘Stoga uzmite pouku, vi koji o~i imate. za stvaranje svete umjetnosti islamske kaligrafije, koja, kao sve istinske, stvarne svete umjetnosti ima Ljudsko pero obi~no je trska koja tako ne pobu|uje i nadindividulano porijeklo. ne izaziva samo prelijepe linije i forme tradicionalne kaligrafije nego i melodiju svete muzike zaljubljenika Sâm Kur’an pominje kalem u prvim ajetima objavljeBoìjih koja ne dâ mira pozivaju}i ih natrag njihovom nim Poslaniku (s.a.v.a.), kojima se u suri el-‘Alek (Ugel-‘Alek (UgPo~elu u Boìjoj Blizini. ru{ak) Poslaniku nare|uje: îtaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji peru podu~ava ... ... (96:3-4), dok poglavlje Pjesma trske zvu~ni je blizanac slova i rije~i kaligrafa. naslovljeno kao Pero (el-Kalem (el-Kalem)) po~inje slovom nun, nun, Oboje su proizvod trske i vra}aju slu{atelja natrag nje- za kojima slijedi ajet: Tako Mi pera, i onog {to pi{u govom duhovnom zavi~aju podsje}anjem na arhetipe oni ... ... (68:1) Slovo nun u arapskom jeziku podsje}a na koje tradicionalna muzika i kaligrafija odraàvaju svo- ta~ku mastila koja ‘sadrì’ mastilo kojim su po Plo~i jom zvu~nom i vizuelnom formom. Sa druge ta~ke ûvanoj ispisani arhetipi svih bi}a. Ovo slovo tako|er gledi{ta, moè se re}i da trska upotrijebljena kao ka- podsje}a i na brodicu koja nosi mogu}nosti odre|enih ligrafski instrument, predstavlja vi{e kozmogeni~ki ciklusa manifestacija okeanom nepostojanja . akt, luk spu{tanja (el-kavs el-nuzuli ) tradicionalne kozmologije a trska kao naj, ~in je povratka Po~elu, luk uzdizanja ( uzdizanja (el-kavs al-su’udi ).). Dalje, trska kao pero ili naj, tom analogijom koja povezuje tradicionalnu Seyyed Hossein Nasr umjetnost sa istinito{}u stvari, stvara forme koje su u Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

36

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 669 Tefsiru’l-Kur’an Tuma~enje Kur’ana Najstariji kodeks u zbirci Instituta je Tefsiru’l-Kur’an (Tuma~enje Kur’ana) na arapskom jeziku iz 742.h./1342. godine, dakle oko 120 godina nakon hid`re. Po~etak rukopisa je o{te}en, tako da ga nije mogu}e detaljnije identificirati. Tekst je pisan nesh arapskim pismom, a po rukopisu se vidi da ga je prepisivalo vi{e prepisiva~a. Ovaj rukopis je dospio u Institut putem donacije gospodina Alije [irbegovi}a; prethodno je bio u vlasni{tvu Envera Mulahalilovi}a iz Tuzle, a prije toga je pripadao [ejh Osmanu [ehovi}u.

Perzijski sufijski u~enjak iz devetog/petnaestog stolje}a Kemaluddin Husejn Ka{ifi, u svome komentaru Kur’ana naslovljenom Mavahib-i ‘alijjah, ‘alijjah, govori o slovu nun, nun, kao o prvom slovu svjetla (el-nur (el-nur ) koje je bilo prva stvarnost koju je Bog stvorio, prema hadisu : Prva stvar koju je Bog stvorio bila je svjetlo, svjetlo, i posljednjem slovu rije~i el-Rahman, el-Rahman, Boànska Milost, zbog koje su sva stvorenja stvorena. Sâma su{tina Boànskog stvaranja je koagulacija Daha Milostivog (nefes el-rahman) el-rahman) kojim je, ‘izdahnutim’ na arhetipe (el( ele’jan el-sabite ),), nastao svijet. Ka{ifi dodaje da je Bog najpri je stvorio Kalem, Kalem, potom Ta~ku ili nun, nun, tako da sura Pero po~inje nunom i Perom. Perom. Prema drugom hadisu hadisu Kalem Kalem simbolizira jezik, a nun usta. Vrhunaravno Pero, prema Ka{ifiju, svjetlost je koja se proteè od neba do zemlje . Ka{ifi tako|er tvrdi da je slovo nun aluzija na op}e Boànsko Znanje sadràno u Sveobuhatnom Su{tinskom Jedinstvu (ehadi( ehadi jjet-i zatijje-ji dèm’ijje ),), a da se Pero odnosi na podrobno Boànsko Znanje sadràno u Nebeskoj Jedinstvenosti (vahidijjet-i sema’ijje ).). Sve {to je Pero napisalo (mastilom) iz vje~ne mastionice jesu uzvi{ena, jednostavna, Boànska Slova, kao i niè, sloènije, gospodarske rije~i . Ka{ifi tako rezimira fizi~ko utemeljenje kaligrafije zasnovano na kur’anskim simbolima Pera i Mastionice, nuna i Kalema , nude}i klju~ razumijevanja metafizi~kog na~ela i duhovnog zna~aja islamske kaligrafije kao i uloge koju kaligrafija igra u vjerskom i umjetni~kom ìvotu tradicionalnog tradicionalnog islama. Ovosvjetovne, zemaljske manifestacije Boànskog Prototipa islamske kaligrafije, u Kur’anu spomenute slike Pera i

BEHAR 96

Mastionice, jo{ uvijek posjeduju sredi{nji, osovinski, temeljni duhovni zna~aj. On je, prije svega, otkriven onome kojemu se tradicionalno pripisuje porijeklo kaligrafije, ‘Aliju, (s.a.), predstavniku islamskog ezoterizma par exellence , nakon Poslanika, (s.a.v.a.), kao i nekim ranim stubovima islamske duhovnosti koji se smatraju sufijskim polovima u sunnitskom islamu i Imamima u {i’izmu. Drugo, kaligrafija pisana ljudskom rukom i dalje se svjesno prakticira kao ljudsko opona{anje Boànskog îna, iako daleko odmakla od svoje arhetipske perfekcije, jer najve}a plemenitost povjerena umjetnosti pisanja je ~injenica da je ona kao daleka sjena Boànskog îna . Tre}e, tradicionalna kaligrafija zasnovana je na preciznoj znanosti i poznavanju geometrijskih formi i ritmova, svako slovo ~ini odre|eni broj ta~aka u matemati~kom maniru, koji je razli~it u svakom od osnovnih i najve}ih stilova pisama, ali sve utemeljeno na scientii koja posjeduje svoje ta~ne i precizne zakonitosti. Ako se kaè za ukupnu islamsku umjetnost da je to znanost, kao i da je islamska znanost umjetnost, to je osobito ta~no u slu~aju kaligrafije za koju se zaista kategori~no moè re}i ars sine scientia nihil . U stvari, razmjeri kaligrafije klju~ su za razumijevanje razmjera islamske arhitekture. Ova znanost ishodi iz Hakikata , iz samog srca kur’anske objave; zahvaljuju}i ovoj znanosti koja leì u osnovi pravila razli~itih stilova tradicionalne kaligrafije, ova umjetnost razotkriva odre|enu kozmi~ku korespondenciju, ~ak, svojim simbolizmom otkriva stvarnosti, istinitosti, metakozmi~ke prirode. Ovaj aspekt kaligrafske umjetnosti,

37

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

koji potrebuje poseban tretman zarad potpunog obja{nje- osjetljivi na jezik i poeziju kao i rani Arapi muslimani, koji, nja, ipak je samo jedna ravan dubokog duhovnog i svetog za razliku od muslimana, nisu pokazivali sklonost i interes karaktera islamske kaligrafije jer je predmetna znanost prema kaligrafiji. Gotovo isto moè se re}i za predislamske ovdje, u stvari sveta znanost a ne jednostavno znanje pro- Perzijance koji su posjedovali pisana djela, dakle kaligrafifane naravi. ju, ali kojima kaligrafija nije bila umjetnost od sredi{njeg Postoji, me|utim, vremenska odvojenost izme|u zemaljske zna~aja kao {to je to postala nakon {to su prihvatili islam. kristalizacije kur’anske kaligrafije i spu{tanja kur’anske Iznenadni uspon arapskog jezika i uskoro potom perzijske objave. Moè se re}i da, dok je Kur’an kao zvu~ni univerzum kaligrafije, ~isto je islamska pojava u neposrednoj vezi sa zvuk Boànske Rije~i utisnut u srce Poslanika i, kasnije, reakcijama ljudi i naroda kojima je su|eno da ustanove preko njegovih Drugova i kasnijih nara{taja, kaligrafija je islamski ummah na neodoljivom prisustvu Boìje Rije~i bila odjek i odgovor, reakcija i odziv, Boànskom Zvuku koji objavljene u Kur’anu. Kur’anska objava bila je zvu~na, ipak nije mogao druk~ije, nego sti}i sa zaka{njenjem. Bila je to njeno zemaljsko, ovosvjetovno, utjelovljenje nije moglo biti reakcija du{e muslimana – najprije Arapa, potom Per- druk~ije nego stvaranjem jedne od najzna~ajnijih i najiszijanaca i Turaka, me|u kojima su izrasli najve}i kaligrafi taknutijih tradicija kaligrafske umjetnosti, islamske. kasnijih stolje}a – na Kur’an kao izgovorenu i saslu{anu Rije~ Boìju. Utemeljena na izvornoj inspiraciji velikih rani jih svetih ljudi kakav je ‘Ali, savr{ena kristalizacija ovog odgovora u najve}im i najzna~ajnijim stilovima islamske Seyyed Hossein Nasr kaligrafije nije mogla druk~ije nego do}i tek kasnije. Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica [tavi{e, ovaj odgovor, ova reakcija, bila je izrazito islamskog karaktera budu}i su predislamski Arapi bili usmjereni i



38

Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0167, BI



Tefsiru’l-Kur’an, Ms 669_0155, BI

BEHAR 96



Kur’an u dùzovima, Ms 40_0001, BI



Detalj Detalj korice korice Kur’ana Kur’ana u u zlatu, zlatu, BI BI



Kur’an u dùzovima, Ms 40_0001, BI



Detalj Detalj korice korice Kur’ana Kur’ana u u zlatu, zlatu, BI BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 40/1-30 Ad`za’u’l-Kur’an Kur’an u dùzovima Rukopisna zbirka Instituta posjeduje vi{e od 60 prijepisa Kur’ana. Po ljepoti kaligrafije isti~u se mnogi, ali ovdje je vrijedno spomenuti prijepis iz 1215./1800. Ad`za’u ‘l-Kur’an (Kur’an u dùzovima). dùzovima). Ovaj Kur’an Kur’an napisan je u 30 dùzova (dijelova), svi su kompletni i veoma dobro o~uvani. Njegova posebnost je u tome {to je djelo poznatog osmanskiog kaligrafa Muhammeda Hilmija. Svi dùzevi su bogato opremljeni originalnim ko`nim povezom, sa utisnutom rozetom klasi~ne biljne ornamentike, u boji koè, u centralnom dijelu korice. Tekst je ispisan nesh stilom arapskog pisma, veoma je ~itak i kaligrafski izvanredan. Kaligraf Hilmi je koristio crnu tintu, a samo nagla{ene rije~i (sed`da, ‘a{ere i sl.) u marginama i kustode pisane su crvenom tintom. Kod ukra{avanja Kur’ana se u pravilu posebna pa`nja posve}ivala po~etku. Tako je

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 40/1-30 Ad`za’u’l-Kur’an Kur’an u dùzovima Rukopisna zbirka Instituta posjeduje vi{e od 60 prijepisa Kur’ana. Po ljepoti kaligrafije isti~u se mnogi, ali ovdje je vrijedno spomenuti prijepis iz 1215./1800. Ad`za’u ‘l-Kur’an (Kur’an u dùzovima). dùzovima). Ovaj Kur’an Kur’an napisan je u 30 dùzova (dijelova), svi su kompletni i veoma dobro o~uvani. Njegova posebnost je u tome {to je djelo poznatog osmanskiog kaligrafa Muhammeda Hilmija. Svi dùzevi su bogato opremljeni originalnim ko`nim povezom, sa utisnutom rozetom klasi~ne biljne ornamentike, u boji koè, u centralnom dijelu korice. Tekst je ispisan nesh stilom arapskog pisma, veoma je ~itak i kaligrafski izvanredan. Kaligraf Hilmi je koristio crnu tintu, a samo nagla{ene rije~i (sed`da, ‘a{ere i sl.) u marginama i kustode pisane su crvenom tintom. Kod ukra{avanja Kur’ana se u pravilu posebna pa`nja posve}ivala po~etku. Tako je u ovom Kur’anu u umjetni~kom smislu najinteresantniji prvi svezak u kojem su na po~etne dvije strane sura el-Fatiha i po~etak sure el-Bekara. Ove dvije strane su bogato iluminirane a tekst je ispisan u vidu diptiha. S gornje strane teksta su vanredno lijepa dva unvana (ar. naslov, zaglavlje; u rukopisima zna~i i ukra{eni dio na po~etku teksta) u zlatnoj boji ukra{ena floralnim i geometrijskim vi{ebojnim motivima. Boje – kobaltno plava, tirkiz, roza, crvena, narandàsta i zlatna – izrazito su svjeè i o~uvane. Tekst je uokviren raznovrsnim okvirima, sa ~etiri vrste rubova, koji nagla{avaju tekst, daju mu zna~aj, a u isto vrijeme daju osje}aj prefinjenog sklada boja i oblika. Iako se prototipi svih tradicionalnih stilova islamske kaligrafije nalaze kona~no u Skrivenoj Riznici u Boànskoj Zapovjesti, bez koje ova kaligrafija ne bi bila vizuelni sakrament , zemaljska kristalizacija razli~itih stilova doga|ala se u jednom vremenskom razmaku u skladu sa zakonitostima manifestiranja i kristalizacije pomo}u kojih se ustanovljavala tradicija u svijetu vremena i prostora. U stvari, razli~iti kaligrafski stilovi ~ine provi|enjski razvu~enu demonstraciju Boànskih kvaliteta poruke . Ti stilovi posjeduju odre|ene regionalne varijacije u vezi sa etni~kim genijem odre|enog segmenta islamskoga svijeta, ali oni tako|er izlaù univerzalitet koji gotovo svaki od stilova nosi iza granica odre|ene kulturne zone unutar tog svijeta. Od samog po~etka razvili su se kufsko ili kur’ansko

BEHAR 96

pismo i nesh, nesh, koje je bilo ne{to manje vezano za kur’anski tekst iako su kasnijih stolje}a neki od najfinijih Kur’ana ispisani upravo ovim pismom. Kurzivni stilovi razvili su se uskoro potom, tako da Ibn Nedim, koji je ìvio u ~etvrtom/desetom stolje}u, ve} pominje dvanaest pisama i dvanaest njihovih varijacija. ûveni kaligraf, Ibn Muqle, koji je ìvio u isto vrijeme, uspostavio je pravila pisanja – koja vrijede i danas – za {est osnovnih stilova, sulus , nesh, nesh, rejhan, rejhan, muhakkik , tevki i tevki i rika . Ovi stilovi poprimili su svoju kona~nu elaboraciju iz ruke proslavljenog Jaquta alMuste’samija u sedmom/trinaestom stolje}u. Svojim vi{estoljetnim trajanjem, ovi stilovi ozna~avaju i istrajnost nepromjenjivosti stila sredi{nje tradicionalne umjetnosti islama u suglasju sa sâmom prirodom islama, koji je,

39

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE



Ad`za’u’l-Kur’ana, Ms 40_0007, BI

ma usmjerenim prema nebu’. Drvo Svijeta jedan je od najuniverzalnijih simbola kozmi~ke manifestacije. Budu}i je Kur’an prototip stvaranja i napose svijet raznovrsnosti i vi{estrukosti koji ishodi iz i vra}a Jedinstvu, islamska umjetnost je obavezna spajati ova dva na~ela, na~elo Ri je~i i Drvo Svijeta, kombiniraju}i kaligrafiju sa stiliziranim biljnim formama. Mnoge dàmije i druga arhitektonska djela i gra|evine islamskog svijeta od dàmije u Kordobi do Minareli {kole u Anadoliji, od Dèvher [ad dàmije u Me{hhedu do mauzoleja i dàmija Agre, pokazuju ovo preplitanje kaligrafije i arabesknih formi, meditiranje nad kojima podsje}a na korespondenciju izme|u Kur’ana i svijeta prirode, te primordijalnost kur’anske objave kroz koju se tema stvaranje-svjesnost neprestano stvaranje-svjesnost neprestano ponavlja. Islamski obrasci tako|er ~esto kombiniraju kaligrafiju, kako sa stiliziranim biljnim formama ili arabeskama, tako i sa geometrijskim uzorcima. Za kaligrafiju se ovdje, budu}i je neposredno vezana za Boànsku Rije~, moè re}i da simbolizira Na~elo stvaranja, geometrijski element simbolizira nepromjenjivost uzorka ili mu{ki aspekt, dok arabeske, povezive sa ìvotom i rastom, predstavljaju ìvu}i, promjenjivi i materinski aspekt stvaranja. Vi|ena u ovom svjetlu, kaligrafija se moè kontemplirati kao na~elo iz kojeg ishode druga dva elementa islamskih uzoraka, nakon prirodnog procesa razrade i detaljnog izlaganja geometrijski i arabeskni, i u kojoj se oni integriraju kao kreirao civilizaciju obiljeènu stalno{}u, nepromjenji- {to se svi kozmi~ki dualiteti integriraju u jedinstvu Na~ela. vo{}u na~ela i svetih formi kojima stolje}ima plovi bujica Kur’anska kaligrafija tako|er je u vezi sa iluminacijom, koja postaje sve prisutniji element kako se tradicija privìvota. remeno odmakla od svog Boànskog Po~ela. Izvanredna Islamska kaligrafija simbolizmom sâmih svojih formi kur’anska iluminacija kasnijih stolje}a Nebeska je komodraàva izvjesno preplitanje izme|u stalnosti i promjene penzacija sâme te odvojenosti, ~ine}i vidljivom tu duhovnu koja karakterizira sâmo stvaranje. Svijet se sastoji od energiju koja je uvijek bila prisutna, ali ne obavezno o~igneprekidnog toka ili postajanja, iako postajanje nije ni{ta ledno se manifestiraju}i u svijetu vidljivih formi, tokom radrugo do refleksija Bi}a i nepromjenjivih arhetipa sadrà- nijeg perioda bliskosti historijskom po~elu Objave. nih u Boànskoj Rije~i ili Intelektu. Islamska kaligrafija Kur’anska iluminacija ‘kristalizira’ tok i utjecanje du{e ponovo stvara ovu metafizi~ku stvarnost po{to, utjelovlja- prema Bogu i kao takva, pomo} je pri reintegraciji du{e vanjem kur’anskog teksta, ponavlja konture sâme kreaci- koja je rezultat prisustva svete Rije~i Boìje. Iluminacija je. Odatle, kao u tkanju, horizontalni pokret slova, odgo- omogu}ava vizuelizaciju duhovne energije koja istje~e iz vara promjeni i postanju, dok vertikalni pokret predstavlja ~itanja svetog Teksta; ona, dakle, zauzima marginu stradimenziju Su{tine ili nepromjenjivosti su{tina . Ili, posmat- nice, dok kaligrafija obuhvata sâm tekst. Iluminacija je rano sa druge ta~ke gledi{ta, moè se re}i da vertikalnost kao oreol koji okruùje Svetu Rije~, a svjetlost koju genepisma simbolizira Jedinstvo Na~ela, a njegova horizontal- rira ~udesno Boànsko prisustvo rije~i, je Rije~ Svjetla. nost mno{tvo manifestacija. Budu}i su kur’anski ajeti mo}i ili hamajlije, slova i rije~i Svi tradicionalni stilovi kombiniraju ove dvije dimenzije, koja omogu}avaju vizuelizaciju kur’anskih ajeta tako|er vertikalitet i horizontalitet, ali svaki na razli~it na~in. Neki imaju zna~aj hamajlije i ispoljavaju svoje vlastite snage. stilovi su gotovo potpuno stati~ni, a drugi gotovo potpuno Ostavljaju}i po strani numeri~ki simbolizam i ezoterijski teku}i i graciozni. Ali, u svakom slu~aju, neki elementi zna~aj slova i foneme arapskog alfabeta i jezika koji podsvakog na~ela moraju postojati bez obzira koliko ostali bili razumijevaju vlastitu op{irnu znanost, moèmo se okrenuti vidljivim formama kaligrafije kako same predposebno nagla{eni. Univerzum se tako|er moè simboli~ki predstaviti drve- stavljaju ‘bi}a’ kao i neposredne simbole duhovnih stvartom koje je prema Kur’anu ‘~vrsto ukorijenjeno, sa grana- nosti za muslimanski um. Svako slovo ima svoju vlastitu

40

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

‘osobnost’ i simbolizira u svojoj vidljivoj formi poseban Boànski Atribut, budu}i da slova svetog alfabeta korespondiraju crtama, karakteristikama i atributima Boga kao Boànskog Pisara. Zaljubljenik u Boga prazni svoje srce od svega osim Njega: Allahov elif probada njegovo srce ne ostavljaju}i prostora za bilo {ta drugo. Zbog toga Hafiz pjeva u svome ~uvenom stihu, Ne postoje drugi tragovi na plo~i moga srca osim elifa stasa Prijatelja. [ta da radim, u~itelj me nije podu~io nijednom drugom slovu. Nekome je potrebno da ‘zna’ samo ovo jedno slovo kako bi znao sve {to treba znati, jer Boìje Ime klju~ je za Riznicu Boànskih Tajni i staza prema Istini. To jeste ta Stvarnost zahvaljuju}i su{tinskom identitetu Boga i Njegovih posve}enih Imena. Zbog toga se u sufizmu, meditacija nad kaligrafskom formom Imena koristi kao jedan od duhovnih metoda za realizaciju Imenovanog.

Prema Dìliju budu}i da bismillah sve stvari uvodi u postojanje, ona je poput Boànske Zapovjesti, Budi! (kun). kun). Sam ~in simboliziran je, dakle, elifom, elifom, dok je ba recipijent, ba recipijent, primalac tog ~ina. Superiornost elifa nad ba pokazana ba pokazana je i ~injenicom da, dok je ta~ka, koja je uzvi{ena, dio elifa i njegova unutra{njost, {to i pisana forma elifa otkriva, elifa otkriva, ona je izvan ba i ba i dio njegove spolja{njosti. Elif , stoga, korespondira muhammedanskoj stvarnosti, istinitosti (el-haki( el-hakikat al-muhammedijjah), al-muhammedijjah), dok ba odgovara ba odgovara stvaranju i stvorenjima. Bog je najprije stvorio Muhammedansku Stvarnost ili Muhammedansku Istinitost, a potom iz nje ostatak Svoga stvaranja, sva ostala stvorenja. Kontempliraju}i prva dva slova arapskog alfabeta, uz sposobnost prodiranja u njihovo unutarnje zna~enje, kontempliraju se i simboli koje ona sobom nose, na~elne stvarnosti, istinitosti i manifestirani poredak.

Sufi i filozof Sa’inuddin ibn Turkah, dvije generacije posli je Dìlija, pi{e da su slova i rije~i spu{teni iz duhovnog u fizi~ki svijet te da posjeduju unutarnju duhovnu supstancu, iako nose odje}u ovoga svijeta stvaranja i rastvaranja. U svome komentaru izre~enog o ta~ki ispod slova ba Ibn ba Ibn [to se ti~e slova ba , drugog slova alfabeta, njegova hori- Turkah spominje da svako kur’ansko slovo ima tri forme: zontalnost simbolizira prijem~ivost, receptivitet materin- izgovorenu formu koja se spu{ta u uho, pisanu formu koja skog i pasivnog na~ela, kao {to je i dimenzija ljepote koja dopunjava i upotpunjava dimenziju veli~anstvenosti. Pres jekom ova dva slova nastaje ta~ka koja stoji ispod slova ba i koja simbolizira Vrhunaravno Sredi{te iz kojeg sve ishodi i kojemu se sve vra}a. U stvari, nijedna manifestacija nije ni{ta drugo do li ta ta~ka, jer kako bi Jedan mogao ishoditi bilo kakve drugosti koje }e kompromitirati tu jednotu? Eto, zbog toga elif i ba napose, sa svim ostalim slovima arapskog alfabeta koja slijede za njima, u stvari jesu konstituitet upravo te ta~ke koja se, iako je jedna po sebi, vidi kao mno{tvo u ogledalu multipliciteta. U svome al-Kahf va’l-radim fi bismillah al-rahman alrahim, rahim , proslavljeni sufi osmog/~etrnaestog stolje}a, ‘Abdu’l-Kerim el-Dìli, pi{e da je ta~ka nedjeljiva tvar ( tvar (eldèvher el-basit ) dok su sva slova, u stvari, jedinjenja stvari, jedinjenja ((eldìsm el-murekkeb ).). Ta~ka simbolizira, upu}uje i odnosi se na Boànsku Su{tinu. Otuda, pridodata bilo kojem slovu ta~ka nema svoj vlastiti zvuk na isti na~in kao {to se teofanije Su{tine pojavljuju u svakom stvorenju sukladno mogu}nostima savr{enstva toga stvorenja. Ta~ka ‘stvara’ elif, a elif sva ostala slova, jer kako god ta~ka simbolizira Boànsko Onstvo, elif simbolizira poloàj Jednote. Dìli prepri~ava dijalog izme|u ta~ke (el-nukta ( el-nukta ) i slova ba u ba u kojemu ta~ka, obra}aju}i se slovu ba govori: ba govori: O slovo, Ja sam tvoje Na~elo..., Na~elo..., na{to ba odgovara: O Gospodaru, uvjerio sam se sa sigurno{}u da si Ti moje Na~elo. Na~elo. Ba dalje Ba dalje pita odakle potje~e istinitost koja po~iva u ta~ki. Ta~ka odgovara da su sva slova i rije~i u stvarnosti pojedina~ne forme koje ishode iz ta~ke. Simbolizmom zami{ljenog dijalogom izme|u ta~ke i ba Dìli opisuje ukupno tajanstvo Boànskog Jedinstva.

BEHAR 96

41

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

se manifestira oku, i su{tinsku i duhovnu for- zbje|uje i pruà klju~ za razumijevanje sredi{mu ~ije je mjesto pojavljivanja srce . Kaligrafs- njeg mjesta ove umjetnosti u hijerarhiji islamka forma je, stoga, duplikat zvu~ne forme Bo- ske umjetnosti kao i njene zna~ajne uloge u ànske Rije~i i klju~, zajedno sa zvu~nom for- islamskoj duhovnosti kao takvoj. Stolje}ima mom, za unutarnje zna~enje koje prebiva u muslimani prakticiraju kaligrafiju ne samo radi srcu. U jo{ jednom komentaru koji se ti~e ta~ke kultiviranja i o~uvanja lijepog rukopisa koji je ispod slova ba , veliki sufijski u~itelj iz dvadese- pokazatelj tradicionalne kulture (adab (adab ),), nego i tog stolje}a {ejh el-‘Alevi pi{e, radi discipliniranja du{e. Mnogi kaligrafi svjesSlova su znaci mastila; ne postoji ni{ta, ni su da se ispisivanjem linije s desna na lijevo, osim onoga {to je mastilo pomazalo; njihova {to je smjer arapske kaligrafije, ~ovjek pomjera vlastita boja ~ista je iluzija. sa periferije ka srcu koje je tako|er smje{teno Samo boja mastila je to {to je stiglo u manife- na lijevoj strani tijela, te da usredsre|ivanjem stirano postojanje. na ispisivanje rije~i u lijepim formama ~ovjek Ipak ne moè se re}i da se mastilo udaljilo od tako|er vodi razasute elemente svoje du{e njionoga {to je bilo. hovome sredi{tu. Muslimani, mu{karci i ène, Unutra{njost slova leì u tajanstvu mastila. tako|er su meditirali nad ljepotom kaligrafskih A njihov spolja{nji izgled njihovo je samoformi kao pratilja Boìje Rije~i, koje su preliodre|enje. jepe upravo jer ishode iz vrela sve ljepote. Srca Ona su svoja odre|enja, svoje aktivnosti, i du{e svih muslimana osvjeàvaju se veli~ai ni{ta osim toga ne postoji. Shvati ovo! nstvom, harmonijom i uskla|eno{}u, ritmom i Ona nisu to; ne reci, ne reci da su ona to! tokom kaligrafskih formi koje okruùju musliTako re}i pogre{no je, a re}i ‘to je ono’ je bun- manski ìvot u tradicionalnom islamskom drucaju}e ludilo. {tvu, koje se razotkrivaju skidaju}i veo sa svoje Jer to je bilo i prije slova, kada slova nisu ni ljepote na stranicama Kur’ana, na zidovima postojala; dàmija i drugim arhitektonskim formama, na i ostat }e, kada slova uop}e ne}e biti. tepisima i zastorima, pa ~ak i na objektima svaDobro se zagledaj u svako slovo: vidjet }e{ kodnevne upotrebne vrijednosti od odje}e do samo ono {to je ve} nestalo tanjira i su|a u koje se servira hrana. Tradiosim lica masila, to jest, osim Lica Njegove cionalna kaligrafija, kao sredi{nja sveta umjetSu{tine, nost islama, dar je Hakikata iz srca islamske Kojemu pripada sva Slava i Veli~anstvo i objave iz kojeg je potekla ova sveta umjetnost. Uzvi{enost! To je tako bez obzira da li su sâmi muslimani âk i tako slova su, osim njihovog izvanjskog svjesni Hakikata ili se zadovoljavaju spolja{izgleda, skrivena, njim formama. [to se ti~e onih koji slijede Put bi}a preplavljenog mastilom, njihov izgled Hakikata , ova sredi{nja umjetnost osnovni je ni~iji je nosilac kontemplacije Jedinoga, jer nijedan elif do njihov. ne moè a da nas ne podsjeti da u na{im srciSlova ni{ta ne daju mastilu, niti i{ta od njega ma i umovima ne smije biti mjesta ni za {ta uzimaju, drugo osima za Allahov elif , dok svaka ta~ka samo razotkrivaju svoju obuhvatnost u podsje}a na istinitost hadisa da hadisa da je: Bog je posrazli~itim obrascima, tojao i ni{ta nije postojalo osim Njega , i dalje: bez mijenjanja mastila. Da li mastilo i slovo On i sada postoji onakav Kakav je bio. bio . zajedno ~ine dvojstvo? Shvati stoga, istinitost mojih rije~i: nema tu postojanja osim mastilovog, njemu ~ije rezonovanje je ispravno; I gdje god je slovo, s njim tu je uvijek njegovo mastilo. Otvori svoj razum ovim parabolama i povedi ra~una o njima! Ezoteri~ka doktrina koja se ti~e prirode kaligrafije, kombinirana sa ljepotom njenog neposrednog prisustva koja dira sve koji su osjetljivi na ~uvaju}u i osloba|aju}u milost ljepote, obe-

42

Seyyed Hossein Nasr Islamic Art and Spirituality (Islamska umjetnost i duhovnost, Umjetnost i sveto, Duhovna poruka islamske kaligrafije ) Prijevod i obrada Edin Urjan Kukavica

BEHAR 96

 

An-Nasabu ‘{-[arif, Ms 209, BI Detalj An-Nasabu ‘{-[arifa, Ms 209, BI

 

An-Nasabu ‘{-[arif, Ms 209, BI Detalj An-Nasabu ‘{-[arifa, Ms 209, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 209 An-Nasabu ‘{-[arif Plemenita loza Muhammeda a.s. Ovo je jedan od najvrjednijih rukopisa iz rukopisnog fonda Instituta. Naime, po stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake radi se o raritetu, odnosno, unikatnom rukopisu. Rukopis je prepisao ili sastavio (nije jasno nazna~eno) dervi{ Mahfuz ibn Muhamed el-Gul{ani, 8. muharema 1031.h./23. - novembar 1621. godine. Sa za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed efendije, muftije Mostara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri êngi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet poklonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u, {to ukazuje na to da je rukopis bio u tekiji na Oglavku. Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka êngi}a, Adil-bega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom, i sa o~eve i sa maj~ine strane, êngi}. Na

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 209 An-Nasabu ‘{-[arif Plemenita loza Muhammeda a.s. Ovo je jedan od najvrjednijih rukopisa iz rukopisnog fonda Instituta. Naime, po stru~nom mi{ljenju Nametka i Trake radi se o raritetu, odnosno, unikatnom rukopisu. Rukopis je prepisao ili sastavio (nije jasno nazna~eno) dervi{ Mahfuz ibn Muhamed el-Gul{ani, 8. muharema 1031.h./23. - novembar 1621. godine. Sa za{titnog lista saznajemo da je rukopis bio u posjedu Ahmed efendije, muftije Mostara, kasnije izvjesnog dervi{a Nuri êngi}a iz Odàka kod Fo~e, a on je opet poklonio svom {ejhu Behauddinu Sikiri}u, {to ukazuje na to da je rukopis bio u tekiji na Oglavku. Otkupom od jednog nasljednika porodice Sikiri}, Bo{nja~ki institut ponovo je vratio rukopis u posjed potomaka êngi}a, Adil-bega Zulfikarpa{i}a koji je porijeklom, i sa o~eve i sa maj~ine strane, êngi}. Na po~etku rukopisa ~itamo posvetu: “Ovu ~asnu knjigu poklonio sam na{em mur{idu (vodi~u u tesavvufu) u~enom [ehovi}u (Sikiri}u) Behauddin efendiji, na{em bratu i pri jatelju. (u potpisu) Siroti dervi{ Nuri êngi} iz Odàka.” Ovakve knjige su pouzdano svjedo~anstvo o bogatstvu na{eg kulturno-historijskog blaga kao i ~injenice kako se kroz historiju ~uvala i po{tivala pisana rije~. S obzirom na izuzetnu vrijednost i ~injenicu da se radi o raritetu ili unikatu, Institut je ovo djelo objavio u fototipskom izdanju sa prijevodom na bosanski jezik akademika prof. dr. Enesa Kari}a. Za ovo izdanje zanimljivo je to da ispis prijevoda na bosanski jezik – u grafi~kom smislu – u potpunosti odgovara originalu, za {ta je zaslu`na istan~ana kaligrafska ruka gospodina Amira Reke.

Knjiga po~inje biografijom Poslanika Muhammeda a.s., oca i majke po mlijeku, potom slijede biografije Poslanikovih amidà, njegovih {est tetaka, biografije Poslanikovih supruga, njegove djece i unuka, amidì}a, biografije bra}e i sestara; slijede spomeni 22 vojna pohoda Muhammeda a.s., o robovima, slugama i ~uvarima u borbi, o 11 Poslanikovih izaslanika, o tajnicima i prijateljima. Opisano je tako|er i njegovo oru`je, odje}a, i najzad njegovo preseljenje. U predgovoru dr. Enes Kari} kaè da su izvori ovog rukopisa rane biografije Muhammeda a.s., tzv. sire , i to posebno one

BEHAR 96

klasni~ne iz perioda Ibn Ishaka (p. 150.h/767.) i Ibn Hi{ama (p. 218. h./833.). Dr. Kari} tako|er smatra da autor ovog rukopisa izvanredno poznaje i djela Al-Maghari od Al-Maghari od Al-Waqidija i Al-Bidaya wa’n-Nihaya od Ibn Kathira, koja se isto tako detaljno bave ìvotom Muhammeda a.s. U spomenutim djelima biografija Poslanika je opisana op{irno, sa brojnim lancima predanja i njihovih prenosilaca, dok autor ovog rukopisa ne navodi lance predaje, a biografske podatke iznosi veoma saèto ali i precizno. Autor je svakako i dobar poznavalac Kur’ana, tefsira i hadisa. Imaju}i sve to u vidu,

43

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

dr. Kari} smatra da bi se moglo pretpostaviti da je autor bio u~enjak ili muderris u nekom od velikih centara islamskog svijeta. Odgovor na to pitanje }e, me|utim, za sada ostati nerazrije{eno. Citati prijevoda: Muhammad ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Ha{im ibn Abdi Menaf ibn Kusajj ibn Kilab ibn Murre ibn Ka’b ibn Luejj ibn Galib. Boìji Poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir (s.a.v.a.), ro|en je u godini Slona, u ponedjeljak, dvanaestu no} mjeseca Rebi’ulevvela. Otac Poslanikov umro je kad je njemu bilo dva mjeseca. Neki vele pak, da mu je otac umro kad je bio dojen~e. Dojila ga je Halima, k}erka Ebu Zuvejba iz plemena Sa’d. Poslanik je ostao kod dojilje Halime u plemenu Sa’d ~etiri godine. Halima ga je vratila majci kad su mu (od strane meleka) rasporene grudi, te je majka (Amina) sa njim oti{la u Medinu, gdje je posjetila njegove daidè, i potom umrla u mjestu Ebva, vra~aju}i se u Mekku. Poslaniku je tada bilo {est godina, tri mjeseca i deset dana. Njezin je grob tamo (u mjestu Ebva’) poznat i znamenit. Kada je Amina pokopana, do Mekke je Muhammeda dovela èna (po imenu) Umm Ejmen i to pet dana nakon smrti njegove majke. Abdumuttalib (Poslanikov djed) umro je kad je Poslaniku bilo osam godina. Djed Ebumuttalib je oporu~io brigu o u Muhammedu svome sinu Ebu Talibu... Boìji Poslanik s.a.v.s. poslan je poslani~kom porukom dvjema vrstama bi}a, ljudima i dìnima, i tada je imao ~etrdeset godina. Amidà mu Ebu Talib, umro je kad se Poslanik pribliàvao svojoj pedesetoj godini, a Hatidà je umrla tri dana nakon Ebu Taliba. Stoga je tu godinu Poslanik s.a.v.s. nazvao godinom àlosti, zato {to ga je Ebu Talib {titio od onih koji bi ga uznemiravali kad je izlazio na put, a sama Hatidà povjerovala je u njegovo poslanstvo kad je potraìo uto~i{te u svome domu, {to mu je bila uto~i{tem i svjedokom za sve {to mu se doga|alo, te bi govorila: Ti si, uistinu, Boìji poslanik! Bog blagoslovio i njega i njegovu porodicu, i njegove drugove, i podario im mir!... Supruge Boìjeg poslanika Hatidà k}erka Huvejlidova Ona je prva koja je povjerovala u Allaha i Njegova poslanika. U dàhilijjetu (dobu neznanja) zvali su je El-Tahira (îsta). Prije nego se udala za Boìjeg poslanika bila je udata za Ebu Haleta Hinda ibn Nebba{a, pa mu je rodila Hinda ibn al-Haleta koji je bio daidà el-

44

Hasanu i el-Husejnu (sinovima Fatiminim koja je k}erka Boìjeg poslanika i Hatidè), i koji je (u predajama) dobro opisao Boìjeg poslanika. ... Hatidà se zatim udala za Boìjeg poslanika (s.a.v.s.) prije poslanstva i Poslanik je tada imao dvadeset i pet godina... Boìji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir, je kazao: Najodli~nija èna me|u stanovnicima dènneta je Merjema, zatim Fatima, zatim Hatidà, zatim Asja (èna jednog od faraona). U jednom drugom hadisu Poslanik je kazao: Najbolja èna me|u stanovnicima dènneta je Hatidà k}erka Huvelidova i Fatima k}erka Muhammedova i Mejrema k}erka Imranova, i Asja k}erka Muzahimova... O Poslanikovoj (s.a.v.a.) odje}i Boìji Poslanik (s.a.v.a.) je na dan kad je preselio ostavio dva {arena pla{ta, tako|er je ostavio i jedan ammanijski pla{t... Imao je leàj i dlakav pokriva~, imao je prsten od srebra na kojem je bilo ugravirano: Muhammed, Boìji poslanik, Bog ga blagoslovio i podario mu mir! Imao je narukvicu od èljeza, prepletenu sa srebrom. En-Nedà{i mu je poklonio papu~e jednostavne izrade, pa ih je obla~io... Imao je jedan turba koji bi obla~io, zvao se esSehab (oblaci). (oblaci). Davao ga je Aliji ibn Abi Talibu Talibu da ga obla~i, i Alija ga je ~esto obla~io, a on (Poslanik) bi rekao: Do{ao nam je Alija u oblacima. Poslanik je ima i dva ruha za obla~enje petkom, mimo druge odje}e koju je obla~io drugih dana... O Poslanikovim s.a.v.s. {ti}enicima (oslobo|enim robovima) kojih je bilo trideset i jedan Zejd ibn Hariseh ibn [urahbil el-Kelbi, pripadao je Hatidì, pa ga je od nje dobio Poslanik s.a.v.a. nakon {to se njome oènio i potom ga je oslobodio. Usama ibn Zejd, bio je posinak Boìjeg poslanika, nazivali su ga: Hubbu Resulillah (onaj koga Poslanik s.a.v.a. voli). O Poslanikovim s.a.v.a. vojnim pohodima kojih je ukupno poznato dvadeset i dva ...Bitka za Hajber zbila se nakon {to su pro{la tri mjeseca i jedanaest dana od sedme godine po Hid`ri. [est mjeseci i deset dana nakon ove bitke u~injena je umra (u Mekku) iz mjesta elKussah. Oslobo|enje Mekke zbilo se sedam godina, osam mjeseci i jedanaest dana nakon Hid`re. Bitka na Hunejnu dogodila se nakon jednog dana; tada je Bog poslao meleke u pomo} Svojemu Vjerovjesniku (s.a.v.a.)...

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 16 Dèlaluddin Rumi Belhi Mesnevi Ma’nevi

Po kaligrafskoj ljepoti i vrijednosti u kolekciji Instituta posebno mjesto zauzima prijepis Mesnevije (Mesnevi Ma’nevi) Dèlaludina Rumija.

Pi}e je u vrenju, a mi traìmo da ljubav vrije. Svijet je u pokretu, a mi traìmo pamet. Pi}e je od nas pijano, a ne mi od njega. Tijelo (lik) od nas postade, a ne mi od njega. (Mesnevi I, 1811, prijevod {ejh Fejzulah Hadìbajri}) Rumi je uistinu vrhunac jedne grane sufijske tradicije, ali Mi smo ni{ta, a ovo na{e postojanje, to je Tvoje postojanje kao i svaki vrh koji je povezan sa planinskim lancem ~iji je koje se ne vidi. dio, Rumi je neodvojivo vezan za ukupnost tradicije koja je, Onaj {to je nevidljiv (Bog) neka On vazda postoji! zbog svetih u~enja i milosti (bereketa (bereketa ) unutar njenog Na{ vjetar i na{e postojanje to je Tvoj dar, duhovnog zna~enja, bila u stanju proizvesti svetog ~ovjeka i Boè! Na{e postojanje Ti si dao, Boè! poetu takvih razmjera. On se pojavio u trenutku u kojem je Ti si, Boè, slatko}u postojanja pokazao ne-postojanju i {est stolje}a islamske duhovnosti ve} uobli~ilo tradiciju ni{tavilu). neizmjernog bogatstva. @ivio je u stolje}u koje je bilo kao Ti si u~inio, pa da se ovo nepostojanje zaljubi samo u sebe. povratak duhovnom intenzitetu trenutka nastanka islama; Slast svojih nimeta (blagodati), nemoj nam uskratiti! stolje}u koje je iznjedrilo izvanredne svete ljude i mudrace Meze, pi}e i ~a{u svoju, nemoj nam uskratiti! {irom islamskoga svijeta, od Ibn ‘Arabija, iz Andaluzije, do Ako Ti nama ove nimete uskrati{, ko bi nam ih onda mogao Ned`muddin Kubraa iz Semerkanda. Rumi je stigao na traìti i na}i? kraju tog perioda ogromne duhovne aktivnosti i podmla|i- Zar se moè boriti slika sa slikarom? Nemoj gledati na nas kakvi smo mi. Svoju dobrotu gledaj i vanja koji je uobli~io duhovnu historiju islamskih naroda. Nakon dugog perioda u~enja, formalnog i inicijacijskog, Rumi Ti nam dobro ~ini. Nas nije bilo, niti je bilo na{ih molbi. je bio u potpunosti upoznat sa dugom tradicijom koja mu je Tvoja dobrota ~ula je na{u jo{ neizgovorenu molbu. prethodila, kako u sufizmu tako i u ostalim islamskim znanostima. Bio je duboko uronjen u kur’anske znanosti i brojne ku- Nema tog pjesnika koji bi mogao dirljivijim rije~ima oslikati r’anske komentare koji su objavljeni prije njega. Pa`ljivo pro- potpunu ni{tavnost svih postoje}ih bi}a pred Jedinim Koji u~avanje njegovih djela otkriva ne samo istinu njegovih vlastitih jedino jeste. Ovdje je doktrina Jedinstva Bitka (vahdet (vahdet eltvrdnji da je njegova Mesnevija komentar Mesnevija komentar Kur’ana, nego i da vudùd ) zaogrnuta teofanijom svoje vlastite ljepote. Na isti njegov Divan plovi kao ogromna rijeka potekla iz planinskog na~in Rumi slijedi Ibn ‘Arabija u vjerovanju da je sveukupna izvora kur’anske objave. On je ve} iskusio i ìvio u odre|enom egzistencija identi~na sa odnosnom i vezom tog odre|enog smislu on je i sebi ve} saèo ranu sufijsku tradiciju budu}i je bi}a sa Bi}em napose, da egzistenti nisu ni{ta nego veza i proìvio i iskusio razli~ite duhovne mogu}nosti sufijskog nasli- odnos koji posjeduju sa Apsolutom, saìmaju}i ukupno u~e je|a – po{tuju}i strah Da’ud el-Entakija, Boànsku ljubav Ra- nje u zavaravaju}e jednostavni distih, koji govori o vezi bi’je el-‘Adevijje i gnozu Ibn ‘Arabija – u samome sebi: izme|u bi}a i Bi}a:

BEHAR 96

45

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Postoji veza iza svih opisa i pore|enja; izme|u Gospodara stvorenja i njihovog unutarnjeg bi}a.

koji poput ptice moè pjevati samo melodijama koje pokre}u duh. Rumijeva knjièvna djela i njegova uvijek prisutna duhovna snaga stoje kao snaàn svjetionik usmjeravaju}i i [to se ti~e komplementarne doktrine Univerzalnog ôvjeka vode}i ~ovjeka ljepotom prema Istini, koja ga jedino oslo(el-insan el-kamil ),), koju je, kao i doktrinu Jedinstva Bitka ba|a od privida zatvora siroma{tva i ru`no}e koju je stvorio prvi put formulirao Ibn ‘Arabi, njeno zna~enje reflektira se oko sebe, a ~ije granice se ne mogu pobrisati osim pomo}u kroz cijelo Rumijevo djelo, ali on ne koristi pojam insan el- poruke ~ovjeka kakav je Rumi. U njemu je vizija Istine i njekamil ; radije, govore}i o ideji, koristi izraz makrokosmos na ekspresija u najpotpunijoj ljudskoj formi, iskustvo du(alem-i ekber ) pod kojim podrazumijeva duhovnog ~ovjeka hovnosti i njegova formulacija kombinirane u umjetnosti. nasuprot ‘profanom ~ovjeku’, koji je mikrokosmos. Uistinu, o Rumijevom djelu mora se re}i da je, Dakle, izvanjskom formom ti si mikrokosmos, Te rije~i stepenice prema potpunom uvjerenju su. Dok u unutarnjem zna~enju ti si makrokosmos. Ko god se njima penje ti~e se vrhunca – Ne vrh sfere {to je boje azura. Rumijeva poezija je slavljenje ne samo ìvota u njegovom Nego vrh nadilaze}i povrh svih vidljivih nebesa. duhovnom aspektu nego isto tako i smrti koja omogu}ava Seyyed Hossein Nasr realizaciju duhovne dimenzije ìvota. Rumi u smrti vidi uzviPrijevod i obrada Edin Urjan Kukavica {eni ekstati~ki trenutak ìvota, jer on je svakako ve} umro prije smrti , sukladno ~uvenoj Poslanikovoj izreci: Umri prije smrti . Za njega smrt moè biti samo prolaz u svijet svjetlosti, kako i sam kazuje u svojoj poznatoj pjesmi: Idi umri, gospodine, prije nego umre{, Tako ne}e{ trpjeti boli umiranja. Instituta, Ms 16 BI, prepisan je na Bendba{i Bendba{i  Rukopis iz fonda Instituta, Umri smr}u koja je kapija svjetlosti, u Sarajevu 1646. godine za potrebe mevlevijske mevlevijske tekije, o ~emu a ne smr}u kojom samo grobu }e{ dopasti. svjedo~i podatak iz rukopisa koji glasi:

Rumi je ve} boravio u svijetu svjetlosti prije susreta sa fizi~kom smr}u, te stoga fizi~ka smrt moè biti samo trenutak proslave prelaska i posljednje prepreke i omogu}avanja potpunog povratka okeanu svjetlosti od kojega je bio privremeno odvojen. Rumi je odavno shvatio i znao da amor est mors ; ljubavlju prema Bogu on je okusio smrt iako fizi~ki ìv i bio uskrsnut zaogrnut svjetlo{}u Boànskoga Znanja, jo{ uvijek raspravljaju}i i hodaju}i sa ljudima. To {to je Rumiju omogu}ilo da na susret sa smr}u gleda kao na trenutak uzvi{ene ekstaze, bio je, naravno, vrsta ìvota koju je vodio na ovome svijetu, ìvot koji ga je doveo do statusa svetosti i prije prolaska kroz kapiju smrti. Taj ìvot bio je svjedokom izvanrednom susretu sa [emsom i simpatijama izme|u njih koje su uzrokovale nastanak Divana, podstakle Rumija da napusti svijet ti{ine i pribjegne poeziji kako kako bi izrekao ono {to ne moè a da ne dolazi samo iz svete ti{ine. u izvjesnom smislu Husamuddin ]elebi, odigao je za Rumija istu ulogu vis-a-vi vis-a-viss Mesnevij Mesnevije e . Na isti na~in, ako ne postoji poseban u~enik, inicijacijska funkcija u~itelja povla~i se unutar bi}a majstora, a nedostatak duhovnog drugarstva i razgovora moè nagnati i umjetni~ki najkreativnije sufije u ti{inu. Navest }emo poznati Sa’dijev stih, Da nije ruè, slavuj nikada ne bi zapjevao u gaju.

B p

z d z o

m S z k

t k j n s

s d

.

U modernom svijetu, osiroma{enom duhovno{}u koji se gu{i u okruènju u kojem je ru`no}a postala norma, a ljepota luksuz, Rumija su mnogi prepoznali kao antidot za bolesti od kojih moderni svijet umire. I zaista, on je najja~i protuotrov ako se slijede njegova u~enja, bez obzira kako je gorak lijek koji on propisuje. U cilju nalaska pomo}i u Rumiju, u akutnoj duhovnoj borbi, mora ga se ~itati ne samo kao pukog pjesnika nego kao porte-parole Boànskih Tajni,

46

BEHAR 96



Rukopis Mesnevi Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI



Detalj rukopisa Mesnevi Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI



Rukopis Mesnevi Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI



Detalj rukopisa Mesnevi Mesnevi Ma’nevi, Ms 16, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 210 Divan-i Kaimi

Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, bio je glasoviti sarajevski pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bosanskom jeziku, tzv. alhamijado pjesme. Smatra se najpoznatijim pjesnikom Balkana toga doba. Da je bio neosporno veoma popularan i cijenjen u svoje doba, svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210), ili kao dio raznih med`mua (zbornika), kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, nazvanim jednostavno Med`mua (Magmu’ah, Ms 193).

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 210 Divan-i Kaimi

Hasan Kaimija (Hasan Efendi Kaimi), ro|en oko 1630. godine u Sarajevu, bio je glasoviti sarajevski pjesnik koji je pisao pjesme na osmanskom i na bosanskom jeziku, tzv. alhamijado pjesme. Smatra se najpoznatijim pjesnikom Balkana toga doba. Da je bio neosporno veoma popularan i cijenjen u svoje doba, svjedo~i i izuzetno veliki broj prijepisa njegovih djela. Njegove pjesme su prepisivane i kao samostalne zbirke, kao {to je to slu~aj sa rukopisom iz fundusa Bo{nja~kog instituta Divan-i Ka’imi (Ms 210), ili kao dio raznih med`mua (zbornika), kao {to je slu~aj sa drugim rukopisom iz na{eg fundusa, nazvanim jednostavno Med`mua (Magmu’ah, Ms 193). Rukopisi Kaimijinih pjesama su brojni i, kako navodi Jasna [ami}, nalaze se u mnogim svjetskim bibliotekama, u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Kairu, Istanbulu, Parizu, Londonu, Bratislavi, itd. U Sarajevu Kaimijine rukopise posjeduju Gazi Husrev-begova biblioteka i NUBBiH, biblioteka ANUBiH i Istorijski arhiv Sarajeva. Biblioteka Orijentalnog instituta posjedovala je ~ak 14 prijepisa Kaimijinih rukopisa, koji su naàlost uni{teni u granatiranju Instituta 1992. godine. Za ovaj rukopis Kaimi-babinog Divana naàlost nema podataka o prijepisu, a iz zabilje{ki na za{titnom listu se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa bili [ejh Sirri-zade Muhammed Behauddin iz sela Oglavak i Sejfuddin Fehmi b. Ali Kemura (1890.-91.). U Med`mui, zborniku razli~ite sadrìne pisanom na osmanskom turskom jeziku, kojem se ne zna autor, zabiljeèno je i jedno tuma~enje Kur’ana pjesnika Hasana Kaimije, koja ukazuje na neka budu}a doga|anja. Naime, Kaimija se bavio ‘ilm-i dèfrom, tuma~enjem numeri~kih vrijednosti harfova, tako da je njegovo poznato djelo Varidat, u stvari, zbirka svojevrsnih istihradàta o budu}im doga|ajima. Dva Kaimijina djela tj. njegov Divan i pjesma u Med`mui u fundusu Bo{nja~kog instituta zasigurno su vrijedan doprinos ne samo boga}enju na{eg kulturno-historijskog naslje|a nego su i od neprocjenjivog zna~aja za prou~avanje kulturne historije na{eg podneblja.

BEHAR 96

47

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Hasan Kaimi-baba

dovu u kojoj moli Boga da u~ini da Sarajlijama nikada vi{e vjerski poglavar ne bude iz Sarajeva. Tako|er, kivan na pasivan odnos svojih sugra|ana, {ejh Kaimi-baba zamoli Boga da mu nikada niti jedan Sarajlija ne do|e na mezar. Prenosi se da od tada nijedan Sarajlija, a koji bi imao neku ru`nu namjeru, nije uspio posjetiti [ejhov mezar. [ejhov mezar. Vjerovatno naj(ne)popularnija naj(ne)popularnija predaja je ona o dovama koje je za Sara jevo ~inio Kaimi-baba, a prema kojoj su mu primljene (kabul ) za zrak; pa }e Sarajevo uvijek imati lijep zrak, za vodu; te }e Sarajevo uvijek imati dobru vodu i Sarajlije }e uìvati na dobroj zemlji. Nije mu primljena dova za vatru, te je tim povodom navodno izgovorio: Gorjet }e{ o Sarajevo (kad mene vi{e ne bude u tebi)! Slu~ajno tebi)! Slu~ajno ili ne, prvi od bro jnih velikih poàra, u kojima je Sarajevo u svojoj historiji od toga vremena naovamo stradavalo, dogodio se samo pet godina poslije preseljenja Hasana Kaimi-babe, 1697. godine, povodom provale princa Eugena od Savoje.

Hasan Kaimi-baba Zerrin Oglu (Zerinovi} ili Zrni}), jedan od najznamenitijih najznamenitijih bosanskih {ejhova o kojemu se vi{e ‘zna’ iz predaja i legendi nego iz dokumentiranih biografskih podataka, iako je ìvio ne tako davno, u 17. stolje}u stolje}u (p. 1691-92. godine). Prema ve}ini izvora ro|en je u Sarajevu gdje vu gdje je i zavr{io po~etno obrazovanje. Nakon toga odlazi u Sofiju i tu provodi dosta vremena uz halvetijskog {ejha Muslihuddina Uì~anina , nakon ~ega dobija idà idàze zett za ir{a ir{ad d tarikat-i halvetijje . înjenica da je do 1682. godine bio {ejh Silahdar Mustafa-pa{ine tekije u Sarajevu, koja od svoga osnutka do danas slovi kao isklju~ivo kadirijska, ali i zbog toga {to u svojim pjesmama, osobito u Divanu, ~esto koristi izraz Na{ pir Abdul Kadir , svojevrsna su potvrda da je pored havetijskoga , {ejh Hasan Kaimi-baba bio i {ejh kadirijskoga tarikata. Nije poznato od koga je dobio idàz idàzet et za ir{ad ir{ad po po usulu ovog tarikata . Osim posta Silahdar Mustafa-pa{ine tekije , poznatije kao Hadì Sinanova , Kaimi-baba je i svoju U svakom slu~aju, nakon dolaska u Zvornik, Kaimi-baba ku}u u Ajs-pa{inoj mahali, u neposrednoj blizini mosta djeluje kao imam Namaz-gjah dàmije u Zvorniku. Prema ûkuri (mahala Fetija ),), ]umurija, koristio kao tekiju. Za ovaj objekat – koji vi{e ne pisanju Hifzije Suljki}a stanovao je u ûkuri (mahala postoji – zanimljivo je da je nakon Kaimi-babinog odlaska iz Sarajeva, nastavio funkcionirati kao tekija, i to ènsak, pod  rukovodstvom njegove supruge. Divan-i Kaimi, Ms 210_0003, BI Za njegov odlazak iz Sarajeva vezan je veliki broj predaja. Tako se prenosi da ga je na odlasku jedna èna ~ula da u~i  Divan-i Kaimi, Ms 210_0002, BI

48

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

BEHAR 96

49

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

predratnoj Bolni~koj , ~esto posje}uju}i i provode}i dosta vremena na Kula-gradu na mjestu gdje }e biti ukopan i na kojem }e mu biti podignuto turbe. Prenosi se da je na dan pred svoje preseljenje obavijestio prijatelje da }e umrijeti; Ujutro su ga na{li prekrivrenog njegovom hrkom (dervi{kim ogrta~em). Kaimi-baba je bio plodan {ejh, kako u prakticiraju}em domenu, u ir{adu , tako i u oblasti teorijskog rada u oblasti tesavvufa, ali i na socijalnom i sociolo{kom polju. Prema nepotvr|enim podacima, upravo njegov socijalni anga`man u kona~nici }e rezultirati njegovim izgonom iz Sarajeva. Naime, u vremenu koje je prethodilo dugogodi{njemu ratu Turske protiv Austrije i Mletaka (1683.-1699.) do{lo je do velike nesta{ice hrane u Sarajevu . Osjetiv{i priliku za iznenadno boga}enje, sarajevski trgovci su uz potporu predstavnika vlasti i dijela uleme povukli hranu sa trì{ta o~ekuju}i zna~ajan porast cijena. Znaju}i za to, svjestan da se to kosi i sa strogo vjerskim, a osobito sa moralnim pravilima, Hasan Kaimi-baba, prema predaji povede, a prema drugim podacima samo verbalno podrì pobunu siromaha protiv ove o~igledne nepravde. U meteù, koji je nastao, nekolicina gladnih provalila je u prostorije kadiluka gdje su zatekli kadiju i kadiju i njegovog naiba , te ih obojicu ubi{e. Tim povodom iz Istanbula bi poslat poseban inspektor koji je nakon uvi|aja pogubio 12 ljudi, a zatvorio jo{ 56. Vjeruje se da je Kaimi-baba iz Sarajeva protjeran 1682. godine, iako Jasna [ami} u radu Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe smaBabe smatra da za takvu tvrdnju nije prona|eno dovoljno dokaza. Kako je bilo zapisano u jednom rukopisu iz Orijentalnog instituta, Kaimija je preselio u Zvorniku 1691. ili 1692. godine, a u drugom rukopisu, koji se nalazi u Kairskoj nacionalnoj biblioteci, pi{e da je ukopan u Zvorniku u Gornjem gradu. Hasan Kaimi-baba ostavio je iza sebe dvije alhamijado pjesme i dvije zbirke poezije na osmanskom jeziku od kojih jedna slovi kao Divan, Divan, a druga kao Varidat , odnosno Poema na –ari . Divan je Divan je znakovito obimniji od Varidata , homogenijeg je karaktera, najve}i broj pjesama posve}en je osniva~u kadirijskog tarikata Abdulkadiru Gejlaniju, kojem je pripadao i sam pjesnik. Varidat , koji se ponegdje naziva i Kasaid-i Kaimi , predstavlja mje{avinu poezije pisane iz duhovnog nadahnu}a i stihova koji su podlo`ni tuma~enju u drugom domenu. Kao pjesnik Hasan Kaimi-baba ostaje u okvirima klasi~ne sufijske poezije, pokazuje znanje u razli~itim domenima od Kur’ana i hadisa do hadisa do pravila i sadrìne orijentalne poetike, a sa doktrinarnog aspekta nedvojbeno je jasno da je zagovornik u~enja o Egzistencijalnom Egzistencijalnom Monizmu, odnosno vahdet-i vudùdu .

Jesi li shvatio za{to te Istina na ovaj svijet donijela? Sebi do|i, sebe spoznaj i pravo na sebe kroz sebe pogledaj! Tajna: "bio sam skriveno blago“ sam }e{ postati, ako si sebe poznao, otvori stranice Knjige postojanja, u njoj si od Boga pouk uzeo. Tri slova i dvije ta~ke znanost su ~itavog svijeta. U srce kako si u{ao, dokaz svepostojanja si spoznao. Ta~ka u "B“ i "Bismillah-a“ srce je svakog vjernika. ôvjek, i cijeli svijet, njega je Bogom nazvao. Do|i do Adema, svijet je on, jedan je on, i Ahmed. Niko mu nije ravan, jedna je Istina, Bog je Istina (postao) Ko do sebe nije do{ao, Drugi jedan postoji, povjerovao je. Sve {to postoji od Njega je, sve {to se kre}e i nepomi~no {to je. Vjerovanje u raznolikost njeg }e u haps baciti. Ko Jednoga spozna, u jedinstvu ko je, u kaljuzi ne}e boraviti. Svaki oblik od njegovog postojanja lik je preuzeo. On sam sebi veo je postao, ~ovjek mu je: "Drug si“, rekao. Nema Boga osim Njega i kako bi neko drugi to mogao biti? I prije neg’ {to Vijesnik (smrti) od njega stigne, to, jadni~e, treba{ shvatiti. Stvaranje si rekao, svijet si rekao, Bog si rekao, Njemu, Jednome. Nema vi{e strana osim jedne, okreni uho Njemu (Jednome)! Ina~e }e{ izgoriti vje~no u vatri mno{tva i rasko{ja. A zna{ li za{to si ovdje do{ao poput svjetlosti plamena jedinstva? Nije se jo{ ni{ta zbilo, o Kaimi, barem rije~ kad bi prozborio, iz Muhammedovog ruì~njaka jedan cvijet ti je stigao.

Prijevod jedne Kaimijine pjesme preuzet iz: Azra Verla{evi}, Vedad Spahi} A{ik istine: orijentalisti i knjièvni histori~ari o Hasanu Kaimiji Tuzla, Bosnia Ars, 2006. str.7-29.

50

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 264 [arhu ‘l-Avamili ‘l-Mi’ah

Djelo [arhu’l-Avamili’l-Mi’ah (Ms 264/1) na arapskom jeziku je komentar na djelo iz arapske sintakse Avamilu’l-Mi’ah koje se nalazi u rukopisnoj zbirci Bo{nja~kog instituta. Ono se moè smatrati pravim otkri}em, {to su Nametak i Trako i ustanovili. Naime, ovo djelo nisu me|u [ejh Jujinim djelima naveli ni Ibrahim Opija~ ni sam [ejh Jujo, niti drugi znanstveni izvori. Me|utim, Muhamed @dralovi} ga je pripisao [ejh Juji (jedan primjerak se nalazi u Orijentalnoj zbirci HAZU), {to je uradio i Mustafa Jahi} za primjerak koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (Rukopisi djela [ejh Juje u Gazi Husrevbegovoj biblioteci - Anali GHB biblioteke, knjiga XI-XII, 1985.). Otkri}e u rukopisu Bo{nja~kog instituta je da se sada sa sigurno{}u moè tvrditi da je ovo njegovo djelo, jer je autor Mustafa ibn Jusuf ibn Murad jasno nazna~en na listu 1b. Osnovno djelo al-’Avamil napisao je Abdulkahir b. Abdurrahman al-Dùrdàni (p. 1078.-79.). Radi se o izuzetno lijepom rukopisu i u kaligrafskom smislu. Papir je ù}kast i veoma dobro o~uvan, a tekst je pisan crnom tintom, istaknute rije~i crvenom, nesh i nestalik stilom arapskog pisma. Autor na samom kraju rukopisa skromno preporu~uje da se njegovo djelo ne podcjenjuje zbog ugleda autora i usput spominje da je djelo napisao za 15 dana. U ovom rukopisu nemamo podataka o prepisiva~u, ali se jasno vidi da ih je bilo najmanje dva. Pored podataka o autoru, djelu, eventualno prepisiva~u, rukopisi sadrè ~esto i veoma va`ne i interesantne podatke za prou~avanje kulturno-historijskog konteksta u kojem su nastali. Tako u ovom rukopisu nailazimo na zabilje{ku na za{titnom listu iz koje se vidi da su biv{i vlasnici ovog rukopisa bili Hadì Abdullah Zuhdi i Salih Ragib Sun’ullah 1166./1752-3. godine.

BEHAR 96

51

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Mustafa Jujo bin Jusuf bin Murad Ejjubi-zade Mostari Bosnevi

Mustafa Ejubovi} - [ejh Jujo

Mustafa Ejubovi} jedan je od najistaknutijih bo{nja~kih pisaca na arapskom jeziku. Ro|en je 1651. godine u Mostaru. Godine 1677. odlazi na {kolovanje u Istanbul, na ~uveni univerzitet Sahn-i Seman i nakon ~etiri godine ga zavr{ava. Dr. Amir Ljubovi} navodi da Ejubovi}evi biografi biljeè kako je [ejh Jujo dobro uvi|ao slabost, u~malost i teìnu stare skolasti~ke metode nastave u medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim ud`benicima poku{ao da kr~i nove putove u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela, te ve}i broj spisa iz gotovo svih oblasti. Napisao



52

je i 27 kra}ih i duìh rasprava, me|u kojima su najbrojniji nau~ni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (6 djela). Dodatno je napisao rad iz perzijske leksikografi je i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova. Pretpostavlja se, prema broju sa~uvanih spisa, da je napisao preko 60 nau~nih djela. Godine 1692. imenovan je za mostarskog muftiju. Vrijeme provedeno u Mostaru koristi za angaìranje u prosvjeti, predavanje, pisanje ud`benika i drugih aktivnosti. U predgovoru svome posljednjem djelu Komentar obuke iz logike i apologetike biljeì da se dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih podru~ja napisao izvjestan broj korisnih, manjih i ve}ih, radova. Dr. Amir Ljubovi} navodi da je [ejh Ju jo bio zaokupljen pitanjima iz logike koja su se nu`no vezivala za di jalektiku, tzv. nauku o pojmovima, zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku. Njegovo prvo djelo Komentar Esiri jevog jevog Trakta Traktata ta iz iz Logi Logike ke tj. tj. Komentar ‘Isagoge’ nastalo je 1682. godine i nosi naziv Korisna glosa uz Al-Fenarijeve napomene za Esirudinov traktat iz logike ; drugo djelo iz oblasti logike, Novi komentar ‘Suncanog Traktata’ zavr{eno Traktata’ zavr{eno je 1690. godine. Ve} 1692., Mustafa Ejubovi} se ponovo osvr}e na Isagogu Esirudina gogu Esirudina al-Ebherija, jer misli da }e time razjasniti niz pitanja iz logike. Dr. Amir Ljubovi} navodi da je Mustafa Ejubovi} nastojao da poveè marginalije i da na diskretan na~in skrene pa`nju ~itaocu gdje po~inje i gdje zavr{ava problematika iz pojedinih poglavlja osnovnog teksta. Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar obuke iz logike i apologetike nastaje apologetike nastaje 1706. godine. Mustafa Ejubovi} preselio je u Mostaru 16. jula 1707. u 57. godini ìvota.

[arhu’l-Avamili’l-Mi’ah, Ms 264/1, BI

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 665 Alaudin Sabit Mi’raggiyah (Miradìja) U popisu va`nijih rukopisa za bo{nja~ku knjièvnu ba{tinu posebno mjesto zau zima rukopis Mi’raggiyah (Miradìja, poema o miradù, uspe}u Muhammeda a.s. na nebo) Alaudina Sabita Uì~anina (p. 1712.), zasigurno najzna~ajnijeg pjesnika Bo{njaka osmanskog perioda, dok se Miradìja napose smatra njegovim remek-djelom. Ona se naj~e{}e nalazi u sklopu Sabitova Divana, a interesantno u rukopisu u posjedu Bo{nja~kog instituta je {to je ona prepisana samostalno. Ovu Miradìju je prepisao Muhamed Muteveli Sulejman-aga-zade 1154./1741.-2. godine. Prijepis je lijep, ispisan nesh stilom, poema je pisana dvostupa~no i tekst je uokviren crvenom bojom.

Alaudin Sabit Uì~anin (1650.-1712.)

Uì~anin (Uìce, 1650. – Istanbul, 1712.), svakako je jedan od na{ih najzna~ajnijih ako ne i najzna~ajniji od svih na{ih divanskih pjesnika, ali je vaàn i kao osobit tesavvufski pjesnik jer se njegov poetski izraz duhom umnogome razlikuje. Ono {to Sabitovom djelu daje specifi~no obilje`je jeste originalan stih i jezik, rastere}en mno{tva simbola – osnovne osobenosti tesavvufske poezije. On je uspio izgraditi osobeni stil, pro{iriti stroge okvire divanske poezije i svoju misao iskazati jezikom koji je ìv, koji istovremeno sadrì elemente Sabitovog materinjeg i odlike turskog govornog jezika. Ovako revolucionaran pristup u~inio je da su ga mnogi osporavali ~ak i nakon njegovog preseljenja. Me|utim, dosta je autoriteta koji su uspjeli doku~iti Sabitovu pravu

BEHAR 96

vrijednost. Bilo kako bilo, Alaudin Sabit Uì~anin ostao je zabiljeèn u historiji literature osmanskog sultanata kao jedna od najizrazitijih, najoriginalnijih i najve}ih pjesni~kih pojava, o ~emu svjedo~i i ~injenica da je Sabit jedini pjesnik golemog sultanata koji je dva puta svoje stihove recitirao kraj Bejtullaha. Sabit se najprije {kolovao u rodnom mjestu, koje je tada pripadalo bosanskom ejaletu, a zatim u Istanbulu, gdje je – poslije toga – dugo slu`bovao na razli~itim poslovima. Slu`ba ga je i dovela u Sarajevo gdje se oko



Mi’raggiyah, Ms 665_0001, BI

53

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

njega po~eo okupljati i formirati osobit kulturni i intelektualni intelektualni krug. Svojim }e djelom i pojavom utjecati na brojne savremenike, me|u kojima posebno na Mehmeda Re{ida. Sabit je napisao Divan sa preko {est stotina pjesama, Zafernamu (Knjiga namu (Knjiga o pobjedi), epsku pjesmu od 426 stihova, nedovr{eni ljubavni spjev Edhem i Huma, te spomenutu Miradìju . Sabitov ìvotni put, u kome je ~esto morao da se bori za egzistenciju, ogleda se u njegovoj poeziji, u kojoj nerijet-

ko govori o socijalnim prilikama i ìvotnoj stvarnosti. Njegova originalnost i snaàn pjesni~ki izraz bili su uzor i mnogim pjesnicima kasnijeg perioda. Svi histori~ari knjièvnosti na turskom jeziku daju mu vrlo visoko mjesto, a po mnogima, njegova Zafernama  je je najzna~ajnije djelo te vrste cijele epohe.

Kad ajete... Kad ajete iz Kur’ana o boju razjasni ondare }e vojnicima ovaj govor krasni: “Vitezovi, po~ujte me, da vam kaèm jasno – Na crnu ste zemlju do{li, da pomrete ~asno. Nit’ je ovaj svijet vje~an ni naklonost neba, Il’ gazija ili {ehit svakom biti treba. Kad }emo jo{ do~ekati ‘vaki Bajram jedan? Ko pogine, bit }e {ehit, ko ostane sretan. ûjte, bra}o, znamenit’ je dan dana{nji za nas, Juna~ki je ovo Bajram, slavni pir je danas. Gazije }e ~asno ime u narodu ste}i, A {ehiti u rajske }e |ulistane pre}i.” Kad u vojsci vriska nasta, trese se od zora Na povr{ju zemaljskome devet slavnih gora. Ta krvava suza kamen u rubin pretvara. I crvene sekajike po poljima stvara.”

 Mi’raggiyah,

54

Ms 665_0005, BI

BEHAR 96



Berat, BI



Detalj berata, BI



Berat, BI



Detalj berata, BI

ORIJENTALNI RUKOPISI

Berati Rukopisni administrativni dokumenti Bo{nja~ki institut posjeduje manju, ali veoma vrijednu kolekciju osmanskih berata ili sultanskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku. Svi berati, koji se nalaze u arhivi Instituta, su iz familije êngi}a tj. Zulfikarpa{i}a i radi se o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim prim jercima. Jedan od sultanskih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat pisan 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III. (vladao od 1703. do 1730. godine). Pored svoje historijske vrijednosti, ovaj berat ima i umjetni~ku vrijednost, jer je kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lije-

ORIJENTALNI RUKOPISI

Berati Rukopisni administrativni dokumenti Bo{nja~ki institut posjeduje manju, ali veoma vrijednu kolekciju osmanskih berata ili sultanskih dekreta pisanih na osmanskom-turskom jeziku. Svi berati, koji se nalaze u arhivi Instituta, su iz familije êngi}a tj. Zulfikarpa{i}a i radi se o, za na{e prilike, iznimno rijetkim i vrijednim prim jercima. Jedan od sultanskih berata je veoma lijepo ukra{en i o~uvani berat pisan 1719. godine, sa tugrom sultana Ahmeda III. (vladao od 1703. do 1730. godine). Pored svoje historijske vrijednosti, ovaj berat ima i umjetni~ku vrijednost, jer je kaligrafski majstorski ispisan, vi{ebojan je, tugra je jako dobro o~uvana i jarke je crvene boje, a ukras oko tugre je ukra{en izvanredno lijepom zlatnom bojom i floralnom ornamentikom. Predmetnim beratom odre|uju se imovinsko-pravni i posjedni~ki status nasljednika Kurd Saliha sina Rustemovog. Nakon {to je Kurd Salih umro, nje gov zeamet je ostao upra`njen, pa je prvi sin Dervi{ traìo sultanski berat na to. Ovim beratom mu se dodjeljuje zeamet od 36.923 ak~e, koji se sastojao od prihoda sela Crna Rika (danas Crna Rijeka oko 30 km sjeverozapadno od Sarajeva) i drugih sela u Sarajevskoj nahiji, koja su u specifikaciji u dokumentu poimence nazna~ena. S druge strane, Dervi{ ima obavezu stalno boraviti u svom sandàku i i}i na vojne pohode pod bajrakom bosanskoga alajbega. Dio prijevoda: “Nare|ujem da od ovog dana zeamet uìva on (Dervi{), pod uvjetom da u potpunosti izvr{ava brojne du`nosti u pobjedonosnoj vojsci, a prema carskom deftru. Stanovnici tog zeameta du`ni su priznavati ga suba{om i u poslovima iz nadle`nosti suba{e, njemu se obra}ati. U tom pogledu neka se niko se suprotstavlja i ne mije{a. To neka znaju i nek se pouzdaju i oslanjaju na moj ~asni znak (pe~at). U stalnom boravi{tu Konstantinijji Bogom{ti}enoj“

BEHAR 96

55

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Usporedno s razvojem osmanskog dràvnog i dru{tvenog ure|enja razvijala se i dràvna administracija, tako da se neko} osnovni i najstariji dokument vrlo jednostavnog oblika i forme biti – biti – koji je ujedno i berat i berat i ferman – uskoro pojavljuje u dva oblika koje je objedinjavao. Izraz bera’a (berat ) preuzet je iz arapskog jezika u zna~enju povelja , dekret , diploma , a zanimljivo je da se u zemljama ovog govornog podru~ja u istom zna~enju zadrào do danas. U osmanskom historijskom i pravnom kontekstu pojam je kori{ten u zna~enju sultanske odluke o postavljenju na du`nost i odobrenju za vr{enje te du`nosti, a propra}eno dodjelom zemlje odnosno prihoda sa zemlje, te u skladu sa dodijeljenim regulirale obaveze posjednika prema sultanatu. Berat se pokazuje iznimno zna~ajnim materijalom u smislu utvr|ivanja historijske istine u vezi reguliranja posjedovnih i hijerarhijskih odnosa unutar osmanskog sultanata i to ne samo u vidu odnosa izme|u posjednika i raje, nego i izme|u posjedni~ke klase napose. Ferman je sultanska zapovijest odnosno upravni dokument; njegov sadràj je strog i zvani~an: po~inje tugrom vladaju}eg sultana sa njegovim imenom, imenom njegovog oca, titulom i odgovaraju}im epitetom, naj~e{}e “uvijek pobjedonosan”. Za razliku od fermana berat poberat postaje sultanska diploma, dokument koji svojim izgledom odaje svoju namjenu i funkciju. Berat  je je s vreme-

56

nom izrastao u vjerovatno najzna~ajniji zvani~ni dokument osmanske dràve. Njime su se regulirala sva postavljenja unutar dràvnog, administrativnog, vojnog, vjerskog aparata sultanata sa znakovito sloènim dru{tvenim ure|enjem, do reguliranja diplomatskih odnosa osmanske sa drugim dràvama, odnosno potvr|ivanja onoga {to je prethodno ozakonjeno ahdnamom ili nekim drugim sultanskim ~inom. Svaki berat je unikat! Pisan je na papiru ~iji je kvalitet izrade ovisio o va`nosti osobe za koju se berat pisao, berat pisao, papir se posebno pripremao, strana na koju se pisalo presvla~ena je posebnom smjesom zvanom ahar , koja je papiru davala glatko}u i gipkost. Nije rijedak slu~aj da su zna~ajniji berati pisani na nekoliko komada papira od kojih je jedan bio rezerviran isklju~ivo za tugru . Tradicionalnoj i obaveznoj tugri na beratu se daje sve~an izgled, njenom ispisivanju se posve}uje ogromna pa`nja, prazna polja unutar ispisa slova iluminiraju se ili oslikavaju zlatnom dok se rubovi iscrtavaju drugom bo jom. Sam tekst tugre ugra|en tugre ugra|en je u rasko{no i iluminirano polje. Vanjska strana papira – osobito kod va`nih berata – presvla~ena je svilom ili platnom. Berati su Berati su se ‘pakovali’ u obliku svitka. Pisani su arapskim pismom i turskim jezikom, posebnim perom koje se opet posebno {iljilo i pripremalo, u tri pisma. Obi~no se izdavao u futroli koja je bila izra|ivana od debljeg papira, metala ili svilene tkanine.

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Maglajski sidìli

U fondu arhivske gra|e se nalaze i veoma vrijedni historijski dokumenti Maglajskih sidìla iz sidìla iz prve polovine 19. stolje}a. Ovu vrijednu arhivsku gra|u Adil-begu Zulfikarpa{i}u i Bo{nja~kom institutu poklonio je njegov prijatelj gospodin Alija [irbegovi}. Dokumente su prevele i priredile pok. dr. Du{anka Bojani}-Luka~ i mr. Tatjana Kati}. Prijevod sa faksimilima originala i transkripcijom dokumenata je objavljen u izdanju Bo{nja~kog instituta. Sidìli su Sidìli su sudsko-notarske knjige odnosno protokoli u kojima su biljeèni svi sudski dokumenti na kojima su radili kadije ({erijatske sudije) i njihovi naibi (zamjenici). U sidìlima su sidìlima su tako|er zabiljeèna akta koja je slala centralna i provincijska vlast ili koja su raznim dràvnim institucijama institucijama upu}ivali pojednici. Sidìli su prvorazredni historijski izvori za prou~avanje dru{tva, privrednih i ekonomskih prilika pojedinih kadiluka ali kadiluka ali i dràve u cjelini. U sidìlima se sidìlima se ne nalaze originalni dokumenti ve} kadijski pri jepis odnosno skra}ena verzija ili bilje{ka o pojedinom slu~aju. U Maglajskim sidìlima nalaze sidìlima nalaze se akti koji se odnose na fermane (sultanske zapovijesti), bujruldije (naredbe bosanskog valije), prijepise teskera (akta koja su u ovom slu~aju pisali slu`benici bosanskog Divana u kojima su slali naredbe o hvatanju izgrednika, sakupljanju nameta od veleposjednika, zabrani prolaska ba{ibozuk askera, itd.), murasele (dokumenta koja je kadija pisao sebi ravnim ili niè rangiranim slu`benicima) slu`benicima) te arzuhale (predstavke, arzuhale (predstavke, àlbe i peticije), popisi poreskih optere}enja stanovnika kadiluka, i sl.

BEHAR 96

57

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

Med`mue Ms 371 i Ms 382

Mo`da me|u najzna~ajnijim dokumentima za prou~avanje bosanskohercegova~kog kulturnog naslije|a i pisane rije~i jesu med`mue, u doslovnom prijevodu sa arapskog jezika u zna~enju zbirka, zbornik, kolekcija, dok u prakti~nom smislu podrazumijeva osobnu bilje`nicu najraznovrsnijeg sadràja. Svaku med`mu pisao je njen autor osobno, biraju}i njenu sadrìnu po samo sebi poznatim kriterijima, tako da svaka doslovno predstavlja unikat, jedinstveno djelo rukopisne dokumentarne gra|e, svjedo~anstvo zanimanja, profesionalne i duhovne orijentacije, tako|er i mnogih drugih zanimljivih pojedinosti iz privatnog i intimnog ìvota svoga autora. One su napose neuporediv dokument vremena u kojem su nastale. Med`mue su se nerijetko naslije|ivale, prvi vlasnik bi je ostavljao u naslije|e svo jim potomcima, koji su nerijetko istu med`mu’u dopisivali vlastitom gra|om, daju}i joj jo{ osobniji pe~at. Stoga ne ~udi {to su med`mue zbirke materijala koji se drugdje ne mogu prona}i. Med`mua se obi~no nosila uza se te je ve}ina dèpnog formata, a da bi se za{titile od o{te}enja uvezivane su u mehki ko`ni povez, te su – poput ve}ine stvari stranog porijekla u Bosni i Hercegovini – dobile i doma}e ime, dòn~i}.

Dvije med`mue o kojima je ovdje rije~ (Ms 382 i Ms 371) pisane su na turskom, bosanskom i perzijskom jeziku. Obje su neko} pripadale znamenitim {ejhovima iz familije Sikiri} sa Oglavka kod Fojnice, poznate po svojoj u~enosti i pripadnosti dervi{kom tarikatu Nak{ibendija, ~iji je najpoznatiji predak Abdurrahman Sirri, osniva~ i prvi {ejh nak{ibendijske tekije u Oglavku (ìvio krajem 18. i po~etkom 19. stolje}a). U obje zbirke zastupljeni su uglavnom bo{nja~ki pjesnici Baha’i Sikiri}, [ejh Muhammed Mejli-baba (rodona~elnik porodice Hadìmejli}), Ilhami-baba @ep~ak (na bosanskom jeziku), Fadil Bosnevi (djed Sirri-babe), Behauddin ‘Izzi Bosnevi (unuk [ejha Sirri-babe), tarih o gradnji dàmije u Rakovici, {ejh Sirribaba (gazel na turskom), {ejh Arif Sidki (gazel; murid Mejli-babe).

58

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 371 Med`mua

Za ovu med`mu’u zanimljivo je to {to je rije~ o autografu pjesnika Behauddina [ehovi}a (Sikiri}) Izzija, {to se vidi iz pjesama koje je on sam sastavio, ispravljaju}i neke rije~i i mijenjaju}i cijele stihove.

[ejh Arif Sidki-baba

[ejh Arif Sidki-baba, halifa {ejha Muhammeda Mejli-babe (p. 1853.-54.), prema ve}ini pouzdanih izvora posljednji je {ejh znamenite Skender-pa{ine tekije podignute oko 1500. godine u Sarajevu kojom su od njenog osnutka do kraja rukovodili {ejhovi tarikat-i nak{ibendijje , te se pretpostavlja da je njen osniva~ i graditelj, bosanski namjesnik Skender-pa{a Juri{i} (p. 912./1506.-7.) i sam pripadao nak{ibendijama. I o ovom {ejhu, kao i o ve}ini znamenitih Bo{njaka postoji iznimno malo dokumentarnih i pouzdanih podataka. Osim dva navedena, te tvrdnje da su {ejh Hasan-baba, pro~elnik tekije u Vukelji}ima, te Ne{atija Huzba{i} i Mustafa Vare{lija, primili svoje idàzetname od {ejha Skender-pa{ine tekije u Sarajevu Arifa Sidkija , gotovo da se ni{ta vi{e o njemu ne zna. Skender-pa{ina tekija nalazila se na lijevoj obali Miljacke na mjestu na kojem se od 1969. godine nalazi zabavno-kulturni i privredni centar Skenderija. Skender-pa{a je uz tekiju – uz koju je bila i ba{}a, travnjak i {uma – sagradio imaret , musafirhanu i firhanu i doveo je vodu sa Souk-bunara sa vrela Studeni bunar , te dvije tabhane (radionice tabhane (radionice za {tavljenje koè). Na desnoj obali Miljacke Skender-pa{a sagradio je sebi dvor i uz njega karavan-saraj , 11 du}ana, a obale Miljacke povezao mostom. Ovom izgradnjom, te mahalom koja se uskoro formirala oko ovog kompleksa (kulija (kulija ) Skender-pa{a je uveliko pro{irio Sarajevo i ostao zapam}en kao jedan od velikih sarajevskih vakifa. Skender-pa{ina tekija je, kao i Isa-begova zavija, osim vjerske funkcije, zadovoljavala i druge, prije svih humanitarne, socijalne i kulturne potrebe; humanitarna funkcija tekije ogleda se, me|u ostalim, i u tome {to je Skender-pa{a svojom vakufnamom odredio da se u imaretu svaki imaretu svaki dan kuha fudulija (jelo s jufkama), a petkom i za oba bajrama pilav i pilav i zerde , te da se jelo dijeli dervi{ima, slu`benicima njegovog vakufa, putnicima, sirotinji i namjernicima. Za potrebe zadovoljenja svih tekijskih funkcija Skender-pa{a je zavje{tao bogat vakuf – me|u ostalim 27 mlinova na Miljacki – {to je omogu}io aktivno djelo-

BEHAR 96



[ejh Arif Sidki-babina med`mua

59

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

vanje ove tekije, koja je imala velikog udjela u {irenju nak{ibendijskog u~enja u Sarajevu sa kojim je dijelila sudbinu. Gor jela je u poàru izazvanom prodorom princa Eugena Savojskog. Tekija je nakon poàra obnovljena, ali poslovni efekti Skender-pa{inog vakufa su slabili te su imaret i musafirhana zbog nedostatka finansija krajem 19. stolje}a zatvoreni. Tekija je ostala aktivna sve do II svjetskog rata. Danas skoro da ni{ta nije ostalo od svih onih zadu`bina Skender-pa{e. Ostala je samo toponomastika koja nas podsje}a na Skender-pa{u i sve ono {to je dao ovom gradu. U Sarajevu danas postoje ulice ko je svojim nazivima prizivaju sje}anje na Skender-pa{u i njegovu tekiju: Podtekija, Tekija, Skenderija i Skender-pa{ina ~ikma. [ejh hadì Muhamed Mejli-baba

dao mi je dozvolu u ljubavi. Do{ao sam do izvori{ta, do Sirrije. Kroz Sirriju upoznao me sa Njegovim sirrom (tajnom). Gologlav kao Med`nun ludo sam do{ao do Sirrije. Danju i no}u sam se àlio na mom halu. Allah mi je pokazao svoju pomo}. Do{ao sam krvav do Sirrije. Hem u {erijatu, hem u tarikatu podu~io me je. Slu{aju}i njegovu zapovijed do{ao sam u vjeri sa Sirrijom. Voljeni ti je dao autoritet nad mojom du{om, o Sirrija! Moja du{a se naklonula Sirriji i u biti je ostala tajni sva naklonjena (mejl). Ovim sebebom bacio sam svoju du{u i vrtim se oko Sirrije. Moju du{u naklonjenu zlu (nefs-i emmare) me bacila u dubine. I moj {ejh je raspr{io i u tom spoju sam do{ao Sirriji. Ja Ilahi, Ti zna{ tajna (sirr) je Tvoja i Sirri je Tvoj. Rob je tvoj kurban, tebi pripada, ja sam do{ao kao kurban Sirriji. Ja Resulallah, budi dare`ljiv za ljubav tvog ummeta. Do{ao sam do vrata Tvoje dobrote i na njih se naslonio traè}i Sirriju. Za velikog grije{nika ~initi {efaat je znak Tvoje veli~ine. Ti zna{ da sam postao kao krilo i kao no}ni leptir sam do{ao do Sirrije. @edno srce ima potrebu za okeanom, nemoj ga mahrum ~initi tako Ti Tvoje milosti. Ja sam potrebiti prosjak i do{ao sam do okeana, do Sirrije. Tako Ti najve}eg imena (Ism-i Azam) za ljubavi Svjetlosti Biti. Bolestan u srcu i bolestan u tijelu do{ao sam Lukmanu (Ljekaru) do Sirrije. ûo je grije{ni Mejlija da si ti dòmetli Sultan u ljubavi prema Svemogu}em Allahu, do{ao sam do sultana Sirrije .

O ìvotnom putu {ejha Muhammeda Mejli-babe (Naklonjeni) se uglavnom zna iz usmenih predaja. Prema nekima {ejh hadì Muhamed Mejli-baba Mejli-baba ro|en je u Konji Konji (zapadna Anadolija u Turskoj), dok porodi~na tradicija prenosi da je do{ao iz Kasri Arifana, malog mjesta na granici izme|u Turske i Sirije ili istoimenog mjesta u Uzbekistanu rodnog mjesta hazreti pira [ah-i Muhammeda Behauddina Nak{ibenda. Prenosi se da je Muhammed Mejli-baba duhovno bio vezan za jednog {ejha u Konji, da je imao veliko imanje i porodicu, koju je, Allahovim davanjem, izgubio, pa mu je njegov {ejh dao do znanja da svoj put treba nastaviti drugdje, tamo gdje prona|e svoga mur{id-i kamila . Zato mu je stavio jednu halku na nogu i rekao: Ko ti skine halku, to je tvoj mur{id . Tako je Hadì Mejli baba krenuo na put, daleko od svog vatana. Dobio je haber da se jedan takav {ejh kakvog on traì, nalazi na Balkanu pa se tamo i uputio. Stigav{i u Beograd, predloìli su mu da ide u centralnu Bosnu i da }e tamo in{allah na}i svoga {ejha. Kada je poslije dugog putovanja do{ao nadomak Fojnice, ve} je po~eo gubiti nadu da }e ikada na}i svoga {ejha. Sjeo je pored puta, pa pomislio: Da mi je sad malo sira, hljeba i jaje, jer je bio gladan. Istovremeno, {ejhovica Valida hanuma, supruga {ejh Sirri-babe, je rekla dervi{ Hasanu koji je Prije nego je postavljen za postni{ina u tekiji u Vukelji}ima posluìvao u tekiji: Eno musafira dole pored puta sjedi, Mejli-baba je proveo 17 godina u hizmetu kod {ejh Sirri-basigurno je gladan pa mu odnesi malo sira, jaje i hljeba. be u tekiji na Oglavku, tako da se moè pretpostaviti da je u Kad je do{ao dervi{ i donio mu hranu, Hadì Mejli baba Bosnu do{ao oko 1820. godine. Kako je poslije preseljenja je uzviknuo: Kad je {ehovica ovakva, kakav li je tek {ejh. Husejin-babe Zuki}a tekija u Vukelji}ima bila bez {ejha, a da Pohitao je do tekije u nadi da se susretne sa {ejhom, ali je sve obaveze vekaleten obavljao Husejin-babin sin dervi{ njega nije bilo tu. Morao je da ~eka dok se {ejh ne vrati Lutfullah, Sirri-baba je svoga odanog murida po~astio murida po~astio ~a{}u sa puta. Kada ga je {ejh Sirri-baba ugledao, upitao ga posta i mjesta postni{ina tekije svoga {ejha ({ejh Husejin je: [to }e ti ta halka na nozi?, skinuv{i mu halku sa babe) u Vukelji}ima, godine 1837.-38. Hadì Mejli-baba je desne noge pogledom. U tom trenutku je Mejli-baba, izrekao poznatu kasidu Allah, Allah, derdi}un dermana oènio k}erku dervi{ Lutfullaha ({ejh Husejin-babinu unuku), geldim Sirrije koju donosimo u prijevodu : Hanifu hanumu, koja mu je rodila dva sina: i dvije k}erke. Allah, Allah, traè}i dermana u mom dertu sam do{ao do Sirrije. Ja Resulallah, budi dare`ljiv, ja sam do{ao gore}i do Sirrije. Uzvi{eni Hakk je pokazao svoju blagost prema meni,

60



[ejh hadì Muhamed Mejli-babina med`mua

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

BEHAR 96

61

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

[ejh Mejli-baba je slovio kao poboàn i u~en {ejh, kome bo- [ejh Mejli-baba bavio se i knjièvnim radom, koji je proistisanski valija Vedìhi Mehmed-pa{a, smatraju}i ga zaslu`- cao iz njegovog hala i ir{ada. Vidjeli smo iz prethodne ilahinim za oìvljavanje tekije {ejh Husejin-babe Zuki}a u Vuke- je koliko je bio vezan za svoga {ejha Sirri babu, a ovdje }emo lji}ima, svojom bujuruldijom od 5. dùmade’l-ula 1255./17. navesti jo{ dvije {ejh Mejli babine ilahije: jula 1839. godine ukazuje po{tovanje odre|uju}i mu platu iz Ako robu bude pomo} od Allaha, taksita u taksita u iznosu od 300 gro{a godi{nje. Istu pomo} potvrdio trudit }e se na}i mur{ida. je i sljede}i valija Bosne, Mehmed Husrev-pa{a, bujuruldi- Jedan a{ik kad bude drug Kjamilu, jom od 23. ramazana 1256./1840. godine. u svom poslu obra}a se mur{idu. Ono {to se pouzdano zna o ìvotu ovog velikana tarikata jeste Njemu on predaje glavu i du{u, da je {ejh Muhammed Mejli-baba preselio u dubokoj sta- zar cijeni svijet ko daje glavu. rosti, a ukopan je u posebnom turbetu u Vukelji}ima ne- Njemu brzo stiù darovi Boìji, daleko od tekije, neposredno pored turbeta {ejh Husejin- traì, pitaj, druguj sa a{icima. babe, 1854. godine, {to potvr|uje i tarih na njegovom ni{anu: Eliksir ìvota da}e se njemu, On, Allah, je vje~no ìv! pusti uho, slu{aj govor Pirova. Oh àlosti, {to preseli vo|a zaljubljenih (dervi{a), Od Allaha bljesak stignu}e tebi, Bio je izvor dobrote i ~ovjek vjere {ejh Muhammed. glava nema bolova, srce blista. Oti{ao je u carstvo du{a, a ostavio jetime. Mejlina dova ovo je, Taj slavuj Boìjeg jedinstva nastani se u dènnetu. od mur{ida kjamila ne odvoji me . Odbaciv{i (tekst o{te}en), napisa{e Ne budi gafil dertu, derman traì kod Sirrije. Mejliji kronogram seobe: Biser i dragulj, rubin i mer|an, traì kod Sirrije. (tekst nejasan) i sastao se sa Voljenim Srcem i du{om ako si zaljubljen u ovaj put, 10. dùmadel-ahira 1270. (10.03.1854.) danas na ovom svijetu spoznaju traì kod Sirrije. Gdje su oni koji kaù da imaju dert, nek’ ovamo do|u, istinsku dobrotu koji traì, nek’ do|e kod Sirrije. I koji su kao more prije dolaska njemu, bijahu kao mala djeca, u spoznaji jedinstva danas Lukmana traì kod Sirrije. I grije{nik koji je nemo}an da uzme za ruku, i da mu ukaè pomo}, to traì kod Sirrije. Kao Mejlija koji su kapljica nek’ mu znaju vrijednost, okean darova Boìjih traì kod Sirrije . Hadì Mejli-baba svoje tarikatsko djelovanje nije ograni~io samo na tekiju u Vukelji}ima. Prema nekim izvorima neko vrijeme je proveo u Blagaju u tekiji, dok tamo nije bilo {ejha, gdje se za njega vezao Ali-pa{a Rizvanbegovi}, koji je, nakon {to je Hadì Mejli babinim sebebom krenuo Pravim putem, po~eo da ~ini hajrate i gradi dàmije, tekije, mostove, da uspostavlja vakufe. Prema porodi~noj predaji, Ali-pa{a je u znak svoje zahvalnosti Hadì Mejli-babi dao renovirati ku}u u Vukelji}ima, u koju Mejli-baba dugo nije htio da u|e, boje}i se uzdaha i sirotinjske suze, po{to je takvu ku}u u odnosu na svoje mje{tane smatrao luksuzom jer je to bio prvi objekat u tim krajevima gra|en na sprat od tvrdog materijala, potpuno opremljena namje{tajem i posu|em. Kako se pripovijeda, svaki dan je i{ao iza ku}e i plakao. Jednog dana na mjestu gdje je obi~avao plakati, pote~e voda. Tek tada {ejh Mejlibaba odlu~i da koristi ku}u {to mu je Ali-pa{a napravio. Izvor se nalazi petnaestak metara lijevo od ulaska u ku}u koju narod prozva ‘pa{ina’ ku}a.

Med`mua,  Med`mua,

62

Ms 16_0022, 16_0022, BI

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

Ms 382 Med`mua

U ovoj med`mui, u kojoj se nalazi i podatak da je ispisivana u familiji [ejha Sirrije Sikiri}a sa Oglavka, kojoj je i pripadala, te da je njen prepisiva~ bio Muhammed Behauddin Sikiri}, nalaze se, me|u ostalim, pjesme {ejh Sirri-babe Sikiri}a na turskom jeziku i tri njegove alhamijado pjesme, te jedna pjesma Ilhami-babe @ep~aka.

Rukopis MS 382 Bo{nja~kog instituta, naslovljen na prepisiva~a kao Divan Abdurrahman Sirrije Bo{njaka ( Bo{njaka (Hada diwanu qutb-i al-aqtab mawlana ‘Abdurrahman Sirri al-Bosnawi almadfun fi turbah ka’inah fi qaryati Oglavak fi qada’i Fojnica ),), sadrì uglavnom poznate Sirrijine pjesme na turskom i bosanskom jeziku, zatim pjesme drugih, uglavnom tesavvufu orijentiranih bo{nja~kih i osmanskih pjesnika… Predstavljanje porodice Sikiri}a po~et }emo silsilom nak{ibendijskog reda, onako kako su je zabiljeìli ovi oglava~ki {ejhovi. I ta silsila je zabiljeèna u spomenutom rukopisu. Iz ove silsile saznajemo da je {ejh Abdurrahman Sirri prvi u svojoj obitelji pristupio nak{ibendijskom tarikatu, a i iz ostalih dokumenata }emo vidjeti kojim su dervi{kim redovima pripadali njegovi preci. Da je Abdurrahman Sirri bio utemeljiva~ tekije na Oglavku, nakon {to se ve} afirmirao kao {ejh, poznato je od ranije. Naime, nakon {to je {ejh Abdurrahman Sirri bio utemeljio dervi{ki red nak{ibendija na Oglavku, Ali-pa{a Rizvanbegovi} mu je sagradio tekiju koja }e ostati u svojoj funkciji do posljednjeg rata, kada je sru{ena od hrvatskih ekstremista 1993. godine. U silsili ko ju ovdje donosimo prati se kretanje ovog reda od njegova osnutka do Sirrijevih nasljednika u oglava~koj tekiji sa po~etka 20. stolje}a. Kao {to je to uobi~ajeno i u predstavljanju drugih redova i ovdje se ide od samog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), jer svaki red svoje utemeljenje veè za Vjerovjesnika... Iz ove silsile proizilazi da je oglava~ki {ejh Abdurrahman Sirri, koji je ìvio u 19. stolje}u (1785.-1847.), dvanaesti u slijedu nak{ibendijskih {ejhova iza osniva~a ovoga reda [ah Muhammeda Behauddina Nak{ibenda, po kome je red i dobio ime, a koji je ìvio u 14. stolje}u (1318.1389.). Ovaj red je nastao u Centralnoj Aziji, u gradu Buhari, odakle je i njegov osniva~ [ah Muhammed Behauddin Nak{ibend… Kod nas je bio priznat i prije {ejha Sirrija, ali je on najpoznatiji predstavnik toga reda u Bosni i Hercegovini. Tako|er se iz ove silsile moè zaklju~iti da su trojica pret-

BEHAR 96

hodnika {ejha Muhammeda Behauddina Sikiri}a i to njegov otac Abdullatif-efendi i dva njegova brata {ejh Abdulmedìd Hilmi i Abdulfettah Hamdi ovlastili Behauddina da vodi nak{ibendijsku tekiju na Oglavku, a Abdullfetah Hamdi je ovlastio i drugog brata, {ejha Muhammeda Halida. Poslije ovoga mjesto {ejha je pripalo prof. dr. [a}iru Sikiri}u (p. 1966., sin Muhammed-ef., a unuk {ejh [akira, sina i drugog nasljednika Sirri-babina), a onda njegovom bratu Hilmi Sikiri}u (posljednji voditelj tekije na Oglavku smatrao je sebe vekilom, a ne {ejhom). Posljednja dvojica nisu spomenuta u silsili koju je sastavio Behauddin Sikiri} koji je i prepisiva~ ovog rukopisa. Isti rukopis nudi i podatak da je kod {ejh Sirrije Bo{njaka Fojni~anina u tarikat stupio Anadolac Mejli-baba. Na vi{e mjesta u ovoj med`mui zabiljeèno je da joj je sastavlja~ i prepisiva~ {ejh Behauddin Sikiri} koji koristi mahlas Bahai . U istoj med`mui, u izboru pjesama koje je donio ovaj sastavlja~, u drugoj polovici rukopisa nalazi se jedna ilahija koja je naslovljena Ilahi li-Hadrat-i Fadil Bosnavi dèdd-i Hadrat-i [ejh Sirri (Ilahija ~asnog Fadila Bo{njaka, djeda ~asnog {ejha Sirrije). Ilahija je posve}ena Muhammedu Behauddinu Nak{ibendu. Na istoj strani je i ilahija {ejha Hamdi-babe, brata sastavlja~a med`mue {ejha Behauddina Sikiri}a. Dakle, u ovoj med`mui od Sikiri}a su zastupljeni Fadil Bosnevi, {ejh Sirri, {ejh Behauddin i {ejh Hamdi. Ina~e se ovaj Fadlullah (Fadil) Bosnevi, pojavljuje kao autor komentara Ar-risallah fi ajati‘l-Kursijji, koju je napisao Muhammed-ef. Guzel Hisari . Ova med`mua sadrì i tarih smrti {ejha Abdullatif-ef. Sikiri}a, sina Sirrijinog, koji je spjevao u osam distiha {ejh Hafiz Omer Palo{ s pjesni~kim mahlasom Uftade. Tarih smrti izraèn i stihom i napisan na kraju brojem je 1300 (1882.) godina. Na jednom slobodnom listu, uz rukopis MS 364 nalazi se pismo u mesnevi-stihovima koje je spjevao Muhammed-ef.

63

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

(ili Mehmed-ef.) Balta-oglu (Sikiri}). Iz stihova ne moèmo zaklju~iti radi li se o kadiji Muhammedu sinu Fadlullaha, fojni~kom kadiji a ocu Sirrijinom. Ako je o njemu rije~, onda u istoj porodici imamo slijed autora stihova, da ne kaèmo pretenciozno pjesnika, od Fadlullaha, djeda Sirrijinog do Behauddina unuka Sirrijinog. Ova mesnevija ima 25 bejtova i nema tesavvufski karakter kao {to je ve}ina drugih tvorevina nastalih u krugu ove porodice. Muhammed se potpisuje kao Balta i u rukopisu 2069 u Orijentalnoj zbirci HAZU u Zagrebu i tu stoji da je sin Fadullaha, muftije iz Amasije. Iz ovoga proisti~e da je obitelj Sikiri}a porijeklom iz Amasije u Turskoj. Rukopis predstavlja pjesmu o Ibrahimu, sinu Muhammeda (s.a.v.a.), a napisao ju je na bosanskom jeziku Sulejman Tabakovi} 1278./1861. godine. Muhammed-efendi sin Fadlullaha je ina~e potpisa i kao vlasnik rukopisa koji se ovdje vodi kao MS 267, a na kome stoji Al-faqir al-muhtad` ila rahmeti rabbihi’l-kadir Kadi Muhammad ibn Fadlullah al-Mawlawi (Siromah, potrebit milosti Gospodara Svemo}nog, kadija Muhammed sin Fadlullaha Mevlevije). Rukopis Ms 267 zanimljiv nam je ovdje samo zbog ~injenice da je bio u vlasni{tvu kadije Muhammeda sina Fadlullahovog i {to ostavlja trag o ovoj dvojici predaka Sirrije Sikiri}a. Kako je i ovaj kodeks u Bo{nja~kom institutu dospio iz kolekcije Sikiri}a, nema sumnje da se radi o dvojici predaka {ejha Sirrije. Ta zabilje{ka glasi: Al-muhtad` ila rahmati rabbihi’l-kadir kadi Muhammad b. Fadlullah al-Mawlawi ‘afa ‘anhumma Allah (Potrebiti milosti Gospodara Svemo}nog, kadija Muhammed sin Fadlullaha Mevlevije, neka im obojici oprosti Allah). Iz ovog se zaklju~uje da je Fadlullah, ili kako se u ovim rukopisima spominje jo{ kao Fadil Bosnevi, bio mevlevija. Bilje{ka o vlasni{tvu na rukopisu, koji se u Bo{nja~kom institutu vodi pod brojem Ms 364, pro{iruje saznanja o ovoj obitelji pa tako saznajemo ~ak i ime Fadlullahovog oca. Ta bilje{ka glasi: Summa istashabahu al-fakir Abu Muhammad Baha’u-



64

Med`mua Abdurrahmana Sirri-babe Sikiri}a

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

ddin b. a{-[ajh ‘Abdullatif-efendi baba b. a{-[ajh ‘Abdurrahman Sirri baba a{-{ahiran bi karamati‘l-kasirati al-fahirati b. a{-[ajh Muhammad al-kadi b. [ajh Fadlullah b. {ajh Abdullah Razi kaddasa asrarahum, al-ma’mur bi markazi vilajati Bosna va‘l-mu’allim bi-maktabi nuvvab va maktabi ‘askari. ‘Afa ‘anhu. 1329 . (Prijevod glasi: Zatim je bila u posjedu siromaha Abu Muhammeda Behauddina, sin [ejha Abdullatifaef. babe, sina [ejha Abdurrahmana Sirri babe koji su poznati po svojim brojnim vidljivim kerametima. /Ovaj je Sirri baba/ sin [ejha Muhammeda, kadije koji je sin Fadlullaha, sina Abdullaha Razije – neka im Allah svim posveti njihove tajne! /Behauddin/ je slu`benik u Bosanskom vilajetu, nastavnik u Mekteb-i nuvabu ([erijatskoj {koli) i vojnoj {koli. Neka mu Allah oprosti! Godine 1329./1911.). Abdurrahman Sirri-baba Sikiri}

uvjerenja da treba izvr{avati sva {ejhova uputstva i nare|enja i da trebaju poslati svoga sina njemu u @iv~i}e. Poslije zavr{ene fojni~ke medrese odlazi u @iv~i}e na nauke kod {ejh Husejin-babe . Jedne ve~eri, kad je {ejh po{ao spavati, rekao je Sirriji da mu donese mlijeka da se napije. Kad je donio mlijeko {ejh je spavao. êkao je da se probudi. Tako je ~ekaju}i, do~ekao zoru. Kad je vidio {ejh Husejin-baba da Abdurrahman jo{ stoji sa mlijekom rekao mu je: "Sve ispite si poloìo.“ Temeljito osposobljen u tesavvufskoj znanosti, Abdurrahman Sirri krajem 18. stolje}a se, po nalogu svoga {ejha, oènio i na svom posjedu Oglavak, dva sata hoda jugoisto~no od Fojnice, osnovao tekiju: Tu, kao autoritativni Sirribaba, osobnim ugledom i umje{no{}u, formira popularno tesavvufsko i tarikatsko sredi{te koje zaslugom svoga {ejha postaje jedna od najglasovitijih tekija u ovim krajevima, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. …{ejh Abdurrahman Sirija je oènio bogatu udovicu i na njenom posjedu u Oglavku, izme|u Fojnice i Kiseljaka, osnovao tekiju. Sirri-baba i njegova èna su na ruji vidjeli gdje }e praviti tekiju, a kad su ustali i iza{li napolje ugledali su pobodene direke u zemlji. Ova tekija je postala jedan od naglasovitijih tekija na Balkanu . Po nalogu svoga {ejha, Sirrija se oènio Lejlom, k}erkom Mula Ahmeda, imama iz Ostru`nice, ~iji su roditelji imali imanje na Oglavku. Sirri-babina prva èna Lejla ra|ala je samo ènsku djecu, a i ta su djeca rano umirala. Sama je predloìla da se Sirri-baba ponovo èni. Sama je na{la i djevojku Latifu, k}erku imama iz Plo~ara, koja je rodila Sirri-babi dva sina (Abdullatifa i [akira) i tri k}eri (Vasviju, k}eri (Vasviju, [a}iru i Ai{u).

Abdurrahman Sirri sin Mehmeda sina Fadlullaha Baltaoglu (kasnije Sikiri}), ro|en je u Fojnici oko 1775. (prema nekim izvorima 1785.) godine. Njegov otac Mehmed-efendi ja Balta-zade i djed Fadlullah (Fadil) efendija Balta bili su visoko obrazovani ljudi, zvanjem kadije ({eri’atske sudije), dok u nekim izvorima njegov djed, uz svoje i ime svoga oca, ima i odrednicu Mevlevi , {to zna~i da je bio i mevlevijski {ejh, te se spominje i kao muftija grada muftija grada Amasije u Turskoj. Osnovno obrazovanje (mekteb (mekteb ) i srednje (medresu (medresu ) Abdurrahman Sirri (kod nas uobi~ajenije Sirrija ) zavr{io je u Fojnici, u kojoj je, opet prema usmenim izvorima u to vrijeme kao muderis radio muderis radio i ~uveni {ejh Husejin-baba Bo{njak. Naporedo sa anga`manom u medresi, {ejh Husejin je bio i pro~elnik mjesne tekije gdje je mladi Abdurrahman stekao prva znanja o sufizmu i tarikatu, da bi ih kasnije produbio u tekiji u Vukelji}ima-@iv~i}ima (Hukelji}ima), dva sata hoda isto~no od Fojnice, gdje se povukao ovaj ~uveni {ejh. [ejh Husejin je svoga posinka i svoga jedinog dervi{a uveo u nak- Vremenom {ejh Abdurahman Sirija se razvio u ozbiljnog i {ibendijski tarikat i dao mu nadimak Sirri ( Sirri (Tajnoviti ),), odnos- znamenitog duhovnog pregaoca i prosvjetitelja koji je svono onaj koji zna tajne ìvota i svemira , usmjeriv{i njegovo jim moralnim ìvotom i principijelno{}u izaziva simpatije i obrazovanje, posljedi~no i ìvotni poziv ka tesavvufu i ta- po{tovanje muslimana {irom Bosne i Hercegovine. Sirririkatu. Narodna predaja, koja kao i svaka legenda sadrì babina tekija postaje ubrzo zna~ajan centar koji posje}uju svi znamenitiji Bo{njaci. [ejh Sirri-babin ugled i utjecaj bili zrnce istine, glasi: su toliki da je svaki novi namjesnik Bosne smatrao svojom …u Fojnici je ìvio kadija Mehmed Balta-zade sa svodu`no{}u posjetiti velikog svetitelja. Poznato je da su u te jom ènom. Jednog jutra, kad su ustali kadinica re~e kiju na Oglavku, da izraze svoje po{tovanje {ejhu Siriji i njesvome muù da je usnila jedan lijep san. "Do|e mi govim nasljednicima, dolazili me|u ostalim bosanske valije visok {ejh, pa mi re~e: ‘Rodit }e{ mu{ko dijete i nadij Mehmed Vedìhi-pa{a, Morali Namik-pa{a, Mehmed mu ime Abdurrahman’.“ Kadija pogleda u svoju ènu Kamil-pa{a, upravitelj Hercegovine Galib Ali-pa{a Sto~evi}, pa re~e: "Pa i ja sam to isto usnio.“ Bilo je to iznena|i drugi prvaci onog vremena, poput vo|e pokreta za enje u ku}i. Kadinica je bila pri poro|aju, pa je vrlo samostalnost i samoupravu Bosne i Hercegovine i prvi od brzo iza tog sna rodila sina i dala mu ime Abdunaroda izabrani bosanski vezir Husejin-kapetan Grarrahman. Kad je djetetu bilo oko {est godina, do{ao da{~evi}, na ~ijoj je strani bio i koga je, kao narodnog borca, je {ejh Husejin-baba u Fojnicu. Jednog jutra zakucao podràvao {ejh Sirija. Nadalje, i brojni drugi u~eni ljudi toga je na vrata kadijine ku}e. Kadija re~e malom Abdudoba poput sarajevskog muftije Muhameda [akir-efendije rrahmanu da vidi ko kuca na vratima, a mali AbduMuidovi}a (p. 1859.), mostarskog muftije Mustafe-efendije rrahman je odmah oti{ao i otvorio ih. Kad je ugledao Sarajli}a (p. 1847.). Posjete tekiji i turbetima na Oglavku visoka {ejha, brzo se vratio i rekao: Eno onog {ejha nisu prestale ni poslije Siri-babinog preseljenja, a historija {to je meni ime nadio. posebno biljeì posjetu ~uvenog Omer-pa{e Latasa. Po{to Primili su ga sa velikim po{tovanjem, a on im je njegovi prihodi nisu bili dovoljni za odràvanje tekije, obrarekao da }e mali Abdurrahman kad odraste, njemu tio se tada{njem namjesniku Selim-pa{i za pomo}, koji mu na nauke u @iv~i}e. Kadija i supruga mu su bili ~vrsta

BEHAR 96

65

RIZNICA BO[NJA^KE KULTURE

bujuruldijom iz 1239./1824., zbog njegove naro~ite pobo`- Abdulvehab Ilhami-baba @ep~ak nosti i pjesni~ke umjetnosti, iz prihoda (taksita ( taksita ) fojni~ke nahije odobrava pomo} od 100 gro{a godi{nje za odràvanje O ìvotu Abdulvehhab Ilahmije (Abdulvehhab (Abdulvehhab Ibn Abdulvetekije i njene musafirhane. Godine 1251./1835. {ejh Sirri, hhab @epcevi Ilhami ),), jednog od najplodnijih bo{nja~kih pjesPobo`ni   Pobo`ni   je, na osnovu sultanskog fermana , sultana Mah- nika druge polovine 18. i prve polovine 19. stolje}a – kao i o muda II. (1808.-1839.), oslobo|en od svih vrsta poreza i ve}ini bo{nja~kih duhovnih velikana – vi{e doznajemo temedavanja. Poslije toga, 1838. godine travni~ki vezir Mehmed ljem njegovog djela nego iz oskudnih biografskih podataka. Vedìhi-pa{a (bosanski namjesnik, 1835.-1840.), na Oglavku Temeljem vlastitog navoda u proznom djelu na turskom gradi svoj konak, koji je postojao sve do 1914. godine, kada jeziku Tuhfetu-l-musalin Tuhfetu-l-musalin ve zubdetu-l-ha{iin zubdetu-l-ha{iin (Dar i poslas je iz temelja obnovljen, a drugi je mnogo ve}i i ljep{i, 1845. tica onima koji se klanjaju Bogu), gdje kaè: ...viladetim ...viladetim bin ili 1846. godine sagradio bosanski namjesnik Morali Kamil juz seksan jedi (datum jedi (datum mog ro|enja je 1187.) saznajemo da Mehmed-pa{a, za koje se pretpostavlja da su bili Siri-babi- je Abdulvehab Ilhami-baba ro|en 1187./1873. godine, i to u ni muridi . Kasnije su oba konaka sluìla za musafirhane . @ep~u, te da mu je puno ime Abdulvehhab bin Abdulvehhab ; Iz kronograma povodom njegovog na tarihu na njegovom ni{anu stoji preseljenja koji je anonimni autor Sejjid el-had` Vehhab , a na prepisu njespjevao na perzijskom jeziku, dozgova divana stoji: [ejh el-had` es-sejjid najemo potpuni datum smrti [ejh Abdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi . Jo{ Sirrije Sikiri}a. Taj datum pada 23. u ranom djetinjstvu ostao je bez roditelmarta 1847. godine po miladi Isa’a ja, {to opet doznajemo iz njegovog (a.s.). Napominjemo da se u ovoj stiha: Majke nemam a oca ne pamtim. med`mui nalaze zapisana jo{ dva Podaci o Ilhamijinom {kolovanju su kronograma iz pera pjesnika [adosta {turi. Muhamed @dralovi} otkrio kira. Prvi je vezan za smrt nak{i je njegovu {ejhovsku idàzetnamu iz bendijskog {ejha Ne{ati Ali-efendikoje se saznaje da se {kolovao u @ep~u, je iz 1282./1865.-66. godine, a drugi Te{nju i Fojnici, a profesor Kasim Dobse odnosi na smrt nekog u~enog ra~a je spomenuto prozno djelo, svojeHamid-efendije, koji je umro od vrsni priru~nik, na ~ijem po~etku navokuge u kasabi Visoko 1283./1866.di da mu je profesor bio El-had` Kerimi 67. godine. Oba kronograma su na(Hadì}erimovi} ili Hadì}erimi}), o pisana poslije smrti muftije Muidokojemu nemamo nikakvih podataka. vi}a, {to zna~i da im je autor neki Poznato je da su u @ep~u, u 18. stolje}u, drugi pjesnik [akir. Postoji velika uz Ferhadiju dàmiju, djelovali mekteb i vjerovatno}a da se radi o [ejh Simedresa, koji su radili sve do pred Drurrijinu mla|em sinu [akiru, koji je gi svjetski rat. Na medresi je bio profedobro poznavao turski i perzijski sor Hadì Abdullah-ef. Karahodà (p. jezik i koji je starijeg brata Abdu1766.), koji je 1740./41. na narodnom jellatifa naslijedio na {ejhovskom poziku spjevao pjesmu Bo{njaku{a . Nasloàju oglava~ke tekije. Ovaj [akir lijedio ga je sin Hadì Ahmed-ef. Kanam je ostavio i kronogram o gradrahodà, koji je i njegovu pjesmu pronji [ejh-Sirrijina turbeta (mauzole{irio sa jo{ 17 strofa. Kako je Ahmed-ef. ja) koje je na Oglavku podigao AliKarahodà bio jedini poznati teolog, u pa{a Rizvanbegovi} Sto~evi}. Navrijeme kad je Ilhamija dorastao za ime, nakon Sirri-babinog preselje{kolovanje, sasvim je mogu}e da mu je nja (1263./1847.), nad njegovim meon bio profesor. zarom na Oglavku izgra|eno je turU te{anjskoj medresi profesor mu je be, a po èlji i zapovijesti njegovog  Iz Ilhami-babine med`mue bio Abdullah Cankari el-Ensari, kod po{tivaoca, a po svemu sude}i i kojega je Ilhami-baba slu{ao fikh, fikh, hadervi{a, hercegova~kog vezira Alidis i tefsir , {to se vidi iz diplome koju pa{e Rizvanbegovi}a. O gradnji turbeta nalaze se tu na posebnoj tabli spomen stihovi na tur- mu je potpisao ovaj profesor. [to se ti~e njegovog obrazovaskom jeziku, koje je spjevao Sirrijin mla|i sin [akir-efendija. nja u tesavvufu, dugo je bilo sporno da li mu je {ejh bio Turbe ima oblik ~etverougla sa bijelim okre~enim zidovima, Abdurahman Sirri-baba. Postoji pretpostavka da je to modekorisanim velikim Hu (On) Hu (On) i kupastim drvenim krovom. gao biti i {ejh Husejin-baba Zuki} osobno, ali budu}i je Husejin-baba preselio 1800, vjerovatnije je da je Ilhamiju u tesavvuf uvodio Sirri-baba. Ilhamijino djelo govori mnogo i o vremenu u kome je ìvio, vremenu duboke krize osmanskog sultanata, zna~ajnih politi~kih, kulturnih i prosvjetnih promjena u Europi, koje

66

BEHAR 96

ORIJENTALNI RUKOPISI

osmanska Turska poku{ava ‘sti}i’ uvo|enjem administrativnih i vojnih reformi, koje se uglavnom negativno odraàvaju na Bosnu, zna~ajnu krajinu Sultanata prema Zapadu. Bosna toga vremena ekonomski je iscrpljena ~estim ratovima, ali i epidemijama bolesti sa velikim `rtvama, {to se odraàva i na politi~ku ravan. Plemstvo i jani~ari opiru se reformama jer njima gube privilegije, dolazi do otpora i uskra}ivanja poslu{nosti centralnoj centralnoj vlasti, ~ak i pobunama, {to dodatno slabi poziciju centralne vlasti i uzorkuje izvjesno bezvla{}e, brojne zloupotrebe zakona, korupciju. No, i u takvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojom rije~ju poku{avaju promijeniti moralno stanje svoje okoline. Jedan od takvih je i Ilhami-baba koji svojim stihovima na narodnom jeziku razotkriva svu bijedu svoga vremena, iznosi nepravde i poziva na suprostavljanje nasilju, o{tro kritikuje vjerske i svjetovne dostojastvenike kojima spo~itava neznanje, fanatizam i konzervativizam. konzervativizam. U to vrijeme osmanski namjesnik bio je Dèlaludin-pa{a, koji se pjesniku u po~etku svoga stolovanja u~inio pravednim i dobrim, pa ga je u jednoj pjesmi i opjevao. Me|utim, ubrzo je nestalo iluzija o pravi~nosti ovog namjesnika i Ilhamija o{tro i otvoreno ustaje protiv njegovog na~ina vladanja. Kona~no, prema predaji nakon njegove posljednje pjesme na narodnom jeziku ûdan zeman nastade : ûdan zeman nastade Sve zlikovac postade

smrti primljena je i s revoltom i s tugom. Otud je ovako tragi~an kraj popularnog narodnog prosvjetitelja, narodnog tribuna, porodio mnoge legende u kojima je lik Ilhamije ostao da svijetli do dana dana{njeg. U kronici Muhameda Enveri Kadi}a navodi se tekst pjesme koja je u vidu levhe stajala levhe stajala u Ilhami-babinom turbetu. To su stihovi koje je ispisao pjesnik Arif 1277./1860.-1. godine, a koja se s obzirom na vrijeme nastanka i spomenu imena u tekstu pripisuje {ejh Arifu Sidki Kurtu, nak{ibendijskom {ejhu iz Travnika: Kakvu sam vje~nu blagodat na{ao, pomozi care Ilhamija! U tekiji postadoh si}u{an, moje stanje se ustali. Zadivio sam se stanjem svijeta, pomozi care Ilhamija! Posmatraju}i ove no}i, isku{enja nasilja odbacio sam ustranu. Vidio sam ~istinu kretanja, pomozi care Ilhamija! Onaj koji napaja, postavio je sto u hakikatu. Napio sam se pi}a ljubavi, pomozi care Ilhamija! Do{av{i u njegovu tekiju Arif posta sluga sa potpunom iskreno{}u. Vra}aju}i se ostvario sam sve èlje i nade, pomozi care Ilhamija.

u kojoj ne {tedi ni onovremenu ulemu: Nasta ~udna ulema \oja rade i u~e, Ali sami sebe mu~e Ne i|u pravo ni ho}e. ali ni vezire i pa{e: Svi veziri pravo sude Pa i pa{e dobro bude Al murtati krivo sude. I kod pa{a ima ljudi Ko je dobar vrlo hudi Kad je vi{e zlijeh ljudi.



Iz Ilhami-babine med`mue

namjesnik poziva pjesnika u svoj konak u Travnik. Ilhamija se, znaju}i za ishod susreta, na odlasku oprostio od uku}ana i prijatelja te iz @ep~a u Travnik uputio pje{ice i poste}i. Niko ne zna {ta se zbivalo u Travniku, da li je Dèlalpa{a osobno primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, i kasnijeg stradanja, bila njegova o{tra osuda vladaju}eg sistema, ili ne{to drugo, ali predaja kaè da je Ilhami-babi bilo ponu|eno da se odrekne svojih pjesama a kad je ovaj to odbio, da je udavljen u travni~koj tvr|avi. Vijest o Ilhamijinoj

BEHAR 96

Prvi Ilhami-babin mezar bio je u turbetu nedaleko od biv{e èljezni~ke stanice i biv{e bolnice u Travniku, koje je postojalo do 1959. kada je poru{eno radi regulacije tog kraja. Njegovi posmrtni ostaci sa ni{anima preneseni su u turbe u Potur-mahali. Na uzglavnom ni{anu, koji ima dervi{ki turban, uklesani su stihovi na turskom jeziku: On (Bog) je vje~no ìv! U ~asu kad je u vje~nost preselio ostado{e u tuzi njegovi prijatelji. Sebi je otvorio vrata Boìje milosti i perivoja rajskog. A primjer mu se nije mogao na}i u njegovo vrijeme. Zlonamjerno su ga obijedili mnogi la{ci. Kada je njegovom nje`nom ìvotu prispjela jesen ispio je smrtnu ~a{u Kevsera i umro je mu~eni~kom smr}u Sejjid hadì {ejh Vehhab. Godine 1237./1821./2.

67

BERI]ET RIJEÎ

R g Ja upitah svoje du{e: Kaì mi se ko si ti? Ona veli: De pogledaj moj saltanet u sebi. Dva su {aha i dva tahta. Ja sve sudim po sebi, dva }ehaje i dva svita, vas je hu}um na meni. Kausi ala, kausi esvel, ulvi, sutli, nije li? Be{er, melek, enfus, felek. Niko drugog ne moli. Kesif, latif, fer{u, ar{i. Niko drugog ne broji. E{rar, ebrar, veli, nebi. Niko drugog ne èli. Zahir, batin i dan i no}, svak se meni veseli, ojonul s’araj, nek je pomo}, nek je a{ik teseli. Ilhamija lipo kaè: Nek ti nagje{ tegjeli, ke{ iu {uhut, kad sve kaè, onda }e{ ti rit: Beli.

Ilahija Ilhami-babe

Behar br. 96

Short Description

Description

Comments

We need your help!