Becca Fitzpatrick - Finale Prijevod

Becca Fitzpatrick – Završetak

Četvrta knjiga serijala Tiho, tiho anđele

Za moju mama, koju sam uvijek mogla čuti kako sa stane navija (Trči, dijete, trči!)

Završetak

Prolog Scott nije vjerovao u duhove. Mrtvi ljudi su ostajali u grobovima. No, tuneli koji su se križali ispod zabavnog parka Delphic, odjekujući šuškavim, šaptavim glasovima, primorali su ga da promijeni mišljenje. Nije mu se sviđalo što mu se misli vraćaju na Harrisona Greya. Nije se želio prisjećati svoje uloge u ubojstvu toga čovjeka. Vlaga je kapala s niskoga stropa. Scott je pomislio na krv. Vatra s njegove baklje bacala je sjene na zidove koji su mirisali na hladnu i svježu zemlju. Pomislio je na grobove. Ledena struja poškakljala je stražnji dio njegovog vrata. Bacio je dug, nepovjerljiv pogled tami preko svog ramena. Nitko nije znao da se zakleo Harrisonu Greyu da će štititi Noru. Budući da mu nije mogao osobno reći: „Hej, čovječe, oprosti što si zbog mene ubijen“, odlučio se na zakletvu da će čuvati njegovu kćer. Kad se radilo o pristojnim isprikama, nije to bilo tome ni blizu, ali to je bila najbolja stvar koje se mogao dosjetiti. Scott nije čak ni bio siguran da zakletva mrtvom čovjeku vrijedi išta. Ali šuplji zvuk iza njega natjerao ga je da pomisli da je vrijedila. „Dolaziš?“ Scott je mogao vidjeti jedino tamne obrise Danteovih ramena pred sobom. „Koliko još?“ „Pet minuta.“ Dante se nacerio. „Uplašen?“ „Ukočen.“ Scott je potrčao da ga dostigne. „Što se događa na sastanku? Nikad prije ovo nisam radio,“ dodao je, nadajući se da ne zvuči tako glupo kako se osjeća. „ Nadređeni žele upoznati Noru. Ona je sad njhov vođa.“ „Znači, Nefili su prihvatili da je Crna Ruka mrtav?“ Scott to ni sam nije potpuno vjerovao. Crna Ruka je navodno trebao biti besmrtan. Svi Nefili su bili. Onda, tko je pronašao način kako ga ubiti? Scottu se nije sviđao odgovor na kojeg se uvijek vraćao. Ako je Nora to učinila – Ako joj je Patch pomogao – Uopće nije bilo bitno koliko pažljivo bi prikrili svoje tragove. Nešto bi im promaknulo. Tako je uvijek bilo. Bilo je samo pitanje vremena. Ako je Nora ubila Crnu Ruku, bila je u opasnosti. „Vidjeli su moj prsten,“ Dante je odgovorio. Scott ga je također vidio. Ranije. Začarani prsten je cvrčao kao da mu je plava vatra zarobljena ispod krune. I sad je isijavao hladno, umiruću plavu. Kako je Dante rekao, Crna Ruka je predvidio da će to biti znak njegove smrti. „Jesu li našli tjielo?“ „Ne.“ „I slažu se da ih Nora vodi?“ Zapita Scott. „Ona ni najmanje nije poput Crne Ruke.“

„Sinoć mu je dala krvnu zakletvu. Vrijedi od trenutka kada je umro. Ona im je vođa, čak iako se to njima ne sviđa. Mogu je zamijeniti, ali prvo će je testirati da prokuže zašto ju je Hank izabrao.“ Scottu se nije sviđalo kako to zvuči. „A ako je zamjene?“ Dante je mrko pogledao preko njegovog ramena. „Umire. Uvjeti zakletve.“ „Nećemo dopustiti da se to dogodi.“ „Ne.“ „Onda je sve u redu.“ Scottu je trebala potvrda da je Nora sigurna. „Sve dok igra po pravilima.“ Scott se sjetio Norinog argumenta od ranije toga dana. Srest ću se s Nefilima. I jasno ću im dati do znanja svoje stajalište: Hnak je možda započeo ovaj rat, ali ja ću ga završiti. I ovaj rat završava s primirjem. I nije me briga ako oni to ne žele čuti. Pritisnuo je korijen nosa – čekalo ga je još mnogo posla. Zagacao je naprijed, pazeći na lokve. Mreškale su se kao uljani kaleidoskopi, a posljednja u koju je slučajno zakoračio, smočila ga je do gležnja. „Rekao sam Patchu da je neću ispuštati iz vida.“ Dante šmrkne. „Bojiš se i njega?“ „Ne.“ Ali bojao se. I Dante bi se bojao, da imalo poznaje Patcha. „zašto nije mogla poći s nama na sastanak?“ Odluka da se odvoji od Nore ga je uznemirivala. Proklinjao je sam sebe što se nije ranije pobunio protiv toga. „Nemam pojam zašto radimo pola stvari koje radimo. Vojnici smo. Primamo naredbe.“ Scott se sjetio Patchevih oproštajnih riječi upućenih njemu. Ona je pod tvojom paskom. Nemoj zaribati. Ta prijetnja mu se zakopala pod kožu. Patch je mislio da je jedini kojemu je stalo do Nore, ali nije bio. Nora je bila najbliže sestri, što je Scott imao. Stajala je uz njega kad nitko drugi nije, i odgovorila ga je od litice. Doslovno. Bili su povezani, ali ne onako povezani. Do Nore mu je bilo stalo više nego do ijedne cure koju je ikad poznavao. Ona je bila njegova odgovornost. Ako je bilo bitno, zakleo bi se u to i njenom mrtvom ocu. On i Dante nastavili su dublje u tunele, a zidovi su se sužavali oko njihovih ramena. Scott se okrenuo postrance, da bi se ugurao u sljedeći prolaz. Komadi zemlje su se odlomili sa zidova, i zadržao je dah, napola očekujući kako će se strop urušiti u jednom valu i pokopati ih. Napokon, Dante je povukao kariku u obliku prstena i vrata su se stvorila iz zida. Scott je promatrao unutrašnjost prostorije nalik pećini. Isti blatnjavi zidovi, kameni pod. Prazno. „Pogledaj dolje, vrata,“ rekao je Dante. Scott je sišao kroz vrata skrivena u kamenu i povukao za ručicu. Usijani glasovi su dopirali kroz otvor. Zaobilazeći ljestve, spustio se kroz rupu i prizemljio se 3 metra ispod. U trenu je procijenio tijesnu prostoriju nalik na špilju. Ženski i muški Nefili, u crnim odorama s kapuljačama, oblikovali su uski krug oko dvije osobe koje nije mogao prepoznati. Vatra je hučala sa strane. Željezo za žigosanje uronjeno u ugljen, presijavalo se narančasto od vrućine. „Odgovori mi,“ čvrst glas se prolomio sredinom kruga. „Kakva je priroda tvoje veze sa palim anđelom po imenu Patch? Jesi li spremna voditi Nefile? Moramo znati da možemo imati puno povjerenje u tebe.“ „Ne moram odgovoriti,“ Nora, drugi lik, ispalila je odgovor. „Moj privatni život se vas ne tiče.“ Scott je iskoračio prema krugu da bi bolje vidio. „Ti nemaš privatni život,“ prosiktala je sijeda žena, uperivši mršav prst u Noru, dok joj je vilica titrala od bijesa. „Tvoja jedina svrha sada je da oslobodiš svoju vrstu od palih anđela.

Ti si nasljednica Crne Ruke, i iako ne želim ići protiv njegove želje, glasat ću protiv tebe ako budem prisiljena.“ Scott je uznemireno pogledao prema Nefilima u odori. Nekoliko ih je kimnulo u znak slaganja. Nora, pozvao ju je u mislima. Što radiš? Krvan zakletva. Moraš ostati na vlasti. Reci što god moraš reći. Samo ih umiri. Nora je neprijateljski zurila uokolo, dok nije susrela njegov pogled. Scott? Kimnuo je ohrabrujući. Ovdje sam. Nemoj ih izbezumiti. Udovolji im. A onda ću te izvući odavde. Progutala je, vidno pokušavajući da se pribere, ali obrazi su joj i dalje gorjeli. „Sinoć je Crna Ruka umro. Otada sam proglašena njegovim nasljednikom, ugurana u vodstvo, vučena s jednog sastanka na drugi, bila prisiljena pozdravljati ljude koje ne poznajem, naređeno mi je da nosim ovu zagušljivu odoru, ispitivana sam o bezbroj osobnih tema, pretraživana, izvagana i morala sam „pjevati“ kao slavuj, i sve to bez imalo predaha. Pa oprostite mi ako malo oklijevam.“ Starija žena je stisnula usne u tanju liniju, ali se nije ništa odgovorila. „Ja sam nasljednik Crne Ruke. Mene je izabrao. Ne zaboravite to,“ rekla je Nora, i dok Scott nije mogao razabrati uvjerava li ili se ruga, učinak je bio da nitko nije prozborio ni riječi. „Reci mi jednu stvar,“ nakon mučne pauze stara žena lukavo kaže. „Što se dogodilo s Patchem?“ Prije nego je Nora uspjela odgovoriti, Dante je iskoračio. „Ona više nije s Patchem.“ Nora i Scott su se oštro pogledali, a onda su oboje pogledali u Dantea. Što je to bilo? Nora je zapitala Dantea u mislima, uključujući i Scotta u taj razgovor u troje. Ako ti sad ne prepuste vodstvo, past ćeš mrtva zbog krvne zakletve, odgovorio je Dante. Daj mi da sredim ovo. Laganjem? Imaš bolju ideju? „Nora želi voditi Nefile,“ Dante je progovorio. „Učinit će što god je potrebno. Ništa joj nije važnije od toga nego da dovrši očev posao. Dajte joj jedan dan za tugovanje, a onda će prionuti posve posvećena. Ja ću je trenirati. Ona to može. Dajte joj šansu.“ „Ti ćeš ju trenirati?“ stara žena je prostrijelila Dantea pogledom. „Upalit će. Vjerujte mi.“ Stara žena je dugo razmišljala. „Žigošite je znakom Crne Ruke,“ napokon je zapovijedila. Divlji, prestravljen pogled u Norinim očima gotovo je natjerao Scotta da se sagne i povrati. Noćne more. Iskočile su niotkuda, plešući u njegovoj glavi. Brže. Vrtoglavo. Onda je došao glas. Glas Crne Ruke. Scott je rukama pokrio uši, drščući. Divlji glas je zujao i siktao dok se riječi nisu skupile i zazvučale kao roj podivljalih pčela. Znak Crne ruke, upržen u njegova prsa, bubnjao je. Svježa bol. Nije mogao razlikovati između jučer i sad. Zagrcnuo se dok je izgovaro. „Stop.“ Soba se zaustavila. Tijela su se premještala, i odjednom Scott se osjetio prignječen njihovim neprijateljskim pogledima. Trepnuo je, jako. Nije mogao razmišljati. Morao ju je spasiti. Nikoga nije bilo da zastavi Crnu Ruku da ga žigoše. Scott nije mogao dozvoliti da se ista stvar dogodi Nori. Stara žena je prišla Scottu, dok su joj pete lupkale po podu, u namjerno sporom ritmu. Duboke bore usijecale su joj se na koži. Vodeno zelene oči virile su ispod potonulih vjeđa. „Ti

ne misliš da bi ona trebala pokazati vjernost primjerom?“ Blijed, izazivajući osmijeh pojavio joj se na usnama. Scottovo srce je bubnjalo. „Neka dokaže vjernost djelima.“ Riječi su same izašle. Žena je nagnula glavu u stranu. „Kako to misliš?“ U isto vrijeme, Norin glas je kliznuo u Scottovu glavu. Scott? rekla je nervozno. Molio se da ne pogoršava stvari. Oblizao je usne. „Da je Crna Ruka želio da bude žigosana, učinio bi to sam. Dovoljno joj je vjerovao da joj prepusti svoj posao. Meni je to dovoljno dobro. Možemo provesti ostatak dana testirajući je ili možemo konačno započeti s ovim ratom. Na tridesetak metara iznad naših glava je grad palih anđela. Dovedite jednog ovamo. Ja ću to osobno učiniti. Žigosati ga. Ako želite da pali anđeli znaju da mislimo ozbiljno, pošaljimo im poruku.“ Mogao je čuti vlastito divlje disanje. Polagani smiješak je ublažio ženino lice. „Oh, sviđa mi se to. Jako. A tko si ti, dragi dječače?“ „Scott Parnel.“ Spustio je kragnu svoje košulje. Palac mu je okrznuo mjesto na kojem se oblikovao ožiljak – stisnuta šaka. „Neka poživi vizija Crne Ruke.“ Riječi su imale gorak okus u njegovim ustima. Stavivši svoje mršave prsta na Scottova ramena, nagnula se i poljubila ga u oba obraza. Koža joj je bila vlažna i hladna kao snijeg. „A ja sam Lisa Martin. Dobro sam poznavala Crnu Ruku. Neka dugo poživi njegov duh u svima nama. Dovedi mi palog anđela, mladiću, da pošaljemo neprijatelju poruku.“ Brzo je bilo gotovo. Scott je pomogao okovati palog anđela, mršavog klinca po imenu Baruch, koji je izgledao kao da ima petnaest ljudskih godina. Scottov najveći strah je bio da će očekivati od Nore da žigoše palog nađela, ali Lisa Martin ju je odvela u privatnu predodaju. Nefil u odori je stavio željezo za žigosanje u Scottove ruke. Zurio je u mramornu ploču i u palog anđela prikovanog za nju. Ignorirajući Baruchove zakletve na osvetu, Scott je ponavljao riječi koje mu je Nefil kraj njega šaptao na uho – puno gluposti koje su uspoređivale Crnu Ruku s božanstvom – i pritisnuo je vruće željezo na gola prsa palog nađela. Sad se je Scott oslanjao na zid tunela ispred predodaje, čekajući Noru. Ako će ostati unutra duže od pet minuta, ide za njom. Nije vjerovao Lisi Martin. Nije vjerovao ni jednom Nefilu u odori. Bilo je jasno da su osnovali tajno društvo, a Scott je na teži način naučio da ništa dobro ne može proizaći iz tajni. Vrata su se odškrinula. Nora je izašla, bacila mu ruke oko vrata i čvrsto ga stisnula. Hvala ti. Držao ju je dok nije prestala drhtati. Sve je to u opisu posla, zadirkivao je, pokušavajući ju umiriti na najbolji način koji je znao. Stavit ću ti zadužnicu u poštu. Šmrknula je smiješak. „Mogu reći da su zaista uzbuđeni što sam im ja novi vođa.“ „U šoku su.“ „Šokirani da je Crna Ruka prepustio njihovu budućnost u moje ruke. Jesi im vidio lica? Mislila sam da će početi plakati. Ili to, ili me početi gađati povrćem.“ „I što ćeš napraviti?“ „Hank je mrtav, Scott.“ Iskreno ga je pogledala, zatim je obrisala oči prstima, a on je vidio bljesak nečega u njenom izrazu, koji nije mogao dokučiti. Uvjeravanje? Povjerenje? Ili možda, izravno priznanje. „Ja ću proslaviti.“

1. poglavlje Ja nisam djevojka za zabave. Vrtoglava glazba koja probija bubnjiće, pripiti osmjesi – nije moj đir. Moja idealna subotnja večer bila bi da sam kod kuće, ugnježdena na sofi dok gledam romantične komedije sa svojim dečkom, Patchem. Predvidljivo, mirno... normalno. Moje ime je Nora Grey, i iako sam bila prosječna američka tinejdžerka, koja je kupovala odjeću na tržištu J. Crew i trošila novce zarađene čuvanjem djece na iTunesu, normalno i ja smo nedavno postali potpuni stranci. Recimo, ne bih prepoznala normalno ni da je stajalo pred mojim nosom i ubolo me u oko. Putevi mene i normalnog su se razišli kad je Patch ušetao u moj život. Patch je viši od mene nekih dvadeset centimetara, razmišlja hladno, logički, kreće se poput dima, a živi sam u supertajnom, superotmjenom studiu ispod zabavnog parka Delphic. Zvuk njegovo glasa, dubok i seksi, može rastopiti moje srce u sekundama. On je također i pali anđeo, kojeg su izbacili iz raja zbog njegove fleksibilnosti kad se radi o poštivanju pravila. Osobno mislim da je Patch prestrašio normalno na mrtvo ime, i ono je pobjeglo na drugu stranu svijeta. Možda nemam ono što se zove normala, ali imam stabilnost. Naime, u obliku svoje najbolje dugogodišnje prijateljice, Vee Sky. Vee i ja imamo neraskidivu vezu koju čak ni poduži popis različitosti ne može prekinuti. Kažu da se suprotnosti privlače, a Vee i ja smo dokaz koliko je ta tvrdnja istinita. Ja sam vitka i poprilično visoka – prema ljudskim standardima – s kovrčavom kosom koja me vrlo često dovodi do granica strpljenja, a moja osobnost je ona organizirane prirode i spremna sam uvijek pomoći, takozvani A tip osobnosti. Vee je čak i višlja, s pepeljasto plavom kosom, zmijski želenim očima i većim oblinama od staze vlakića smrti. Skoro pa uvijek, Veeine želje nadglasaju moje. I za razliku od mene, Vee živi za dobar provod. Večeras nas je Veeina želja za dobrim provodom odvela na drugi kraj grada do četverokatnog skladišta u kojem je glazba bubnjala, koje je bilo prepuno lažnih osobnih iskaznica i koje je bilo prenakrcano tijelima dovoljno znojnim da emisiju stakleničkih plinova povećaju za koju razinu. Postava unutra je bila standardna: plesni podij stisnut između pozornice i šanka. Prema glasinama, tajna vrata iza bara su vodila u podrum, a podrum je vodio čovjeku po imenu Storky, koji je vodio uspješan biznis plagiranog svega. Vođe vjerskih zajednica su stalno prijetili da će zatvoriti leglo grijeha i nečistih tinejdžera... također poznato i kao Vražja Torbica. „Pusti nek te nosi, draga,“ Vee je zavikala da nadglasa bezumno bubnjanje glazbe, ispreplevši svoje prste s mojima i zaljuljala nam je ruke iznad glava. Bile smo na sredini plesnog podija, dok su nas sa svih strana gurkali i udarali. „Ovako bi trebala izgledati subotnja večer. Ti i ja se zabavljamo, opuštamo, i dobro se ženski preznojavamo.“ Dajući sve od sebe da oduševljeno kimnem, ali tip iza mene mi je uporno gazio po petama u balerinkama pa sam svakih pet minuta morala gurati nogu natrag u balerinku. Cura meni s desna je plesala s laktovima prema van, i znala sam da ako nisam oprezna, da će me ostrugati. „Možda bismo trebale otići po pića,“ doviknula sam Vee. „Ovdje je pakleno vruće.“ „To je zato što nas dvije žarimo ovim mjestom. Pogledaj tipa za šankom. Ne može skinuti oči s tebe.“ Polizala je prst i pritisnula ga na moje golo rame, a zatim to popratila cičavim zvukom. Slijedila sam njezin pogled... i moje srce je zastalo. Dante Matterazzi je podigao svoju bradu u znak potvrde. Njegova sljedeća gesta je bila malo više suptilna. Ne bih nikad rekao da plešeš, govorio mi je u mislima.

Baš zanimljivo, ja bih rekla da si ti vreba, odvratila sam mu. Dante Matterazzi i ja smo pripadali rasi Nefila, otuda i sposobnost govora u mislima, ali svaka sličnost je tu prestajala. Dante nije znao kako da stane, a ja nisam znala koliko dugo ću ga još moći izbjegavati. Prvi put sam ga upoznala tek jutros, kad je došao k meni doma da mi javi da su anđeli i Nefili na rubu rata i da sam zadužena da vodim Nefile, ali sad mi je trebao predah od razgovora o ratu. Bilo je previše. Ili sam ja možda bila u stanju poricanja. Kako god, htjela sam da nestane. Ostavio sam ti poruku na mobitelu, rekao je. Izgleda da sam je previdjela. Prije bih rekla obrisala. Moramo razgovarati. Malo sam zauzeta. Da bih to naglasila, zaljuljala sam bokovima i razbacala se rukama, dajući sve od sebe da imitiram Vee, čija je najdraža televizijska mreža bila BET, a to se i vidjelo. Hip – hop joj je bio žigosan u duši. Blijedi smiješak pojavio se na Danteovim usnama. Kad si već kod toga, reci prijateljici da ti da koju uputu. Malo posrćeš. Nađimo se iza za dvije minute. Zurila sam u njega. Zauzeta, sjećaš se? To može čekati. Naglašeno je izvio obrve, a onda nestao u mnoštvu. „Njegov gubitak,“ rekla je Vee. „Ne može podnijeti vrućinu, to je sve.“ „Što se tiče onih pića,“ rekla sam. „Da ti donesem Colu?“ Vee nije izgledala da će uskoro prestati plesati, i koliko god sam htjela izbjeći Dantea u dogledno vrijeme, shvatila sam da će biti najbolje da jednostavno završim s tim. Alternativa je bila da glumi moju sjenu cijelu večer. „Cola s limunom,“ rekla je Vee. Provukla sam se s plesnog podija, provjerila da Vee ne gleda, skrenula u sporedni hodnik i izašla kroz stražnja vrata. Uličica je bila okupana plavom mjesečinom. Crveni Porsche Panamera je bio parkiran ispred mene, a Dante se naslanjao na njega, s rukama opušteno prekriženim preko prsa. Dante je visok preko dva metra sa građom vojnika tek izašlog sa obuke. U stvari: Ima više mišićne mase u svom vratu nego ja imam na cijelom svom tijelu. Večeras je nosio vrećaste kaki hlače i bijelu lanenu košulju, raskopčanu do pola prsa, otkrivajući glatku kožu bez dlaka. „Lijep auto,“ rekla sam. „Posluži svrsi.“ „Isto kao i moj Volkswagen, a košta puno manje.“ „To što ima četiri kotača ne čini ga autom.“ Ugh. „Dakle,“ rekla sam, lupkajući nogom. „Što je tako hitno?“ „Još uvijek se viđaš s onim palim anđelom?“ Bio je to samo treći put u nekoliko sati da me je to pitao. Dva puta preko poruka, a sada licem u lice. Moja veza s Patchem je prošla puno uspona i padova, ali trenutno smo bili u usponu. No, nismo bili bez vlastitih problema. U svijetu gdje bi Nefili i pali anđeli radije umrli nego da se samo nasmiješe jedni drugima, hodanje s palim anđelom je bio definitivni tabu. Malo sam se uspravila. „Znaš to.“ „Oprezni?“ „Diskretni bi bilo prava riječ.“ Patch i ja nismo trebali Dantea da nam govori kako nije pametno da se puno pojavljujemo zajedno u javnosti. Nefilima i palim anđelima nikad nije trebao poticaj da jedni druge nauče pameti i napetosti između te dvije grupe su svakim danom sve više rasle. Bila je jesen, listopad da budem preciznija, i židovski mjesec Hešvan je bio za samo nekoliko dana.

Svake godine za vrijeme Hešvana, pali anđeli čoporativno opsjedaju tijela Nefila. Pali anđeli mogu raditi što požele, a pošto je to jedino vrijeme u godini kad mogu osjetiti tjelesno zadovoljstvo, njihova kreativnost ne poznaje granice. Jure za zadovoljstvom, boli i svemu sličnome, glumeći parazite u tijelima svojih domaćina Nefila. Za Nefile, Hešvan je nalik paklenom zatvoru. Ako bi Patcha i mene netko pogrešan ugledao da se samo držimo za ruke, platili bismo, na koji god način. „Porazgovarajmo malo o tvojem imidžu,“ rekao je Dante. „Moramo napraviti malo pozitivne slike oko tvojeg imena. Povećati povjerenje Nefila u tebe.“ Teatralno sam pucnula prstima. „Zar jednostavno ne mrziš kad te ne odobravaju?“ Dante se namrštio. „Ovo nije šala, Nora. Hešvan počinje za malo više od sedamdeset dva sata, a to znači rat. Pali anđeli na jednoj strani, mi na drugoj. Sve ovisi o tebi – ti si novi vođa Nefilske vojske. Krvna zakletva koju si dala Hanku je aktivna, i ne mislim da te moram podsjećati što će se dogoditi ako ju prekršiš.“ U želucu osjetim mučninu. Nije da sam se baš dobrovoljno javila za ovaj posao. Zahvaljujući mojem pokojnom biološkom ocu, uistinu uvrnutom čovjeku po imenu Hank Millar, prisiljena sam da nasljedim to mjesto. Uz pomoć krvne transfuzije s onog svijeta, prisilio me da se iz običnog čovjeka preobrazim u čistokrvnog Nefila kako bih mogla voditi njegovu vojsku. Zaklela sam se da ću voditi njegovu vojsku, a efekt je stupio na snagu njegovom smrću i ako ne uspijem moja majka i ja ćemo umrijeti. Uvjeti zakletve. Bez pritiska. „Bez obzira na mjere opreza koje kanim poduzeti, ne možemo potpuno izbrisati tvoju prošlost. Nefili kopaju uokolo. Kruže glasine da se viđaš s palim anđelom i da je tvoja odanost podijeljena.“ „Ja se i viđam s palim anđelom.“ Dante prevrne očima. „Možeš li biti još malo glasnija?“ Slegnula sam ramenima. Ako to stvarno želiš. Onda sam otvorila usta, ali Dante se u istom trenu stvorio kraj mene, prekrivši ih svojom rukom. „Znam da te to ubija, ali bi li mi barem jednom mogla olakšati?“ promrmljao mi je na uho, gledajući uokolo s očitom nelagodom, iako sam ja bila sasvim sigurna da smo sami. Bila sam čistokrvni Nefil tek dvadeset četiri sata, ali sam vjerovala svojem novom, izoštrenom šestom čulu. Ako je netko prisluškivao, znala bih. „Gle, znam da sam, kad smo se tek jutro sreli, neoprezno rekla da će se Nefili morati naviknuti na moju vezu s palim anđelom,“ rekla sam spuštajući njegovu ruku, „ali nisam razmišljala. Bila sam ljuta. Provela sam cijeli dan puno razmišljajući o tome. Razgovarala sam s Patchem, Oprezni smo, Dante. Stvarno oprezni.“ „Lijepo za znati. Ali ipak trebam da mi nešto napraviš.“ „Što to?“ „Hodaj s Nefilom. Hodaj sa Scottom Parnellom.“ Scott je bio prvi Nefil s kojim sam se sprijateljila, kad mi je bilo tek pet godina. Nisam znala nita o njegovom pravom nasljeđu u to vrijeme. Ali u mjesecima koji su uslijedili, postao je moj prvi mučitelj, onda moj partner u zločinu, a na kraju i moj prijatelj. Među nama nije bilo tajni. Isto tako, nije postojala nikakva kemija u romantičnom smislu. Nasmijala sam se. „Ubijaš me, Dante.“ „Bila bi to samo predstava. Radi nastupa u javnosti,“ objasnio je. „Samo dok te naša rasa ne prigrli. Nefil si tek jedan dan. Nitko te ne poznaje. Ljudima treba razlog da te zavole. Moramo ih natjerati da im bude drago da ti mogu vjerovati. Veza s Nefilom je korak u dobrom smjeru.“ „Ne mogu hodati sa Scottom,“ rekla sam Danteu. „On se sviđa Vee.“

Bilo je blago rečeno to da je Vee bila nesretna u ljubavi. U posljednjih šest mjeseci zaljubila se u narcisoidnog predatora i podlog ljigavca. Naravno, obje veze su je natjerale da ozbiljno preispita svoje instinkte kad se radi o vezama. U posljednje vrijeme je nedvojbeno odbijala čak i da se nasmije suprotnom spolu... barem dok nije došao Scott. Ranije sinoć, samo nekoliko sati prije nego me je otac prisilio da se pretvorim u čistokrvnog Nefila, Vee i ja smo došle u Vražju torbicu gledati Scotta kako svira sa svojim novim bendom, Serpentinom, i otada nije prestala pričati o njemu. Da samo ušetam i ukradem Scotta u ovom trenu, čak i radi predstave, bio bi stvarno krajnje niski udarac. „Ne bi bilo stvarno,“ Dante je ponovio, kao da bi to moglo išta popraviti. „Bi li to Vee znala?“ „Ne baš. Ti i Scott bi morali biti vrlo uvjerljivi. Išta sumnjivo bilo bi katastrofalno, tako da bih istinu ograničio sam na nas dvoje.“ Znači da bi i Scott bio žrtva te predstave. Stavila sam ruke na kukove i stala nepomično. „Onda ćeš morati neći nekoga drugog.“ Nije mi bila baš draga ideja da glumim lažnu vezu s Nefilom da bih popravila svoju popularnost. Ustvari, izgledalo je kao početak katastrofe, ali htjela sam taj nered iza sebe. Ako je Dante mislio da će mi veza s Nefilom pomoći u mojoj uvjerljivosti na ulici, neka bude tako. Ne bi bilo stvarno. Naravno da se to Patchu neće svidjeti, ali najbolje rješavati problem po problem, zar ne? Danteova usta su se stisnula u crtu, i na kratko je zatvorio oči. Pokušavao se smiriti. Bio je to prizor na koji sam se navikla tokom dana. „Morao bi biti cijenjen u Nefilskom društvu,“ Dante je napokon zamišljeno progovorio. „Netko koga bi Nefili odobravali i u koga bi se ugledali.“ Napravila sam nestrpljivu gestu. „Dobro. Samo reci bilo koga osim Scotta i mene.“ „Ja.“ Ustuknula sam. „Oprosti. Što? Ti?“ Bila sam previše zapanjena da bih prasnula u smijeh. „Zašto ne?“ upitao je Dante. „Zbilja želiš da počnem navoditi razloge? Jer ćemo biti ovdje cijelu noć. Najmanje si pet godina stariji od mene u ljudskim godinama – pravi si materijal za skandale - nemaš smisla za humor, i – da. Ne možemo se podnijeti.“ „To je prirodna veza. Ja sam tvoj prvi časnik –„ „Zato što te je Hank postavio na tu poziciju. Ja nisam imala pravo glasa.“ Dante kao da me nije čuo, nastavljajući sa svojom zamišljenom verzijom događaja. „Upoznali smo se i odmah osjetili obostranu privlačnost. Tješio sam te nakon očeve smrti. To je uvjerljiva priča.“ Nasmijao se. „Mnogo dobrog publiciteta.“ „Ako još jednom ponoviš riječ na P, ja ću... učiniti nešto drastično.“ Kao na primjer, odalamiti ga. A onda odalamiti sebe jer sam razmatrala taj plan. „Prespavaj,“ rekao je Dante. „Razmisli o tome.“ „Razmišljam o tome.“ Brojala sam do tri na prste. „U redu, gotova. Loša zamisao. Jako loša zamisao. Moj odgovor je ne.“ „Imaš bolju ideju?“ „Da, ali trebam vremena da ju smislim.“ „Svakako. Nema problema, Nora.“ Sad je on brojao do tri na prste. „U redu, vrijeme isteklo. Trebao sam ime odmah ujutro. Ako slučajno nije očito, tvoj ugled se širi. Glasine o smrti tvog oca, a zatim i tvoje novo vodstvo, šire se kao divlja vatra. Ljudi pričaju, a to nije dobro. Trebamo povjerenje Nefila. Trebamo da vjeruju da im ti želiš sve najbolje i da možeš završiti ono što je tvoj otac započeo i osloboditi nas okova palih anđela. Trebamo da se skupe uz tebe, a za to ćemo im dati jedan dobar razlog za drugim. Počevši od uvaženog dečka Nefila.“

„Hej, draga, sve u redu ovdje?“ Dante i ja smo se okrenuli. Vee je stajala na vratima, gledajući nas istovremeno s oprezom i znatiželjom. „Hej“ Sve je u redu,“ rekla sam malo previše oduševljeno. „Nisi se vraćala s našim pićima pa sam se počela brinuti,“ rekla je Vee. Njen pogled je s mene prešao na Dantea. U očima joj je bljesnulo prepoznavanje i znala sam da ga se sjetila iz bara. „Tko si ti?“ upitala ga je. „On?“ ubacila sam se. „Oh. Uh. Pa, on je samo jedan dečko –„ Dante je iskoračio s ispruženom rukom. „Dante Matterazzi. Ja sam Norin novi prijatelj. Upoznao nas je ranije naš zajednički prijatelj, Scott Parnell.“ I samo tako, Veeino lice se ozarilo. „Poznaješ Scotta?“ „Moj dobar prijatelj, zapravo.“ „Svaki Scottov prijatelj je i moj prijatelj.“ Iznutra, razrogačila sam oči. „I što vas dvoje radite ovdje iza?“ Vee nas je upitala. „Dante je baš odabrao novi auto,“ rekla sam, sklonivši se u stranu da bih joj omogućila nesmetan pogled na Porsche. „Nije mogao odoljeti a da se ne hvali. Nemoj previše gledati. Mislim da nedostaje broj šasije. Jadni Dante se morao poslužiti krađom, budući da je sav novac potrošio na depilaciju prsa, koja sad blistaju.“ „Smiješno,“ rekao je Dante. Pomislila sam da je podsvjesno otkopča barem još jedno dugme na košulji, ali nije. „Da ja imam takav auto, i ja bih se njime hvalila,“ rekla je Vee. Dante na to dodaje, „pokušao sam nagovoriti Noru na vožnju, ali me stalno odbija.“ „To je zato što ima dečka. Mora da su ga školovali kod kuće jre je propustio sve te bitne lekcije koje smo mi naučili u vrtiću, kao na primjer onu o dijeljenju. Ako sazna da si vozio Noru uokolo, tvoj novi sjajni Porsche će se naći omotan oko sljedećeg drva.“ „Ideš,“ rekla sam, „vidi koliko je sati. Zar ne moraš negdje biti, Dante?“ „Ispada da imam slobodnu večer.“ Nasmijao se, sporo i lako, i znala sam da uživa u svakom trenu u kojem mi upada u privatni život. Rano jutros sam mu naglasila da svaki naš kontakt mora biti u četiri oka, a on mi sad pokazuje što misli o mojim „pravilima“. U jadnom pokušaju da poravnam račune, pogledala sam ga najzlobnije i najhladnije što sam znala. „Imaš sreće,“ rekla je Vee. „Znamo pravu stvar da ti popunimo večer. Družit ćeš se s dvije najbolje djevojke u Coldwateru, gospodine Dante Metterazzi.“ „Dante ne pleše,“ brzo sam se ubacila. „Napravit ću iznimku, samo ovaj put,“ odgovorio je, otvarajući nam vrata. Vee je zapljeskala, skačući gore – dolje. „Znala sam da će ova noć biti super!“ zacičala je, provlačeći se ispod Danteove ruke. „Poslije tebe,“ Dante je rekao, stavivši mi dlan na donji dio leđa i uvodeći me unutra. Pljusnula sam ga po ruci, ali samo da bi mi otežao, nagnuo se bliže i promrmljao, „Drago mi je da smo pročavrljali ovako.“ Ništa nismo riješili. Rekla sam mu u mislima. Ova cijela cura-dečko stvar? Ništa nije odlučeno. Samo nešto što ću imati na umu. I sam oda znaš, moja najbolja prijateljica nije trebala znati da postojiš. Tvoja najbolja prijateljica misli da bih mu trebao malo pokazati što ga ide, rekao je, zvučeći kao da se zabavlja. Ona misli da je bilo tko tko ima srce, bolji od Patcha. Imaju nekih nerješenih stvari. Zvuči obećavajuće.

Slijedio me je kroz mali hodnik koji vodi do plesnog podija, i mogla sam cijelim putem osjetiti njegov oholi, samozadovoljni osmijeh. /str 56/