Barthes i Carstvo Znakova

Biblioteka Z N A N O S T U D Ž E P U

Izdavač Naklada Jesenski i Turk Za izdavača.Mišo Nejašmić Prijevod: Dinko Telečan Lektura: Adriana Pletikos Grafička priprema: Renata Risek Izrada omota: BOŽESAČUVAJ Tisak: ZRINSKI d.d., Čakovec

Copyright za hrvatsko izdanje

Naklada Jesenski i Turk

Naslov izvornika: Peter Pericles Trifonas, Barthes and the Empire of Signs, Icon Books Ltd., Cambridge, 2001. Text copyright

UDK

2001 Peter Pericles Trifonas

8V22 81-05 Barthes, R.

T R I F O N A S , Peter Pericles Barthes i carstvo z n a k o v a / Peter Pericles T r i f o n a s ; - Z a g r e b : N a k l a d a Jesenski i Turk, 2002. - (Biblioteka Z n a n o s t u d ž e p u ) Prijevod djela: Barthes a n d the empire of signs - Bibliografija. ISBN j

953-222 049-6

I Barthes. Roland - Semiotika 420508048

I

Naklada Jesenski i Turk Uredništvo: Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: [email protected] Prodaja: Av. Dubrovnik 15, Zagrebački Velesajam, paviljon 25, Zagreb, tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: [email protected] www.jesenski-turk.hr

BARTHES I CARSTVO Z N A K O V A Peter Pericles Trif o n a s

Naklada J e s e n s k i i T u r k Zagreb, 2 0 0 2 .

Sadržaj Semiologija, mit, kultura

7

Razumijevanje mita

13

Rvanje s m i t o m

15

Poslstrukturalist Barthes

18

Carstvo p r a z n i h znakova

21

Kultura i povijest

26

Vizualizacija kulture

30

Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije

33

Laži, fikcija, ideologija

43

Odznačivanje

52

Bilješke

59

Ključni pojmovi

63

Odabrano bibliografija

73

Webstranice

75

Semiologija, mit, kultura

Carstvo timo bez

znakova?Da,

kao prazne i

ako ako

te

znakove

shva­

da je

obred

shvatimo

1

boga.

Roland Barthes Carstvo

znakova,

djelo

prvotno

objavljeno

1970., prepoznaje se kao dio "poststruktural i s t i č k e " faze R o l a n d a B a r t h e s a , u kojoj je nje­ govo bavljenje t u m a č e n j e m z n a k o v n i h sustava o d m i j e n i l a želja za p o d r i v a n j e m i d e c e n t r i r a n j e m n j i h o v a autoriteta. K a o tekst, o n o nagoviješta zaokret od uporabe e l e m e n a t a formalne s e m i o l o g i j e - o d n o s n o v o d e ć i h n a č e l a struk­ turalne lingvistike - p r e m a p r o u č a v a n j u pojava kulturalnih praksi u stvarnome svijetu kao 7

Barthes i carstvo znakova

s l i k a i t e k s t o v a koji se m o g u i š č i t a t i . Carstvo znakova s e stoga m o ž e s m a t r a t i r a z m e đ o m u s u v r e m e n o j k r i t i č k o j teoriji, s o b z i r o m na B a r t h e s o v p o l o ž a j v o d e ć e figure f r a n c u s k o g a s t r u k t u r a l i z m a . Z b o g te t e o r i j s k e i s t i l i s t i č k e i n o v a c i j e , t o j e k l j u č a n t e k s t r a z d o b l j a koje s e navješćuje te pozdravlja "poststrukturalističku" e r u k n j i ž e v n e kritike. Barthes je svoju semiološku m e t o d u čitanja z n a k o v n i h s u s t a v a k u l t u r e r a z v i o p r e m a djelu lingvista Ferdinanda de Saussurea, Louisa Hjelmsleva, R o m a n a Jakobsona i Emilea Benvenistea. D o m a š a j i dubina njegova djela priskrbili su mu mjesto na uglednoj Katedri z a k n j i ž e v n u s e m i o t i k u pri C o l l e g e d e F r a n c e . Poput C l a u d e a Levi-Straussa i J e a n a Piageta, B a r t h e s je u t j e c a o i b i o d i j e l o m n a r a š t a j a fran­ c u s k i h k r i t i č a r a i t e o r e t i č a r a koji su se 5 0 - i h i 6 0 - i h g o d i n a z a n i m a l i za s e m i o t i k u , a k o j e m u pripadaju Julia Kristeva, M i c h e l Foucault, J a c q u e s L a c a n , T z v e t a n Todorov, J a c q u e s D e rrida, L o u i s A l t h u s s e r , G i l l e s D e l e u z e , J e a n -Frangois L y o t a r d , R e n e G i r a r d i J e a n B a u d r i ­ l l a r d . Taj p e r i o d " v i s o k o g s t r u k t u r a l i z m a " obilježio je žar velikoga intelektualnog rada i intenzivnih j a v n i h rasprava i z m e đ u glavnih 8

Semiologija, mit, kultura

figura pokreta, koje su iznjedrile r a z n o l i k e teo­ rijske n o v i n e p o p u t d e k o n s t r u k t i v i z m a , naratologije, a r h e t i p s k e kritike i strukturalnog marksizma. Kritički značaj semiologije počiva u činjenici da o n a teoretičarima omogućuje s t v a r a n j e metajezika - k r i t i č k o g j e z i k a ili diskursa - koji je k o r i s t a n za r a š č l a m b u o b l i k a i struktura predstavljanja kao dijelova ukodir a n i h u n u t a r logike n e k o g sustava. O n a p o l a z i o d v i š e s t r u k i h r a z i n a z n a č e n j a (npr. slova, riječi, r e č e n i c e , i n t e r p u n k c i j s k i h znakova) koje djeluju z a s e b n o a l i z a j e d n o u o d n o s u s p r a m k o d i r a n o g , c j e l o v i t o g t e k s t a . S tog se r a z l o g a semiologija

naziva

i formalističkom

metodom

a n a l i z e , b u d u ć i d a p o v e z u j e i z r a z z n a č e n j a ili sadržaja u n u t a r a n a l i z e s e l e m e n t i m a formal­ ne k o m p o z i c i j e . U n j e n a teorijska pravila u l a z i m o g u ć n o s t iščitavanja h i p o t e t i č k i h r a z i n a zna­ čenja kako "iznad", tako i " i s p o d " znaka, te izna­ laženje njihovih m e đ u s o b n i h o d n o s a unutar nekog teksta.

2

Žele se n a ć i i učiniti dostupni­

m a z a l i h e z n a č e n j a u n u t a r k o n f i g u r a c i j a tek­ stualnog oblika. S u k l a d n o tome, strukture i kodovi glavni su p r o b l e m i s e m i o l o g i j e u o d n o ­ su s p r a m sustava predstavljanja i njegova kodiranja e l e m e n a t a t e k s t u a l n o s t i . 9

Barthes i carstvo znakova

Takozvana Barthesova "strukturalistička" faza o b u h v a ć a t e k s t o v e k a o š t o su Pisanje na nul­ tom

stupnju,

Elementi

semiologije

i

Mitologije.

U p o t o n j o j je k n j i z i t e o r i j s k i i z l o ž e n a n j e g o v a m e t o d a i š č i t a v a n j a s u s t a v a z n a k o v a u kulturi i njihove tekstualne proizvodnje u medijima. M e đ u t e m e kojih se tijekom tog razdoblja Barthes prihvaćao spadaju reklame, vodiči za p u t o v a n j a , m o d a , fotografija, s t r i p t i z i rvanje. Posrijedi je kritičko propitivanje područja kulturnih proizvoda i praksi radi iznošenja " i d e o l o g i j s k e k r i t i k e u s m j e r e n e n a j e z i k tako­ zvane m a s o v n e kulture" i " s e m i o l o š k e raščlam­ be m e h a n i k e toga jezika".

3

Primjerice, u jednoj

drugoj studiji iz tog razdoblja,

4

B a r t h e s se l a ć a

r e k l a m e z a t j e s t e n i n u d a b i d e m o n s t r i r a o ideo­ l o š k u m e đ u o v i s n o s t s u s t a v a l e k s i č k i h i vizu­ alnih znakova te kodova unutar istoga teksta. Taj b i s m o t i p a n a l i z e s l i k e i t e k s t a - k a k v a se p o d u z i m a i u Carstvu znakova - m o g l i n a z v a t i poprečno-medijalnim

pristupom.

Vizualno

dočarani p r e d m e t i u r e k l a m i (špageti, u m a k od rajčice, r i b a n i p a r m e z a n , luk, p a p r i č i c e i m r e žasta t o r b a z a k u p o v i n u ) m o g u s e svrstati p o d j e d a n l e k s i č k i p o j a m koji s e koristi k a o o z n a k a m a r k e p r o i z v o d a /Panzini/. T i p r o i z v o d i n i s u 10

Semiologija, mit, kultura

ograničeni na o d r e đ e n u etničku skupinu, ali iz k u l i n a r s k o g a s p e k t a , p r e m a r e k l a m i , sastoj­ ci za "potpun obrok špageta" predočeni su na fotografiji k a o j e d i n s t v e n o " t a l i j a n s k i " i s t o g a o d l i č n e kvalitete. Odjek kulturne a u t e n t i č n o s t i p r i s u t a n je u p o d r i j e t l u s a m o g i m e n a i njego­ vu odavanju etničkog identiteta. B u d u ć i da je ta r e k l a m a o s m i š l j e n a za f r a n c u s k o g , a ne za talijanskog p o t r o š a č a , e t n i č k a k o n o t a c i j a i m e ­ n a je, p r e m a B a r t h e s u , n a r o č i t o djelotvorna k a o marketinško sredstvo stvaranja želje i potražnje z a p r o i z v o d o m p u t e m uspostavljanja t e m a t s k i s m i s l e n o g k o n t e k s t a z a c i l j a n u p u b l i k u . Kva­ liteta proizvoda p o v e z a n a je s e t n i č n o š ć u proiz­ voda, i tako se prizivaju m i t s k e slike a u t e n t i č ­ n i h talijanskih špageta koje s e m o g u p r i p r e m i t i u vlastitome - u ovom slučaju francuskom d o m u . R e k l a m a k a o d a sugerira d a j e p o t r e b n o s a m o kupiti proizvod i uživati u doživljaju k u h a n j a u p r a v o k a o što t o č i n e T a l i j a n i . O n a obiluje stereotipima latentnim unutar oblika predstavljanja. " T a l i j a n s k o s t " p r o i z v o d a o v i s i p o g l a v i t o o o d n o s u dodirivanja, ili p r i d r u ž e n o s t i , r i j e č i /Panzini/ i o p i s a n i h p r o i z v o d a , u svrhu prebacivanja konotacije s leksičkog na v i z u a l n i tekst, iz č e g a p r o i z l a z i usidrivanje i 11

Barthes i carstvo znakova

prijenos. Pojmovi "usidrivanja" i " p r i j e n o s a " što ih B a r t h e s razvija da bi a n a l i z i r a o m e đ u i g r u riječi i slike u r e k l a m i k o r i s n i su za r a z m a t r a n j e kako taj " k o m b i n i r a n o k o d i r a n i " tip teksta m o ž e s e m i o t i č k i stvarati i upravljati t v o r b o m zna­ čenja. Pri usidrivanju, objašnjava Barthes, " t e k s t u s m j e r a v a čitatelja k r o z o n o o z n a č e n o u slici, n a v o d e ć i g a d a izbjegava j e d n o o z n a č e n o i p r i m i drugo... O n g a [ili j u ] d a l j i n s k i u p r a v ­ lja p r e m a u n a p r i j e d o d a b r a n u z n a č e n j u " ; d o k u prijenosu "tekst i slika stoje u k o m p l e m e n ­ t a r n o m o d n o s u ; riječi, n a isti n a č i n k a o i slike, odlomci su općenitije sintagme te se jedinstvo poruke ostvaruje na višoj razini".

5

Da bi omo­

gućila značenje, poruka reklame kao cjeline u k l j u č u j e l e k s i č k o - v i z u a l n u o v i s n o s t usidriva­ nja i u j e d n o k o m p l e m e n t a r n o s t o b i j u tekstual­ nih sastavnica koje se nalaze u prijenosu.

12

Razumijevanje mita

Razumijevanje mita S l i č n o a n a l i z i r e k l a m e z a Panzini, B a r t h e s o v e Mitologije i s t i č u k r i t i č k u z a d a ć u s e m i o l o g a da u predstavama popularne kulture demitizira o n o što se i z r i č e , k a o i o n o što ostaje neizgovo­ reno. To jest, da r a s k r i n k a p r e d r a s u d n o s t m i t o ­ va koji se stvaraju ili osnažuju kada s a m subjekt kulture p o p r i m a tekstualni o b l i k znakovnih sustava i kodova. Ideologija je u srži mitologije. Barthesova

analiza

medija

u

Mitologijama

p o d u p i r e m a r k s i s t i č k i p r i s t u p toj t e m i . Uistinu, " M i t danas", posljednji ogled u en­ gleskom prijevodu Mitologija, koji č i n i o p s e ž n o p r o m i š l j a n j e o s e m i o l o š k o j m e t o d i , s l u ž i se uvjerenjima, željama i vrijednostima i z r a ž e n i m u v e l i k i m p r i p o v i j e s t i m a m a l o g r a đ a n s k e kul­ ture kao sredstvima za demonstriranje kako razotkriti o z n a č u j u ć e strukture mita. B a r t h e s pokazuje kako mit p o m o ć u svojih retoričkih ukrasa naturalizira osebujnosti kulture, univerzalizira ih i č i n i d r u š t v e n i m n o r m a m a . Mi­ tologije k a o " k r i t i k a i d e o l o g i j e " i z l a ž u e t i č k u d i l e m u : treba li ostaviti mit, k a o k u l t u r n u pod­ logu o n o g a što je p r i r o d n o i s t v a r n o u ž i v o t u -svijetu, n e p r o p i t a n i m . B a r t h e s v i d i u m i t u 13

Barthes i carstvo znakova

opasnost jer on dopušta nakupljanje slojeva z n a č e n j a u n u t a r vlastitih predstavljanja kulture i p o t i č e nerefleksivne p r a k s e . P u t e m m i t a dola­ zi do "ideološke zlouporabe",6 jer je na djelu n e u p i t n a v j e r a u p o r u k u . Status quo k u l t u r a l ­ n i h normi pothranjuje se uobraziljom mitolo­ gije. K a o što v e l i B a r t h e s , i s t i n u m i t a obilježuje " o n o - š t o - p r o l a z i - n e i z r e č e n o " . 7 K u l t u r a l n a lo­ gika koja se r a z l a ž e k r o z m i t o l o g i j u n a s t o j i sve­ sti razlike u t u m a č e n j u i o g r a n i č i t i prekomjerja z n a č e n j a . N j e n e ideološke dimenzije ustroja­ vaju v i d o v e n a š i h reakcija n a znakove, t e k s t o v e i m e d i j s k a p r e d s t a v l j a n j a te, š t o j e j o š v a ž n i j e , n a povijest. M i t o v i u o p ć a v a j u i s k u s t v o n e b i l i postigli k o n s e n z u s o t o m e kako o p a ž a m o zbilju, s u o č a v a m o se s l j u d s k i m s t a n j e m i d j e l u j e m o s o b z i r o m na različitost drugih k a o zajednica. E t i č k e , s o c i j a l n e i p o l i t i č k e g r a n i c e društva od­ r e đ e n e su mitologijom. Mitovi pružaju interp r e t a c i j s k e a r h e t i p o v e z a dešifriranje z n a č e n j a života-svijeta što ga n a s t a n j u j e m o gledajući sadašnjost kroz prošlost. Mitologija oživljuje zbilju, p r e v o d i n a m j e i n a t u r a l i z i r a , p r o ž i m a ­ jući je r a z i n a m a ideološkog značenja.

14

Rvanje s mitom

Rvanje s mitom Prema Barthesu, mitovi nam pružaju kritičke modele razumijevanja koje možemo rabiti da bismo zacrtali značenje iskustva stupnjevanjem jednog sustava povrh drugoga i tako stvorili dvije razine tumačenja. Obje razine djeluju zasebno i skupa, najprije da bi istaknule zbi­ lju, a zatim da bi je razjasnile. Barthes u Mitolo­ gijama pokazuje kako primarna razina sadrži "činjenični" sustav predstavljanja u kojemu su predmeti označeni. Barthes to naziva "označujućom ravni". Ona pruža izliku za razdvajanje oblika predstavljanja od sadržaja predstavlja­ nja. Sekundarna razina promiče simbolički sustav u kojemu se uspostavljaju veze sa zna­ čenjem. Barthes to simboličko područje asoci­ jacija naziva "le signifiant vide" ili "praznim označenim". Ono generira drugu ravan znače­ nja onkraj kulturnog objekta ili prakse, dajući predstavljanju moć istine kao prisustva. Isku­ stvene činjenice - podržane tim prisustvom signifianta - tako poprimaju metaforički ili simbolički sjaj koji zavodi, i time navodi čitate­ lja da s pukog ponavljanja svjetovnih tumačenja skokovito prelazi na iznošenje vrijednosnih 15

Barthes i carstvo znakova

s u d o v a koji i m a j u e t i č k e i m o r a l n e i m p l i k a c i j e . S tog r a z l o g a , o b j a š n j a v a B a r t h e s , i a k o z n a m o da je rvanje "sport kojim se upravlja iz poza­ d i n e " , 8 njegovi n e o b u z d a n i s p e k t a k l i ljudskog i s k u s t v a - npr. p r i k a z i b o l i , p a t n j e , i z d a j e , krivnje, prevare, okrutnosti, požude i zanosa - o m o g u ć u j u gledatelju č i š ć e poistovjećivanje s a s u d i o n i c i m a . P r e v l a d a v a e m o c i j a , sirova, ali ne bez ideološke usmjerenosti. Da bi rvački spektakl bio efektan, gledateljstvo se mora b r z o o p r e d i j e l i t i za s t r a n e . K a o i u m i t o l o g i j i , u r v a č k i m se n a d m e t a n j i m a i m a g i n a r n e sage o b o r b a m a na ž i v o t i s m r t , o s r a z u d o b r a i zla, odigravaju pred gledateljstvom s p r e m n i m da u n u t a r takve igre r a s p o z n a i s k o n s k e etičke s i t u a c i j e l j u d s k o g a stanja. R v a n j e koristi m i t o ­ l o š k e a r h e t i p o v e koji o b u z i m a j u svijest. S u ­ m o r n o m a s k i r a n lik, l i c e zla, s u p r o t s t a v l j a s e miljeniku m n o š t v a koji prikazuje i b r a n i sve što je d o b r o u n e k o j kulturi. M i t s k i p r i z o r rva­ nja o s l a n j a s e n a n e s v j e s n u želju g l e d a t e l j s t v a da razriješi fizičke i etičke napetosti u n u t a r ideologije te kulture. On se h r a n i n j o m e . S i m ­ bolički e l e m e n t poistovjećivanja - ili poprat­ nog t u m a č e n j a - i z i s k u j e g l e d a t e l j e v u p a ž n j u i objašnjava i z n i m n u p o p u l a r n o s t rvanja. P r e m a 16

Rvanje s mitom

Harthesu, m i t i s k r i v l j u j e z b i l j u r a d i i d e o l o š ­ kog u č i n k a . S k l o n o s t i i p r e d r a s u d e on p r e t v a r a U povijest. N e p r i m j e t n o o b u s t a v l j a p o t r e b u za propitivanjem predstavljanja u kulturi. M i t n a t u r a l i z i r a to i s k r i v l j a v a n j e z b i l j e i u l j e p š a v a njen g r u b o t e s a n i t e k s t d a d o v e d e d o p r e v l a s t i gledišta koje m o ž e poslužiti k a o konfekcijska istina o postojanju. S u v i š n o j e r e ć i d a B a r t h e s n e vjeruje m i t u . O n drži d a j e njegovo i m a g i n a r n o p r i k a z i v a n j e povijesti, d r u š t v a i k u l t u r e , k a d p o s t a n e i z v o ­ r o m istine, u z r o k ljudske s a m o o b m a n e . Nje­ gova j e tvrdnja d a mitologija s e b e o d r e đ u j e k a o Povijest kada z n a č e n j e valja j a v n o utvrditi, a zbilju d e m i s t i f i c i r a t i , d a b i p r i s v o j i l a p r a v a n a j a s n o ć u i u n i v e r z a l n u istinitost. M i t je u s l u ž b i otpora fragmentaciji kulturnog p a m ć e n j a , o m o ­ gućujući n a m da sve što se u svakidašnjem životu z b i v a o k o n a s u z i m a m o z d r a v o z a goto­ vo. Z b i l j a s e d e m i s t i f i c i r a r a d i l a k e p o t r o š n j e . M i t i z s e b e l u č i i d e o l o g i j u jer, z a k l j u č u j e B a r ­ thes, " p r e o b r a ž a v a z n a č e n j e u f o r m u " . 9

17

Barthes i carstvo znakova

Poststrukturalist Barthes D o č i m rano Barthesovo djelo teži razotkriti tajne predstavljačkih o b l i k a k a o što je mito­ logija, n j e g o v k a s n i j i r a d u s l o ž n j u j e j e d n o ­ stavnost toga pojma, i č a k propituje njegov z n a č a j o b z i r o m n a k u l t u r n u p r o i z v o d n j u zna­ čenja. Znakovi, kodovi, strukture i sustavi ostaju v a ž n i u n j e g o v i m k a s n i j i m djelima, k a o š t o je Carstvo znakova, a l i k a o k o n v e n c i j e s k o j i m a se v a l j a p o i g r a v a t i i u n j i m a u ž i v a t i . G o t o v o je s p o p i s i m a i o z n a k a m a k o j e su B a r thesu-semiologu o m o g u ć i l e da stvori metajezik istraživanja.

U k n j i g a m a S/Z i Užitak

teksta i ljubavnički govor,

primjerice,

njega ne

z a n i m a toliko o n o što se i kako predstavlja, koliko i z n a l a ž e n j e n o v i h n a č i n a č i t a n j a koji ć e biti s a m i m a sebi svrhom.

Doživljaj

"jouis-

sance" u č i t a n j u i l i u g o d n o g o l a k š a n j a (igra r i j e č i m a s m i š l j e n o s e k s u a l n e n a r a v i ! ) pri bav­ ljenju r a z l i č i t o š ć u nekog teksta te igranju ili uživanju u n j e m u , postaje kritički cilj. Z n a č e ­ nje j e s e k u n d a r n o . O n o j e z a p r i j e č e n o ispražnjenošću znakova, njihovom n e m o g u ć n o š ć u da b u d u i z v a n k o n v e n c i o n a l n o g - i s t o g a p r o i z v o l j n o g - s u s t a v a p r e d s t a v l j a n j a k o j i ih 18

Poststrukturalist Barthes

je proizveo s u k l a d n o vlastitoj kulturalnoj lo­ gici. A k o išta, z a B a r t h e s a s a d a č i t a n j e p o s t a j e način da se odupre snazi teksta nad čitate­ ljem, n a č i n d a s e p r o p i t a njegova m o t i v i r a n o s t i, k o n a č n o , da se bavi njegovim z n a č e n j e m . Drugim riječima, on se želi suprotstaviti ideologiji predstavljačkih oblika koja se na­ meće čitatelju u h v a ć e n o m u zamku semioloških s t r u k t u r a teksta. T i j e k o m tog razdoblja, Barthes je dospio do zaključka da su najbolje č e m u se kritičan čitatelj m o ž e nadati - "bljes­ k o v i " k o j i o s v j e t l j a v a j u n e k u s l i k u ili tekst, a l i ne otkrivaju ništa. L i n g v i s t i č k i e l e m e n t i s e m i o l o g i j e k a o stra­ tegije č i t a n j a u k l o n j e n i s u i z B a r t h e s o v a k a s ­ nijeg djela. D r u g i s k u p k r i t i č k i h p r e o k u p a c i j a n a t a p a r j e č n i k njegovih i š č i t a v a n j a k u l t u r a l n i h oblika i praksi. Kritičku l e ć u svoga teorijskog arsenala Barthes preusmjerava na pojmove p o v e z a n e s p r i k a z i v a n j e m ljudske želje. Nagla­ s a k u č i t a n j u t a k o p a d a n a p r i k a z i v a n j e tijela, užitka, ljubavi, p o s j e d o v a n j a , o t u đ e n j a , i n t e r subjektivnosti, kulture, različitosti, p a m ć e n j a i pisanja. Zanimljivo je da m i t i dalje z a u z i m a središ­ nje m j e s t o u B a r t h e s o v o j p o s t s t r u k t u r a l i s t i č k o j 19

Barthes i carstvo znakova fazi kao o b l i k tvorbe z n a č e n j a koji m u d o p u š t a čitati protiv struje k u l t u r a l n i h predstavljanja i predstavljanja kulture.

20

Carstvo praznih znakova

Carstvo praznih znakova Kao što s a m v e ć ustvrdio, Carstvo znakova ilu­ strira p r o m j e n u u B a r t h e s o v u k a s n i j e m r a d u . Tekst je više p o e t s k i n e g o analitički, više reflek­ sivan nego kritički. B a r t h e s uživa u poigravanju s pripovijednom t o č k o m gledišta podrivajući n j e n u v a l j a n o s t kako b i d e c e n t r i r a o n j e n a u t o ­ ritet i u k i n u o joj l e g i t i m n o s t . Ž e l i se oduprije­ ti i s k u š e n j u m i t o l o g i z i r a n j a s v o g a p r e d m e t a , J a p a n a , to jest, i d e a l i z i r a n j a i n a t u r a l i z i r a n j a o d r e đ e n e slike o r i j e n t a l n e k u l t u r e suprotstav­ ljene onoj zapadnjačkoj. U B a r t h e s o v u predgo­ Carstvu znakova

voru Tekst

ne

triraju"

"objašnjava"slike.

tekst:

svaka

polazište

neke

analogna

gubljenju

naziva

Šatori;

ispreplićući, mjenu i

u

čitamo

ovih njima

tekst žele

U Carstvu znakova,

bila

ne

je

vizualnog i

slike,

osigurati čitati

"ilus­

za

mene

kolebanja

što

smisla

označitelja: žele

Slike

slika

vrste

sljedeće:

ga

Zen

međusobno kretanje,

tijela,

lica,

uzmicanje

se raz­

pisma, 10

znakova.

t e o r i j a je u g r a đ e n a od­

nosno utemeljena u stilu izražavanja. N e m a 21

Barthes i carstvo znakova

izravne primjene metode koju b i s m o mogli nazvati "semiološkom". Svjesno odbijajući d a " p o j a š n j a v a " s l i k e J a p a n a koje p r e d s t a v l j a , B a r t h e s izbjegava pozivanje na vizualni mo­ tiv svjetla i t a m e , k a o i na i d e o l o g i j u Z a p a d a . O d r i č e se njegove m i t o l o g i j e i p r i h v a ć a iz toga p r o i z a š l i g u b i t a k z n a č e n j a , skloniji t o m e d a n e poučava čitatelja Istinu o japanskoj kulturi. K u l t u r a j e , a k o išta, p o v l a č e n j e u z n a k o v e r a d i iznalaženja značenja unutar sustava znakova, č i j a je z b i l j a t e k f i k c i j a j e z i k a - to jest, p r o i z ­ voljan n a č i n kodiranja i davanja s m i s l a svijetu. B a r t h e s bi se, d r ž i m , s l o ž i o s t o m t v r d n j o m , s o b z i r o m na to da je njegovo v i đ e n j e m i t a i nje­ gova o d g o v a r a j u ć e g diskursa, h i s t o r i j e , b i l o d o i s t a s k e p t i č k o . Historija, k a o i m i t , p r o i z v o ­ d i k u l t u r a l n e p r i p o v i j e s t i koje b r k a j u p u t e v e p r e m a s t v a r a n j u z n a č e n j a s a d a š n j i h događaja, u o d n o s u s p r a m p r o š l i h zbivanja. To je r a z l o g s kojega B a r t h e s n a m j e r n o odbija p o j a š n j a v a t i tekst Carstva znakova i n j e g o v e s l i k e : u č i n a k toga b i o b i r e p r o d u c i r a n j e e t n o c e n t r i č k o g m i t a o J a p a n u što ga tvori njegova historija na Za­ padu. Nije m o g l o b i t i d r u g o g i z b o r a . O n o š t o B a r ­ thes zna o J a p a n u uvijek je već filtrirano kroz 22

Carstvo praznih z n a k o v a

" p r a z n i n u riječi koja uspostavlja P i s m o " . 1 1 Z n a č e n j e j e o d g o đ e n o , p r i s t u p i s t i n i zapri­ ječen. S j e d n e strane, znakovi J a p a n a za nj su prazni, l i š e n i p r i r o d n a r e f e r e n c i j a l n o g z n a č e ­ nja, p a m o ž e biti s a m o o b l i k a p r e d o č a v a n j a što i h o n n e r a z u m i j e p o s v e . M i t o l o g i j a j e n a taj n a č i n izbjegnuta. Z n a k o v i J a p a n a n i s u t e k zna­ kovi j e d n o g carstva. Ili carstva znakova. S druge strane, kao autsajder s p r a m j a p a n s k e kulture, B a r t h e s j e p r i n u đ e n n a e t n o c e n t r i z a m i kul­ turno sljepilo uskog r a s p o n a z n a č e n j a što ga slika J a p a n a izaziva u zapadnog čitatelja. M i ­ tologija j e p o s v u d a , ali ovaj p u t a o n a d o l a z i i z njega samog te obilježuje njegove reakcije na z n a k o v e koje v i d i i doživljava. " T r e b a l i b i s m o jednog dana sačiniti povijest našega vlastitog n e z n a n j a " , k a ž e on... ...objelodanitikompaktnost ma,

popisati

renja

na

mogli

začuti,

koja

su,

toje

u

stoljeća

različitost, te

neminovno, tome

nepoznavanje jezicima

kroz

našega

narciz­

nekoliko

koja ideologijska

slijedila,

da Azije

(Voltaireovu

upozo­

smo a

ponekad utjerivanja

koja

se sas­

uvijekprilagođavamo zahvaljujući Istoku,

naše

poznatim časopisu 23

Barthes i carstvo znakova

Revue

Asiatique,

Franceu).

Pierreu

Lotiju

ili

Air

12

B a r t h e s o v o z n a n j e o J a p a n u o g r a n i č e n o je na o n o š t o je p r o č i t a o o n j e g o v o j p o v i j e s t i i v i d i o od njegovih slika, b i l o k r o z iskustvo ili u m e d i ­ jima. Ta izloženost zapadnom arhivu tekstova i slika k o j e se n a z i v a j u " J a p a n o m " u s p o s t a v l j a mit o J a p a n u k a o dijelu o r i j e n t a l n e k u l t u r e su­ protstavljene o n o j z a p a d n j a č k o j . Pridaje m u s e povijesno nasljeđe koje n a z i v a m o "poviješću Japana", i o n o kulturne različitosti Japana čini razumljivima z a p a d n o m duhu. Ta je slika "Ja­ p a n a " - njegov mit - slijedom toga zapadni izum. O n a n i m a l o ne nalikuje stvarnom Japa­ nu. Postoji razlog za takvu predodžbu J a p a n a koja s e s t v a r a i z v a n s a m e j a p a n s k e k u l t u r e i tvori z a p a d n u m i t o l o g i j u " J a p a n a " - daje m u svoje egzotično pojašnjenje,

r e k a o bi B a r t h e s -

kao dijela o r i j e n t a l n e k u l t u r e s u p r o t s t a v l j e n e e u r o p s k o j k u l t u r i . U s t a n o v i t o m p o g l e d u , da­ kle, n i š t a n e s t o j i u p o z a d i n i c a r s t v a z n a k o v a što g a B a r t h e s i m e n u j e J a p a n o m . B a r t h e o v a p r e d o d ž b a J a p a n a o d r a ž a v a t j e s k o b u koju ć u t i zapadni čitatelj kada se suoči s n e k i m neči­ tljivim 24

tekstom.

Japan

iz

Carstva

znakova

Carstvo praznih z n a k o v a

trebalo bi, u t o m smislu, nazvati carstvom praz­ nih znakova. Č i n j e n i c a da Z a p a d " s v e š k r o p i s m i s l o m " 1 3 frustrira B a r t h e s a . N j o m e s e e t i k a č i t a n j a s v o d i n a r a s k a p a n j e t e k s t a d a b i s e iznašlo njegovo značenje. On stoga odabire izmisliti Japan, napisati fiktivan prikaz lišen p r e t e n z i j a na I s t i n u i P o v i j e s t koje bi ga u t e ­ m e l j i l e . I z o s t a j u t r a n s c e n d e n t n i z n a k o v i za­ p a d n e k u l t u r e k o j i o v i s e o m e t a f i z i č k o m za­ snivanju značenja, npr. Riječ, Bog, Subjekt, ego, prisustvo, n e p o k r e t n o središte i tako dalje. B a r t h e s m o ž e s a m o p o v e z a t i vrtoglavu r a z n o ­ r o d n o s t J a p a n a u m o n t a ž i s l i k a i t e k s t o v a koji su dojmljivi s a m i po sebi. Doživljaj g u b i t k a što ga on ćuti pri dodiru s p r a z n i n o m njegovih znakova daje t o n njegovu iščitavanju k u l t u r n i h o b l i k a i p r a k s e . Pa i p a k , ostaje p i t a n j e : je li moguće napisati historiju japanske kulture, a da se pritom ne podlegne iskušenju ponovna uspostavljanja n j e n e z a p a d n j a č k e m i t o l o g i j e ? N a prvi p o g l e d č i n i s e d a n i j e . A l i d a b i s m o p o k u š a l i o d g o v o r i t i n a t o p i t a n j e , valja n a m r a z m o t r i t i p r o b l e m e što i h p i s a n j e k u l t u r n e historije postavlja pred Barthesa.

25

Barthes i carstvo znakova

Kultura i povijest

Da

cjelokupna

može Razuma

biti

samo

povijest povijest

u

konačnoj značenja,

analizi to

jest

14

općenito...

Prizvati o n o drugo " z n a k a povijesti" n e z n a č i pozdraviti trenutak ludila lišenog razloga. K a o s ili a n a r h i j a uvijek ć e p r o i z a ć i i z kritičkog s t a v a koji n e a p e l i r a n a r a z l o ž n o s t . O d l u č i m o li vjerovati J a c q u e s u Derridi, č a k bi i historija ludila i m a l a vlastite idiosinkratske razloge, vlastitu logiku koja bi njome upravljala, bez obzira na to b i s m o li je mi uspjeli dokučiti. Ništa nije b e z vlastita razloga, m a k a r koliko n e k a m i s a o i l i č i n b i l i z a s t r a n j e l i ili n e e t i č k i . Kao što je u "Diskursu historije"

15

ustvrdio

Barthes, g u b i t a k z n a č e n j a je zbog posredovanja j e z i č n i h z n a k o v a i m a n e n t a n svakoj historiji ili predstavljanju kulture. Pisanje o kulturnim z b i v a n j i m a ili p r a k s a m a otuda s e više n e m o ž e poimati kao objektivno bilježenje pojedino­ sti. H i s t o r i j a g u b i s v o j u č i n j e n i č n o s t u p r a v o time što je se piše. Historija je tekst. Ulašte­ na površina. S k u p znakova. Historija više ne 26

Kultura i povijest

dokumentira " o n o zbiljsko", objašnjava Bar­ thes, v e ć proizvodi "nerazumljivo".16 O n a je obilježena k u l t u r n o m p e r s p e k t i v o m povjes­ ničara u procesu tumačenja i pisanja histo­ rije. T e k s t o v i i slike historije, p o p u t o n i h m i t a , posve su prožeti idelogijom i r e t o r i č k i m teh­ nikama povjesničara. Historija je posredova­ na j e z i k o m i stoga predstavlja vid diskursa koji stvara tekst, ali ne olakšava prikazivanje či­ njenica. U

Marxove sablasti:

knjizi

žalovanja

i

nova

stanje

internacionala,

17

duga,

rad

Derrida

z a u z i m a s t a n o v i š t e s l i č n o B a r t h e s o v u u po­ gledu pisanja historije i ideologije. Derrida kritizira novije tvrdnje o "kraju povijesti" - koje liberalni humanisti poput Francisa Fukuyame i z n o s e n a k o n s l o m a k o m u n i z m a u sovjetskoj Rusiji - k a o p u k e i d e o l o š k e trikove za lakovjer­ ne. To jest, k a o pokušaje p o n o v n o g p i s a n j a his­ torije i utjecanja na kulturno p a m ć e n j e u skladu s p o l i t i č k o m i d e o l o g i j o m o n i h , čiji je prikrive­ ni interes uklanjanje razlika u t u m a č e n j u iz o d r e đ e n e vizije g r a đ a n s k o g d r u š t v a . P r e m a Derridi, r a z u m je ideologija historije. Histori­ ja ispisuje p r a z n i n u znakova, ali objašnjava slike k a k o bi i s p u n i l a r u p e u r a z u m i j e v a n j u i 27

Barthes i carstvo znakova

t a k o o m o g u ć i l a s t v a r a n j e m i t a ili i d e o l o g i j e . N i š t a više, n i š t a m a n j e . Kao i kod mita, središnji p r o b l e m pisanja historije neke kulture jest p r o b l e m ideologije. B a r t h e s se u Carstvu znakova č e s t o v r a ć a toj t e m i - u stvari, o n j e u o p ć e n e n a p u š t a . Nje­ gov je napor usmjeren k t o m e da se okuša na putu učenja o različitosti japanske kulture. Odlaganje te intelektualne rabote, kaže on, " m o ž e biti jedino rezultat ideologijskog mra­ k a " . 1 8 O d g o v o r n o s t v o đ e n j a čitatelja k r o z slike i t e k s t o v e J a p a n a k a k o g a s ä m vidi, B a r t h e s shvaća veoma ozbiljno. Jedna od ključnih z a m i s l i Carstva znakova s a s t o j i se u n e r a s k i divoj v e z i i d e o l o g i j e s p i t a n j e m z n a č e n j a - u značenju značenja. Barthes ne može izbjeći svoje z a p a d n j a č k o o b r a z o v a n j e i n a s l j e đ e . Ne m o ž e s e od-učiti o d o n o g a što j e v e ć n a u č i o . T a spoznaja u sliku uvodi semiotiku, b u d u ć i da s e t u m a č e n j e z n a č e n j a javlja n a p o d r u č j u arti­ kulacije čiji znakovi zauzimaju o n o što m o ž e m o nazvati j a v n o m sferom kulture. B a r t h e s nas podsjeća da "Japan" kao označitelj na Zapadu uključuje š i r e n j e z n a k o v a i njihovo posredova­ nje. Ti se z n a k o v i - s l i k e i t e k s t o v i - ne p r e d o ­ čuju n a s u m i č n o . Na djelu je povijesno nasljeđe 28

Kultura i povijest

motivirano ideologijom. To djelovanje obu­ hvaća prevođenje ideja, "zaokrete svijesti", napredovanje misli, vrijednosti i ideala poje­ dinaca, s k u p i n a ili društava utjelovljenih u raznim tekstualiziranim oblicima, prisutnim unutar raznolikih kulturnih miljea, različitih povijesnih razdoblja koje n a z i v a m o "Zapa­ dom". P r e m a Barthesu, postoji osebujan ideo­ loški cilj koji u o b l i č a v a o n o što o n č i n i izdvaja­ jući " o d r e đ e n e z n a č a j k e " koje tvore z n a k o v n i sustav z v a n ' J a p a n " , n a i m e p i s a n j e j e d n o g obli­ ka kulturne historije. O n o podrazumijeva da se tumačenje usredotočuje na tekstualizirane "proizvode" kulture te na kontekste i prakse u n u t a r kojih se n j i h o v a z n a č e n j a , k a d ih se dru­ š t v e n o usađuje, raspodjeljuju i " k o n z u m i r a j u " .

29

Barthes i carstvo znakova

Vizualizacija kulture To je razlog s kojega B a r t h e s k o m b i n i r a slike u n u t a r t e k s t a Carstva znakova. S l i k e k o n t e k s t u a l i z i r a j u a n a l i z u , s m j e š t a j u je u p o v i j e s t i p r u ž a j u j o j okvir, t e m e l j e ć i j e t a k o " u s t v a r n o ­ sti". Odgovornost predočavanja različitosti J a p a n a kao sustava odnosa čije značajke Bar­ t h e s u t v r đ u j e , p r o i z l a z i s l i j e d o m toga i z č i n a iščitavanja i ispisivanja životnih prostora tih odnosa teksta i konteksta. Primjerice, prikaz gradskog p l a n a Tokija, izlaganje o b l i k a p i s m a i opis ljudi u č i n u klanjanja pružaju čitatelju vinjete j a p a n s k o g a k u l t u r n o g života. V i z u a l n o p r e d o č a v a n j e k o n k r e t i z i r a z n a č e n j e artikuli­ rano p o m o ć u i unutar portretirane slike. Neki bi kazali, ideologija je ogoljena. N j e n o z n a č e n j e nije s k r i v e n o , j e r v i z u a l n i j e z i k s l i k e u s i d r u j e i prenosi poruku. P r e m a takvom je stajalištu slika i k o n a s a d r ž a j a . O n o p r e t p o s t a v l j a j e d n u razinu artikulacije, baš kao i otrcana izreka "slika vrijedi k o l i k o t i s u ć u riječi". Taj stav pod­ sjeća n a č u v e n u i z j a v u M a r s h a l l a M c L u h a n a : "Medij je poruka." U o v o m bismo slučaju lako mogli z a m i j e n i t i " m e d i j " sa " s l i k o m " i d o ć i do zaključaka koji o d j e k u j u u o r i g i n a l n o m n e o l o -

Vizualizacija kulture

gizmu. V i z u a l n a slika govori za sebe, iako ne posve, b u d u ć i d a c j e l o k u p n u n j e n u k o m p o z i c i ­ j u t v o r e m n o g o m a n j i dijelovi koji artikuliraju r a z l i č i t e r a z i n e z n a č e n j a , o v i s n e o t o m e n a što usredotočujemo pogled. Svi slikovni tekstovi u v r š t e n i u Carstvo znakova n a d o p u n j u j u n a š e o p ć e razumijevanje narativnog teksta, ali po­ stoje i m u l t i v a l e n t n e razine neistraženog značenja. O n o j e što z a n a s važnije, d o k č i t a m o B a r t h e sov prikaz z n a k o v a j a p a n s k e kulture, jest n a č i n na koji te v i z u a l n e slike - npr. o n e s u m o rvača, gejše, r u k e koja ispisuje z n a k kanji p i s m a - us­ postavljaju p r o s t o r n i i v r e m e n s k i z a p i s opisa­ n i h p r e d m e t a . Fotografija p o s t a j e i s k u s t v e n i d o k a z p o v i j e s n o g p o s t o j a n j a te u isti m a h arte­ fakt p r o š l o g i z a u v i j e k i z g u b l j e n o g t r e n u t k a . U svojoj p o s l j e d n j o j k n j i z i , n a s l o v l j e n o j Ca­ mera Lucida, B a r t h e s p r o p i t u j e v r t o g l a v u č i ­ n a k tog z n a č e n j s k o g p r o t u r j e č j a . I n t r i g i r a g a n a č i n n a koji fotografski r e a l i z a m r u š i p r o s t o r i v r i j e m e , u k o j i m a se z n a č e n j e n a k u p l j a k r o z p r a z n i n u p r e d s t a v l j a n j a - n a č i n koji u z d r m a ­ va o n o što jest i š t o nije u o n o m ovdje i s a d a . Carstvo znakova n a g l a š a v a b o g a t s t v o

znače­

nja i gubitak z n a č e n j a koji je p r o b l e m historije, 31

Barthes i carstvo znakova

ovisno o t o m e predočuje li se o n a p u t e m riječi ili v i z u a l n i h slika. N a m n o g o n a č i n a B a r t h e s i p a k m o r a i n t e r v e n i r a t i z b o g čitatelja. Fotogra­ fije i d r u g e v i z u a l n e s l i k e k o n t e k s t u a l i z i r a j u i usložnjuju razliku i z m e đ u zapadnjačkog m i t a o " J a p a n u " i J a p a n a koji je krajolik p r a z n i h zna­ kova. O n o što D e r r i d a n a z i v a " n e o d r e d i v o š ć u " svojstveno je prostoru tumačenja. Kultura u t j e č e n a p r e d s t a v l j a n j e h i s t o r i j e , k a o i obrat­ n o . D r u g i m r i j e č i m a , n e m o ž e m o s e u t e ć i kona­ č n o m , n e o s p o r i v o m z n a č e n j u . B a r t h e s , dakle, m o r a i s t a k n u t i o n o što v i z u a l n o o b j a š n j a v a d a bi t o m e dao p r a g m a t i č a n sadržaj i p o k a z a o kako je u k o r i j e n j e n o u s t v a r n o s t i k u l t u r n i h figura, p r o s t o r a i p o s t u p a k a . No to ne p r u ž a s l i k u isti­ n e . P o s t o j i č i t a v svijet r a z l i k e i z m e đ u r a z u m i ­ jevanja primjera i reproduciranja ideologije, k a o što n a s p o d s j e ć a B a r t h e s p o z i v a j u ć i s e n a diskurs h i s t o r i j e k a o o b l i k k u l t u r n e m i t o l o g i j e u kojemu se m o ž e n a ć i istina. Naposljetku je, m e đ u t i m , p r o c e s t u m a č e n j a o d n o s n o stvara­ nja z n a č e n j a p r e p u š t e n čitatelju. I d e o l o g i j a j e , kao i k u l t u r a i s u b j e k t i v n o s t , rastezljiva. N j e n e se d i m e n z i j e mijenjaju s iskustvom. Z a š t o to možemo reći?

32

Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije

Historijska metoda prije i nakon ideologije Poput B a r t h e s a , L o u i s A l t h u s s e r je u ideologi­ ji p r e p o z n a o b i t a n u s t r o j k u l t u r n o g a i povije­ s n o g života. O n a n e upravlja s a m o s r e d s t v i m a i načinima tekstualizacije već i raspodjelom, potrošnjom i ozakonjivanjem značenja unutar d r u š t v e n o g k o n t e k s t a . I d e o l o g i j a k a o povije­ sna sila konstruira subjektivnost. O t o m e n e m a s p o r a . Ipak, o n a i m a g r a n i c e . P o s t o j i t a n k a li­ nija i z m e đ u utjecaja ideologije na svijest i m o ­ gućnosti posvemašnjeg reproduciranja njenih pojmovnih struktura. Althusser je prepoznao n a r a v te " r e l a t i v n e a u t o n o m i j e " i d e o l o g i j e u n j e n o m d j e l o v a n j u n a s u b j e k t i v n o s t radi od­ r e đ i v a n j a d o m i n a n t n i h n a č i n a n a koje s e od­ n o s i m o spram izvanjske zbilje. On to naziva " i n t e r p e l a c i j o m " , ili o b r t a n j e m stavova, vrijed­ n o s t i i u v j e r e n j a što ga u p o j e d i n c u u z r o k u j u politički aparati državne m o ć i . Posrijedi je odlučujući trenutak kada "građanin" postaje artikuliran kao " p o d a n i k " . N o , o g r a n i č e n j a tog s h v a ć a n j a i d e o l o g i j e p o k a z a l a su se u v e z i s ljudskim djelovanjem i poviješću. Primjerice, svjesna i nesvjesna uvjerenja uobličuju svaki 33

Barthes i carstvo znakova

o b l i k djelovanja kako bi ga u č i n i l a u s m j e r e n i m , d o s l j e d n i m i stoga p r o d u k t i v n i m . P o v j e s n i č a r H a y d e n W h i t e objašnjava: Skupine

se

nostima

u političke

te

angažiraju

aktivnosti

odnosu svrhu

za

na ili

njih

neki

kako

kvalitativno

su

ili

od

njihovih

onih

razlikuju

nja po

tome što su

skupine

koje

nema

drugi, To

sumnje,

smisla

im

dopušta

od

onih

različito sudjeluju

smislena u

da

za­

vrijednost ...Povijesna

prirodnih za

cilj,

njihovih

neprijatelja. smislena

u

aktivnosti

višu

od

ali

samo

njihove političke

se

aktiv­

izvanpolitički

predstavljaju

zbivanja

i

političkim

imaju

različite

protivnika

uzrokuju

svrhe,

vrijednost.

mišljaju

u

zbiva­

one koji ih za

njihovom

različite odvi­

19

janju.

Ne m o ž e m o p r e t p o s t a v i t i - a to ne č i n i ni B a r t h e s - da i d e o l o g i j a na isti n a č i n djeluje na svijest s v i h č l a n o v a n e k e k u l t u r e . O n a s e u vama i m e n i artikulira različitim sredstvima i n a č i n i m a . To o b j a š n j a v a raznovrsnost č i t a n j a i t u m a č e n j a p r i s u t n u m e đ u n a m a . Ideologija s e ne može pojaviti bez mreže otpora vlastitim 34

Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije

h o m o g e n i z i r a j u ć i m u č i n c i m a . I n a č e b i s m o svi m i s l i l i i g o v o r i l i s l i č n o - i vjerojatno ne bi b i l o ničega o č e m u b i s m o govorili ili pisali, jer bi uslijed p o s v e m a š n j e g i p r e š u t n o g slaganja pre­ v l a d a l a t i š i n a . K a o u telepatiji, ne bi p r e o s t a l o ništa da se kaže što v e ć ne b i s m o znali. Potre­ ba za k o m u n i k a c i j o m bi iščeznula. Cjelokup­ no ljudsko djelovanje moglo bi se predvidjeti prije n o š t o b i d o n j e g a d o l a z i l o . Značaj

Carstva znakova ne p o č i v a t o l i k o u

p o j e d i n o s t i m a n j e g o v e a n a l i z e koliko u i z r a z u tjeskobne zapadne slutnje da jezik ne znači ništa, da značenje nije važno. B a r t h e s a ne i z n e n a đ u j e - a ne bi t r e b a l o ni n a s - š t o je kraj devetnaestog stoljeća mogao rezultirati s a m o u k l a n j a n j e m ideologijski z a s n o v a n o g interpretativnog okvira iz historijske metodologije. Ustaljivanje čisto "znanstvenog" nastojanja unutar te discipline poduprla je korespondencijska teorija istine. Znakovi historijskog diskursa bili su k o n a č n o provjerljivi u s v o m o d n o s u spram zbilje. Logički jezik sudova potvrđivao je istinitost predstavljanja. P r i m j e r takve tvrdnje b i o b i : " S n i j e g j e bijel j e r j e snijeg bijel." Tu n e m a logičkog protuslovlja, jer se ta tvrdnja t e m e l j i n a i s k u s t v e n i m d o k a z i m a koji 35

Barthes i carstvo znakova

uzročno povezuju jezik s vanjskim svijetom. T r i t a k v e p e r s p e k t i v e z a u s p o s t a v l j a n j e kore­ spondencije između izraza pojmova i njihova o d n o s a s p r a m zbilje u o b l i č u j u h i s t o r i o g r a f i j u od devetnaestog stoljeća n a o v a m o . Riječ je o sljedećima. Jezik pojmljen kao: 1) pokazatelj u z r o č n i h o d n o s a k o j i m a upravlja materijalnost s t r u k t u r a v a n j s k o g svijeta (npr. m a r k s i s t i č k a historijska m e t o d a ) ; 2) i k o n i č k o , ili mimetičko, p r i k a z i v a n j e v a n j s k e zbilje koja se o d r a ž a v a u sustavu gramatike i sintakse, kao i u rječniku koji s e k o r i s t i d a b i s e p r i k a z a l a z b i l j a (npr. arhetipska historija E r n s t a Cassirera), i 3) m o t i v i r a n i s i m b o l v a n j s k e z b i l j e koji p r e t p o ­ stavlja

prisustvo

sveobuhvatnog

Zeitgeista

("duha v r e m e n a " ) što odražava sve vidove n e k e kulture i t a k o r a z o t k r i v a bit c j e l i n e (npr. hege­ lijanski p o v j e s n i č a r i ) . Povlašćivanje referencijalne funkcije jezika odražava uvjerenje da suštinu prošlosti valja otkriti u b o g a t s t v u p o j e d i n o s t i š t o ih je doku­ mentirao povjesničar, u njihovoj neporecivoj " č i n j e n i č n o s t i " i o t u d a u njihovoj " i s t i n i t o s t i " . Srž istine počiva u korespondenciji između priča koje su " p i s a n e " i p r i č a koje su " ž i v l j e n e " . O n a se dade p o k a z a t i s a m o u p o m n o izvedenoj,

J6

Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije

kauzalno utemeljenoj logici u č e n o g stila obraćanja koja smjera otkrivanju prave priče, ponavljanju zbiljskih događaja i "stvarnoj" priči, n j e n u n a r a t i v i z i r a n o m p r i k a z u . U p o r a ­ ba strogo pripovijednog n a č i n a u historiografiji kao stila prikazivanja stoga se tereti za pružanje p r i v i d n e s u v i s l o s t i p r e d s t a v l j a n j u ljudi, stvari i događaja. K a o što p o k a z u j e B a r t h e s , h i s t o r i j ­ ski diskurs postaje u o s n o v i jednakovrijedan književnom diskursu kakav m o ž e m o n a ć i u epu, r o m a n u ili d r a m i - gdje su d r a m a t i k a p r e d o č a ­ vanja i s t r u k t u r i r a n j e n j e n o g i z l a g a n j a v e ć m a svojstveni o n i r i č k o j (snovitoj) zbilji n e g o l i o n o j a k t u a l n o j . U p r a v o s e stoga o n n e l i b i p i s a n j a o fiktivnom J a p a n u - on m o r a pribaviti l o g i č n o s t i s u v i s l o s t s v o m e doživljaju J a p a n a iz n e p o v e ­ z a n i h r e a k c i j a n a z n a k o v e njegove k u l t u r e . U r a s p r a v i " D i s k u r s h i s t o r i j e " B a r t h e s je pri­ vukao pozornost na n a č e l a izlaganja koja uprav­ ljaju h i s t o r i j s k o m d i s c i p l i n o m i č i n j e n i c o m njena očitovanja kao diskursa. Razlikovanje i z m e đ u " č i n j e n i c e " i "fikcije" d u g u j e m o ustalje­ n i m "pravilima dokazivanja",

valjanost povi­

j e s n i h izvora p o č i v a n a v e z a m a čije s e podrije­ tlo l a k o m o ž e n a ć i u r e f e r e n c i j a m a u s k l o p u p r i m a r n i h izvora - npr. u t e k s t o v n i m a r h i v i m a 37

Barthes i carstvo znakova

u d i s k u r s u h i s t o r i j e t v o r e s a m o z n a k o v i koji privlače čitatelja. Nikakve tvrdnje o činjeničnosti, objektivnosti ili istinitosti ne m o g u se iznositi izvan rubova teksta. Z n a c i historije su prazni. M o r a m o prihvatiti logiku što n a m j e B a r t h e s n u d i , i m a j u ć i u v i d u njegovo p r i z n a n j e d a " o n o š t o ć e m o ovdje p r e d s t a v i t i n e p r i p a d a (barem se tome nadamo) umjetnosti, japan­ s k o m u r b a n i z m u , j a p a n s k o j kuhinji. Autor n i j e nikada, ni u k o j e m s m i s l u fotografirao J a p a n . " 2 2 P o m n o i s t r a ž i v a n j e p i s a n j a h i s t o r i j e iziskuje historiografovo a k t i v n o i n t e l e k t u a l n o bavljenje s v i j e t o m k a o t e k s t o m - k a o z n a k o v l j e m - a ne č i n j e n i c a m a . Z a m j e n a p o j m o v a " r i j e č " i "pred­ stavljanje" p o j m o v i m a "znak" i " o z n a č a v a n j e " za s o b o m povlači pitanje proizvodnje, raspo­ djele i p o t r o š n j e z n a č e n j a u p r a v o u s e m i o l o š k o m području analize. Težnja da se odnosi tekst-kontekst r a z a b e r u na temelju r a z l u č i v a n j a "zbiljskog" o d " i m a g i n a r n o g " z a t o m l j u j e se, j e r ne postoje j a s n a razlikovanja. J e z i k će uvijek p o s r e d o v a t i r a z u m i j e v a n j e . Javljaju s e t e m e l j ­ na pitanja glede naravi i m o g u ć n o s t i pristupa z n a č e n j u i z v a n d i s k u r s a : k a k o " s t v a r n o s t " iz­ gleda i z v a n d i s k u r s a ? K a k o b i s m o j o j p r i s t u ­ pili n e o v i s n o o j e z i k u ? Kako d a s a z n a m o j e s u 40

Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije

li i joj n a š a g l e d i š t a v j e r n a ? I tako r e d o m . S e m i ološkim rječnikom kazano, takva pitanja teže odrediti n a r a v izvandiskurzivne zbilje. N o m o ­ ž e m o l i i k a d i z b j e ć i i d e o l o g i j u k o j a b o j i pers­ pektivu? D r ž i m d a n e m o ž e m o . P o v j e s n i č a r s k i d i s k u r s m o r a d a k l e , u n e k o m v i d u ili o b l i k u , biti f i k t i v a n n a č i n p r i k a z i v a n j a . U " D i s k u r s u historije" Barthes pita: Razlikuje

li

gađajima, Grka

koje je

temeljnim

razlikuje

li

po

imaginarnog u

skopčano

"stvarnog" taj

specifičnoj

pripovijedanja romanu

doba

"znanosti",

razlikovnom epu,

od

predmetom

doista

nekoj

do­

bilo

"racionalnog"

se

nesumnjivo zimo

općenito

mjerilom

načelima

o prošlim

našoj kulturi,

historijske

dano nja,

u

naovamo,

sankcije s

se pripovijedanje

i

-

oblik pripovijeda­ crti,

po

nekom

obilježju,

od

kakvo i

oprav­

izlaganja

nala­

23

drami?

U n a s t a v k u on tvrdi da "u ' o b j e k t i v n o j ' h i s ­ toriji ' s t v a r n o ' n i k a d n i j e n i š t a d o l i n e f o r m u l i r a n o o z n a č e n o koje s e krije i z a p r i v i d n o sve­ m o ć n o g referenta. Ta situacija karakterizira o n o što bi

se

moglo

nazvati

realističkim

efektom 41

Barthes i carstvo znakova

[effet du reel)."24

K a d a se a n a l i z i r a j u r a z l i č i t i

n a č i n i tvorbe diskursa, postoji zajedničko semiološko n a č e l o koje ubrzo postaje očito. Z n a č e n j e se stvara u o d n o s u s p r a m p r o i z v o l j n i h r a z l i k a i z m e đ u s a s t a v n i h z n a k o v a u k l o n j e n i h i z zbi­ lje. Z n a k o v i p r e d s t a v l j a j u n e š t o d r u g o i z v a n sebe samih. Ideologija je u k l j u č e n a u njihovo stvaranje. Z n a k o v i n a d o m j e š t a j u zbilju i proiz­ voljno j e t u m a č e p o m o ć u u č i n k a ukazivanja n a f o r m a l n e r a z l i k e , koji n a m o m o g u ć u j e d a t i m r a z l i k a m a d a d e m o s m i s a o u s v r h u identificira­ nja i s h v a ć a n j a o n o g a na što se z n a k o v i o d n o s e u v a n j s k o m svijetu. B u d u ć i da ideologija utječe na o p a ž a n j e , a stoga i na čitanje i p i s a n j e histo­ rije, o d n o s e o z n a č i t e l j - o z n a č e n o u n u t a r n j e n a tekstualnog predstavljanja kulture obilježuje n e s t a b i l n o s t . P r i s t u p zbiljskom j e o b u s t a v l j e n . Značenje kulture je decentrirano. Istina se r a s p r š u j e , i g u b i se s v a k i trag m o g u ć n o s t i za­ k l j u č n o g t u m a č e n j a . A k o j e h i s t o r i j a fikcija, m o ž e m o li je nazvati lažju? To bi se p r i l i č n o loše odrazilo na B a r t h e s a i prikaz J a p a n a što ga on i z n o s i u Carstvu znakova.

42

Laži, fikcija, ideologija

Laži, fikcija, ideologija Barthes

u

Carstvu

znakova

u

prednji

plan

kritike uvodi problem analiziranja historije, a o t u d a i kulture, ili k u l t u r n e povijesti J a p a n a , s n a o k o o b j e k t i v n o g stajališta. K a k o p i s a t i iz p e r s p e k t i v e n e k o g a koji z n a I s t i n u o j a p a n s k o j kulturnoj povijesti? Ne postoji takva nepris­ trana i s v e z n a l a č k a t o č k a gledišta. N a d u u radi­ kalno s e m i o t i č k o s u o č e n j e s Historijom i nje­ n i m n e k r i t i č k i m predstavljačkim a p a r a t o m č i n i m o g u ć n o s t "dekonstruiranja" o s n o v e autoriteta zapadne kulture i istinitosti njenog diskursa. M o ž e m o li, d a k l e , Carstvo znakova j o š u v i j e k nazivati kulturnom historijom? Treba n a m još m a l o p o d l o g e d a b i s m o odgovorili n a t o pi­ tanje. Barthes se ne upušta ni u "dekonstrukciju" niti u " d e m i s t i f i k a c i j u " J a p a n a ili njegove kul­ ture, ako b i t a k v o što u o p ć e b i l o m o g u ć e . N o , poput Derride, on kroz čin pisanja iznosi na vidjelo teorijske preduvjete za p o n o v n o promi­ šljanje k u l t u r n e p o v i j e s t i n a k o n s e m i o t i č k o g obrata iz 1 9 5 0 - i h i 60-ih. Taj n a s kritički postu­ p a k p o z i v a da u h i s t o r i j i i n j e n o m predstavlja­ nju k u l t u r e p r e p o z n a m o i n t e r p r e t a c i j s k i č i n : 43

Barthes i carstvo znakova

čin pisanja i otuda predstavljanja. Semiotika pretvara povijest u historiografiju - pisanje povijesti. Postoji razlika. Barthes nas tjera da osvijestimo način na koji je autoritet historije na Zapadu vezan uz logiku metafizičkog logosa, kako su ga nazivali drevni Grci. Logos je mis­ tična

moć Božje Riječi koja

utjelovljuje

smisao

i um u Riječi. Historija je Riječ. A ta pretpostav­ ka omogućuje viziju kulture zabilježenu u vidu historije i historiju zabilježenu u vidu kulture - to jest, pisanje kulturne historije preko koje­ ga se značenje kulture kodificira u sustavu i predstavlja kao Istina. Povrh svega, moramo upamtiti da historija ima svoju "intelektual­ nu" i "kulturnu" povijest. Ona ima vlastite su­ stave označavanja i kodove stvaranja značenja, na koje nam se sada valja osvrnuti prije no što nastavimo s iščitavanjem Barthesova pisma u Carstvu

znakova.

Od svojih početaka kod njemačkog filozofa Hegela, koji ju je svrstao u rubriku Geistes­ geschichte,*

kulturna historija tradicionalno

označava zaseban podžanr opće historiografije. Vjerna "vrhovnoj" disciplini u pristajanju uz * Doslovno "filozofija duha". (Prev.) 44

Laži, fikcija, ideologija

i s t a t e o r i j s k a pravila, od nje se razlikuje transd i s c i p l i n a r n o m š i r i n o m svojih izvora. P r i m j e ­ r i c e , filozofija, antropologija, sociologija, l i n g v i s t i k a , p s i h o l o g i j a , pa č a k i k n j i ž e v n a te­ orija, p r i d o n i j e l e s u a n a l i t i č k o j m e t o d o l o g i j i kulturne historije. To miješanje metoda napo­ sljetku j e p r i d o n i j e l o p o m u t n j i : č i m e s e d i s c i ­ p l i n a k u l t u r n e historije zapravo b a v i ? P r o b l e m a u t o n o m i j e k u l t u r n e h i s t o r i j e u p o d r u č j u his­ torijski o r i j e n t i r a n i h i z u č a v a n j a k u l t u r e pred­ stavlja č i n j e n i c a da joj nedostaje "vlastito i m e " . U S j e d i n j e n i m D r ž a v a m a n a z i v a je se i n t e l e k ­ t u a l n o m h i s t o r i j o m ili historijom ideja, također i k u l t u r n o m historijom. Francuski t e r m i n za n j u g l a s i l'histoire des mentalites.

U Rusiji

se

o njoj govori k a o o historiji mišljenja. Č i n j e n i c a da kulturnoj historiji nedostaje vlastito i m e v e o m a j e znakovita. Uslijed t e h e t e r o g e n o s t i n e uspijevaju s e j a s n o o d r e d i t i g r a n i c e n j e n a vla­ stitog i d e n t i t e t a u n u t a r strogo definiranog dis­ ciplinarnog prostora. Stoga o n a ne uspostav­ lja s e b e k a o j e d i n s t v e n o p o d r u č j e t a k o d a b i l e g i t i m i r a l a r a z l i č i t o s t svoga d o m a š a j a i svoje metode. Drugim riječima, kulturna historija n e m a j a s n o u t v r đ e n e i z v o r e ili c i l j e v e . T a j e dilema izazvala krizu predstavljanja u n u t a r šire 45

Barthes i carstvo znakova

h i s t o r i j s k e d i s c i p l i n e , n a v l a s t i t o s o b z i r o m na istinitost historijskog teksta. Potreba za legitimiranjem raznolikog mno­ štva m e t o d a u n u t a r kulturne historije, kao podžanra historije, razotkriva latentnu nelagodu od utjecaja glede autonomije njena discipli­ narnog identiteta. Posrijedi je m u č n a predo­ d ž b a r a š t r k a n o g korpusa. B a r t h e s j e o p e t u j e kada tvrdi da se perspektiva historije stapa s p r o b l e m i m a h u m a n i s t i č k i h z n a n o s t i p r i nji­ hovu bavljenju kulturom kao predmetom. Osjećaj disciplinarne izglobljenosti m e đ u o n i m a koji p i š u k u l t u r n u h i s t o r i j u , i koji p i š u o njoj, i z a z v a o je p o t r e b u p o n o v n o g promišlja­ nja n j e n i h v o d e ć i h n a č e l a .

Carstvo znakova

primjer je Barthesove razrade prakse pisanja h i s t o r i j e i p r e d s t a v l j a n j a k u l t u r e - ili p i s a n j a kulturne historije u poststrukturalističkom tonu. Njegov cilj nije osigurati disciplinarni identitet k u l t u r n e historiografije, niti mu je rečeni tekst m o d e l za historijsko pisanje. Njime Barthes kao pisac naprosto udovoljava svojoj " f a n t a z i j i " . O n o stavlja n a k u š n j u nje­ govu m o ć d a s t v o r i j e d n o c a r s t v o z n a k o v a : tekst; n j e g o v u e s t e t s k u viziju " J a p a n a " ; s e m i o lošku u t o p i j u u k o j o j p r e d s t a v l j a n j e n e ć e b i t i 46

Laži, fikcija, ideologija

"prezasićeno" zapadnjačkim imperativom s m i s l a . J a p a n k a o c a r s t v o praznih

znakova

obraća se njegovu vlastitom iskustvu kulture. Upravo je zato Barthes očaran J a p a n o m . Za nj je on prilika za izokretanje p o m n j i v e metafi­ zike Zapada, m o g u ć n o s t da kao teoretičar i pisac uroni u carstvo znakova u kojemu pos­ v u d a oko s e b e v i d i n e d u ž n o s t p r e d s t a v l j a n j a . Za Barthesa je to nadasve prigoda da nauči n e š t o što j o š n e z n a . P r i m j e r i c e , u j a p a n s k o j j e k u l t u r i " s e k s u a l n o s t u s e k s u , a ne drugdje; u S j e d i n j e n i m D r ž a v a m a j e o b r a t n o : s e k s j e pos­ vuda osim u seksualnosti", primjećuje on.25 N a d r u g o m m j e s t u B a r t h e s tvrdi da, n a s u p r o t o n o m e š t o stoji u t u r i s t i č k i m v o d i č i m a , u ja­ p a n s k o m a r a n ž i r a n j u c v i j e ć a n i j e riječ o "stro­ gim k o n s t r u k c i j a m a " s i m b o l i z m a , v e ć n a p r o s t o o e s t e t s k o m stvaranju prostora ugodnog za život, p r i č e m u se ljepoti p r i r o d n e b o j e i o b l i ­ k a i s k a z u j e divljenje z b o g nje s a m e . G o v o r e ć i o l o g i c i darivanja, B a r t h e s p r i m j e ć u j e da u ja­ panskoj kulturi nije stvar u t o m e što p o k l o n sadrži: "trivijalnost stvari" je " o t k l o n j e n a " t i m e što s e j e " u m o t a v a j e d n a k o r a s k o š n o k a o da je riječ o dragulju". 2 6 Z a p a d n j a č k i k u l t u r n i topoi i z o k r e ć u se u t i m p r i m j e r i m a . 47

Barthes i carstvo znakova

Barthes

kaže

da

Carstvo

znakova

sadrži

"sretne mitologije". Ne zahtijeva se nikakva e t i č k a intervencija u k u l t u r n u logiku predstavl j a l a č k i h o b l i k a i p o s t u p a k a . B a r t h e s je sa svo­ ga povoljnog položaja i ne bi m o g a o izvesti, b u d u ć i da je autsajder koji p r o m a t r a i p o n i r e u z n a k o v e koji o z n a č u j u i u j e d n o n i j e č u m o g u ć ­ n o s t i s k u s t v e n o g " J a p a n a " . T a s i t u a c i j a olakša­ v a p i s a n j e b e z preteksta. Tekst o m o g u ć u j e Bart h e s u da dade izraz semiološkoj pustolovini sa z n a k o v i m a J a p a n a , c a r s t v o m z n a k o v a - s J a p a n o m kao carstvom znakova. Ne jednom, B a r t h e s k o m e n t i r a p r a z n i n u z n a k o v a oko s e b e . O n n e m o ž e p r o d r i j e t i u zbilju š t o j e o n i pred­ stavljaju. N a p r o s t o r e a g i r a n a z n a k o v e . S p i ­ sateljski izlet je "silazak u neprevedivo kako b i s e d o ž i v i o š o k koji s e n e ć e z a t o m i t i d o k s v e o k c i d e n t a l n o u n a m a ne z a t e t u r a i d o k se pra­ va 'očinskog jezika' ne uzdrmaju". znakova

27

Carstvo

o d r a ž a v a B a r t h e s o v o n a s t o j a n j e da

prekorači kulturne granice historijskog p i s m a i s e m i o l o g i j e . K a o p r o u č a v a t e l j u r o n j e n u car­ stvo z n a k o v a , o n ž e l i i z b j e ć i " o n a j j e z i k š t o n a m d o l a z i o d n a š i h o č e v a i p o s j e d n i k a kultu­ re koju h i s t o r i j a p r e o b r a ž a v a u p r a v o u 'priro­ du'" 2 8 - i k o j a k u j e m i t kada se ž e l i m o p o z v a t i 48

Laži, fikcija, ideologija

n a p o o p ć i v o ljudsko iskustvo. B a r t h e s z a s e b e prisvaja pravo stvaralačke m o ć i u prikaziva­ nju j a p a n s k e kulture, ako ni zbog č e g a drugog, a o n o zato da bi razvio vlastito razumijevanje te kulture i n j e n i h znakova. Ž e l i se oduprijeti i s k u š e n j u idealiziranja i m i t i z i r a n j a J a p a n a . Za B a r t h e s a je J a p a n carstvo znakova koje " [ m u ] dopušta da se 'pozabavi' zamišlju dosad neču­ v e n a s i m b o l i č k o g sustava, p o s v e odijeljena o d n a š e g a vlastitog". 2 9 N a p o s e o d b a c u j e n a c i o n a ­ lističke konceptualizacije kulture i povijesti. B a r t h e s želi otvoriti " m o g u ć n o s t razlikovanja, promjene, prevrata u pravilnosti simboličkih sustava".30 Takav kritički postupak obustavio bi p o t r e b u da se J a p a n p o s t a v i u o p r e k u s p r a m z a p a d n e k u l t u r e i da ga se s t o g a n a t u r a l i z i r a kao dio mitološkog "Orijenta". B a r t h e s teži izni­ j e t i p r i k a z r a z l i č i t o s t i koji ć e z a s o b o m donije­ ti m n o š t v o definicija i p o j m o v n o g oruđa, i koji će izbjeći stvaranje kulturalnih stereotipa. Carstvo znakova p o t i s k u j e t r a d i c i o n a l n e dis­ ciplinarne m e đ e kulturne historije ukazujući na njena ograničenja. Međutim, Barthes ne uspijeva posve izbjeći naivne, odnosno idealizirane prikaze japan­ ske k u l t u r e . A t o j e r i z i k koji m o r a p r i h v a t i t i , 49

Barthes i carstvo znakova

znajući da su implikacije za etiku čitanja n e i z m j e r n e . Z a B a r t h e s a b i b i l o gore p o d u p r i ­ j e t i m i t o l o g i j u o J a p a n u , z a s n o v a n u n a pris­ t r a n i m prikazima Orijenta, koji prevladavaju u zapadnoj kulturnoj mitologiji. S l i j e d e ilus­ t r a c i j e p o g r e š a k a u koje B a r t h e s u p a d a . K u h a ­ n a r i ž a j e " j e d i n i e l e m e n t koji u c j e l o k u p n o j japanskoj prehrani i m a težinu... o n a je o n o što t o n e u o p r e c i s p r a m o n o g što p l u t a " . 3 1 T i j e k o m pripreme, "njeno supstancijalno određenje je fragment, grumen, slijepljena m a s a koja se raspršuje". 3 2 J o š v i š e z b u n j u j e p r i m j e d b a d a j e "japansko lice lišeno moralne hijerarhije".33 B a r t h e s t o izjavljuje n a k o n dugog r a z m i š l j a n j a o a n a t o m i j i o n o g a što naziva " j a p a n s k i m o k o m " u u s p o r e d b i sa " z a p a d n j a č k i m o k o m " . U toj pojmovnoj suprotnosti ponavlja se o n o što je Derrida nazvao b i n a r n o m logikom zapadne metafizike, u kojoj se dva p r e d m e t a suprotstav­ ljaju k a k o b i s e o m o g u ć i l a n j i h o v a k o n c e p t u a l i z a c i j a i tako, u t v r đ i v a n j e m r a z l i k a m e đ u nji­ ma, odredila njihova vrijednost. B a r t h e s o v a karakterizacija j a p a n s k o g l i c a kao o n o g a koje j e l i š e n o " m o r a l n e h i j e r a r h i j e " b e z s u m n j e pred­ stavlja i s h i t r e n u e t i č k u r e a k c i j u n a u s p o r e d b u m e đ u fiziologijama. Taj je z a k l j u č a k toliko pro50

Laži, fikcija, ideologija

žet z a p a d n o m p r e d o d ž b o m O r i j e n t a t e g o t o v o da graniči s n a i v n i m r a s i z m o m . Ironično, tek u o p r e č n o s t i j a p a n s k o g l i c a i n j e n o j drugosti u odnosu na "okcidentalnu ideologiju" Barthes pronalazi vrijednost. Pa ipak, u n a t o č n e m o g u ć n o s t i da se posve odupre zapadnoj predstavi Japana, Barthesov tekst u z n a č a j n o j m j e r i n a d i l a z i o n o što b i s m o mogli nazvati standardnim p o s t u p c i m a iščitavanja kulture i pisanja njene historije. To je zbog toga što B a r t h e s priznaje o g r a n i č e n j a vla­ stitoga kuta gledanja.

Carstvo znakova

stoga

ostavlja o t v o r e n o m m o g u ć n o s t p o n o v n e pro­ cjene historijske metodologije u o d n o s u na pitanja kulture i njenog predstavljanja s obzi­ r o m na semiotiku. S m i j e m o li tražiti više?

51

Barthes i carstvo znakova

Odznačivanje K a o što s m o vidjeli, u predgovoru Carstvu zna­ kova B a r t h e s cilja na u t i r a n j e n o v o g a d i s c i p l i ­ n a r n o g p u t a u p o g l e d u o n o g a što č i n i istinitost t e k s t o v a i s l i k a od k o j i h se s a s t o j i p i s a n j e h i s ­ torije i k u l t u r e . H i s t o r i j a se r e d e f i n i r a k a o kul­ turalno proizvoljna naracija, ili kao ideološki određen diskurs iskustva pojmljenog u n u t a r uskoga interpretativnog okvira čitanja i pisanja, i sve što to p o d r a z u m i j e v a k a d je riječ o subjek­ t i v n o m č i n u stvaranja značenja iz tekstova i slika. " J a p a n " je - k a o historijska o z n a k a m j e s t a u Carstvu znakova - p r a z a n z n a k . N j e g o v a je bit n e u h v a t l j i v a . N a r a c i j a što j e B a r t h e s stvara stoga j e " f i k t i v n i j a " n o što b i t o b i o p r e c i z a n prikaz j a p a n s k e kulturne povijesti. Predstav­ ljene slike n i s u osmišljene da bi zaustavile život radi l a g o d n a p r o m a t r a n j a r a z l i k e i z m e đ u Okcidenta i Orijenta. B a r t h e s j e v r l o svjestan č i n j e n i c e d a j e njego­ va kulturna historija J a p a n a "situacija pisa­ nja".34

Carstvo znakova je z a p i s o s o b n o g is­

kustva, d n e v n i k kratkog B a r t h e s o v a p u t o v a n j a u zemlju z v a n u J a p a n . Njegov značaj p o č i v a u p r o c e s u pisanja kao trenutka refleksije o 52

Odznačivanje

s u š t i n i i s k u s t v a , prije n e g o l i u i s t i n i t o s t i p o ­ r u k e . B a r t h e s p i š e svoju k u l t u r n u h i s t o r i j u Ja­ p a n a s a z a p a d n j a č k o g stajališta, koje n e m o ž e n a p r o s t o ostaviti po strani ili s njega odstupiti. On je već u n u t a r te situacije. Dok piše, uvijek j e t o s g l e d i š t a j e d n o g s t r a n c a . U č i n c i tog iskustva unaprijed prožimaju njegovo opažanje z e m l j e k o j u je p o s j e t i o , n j e n i h l j u d i i p r e d a j a . Carstvo znakova za B a r t h e s a predstavlja n a č i n da se u h v a t i u k o š t a c s drugošću Japana i eg­ z o t i č n i m idealom njegove kulturne povijesti gledane sa zapadnjačkog motrišta. Promišljanje m o r a započeti od razmjerne izdvojenosti takvog p o l o ž a j a , za koji o n , k a o p o s j e t i t e l j u J a p a n u , p r u ž a primjer. T j e s k o b n o s t t e situacije p i s a n j a što je B a r t h e s i d e n t i f i c i r a o č i t u j e se u o s j e ć a j u udaljenosti,

izgubljenosti

u

praznini

znakova,

z a č i j u s e bit o n n e m o ž e n a d a t i d a ć e j e shvati­ ti, v e ć j e m o r a i d e a l i z i r a t i d a b i o d p o v i j e s t i načinio točku kulturne razlike. Povijest u Carstvu

znakova

stoga

je

historiografija,

o d n o s n o pisanje historije. B a r t h e s ne prika­ zuje e m p i r i j s k u i s t i n u - ako ni zbog č e g a drugog, a o n o z b o g toga š t o s e n e m o ž e n a d a t i da će to u č i n i t i u Carstvu znakova. P r e m a B a r t h e s o v i m r i j e č i m a , diskurs t e knjige p o z i v a s e 53

Barthes i carstvo znakova

na e m p i r i j s k u istinu, ali n j e n i s p o m e n i c i - tek­ s t o v i i s l i k e - p r o i z v o d i su p r a z n i n e u n u t a r j e z i k a . J a p a n p r u ž a p r i m j e r i z o s t a n k a tog o z n a č u j u ć e g p o t e n c i j a l a što g a B a r t h e s n a s t o j i r a z u m j e t i , ili u s l o ž n i t i v l a s t i t o p o i m a n j e isto­ ga. P o s t o j i b i t n a r a z l i k a i z m e đ u h i s t o r i j s k e d i s c i p l i n e i n j e n e p r a k s e h i s t o r i z i r a n j a stvar­ nosti. O n a se ističe i povećava iz semiološke perspektive kojom se Barthes koristi pri čita­ n j u i p i s a n j u t e k s t o v a j a p a n s k e k u l t u r e u Car­ stvu znakova. B u d u ć i da povijest ne m o ž e s e b e zapisati da bi načinila arhiv sebe s a m e m i m o n u ž n e l j u d s k e i n t e r v e n c i j e , n a djelu j e g u b i t a k apsolutnog z n a č e n j a u izvoru pisanja, uslijed č e g a i s t i n u h i s t o r i j e n a d o m j e š t a k o p r e n a jezi­ ka. G l e d a n j e na h i s t o r i j u k a o na pisanje his­ torije i s t o z n a č n o j e u v o đ e n j u " s e m i o t i č k o g o b r a t a " u h i s t o r i j i , pa se t a k o h i s t o r i j a o t v a r a problemima iščitavanja vlastitih tekstova i utjecajima na te tekstove. U

predgovoru

Carstvu

znakova

Barthes

a l u d i r a n a n e i z b j e ž n o s t tog e p i s t e m o l o š k o g l o m a ili r a s k i d a š t o ga njegov t e k s t i z a z i v a s historijskom disciplinom, kao i na p o s t u p n u razgradnju d i s k u r s ä autoriteta koji o z a k o n j u j e i mitizira o s n o v e njene istinosne vrijednosti. 54

Odznačivanje

H i s t o r i j a j e t e k s t p i s a n d a b i g a č i t a l i drugi. O n a p o s r e d u j e n a š e r a z u m i j e v a n j e s t v a r n i h ili o p a ž a n i h događaja i njihovih u č i n a k a pružajući o b u h v a t n u t o č k u gledišta s o b z i r o m n a c j e l i n u i z v o r n i h p o d a t a k a . K a o t e k s t koji i š č i t a v a i prikazuje z b i v a n j a u životu-svijetu, historija je subjektivna narav i kulturalna proizvoljnost o b l i k a vlastitih prikaza koji objašnjavaju n j e n u istinu zbog n e m o g u ć n o s t i objektivnog pred­ stavljanja o d n o s n o izravnog pristupa zbilji. T l o historije j e p o d r u č j e m e đ u s o b n o p r o t u s l o v n i h tekstova i slika koje valja čitati i pisati k a o fikci­ ju

ili

san

strahovitog drugim.

u ili

kojem je osjećaj

na

djelu

otuđenja

doživljaj nečeg pri

B a r t h e s u Carstvu znakova

dodiru

s

iščitava i

piše o različitosti japanske povijesti i njene kulture. No, on nas opominje da tu knjigu ne č i t a m o k a o a u t o r i t a t i v a n t e k s t koji b i z a p a d ­ n i m č i t a t e l j i m a o m o g u ć i o d a i s k u s e b i t n e raz­ li ke j a p a n s k e k u l t u r e . Carstvo znakova je pri­ lično subjektivan prikaz njegovih putovanja i izlaganja tekstovima i slikama Japana. Ni­ kakvo predstavljanje - bilo putem vizualnih slika ili r i j e č i - ne m o ž e s a č u v a t i b i t j e d n e kul­ ture i značenje njene povijesti, jer je gubitak z n a č e n j a uvijek v e ć na djelu u izvoru iskustva. 55

Barthes i carstvo znakova

Carstvo znakova ne m o ž e b i t i n i š t a drugo doli p r o i z v o d B a r t h e s o v e u o b r a z i l j e , koja s e b a v i p r e k o m j e r j i m a z n a č e n j a d o kojih d o v o d i trau­ ma kulturalne izmještenosti i otuđenja. Japan je u t o m s m i s l u "fiktivna n a c i j a " 3 5 , carstvo zna­ k o v a iz kojega B a r t h e s stvara z n a č e n j e . P r i s t u p istini uvijek je već izgubljen za s e m i o l o š k e i i d e o l o š k e sile što filtriraju i u t j e č u na n a š a opa­ žanja svijeta i stoga konstruiraju dimenzije n a š e zbilje. B a r t h e s " n i n a koji n a č i n n e tvrdi d a pri­ kazuje ili r a š č l a n j u j e s a m u zbilju (što su glavni p o s t u p c i z a p a d n o g diskursa)". 3 6 U m j e s t o toga, on će izdvojiti "stanovit broj obilježja" 3 7 iz kojih ć e s e oblikovati sustav. K a o što t u m a č i B a r t h e s , "riječ je o s u s t a v u koji ću n a z v a t i : J a p a n " . 3 8 To je razlog s kojega se B a r t h e s o g r a n i č a v a na p o ­ ticanje tekstualnog "kolanja i razmjene" označ i t e l j a v e z a n i h u z tijelo, l i c e i p i s m o . S v a k i o d tih e n t i t e t a o z n a č u j e l a n č a n j e vidljivog j e z i k a koji valja č i t a t i p o m o ć u n e k o g a drugog j e z i k a . S v e su to t e k s t o v i - spletovi iskustva koji bivaju stvarani i stvaraju slojeve m o g u ć n o s t i ozna­ čavanja. T i j e l o , l i c e i p i s m o d o m e n e su drugog i m e t a f o r e p r i s u s t v a i o d s u s t v a z n a č e n j a , od­ nosno njegova progresivnog gubljenja unutar simboličkog sustava razlike. U s p o m e n u t o m 56

Odznačivanje

se predgovoru Barthes usredotočuje na način č i t a n j a p r i m j e r e n s v o m e tekstu i njegovu ispreplitanju riječi i slika. Kazuje n a m kako da se unaprijed p r i p r e m i m o za njegovo pisanje. Kako n a m , dakle, valja č i t a t i B a r t h e s a i Carstvo zna­ kova? O d g o v o r p o č i v a u i š č i t a v a n j u u z m a k a znakova historije kao p i s m a kulture, u i m e b l j e s k o v a u v i d a u s l o ž e n o s t p r i k a z i v a n j a is­ k u s t v a zbilje, z b i l j e i s k u s t v a . N i š t a više, n i š t a manje.

57

Bilješke 1

Roland Barthes,

Carstvo znakova, prev. Kse-

nija J a n č i n , August Cesarec, Zagreb 1 9 8 9 . , str. 149. 2

S e m i o t i č k i imperativ k ustanovljavanju raz­ l i č i t i h r a z i n a a n a l i z e B a r t h e s pojašnjava u Elements of Semiology,

na engl.

prev. A n n e t t e

Lavers i C o l i n S m i t h , N e w York: H i l l a n d Wang, 1 9 8 1 . 3

R o l a n d B a r t h e s , Mythologies, odabrala i pre­ vela A n n e t t e Lavers, L o n d o n : Paladin, 1 9 7 3 . , str. 9.

4

Roland

Barthes,

Image-Music-Text,

prir.

i

prev. S t e p h e n H e a t h , N e w York: H i l l a n d Wang, 1 9 7 7 . 5 Ibid., str. 4 0 - 1 . 6

Barthes, Mythologies,

str.

11.

7 Ibid., str. 1 1 . 59

Barthes i carstvo znakova

8 Ibid., str. 1 5 . 9 Ibid., str. 1 4 2 . 10

Barthes,

11

Ibid., str. 1 0 .

Carstvo

znakova,

str.

5.

12 Ibid., str. 8. 13

14

Ibid., str. 9 6 . J a c q u e s Derrida, "Cogito and the History o f Madness",

u

Writing

and Difference,

prev.

A l a n B a s s , Chicago: U n i v e r s i t y o f C h i c a g o Press, 1 9 7 8 , str. 3 0 8 . 15

R o l a n d B a r t h e s , " T h e D i s c o u r s e o f History", u E.

S.

Schaffer (ur.),

Comparative Criticism:

Vol. 3. A Year Book, prev. S. B a n n , Cambridge: Cambridge University Press, 1 9 8 1 . , str. 3 - 2 0 . 16

17

Ibid., str. 1 8 . J a c q u e s Derrida, Specters of Marx: The State of the

Debt,

the

Work

New International,

prev.

of Mourning,

and

Peggy Kamuf,

the New

York i L o n d o n : Routledge, 1 9 9 4 . 18

Barthes,

19

Carstvo

znakova,

str.

8.

Hayden W h i t e , The Content of the Form: Narrative

Discourse

and

Historical

Representa-

tion, B a l t i m o r e : J o h n H o p k i n s U n i v e r s i t y Press, 1 9 8 7 . , str. 2 1 0 . 20

Carstvo

znakova,

21 Ibid., str. 7. 60

str.

10.

Bilješke

22Ibid, str. 1 0 . 2 3 B a r t h e s , " T h e D i s c o u r s e of History", str. 7. 24Ibid., str. 1 7 . 25lbid., str. 2 9 . 26Ibid., str. 4 6 . 27Ibid., str. 6. 28Ibid., str. 6. 29Ibid., str. 3. 30Ibid., str. 3-4. 31 Ibid., str. 1 2 . 32 Ibid., str. 1 2 . 33 Ibid., str. 1 0 2 . 34 lbid., str. 4. 35 Ibid., str. 3. 36 lbid., str. 3. 37 lbid., str. 3. 38 Ibid., str. 3.

61

Ključni pojmovi

IDEOLOGIJA

Pojam "ideologija" izvorno je skovao filozof Destutt de Tracy početkom devetnaestoga stoljeća, i on se rabio za opis " z n a n o s t i ide­ ja" koja bi mogla razotkriti nesvjesne težnje p s i h e što u t j e č u n a ljudsko p o n a š a n j e , p o p u t p r e d r a s u d a i k l a s n e svijesti. Karl M a r x i K a r l M a n n h e i m k a s n i j e s u t u r i j e č u v e l i u diskurs suvremene sociologije. Danas ona označuje cijeli r a s p o n k o n c e p c i j a v e z a n i h u z društve­ n u p r o i z v o d n j u svijesti, i a k o o b i č n o b e z su­ bjektivne svijesti o n j e n o m djelovanju. Fre­ dde Jameson nazvao ju je temeljem politički nesvjesnog, dok p r e m a L o u i s u Althusseru o n a stvara s u b j e k t i v n o s t p u t e m i n t e r p e l a c i j e 63

Barthes i carstvo znakova

svijesti od strane državnoga ideološkog apara­ ta. I d e o l o g i j a u t j e č e n a b i l o koji o d s l j e d e ć i h činitelja duha: vrijednosti, uvjerenja, očekiva­ nja, i d e a l e , s v j e t o n a z o r i o b z o r e r a z u m i j e v a ­ nja. O n a je i n t e r p r e t a t i v n o s r e d s t v o - filter o p a ž a n j a - što ga s u b j e k t i v i t e t k o r i s t i da bi dao s m i s a o svijetu oko s e b e . Ideologija m o ž e b i t i z a j e d n i č k a , kad p o s t a n e a r t i k u l i r a n a k a o d r u š t v e n o d j e l o v a n j e p u t e m ljudskog posre­ dovanja. Za marksističko je mišljenje ideo­ logija i s k r i v l j a v a n j e zbilje, j e r s t v a r a " l a ž n u svijest".

U

Uvodu

u književnu

teoriju T e r r y

E a g l e t o n definira ideologiju k a o " o n e n a č i n e osjećanja, vrednovanja, opažanja i vjerovanja koji s t o j e u n e k o m o d n o s u s o d r ž a v a n j e m i reprodukcijom društvene m o ć i " . Ideologija f u n k c i o n i r a t a k o što n a t u r a l i z i r a s v e e k o n o m i j s k o , p o l i t i č k o i d r u š t v e n o te p o v i j e s n o , kako b i k o n t i n g e n t n o s t svih t i h r a z i n a izgle­ dala a p o l i t i č n o m i b e z v r e m e n o m . P r o c e s i d e o l o š k e i n t e r p e l a c i j e je n e s v j e s t a n i stvara mitove kao što je onaj o "zdravom razumu". Taj p r i v i d " p r i r o d n o s t i " n e k e i d e j e n a z i v a s e ideologijskim efektom.

64

Ključni pojmovi

KULTURA

Kultura je izrazito višeznačan pojam. O n a p o s j e d u j e p r o t u s l o v n e k o n o t a c i j e koje o v i s e o n j e n o j u p o r a b i i k o n t e k s t u u k o j e m u se jav­ lja. P r e m a n e k i m a , o n a prevodi različita shva­ ć a n j a e s t e t s k o g , i n t e l e k t u a l n o g ili u m j e t ­ n i č k o g p o s t i g n u ć a , t a k o npr. o p i s p o e z i j e M a t t h e w a A r n o l d a k a o " o n o g najboljeg što j e mišljeno i govoreno". U svojim v e ć m a antro­ pološkim dimenzijama, kultura ne služi kao proizvoljno "mjerilo izvrsnosti" već kao općenit n a č i n života u k o j e m u se očituje primjena stanovitih sustava vrijednosti i vjerovanja što se odražavaju u l j u d s k o m d j e l o v a n j u i i n s t i t u c i j a m a . U k o n t e k s t u kul­ t u r a l n i h studija prevladava potonje shva­ ć a n j e . A k o p r i r o d n i svijet i n j e g o v e p o j a v e p o i m a m o kao područje u kojemu izostaje ljudska i n t e r v e n c i j a , t a d a " k u l t u r a " o z n a č u j e sve stvari koje n a s t a j u l j u d s k o m i n t e r v e n c i ­ j o m : strukture vlasti, k o m u n i k a c i j s k e teh­ n o l o g i j e , j e z i k , p o l i t i č k e i d e o l o g i j e , religiju, o b r a z o v n e ustanove, društvene običaje itd. Jean-Jacques R o u s s e a u je ustvrdio da je č a k i "priroda", kao predodžba opstojnosti sa ili bez kulture, p o j a m što ga je mogla stvoriti 65

Barthes i carstvo znakova

s a m o k u l t u r a . I p a k , p o j m l j i v a je i t v r d n j a da čovječanstvo i sva njegova raskoš opstoje u n u t a r prirode, koliko god se različitima č i n i l i površinski dojmovi. Kadšto se podra­ zumijeva da se "kultura" odnosi na ljudsko djelovanje koje nije p o s r e d o v a n o e k o n o m ­ s k i m ili i d e o l o š k i m i n t e r e s i m a , ali takva p r e d o d ž b a k u l t u r e u b r z o s e r u š i k a d s e uvi­ di da k u l t u r n o d j e l o v a n j e s l u ž i s r e d s t v i m a i c i l j e v i m a koji n i s u tek s a m č i n stvaranja. Primjerice, slika dobiva određenu n o v č a n u vrijednost jer ju je naslikao specifičan poje­ dinac. Umjesto da bude darovana, o n a se prodaje na dražbi ili privatno. Č i n slikanja k a o č i n k u l t u r n e p r o i z v o d n j e p r o ž e t j e uv­ j e t i m a e k o n o m s k e r a z m j e n e koji o d r e đ u j u vrijednost kulturnog predmeta.

METAHISTORIJA

M e t a h i s t o r i j a j e , o p ć e n i t o , filozofija p o v i j e ­ sti koja r a z m a t r a n a č e l a što d o v o d e d o shva­ ćanja povijesnog napretka i koja se o d n o s i na naracije koje to opisuju. Pobliže kazano, riječ je o k n j i z i H a y d e n a W h i t e a u kojoj se historijsko p i s a n j e (ili historiografija) o p i s u j e 66

Ključni pojmovi

a n a l o g n o o n o m e m e t a - f i k c i j e ili m e t a - n a r a c i j e ; to j e s t , r i j e č je o p i s a n j u h i s t o r i j e k o j e je svjesno vlastitih stilova i oblika pisma. W h i t e tvrdi da je objektivna historija n e m o ­ g u ć a . O n u s p o r e đ u j e d i s k u r s h i s t o r i j e s pri­ povijedanjem o događajima koje nije odveć različito od onog što ga n a l a z i m o u književ­ n o m tekstu. Metahistorija k a o takva postav­ lja p i t a n j a o m o ć i p r e d s t a v l j a n j a , u t j e c a j u ideologije na p r i p o v i j e d a n j e i o č i n u p i s a n j a .

METAJEZIK

M e t a j e z i k je u b i t i j e z i k o d r u g o m j e z i k u . U s e m i o t i č k o j analizi, j e z i k koji se istražuje naziva se "jezikom objektom", dok se jezik koji se s t v a r a ili r a b i u s v r h u i s t r a ž i v a n j a identificira kao "metajezik". P r e m a poststrukturahstima, s a m p o j a m metajezika pred­ stavlja a n a t e m u za m o g u ć n o s t interpretativne o t v o r e n o s t i , m o g u ć e z a t o š t o s e n a d a j e sred­ s t v o m univerzalizirajućeg iskustva: i m p l i c i r a se da m e t a j e z i c i m o g u poslužiti da se obja­ s n i k a k o čitatelj/gledatelj-model o d g o v a r a n a tekst-model. Ne objašnjavaju se razlike u tumačenju. Semiotika takva čitanja naziva 67

Barthes i carstvo znakova

zastranjelima - drugim riječima, čitanjima koja nisu u skladu s k o d i r a n o m s u š t i n o m teksta i njegovih struktura. U m b e r t o E c o tvrdi da tekst stvara vlastita čitatelja-modela. S m i s a o čitanja stoga je d o n e k l e o d r e đ e n s t r u k t u r a m a i k o d o v i m a š t o ih u v o d i č i t a t e l j . Da bi dosegnuo objektivnost, metajezik bi m o r a o stajati i z v a n povijesti i stoga b i t i i m u n na ideološke efekte. I m a m o li E c o v u primje­ dbu na umu, pojam metajezika protuslovi p r e m i s a m a s e m i o t i k e . Kako b i s e j e z i k m o g a o lišiti svoje k o n t e k s t u a l n e motivacije?

MIT

U z u o b i č a j e n e k o n o t a c i j e b a j k e , f o l k l o r a , le­ g e n d i , p r a z n o v j e r j a itd., " m i t " je u s u v r e m e ­ n o j teoriji d o b i o n e k o l i k o i m p l i k a c i j a . K a o što smo vidjeli baveći se djelom R o l a n d a Bar­ thesa, mit proizlazi iz ideologije. Kulturne tvorevine i p r a k s e dehistoriziraju se da bi se u n i v e r z a l i z i r a o n j i h o v z n a č a j i d a b i s e ljud­ skom iskustvu učinile prirodnima. Značenja onoga što m i t o l o g i j e podrazumijevaju, m e đ u ­ tim, n i s u p r i r o d n a . O n a s l u ž e p o j e d i n a č n i m i n t e r e s i m a n a d z i r a n j a kulture k o j a s e k o r i s t i 68

Ključni pojmovi

m i t o m da bi p r o m a k n u t a kulturnu repro­ d u k c i j u . P o s t o j i b e z b r o j p r i m j e r a , ali m o ž d a j e n a j o s n o v n i j i n a p o d r u č j u i z u č a v a n j a knji­ ževnosti na e n g l e s k o m jeziku - k a n o n glavnih t e k s t o v a koji o d r e đ u j u o b i l j e ž j a t o g a što č i n i dobru književnost. Shakespeareove drame dobile su tu funkciju kad je riječ o engleskom, d o t e mjere d a j e H a r o l d B l o o m u s t v r d i o k a k o " n a s " j e " B a r d " n a u č i o sve što t r e b a m o z n a t i 0 z a p a d n o j k u l t u r i . U stvari, on ju je i z u m i o 1 p o k a z a o n a m a n a Z a p a d u kako d a j e č i t a m o i prikazujemo.

PREDSTAVA/PREDODŽBA

Na temeljnoj razini, predstava je naprosto o n o što s e predstavlja p o m o ć u n e č e g a drugog - npr. c r n a b o j a predstavlja smrt, d o k z e l e n a b o j a p r e d s t a v l j a život. P r e d s t a v a j e s r e d s t v o k o j i m se dvije n e p o v e z a n e stvari združuju da b i o z n a č i l e n e k i p o j a m . P r e m a t a k v o m gle­ dištu o predstavljanju, na djelu je n e k a vrst k o r e s p o n d e n c i j e s b i t i o n o g a što se predstav­ lja. V e ć i n a s u v r e m e n i h o b l i k a k r i t i č k o g m i ­ šljenja o d b a c i l a bi tu pretpostavku, iako na različitim osnovama. Stoga su se pojavile 69

Barthes i carstvo znakova

kritike koje osporavaju k o n v e n c i o n a l n e pret­ p o s t a v k e u v e z i s k o m u n i k a c i j o m k a o naiv­ n i m o b l i k o m predstavljanja. R e c i m o , J a c q u e s D e r r i d a u s l o ž n i o j e i d e j u p r e d s t a v l j a n j a skov a v š i t e r m i n differance d a b i o b j a s n i o k a k o do t u m a č e n j a dolazi uslijed razlikovanja i u j e d n o o d m a k a od z n a č e n j a . * Dijferance n a m o m o g u ć u j e da o predstavljanju p o n o v n o p r o m i s l i m o n e s a m o k a o o z d r u ž i v a n j u dvi­ ju r a z l i č i t i h s t v a r i - p o j m a s o z n a č i t e l j e m v e ć kao o odgodi značenja koja se događa pri u p l i t a n j u znakova, b i l o p u t e m govorenja ili pisanja. P r e m a Derridi, predstavljanje (repre­ z e n t a c i j a ) n e m o ž e b i t i re-prezentacija, j e r n e može biti motivacijske, dodirne, analogijske ili o d n o s n e v e z e i z m e đ u z n a k a i o n o g a što on predstavlja. Iako se značenje proizvodi pravljenjem razlika m e đ u znakovima, o n o je uvijek o d m a k n u t o od svojih prvobitnih izvora.

* Riječ je o pojmu kojim Derrida želi sjediniti obje konotacije franc, riječi difference; v. bilješku prevoditelja u: Stuart Sim, Derrida i kraj povijesti, Naklada Jesenski i Turk, 2 0 0 1 . (također u ovoj biblioteci), str. 2 9 . (Prev.) 70

Ključni pojmovi

ZNAK

F e r d i n a n d de S a u s s u r e u z n a k u vidi e l e m e n t jezika što ga č i n i o d n o s i z m e đ u označitelja (zvuka-slike, npr. f o n e m a ili m o r f e m a ) i o z n a č e n o g ( i z r a ž e n o g p o j m a ili p r e d m e t a o kojemu je riječ). Premda je saussureovski m o d e l b i o u t j e c a j n i j i u s k l o p u r a z v o j a fran­ c u s k o g s t r u k t u r a l i z m a , u a m e r i č k o g filozofa Charlesa Sandersa Peircea nalazimo cjelo­ vito

razvijenu konceptualizaciju

znaka.

P r e m a P e i r c e u , z n a k j e e l e m e n t j e z i k a ili sli­ ka koju tvori o d n o s i z m e đ u samog znaka, r e f e r e n t a ( p r e d m e t a n a koji s e o d n o s i z n a k ) , o s n o v e predstavljanja (naravi o d n o s a s p r a m referenta) i interpretanta (iskustvenog od­ nosa između interpreta i značenja). Z n a k se odnosi na neki referent unutar područja predstava koje utemeljuju znak s u k l a d n o n j e g o v o j f u n k c i j i - na š t o se, k a k o i u k o j u svrhu on odnosi. Z n a č e n j e se stvara kada č i t a t e l j z n a k a d e š i f r i r a o s n o v u predstavlja­ nja kako b i p r e m a i s k u s t v u i n t e r p r e t i r a o raz­ liku i z m e đ u znakova. U n a t o č razlikama izme­ đu saussureovske i p e i r c e o v s k e semiotike, k a o što j e g o r e s p o m e n u t o , z n a k n e m o ž e i m a t i m o t i v a c i j s k e , d o d i r n e , a n a l o g i j s k e ili 71

Barthes i carstvo znakova o d n o s n e veze s o n i m što predstavlja. Z n a k je uvijek proizvoljan, i n a č e bi predstavljao s e b e sama, što pak određuje je li z n a k o n o što je P e i r c e n a z v a o i k o n o m , ili i n d e k s ili simbol.

Odabrana bibliografija Roland

Barthes,

Writing Degree Zero,

prev.

A n n e t t e Lavers i Colin S m i t h , N e w York: Hill and Wang, 1 9 6 7 . Roland

Barthes,

Elements of Semiology,

prev.

Annette Lavers i Colin S m i t h , N e w York: Hill and Wang, 1 9 8 1 . R o l a n d B a r t h e s , Mythologies, odabr.

i prev.

A n n e t t e La vers, London: Paladin, 1 9 7 3 . Roland

Barthes,

Photography,

Camera

prev.

Lucida: Reflections

Richard

Howard,

on

New

York: Hill and Wang, 1 9 7 7 . Roland Barthes, Image-Music-Text, prir. i prev. S t e p h e n Heath, N e w York: Hill and Wang, 1977. Roland

Barthes,

The Fashion

System,

prev.

M a t t h e w Ward i R i c h a r d Howard, N e w York: Hill and Wang, 1 9 8 3 . 73

Barthes i carstvo znakova

R o l a n d Barthes, Michelet, N e w York: Hill and Wang, 1 9 8 7 . R o l a n d Barthes, " T h e Photographic Message", u Barthes: Selected Writings,

prev.

Stephen

Heath, Glasgow: Fontana, 1 9 8 9 . , str. 1 9 4 - 2 1 0 .

74

Web stranice T h e Voice of the S h u t t l e - w e b s t r a n i c a za istra­ živanja u h u m a n i s t i č k i m z n a n o s t i m a : http://vos.ucsb.edu/ Cultural S t u d i e s C e n t e r : www.popcultures.com

75