Bard Spalding - Zivot i Ucenja Majstora Dalekog Istoka

February 7, 2017 | Author: Milena Savic | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download Bard Spalding - Zivot i Ucenja Majstora Dalekog Istoka...

Description

Bard Spalding

© Copyright za Srbiju i Cmu Gorn: IP "ESOTHERIA" Beograd

Sva prava prevoda i objavljivanja

za Srbiju i Cmu Gorn zaddava izdavac.

·~I

.



-1

Izdavac: IP ESOTHERlA, Beograd Marsala Birjuzova 13a tel: 011/3285-949; 631-820 web: \VWW.esotheria.com e-mail: [email protected]

I

.--' --~

. -

-.."..

...

._""

_.;. '"""""

-t..-

Glal/T1.i urednik: Vladimir Madic Art direktor i direklor produkcije: Bojana Gnjatovic Lektura i koreklura: Dragana Jovanovic

v

:'

V

ZIVOT I UCENJA

MAJSTORA

DALEKOGISTOKA

KompjUlerski slog: Mirjana Arsenovic Dacic Diza]n korica: Ivana Flegar Stampa: Jovan AntiC. Beograd tel.: 011/ 2509-364

Preveo 5 engleskog Aleksandar Marie

Prvo izdanje Beograd, 2005. Tirai: 1000

_"'~' ..u

.~J ~

ISBN 86-7348-129-5

.... OJ

'

I

I

".

':

-

\

\

• --,

\

\

REC PRIREDIVACA "Kada sam se pre osam godina prvi pm sreo sa zapisima "ZivO[ i ucenje Majscora Dalekog [sroka", prosro sam ih progu[ao - kao jagodu. Tada sam shva[io da i drugim Ijudima [reba pruiiEi moguenos[ da ih proci[aju, kako bi saznali nesco drugacije od onog sco se obicno nudi . Bez obzira na co da Ii se radi 0 mas[i iii 0 sEVarnim dogadajima, su­ sre[ima i IicnosEima, ove skrip[e imaju svoju vrednos[ samim tim sro u prvi plan s[avljaju cinjenicu da je zivo[ jedna [ajans[vena i neispi[ana pojava. One pruiaju nagoves[aj moguenosti da covek svojom ak[ivno­ seu moze za svoj zivo[ i zivo[drugih Ijudi da ucini mnogo vise nego sco sma[ra da moze i sco cini. Pi[anje koje se neumimo namece kada se citaju ove skrip[e jes[e: da Ii sve one sco smo do sada ucili i jos ucimo (sve savremene i drevne nauke), u sEVari preds[avlja nacin da shva[imo sea su ro principi i kako se primenjuju i da Ii je co sarno os nova za o[krivanje za nas najvaznijeg principa - principa zivo[a i posrojanja? lza roga sledi za nas jos [eze pi­ [anje: cega ostajemo liseni zanemarivanjem cog principa i sta bismo dobili njegovim prizivanjem? ave skrip[e predstavljaju prikaz (perom Bairda Spaldinga) zivo[a i shvatanja Ijudi koji su otkrili princip poscojanja i koji ga primenjuju, a sadrie i puno slobodnog proscora za neobicne s[vari i dogadaje, koji coveka ne ostavljaju ravnodusnim.

....

~-

". I

~

~

..I"

:t

oJ

~

Poglavlje 1

I

J

,,

~

_ ..J •

L., t r

J

l,i i

[

[

[

~l

.1

U danasnje vreme velikog budenja i trazenja istine. wliko se pise a duhovnim srvarima da me je upravo w pokrenulo da objavim svoja is­ kusrva sa l'Aajswrima. Ovim skriptama nikako ne pokusavam da sirim neku novu veru iIi religiju. Ja dajem samo opis nasih dozivljaja sa Ivlajswrima i taka po­ kusavam da prikazem velike osnovne istine koje prozimaju njihova ucenje. Bilo kakvo trazenje porvrda za te zapise bi zahtevalo da se uuosi puna vremena. jer su Majswri rastrkani na sirokom proswru i nasa me­ tafizicka isaazivanja su se odvijala na teriwrijama lndije. Tibeta, Kine i Persije. Nasll isaazivacku grupu je sacinjavalo jedanaest naucno obrazo­ vanih prakticara. koji su veci deo svog dotadasnjeg zivota posvetili is­ trazivanjima i navikli da nista ne prihvataju u slepoj veri pre nego sw se w ne dokaZe. Na Daleki iswk sma stigli kao savrseni skeptici. a kucama sma se vratili preobraceni i sa wlikom verom da su se tri clana nase eki­ pe vratila tamo sa namerom da ostanu wliko dugo dok i sami ne budu mogli da cine del a koja izvode Majswri ida zive istinskim zivotom ko­ jim i Majstori zive. Uovim skriptama necu iznositi nista drugo sem einjenica i wonako kako su se one zbivale; tacna Cll se drzati. koliko je w moguce. reei i iz­ raza onih ljudi sa kojima sam se sastajao i sa kojima sam svakodnevno bio u dodiru. Uslov. koji sma na poeecku naseg poduhvata svi jednoglasno pri­ hvatili. bio je da cerna sve SW vidimo prihvatiti takvim kakvo jeste, i da necemo traziti nikakvo objasnjenje pre nego sw i sami duboko ude­ rna u srvar. pre nego sto shvatimo njihovu nauku i upoznamo njihov svakodnevni zivot. i osvedoCimo se II postojanje euda. Prvo sto je trebalo da ucinimo jeste da sa njima zivimo ida sve gle­ damo sopsrvenim ocima. Bilo nam je dozvoljeno da budemo sa njima 9

.',:",

Bard_~~l]g_.

._ ..

_

.

onoliko koliko smo h[eli, da pos[avljamo pi[anja koja nas muce ida udemo u ono sw vidimo onoliko duboko koliko w zelimo, da donosi­ mo sopsrvene zakljucke i da konacno sve SW vidimo prihva[imo kao cinjenicu iii kao prevaru. Majswri nikada nisu pokusali da u[icu na nas sud i njihovo osnovno pravilo je bilo w da oni od nas nikada nece [raii[i da verujemo u nesw u sea mi u svojoj unu[rasnjos(i nismo llve­ reni.lsw saverujem i ci(aocima: da sami, po svojoj oceni, prihva(e kao is[inu ili odbace ono SW budu proci(ali. Majswra, koga eu u daljem [eks[U zva[i Emil, sreo sam nakon dve godine bavljenja obicnim is[aiivackim poslom u Indiji. U w vreme. dok sam prolazio ulicom grada u kome smo [ada boravili. painjll mi je pri­ vukla grupa ljudi. Sredis[e ops[eg imeresovanja bio je jedan od brojnih ulicnih fakira. Ook sam ru s(ajao opazio sam kraj sebe s[arijeg coveka koji. kako sam video, nije pripadao kas[i ljudi oko sebe. Pogledao me je i pi[ao da Ii sam dugo u lndiji. Odgovorio sam, oko dve godine. Pi[ao me je da Ii sam Englez, na sea sam odgovorio da sam Amerikanac. Bio sam iznenaden rime SW sam sreo nekog ko govori engleski, pa sam ga pi[ao sea on misli 0 [OJ preds[avi. Odgovorio je da se w u lndiji ces[O de­ sava ida izvodace zovu fakirima magicarima iii hipnocizerima. ani s pravom nose ova imena i iza svega swji duboko duhovno zracenje koje samo malo njih moie da o[krije Posle upoznavanja, Emila sam u naredna ceciri meseca vidao sa­ mo sillcajno. U [0 vreme nas je zaokupljao neki problem koji nam je prouzrokovao mnogo [eskoca. Kada sam par dana posle wga sreo Emi­ lao on me je pi[ao sea nas w uznemirava da bi za[im poceo da govori 0 wj srvari. Cudio sam se kako on w zna, jer niko izvan naseg uskog kruga isuazivaca nije 0 wme govorio. Emil je bio po[puno upueen 1I problem i posco mu je sve izgledalo poznaw, sma[rao sam da razgovor sa njim ne moze skodi[i. posebno je on rekao da ima dobar uvid u srvar i da ieli da nam pomogne. Proslo je nekoliko dana. Sve je bilo raz­ jasnjeno i problem vise nije bio problem. Svi smo u prvi mah bili zacu­ deni ali smo ubrzo na w sasvim zaboravili. Meducim, nailazili smo na neke druge [eskoce i preSlo mi je u naviku da u [akvim siruacijama odem do Emilai da 0 wme sa njim porazgovaram. Cud no. ali izgledalo je da [eskoce od wg uenu[ka nes[aju.

sw

I I;



. ZI~C:)T I U~~~)~. t:AA.!s!-C?~ [)~!:.E~OG-..!?!O~ I moji sapumici su se sas[ajali sa Emilom, iako im 0 njemu nisam mnogo govorio. U w vreme sam ci[ao knjige hindu-prica koje mi je Emil izabrao i bio sam po[puno uveren da je on jedan od adep[a. On je u meni izazvao veliku radoznalos[. a moje inceresovanje je svakim da­ nom pos[ajalo sve vece i vece. jedne nedelje dok smo se se[ali poljem Emil mi je pokazao jednog goluba i rekao mi je da golub njega [raii. S[ao je sasvim mirno i posle par minu[a golub se spuscio na njegovu ispruienu ruku. lspos[avilo se da mu je golub doneo vesci od bra[a sa severa. Takode se ispos[avilo se da raj njegov prija[elj jos nije dos[igao sposobnos[ [elepa[skog komu­ niciranja, pa se zaw sluii ovakvom "komunikacijom". Kasnije smo vi­ deli da Majswri mogu medusobno da komuniciraju [elepacijom iii, ka­ ko oni kaill, pu[em sile koja je daleko finija od elek[rici[e[a iii radio­ -[3lasa. Sve ovo je u meni problldilo veliku zna[iieljll i ja sam pos[avljao pi(anje za pi[anjem. Emil mi je pokazao da moie k sebi da prizove price ida moze da upravlja njihovim Iewm; pokazao mi je da mu se cvece i drvece klanjaju a da mu se divlje zivo[inje bez s[raha pribliiavaju. Pre­ da mnom je ras(avio dva sakala koji su se sukobili nad leSom ubijene zivo(inje; kad im se priblizio. oni su prekinuli sukob, da bi sa povere­ njem polozili glave na njegove ispruiene ruke. Posle wga su mirno na­ s[avili sa gozbom. Pus[io je i mene da do[aknem jedno od [ih divljih s[vorenja i rekao: "To nije smrmo lAo [0 JA koji [i vidis pred sobom. koje je II s[anju da cini [e srvari. To je ono is[insko. dublje lA. To je ono s(Q ci spoznajd kao Boga, Boga u sebi. Soga svemoguceg Jednog, koji [akve srvari moie da cini kroz mene. Ja iz sebe samog, iz svog smnnogja, ne mogu skoro ni­ sea da ucinim. Samo kada se odvojim od svega spoljasnjeg i pus[im is(insko jA jESAJ\'\ da govori i pus[im veliku Bozju ljllbav da deluje kroz mene. [ek [ada mogu da cinim srvari koje si sad video kako ih cinim. Ako pus[is da na sve srvari kroz [ebe suuji Bozja ljubav, onda [e se ni­ ko ne boji i ne moze [i se desi[i nikakvo zlo. Sve vreme dok sam imao casove kod Emila, on bi se obicno poja­ vljivao u mojoj sobi iznenada. cak i onda kada bih vra[a svesno zaklju­ cao pre nego SW bih se povukao na spavanje. U poce[kll mi je sme[alo 11

10



I I I

J :J



.~

- ---.­

--­ -

..

----­

--

[. 11 ~

,

·U 1JBard Spalding_

_ n

••••

__

••

_ _

. ._ _

n

__ n_u

I

zr':'QT~ .~.~~!'J)t:.~l?.I~~J?!,:.~EKOG ISTOKA

to njegovo samovoljno dolazenje, ali sam uskoro uvideo da je njemu Pouke koje nam je Emil davao bile su osnova za ekspedieiju koju tI ~11 moj priseanak sam po sebi razumljiv. Taka se desilo da sam prihvatio sma preduzeli nekoliko gooina kasnije; bila je co nasa treea ekspedicija , lUnjegov nacin ida sam vrata ostavljao otkljucanJ.. ute zemlje. Tokom perioda ad tri i po godine iiveli sma kod Majstora, sa Cinilo se da ga ova moje poverenje veselL Nisam mogao da razu­

njima sma pucovali i posmatali sma ih u svakodnevnom zivotu i radu mem sve njegove pouke, a eada nisam mogao ni sve da prihvatim, upr­

po eitavom Tibetu, Indiji. Kini i Persiji. kos svemu sco sam video za vreme mag boravka na Iscoku. Bilo je po­

trebno da proau duge godine meditaeije da bik shvatio duboko duhov-

no znacenje zivota koji ovi ljudi vade. -J Oni. naime. svoj posao rade neprimetno i sa decjom jednostavno­ Poglavlje 2 seu. Oni znaju da je moe ljubavi njihova zastita i ani gaje eu snagu sve

--;dok im se cieava priroda u coj ljubavi ne prikloni i ne ponudi prijaeelj­

Na samom pocetku nase treee ekspedieije, na kojoj sma se jos jed­ srvo. Zmije i divlje zivoeinje svake godine ubiju hiljade ljudi. ali ovim

nom usmerili na meeaflzicko istrazivanje. nase malo drustvo se skupi­ . Majstorima. koji su u sebi probudili toliku moe Ijubavi, zmije i divlje

10 u Portalu, malom selu koje se nalazi u zabacenom delu Indije. Tom zivotinje ne mogu nisea. Oni povremeno zive u najdivljijim predelima

prilikom sam javio Emilu da sma krenuli na put, ali mu nisam pisao a --i Mungle. a desava se da ponekad ostave svoja tela na graniei sela da bi

eilju naseg puta niti sam mu pominjao broj clanova nase ekspedieije. Zbog svega eoga sma bili izuzerno iznenaaeni kada sma nasli sve -, ga zastitili ad pustosenja. kada se ni njima ni selu nikakvo zlo ne doga­ da. Aka co prilike zahtevaju. ani mogu ida hodaju po vodi. da prolaze

kompletno pripremljeno za dolazak eitavog naseg drustva. i urvrdili sma da su Emil i njegovi drugovi bili potpuno obavesteni a nasim pla­ kroz vatru. da lebde u nevidljivom ida cine mnosrvo drugih srvari na novima. Za vreme naseg boravka u Juznoj Indiji Emil nam je ucinio do­ -I koje mi gledamo kao na euda. sea usluga, ali ana sto nam je ad tog vremena einio prevazilazi svaki -J Evidenena je slienose izmedu zivoea i ueenja Isusa i zivota i ueenja opis, pa bih njemu i svim onim drugim divnim dusama koje sma sreli ovih Majscora. Uobicajeno je da se smatra nemogueim da covek iz uni­ odao zahvalnost za uspeh eitavog naseg poduhvata. - , verzuma maze da nabavi ana sea mu treba za dnevni zivoe, da savlada U Portal. mesco iz koga je ekspedicija trebalo da poae, stigli sma .....J smrt i da (ini eakozvana euda koja je einio lsus dok je ziveo na ZemljL Majscori su nam pruzali dokaz da su sve ee srvari deo njihovog 5vako­kasno popodne 22. decembra 1894. - a odluenli sma da naseavimo put na prvi dan Boziea, put koji ce nam zbog niza neverovatnih dozivljaja, dnevnog zivota. Sve sto im ereba. ukljueujuei hranu, odelo i novae. ani celog zivota ostati u secanju. Reei koje nam je Emil tog jutra upueio ni­ _,.,. nabavljaju direkrno iz Univerzuma. Oni su u eolikom seepenu savladakada neeu zaboraviti. Bile su izgovorene na tecnom engleskom jeziku, Ii smn da neki ad njih zive duze ad 500 godina. sea se maze osvedociti iaka se on nikada nije hvalio engleskim obrazovanjem niti je spomenuo kroz njihove zapise. da je ikada napustao Daleki iscok. Poeeo je ovako: Srazmerno malo Majscora je u lndiji ali izgleda da sve religije "Danas je BoziC. To je za vas dan seeanja na roaenje Is usa Hrista. imaju svoj izvor u njihovom ueenju. Majstora je, meautim, taka malo Varna je reeeno da je on bio pos[at za iskuptjenje i zato yam iigleda kao ~1J kao sea je malo i onih koji do njih mogu da doau, iako Majstori mogu veliki posrednik izmeau vas i Boga. Takvo shvatanje se varna eini is­ ~ telepatski da stupe u vezu sa goeovo neogranicenim brojem Ijudi. lz­ _gleda da se glavno delo njihovog zivota sastoji u tome da se podignu pravnim, a gde je to nebo u kom on stoluje ja ne znam - osim aka se ana J'1I u nevidljivo ida pomazu svima anima koji su prijemcivi za njikovo ne nalazi u svesti eoveka. Oeigledno, vi se svom Bogu mozete pribliziti ueenje. sarno preko njegovog sina, cog plemenicog, velikog, )ednog, koga svi

I

l

~ 12

13

oJ

.~

(S'ard SpaldinL-

_.

..

.....

..... _......

mi zovemo Blagoslovenirn i ciji dan dolaska slavi ci[av sveL Ali nama caj dan znaci daleko vise - za nas w nije sarno secanje na w da je [sus dosao na sve[, vee podsemik na w da Hris[ ueba da se rodi u sves[i svakog coveka Taj dan oznacava rodenje Majswra i Uci[elja, velikog spasi[elja koji je oslobodio covecansrvo okova i ogranicenja ma[erija­ lizrna. Prema nasem shva[anju, [a velika dusa je dosla na Zemlju da bi nam jasno pokazala pur ka is[iniwm Bogu, velikom. svemogucem, sveznajucem, jednom. Da bi nam pokazala da je Bog dobro[a, mudros[ i is[ina po svom ci[avom bicu, Daje sve i u svemu. "Taj veliki Majswr koji je na raj dan dosao na sve[ je posla[ da bi nam pokazao da Bog nije izvan nas vee da boravi u nama; da ad nas ni ad bilo kog drugog Bozjeg srvorenja nikad nije bio odvojen. ni[i [0 ma­ ze ikada bi[i. Da je On jedan pravedan i IjubeCi Bog, da poznaje sva bica, da sve zna ida je On sam sva iscina. Cak i kada bih posedovao razurne­ vanje svih ljudi na svew, opec ne bih mogao da kazem, cak ni na naj­ skromniji nacin, koji smisao w svew rodenje ima za nas. "Svi sma mi uvereni, a verujemo da i vi [0 uvida[e, da je raj veliki Majswr i Uci[elj dosao k nama da bismo dobili po[puno razumevanje . zivo[a ovde na Zemlji, da bismo naucili da su sva ljudska ogranicenja srvorili sami ljudi ida se ana s[Oga ne smeju [Umaci[i nikako drugaCije. Mi verujemo da je raj, najveci ad svih Uci[elja, dosao da bi nam pokazao da je Hris[ u njemu kroz koga je on bio u s[anju da izvrsi svoje velika de­ la, onaj is[i Hris[ koji je u varna, u meni i ci[avom covecans[vu. Ida mi, sledeCi njegovo ucenje, maze rna izves[i is[a ona dela koja je On cinio, i jos i vise. Mi verujemo da je Isus dosao da bi nam pokazao da je Bog ve­ liki i jedini uzrok svih srvari, da je Bog sve. "Neki ad nas veruju da je Isus svoje prve pouke primio medu nama, ali se na w ne obaziri[e. Svejedno je da Ii ih je primio medu nama iii kao direkmo o[krovenje Boga - jedinog uzroka u kame borave sve srvari: jer, aka je misao koja je izasla iz Bozjeg razuma i ovaj je izrecenom recju dalje poslao, zar ne maze neko drugi iii svako [U misao da uhva[i u Univerzumu. Aka je neko [U misao shva[io i dalje prosledio, iz wga ne proizilazi da je ona njegovo vlasnis[vo. Da je h[eo da je prisvoji i zadrzi za sebe,.kako bi onda mogao da se nada da ce dobi[i vise? Aka hocemo da primimo vise, mi moramo da dajemo ana sw sma primili. Aka zadr­

___.... _.

~!v.SJ_~_~Q:~lA ~l~T_o~q~~E_~S'g

!STOKA

iimo one sw sma primili, onda dolazi do scagnacije i mi onda pos[aje­ rna kao vodenicarski wcak Kada se voda ne krece i wcak s[Oji; kada vo­ da [ece bez zadrske, wcak iz nje srvara snagu. Isw se deSava i sa cove­ kom: kada dade u komak[ sa Bozjim mislima, covek rreba da ih dalje prosleduje, aka zeU blagoslovenosL Covek ueba da dozvoli drugima da cine isw ono swan sam cini, jer [aka svaka individua maze da ras[e ida se razvija. "Licno mislim da je Isus ovu isrinu primio kao direkmu objavu ad Boga, kao SW je w bio slucaj i kod svih os[alih velikih uci[elja. Posw su sve srvari ad Boga, zasw nebi sva ljudska bica bila u s[anju da ucine ana S[q maze bilo koji pojedinac? Nasa grupa sma[ra da cere se i vi uve­ ri[i da je Bog u svako doba voljan i spreman da se objavi svim ljudima isw onako kako se objavio lsusu i drugima. Sve SW mi [reba da uradimo jes[e da se njemu prepus[imo. Mi sma [akode uvereni da sma jednako s[voreni, da su svi Ijudi jednaki i da ce ana velika dela koja je [sus ci­ nio, moCi da cine svi. Vi cere se uveriri da iza svega wga ne s[Oji nika­ kva [ajna i da je jedina [ajna svih srvari - ljudsko shva[anje a njima. "Mi znamo da see prema nama vise iii manje sumnjicavi. Nadamo se da cere kod nas os[a[i wliko dugo dok ne vidi[e kakvi smo mi u srvarnos[i. Mi yam dajemo punu slobodu da nasa dela i rezul[a[e pri­ hva[i[e iii odbaci[e. Izbor je na varna."

Poglavlje 3 Iz ponala sma poW za Asmah, jos manje mesw, udaljeno aka 90 milja. Emil nam je za pramju obezbedio dVbjicu mladih muskaraca, le­ pe pojave, hindu-[ipa. Njihov zada[ak je bio da vade brigu a celoj ekspe­ diciji, a uzorna opus[enos[ i obzir 5 kojim su raj zada[ak izvrsavali su prevazilazili sva nasa ranija iskusrva. Radi jasnijeg iden[ifikovania zvacu ih lase i Neprov. lase je bio glavni odgovorni za ekspediciju a Ne­ prov je bio njegov asis[em i brinuo se za izvodenje njegovih upu[s[ava. Emil, koji je bio znamo s[ariji ad ave dvojice, os[ao je u Ponalu. 15­ pra[io nas je sa nekoliko propramih reci koje su zvucale ovako: "Vi na­ ~

I D.

-.

1

" Bard Spalding -

._._._.





0

• __ ••

•••

_.

meravate da nastavite svoju ekspediciju. a ova dvojica. Jast i Neprov J1 biee vasi pratioci. Ja sam eu jos neko vreme ostati ovde. jer tako kako tI vi putujete biee yam potrebno nekih pet dana do sledeeeg vaznog me­ sta. Ono lezi na nekih 90 milja odavde. Meni ne treba toliko vtemena da ~ predem tu udaljenost. pa eu vas tamo docekati. Molio bih da neko iz va­ ~ se grupe ostane da posmatra i utvrduje sta se ovde desava. Na taj na­ Cin moze da se ustedi vreme. a on ce za 10 dana moci da yam se pridru­ -i zi. ad njega se sarno trazi da bude pazljiv kako bi mogao da vas obave­ J sti 0 onom sto bude video." Mi smo krenuli na put, dok su Neprov i Jast preuzeli nadzor nad '; ekspedicijom. Moram reei da nije lako predstaviti nacin na koji su oni ) to radili. Svaka pojedinost je bila razradena do detalja i dolazila je po re­ du i ritmu koji su mogli da se porede sa redom i ritmom muzike. a tako je bilo i za vreme citave ekspedicije koja je trajala tri i po godine. Ovde bih hteo da dodam 0 utisku koji su na nas ostavili Jast i Ne­ provo Jast je bio fin, blag, usluzan, ni grub. ni 'nagao, pravi hindu-ka­ . rakter. Nije bio ni hvalisav. Svaki njegov nalog je bio precizan i tacno . - ispllnjen, sto je kod nas izazivalo veliko divljenje. Odmah na pocetku smo opazili njegov karakter i 0 njemu smo cesto razgovorali. Neprov je takode bio divan karakter. Uvek je bio sabran i realan. Kod njega je po­ stojao uvek isti mir i pored cudesne snage misljenja i izvodenja, pra­ ..... een podjednakom tacnoscu pokreta. To je bilo toliko uocljivo da je sva­ ki clan ekspedicije 0 tome govorio. Nas voda je primetio: "Ovi mladiei su prekrasni. Pravo je olaksanje naei Ijude koji znaju da misle ito sto ... smisle odmah urade". Dosli smo na odredeno mesto oko cetiri sata popodne petog dana i Emil je vee bio tu, kako se sa nama i dogovorio. Mozete Ii zamisliti na­ . .• su smetenost? Bili smo potpuno sigumi da smo ovamo dosli jedinim postojeeim i najbdim naCinom putovanja ove zemlje, sem onih kurira koji putuju dan i noc i svuda nalaze pripremljene konje za izmenu. Ov­ de je stajao covek. kako smo mislili. starijeg starosnog doba. neko ko '.f nikako nije mogao da put od 90 milja prede u kracem vremenu nego mi. Bar smo tako mislili. Naravno, svi smo istovremeno postavljali pita­ . _\ nja i bili radoznali da cUjemo njegov odgovor, koji je glasio:

.­ .;./j

16

____.. __ . _.... _._...

.

z.!~2!:J..l:!~~~ J.~J~/':~L~~~ ~.DALEKOG ISTOKA

"Rekao sam da eu biti ovde da vas docekam i ja sam tu. Hteo bih da yam skrenem paznju na cinjenicu da covek na svom pravom podrucju nije ogranicen ni vremenom ni prostorom. Covek koji poznaje sam sebe ne mora da se muci pet dana da bi presao 90 milja. Covek u svom is­ pravnom stanju moze da savlada svaku udaljenost u tren oka. Jos odnedavno sam bio u selu u kom ste me ostavili. Ono sto ste videli kao moje relo miruje jos u seill. Vas drug moze da potvrdi da sam sa njim razgovarao pre cetiri sata i rekao da idem da vas pozdravim, jer cete u to vreme da stignete. Ono sto ste videli kao moje tela je jos tamo i vas drug ga vidi. iako je one mimo i neaktivno. UCinio sam to sarno zato da yam pokazem da smo u stanju da napustamo nasa tela i da vas po­ zdravimo u svako dogovoreno vreme i na dogovorenom mestu. Ova dvojica koja su sa varna su mogla da putuju na isti nacin kao i ja. Na taj nacin cete lakse shvatiti da smo mi obieni Ijudi. [stog porekla kao i vi, da ovo nije nikakvo eudo. nego smo mi snagu koju je svima nama dao Otac. taj Veliki, SvemoguCi, Jedan. razvijali na potpuno drugaciji nacin od vas. Moje telo ce ostati danas do noci tamo gde jeste. onda CU ga preneti ovamo i vas drug ce doci istim putem kao i vi i stici u pravo vre­ me. Posle jednodnevnog odmora, putovacemo u malo selo, dan hoda odavde. gde cemo se zadrzati jednu noc. Onda se vraeamo ovamo i ee­ kamo vaseg druga. Videcete da ee imati sta da yam priea. Dovece cemo se sastati u Lozi. 00 tada. zbogom." Kada sma uveee bili zajedno, iznenada se medu nama pojavio Emil, ada nije otvorio vrata, i rekao: "Vi ste me videli da u ovu sobu ulazim, kako cete reCi. na magican nacin. Dozvolite da yam kazem da za to nije potrebna nikakva magija. Dajem yam jednostavan primer koji mozete lako razumeti. Svi to mo­ zete lako videti. pa onda mozete i verovati. Dodite blize da mozete da vi­ dite. Ovde imamo casu vode koju je neko od vas doneo sa izvora. Vidite da je u sredini vode poceo da se stvara komadic leda. Vidite da taj ko­ madic leda sebi privlaci druge komadice. sve dok citava voda nije za­ mrznuta. Sta se dogodilo? Ja sam zadrzao sredisnje atome vode u Uni­ verzumu dok nisu poprimili formu iii. drugim recima. snizio sam nji­ hove vibracije dok atomi nisu postali led. a svi drugi delici su se oko njega grupisali dok sve nije postalo led. To se moze primeniti na casu 17

.1

~

..•

~

4 Bard Spalding vode, na kofu vode, jezero i more i naprosro na svu vodu na Zemlji. A sta bi se dogodilo? Sve bi se zamrzlo. U koju svrhu? Nema svrhe, nista dobro iz roga ne bi nastalo, niU moze nastati. Da sam sa tim nastavio, odlucan da ro izvedem do kraja, sta bi se dogodilo? Doslo bi do reakcije. Kod koga? Kod mene samog. Ja poznajem Zakon i znam da se one sro izrazim sasvim sigurno meni vraca. Zbog wga ja cinim sarno dobro i dobro mi kao takvo dolazi nazad. Lako mozete shvatiti da bi hladno­ ca, da sam nas[avio dalje da zamrzavam, na mene delovala mnogo pre nego sro bih sa tim zavrsio. Dok bih plod svoje zelje poznjeo, sam bih se u led preevorio. Naprotiv, kad izrazavam one dobro, u vecnost pustam da sazri i iz vecnosti zanjem dobro. "Moja pOjava u ovoj proswriji moze se objasni[j na isri nacin. U onom prosroru u kome ste me ostavili driao sam svoje telo cvrsro u univerzalnom, pa sam povisio njegove vibracije dok se one nije povra­ [jlo u univerzalno gde sva supstanca ima svoje posrojanje. Za[im, pu­ tern mog JA jESAM, moje Hrisrove svesti ja cvrsro drzim svoje telo svo­ jim mislima dok se njegove vibracije ne smanje, pa ovde bas u ovom prosroru poprimaju formu koju i vi mozete videli. Kako se Eli moze go­ voriti 0 nekoj tajni? Zar ja ne primenjujem moe iii Zakon koji mi je Otac dao preko voljenog sina? I zar taj sin nis[evi i ja i citavo covecanstvo? Gde Eli Eli ima nekog cuda? Toga nema. «Setite se price 0 zrnu gorusice! Vera ulazi u nas kroz univerzalno, kroz Hrista koji je vee roden u svakom od nas. Kao malena tacka ona ulazi kroz Hrista iii nadsves[, mesro sposobno za prihvatanje u nasem bicu. Onda ona mora biti podignu[a do brda, do najviseg u nama, do glave, ramo gde se nalazi njeno najvise mesro. Tamo se ona mora evr­ sro driati. Tada sledi opomena: Treba da volis Gospoda, svog Boga ei­ tavim srcem, svom dusom, svim svojim snagama i citavim svojim umom. "Razmislite 0 rome. Da Ii razumete? SRCE, DUSA, SNAGA, UM. Da Ii se moze; kad se jednom dostigne ta taeka, einiti nesw drugo sem prepustanja Bogu? Duhu svetom, cistom ja duhu koji hoce da se upo­ sli. Taj Duh sveti dolazi na razne nacine, mozda kao neznama mala bi­ ca koja kucaju i traze da udu. Mi u sebi moramo prihvatiti tog svewg Duha, dopus[iti mu da ude i pustiti ga da se u nama ujedini sa malom taekom ili semenom vere, a onda ce one sebi priyuci druge delice i njih

__ _.. ____.

t[

~ly'~"!:_Il!~~~lA.-_0.0!~TQ~.J?ALEKS!.~~!OKA

sabra[i oko sebe isto onako kao sw ste ro videli da se ledeni delici sku­ pljaju oko zamrznuwg sredista, pa ce vera u varna ras[i i prihvati[i for­ mu. Delic po deliC; krug po krug, bas onako kako se to desava sa ledom. Sta mora da se dogodi? Vera se mora u vasoj spoljasnjosti videli, doci do izrazaja. Vi sa rime nas[avljate, idete sve dalje i umnozavate to seme vere i tako dugo je izrazavate dok ne uspete da brdu svojih prepreka ka­ zete: 'OlGNI SE I BACI SE U MORE'. I ro ce se dogoditi. Nazovite w cervr­ tom dimenzijom, mi to zovemo: Boga dovesti do roga da se kroz Hrista izrazi u nama. "Na taj nacin se odvijalo rodenje Hrista. Marija, velika majka, shvatila je taj ideal i zadrzala ga u svom umu, onda ga je primila u kri­ 10 svoje duse i tamo je on ostao neko vreme dok nije roden kao savrse­ no de[e Hrist, prvorodeni sin Bozji. Njega je hranila i stitila i one sto je majka imala njemu je davala. Nadziran je i nezno pazen i negovan dok iz detinjseva nije dorastao do momackog doba. Tako dolazi Hrist II sva­ kom od nas: PRVO KAO POSADEN U TLO NASE DUSE - sredista naseg bica gde Bog boravi - pa se kao POTPUNIlDEAL CVRSTO DRZI U NA­ SEM UMU [ ONDA RODI KAO SAVRSENO DETE. "Vi, koji ste videli s[a se ovde dogodilo, jedva veruje[e svojim oeima. ja vas ne krivim. Primecujem u misaonoj sferi nekih od vas misao 0 hipnozi. Braco moja, da Ii ijedan medu varna ovde oseca da nema sna­ ge da primeni svaku od Boga datu sposobnos[ tako kao Sto ste mene videli da cinim? Zar i sarno na cas pomisljate da ja vase misli iii vasa opazanja na bilo koji naein komrolisem? Zar mislite da bi mi bilo mo­ guce, kad bih ro i hteo, da jednog iii sve zaearam hipnozom, kad ste ipak mogli sve sami da vidite? Ne sWji li u vasoj sopsrvenoj velikoj knji­ zi da je Isus usao u prostoriju eija su vrata bila zakljueana? On je usao isw onako kako sam ja to ueinio. Zar mozete makar ina eas da pomi­ slite da je Isusu, velikom UCitelju, bilo potrebno da na bilo koji naCin nekog hipnotise? On je sarno primenio svoju sopsrvenu, od Boga pri­ mljenu moc. Veruj[e da nisam uCinio nista sto svako ad vas ne bi bio u stanju da ucini; i ne sarno Vi, nego i svako dete koje je rodeno iii ce biti rode no u ovom svetu ili citavom Univerzumll, ima Eli moe da ucini isto to sws[e videli da ja veceras radim. Zeleo bih da w svom razumu jasno dokazete. ~

t't.

f

L-.

.

.

..... ....J

......

,,~

_.­ -,.

i

~

I ~I'

:1

\ "', Bar(~eaJs!ing_ ...

"Oogada se da stanovnike nekog mesta savlada strah ad tigra lju­ dozdera, da se ani vise i ne brane verujuei da je njihova sudbina da ih zivotinje uniste. Ponekad ave zivotinje dodu u sclo i uhvate ponekog mestana. Pred jednim takvim selom sma videli kako Jeii tela coveka radi zastite. Selo je bilo opsedano tigrovima-Ijudozderima i vee je aka 200 stanovnika tog sela postalo njihova irtva. Vide Ii sma i tigra kako ide preko nogu mimog tela u travi i izgledalo je da to cini naroCito bri­ zno. Ovoje nasih saputnika je posmatralo ovu pOjavu tri meseca, sva­ kodnevno. Kad su napustili selo. tela je jos leialo neosteeeno i nijed­ nom stanovniku se nije nista dogodilo. Taj covek nam se pridruzio ka­ snije na Tibetu.

. J. 'l· .~,...-

,.J '.'j

i ,--..J

-0 '}

.il,

.' . _. . ....

Poglavlje 4 Sledeeeg jutra pri izlasku sunca sma bili spremni da se vratimo u selo gde sma ostavili svoju opremu. Stigli sma upravo pred mrak. pa sma lIcvrstili nas sator pod velikim banija stablom. Orugog jutra nas je pozdravio Emil i svi sma ga zasuli pitanjima. Rekao je: "Rado eu vam odgovoriti na ana sto vam je do sada pokazano, ali eu sa drugim odgovorima morati da pricekam dok se vi bolje ne upoznate sa nasim delima. Oak govorim shvatieete da se sluzim vasirn jezikom da vam saopstim VELIKI PRINCIP kOji leii u osnovi nase vere. "Aka svi poznaju istinu i pravilno je izlazu, zar onda nije jasno da sve potice iz istog izvora? Zar svi mi nismo jedno sa univerzalnom mi­ saonom supslancom. Bogom? Ne cinimo Ii mi, svi zajedno, jednu veliku porodicu? Zar nije svako dete, svako ko se rodi, bilo kojoj kasti ili veri da pripada. deo te vel ike porod ice? "Pitate me da Ii smatramo da se smrt maze izbeei. Oozvolite mi da odgovorim recima Sidija. Covecije tela je izgradeno iz iste univerzalne eelije kao i tela biljaka i zivotinja. kOje mi rado nazivamo nasom mla­ dom i slabije razvijenom braeom. Individualna eelija je mikroskopski mala jedinica. tela. Posle cestog ponavljanog postupka rastenja i pro­ padanja, iz tih malih eelija-jezgara postaje potpuno ljudsko biee koje 20

_.z.~~9T I l?_(~'JJA MA.JS~9.~ ~~Y~~OG ISTOKA

je sastavljeno iz bezbroj miliona eelija. Svaka ad tih eelija ima zadatak da ispuni posebnu funkciju, ali ana u osnovi zadriava karakteristiku individualne eelije iz koje je proizasla. Ta individualna eelija maze se smatrati svetlonosom produsevljenog zivota. Ona sa generacije na ge­ neraciju prenosi latentnu vatru Bozju, zivotnu snagu svih zivih biea. onu zivotnu snagu koja se preko predaka maze pratiti unazad sve do vremena kada se pojavio prvi zivot na planeti. Ova individualna eelija ima svojstvo neogranicene mladosti. Ali kako stoji sa grupama eelija koje cine takozvano tela? Grupe eelija su nastale iz cestog ponavlja­ nag umnozavanja individualnih eelija i zadrzale su individualne ka­ rakteristike onih ad kojih je jedna upravo spomenuta latentna zivotna vatra iii vecna mladost. Grupne eelije iii tela imaju zadatak da budu cu­ vari individualne eelije. ali sarno za vreme trajanja kratkog roka jed­ nag zivota, takvog kakav vi sada poznajete. "Nasi najstariji ucitelji su putem intuicije utvrdili istinu 0 osnov­ nom jedinstvu zivotnih reakcija kod biljaka i zivotinja. Lako maze rna sebi da predstavimo kako su ti ucitelji pod sirokim granama banija dr­ veta, skupili svoje ucenike i po prilici se sledeeim recima obraeali: Po­ gledajte ova snazno drvo. Zivotni proces koji se odvija u ovom nasem bratu. u ovom drvetu. u osnovi je isti kao i kod nas samih. Pogledajte lisee i pupoljke na vrhu grancica tog starog drveta, kako su mladi, kao seme iz kog je div nastao. Posta su zivotne reakcije kod biljaka iste kao i kod coveka, covek maze iz iskustva biljaka sigurno neSto da nauci. [sto kao Sto su lisce i pupoljci na starom drvetu stalno mladi, taka i grupne eelije tela ne moraju da gube svoj vitalitet i da odumiru. nego mogu da budu uvek mladi i zeleni. U sLVari, nema razloga zasto tela ne bi bilo isto taka mlado i zivotno snazno kao seme iz kojeg je izaslo. "Razgranato banija drvo, koje je uvek simbol neprolaznog zivota, ne umire osim kao zrtva pada. Nikakav prirodni zakon a raspadanju. nikakav proces starenja izgleda ne napada vitalnu energiju njegovih eelija na opisan nacin - nista sto bi individuu moglo polako da slabi. Smrt je, dakle, dogadaj koji se maze otkloniti. ~olest je. pre svega. lose osecanje - odsustvo sreee iii santi (blazeni mir duha) koji treba da kroz prirodu zraci nazad na tela. Proces starenja, opste iskuSLVO coveka. sa­ rno je izraz njegovog neznanja u odnosu na odredena bolesna (neprijat­

21

\

\\

..,1

.."

/\

I

\ ~ "

oard

Spaldin~ __._.

_



0

•• _

••

_0_

~.



•••• _

••

__

na) sranja tela i duse. Od padova se moze odbraniri pravilnim memal­ nim ddanjem. Sidi kazu: 'Ton, zvuk rela se moze lako odriari, pa se relo sa lakoeom odupire zaraznim i drugim bolesLima, kao sw su kuga i influence'. Sidi mogu u sebe da uzmu klice ida oeuvaju sebe ada se one ne razviju u bolesL "Seriee se da je mladose seme ljubavi Bozje posadeno llijudsko-bo­ iansku formu. Mladose je one bozansko u coveku, duhovni zivor, lep zivor. Biri srar je neduhovno, ruzno, smrtno, nesrvamo. Misli srraha, misli boli i misli brige prouzrokuju ruznoeu kojll zovemo srarosL Misli veselja, misli ljubavi i misli 0 idealima srvaraju lepotu koju nazivamo mladosr. Srarosr je sarno ljuska u kojoj lezi skriveni dragulj srvarnosri, biser mladosri. "Vezbajre se u rome da u sebi odrziee svesr deeinjsrva. Predsravire sebi bozansko dere koje u varna zivi. Pre nego sro zaspire govorire sebi u svojoj svesri: 'Ja znam da je u meni duhovno relo radosri, uvek mlado, uvek le­ po. Oci, nos, usra, koza su Ie pi i duhovni i ja posedujem relo bozan­ skog detera, koje je noeas savrseno.' Ponavljajre ova uveravanja i me­ dieirajre 0 rome dok ne zaspire. Cim usraneee govorire sebi: 'Dakle, dragi (izgovorire svoje ime), u eebi stanuje boianski alhemiear'. Kroz duhovnu moe ovog uveravanja nasraje za vreme nod alhemijski pro­ ces prervaranja i razvoja iz unuerasnjosci ka spolja, duh je prodro II [0 duhovno eelo i duhovni hram. Unurrasnji alhemiear je puseio mrtve i isrrosene eelije da se raspadnu i izazvao zlaro nove koze u njenom ne­ prolaznom zdravlju i ljupkosei. Zaisra, camo gde bozanska ljubav do­ lazi do izrazaja, camo je vecna mladosL 'Bozansrveni alhemicar bora­ vi u mom sopsrvenom celu i nepresrano srvara nove, lepe i mlade decje eelije. Duh mladosri je u mom relu, roj ljudsko-bozanskoj formi i sve je dobro. Om Sanri-Sanri-Sami (Mir, mir, mir!)' "Naueire da se smejere ljubazno kao dere. Smeh koji dolazi iz duse duhovnogje opuscanje. Pravi smesak je nesro isrinski lepo, umernieko delo 'Unurrasnjeg besmrrnog zakonodavca'. Korisno je govoriri sa uverenjem: 'Saljem misao punu ljubavi u Cirav sver, da sva ziva biea budu sreena i blagoslovena'. Pre polaska na posao uveri sebe: 'U meni zivi bozanska forma. Ja sam bas onakav kakav zelim biei. Ja sebi sva-

_...

.__._ , ... __ ?-!.VO~I_ u~~~l.~_~J~~ORA ~""}::~~OG I?TOKA



kodnevno predocavam one lepo rako dugo dok [0 ne udahnem u po­ srojanje. Ja sam dere Bozje i sve sro mi rreba da je mi se sada i uvek'. "Nauei da se prolimas radoseu. Uveravaj sebe: 'Beskrajna ljubav ispunjava moj urn i proeiee mojim relom svojim savrsenim zivo[Om'. Ueini sve oko sebe jasnim i lepim. Neguj duh i humor. Raduj se suncu. "Vi sre vee shvaeili da ja ovde izlazem nauku Sidija. Oni su najseariji ueieelji za koje se zna i one s[O su uCili srarije je hiljadama godina od svake iswrije. Oni su isli medu ljude i pokazivali im pur ka boljem zi­ votu, jos pre nego sw je eovek poznavao najjednoseavnija dosCignuea civilizacije. Siseem zakonodavca nije proizasao ni iz eega drugog nego iz ovih ucenja. Ali ovi zakonodavci Sll se odvojili od spoznaje da Bog govori kroz njih. Cim su umislili da oni sami, njihova licnose, ispunja­ vaju zadaeak, izgubili su duhovno iz vida i sricali one lieno iii maeeri­ jalno i zaboravili da sve pOCiee iz iswg izvora - od Boga. Licna shvaea­ nja rih zakonodavaca su ueinila da je doslo do velikog odvajanja od ve­ re i velike razlike u misljenju. To je one s[O se naziva Kula vavilonska. Sidi su kroz vekove odrzavali prave inspirarivne merode (da se Bog izra­ zava kroz eoveka i sva svoja stvorenja) u svojoj spoznaji da je Bog SVE i da se Bog kroz sve objavljuje. Oni se od [Og ueenja nikada nisu udaljili i na eaj naein su zadriali ovu veliku isrinu." Posro smo imali da obavimo jos posla pre polaska preko Himalaja, odlueili smo se za w selo kao najpogodnije za nas boravak. Covek ko­ ga smo osravili u selu daposmaera Emila sasrao se sa varna i saopseio nam da se onog dana kada je rekao da ee da se nade sa nama, do skora eeriri saea zabavljao sa Emilom. Onda mu je Emil rekao da ide. Njego­ vo eelo je eada posralo beiivorno i pocivalo u dubokom snu u lezaljci. Osralo je u iswm polozaju orprilike do sedam uveee kada je poseajalo sve nejasnije i nesralo.

-,..

Poglavlje 5

rn..

I:

I

1""

..'J""

~

Godina jos nije bila [Oliko odmakla da bi se moglo misliei 0 prelasku preko prevoja, naglasavam - za nas, cia nove ekspedicije, jer smo [0­ kom vremena sami sebe poeeli da smarramo preprekom. Uvideli smo

"

m,

:').

Bard Spalding

j

-

~1

a

:J

J I I' I

._ . . • _'._.0 __ . ' __ .

.

•.

._. __ 0_.

da bi tri nasa velika prijacelja - veliki. jer su ta zaista i bili, ovu udalje­ nosc savladali u daleko kracem vremenu. Ali oni se nikad nisu zalili. Preduzli smo nekoliko malih izleta iz naseg uoravisca i svaki put smo imali priliku da upoznamo njihove osobine i vrednosc. Na jednom od tih izleta pratili su nas Emil. Jast i Neprov do sela gde poscoji hram cucanja hram koji nije napravljen rukama. U com selu se nalaze hram i kuce privrzenika. Hram je napravljen na mescu gde je nekada bilo selo, koje je cicavo unisceno od kuge i divljih zivocinja. Prica se da su Maj­ scori posetili ta selo i od 3000 scanovnika nasli svega nekoliko prezive­ tih. Majstori su im pomogli. pa su napadi divljih zivocinja i kuga presca­ Ii. Preoscali scanovniei su se zavetovati da ceo ako se spasu, bici produ­ zena ruka Bozja i njemu sluzici u svakom ugodnom obliku. Majscori su tada napustili mesta, a kada su se vracili nasli su sagraden Hram i pri­ vrzenike u punoj akcivnosti. Hram je bio lep. podignuc na uzvisenju sa kojeg se pruzao pogled na velika prostrantstva. Scar je oko 6000 godina, izgraden od belog kamena i nikad nije bilo potrebe za popravkama, jer kad jedan kamen otpadne uvek se sam od sebe nadoknadi, kako su ta clanovi raznih drustava uscanovili. Emil je rekao: "Ovo je hram cmanja, mesta moci. Cucanje je moc. jer kad mi sami u sebi dosegnemo mesto cmanja, onda smo dosegli mesco moCi Boga, mesta gde je sve jedno. jedno moc. 'Budi miran i znaj da sam ja Bog'. Rasipna moc je buka, koneentrisana moc je cucanje. Ka­ da pmem koneentraeije sve nase snage skupimo u jednu cacku onda smo u cisini dosegli Boga, postali smo jedno sa njim i samim cim jedno sa svojom MoCi. To je naslede coveka: 'ja i ocae smo Jedno'. Postaji je­ dan jedini puc koji nas vodi do sjedinjenja sa Bozjom moci, a co je doCi svesno u kontakt sa Bogom. To se ne moze dogodici polazed od spolja­ snjosti, jer se Bog ispoljava sarno iznutra ka spolja. 'Gospod je u svom hramu, neka cicav svec bude Cih pred njim'. ''Tek kada se iz spoljasnjeg okrecemo i ulazimo u unucrasnje cuca­ nje, mozemo se nadaci da cemo scupiti u svesnu vew sa Bogom. Uveri­ cemo se da nam je njegova moc daca na koriscenje i sve vreme cemo je primenjivaci. Tada cemo znati da smo jedno sa njegovom moci. Covek ce nallciti da prestane da se pretvara i obmanjuje, uvidece svoje neznanje i

24

.....,=--~.

.

._._._._ . ..

.

1:~_9_!~~~~~\JJt:,~I~T~_RA DALEKOG ISTOKA

svoju simicavost i bice spreman da uci. Shvatice da ponos ne prihvata poucavanje. da sarno ponizni mogu da ockriju istinu. Njegove noge ce osetici cvrsto clo, nece vise posnaci - postiCi ce ravnotezu i odlucnosc. "Spoznaja da je Bog jedina moc, ta jed ina supsta nea i inteligeneija, moze na pocecku da deluje zbunjujuce. Ali kada covek spozna pravu prirodu Boiju i nju dovede do iivomog izraza, on ce cu moc uvek pri­ menjivaci. On zna da u svako doba, u svakom momencu dolazi u dodir sa tam moci: kada jede, hoda. dise i obavlja svoje velika zivotno delo. Covek jos nije naucio da vrsi velika Bozja dela. jer nije uvideo veticinu moci Boije i ne zna da tu moe moze da primenjuje. "Bog ne slusa nasa glasna. sujetna zaklinjanja i mnogo reci. Mora­ mo craziti Boga kroz Hrisca u sebi, kroz nevidljivu vew koja je u nama. Koda se motimo Oeu, koji je u nama u duhu i u isCini, onda on cUje zov duse koja se pred njim otvara Onaj ko u cisini zadrzi vew sa Oeem ose­ cice kako snaga prozima Citavo njegovo bice i ispunjava sve njegove zelje. Jer onaj koji Oea craii u najsveclijem mesw svoje sopstvene duse gde On stanuje, njega ce Otae javno nagraditi. Is us je cesto ukazivao na to sjedinjenje sa Bogom, jer je on u sebi uspostavio stalnu vew sa Oeem, govorio je sa njim kao da je stalno licno prisucan. Isusa je ucinio mocnim taj tajni unutrasnji odnos. Spoznao je da Bog ne govori u va­ cri, zamljotresu iii jakoj oluji, nego u cihom. finom glasu nase sopstve­ ne duse. Kada covek co nauCi posciCi ce svoju unmrasnju ravnoteiu. Naucice da razmislja 0 svim stvarima, stare ideje ce napustiti i nauciti da se prilagodava novim. Shvatice vainost i delotvornost tag sistema. Konacno ce naucici da sa svim picanjima koja ga zbunjuju pric.eka do cihog casa. Mozda mu nece uspeti da odmah sva pitanja resi, ali ce pre­ rna njima poscaci pomirljiv i cada mu nece bici potrebno da se c.itavog dana muci i naceie i lose oseca sco je promasio svrhu. "Kada covek krene da spozna velikog drugog - SAM.OG SEBE - on­ da creba da ga uzme unutra. u svoju tajnu sobu ida zacvori vrata. Ta­ mo ce upoznati svog najopasnijeg neprijatelja i nauciti da ga savlada, nab ce svoje pravo JA. Tamo ce naci svog najvernijeg prijatelja, najmu­ drijeg ucitelja. najsigurnijeg savetnika - SAM.OG SEBE. Tamo ce naci olcar na kome je Bog neugasiva vacra. izvor sve snage, sve dobrote, sve moci - SEBE SAM.OG. Znace da je Bog u najdubljem cucanju. Shva-

25

,

Bard Spalding

----------.

----._--_._--_.

koji je dobio savrseno telo, isto je tako dec jednog duha kao sto je nasa ruka dec naseg tela, pa je ista tako nemoguce predstaviti sebi da je odvojen od Apsolura (Celog) kao sto bi bilo nemoguce smatrati ruku samostalnim bicem. Svako je dec Apsolura i mora sa Apsolutom da bude sastavljen ako hoce da bude savrsen. Tako mora i sve duhovno, odnosno zivot, da bude tacno sklopljeno da bi Celo bilo savrseno. "'Svi vi treba da ste najednom mestu ujedinjeni', znaci: Svi mora­ mo biti svesni toga da smo svi iz jednog izvora, da svi poticemo od Bo­ gao To je znacenje tog POSTATI JEONO (Atonemema), znaci da smo jed­ naki Bogu, srvoreni prema njegovoj slici, da smo mi kao on Sam, slika kroz koju On moze da izrazi ideal koji 0 nama nosi u srcu. "Uslov da On izrazi svoj ideal koji nosi u srcu 0 nama je: 'Ne moja volja, Gospode, nego rvoja volja neka se vrsi.' Niko ne moze da se razvi­ je iznad ljudskih misli ako ne dopusta da se Bozja volja kroz njega do­ gada. bio on svestan iii ne." Kratko posle toga razgovor je bio prekinuL Onda je neko postavio pitanje 0 relativnosti materije. Gospoda je na to odgovorila: "Ispravna rec je SUPSTANCA, relativnost supstance. Oozvolite da osmotrimo pet kraljevstava: mineralno, biljno, zivotinjsko, Ijudsko i bozanko. Pocnimo sa mineralnim. Sve cestice ovog nivoa izrazavaju jedan zivot, zivot Bozji. Raspadanje iii odvajanje mineralnih cestica i njihovo spajanje sa elementima vazduha i vode srvaraju zemlju, ali je, uprkos tame, svaka cestica zadrzala svoj izvomi zivot, zivot Bozji. Tak je nastala mogucnost za mineralno kraljevsrvo. Sledeci, visi Bozji iz­ raz - svaka cestica biljnog kraljevstva koji u sebi nosi jedan zivot Bozji, privukla je na sebe dec iivota iz mineralnog kraljevsrva, umno­ zila se i obogatila i sada isti izrazava na jednom visem nivou, korak blize kraljevstvu Bozjem. Taka nastaje prostor za zivotinje, sledecu vi­ SU formu Bozjeg izraza. Zivotinje ciji najmanji delovi opet sadrze onaj Jedan zivot, prima na sebe deo biljnog zivota, umnozava ga i razvija pa ga izrazava na visem nivou, opet korak blize Bozjem kraljevsrvu. Tako nastaje ~ogucnost za ljudsko kraljevsrvo, sledeci vlsi izraz. Covek koji u svakom svom delu ima taj Jedan zivot, uzeo je dec iz zivotinj­ skog kraljevsrva da bi ga izrazio za stepen vise i time nastaje prostor za Kraljevsrvo Bozje, najvisu izrazajnu formu koja je moguca kroz co-

DALEKOG ISTOKA _.-._-----_._------ZIVOT I UCENJA l'MlSTORA --_ .. _.­

veka. Kad covek dostigne kraljevsrvo Bozje, onda sroji na onaj tacki gde moze da spozna da je sve iz isrog izvora, da sve u sebi nosi onaj Je­ dan zivot, zivot Bozji, ida je stekao vlast nad svim zemaljskim srvari­ rna. Tada se covek ne zaustavlja, jer sve napreduje. Kada jednom dode dode uvida da postaje dalji svetavi za dostizanje. Uvidamo da citav svemirski prostar sadrzi taj Jedan zivot, da sve potice iz istog izvora, iste supstance i tada supstanca za nas postaje reiativna iii, jos bolje: medu sobom u srodsrvu. Zar ne?" Time su se zavrsili i razgovor i svecanosL Stalovi i stolice su izneti iz sobe. Ostatak veceri smo proveli u zabavi i igri, a ni pies nije izostao. Nevidljivi hor je pri tame bio zaduzen za muziku. Svi su bili veseli i srec­ ni. Vece se konacno zavrSilo u razdraganoj muzici i pevanju, nevidljivi hor je postao vidljiv i njegovi clanovi su se umesali medL! ucesnike svecanosti, povremeno lebdeCi iznad njihovih glava. Sve u svemu, bio je to najuzbudljiviji prizor koji smo ikada doziveli. Objasnili su nam da se muzika uvek cuje ako smo potpuno mimi, a hor je prati sarno u posebnim prilikama. Kasnije smo to isprobavali i srvamo culi muziku. Bila je tiha i neina, ali nikada vise nije dobila takav zamah kao one veceri, osim ako sa nama nisu bili Majstori. Re­ kli su nam da je ta muzika one Sto lOvu "andeoski hor", a oni to nazi­ vaju "simfonija skladnih dusa". Ostali smo u selu jos tri dana i cesto sretali nase prijatelje. Uvece su nam saopstili da odlaze i da cemo se videti u nas~m zimovniku, rekli nam zbogom i otisli.

I: I: ~

'1.

­

Poglavlje 21

--

Sledeceg jutra smo napustili selo, a pratili su nas Emil i Jast. Uputili smo se u jedno mesta na severu koje smo izabrali za zimovanje. U tom kraju klima je bila vrlo ostra, pa smo bila prisiljeni da osiguramo udobne stanove pre nego sto dode zima. U tome, kao i u mnogim drugim srvari­ rna, nase srrahovanje se ispostavilo kao neosnovano, jer kada smo stigli sve je vec bilo pripremljeno. Trebalo je sarno da se razmestimo. ,.

1­ I­ ra

II

l1 '1

I

]

J

~l -.I

J J "'­

J ~..,

i ~J

I 'I I

.!

Bard Spalding

.

Put nas je vodno od sela preko visoravni kroz dugi klanac sa krse­

vitim izbocinama, gde je ldalo drugo selo. Zidovi klanca su se dizali

500 stopa strmo uvis i zavrsavali vrhovima visokim 2000 stopa. Na

toj visini sa obe strane su se nalazile dye velike pecine-kupole povrsi­

ne dva hektara Medusobno su bile udaljene 600 stopa. Zid, 40 stopa

visok, bio je sagraden popreko nad otvorenim prostorom koji je spojio

kupole i time stvorio delotvornu barijeru. Bilo je izgradeno tako da se

sa nje moglo bacati kamenje dole na put koji vodi na drugu stranu klan­

ca. DUz zida su napravljena klizista niz koja se moglo obrusavati ka­

menje. To je obezbedivalo uspesnu odbranu jer klanac ni na jednom

mestu nije bio siri od so stopa i bio je toliko strm da je kamenje koje pa­

da postizalo dovoljnu brzinu. Rekli su nam da nikada nije bilo potrebe da se upotrebi ovaj nacin odbrane, jer je sarno nekada davno jed no ple­ me pokusalo da upadne u selo. To pleme je bilo potpuno unisteno. Ka­ menje na ivici brega stoji vee 2000 godina i toliko u ovom kraju nije bi­

10 rata.

Selo se sastojalo iz sest kuea na tri sprata, ugradenih u zid tako da

je krov na istoj visini sa ivicom zida. Prilaz zidu je omogucen stepenica­

rna koje vode sa svakog sprata gore. Otvori za prozore su se nalazili u

zidu na visini treceg sprata i sa njih se mogao posmatrati citav klanac.

Uvece smo se smestili na treei sprat jedne od tih kuca i posle rane

vecere izas!i na krov da posmatramo zalazak sunca. Posle par min uta

na krovu se pojavio covek kome je bilo oko SO godina. Jast ga je pred­ stavio ion se odmah ukljucio u nas razgovor. Zakljucili smo da stanu­ je u selu u koje smo se uputili, pa smo ga pozvali da nam se pridruzi. Zahvalio se i rekao da tu razdaljinu moze da prede za mnogo krace vre­ me od nas. Kada smo poceli razgovor 0 hramu u kome smo bili sa Emi­ lorn i Jastom, covek je rekao: "Video sam te kako sedis na krovu hra­

rna". Tada je nastavio da prica citav san onako kako sam ga ja doziveo.

To me je jako zacudilo, jer 0 tome nikom nisam nista pricao. On je bio potpuni stranac, a taj je dogadaj prepricavao upravo onako kako sam ga ja doziveo. Onda je rekao: "Tebi je tamo, kao i ostalima, bilo poka­ zano da covek potice od jedne supstance, iz Boga, ida je on u pravom smeru napredovao tako dugo dok je bio svestan tog dogadaja i dok je pravilno primenjivao svoju moe i vlast. Ali, od trenutka kada je u svom 80

-7t"

~

~

zrvOT [ UCENjA MAjSTORA DALEKOG {STOKA-

------- - - - - - - - - - - - - - - - - -

Ijudskom Ja otkrio dvojne snage i izazvao polarnost Uer covek je iZVTSi­ lac svoje slobodne vOlje i sam stvara one na sta usmeri svoju paznju) nastala su velika razilazenja koja ga svuda prate po prostranoj Zemlji. Ali, promena se vee sada sprema. Razlicitost dostize svoje granice i co­ vek pocinje da uvida da potice od istog izvora kao i svi drugi ida se svi moraju medusobno pribliziti. Pocinje da uvida da su ostali Ijudi njego­ va braca a ne neprijatelji. Kada jednom to uvidi, covek spoznaje da su svi istog porekla ida se vraeaju istom izvoru ida moraju postati braeo Tako dospeva u nebo i spoznaje da je nebo OVDE, gde vlada vecni mir, i da je unutrasnja harmonija vee stvorena, vee ovde na Zemlji. Tada uvida da prema svom izboru moze da stvori nebo iii pakao. Nebo je pravilno shvaeeno. ali geografski pogresno protumaceno. "Covek zna da Bog boravi u njemu unutra, i ne sarno u njemu nego u svim stvarima oko njega, u svakoj peeini, svakom stablu, biljci, cve­ tu i svakom predmetu. Bog je i u samom vazduhu koji covek udise, U vodi koju pije, u novcu koji trosi, u supstanci svih stvari. "Nije nam zelja da osnujemo nove religije iii sekte. Znamo da su cr­ kve koje danas postoje dovoljne za podrzavanje u njegovoj spoznaji Bo­ ga kroz Hrista. Razlicitost religije postoji sarno u shvatanju ljudi i njiho­ yom smrtnom misljenju. Religije se danas medusobno sve vise pribliza­ vaju i uskoro ce se ujediniti. ls~..ie malo ljudi koji su se probudili i spoznali sta zapravo zivot od rijfh trazi. Veeinu vidimo kako se sarno teturaju kroz zivot, utuce­ ni, nezadovoljni, nesigurni. A svaka dusa mora da nauci da izrazava livot iz svog sopstvenog zivotnog sredista, da svrsishodno i odredeno deluje ida iskoristi od Boga primlje~e darove. Svako mora odgovarati za svoj livor. Nemoguce je da jedan zivi za drugog. Niko ne moze tvoj sopstveni zivot da izrazi u tebi i niko ti ne moze reei kako sam da izra­ zis svoj zivor. 'Kao sto Otac nosi zivot u sebi, tako je On dao i svom si­ nu da nosi svoj zivot u sebi'. Dusa to izgleda nije razumela pa je do­ zvolila da je teraju dalje, ali se stvarna svrha zivota pokazuje u tome da svako ima pravo i priliku da u sebi stanujueeg Boga dovede do iz­ raza._Covek je slika BOlja i to ~~!?_~_q~.bu4~.,_n_~~ClM~ILl!ge.jeqr)~~a ,sUka -=-t~]eC1IJKOT1Je'Bog smislio za coveka. Kada je [sus stajao na bregu a njegovi ucenici oko njega, setite se kakve je reci mudrosti go81

.

.

"

,.

J

r

Bard SQ?ldin~

..

._

varia. Njegova se svesr probudila do re spoznaje i u njemu je sazrela cvrsra odluka, jer covek maze da se razvije u punoj snazi tek kad ima jasan ideal pred sobom, pravu zivornu svrhu. Seme maze da pocne _da rasre rek kada je pasadena, Bozja snaga maze da danese ispunjenje duboke zelje sarno onda aka je ra zelja u DUSI jasno izrazena. Mora­ rna znari da je pravi duhovni podsuek za izraz naseg ja u wme da se sami izrazimo. "Is us je rekao: 'Blazeni su siromasni duhom', jer je znao da svako ogranicenje u zivow srvara u pojedincu zelju da se uzdigne iznad re granice i da je se oslobodi. Znao je da je ta zelja dobra. Znao je da sve­ sno dozivljeni nedosrarak u sebi nasi prorocansrvo ispunjenja. U sva­ kom nedosratku je video tlo pripremljeno za seme. Kada je seme pasa­ dena i kad mu je omoguceno da rasre ana sarno ad sebe pokriva ma­ njak. Manjak ili zelja za razvojem pogresno je protumacena. Neki nasi veliki ueirelji rekli su da je rreba iz srca iscupari, ali je Isus rekao: 'jao anima koji su zasiceni'. Jer onaj ko je sir nalazi se u zaswju. Aka hoce­ rna da dodemo u porpuni komakr sa zivowm moramo svakog rrenurka izrazavari zivor u njegovoj punoci. Zelja da se w cini predsravlja podsti­ caj za to. Covek kame je resko da puzi u prasini, cezne za rim da leri i ra ceznja ga rera da orkrije zakon koji ce mu omogueiri da se digne iznad svojih ogranicenja ida se osposobi da ide gde god hoee a da se ne brine za vreme i proswr. Poslovica kaze: 'Covek misli, Bog upravlja·. Isrina je suproma: 'Bog misli, a covekje onaj koji upravlja'. Sarno aka nauci da upravlja, covek maze da Cini BOZja dela. Sin maze da cini ana sro ie Orac pred njim vee uradio. "Posw nas spoljasnje srvari nikada rrajno ne zadovoljavaju, dusa se oseea prisiljenom da porrazi snagu u unurrasnjosri. Maze da se dogodi da neka individua orkrije ]A jESAJ.V1, pa da orkrije da je ova snaga u unurrasnjosri i da dusi maze dari porpuno zadovoljenje, da maze iSpu­ niri svaku njenu potrebu iii zelju. To znanje mazda i ne dolazi pre nego sro se dusa, rerana amo-ramo lIdarcima sveta, ne oseri prinlldenom da nade ova unurrasnje mesro mira i risine. Aka zna da ro JA jESAM u se­ bi nasi ispunjenje njene zelje, o-nda je zelja vee ispunjena. LlIdosr je rra­ ziri ispunjenje zeljeizvan bozanskag ja. Aka ceznemo za razvojem raj razvoj moramo i osrvariri.

_.

.

.

.~"'()T I UCENJA I~!~_:~ORA DALEKOG lSTOKA

"A onda, kakvog Ii osrvarenja, kakvog Ii budenja! To znanje JA JE­ SAlvi! Znari da je u nama samima ra maC, supsranca i imeligencija iz koje se osrvaruju sve forme ida u iswm casu kada je konaena i isrinira

ideja jedne zelje imeligenrno oblikovana u formu-moe, imeligencija i supsranca duha prema njoj reku i moraju je osrvariri. Zar co nisu blaga

na nebu a kojima nisra nismo znali? U neoblikovanom leze neograniee­

na blaga skrivena u nama samima. Kako ce lepo biri onom koji je na­

sao raj biser! Neka misli: 'Prvo rrazire kraljevsrvo Bozje i njegovu pra­

vednosr - sve osrale srvari ee vam pripasri same ad sebe'. Same ad se­ be ee pripasri zaro 5ro one posroje u iskonskoj esenciji duha. Svesr mo­

ra prvo da nade DUH, pre nego sro bude mogla da srvori ana sro zeli.

"Probudeni otkriva srvaralacki princip u sebi samom; onda uci da gleda a ro je gledanje velika prilika njegovog zivota, ima vizije iii na dru­ gi nacin opaza svoje mogucnosri. Znajuei da nasi srvaralacku snagu u sebi, doziva u pamcenje svoju zelju srca i ra zelja posraje ideal ili forma koja privlaei k sebi moe i supsrancu dok nije ispunjena. JA V!DIM - [0 Je zacece duse, obecana zemlja, san koji se obisrinio, cije ispunjenje dusa maze ocekivari aka veruje. Cak i tamo gde ideal nije bio potpuno svesno sad dan mora da se objavi u vidljivoj formi kada covek ispuni zakon. Pri rome ee mazda morari da isupi iskusrva pusrinje i savlada ih, ali ro cini da bi dusa posrala dosrojnija sjedinjenja. Dusa koja svoju viziju shvara kao obeeanu zemlju ili kao ideal koji maze osrvariri, gleda u rome sarno ana s[O je dobro, predmet svoje zelje. Ne sme biri nikakve sumnje, nikakvog orezanja, kolebanja, inace bi se moglo okoncari kobno. DU5a mora da osrane verna svojoj viziji i da uvek ide napred. "Njena vizija je uvek nesto ripieno i is[O rako pouebno kao sro su potrebni planovi i projekri za gradnju nekog objekra. I covek mora da bude veran svojoj viziji kao sro graditelj mora da se ddi deralja ahirek­ wnskog plana; sve osim is tine mora da osrane po strani. "Sve velike duse osraju verne svojoj viziji. Sve 5to je ikada srvore­ no bilo je prvo vizija usadena u dusi, koja je pusrila da seme u njoj ra­ ste i razvija se, ina kraju se objavi. Ovakve velicine nisu nikada dozvo­ lile da na njih uricu sumnje drugih. Dobrovoljno su;se hrvovali za svo­ ju viziju i osrali joj verni - veruju u nju i njima se dogada prema njihovoj

~J

J' --,

i

-­ --~

~~~-

I~

E,

~,

II­

II --~:

~I ~I

I

P"'

...

Ba rd

SRaldJ~g

Oil

..._ .

____I_IV_OT I_UCENjA MAjSTORA DALEKOG ISTO~

..._.. _ ..__.__ ....

veri. Isus je os tao veran svojoj viziji, ostao pri svom planu eak i onda kada su i oni koji su mu bili najblizi izgubili veru. "Kada se neko otvori prema obeeanoj zemlji mora da zaboravi ze­ mlju tame i ne sme vise da misli na nju. Mora da ide prema svetlu. Ne­ moguee je iei napred i istovremeno stajati mirno. Staro mora da se na­ pusti i novo da se prihvati. Kada jedna ideja treba da se ispuni mora stalno da stoji u prvom redu svetlosti. Svaka od nasih ideja, svaka mi­ sao, svaka ree i svaka akcija mora odgovarati taj viziji da bi se ispunila. To je koncentracija, koncentracija prednosti, usmeravanje snaga na glavno. Tako raditi znaei voleti svoj ideal i sarno kroz tu ljubav ideal moze da dobije formu. Ljubav ideju eini idealom. "Ako neko u poeetku ne uspe mora da ostati uporan i prisiljavati sebe da ide napred. To je vezba volje, poziv na samopouzdanje, izraz vere koja nosi snagu u susret idealu. Idea Ina volja mora u sebi da [rna iswvremeno i svojstvo sluzenja. volja-da se sluzi eini da zivotna snaga " ... - -_.. - ... teee kroz celokupno bice eoveka ida njegovo Ja izdrzi u zraeecoj lepoti. Sluzenje daje viziji smisao postojanja, oslobada Ijubav u nasem bicu. Kada Ijubav struji kroz nasu svest eitav organizam joj odgovara-icini da svaka celija zatitra od ispoljene Ijubavi. Onda telo postaje skladno, dusa postaje svetleca, misljenje jasno. l~isao posta~ smela, zraeeca,zi­ vahna, odredena, ree pozitivna, istinita, konstruktivna. Telo se.obna­ vlja, postaje eistije, sveiije, nasi poslovi se sreduju i ~~,5.tY~ddolaze na-svoje mesta. lA lESAM se izrazava kroz JA, i tom JA vise nije dozvo­ IJeno·aap()tiskuj~ESA1\1. Ta.k.~C:QYek ~1ida je dU~_~~L.~?ji .~vaki zahtev'-ti nama moze da umiri, a nikada mu se na bolji naein ne moze 0·mogi.immrazavanre~g9 k'!.(Lmuje-dQP:1.!sleIl..9_Q.~. p~q~riia ze-iJ lifui irna u nuzdi. To izlivanje prema drugima jesse one sta n~m_~tvara vrata duha, one 'ja ho~!:!~~J.l1!Z_i.trL.S.to-.ot.\lara.bezgran.iene..80z.je.zalihe i svakoj"dusidaruje ispunjenj~._ "Ousa se vraea u kiicu s~oga Oca eim u sebi ima volju da sluZi. Za­ bludeli koji je naueio da sluzi biva slavljen. Sluga koji se hranio ostaci­ rna postaje naslednik kraljevstva i ulazi u posed svojih sopstvenih mo­ gucnosti. On od sad a poznaje Bozju Ijubav, razume darove svog Oca i prima ih. Taj dar moze da primi sarno sin. Sluga iIi rob ne mogu uci u veselje sina-naslednika. Sluga uvek trazi nesto sta bi mogao da stek­

---

~ 11

..

---._

.. ~._.

ne, dok:sin prima_~e zakonsko nasledstvo koje mu je Otac pripre­ mio. Kada znamo da pripad~aasmo nasled-riicionoga:-§t~'je njegovo, onda poeinjemo da zivimo onako kako On zeli da zivimo. 'Vi­ dite, mi smo sada postali sinovi Bozji'. (Svest sina stvara ispunjenje, svest sluge stvara manjak). Videeemo da se svaka zelja duse ispllnjava eim se mi rodimo kao sinovi,u mislima, reeima i delovanju." Posle taga govomik se digao, zazeleo nam laku noe i rekao da se nada da cemo se sresti u nasem zimovalistu.

Poglavlje 22 Napustili smo selo sledeeeg dana. Put je vodio oporim, brdovitim krajem koji je bio retko naseljen pa smo svako vece morali da po­ dizemo satare. Za ovaj izlet od tri dana nismo poneli nikakve zalihe, ali je hrane bilo kad god nam je trebalo. Pripremanje hrane nije bilo potrebno, uvek nas je obilno jelo vec eekalo, a nikada nismo videli da je sve pojedeno - uvek bi preteklo. Treceg dana uvece stigli smo na uzvisicu iznad daleke doline u koju je trebalo da se spustimo. Tu se nalazilo selo. Isli smo stalno nizbrdo, u plodnu, bogato naseljenu dolinu. To selo smo izabrali za zimovanje za­ to sta je lezalo u srcu zemlje koju smo posetili i oeekivali smo da cemo imati priliku da duze vremena budemo u kontaktu sa tim Ijudima. Mno­ gi Ijudi koje smo sretali po raznirn mestima ziveli su u tom mestu i svi su nas srdaeno pozivali da dodemo, pa smo na osnovu toga smatrali da cemo biti u prilici da posmatramo svakodnevni zivot ovih ljudi preko zi­ me. Stigli smo 20. novembara i odatle smo napravili mnogo malih izle­ ta pre nego sta je sneg poceo da pada. Bila smo smesteni u udobne kuce, Ijudi su bila ljubazni i spremali smo se za zimu u njihovoj blizini. Svaki . dom nam je bio otvoren. Vrata se tu nikada ne zakljucavaju i svi se sma­ traju braeom. Bio nam je ponuden smestaj u kuci jedne tamosnje gospo­ de sa kojom smo se sreli na granici. Tamo gde smobili oseeali smo se dabro i nismo imali razloga da joj smetamo, ali smo na njeno insistiranje ipak presli u njenu kucu i ostali kod nje do kraja boravka.
View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF