AUTOMATSKO UPRAVLJANJE VOZILIMA

AUTOMATSKO UPRAVLJANJE VOZILIMA SEMINARSKI RAD

Predmet : Inteligentni transportni sistemi Mentor : doc. dr. Danislav Drašković Ass. : mr. sc. Ormanović Samed, dipl. ing.

Travnik, Juni 2013

Student : Hodžić Amil Broj indexa : 26/10 - s

SADRŢAJ : UVOD ....................................................................................................................................... 3 1. SISTEMI ZA DETEKCIJU VOZILA, DJELOMIČNU KONTROLU I PODRŠKU VOZAČU ........................................................................................................................... 4 1.1. Navigacijski GPS sistemi .......................................................................................... 5 1.2. Prilagodljivi sistem kontrole kretanja .................................................................... 6 1.3. Sistem za upozoravanje pri napuštanju trake – LKAS ......................................... 8 1.4. Sistem za asistiranje pri promjeni trake/informisanje u mrtvom uglu ............. 11 1.5. Sistem za detekciju uslova na cesti ........................................................................ 13 1.6. Sistem za izbjegavanje kolizije ............................................................................... 13 1.7. Noćno svjetlo (Night vision) ................................................................................... 14 1.8. Sistem za detekciju pješaka .................................................................................... 16 1.9. Sistemi za parkiranje .............................................................................................. 17 1.10. Sistemi za praćenje vozila ispred ......................................................................... 19 ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 21 LITERATURA ...................................................................................................................... 22

2

UVOD Cestovni saobraćaj jedno je od bitnih obilježja savremene civilizacije. Sve dobrobiti ovog fenomena, nažalost, i nadalje plaćamo visokom cijenom nepotrebnog ljudskog stradanja. Cestovni saobraćaj predstavlja dio sveobuhvatnog saobraćajnog sistema koji je značajan faktor društvenih zbivanja, jer je nerazdvojiv pratilac razvoja savremenog društva i danas predstavlja najzastupljeniji vid masovnog i individualnog transporta zahvaljujući prednostima koje ima u odnosu na ostale vidove saobraćaja. Saobraćaj ne predstavlja problem sam za sebe, već se taj problem javlja u pojavama, odnosima i aktivnostima ljudskog društva. Porast broja motornih vozila i relativno mali obim porasta savremene cestovne mreže, kao i činjenica da u saobraćajnim nezgodama danas u svijetu smrtno strada daleko više ljudi nego iz bilo kojeg drugog razloga (požari, poplave, zemljotresi itd.) istakli su u prvi plan problem sigurnosti saobraćaja. Uprkos napretku tehnologije saobraćaja, psihofizičko stanje svih učesnika u saobraćaju odlučuje kako će se u stanovitom trenutku odgovorna osoba ponašati da bi predvidjela mogućnost nezgode i da bi je adekvatnom mjerom spriječila. Umor je najčešći uzrok nezgoda, jer njemu podliježe svaki čovjek. Uzroci grešaka što ih čovjek čini u saobraćaju su: greške nastale kao posljedica psihološkog stanja čovjeka, greške nastale kao posljedica ograničenosti osjetilnih organa čovjeka, greške nastale zbog nedostatka antropometrijskih osobina i pokretljivosti čovjeka i greške nastale zbog štetnog djelovanja onečišćenog okoliša. Čovjek kao faktor sigurnosti u saobraćaju prisutan je direktno, kao učesnik u saobraćaju, i indirektno, kao graditelj cesta i onaj koji ih održava, kao konstruktor vozila i onaj koji ih održava, kao onaj koji donosi zakone o sigurnosti saobraćaja i brine se o njihovoj primjeni i sl. UnapreĎenje stepena sigurnosti u saobraćaju podrazumijeva udovoljenje različitim faktorima kojima se može umanjiti opasnost kakva realno postoji pri obavljanju saobraćajne djelatnosti. Sistem sigurnosti saobraćaja je vrlo složen sistem, upravo zbog širine problema koji variraju po vrsti, prirodi i načinu utjecaja. Zbog toga je i teško upravljati ovim sistemom, jer se ne mogu u cjelosti obuhvatiti svi elementi i rizici. Podaci o riziku i negativnim pojavama u saobraćaju su osnova za reagovanje društva i poduzimanje odgovarajućih mjera. Za efikasno funkcionisanje sistema sigurnosti saobraćaja, potrebno je adekvatno i permanentno praćenje pojava koje dovode do nastanka opasnih situacija na cesti, odnosno do nastanka saobraćajnih nezgoda.

3

2. SISTEMI ZA DETEKCIJU VOZILA, DJELOMIČNU KONTROLU I PODRŠKU VOZAČU Sistemi za podršku vozaču (eng. Advanced Driver Assistance Systems, or ADAS), su sistemi za koji pomažu vozaču u procesu vožnje. Drugim riječima, možemo kazati da se termin ADAS, odnosi na različite high-tech, sisteme unutar vozila koji su dizajnirani da povećaju sigurnost na cestama na način da pomažu vozačima da bolje uoče potencijalne opasnosti na cesti. Ovi sistemi prevashodno su namjenjeni za povećanje sigurnosti vozila ali i za povećanje sigurnosti u cestovnom saobraćaju općenito. ADAS sistemi su preteča razvoja „pametnih vozila“ ili inteligentnih vozila, koja su u stanju razumjeti okruženje preko senzora i drugih kompjuterskih programa za prikupljanje podataka.Na taj način ovi sistemi mogu asistirati vozačima prilikom vožnje. Ovo asistiranje može biti dvojako: u prvom slučaju daju se informacije vozaču o trenutnom stanju i odluka se prepušta njemu, u drugom slučaju ovo asistiranje poprima oblik automatiziranog sistema te djeluje samo ukoliko vozač to ne učini. Neki od sistema koji se danas primjenjuju, i koji će biti obraĎeni u ovome radu, obuhvataju: ➢ Navigacijski GPS sistemi; ➢ Prilagodljivi sistem kontrole kretanja (ACC); ➢ Sistem za upozoravanje pri napuštanju trake; ➢ Sistem za asistiranje pri promjeni trake/informisanju u mrtvom uglu; ➢ Sistem za detekciju uslova na cesti; ➢ Sistem za izbjegavanje kolizije; ➢ Night Vision; ➢ Prilagodljiva svjetla; ➢ Sistem za zaštitu/detekciju pješaka; ➢ Sistem za detekciju pritiska u gumama; ➢ Sistem za detekciju pješaka; ➢ Sistem autovoza; ➢ Sistemi za parkiranje; ➢ Sistemi za iznenadno zaustavljanje; ➢ Sistem za upozoravanje vozača; ➢ Automatizirano voĎenje; ➢ Sistem kamera za pogled iza ugla.

4

1.1. Navigacijski GPS sistemi GPS je kratica za Global Positioning System. To je mreža satelita koja kontinuirano odašilje kodirane informacije, s pomoću kojih je omogućeno precizno odreĎivanje položaja na Zemlji. GPS ima raznovrsne primjene na kopnu, moru i u zraku. U osnovi, GPS omogućuje da se zabilježe položaji tačaka na Zemlji i pomogne navigacija do tih tačaka i od njih. GPS se može upotrebljavati svugdje osim na mjestima gdje je nemoguće primiti signal, a to su mjesta unutar zgrada, u tunelima, spiljama, garažama i drugim podzemnim lokacijama te ispod vode. Najčešća primjena u zraku obuhvata navigaciju u zrakoplovstvu. GPS sve više postaje uobičajeno pomagalo i u automobilu. Postoje različiti sistemi. Najjednostavniji omogućuju pozivanje pomoći u slučaju hitne potrebe na cesti šaljući trenutni položaj u dispečerski centar. Sofisticiraniji sistemi mogu pokazati položaj vozila na elektronskoj karti dajući vozačima mogućnost da obilježe svoje položaje i potraže neku adresu, npr. ulicu, restoran, hotel ili neko drugo odredište. Neki sistemi mogu čak automatski kreirati trasu (rutu) i davati upute za svako skretanje do traženog položaja. Glavna svrha navigacije je da omogući kretanje od tačke A do tačke B na najjednostavniji mogući način. GPS-prijemnici mogu spremiti više stotina tačaka, ili položaja koji se nazivaju tačkama na putu ili kraće "putnim tačkama" (waypoints). VoĎenje do nekog mjesta znači mogućnost jednostavnog izbora odredišne tačke i naredbe GPS-prijemniku da "ide do nje". Prijemnik će crtati crtu do te tačke i voditi prema tačci pokazujući smjer strelicom koja izgledom podsjeća na kompas, željenom linijom smjera, ili 3D prikazom "autoceste". Kad idete do traženog mjesta, GPS-prijemnik može bilježiti vaš položaj i smjer kretanja, brzinu kretanja, udaljenosti do odredišta, i vrijeme koje ćete trebati do cilja! Ali što ako je izmeĎu vas i vašeg cilja planina, otok ili kanjon i ne možete ići ravnom linijom do vaše tačke? Tada se može narediti prijemniku da ide nizom putnih tačaka odreĎenim redom, a to se naziva "rutom".

Slika 1.Primjer GPS-a

5

1.2. Prilagodljivi sistem kontrole kretanja Prilagodljivi sistem kontrole kretanja (eng. Adaptive Cruise Control – ACC) predstavlja sistem koji omogućava vozilu da se prilagodi brzinama vozila u okruženju. Radarski sistem se nalazi na prednjoj strani vozila (slika 5.) koristi se kako bi detektovao da li se sporije vozilo nalazi ispred putanje ACC vozila. Ukoliko se detektuje sporije vozilo, ACC sistem će usporiti vozilo i kontrolisaće rastojanje, odnosno vremenski razmak (gap),izmeĎu ACC vozila i vozila koje se nalazi ispred. Ako sistem uoči da vozilo koje se nalazilo ispred nije više u putanji ACC vozila, ACC sistem će ubrzati vozilo do brzine koja je bila zadana u početku. Ova operacija dopušta ACC vozilu da autonomno smanji i poveća brzinu bez intervencije vozača. Opšti prikaz ACC sistema dat je na slici.

Slika 2. Sistem prilagodljive kontrole kretanja ACC koristi informacije dobivene od radara, postavljenog iza prednje maske vozila, koji mjeri udaljenost od vašeg vozila do vozila ispred vas, dok senzori brzine vozila i ugaone brzine okretanja vozila oko vertikalne osi otkrivaju vozne parametre automobila. Dodatno, da bi se mogla održati zacrtana brzina, ACC je takoĎer u mogućnosti automatski regulisati i brzinu vozila i udaljenost vašeg automobila od automobila koji u istoj traci vozi ispred vas, na taj način značajno umanjujući gužvu na cesti i povećavajući udobnost i sigurnost vozača u vožnji. ACC radi jedino ukoliko su zadovoljeni sljedeći uslovi:  brzina automobila je postavljena izmeĎu 30 i 180 km/h;  aktiviran je glavni prekidač .

6

Slika 3. Prikaz ACC sistema

7

1.3. Sistem za upozoravanje pri napuštanju trake – LKAS Prema istraživanjima u SAD-u, napuštanje trake čini jednu četvrtinu svih saobraćajnih nezgoda i jednu trećinu saobraćajnih nezgoda sa smrtnim ishodom. Kao razlog tome Volvo je uveo Sistem za upozoravanje pri napuštanju trake. Ovaj sistem pomaže u sprječavanju nezgoda uzrokovanih napuštanjem trake/ceste kao i čeonih sudara. Inžinjeri Volvo-a procjenjuju da ovaj sistem sprječava 30-40 posto nezgoda ove vrste pri brzinama izmeĎu 70 i 100 km/h. Sistem se aktivira preko tipke koja se nalazi na kontrolnoj ploči te upozorava vozača sa blagim zvukom ukoliko vozilo prelazi preko oznaka na cestama a da prethodno nije uključen pokazivač smjera. Ovaj sistem koristi i kameru koja nadzire poziciju vozila izmeĎu oznaka na cesti. Sistem se uključuje pri brzini od 65 km/h i aktivan je sve dok je brzina veća od 60 km/h. Pored kamere, na prednjem donjem dijelu se nalaze senzori koji prate da li se vozilo nalazi u traci,te ukoliko doĎe do napuštanja trake šalju podatke i sistem počinje da reaguje. Sistem raspoznaje crte vozne trake u kojoj se automobil kreće pomoću obrade slika dobivenih sa C-MOS kamerom koja je postavljena iza vjetrobranskog stakla. Potom izračunava najbolji moment zakretanja volana da bi se vozilo zadržalo u centru izmeĎu crta vozne trake te aktivira primjenu tako izračunatog momenta. Kontinuiran zvučni signal će biti emitiran kada se vozilo približi prelasku crta koje označavaju voznu traku. Sistem radi kada su sljedeći uslovi u potpunosti ispunjeni:  na cestama sa označenim lijevim i desnim granicama vozne trake (gdje su oznake jasne i vidljive)  na cestovnim pravcima ili cestama koje su ekvivalentne autocestama  vozač mora održavati kontakt sa upravljačem; ukoliko sistem ne uspije prepoznati vozačevu povezanost s upravljačem automatski se gasi  pokazivači smjera (žmigavci) nisu aktivirani  moment upravljanja koji proizvodi vozač okretanjem volana ne ukazuje na nagli manevar promjene vozne trake iz sigurnosnih razloga Sistem kontrole napuštanja trake (LKAS1) prati poziciju vozila na cesti u odnosu na oznake na cesti i druge relevantne objekte i oznake i pruža vozaču upozorenja počne li vozilo izlaziti iz trake, a ukoliko nije uključen pokazivač pravca kojim se indicira promjena trake ili skretanje sa ceste. Namjere i ponašanje vozača se prate preko senzora ugla zaokretanja kola upravljača. Upozorenje se vrši kroz zvučne signale koji obično dolaze iz strane vozila na kojoj se napušta traka, vizualne signale ili vibraciju kola upravljača.

1

Engl. Lane Departure Warning Systems

8

Slika 4a. Sistem za upozoravanje pri napuštanju trake-primjer 1.

Slika 4b. Sistem za upozoravanje pri napuštanju trake-primjer 2. Napredni sistemi sadrže i ureĎaje koji samostalno vraćaju vozilo na ispravan položaj u traci. Otkrivanje trake je dosta složen proces posebno na neoznačenim cestama i na cestama sa dosta krivina. Ovo se može postići kroz sofisticirane procese računarske obrade i analize slike ili u suradnji sa GPS sistemom, digitalnim mapama ili uz pomoć magnetne trake koja je ugraĎena u cestu. Prednost ovih sistema je što na njih loši vremenski uslovi imaju znatno manji utjecaj. Ipak ni ovi sistemi nisu u stanju reagirati dok vozilo ne preĎe u susjednu traku. Ovaj sistem doprinosi smanjenju broja čeonih sudara, bočnih sudara, slijetanja sa ceste, kao i nezgoda gdje je nepažnja/ometanje doprinoseći faktor. Pretpostavlja se da bi široka upotreba ovih sistema na vozilu mogla doprinijeti smanjenju broja čeonih sudara i slijetanja za 25% . Sistem se uključuje kada vozilo prijeĎe crtu. Rad sistema je slijedeći. Ako vozač prijeĎe preko 9

crte na cesti, a da nije uključio pokazivač smjera sistem automatski obavještava vozača vibriranjem sjedala. Postoje dva vibrirajuća motora ugraĎena u vozačevo sjedalo. Jedan se nalazi na lijevoj, a drugi na desnoj strani. To omogućava paljenje odgovarajućeg motora ovisno sa koje je strane vozač prešao crtu. Sistem se aktivira pritiskom na tipku smješten na kontrolnoj ploči vozila i ostaje uključen sve dok vozilo radi. Da bi detektirao nepoželjne prijelaze crte LDWS koristi šest infracrvenih senzora. Senzori su smješteni u prednji odbojnik vozila i to po tri komada sa svake strane. Svaki od njih ima crvenu emitirajuću diodu i detektirajuću ćeliju. Prijelaz preko crte se detektira promjenom izmeĎu reflektirane i primljene zrake. Infinity je razvio svoj sistem koji ne koristi infracrvene senzore već kameru smještenu u putničkoj kabini koja gleda na cestu kroz prednje staklo vozila.

Slika 5. Primjer rada LDWS sistema sa vibrirajućim volanom

Slika 6. LDWS sistem u vozilu Infinity i njegov šematski prikaz

10

1.4. Sistem za asistiranje pri promjeni trake/informisanje u mrtvom uglu Sistem za pomoć pri promjeni trake (LCA2) prati vozila i druge pokretne objekte koji se nalaze u mrtvim tačkama vozila, i upozorava vozača o njihovoj prisutnosti. Mrtve tačke vozila se prate kratko-dometnim laserima, radarom, lidarom, kao i sistemima kompjuterskog vida ili ultrazvučnim tehnikama. Vozači se upozoravaju zvučnim ili vizualnim signalima kada se otkrije vozilo u nadgledanom prostoru. Kako bi se spriječila pogrešna upozorenja sistem je u mogućnosti da razlikuje objekte koji se pomjeraju od objekata koji su stacionarni, i koji nisu relevantni za eventualan nastanak saobraćajne nezgode.

Slika 7. Rad sistema za pomoć pri promjeni trake Ovaj sistem je relevantan za bočne sudare i posebno je koristan pri vožnji na auto-cesti. Postoji veliki broj studija koje su ispitivale efikasnost ovih sistema u praksi. Većina njih nalazi da bi se primjenom ovog sistema broj nezgoda povezanih sa promjenom trake u kojoj se vozilo kreće mogao smanjiti za 40%. Jedna od relevantnih studija koju je proveo eImpact imala je sljedeće rezultate pri testiranju ovog sistema: ➢ Čeoni sudari: 25% smanjenja ozbiljnosti nezgoda; ➢ Bočni sudari lijevom stranom vozila: 15% smanjenja u ozbiljnosti nezgoda; ➢ Bočni sudari: 10% smanjenja u ozbiljnosti nezgoda. U dosadašnjim ispitivanjima nije pronaĎen dokaz o nikakvom štetnom utjecaju primjene ovog sistema. Veliki broj udesa su upravo rezultat vozačeve dekoncentracije pri čemu vozilo napušta svoju kolovoznu traku. Dekoncentracija može biti uzrokovana većim brojem faktora: · razgovor mobilnim telefonom, · razgovor sa saputnicima ili · jednostavno premorenost vozača. Sistem Side Assist upozorava vozača na potencijalni udes kako bi oni mogli da se izbjegnu. Audi sa ovim sistemom nije prvi proizvoĎač koji nudi model sa ovakvim sistemom upozoravanja – Volvo opciono isporučuje svoje XC90 model sa BLIS sistemom (BLIS – 2

Engl.Lane Changing Assistant

11

Blind Spot Information System, „Sistem za informisanje u mrtvom uglu“). Ovaj sistem koristi kamere koje su ugraĎene u spoljašnje retrovizore kako bi prepoznao vozila u mrtvoj tačci, a zatim pali lampu upozorenja na odgovarajućem retorvizoru.

Slika 8a.Audijev sistem promjene trake

Slika 8b.Audijev sistem promjene trake-primjer 2 Side Assist se automatski aktivira pri brzinama većim od 60 km/čas, a vozač po želji može da isključi ovaj sistem. Audi Side Assist sistem je dobio nagradu „Inovacija budućnosti“ koju dodeljuje najveći protrošački časopis “Guter Rat”. 12

Slika 9. Princip funkcionisanja sistema za promjenu trake

1.5. Sistem za detekciju uslova na cesti Audijev sistem za detekciju uslova na cesti, je u predstavljen u obliku optičkog senzora koji se nalazi na prednjoj donjoj strani vozila, još jedan je od sistema aktivne sigurnosti. Pored toga što upozorava vozača na postojanje potencijalnih kritičnih uslova kao što su šljunak na cesti, daje još i ESP i ACC sistemu krucijalne parametre za još bolju upravljivost. Audijev sistem za detekciju uslova na cesti se sastoji od laserske i infracrvene tehnologije koja se koristi za skeniranje ceste. U ovom procesu LED diode koje se nalaze na prednjim svjetlima služe kao izvor infracrvene svjetlosti, a senzori koji se nalaze iza vjetrobranskog stakla prate svjetlosne snopove koji se reflektuju o cestu. Na ovaj način sistem ne samo da može odrediti stanje kolovoza (vlažan, suh) već i prepoznaje sastav kolovoza (asfalt, beton, šljunak). Ove dvije odvojene jedinice su u mogućnosti da razlikuju različite uslove na cesti (lijevo i desno). Vozač se informiše o potencijalnim opasnostima preko instrument table. 1.6. Sistem za izbjegavanje kolizije FCWS (eng.Forward Collision Warning System) je specifično dizajniran kako bi pomogao u alarmiranju vozača o mogućem sudaru ili ako je sudar neizbježan smanjio mogućnost pojave teških posljedica sudara automatskim aktiviranjem kočnica. “Oko” sistema je radarski odašiljač montiran iza maske vozila. Radarski signal se konstantno odašilje te se povratni 13

odziv (eho) procjenjuje. Ako sistem otkrije vozilo ili prepreke na cesti, odreĎuje udaljenost i brzinu približavanja. Ukoliko brzina približavanja prelazi zacrtanu vrijednost, sistem odmah alarmira vozača sa svjetlećim indikatorom na instrument ploči te zvučnim signalom. Ukoliko vozač ne reaguje smanjivanjem brzine, sistem će automatski stegnuti vozačev sigurnosni pojas i lagano aktivirati kočnice. U trenutku kada sistem osjeti da je frontalni sudar neizbježan i da vozač ne poduzima ništa kako bi ga izbjegao, oba prednja sigurnosna pojasa se čvrsto zategnu i automatski se aktivira snažno kočenje. Ova automatska akcija je projektirana kako bi se smanjila brzina sudara čime se smanjuju štete na vozilu i onemogućuju teške osobne povrede.

Slika 10.Sistem za izbjegavanje kolizije 1.7. Noćno svjetlo (Night vision) Bosch je poznat po inovativnim tehnologijama a jedna od njih je i Night Vision koji olakšava vožnju po mraku. Night Vision već se dokazao u novoj Mercedes-Benz E i S klasi a Bosch je upravo objavio da je već spremna i druga, savršenija, verzija izuzetno korisnog sistema. Kamera instalirana iza vjetrobrana snima stanje ispred automobila te nakon trenutne obrade podataka projecira sliku visoke rezolucije na displeju smještenom u instrument tabli. Infracrvena svjetla, čije su zrake nevidljive ljudskom oku, detektiraju pješake na cesti koji su u tom trenutku neosvijetljeni. Infracrvena kamera detektira pješake na udaljenosti od 150 metara što je tri puta veća udaljenost od one koju mogu osvijetliti standardna oborena svjetla.

14

Prednost infracrvenih svjetala je u tome što ne mogu zaslijepiti pješake i vozače iz suprotnog smjera. Sve to spada u aktivnu sigurnost i nema sumnje da će smanjiti broj nesreća sa fatalnim posljedicama. Dosadašnja istraživanja potvrdila su da se noću dogaĎa dva puta više nesreća nego danju. Test vozači koji su radili na razvoju novog Night Visiona tvrde da je rezolucija slike (kamera obraĎuje svaki pojedini piksel) tako kvalitetna da vozač uopšte ne mora gledati kroz vjetrobransko staklo. Sistem je nezavisan od vremenskih uslova. Nama ostaje nada da će Night Vision polako postati dostupan i u nižim klasama automobila, baš kao što dogodilo sa sistemom navigacije koji je u prvoj fazi bio skuplji od nekih manjih automobila.

Slika 11.Night Vision, izgled upozorenja u vozilu

15

Slika 12.Night Vision, unutrašnjost vozila sa prikazom upozorenja 1.8. Sistem za detekciju pješaka Sistem koji je razvio Volvo. Ovaj sistem prvenstveno je namjenjen da zaštiti pješake u gradskim dijelovima. Sistem može detektovati pješaka koji je ušao u putanju vozila, te ukoliko vozač ne reaguje, sistem će djelovati na kočioni sistem i zakočiti vozilo. Sistem je namijenjen da djeluje pri brzinama manjim od 30 km/h.Pri većim brzinama ovaj sistem će takoĎe djelovati ali na način da će smanjiti brzinu. Sistem upozorava vozača na dva načina: zvukom i pojavljivanjem znaka opasnosti na displeju.

Slika 13. Sistem za detekciju pješaka

16

1.9. Sistemi za parkiranje Audijev sistem za parkiranje (APS eng. Audi Parking System) nudi tri različita sistema za parkiranje: ➢ Prvi sistem za parkiranje opremljen je samo zvučnim signalima koji signaliziraju ukoliko se vozilo približava nekom objektu. Taj zvuk se pojačava sa približavanjem objektu.

Slika 14. Prvi sistem za parkiranje- samo senzori Drugi sistem, Audi Parking Sistem Plus, nudi pored zvučnog i grafički prikaz vozila koja se nalazi na displeju (u vozilu) za prednji i zadnji dio vozila sa ukupno osam senzora .

Slika 15. Audi parking sistem plus

17

Treći sistem, Audi Parking System Advanced, je sistem koji ima ugraĎenu kameru na zadnjem dijelu te daje ugao gledanja od 130o stepeni. Displej u vozilu uključuje i različite linije za voĎenje i zone kako bi pomogli vozaču da ispravno parkira auto prilikom parkiranja unazad. Pri kretanju unazad, narandžasta linija predstavlja liniju koju bi vozilo trebalo da slijedi. Ukoliko se parkiranje vrši paralelno sa cestom, prostor koji je označen plavom bojom predstavlja prostor koje će vozilo da zauzme, tako da vozač vozila može da vidi i prije parkiranje hoćeli ono uspjeti. Plava linija pokazuje kada treba zakrenuti volan u jednu ili drugu stranu.

Slika 16. Audi Parking Sistem Advanced Dakle, nije važno koliko ste dobar vozač,jer novija auta su dizajnirana tako da je nemoguće ocijeniti koliko prostora ima iza njega ili kakvih prepreka ima iza auta. Parking senzor automatski stvara nevidljivo polje oko auta. Kada je vozilo preblizno 1,2m udaljeno od prepreke zvučni signal ce se čuti. BMW grupacija radi na sistemu koji automobile potpuno automatski parkiraju u garažu i izvoze iz nje. Takav razvoj na području sistema asistencije vozača postavlja visoke zahtjeve na funkcionalnost sistema kamera i senzoriku koja obuhvaća okolinu vozila. Istražni projekt jasno pokazuje da razvoj kod sistema asistencije u vožnji još dugo neće biti iscrpljen, nego naprotiv još postoji mogućnost realizacije mnogobrojnih funkcija. S potpuno automatskom funkcijom asistencije parkiranja u garažu obraća se pažnja na činjenicu da se dimenzije suvremenih automobila u većini slučaja s promjenom modela povećavaju, te da je tako mjesto u garažama pri ulasku i izlasku sve više ograničeno. Ovaj sistem udobnosti, koji je trenutno u razvoju, uštedit će vozaču provlačenje kroz malo otvorena vrata, te hodanje na uskom prostoru uz bočni zid garaže. Dodatno se isključuje rizik oštećenja kod otvaranja 18

vrata. Pokusno vozilo, BMW serije 7, opremljen je s video kamerom koja je smještena u visini unutrašnjeg retrovizora i koja obuhvaća cijelu okolinu vozila. Takve kamere se koriste i za druge sisteme asistencije kao npr. upozorenje pri prelaženje iz trake na kojoj se vozi. U sredini prednjeg zida garaže smješten je posebni reflektor koji je obuhvaćen kamerom. Informacije o poziciji i veličini vozila ispred garaže dobivaju se pomoću vrijednosti koje je snimila kamera pomoću slike reflektora. Kod potrebe za parkiranje u garažu, električni motor na sistemu upravljača korigira upravljanje. Uz to senzori Park Distance Control sustava (PDC) izračunavaju razmak od mogućih prepreka. Ako je potrebno prekida se parkiranje vozila kako bi se izbjegle kolizije. Računar sistema preuzima upravljanje kretanjem vozila, te promjene stepena prijenosa, upravljača i PDC-a. TakoĎer aktivira i kočnice, svjetla i funkciju uključivanja četiri žmigavaca. TakoĎer, vanjska ogledala se automatski sklapaju i rasklapaju. Vozač daje naredbu za potpuno automatsko parkiranje preko tipke za centralno zaključavanje daljinskog upravljača (ključ). On upravlja i nadzire cijeli manevar parkiranja. U tu svrhu vozač prvo dolazi ispred garaže, stavlja ručicu automatskog mjenjača u položaj „P“, ugasi motor i izlazi iz automobila. Pomoću dvostrukog pritiska na tipku za zaključavanje na daljinskom upravljaču vozač aktivira sistem. 1.10. Sistemi za praćenje vozila ispred Volvo je napravio još jedan veliki korak na putu prema autonomnoj vožnji, odnosno samostalno upravljanim vozilima, demonstracijom novog sistema pomoći u slučaju saobraćajne gužve. Novi sistem omogućava automatsko praćenje vozila koje se nalazi ispred u koloni, funkcioniše do brzine od 50 km/h, a bit će spreman za serijsku primjenu već 2014. godine. „Ova tehnologija čini vožnju maksimalno opuštenom i to u najmonotonijem dijelu svakodnevnog saobraćanja, takozvanim špicama, te nudi sigurno kretanje u koloni, koja se sporo kreće“ – kaže Peter Mertens, stariji potpredsjednik odjela za istraživanje i razvoj pri Volvo Car korporaciji. Funkcija pomoći u saobraćajnoj gužvi je evolucija postojećih sistema adaptivnog tempomata i sistema pomoći pri održavanju pravca kretanja, predstavljenih u novom Volvu V40, početkom 2012. godine. Aktivira se pritiskom na dugme, a tada je rad motora, kočnica i upravljačkog sistema potpuno automatiziran. Adaptivni tempomat održava idealan razmak od vozila ispred, a nadzire se i upravljanje. 19

Voţnja u koloni traje duţe od godišnjeg odmora Kretanje u sporim kolonama svakodnevnica je gradskog saobraćaja. Amerikanci recimo provedu preko 100 sati godišnje u vožnji na posao, što je više od vremena (80 sati), koliko u prosjeku provedu na godišnjem odmoru. Vožnja u velikim centrima kao što su New York, Chicago, Philadelphia i Los Angeles, oduzima još više vremena. „Situacija je manje-više slična u većini velikih gradova širom svijeta. Naš je cilj sa novim sistemom učiniti tu vožnju u koloni što manje stresnom za vozača“ – kaže Mertens. Cilj je globalno vodstvo Autonomna vožnja, u kojoj je ubrzavanje, upravljanje i kočenje automatizirano i zahtijeva sasvim malo humane interakcije je glavni fokus razvojnog rada Volvo Car korporacije. „Naš je cilj biti vodeći u polju autonomnje vožnje. Pojednostavljenje funkcionisanja i pouzdanost sistema je krucijalna, kako bi vozači imali povjerenja u svoj automobil“ – zaključuje Mertens. Sistem pomoći u slučaju saobraćajne gužve je za Volvo drugi po redu, kada je u pitanju tehnologija autonomne vožnje. Nedavno je uspješno demonstrirana tehnologija automobilskog voza, koja omogućava samostalnu vožnju u koloni autocestom do brzine od 90 km/h.

Pozitivna reakcija kupaca Volvo želi stvarati automobile maksimalno prilagoĎene kupcima, pa zbog toga puno polaže u istraživanje njihovog mišljenja. Zato je Volvo još 2011. godine pozvao brojne vlasnike premium vozila, da uživo na test stazi ocijene buduće sisteme podrške, meĎu kojima je bio i prototip sistema pomoći u saobraćajnoj gužvi. Jedan od kupaca je rekao kako je u pitanju savršena podrška vožnji bez imalo stresa.

20

Predstavljanje 2014. godine Sistem pomoći u saobraćajnoj gužvi je dio Volvo SPA arhitekture, koja će biti predstavljena 2014. godine i na kojoj će biti postavljena većina budućih Volvo modela.

ZAKLJUČAK Stepen bezbjednosti je posljednjih godina u naglom opadanju, sa sve većim brojem saobraćajnih nezgoda sa ogromnim materijalnim štetama i nažalost sa smrtno stradalim. U svakoj ljudskoj aktivnosti je prisutan i rizik, no daleko najveći je upravo u saobraćaju, u kojem sudjeluje praktički svaki čovjek. Automobil i s njim povezane društvene vrijednosti simboli su tehnološki razvijenih društava. Ceste i ulice nas povezuju sa kućom, školom, radnim mjestom, igralištem, kinom, pozorištem itd. Na ulicama i cestama smo pješaci, biciklisti, motoristi, putnici i vozači u osobnim automobilima, autobusima. Posljedica prethodno navedenom jesu i ovi sistemi koji su razvijeni prvenstveno da vozačima olakšaju vožnju ali i da povećaju sigurnost. Na vozačima je odluka da li će oni ove sisteme i da koriste, odnosno da prosude da li im ovi sistemi pomažu u vožnji. Ono što treba istaći je i to da ovi sistemi nisu obavezni (zakonski), ali i to da nisu uključeni u osnovnu opremu. Dakle, ovi sistemi predstavljaju dodatnu opremu za koju treba izdvojiti dodatna sredstva. Možda to i jeste jedan od razloga zašto se većina ljudi ne odlučuje na dodatnu opremu. Sa druge strane, mnogi vozače ne nalaze korisnim ono što pružaju ovi sistemi. Još jedan od razloga može biti i to da većina ljudi iako ima ove sisteme u vozilu nerijetko se odlučuju da ih jednostavno isključe. Kako god se to činilo, ipak treba uzeti u obzir da sve ove sisteme i njihov razvoj pokriva Evropska Unije, odnosno da inžinjeri raznih struka ulažu veliki napor kako bi navedeni sistemi funkcionisali ispravno. U ovom seminarskom radu izložene su prednosti svakog od sistema, ponegdje je naveden nedostatak. Generalno možemo kazati, nedostatak ovakve opreme je i velika osjetljivost. Kamere, senzori i drugi ureĎaji veoma su osjetljivi na dodir, udar, vibracije i druge uticaje. To ima za posljedicu da vrlo lahko može doći do kvara ovih ureĎaja nakon čega se vozači moraju vratiti upravljanju vozila bez podrške ovih sistema. Ono što je bitno, a što treba naglasiti, je i zakonska obaveza primjenjivanja nekih od sistema. To znači da su čelni ljudi, zakonodavci, prepoznali koristi od ovih sistema i njihov uticaj na sigurnost saobraćaja. Saobraćajne nesreće su ozbiljan socio - ekonomski problem u kome je cijenu ljudskog života nemoguće procijeniti, a uzrokuju i velike i kontinuirane državne izdatke. Različita su rješenja predložena kako bi se smanjile posljedice nesreća, od kojih je jedan – sistemi za pomoć vozaču, dijelom objašnjen u ovom seminarskom radu. Ovi sistemi, kako i njihovo ime sugeriše, pomažu vozaču pružajući vitalne informacije o saobraćajnoj okolini ili djelujući u odreĎenim okolnostima kako bi zaštitili putnike u vozilu ili olakšali vožnju. Obzirom na to da je u moderno vrijeme vozačima sve teže snaći se u saobraćaju zbog sve većih gužvi i porasta veličine gradova, te zbog prirodnih ograničenja ljudskih sposobnosti, sistemi za pomoć vozaču postaju poželjan, pa čak i neophodan dio svakog vozila. Na kraju, treba istaći da ukoliko se odlučimo za neki od ovih sistema, tada treba iskoristiti njihove prednosti. Odluka o primjeni ovih sistema u velikoj mjeri zavisi od novčanih sredstava ali i savjesnoti vozača da je koriste.

21

LITERATURA : 1. V.Prof.dr. Osman Lindov, „Elementi sigurnosti cestovnih vozila“, Univerzitet u Sarajevu,Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2009. godina. 2. Oliver Scherf. 2005, “Development and Performance of Contact Sensors for Active Pedestrian Protection Systems” 19th ESV Conference. 3. P. Lombardi, ”A Survey on Pedestrian Detection for Autonomous Driving Systems”, Technical Report, June 2001 4. Internet izvori: www.volvo.com www.audiworld.com www.bmw.com www.fiat.com www.wikipedia.org www.4.mercedes-benz.com www.photocarsonline.com www.scribd.com

22