Atributske i Apozicijske Rečenice

Datum: 02. 03. 2016. Prezime i ime nastavnika: Tijana Bajrambašić Razred i odjeljenje: VIII 3 Nastavni predmet: Bosanski jezik i književnost Nastavno područje: Gramatika Nastavna jedinica: Atributske i apozicijske rečenice Tip nastavnog sata: obrada Nastavne metode: metoda usmenog izlaganja, metoda rada na tekstu, razgovor Oblici rada: frontalni i individualni Nastavna sredstva: Naš jezik za osmi razred, tabla, kreda, nastavni listići Cilj nastavnog sata: upoznavanje sa atributom, apozicijom i zavisnosloženim odnosnim rečenicama Zadaci nastavnog sata Obrazovni: upoznavanje učenika sa jezičkim vrijednostima i zakonitostima, izricanje atributa i apozicije, te atributskih i apozicijskih rečenica Funkcionalni: razvijanje vještine prepoznavanja rečeničnih članova i zavisnih rečenica, razvijanje kritičkog mišljenja i logičkog zaključivanja učenika, razvijanje vještine govora, slušanja i posmatranja Odgojni: njegovanje privrženosti vlastitom jeziku, razvijanje jezičke radoznalosti i ljubavi prema jeziku ARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA

MIKROARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA UVODNI DIO/MOTIVACIJA

Nastavnik će učenicima podijeliti nastavni list broj1 na kojem će se nalaziti tekst i tabela koju će učenici popuniti prema uputama. Odgovore će zapisivati na tabli. Razgovor o tim odgovorima dovest će do imena nastavne jedinice. GLAVNI DIO/REALIZACIJA Nastavnik najavljuje novu nastavnu jedinicu: Atributske i apozicijske rečenice. Zajedno sa učenicima će na primjerima zaključiti šta su atributi i čime se izriču, te šta je to atributska klauza. Nastavnik dijeli drugi nastavni listić na kojem će učenici sami odrediti veznike atributskih rečenica. Zatim nastavnik na primjerima objašnjava apoziciju i apozicijsku rečenicu. Nastavnik dijeli nastavni listić broj 3. ZAVRŠNI DIO/VERIFIKACIJA Nastavnik provjerava kako su učenici uradili vježbe. Nakon toga zadaje domaću zadaću.

MAKROARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA UVODNI DIO/MOTIVACIJA Nastavnik dijeli nastavni listić broj 1. Na tom listiću je kratki odlomak teksta Zulfikara Zuke Džumhura: Kemal je, na kraju, spasio dušu ovoga grada. Poslije njega ostale su freske bez tamjana i munare bez mujezina. Ostavio je za sobom čovjeka u plavoj uniformi da prodaje ulaznice i oduzima fotografske aparate na vratima džamija. Brod plovi dalje ispod Kapali-čaršije koja je izgorjela. Nastavnik učenicima objašnjava zadatak. U prvoj koloni su date sljedeće riječi: duša, freske, munare, čovjek, aparati, vrata i Kapali-čaršija. Učenici treba da slijedeći pitanja u drugoj koloni opišu date pojmove i popune treću kolonu tim opisima. Nastavnik će im objasniti na prvom primjeru šta treba da urade. Odgovori će biti: duša ovoga grada, freske bez tamjana, munare bez mujezina, čovjek u plavoj uniformi, fotografski aparati i Kapali-čaršija koja je izgorjela. Učenici će ovo zapisati na tabli. Nastavnik će se obratiti učenicima i upitati ih kako se naziva rečenični član koji nam opisuje imenicu. Pretpostavlja se da će učenici znati odgovor na pitanje i reći da je to atribut. Zatim će ih nastavnik pitati koje vrste riječi imamo u trećoj koloni. Odgovori će biti: zamjenica i imenica, prijedlog i imenica, pridjev. Nastavnik će

ih pitati da li možemo reći da nam atribut može biti iskazan jednom riječju i grupom riječi. Zatim će ih upitati šta je sa grupom riječi koja je izgorjela. Da li je to grupa riječi? Šta nju razlikuje od ovih gore? Učenici će prepoznati predikat je izgorjela i bit će im jasno da to nije grupa riječi već rečenica. Nastavnik će onda reći da to jeste rečenica koja se ponaša poput atributa i najaviti novu nastavnu jedinicu: Atributske i apozicijske rečenice. Nastavnik zapisuje naslov na tabli. GLAVNI DIO/ REALIZACIJA Nakon što nastavnik zapiše naslov na tabli, skrenut će učenicima ponovo pažnju na atribute. Pošto su učenici već i sami zaključili šta su to atributi, nastavnik će im još jednom ponoviti, te će oni to i zapisati u svoje sveske: Atribut je rečenični član koji pobliže određuje imenicu uz koju stoji. Onda će nastavnik još jednom sa učenicima ponoviti čime se iskazuje atribut. Samo što će ovaj put učenici primijetiti da su to pored jedne riječi i grupa riječi i atributske klauze. Nastavnik će reći učenicima da u svoje sveske napišu sljedeće: Atribut se iskazuje: jednom riječju (vrata džamija, fotografski aparat), grupom riječi (čovjek u plavoj uniformi) i atributskom klauzom (Brod plovi dalje ispod Kapali-čaršije koja je izgorjela.) Kada učenici zapišu definicije u sveske, nastavnik će izvesti jednog učenika pred tablu. Učenik će imati zadatak da podvuče predikate i odredi granice između klauza u istoj rečenici: Brod plovi dalje ispod Kapali-čaršije koja je izgorjela. Učenik će podvući predikate plovi i je izgorjela. Tada će nastavnik upitati da li je to prosta ili ipak složena rečenica. Učenici će odgovoriti da je to složena rečenica, jer u svom sastavu ima dva predikata. Zatim će nastavnik na tabli napisati tri nove rečenice: Zaljubio sam se u plavokosu djevojčicu. Zaljubio sam se u djevojčicu plave kose. Zaljubio sam se u djevojčicu koja je imala plavu kosu. Nastavnik će pitati učenike kakve su ove rečenice po sastavu. Učenici će reći da su prve dvije rečenice proste jer imaju jedan predikat: zaljubio sam se, dok je treća rečenica složena s predikatima: zaljubio sam se i je imala. Onda će nastavnik pitati učenike da li iz ovih rečenica saznajemo kakva je djevojčica i da li sve tri rečenice imaju to isto značenje. Učenici trebaju reći da nam sve tri rečenice govore da je djevojčicina kosa plava. Nastavnik će upitati učenike kako je to izraženo u prvoj i drugoj rečenici, a kako u trećoj? Jesu li to atributi? Učenici bi

trebali reći da su to atributi koji su izraženi jednom riječju, grupom riječi i atributskom klauzom. Nastavnik će podvući atributsku klauzu u trećoj rečenici i pitati učenike da li se ona odnosi na riječ djevojčicu. Kada oni odgovore da je tako, nastavnik će ih upitati koja je to vrsta riječi. Učenici će reći da je to imenica. Nastavnik će onda pitati učenike mogu li oni reći šta je atributska klauza, ako znamo da je zavisna i da se odnosi na imenicu. Učenici će, pretpostavlja se, davati svoje definicije, a onda će im nastavnik reći i izdiktirati sljedeću rečenicu: Atributska rečenica je zavisna rečenica koja se prema imenici ili imenskoj riječi iz glavne rečenice odnosi kao atribut. Zavisnosložene atributske rečenice su složene rečenice koje u svom sastavu imaju atributsku klauzu. Nastavnik će još jednom pitati učenike da li im je jasno šta su atributi i atributske rečenice. Zatim dijeli nastavni listić broj 2. Na tom listiću su zavisnosložene atributske rečenice: Nastade pješčana oluja kakva nije viđena. Život će ti teći u neprekidnim radostima koje krijepe vedrinom. Uzmi komad koliki želiš. Ugledali smo drvo čije su se grane visoko uzdizale. Učenici imaju zadatak da odrede predikate i odrede granice među klauzama. Tako će lakše prepoznati veznike koje će prepisati u tabelu ispod rečenica. Zatim će odrediti koja vrsta riječi se našla u ulozi veznika. Veznici su: kakva, koje, koliki i čije. Sve su ovo odnosne zamjenice. Ukoliko učenici ne prepoznaju sami odnosne zamjenice, nastavnik će im pomoći. Zatim će nastavnik kazati da se zbog toga atributske i apozicijske rečenice nazivaju odnosnim rečenicama. Učenici će u svoje sveske napisati ove veznike. Nastavnik će upozoriti na to da atributske rečenice ponekad mogu imati i druge veznike npr.: gdje, kada, kamo, odakle. Učenici će prepoznati te veznike kao veznike mjesnih rečenica. Nastavnik će objasniti da je bitno uočiti da li se zavisna rečenica odnosi na imenicu ili na glagol/prilog kako bi znali da li je to mjesna ili atributska rečenica. To može objasniti na rečenicama: Išao sam kući gdje živim. Išao sam tamo gdje živim. Nastavnik će zatim najaviti apoziciju i apozicijske rečenice. Napisat će na tabli ponovo dvije rečenice:

Amir, košarkaš, na utakmici je dao deset koševa. Amir, koji trenira košarku, dao je deset koševa. Nastavnik će pitati učenike kakve su po sastavu ove dvije rečenice. Prva je prosta, a druga složena. Nastavnik će podvući u prvoj rečenici riječ košarkaš i rečenicu koji trenira košarku u drugoj. Onda će pitati učenike šta saznaju o Amiru iz ovoga što je podvučeno. Iz obje saznajemo da je on košarkaš. Nastavnik će objasniti da ima mnogo Amira, ali neki su košarkaši, neki fudbaleri, neki pjevač... Apozicija upravo određuje imenicu po kakvom svojstvu. Učenici će to zapisati u sveske. Apozicijska klauza se prema imenici iz glavne rečenice odnosi poput apozicije. Učenici će i to zapisati. Tada će nastavnik napomenuti da je razlika i u tome što se atributska ne odvaja zarezom dok se apozicijska klauza s obje strane odvaja zarezima. Nastavnik dijeli treći nastavni listić sa vježbama. Na ovom nastavnom listiću učenici imaju zadatak da odrede vrste zavisnoloženih rečenica. Tako će nastavnik vidjeti koliko su učenici shvatili nastavnu jedinicu Atributske i apozicijske rečenice, ali i koliko su naučili gradivo od prošlog časa. Rečenice će biti: Iz prihvatilišta sam doveo psa koji je imao slomljenu nogu. (atributska) Nastavili smo tamo gdje smo počeli. (mjesna) Sara, koja piše pjesme, pokazala mi je svoj rokovnik. (apozicijska) Uradio sam zadaću čim sam stigao kući. (vremenska) Znao sam tog čovjeka koji je proputovao cijeli svijet. (atributska) Kad smo šetali planinom, pala je gusta magla. (vremenska) Grlica sluša bez daha dok pada sumrak. (vremenska) Govorila je nešto što nisam slušao. (atributska) On, koji je bio prvak u boksu, danas živi povučeno. (apozicijska) Otišli su kamo su željeli. (mjesna) ZAVRŠNI DIO/VERIFIKACIJA Nastavnik provjerava zadatak sa učenicima. Ukoliko nekome nešto nije jasno, on im objašnjava još jednom. Nakon provjere, nastavnik zadaje domaću zadaću. Za zadaću učenici

treba da napišu sastav na temu Moj najbolji drug/ Moja najbolja drugarica u kojem će opisati druga/drugaricu koristeći atribute, apozicije, atributske i apozicijske rečenice.