Atif Purivatra - Zivot i Djelo

Fadil ADEMOVIÆ

VRIJEME USPRAVLJANJA BO[NJAKA

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Sarajevo, 2002.

Redakcioni odbor Fadil Ademovi}, Sabira Had`ovi} (predsjednik), Safet Halilovi}, Avdo Sofrad`ija, Arif Tanovi}, Arif Zuli} i Jusuf @iga

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VRIJEME nacionalnog uspravljanja Bo{njaka, u dugom historijskom razdoblju, obilje‘eno je, uz ostalo, i pojavom mnogih istaknutih li~nosti zaslu‘nih po vlastitom doprinosu razli~itim podru~jima ljudskog stvrala{tva u slu‘bi i za dobro, kako bo{nja~kog naroda, tako i cijele Bosne i Hercegovine, time i za dobro svih naroda i gra|ana zajedni~ke domovine. ^esto djeluju}i u veoma nepovoljnim dru{tvenim uvjetima, podnose}i ‘rtve i po cijenu velikih odricanja, uz to izlo‘eni najraznorodnijim pritiscima, oni su ustrajno i kontinuirano utkivali svoj osobni prilog ne samo nacionalnoj samobitnosti Muslimana kao Bo{njaka nego i ukupnom razvitku i progresu na{e sredine. Svakom od njih ponaosob mogla bi se i trebala posvetiti monografska studija ili sli~na knjiga kao {to je ova o Atifu Purivatri. Redakcioni odbor, koji je formirao VKBI, izra‘ava jedinstveno uvjerenje da su neophodna smi{ljena i organizovana nastojanja kojim bi se sa~uvale sve vrijednosti potvr|ene u dru{tveno-historijskim prilikama i u vremenu njihova bitisanja i zna~enja u bo{nja~kom narodu. Na{a kulturna i naj{ira javnost treba biti potpunije upoznata sa svim onim li~nostima i njihovim vremenom osvjedo~enim dostignu}ima koje je nu‘no otrgnuti od zaborava i sa~uvati za budu}a pokoljenja. U tom smislu Redakcioni odbor dijeli uvjerenje da ovo djelo, koje je sa~inio dr. Fadil Ademovi}, treba da bude tek prvo u novoj ediciji posve}enoj znamenitim li~nostima, njihovom ‘ivotu i djelu. Znamo da to ne}e biti lahko i jednostavno. To predstavlja poduhvat koji mo‘e biti postepeno realizovan na dugoro~noj osnovi i uz sjedinjene napore svih bo{nja~kih dru{tveno-kulturnih institucija.

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U sklopu takve orijentacije valja posmatrati i ovu knjigu posve}enu ‘ivotu i djelu Atifa Purivatre. Rije~ je o li~nosti koja je - po na{em dubokom uvjerenju - ostavila sna‘an trag u na~noistra‘iva~koj djelatnosti i u dru{tvenom anga‘ovanju u Bosni i Hercegovini, napose u radu VKBIja. Od osnivanja Vije}a on je najprije bio generalni sekretar, a potom kroz dugi niz godina i predsjednik. Njemu i njegovu djelu je poklonjena ova knjiga.Odu‘uju}i svoj dug prema Atifu Purivatri putem ove monografije, Vije}e u svojstvu izdava~a, zajedno sa Redakcionim odborom, stavlja ovo djelo na uvid i ocjenu na{e naj{ire javnosti i ukupnog bosanskohercegova~kog ~itateljstva. Pri tome oni izra‘avaju nadu i uvjerenje da je to, u isto vrijeme, nagovje{taj narednih novih naslova u nizu srodnih koje }e biti posve}ene bo{nja~kim pregaocima u okviru edicije “Vrijeme uspravljanja Bo{njaka”. Redakcioni odbor

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Iskaz o namjerama

RIJE^ NA PO^ETKU Najprije o povodu. Na poèetku istraživaèkog rada, još prije koncipiranja djela, morao sam se odrediti naspram formalnoga i stvarnog povoda za objavljivanje knjige. U suštini toga povoda i njegovog odreðenja nalazi se odgonetka osnovnog pristupa ukupnom poslu, a nije bez uticaja ni na cjelinu tematske strukture i usmjerenosti glavnine sadržaja koji se nude èitaocima. U traganju za odgovorom na to pitanje krenuo sam od poznate èinjenice prema kojoj je èovjek, opæenito, pregradio vrijeme da bi olakšao svoj hod kroz život. Uèinio je to da bi mogao obilježiti i pamtiti prošlost. U neprekidnom ljudskom trajanju on tim pregraðivanjem vremenski odreðuje datume i dogaðaje, te svoju i ulogu liènosti u njima. Tako nalazi vlastito mjesto u nezaustavljivom kretanju ljudskog društva. U taj beskrajni vremenski lanac zbivanja i èovjekovog trajanja uvrštene su i naznaèene, skoro svakodnevno, raznovrsne godišnjice. Meðu mnogima je i ova što se navršava 11. septembra 2002. - prva godišnjica od smrti Atifa Purivatre. Svaku od njih, opæenito, nerazdvojno i u stopu, takoreæi, prate evokacije i prisjeæanja. U njihovim okvirima su i preispitivanja preðenog puta i proteklog vremena. S tim u vezi je bilansiranje i svoðenje svakovrsnih raèuna - liènih, kolektivnih, historijskih. Te godišnjice su u konkretnom sluèaju i potreba da se, u odsjaju plemenitog lika i ukupne Atifove liènosti, sagleda ovovremena aktuelnost ne samo njegova djela veæ i svega što je pregalaèki radio, èime se predano bavio, kako je postupao na poslu, ljudski s ljudima i prema ljudima. One ukazuju i na neophodnost da se u tim prilikama osvrnemo na prošlost, skorašnju i onu dublju, na smisao njegovih poruka iskazanih o toj prošlosti, ali i njihov eho u sadašnjosti. Ne, dakako, iz samozadovoljstva, nego iz prijeke nužde %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

da budemo u prisnom savezništvu sa buduænošæu. Onom neposredno predstojeæom, ali i dalekom, u daljoj perspektivi. Tako bismo, saobrazno Atifovom uèinku, vidjeli i odmjeravali šta smo uèinili i gdje smo danas. Da li smo kao intelektualci odužili svoj dug prema zemlji i narodu i koliko smo spremni za vrijeme što je pred nama? Svaka od tih godišnjica, isto tako, nosi svoj snažan peèat, a vrijeme naknadno odreðuje mjeru njegove vrijednosti. Tu vrijednost i tu mjeru, u Atifovom primjeru, vrijeme kao najmeritorniji sudija, evo, definira i u ovom momentu - izdanjem knjige Vrijeme uspravljanja Bošnjaka - Život i djelo Atifa Purivatre. U povodu i osnovi njene pojave zbog toga ne može biti ni smrt, makar i kao naša stvarna sudbina, pa ni njena godišnjica. Ako bi te odrednice bile u temelju ovog izdavaèkog poduhvata, onda bi - saglasno takvom povodu - posthumna knjiga posveæena Atifu Purivatri robovala nekrolatriji, a prilozi u njoj prigodnièarstvu. Listajuæi njene stranice, èitalac se može uvjeriti da ukorièeni sadržaji ni u kom sluèaju ne znaèe posmrtno slovo jednom èovjeku kao što je Atif Purivatra, a pogotovo njegovom trajuæem djelu. Oni nadrastaju i smrt i prvu njenu godišnjicu. Prevazilaze one granice što su njima odreðene. Otimaju se od tih odrednica i streme ka suštinski posve drugaèijim konotacijama. Žive svoje ustrajavanje gotovo samostalno i nepobitno kao historijske èinjenice. Knjiga je, uistinu, rijeè o èovjeku i njegovu djelu u životu i vremenu. Radi svega toga njeno izdanje, prije svega i iznad svega, predstavlja podmirivanje našeg duga prema ovom osebujnom stvaraocu i njegovom životnom djelu. Bitne odrednice Atifova habitusa utvrðene su njegovim pregalaštvom na povijesnim koordinatama povratka identiteta bosanskohercegovaèke državnosti i nacionalne afirmacije Muslimana (Bošnjaka). Te vrijednosti su i danas od višestruke nauène i teorijsko-praktiène važnosti. One su primjerene savremenim uvjetima društvenog bitisanja. Na taj naèin je dug prema Atifu, u isto vrijeme, i dug prema historiji bošnjaèkog naroda te borbi za državnu samostalnost i multietnièki demokratski razvoj Bosne i Hercegovine. Ta dva duga Atifovih savremenika, na liènom fonu i u globalnom smislu, istovjetna su i podudarna. S tim u neposrednoj saglasnosti su i upotrebne vrijednosti knjige. One sežu i prema akademskoj i prema najširoj javnoj društvenokulturnoj potrebi. Njena namjena je podjednako relevantna za nauène istraživaèe. Pogotovo što je na njenim stranicama sakupljena i obraðena historijski i znanstveno upotrebljiva graða sa precizno naznaèenim &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pouzdanim izvorima. Ona može inspirativno da podstièe posebno mlaðe istraživaèe, ljude koji su dobrano zainteresovani za izuèavanje prošlosti svoje zemlje i njenih naroda. Utoliko prije i tim više kada se prihvate temeljitijeg prouèavanja opsežne dokumentarne i druge graðe koja je ostala iza ovoga bosanskohercegovaèkog intelektualnog pregaoca. Isto tako, može se oèekivati da ovo djelo postane korisno štivo i za sve ili pretežnu veæinu bošnjaèkih intelektualaca, a kao poduka i pouka može služiti i za mlaðe generacije. I najšira javnost æe se u njegovim sadržajima suoèiti sa kvalifikovanim tumaèenjem bošnjaèkog nacionalnog identiteta i bosanskog patriotizma. U tom sluèaju æe, istovremeno, biti potvrðena oèekivanja i autora i izdavaèa da je ovo prva, ali ne i posljednja knjiga na tragu Atifovih nauènih preokupacija i istraživaèke prakse. Pod uvjetom da se na toj osnovi zainteresuju mlaði istraživaèi, ona ne iskljuèuje, nego podrazumijeva još i druge naslove posveæene Bosni i Bošnjacima, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti. Ta djela æe, nije nerealno, zasigurno biti naèinjena serioznije, sa širim i dubljim pristupom. Mene kao prvog autora prve takve knjige neizmjerno raduje i sama pomisao i nagovještaj takve zainteresovanosti i aktivistièkog nezaborava i odnosa. Tim više ukoliko buduæim istraživaèima i stvaraocima ona bude od pomoæi u tome njihovom plemenitom naporu i nastojanju. Pogotovo ako im pomogne kao jedno od izvorišta ili kao eventualni putokaz ka drugim, potpunijim i još nedosegnutim historijskim saznanjima. Utoliko prije što ovo djelo, osim na mojim istraživanjima, poèiva i na radovima o Atifu Purivatri iz pera istaknutih novinara, publicista, nauènika, kulturnih i javnih radnika, intelektualnih stvaralaca. Uz svaki od tih radova, pored imena autora, naznaèeni su pouzdani izvori, dio historiografske literature, nazivi listova i èasopisa, te datumi njihova objavljivanja. Bez tih priloga u ovoj knjizi se ne bi mogla sadržajno osvijetliti neka bitna saznanja o Atifu i njegovu djelu, niti bi se djelo moglo naèiniti u ovom obliku. Otuda i autor i èitaoci duguju trajnu zahvalnost njihovim piscima, znanstvenim i javnim poslenicima. Možda i zbog toga ovo djelo po osnovnoj koncepciji, tematskoj strukturi, sadržajnoj svrstanosti, karakteru, pa i bogatstvu, predstavlja relativno rijetku pojavu u savremenoj izdavaèkoj produkciji Bosne i Hercegovine. Kod nas nisu èesta i uobièajena izdanja sa ovakvom namjenom. Pogotovo sa stanovitim sadržajnim specifiènostima i nekim bitnim obilježjima koja ona nose. Najveæi broj od onih naslova što su u '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

javnom opticaju ostao je na nivou i u okvirima sabranih ili izabranih radova liènosti kojima su posveæeni. Pojedina izdanja su nastala u sliènim prilikama i posthumnim povodima. Ona donose, uglavnom, komemorativne priloge, èesto autorski dobrano izbrušene, a potièu od sudionika okrenutih prema onima kojih više nema meðu živima. Javnost je, takoðer, suoèena i s drugim publikacijama koje su posveæene jubilarnim godišnjicama živih velikana nauène misli i društvene prakse u našoj sredini. Za razliku od takvih naslova, posve je drugaèiji pristup ovoj knjizi od poèetka do kraja. Ona je naèinjena u uvjerenju da se, po karakteru obraðenih i uvrštenih priloga, a posebno po poimanju povoda za njenu pripremu, znatno razlikuje od sliènih tvorevina objavljenih u minulim godinama na istoj ili približno istovjetnoj osnovi u nas. Polazeæi od tih postulata, trudio sam se da naèinim takvu knjigu koja æe po nekim suštinskim svojstvima predstavljati i svojevrsnu hroniku društvenih zbivanja krajem 60-tih i u toku 70-tih godina XX stoljeæa. Ta hronika je u neposrednom odnosu sa Atifovim osnovnim i životnim opredjeljenjem. Povijesno izvorište toga opredjeljenja je u povratku i oèuvanju identiteta državnosti Bosne i Hercegovine, te nauènoistraživaèka djelatnost Atifa Purivatre u historijskim procesima ostvarivanja nacionalnih atributa Muslimana (Bošnjaka) u spomenutom periodu. Podastiruæi pred èitaocima njegova intelektualna pregnuæa, ali i liène nevolje, ova knjiga je po neèemu nesvakidašnja za ovdašnje prilike. Neobièna je ne samo prema broju, usmjerenosti i karakteru uvrštenih priloga nego i po onome što dodatno odašilje od sebe i što je jedna od njenih specifiènosti. Ona, naime, pokušava da rasvjetljava ukupna politièka, duhovno-kulturna i druga obilježja života na južnoslavenskom prostoru u toku XX stoljeæa koje je bilo teško i neizvjesno u pogledu opstanka Bošnjaka. Takva njena obilježja, zacijelo, ne iskljuèuju veæ pretpostavljaju i moguænost onih odlika koje ovu knjigu i u optici najšireg èitateljstva, dobrim dijelom, mogu prikazati kao historijsko-dokumentarnu monografiju. Imajuæi i to u vidu, stvarao sam ovu knjigu sa željom da ona pobudi najšire moguæe interesovanje u domaæoj javnosti. Takvo uvjerenje dijeli i Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca kao izdavaè. Za sve one što su zainteresovani za ovakvo štivo, ponaosob i zajedno, ali i za mnoge izvan tih populacija, na stranicama što slijede, sami za sebe, predoèeni su podsticajni sadržaji. Oni nisu naèinjeni i uvršteni ni 

Atif Purivatra - `ivot i djelo

zbog smrti ni zbog njene godišnjice. Kao proizvod života na bosanskohercegovaèkom podneblju knjiga upuæuje na trajne odrednice Atifovog djela koje traje i u vremenu o kojem i sami svjedoèimo. To djelo je, bez ikakve sumnje, položilo najvažniji ispit u vremenu u kojem je nastajalo i pred vremenom u kojem danas egzistiramo. Opstalo je, prvenstveno, blagodareæi Atifovom životu ispunjenom dosljednošæu na onim životnim orijentirima koji iskazuju njegovo veæ spomenuto glavno usmjerenje. Smrt je mogla da prekrati, u fizièkom smislu, njegovo uspravno držanje i koraèanje, ali nije mogla da nam uskrati angažovanu, razboritu i aktuelnu - pisanu i govornu - rijeè nauènika, dobroga, dragog i savremenog èovjeka, društveno-kulturnog i intelektualnog poslenika. I u ovoj knjizi te poruke uputila nam je liènost koja je živjela po rijetkom moralnom principu: nije gotovo ništa tražila a davala je cijelog sebe. Svu svoju ljudsku energiju Atif je stavio u službu jednome jedinom cilju: za dobro svoje zemlje Bosne i Hercegovine, svoga bošnjaèkog, ali i svih drugih naroda i graðana koji žive u zajednièkoj domovini. Na toj liniji knjiga govori i o moralnim principima po kojima je on djelovao i kao univerzitetski profesor i kao nauèni radnik. Èinio je sve da jednom bude bolje ljudima i njihovim vrijednostima što su u njima samima. Njegov život u našoj svijesti, napose u svijesti ljudi koji su ga pobliže poznavali, ocrtava lik nesebiènog trudbenika, ustrajnoga i neumornog radnika, neprestano osoèavanog plemenitim unutrašnjim podsticajima. On nikada nije bio kabinetski, da ne kažemo uštogljeni èinovnik koji stoji postrani od borbe za tokove uzdizanja ljudske svakodnevnice. On je uèestvovao u tom životu intenzivno i bez ostatka. Nalazio se na svakome onom mjestu gdje su zahtijevani samoprijegor, konstruktivna akcija i konkretno djelo. Baš tim djelom je, evo, nadrastao i smrt i njenu godišnjicu produžavajuæi svoje trajanje s nama, opstojanje i živo prisustvo meðu nama. Odgovarajuæi sadržaji situiraju ga kao jednog od utemeljivaèa Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Najprije kao njegovoga generalnog sekretara, a zatim tokom više godina i kao predsjednika. Ne samo na tim funkcijama veæ i dugo prije toga bio je svjedokom osporavanja Muslimana (Bošnjaka) u nacionalnom smislu. Odupirao se marginalizaciji koju su prema Bošnjacima kao Muslimanima na ovim prostorima provodili velikosrpski i velikohrvatski nacionalšovinisti, s njima i protagonisti ideja velikodržavlja na raèun Bosne i Hercegovine. Morao je pri tome odupiranju biti jaèi i od vlastitih liènih bolova. Ti bolovi su, u atmosferi 

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

dramatiènih previranja u društvu, usko povezani sa mukotrpnim sticanjem i razvojem afirmacije muslimanskoga (bošnjaèkog) nacionalnog biæa. Bio bi, zacijelo, pošteðen od mnogih trauma da nije živio stvaralaèki i riskantno. Znao je da bez riskiranja i rizika nema dostojanstvenoga i hrabrog stvaranja. Kao što ni stvaranja, kako je davno reèeno, ne može biti bez riskantnog življenja. U svjetlosti njegove prirode i karaktera Atif se u knjizi posmatra i na drugim društvenim podruèjima njegova angažovanja i samopotvrðivanja. Osim u nauènoistraživaèkoj praksi i spisateljskom radu, on je ovdje predstavljen i u politièkim polemikama koje je vodio za života. Zasebno poglavlje prikazuje ga i kao jednog od vodeæih promotora muslimanskoga nacionalnog imena. U ukupnosti tematske strukture predstavljen je njegov doprinos na polju pedagoškog rada te u širokim prostorima društvenokulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Djelo Atifa Purivatre se ne može razdvojiti od njega kao od baštinika multietnièke, demokratske buduænosti Bosne i Hercegovine. Svi ovi i drugi sadržaji bili bi nepotpuni bez njegove uloge spiritus movensa Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Ništa manje nisu znaèajna, u tome svojstvu, njegova shvatanja savremene uloge bošnjaèkih intelektualaca. Obraðene su i njegove druge aktivnosti (popisi stanovništva 1971. i 1991. godine), a zanimljiva su i njegova odluèna suprotstavljanja zlu i zloèinu, te svesrdno angažovanje na meðunarodnom planu. Ako prelistate ovu knjigu, neæete odoljeti izazovu da je proèitate. Dr. Fadil ADEMOVIÆ



Atif Purivatra - `ivot i djelo

Umjesto predgovora

U OKRILJU PREPORODNIH PREGNU]A Atif Purivatra je bio èovjek za koga se kaže da je ljudina. Ljudina u svakom pogledu. Bez njega ništa više meðu nama neæe biti opet isto kao što je bilo s njim. Atif Purivatra je stupio u javni život u drugoj polovini šezdesetih godina minulog stoljeæa, upravo u vrijeme poèetka drugoga bošnjaèkog kulturnog i nacionalnog preporoda kojem je dao ogroman osobni doprinos, kao èlan Komisije za meðunacionalne odnose pri CKSKBiH i CKSK Jugoslavije 1967.-1972. godine. Kljuèni dogaðaj u tom periodu bio je popis stanovništva u proljeæe 1971. U njegovim naèelnim ili teorijskim i operativnim pripremama centralno mjesto zauzimalo je pitanje nacionalne identifikacije Bošnjaka, odnosno Muslimana kao statistièke kategorije. Osnovne politièke dileme u tom pogledu razriješene su na XVII sjednici CKSKBiH, u februaru 1968. godine, u èijim se zakljuècima izrièito kaže da historija i “današnja socijalistièka praksa” potvrðuju da su “Muslimani poseban narod”. Ovom odlukom ozakonjena je politièka samobitnost i ravnopravnost Bošnjaka, pod tada legitimnim muslimanskim imenom. Tu ravnopravnost je trebalo potvrditi na predstojeæem popisu stanovništva. Ovakav nacionalno-politièki kurs u pogledu Muslimana (Bošnjaka) naišao je na brojne otpore, nerazumijevanja i strahove, èak i meðu samim Bošnjacima. Atif Purivatra se hrabro upustio u borbi za prevladavanje tih otpora i frustracija, ne samo u Bosni i Hercegovini nego na nivou cijele države, tj. Jugoslavije. On je sa pozicije èlana republièke i savezne komisije za meðunacionalne odnose razvio veliku mobilizatorsku politièku i didaktièku aktivnost. Meðu ostalim, tada je skupa sa rahmetli Kasimom Suljeviæem napisao i objavio posebnu propagandnu brošuru namijenjenu Bošnjacima (Muslimanima), ali i drugima, kao uputstvo za popis. Kao što je poznato na popisu se više od !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

1.700.000 Bošnjaka izjasnilo u skladu sa popisnom kategorijom kao Muslimani, što je èinilo 8,4% ukupnog stanovništva Jugoslavije, i predstavljao njenu treæu naciju po brojnosti. To je, meðu ostalim, postignuto dokazanom upornošæu, odluènošæu i samoprijegorom Atifa Purivatre, koji se u svom radu na bošnjaèkoj nacionalnoj afirmaciji nije osvrtao na brojne prijetnje i provokacije kojima je tada, a i kasnije, bio izložen. Bez obzira na rezultate popisa, mnogi su priznavanje Bošnjaka (Muslimana) kao naroda smatrali tek jednim trenutnim i u datim okolnostima politièki oportunim rješenjem. Bošnjaci su priznati u politièkoj ravni, ali im je istovremeno poricana svaka druga samoidentifikacija, kao povijesna i kulturna sadržina njihovog etniciteta i nacionaliteta. Krajem šezdesetih i poèetkom sedamdesetih intenzivirana su razmišljanja o povijesnoj sudbini i karakteru bošnjaèkog biæa. Tokom tih godina sve veæi broj bošnjaèkih intelektualaca, bez obzira na sva politièka ogranièenja, glasno razmišlja i piše o povijesnoj sudbini svoga naroda, u nastojanjima da sebi i drugima objasni ko su i šta su Muslimani, odnosno Bošnjaci. Uz sav svoj veliki praktièno-politièki angažman, Atif Purivatra nije nimalo zaostajao za ovim bošnjaèkim preporodnim pregnuæima. To su upravo godine njegovoga najplodnijeg nauènog rada i stvaralaštva. On je krajem 1968. godine objavio Nacrt za bibliografiju o osnovama i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana, koju je obradio skupa sa Muhamedom Hadžijahiæem. Ova bibliografija je veæ u vrijeme kada se pojavila ukazala na obimnost i zamašnost posla koji moraju obaviti istraživaèi historije, etnologije, književnosti i demografije Bošnjaka. Tadašnja je historijska kritika ocijenila da se iz ove bibliografije zapaža da tokom šezdesetih godina raste broj radova posveæenih nacionalnosti Bošnjaka. To je bilo vrijeme razvijanja uslova da se obradi “nacionalnog fenomena Muslimana”, kako se tada govorilo, pristupi historijski objektivno i nauèno. Uz veliku istraživaèku upornost, hrabrost i znanje, poèelo je postepeno skidanje svih ideoloških naslaga, tendencioznih iskrivljavanja, neistina i poluistina koje su se nagomilale u dotadašnjim radovima o nacionalnosti i historiji Bošnjaka. Atif Purivatra se odmah ukljuèio u taj proces svojom prvom knjigom Nacionalni i politièki razvitak Muslimana, objavljenom 1969. godine. Autor je u ovoj knjizi veoma akribièno obradio tri kruga problema: 1) Muslimanska (bošnjaèka) komponenta u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku; (2) "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana i (3) Politièki razvoj Muslimana u Jugoslaviji izmeðu dva svjetska rata. On je u svim ovim analizama i razmatranjima došao i do danas veoma aktuelnog, odnosno dalekosežnog zakljuèka da se nacija mora poštivati kao historijska kategorija koja, uz odsustvo šovinizma, zaista predstavlja “momenat emancipacije” individualnosti jednog naroda, ali ne može biti cilj po sebi, smisao društvenog kretanja ili kriterij progresa. On u tom kontekstu posmatra i nacionalnu identifikciju Bošnjaka kao sastavni dio procesa njihove ljudske emancipacije, ravnopravno sa drugim narodima Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Savremena kritika je ocijenila da se ovom knjigom Atif Purivatra predstavio kao vrlo korektan i školovan historièar istraživaè. Ovu ocjenu Purivatra je u cijelosti potvrdio svojim temeljnim djelom, monografijom Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, prvi put objavljenom 1974. godine. Ova je monografija u svakom pogledu monumentalno djelo i predstavlja prvi i do danas neprevaziðeni cjelovit napor da se politièki put JMO nauèno rekonstruira na osnovu obimne i raznovrsne historijske graðe. To obilje nove i do tada nepoznate i nekorištene historijske graðe predstavlja prvu i osnovnu vrijednost Purivatrine studije. Istraživaèki napor Atifa Purivatre dobija posebno na znaèaju kada se zna èinjenica da je arhiva JMO izgubljena, te da je za rekonstruiranje njene historije trebalo slijediti èesto posredne izvore razlièitog porijekla i znaèaja, kritièki ih cijeniti, a zatim sklopiti u mozaik jednog doba i njegovih ljudskih sudbina i mentaliteta. Sve složene istraživaèke i literarne probleme koje je takva situacija nametala autor je uspio riješiti, pa se slobodno može reæi da njegova monografija u svakom pogledu predstavlja izuzetno znaèajnu studiju cijele novije bosanske, pa i ex-jugoslavenske historijske nauke. Atif Purivatra je bio izuzetno komunikativna liènost sa velikim osjeæanjem mjere, pravde i praviènosti u meðuljudskim odnosima. Ove svoje osobine ugradio je u velike organizacione sposobnosti koje je posjedavao. Te sposobnosti koje je iskalio na brojnim javnim funkcijama i dužnostima koje je tokom života obavljao do kraja je razvio i iskazao u Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca koje je vodio proteklih osam godina.

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U godinama raspada komunistièkog sistema i disolucije Jugoslavije javlja se treæi bošnjaèki nacionalni preporod, èiji je cilj bio konaèno osloboðenje Bošnjaka i njihovo kulturno-politièko institucionaliziranje. To vrijeme Bošnjaci su doèekali kao vjerovatno jedini narod u Evropi bez ikakvih vlastitih nacionalnih institucija, ako se izuzme Islamska zajednica èije je djelovanje bilo ogranièeno na èisto vjersku sferu javnog života. Tokom 1990. godine dolazi do obnove bošnjaèkih institucija, prije svega u oblasti politièkoga i kulturnog života. Kada je poèetkom oktobra 1990. godine obnovljen rad KDM Preporod, danas BZK Preporod, Atif je bio meðu njegovim obnoviteljima i najaktivnijim èlanovima. Agresija i rat protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka nametnuli su potrebu objedinjavanja svih bošnjaèkih intelektualnih potencijala, pa je krajem decembra 1992. godine održan Kongres bosansko-muslimanskih (bošnjaèkih) intelektualaca, na kojem je konstituirano njegovo Vijeæe, kao globalni bošnjaèki nacionalni projekt, na èijem je ostvarivanju Atif Purivatra od poèetka požrtvovano radio i kojem se u cijelosti posvetio, i dao mu neizbrisiv peèat. On je prvi generalni sekretar, a zatim kao njegov predsjednik veoma razgranao djelatnost VKBI-ja. Zahvaljujuæi prije svega njegovom pregalaštvu i inicijativi te razvijenom osjeæanju politièkog trenutka Bosne i Bošnjaka, Vijeæe je razvilo vrlo sadržajnu aktivnost u oblasti kulture, obrazovanja, politike i ekonomije na principima demokratije, ljudskih sloboda i prava i politièkog pluralizma. Na toj osnovi je djelovala Tribina VKBI-ja koju je Purivatra pokrenuo, organizirao i do smrti neumorno vodio. Prva tribina održana je još 4. septembra, hladne i gladne 1993. na temu ženevskih dokumenata i njihovih implikacija, a posljednja, 405. po redu, kada se razgovaralo o aktuelnom politièkom trenutku BiH i njenim perspektivama. Za proteklih osam godina Atif je kao njen agilni organizator i voditelj uspio dovesti na tribinu kao predavaèe i sagovornike brojne naše i strane profesore univerziteta, politièare od karijere, strane ambasadore i diplomate i opæenito javne, nauène i kulturne radnike, umjetnike i mnoge druge. Atif Purivatra je istovremeno u okviru Vijeæa razvio snažnu izdavaèku djelatnost. Do sada je objavljeno više od 180 razlièitih naslova u okviru edicija Tribina, Arabeska, Posebna i Prigodna izdanja. Gdje god je za života radio i djelovao, Atif je podsticao i pomagao razvitak mladih i novih kadrova, prije svega u oblasti nauke. On je u tom smislu školske 1995/96. ustanovio u okviru Vijeæa Fond Muhsina Rizviæa za pomaganje i promociju studenata bosanskoga jezika i bošnjaèke $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

književnosti i izgradnju nauènog podmlatka u toj oblasti. Fond je do sada dodijelio studentima ukupno 54 jednogodišnje stipendije. Istovremeno, osamnaest postdiplomaca dobilo je finansijsku pomoæ za izradu magistarskih radova i doktorskih disertacija. Fond je prošle godine nagradio devet studenata za najbolje temate iz oblasti bosanskoga jezika i književnosti, sa svih filozofskih fakulteta i pedagoških akademija u Bosni i Hercegovini. Vijeæe je 2000. godine Purivatrinim zalaganjem izdalo publikaciju Ko je ko u Bošnjaka, èime je iniciran i pokrenut proces obnove bosanskohercegovaèke leksikografije i enciklopedistike. Atif je bio odmjeren i plemenit, a prije svega mudar èovjek koji je osjeæao i poznavao našu sredinu, posebno Sarajevo. Kao obdaren i mudar èovjek, on je i po svom prirodnom istinktu, ali i po obrazovanju i intelektualno-politièkom iskustvu, znao da naša sredina teško prihvata, ili bolje reæi ne prihvata akademizam. On je odatle bio vrlo pragmatièan èovjek koji je uvijek djelovao sa saznanjem da je stvarni život za veæinu ljudi stalni kompromis izmeðu idealnoga i moguæega. Kao obrazovan èovjek, Atif je razmišljao akademski, ali je djelovao i radio narodski. Bio je pravi narodni èovjek, omiljen kod svih. Sticao se utisak da poznaje cijelo Sarajevo. Bezbroj puta i na bezbroj naèina nesebièno je i požrtvovano pomagao i obiènom bosanskom puku, bez razlike na vjeru, da riješi neku svoju trenutnu ili životnu sirotinjsku muku. Negdje je nekad reèeno da smrt ne trpi duge predgovore. Atif je otišao naglo, bez ikakvog predgovora. Cijeloga života neumorno je radio i neustrašivo išao naprijed, a onome koji ide put se skraæuje. Svi koji su saraðivali i družili se sa Atifom znaju da je bio jednostavan, a prije svega dobar èovjek. Kao dobar èovjek mnogima je od nas nastojao pomoæi da postanemo bolji. Hvala mu! U Sarajevu 13. IX 2001.

Dr. Mustafa IMAMOVIÆ

%

I.

NAU^NOISTRA@IVA^KA DJELATNOST ATIFA PURIVATRE U HISTORIJSKIM PROCESIMA AFIRMACIJE SAMOBITNOSTI MUSLIMANSKE (BO[NJA^KE) NACIJE

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Fadil ADEMOVIÆ

NAU^NIK NA NIVOU SVOGA VREMENA Atif Purivatra je stvorio jedinstven nauèni opus. On se tim opusom svrstao u povijest društvene misli u Bosni i Hercegovini. U tom sklopu je - kako je u nekrologu napisao dr. Safet Haliloviæ - njegov znanstveni i aktivistièki doprinos u oblikovanju moderne nacionalne samosvijesti Muslimana (Bošnjaka). Ta svijest je duboko utemeljena u posebnostima njihovih univerzalnih vrijednosti moderne civilizacije. A sve je to postigao u iznimno teškim povijesnim okolnostima. Zato æe njegov ovozemni trag ostati neizbrisiv u pamæenju i uticaju na generacije koje dolaze. Bavio se izuèavanjem teorije i prakse politièkih partija i nacionalnim pitanjem. Prije toga otpoèeo je njegov životni put 1928. godine u Sarajevu gdje je završio osnovnu i srednju školu te Pravni fakultet. Zvanje magistra politièkih nauka stekao je 1965., a doktora politièkih nauka 1972. godine na Fakultetu politièkih nauka u Beogradu, pod mentorstvom prof. dr. Dragoslava Jankoviæa. U komisiji za odbranu doktorske disertacije bili su još prof. dr. Najdan Pašiæ i prof. dr. Miroslav Ðorðeviæ. U periodu od 1945. do 1965. godine radio je u organima Državne uprave kao viši savjetnik drugoga platnog razreda - kako sam kaže u svojoj biografiji. Za docenta na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu izabran je 1965. godine. Na predmetu Politièke partije i organizacije utemeljio je ovu nauènu disciplinu na Sarajevskom univerzitetu i u Bosni i Hercegovini. Tokom 1972. izabran je u zvanje vanrednoga, a 1976. u zvanje redovnog profesora. Za dekana Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu biran je 1977. i na toj funkciji je ostao do 1979. godine. Poseban segment u opsežnom nauènom opusu prof. dr. Atifa Purivatre odnosi se na politološku analizu nacionalnog pitanja. Kao kritièki istraživaè i vrstan poznavalac politièke historije i geneze nacionalnih odnosa na balkanskom prostoru i šire, kako u periodu izmeðu dva svjetska 

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

rata, tako i nakon Drugoga svjetskog rata, snagom i umijeæem istaknutoga, bolje reèeno vrhunskog eksperta, on je pokazao da muslimansko politièko pitanje nije pitanje novog vremena. Njegovi mnogobrojni objavljeni radovi su i na politièkom polju djelovanja znaèili prekretnicu u nacionalnom “priznanju” Muslimana. Vršio je seriozno i marljivo istraživanje velikog broja dokumenata, posebno onih kojima je KPJ - SKJ formalno osiguravao jednakost naroda u Jugoslaviji. Pritom je došao do zakljuèka da nijedna strateška odluka od 1939. pa do sedamdesetih godina XX stoljeæa nije mogla zaobiæi muslimansko pitanje. U tome okviru je, izmeðu ostalog, iznaðen kljuè argumentacije za samobitnost Muslimana u novijoj povijesti. Ovi njegovi radovi su zbog svoje aktuelnosti i nauène utemeljenosti izazvali ozbiljan interes brojnih aktera i dosta široke inozemne nauène i politièke javnosti. Zbog tolikog interesovanja izmeðu sedamdesetih i devedesetih godina prevoðeni su na engleski, francuski, njemaèki, italijanski, arapski, ruski i još neke jezike. U našoj politièkoj znanosti, èija je središnja tema nacionalno pitanje i nacionalni odnosi, posebna je zasluga prof. dr. Atifa Purivatre u nastojanju da se znanstvenim metodama razluèe pojmovi nacionalno i nacionalistièko. To i zbog toga što je u razdoblju izmeðu 70-tih i 90-tih godina XX stoljeæa razumijevanje i tumaèenje nacionalnog pitanja i nacionalne emancipacije bosanskih Muslimana oznaèeno i tretirano kao nacionalizam. Za knjigu Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) u politièkom životu Kraljevine SHS (tri izdanja) prof. Purivatra je 1974. godine dobio nagradu Izdavaèkog preduzeæa Svjetlost u Sarajevu za najbolje nauèno djelo te bosanskohercegovaèku nagradu za nauku Veselin Masleša za 1976. godinu. U toj knjizi prof. Purivatra, istražujuæi ulogu JMO-a i njene aktivnosti kao glavnog faktora politièkog organizovanja bosanskohercegovaèkih Muslimana, dolazi do zakljuèka da bez njenog izuèavanja nije moguæe dati nauènu analizu politièkog života u Bosni i Hercegovini, pa i šire, izmeðu dva svjetska rata. JMO nastaje 1919. godine kao politièka organizacija ogromne veæine Muslimana koji se grupišu i zbijaju pod spoljnim pritiscima i u okolnostima praktiène neravnopravnosti i ugroženosti. Tako je JMO, zalažuæi se za autonomiju Bosne i Hercegovine, postala reprezent muslimanskog stanovništva nasuprot dosta intenzivnoj aktivnosti muslimanskih intelektualaca demokrata, nacionalno

Atif Purivatra - `ivot i djelo

“opredijeljenih” Srba, odnosno nasuprot aktivnosti prohrvatskih grupa u bošnjaèkom korpusu. Prof. Purivatra je bio organizator i glavni autor priloga o Muslimanima u Opæoj enciklopediji Jugoslavije (drugo izdanje). To mu je poslužilo kao osnova za knjigu (u koautorstvu sa Muhamedom Hadžijahiæem) ABC Muslimana 1990. godine. Kao jedan od kljuènih saradnika na Institutu za društvena istraživanja pri Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu, on je bio nosilac više nauènih projekata, od kojih je najznaèajniji Nacionalnost Muslimana. U koautorstvu sa dr. Mustafom Imamoviæem i dr. Rusmirom Mahmutèehajiæem, on je 1991. godine objavio knjigu Muslimani i bošnjaštvo. Prije toga, takoðer u koautorstvu sa drugim nauènicima, knjigu Rješavanje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu prof. Purivatra objavljuje u èasopisu Pravna misao (br.5-8/1992.) studiju Ekonomski aspekt genocida nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji (1918-1941). Potom je, u koautorstvu sa dr. Mustafom Imamoviæem i dr. Kemalom Hreljom, napisao i objavio knjigu Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima (Sarajevo, 1992). U tom djelu se razmatraju smisao i suština agrarne reforme u Jugoslaviji sa njenim višestrukim štetnim posljedicama za Muslimane-Bošnjake. S tim u vezi ukazuje i na širi problem neravnopravnog položaja Muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Navedeni su, pritom, karakteristièni primjeri takvog stanja, zatim znaèaj agrarnog pitanja za Muslimane, pripreme za agrarnu reformu i nezakonito zaposjedanje kmetskih selišta i begluka, provoðenje i rezultati te bitne antimuslimanske karakteristike agrarne reforme. Pišuæi o tome, na osnovu izvora razlièite provenijencije, prof. Purivatra je došao do egzaktnih pokazatelja po kojima je, na osnovu dugoroènoga plana ekonomskog upropašæivanja Muslimana, jedan od ciljeva agrarne reforme bilo opæe uništavanje muslimanskoga nacionalnog korpusa. Taj cilj je imao genocidni karakter. Suština nije bila razotkrivena u Bosni i Hercegovini tokom 50 godina. Stoga su istraživanja koja je proveo prof. Purivatra, a koja su publicirana zajedno sa ispitivanjima koja su vršili prof. Mustafa Imamoviæ i prof. Kemal Hrelja, prvi put u našoj društvenoj stvarnosti ukazala na dugoroèno nastojanje velikonacionalnih srpskih koncepcija da razore ekonomski subjektivitet BošnjakaMuslimana. Raèunali su da æe na taj naèin osigurati njihovo ekonomsko i politièko uništenje. Zbog toga je zakljuèak koji izvode autori ovog !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

istraživanja ukazao da je rijeè o najtežem obliku destrukcije koji je u meðunarodnome kriviènom pravu poznat pod imenom genocid. Praktièno gledano, ovaj dugi proces razvlašæivanja i uništavanja zemljišnog posjeda autentiènih vlasnika zemlje i njihova pauperizacija predstavljaju uvod u pokušaj usmjeren ka njihovom faktièkom i fizièkom istrebljenju u Drugome svjetskom ratu, pa konaèno agresijom i genocidom poèinjenim od 1992. do 1995. godine. Prof. Purivatra je sa svojim referatima i saopæenjima uèestvovao na mnogim domaæim i meðunarodnim znanstvenim skupovima, seminarima i okruglim stolovima te savjetovanjima na temu etnièkih i drugih politikoloških pitanja - u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Sjedinjenim Amerièkim Državama i još nekim zemljama, te na skupovima održanim u organizaciji Ujedinjenih nacija iz iste problematike. U najširoj javnosti na prostorima bivše SFRJ, kao i u bosanskohercegovaèkim medijima, on se u minulih tridesetak godina oglašavao desecima svojih izjava, intervjua i razgovora. Tome valja dodati veliki broj predavanja i drugih javnih istupanja kojima je obilježio sve važnije društveno-povijesne situacije kroz koje su prolazili naše društvo i muslimanski narod. I u vrijeme agresije izvršene na suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu on je sa svojom porodicom boravio u opkoljenom Sarajevu, zajedno sa ostalim sugraðanima i braniteljima zemlje. Svojim boravkom u grotlu ratnog pakla i nesebiènim angažovanjem on je sa drugim intelektualcima visoko uzdizao duhovnu vertikalu odluènog otpora zlu, nasilju i destrukciji. Takvim svojim djelovanjem, kao i ukupnim angažovanjem kroz više minulih desetljeæa, pokazao je kako se može biti i ostati na nivou svoga vremena u svojstvu predanog pregaoca, nauènog radnika i istaknutoga patriote. Svojim rezultatima u nauènom radu i istraživaèkoj praksi te vlastitim idejama nesebièno je podstakao mnoge, naroèito mlaðe, na istraživanje politièke historije, a naroèito nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Rijetki su nauèni radnici u zemlji i inozemstvu koji se bave bosanskohercegovaèkom historijom, posebno nacionalnim pitanjem, a da se ne koriste nauènim radovima dr. Purivatre. Po tome je on jedan od najèešæe citiranih autora sa bosanskohercegovaèkih i širih prostora.

"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Akademik Arif TANOVIÆ

SVOJIM ISTRA@IVANJEM POPUNIO JE PRAZNINU U NAU^NOJ LITERATURI Sa zadovljstvom sam primio vijest da je knjiga Atifa Purivatre JMO u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca doživjela još jedno izdanje. To je, mislim, treæe po redu. Mogao bih reæi da se to i oèekivalo, jer se veæ dugo osjeæala potreba za tim djelom. To je posebno bilo vidno u toku i poslije završetka ovoga agresivnog rata, kada je osjetno porastao interes za historiografsku i sociološku literaturu, naroèito onu koja se odnosi na Bosnu i bošnjaèki narod u složenim povijesnim odnosima na Balkanu. Monografija profesora Purivatre tretira jedan veoma znaèajan period iz zajednièke prošlosti južnoslavenskih naroda, vrijeme prve decenije postojanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i u tom periodu formiranje i djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije, tj. od 1919. do 1929. (šestojanuarske diktature). Autor žali što nije obradio i drugi period do poèetka Drugoga svjetskog rata, sloma Kraljevine Jugoslavije i kraja JMO-a. Meðutim, osnovna karakteristika, historijska uloga, programska orijentacija i praktièna borba iskazani su i u ovoj prvoj polovini njenoga životnog puta. Autor je pregledno pokazao i analizirao sve faze razvoja, bitne probleme, konfliktne situacije i brojne kontroverze, savezništva u državotvornoj poziciji, koaliranje u opoziciji, razilaženje tzv. lijeve i desne struje u stranci, tj. naprednjaka i konzervativaca i njihovo ujedinjavanje kad su u pitanju bitni interesi bošnjaèkog naroda. Ovo se izdanje pojavljuje na 80. godišnjicu od formiranja JMO-a, što je uprilièio Bosanski kulturni centar, na èemu mu treba odati priznanje. Knjiga se pojavila prije èetvrt vijeka i nije ništa izgubila, nego je možda dobila na aktuelnosti i na važnosti. Vrijeme je potvrdilo potrebu poznavanja društvene historije i politièkog organizovanja, jer neki #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

društveni procesi djeluju i sada kao i prije osamdeset godina, razumije se u drukèijim okolnostima i sa drukèijim odnosom snaga u zemlji i u svijetu. Naime, odreðene historijske silnice i društveno-politièki trendovi prepoznatljivi su u novovjekovnoj historiji ovih prostora, što je imperativ istraživati, a èemu je Purivatra dao svoj znaèajan prilog. Svoje istraživanje Atif Purivatra poèeo je u vrijeme koje nije bilo osobito naklonjeno pokretanju pitanja o nacionalnosti Muslimana. Paradoksalno, otpor je dolazio od suprotstavljenih pozicija buržoaske i socijalistièke ideologije, zapravo od nacionalistièke interpretacije historije i kvazimarksistièke, kominternovske dogmatike u tretiranju nacionalnog pitanja Muslimana. Buržoaska, kako se nazivala graðanska historiografija na južnoslavenskom prostoru, bitno je ideološki obojena i opredijeljena duhom nacionalizma i velikodržavlja. Ona ne priznaje ni Bosnu ni Muslimane kao nacionalni i politièki subjektivitet. Uza sve nijanse, Bosna je tretirana kao srpska ili hrvatska, a Muslimani kao Srbi ili Hrvati. Falsifikovanje historije ideološki se opravdavalo zamagljivanjem i zaobilaženjem èinjenica, impozicijom mitološke svijesti nasuprot istinskoj nauènoj spoznaji, koja se uvijek marginalizira i u nacionalnom duhu reintepretira. S druge strane, dogmatski staljinistièko-boljševièki marksizam, pojednostavljeno i tvrdo, Muslimane vidi samo kao vjersku skupinu, u najboljem sluèaju kao etnièku zajednicu, a nikako kao posebnu naciju i, opet paradoksalno, svako insistiranje na nacionalnosti Muslimana, mada im se porièe nacionalnost, smatra se nacionalistièkim, dakle, sumnjivim i remetilaèkim poslom u srpsko-hrvatskim odnosima u jugoslavenskoj državi. U takvoj duhovnoj atmosferi Purivatra se prihvata temeljnoga nauènog posla - istraživanja. Istini za volju, nije sam. I drugi na tome rade. On objavljuje najprije knjigu o nacionalnome i politièkom razvitku Muslimana 1964. godine, da bi se zatim usredsredio na ovo glavno djelo, koje æe se pojaviti deset godina kasnije - JMO u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje æe tri godine kasnije doživjeti i drugo izdanje. Kao nauènik on je procijenio da je formiranje JMO-a u vremenu stvaranja države Srba, Hrvata i Slovenaca od bitnog znaèaja za nacionalnu i politièku orijentaciju bosanskohercegovaèkih Muslimana i muslimana uopæe u novoj državi. Bilo je prošlo tursko doba kao i austrougarsko vrijeme. Nastale su prilike bez pokrovitelja. Muslimani su prepušteni sami sebi, bez zaštite, nepriznati kao politièki i državotvorni

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

faktor, a sumnjièeni za grijehove turskih osvajaèa i smetnju u nacionalnom razgranièenju susjeda. Purivatra je veoma seriozno i, takoreæi, u svim detaljima istražio društvene prilike tzv. “prevrata” 1918. pa sve do šestojanuarske diktature 1929. godine. Prve tri godine, od 1918. do 1921., po uvidima ovog istraživaèa, spadaju meðu najteže u historiji južnoslavenskih Muslimana. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca veæ u svom imenu nije priznavala nacionalnost Makedonaca, Crnogoraca, Muslimana-Bošnjaka i drugih narodnosti (Albanaca, Maðara itd.). Dinastija Karaðorðeviæa i velikosrpska buržoaska elita ujedinjenje je shvatila i praktikovala kao prisajedinjenje i podreðenje svih drugih Srbiji, kao kasnije proglašenoj Jugoslaviji. Muslimani su se našli izvan zakona i zaštite države, prepušteni teroru svake vrste, ubistvima, pljaèkama, silovanjima, pokrštavanju. Atavistièke mitske predrasude, osvete za Kosovo i za tursku vladavinu i sve èetiristoljetne grijehove iskaljivane su nad nedužnim mirnim komšijama, prije svega, nad imuænim vlasnicima zemlje i uglednicima u narodu. Vlast je tolerisala nezakonito oduzimanje zemlje i slobodno djelovanje hajduèije, koje je poprimilo oblike pustošenja naselja i masakra stanovništva. Dovedena je u pitanje biološka i duhovna egzistencija cijelog naroda, naroèito u pograniènim krajevima istoène Bosne i Hercegovine i zapadne Krajine. Purivatra je pokazao da je izvršen ekonomski genocid nad Muslimanima. Putem tzv. agrarne reforme izveden je smišljeno i planski kao oblik izvlašæenja i pretvorbe vlasništva u korist Srba, što Muslimane dovodi u podreðen položaj. Osiromašeni ekonomski, nepriznati politièki i kulturno, izloženi svirepom nasilju i beskrupuloznom ponižavanju dovedeni su u položaj graðana drugog reda, da ne bi bili politièki subjekt ni samostalni društveni faktor u konstituciji nove države. U takvoj situaciji nesigurnosti i neizvjesnosti nastaje spontano okupljanje i udruživanje MuslimanaBošnjaka sa svrhom odbrane fizièkog opstanka, kao i duhovnoga i kulturnog identiteta. Nosioci tog organizovanja su intelektualci i viši društveni slojevi podržani od srednjih, bolje reæi, i svih društvenih slojeva. Politièki cilj u poèetku je samoodbrana egzistencije, vjere i èasti, imetka, obraza i obièaja i zaštita od strane države i zakona kao i svim drugim graðanima u državi, koju su inaèe dobrom voljom prihvatili. Od raznih udruženja, grupa i stranaka u februaru 1919. godine formirana je jedinstvena stranka Jugoslavenska muslimanska organizacija, koja æe za sve vrijeme izmeðu dva svjetska rata biti autentièni i legitimni %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zastupnik interesa muslimanskoga, tj. bošnjaèkog naroda u Bosni i Hercegovini, sa snažnim uticajem meðu Muslimanima na prostorima cijele države. No izvorno, JMO je regionalna bosanskohercegovaèka stranka i jedina te vrste u politièkom životu tadašnje Jugoslavije. Iako po imenu jugoslavenska, ona æe trajno ostati bošnjaèka i bosanska u jugoslavenskim okvirima. U literaturi i politièkim komentarima ovoj se stranci prebacivalo da je puno “lavirala”, paktirala i bila kontradiktorna u stavovima i politièkoj orijentaciji. Meðutim, nije to baš tako. U svojoj programskoj orijentaciji i strategiji veæine u stranci, glavni pravac politièkog djelovanja ostao je suštinski isti, a taktièki potezi bili su vezani za odreðeni odnos politièkih snaga i shvatanja interesa bošnjaèkog naroda i Bosne. U stranci su, razumije se, postojale razne struje, razlièite pozicije koje su dovele do rascjepa na JMO i JMNO (Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija), kao i frakcijske nesuglasice sve do kraja. Purivatra sve to detaljno opisuje i razlaže pokazujuæi dominantnost osnovne matice na èelu sa nesumnjivim politièkim liderom dr. Mehmedom Spahom. Ne ulazeæi ovom prilikom u èitav splet i koloplet politièkih odnosa u tadašnjoj državi, može se reæi da je JMO bila opæenarodna stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana i da je bila izraz životnih interesa i oblik politièkog organizovanja kao i duhovnoga i kulturnog identiteta bošnjaèkog naroda. Nijedna druga ideološka i politièka platforma nije mogla odigrati takvu ulogu. Sve druge stranke bile su nacionalne, a socijaldemokratija slaba. JMO je osnovana na konfesionalnoj osnovi, kao i sve stranke u to vrijeme, jer je nacionalni i vjerski predznak bio neodvojiv. Konfesionalno se organizujemo, stoji u programskim izjavama, jer narod nije svjestan plemenskog imena (Srba, Hrvata i Slovenaca), ali smo ustupili mjesto objema nacionalnim strujama i što simpatièno pozdravljamo zbližavanje prema jugoslavenstvu. Ovo je karakteristièan programski i praktiènopolitièki stav JMO-a. Jugoslavenstvo je državna i nadnacionalna orijentacija, oblik neutralisanja napetosti i zbližavanja plemena, tj. nacija Srba, Hrvata i Slovenaca ostavljajuæi Muslimanima pravo da budu i tamo i amo a prije svega svoji. Time se ublažava i trend opredjeljivanja Muslimana kao Srba ili Hrvata, što se toleriše ali bez pritiska, ostavljajuæi to obrazovanju, kulturnom radu i buduænosti. “Nacionalizovanje” Muslimana, istièe se, ne treba da bude stvar dnevne politike, a rad u tom pravcu treba da se temelji na snošljivosti i obazrivosti, pomirljivosti i “evoluciji”, protiv &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

svake “tjesnogrudnosti” i “strastvenosti”, naroèito protiv “nasilnosti i u narivanju kojega plemenskog imena”. Tako JMO relativizira plemenskonacionalno opredjeljivanje, a suštinski afirmiše posebnost narodnoga a time i nacionalnog identiteta Muslimana-Bošnjaka. Muslimanski narod je dio jugoslavenskog troimenog naroda, ali poseban, kao što su i drugi narodi, pa traže priznanja razlika i punu ravnopravnost sa drugima. Èak JMO insistira da se narodnost “odluèi” od religije, što je sluèaj i “u potpuno jedinstvenom narodu, a kamoli u narodu gdje je više religija”. Na tom pitanju narodnosnoga i vjerskog karaktera stranke došlo je i do spomenutog rascjepa stranke na JMO i JMNO. JMO ostaje bitno graðanska stranka, koja se bori za ljudska prava i graðanske slobode, za vjerski, kulturni i nacionalni identitet. U programu i djelovanju JMO-a trajno su prisutna životna pitanja bošnjaèkog naroda, prije svega lièna i imovinska sigurnost, nadoknada štete od agrarne reforme i nezakonitog prisvajanja, zaštita vakufske imovine i vjerska i prosvjetna pitanja. Tako posmatrano, ona je vrlo pragmatièna stranka, naizgled bez dalekovide ideološke i politièke vizije. Meðutim, iz njene borbe za unutrašnje državno ureðenje zemlje u cjelini vide se glavni principi u politièkoj orijentaciji koji afirmišu bosanske Muslimane kao zrelo profiliran politièki narod sa jasnim politièkim ciljevima. To je u prvom redu konstantni zahtjev za autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru zajednièke države. Državotvornost je usmjerena prema cjelovitosti historijskog prostora u kome su nastanjeni Muslimani BiH i cjelovitosti zajednièke države Srba, Hrvata i Slovenaca. Kompaktnost i odreðena samouprava BiH “u historijskim granicama” zahtjev je od koga se ne odustaje i pod cijenu da se podrži doneseni centralistièki Vidovdanski ustav, i dobije tzv. “turski paragraf” o administrativnoj cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Kada se taj zahtjev iznevjerava, JMO prelazi u opoziciju sa republikancima i federalistima, vodeæi raèuna da se ne naðe u izolovanosti, a time bez moguænosti borbe za cjelovitost Bosne i Bošnjaka. Vrijedno je zapaziti, što se vidi i iz nalaza Atifa Purivatre, da JMO autonomiju BiH nikad ne zamišlja kao samo muslimansku, tj. bošnjaèku, nego uvijek kao zajednièku svih Bosanaca - Muslimana, Srba, Hrvata i ostalih. Ona insistira na vjerskoj, kulturnoj i politièkoj ravnopravnosti i meðusobnoj slozi. Izbjegava konfrontacije, a na napade i optužbe za separatizam ili podvajanje, za odvajanja Muslimana od Srba i Hrvata, njeni prvaci odgovaraju uglavnom principijelno, legalistièki, dosta '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

uzdržano, bez izliva mržnje i šovinizma. To, pored ostalog, govori i o njihovoj realnoj snazi. Politièari iz JMO-a istovremeno se boreæi za interese svoga naroda, bore se i za svoje privilegije i karijeru. A društvene okolnosti su stalno djelovale na vezivanje širih društvenih slojeva uz svoju politièku elitu. Obraæanje vlastitom narodu, s druge strane, uzdiže narodnu i politièku samosvijest koja još nije jasno profilirana u smislu moderne nacionalne svijesti, mada to jeste implicitno sadržano u zahtjevima za autonomiju, državotvornost i posebnost kulturnog identiteta. Upravo to samostalno politièko organizovanje Muslimana kao posebnog naroda predmet je najoštrijeg osporavanja nacionalistièkih stranaka sa tezom: što æe posebna stranka kad nisu poseban narod, nego vjerska skupina, odnosno Srbi ili Hrvati islamske vjeroispovijesti? JMO se tim pritiscima uspješno odupirala sve naglašenijom demokratskom i graðanskom politièkom orijentacijom. Istraživanje koje je obavio prof. dr. Atif Purivatra dovelo ga je do nesumnjivog zakljuèka da je formiranje i djelovanje JMO-a bilo od historijskog znaèaja za opstanak i razvoj bošnjaèkog naroda, za utemeljenje njegove narodne i nacionalne svijesti i demokratsku civilizacijsku orijentaciju. Bez izuèavanja uloge JMO-a u tadašnjem politièkom životu ne može se nauèno objasniti ni politièki život u BiH i tadašnjoj jugoslavenskoj državi. Ovo istraživanje je popunilo jednu prazninu u nauènoj literaturi, jer prije toga nije bio dovoljno istraživan politièki život Muslimana ili je, najèešæe, ideološki interpretiran. Može se primijetiti da je u ovom zgusnutom vremenu došla do izražaja svijest o povijesnoj samobitnosti Bošnjaka i njihova vitalnost u uslovima ozbiljne ugroženosti. Takoðer se da primijetiti kako su ovu kriznu situaciju doèekali nepripremljeni, kao što æe biti sluèaj i sa kasnijim iskušenjima, pa i u ovom posljednjem agresivnom ratu. Autor ove knjige veæ je dobio nauèna priznanja. Treba odati priznanja i izdavaèu ovoga treæeg izdanja - Bosanskome kulturnom centru. (Rijeè na promociji treæeg izdanja knjige Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do 1929., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 13. maja 1999.)

!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Akademik Ljubomir BERBEROVIÆ

AUTENTI^NO NAU^NO DJELO Veoma sam zahvalan autoru i izdavaèu na pozivu da sudjelujem u promociji knjige prof. dr. Atifa Purivatre JMO u politièkom životu Kraljevine SHS. Smatram èašæu što mi se pruža prilika da o toj knjizi kažem nekoliko rijeèi. Dakako, od mene se i ne oèekuju strogo analitièki prikazi i sudovi. Moje èitanje ove knjige je impresionistièko. Rezultiralo je opæim dojmovima ali sam u te svoje dojmove duboko uvjeren. Fokus prof. Purivatre u cjelini je posveæen jednoj velikoj temi koja se najbolje može nazvati po naslovu njegove knjige koja je prethodila ovoj koju danas promovišemo. To je knjiga Nacionalni i politièki razvitak Muslimana. Središte ili srž ove problematike je posebnost Muslimana, odnosno Bošnjaka, a time istovremeno i neizbježno posebnost Bosne i Hercegovine kao geopolitièkog entiteta. O vjeèitoj važnosti i aktuelnosti ova dva povezana kompleksa ne treba trošiti rijeèi. To je dio sudbonosne mreže identiteta i posebnosti u Bosni i Hercegovini, mreže koja èini identitet posebno Bosne i Hercegovine. Djelo prof. Purivatre odluèujuæi je doprinos transformaciji ove velike vrele teme i njenih kljuènih pitanja, predmet objektivnog nauènog istraživanja. Cjelokupna nauka ima jedinsvene metodološke principe. Zakoni istraživaèkog postupka važe za cjelokupnu znanost. Ova èinjenica nije automatski vidljiva u svakom pojedinom sluèaju, ali se dobra, relevantna, prava nauka može raspoznati. Bez obzira na disciplinu kojoj pripada, to vrijedi podjednako i za društvene i za prirodne, tzv. egzaktne nauke. Jedina moguæa i realna podjela nauke jeste na pravnu i nauènu. Prva osobina, prvi kvalitet, prva diferencijalna osobina prave nauke jeste svijest o vlastitoj nedovršenosti. Nauèni rezultat nikad nije konaèan, definitivan, jedan zauvijek. Nema te teme, toga naslova, toga zadatka koji se može ispuniti ili, kako se kaže, istražiti do dna. Svaki je problem beskrajno djeljiv, beskrajno dubok. Definitivna !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

rješenja ne mogu da se odnose na nauène probleme. I kada autor ove knjige u napomeni za III izdanje govori o svojoj neostvarenoj namjeri da protegne svoja istraživanja na drugi istorijski period, on zapravo iskazuje tezu o opštoj prirodi nauke, koja je nikad dovršeni posao. Druga osobina prave nauke je pouzdanost tih njenih ma koliko nesavršenih i nedefinitivnih rezultata. Prije svega po tome što postavlja dobra i nova pitanja, te imperativno zahtijeva daljnja i dublja istraživanja iste problematike. Knjiga prof. Purivatre, koju danas promovišemo, logièno proizlazi iz pitanja direktno iz knjige Politièki i nacionalni razvitak Muslimana istog autora. To je još jedno markantno opšte svjedoèanstvo pripadanja knjige kojom se danas bavimo, onoj pravoj nauci; pored toga, pisana je jezikom dosljedne faktografije i oslonjena na èvrste, potpuno vrijedne izvore ovim èinjenicama. Nema mnogo autentiènih nauènih djela koja su proizvela tako znaèajan uticaj u društveno-politièkom životu svoje sredine kao što je to sluèaj sa knjigama prof. Purivatre, pa i s knjigom JMO u politièkom životu Kraljevine SHS. Treæe izdanje ove knjige, kojoj se opæenito priznaje akribija i strogo nauèni karakter, samo po sebi svjedoèi o njenim trajnim vrijednostima. Bolja recenzija ili, taènije, ocjena knjizi prof. Purivatre ne može se dati ni potvrditi. Dvadesetpeta godišnjica njenog prvog izlaska u javnosti može se oznaèiti kao znaèajan kulturno-istorijski jubilej, a sadašnja promocija treæeg izdanja knjige JMO u politièkom životu Kraljevine SHS, kao skromno ali dostojno obilježje toga jubileja. (Rijeè na promociji u Sarajevu, 13. V 1999.)

!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Fra Luka MARKEŠIÆ

DJELO ZASNOVANO NA HISTORIJSKOJ METODI I ZNANSTVENOJ ANALIZI Knjiga dr. Atifa Purivatre Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (skraæeno: JMO i Kraljevina SHS), u izdanju Bosanskoga kulturnog centra, treæe izdanje, Sarajevo 1999., spada sigurno u izabrana djela o politièkom organiziranju Muslimana, odnosno Bošnjaka BiH, i ona kao takva svjedoèi takoðer o posebnosti njihova nacionalnog biæa u prvoj polovici 20. stoljeæa. Drago mi je i zahvalan sam da, pošto sam sa zadovoljstvom proèitao ovu knjigu, mogu kazati da sam iz nje nauèio nešto važno i novo, te vjerujem da se to dogaða sa svakim ozbiljnim èitateljem ove vrijedne knjige. Veliko zanimanje za nju potvrðuje i veæ treæe izdanje ove knjige, koja je inaèe doktorska dizertacija dr. Purivatre, što je rijedak sluèaj s takvim znanstvenim radovima (prijašnja izdanja 1974. i 1977.). Vrijednost i aktualnost ove knjige pokazuje veæ izbor same teme i njezin sadržaj - djelovanje JMO-a u periodu 1918.-1929. Knjiga, naime, govori o osnivanju, ustroju i politièkom radu jedne muslimanske politièke partije, i to u razdoblju stvaranja nove države kao “Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca”, koja æe se kasnije nazivati Jugoslavijom, što nagovještava veæ tada sam naziv te politièke stranke kao “jugoslavenske” organizacije. Razdoblje je to nove države na jugoslavenskom podruèju, njezinih prvih 10 godina, koje su vrlo važne i za razumijevanje svega što se dogodilo kasnije s tom državom, od njezina poèetnog izgraðivanja, preko višeputnog mijenjanja imena i ureðenja do samog raspada te države u ovo naše vrijeme. To dobro osjeæa i pisac kada u ovom treæem izdanju kaže da je htio “nastaviti nauènoistraživaèki rad o razvoju i djelovanju JMO-a u periodu 1929.-1941. kako bi se mogla dobiti nauèna ocjena cjelokupne njezine djelatnosti”, te da “nije ni odustao od te namjere”, !!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

premda taj posao sada preporuèuje mladima (str. 3). Koliko je to važno, dr. Purivatra potvrðuje ovim rijeèma: “JMO kao politièka stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana karakteriše èinjenica da je ona bila jedina politièka stranka u monarhistièkoj Jugoslaviji koja je po svom postanku i djelovanju bila regionalno bosanska, ogranièavajuæi se uz to samo na muslimanski dio stanovništva BiH. Tako je, ustvari, JMO bila politièka stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana, koji su u društvenom, politièkom, kulturnom i nacionalnom životu èinili posebnu grupaciju” (str. 5). Prema mišljenju dr. Purivatre radi se, dakle, o poèecima formiranja jedne politièke stranke u bivšoj državi “Srba, Hrvata i Slovenaca”, koja pokazuje postojanje “posebne grupacije” ljudi, sa svojim posebnim “društvenim, politièkim, kulturnim i nacionalnim životom”, koja nije pokrivena imenom i ustavnom konstitucijom te države, što veæ pokazuje njezin unutarnji nesklad i opasnost razdora. Zato dobro te države kao i dobro te politièke grupacije ljudi, koje on naziva “Muslimanima” (velikim slovom) ili Bošnjacima, traži da i oni budu politièki subjekt u toj državi, ne samo po imenu svoje politièke stranke nego i da stvarno postoje u ustavnoj konstituciji i cjelokupnom društveno-politièkom životu nove države. Dr. Purivatra upravo to prikazuje i dokazuje u ovoj svojoj doktorskoj dizertaciji. Po mome mišljenju, vrlo uspješno. Moja bi primjedba bila samo u tome da JMO, ustvari, nije bila samo “politièka stranka Muslimana”, nego i politièki pokret. Radi se, naime, o poèecima politièkog organiziranja Muslimana kojim se želi ujediniti sve Muslimane u jednom narodnom biæu i s jednim ciljem njegova održanja i razvoja, bez unutarnje diferencijacije, što je po definiciji u naravi politièkih partija (pars-partija = dio). Isto tako, nedovoljno je u toj politièkoj ideologiji razlikovanje vjerskoga od politièkog u životu èovjeka i naroda, kao i vjerske zajednice i politièkog društva ili naroda u državi. Meðutim, tako je bilo tada i s politièkim organiziranjem drugih naroda, npr. Narodna radikalna stranka je to bila kod Srba i Hrvatska seljaèka stranka kod Hrvata. Ali može se ipak kazati da je JMO bila prije svega graðanski pokret, slièno kao i tadašnji graðanski pokreti kod drugih naroda u novoosnovanoj državi. Dakle, glavno opredjeljenje JMO-a je bilo formiranje Muslimana kao jednog nacionalnog korpusa, te kao poèetak raðanja nacije u modernom politièkom smislu. Gosp. Mehmed Spaho, voða JMO-a, i reis Džemaludin Èauševiæ, poglavar Islamske zajednice, znali su napraviti takoðer dobar odnos izmeðu graðanskoga i vjerskog, !"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

tako da je taj pokret ostao u sebi umjeren i uravnotežen u svom nacionalnom i konfesionalnom životu, unutar sebe i prema drugim nacijama i vjerama u novostvorenoj državi “Kraljevini SHS”. Pozitivna kvaliteta ove knjige je takoðer primjena same znanstvene metode u obradi izabrane teme - JMO u razdoblju 1918.-1929. Gradivo je, naime, obraðeno u kombinaciji po kronologiji dogaðaja i po posebnim temama, kako i sam autor kaže: “U metodološkom pogledu primijenjena je kombinacija obrade materijala po kronologiji dogaðaja i problemska obrada nekih pitanja. U prvih osam glava ovoga rada materija je obraðena kronološki i iz metodoloških razloga nisu date potpunije ocjene svih dogaðaja i politike JMO-a, koja ima sve karakteristike graðanske politièke stranke... U posljednje èetiri glave i u zakljuèku na kraju knjige problemski je data ocjena cjelokupne politike JMO-a... Pri tome, pored historijskog pristupa, stalno je voðeno raèuna o sociološko-politikološkom aspektu politièke organizacije Muslimana i nacionalnog fenomena Muslimana, svojevrsnog sa stanovišta marksistièkog uèenja o naciji” (str. 8-9). Što je, dakle, pisac htio reæi ovom knjigom, i to njezinim treæim izdanjem? Po mome mišljenju, više važnih stvari. Prvo, iznijeti što vjernije poèetak povijesti JMO-a kao jedne muslimanske politièke partije koja je kao politièki pokret okupila uglavnom sve Muslimane, odnosno Bošnjake u BiH, kojim se želi izraziti jasnije njihov posebni nacionalni i politièki identitet u državi “Kraljevini SHS” (str. 407). Drugo, prikazati kako je JMO graðanska politièka partija, slièna ili ista politièkim partijama drugih naroda u toj državi, te u tom smislu “nova stranka, nastala pod posebnim prilikama u kojima su se našli Muslimani poslije ujedinjenja 1918. godine” (str. 407). Treæe, pokazati razvoj autonomne politièke svijesti kod Muslimana, odnosno Bošnjaka u BiH, koja je doduše usko povezana s vjerskom pripadnošæu islamu, ali “JMO nema izuzetnu dimenziju - pa ni vjersku koja ne bi bila u veæoj ili manjoj mjeri karakteristièna za gotovo sve graðanske politièke stranke u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca” (str. 409). Èitatelj se, proèitavši studiozno ovu knjigu, može lako složiti s dr. Purivatrom koji na kraju ovoga svoga djela kategorièki tvrdi: “Postojanje i djelovanje JMO-a nesumnjivo je imalo odreðeni historijski smisao. JMO je doprinijela zaštiti, pa i u oèuvanju egzistencije Muslimana.” Prema njemu, JMO je, zastupajuæi objektivno “jednu graðansko-demokratsku !#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

tendenciju”, bila posebno zaslužna za “nacionalno konstituisanje” i “zaštitu integriteta Muslimana” (str. 412). Treæim izdavanjem ove knjige u ovom vremenu, nakon teških stradanja svih ljudi i naroda, a posebno Muslimana-Bošnjaka, dr. Atif Purivatra ovim svojim prikazom politièke stranke JMO želi sigurno pokazati primjer takvoga politièkog djelovanja koje koristi prije svega njima, Muslimanima-Bošnjacima, a potom i svima drugim ljudima i narodima ove nam zajednièke domovine i države BiH. Zato je ova knjiga dobro došla svima onima koji vole dobru knjigu, znaju iz nje uèiti sebe i steèeno znanje predavati drugima, da bude na opæu dobrobit. Ona je doista vrijedna naše pozornosti, studioznog èitanja i predavanja njezinih poruka drugima. Velika hvala dr. Atifu Purivatri za sav trud i ljubav s kojima je pisao ovu knjigu kao svoju oproštajnu oporuku sadašnjim i buduæim generacijama ne samo Muslimana-Bošnjaka nego i svih drugih ljudi i naroda koji žele živjeti zajednièki, slobodno i mirno u Bosni i Hercegovini. (Rijeè na promociji u Sarajevu, 13.V 1999.)

Dr. Jusuf ŽIGA

KAPITALNO VA@NA KNJIGA U izdanju BKC-a izašla je kapitalno važna knjiga JMO u politièkom životu Kraljevine SHS autora prof. dr. Atifa Purivatre. Rijeè je, ustvari, o reprintu. Naime, ova knjiga je prvi put ugledala svjetlo dana veæ prilièno daleke 1974., potom 1977., pa evo i 1999. godine. Svaki put, reklo bi se, u nekim sudbinski važnim vremenima za ovo podruèje i njegove ljude. Zapravo, èinom svoje pojavnosti knjiga prestaje biti samo autorovo djelo. Ona prerasta u neku vrstu pulsirajuæeg izloga koji nas se, naprosto, !$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

tièe. Èak i onda kada to ne bismo željeli. Ili kako to ne bismo željeli. Naravno, u aksiološkom smislu, knjige niti su bile niti æe ikad postati iste. Neke odveæ brzo zgasnu u svojoj efemernosti a druge, opet, nastave da traju, nameæuæi se u svojoj izazovnosti generacijama koje dolaze. Knjigu prof. dr. Atifa Purivatre JMO u politièkom životu Kraljevine SHS valja, bez sumnje, uvrstiti u ovu drugu kategoriju. Ona je, naprosto, veæ sa svojim prvim publikovanjem postala nezaobilaznim štivom za svakoga ko se iole kompetentno poželio baviti prouèavanjem politièke historije bošnjaèkog naroda dvadesetih godina XX stoljeæa. A rijetko je koji narod u novijoj povijesti imao nezahvalniju politièku, pa i šire pojmljenu ambijentalnost za artikuliranje svoga nacionalnog biæa. Sve do pred pojavu ove knjige, tj. do sedamdesetih godina XX stoljeæa, uskraæivano mu je èak i elementarno pravo na postojanje, odnosno na ime, a kamoli na neku nacionalnu infrastrukturu kao što su: matica, akademija, univerzitet i slièno. A što tek kazati o karakteru historijskog pa i svakoga drugog predstavljanja tog naroda koga su, uglavnom, producirali drugi, tj. nebošnjaci? Dakako, to u povijesnom smislu ne amnestira gluhoæu samih Bošnjaka. Ali to je veæ tema za sebe. Najkraæe reèeno, predstavljanje Bošnjaka najèešæe je bilo simplificirano a nerijetko i namjerno pogrešno. Dio tih manifestacija otklonila je knjiga dr. Atifa Purivatre o kojoj je ovdje rijeè. Ali valja na slièan naèin “pokriti” sadržajnost života Bošnjaka u vremenu prije i poslije apostrofiranoga u ovoj knjizi. U formalnom smislu Purivatrina knjiga ima, uz uvodne, zakljuène i bibliografske akcentacije, još 12 poglavlja, i to: Preduslovi formiranja JMO-a; JMO do ulaska u vladu Nikole Pašiæa; JMO u opozicionom bloku; Uèešæe JMO-a u Davidoviæevoj vladi i bloku narodnog sporazuma i seljaèke demokratije; JMO u vladama Velje Vukièeviæa; JMO i šestojanuarska diktatura; Program JMO-a i njegovo ostvarivanje u praksi; Organizovanost JMO-a i oblici aktivnosti; Socijalna struktura Muslimana i JMO-a; JMO i nacionalnost Muslimana. Veæ iz letimiènog pregleda naslova poglavlja ove knjige dade se zakljuèiti sa kolikom ozbiljnošæu i sistematiènošæu je profesor Purivatra prišao istraživanju ovoga pitanja. Umjesto bilo kakvog zakljuèka aksiološke naravi, dovoljno je navesti rijeèi iz autorovih napomena povodom treæeg izdanja ove knjige: “Kao dugoroèniji, strateški zadatak ostaje nauènoistraživaèki rad na utvrðivanju stvarnog stanja i potpunije nauène istine o politièkom položaju !%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

i ulozi Bošnjaka u historiji BiH. Zato je neophodan hitan angažman i sistematski rad koji æe se moæi koristiti za sadašnjost ali još važnije za buduænost demokratske BiH i Bošnjaka koji su u savremenim uslovima nezamjenjiv faktor stabilizacije razvoja Bosne i Hercegovine i njezinih graðana i naroda prema savremenim kriterijima u Evropi i svijetu.” Ne samo zbog obimnosti veæ i karaktera sadržajnosti ovu knjigu nije moguæe, u recenzentno-promotivnom smislu, primjereno predstaviti osvrtima ove naravi. Nju, naprosto, valja išèitati, pogotovo kad je rijeè o Bošnjacima, te za njih neophodnom izvlaèenju konsekvenci iz historijskog iskustva koje imaju. A ono je više nego indikativno. Naime, dok èitamo ovu knjigu, neodoljivo nam se nameæe utisak da autor svjedoèi o ovovremenosti, tj. da je rijeè o devedesetim, a ne o dvadesetim godinama XX stoljeæa. Bezmalo, sva kljuèna pitanja i problemi za bošnjaèki narod su ostali isti, od zabrinutosti za sudbinu Bosne i Hercegovine, kao domovine, preko opstanka tog naroda i njegove kulture, vjere i tradicije života, koje su stoljeæima njedrili na ovim prostorima, pa do problema unutarnje ili, kako se drugaèije kaže, subjektivne naravi. Valjalo bi odati priznanje Bosanskome kulturnom centru, kao relativno mladoj izdavaèkoj kuæi koja se, ne samo kroz reprint ove izuzetno važne knjige nego i èitavu seriju drugih znaèajnijih publikacija, nametnula javnosti kao ozbiljna knjiško-producentska ustanova. Ovo je za sada jedina izdavaèka kuæa koja je, u istinskom profesionalnom maniru, tj. kroz reprint izdanje ove knjige, reagirala na 80-godišnjicu formiranja Jugoslavenske muslimanske organizacije (1919.), jedne od prvih politièkih partija u smislu modernoga politièkog organiziranja na ovim prostorima. Do sada se, nažalost, niko drugi nije pozabavio obilježavanjem ove znaèajne godišnjice vezane za politièku historiju Bosne i bošnjaèkog naroda. Valjda i to, samo po sebi, nešto govori. (Rijeè na promociji u Sarajevu, 13.V 1999.)

!&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Mustafa IMAMOVIÆ

IZUZETNO ZNA^AJNO DJELO U NOVIJOJ HISTORIJSKOJ NAUCI Ovdje je veæ reèeno da je ova knjiga prvi put objavljena prije 25 godina, 1974. godine. Tom prilikom sam napisao opširan osvrt na ovu knjigu koji je objavljen u Prilozima Instituta za historiju te æu biti slobodan da proèitam dva-tri kraæa pasusa iz ovog osvrta ne ulazeæi u sadržinu knjige. Politièki život Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od njenog proglašenja 1. decembra 1918. do uvoðenja šestojanuarske dikatature 1929. godine može se najbolje sagledati i rekonstruirati kroz djelatnosti graðanskih politièkih stranaka. Krhka graðanska demokratija u Kraljevini SHS, roðena u uslovima opšte krize buržoaskog sistema, izazvane Prvim svjetskim ratom i uzrocima Oktobarske revolucije, razdirana je brojnim socijalnim i nacionalnim suprotnostima kojima je nova država od poèetka bila optereæena. Nastojanja Dvora i vrhova srpske buržoazije da u novostvorenoj državnoj zajednici osiguraju svoju politièku i ekonomsku hegemoniju te potreba svih nacionalnih buržoazija da se prilagode novim okvirima politièkog života i pravilima igre koju je on nametao nužno su izazivali razlièite otpore i vodili jednome, u velikoj mjeri, novome stranaèkom prestrukturiranju i organiziranju. Na toj osnovi veæ u prvim mjesecima poslije ujedinjenja, restrukturiranoj od više starih, stvoren je novi broj potpuno novih graðanskih politièkih stranaka i grupa. Njihova historija, bar kada je rijeè o onim najvažnijim nacionalnim strankama, predstavlja, praktièno, historiju politièkog života jugoslavenske buržoaske države u vrijeme njenog parlamentarnog režima ili, neki kažu, kvaziparlamentarnoga. Naša poslijeratna historijska nauka nije, nažalost, još ni blizu monografski istražila i obradila historiju ovih stranaka, èak ni onih najveæih i politièki najutjecajnijih. Oskudan fond o historiji graðanske politike u Kraljevini !'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

SHS uveæan je krajem 1974. godine jednom znaèajnom monografijom o mjestu i ulozi Jugoslavenske muslimanske organizacije u politièkom životu Kraljevine SHS od 1918. do 1929. godine, èiji je autor dr. Atif Purivatra, profesor FPN-a u Sarajevu. U nedostatku novog istraživanja i studija dugo vremena smo o politièkom životu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a posebno pojedinim graðanskim strankama koje su u njemu aktivno uèestvovale, davane èesto jednostrane i paušalne historijske ocjene. To je veæ istakao i prof. akademik Tanoviæ u svom izlaganju. Vjerovatno da nijedna od tih stranaka nije tako jednostavno i jednostrano ocjenjivana kao Jugoslavenska muslimanska organizacija. Monografija Atifa Purivatre predstavlja prvi cjelovit napor da se politièki kult ove stranke nauèno rekonstruira na osnovu obimne i raznovrsne historijske graðe. To obilje nove i dosad nepoznate, nekorišæene historijske graðe predstavlja prvu i osnovnu vrijednost Purivatrine studije, bez obzira na to da li æe neko izvesti zakljuèak da sav taj materijal potvrðuje ranije ocjene ili ih u veæoj ili manjoj mjeri revidira. Istraživaèki napor Atifa Purivatre dobija poseban znaèaj kada se zna da je arhiva Jugoslavenske muslimanske organizacije izgubljena, te da je za rekonstruiranje njene historije trebalo slijediti èesto posebne izvore razlièitog porijekla i znaèaja, kritièki ih cijeniti i znati sklopiti u mozaik jednog doba, sudbina i ljudskog mentaliteta u njemu. Sve složene istraživaèke i literarne probleme koje je takva situacija nametala Atif Purivatra je uspio riješiti, pa se slobodno može reæi da njegova studija u svakom pogledu predstavlja izuzetno znaèajno djelo u novijoj bosanskoj i tada jugoslavenskoj historijskoj nauci. O samom sadržaju monografije neæu ovdje govoriti, o tome je bilo rijeèi. Dozvolite mi samo da, na kraju, kažem da je, uz prikaz historijata puta i razvitka Jugoslavenske muslimanske organizacije, prof. Purivatra u posebnom poglavlju obradio stav JMO-a prema nacionalnosti Muslimana. Ova analiza pokazuje da voðstvo Jugoslavenske muslimanske organizacije nije imalo jasan stav u pitanju nacionalnosti Muslimana, mada se borilo da oèuva njihovu cjelinu i posebnost u odnosu i na Srbe i na Hrvate. U èitavom ovom kompleksu u voðstvu JMO-a, mora se konstatirati, nije nikada došlo do nekoga jasnog i odluènog koncepta, a tako ni posebnost Muslimana nikada nije uspjela podiæi na nivo nacionalnog pitanja. Tek krajem 30-tih godina komunistièki pokret je uspio to pitanje da digne na taj nivo, naroèito u toku NOB-a i kasnije, o èemu je opširno pisao rahmetli dr. Kasim Suljeviæ u svojoj studiji O "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

nacionalnom pitanju Muslimana i radnièkom pokretu, pa su, u neku ruku, te dvije knjige korelativne, mada je Suljeviæeva knjiga nastala dosta kasnije. I, na kraju, Purtivatrina knjiga nameæe jedan opšti zakljuèak - da je rijeè o politièkoj historiji Muslimana poslije 1878. Kako je Purivatra utvrdio, Jugoslavenska muslimanska organizacija je potpuno nova stranka, izmeðu nje i muslimanskih stranaka koje su djelovale u doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini ne postoji kontinuitet. Ako se sada ide dalje, pa uporede djelatnosti Jugoslavenske muslimanske organizacije sa djelatnošæu muslimanskih stranaka prije Prvoga svjetskog rata, onda se vidi da su i jedni i drugi samo u dva razlièita vremena imali da rješavaju gotovo iste probleme vezane za život muslimanskog stanovništva. Ne nameæe li to zakljuèak da se politièki razvitak Muslimana kretao u dva udvojena kruga unutar kojih su se rješavala ista pitanja. Stvari koje su do Prvoga svjetskog rata, na neki naèin, veæ bile riješene morale su se iznova rješavati u okviru jugoslavenske buržoaske države, što je razvitak muslimanskog graðanstva, veæ èitave zajednice, u izvjesnom smislu, 1918. vratilo na poèetak. U izvjesnom smislu mi smo danas, pred treæim ili na neki naèin èetvrtim ciklusom kada je rijeè o nacionalnom pitanju i položaju, danas veæ pod pravim etnièkim imenom Bošnjaka i u tome vidim znaèaj i veliku potrebu da se pojavi ovo reprint treæe izdanje, jer faktièki ona dva izdanja iz sredine sedamdestih godina su davno i nedostupna javnosti, zaboravljena, a Bosanski kulturni centar je, mogu reæi, uèinio jedan pravi izdavaèki potez ovim reprintom studije Atifa Purivatre. A ja sam pokušao nešto da kažem o pojedinim historijskim okolnostima u kojima je nastalo ovo znaèajno djelo Atifa Purivatre. (Rijeè na promociji, 13.V 1999.)

"

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Dr. Safet HALILOVIÆ

@IVOTNI PUT ISPUNJEN PODMETANJIMA I STRADANJIMA U svome znanstvenom radu, pored niza politološko-socioloških i historijskih tema, prof. dr. Atif Purivatra primarno se bavio izuèavanjem teorije i prakse politièkih stranaka, savremenih politièkih sistema i nacionalnog pitanja. Utemeljitelj je na Sarajevskom univerzitetu nauène discipline u okviru koje je 1965. godine zapoèeo sistematsko nauèno izuèavanje politièkih stranaka. O tome je napisao i odgovarajuæi priruènik Politièke partije i organizacije. Imao sam èast da na ovom nastavnom predmetu budem asistent profesora Purivatre od 1975. godine do 1982. godine. Tada je zapoèela moja saradnja s njim i moje uèenje od njega, što je na odreðen naèin trajalo sve do dana njegove smrti. Profesor Purivatra je objavio više knjiga i oko 70 nauènih i struènih radova. Za svoju knjigu Nacionalni i politièki razvitak Muslimana dobio je 1971. godine Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva. Moglo bi se reæi da ova njegova knjiga predstavlja jedan od pionirskih nauènih radova u modernoj politologiji posveæenoj ovoj temi. Knjigu Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine SHS, iako prvi put objavljena prije 27 godina, doživjela je svoje treæe neizmijenjeno izdanje 1999. Ona i danas djeluje na èitaoce kao da je nastala ovih dana. Zato ne èudi što ozbiljna nauèna kritika smatra da ovo djelo, uz knjigu dr. Mustafe Imamoviæa Pravni položaj i unutrašnjopolitièki razvitak BiH od 1878. do 1914., spada još i danas meðu dvije najznaèajnije studije iz oblasti politièkog organizovanja i politièkih stranaka u Bosni i Hercegovini. Inaèe, radovi profesora dr. Atifa Purivatre spadaju u najèitaniju i najviše citiranu literaturu iz politikološke oblasti sa naših prostora, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Ali životni put profesora Purivatre, iako iznimno plodotvoran i sav u funkciji nauke, istine, humanizma, nije tako pravolinijski, bez drama i svakovrsnih patnji. Prije bi se moglo reæi da je bio pun iskušenja, podmetanja i istinskog stradalništva. Naime, nakon objavljene knjige sedamdesetih godina Nacionalni i politièki razvitak Muslimana i nesebiènog profesorskog angažmana u popisu stanovništva 1971. godine, što je bila svojevrsna afirmacija muslimanske nacionalne samobitnosti kao jednake drugima u BiH i SFRJ - slijedila su sumnjièenja i takva politièka hajka na profesora Purivatru i njegovu porodicu da to u potpunosti mogu shvatiti samo oni koji su sliène hajke iz tih olovnih vremena sami osjetili na svojoj koži. Nakon toga, u cikliènim periodima, uslijedili su redovni ataci na profesora Purivatru onih ideologa i njihovih korteša koji su povampirenim nacionalizmom devedesetih godina razorili federativnu Jugoslaviju i inaugurirali zloèin i genocid kao sredstvo politike na ovim prostorima. Nekim od projektanata i provoditelja tih nakaznih projekata zapoèelo je suðenje u Haagu ali su njihovi projekti nama ostali da se s njima borimo na duže staze. Profesor Purivatra je doživio i to da ga satrapi ovih meštara šovinistièkog zla 1982. godine pošalju u penziju, u njegovoj 54. godini života kada je, ustvari, bio u zenitu svoje intelektualne snage i nauène zrelosti. Sve je to uèinjeno na takav morbidan naèin da je profesor Purivatra bio lišen moguænosti da praktièno uputi bilo kakav glas prosvjeda javnosti o uèinjenoj nepravdi. Ali profesor Purivatra je stoièki podnio sudbinu i nastavio dostojanstveno da ide kroz život. Bez gorèine, kao da se sve to dešavalo nekome drugom, nastavio je, kao i do tada, da svima sa kojima je dolazio u dodir èini samo dobro. Pomagao je prijateljima i poznanicima, zapošljavao svoje bivše studente i molio sve druge (a mnoge je znao i ranije zadužio dobrim djelima) da to isto èine. Jednako se odnosio prema svim ljudima bilo koje nacije, vjere, kulture, dobi. Za sve je imao lijepu rijeè, savjet, utjehu, ohrabrenje, konkretno, svu pomoæ koju je mogao da osigura. Po odlasku u mirovinu ostavlja neizbrisiv trag svojim neumornim angažmanom u okviru Bošnjaèke zajednice kulture Preporod, Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca te u nizu drugih intelektulnih asocijacija. Sve vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima u periodu od 1992. do 1995. godine sa cjelokupnom porodicom boravio je u opsjednutom Sarajevu. Kao generalni sekretar "!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca od njegovog osnivanja 1992. godine, a od 1995. godine kao njegov predsjednik, profesor Purivatra je dao nemjerljiv doprinos na planu priznavanja, odbrane i afirmacije Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih naroda i graðana. Pri tome je uvijek djelovao na crti dostojanstva, meðusobnog razumijevanja, demokratije i ljudske dobrote. Zato je bilo moguæe da u ovom periodu VKBI sa neumornim profesorom do danas održi preko èetiri stotine tribina, izda više desetaka knjiga i drugih publikacija, realizuje bezbroj inicijativa i akcija. Uz takve, rijetko viðene organizatorske sposobnosti, intelektualnu kompetentnost i moralni integritet te ranija objavljena kapitalna znanstvena djela, on je svojom osobom postao svojevrsna “institucija koja hoda”. Ili, kako je to ovih dana konstatovano, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovaèkih inetelektualaca u nekoliko posljednjih decenija. Iznad svega je bio dobri èovjek, humanist i osoba oko koje smo se svi mogli okupiti i u èijem je plemenitom srcu bilo mjesta za sve nas. (Iz rijeèi na komemoraciji, 13. IX 2001.)

Dr. Atif PURIVATRA

NU@NOST NAU^NOG ISTRA@IVANJA PRILIKA I ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI U povodu treæeg izdanja knjige JMO u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca napomenuo sam želju da se nastavi nauènoistraživaèki rad na izuèavanju i djelovanju Jugoslavenske muslimanske organizacije u periodu 1929.-1941. godine, kao i potrebu da to uradi neko od mlaðih nauènika istraživaèa. To i dalje ostaje naš dugoroèan strateški, nauèni, istraživaèki rad koji je neminovan za sadašnjost i buduænost demokratske Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka, koji su svojim ""

Atif Purivatra - `ivot i djelo

biæem i življenjem naroèito u savremenim uslovima pokazali i dokazali da su nezamjenjiv faktor stabilizacije i buduænosti Bosne i Hercegovine i njezinih graðana i naroda prema sadašnjim kriterijima i buduæim odnosima u Evropi i svijetu. Na nužnost nauènog istraživanja prilika i odnosa u Bosni i Hercegovini obavezuje nas, prvo, nedovoljna istraženost složenih odnosa u BiH u razlièitim društveno-politièkim prilikama u toku dvadesetog vijeka. I, drugo, sve veæi interes za bosanskohercegovaèku, po mnogo èemu znaèajnu i specifiènu društveno-ekonomsku, politièku, kulturnu, vjersku i drugu problematiku, nauènika i javnih djelatnika u BiH i, posebno, u svijetu. Može se slobodno reæi da se Bosna i Hercegovina, naroèito u posljednje vrijeme, sve više istièe kao “bosansko èudo” u mnogim aspektima društvenog života, koje može poslužiti Evropi i svijetu kao vrijedna pouka u ostvarivanju novih društvenih pluralnih zajednica i država u kojima treba da budu potpuno poštivana osnovna, temeljna ljudska prava garantovana meðunarodnim konvencijama. Nama, graðanima i narodima Bosne i Hercegovine, kao i šire u Evropi i svijetu, potrebna je nauèna istina o cjelokupnim društvenim odnosima. To je jedan od bitnih uslova za demokratsku pluralistièku državnu zajednicu kakva je Bosna i Hercegovina, najstarija, specifièna, a možda i jedina u svijetu ovako višenacionalna, multikulturna, multivjerska zajednica njenih graðana i naroda. Bosna i Hercegovina je milenijski takva zajednica i ona, kao takva, može opstojati u sadašnjim i buduæim demokratskim odnosima sa punim poštivanjem i ostvarivanjem ljudskih prava u Evropi i svijetu. Zato je, izmeðu ostalog, obaveza nauènika i istraživaèa da javnosti prezentiraju èinjenice i istinu o našoj historiji i sadašnjim odnosima kao osnovnom èiniocu stvaranja, razumijevanja i tolerancije meðu graðanima i narodima u savremenoj demokratskoj društvenoj i državnoj zajednici. Zašto ovo spominjem baš prilikom promoviranja treæeg izdanja knjige Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Prvo, što je to djelo, prema opštoj ocjeni, svestrano pripremano po osnovnim naèelima nauènog istraživanja i obraðivanja, uz korištenje pristupaène, izvorne arhivske graðe. Takav rad jedino doprinosi svestranijem pokušaju saznavanja potpune istine o historiji spomenutog perioda. Drugo, što su prethodna dva izdanja ovog djela, iako su po sadržaju i konkretnim èinjenicama novi pristup izuèavanju i obradi historije datog perioda, opšteprihvaæeni od istraživaèa, "#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

nauènika, publicista i drugih javnih radnika. Prema nepotpunoj evidenciji, preko stotinu ih je koristilo podatke i stavove navedene u knjizi, koja je, kao što je poznato, dobila dvije znaèajne nagrade - za najbolje nauèno djelo u 1974. godini IP Svjetlost i bosanskohercegovaèku nagradu za nauku Veselin Masleša za 1976. godinu. Treæe, što se u izmijenjenim društveno-politièkim okolnostima ustanovilo da takvo nauèno djelo nedostaje za daljnje prouèavanje spomenutog perioda i da nedostaje kao dopunska literatura u školskom obrazovnom sistemu, posebno na fakultetima društvenih nauka. Za to postoji opravdan interes, osobito na postdiplomskim studijima. I èetvrto, što postoji širi interes, naroèito kod Bošnjaka, i za taj period naše zajednièke historije, osobito nacionalnoga i politièkog razvitka. I na kraju, današnja promocija ovog izdanja knjige Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pored nauène vrijednosti, ima i obrazovni i edukativni znaèaj u našim, a može se slobodno reæi i šire, u savremenim politièkim i nacionalnim odnosima. To iz razloga što se u posljednje vrijeme sve više plasiraju, a i pokušavaju primijeniti razne propagandne, zlonamjerne i nacionalistièke teze o nemoguænosti zajednièkog života, razvijenoj i neugasivoj mržnji, o fundamentalizmu, o neravnopravnosti pojedinih naroda, o nepostojanju bošnjaèke nacije i po nekima je pitanje da li æe postojati za 50 godina, o Srbima islamske vjeroispovijesti, Hrvatima islamske vjere, o izmišljenoj muslimanskoj bošnjaèkoj naciji, o secesiji, prisajedinjenju dijelova Bosne i Hercegovine Republici Srbiji (odnosno SRJ) i Republici Hrvatskoj i slièno. Zato je, da ponovim, zadatak i obaveza nauènika, istraživaèa i javnih radnika da se maksimalno angažiraju na istraživanju, nauènoj obradi i praktiènim aktivnostima u pisanju i plasiranju naše savremene historije. I u tom smislu danas predstavljeno djelo je ilustrativan i inspirativan primjer. Moje zadovoljstvo nije samo što sam napravio ovo djelo, jer ono samo po sebi govori. Moje je zadovoljstvo što sam bio meðu prvima koji su stvarali uslove i omoguæili da dobijemo kadrove koji nastavljaju ovu nauènu djelatnost. I zaista, na kraju, srdaèno zahvaljujem današnjim promotorima, nauènicima: akademiku Arifu Tanoviæu, akademiku Ljubomiru Berberoviæu, prof. fra Luki Markešiæu, prof. dr. Mustafi Imamoviæu, prof. dr. Safetu Haliloviæu, prof. dr. Jusufu Žigi. "$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Takoðer zahvaljujem kolektivu Bosanskoga kulturnog centra u Sarajevu i svim njegovim èlanovima angažovanim na izdavanju ove knjige. Osobitu zahvalnost izražavam i svima vama prisutnim na ovoj promociji, a posebno sredstvima informiranja. U Sarajevu 13. maja 1999.

PRILOG UTVR\IVANJU POTPUNIJE NAU^NE ISTINE (Napomena autora uz tre}e izdanje) Oèekivao sam, želio, nastojao i pokušavao da nastavim nauènoistraživaèki rad na izuèavanju razvoja i djelovanja Jugoslavenske muslimanske organizacije u periodu od 1929. do 1941. godine kako bi se mogla dobiti nauèna ocjena cjelokupne njene djelatnosti. Meðutim, ispostavilo se da je želja jedno, a stvarnost drugo. Još nisam odustao od te namjere. Volio bih, meðutim, da se neko od mlaðih nauènih kadrova prihvati toga ozbiljnog, za Bosnu i Hercegovinu i za Bošnjake i njihovu politièku historiju, po mome mišljenju, veoma znaèajnog projekta. Tim prije što su Bošnjaci u najnovijoj bosanskohercegovaèkoj politièkoj realnosti veoma znaèajan faktor. Od njihovog politièkog organiziranja i djelovanja zavisi ne samo buduænost Bošnjaka nego i drugih naroda i cjelokupne, nezavisne, demokratske, multietnièke i meðunarodno priznate države Bosne i Hercegovine kao ravnopravnog faktora u okviru savremene Evropske unije. Zadatak je, prema tome, mlaðih nauènih kadrova u Bosni i Hercegovini, u prvom redu Bošnjaka, da istraže, prouèe i nauèno, teorijski obrade ovu bosanskohercegovaèku stvarnost spomenutog perioda, i kasnije. Na taj naèin treba da se, prvenstveno sa politološkoga i sociološkog aspekta, ukaže na doprinos teoriji i praksi politièkog organiziranja i djelovanja. Upravo u “pristupnim napomenama” knjige Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1919.-1929. (izdanje 1974. i 1977.) "%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

ukazao sam na neke bitne karakteristike politièkog organiziranja bosanskih Muslimana, kao i neophodnu potrebu potpunije nauène obrade ovog fenomena važnog za historiju i politièki život u Bosni i Hercegovini. Meðutim, od tada je prošlo više od dvadeset i pet godina a na tome se malo ili gotovo ništa nije uradilo. Upravo zbog toga ponavljam ovu potrebu. Èinjenica je, meðutim, da je publikovan prilièan broj radova o nacionalnoj i posebno književno-kulturnoj tematici Bošnjaka, bilo direktnih ili indirektnih. Svakako, to doprinosi objektivizaciji i politièke i nacionalne tematike. Dakle, dugoroèniji strateški zadatak ostaje nauènoistraživaèki rad na utvrðivanju stvarnog stanja i potpunije nauène istine o politièkom položaju i ulozi Bošnjaka u historiji Bosne i Hercegovine. Zato je neophodan hitan angažman i sistematski rad koji æe se moæi koristiti za sadašnjost, ali još važnije za buduænost demokratske Bosne i Hercegovine i Bošnjaka koji su u savremenim uslovima nezamjenjiv faktor stabilizacije i razvoja Bosne i Hercegovine i njezinih graðana i naroda prema savremenim kriterijima u Evropi i svijetu. Siguran sam da æe se to uskoro i ostvariti s obzirom na sve veæi interes meðu studentima, a i u široj javnosti, za politièko organizovanje i djelovanje u Bosni i Hercegovini, osobito Bošnjaka, o èemu je, kao što je konstatovano, do sada vrlo malo istraživano i obraðivano a još manje objavljeno. Potvrda za takav interes je, izmeðu ostalog, i objavljivanje reprint, odnosno treæeg izdanja ove knjige nakon više od èetvrtine vijeka, i to u radikalno izmijenjenim društveno-politièkim prilikama i odnosima u poreðenju sa okolnostima u kojima je djelo pisano. Ova èinjenica, pored nagrada koje su mi svojevremeno dodijeljene za ovu monografiju, upuæuje na ocjenu nauène vrijednosti djela. Za pojavljivanje u javnosti i ovog treæeg izdanja najveæa zasluga pripada sve veæem interesiranju nauènih istraživaèa i javnosti za historiju Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Takav interes je izrazito razvijen kod mlaðih generacija Bošnjaka, a i šire Bosanaca, jer je upoznavanje vlastite historije i njena nauèna, istinita valorizcija bitan edukativni uslov njene sretnije sadašnjosti i buduænosti. To je uoèio i Bosanski kulturni centar u Sarajevu i obezbijedio potrebne uslove za štampanje i objavljivanje ovog izdanja, te time obilježio 80 godina formiranja Jugoslavenske muslimanske organizacije. Duboko sam uvjeren da æe ovaj potez Bosanskoga kulturnog centra biti zapažen i ocijenjen u široj javnosti i kritièkoj misli, naroèito od strane struènih,

"&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

nauènih, kulturnih, javnih i drugih djelatnika, na èemu im se unaprijed svima zahvaljujem. (Dr. Atif PURIVATRA, Napomena uz treæe izdanje knjige JMO u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 16. II 1999.)

Dr. Fadil ADEMOVIÆ

POLITI^KI ARGUMENTOVANO I ZNANSTVENO UTEMELJENO

(Zajedni~ki prilog Kasima Suljevi}a i Atifa Purivatre sagledavanju nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini) “Znanstveni opus dr. Atifa Purivatre bitno je odreðen sistematiènošæu i cjelovitošæu kritike razlièitih politièkih i teorijskih posredovanja društveno-historijskog procesa oblikovanja osobenoga muslimanskog nacionaliteta. Taj je opus osoben i po energiènom zalaganju za kreativno promišljanje onih autentiènih elaboracija Marksa, Engelsa i Lenjina, a naroèito plodotvornog prakticiranja Titovih vizija u uslovima socijalistièkog samoupravljanja. Muslimanski nacionalitet nije u domenu buduænosti, nego tadašnjosti koja se u teorijskom smislu tumaèila kao konkretno dijalektièko zasnivanje i ostvarivanje kreativne interakcije klasnoga i nacionalnog unutar historijskog procesa revolucionarne transformacije jugoslavenskog socijalistièkog društva u slobodnu samoupravnu asocijaciju slobodnih proizvoðaèa i slobodnih naroda i narodnosti”.1 1

France Cengle, Pregled, Sarajevo, LXXVI, 1986., br. 1

"'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U tome je Purivatra bio na pozicijama srodnim originalnome znanstvenom opusu dr. Kasima Suljeviæa. Bila je to priprema za predstojeæe usredsreðenje analize na glavna obilježja i oblike konkretizacije takvoga teorijskog poimanja u jugoslavenskim i, osobito, u bosanskohercegovaèkim društveno-historijskim i aktuelnim okvirima. Njihovo interesovanje za konkretne aspekte aktuelnog stanja u sferi nacionalnog eklatantno se manifestuju na stranicama brošure koju France Cengle karakterizira “znanstvenom teorijsko-politièkom analizom” koju su dali dr. Kasim Suljeviæ i dr. Atif Purivatra. Ta publikacija je objavljena neposredno pred èetvrti poslijeratni popis stanovništva SFRJ pod naslovom Nacionalni aspekt popisa stanovništva u 1971. godini. Brošura se pojavila u februaru te godine u Sarajevu, u izdanju Komisije za meðunacionalne odnose i meðurepublièku saradnju Predsjedništva Republièke konferencije SSRN-a Bosne i Hercegovine. Dubina zadiranja, širina obuhvata, preciznost pristupa nacionalnom fenomenu toga njihovog interesovanja dokumentovane su i u julu 1971. godine u zborniku Nacionalni odnosi danas. Prilog sagledavanju nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini, u izdanju Zavoda za izdavanje udžbenika u Sarajevu. Zbornik su saèinili Kasim Suljeviæ i M. Petroviæ, a u njegovim okvirima su obuhvaæeni, uz radove Atifa Purivatre, još i prilozi E. Kardelja, B. Mikuliæa, H. Pozderca, F. Kožula, M. Riðanoviæa, S. Jankoviæa, J. Karaèiæa, M. Hadžijahiæa, V. Maksimoviæa i N. Babiæa. U analizi “kategorijalnog ustrojstva” popisa stanovništva Kasim Suljeviæ i Atif Purivatra istrajavaju na provoðenju politike nacionalnog samoopredjeljivanja Muslimana. Politièki argumentovano i znanstveno utemeljeno, oni plediraju da se u svemu konaèno napusti nekada rasprostranjena “praksa” dirigovanog “opredjeljivanja” Muslimana kao Srba, Hrvata, Jugoslavena, “neopredijeljenih” itd. Spomenutom publikacijom i zbornikom oni svoje savremenike ponovo suoèavaju sa sagledavanjem nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini sukladno fundamentalnim politièko-historijskim dokumentima i novom spoznajom aktuelnih stanja i procesa. Dokazuju nužnost eliminacije “raskoraka” izmeðu “ustavnih principa” i realnih društveno-politièkih odnosa. S tim u skladu ukazuju i na neophodnost eliminacije razlika u oznaèavanju pojedinih naroda i njihovih dijelova. Podsjeæaju, u isto vrijeme, na nelogiènost i neodrživost svojedobno razlièitog tretmana Muslimana u

#

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Ustavu FNRJ, gdje nisu spomenuti kao narod, i u Ustavu NR Bosne i Hercegovine, u kome su priznati kao jedan od tri ravnopravna naroda Bosne i Hercegovine. Svim tim te ukupnim djelom Atifa Purivatre i Kasima Suljeviæa konaèno su razbijane predrasude i svakojake sumnje u moguænost teorijsko-znanstvenog mišljenja nacionalnog identiteta i teorijskoznanstvenog elaboriranja socijalne i nacionalne emancipacije Muslimana. Na taj naèin su razbijani i svi “pokušaji” kako negiranja nacionalne posebnosti i subjektiviteta Muslimana, tako i negiranja historijskog subjektiviteta i integriteta Bosne i Hercegovine kao jedinstvene multinacionalne zajednice utemeljene na naèelima AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. ***

P R I K A Z I - K R I T I K E - O S V RT I

Studijski projekt: STAV MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE U POGLEDU NACIONALNOG OPREDJELJENJA

(Nacrt za bibliografiju, obradili dr. Muhamed Had`ijahi} i dr. Atif Purivatra, Sarajevo, 1968., str. 85, litografirano, izdao Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi~kih nauka) Uz obilniju literaturu o muslimanskom nacionalnom pitanju kod nas, kao što su to u novije vrijeme pisali dr. Æimiæ, dr. Purivatra, a èije djelo veæ ima drugo izdanje, izdato je i gorenavedeno djelo navedenih autora, i to kako se vidi iz samoga naslova samo bibliografsko. Kako autori navode u Uvodnim napomenama, to je prvi pokušaj da se sabere sva literatura o našim Muslimanima, a sva pitanja u vezi s njihovim životom, poviješæu, književnošæu, religijom itd. Kako se vidi iz pregleda tematike na koncu djela, autori su nastojali da prikupe sav materijal o tim pitanjima, a sredili su graðu u šezdeset raznih rubrika. Dosta je spomenuti samo #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

neke da se vidi kako je graða rasporeðena, kao npr.: Muslimani opæenito, Naziv Musliman, Statistièki podaci o Muslimanima, Etnogeneza Muslimana za stare Jugoslavije, Fizièke i psihièke osobine Muslimana, Politièke organizacije Muslimana, Muslimani i NOR, Odnos vjere i narodnosti kod Muslimana, Pokušaji stvaranja bošnjaèke nacionalne ideologije, Muslimansko nacionalno opredjeljivanje u hrvatskom smislu, Teza o Muslimanima kao anacionalnom elementu, Teze o Muslimanima kao Turcima. Kako se vidi iz tematike djela, premda djelo ima samo bibliografski karakter, ipak je ovaj pokušaj pobudio interes ne samo kod nas nego i u inozemstvu, te je prvo izdanje rasprodano, oèekuje se doskora i drugo izdanje. (Dobri pastir, svezak I-IV, godina XIX-XX, Sarajevo, 1970.) R.D.

JEDNA BIBLIOGRAFIJA - ZNA^AJAN DOPRINOS HISTORIJI U izdanju Instituta za društvena istraživanja Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu izašao je decembra 1968. godine Nacrt za bibliografiju o osnovima i tendencijama narodnosne identifikacije Muslimana, koji su obradili Muhamed Hadžijahiæ i Atif Purivatra. Ova bibliografija je izraðena u okviru studijskog projekta Stav Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljena, na èijem ostvarenju radi više stalnih i spoljnih saradnika Instituta za društvena istraživanja u Sarajevu. Autori Bibliografije izvršili su jedan izvanredno obiman i težak posao. Bibliografija obuhvata punih 700 bibliografskih jedinica. Sama Bibliografija postavljena je šire od studijskog projekta u okviru koga je raðena. Bibliografija obuhvata “osnove i tendencije narodnosne identifikacije Muslimana”, a ne samo “stav prema nacionalnom opredjeljenju”. Veæ sama obimnost Bibliografije ukazuje na zamašnost #

Atif Purivatra - `ivot i djelo

posla koji moraju obaviti istraživaèi historije i nacionalnog fenomena Muslimana. U Bibliografiju su uvršteni samo radovi koji se odnose na Muslimane u Bosni i Hercegovini, dok Muslimani Novopazarskog sandžaka, Crne Gore i ostale slovensko-muslimanske skupine na Balkanu (Pomaci, Torbeši i dr.) nisu obuhvaæeni. Kako istièu u predgovoru, autori su se u sastavljanju Bibliografije držali nekoliko kriterija. Prije svega, Bibliografija ne obuhvata kompletan nacionalni fenomen Bosne i Hercegovine. Radovi o nacionalnom pitanju u BiH registrovani su samo ako dotièu nacionalni fenomen Muslimana. Autori su se dalje trudili da što je više moguæe uspostave granicu izmeðu radova koji se odnose na nacionalni fenomen i èisto politièkih rasprava. Ovi drugi su u Bibliografiju unošeni samo ukoliko raspravljaju i nacionalno pitanje Muslimana. Uz ove kriterije, autori su se držali i principa da nastoje registrovati sve ono što ima makar i malu dokumentacionu vrijednost. Tako su registrovani i radovi koji su u muslimanskoj sredini prošli gotovo nezapaženo, mada im se izvan ove sredine pridavala izvjesna važnost. To je sluèaj, naprimjer, sa spisateljskom i politièkom djelatnošæu Mehmeda Spahiæa iz Mostara ili beogradskog hodže Sulejmana Faladžiæa. Cijela Bibliografija ili, kako autori skromno kažu, Nacrt za bibliografiju, podijeljena je u dva dijela: 1) Etnièke, historijske, socijalne, demografske i druge osnove narodnosne identifikacije, sa 127 bibliografskih jedinica, i 2) Tendencije narodnosne identifikacije Muslimana, sa 573 registrovana rada. Prvi dio obuhvata osnovnu književnost o Muslimanima i faktorima njihovoga etnièkog formiranja, historijskoga i demografskog razvitka i sl. Drugi, važniji dio Bibliografije, daje jedan obiman pregled vrlo razlièitih pogleda na nacionalni fenomen Muslimana. U Bibliografiji su autori izradili vrlo iscrpan Registar prema tematici, koji veoma olakšava njezino korištenje. Koliko je ovaj registar razraðen i sveobuhvatan, pokazuje i èinjenica da sadrži punih 60 tematskih odrednica. Bibliografske jedinice su navedene abecednim redom po prezimenima autora, odnosno po inicijalima i pseudonimima. Jedan manji broj inicijala i pseudonima autori su razriješili. Uz neke bibliografske jedinice gdje iz naslova èlanka nije jasno o èemu se govori date su kratke napomene. Èovjek koji jezièki relativno poznaje historiju Muslimana Bosne i Hercegovine, a pogotovo ko se prvi put susreæe sa ovim problemom ostaje iznenaðen obimom literarne produkcije o ovom pitanju. Mada se o #!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

nacionalnim pitanjima pisalo još od druge polovine 19. vijeka gotovo neprekidno do danas, ipak se mogu zapaziti periodi u kojima se više pisalo. Takvi periodi su sedamdesete godine 19. vijeka, posljednja decenija 19. i poèetak 20. vijeka, zatim po ujedinjenju 1918., to jest ranih dvadesetih godina i, na kraju, 1939.-1940. godina. To znaèi da je interes za nacionalni fenomen Muslimana uvijek rastao kada se postavljalo i zaoštravalo pitanje Bosne i Hercegovine, odnosno kada su se javljale pretenzije na ove pokrajine. Tako se pred povlaèenje Turske u okolnim zemljama koje su imale aspiracije na Bosnu i Hercegovinu nacionalni fenomen Muslimana prikazivao onako kako odgovara tim težnjama. Na prijelomu dva vijeka intenziviraju se rasprave o državopravnom položaju i daljoj sudbini Bosne i Hercegovine, pa se i nacionalnost Muslimana prikazuje u skladu sa teritorijalnim željama i težnjama pojedinih država i buržoazije. Isti je sluèaj i poèetkom dvadesetih godina, po ujedinjenju, u sukobima interesa i pretenzija srpske i hrvatske buržoazije. Na kraju, 1939.-1940. godine, po sporazumu Cvetkoviæ-Maèek, ponovo se stvaraju planovi o podjeli Bosne, pa se pokreæe i muslimansko pitanje i pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine. U tim radovima iznošeni su najrazlièitiji pogledi na nacionalni fenomen Muslimana. Zajednièka karakteristika tih shvatanja je da su uglavnom nastala izvan muslimanske sredine, pa èak i onda kada su ih iznosili sami muslimanski intelektualci. Ovi pogledi su izraz želja i tendencija koje nisu imale oslonca u širokim slojevima Muslimana. Pristup problemu Muslimana u tim radovima bio je ne samo nenauèan nego i izrazito tendenciozan. Nerijetko se susreæu u njima i nacionalistièka i šovinistièka shvatanja. Bibliografija koja je pred nama pokazuje da nacionalni fenomen Muslimana nije ranije nauèno obraðivan. Praktièno, u cijeloj Bibliografiji od 700 naslova ne može se naæi nijedan rad monografskog karaktera, a vrlo je malo i kraæih rasprava koje nacionalnom fenomenu Muslimana pristupaju odgovorno, nauèno i kritièki. Meðutim, iz Bibliografije se zapaža da od poèetka šezdesetih godina raste broj radova posveæenih nacionalnom fenomenu Muslimana. Prvi put se ovom pitanju pristupa sistematski, nauèno i odgovorno. Može se reæi da danas potpuno sazrijevaju uslovi da se nacionalni fenomen Muslimana obradi historijski objektivno i nauèno. To æe biti složen zadatak. Treba dosta vremena, istraživaèke upornosti i znanja da se skinu sve ideološke naslage, tendenciozna iskrivljavanja, neistine i poluistine #"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

koje su se nagomilale u dosadašnjim radovima o nacionalnosti i historiji Muslimana. Ovaj proces je veæ poèeo, a nauènom rasvjetljavanju i objašnjavanju nacionalnosti Muslimana sigurno æe dati znaèajan doprinos studijski rad koji se ostvaruje u okviru Instituta za društvena istraživanja. Na to ukazuje i ova obimna i savjesno uraðena Bibliografija. Svima koji pristupaju istraživanju historije Muslimana ova je bibliografija koristan i neophodan priruènik u radu. (Pregled, god. LIX, 1969., broj 9) Mustafa IMAMOVIÆ

NACIONALNI I POLITI^KI RAZVITAK MUSLIMANA (Svjetlost, Sarajevo, 1969.) Ovo je veæ druga knjiga (uz knjigu Salema Æeriæa Muslimani srpskohrvatskog jezika, Svjetlost, Sarajevo, 1969. godine) u kojoj se tretira etnièki status Muslimana. To je sasvim dovoljno da ospori donedavno važeæu tvrdnju da je svako raspravljanje nacionalnog fenomena bosanskohercegovaèkih Muslimana tabu tema. A da je ona to bila, može se reljefno ilustrovati obiljem sinonima koji su se u “usputnim” razmatranjima meðunacionalnih odnosa koristili: “etnièka grupacija”, “etnièka zajednica”, “etnièka cjelina”, “posebna cjelina”, “muslimanska zajednica”, “narodna grupa”, “muslimanski narod”, “kulturno-etnièka zajednica”, “etnija” (!) i, napokon, “nacija”. Jedva da je bilo kome potrebno dokazivati kako je plodna invencija mnogih autora u “konstruisanju” primjerenog imena Muslimanima više rezultat nastojanja da se pokaže šta sve oni nisu, a ne šta jesu. Jer, Purivatra još u poèetku ispravno primjeæuje kako je istorija u jugoslovenskom podruèju, “napose u Bosni i Hercegovini, tom pojmu dala mnoge nove elemente koji u naše vrijeme èak i potiskuju i mijenjaju njegov izvorni smisao i znaèenje”. Oni, pak, koji u prvi plan stavljaju raspru oko imena, gotovo redovno previðaju egzistiranje socijalne grupe koja se održava (i podržava) ##

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

društvenim razvitkom u nas, nezavisno od toga da li smo je i kako lingvistièki i socijalno iskazali. Za djelo Atifa Purivatre moglo bi se reæi da je dokumentovana istorija transformacije malog “m” (u smislu vjerske zajednice) u veliko “M” (u smislu koji nadilazi vjerske, odnosno konfesionalne granice). Istovremeno, to znaèi presjek socijalnih protivurjeènosti uopæe, a posebno u sferi meðunacionalnih odnosa. Upravo zato što znaèe krajnju taèku socijalnog preobražaja na crti etnièke evolucije, Muslimani su relativno precizan indikator dosega stvaralaèke primjene marksistièke teorije nacije i socijalistièke (samoupravne) prakse u konstituisanju i razvitku socijalne dinamike meðunacionalnih odnosa. Knjiga je podijeljena u tri relativno zavisne cjeline. One odražavaju genezu nacionalnog i politièkog razvitka Muslimana u presjeku èvorišnih problema koji se isprepliæu, sa razlièitim akcentima, kroz cijelu knjigu. Sa stajališta interesovanja èitalaca, poštujuæi princip od manifestnog ka latentnom, od površinskog ka dubljem, od aktuelnog ka onom što je bliža i dalja prošlost - autor je s razlogom ovako precizno sadržinski odredio spomenuta poglavlja: I. Muslimanska komponenta u jugoslovenskom nacionalnom mozaiku; II. Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana; III. Politièki razvoj muslimana u staroj Jugoslaviji. Kritièki se suoèavajuæi sa razlièitim pokušajima rješenja etnièkog i politièkog statusa Muslimana, autor suviše cijeni te pokušaje kad ih naziva teorijskim, lišavajuæi taj pojam navodnih znakova. Zar se, naprimjer, u ozbiljnoj nauènoj studiji može dodijeliti atribut teorijske teze stavovima kao što su: bosanskohercegovaèki Muslimani su nacionalno svjesni Srbi ili Hrvati; ili oni su Srbi i Hrvati, ali samo bez svijesti o tome; ili: oni su nacionalno “Bošnjaci”, štaviše, oni su uopæe bez nacionalne pripadnosti - “anacionalni”, “klerikalno nastrojeni”, “Turci” i slièno? U bivšoj Jugoslaviji Muslimani - kako primjeæuje autor - nisu bili tretirani kao subjekt u nacionalnim odnosima, “nego kao objekt na koji polažu pravo srpska i hrvatska buržoazija, pa se zbog toga i insistiralo jedino na njihovom nacionalnom opredjeljivanju za jednu ili drugu stranu, a ne na samoopredjeljenju onako kako se osjeæaju, odnosno da se prizna ono što stvarno jesu” (str.12). Takva socijalna situacija izvanredno je pogodovala politièkom mešetarenju jednako vladajuæih i opozicionih graðanskih politièkih stranaka sa “liderima” muslimanskih graðanskih politièkih stranaka. Autor se, pored ostalog, kritièki osvræe na sve #$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

“teorijske” pokušaje koji u svojoj viziji nacionalnog pitanja Muslimana vide sve intenzivniju njihovu asimilaciju u srpsku, odnosno hrvatsku nacionalnu grupu. Teško je ostati ravnodušnim bilo kom humanisti kad se iznuðeni proces denacionalizacije želi nauèno zasnovati, kulturno motivirati i moralno opravdati. Sa uzvisina savremene nauke ti se pokušaji ne bi mogli jednostavno smjestiti u arsenal dobronamjernih nauènih zabluda. Purivatri polazi za rukom da ne samo pokaže nego i dokaže kako tako inspirisani teorijski pristupi pripadaju prošlosti ali, nažalost, praksa koja nalazi impuls u njima i dalje, ponekad nesmetano, traje. Dovoljno je ilustrativan primjer Enciklopedije Jugoslavije i nekih drugih izdanja Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Ta toliko znaèajna i visoko ocijenjena publikacija u svom alfabetaru uopæe nema pojam Muslimana i, uz to, ona ignoriše sveukupno kulturno nasljeðe nastalo pod izravnim ili posrednim utjecajem islamske civilizacije. Mi se, naime, ponosimo onim što su naši sunarodnici stvorili na latinskom, grèkom, njemaèkom, maðarskom i drugim jezicima kršæanskog Zapada i Istoka, ali ne vidim zašto bismo se stidjeli onog što su naši sunarodnici stvorili na orijentalnim jezicima, u orijentalno-islamskom kulturnom krugu. Koristeæi se rezultatima popisa stanovništva koji je obavljen u dva navrata poslije Drugog svjetskog rata, Purivatra statistièki pokazuje ponašanje Muslimana kad im se ponudi nekoliko vještaèkih alternativa: Srbin, Hrvat, Jugosloven - neopredijeljen... Otpor ljudi prema pokušajima “opredjeljivanja” upravo zadivljujuæe potvrðuje da je narod, kad god je u (ne)prilici da se iskazuje u biæu u kome nije, veoma jedinstven da iskaže, makar na negativan naèin, ono što jest. Otuda toliki broj “neopredijeljenih” (za Srbe i Hrvate), odnosno “opredijeljenih” (za sebe, za Muslimane). Pri tome je važno naglasiti da se autor, u skladu sa svojom temeljnom koncepcijom, zalaže za to da nijednom Muslimanu niko ne može naturiti “muslimanstvo”, a da oni koji su sami sebi “naturili” neko drugo (nacionalno) opredjeljenje treba tek da se preispitaju da li su udovoljavali svojim intimnim težnjama ili su, pak, brinuli o vlastitom socijalnom i politièkom statusu. Bilo bi nedopustivo previdjeti da su se “javni i kulturni radnici iz redova Muslimana mogli afirmisati jedino uz pretpostavku nacionalnog ‘opredjeljenja’, pa je na taj naèin i njihovo kulturno stvaralaštvo uokvirivano u domen hrvatske, odnosno srpske kulture” (str. 36).

#%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U konktekstu socijalnog položaja Muslimana prije rata, zatim u kontekstu njihovog neodreðenog etnièkog tretmana po kojem je, u krajnjoj liniji, prošlost Muslimana maltene nespoznatljiva, a buduænost neizvjesna - njihovo znatnije participiranje u jugoslavenstvu samo je izraz realnih težnji da ustuknu pred bilo kakvim nacionalnim oblikovanjem koje nije autohtono, “svoje”. Oprezan prema svemu što nije ispitano, Purivatra nalazi da je jugoslovenstvo takvog karaktera, “da je ono u procesu, pa još uvijek nije u dovoljnoj mjeri teorijski objašnjeno” (37). On prihvaæa Kardeljevu misao po kojoj se u nas sve više produbljuje socijalistièka svijest i osjeæanje jugoslovenstva, koje “nastaje na osnovi zakonitih društveno-ekonomskih tendencija koje vode ka višim oblicima meðunarodne saradnje i ujedinjavanja i koji æe u buduænosti obuhvatati sve šire nacionalne oblasti i sve veæi broj društveno-ekonomskih funkcija” (str. 38). U drugom dijelu knjige autor analizom sadržaja relevantnih partijskih dokumenata pokazuje kako je Komunistièka partija Jugoslavije upravo prva sagledala (1938. god.) specifiènost nacionalnog razvitka bosanskohercegovaèkih Muslimana. Njenu povijesnu zaslugu ne umanjuje ni èinjenica da je tu specifiènost razlièito interpretirala, ni za trenutak je, dakako, ne dovodeæi u pitanje - barem u teoriji. Uostalom, adaptacija ovog stava uzrokovana je složenošæu nacionalnog pitanja na tlu Jugoslavije u cjelini, a ne samo spram Muslimana. U izvanjskom utjecaju (Kominterna) utvrðen je jedan od snažnih razloga ishoda u pristupu nacionalnom pitanju. Stav KPJ o autonomiji Bosne i Hercegovine sadržan je u Treæem otvorenom pismu... bosanskohercegovaèke studentske omladine kojim se ona obraæa javnosti povodom sporazuma Cvetkoviæ-Maèek. “Mora biti jasno” - piše izmeðu ostalog u tom pismu - “da æe svaka podjela Bosne i Hercegovine predstavljati i jednu nepravdu nanesenu Muslimanima koji oduvijek èine posebnu cjelinu... Samo u autonomnoj Bosni i Hercegovini ni Drina ni Una neæe nas dijeliti od braæe s obe strane, a zadovoljnoj Bosni i Hercegovini biæe tada bliže i Beograd i Zagreb” (str. 53). Prisjetimo li se onoga što se desilo izmeðu dva rata i u ratu, nije nam teško otkriti proroèanski smisao ovih rijeèi iz kojih je, barem politièki, preuzeta sadašnja formula rješenja bosanskohercegovaèkog nacionalnog kompleksa. Elastiènost politike Komunistièke partije koja je bila u skladu sa marksistièkim idejnim postavkama, sadržana je i u uputstvu Pokrajinskog komiteta SKOJ-a (31. mart 1944.) u kojem piše i ovo: #&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

“Raèunajuæi na specifiènost u razvoju Muslimana i diferencijaciju koja se kod njih poèela vršiti, mi moramo radi što bržeg i lakšeg okupljanja i osvješæavanja te omladine stvarati muslimanske organizacije koje æe u svom nazivu nositi izvjesno muslimansko obilježje.” (str. 82) Izuzetno je znaèajno istaæi da je u svim pozivima muslimanskim masama na aktivno sudjelovanje u revoluciji naglašavana njihova nacionalna sloboda i ravnopravnost zajedno sa bosanskim Srbima i Hrvatima u zajednièkoj i nedjeljivoj Bosni i Hercegovini u okviru jugoslovenske demokratske državne zajednice svih naroda i narodnosti. Za razliku od Edvarda Kardelja, koji je još 1938. godine pisao da “Muslimani saèinjavaju posebnu etnièku grupu”, Veselin Masleša - i pored minuciozne analize - stoji na stanovištu da se oni ne mogu smatrati posebnim etnièkim subjektom. Ovom talentovanom marksistièkom teoretièaru dijelom je promakao utjecaj konfesionalnog momenta kao diferencirajuæeg èinioca na etnièkom planu u Bosni i Hercegovini, i to ne samo kod Muslimana nego i kod Srba i Hrvata. Nije, razumije se, nebitno što je jedan od plenuma CKSKBiH (februar 1968. god.) reafirmisao etnièki individualitet Muslimana. To je utoliko politièki znaèajnije što se time nije sankcionisala postojeæa praksa, nego podstakla afirmacija jednog principa koji pobjeðuje u svim sferama društvenog života. Teorijska misao ne može jednostavno izrasti na takvoj praksi, nego se za njeno oblikovanje tek uspostavljaju socijalni, politièki i psihološki uslovi. Bilo je, èini nam se, dovoljno osnova da Purivatra ukaže na dvije temeljne premise. a) Zato što su se stavili u odbranu društvene formacije (feudalne) koja je osuðena da nestane sa socijalno-istorijske scene, Muslimani su u vrijeme prodiranja mlade buržoazije ostali hibrid u nacionalnom pogledu. b) Ta istorijska šansa “ponovila” se u izmijenjenim socijalnim uslovima u onoj mjeri u kojoj, s jedne strane, vršimo afirmaciju srpske, odnosno hrvatske individualnosti na tlu Bosne i Hercegovine i, s druge strane, naciju tretiramo kao jedan od politièkih subjekata samoupravnog socijalistièkog društva. Treæe poglavlje, u kojem se tretira formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen razvoj (do 1922. god.), vjerovatno je najvrednije, barem iz dva razloga: ono je do sada najmanje obraðivano i Purivatri je uspjelo da egzaktnošæu vrsnog istorièara odabere one

#'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

momente koji su od krucijalnog znaèaja za otkrivanje socijalno-istorijskih determinanti. Istièuæi jugoslovenstvo kao kohezivni princip, Jugoslovenska muslimanska organizacija je nastojala da uspori, ako ne i eliminira “opredjeljivanje” Muslimana bilo u smjeru srpske ili hrvatske etnièke posebnosti. Muslimani su se organizovali na vjerskoj osnovi jer su ih na to iznova podsticali socijalno-politièki uslovi, a ne religijski motivi u svom izvornom znaèenju. Autor je ubjedljivo pokazao kako muslimanska politièka organizacija izdvaja muslimansko radništvo da bi onemoguæila stvaranje jedinstvenog radnièkog pokreta. Klasni interes njegovog vodstva uvijek se probijao kroz sve vjerske i nacionalne odrednice. Komparativnom analizom i drugih muslimanskih partija u odnosu spram bitnih društveno-politièkih pitanja (posebno agrarnog) Purivatra je uspješnom analizom pokazao ono što im je svima zajednièko: prvo na odštetu zbog smanjenog ugnjetavanja! To je klasna granica koja je sprijeèila sve politièke stranke (izuzev KPJ) da se zalažu za provoðenje opæe, radikalne i potpune agrarne reforme. To je plastièno pokazano upravo na primjeru Jugoslavenske muslimanske organizacije kao politièkog zaštitnika interesa muslimanskih feudalaca. Djelo Atifa Purivatre više je istorijska rasprava politièkog nego nacionalnog razvitka Muslimana. Njegovu vrijednost vidim upravo u ogranièavanju teme. Tek nakon prethodnih monografija iz ekonomske i kulturne povijesti Bosne, zatim etnoloških studija i sociološke analize nacionalnog fenomena na ovom tlu, moguæe je oèekivati studiju koja æe biti potpuniji odgovor na pitanje o nacionalnom razvitku naroda Bosne i Hercegovine i posebno Muslimana. Zato u ovom djelu vidim nezaobilazan i znaèajan korak u dospijevanju do jednog sintetièkog rezultata koji prevazilazi moguænosti ma koliko vrijednog i talentovanog pojedinca. (Naše teme, Zagreb, god. XIV/1970., broj 2 (134) Esad ÆIMIÆ

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

RASPRAVE I ^LANCI ATIFA PURIVATRE (Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1969.) Kada je Savez komunista Jugoslavije, u svojoj stalnoj revolucionarnoj i stvaralaèkoj praksi, prvi u našoj historiji uvažio èinjenicu nacionalne posebnosti Muslimana, stvoreni su uslovi za nauèno i kritièko ispitivanje prošlosti ovog naroda. Jedan od pionira ovih ispitivanja je Atif Purivatra, docent Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu, koji je posebnu pažnju posvetio istraživanju odluèujuæeg doprinosa koji je u afirmaciji muslimanskog naroda dala KPJ kao nosilac borbe za nacionalno osloboðenje i nacionalnu ravnopravnost svih naroda Jugoslavije. Knjiga koja je nedavno izašla u izdanju sarajevske Svjetlosti, o nacionalnom i politièkom razvitku Muslimana, sadrži rasprave i èlanke koje je Atif Purivatra objavio u raznim našim èasopisima. Sakupljene sada u jednoj knjizi, ove zanimljive rasprave postaju dostupne i širem krugu èitalaca koji ne prate struènu periodiku. Sve rasprave u knjizi su prema svom sadržaju podijeljene u tri uže tematske cjeline: 1) Muslimanska komponenta u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku; 2) Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana; 3) Politièki razvoj Muslimana u staroj Jugoslaviji. U prvom dijelu Atif Purivatra je izvršio kritiku buržoaskih koncepcija o nacionalnom “opredjeljenju” Muslimana. Istovremeno pisac je izvršio i temeljitu kritiku stavova prema Muslimanima i njihovom kulturnom naslijeðu, u nekim našim publikacijama, npr. u Enciklopediji Jugoslavije, u knjizi Narodi Jugoslavije (izd. SANU, Beograd, 1965.), ili u ABC èinjenice o Jugoslaviji itd. U ovim publikacijama negirana je nacionalnost Muslimana i potpuno prešuæeno njihovo kulturno naslijeðe. Na sliènim pozicijama u odnosu na Muslimane stoji i savremena srpska i hrvatska graðanska historiografija. U tom smislu Purivatra je izvršio kritiku nekih najnovijih radova Milenka S. Filipoviæa, Ivana Mužiæa, dr. Frane Franiæa, dr. Dominika Mandiæa, Veæeslava Holjevca i dr. Ovim piscima su poznate $

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

èinjenice da se najveæi dio Muslimana nije nikada izjasnio niti danas želi da se izjasni u smislu nacionalne pripadnosti srpstvu ili hrvatstvu, ali to im ne smeta da proizvoljno “svojataju” Muslimane pripisujuæi im nacionalnu orijentaciju koju oni nikad nisu imali. Atif Purivatra je pokazao da sve ove “teorije” predstavljaju obrazac “buržoaskih ideologija koje nacionalnu svijest uzimaju kao vrhovni domet progresa, vrlinu duha i zrelost nekog naroda”. Ovim shvatanjima autor suprotstavlja èinjenicu da je nacija historijski nastala društvena kategorija u periodu industrijske podjele rada i “kao takva ona je prolazno obilježje u procesu razvitka naroda, odnosno prolazni oblik povezanosti ljudi na putu ljudske emancipacije”. Nacija se mora poštovati kao historijska, kategorija koja, uz odsustvo šovinizma, zaista predstavlja “momenat emancipacije” individualnosti jednog naroda, ali ne može biti cilj po sebi, smisao društvenog kretanja, ili kriterij progresa. U tom smislu su demokratski razvitak u našoj zemlji i ostvarenje nacionalne ravnopravnosti na samoupravnoj osnovi donijeli uvažavanje nacionalne posebnosti Muslimana u procesu njihove ljudske emancipacije, ravnopravno sa drugim narodima Jugoslavije. Vjerovatno da dvije rasprave koje su ukljuèene u knjigu - KPJ i nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini (1919-1946) i Stav KPJ prema nacionalnom pitanju Muslimana u toku NOR-a - predstavljaju do sada najznaèajniji doprinos ispitivanju politike KPJ prema nacionalnom pitanju u Bosni i Hercegovini. Poznato je da su o nacionalnom pitanju unutar KPJ voðene dugogodišnje diskusije. Nešto zbog razvitka našeg radnièkog pokreta, a još više zbog miješanja Kominterne, KPJ sve do 1935. godine nije uspjela formulirati politiku prema nacionalnom pitanju koja bi odgovarala težnjama i potrebama jugoslavenskih naroda. Tek u vrijeme antifašistièke borbe i narodnog fronta KPJ je došla do saznanja da je historijski zadatak radnièke klase da preuzme neposrednu odgovornost za rješenje nacionalnog pitanja, i da komunisti moraju zato postati vodeæa snaga nacionalnih pokreta svakoga jugoslavenskog naroda. Istovremeno, u uslovima prijetnje meðunarodnoga fašistièkog imperijalizma, KPJ izražava zajednièku životnu potrebu svih jugoslavenskih naroda da pojedinaène interese nacionalnog osloboðenja i razvitka ostvaruju u okviru veæ postojeæe zajednièke države. Boreæi se da ovu opæu politiku primijeni na naèin koji najviše odgovara konkretnim uslovima razvitka pojedinih jugoslavenskih nacija i krajeva, KPJ je prva sagledala specifiènost nacionalnog razvitka bosansko$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

hercegovaèkih Muslimana i u svojim dokumentima ukazivala na njihovu nacionalnu posebnost, negirajuæi tako tvrdnje srpske i hrvatske buržoazije da su Muslimani Srbi, odnosno Hrvati, ali da zbog vjerskog uticaja i nedovoljne kulturne uzdignutosti nisu svjesni svoga navodnog nacionalnog imena. KPJ je uoèila èinjenicu da je osobeni ekonomski, politièki, socijalni, kulturni i obrazovni razvitak omoguæio Muslimanima da saèuvaju svoju narodnu individualnost uprkos svim pritiscima i neravnopravnom tretmanu, posebno u staroj Jugoslaviji. Prvi dokument u kome se KPJ obraæa Muslimanima kao posebnoj nacionalnoj grupi potièe iz decembra 1938. godine. Partija se obratila bh. Muslimanima izbornim proglasom Studenti Muslimani Beogradskog univerziteta svojoj braæi, u kome se govori o “muslimanskoj zajednici”, ali ne kao o vjerskoj, nego “jednoj narodnoj grupi”. U Treæem otvorenom pismu bh. studentske omladine, povodom sporazuma Cvetkoviæ-Maèek, istièe se zahtjev za autonomijom Bosne i Hercegovine jer se, izmeðu ostalog, njenom podjelom nanosi i nepravda “Muslimanima koji oduvijek èine posebnu cjelinu”. Rezolucija Pete pokrajinske konferencije KPJ za BiH (juli 1940.) istièe da su se “muslimanske radne mase” oduvijek osjeæale kao “etnièka grupa” itd. Teorijske osnove za nacionalni status i tretman Muslimana date prije rata našle su svoju adekvatnu primjenu u toku NOB-a. U svim proglasima i dokumentima KPJ, SKOJ-a, ZAVNOBiH-a i drugih organizacija Muslimani su tretirani kao posebnost, ravnopravni sa druga dva naroda u Bosni i Hercegovini, to jest sa Srbima i Hrvatima. Atif Purivatra je vrlo akribièno i uspješno sakupio i obradio cjelokupnu dokumentaciju. Pisac je raspravljao i o manjim teorijskim radovima o Muslimanima, koliko ih je u toku rata bilo (Masleša, R. Èolakoviæ). Ova istraživanja Atifa Purivatre stvarno predstavljaju krupan doprinos rasvjetljavanju politike KPJ prema nacionalnom pitanju u konkretnim uslovima Bosne i Hercegovine, kada je svojom dosljednom politikom nacionalne ravnopravnosti Partija uspjela nasovno pridobiti Muslimane za NOP. Ako izuzmemo period NOR-a i poslijeratni razvoj, postoje tri epohe u razvitku Muslimana. To su period turske vladavine, austrougarske okupacije i stare Jugoslavije. Može se reæi da je razvitak Muslimana u sva tri ova perioda slabo istražen. Izuzetak donekle èini turski period, o kome je nešto više pisano. I period austrougarske vladavine i stare Jugoslavije vrlo su malo obraðivani. Politièki i nacionalni razvitak Muslimana u tim razdobljima spominjan je samo uzgred i najèešæe $!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

jednostrano i površno. Atif Purivatra je i u ovu oblast unio nešto više svjetla istraživanjem muslimanske graðanske politike izmeðu dva rata, posebno u periodu parlamentarnog režima, do 1929. godine. Iz te oblasti objavljene su dvije duže rasprave: Formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije i njen razvoj do 1922. god... i Politièke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. godine. Ovom knjigom historijskih rasprava Atif Purivatra se predstavio kao korektan i školovan historièar istraživaè. Knjigu èini posebno zanimljivom èinjenica da se bavi jednom temom koja u posljednje vrijeme privlaèi pažnju šire domaæe i strane javnosti. (Gledišta, god. X, 1969., broj 12) Mustafa IMAMOVIÆ

UZ TRE]E IZDANJE JEDNE KNJIGE Knjiga Atifa Purivatre Nacionalni i politièki razvitak Muslimana doživljava veæ t r e æ e izdanje2. Bez obzira na tiraž ovog i prethodna dva izdanja, ta èinjenica govori sama za sebe i, gotovo, da joj nije potreban poseban komentar. Svi oni koji pomnije prate izdavaèku djelatnost istoriografskog karaktera ne vide u ovoj pojavi obilježja nekakvog “buma”, kao moguæeg paradoksa potrošaèke psihologije ili zapadnoevropskog “publicityja”. Rijeè je o jednom društveno-historijskom fenomenu, èija je pozadina daleko od svake efemernosti. U nekim zemljama, sa mnogo veæom tradicijom nego što je naša, bosanskohercegovaèka ili jugoslavenska, (Francuskoj, npr.), nije rijedak sluèaj da se o pojedinim pitanjima i problemima koji su u žiži interesovanja u javnosti pojave knjige ili radovi koji na publicistièki ili nauèni naèin pokušavaju da ih obrade.

2

$"

Atif Purivatra, Nacionalni i politièki razvitak Mislimana, Sarajevo, Svjetlost, 1972. 278. str.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Atif Purivatra je, veæ relativno duže vremena, zaokupljen nauènom obradom pitanja koja su vezana za bosanskohercegovaèke Muslimane. Iz te problematike on je odbranio i doktorsku disertaciju. Pred nama je, slobodnije reèeno, kolaž od više objavljenih radova koji su sintetizirani u tri poveæa èlanka i rasprave. To je nastavak prakse izdavaèke kuæe Svjetlost koja je odluèila da radove naših eminentnih historièara, publicirane u jednom vremenskom r a s p o n u , u više r a z n i h èasopisa, objavi u j e d n o j knjizi. Ne dovodeæi u pitanje opravdanost i svrsishodnost ove i ovakve prakse, može se naèelno postaviti pitanje da li se uvijek, i u potpunosti, može (a trebalo bi da bude tako) ostvariti cjelovitost obrade problema koji se pojavljuje na stranicama takvih radova. *** Prilozi koji su ušli u ovu knjigu tretiraju jednu od komponenata naše novije bosanskohercegovaèke historije èija je uloga mnogo, mnogo èešæe prešuæivana, krivo tumaèena nego što joj se i p o k u š a l o odrediti mjesto i izreæi pravi znaèaj. Donedavno (do tri decenije unazad) tretman muslimanske komponente u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku ovisio je u punoj mjeri od p o s e b n i h interesa, a bio je u potpunosti lišen nauènog prilaza i ocjene èinjenica. O uvažavanju osjeæanja i mišljenja onih o kojima je rijeè (Muslimana samih), da se i ne govori. Iz tog aspekta Purivatrin opus, odnosno ova knjiga, i ima onaj poseban znaèaj, bez obzira na neke prisutne manjkavosti koje proizlaze iz objavljenih tekstova. S obzirom da je ova knjiga sastavljena iz t r i dijela (o kompoziciji nešto kasnije), to æemo u ovom prikazu i poštovati taj redoslijed. U odjeljku koji je naslovio: O nekim koncepcijama o nacionalnom ‘opredjeljenju’ Muslimana (str. 9-30) Purivatra pruža vrlo iscrpnu, takoreæi, po reprezentativnom principu skalu raznih i dijametralnih stanovišta, kako onih koja afirmiraju proces nacionalnog opredjeljivanja bosanskohercegovaèkih Muslimana, tako i onih koja ga uopæe ne priznaju. Èitalac nakon upoznavanja sa konfrontiranim mišljenjima i ocjenama dolazi do spoznaje, odnosno ubjeðenja o historijskoj opravdanosti formulacija èije je krajnje ishodište - afirmacija p o s e b n o s t i bosanskohercegovaèkih Muslimana. Meðutim, treba isto tako reæi da pažljivo èitanje teksta, “dokaznog postupka”, otkriva u izvjesnoj mjeri $#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

odsustvo terminološke preèišæenosti pojmova, bolje reæi, dosljednosti u izboru kvalifikativa - nacionalnog, ili bar autorovih o b j a š n j e n j a . S jedne strane, uoèljivo je identificiranje pojmova “etnièkog” i “nacionalnog”, (str. 10. i 14. bilješka 6. - etnièka posebnost u nacionalnom pogledu), a s druge strane primjetno je prisustvo c i t i r a n i h stanovištva koja èitaoce ostavljaju u, faktièki nepostojeæoj, dilemi. Muslimani Bosne i Hercegovine se, nedvojbeno, karakteriziraju kao posebna etnièka “grupa” ili “zajednica” (za potonji termin odluèuje se A. Purivatra - str. 58), ali se, istovremeno, èitaoci upoznaju “da Muslimani u Jugoslaviji nisu nacija” (Kardelj - str. 25) ili da Muslimani “po svojoj strukturi nisu imali dovoljno mjesta za graðansku i radnièku klasu, koje bi jedino mogle biti nosilac (nosioci) nacionalnog pokreta i borbe protiv feudalizma” (str. 27). Navoðenje l i è n i h mišljenja “pro et contra” - kao na str. 28- u biti ne doprinosi sagledavanju suštine nauènog problema. Metodološki je jedino ispravno praæenje objektivnoga historijskog p r o c e s a , provoðenje nauène analize historijskog f a k t i c i t e t a u svim pojavnim oblicima i donošenje nauène nezavisnosti i objektivne - ocjene (u ovom sluèaju o bosanskohercegovaèkim Muslimanima, i to kroz sve faze njihovog razvoja). - Jedna od veoma interesantnih opaski autora je ona o ulozi i mjestu “èaršije” (bilješka 3. str. 10). Polazeæi od pretpostavke da izrazi “muslimanska graðanska klasa” ili “muslimanska buržuazija” nisu u potpunosti adekvatni, autor dolazi do zakljuèka da u bosanskim uslovima, kompleksu “društvenih odnosa (Muslimana), terminološki najbolje odgovara izraz “èaršija”. Ne potcjenjujuæi nijednog trenutka ulogu t e i t a k v e “èaršije”, uvažavajuæi s v e specifiènosti društveno-ekonomskog razvoja Muslimana Bosne i Hercegovine, jedna (sociološka) analiza bi, neka bude dozvoljeno pretpostaviti, vjerovatno pokazala, da je tremin “èaršije” kao èinioca ipak isuviše neodreðen, amorfan, te da ni po svojoj objektivnoj ulozi nije bio u tolikoj mjeri presudan da bi potpuno istisnuo druge, moguæe termine; - na str. 19. potkrala se štamparska greška, jer se ne radi o Š. Balenu, nego Belanu; - kada se govori o muslimanskim narodnim pjesmama (str. 20), njihovom publicitetu u inostranstvu, onda je u tekstu ili u bilješkama trebalo navesti edicije ili neke radove, pošto se vani o njima piše “srazmjerno koliko i o drugim narodnim pjesmama”. Ovako neargumentirane tvrdnje dobivaju, nenamjerno, prizvuk isforsirane odbrane. $$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Atif Purivatra je potpuno ispravno podvrgnuo kritici stav Ivana Mužiæa prema bosanskohercegovaèkim Muslimanima i njegovu “zabrinutost” za njihovu sudbinu, ali je pogriješio u odbacivanju distinkcije koju ispoljava Mužiæ, kritikujuæi pokušaje identificiranja hrvatstva i katolièanstva. Ustvari, to i nije nikakvo Mužiæevo otkriæe. O neodrživosti te identifikacije uputno je konsultovati ocjene koje se odnose na “Svehrvatski katolièki kongres” (septembar 1900. godine). Mirjana Gross je pisala o pokušajima nadbiskupa Josipa Štadlera (inaèe “prve violine” spomenutog kongresa), da se Hrvatska katolièka udruga izbori u borbi sa Hrvatskom narodnom zajednicom za taj tretman3. Viktor Novak je u svom poznatom djelu Magnum Crimen napisao: “Bilo je sasvim dosljedno i u duhu govornika (grof Kulmer, starofeudalni konzervativac)... “ja kao Hrvat identificiram katolištvo s hrvatstvom... samo u katolièkoj vjeri leži moguæe ostvarenje naroda hrvatskoga...”) na kongresu, nadbiskupa Stadlera, da je ovaj ‘svehrvatski’ katolièki kongres identificirao katolicizam s hrvatstvom”, te da je “...’klerikalni program za xx vijek’ izazvao otpor svega iole naprednijeg svijeta u Hrvatskoj”4. Nije beznaèajno navesti i stavove jedne od najaktivnijih politièkih liènosti prve decenije postojanja Kraljevine SHS - Stjepana Radiæa. Ostajuæi ovdje samo pri konstataciji o njegovim poznatim, oscilirajuæim stavovima, naveo bih da je, u vrlo karakteristiènom govoru u Krašiæu 28. septembra 1924. godine, obarajuæi se na politiku klerikalnih biskupskih krugova, rekao da su “svojim pismom (radi se o poslanici episkopata u Džakovu) iz redova hrvatskog naroda iskljuèili oko 800 tisuæa muslimanskih Hrvata od kojih šeststo pedeset tisuæa živi u Bosni i Hercegovini”. Ovdje treba istaæi sljedeæe: 1) ispravnost distingviranja hrvatstva i katolièanstva i 2) pravilnost uoèavanja t e n d e n c i j a da se iza ovakve destinkcije kriju ponekad (kao što ilustriraju sluèajevi S. Radiæa, Mužiæa i Franiæa) providni pokušaji da se stvara manevarski prostor za tretiranje Muslimana kao hrvata islamske vjeroispovijesti. Tekst pod naslovom Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana (1919-1946) - str. 43 do 132 - ima odreðen znaèaj, prije svega zbog toga što u sebi sadržava pokušaj da c j e l o v i t i j e da pregled stavova KPJ o nacionalnom pitanju, posebno u odnosu na BiH i nacionalnost bosanskohercegovaèkih Muslimana. Treba istaæi da je u vezi 3 4

Historijski zbornik, XIX-XX, Zagreb, 1966-1967. str. 9-68 Magnum Crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, Nakladni zavod Hrvatske, 1948, str. 10



%$ Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

sa ovom preoblematikom do sada objavljeno više radova, ali je ona “nedovoljno prouèavana i nauèno (I. T.) obraðena” (str. 43). Motivi autora su još opravdaniji kada se zna da kvantitativna historiografska “ravnoteža” izmeðu buržoaske i marksistièke historiografije neæe biti uskoro ostvarena. Zbog toga je obaveza za kvalitativnim “izravnavanjem”, takoreæi, vapijuæa. Znaèaj pristupa pitanju nauène obrade nacionalnog razvitka bosanskohercegovaèih Muslimana sa aspekta KPJ ispoljava se u èinjenici da je ona (tj. KPJ) upravo prva sagledala (...) a svojim dokumentima razmatrala i ukazivala na njihovu etnièku posebnost, polazeæi od toga da Muslimani nisu ni Hrvati ni Srbi (str. 44). Stavovi Prvog (kongresa ujedinjenja) i Drugog kongresa KPJ, kao i prve dvije zemaljske konferencije jasno su ukazivali na prisutnost neshvatanja nacionalnog pitanja u cjelini. Odreðena promjena kursa u tretiranju ovog problema ispoljena je veæ na Treæoj zemaljskoj konferenciji (Beograd, januara 1924.), èija se rezolucija može smatrati kao program KPJ u nacionalnom pitanju. Analiza materijala sa kongresa partije, njenih konferencija, odluka rukovodstva Kominterne navode na zakljuèak o sporom, ali dosljednom transformiranju shvatanja uloge i suštine nacionalnog pitanja u Jugoslaviji, te da je u redovima KPJ postupno preovladavala marksistièka koncepcija tretmana. S obzirom na saznanja da su se unutar KPJ dosta dugo “lomila kolja” u vezi sa naèelnim stanovištima oko nacionalnog pitanja, ne iznenaðuje mnogo èinjenica da se KPJ tek sredinom èetvrtog desetljeæa poèinje da zanima i pitanjem Bosne i Hercegovine. Nije prošlo ni nekoliko godina, a KPJ je veæ jasno i nedvosmisleno uoèavala i isticala znaèaj pravilnog rješavanja nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovni. Od kapitalne je važnosti uoèiti i potcrtati historijski znaèaj stava KPJ prema narodima Bosne i Hercegovine koji se ispoljavaju u vezi sa sudbonosnim dogaðajima kako u zemlji (sporazum iz 1939. godine), tako i Evropi (poèetak svjetskog rata). Za Purivatru je ocjena KPJ izražena u Treæem otvorenom pismu bosanskohercegovaèke omladine od 1. XII 1939. “alfa i omega” praæenja daljnjih stanovišta KPJ u afirmaciji nacionalne ravnopravnosti u BiH, naroèito p o s e b n o s t i Muslimana BiH. Ona se potvrðuje u gotovo svakom sljedeæem dokumentu. Èitalac (bilo da je rijeè o amateru ili istraživaèu po profesiji) iz stranice u stranicu postaje svjestan èinjenica: 1) jasnosti i dosljednosti stavova KPJ, naroèito u godinama pred Drugi svjetski rat, te u toku rata i revolucije, u izražavanju p o s e b n o s t i Muslimana BiH i 2) terminolo$&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ške neodreðenosti u definiranju njihovog subjekta. Zasluga autora ove knjige je prvenstveno u tome što je i široj i nauènoj javnosti prezentirao proces sazrijavanja stavova jedinoga organizovanog faktora u novijoj historiji naših naroda - KPJ. Taj proces je tekao uporedo sa procesom sazrijevanja nacionanog biæa bh. Muslimana i koji se kao takav, logikom društveno-politièkih odnosa, pojavio i i s t r a j a o upravo kao jedna od komponenata opæih kretanja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a posebno u Bosni i Hercegovni. Smatram da je autor jednom analizom trebalo da više pažnje posveti, i u ovako koncipiranom radu, objašnjenju pojave koja je dugo vremena bila prisutna u ocjenama KPJ - nejasnoæama pojmova koji su se odnosili na Muslimane BiH. Treba reæi da je u razmatranju ove problematike primaran p r o c e s nacionalne afirmacije bh. Muslimana i da se stavovi KPJ o tom procesu javljaju a posteriori. Osnovna greška sviju onih koji su sebi dozvoljavali da donose sudove o objektivnim historijskim procesima, kakav je nesumnjivo sluèaj i sa Muslimanima BiH, jeste u tome što su svoje sudove donosili na naèin da nisu uvažavali i slijedili društveno-ekonomsku s t v a r n o s t , donoseæi objektivan sud o njenim slojevitim tokovima, nego su željeli da, prema svojim vizijama i, zašto ne reæi, željama stvaraju s u b j e k t i v n u sliku i ocjenu. Muslimani BiH prolazili su u novijoj historiji neumitno kroz sve faze razvoja svoga nacionalnog individualiteta, neovisno od bilo èijih želja i planova, ostvarujuæi svoju posebnost. Svijest o tome u glavama mnogih, i njihovoj pisanoj rijeèi suoèavana sa izvjesnim posljednjim mislima ili hipotekama prošlosti, sukobljava se sa negatorstvom, oponiranjem i neshvatanjem, èesto se prelamajuæi sa suprotnim stremljenjima. Otud i ona formalna neodreðenost ili dubioznost. U tom sluèaju, ponavljam veæ ranije istaknutu postavku, bilo bi izlišno ono osjeæanje da se autor povodio za simplificiranjem. Na osnovu obilja korišæene i prezentirane historijske graðe (dokumenata KPJ, SKOJ-a, vojnih jedinica, proglasa povodom Prvoga i Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ZAVNOBiH-a, raznih brošura i napisa naših istaknutih publicista, te osobito govora druga Tita) autor je mogao, a treba reæi u tome potpuno i uspio, da pravilno tretira, odgovarajuæe politièke trenutke naroda Bosne i Hercegovine, jasno, nedvosmisleno i dosljedno operirajuæi sa etnièkom posebnošæu i individualitetom bh. Muslimana i na eksplicitan naèin razraèunavajuæi se sa buržoasko-malograðanskim i nacionalistièkim stanovištima o Bosni i Hercegovini. $'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U pogledu korišæenja dokumenata Purivatru je ona suštinska nedvosmislenost izvora ponekad ponijela tako da je propustio priliku da istakne, skrene pažnju èitaocu ili mu objasni one nijanse koje ukazuju na objektivan proces r a z v o j a te individualnosti, koja je svoj vrhunac ostvarila u prožimanju nacionalnim osjeæanjima muslimanskog stanovništva BiH. Takvih citata ima više. Jadan od tih, pored spomenutih dijelova tekstova E. Kardelja - Spreransa ili Vladimira Jokanoviæa, jeste onaj iz zapisnika sa Pete zemaljske konferencije KPJ u kome je “naglašeno da ‘Muslimani nisu formirana nacija, ali (su) etnièka grupa’” (povukao A. P. - str. 57). Još reprezentativniji su oni koji se odnose na tekstove Rodoljuba Èolakoviæa, koji je, kao rijetko ko, kroz sve faze naše revolucije i poslijeratne izgradnje principijelno zauzimao pravilna stanovišta. Istini za volju, Purivatra primjeæuje da se samo “na prvi pogled (T. I.) Èolakoviæevi stavovi mogu dvojako tumaèiti kad je rijeè o nacionalnom ‘opredjeljenju’ Muslimana” (str. 123). Èolakoviæeve ocjene bi mogle služiti kao indikatori stavova i ocjena koje je imala i ispoljavala KPJ. Individualitetu Muslimana ona nije prilazila i definirala ga kao nešto statièno, veæ završeno, nego kao živi organizam koji ima svoje dijalektièke faze razvoja i koje treba podvrgnuti ocjenama. Unutar KPJ se uoèilo i shvatilo da je tom organizmu p o t r e b n o dati vremena i pružiti mu sve m o g u æ n o s t i (društveno-ekonomske, politièke i kulturne) da se u totalu osjeti i izrazi kao n a c i o n a l i t e t . U takvom kontekstu bi trebalo tumaèiti i shvatiti Èolakoviæevu ocjenu (aprila 1945.) prema kojoj se Muslimani još “nisu svi (T. I.) nacionalno opredijelili” i koja ne odražava sumnju u p e r s p e k t i v u da æe Muslimani imati “najšire moguænosti za svoj ekonomski, politièki i kulturni razvitak (podvukao A. P.) i potpunu slobodu svog nacionalnog opredjeljivanja” (T. I.) - str. 122. Èini mi se da citat sa iste stranice, više nego ijedan drugi, pokazuje kako se i nauèno i ispravno politièki može i treba odnositi prema ovom problemu - da bude otkrivena historijska istina i odbaèena bilo kakva dvosmislenost - jer se u njoj konstatira p o s e b n o s t , a dijalektièki implicira n a c i o n a l n o s t sa evidentnim naglaskom njenog proseca5. 5

%

“Muslimani BiH, kao posebna (A.P.) u svojoj ogromnoj veæini nacionalno još neopredijeljena (T.I.) slovenska etnièka grupa, (A.P.) ravnopravni sa Srbima i Hrvatima moæi æe tek ... da se slobodno razvijaju i nacionalno opredjeljuju (T.I.). Niko im neæe naturati nacionalno ime, nikakve politièke konjunkture ni politièke kombinacije, na raèun ovog ili onog kruga politikanata neæe moæi imati uticaja na njihov prirodan razvitak ka nacionalnom opredjeljenju.” (T.I.) - “Izabrani govori i èlanci”, Sarajevo, Svjetlost, 1960, str. 127-128., kod A. Purivatre str. 122

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Uporedba stavova i ocjena ispoljavanih u toku NOR-a i revolucije, sa tendencijama usmjerenim ka nacionalnom “opredjeljivanju” Muslimana poslije rata (1961. godine - prilikom popisa stanovništva) ili svojevrstan nihilizam ispoljen u Programu SKJ (april 1958.) “u kome se bh. Muslimani uopæe ne spominju, pa ni u poglavlju posveæenom odnosima meðu narodima Jugoslavije” (str 127. ove knjige), samo su jedna potvrda više tezi o primarnosti procesa sarzijevanja n a c i o n a l n e svijesti Muslimana, te o aposteriornosti i iskustva te ocjena o tom procesu. Svakako udaljavanje od nauèno-historijskoga, materijalistièkog i dijalektièkog kriterija vrednovanja društvenih pojava vodi ka iskljuèivom (ekskluzivnom) politiziranju a ovo, pak, ne može raèunati na dodirne taèke sa nauènim postavkama. Zlonamjerno miješanje neprihvatljivih stanovišta sa stvaralaèkim naporima politike SKJ u pogledu nacionalnosti, narodnosti i manjina imalo je za posljedicu prisustvo elemenata “politike prizemnih udaraca”, nenauènih i, u svakom pogledu, štetnih komentara o tzv. “dekretiranju muslimanske nacije”. *** Treæi po redu prilog Politièki razvoj Muslimana u staroj Jugoslaviji prostorno zauzima više od polovine teksta knjige (135 od ukupno 267 strana) i hronološki prethodni dijelovima knjige svrstanim u dio I. i II. To je jedan “èisti” historiografski prilog koji se u formalnom smislu sastoji od dva, u sadržajnom pogledu prilièno koherentna dijela, jer je tzv. muslimanska komponenta obrade pitanja dominirajuæa. U prvom je obraðeno formiranje Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) i njen razvoj od 1922. godine, a u drugom stav politièkih partija prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovini neposredno nakon ujedinjenja. Potrebu obrade pojave JMO-a i prve godine njene aktivnosti Purivatra je nalazio prije svega u spoznaji da o toj stranici “ne postoji nijedan kompleksniji rad” i da se do sada u napisanim tekstovima “izvorna graða vrlo malo koristila” (str. 132). Autor je polazeæi od analize opæeg položaja Muslimana u novostvorenoj državi pratio, s jedne strane, s v e èinioce koji su uticali na njihov društveno-ekonomski život (reperkusije agrarne reforme, formiranje i djelatnost novog državnog aparata itd.) a, s druge strane, sve one pokušaje koji su od novembra 1918. godine bili usmjereni ka politièkom organiziranju bh. Muslimana. Na stranicama ovog rada provedeno je komplementarno istraživanje i programskih osnova i akcione %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

djelatnosti u nizu konkretnih sluèajeva; kako onih od opæeg znaèaja oko Privremenog narodnog predstavništva, Konstituante, donošenja ustava, te odnosa prema vladi, tako i onih “obiènih”, svakodnevnih. To je i omoguæilo donošenje brojnih i interesantnih zakljuèaka za relativno kratak period razvoja JMO-a (ferbuar 1919. - mart 1922. godine), iz kojih se vidi daje to bila najjaèa i najbolje organizirana politièka stranka u BiH; da je okupljala “skoro sve muslimansko stanovništvo bez obzira na socijalne razlike”; da zbog teškog socijalno-ekonomskoga, kulturnog i politièkog položaja “rukovodstvo JMO-a nije moralo ulagati naroèite napore za razvitak stranke i pridobijanje glasaèa”, da je sastav tog rukovodstva bio toliko heterogen, da je vrlo èesto, u praktièkim akcijama, dolazio “do izražaja mentalitet i psihologija sitne buržoazije, koja je sklona da se sporazumijeva i pogaða sa svakim od koga može izvuæi bilo kakve, pa makar i vrlo sitne i privremene koristi”. Malo je neobièna èinjenica da se u jednoj knjizi višekratno ponavljaju citati. U svakom sluèaju, to je kod Purivatre rezultiralo iz metoda “stvaranja” ove knjige - objedinjavanja više radova. Autor je pokušao da vodi o tome raèuna (kao u bilješci 92, str. 247), ali se negdje to moglo izbjeæi, ili uobièajenim naèinom oznaèiti: - rezultati izbora za Ustavotvornu skupštinu 1920., strane 182. i 243; - dijelovi citata koji se odnose na ostavku dr. Spahe i dr. Karamehmedoviæa - strana 200. i 251. - “Meðu ovim uslovima... do... dadne pravièna naknada”; - dijelovi teksta Envera Redžiæa - strana 24/25. i 167.; - navoðenje teksta E. Kardelja - Speransa, str. 25. i 118. U ovom, treæem izdanju izbjegnute su neke greške koje su se nalazile u prvom izdanju (nedostajala je npr. bilješka 18, a izvor u citatu bilješka 25. bio je pogrešno odštampan), ali neke su se ponovo “provukle”: - što se tièe citiranog teksta na strani 164. (bilješka 85) može se samo posredno zakljuèiti iz koga je izvora korišten (vidjeti izvor za bilješku 86, str.165); - na str. 210. stoji da je “Glavna zemaljska skupština održana 15. jula 1922.”, umjesto 15. juna iste godine. Iz teksta Purivatrine knjige na strani 165 vidi se taèan datum održavanja Skupštine, kao i iz samog izvora bilješke 205, str. 210. - Drugi po redu izbori u Kraljevini SHS nisu bili 8., nego 18. marta 1923. godine - str. 214.

%

Atif Purivatra - `ivot i djelo

U drugom dijelu treæeg priloga (Politièke partije prema agrarnoj reformi u Bosni i Hercegovni neposredno poslije 1918. godine) Purivatra je, kao što se iz naslova vidi, pokušao da obradi jedno od nezaobilaznih pitanja društvene stvarnosti državnosti države stvorene 1. decembra 1918., a posebno Bosne i Hercegovine. Nauèna opravdanost opredjeljenja za obradu jednog takvog pitanja nalazi se u tome što ono za seljaèko stanovništvo, koje je procentualno bilo uvijek brojèano dominantno, nije prestajalo da bude aktuelno kroz jedan veoma dug period kako prije, tako i poslije naznaèenog perioda. Pored dosta raznovrsne literature o agrarnom pitanju i agrarnoj reformi i nakon ovog rada, baziranog na arhivskoj graði, koji je pružio i nova saznanja (npr. o neosnovanosti tvrdnji o iznosu odštete za zemlju), ostala je, za bolje razumijevanje pitanja koja proizilaze iz ove problematike, nauèno neotkrivena i neobjašnjena èitava skala podataka. Razlog za to je nedostatak relevantnih izvora. Ako se apostrofira ekonomsko-društvena, vjersko-nacionalna, i napose politièka komponenta agrarne reforme, onda æe se u potpunosti shvatiti specifièna težina onog što je u vezi s njom nauèno obraðeno ili neobjašnjeno. Purivatrine analize i ocjene su od posebnog znaèaja zbog stalno prisutnog ugla prilaza agrarnom pitanju u Bosni i Hercegovini, koji podrazumijevaju i vjerski i nacionalni aspekt. Interesantnost tretirane problematike proizilazi i iz aspekta obrade stavova graðanskih politièkih partija. Njihova kvalifikacija, u odnosu na agrarnu reformu, “izvršena je iskljuèivo iz praktiènih razloga”. Ne nalazeæi za nužno da potcrtavam korektno objašnjene stavove bilo koje od navedenih graðanskih partija, smatram za potrebno da se neznatno zadržim na pasusu sa str. 261, u kome se kaže: “Hrvatska težaèka stranka i Hrvatska puèka stranka, a kasnije HRSS, odnosno HSS, gotovo su uvijek vodile raèuna da u vezi sa politièkim problemima u BiH ne zauzimaju stavove kojima bi odbijali Muslimane, u prvom redu politièko vodstvo JMO-a. Njima je bio cilj da onemoguæe uticaj beogradskih graðanskih partija na Muslimane, odnosno JMO i da je vežu uz Zagreb, kako bi im to poslužilo kao jedan važan dokaz da je BiH hrvatska, a ne srpska”. Iznesena teza je n a j v e æ i m dijelom taèna, izuzev posljednjeg pasusa koji je u priliènoj mjeri uprošæen i ne odgovara historijskoj istini. Inaèe u gotovo svim historiografskim radovima buržoaskog porijekla (drugih koji nauèno i objektivno obraðuju taj aspekt djelatnosti H(R)SS-a do Radiæeve smrti, takoreæi, nema) ne uoèava se r a z v o j n a linija programske i praktiène djelatnosti najveæe stranke hrvatskog naroda. I %!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zbog toga se ne naznaèuje s u š t i n s k a razlika stavova lidera stranke, svih faktora koji proizlaze iz njenog djelovanja: Hrvatskoga narodnog zastupstva, Hrvatskoga seljaèkog kluba, Glavnog odbora stranke itd. Rezultante pisane i izgovorene rijeèi, suština djelatnosti za period od prvih dana konkretne aktivnosti H(R)SS-a u Bosni i Hercegovni i u Kraljevini SHS, pa do zavoðenja režima diktature, bile su pridobiti Muslimane BiH za anticentralistièki front, a ne samo da “bi im to poslužilo kao jedan važan dokaz da je BiH hrvatska a ne srpska”. Deviza S. Radiæa, stranke i pokreta, u naznaèenom periodu nije bila “Bosna je hrvatska”, što se nikako ne može reæi za djelatnost Hrvatske puèke seljaèke stranke, tj. do 1918., ili Hrvatske seljaèke stranke od 1929. do 1941. No, to je moguæe ovdje i zasad samo dodirnuti, a ne i dokazivati. *** Knjiga Atifa Purivatre Nacionalni i politièki razvitak Muslimana postigla je svoj cilj. Ona, u pravom smislu rijeèi, ispunjava prazninu koja se itetako osjeæala u našoj historiografiji. Karakter knjige (mozaik od tri rada sa i s t o r o d n o m problematikom koja je tretirana iz tri r a z l i è i t a aspekta, a koji je, pak, lišen vremenskog redoslijeda) imao je za posljedicu, ponegdje i pokatkad, prisustvo isprekidanosti kontinuiteta eksplikacije. Mišljenja sam da bi drugaèiji k o m p o z i c i j s k i raspored spomenutih radova èitaocima direktno i neposredno obezbijedio prijeko potrebnu neprekidnost autorove misli. Odreðenije reèeno, trebalo je neizostavno treæi dio knjige Politièki razvoj Muslimana u staroj Jugoslaviji da bude stavljen na poèetak kao prvi dio, a drugi dio Savez komunista Jugoslavije prema nacionalnom pitanju Muslimana da ostane kao takav, a stvarni prvi dio Muslimanska komponenta u jugoslavenskom nacionalnom mozaiku da se prebaci na kraj kao treæi dio - naroèito zbog sadržine drugoga i treæeg pododjeljka. Mislim da je nepotrebno isuviše naglašavati nužnost poštivanja vremenskog redoslijeda u historijskim radovima koje bi posebno u ovom sluèaju bilo od višestruke koristi. Više je nego uoèljivo da su rezultati istraživaèkih napora Atifa Purivatre, i nauèno i politièki, taèni i ispravni. Zbog toga bi, eventualnim prestrukturiranjem, autorov nauèni prosede više dobio na jasnoæi i ubjedljivosti: dosljednijim poštivanjem logièkog slijeda p r o c e s a sazrijevanja nacionalne misli kod bosanskohercegovaèkih Musli%"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

mana bio bi na taj naèin do kraja proveden. Tim više što je taj proces permanentno pokazivao, i u naše vrijeme d o k a z i v a o , svoju unutarnju logiku koju, gledajuæi i u retrospektivi i u perspektivi, više nije mogao niko ni sputati niti ga usmjeriti u nekome drugom pravcu koji bi bio suprotan željama, htijenjima i osjeæanjima samih Muslimana. (Pregled, Sarajevo, LXIII, 4, 1973.) Dr. Tomislav IŠEK

PRVI CJELOVITI NAPOR (Dr. Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom `ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1974., str. 658) Politièki život Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od njenog proglašenja 1. decembra 1918. do uvoðenja šestojanuarske diktature 1929. godine može se najbolje sagledati i rekonstruirati kroz djelatnost graðanskih politièkih stranaka. Krhka graðanska demokratija u Kraljevini SHS, roðena u uslovima opæe krize buržoaskoga politièkog sistema izazvane Prvim svjetskim ratom i uticajima Oktobarske revolucije, razdirana je brojnim socijalnim i nacionalnim suprotnostima kojima je nova država od poèetka bila optereæena. Nastojanje dvora i vrhova srpske buržoazije da u novostvorenoj državnoj zajednici osiguraju svoju politièku i ekonomsku hegemoniju te potreba svih nacionalnih buržoazija da se prilagode novim okvirima politièkog života i “pravilima igre” koja je on nametao nužno su izazvali razlièite otpore i vodili jednome, u velikoj mjeri, novom stranaèkom prestrukturiranju i organiziranju. Na toj osnovi, veæ u prvim mjesecima poslije ujedinjenja, prestrukturirano je više starih i stvoren veæi broj potpuno novih graðanskih politièkih stranaka i grupa. Njihova historija, bar kada je rijeè o onim najvažnijim “nacionalnim “ strankama, predstavlja praktièno historiju politièkog života jugoslavenske buržoaske države u vrijeme njenoga parlamentarnog režima. Naša %#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

poslijeratna historijska nauka nije, nažalost, još ni blizu monografski istražila i obradila historiju ovih stranaka, èak ni onih najveæih i politièki najuticajnijih. Oskudan fond o historiji graðanske politike u Kraljevini SHS uveæan je krajem 1974. godine jednom znaèajnom monografijom o mjestu i ulozi Jugoslavenske muslimanske organizacije u politièkom životu Kraljevine SHS od 1918. do 1929. godine, èiji je autor dr. Atif Purivatra, profesor Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu. U nedostatku novih istraživanja i studija, dugo vremena su o politièkom životu Kraljevine SHS, a posebno pojedinim graðanskim strankama koje su u njemu aktivno uèestvovale, davane èesto jednostrane i paušalne historijske ocjene. Vjerovatno da nijedna od tih stranaka nije tako jednostavno i jednostrano ocjenjivana kao Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO). Monografija Atifa Purivatre predstavlja prvi cjeloviti napor da se politièki put ove stranke nauèno rekonstruira na osnovu obimne i raznovrsne historijske graðe. To obilje nove i dosad nepoznate i nekorišæene historijske graðe predstavlja prvu i osnovnu vrijednost Purivatrine studije, bez obzira na to da li æe neko izvesti zakljuèak da sav taj meterijal potvrðuje ranije ocjene ili ih u veæoj i manjoj mjeri revidira. Istraživaèki napor A. Purivatre dobija posebno na znaèaju kada se zna da je arhiva JMO-a izgubljena, te da je za rekonstruiranje njene historije trebalo slijediti èesto posredne izvore razlièitog porijekla i znaèaja, kritièki ih cijeniti i zatim sklopiti u mozaik jednog doba i ljudskih sudbina i mentaliteta u njemu. Sve složene istraživaèke i literarne probleme koje je takva situacija nametala A. Purivatra je uspio riješiti, pa se slobodno može reæi da njegova studija u svakom pogledu predstavlja izuzetno znaèajno djelo u novijoj bosanskoj i jugoslavenskoj historijskoj nauci. Studija A. Purivatre sastoji se praktièno iz dva dijela, mada ih autor nije formalno u knjizi razdvojio. Prvi dio (Glava I-VIII) obraðuje uslove nastanka i dalju konkretnu politièku djelatnost JMO-a do uvoðenja šestojanuarske diktature. U drugom dijelu (Glava IX-XII) autor je po svim pravilima moderne politološke analize obradio program JMO-a, oblik njenog organiziranja i aktivnosti na terenu, socijalnu strukturu njenog èlanstva i njen stav u pitanju nacionalnosti bh. Muslimana. Knjiga je potpuno opremljena nauènom aparaturom, zakljuèkom, iscrpnim spiskom izvora i literature, i imenskim registrom, pa je s te strane za buduæe istraživaèe veoma korisna i upotrebljiva.

%$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

U politièkom razvitku JMO-a autor razlikuje dvije etape. Prva je od osnivanja stranke, sredinom februara 1919. do 31. marta 1922. kada je povodom donošenja zakona o podjeli zemlje na oblasti došlo do rascjepa u voðstvu JMO-a. Drugo razdoblje poèinje od aprila 1922. i traje do proglašenja šestojanuarske diktature kada je zabranjena djelatnost politièkih stranaka, pa prema tome i Jugoslavenske muslimanske organizacije. Prema mišljenju autora, zabrana JMO-a ne znaèi da je ta stranka prestala stvarno postojati ali bi se oblicima njenog djelovanja u razdoblju od 1929. do 1941. moglo konkretno govoriti tek nakon daljnjih istraživanja. Jugoslavenska muslimanska organizacija proistekla je iz opæih socijalnih i politièkih okolnosti u kojima su se bh. Muslimani kao cjelina našli nakon ujedinjenja 1918., pošto su se ranije muslimanske stranke ugasile poèetkom Prvoga svjetskog rata. Na povezivanje i okupljanje muslimanskih graðanskih politièara u prvim mjesecima poslije ujedinjenja bitno su uticala tri èinioca: masovni napadi na živote i imovinu muslimanskog stanovništva gotovo u èitavoj Bosni i Hercegovini; agrarni interesi muslimanskih zemljoposjednika i neadekvatna zastupljenost Muslimana u strukturi organa vlasti formiranih u Bosni i Hercegovini neposredno poslije ujedinjenja. Za položaj Muslimana neposredno po ujedinjenju karakterstièna je njihova opæa, lièna i imovinska nesigurnost uslijed razlièitih “osveta” i šikaniranja koja su nad njima èesto vršili i organi vlasti. Jedan znatan dio buržoaske štampe otvoreno je sijao mržnju i nepovjerenje prema Muslimanima, pripisujuæi im antidržavne težnje i raspoloženja. O svemu tome Purivatra je prikupio ogromnu graðu, pa su njegova izlaganja o položaju i progonima Muslimana dokumentirana u svakom pogledu. U takvoj situaciji dolazi do okupljanja muslimanskih politièara i stvaranja paralelnih organizacija u Tuzli, Sarajevu i Banjoj Luci, a pokreæu se i dva lista - Jednakost i Vrijeme, koji u javnosti zastupaju muslimanske interese. Na programima tih grupa i lista Vrijeme ubrzo se organizira više srezova u BiH. Do ujedinjenja tih organizacija došlo je na Skupštini u Sarajevu od 14. do 17. februara 1919. Tu je osnovana jedinstvena politièka stranka bosanskohercegovaèkih Muslimana pod nazivom Jugoslavenska muslimanska organizacija, usvojen njen program i Statut i izabran Centralni odbor od 31 èlana. U prvim mjesecima politièkog života nove države, èije je središte bilo Privremeno narodno predstavništvo, JMO je imala veoma skuèen prostor za djelovanje. Glavni odbor Narodnog vijeæa SHS-a za BiH delegirao je %%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

11 Muslimana u PMP, od kojih je JMO samo dvojicu (dr. Mehmeda Spahu i Dr. Halida Hrasnicu) priznala za svoje predstavnike. Ostali su pripadali grupi Muslimana “demokrata” okupljenih oko lista Jednakost. U svoje najvažnije neposredne zadatke u ovom periodu JMO je ubrajala postizanje liène i imovinske sigurnosti Muslimana, te zaštitu njihovih agrarnih interesa i vjersko-prosvjetnu autonomije. Jedan od kljuènih politièkih zahtjeva JMO-a bilo je pitanje proširenja organizacije meðu Muslimanima izvan Bosne i Hercegovine, što su tadašnji vladajuæi krugovi svim raspoloživim sredstvima onemoguæavali. U pitanju unutrašnjega državnog ureðenja (složena ili unitarna država), koje je predstavljalo osnovni ustavni i politièki problem Kraljevine SHS, JMO je zauzela oprezno i oportunistièko držanje, koje æe ostati dominantna karakteristika njenog djelovanja do 1929. pa i kasnije. Po svojoj težnji da oèuva cjelinu i autonomiju BiH kao osnovni okvir svoga politièkog uticaja i arbitriranja JMO se približava tadašnjim federalistièkim strankama u jugoslavenskoj buržoaskoj državi. S druge strane, voðstvo JMO-a je držalo da svoje ekonomske i druge zahtjeve ne može ostvariti u opoziciji nego uz oslonac i saradnju, “a eventualno i fuziju” sa onim strankama “koje imaju pristaše i u Srbiji, koje rade oko izgradnje državnog jedinstva”. Odatle je JMO u svom djelovanju taktizirala zavisno od konstelacije politièkih odnosa i èesto u praksi odstupala od proklamiranih naèela. Prvu politièku provjeru za JMO predstavljali su izbori za Ustavotvornu skupštinu 28. novembra 1920. godine. Na izborima je JMO postigla izuzetan uspjeh, dobivši 110.895 glasova, što je donijelo 24 mandata u Konstituanti, i prvo mjesto meðu bh. strankama. Izbori su pokazali da su praktièno gotovo svi muslimanski biraèi glasali za JMO. Ova kompaktnost muslimanskog biraèkog tijela uz JMO došla je do izražaja i na svim kasnijim parlamentarnim izborima u Kraljevini SHS 1923, 1925. i 1927., mada u broju osvojenih mandata uspjeh iz izbora za Konstituantu nije više nikada ostvaren. Mada je uživalo podršku širokih slojeva muslimanskog stanovništva, voðstvo JMO-a nije nikad formiralo program akcije koji bi išao na stvarno poboljšanje socijalnih i kulturnih prilika tog stanovništva. U dosadašnjoj literaturi vezanost najveæeg dijela muslimanskog biraèkog tijela uz JMO obièno je tumaèena tako što su navodno “nazadnjaèke hodže i begovi” zbog svojih klasnih interesa raspirivali vjersku mržnju meðu “neukim” i “zaostalim” muslimanskim stanovništvom. Sada je A. Purivatra svojim istraživanjem pokazao da je upravo bilo suprotno. Netrpeljivost prema Muslimanima i bezobzirno %&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ugrožavanje njihove egzistencije, pod parolom koja im je èesto u jednom dijelu tadašnje štampe nabacivana “Turci u Aziju”, bili su osnovni èinioci okupljanja muslimanskog stanovništva oko JMO-a. Uspjeh JMO-a na izborima za Konstituantu je upravo tako tumaèen u politièki zrelijem dijelu tadašnje javnosti. JMO se u Ustavotvornoj skupštini našla pred alternativom: ostati u opoziciji ili saraðivati sa radikalsko-demokratskom koalicionom vladom. Poslanièki klub JMO-a odluèio se za drugu alternativu, koja je otvarala put prema vlasti i ostvarenju neposrednih stranaèkih i klasnih ciljeva. Sporazumom sa Vladom Nikole Pašiæa, marta 1921., JMO se obavezala da æe glasati za vladin nacrt ustava. Istovremeno JMO je dobila dva resora u vladi (industrija i trgovina i narodno zdravlje), a u Zemaljskoj vladi za BiH èetiri, naèelnièka mjesta. U sporazumu sa vladom JMO je tražila pored toga, da se u ustavu oèuva cjelina BiH (što je dijelom i unijeto u èlan 135. Vidovdanskog ustava), da se Muslimanima pruži efikasna zaštita od progona, da se pruži materijalna pomoæ muslimanskim vjerskoprosvjetnim i vakufskim ustanovama te da vlada riješi pitanje naknade za oduzeta kmetovska selišta i begluèke zemlje. Veæinu ovih zahtjeva vlada nakon izglasavanja ustava nije ispunila, što je bilo stalan izvor neslaganja u voðstvu JMO-a pred koje se postavljala dilema - demisionirati ili dalje saraðivati sa vladom koja ne izvršava preuzete obaveze. To pitanje se posebno zaoštrilo kada je u Skupštini došlo na red pretresanje nacrta zakona o podjeli zemlje na oblasti. Poslanièki klub JMO-a se podijelio na “desnièare”, koji su bili za nastavljanje saradnje sa vladom”, i “ljevièare” koji su tražili prekid saradnje. “Ljevièare” je vodio dr. M. Spaho, koji je 1. februara 1922. podnio ostavku na položaj ministra za industriju i trgovinu. “Desnièari”, koji su u Poslanièkom klubu JMO-a imali veæinu (13 od 24) nastavili su saradnju sa vladom i odmah popunili ministarsko mjesto u vladi. Neslaganje iz Poslanièkog kluba prenijelo se na Centralni odbor stranke, pa je marta 1922. došlo do konaènog rascjepa u JMO-u. U Centralnom odboru i na Skupštini stranke “desnièari” su ostali u manjini, pa su napustili JMO. Ovi disidenti su odmah, uz svesrdnu podršku vlade, osnovali novu stranku pod nazivom Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija (JMNO). Na skupštinske izbore 18. marta 1923. izašle su tako dvije muslimanske stranke: JMO, koju je vodio dr. M. Spaho, i JMNO pod voðstvo muftije Ibrahima Maglajliæa. Mada je uživala podršku organa vlasti na terenu, disidentska JMNO je na ovim izborima pretrpjela potpuni poraz. %'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Dok je JMO dobila 112.228 glasova koji su joj donijeli 18 mandata, dotle je JMNO dobila svega 10.226 glasova, pa je ostala bez ijednog mjesta u Skupštini, te se kao organizirana politièka stranka odmah ugasila. Sve do 1927. godine JMO je bila u opoziciji, izuzev kratkotrajnog uèestvovanja u Davidoviæevoj vladi od 27. jula do 6. novembra 1924. U opoziciji je JMO ulazila u razlièite blokove i kombinacije, što je u knjizi A. Purivatre temeljito rekonstruirano i analizirano. Karakteristièno je za ovo razdoblje da se uslovi djelovanja JMO-a nisu bitno izmijenili u odnosu na vrijeme stvaranja ove stranke. Lièna i imovinska sigurnost Muslimana se poboljšala nakon Vidovdanskog ustava i opæeg smirenja prilika, ali pljaèke, ubistva i šikaniranja pojedinaca praktièno nisu prestajala, posebno u pojedinim dijelovima BiH i Sandžaka. Vjerski pritisak na Muslimane, posebno u vojsci, bio je i dalje prisutan, èesto u veoma oštrim vidovima. Sumnje u Muslimane kao “antidržavne” elemente i u JMO kao “autonomašku” i “kemalistièku” stranku stalno su u odreðenim formama podgrijavane. Èitava ova situacija koja je u Purivatrinoj studiji veoma plastièno naslikana na osnovu široke i raznovrsne graðe, koja ne ostavlja sumnju u autentiènost prikazanoga politièkog, socijalnog i duhovnog miljea meðuratne muslimanske sredine, nameæe brojna daljnja pitanja iz historije Muslimana. Sav taj milje je posebno indikativan pri posmatranju i analiziranju èitave jedne generacije muslimanskih intelektualaca i javnih radnika koji su se formirali u uslovima 20- tih godina. To je, meðutim, veæ stvar daljnjih istraživanja. Posljednje dvije godine parlamentarnog života u Kraljevini SHS JMO je provela u vladi, pošto je 17. aprila 1927. skupa sa Demokratskom strankom ušla u vladu Velje Vukièeviæa. Voða JMO-a dr. M. Spaho preuzeo je u toj vladi resor trgovine i snadbijevanja. Zamršeni politièki odnosi tog vremena te tok prvih oblasnih i opæinskih izbora u kraljevini SHS i parlamentarnih izbora 1927. iscrpno su prikazani u studiji A. Purivatre. Nakon krvoproliæa u Skupštini JMO je ušla, mada sa velikim oprezom, u vladu Antona Korošeca, posljednju “parlamentarnu” vladu prije proglašenja šestojanuarske diktature. Po mišljenju A. Purivatre, JMO se odluèila da uèestvuje u Korošèevoj vladi iz straha od “amputacije” “preèanskih” krajeva iz sastava Kraljevine SHS, o èemu se tada dosta govorilo. JMO je bila apsolutno protiv amputacije, pošto bi u tom sluèaju došlo do podjele BiH, èime bi i Muslimani bili razdvojeni u dvije države. Tragika ove perspektive po bosankohercegovaèke Muslimane uticala je na voðstvo JMO-a da uðe u Korošèevu vladu. Politièko osmatranje u &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Beogradu i vezu sa srbijanskim graðanskim politièarima nakon proglašenja diktature Spaho je održavao preko dr. Šefkije Behmena, koji je upravo u tom cilju otvorio advokatsku kancelariju u Beogradu. Prije petomajskih izbora 1935. Spaho je u dva maha otvoreno istupio protiv diktature. Prvi put nakon oktroiranja ustava, pred novembaraske izbore 1931. kada je dao zajednièku izjavu sa voðama èetiri druge graðanske stranke (A. Stanojeviæem, LJ. Davidoviæem, J. Jovanoviæem, A. Korošcem) da novi ustav ne omoguæava izražavanje prave narodne volje na predstojeæim izborima te da njihove partije neæe na njih izaæi. U januaru 1933., nakon objavljivanja tzv. Zagrebaèkih te Korošèevih punktacija, Spaho je izašao sa svojim “punktacijama” u kojima se centralistièko državno ureðenje oštro napada i zahtijeva “ureðenje države po ravnopravnim politièko-historijskim jedinicama”. Rezultate do kojih je došao prateæi historijski razvitak JMO-a Purivatra je u drugom dijelu knjige nastojao provjeriti politikološkom analizom programa, oblika organizacije i formi konkretnog djelovanja i socijalnog sastava ove stranke. Nasuprot dosadašnjim paušalnim ocjenama o JMOu kao “vjerskoj” ili èak “klerikalnoj” politièkoj stranci, Purivatrina istraživanja pokazuju da vjerski èinilac u JMO-u nije imao nikakvu izuzetnu dimenziju koja nije bila prisutna u djelatnosti drugih buržoaskih stranaka u Kraljevini SHS. Taèno je da je JMO nastojala da u vakufskim odborima i ostalim vjersko-prosvjetnim institucijama Islamske zajednice osigura svoj uticaj, pa je odatle poklanjala znatnu pažnju vakufskim izborima, skupštinama kulturnih društava itd. Meðutim, i ostale graðanske stranke su se trudile da u sliènim institucijama osiguraju svoj politièki uticaj. U pogledu stranaèke organizacije može se reæi da je JMO u odnosu na veæinu ostalih graðanskih stranaka u Kraljevini SHS imala veæi stepen organizacije i unutrašnje povezanosti. Opæi je zakljuèak da JMO u svojoj organizaciji, programu, taktici i strategiji te odnosu prema biraèima spada u red graðanskih stranaka u kojoj ni vjerski ni “feudalni” èinioci koji su joj obièno dosad pripisivani nemaju neki izuzetan znaèaj. Oni se u djelatnosti JMO-a javljaju samo kao izraz osobenosti položaja Muslimana i jednoga manjeg dijela njihove socijalne strukture. Voðe i aktivisti stranke bili su gotovo iskljuèivo laici. Mada je JMO posveæivala dosta pažnje ekonomskim interesima bivših muslimanskih veleposjednika, u njoj je ipak dominantnu ulogu imao graðanski, nešto modernizirani “èaršijski” element.

&

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

U posebnom poglavlju Purivatra je obradio stav JMO-a prema nacionalnosti Muslimana. Ova analiza pokazuje da voðstvo JMO-a nije imalo jasan stav u pitanju nacionalnosti Muslimana, mada se borilo da oèuva njihovu cjelinu i posebnost u odnosu i na Srbe i na Hrvate. U èitavom ovom kompleksu voðstvo JMO-a nikad nije došlo do nekoga jasnog i odluènog koncepta, pa tako ni posebnost Muslimana nije nikad uspjela podiæi na nivo nacionalnog pitanja. Purivatrina knjiga nameæe jedan opæi zakljuèak kada je rijeè o politièkoj historiji Muslimana poslije 1878. godine. Kako je Purivatra utvrdio, JMO je potpuno nova stranka i izmeðu nje i muslimanskih stranaka koje su djelovale u doba austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini ne postoji kontinuitet. Ako se sada ide dalje, pa uporedi djelatnost JMO-a sa djelatnošæu muslimanskih stranaka prije Prvoga svjetskog rata, onda se vidi da su i jedni i drugi, samo u dva razlièita vremena, imali da rješavaju gotovo iste probleme vezane za život muslimanskog stanovništva. Ne nameæe li to zakljuèak da se politièki razvitak Muslimana kretao u dva odvojena kruga unutar kojih su se rješavala ista pitanja. Stvari koje su do Prvog svjetskog rata na odreðeni naèin veæ bile riješene, morale su se iznova rješavati u okviru jugoslavenske buržoaske države, što je razvitak muslimanskog graðanstva, pa i èitave zajednice u izvjesnom smislu vratilo 1918. na poèetak. Ovakav zakljuèak koji se ovdje samo nabacuje morao bi se naravno potvrditi daljnjim istraživanjima. (Prilozi, Institut za istoriju, godina XI-XII, br. 11-12, Sarajevo, 1975/1976.) Dr. Mustafa IMAMOVIÆ

&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

IZVANREDNA MONOGRAFIJA Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom `ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Sarajevo, 1974., 658 str. Sarajevska izdavaèka kuæa Svjetlost objavila je obimnu monografiju dr. Atifa Purivatre o djelatnosti politièke organizacije Muslimana Bosne i Hercegovine od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca do proglašenja šestojanuarske diktature 1929. godine. Time je zaokružena jedna etapa toga veæ duže vrijeme u našoj historiografiji prisutnoga historièara, koji se posvetio svestranom izuèavanju pretežno politièke prošlosti Muslimana BiH izmeðu dva rata. U osam (od ukupno dvanaest ravnomjerno rasporeðenih) glava knjige Purivatra je pomno pratio postanak, razvoj i djelatnost stranke kojoj su se priklonili gotovo svi bh. Muslimani. Monografijom o JMO-u dat je prvi obol sveobuhvatnijem upoznavanju meðuratne politièke historije naroda Bosne i Hercegovine, jer do danas, nažalost, nije publicirano slièno djelo o djelatnosti bilo koje druge graðanske politièke stranke u Bosni i Hercegovini: Narodne radikalne, Hrvatske seljaèke stranke, Saveza zemljoradnika. Aktivnost Jugoslavenske muslimanske organizacije i ranije je privlaèila pozornost publicista, politièara i nauènika, ali nitko do A. Purivatre nije dao ni cjelovit ni kritièki prikaz njene djelatnosti. Upravo u tome krije se jedan od odgovora zašto narodi Bosne i Hercegovine nemaju do dana današnjega historiju o sebi samima. Zbog toga pojava te knjige dobiva tim više na znaèenjuj, jer bi bez nje bilo, takoreæi, nemoguæe objektivno analizirati društveno-politièku stvarnost Bosne i Hercegovine izmeðu dva rata, a time ne bismo mogli pretendirati ni na historiju naroda i narodnosti Jugoslavije do 1941. godine. To što je osnovno obilježje monografije dominantnost politièkog aspekta nije nimalo sluèajno. U politièkoj praksi pretžnog broja stranaka, od osnivanja Kraljevine SHS, prelamali su se svi ostali vidovi njihove djelatnosti. Iz toga proizlazi da, u biti, nije rijeè o osobenosti iskljuèivo &!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

bh. Muslimana. Njihov sluèaj je samo prilog više tezi da je, i u mnogo širim razmjerama (ne samo balkanskim, ni jugoslavenskim, nego evropskim), politièka sfera života apsorbirala ostale - ekonomsku, društvenu i kulturnu - da je bila odluèujuæa. Meðutim, Purivatra nije dozvolio da podlegne opasnoj zamci koja se krila u samome istraživaèkom postupku: da ostane pri površini, da se zadovolji praæenjem stavova i odluka voðstva. Istini za volju, u centru su istraživaèeve pažnje voðstvo stranke i njegove transmisije: Centrali odbor, Radni odbor ili Poslanièki klub. Ali, potpunost toga postupka izvedena je do kraja tako što je djelatnost voðstva JMO-a praæena po vertikali, odozgo prema dolje, i obratno. Autor je, na sebi svojstven naèin, prevazišao onu jednostranost koja je obilježavala ne baš brojne buržoaske, odnosno nematerijalistièke radove predratnog perioda, a odnosili su se na tu problematiku. Uzgred reèeno, Purivatra je u posljednje èetiri glave knjige (IX-XII) programske osnove, organiziranost, socijalnu strukturu JMO-a i nacionalitet Muslimana BiH razmatrao posebno u kontekstu djelatnosti stranke. Izoliran tretman tih kapitalnih problema imao je odreðene reperkusije na poimanje karaktera i ocjene djelatnosti JMO-a, u pojedinostima i cjelini, koje su izložene u prvih osam glava. Od pristupnih do zakljuènih napomena na 655 stranica teksta ove knjige izložen je do danas najpotpunije i najcjelovitije jedan izuzetno znaèajan period politièkog života Muslimana BiH. Nakon konciznog upoznavanja sa preduslovima formiranja JMO-a, autor neposredno uvodi èitaoca u svojevrsni mehanizam proturjeènoga politièkog života Kraljevine SHS, odnosno kompliciranih društveno-ekonomskih i, nadasve, politièkih odnosa u Bosni i Hercegovini. A. Purivatra je, prateæi JMO u svim fazama njene aktivnosti, potpuno uspio da èitaocima pruži obilje podataka o minornosti i težini položaja muslimanskog stanovništva. Polazeæi od klasnih pozicija njihovog politièkog voðstva i mase koja ga je slijedila, u svoj njenoj punoæi osjeæa se besperspektivnost izlaza iz pozicije u kojoj su se nalazili jedni i drugi, zbog puta i naèina za koje se odluèilo to voðstvo, odnosno podrške koju je pretežan broj Muslimana višekratno pružao voðstvu prilikom brojnih izbora. Tretirajuæi tu stranku kao jednu od spona mehanizma buržoaske demokratije, autor je pokušao dati pravu dimenziju i mjesto tom voðstvu, toj masi, stranci u cjelini. I pored korišæenja obilja literature kao sigurnog polazišta u nastojanju da otkrije neotkriveno, objasni neobjašnjeno - sve na osnovu temeljito prouèene arhivske graðe, uz upotrebu ne samo štampe provenijencije &"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

JMO-a ili nekih drugih muslimanskih grupacija nego i onih koji su bili na istom stajalištu, kao i na suprotnom - pojedina mjesta na prvih èetiri stotine stranica knjige trenutaèno izazivaju dvoumljenje u pogledu iskorištenih citata. Ne upuštajuæi se u ocjenjivanje i izricanje svojih sudova, nego ostajuæi pri pretpostavkama prethodnika ili na nivou podataka, pogotovo onih koji su stranaèkog porijekla (iz novina), dobiva se utisak da autor tu i tamo prenebregava nivo ili stepen preocesa kao element koji sam po sebi odreðuje prave valere jedne pojave ili dogaðaja. Možda je u tom pogledu kao tipièan primjer tretman uloge vjerskog faktora u politici JMO-a. Primjetna je tendencija autora da u datom vremenskom periodu (neposredno nakon rata i u godinama koje slijede) vjerski element ocjenjuje istoznaèno kada govori o sva tri naroda Bosne i Hercegovine (Muslimanima, Srbima i Hrvatima). Nediskutabilna je èinjenica o ulozi i uticaju pravoslavlja, katolièanstva i islama na proces konstituiranja nacionalne svijesti Srba, Hrvata i Muslimana. Ono što bi se moglo konstatirati u vezi sa tekstom A. Purivatre jeste primjetna tendencija da intenzitet ispoljavanja vjerskih osjeæaja kod bh. Muslimana od vremena formiranja Jugoslavenske muslimanske organizacije objasni poticajima izvana, prije svega krajnjom netolerantnošæu provladinih ili proradikalnih struja svih nivoa, a najviše onih sa podruèja Bosne i Hercegovine, poimence dr. M. Srškiæa, dr. V. Andriæa i ostalih njihovih trabanata. Ne treba niukoliko potcjenjivati nijedan od pobrojanih èinilaca, pogotovo zadnje namjere prvaka bh. radikala, ali se ipak ne bi mogla, podvlaèim, s obzirom na historijski trenutak, s jedne strane, izjednaèavati uloga vjerskog faktora u srpskoj, hrvatskoj, odnosno ublažavati manipuliranje voðstva JMO-a tim faktorom u muslimanskoj sredini, s druge strane. Ta opaska ne ide ni u kom sluèaju za nekim prevaloriziranjem uloge i znaèaja vjerskog faktora u spomenutim sredinama, nego želi da ukaže na intenzitet i dimenzije te komponente u muslimanskoj sredini kao mediju u kojem je ona (nakon 1918. godine), s obzirom na izvjesnu retardaciju procesa unutar nje, imala nešto istaknutiji znaèaj. Tim više što od pravilne ocjene uloge i znaèaja vjerskog faktora kod muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine tog vremena ovisi i poimanje suštine djelatnosti JMO-a, odnosno problema i teškoæa sa kojima su se Muslimani suèeljavali u neravnopravnoj borbi sa velikosrpskim hegemonistièkim režimom. Ovako, potcrtavanje identiènosti uloge konfesije kod Srba, Hrvata i Muslimana u prvim godinama života Kraljevine SHS i isticanjem defanzivnog karaktera islama u djelatnosti &#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

vrhova JMO-a samo se indirektno prenebregavaju mnogobrojne prepreke koje su Muslimani kao cjelina morali savladati u toku procesa nacionalne identifikacije, odnosno priznanja nacionalnog subjektiviteta. U toj, moglo bi se reæi, prvoj fazi borbe muslimansko stanovništvo BiH suèeljavalo se sa opæom zaostalošæu i potpunom ovisnošæu od krajnjeg ishoda tadašnje aktivnosti voðstva JMO-a, a koje nijednog trenutka nije moglo svoje uskoklasne interese da identificira sa željama i potrebama naroda kome se nametnulo. Naprotiv, vodeæa garnitura muslimanskih politièara, predvoðena dr. M. Spahom, izvanredno je uspješno kombinirala parole za poboljšanje teških društveno-ekonomskih i politièkih uvjeta života Muslimana sa pozivom na odbranu islama. A. Purivatra ne jednom negira optužbe bosanskih radikala da su uspjesi JMO-a ostvareni na toj platformi, ali i ne negira da su agitatori JMO-a u agitaciji i propagandi prilikom izbora operirali sa vjerskim osjeæajima pristaša stranke. S tim u vezi je i druga primjedba. Brojni i detaljni podaci razlièite provenijencije o društveno-ekonomskom, politièkom i kulturnom te vjerskom položaju bh. Muslimana, koje navodi A. Purivatra, impresivni su, ne bi bilo pretjerano reæi - zapanjujuæi. Bez obzira je li JMO u opoziciji ili u vladama N. Pašiæa, odnosno V. Vukiæeviæa, oèit je neravnopravan položaj muslimanskog življa. Šikaniranje, ubistva, paljevine i drugi razni oblici podjarmljivanja svojevrstan su dokaz i optužba režima hegemonije i neravnopravnosti u Kraljevini SHS. A. Purivatra je, to treba posebno istaæi, na brojnim primjerima uvjerljivo pokazao svu onu upornost napora, raznovrsnost i razraðenost metoda i srpskih i hrvatskih krugova usmjerenih na zastrašivanje, egzistencijalno ugrožavanje Muslimana sa jednim jedinim ciljem da se dokaže njihova pripadnost ili srpskoj ili hrvatskoj naciji, odnosno da se zatre sve ono što je upuæivalo na njihovu posebnost. Sve je to za vodeæe ljude JMO-a (manje u vrijeme ne dugog participiranja u vlasti) bio i te kakav povod za napade, optužbe, kritike, interpelacije na èine vlasti svih nivoa. Služeæi se oprobanim metodima jalovog pseudoparlamentarizma, i voðstvo JMO-a, poput ostalih graðanskih stranaka toga vremena, sticalo je znaèajne poene u pridobijanju ne samo naklonosti i simpatija negoi stalne, otvorene podrške ogromnog broja bh. Muslimana. Više je to nego evidentno prilikom skupštinskih, oblasnih ili opæinskih izbora. JMO je na tim izborima okupila ne samo veæinu glasova Muslimana nego je izlazila kao brojno najjaèa politièka grupacija u BiH. Aktivnošæu agitatora, lokalnih prvaka ili poslanika u predizbornim akcijama i postizbornoj djelatnosti, najèešæe se eksponira&$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

juæi kao zagovornik ravnopravnosti sa ostalim dijelovima stanovništva, voðstvo i stranka u cjelini poprimali su (kao i u drugim strankama i sedinama) oreol borca za poboljšanje vrlo teškoga opæeg stanja mase koja ih je slijedila. Ostajuæi u praæenju djelatnosti stranke na nivou eksplikacije, bogato garnirajuæi tekst navodima prvoga i drugog reda, autor je u prvih osam glava knjige ponekad ostavljao èitaoca u dilemi o pravom karakteru djelatnosti voðstva stranke. Tim više su ružièasti tonovi bili uoèljiviji što je mnoge dogaðaje, koje je pomno pratio, dokumentirao podacima iz glasila, kao što je reèeno, razne provenijencije - i hrvatske i srpske. Nerijetko ostajuæi na nivou dokumentarnoga, prenoseæi ocjene iz stranaèkog organa Pravde, a ne iznoseæi svoje sudove i ocjene, ostavio je utisak nedovoljne kritiènosti prema tom voðstvu. Èini se da na to treba ukazati jer, generalno uzevši, to se ne bi moglo apsolutno tvrditi, tim prije što je Purivatra u ovom dijelu knjige u ocjenama graðanskih patija (tu i tamo voðstva JMO-a) na marksistièkim pozicijama. Pogotovo se to sasvim lako i lijepo uviða u devetoj i desetoj glavi knjige. Tu je došla do punog izražaja osobina A. Purivatre kao savremenog historièara koji sa materijalistièkih pozicija sudi o prošlom vremenu. Èitanjem teksta tih dviju glava gubi se najveæi broj dilema koje se pažljivom èitaocu nameæu s vremena na vrijeme u prvih osam glava. Ostaje utisak da se nakon što smo apsolvirali djelatnost stranke u cjelini (do 1920. - str. 5-437) naknadno upoznajemo sa programom stranke, njegovim ostvarenjem u praksi, organizovanošæu JMO-a i oblicima njene aktivnosti (str. 438-513). Bez obzira što “skok” sa hronološkog na problemski metod izlaganja, koji je izveo A. Purivatra, nije ni prvi ni posljednji u izlaganju sliène materije, dozvoljavam sebi slobodu da iz toga primjera izvuèem neke zakljuèke. Po mome skromnom sudu, bar kada je rijeè o programu, ne bi se moglo tolerirati njegovo razmatranje na kraju rada. Ako ni zbog èega drugoga, onda zbog izbjegavanja izvjesnih nejasnoæa ispoljenih u prvom dijelu knjige, posebno o pravom karakteru voðstva JMO-a. Kad veæ programu nije dato mjesto u razmatranju djelatnosti stranke u ocjeni njegovog (ne)sprovoðenja, onda bi mu mjesto svakako bilo na poèetku, a ne, kao ovdje, na kraju knjige. Izdvojen tretman socijalne stukture Muslimana i Jugoslavenske muslimanske organizacije nije toliko uoèljiv, ali i u ovom sluèaju bi bilo bolje da je ta materija došla prije razmatranja djelatnosti stranke. U tom sluèaju bi sav onaj opotrunitet voðstva i njegovo olako napuštanje izvjesnih programskih osnova ili upornost èlanstva u slijepom &%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

podržavanju toga istog voðstva bili razumljiviji. Izdvojeno razmatranje JMO-a i naacionalnosti Muslimana smatram da je, i po mjestu i po naèinu, opravdano, jer logièno proizilazi iz izložene materije. Te primjedbe metodološke prirode nemaju pretenzija na bilo kakvu iskljuèivost. Date su iz vlastite projekcije na pitanja i probleme koje je autor iznio u knjizi. Krajnji rezultat bio bi, zacijelo, istovjetan da je autor pristupio obradi problema na drugi naèin. Jedino bi, pretpostaviti je, bile izbjegnute faktièki npostojeæe sumnje u ocjenu karaktera voðstva JMOa i, uopæe, mjesta i uloge te stranke u društveno-ekonomskom i politièkom životu Kraljevine SHS. Tako bi, mislim, ona mjesta na kojima Purivatra govori o vjerskim osjeæajima muslimanskog stanovništva kao o neèemu što nije više u tom vremenu neodvojivo od njihovog života, nego spolja izazvano ili, u najmanju ruku, nešto s èime se manipulira protiv JMO-a i njenog voðstva, bila manje nesuglasna sa njegovom taènom ocjenom da je to voðstvo “poklanjalo dosta pažnje vjerskom osjeæanju Muslimana i da je taj moment (...) bio prilièno znaèajan za okupljanje muslimanskih masa u jednu politièku stranku” (443). To pitanje ne treba ni potcjenjivati ni precjenjivati. I u jednome i u drugom sluèaju udaljavali bismo se od historijske istine, a time u krajnjoj liniji, ponavljam, umanjili velièinu i znaèaj prepreka koje su Muslimani Bosne i Hercegovine morali da riješe u procesu prevladavanja vjerskih natruha na putu do afirmiranja svoje posebnosti i nacionaliteta. U namjeri da pokaže i dokaže taj izuzetno važan proces, Purivatra je na trenutke pravio “contradictio in adjecto”, kao u pasusu na spomenutoj stranici (443) kada je napisao: “Naglašeno isticanje vjerskih prava i zahtjeva u programu JMO-a u najveæoj mjeri je posljedica želje i nastojanja muslimanske èaršije za obezbjeðenjem uticaja na muslimanske mase i u tom smislu izraz politièkog mešetarenja sa vjerskim osjeæanjima koja su u to vrijeme bila dominantna.” Mislim da je glavni uzrok primjedbama, koje su više formalnog znaèaja, taj što se autor svjesno opredijelio za takav metodološki postupak koji je, sa svoje strane, uvjetovao da “nisu uvijek date potpunije ocjene svih dogaðaja i politike” (str. 10). Logièna posljedica takvog opredjeljenja bila je da je tek u “posljednje èitiri glave i u zakljuèku na kraju knjige data ocjena cjelokupne politike JMO-a” (str. 11 - kurz. T. I.). Zbog karaktera primjedaba u pogledu tretmana vjerskog faktora u djelatnosti JMO-a smatram da treba ukazati na konstataciju A. Purivatre da je “jedino ‘opæemuslimansko’ pitanje iz programa JMO-a koje je potpunije realizirano bilo zaštita vjerskih prava” i ocjenu da je “religija u konkretnim &&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

bosanskohercegovaèkim prilikama i nacionalnim odnosima imala funkciju oèuvanja i razvijanja nacionalnog subjektiviteta bh. Muslimana”. (str. 450). Dosljednost u metodološkom postupku da se ne daju potpunije ocjene uslovila je autorov stav prema korišæenju štampe, nezaobilaznog izvora u istraživanju djelatnosti graðanskih stranaka uopæe, pa i JMO-a. Potpunost istraživaèkog postupka u praæenju niza i važnijih i manje važnih dogaðaja ispoljavala se ne samo u navoðenju podataka nego i sudova koji su, zbog njihovoga partijskog karaktera, najèešæe i partijski intonirani (Samouprava, Srpska rijeè, Tribina, Hrvatska sloga, Veèernja pošta, Dom ili Pravda). Primjedbe metodološkog karaktera, ako i imaju tendenciju da tretiranoj problematici dodaju izvjesnu nedovoljno jasno izraženu dimenziju, niukoliko ne utièu na krajnji pozitivan sud o djelu o kojemu je rijeè. Jugoslavenska, posebno bh. historiografija dobila je knjigom dr. A. Purivatre izvanrednu monografiju o Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, stranci koja je u društveno-politièkom razvitku Muslimana BiH odigrala itekako znaèajnu ulogu. Zbog obilja graðe najrazlièitije provenijencije, minuciozne obrade svih iole važnijih pitanja iz njene djelatnosti do 1929. godine, i naroèito ocjena prezentiranih u posljednje èetiri glave, ta æe knjiga predstavljati jedan od nezaobilaznih elemenata još nenapisane historije naroda Bosne i Hercegovine. A. Purivatra je na nauèno ubjedljiv naèin uspio da èitaocu predoèi svu težinu položaja muslimanskih masa u državi stvorenoj 1. decembra 1918. godine, koje su bile prinuðene da sa ostalim narodima podnose centralistièki i hegemonistièki režim nametnut od jugoslavenske, a prije svega srpske buržoazije, da kritièkom analizom (ne)realizacije programa JMO-a demistificira njenu ulogu u procesu društveno-politièke emancipacije bh. Muslimana, i prikaže koliki je ogroman jaz bio izmeðu programskih osnova stranke i djelatnosti na zadovoljenju egzistencijalnih potreba muslimanskog stanovništva. Konaèna ocjena voðstva te “male” partije, koje je kreiralo politiku i davalo osnovno obilježje djelatnosti u cjelini je neduskutabilna. Ono je bilo, zbog sticaja niza okolnosti, politièki reprezentant bh. Muslimana, ali je što je više moguæe ostvarivalo svoje uskoklasne interese na raèun svojih brojnih pristaša. Od posebnog je znaèaja ukazivanje dr. Purivatre na krakter “jugoslavenstva” stranke i na sve posljedice lavirajuæe politike u tom pogledu. Autor je, to treba istaæi, pokazao da je u JMO-u, kao i u krilu ostalih njenih partnera, odnosno suparnièkih stranaka, parmanentno voðena politika trenutaènih interesa, &'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

i to onih koje je nametalo voðstvo. Ono najbitnije što je proizašlo iz toga rada jeste saznanje da je djelatnost voðstva JMO-a imalo za posljedicu produžavanje opæe, tj. društveno-politièke, nacionalne i kulturne zaostalosti, kao i izoliranosti muslimanskog stanovništva BiH. Akcentirao bih ovom prilikom nacionalnost Muslimana i faktor njihove izoliranosti. Jer, i pomisao da je JMO, okupljajuæi Muslimane Bosne i Hercegovine, izvršila u osnovi izvjesnu pozitivnu ulogu, obezvrijeðena je Purivatrinom objektivnom historijskom analizom koja “ukazuje na fakat da je JMO, vršeæi koncentraciju Muslimana BiH na svojoj ideološkoj i akcionoj platformi, usporavala klasno emancipovanje i punije angažovanje radnih slojeva te zajednice izvan i protiv ondašnje vladajuæe politike” (str. 588). Sve to pokazuje i potvrðuje da su mnoge predrasude i zablude u pogledu prave uloge JMO-a u procesu društveno-politièkog razvitka Muslimana razoblièene, èime su, nesumnjivo, stvoreni uslovi da se bolje i lakše spoznaju i najnovije pojave procesa kroz koje su prolazili i prolaze Muslimani Bosne i Hercegovine, u zajedništvu sa ostalim narodima, ne samo u našoj užoj domovini nego i šire, u Jugoslaviji. (Èasopis za suvremenu povijest, Zagreb, br. 3 (19), god. VII, 1975.) Dr. Tomislav IŠEK

IZ POVIJESTI ZA BUDU]NOST Upravo na dvadesetpetogodišnjicu prvog izlaska ove knjige (1974.) Bosanski kulturni centar iz Sarajeva je izdao reprint izdanje JMO u politièkom životu Kraljevine SHS dr. Atifa Purivatre, naglašavajuæi kako se ova zanimljiva knjiga pojavljuje uvijek u nekim prijelomnim vremenima ne samo za Bošnjake nego i cjelinu Bosne (kao što je bila ‘74. pa ‘77. kad je drugi put izašla). Iako bi se reklo da je ovo izdanje puko preslikavanje na papir neèega što je davno veæ reèeno, ozbiljan æe èitalac i istraživaè zamijetiti njenu nezamjenjivost u traganju za odgovorima na bitna pitanja historije Bošnjaka u dvadesetim godinama burnog stoljeæa. A Bošnjaci se baš i ne mogu pohvaliti dobrim politièkim '

Atif Purivatra - `ivot i djelo

i šire shvaæenim ambijentom za artikuliranje svoga nacionalnog biæa. Sve do sedamdesetih godina (i pojave knjige) uskraæivano im je pravo na postojanje, etabliranje i samom imenu (u èemu je meðu najaktivnijim bio baš profesor Purivatra uèestvujuæi u “objelodanjivanju” imena Muslimana 1971. godine i boreæi se da se ono izrazi u stvarnom životu, sve do konaènog ustanovljenja povijesnog imena Bošnjak), a da se ne govori o nekakvoj postojanoj, kontinuiranoj nacionalnoj infrastrukturi. U tom smislu Bošnjake su predstavljali, opisivali i pokazivali uglavnom nebošnjaci (i u pravilu iskrivljeno), što svakako ne eskulpira samo Bošnjake, ma kojega imena i provenijencije, u širem društvenom kontekstu, bili. Zato æe ova knjiga otkloniti jedan dio mistifikacija i simplificiranja onoga što se danas imenuje Bošnjakom i njegovom politièkom historijom. Prelamajuæi JMO kroz njegov nastanak, te posebno djelovanje u politièkom svakodnevlju Kraljevine SHS, autor kroz dvanaest poglavlja knjigu zakljuèuje temom JMO i nacionalnost Muslimana, naglašavajuæi kako je, i pored odreðujuæeg vjerskog faktora u okupljanju Muslimana u Spahinu stranku, bio prisutan i njen latentan nacionalno-svjesni karakter, mada se ona u tome smislu neæe decidnije profilirati ni do kraja svoga djelovanja (1941.). I autor žali što nije imao vremena, i pored želje da nauèno obradi i period rada JMO-a od 1929. do 1941. godine što, kako kaže, ostavlja u amanet mlaðim istraživaèima koji se veæ interesiraju za ove i sliène politièko-historijske teme Bosne i njenih naroda, Bošnjaka posebno: “Kao dugoroèniji, strateški zadatak ostaje nauènoistraživaèki rad na utvrðivanju stvarnog stanja i potpunije nauène istine o politièkom položaju i ulozi Bošnjaka u historiji BiH. Zato je neophodan hitan angažman i sistematski rad koji æe se moæi koristiti za sadašnjost ali, još važnije, za buduænost demokratske BiH i Bošnjaka koji su u savremenim uslovima nezamjenjiv faktor stabilizacije razvoja BiH i njenih graðana i naroda prema savremenim kriterijima u Evropi i svijetu...” Nauènici æe sigurno još govoriti o ovoj knjizi, a meni ostaje napomenuti kako se Bosanski kulturni centar i ovom knjigom potvrdio kao profiliran i ustrajan izdavaè, posebno, rekao bih, “obilježen” (pozitivno) temama iz svog imena, èime se drugi ne mogu baš pohvaliti. (Osloboðenje, 18. V 1999.) Ramo KOLAR

'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Plodna spisateljska aktivnost

U [IROKOJ UPOTREBI I ^ESTO CITIRANI RADOVI Poznati su, èesto prevoðeni i živo prisutni u širokoj upotrebi, radovi prof. Purivatre u sferi politièke historije i, naroèito, nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. On je veæ dugo jedan od najèešæe citiranih autora i nauènih radnika na ovom podneblju. Takva je njegova knjiga Nacionalni i politièki razvitak Muslimana (tri izdanja - 1969, 1970. i 1972.). U knjizi ABC Muslimana (1990), u koautorstvu sa dr. Muhamedom Hadžijahiæem, dr. Purivatra daje opširno enciklopedijsko odreðenje bosanskih Muslimana i 1034 bibliografske jedinice o Muslimanima, sa razraðenim tematskim registrom. Ovo je sažeti prvi tekst i bibliografija radova o bosanskim Muslimanima koji, pored nauènoga, ima i edukativni karakter. U publikaciji Nacionalni aspekt stanovništva 1971. godine dr. Purivatra je sa dr. Kasimom Suljeviæem ukazao na suštinu i znaèaj popisa stanovništva analizirajuæi dotadašnje poslijeratne popise (1948, 1953. i 1961.). Nacionalni odnosi danas naslov je knjige u kojoj Purivatra prezentira svoje istraživanje na temu Stav KPJ prema nacionalnom pitanju u Bosni i Hercegovini (do stvaranja Republike BiH). O ovoj problematici u knjizi Osobenosti nacije i razvoj meðunacionalnih odnosa u Jugoslaviji (1971) Purivatra je objavio rad Nacionalnost bosanskohercegovaèkih Muslimana, dok je u knjizi Nations and nationalities of Yugoslavia (1974) prezentirao tekst On the National Phenomenom of the Moslem of Bosnia Herzegovina. Dr. Purivatra u opširnom i dokumentovanom radu AVNOJ i nacionalna afirmacija Muslimana, objavljenom u knjizi AVNOJ i savremenost (1984) detaljno analizira ukupnu politiku SKJ prema Muslimanima naroèito sa politièko-pravnoga i ustavnog stanovišta nacionalne afirmacije Muslimana. Nauèno koristan i originalan je Purivatrin rad pod naslovom Moša Pijade o Bosni i Hercegovini u jugoslavenskoj federaciji publikovan u knjizi Federalizam u zakonodavstvu nove Jugoslavije (1985). '

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Jedno od Purivatrinih djela je Muslimani i Bošnjaštvo (1991). Ekonomski genocid nad Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji (1918-1941), (1993), te Nacionalni aspekt popisa stanovništva (1971) bili su i ostali nazaobilazni pri nauènoj obradi spomenutih disciplina. Gotovo da nema nauènika u zemlji i inozemstvu koji se bave, naroèito bh. problematikom, posebno nacionalnom, a da se ne koriste nauènim radovima dr. Purivatre. Njegovi radovi su, pored ostalog, bili svojevrsna nauèna osnova u državnopravnom i politièkom uvažavanju i afirmaciji nacionalnog identiteta bosanskih Muslimana. Veoma je znaèajna njegova zasluga da je Jugoslavenski leksikografski zavod u Zagrebu prvi put u našoj historiji u Opæoj enciklopediji (Zagreb, 1979) uvrstio opširnu natuknicu Musliman (knj. 5, str. 622-633) kao i u Hrvatskoj enciklopediji amerièkih etnièkih grupa (Harvard University 1980, str. 184-186), te u djelu Muslim Peoples - A World ethnographic, Survey, èiji je urednik Richard Vick, London 1978, str. 111-115, kao i u poznatom djelu Hugh Seton-Watsona: Nacije i države, Zagreb 1980, str. 147-148, a poznati svjetski nauènici, kao npr. Jargoslav Krejèi, Vitezslav Walimosky, Peter Sugar, Stevan I. Burg, Robert J. Donia, William G. Lockwood, Dennison I. Russinov, Yuone Lockwood, Petere Truidli, Wolfgang Hopken i drugi, razraðuju nauène postavke dr. Purivatre o Muslimanima kao nacionalnoj zajednici u Bosni i Hercegovini, odnosno Jugoslaviji. U tom je segmentu nauène djelatnosti, može se kazati, nemjerljiv doprinos dr. Purivatre. Meðu ostalim svjetskim nauènicima koji uvažavaju nauènu djelatnost dr. Purivatre karakteristièan je opsežan rad Nijemca Wolfganga koji dr. Purivatru titulira retorom spiritusom priznanja muslimanske nacije. Purivatrini radovi su u zemlji i inozemstvu veoma povoljno ocijenjeni i bili su podsticaj mnogim nauènicima da se ozbiljnije posvete prouèavanju i istraživanju pojedinih segmenata spomenute problematike.

'!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

SPISAK VA@NIJIH NAU^NO-STRU^NIH RADOVA 1. NACIONALNI I POLITIÈKI RAZVITAK MUSLIMANA, Sarajevo 1969. 2. JUGOSLAVENSKA MUSLIMANSKA ORGANIZACIJA U POLITIÈKOM ŽIVOTU KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA, Sarajevo, 1977. 3. ABC MUSLIMANA, Sarajevo, 1990. 4. MUSLIMANI I BOŠNJAŠTVO, Sarajevo 1991. 5. EKONOMSKI GENOCID NAD MUSLIMANIMA POD VIDOM AGRARNE REFORME U JUGOSLAVIJI (1918-1941) Ekonomski genocid, Sarajevo 1992. (Isti tekst je u nešto skraæenoj verziji objavljen u: Genocid u Republici Bosni i Hercegovini 1992., Pravna misao br. 5-8, Sarajevo, 1992.) 6. RILOG PROUÈAVANJU KONCEPCIJE O NACIONALNOM “OPREDJELJIVANJU” BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH MUSLIMANA, Pregled, oktobar, 1964. 7. NACIONALNOST I “OPREDJELJENJE”, NAPOMENE O TRETIRANJU BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH MUSLIMANA U PREGLEDU HISTORIJE SKJ, Odjek, 1. IX 1964. 8. TRI PITANJA IZ POLITIÈKOG ŽIVOTA BiH (DISKUSIJA O PREGLEDU HISTORIJE KPJ) Prilozi Instituta za istoriju radnièkog pokreta, god. I, br. 1. Sarajevo, 1965. 9. SAVEZ KOMUNISTA JUGOSLAVIJE I NACIONALNO PITANJE U BOSNI I HERCEGOVINI (1919-1946), Pregled, br. 3, 1968. 10. ÈINJENICE O PREŠUTKIVANJU ÈINJENICA, Odjek, 15. I 1968., str 15 (Osvrt na zastranjivanje u publikaciji “ABC - èinjenice o velikoj Jugoslaviji”) 11. PUT DO RAVNOPRAVNOSTI, Osloboðenje 10-14 11. 1968. 12. NACIONALNI I POLITIÈKI RAZVOJ MUSLIMANA. Svjetlost, Sarajevo, 1969. (Drugo izdanje 1970.) 13. NACIONALNE KONCEPCIJE JUGOSLAVENSKE MUSLIMANSKE ORGANIZACIJE, Jugoslavenski historijski èasopis, 1969/4. 14. MUSLIMANI JUÈE I DANAS. ISTORIJSKE I KULTURNE OSNOVE NARODNOSNOG INDIVIDUALITETA, Borba, Reflektor, 15. septembra 1969. 15. MUSLIMANI KAO ETNIÈKI I KAO VJERSKI POJAM, Borba, Reflektor, 15. septembra 1969. 16. POLITIÈKA REZONANSA VELIKOG I MALOG “M”, Borba, Reflektor, 15. septembra 1969. 17. OKO 7 ODSTO STANOVNIKA JUGOSLAVIJE, Borba, Reflektor, 15. septembra 1969. (statistika Muslimana poslije osloboðenja) 18. MUSLIMANI VÈERAJ IN DANAS, Delo, Ljubljana, 20. septembar 1969. 19. DISKUSIJA NA SIMPOZIJU O JEZIÈKOJ TOLERANCIJI. Prilozi nastavi srpskohrvatskog jezika i književnosti, Banja Luka, god. II, 1969/70., br. 4.

'"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

20. NACIONALNOST MUSLIMANA I ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ, referat na znanstvenom skupu u povodu 30-godinišnjice V. zemaljske konferencije KPJ, Institut za historiju radnièkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 22.-23. listopada 1970. 21. NACIONALNOST MUSLIMANA I V. ZEMALJSKA KONFERENCIJA KPJ, Politièki spektar, Sarajevo, III/1971., br. 10 22. ETNIÈKA POSEBNOST MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE, Odjek, Sarajevo, 1969. 23. STAV KOMUNISTIÈKE PARTIJE JUGOSLAVIJE PREMA NACIONALNOM PITANJU MUSLIMANA U TOKU NARODNOOSLOBODILAÈKOG RATA, Prilozi Instituta za istoriju radnièkog pokreta, Sarajevo, god. IV/1968., 4. 24. FORMIRANJE JUGOSLAVENSKE MUSLIMANSKE ORGANIZACIJE I NJEN RAZVOJ DO 1922. GODINE. Istorija XX veka - Zbornik radova IX, Institut društvenih nauka - Odjeljenje za istorijske nauke, Beograd, 1968. 25. POLITIÈKE PARTIJE PREMA AGRARNOJ REFORMI U BOSNI I HERCEGOVINI NEPOSREDNO POSLIJE 1918. GODINE, Prilozi, Institut za istoriju radnièkog pokreta, Sarajevo, god III/1967., 3 26. NACIONALNOST BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH MUSLIMANA - u knjizi OSOBENOSTI NACIJE I RAZVOJ MEÐUNACIONALNIH ODNOSA U JUGOSLAVIJI, Politièka uprava, DSNO, Beograd, 1971., Vojna štamparija, Split 27. NACIONALNI ASPEKT POPISA STANOVNIŠTVA U 1971. GODINI, Sarajevo, 1971. 28. NACIONALNOST BOSANSKOHERCEGOVAÈKIH MUSLIMANA, Osobenosti nacije i razvoj meðunarodnih odnosa u Jugoslaviji, Beograd, 1971. 29. ON THE NATIONAL PHENOMEN OF THE MOSLEMS OF BOSNIA & HERZEGOVINA, Nations and nationalites of Yugoslavia, Beograd 1974., str. 303-327 (Isti tekst je objavljen i u èasopisu “Socialist thought and practice”, br. 12. 1974.) 30. UBER DAS NATIONALE PHENOMEN OF THE MOSLEMS OF BOSNIA & HERZEGOVINA; Nations and nationalites of Yugoslavia, Beograd 1974., str. 303-327 (Isti tekst je objavljen i u èasopisu; Socialist thought and practice, br. 12, 1974.) 31. ACERCA DEL FENOMENO NACIONAL DE LOS MUSLMANES DE BOSNIA & HERZEGOVINA, Questiones actuales del socialismo, br. 12, 1974. 32. LE PHENOMENE NATIONAL DES MUSULMANS DE BOSNIE - HERZEGOVIN, Questions actuelles du socialism, 12, 1974. 33. O NACIONALNOM FENOMENU BOSANSKO-HERCEGOVAÈKIH MUSLIMANA, Socijalistièka misao i praksa, br. 12, 1974. (tekst objavljen na ruskom i arapskom jeziku) 34. NACIONALNI ODNOSI I SAMOPUPRAVNO ZAJEDNIŠTVO, Marksistièko obrazovanje i akciono djelovanje Saveza komunista , Sarajevo, 1974.

'#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

35. TITO’ S , CONTRIBUTION TO THE THEORY AND PRACTICE OF THE NATIONAL QUESTIONS, Socialist Thought and Practice, br. 2. Beograd 1979. (Isti tekst je objavljen i na njemaèkom jeziku) 36. STAV KOMUNISTIÈKE PARTIJE PREMA NACIONALNOM PITANJU U BOSNI I HERCEGOVINI ( Do stvaranja Republike Bosne i Hercegovine) 37. AVNOJ I NACIONALNA AFIRMACIJA MUSLIMANA, AVNOJ I SAVREMENOST, Sarajevo, 1984. 38. MOŠA PIJADE O BOSNI I HERCEGOVINI U JUGOSLAVENSKOJ FEDERACIJI, Federalizam i zakonodavstvo nove Jugoslavije, Zagreb, 1985. 39. PRILOG O MUSLIMANIMA U OPÆOJ ENCIKOPEDIJI, JLZ, 5, Zagreb, 1979. 40. O NACIONALNOM FENOMENU MUSLIMANA, Pregled, Sarajevo, br. 10, 1974., 1019-1027 41. PRILOG IZUÈAVANJU ZAJEDNIŠTVA KAO REVOLUCIONARNOG KVALITETA SAMOUPRAVNOG DRUŠTVA, u knjizi Zajedništvo i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini, Studijski centar Gradske konferencije SKBiH, Sarajevo, 1973., 17-25 42. PRILOG SAGLEDAVANJU TITOVOG DOPRINOSA TEORIJI I PRAKSI NACIONALNOG PITANJA, Marksisitièke sveske, FPN Sarajevo, br. 1-4, 1977., 119-136. 43. STAVOVI NACIONALNIH MANJINA PREMA STVARANJU JUGOSLAVENSKE DRŽAVE, Zbornik stvaranja jugoslavenske države 1918., Institut za savremenu istoriju, IRO Narodna knjiga, Beograd, 1983., 471-474 44. RJEŠAVANJE NACIONALNOG PITANJA U JUGOSLAVIJI, Narodna armija, Beograd, 1975., 5-32 45. A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF TOGETHERNESS AS A REVOLUTIONARY QUALITY OF THE SOCIAETY OF SELF - menagment, Pregled, International series, Sarajevo, year 1975, No3 46. MUSLIMANSKA KOMPONENTA U JUGOSLAVENSKOM NACIONALNOM MOZAIKU, Od predrasuda do realnosti, O nekim koncepcijama o nacionalnom “opredjeljivanju” Muslimana, Osloboðenje, feljton, 13. VIII - 19. VIII 1969. 47. KREATIVNOST KPJ - SKJ O PRIMJENI MARKSISTIÈKO-LENJINISTIÈKIH PRINCIPA, Opredjeljenja, god X/1979., br.12 48. O DEMOKRATSKOM CENTRALIZMU I DELEGATSKOM SISTEMU U DEMOKRATSKOM PLURALIZMU SAMUPRAVNIH INTERESA, Opredjeljenja, Sarajevo, god. X/1979., br. 1 49. PRIRODA PARTIJSKE SVIJESTI, PREGLED, Sarajevo, br. 6, 1979., 689-699 50. O SOCIJALISTIÈKOJ SAMOUPRAVNOJ DEMOKRATIJI, Pregled, Sarajevo, br. 11-12, novembar-decembar, 1977., 1343-1353 51. PRINCIPI IZGRADNJE I FUNCIONISANJA SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE, Opredjeljenja, Sarajevo, XI /1980., br. 2 52. METOD RADA - Bitna komponenta revolucionarnosti SKJ

'$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

53. Metod rada u SKJ, SC GKSKBiH, Sarajevo, 1976. 54. MUSLIMANI NACIONALNA STVARNOST, Preporod, Sarajevo, br. 5/492, IIII, 1991. 55. PRILOG IZUÈAVANJU ZAJEDNIŠTVA KAO REVOLUCIONARNOG KVALITETA SAMOUPRAVNOG DRUŠTVA, u knjizi Zajedništvo i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini, Studijski centar Gradske konferencije SKBiH, Sarajevo, 1973. 56. DELEGATSKI SISTEM I NACIONALNA RAVNOPRAVNOST, u knjizi DELEGATSKI SISTEM U SAMOUPRAVNOM DRUŠTVU, Savremene politièke teme 8, Sarajevo, 1973. 57. NACIONALNI ODNOSI I SAMOUPRAVNO ZAJEDNIŠTVO (u koautorstvu sa dr. Nijazom Durakoviæem), u knjizi MARKSISTIÈKO OBRAZOVANJE I AKCIONO DJELOVANJE SAVEZA KOMUNISTA, Studijski centar GKSKBiH, Sarajevo, separat 12, Sarajevo, 1974.

'%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

'&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

''

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka



Atif Purivatra - `ivot i djelo

Predstavljanje javnosti treæeg izdanja knjige Atifa Purivatre “JMO u politièkom životu Kraljevine SHS”: promotori slijeva dr. Jusuf Žiga, dr. Safet Haliloviæ, fra Luka Markešiæ, akademik Ljubomir Berberoviæ, akademik Arif Tanoviæ, dr. Mustafa Imamoviæ i autor Purivatra

Naslovna strana jednog od tri izdanja



Vrijeme uspravljanja Bo{njaka



II.

DRAMA POVRATKA I O^UVANJA IDENTITETA: BOSANSKE DR@AVNOSTI I NACIONALNIH ATRIBUTA MUSLIMANA (BO[NJAKA)

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Fadil ADEMOVIÆ

VRIJEME BOSANSKOG I BO[NJA^KOG USPRAVLJANJA

HISTORIJSKI ISKORAK IZ PROVINCIJE U POZADINI: I PREMA VANI I UNUTRA Svoj zenit u intelektualnome, nauènom i politièkom angažovanju Atif Purivatra je oznaèio u onim godinama koje su podudarne sa dubokim mijenama u historijskom biæu Bosne i Hercegovine. Bila su to vremena u kojima on doseže, takoreæi, vrhunac svoje nauènoistraživaèke prakse i javne djelatnosti na znanstvenom planu. Njegovo intelektualno prisustvo obilježeno je i u društveno-kulturnom životu Sarajeva i Republike. To je razdoblje s kraja 60-tih i tokom 70-tih godina XX stoljeæa. S poletom svojstvenim stvaralaèkoj znatiželji, u naponu snage usto, on je veæ do tada, ali i u tom vremenu, obuzet izuèavanjem i oblikovanjem rezultata dugotrajnih ispitivanja nauèno relevantnih èinjenica iz prošlosti svoje zemlje i muslimanskog naroda. Strasno se upustio u odgonetanje Bosne kao države i Muslimana kao naroda kroz historiju, najdublju i onu savremenu. Do znanstveno bitnih saznanja o tim istinama dospijevao je ispod debelih naslaga najraznovrsnijih krivotvorenja i mistifikacija u aktuelnoj historiografiji. Možda te njegove preokupacije, s rezultatima što su ih pratili, spadaju u najplodnije godine ukupnog dometa u nauènom stvaralaštvu ovog pregaoca i društvenoj misli naše sredine. Nešto duži od jednog desetljeæa, taj period, isto tako, iskazuje živa povijesna previranja svjedoèeæi o velikim promjenama na tlu Bosne i Hercegovine. Osnovne i glavne karakteristike mijena u tom razdoblju su u sticanju identiteta ove republike i prema vani i unutra. Oznaèeno je to #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

završetkom jednoga i poèetkom drugog historijskog razdoblja èlanstva Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji. Za svagda je isticalo ono vrijeme u kojem je Republika svoje interese podreðivala oèuvanju mira u federalnoj kuæi - piše Hamza Bakšiæ6 . Otpoèinjala je epoha ofanzivnijeg iskazivanja i odluène odbrane vlastitih interesa Bosne i Hercegovine. U to vrijeme drastièno su porasle ekonomske posljedice dotadašnje politièke aktivnosti zasnovane na prilagoðavanju vlastitih najširim opæim zahtjevima i interesima. Bosna i Hercegovina nije više mogla, niti je htjela, opstajati na postulatima onog ponašanja èije su okvire odreðivale tri jugoslavenske velesile - kako ih naziva Hamza Bakšiæ - Srbija, Hrvatska i Slovenija. Ona više nije mogla biti objektom politike voðenim u atmosferi provincije u pozadini. U ekonomskoj politici se moralo krenuti od èinjenice da osnovu privrede Bosne i Hercegovine èini sirovinska baza. To se moglo, u odreðenim okolnostima, smatrati i stanovitom prednošæu. Na širokim prostorima otpoèelo je, i pored toga, poduzimanje opsežnih mjera kojima se - ne zapostavljajuæi razvoj sirovinskih kapaciteta ubrzano stvara vlastita preraðivaèka industrija. Ona bi se oslanjala ne samo na sirovinsku bazu veæ i na vlastite kadrove sposobne da organizuju i vode takvu industriju i da obezbijede uèešæe stranog kapitala u njenoj izgradnji. Takva orijentacija u ekonomskoj sferi diktirana je potrebom da se dosegne optimalnija privredna struktura koja æe davati veæi dohodak, obezbjeðivati veæu zaposlenost i omoguæavati razmještaj kapaciteta i u onim podruèjima koja u okviru Republike tada nisu imala gotovo nikakve industrije. U toj politici oslanjanja na vlastite snage ljudi na najodgovornijim funkcijama u Bosni i Hercegovini ukazivali su, uporno i istrajno, na potrebu da se u Federaciji izmijeni politika cijena koja je ovu republiku dugo držala u neravnopravnom položaju. Zahtijevali su, u isto vrijeme, da se za Bosnu i Hercegovinu obezbijedi ravnopravniji tretman u raspodjeli sredstava iz Fonda za nerazvijene republike i pokrajinu Kosovo. Uporedo s tim forsirani procesi masovnog obrazovanja, otvoreni nakon Drugoga svjetskog rata, obilježeni su uoèljivim dostignuæima u nauci, kulturi i privredi. Napredak je nesporan i na drugim podruèjima - izgradnji modernih saobraæajnica, škola, zdravstvenih i sportskih objekata itd. U tim mijenama je isticao, isto tako, i rok trajanja dotadašnjoj rukovodeæoj državno-politièkoj garnituri. 6

$

Osloboðenje, Vrijeme bosanskog zrenja, 10. IV 1995.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Saèinjavali su je Ðuro Pucar, Radoljub Èolakoviæ, Avdo Humo, Uglješa Daniloviæ, Pašaga Mandžiæ, Nikola Cvijetiæ i još jedan broj kadrova izraslih prije Drugoga svjetskog rata ili u toku NOB-a. Bili su to sve ljudi institucije. Znalo se da su predratni politièki zatvorenici i ratni komandanti. Oni su, meðutim, postali zatoèenici zateèenog stanja. Umjesto njih na državni, politièki vrh Bosne i Hercegovine uspela se nova generacija. Ona je posjedovala dovoljno politièkog iskustva, fizièke i intelektualne kondicije za posao politièara: Rato Dugonjiæ, Džemal Bijediæ, Hamdija Pozderac, Branko Mikuliæ, Dragutin Braco Kosovac, i još nekoliko funkcionera koji nisu imali harizmu legendarnih revolucionara i èelnih liènosti dotadašnje rukovodeæe formacije, ali su bili od nesporno velikog ugleda. Oni su od poèetka prožeti težnjom za demokratskim inovacijama kojima bi Bosna i Hercegovina uèinila korak bliže ka svom identitetu. Iznad svega i prije svega za snažnijim privrednim iskorakom. Njena privredna snaga je bila preduvjet izrastanja i ulaska Republike meðu važnije èinioce ondašnjih odnosa i njihovog ustrojstva u Federaciji. Privredni razvoj toga podruèja, osim toga, nalazio se u korelaciji sa uticajem u saveznoj državi: da bi osnažila svoj uticaj u zemlji morala je privredno ojaèati. A da bi mogla biti ravnopravna u politièkim dijalozima na federalnom nivou BiH je, navodi Hamza Bakšiæ, morala riješiti najmanje bar dva osnovna pitanja. Prvo je nacionalno izjašnjavanje Muslimana (Bošnjaka), pripadnika autohtonog bh. naroda koji je u pogledu ostvarivanja nacionalnih prava držan u neravnopravnom položaju od svršetka Drugoga svjetskog rata do 1963. godine. Do pred kraj prve polovine 60-tih godina od pripadnika toga naroda se tražilo da pri popisima stanovništva i u drugim prilikama odaberu jednu od “historijski priznatih nacija” - Srba, Hrvata - ili da se izjasne kao Jugoslaveni, pa i “neopredijeljeni”. Partija je na taj naèin odstupala od svojih stavova o muslimanskom nacionalnom identitetu i iznevjerila vlastite otprije rata i u NOB-u uspostavljene i prihvaæene principe nacionalnih odnosa. Sada je poèela da prevazilazi i mijenja tu svoju politiku i radikalnije napušta kurs neravnopravnosti Muslimana kao nacije. Drugo osnovno pitanje koje se moralo riješiti u Bosni i Hercegovini ticalo se ustavnog odreðenja državne, bosanskohercegovaèke pripadnosti domicilnih Srba i Hrvata te pripadnika drugih naroda i etnièkih grupa koje u njoj žive. Oba ova pitanja imaju svoju prethistoriju, o kojoj je neophodno progovoriti i u neposrednoj vezi sa uèinjenim snažnim iskorakom Bosne i Hercegovine u tom periodu iznutra i na jugoslavenskom planu. %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Na tim strateškim pravcima društveno-ekonomskoga i politièkog razvitka tadašnje komunistièko rukovodstvo postupno je uèvršæivalo bosanskohercegovaèku državnost, afirmiralo njene povijesne postulate i izborilo se za nacionalnu samobitnost Muslimana. Voðen svojim nauènim preokupacijama i unutrašnjim potrebama, Atif nije mogao ostati postrani od takvih opredjeljenja. Kao da je slutio da æe se ta opredjeljenja, sa slomom komunizma, pokazati u svoj svojoj velièini kao najplodniji dio bh. državne povijesti u novijem vremenu. Pri tome nije mario što je, pod teretom razlièitih udaraca zbog takvog stava i želje da doprinese tim historijskim procesima, doživljavao da mu katkad okrenu leða i oni što su mu, u odreðenim prilikama, aplaudirali.

PERIOD RENESANSE MUSLIMANA Nacionalno pitanje i položaj Muslimana u suštini je nauènih opservacija Atifa Purivatre. Mnogo prije poèetka njegovih istraživanja vladajuæi stav prema Muslimanima kao posebnom etnièkom subjektivitetu dr. Muhamed Hadžijahiæ pripisuje u zaslugu Komunistièkoj partiji Jugoslavije. Ona je, naime, u sluèaju bosanskih Muslimana, osloboðena od nacionalistièkih predrasuda, “pokazala vanredni smisao da pronikne u suštinu nacionalnih odnosa... Priznanje Muslimana kao posebnoga etnièkog individualiteta naišlo je na djelotvornu primjenu naroèito u praksi narodnooslobodilaèkog rata. U obimnoj partijskoj dokumentaciji iz vremena rata Muslimani se obligatno tretiraju kao jedna od tri narodnosne skupine u Bosni i Hercegovini - Srbi, Hrvati i Muslimani”7. Na kulturnu i politièku legitimaciju (bošnjaèke) nacije na intelektualnom planu 70-tih, 80-tih i 90-tih godina znaèajno je uticao veliki broj komunistièkih intelektualaca. “Bez njihovog djelovanja, bez konkretnoga politièkog rada komunista Muslimana, bez istrajavanja na nacionalitetu sve što se desilo 1992. godine ne bi bilo moguæe. Bez Isakoviæa, Rizviæa, Purivatre, Imamoviæa i rada mnogih drugih8 koji su održavali taj 7 8

&

Dr. M. Hadžijahiæ, Od tradicije do identiteta, Svjetlost, Sarajevo, 1974., str 246 i 247 U više navrata, istupajuæi u javnosti, Atif Purivatra je ukazivao i na Džemila Šarca, generalpukovnika i Sarajliju, koji je vršio visoke politièke i vojne funkcije, kao na intelektualca koji se borio za afirmaciju nacionalnog identiteta Muslimana, što je, inaèe, manje poznato u domaæoj javnosti.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

nacionalni identitet stvari bi krenule drugaèijim tokom. Zato su aktuelne prièe “mi” i “oni”, “komunisti” i “mi” “besmislene”9. O Bošnjacima kao Muslimanima u kontekstu Titove antifašistièke politike i NOP-a pisao je dr. Mustafa Imamoviæ. Da nije bilo te politike, Muslimani bi “koincidentnim naporom ustaša i èetnika bili veæ 1941.1945. uništeni ili u najboljem sluèaju svedeni na sasvim marginalan demografski faktor. Osim toga, samo je u uslovima Titove politike samoupravljanja i nesvrstanosti, ma šta se danas pod tim podrazumijevalo, bila moguæa nacionalno-politièka afirmacija Bošnjaka, koja je od kraja šezdesetih godina ostvarena pod njihovim tadašnjim etnièko-vjerskim imenom bosanski Muslimani”10. Druga je stvar je li izbor imena “Muslimani” najbolje rješenje - piše dr. Ivo Banac11. Bez obzira na to, ostaje èinjenica da su “u Titovoj Jugoslaviji od 1963. godine pa nadalje bosanskohercegovaèki Muslimani dobili status nacije”. Kraj 60-tih i poèetak 70-tih godina period kroz koji prolaze Muslimani Avdo Humo naziva periodom renesane. “Osloboðeni ekonomskih i politièkih pritisaka, oni se nalaze u jednom velikom usponu u stvaranju moderne radnièke klase, inteligencije i kulture. Masa intelektualaca, književnika, nauènika regrutuje se iz njihovih redova. Taj stari bosanskohercegovaèki urbani element tek je u socijalizmu dobio uslove da ispolji svoje moguænosti i da stvara u savremenim uslovima svoju kulturu i nesmetano gradi svoje nacionalno biæe. Na tom putu ima prepreka i smetnji”12. Blagodareæi takvim promjenama, u Ustavu iz 1963. godine Bosna i Hercegovina je konstituirana kao zajednica Srba, Hrvata i Muslimana. To znaèi da su Muslimani tada i ustavno priznati pod nacionalnim imenom Muslimani, premda su i nadalje u društvenoj praksi, iz raznih razloga, osporavani u svojim nacionalnim pravima. Kao što je veæ reèeno, kljuènu uloga u toj promjeni odigrali su Josip Broz Tito i Savez komunista, s njima, dakako, i spomenuta nova ekipa bh. rukovodilaca. Na ustavnim promjenama je, s druge strane, otvoren proces zasnivanja nove klime i novih odnosa unutar Federacije. Ona je utemeljena i na progresu postignutom u ekonomskom i drugim sferama života, a naroèito na 9 10 11 12

Šaæir Filandra, Dani, br. 64, 8. XII 1997. Dr. Mustafa Imamoviæ, Svijet, Sarajevo, br. 85, 14. XII 1997 Dr. Ivo Banac, Cijena Bosne, Sarajevo, 1996., str .112 Avdo Humo, Pregled, Sarajevo, april 1970., str. 454.

'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zahtjevima za veæu samostalnost republika u odnosu prema Federaciji u raspolaganju dohotkom. Zasnovana je i na afirmaciji Muslimana kao nacije. U tom sklopu je uspostavljeno nacionalno izjašnjavanje Muslimana u popisu stanovništva 1971. godine. Na tom popisu 1961. godine u rubriku ”Musliman” upisalo se 26,5 posto, a deset godina kasnije 39,5 posto stanovništva. Vladajuæa politika i ukupno stanje u društvu su, nesumnjivo, istovremeno olakšavali realizaciju nauènoistraživaèkih preokupacija Atifa Purivatre. On je, u tim društvenim procesima, stekao mnogo šire prostore za svoju javnu nauènu djelatnost na podruèju nacionalnih odnosa i afirmacije Muslimana kao nacije. Svojim izuèavanjima i nauèno fundiranom argumentacijom u tim povijesnim okolnostima doprinosio je poimanju i širenju smisla, suštine i znaèenja konaènoga zvaniènog priznanja samobitnosti muslimanske nacije. Iza sebe je do tada veæ imao bogatu nauènoistraživaèku praksu i zavidne prve, poèetne rezultate kojima je zaèeta njegova plodna nauèna djelatnost. Veæ 1969. godine pojavila se u Atifovom autorstvu prva knjiga Nacionalni i politièki razvitak Muslimana, koja æe ubrzo doživjeti još dva izdanja – 1970. i 1972. godine. Tu knjigu dr. Safet Haliloviæ, koji je docnije bio asistent profesora Purivatre, smatra jednim od pionirskih nauènih radova posveæenih ovoj temi u modernoj politologiji. O istoj temi Purivatra objavljuje rasprave, studije i èlanke u listovima i èasopisima. Domalo (1974.) pojavit æe se i druga njegova knjiga Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.-1929. Ona æe, iste godine, dobiti nagradu Izdavaèkog preduzeæa Svjetlost u Sarajevu kao najbolje nauèno djelo u 1974. godini. U bogatoj istraživaèkoj praksi on je iz prošlosti spoznao bitne èinjenice o tome kako, kada su i zašto Bošnjaci preimenovani u Muslimane. Izuèavajuæi razvoj i djelovanje Jugoslavenske muslimanske organizacije izmeðu dva svjetska rata, on je dobro znao kakav je bio položaj Muslimana u Kraljevini SHS. U toj državi (od 1929. godine Kraljevini Jugoslaviji) Muslimani nisu priznavani kao narod. Oni su svojatani, “nacionalizirani”, podvrgavani asimilacijama i politièkim uticajima dviju susjednih zemalja - Srbije i Hrvatske. Istražio je i kada je “ukinut” njihov nacionalni identitet. Analizirao je obilje dokumenata iz prijeratnog, ali i iz vremena NOB-a i shvatio kako su se u ratnom periodu KPJ, Tito i NOP (Narodnosolobodilaèki pokret) odnosili prema Muslimanima kao



Atif Purivatra - `ivot i djelo

narodu ravnopravnom sa Srbima, Hrvatima i svima drugima na prostorima Jugoslavije u Drugome svjetskom ratu. I on i Kasim Suljeviæ, koji su združeni srodnim nauènim preokupacijama, spoznali su i kakav je položaj muslimanskog naroda u socijalistièkoj Jugoslaviji, naroèito u periodu od 1945. do 1963. godine.13 To je period u NOB-u “priznatoga” i uspostavljenog, pa neposredno iza rata “ukinutoga” i ponovno “vraæenoga” njihovog nacionalnog identiteta tek 1963. godine. Prozreli su sve velikonacionalne i velikodržavne “teorije” koje iz dalje i bliže prošlosti govore o porijeklu i imenu Muslimana, o njihovoj “historijskoj krivici”, o višedecenijskim pretenzijama Srbije i Hrvatske prema teritoriju Bosne i Hercegovine te aspiracijama ka “nacionaliziranju” Muslimana u Srbe ili Hrvate.

^IJA JE BOSNA I HERCEGOVINA? NISU NAM POTREBNI STARATELJI I DU[EBRI@NICI Poput mreže što se plete oko Muslimana ispreplitale su se i politièke igre na liniji preispitivanja ideja i realnosti bh. državnosti. Kao po pravilu, ili historijskim zakonitostima, iskazuje se korelacija izmeðu teritorijalnih aspiracija prema Bosni i Hercegovini i dovoðenja Muslimana pod znak pitanja. Nanovo je, sa borbom za nacionalnu samobitnost muslimanskog naroda, oživjela atmosfera osporavanja Bosne i Hercegovine kao samostalne državne zajednice u okviru jugoslavenske federacije. Ponovo su podgrijavane pretenzije ka njenom teritoriju ili prisvajanju pojedinih njenih podruèja. Uz nastavljene procese afirmacije nacionalnog identiteta Muslimana, ali i njihova nipodaštavanja, otvoreno je i pitanje zasnovanosti dokazivanja ideje bosanske državnosti. Halim Mulaibrahimoviæ piše da su “komunisti spasili ideju i realnost bosanske države koja se u raznim carstvima klatila skoro pet stotina godina. Tito je uvažio bosansku argumentaciju o društvenome i državno-pravnom kontinuitetu Bosne i Hercegovine i ovoj republici dao jednakopravan status u jugoslavenskoj federaciji”14. 13

14

Na toj liniji s njima su, svakako, još neki drugi istaknuti muslimanski intelektualci, primjerice, dr. Muhamed Filipoviæ i drugi. O svakom od njih mogla bi se napisati po jedna knjiga poput ove, posveæene životu i djelu Atifa Purivatre. Halim Mulaibrahimoviæ, Bosanska srednjovjekovna država i savremenost, Zenica, 1996.



Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Kako su negirani nacionalni atributi Muslimana, tako je osporavana i državnost BiH. Poèelo je od opovrgavanja ravnopravnosti republika i naroda. Mnogi nisu shvatili, ili nisu htjeli da razumiju, da u knjigu zvanu Bosna i Hercegovina treba duboko proniknuti, veoma pažljivo i temeljito je išèitati od prve do posljednje stranice. Ta republika i njena burna prošlost, èesto i vrlo tragièna, umnogome opredjeljuju mnoge specifiènosti koje su njezinu poziciju u jugoslavenskoj federativnoj zajednici èinile nadasve složenom pa i enigmatiènom. Pogotovo za one što su neskloni odgonetanju povijesnog identiteta i hronike njezine tadašnjosti. Utoliko više je to došlo do izražaja u vrijeme temperamentnih i žustrih rasprava o ustavnoj reformi u zemlji. U okviru tih rasprava najistaknutiji funkcioneri Republike zalagali su se za samostalnost i državnost, kako su govorili, na osnovama “vlasti radnièke klase, samoupravljanja i ravnopravnosti svih naroda i narodnosti koji u njoj žive”. Po mnogo èemu su oni na taj naèin iskazivali opæe raspoloženje da je Bosna i Hercegovina država svih naroda i narodnosti koji žive u njoj. Isticanje, pri tome, klasnoga, samoupravnog karaktera te državnosti kao suštinskog, ustvari, primarnog pitanja, u suštini je znaèilo suzbijanje tendencija ka jaèanju državnih funkcija i uloge centralnih organa državne vlasti u Beogradu. Zato je naglašavano da etatizam nije alternativa takvom razvoju, veæ njegova negacija. To znaèi da æe se na tome pravcu razvoja sve više smanjivati uloga i moæ države u onim funkcijama koje æe Republika, kao država, imati u tim uslovima. Na toj liniji su i Branko Mikuliæ i Hamdija Pozderac branili takvu koncepciju republièke državnosti. Riješenost za takvu koncepciju isticana je u gotovo svakome javnom istupu, na svakom skupu i u svakom pisanom tekstu na tu temu. Otpremane su i poruke prema kojima je svaka druga varijanta republike kao države neprihvatljiva za narode i narodnosti u Bosni i Hercegovini. Pri svemu je èesto ostajalo nedoreèeno ko su oni koji nude drugaèije koncepte pa i neprihvatljive varijante. Da su postojala i neka druga raspoloženja, ili priželjkivanja, da se Bosna i Hercegovina ne konstituira iskljuèivo na tome principu, pokazale su teorije i ona shvatanja po kojima ta republika za neke od njezinih naroda nije matièna država. U odgovoru na te drugaèije koncepte i priželjkivanja uzvraæano je da æe unutrašnji razvitak BiH i odnosa u njoj potisnuti sa politièke pozornice, i unutar i izvan Republike, one snage èiji su interesi suprotni interesima bh. naroda. “U svojoj nemoæi te snage se ujedinjuju i traže savez i sa sliènim snagama izvan Jugoslavije, postaju njihovi poslušni najamnici i èlankopisci. 

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Njihova krv je neèista, i misao otrovna”, rekao je Branko Mikuliæ jednom prilikom. Nasreæu, pripadnici svih naroda i narodnosti, dodaje on, “znaju kakvim stazama takvi koraèaju, poznato im je koga su takvi nekada vodili i gdje su ih doveli”. Ljudi koji su u to vrijeme vodili politiku Bosne i Hercegovine istrajavali su na nacionalnoj samobitnosti Muslimana i državnosti Republike. Utoliko više i utoliko prije se moralo riješiti i drugo pitanje u sklopu historijskog iskoraka Republike na jugoslavenskom planu i unutar nje. To pitanje se ticalo ustavnog odreðenja državne, što znaèi bh. pripadnosti domicilnih Srba i Hrvata, te pripadnika drugih naroda i etnièkih grupa koje u njoj žive. To je, takoðer, predstavljalo ustavno-politièku reformu u kojoj neæe biti nesporazuma, ili æe ih biti neuporedivo manje nego do tada, oko toga kako Republika treba da se konstituira kao suverena država. Objašnjavajuæi neophodnost takvog koncepta daljnjeg razvoja Bosne i Hercegovine, Branko Mikuliæ je rekao da su sve dotadašnje rasprave izrazile opæe raspoloženje da je Bosna i Hercegovina država svih naroda i narodnosti koji žive u njoj. Iz toga osnovnog odnosa proistièu rješenja svih drugih, pa i rješenja nacionalnog pitanja Muslimana. “Zato je za Muslimane, Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini bila i ostala neprihvatljiva formula o republici kao nacionalnoj državi”15. Na tome pravcu u karakteristike nove garniture politièkih funkcionera Bosne i Hercegovine Hamza Bakšiæ pripisuje i ustavni amandman XVIII iz 1972. godine. U njemu je dato ustavno odreðenje bh. Srba i Hrvata. U tome amandmanu nalazi se “karakteristièan politièki rukopis nove generacije bosanskohercegovaèkih politièara”, piše Bakšiæ. Tamo je, naime, definirano da je BiH “socijalistièka, demokratska država i socijalistièka samoupravna demokratska zajednica ljudi i graðana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba i Hrvata, pripadnika drugih naroda, narodnosti i etnièkih grupa koje u njoj žive”. U toj formulaciji, naoko neutralnoj, s obzirom na ondašnje politièke prilike, Bakšiæ nalazi znaèenje koje se u njoj iskazuje, ali i nešto što se moglo èitati izmeðu redaka: država bh. Srba nije Srbija. Država bh. Hrvata nije Hrvatska. Njihova država je Bosna i Hercegovina. On smatra da je to korak dalje i od poznatih zavnobihovskih definicija zemlje Bosne i Hercegovine - “i srpska, i hrvatska, i muslimanska”. Na pitanje èija je Bosna i Hercegovina 15

Branko Mikuliæ, govor u Trebinju, prema NIN-u, 7.1.1971.

!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

prvi put je odgovorila autohtona politièka snaga, iza koje su stajali graðani, jer je ostavljala uèinak u razvoju, piše Hamza Bakšiæ u spomenutom èlanku. Osjeæaj postojanja perspektive i samopouzdanja, što je na njemu izraslo, osnovna su politièka znaèajka 70-tih godina u BiH. Samo tako su se mogli zaustaviti pokušaji duhovne i politièke kolonizacije Republike koji su išli preko Matice srpske i Matice hrvatske16. U rukovodeæoj politièkoj ekipi koja je u tim godinama vodila Bosnu i Hercegovinu Bakšiæ nalazi ljude razlièitoga individualnog politièkog stila. Mikuliæa opisuje kao èovjeka izuzetne sistematiènosti i naoko hladnoga i racionalnog. Pozderac je bio drugaèiji. On je jedan od malobrojnih politièara koji u akciju idu bez garda. Protivnici su to iskoristili u odluèujuæem trenutku. “S malo više lukavstva i malo manje iskrenosti i povjerenja Pozderac nije morao pasti na prvoj liniji odbrane one formulacije odnosa u federaciji” o kojoj je veæ bilo rijeèi. Na svim tim osnovama izrasla su i oèvrsnula krila snažne politièke struje na kojoj je naèinjen visoki uzlet Branka Mikuliæa, Hamdije Pozderca i drugih iz te nove republièke rukovodeæe garniture. Ona je prvi put dovela Bosnu i Hercegovinu da u okvirima jugoslavenske federacije može voditi ravnopravan dijalog. Zbog svoje iskrenosti i otvorenosti, zbog govora “bez dlake na jeziku”, što bi se reklo u narodu, Hamdija æe tek krajem 80-tih godina biti izložen otvorenim udarima i s lijevoga i s desnog boka. Do tada æe, uz sve ostalo, zajedno sa istovjetno i svrstanim opredijeljenim snagama u Republici povesti žestoku politièku bitku i dovesti je do pobjedonosnog završetka na liniji afirmacije nacionalnog identiteta Muslimana. U poèetnoj fazi bitke Saveza komunista za samobitnost muslimanske nacije Hamdija Pozderac æe manje, a Atif Purivatra mnogo više, biti izložen žustrim kritikama i žestokim napadima. Pozderca su privremeno zaštitile visoke politièke i državne funkcije. One su ga, zakratko, držale pod “kišobranom” i saèuvale od onih politièkih ujdurmi i urota koje je Atif doživljavao u izobilju. Hamdija se, osim toga, borio i za drugaèije odnose unutar federacije, branio je ustavnu i privrednu reformu. U isto vrijeme zdušno se isticao i u sferi nacionalnog pitanja, napose u borbi za afirmaciju muslimanske nacije. Hamdijinim protivnicima iz pritaje u tome vremenu preostajala je jedina moguænost da “zapamte” njegova otvorena istupanja, u kojima 16

"

H. Bakšiæ, Osloboðenje, 10.4.1995.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

nije brenovao nikoga ko je bio na pozicijama suprotnim tim programskopolitièkim usmjerenjima. Mnogobrojni su njegovi govori u odbrani samobitnosti Muslimana pred razlièitim auditorijima u zemlji i Bosni i Hercegovini od svojatanja i dušebrižništva. Kao predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine on je, odluèno i bez ostatka, primjerice, govorio: “To što su nacije povezane ne daje za pravo ni pojedincima da svojataju pojedina podruèja, da se prema pojedinim krajevima i pojedinim nacijama odnose paternalistièki. Nisu nam potrebni staratelji i dušebrižnici. Oèito je da zbog toga, u interesu nekavog mira, ne treba da šutimo, jer bi svako zataškavanje samo nanosilo štetu i favorizovalo egoistiène interese, što bi otežavalo zajednièku borbu za samoupravni socijalizam i jugoslavensku zajednicu ravnopravnih naroda i narodnosti.” (NIN, 7.1.1971.) Razgovarajuæi u jednom studentskom domu u Sarajevu sa studentima Sarajevskog univerziteta, Pozderac je nastavio borbu za identitet muslimanske nacije. Žestoko se okomio na protagoniste one teze po kojoj Muslimani nisu nacija, nego pripadnici vjerske skupine na bazi islama. “Nepojmljivo je što neki govore i pišu kako je muslimanski identitet istovetan sa pripadnošæu islamskoj veroispovesti”, izjavio je on i zapitao: “Zašto niko ne identifikuje srpsku nacionalnost sa pravoslavnom verom, hrvatsku nacionalnost sa katolièkom verom itd. Nacionalna posebnost je jedno, a sasvim drugo verska pripadnost.” (NIN, 28.III. 1971.) Iz citata se može vidjeti da NIN (i ostala beogradska štampa) u to vrijeme još ekaviziraju rijeèi bh. funkcionera. Ne prenose ih izvorno, kako su izgovorene. Ali aktuelnost nacionalnog pitanja uopæe, a Muslimana posebno, nije bila stvar samo tekuæe politièke publicistike i žurnalistike veæ duboke nauène analize. I Atif je ukazivao da ta pitanja nisu ni akademska, ni politièka, ni privatni domen neke ma kakve grupe, pa ni nauke iskljuèivo. Nauka, naravno, ne odluèuje konaèno o svim tim pitanjima. U istraživanjima, spisateljskoj i javnoj djelatnosti nauènika, kao što su, pored ostalih, bili Atif Purivatra, Kasim Suljeviæ i još neki ondašnji nauènici, ona mora steæi pravo da utièe na njihovo rješavanje, unoseæi elemente objektivne istine, historijskog saznanja i kritièke misli u one krugove koji su pozvani da izražavaju svoju misao i odluèuju u politici. ***

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

PRIJELOMNA VREMENA “Veæ 1969. godine Mikuliæ, Džema i još jedan broj ljudi u koje i ja spadam bez mnogo truda uvjerili smo Tita da se mora uvažiti postojanje muslimanske nacije. Bilo je to dvije godine pred popis stanovništva. Trebalo je u te dvije godine stvoriti ambijent u kojem æe se ljudi potpuno slobodno i bez straha izjašnjavati kao Muslimani. Ja sam vodio taj vrlo težak posao. Trebalo je najprije obraditi dotadašnji partijski vrh u Bosni, u kojem je bilo normalno da Muslimani kao nacija ne postoje... Ali, hajde sad ubijedi Muslimane da su Muslimani! Sa Islamskom zajednicom sam imao teške, muène razgovore. Reisu-l-ulema Kemura me je pažljivo saslušao i na kraju kazao da se on slaže, ali da unutar Islamske zajednice postoje i struje koje nisu za uspostavljanje muslimanske nacije i koje smatraju da je najvažnije da postoje vjerske slobode. Kakvi su tek problemi bili sa muslimanskom inteligencijom. Bilo je, meðutim, muslimanskih intelektualaca koji su shvatili znaèaj tog pitanja i koji su pomogli da se komunistièka inicijativa objasni muslimanskom narodu. Takvi su bili Hamdija Èemerliæ, Muhamed Hadžijahiæ, Atif Purivatra...” (Slobodna Bosna, 22. III 1996.) Hasan GRAPÈANOVIÆ

HAMDIJA POZDERAC I PRIZNANJE MUSLIMANSKE NACIJE (Svjedo~enje Atifa Purivatre) U okviru angažiranja Hamdije Pozderca u oblasti meðunacionalnih odnosa, naroèito na priznavanju muslimanske nacije u bivšoj SFRJ, dr. Atif Purivatra posebno istièe 1971. godinu. Te godine održan je popis stanovništva na kojem su se Muslimani prvi put u ondašnjoj Jugoslaviji mogli izjasniti kao nacija. Hamdija je tada bio sekretar Izvršnog komiteta CKSKBiH i, po opæem uvjerenju, njegov doprinos u tome bio je veliki. $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

“Stavovi SK u vezi sa nacionalnim subjektivitetom Muslimana bili su utvrðeni zakljuècima 17. sjednice Centralnog komiteta SKBiH i Hamdija se dosta trudio na njihovoj realizaciji. Kao pripadnik tog naroda i teoretièar bio je svjestan da je to izjašnjavanje puno znaèajnije od samog popisa. Jer, u ranijim popisima Muslimani su najprije bili samo ‘neopredijeljeni’, a kasnije su postali ‘etnièka skupina’. Te 1971. Muslimani su - uz Srbe, Hrvate, Slovence, Crnogorce i Makedonce postali šesti narod u SFRJ i to je imalo historijski znaèaj”, rekao je Purivatra. Da bi se Muslimani na tome popisu doista izjašnjavali kao narod, bila je potrebna velika aktivnost na terenu. U to vrijeme Purivatra je bio predsjednik Komisije Republièke konferencije Socijalistièkog saveza za meðunacionalne i meðuvjerske poslove. Predsjednik RK u to vrijeme bio je Todo Kurtoviæ. “Naš je zadatak bio da doprinesemo u objašnjavanju tadašnje politike i poduzmemo odreðene mjere da se taj popis izvrši na što bolji naèin, kako bi se ljudi izjasnili onim što jesu. Kad je došlo do izvjesnog nerazumijevanja, pa i otpora, Hamdija je, na brojnim tribinama i u medijima, na autoritativan naèin otklanjao nedoumice i raskrinkavao one koji su unosili smutnju”, veli naš sugovornik. U cilju potpunijeg informiranja naroda Atif Purivatra i rahmetli Kasim Suljeviæ napisali su brošuru o nacionalnom pitanju i popisu stanovništva. Po Purivatrinim rijeèima, sve je to doprinijelo velikom procentu izjašnjavanja o pripadnosti muslimanskom narodu. “Srpski i hrvatski nacionalisti, koji su oduvijek radili u korist štete za Bosnu i Hercegovinu, a naroèito na remeæenju suživota na ovim prostorima, osporavali su Muslimane kao naciju, kao i one muslimanske politièare koji su se borili da se ta nacija prizna. Hamdija je bio prvi na udaru, ali ne i jedini. Pokazat æe se da oni to Hamdiji nikad neæe zaboraviti i da æe samo èekati priliku da se s njim obraèunaju”, tvrdi Purivatra. Meðu onim što su ginuli ili prirodnim smræu umirali, pojedini i na misteriozan naèin, bili su i najistaknutiji muslimanski nauènici, intelektualci i politièari. Džemal Bijediæ 1977. a Hamdija Pozderac 1987., zatim Kasim Suljeviæ, Avdo Humo, Salem Æeriæ, Kasim Prohiæ i još neki, te oni koji su još živi, tražili su da Muslimani, koji su u narodnooslobodilaèkoj borbi protiv fašizma od 1941. do 1945. bili ravnopravan narod, u miru uðu i u najviši državni akt.

%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

“Kad je pripreman prvi jugoslavenski ustav, koji je usvojen 1946., Milovan Ðilas se usprotivio da Muslimani budu priznati kao narod, smatrajuæi da je to teorijsko pitanje i da je dovoljno što je BiH priznata kao federalna jedinica. Tito je smatrao da Muslimane treba pustiti da se izjasne onim što jesu i da svako ima pravo da se iskaže kako se osjeæa”, podvukao je Atif Purivatra. Na Fakultetu politièkih nauka, gdje je bio predavaè, Hamdija Pozderac je pomagao onim nauènim radnicima koji su izuèavali meðunacionalne odnose i u tom sklopu muslimanski nacionalni identitet. “Samostalno i u tandemu sa Brankom Mikuliæem forsirao je sve ono što pridonosi jedinstvu i jednakopravnosti svih naroda u BiH, a zatim bh. ugledu i ravnopravnosti u jugoslavenskim okvirima. U tome pogledu Hamdija je imao punu podršku Tode Kurtoviæa, koji je u svojim knjigama uvažavao nacionalnu posebnost Muslimana”. Na pitanje kako tumaèi napade na Hamdiju upravo na FPN-u, Purivatra kaže: “Napadao ga je Vojislav Šešelj, i to se uklapalo u planove srpskih nacionalista. Šešelj je poslije pokazao, a pokazuje i danas - ko je i šta je. Što se tièe ‘sluèaja Brane Miljuša’, tu se radi o podvali. Hamdija je potpisao recenziju za Miljuševu knjigu - na povjerenje. Poslije se ispostavilo da je ta knjiga plagijat. Hamdijini neprijatelji jedva su doèekali da i to iskoriste protiv njega.” “Jedan od stupova Bosne i Hercegovine su Bošnjaci i njihovi prvaci. Njihovo smjenjivanje i uklanjanje uvijek je ostavljalo posljedice, sistematski je korišæeno i uklapalo se u smišljene planove za ostvarivanje velikosrpske i velikohrvatske politike. I obraèun sa Hamdijom Pozdercem dio je toga antibosanskog koncepta. Godinama su nacionalisti nastojali da što više iznutra oslabe BiH kako bi je lakše podijelili. Kad u tome nisu uspjeli aferama, ekonomskim slabljenjem, unošenjem razdora u rukovodstvu, razoružavanjem Teritorijalne odbrane BiH te rušenjem najistaknutijih kadrova, izvršili su oružanu agresiju. Bosna je, ipak, opstala”, rekao je dr. Atif Purivatra. Purivatra kaže da, kako više vrijeme odmièe, a naroèito poslije svega što nam se desilo od 1992. do 1996., sve je jasnije da je doprinos Hamdije Pozderca bošnjaèkom narodu i BiH u cjelini ogroman i da njegovo djelo treba nauèno valorizirati. Razgovarao: Ðuro Kozar ( Dnevni avaz, 22. X 1997.) &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

HAMDIJA NIJE BIO SAM Rad na kulturnom osvješæivanju i iznalaženju kulturnih uporišta u našoj svijesti je vrlo znaèajan za naše sazrijevanje kao naroda. Krajem 60-tih godina XX stoljeæa dešavaju se znaèajni historijski trenuci za samobitnost Muslimana (Bošnjaka) u Bosni i Hercegovini i njihovoj buduænosti. Ustavom iz 1974. godine Bosna i Hercegovina je priznata, kao što je time postala i meðunarodno nezavisna i na osnovu toga je primljena u Ujedinjene nacije. Sve je to taj Ustav iz 1974. godine garantirao. Naime, prije toga u Sarajevu je djelovala jedna grupa nauènih, kulturnih i politièkih autoriteta u pripremi za popis 1971. godine, kada je Muslimanima konaèno bila priznata nacionalnost, kada je to skinuto s dnevnog reda, što je trebalo potkrijepiti odreðenim elementima: politièke, povijesne, kulturne, jezièke, vjerske te pravno-državne prirode. Prof. Atif Purivatra radi na ovome politièkom povijesnom pitanju, okuplja ekipe koje osvjetljavaju politièki i povijesni razvoj Muslimana. Alija Isakoviæ, Mak Dizdar, Midhat Begiæ, Muhsin Rizviæ radili su na književnojezièkom podruèju, profesor Æemerliæ na pravnom aspektu, Husein Ðozo na vjerskom, tu je i Muhamed Filipoviæ. Na èelu im je ipak bio jedan politièar - Hamdija Pozderac. On je koordinirao s tim timovima, što je poznato. Bile su èitave skupine muslimanskih intelektualaca krajem 60tih i poèetkom 70-tih godina. One su pripremile odreðene materijale, odreðene knjige, da se nauèno dokaže da Muslimani imaju sve uvjete kao i drugi da budu nacija. Upravo na osnovu toga popisom iz 1971. Muslimanima se prvi put omoguæilo da se nacionalno izjasne, doduše ne kao Bošnjaci, nego kao Muslimani. Naš nacionalni identitet je priznat i unesen u Ustav. (Behar, Zagreb, V-VI, br. 18, 1995.) Dr. Smail BALIÆ

'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

 

III.

NA POPRI[TU BORBE ZA NACIONALNU SAMOBITNOST MUSLIMANA: POLITI^KE POLEMIKE ATIFA PURIVATRE

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Fadil ADEMOVIÆ

MIJE[ANJA SPOLJA I IMPORTOVANI NACIONALIZAM I na širem planu, u jugoslavenskim razmjerama, krajem 60-tih i tokom 70-tih godina XX stoljeæa voðene su žustre rasprave o tome šta je nacija u politièkom samoupravnom sistemu, kakav je odnos izmeðu nacije i države, nacije i vjere. Potonje u vezi sa relacijama izmeðu nacije i vjere po pravilu je situirano sa Muslimanima i njihovom nacijom. Njihova nacionalnost je nosila onu hipoteku kvaziteorija i ekspanzionistièkih tendencija po kojima su oni “vjerska skupina” zasnovana na islamu, a ne nacija. Zanimljivo je da takvo poistovjeæivanje nije èinjeno izmeðu pravoslavlja i srpske niti katolièanstva sa hrvatskom nacijom. Uz donošenje ustavnih amandmana, razbuktavala se i diskusija o nacionalnim odnosima u Jugoslaviji, pa i o nacionalizmu. Organizovani su i okrugli stolovi o tome zašto je odjednom došlo do aktiviranja nacionalnog fenomena. Vršena je otvorena i neposredna razmjena mišljenja. Najèešæa je tema bio nacionalizam i njegova prisutnost na bosanskohercegovaèkom tlu. U tim godinama su Bosna i Hercegovina i njena èelna državna i politièka rukovodstva veoma oštro reagovali na svaku pojavu nacionalizma. Na udaru žustre kritike bili su i postupci pojedinaca ili institucija iza kojih su se mogli uoèiti nacionalistièke pobude ili tendencije. Nacionalizam i šovinizam su svugdje osuðivani politièki, pa i zakonski krivièno. “U našoj republici” - rekao je jednom prilikom Dragutin Braco Kosovac - “stotinama godina žive izmiješani Srbi, Muslimani i Hrvati, koji su jedinstvo skupo platili u prošlosti. Bratstvo i jedinstvo je uslov našeg opstanka. Zbog toga mi na svaki pokušaj koji bi mogao da vodi razbijanju toga jedinstva moramo biti vrlo osjetljivi. Zbog toga na svaku akciju koja bi mogla slabiti Republiku iznutra moramo najenergiènije  !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

reagovati, bez obzira sa koje strane ona dolazi i kakav joj je obim i sadržina”. Bosni i Hercegovini i njenim èelnicima se u to vrijeme èesto prigovaralo kako previše podižu politièku temperaturu u borbi protiv šovinizma i nacionalizma. Izlagani su i kritikama da su suviše oštri prema tim pojavama. “Mi znamo da to radimo upravo zbog toga što smo uvjereni da nacionalizam i šovinizam imaju klasne historijske korijene i interese, pa tu temperaturu dižemo do mjere da svaki vid nacionalizma na njoj izgori.” Ta rezonovanja nisu bila rezultat samo “dogovorenih stavova”, veæ su proisticala iz saznanja da je takav odnos prema šovinizmu i nacionalizmu zakon opstanka ne samo svakog naroda ili narodnosti pojedinaèno veæ i svih skupa. “Nacionalizam i šovinizam doživljavao je i doživljavaæe osudu radnih ljudi i komunista u BiH bez obzira gdje se i u kojim oblicima javljao. Ali, isto tako, bilo je i biæe osuðeno i sve ono što se na toj liniji javlja i u drugim sredinama i što se nekada želi prokrijumèariti i prošvercovati na naše podruèje, jer se negativno odražava na odnose meðu narodima u ovoj republici.” (NIN, 1.VIII 1971.) Tim je atributima tumaèeno i sve ono što se na toj liniji javljalo u drugim sredinama i što se željelo importovati na bh. podruèje. Import te vrste unosio je smutnju u odnose meðu narodima u Republici. Oèita je bila riješenost vladajuæe politike i zvaniènih državnih organa da se u korijenu sasijeèe svaki vid nacionalizma. I to podjednako. Ne samo onaj koji se javlja na vlastitom terenu veæ i onaj što se pokušava importovati iz drugih sredina. U tom sasijecanju se znalo i prenagliti: pri ukazivanju i sankcioniranju konkretnih nosilaca nacionalizma u jednoj sredini gotovo po pravilu tražena je, èesto po svaku cijenu, ravnoteža tih pojava i u drugim nacionalnim korpusima. Pri svemu tome je, ono što je bitno, uvijek širena osnovna poruka “nacionalistima, unitaristima i šovinistima: vrijeme tutorstva nad BiH i njenim narodima je davno minulo”. “Kad raspravljamo o ovim pitanjima” – kaže Hamdija Pozderac – “uvijek je prisutno u našim osjeæanjima i svijesti da ne damo da nam se drugi miješaju spolja.”

 "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ATIFOVO NESLAGANJE SA ]IMI]EM U sklopu tih rasprava otvoreno je, ko zna koji put, i pitanje Muslimana: jesu li oni nacija ili vjera? Jednu od tih rasprava podstakao je i dr. Esad Æimiæ, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Uèinio je to izjavom obznanjenom na Sarajevskoj televiziji u emisiji posveæenoj neposredno predstojeæem popisu stanovništva 1971. godine. Njegova razmišljanja o nekim aspektima nacionalne problematike privukla su veliku pozornost najšire javnosti u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.17 Popis stanovništva je u svakom društvu veoma ozbiljan socijalni zahvat - rekao je Æimiæ. U BiH on privlaèi posebnu pažnju upravo iz aspekta meðunacionalnih odnosa. ”Kad smo usvojili to kao moguænost da èovjek individualno iskaže svoju nacionalnu pripadnost, ja sam samo jedan od onih javnih radnika koji je èvrsto stao na stanovište da bi u popisu stanovništva trebalo pružiti moguænost, izmeðu ostalog, za dva modaliteta: jedan modalitet odnosi se na Muslimane kao etnièki, odnosno nacionalni kvalitet, i drugi modalitet, koji sam ja sugerirao jeste Jugoslaven, ne u nacionalnom smislu, nego kao indikator prevladanih, dokinutih nacionalnih osjeæanja na individualnom nivou...” Æimiæ je Muslimane i njihovo suoèavanje sa nacionalnim modalitetom oznaèio kao - enigmu u svakom sluèaju. “Ja mislim da bi se za Muslimane moglo reæi da nisu ono što su htjeli biti, niti su ono što su drugi oèekivali da æe biti. Jednostavno, oni su u ovom socijalnom trenutku jedan nacionalni hibrid, i ja bih kao sociolog mogao kategorièki reæi da nisu nacija, ali da æe, ako se socijalni procesi budu ovako razvijali, ako se bude insistiralo na nacionalnoj afirmaciji Srba i Hrvata u BiH - u što ne sumnjam - Muslimani poprimiti crte jednog kvaliteta nacionalne zajednice. Za njih bi se moglo reæi u obliku jedne metafore da su Muslimani dio jedne velike slavenske rijeke, jedan njen rukavac, koji je dovoljno velik da bi ispario i dovoljno mali da ne bi postao jezero. 18 Ukratko, Muslimani su u neku ruku indikator možda, inaèe, 17

18

Esad Æimiæ je dao intervju novinaru Sarajevske televizije Milanu Mitiæu u okviru emisije Mozaik emitovane 21.I 1971. godine. Tu metaforu, kaže Æimiæ, duguje Meši Selimoviæu i njegovom djelu Derviš i smrt.

 #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

nacionalne situacije kod nas, jer bi se za njih ukratko moglo reæi da su zadocnili da bi bili narod, a da su preuranili da bi bili nacija.” Novinar je pitao svoga sagovornika kako æe se on upisati u popisu stanovništva u rubrici “nacionalnost”? Æimiæ je odgovorio: “Mogao bih vam na to kategorièki odgovoriti da æu se pisati kao što sam se pisao stalno otkako se piše u popisima - Hrvat. Meðutim, da ne bi bilo nesporazuma, ja æu morati da kažem ukratko historijat. Naime, kad je bila situacija 1945. godine da se prvi put suoèim s jednom vještaèkom dilemom: da li sam Srbin ili Hrvat, kada nisam mogao ništa treæe biti, ja sam izabrao Hrvat, a moj je brat izabrao Srbin. Ja nalazim da nacije nisu košulje i da se ne mogu mijenjati od popisa do popisa stanovništva. Ja nalazim razumijevanje za participiranje u muslimanskome nacionalnom modalitetu kod svih onih koji su se pisali do sada neopredijeljeni. Ne vidim tu nièega nekonsekventnog. Meðutim, kad je rijeè o Muslimanima koji su se iskazivali kao Srbi i Hrvati, bilo bi dobro da oni preispitaju to vlastito stanovište, pa da vide da li su - kada su se tako pisali - udovoljavali nekome drugom ili sebi. Ako su udovoljavali sebi, nema razloga da i dalje na tom ne insistiraju, ukoliko su ozbiljni ljudi. No, tu ima nesporazuma i kad je rijeè o imenu Musliman. Ja mislim da i pojmovi, kao što èitava povijest pokazuje, bilježe svoju metamorfozu i u tom smislu ako je musliman od juèer imao iskljuèivo religijski sadržaj, danas može da ima i ove nacionalne elemente...”19 Atif Purivatra se u to vrijeme svesrdno angažovao na pripremama za popis stanovništva. Kratko vrijeme prije toga on je iza sebe veæ imao svoju prvu, u nauènoj javnosti veoma zapaženu knjigu Nacionalni i politièki razvitak Muslimana. Na liniji svojih postavki u toj knjizi o nacionalnoj samobitnosti Muslimana, on je u najširoj politièkoj kampanji objašnjavao kako svako treba da se pri popisu izjasni saglasno svom osjeæanju nacionalne pripadnosti. Posebno je kod muslimanskog stanovništva valjalo razbijati nagomilane strahove od iskazivanja pripadnosti muslimanskoj naciji. Sve suprotne teze i teorije kojima je zahtijevano izjašnjavanje i upisivanje “Jugoslaven”, ili nastavak stare prakse “opredjeljivanja” za Srbe ili Hrvate, unosile su velike zabune i pometnju meðu pripadnicima muslimanskog naroda. Meðu njima je i tada bilo zagovaranja onog pribježišta u “jugoslavenstvo” kao pokriæa za ono što u dotadašnjim popisima nisu mogli biti. 19

 $

Ono što je Æimiæ smatrao i izrekao zabilježio je NIN 7.II 1971.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Godinu dana ranije dr. Esad Æimiæ je, prikazujuæi prvu Atifovu knjigu u zagrebaèkim Našim temama (god. XIV, 1970., br. 2/134), dao pozitivnu ocjenu toga djela. Èak i pažljivijem posmatraèu tadašnjih kretanja na bh. društvenoj sceni moglo je izgledati da su Atif, s obzirom na svoju spomenutu knjigu, i Esad Æimiæ u tome svom prikazu Atifove knjige na srodnim èak i istovjetnim pozicijama. Poput Atifa u knjizi i Æimiæ je u tome svom prikazu na slièan naèin ocijenio pojavu po kojoj se u prvi plan stavlja rasprava oko imena Muslimani. Okarakterizirao je to kao previðanje egzistencije “socijalne grupe koja se održava (i podržava) društvenim razvitkom u nas nezavisno od toga da li smo je i kako lingvistièki i socijalno iskazali”. “Teško je ostati ravnodušnim” - pisao je u Æimiæ u tom prikazu - “bilo kom humanisti kad se iznuðeni proces denacionalizacije (nacionalno opredjeljivanje Muslimana za Srbe ili Hrvate - op.a.) želi nauèno zasnovati, kulturno motivirati i moralno opravdati. Sa uzvisina savremene nauke ti se pokušaji ne bi mogli jednostavno smjestiti u arsenal dobronamjernih nauènih zabluda.” Æimiæ je tada nedopustivim ocjenjivao i ona previðanja prema kojima su se javni i kulturni radnici iz redova Muslimana mogli afirmirati jedino uz pretpostavku nacionalnog “opredjeljenja”. I stav prema jugoslavenstvu je lièio na istovjetnost gledanja ove dvojice nauènih radnika, Purivatre i Æimiæa. Atif je u svojoj knjizi kritièki i neodrživim ocjenjivao zahtjeve za izjašnjavanje Muslimana i njihovo upisivanje kao “Jugoslaven”. Æimiæ je u svom prikazu Atifove knjige u spomenutom zagrebaèkom èasopisu napisao da je “znatnije participiranje Muslimana u jugoslavenstvu samo izraz realnih težnji da oni ustuknu pred bilo kakvim nacionalnim oblikovanjem koje nije autohtono, “svoje”20. Ali, nije bilo tako. Æimiæevo istupanje na Sarajevskoj televiziji, u razgovoru sa novinarom Milanom Mitiæem u emisiji Mozaik (21. I 1971.), otkrilo je bitne razlike meðu njima i njihovim shvatanjima. Atifu su bila neprihvatljiva tom prilikom iskazana Æimiæeva gledanja na nacionalno pitanje Muslimana - “enigma”, “nisu ono što su htjeli biti”, “oni su nacionalni hibrid”, “da nisu nacija”, predlažuæi da se u popisu stanovništva Muslimanima pruži moguænost za drugi modalitet - Jugoslaven, ne u 20

U te stavove dr. Esada Æimiæa èitalac može da se uvjeri u njegovom prikazu Atifova djela. Taj prikaz u cjelini se objavljuje u ovoj knjizi pod naslovom “Prikazi – Kritike – Osvrti”.

 %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

nacionalnom smislu, doduše, nego “kao indikator dokinutih nacionalnih osjeæanja na individualnom nivou...” Atif je dobro znao da na širem društvenom planu takva shvatanja, koja nisu bila samo Æimiæeva, unose previranja i stvaraju nejasnoæe. Zbunjuju ljude. On je samostalno i u koautorstvu sa Kasimom Suljeviæem pisao èlanke i studije o tome zašto je važno da se ljudi koji se tako osjeæaju nacionalno upišu kao Muslimani. Oni su se u javnosti iskazali i sa znanstvenom teorijsko-politièkom analizom u publikaciji Nacionalni aspekt popisa stanovištva u 1971. godini. Osnovne postavke te analize suprotstavljene su shvatanjima koja je na televiziji iskazivao dr. Esad Æimiæ. Zato je i Æimiæevo istupanje u emisiji Mozaik sarajevskog TV studija naišlo na Atifovu kritiku. U to vrijeme on je imao funkciju predsjednika Komisije za meðunacionalne odnose i meðurepublièku saradnju SSRN-a BiH. Na sjednici Izvršnog odbora te politièke organizacije on je iznio gledište da su Æimiæevi stavovi o Muslimanima suprotni politici Saveza komunista u oblasti nacionalnih odnosa. Suprotni su i èenjenici da su Muslimani kao nacija davno postali životna èinjenica. Ta Atifova ocjena kazana Æimiæevim rijeèima iz spomenutog prikaza znaèi egzistenciju “socijalne grupe koja se održava (i podržava) društvenim razvitkom u nas nezavisno od toga da li smo je i kako lingvistièki i socijalno iskazali”. Ta životna èinjenica, rekao je Atif, postoji bez obzira na to šta i kako žele pojedinci ili skupine izvan BiH. Atifovo istupanje na toj sjednici interpretiralo je Osloboðenje. Evo kako je na stranicama toga lista zabilježeno Atifovo neslaganje sa Esadom Æimiæem.21 “Nakon što je ukazao kako je neophodno da budemo osjetljiviji prema svim pitanjima o nacionalnim odnosima i posebno prema propustima, Purivatra je rekao da je jedan od najozbiljnijih propusta Sarajevske televizije 20. I 1971. godine kada je emitovan razgovor sa prof. Filozofskog fakulteta u Sarajevu dr. Esadom Æimiæem, kojom prilikom su iskazani stavovi koji su u suprotnosti sa politikom SK-a i SSRN-a o muslimanskoj nacionalnoj individualnosti i nacionalnoj afirmaciji Muslimana. U emisiji je tvrðeno da su ’Muslimani u suoèenju sa nacionalnim modalitetom - enigma’, zatim da ’Muslimani nisu ono što su htjeli biti, niti su ono što su drugi oèekivali da æe biti’, zatim kategorièki da ’Muslimani nisu nacija’, jer su ’zadocnjeli da bi bili narod, a preuranili da bi bili nacija’. Tom prilikom je ukazano na moguænost da æe Muslimani 21

 &

Osloboðenje, 30.I.1971.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

poprimiti crte ’jednog kvaliteta nacionalne zajednice’ u zavisnosti od nacionalne efirmacije Srba i Hrvata. Zatim je iznesen stav po kome je razumljivo participiranje u muslimanskom nacionalnom modalitetu kod svih onih koji su se do sada pisali neopredijeljeni, dok bi svi oni koji su se izjasnili kao Srbi i Hrvati trebalo da preispitaju vlastito stanovište ’pa da vide da li su - kada su se tako pisali - udovoljavali drugima ili sebi; pa ako su udovoljavali sebi, nema razloga da i dalje na tome istraju ukoliko su ozbiljni ljudi’. Purivatra je za ove stavove rekao da predstavljaju ’direktno suprotstavljanje partijskoj politici u oblasti nacionalnih odnosa, bez obzira na motive odgovornih liènosti Televizije Sarajevo u emitovanju ove emisije’. Zato je i razumljivo što je taj dio Mozaika - prema njegovim rijeèima - naišao na brojna reagovanja televizijskih gledalaca i politièke javnosti.”22 I drugi uèesnici sjednice podržali su takav stav i on je na kraju usvojen kao stav Izvršnog odbora SSRN-a BiH. Neki su zatražili da na politièku odgovornost budu pozvani ljudi sa televizije koji omoguæavaju i dozvoljavaju ovakve javne istupe kao što su Æimiæevi.23 Atif u toj prilici nije polemizirao s Æimiæevim gledanjem na Muslimane Makedonije i njihovu nacionalnu pripadnost. Naime, u spomenutom intervjuu novinar je pitao Æimiæa kako gleda na “drugaèiji stav Centralnog komiteta Saveza komunista Makedonije o pitanju Muslimana u SR Makedoniji. Muslimani koji žive u Makedoniji su Makedonci” - podsjetio je Æimiæa novinar i pitao šta može da kaže o tome. 22 23

Ibid. Desetak godina kasnije, taènije poèetkom 1982. godine, dr. Esad Æimiæ je objavio knjigu Politika kao sudbina. On se u toj knjizi osvrnuo i na tu politièku kritiku svojih stavova iz 1971. godine. Te kritike je oznaèio nekorektnim i protumaèio ih kao promašaj koji je “poslužio kao poèetak žestokog politièkog obraèunavanja sa mnom”. Atifovu kritiku objašnjavao je kao “krivu interpretaciju, iza koje je uslijedio jedan oštar politièki napad od strane predsjednika Komisije za meðunacionalne odnose i meðurepublièku saradnju SSRN-a BiH Atifa Purivatre, docenta Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu”. Predoèavajuæi svoje viðenje toga sukoba na javnoj sceni, on nije pokušao da opovrgne tvrdnju po kojoj njegovo istupanje na televiziji u trenutku historijskog preokreta u tretmanu muslimanskog nacionalnog pitanja nije unijelo stanovitu zabunu i pometnju meðu pripadnicima muslimanskog naroda koji je optereæen otprije nagomilanim strahovima od iskazivanja svoje pripadnosti muslimanskoj naciji. U toj svojoj knjizi nije se osvrtao na citirane i druge ocjene date u èasopisu Naše teme kojom prilikom je dijelio i pozitivno ocjenjivao neke osnovne nauène i politièke poglede Atifa Purivatre u knjizi Nacionalni i politièki razvitak Muslimana. (Vidjeti: dr. Esad Æimiæ, Politika kao sudbina, str. 70-78).

 '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Æimiæ je rekao da bi “bilo normalno da Muslimani, ili bilo koji drugi, koji žive u Makedoniji, koji govore makedonski jezik, koji usvajaju makedonsku kulturu, koji su urasli u jedan socijalni ambijent koji je imanentno makedonski nacionalno impregniran, da oni budu Makedonci”. Æimiæ, i pored toga, nije propustio da kaže kako je on za to “da se pruži sloboda svakom èovjeku da se u okviru postojeæih modaliteta, èak i kršeæi ih, opredijeli onako kako se stvarno osjeæa”.

POLEMIKA NA RELACIJI PURIVATRA - SKOPLJE Zbog prioriteta predstojeæeg popisa i bitke za jednakopravni položaj i ravnopravnost bh. Muslimana sa drugim narodima Atif nije stigao da polemizira sa Æimiæem o njegovim stavovima iskazanim o makedonskim Muslimanima. U to vrijeme je, zapravo, intervencija Socijalistièkog saveza BiH u jednom drugom pravcu, a povodom iste teme, izazvala intenzivnu politièku polemiku. Polemika je voðena izmeðu dva republièka centra - Skoplja i Sarajeva, njihovih dnevnih novina - Nove Makedonije i Osloboðenja, ali posredstvom direktnog sudjelovanja Atifa Purivatre. Èlanak Nove Makedonije o Muslimanima, objavljen u tom listu 24. decembra 1970. godine, Purivatra je nazvao - neodgovornim pisanjem. U tom èlanku, koji je Atif podvrgnuo kritici, tvrdi se da u Makedoniji ne postoji nacionalna razlika izmeðu Makedonaca i Muslimana. Rijeè je, kako se kaže, o Makedoncima pravoslavne i Makedoncima muhamedanske vjeroispovijesti. Makedonski Muslimani, poziva se taj dnevnik ne samo na najnovija veæ i starija istraživanja, “vode porijeklo od poznatih makedonskih plemena, kakva su Brsjaci, Mijaci i drugi. Odatle vode porijeklo i mnogi Makedonci pravoslavne vjere. Muslimanska grupa integralno je saèuvala narodnu tradiciju, koja je ugraðena u kulturno i nacionalno biæe makedonske nacije”. Dokazuje se, jednom rijeèju, da muslimani u Makedoniji nisu poseban narod, nego baš Makedonci. Nauèni pledoaje, piše u Novoj Makedoniji, za makedonski karakter muslimana u SR Makedoniji, koji govore makedonski i èija je kulturna tradicija dio opæe makedonske kulturne tradicije, ne znaèi negiranje zakljuèaka o nacionalnoj posebnosti bosanskohercegovaèkih Muslimana. Meðu Muslimanima u BiH, od kojih se poveæi broj tokom posljednjeg !

Atif Purivatra - `ivot i djelo

popisa i u drugim prilikama iskazivao kao nacionalno neopredijeljen, jako se razvila nacionalna svijest tokom posljednjih godina. Meðutim, tezi da muslimane u Makedoniji treba smatrati dijelom muslimanske nacionalnosti skopski list se energièno protivi i kaže da muslimani u Makedoniji, koji su slavenskog porijekla, nemaju nikakvu narodnosnu i etnièku vezu sa Muslimanima u BiH. Veza Makedonaca-muslimana sa Muslimanima u BiH je isto kao i veza sa, naprimjer, Slovencima, Hrvatima ili Srbima sa kojima žive u istoj federativnoj državi. Kaže se i to da “teza o muslimanima u SR Makedoniji slavenskog porijekla, kao dijela mlade muslimanske nacije, skriva i neposrednu opasnost povampirenja jednoga starog hegemonizma prema makedonskoj naciji, njenoj historiji i kulturi za koju smo mogli da vjerujemo da je bar u današnjoj Jugoslaviji odavno zakopana”. Ova gledišta, saopæena na stranicama Nove Makedonije, ne razlikuju se mnogo od stavova politièkih rukovodstava te republike saopæavanih ranije. Još polovinom septembra 1970. godine Sekretarijat CKSK Makedonije zauzeo je sljedeæi politièki stav o nacionalnosti makedonskih muslimana: “Historijski i nauèno je sasvim jasno da su muslimani slavenskog porijekla koji žive u Makedoniji a govore makedonski jezik ništa drugo do – Makedonci.”

PORUKE ATIFU PURIVATRI IZ MAKEDONIJE Na sjednici Izvršnog odbora SSRN-a Makedonije poèetkom oktobra 1970. godine reèeno je, izmeðu ostalog, da nema nièega neobiènog u tome što postoje Makedonci dviju vjeroispovijesti – pravoslavne i muhamedanske. Nekih drugih – kao, naprimjer, Albanaca, koji žive u Makedoniji – ima sa tri vjeroispovijesti: muhamedanskom, katolièkom i pravoslavnom, pa se bez obzira na to svi izjašnjavaju kao Albanci. U isto vrijeme, Angel Èemerski, predsjednik CKSK Makedonije je, pred politièkim aktivom Debra, rekao o makedonskim muslimanima “... da su ljudi koji su se, zbog raznih okolnosti, nazivali sad ovako, sad onako. To nije sluèajno. Nacionalna svijest kod njih nije bila na takvom nivou, pa su se oni ponašali baš tako. To su ljudi koji su poslije balkanskih ratova bili potiskivani jednom politikom, naroèito oni koji su bili bliži turskom !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

elementu, a takoðer i u našem kasnijem razvoju. Ne treba da nam smeta ako neko sebe naziva Makedoncem-muslimanom, a drugi makedonskim Turèinom ili Albancem, pa èak i ako mijenja ova opredjeljenja. Želimo da slobodna volja svakog pojedinca doðe do izražaja. Na ovom našem podruèju ljudi se osjeæaju potisnuti. U njihovoj svijesti lomi se ono izmeðu vjeroispovijesti i osjeæanja šta su. Oni nisu na visokom idejnom i prosvjetnom nivou i takvo lomljenje je kod njih prirodno.” Na stavove Izvršnog odbora SSRN-a, Nove Makedonije i Angela Èemerskog nadovezao se i dr. Slavko Miloslavlevski. On je u svojstvu sekretara CKSK Makedonije tih dana primio predstavnike debarskoresavskog kraja, u zapadnoj Makedoniji, koji je naseljen makedonskim muslimanima. Tom prilikom predstavnici toga kraja, kako je saopæeno u javnosti, izrazili su bezrezervnu podršku stavovima Sekretarijata Centralnog komiteta SK Makedonije o tome da stanovništvo toga kraja predstavlja integralni dio makedonske nacije. U tom razgovoru je reèeno – kako je saopæio Biro CKSK Makedonije za informacije – da vjerska osjeæanja, vjerska pripadnost i vjeroispovijest nemaju nikakve veze sa nacionalnom pripadnošæu, i da zbog toga sve pokušaje da se na toj osnovi vrše pritisci treba na vrijeme suzbiti. Inicijative koje potièu od Makedonaca-muslimana da se u cjelini integriraju sa matiènom, makedonskom nacijom, prihvatilo je cijelo makedonsko društvo, navodi se u saopæenju za javnost. U razgovorima je reèeno kako je neophodno da se u toku predstojeæeg popisa obezbijedi atmosfera slobodnoga nacionalnog opredjeljenja24 .

[TA JE ATIF PURIVATRA OSPORAVAO IZ SARAJEVA Na sve ove vijesti, a naroèito na pisanje Nove Makedonije povodom njezinoga citiranog èlanka, Atif Purivatra je promptno uzvratio. On je svoj stav obznanio na sjednici Izvršnog odbora SSRN-a BiH. “Svako nesmotreno i neodgovorno raspravljanje izvan Bosne i Hercegovine o prilikama u BiH, kao i naše o prilikama u drugim republikama, samo stvara teškoæe progresivnim snagama unutar svake republike u borbi za 24

!

Prema NIN-u, 7.II 1971.

Atif Purivatra - `ivot i djelo

samoupravni socijalistièki razvoj. Zato mislim da se može konstatovati da je neodgovorno pisanje Nove Makedonije koje se odnosi na BiH i bh. Muslimane. Tim prije što mi u BiH imamo puno povjerenje u progresivne snage u svim republikama, pa i u SR Makedoniji, da æe sva aktuelna pitanja u svojim sredinama riješiti na najbolji moguæi naèin u skladu sa opæim progresivnim kretanjima u našoj višenacionalnoj samoupravnoj zajednici. Mi u Bosni i Hercegovini nismo željeli niti smo dozvolili bilo kakve rasprave o unutrašnjim pitanjima i problemima pojedinih republika, pa prema tome ni o pitanjima u SR Makedoniji. Ali, takoðer, ne želimo da se i sa strane bilo ko miješa u èisto naša pitanja unutrašnjeg razvoja i odnosa u BiH, a naroèito objavljivanjem netaènih tvrdnji i podataka.” Atifov stav su podržali i svi drugi politièki funkcioneri okupljeni u Izvršnom odboru SSRN-a BiH. Samo dva dana kasnije, meðutim, stigao je odgovor iz Skoplja na Atifovo istupanje. “Nesporazum” - tako tvrdi Nova Makedonija u èlanku pod istim naslovom. U tom prilogu se istièe da je redakcija Nove Makedonije iznenaðena istupanjem Atifa Purivatre. On je - kako piše skopski dnevnik - pogrešno interpretirao èlanak “Najslobodnije nacionalno opredjeljenje”, objavljen u skopskom listu 24. decembra 1970. i na osnovu toga donosio i odgovarajuæe zakljuèke. Naime, u spomenutom èlanku se povodom predstojeæeg popisa stanovništva - piše skopski list - jasno i nedvosmisleno zastupa stanovište o slobodnom nacionalnom opredjeljenju, odnosno da svaki pripadnik svake nacije i narodnosti slobodno iskaže svoju pripadnost prema vlastitom uvjerenju i bez bilo kakvog pritiska sa strane. U èlanku je bilo iznijeto i mišljenje da bi bilo krajnje štetno i politièki neispravno ako se, prije svega, ne poštuju konkretne prilike u svakoj republici i pokrajini u našoj zemlji. U tome kontekstu bilo je ukazano na to da ne postoji povod niti osnova da se muslimani u SR Makedoniji koji govore makedonski jezik i koji su po nacionalnom opredjeljenju Makedonci, prema vjeroispovijesti muhamedanci, poistovjeæuju sa drugim nacionalnim grupama.

!!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

POKU[AJI OSPORAVANJA I UNO[ENJA SUMNJI Smatramo - piše Nova Makedonija - da je posrijedi nesporazum i ne bismo željeli da drugaèije tumaèimo istupanje druga Purivatre, jer vjerujemo da i on, kao i mi, èvrsto stoji na stanovištu da bi svaki narod i narodnost trebalo da se slobodno i bez bilo kakvih pritisaka izjašnjava o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti. Taj princip u Makedoniji se poštuje dosljedno i ne postoji osnova za bilo kakvu sumnju o tobožnjim namjerama za miješanje u poslove drugih republika - zakljuèuje list. Nije nesporazum - odgovora sarajevsko Osloboðenje dva-tri dana kasnije. Sa nekoliko citata ovaj list obavještava svoje èitaoce o sadržaju posljednjeg i podsjeæa na osnovne teze prvog teksta iz skopskih novina na koji se odnosi kritika Atifa Purivatre. Ali, kažu iz Osloboðenja, svemu tome nedostaje jedna “sitnica”: ne govori se ko i kada je tvrdio da su muslimani SR Makedonije isto što i Muslimani iz Bosne i Hercegovine i u èemu se ogleda hegemonizam “mlade muslimanske nacije” prema muslimanima u SR Makedoniji. Sarajevski list istièe da bez toga ova teza predstavlja optužbu ali bez argumenata. Sticao se utisak iz ove polemike da su i u Sarajevu i u Skoplju, u naèelu, saglasni, prvo, da su za slobodno nacionalno opredjeljenje i, drugo, da valja poštovati konkretne prilike u svakoj republici i pokrajini, da niko izvan jedne republike ne treba da raspravlja njena unutrašnja pitanja, da treba imati povjerenja, da se ne treba miješati... Izgleda, isto tako, da neke interpretacije nisu sasvim taène. Naprimjer, reèeno je da Nova Makedonija nije govorila o hegemonizmu “mlade muslimanske nacije”, kako se tvrdilo u Osloboðenju. Osloboðenje eliminira kao razlog spora tvrdnju da su muslimani u SRM isto što i Muslimani u Bosni i Hercegovini, taènije pita: ko je i kada tvrdio tako nešto? Na osnovu svega èitaocu je bilo teško da prodre do stvarnih uzroka spora. Meðutim, spomenuti tekst Osloboðenja sadrži, na kraju, dio u kome treba potražiti odgovor. Taj dio otkriva da je Atif potpuno u pravu. On je u dužem vremenu pomno pratio kako se u štampi drugih sredina tretira pitanje Muslimana. Tu je, tek sada, spomenut jedan intervju koji je Novoj Makedoniji ranije dala dr. Galaba Palikruševa i u kome, pored ostalog, !"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

piše i sljedeæe: “Najbrojnija i najveæa islamizirana slovenska grupa na Balkanu živi u Jugoslaviji u SR Bosni i Hercegovini. O etnièkoj pripadnosti ove grupe još se vode diskusije. Za sada još n e d o s t a j u nauèni radovi koji bi sa stanovišta etnološke nauke potkrijepili ili negirali tezu o etnièkoj posebnosti ove grupe”. Osloboðenje, nakon svega, zakljuèuje da nije posrijedi nesporazum, veæ nešto drugaèije posmatranje i tumaèenje nacionalne stvarnosti kod nas u Bosni i Hercegovini. Ipak je, dakle, poèelo na stranicama Nove Makedonije. Utisak je, doduše, da nije rijeè toliko (pa ni uopæe) o èlanku Najslobodnije nacionalno opredjeljivanje koji je spomenut na sjednici u Sarajevu, nego o ranije objavljenom intervjuu dr. Galabe Palikruševe. Tu je - u navedenom fragmentu - sadržana sumnja u nacionalni identitet bosanskih Muslimana. A Atif je energièno osporavao bilo kakve sumnje i argumentovano pobijao bilo èiju tendenciju namjernog zaobilaženja predoèene argumentacije o nacionalnoj samobitnosti Muslimana u BiH. Pažljiviji posmatraè politièkih prilika mogao je zapaziti nešto prije ovog spora u dnevnim novinama od 22. decembra 1970. godine informaciju sa sjednice Komisije èiji je predsjednik bio Atif Purivatra. Na toj sjednici odluèno su osuðeni pokušaji osporavanja nacionalnog statusa Muslimana, kao i bilo kakve rezerve prema èinjenici da su Muslimani veæ davno formiran starosjedilaèki narod Bosne i Hercegovine. Pored nekoliko drugih èasopisa i listova, spominje se u vezi s tim i Nova Makdonija. Konkretno (piše NIN) na toj sjednici je reèeno i sljedeæe: u sklopu ovih istupa karakteristièna su razmišljanja o islamizaciji slovenskih grupa na Balkanu, od kojih najveæa živi u Bosni i Hercegovini, da ne postoje nauèni radovi o etnièkoj posebnosti Muslimana itd., što naravno nije taèno. Ta razmišljanja ne daju sliènu logiku i za pripadnike ostalih naroda i narodnosti. Mada tom prilikom intervju Galabe Palikruševe nije spomenut, gotovo je izvjesno da se ovaj stav odnosi i na gledišta sadržana u tom tekstu.

!#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

SA PORASTOM PRETENZIJA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI UVIJEK JE RASLO I SVOJATANJE MUSLIMANA U to vrijeme voðene su u Hrvatskoj žustre rasprave i polemike i o Muslimanima. Vjeæeslav Holjevac je u svojoj knjizi Hrvati izvan domovine nekoliko godina ranije napisao, pored ostalog, da “iseljavanja Hrvata islamske vjeroispovijesti iz BiH zaslužuju posebna istraživanja, jer po brojnosti i opsegu predstavljaju jednu od najznaèajnijih pojava”. Ta tvrdnja je izazvala žuènu raspravu. Joco Marjanoviæ, tadašnji èlan Predsjedništva CKSKBiH, nije se složio sa njom. Holjevac negira nacionalnu individualnost Muslimana i tretira ih kao “Hrvate islamske vjeroispovijesti iz BiH”, rekao je Marjanoviæ. Zamjerke Holjevcu zbog tvrdnje da su iseljenici u Turskoj bili Hrvati islamske vjeroispovijesti uputio je i dr. Mladen Friganoviæ, prof. Prirodno-matematièkog fakulteta u Zagrebu. Rijeè su u tim raspravama uzimali i drugi nauèni radnici. Jedni su osporavali, a drugi opovrgavali osporavanja o nacionalnom identitetu Muslimana. Jedni su tražili tolerantno poštovanje “istine” o postojanju Hrvata i Srba islamske vjeroispovijesti. Zbog ovakvih gledišta Branko Mikuliæ je još tada odgovorio svima onima koji æe - mnogo godina kasnije - poput Franje Tuðmana, tvrditi da su Muslimani Titov proizvod, odnosno Titova nacija i komunistièka tvorevina. Jasno je rekao da je pripadnost Muslimana i za komuniste i za graðane Bosne i Hercegovine skinuta sa dnevnog reda i u Ustavu i u politièkim dokumentima. “Za nas su Muslimani narod ravnopravan sa svim drugim narodima u Bosni i Hercegovini i s drugim narodima u Jugoslaviji. Prema tome, ako neko traži diskusiju o tome pitanju, onda on praktièno traži diskusiju o ravnopravnosti naroda i narodnosti Jugoslavije. A to je skinuto s dnevnog reda. Onaj ko traži takvu diskusiju taj, znaèi, traži s nama otvorenu bitku.” Mikuliæ je, potom, upozorio “nacionaliste i šoviniste svih boja da komunisti Jugoslavije nisu položili oružje”. Dok su pojedini nauèni radnici insistirali na makedonskoj nacionalnosti muslimanske grupe koja tamo živi, dotle su se pojedinci u Beogradu i Zagrebu upinjali da dokažu postojanje Hrvata i Srba islamske vjeroispo-

!$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

vijesti. Atif se javno suprotstavljao i onima iz Beograda i onima iz Zagreba. Neumorno je dokazivao samosvojnost bosanskih Muslimana kao moderne nacije. Insistirati dalje na tezi nacionalnog opredjeljivanja za Srbe ili Hrvate znaèilo je dovoditi u pitanje naèelo nacionalne ravnopravnosti koje polazi od priznanja individualnosti svakog naroda pisao je i akademik Enver Redžiæ.25 “Èovjek koji jezièki relativno poznaje historiju Muslimana BiH, a pogotovo ko se prvi put susreæe sa ovim problemom, ostaje iznenaðen obimom literarne produkcije o ovom pitanju. Mada se o nacionalnim pitanjima pisalo još od druge polovine XIX vijeka gotovo neprekidno do danas, ipak se mogu zapaziti periodi u kojima se više pisalo ... To znaèi da je interes za nacionalni fenomen Muslimana uvijek rastao kada se postavljalo i zaoštravalo pitanje Bosne i Hercegovine, odnosno kada su se javljale pretenzije na ove pokrajine” 26.

NIN O ZNANSTVENIKU KOJI ”ZBUNJUJE GRA\ANE” Bio je kao magistar u zvanju docenta na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu kada ga je beogradski NIN (23. I 1972.) javno upozorio da je “preglasan i napadan” sa isticanjem Muslimana kao nacije. Desilo se to u onome politièkom trenutku Bosne i Hercegovine kada je poveden oštar politièki dijalog. Jedan od njih je bio obraèun sa tzv. nacionalistièkim ekscesima. U brojne druge primjere tih ekscesa nenadano je ubrojan i Atif Purivatra. Reèeno je da mnoge partijske organizacije Sarajeva stavljaju na “dnevni red” magistra Atifa Purivatru. Tada je Atif bio i rukovodilac Centra za marksistièko obrazovanje Gradske konferencije Saveza komunista u Sarajevu. Njegovo iznošenje na “dnevni red” ne znaèi, kako je ublaženo reèeno, napad na njega. Nazvan je “istaknutim ideologom muslimanske nacije”. Atifov tadašnji položaj je katalizirala èinjenica da je Savez komunista BiH veæ imao formiran stav prema muslimanskom nacionalnom pitanju. “Muslimane kao naciju” - rekao je u to vrijeme Branko Mikuliæ - “nije izmislio Centralni komitet”. Iz toga bi se mogao 25 26

Pregled, Sarajevo, aprila 1970. Mustafa Imamoviæ, Pregled, Sarajevo, septembar, 1969.

!%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

izvuæi zakljuèak da ih, shodno tome, nije izmislio ni Atif Purivatra. Njihova nacija je dugo prije toga bila životna realnost i historijska èinjenica. Pa ipak, po Atifu su pljuštale kritike. Novinar Ivica Bodnaruk je u spomenutom magazinu napisao da su “ocjene mnogih sarajevskih komunista, a te ocjene su ušle i u zakljuèke nekih osnovnih organizacija, istakle ozbiljan znak pitanja nad nauènoistraživaèkom praksom i javnom djelatnošlu ovog znanstvenika. Svi oni što su iznosili te ‘ocjene’ i pisali ‘zakljuèke’ dobro su znali za Atifovo dugogodišnje izuèavanje problema vezanih za Muslimane kao naciju. Iz te nauène sfere je odbranio magistarski rad. Na tu temu je prijavio i doktorsku disertaciju. Zbunjivao je mnoge, kako je reèeno, graðane svojim aktivnostima naroèito prilikom proljetošnjeg popisa stanovnišva” (1971. godine - op.a.) Zamjereno mu je što je bio “toliko revnostan, iskljuèiv i agresivan tako da je zbunjivao mnoge graðane koji su imali nešto drukèije stanovište o svom nacionalnom opredjeljenju”. Zasmetao je onim pojedincima koji su i dalje htjeli da istrajavaju na svom “opredjeljenju” - Srbin, Hrvat ili Jugoslaven. Meðu njima su i oni “koji su sa manje averzije posmatrali svoje susjede koji su se eventualno izjašnjavali kao Jugoslaveni”. Èlanak je ilustrovan portretom i potpisom ispod njega: “Na udaru kritike: A. Purivatra”. Diskusije unutar partijskih organizacija donosile su nove optužbe. Neko se iz velike organizacije Saveza komunista sa Koševa prisjetio i skorašnjih drugih Atifovih grijehova: još ranije je, vele, “iz nauènih razloga, voleo da vrši nacionalna prebrojavanja”. Onaj ko to èini ne može ostati u Savezu komunista. Tako je - kako piše NIN “decidirano postavljeno pitanje njegovog opstanka na èelu Centra za marksistièko obrazovanje”. Atif nije uzvraæao na te i mnoge druge kritike, pa i iskonstruirane politièke optužbe. Stoièki je nosio, tiho i bez roptanja, teret svojih nauènih usmjerenja bez ostatka upravljenih ka afirmaciji nacionalnog identiteta Muslimana. To svoje usmjerenje nikada nije napustio ni iznevjerio. Njegovi radovi, objavljeni u štampi i èasopisima te štampani u knjigama i publikacijama, poslužili su mnogo puta kao polemièki izazovi mnogim jugoslavenskim znanstvenicima. Te polemike, napose napadi kao što je uèinjeno u NIN-u i drugim listovima, u odreðenim vremenskim periodima ostavile su ozbiljna traga na Atifov znanstveni aktivitet. Dobro je znano: Atif je imao brojne politièke protivnike i neprijatelje. Nisu ga podnosili nacionalisti. Neuporedivo ih je više u onim nacionalnim !&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

korpusima u kojima se permanentno javljalo odluèno protivljenje postojanju muslimanske nacije. Njegov glavni grijeh je što je stalno isticao da Muslimani nisu ni Srbi ni Hrvati, nego starosjedilaèki autohtoni narod poput svih drugih na ovim prostorima koje, zajedno s njima, dijele kao svoju domovinu. Mnogo neistomišljenika rojilo se i prema njegovom poimanju Bosne i Hercegovine kao višestoljetne samostalne države. Imao je, nesporno, protivnika i neistomišljenika i meðu kolegama univerzitetskim profesorima. Pojedinci su govorili i pisali da je – “prijek i opasan”.

NESPORAZUMI I OBJA[NJENJA Veliko ”M” i malo ”m” Dugo vremena od priznanja nacionalnog identiteta Muslimana nije bio rijedak sluèaj da je pojam Musliman u etnièkom smislu pisan malim slovom “m”. Htjeli su bar time dati do znanja da Muslimanima Bosne i Hercegovine ne priznaju etnièki individualitet. Takav stav proizlazi iz shvatanja da su Muslimani samo vjerska grupa, a u tom se sluèaju po pravopisnim pravilima upotrebljava malo slovo “m”. Tako se, naprimjer, polovinom 1969. godine u publikaciji Instituta za historiju radnièkog pokreta u Sarajevu o historijskim pretpostavkama Republike Bosne i Hercegovine (Prilozi br. 4) u nekim radovima pojam Musliman za bosanskohercegovaèke Muslimane piše malim slovom. Takav stav je bio u suštoj suprotnosti sa ustavnim naèelima i pravopisnim pravilima. To se dešavalo i u pojedinim prilozima objavljenim u sarajevskom Odjeku (br. 13-14 od 1969.), pa u beogradskom ilustrovanom listu Front (br. 27 od 4.VII 1969.). Ovo bi izgledalo nekako slièno kao kad bi neki, iz ovih ili onih razloga, lièno ne priznavajuæi pojedinom narodu njegov nacionalni individualitet, tražio da se naziv toga naroda, zato jer ga taj pojedinac ne priznaje narodom, piše - malim slovom. Sigurno je da ovdje nije u pitanju pravopisno pravilo. Ovdje je u pitanju, u krajnjoj konsekvenci, neprincipijelan stav, pa nije èudno što je poneki pojedinac imao ovakva ili onakva shvatanja, ali su se i pojedine redakcije javnih glasila blagonaklono odnosile prema ovakvim politièki nakaradnim i nauèno neutemeljenim stavovima. Postavljalo se pitanje !'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

da li bi i koja redakcija mogla dozvoliti da se Srbi, Hrvati, Crnogorci, Albanci itd. pišu malim poèetnim slovom, bez obzira na to što se našao kakav pojedinac i imao svoja izdvojena shvatanja koja bi išla za negiranjem nacionalne individualnosti pojedinih naroda. I predsjednik Centralnog komiteta SKBiH Cvijetin Mijatoviæ izjavio je da “nije mala stvar i nije svejedno da li se Musliman piše velikim ili malim slovom”. “Nas u Bosni i Hercegovini vrijeða” - nastavlja on - “kad vidimo uporno primjenjivanje malog ‘m’”. To je podsjeæalo i na velikosrpsko i velikohrvatsko svojatanje Muslimana. Ovdje se radi o jednom prevashodno politièkom pitanju. Pisanjem malog “m” neæe se izmijeniti realnost postojanja muslimanskog naroda, ali bi podrška njihovim stavovima, koji u tadašnjem vremenu nisu daleko od šovinistièkih namjera, morala izostati. Protiv te podrške ustao je i Atif Purivatra.

MUSLIMANI ILI - muslimani... (Povodom teksta Nemar ili namera objavljenoga u Borbi 3. februara 1987.) U tekstu Nemar ili namera, autora Ismeta Koèana, povodom sjednice Komisije za idejni rad CKSK Makedonije, na kojoj se raspravljalo o idejno-politièkim pitanjima razvoja historigrafije i zadacima komunista na tome planu - apostrofirana je diskusija dr. Orde Ivanovskog, historièara i tada direktora Instituta za nacionalnu istoriju SR Makedonije. U prilogu se iznose takve konstatacije koje ne mogu izdržati nauèno-teorijsku kritiku niti su, pak, u skladu sa programskom orijentacijom i politikom SKJ. Tako u tekstu stoji: “Izmeðu istoriografa iz SR Makedonije i SAP Kosova postoje nesuglasice oko tretiranja, odnosno porekla Makedonaca - Muslimana. Govoreæi o tom problemu, dr. Orde Ivanovski kaže kako je poznato da u Gori (SAP Kosovo) ima devet sela za koja se u Makedoniji smatra da pripadaju makedonskom etnikumu. Kao argument navodi èinjenicu da oni govore makedonskim jezikom. Smatra da su oni doživeli nepravdu koja je poèela sa Osmanlijama u 16. i 17. stoleæu i da, ustvari, predstavljaju prvi otpor u oèuvanju makedonskog identiteta. Navodi da je tada jedna desetina naroda bila islamizirana, a kad su u Makedoniji "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pokušali da tu istorijsku nepravdu isprave, poèelo je manipulisanje u smislu da su oni Muslimani, odnosno Albanci, ili Turci. Makedonski istoriografi se sudaraju sa kolegama iz BiH zbog njihove teze da postoji muslimanska nacija i da sve što je muslimansko u Jugoslaviji pripada baš toj bosanskohercegovaèkoj naciji, što vodi narušavanju bratstva i jedinstva.” U vezi sa citiranim tekstom Atif je odgovorio u Borbi 11.2.1987. da je nužna preciznost i jasnoæa dr. Orde Ivanovskog u nekoliko pitanja. “Otkud u novije vreme sintagma MAKEDONAC-MUSLIMAN kad u našoj nacionalnoj stvarnosti postoji i makedonska i muslimanska nacija. Ako, pak, misli na Makedonce islamske veroispovesti, zašto se u javnosti ne koriste sliène sintagme i za druge kao, naprimer, MAKEDONACPRAVOSLAVAC, MAKEDONAC-JEVREJIN, MAKEDONAC-KATOLIK? Zašto se iz pojedinih nacionalnih sredina Goranci (Gorani) svojataju i sa njima manipuliše, ne poštujuæi njihovo ustavno pravo na nacionalnu samobitnost i ravnopravnost? Da li je u historijskom razvoju naših naroda prihvatanje religijskih uverenja znaèilo u isti mah nanošenje nepravde tim narodima? Da li se ispravljanje historijske ‘nepravde’ može èiniti mimo i protiv volje naroda o kome je reè? Koliko mi je poznato, ispravljanje historijske ‘nepravde’ u novije vreme se vrši od strane Bugara prema Makedoncima, Turcima, Romima i drugima u Bugarskoj. Šta znaèi izjava dr. Ivanovskog da se ‘makedonski historiografi sudaraju i sa kolegama iz BiH zbog njihove teze da postoji muslimanska nacija’? U vezi sa tim da li za dr. Ivanovskog postoje u SFRJ Muslimani kao nacija ravnopravna sa ostalim narodima? Koji su to historiografi u BiH koji po dr. Ivanovskom tvrde da ‘sve što je muslimansko u Jugoslaviji pripada baš toj bosanskohercegovaèkoj naciji’? Kakva je to ‘bosanskohercegovaèka nacija’? Historiografska je èinjenica da su Muslimani u SFRJ jedna od šest jugoslovenskih nacija i da njeni pripadnici, kao i pripadnici ostalih naših naroda, žive i rade na celoj teritoriji Jugoslavije, pa i šire u inostranstvu i da nisu iskljuèivo vezani za SRBiH. Iz teksta u Borbi ne vidi se da li je bilo reagovanja na istupanje dr. Ivanovskog niti kakvi su bili stavovi èlanova Komisije i Komisije kao celine. Osim toga, s obzirom na složenost i važnost tematike o kojoj je

"

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

bilo reèi, nužna su pojašnjenja dr. Ivanovskog, kao i puna odgovornost za ovakva istupanja u javnosti. Hvala na ustupljenom prostoru.” (Borba, 11. II 1987.) Dr. Atif Purivatra Pavla Goranina 14 Sarajevo

PURIVATRINA PITANJA MUSLIMANI. - U Borbi se pismom javio sarajevski profesor dr. Atif Purivatra i, odgovarajuæi drugu Ordu Ivanovskom, makedonskom povjesnièaru, postavio nekoliko pitanja. Otkud u novije vrijeme sintagma Makedonac-musliman, kad u našoj nacionalnoj stvarnosti postoji i makedonska i muslimanska nacija. Ako, pak, misli na Makedonce islamske vjeroispovijesti, zašto se u javnosti ne koriste sliène sintagme i za druge kao, naprimjer, Makedonacpravoslavni, Makedonac-jevrejin, Makedonac-katolik itd? Zašto se iz pojedinih nacionalnih sredina Goranci (Gorani) svojataju i sa njima manipuliše ne poštujuæi njihovo ustavno pravo na nacionalnu samobitnost i ravnopravnost? Da li je historijskom razvoju naših naroda prihvatanje religijskih uvjerenja znaèilo u isti mah nanošenje nepravde tim narodima? Da li se ispravljanje “historijske” nepravde može èiniti mimo volje naroda o kome je rijeè? Koliko mi je poznato, ispravljanje historijske “nepravde” u novije vrijeme se vrši od strane Bugara prema Makedoncima, Turcima, Romima i drugim u Bugarskoj? Šta znaèi izjava dr. Ivanovskog da se “makedonski historiografi sudaraju i sa kolegama iz BiH zbog njihove teze da postoji muslimanska nacija”? U vezi sa tim, da li za dr. Ivanovskog postoje u SFRJ Muslimani kao nacija ravnopravna sa ostalim narodima? Koji su to historiografi u BiH koji po dr. Ivanovskom tvrde da “sve što je muslimansko u Jugoslaviji, pripada baš toj bosanskohercegovaèkoj naciji”? Historiografska je èinjenica da su Muslimani u SFRJ jedna od šest jugoslavenskih nacija i da njeni pripadnici, kao i pripadnici ostalih "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

naših naroda žive i rade na cijeloj teritoriji Jugoslavije, pa i šire u inostranstvu, i da nisu iskljuèivo vezani za SRBiH. Ako dr. Ivanovski odgovori, objavit æemo i to. (Danas, Zagreb, br. 261, 17. II 1987.)

ODGOVOR I - JO[ JEDNO PITANJE ODGOVOR. Predsjednišvo Republièke zajednice kulturno-nauènih manifestacija Makedonaca-muslimana na nedavnoj sjednici u Makedonskom Brodu raspravljalo je o djelovanju Makedonaca-muslimana u posljednje vrijeme. Zakljuèeno je da se u nekim sredinama javljaju “utjecaji sa strane na osnovu muslimanskog fundamentalizma, koji se postavljaju kao zaštitnici islamske religije. Predsjedništvo je konstatiralo da se “to èini drsko i svjesno, iz politièkih razloga, koji idu na ruku albanskim nacionalistima i separatistima, islamskim dušebrižnicima i drugim reakcionarnim snagama koje kod nas zloupotrebljavaju vjerske slobode”. Takoðer je zakljuèeno da su stavovi dr. Atifa Purivatre, objavljeni u Borbi 11. veljaèe pod naslovom Muslimani ili muslimani, idejno-politièki neprihvatljivi. Oèekivalo se da se kaže i zašto. Purivatrina pitanja bila su jasna i zaslužuju i takav odgovor. (Danas, Zagreb, god. VI, br. 263, 3. III 1987.)

ZABILJE[KA IZ ATIFOVE OSTAV[TINE Atif Purivatra je, oèigledno, htio da još dublje sagleda položaj Muslimana u Makedoniji. Uz svoje reagovanje u Borbi na zvanièna gledanja Makedonije na taj njihov položaj, te pitanje i odgovor dat na stranicama magazina Danas u Zagrebu, on je naèinio sljedeæu zabilješku: "!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

“Ocijeniti da li i gdje u dosadašnjim radovima dodati odnos prema Muslimanima u SR Makedoniji - posebno o najnovijoj sistematskoj akciji i procesu asimilacije kroz raznorazne oblike djelovanja (KUD, savjetovanja, statistika itd.) da se oni prikažu Makedoncima (Makedoncimuslimani). Asocijacije na stavove Bugarske i njene politike asimilacije Makedonaca i Turaka prikazujuæi ih kao Bugare, posebno Bugare islamske vjeroispovijesti - muslimane predijevajuæi im imena u bugarska”. 4.5.1985. Vid. - Fascikle o Muslimanima u SR Makedoniji - Posebno o Muslimanima u SAP Kosovo - Pokušaj asimilacije, korišæenje i manipulisanje Muslimanima u borbi protiv albanskog nacionalizma itd. 19.6.’87.

Mladen Olja~a: ATIF JE HAMDIJIN PRVOGOVORNIK I TUMA^ U odnosu na NIN-ovu karakteristiku liènosti Atifa Purivatre kao “istaknutog ideologa muslimanske nacije” beogradska Duga je iskoraèila daleko ispred svoga žurnalistièkog suparnika u Beogradu. Duga je u broju 396, od 29. IV do 12. V 1989. godine, objavila opsežan razgovor sa književnikom Mladenom Oljaèom, inaèe privrženikom sinekura ispod okrilja one iste vlasti koju æe kasnije izvrgnuti neprincipijelnim i neosnovanim napadima zbog navodnoga muslimanskog nacionalizma. Na liniji, kako kaže, “nagle afirmacije muslimanske nacije” poèetkom 70-tih godina, on najprije izlaže poruzi Hamdiju Pozderca. Naziva ga “moj drug Hamdija Pozderac, još iz Bihaæa kada smo 1942. godine osnovali USAOJ” (Ujedinjeni savez antifašistièke omladine Jugoslavije). Atifa Purivatru naziva “prvogovornikom Hamdijinim”. Kaže da se taj njegov drug, kao sekretar Centralnog komiteta, poèetkom 1971. godine, uoèi popisa stanovnišva, pojavio na televiziji. Pripisao je Pozdercu navodnu tezu koju je iznio “da je on najpre musliman, pa tek onda komunista”. Oljaèa to širokogrudo shvata: “U redu” – kaže on - “rodio se kao musliman, ali on to nije birao, to svoje roðenje. Meðutim, da bude ""

Atif Purivatra - `ivot i djelo

komunista je iskljuèivo njegov, vrlo svjestan èin”. Ne kaže Mladen da mu smeta što su Muslimani uopæe priznati kao nacija, iako ga je ta èinjenica zatekla. “Taj svoj stav Hamdija nije sluèajno izrekao” - kaže Oljaèa. “Hamdija je bio jedan od najveæih protagonista brze i beskompromisne afirmacije Muslimana. Èim prije, to bolje. Ako može preko noæi, utoliko bolje” - prièa Mladen reporteru Duge Ivanu Miladinoviæu. To je, kako kaže, bio “taj prvi period” nacionalne afirmacije Muslimana. “Pa je Hamdija u tom smislu, uz sve što mu se mora pripisati u zasluge, èinio i one nekakve iskljuèive, uske, krute, netrpeljive, zagrižene poteze”. Po Oljaèinoj periodizacji u “stvaranju” muslimanske nacije, drugi period je karakteristièan po pojavi Hamdijinih “prvogovornika i vrhovnih tumaèa”. A ti provogovornici su, ko bi drugi, “dr. Atif Purivatra, dr. Arif Tanoviæ i, pomalo, Džemal Bijediæ”. Tako on prikazuje “punjenje èaše muslimanske nacionalne afirmacije”. I dok se èaša punila “sve je bilo u redu” - kaže Oljaèa. Onda nastupa period - vrijeme kada je poèela “da se preliva èaša”. To je veæ, po Oljaèi, “postajao blagi nacionalizam”. U tome “blagom nacionalizmu” Oljaèu su proganjale baba-roge: “To je veæ moglo da se nazove ugrožavanjem drugih.” A taj drugi što je ugrožen ko æe biti nego baš on - Oljaèa. Živeæi dugo u Sarajevu, ispod krova Centralnog komiteta kao sinekurist, njemu je odjednom “postalo vidno priželjkivanje da i oni, drugi odu. Gdje da odu? Pa u Beograd. Jer on više naginje Beogradu nego Zagrebu, šta æe nam tu. Taj piše ekavski, šta æe on tu?” Navodno je postavljeno pitanje otkud ekavski u njegovom predgovoru za Skerliæev tekst. Istovremeno, zagrebaèka varijanta se dopuštala, veli Oljaèa, a ekavski nije, “jer je zagrebaèka varijanta bliska ijekavskom izgovoru koji je inaèe u nas u zvaniènoj upotrebi kao jezik sredine”. Možda i pod optereæenjem vlastite savjesti zbog neèasnog govorenja o bosanskohercegovaèkoj sredini, u kojoj je, kad je došao iz Beograda, nakon velikih tamošnjih neprijatnosti, bio primljen kao najroðeniji, Mladen nije posve siguran: “Tako su se dešavale neke stvari koje je teško dokazati, ali koje su se oseæale i oseæaju se.” A ono što je on “oseæao” prenosilo se na kadrovsku politiku prema kojoj je ispoljavao nezajažljive ambicije. Pažljivo se, kobajagi, pratilo ko na koju stranu naginje. U zavisnosti od toga izbjegavao se pri postavljanju na neku željenu funkciju, “urednièko mesto, prilikom dodela nagrada”. Mladenu je bilo malo funkcija koje je imao - od poslanièkog mandata preko èlanstva u Centralnom komitetu do predsjednika Komisije "#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

za kulturu. Htio je naviše po svaku cijenu. Ali mu ne daju. Valjda zbog “brze i beskompromisne afirmacije Muslimana”. Kaže da je bilo moguæe èak i dokazati “da se dva udružuju protiv treæega”. Tako se, po Oljaèi, “narušava proklamovana politika nacionalne ravnopravnosti, jedinstva, bratstva, u praksi se to brani umesto da se ispravlja”. Krivi su mu “prvogovornici i tumaèi Hamdijini”: Atif, Arif i Džemal. Mladenu Oljaèi je za sve to kriva afirmacija muslimanske nacije. Ako je i od Mladena - previše je. (Duga, br. 396, 29. IV do 12. VI 1989.)

MORALNE PRONEVJERE U JAVNOSTI Neosnovana klevetanja, pa i ordinarne laži, plasirane su u pojedinim glasilima na adresu Atifa Purivatre. Beogradskim, zagrebaèkim, ali i sarajevskim. Tako u Bosanskim pogledima izvjesni Mehmed Halaèeviæ piše, a glavni i odgovorni urednik Tihomir Loza objavljuje kraæi tekst pod naslovom Atif Purivatra je bio batinaš. Halaèeviæ taj svoj napad na Atifovu liènost dovodi u vezu sa popisom stanovništva 1991. godine. Èudi se što ta novina “na temu popisa nije spomenula navodnog prof. dr. Atifa Purivatru, samozvanog struènjaka za demografske probleme i muslimanstvo”. Iz rijeèi koje slijede izvire mržnja, a nikako želja da autor dadne prilog “demografskim problemima i muslimanstvu.” Prvo karakterizira Atifa “vajnim borcem za Muslimane”, zatim kaže da je “bio i ostao sluga onih koji nikada nisu željeli, niti žele dobro muslimanskom narodu”. Halaèeviæ za sebe kaže: “Ja jesam Musliman i trenutno me bošnjaštvo ne interesuje”, te dodaje da se na ovim popisima “mora konaèno vidjeti koliko Muslimana ima”. Autor se, kaže, “kao Musliman” stidi “što me u din i u naciju utjeruje jedan nadriintelektualac, udbaš, isljednik, dakle, èovjek koji je za svog vakta kroz šake propustio na desetine onih koji su drugaèije mislili. Znajuæi kakav je, može èovjek pomisliti da æe opet tuæi one što su muslimani, a neæe da su Muslimani”. Èudno je da je list kao Bosanski pogledi mogao donositi izmišljotine i toliki izliv mržnje prema bilo kome, pa i prema Atifu. “I ko je taj Purivatra? Jedna kreautura od èovjeka velièine omanjeg žbuna, na sve, a ponajviše na ružno paèe lièi, pa tek onda na èovjeka. Takav nikakav tukao je na Golom otoku nedužni narod i bio jedan od najistaknutijih isljednika "$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

tamo. Poslije se pokazao kao dobar i za svoje sunarodnike. Oni koji su na sebi osjetili njegovu šaku, dok je okolo skak’o pokušavajuæi da te udari po licu, i danas se sjeæaju zajapurenog i zapjenušenog antimuslimana, što je satima tjer’o ljude da priznaju da su Mladi muslimani. Još se poslije istakao po denunciranju, cinkarenju i otkucavanju... E, takav je sad uzeo moj narod u svoje ruke. Kako se samo Alija Izetbegoviæ mogao takvim okružiti. Èujem i znam da Alija nije jedini, da ih ima još gorih i od Atifa. Jadni Muslimani, a i svi drugi koje Atif predvodi, a oni to dopuštaju.” (Bosanski pogledi, nedjeljni privatni list, br. 5, Sarajevo, 4. IV 1991.) Tako je zborio Mehmed Halaèeviæ iz Tuzle na stranicama kratkoizlazeæih Bosanskih pogleda. Priskrbio je sebi pravo da svojata i žali Muslimane kao narod i da ga okrene protiv Atifa, a da njega ocrni najpogrdnijim izrazima kao mrzitelja Muslimana. Atif je protestovao kratkim odgovorom urednišvu za neosnovane klevete i laži “pripisane mojoj liènosti”. U istom odgovoru on se osvrnuo i na prilog u tome listu “Nastavlja se sukob Atifa i Alije”. Demantujuæi iskazane laži ispunjene mržnjom prema njemu, Atif je zaprijetio da æe kod nadležnog redovnog suda tražiti satisfakciju na naèin “što æu tužiti i Vas kao glavnoga i odgovornog urednika zahtijevajuæi odgovarajuæu kriviènu odgovornost, zatim naknadu štete koju sam pretrpio i trpim, te objavljivanje presude u Bosanskim pogledima gdje su objavljeni inkriminisani tekstovi sa klevetama i lažima”. (Sarajevo, 5. IV 1991.) Atif, u principu, nije raspravljao s onima do èijeg mišljenja ne drži. I Naši dani su neposredno pred ratnu kataklizmu napadali Atifa. Objavili su èlanak Agresivnost, neznanje, prevrtljivost?! sa potpisom Nenada Filipoviæa. (Naši dani, Sarajevo, br. 998, 20. VII 1990.) U tome tekstu je autor naveo kako se “rahmetli Hadžijahiæ žalio njemu (Nenadu) da je njegovo djelo okljaštrila jedna cenzorska komisija koju su saèinjavali Hamdija Pozderac, Joco Marjanoviæ, Branislav Ðurðev i Atif Purivatra”. Atif je energièno demantovao tu tvrdnju, koja je, kako piše, netaèna. “Ni u kojoj formi nisam sudjelovao u recenziranju niti u radu cenzorske komisije koju je fabulirajuæi uveo Nenad. To se jednostavno može utvrditi uvidom u knjigu Od tradicije do identiteta, geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana (Svjetlost, Sarajevo, 1974.) o kojoj je rijeè. Pitanje Nenada Filipoviæa, uprkos bavljenju važnom temom, ostaje bez bilo kakve važnosti i ne zaslužuje pažnju. Njegova namjera nije rasvjetljivanje teme, a èemu i kome to služi nije nepoznato.” (A. Purivatra, Naši dani, br. 1001, 31. VIII 1990.) "%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Iste godine, 25. decembra, Naši dani su objavili još jedan tekst pod naslovom Purivatra protiv Izetbegoviæa. U tome nepotpisanom prilogu Atif je pronašao da su napravljene sljedeæe moralne pronevjere: “(1) I moji i Izetbegoviæevi stavovi su, sasvim zlonamjerno, stavljeni u funkciju spletkarenja protiv Izetbegoviæa; (2) pisac teksta, oèito, ne vjeruje u održivost svoje konstrukcije, pa stoga ne potpisuje èlanak; (3) o pitanju negiranja Muslimana piscu, nedvojbeno, nije stalo mimo liènog interesa pa zato, kako to pokazuje njegov tekst, sve tvrdnje dovodi u vlastitu, sasvim suženu optiku; i (4) pisac toga teksta u svom stilu uzima vrijeðanje protivnika kao dokaz svoje imaginacije, pa se na taj naèin otkriva uprkos anonimnosti. Ako se taj junak želi otkriti javnosti, onda mu poruèujem da æu s njim javno raspravljati o onome što on ne zna o Muslimanima. To neæu èiniti zbog njega, buduæi da je za njega suvišan svaki govor koji ne otkucava zlatnim sahatom ili lažnim nadama koje mu ulivaju i koje on uliva drugima. Vrlo mi je, nadalje, drago da se prepoznao u dijelu mog intervjua u Ogledalu.” (Odgovor na tekst Zlatni sahat protiv srca, Naši dani, 25. XII 1990.)

BOSANSKI ILI BO[NJA^KI JEZIK (Polemika sa akademikom Daliborom Brozovi}em) Na simpoziju pod naslovom Bosna i Bošnjaci, sredinom 1990. godine, istupao je i jedan od ideologa HDZ-a, inaèe jezièki znalac i Bosanac po roðenju, hrvatski akademik Dalibor Brozoviæ. On je, pri tome, ponajbolje iskazao za èim teži politika onih snaga koje su te godine došle na vlast u Hrvatskoj. On kaže da Hrvatska priznaje Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i ravnopravnu republiku, njezine granice i integritet, ne pomišlja na njezinu podjelu i na uzimanje zapadne Hercegovine. “Ali moram reæi: bez Hrvatske je Bosna zatvorena konzerva, a Hrvatska bez Bosne je suha kifla”, dodaje Brozoviæ. “I svakome je jasno da jednima bez drugih nema dobrog objeda! Za dvije zemlje postoji nešto što je odreðeno geografijom, sviðalo se to nekom li ne. Bosni je Hrvatska ono što joj nije ni jedna zemlja na kugli zemaljskoj. I Hrvatskoj je Bosna što joj nije ni jedna "&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

zemlja na kugli zemaljskoj: ovo nije upereno protiv treæeg. To su samo materijalne istine.” (Dr. Stipe Šuvar, Muslimani: afirmacija i osporavanja, Osloboðenje, 7. II 1992.) Dok akademik, tobože, porièe namjeru hrvatskih posezanja za zapadnom Hercegovinom, Bosnu stavlja u vjeèni hrvatski zagrljaj. Tako taj akademik porièe i postojanje bosanskoga jezika. Atif Purivatra je stupio s njim u politièku polemiku. U hronološkom prikazu toka te polemike valja reæi da je najprije ovaj roðeni Sarajlija akademik Dalibor Brozoviæ 25. III 2000. godine dao intervju listu Hrvatska rijeè. U mnoštvu drugih postavljenih pitanja jedno se ticalo naziva jezika Bošnjaka-Muslimana. “Je li rijeè o bošnjaèkome ili bosanskom jeziku”? - pitao je u ime uredništva novinar Zlatko Tuliæ. Akademik je odgovorio: “Svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoæe. Mi Hrvati smo posljednji koji bi to pravo nekom nijekali, buduæi je nama, kao malo komu, upravo to pravo nijekano, i to u dugom razdoblju. Ako Bošnjacimuslimani žele jezik zvati bosanskim to je njihovo pravo kao što je naše pravo da jezik bošnjaèkoga naroda zovemo bošnjaèkim zato što se gotovo svaki jezik nekog naroda zove po imenu toga naroda. Tako je francuski jezik Francuza, španjolski Španjolaca, poljski Poljaka. Dakle, bošnjaèki je jezik Bošnjaka. Kada se jezik naziva bosanskim, onda dobiva konotacije primjerice švicarskoga, a takav jezik ne postoji kao što nije postojao ni jugoslavenski jezik. Nazivajuæi jezik Bošnjaka bosanskim želi se postiæi odreðeni politièki rezultat, i to je raèun bez krèmara. Hrvati nikad neæe pristati da to bude službeni jezik države Bosne i Hercegovine.” Hrvatska rijeè: Ipak, termin bosanski jezik prihvaæen je u svijetu. Zašto? “Objašnjenje je vrlo jednostavno. Ako u ovom dijelu svijeta uèiniš nešto što se ne sviða Bošnjacima, odmah nastane galama u svim islamskim zemljama i u Arapskoj ligi. Ako, pak, nešto slièno snaðe Srbe, onda galame Francuzi, Englezi, Rusi. Kada su Hrvati u pitanju, svi šute. I stoga bošnjaèki i srpski prohtjevi dobivaju bolji odaziv nego naši. Meðutim, ono što je stvoreno osamostaljivanjem države Hrvatske više nikada neæemo izgubiti. Procesi takve pirode odvijaju se polako, ali kreæu se u našu korist.” Hrvatska rijeè: Profesor dr. Atif Purivatra, predsjednik VKBI-ja, nedavno je izjavio da je genocid kada se bosanski jezik naziva bošnjaèkim. Možete li komentirati tu izjavu?

"'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

“Mogu. Gospodinu Purivatri mogu poruèiti da je veæi genocid zvati bošnjaèki jezik bosanskim.” (Hrvatska rijeè, 25. III 2000.) Tako je, ko zna koji put, mudrost jednog akademika zapala u procijep vlastite kontradikcije. Najprije Bosnu i Hercegovinu ne spori “kao suverenu i ravnopravnu republiku, njezine granice i integritet”. Èak, kaže, ne pomišlja na njezinu podjelu ili “na uzimanje zapadne Hercegovine”. Da bi odmah zatim Hrvatsku uèinio nemoguæom bez Bosne a Bosnu bez Hrvatske. Hrvatsku je bez Bosne nazvao “suhom kiflom” a Bosnu bez Hrvatske “zatvorenom konzervom” - “jednima bez drugih nema dobrog objeda”. U blato sliène kontradikcije zaglibio se i u vezi sa bosanskim jezikom. Opet najprije ne spori pravo svakom narodu da svoj jezik naziva kako hoæe. Hrvatima je to pravo nijekano “kao malo komu... i to u dugom razdoblju”. Onda to isto pravo nijeèe Bošnjacima. Uzima sebi za pravo da kaže: “Naše je pravo da jezik bošnjaèkog naroda zovemo po imenu toga naroda.”. Akademik ne trepnu nijeèuæi pravo jednom narodu, u ovom sluèaju bošnjaèkom, da svoj jezik naziva onako kako hoæe. Prof. dr. Atif Purivatra nije ostao dužan akademiku Brozoviæu. Svoj polemièki odgovor otpremio je urednišvu onog istog lista koji je intervju sa akademikom Brozoviæem objavio pod naslovom preko cijele strane - “Tvrdnja Atifa Purivatre da je genocid nazvati bosanski jezik bošnjaèkim besmislena je: Veæi je genocid kada se bošnjaèkom jeziku prišiva naziv bosanski”. Purivatrin odgovor je ta novina donijela u rubrici Prièaonica - polemike sa naslovom: “Atif Purivatra reagirao je na intervju Dalibora Brozoviæa iz prošlog broja našeg lista: bošnjaèki intelektualac tvrdi da hrvatski akademik govori potcjenjivaèki o bosanskom jeziku!” Evo šta je i kako je profesor Purivatra odgovorio akademiku Brozoviæu, a onda šta je taj list objavio od toga odgovora. Purivatra piše: “Zalažuæi se da svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoæe, ukljuèujiæi i pravo Bošnjaka ‘da svoj jezik zovu bosanskim’, gospodin Brozoviæ, u svome tekstu, sam sebe demantira osporavajuæi ‘legitimnost’ upotrebe naziva bosanski jezik. On takvu praksu smatra veæim genocidom. Brozoviæ, dodatno, prijeti kako Hrvati nikada neæe prihvatiti nominaciju bosanskoga jezika kao službenog jezika države Bosne i Hercegovine. Valjalo bi upitati gospodina Brozoviæa tko i kada je takvo što tražio od Hrvata, kada se zna da je èak Ustavom utvrðena upotreba i bosanskoga, i hrvatskog, i srpskog jezika, kao službenih jezika države Bosne i Hercegovine? Na pitanje zašto je svijet #

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pristao na nominaciju bosanskog jezika, Brozoviæ odgovara da je to stoga što ‘ako uèiniš nešto što ne odgovara Bošnjacima odmah nastane galama u islamskim zemljama’ te da se slièno dogaða i sa Srbima koji imaju inozemne zaštitnike. Jedino su, po gospodinu Brozoviæu, u tom smislu hendikepirani Hrvati. Akademika Brozoviæa, ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu, glavnog urednika Hrvatske enciklopedije, èlana Europske akademije znanosti i jezikoslovca, treba podsjetiti da je u Opæoj enciklopediji JLZ (1979.) konstatirano da je naziv bosanski jezik ukorijenjen kao naziv za maternji jezik Bošnjaka, da su oni svoj jezik nazivali bosanskim i da je u austrougarskom razdoblju to bio i službeni naziv za jezik kojim je govorilo stanovništvo u Bosni i Hercegovini sve do 4. listopada 1907. godine. Bošnjaci su se i u popisu stanovništva 1991. godine opredijelili za nazivanje svoga maternjeg jezika bosanskim. Zato se postavlja pitanje tko ima pravo negirati vjekovno postojanje bosanskoga jezika i zloupotrebljavati ga u politièke svrhe, te izmišljati i odreðivati nepostojeæe nazive? Pogotovo, smiju li to èiniti liènosti s veoma zvuènim titulama, kao akademik Dalibor Brozoviæ? Inaèe, to se može tumaèiti kao svjesno kršenje osnovnih ljudskih prava i svojevrsni nacionalistièki postupak. Treba naglasiti da su Bošnjaci uvažavali i uvažavaju nacionalne karakteristike svih naroda i da se nikada i nièim nisu miješali u njihovu samobitnost i nacionalna prava. Zato s punim pravom traže da se tako postupa i prema njima jer im sigurno ne treba nièije paternalistièko ponašanje - koje u našim suvremenim, demokratskim, odnosima sadžava i svojevrsnu programiranu genocidnu politiku koje se pojedinci, nažalost, još uvijek ne mogu osloboditi. U tom smislu je istaknut i nedobronamjeran urednièki naslov iz opširnog intervjua akademika Brozoviæa, u kome on vrlo kratko, bez argumenata i potcjenjivaèki, iznosi svoje mišljenje o bosanskome jeziku.” A evo šta je profesor Purivatra u integralnom obliku napisao Hrvatskoj rijeèi: - U povodu iznesenih tvrdnji u intervjuu akademika Dalibora Brozoviæa u Vašem tjedniku od 25. ožujka 2000. godine (str. 8. i 9.), pod naslovom Tvrdnja Atifa Purivatre da je genocid nazvati bosanski jezik bošnjaèkim besmislena je: veæi je genocid kada se bošnjaèkom jeziku prišiva naziv bosanski, molim Vas da objavite moje slijedeæe reagiranje.

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Zalažuæi se da svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoæe ukljuèujuæi i pravo Bošnjaka “da svoj jezik zovu bosanskim”, gospodin Brozoviæ, u svome tekstu, sebe demantira osporavajuæi legitimnost upotrebe naziva bosanski jezik. On to smatra veæim genocidom od naturanja Bošnjacima imena bošnjaèki umjesto bosanski jezik od strane nebošnjaka. Brozoviæ, dodatno, prijeti kako Hrvati nikada neæe prihvatiti nominaciju bosanskog jezika kao službenog jezika države Bosne i Hercegovine. Valjalo bi upitati gospodina Brozoviæa: a ko i kada je tako šta tražio od Hrvata, kada se zna da je èak Ustavom utvrðena upotreba i bosanskoga, i hrvatskog, i srpskog jezika kao službenih jezika države Bosne i Hercegovine? Na pitanje zašto je svijet pristao na nominaciju bosanskoga jezika, Brozoviæ odgovara da je to stoga što ako uèiniš nešto što ne odgovara Bošnjacima, odmah nastane galama u islamskim zemljama, te da se slièno dešava i sa Srbima koji imaju strane zaštitnike. Jedino su, prema gospodinu Brozoviæu, u tom smislu hendikepirani Hrvati. Akademika Brozoviæa, ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu, glavnog urednika Hrvatske enciklopedije, èlana Evropske akademije znanosti i jezikoslovca treba podsjetiti da je u Opæoj

#

Atif Purivatra - `ivot i djelo

enciklopediji JLZ (1979.) konstatovano da je naziv za bosanski jezik ukorijenjen za maternji jezik Bošnjaka, da su svoj jezik nazivali bosanskim i da je on u austrougarskom razdoblju bio i službeni naziv za jezik kojim je govorilo stanovništvo u Bosni i Hercegovini sve do 4. oktobra 1907. godine. Bošnjaci su i u popisu stanovništva 1991. godine bosanski jezik iskazali kao svoj maternji jezik. Zato se postavlja pitanje: ko ima pravo negirati vjekovno postojanje bosanskoga jezika i zloupotrebljavati ga u politièke svrhe, te izmišljati i odreðivati nepostojeæe nazive? Da li to smiju pogotovo liènosti sa veoma zvuènim titulama, što ih ima akademik Dalibor Brozoviæ? Inaèe, to se može tumaèiti kao svjesno kršenje osnovnih ljudskih prava i svojevrsni nacionalistièki postupak. Treba naglasiti da su Bošnjaci uvažavali i uvažavaju nacionalne karakteristike svih naroda i da nièim i nikada nisu ništa èinili da se miješaju u njihovu samobitnost i nacionalna prava. Zato sa punim pravom se traži da se tako postupa i prema Bošnjacima kojima sigurno ne treba nièije paternalistièko ponašanje koje u našim savremenim demokratskim odnosima sadrži i svojevrsnu programiranu genocidnu politiku koje se pojedinci ne mogu, nažalost, još uvijek osloboditi. U tom smislu je iskorišten i istaknut nedobronamjeran urednièki naslov iz opširnog intevjua akademika Brozoviæa, u kome on vrlo kratko, bez argumenata, potcjenjivaèki iznosi svoje mišljenje o bosanskome jeziku. (Hrvatska rijeè, br. 295, 1. IV 2000., str. 1-16) U tu je polemiku uskoèilo i sarajevsko Osloboðenje tekstom svoje urednice Edine Kamenice. Ona je 2. IV 2000. godine ispod nadnaslova Lingvistièke polemike u balkanskoj krèmi objavila prilog I raèun bez krèmara - kojim jezikom govore Bošnjaci: bosanskim ili bošnjaèkim. Šta je taj list tada objavio iz polemike Brozoviæa i Purivatre. - Da li je jezik Bošnjaka bošnjaèki ili bosanski - jedno je od pitanja koje je posljednji broj Hrvatske rijeèi postavio svome sagovorniku Daliboru Brozoviæu, direktoru Leksikografskog zavoda u Zagrebu, glavnom uredniku Hrvatske enciklopdije, èlanu Europske i Makedonske akademije znanosti, jezikoslovcu. “Ako Bošnjaci-Muslimani žele svoj jezik zvati bosanskim, to je njihovo pravo”, ustvrdio je gospodin Brozoviæ i dodao: “Kao što je i naše pravo da jezik bošnjaèkog naroda zovemo bošnjaèkim zato što se gotovo svaki jezik nekog naroda zove po imenu toga naroda. Tako je francuski jezik Francuza, španjolski Španjolaca, poljski Poljaka. Dakle, zakljuèuje Brozoviæ, bošnjaèki je jezik Bošnjaka...” #!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Na molbu novinara da komentariše nedavnu izjavu prof. dr. Atifa Purivatre, predsjednika VKBI-ja, da je genocid kada se bosanski jezik naziva bošnjaèkim, Brozoviæ kaže: “Gospodinu Purivatri mogu poruèiti da je veæi genocid zvati bošnjaèi jezik bosanskim.” Kako ovu “poruku” komentariše prof. dr. Atif Purivatra? “Prvo bih akademika Brozoviæa podsjetio da je u Opæoj enciklopediji JLZ (1979.) konstatovano da je naziv za bosanski jezik ukorijenjen za maternji jezik Bošnjaka, da su oni svoj jezik nazivali bosanskim i da je u austrougarskom razdoblju to bio i službeni naziv za jezik kojim je govorilo stanovništvo u Bosni i Hercegovini, sve do 4. oktobra 1907. godine... Direktora Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža dalje podsjeæam da su Bošnjaci i u popisu stanovništva 1991. godine bosanski jezik iskazali kao svoj maternji jezik. O kakvom je, onda, tu genocidu rijeè? Ako i jeste, ko ga vrši i nad kim?” Podsjeæamo prof. Purivatru da je akademik Brozoviæ naglasio da “svaki narod ima pravo nazvati svoj jezik kako hoæe, pa i Bošnjaci”. “Gospodin Brozoviæ to kaže, a u nastavku samog sebe demantira osporavajuæi legitimnost upotrebe naziva bosanski jezik. Zato se meni ovdje i postavlja osnovno pitanje: ko uopæe ima pravo negirati vjekovno postojanje bosanskog jezika, te izmišljati i odreðivati nepostojeæe nazive? Da li to pogotovo smiju liènosti sa veoma zvuènim priznanjima kao što je, recimo, akademik Dalibor Brozoviæ? Ili je i to moguæe tumaèiti kao svjesno kršenje osnovnih ljudskih prava i svojevrsni nacionalistièki postupak”, istièe prof. Purivatra. Akademik Brozoviæ je u Hrvatskoj rijeèi rekao i to da se “nazivanjem jezika Bošnjaka bosanskim želi postiæi odreðeni politièki rezultat”. To je, prema njemu, raèun bez krèmara: “Hrvati nikada neæe pristati da to bude službeni jezik države BiH”, upozorio je Brozoviæ. “Valjalo bi upitati gospodina Brozoviæa, kaže nam prof. Purivatra, a ko je i kada tako šta i tražio od Hrvata kada se zna da je èak Ustavom utvrðena upotreba i bosanskoga, i hrvatskog, i srpskog jezika, kao službenih jezika države Bosne i Hercegovine. Pazite, akademika pitaju: zašto je svijet pristao na nominaciju bosanskog jezika. On objašnjava da je to stoga što “ako uèiniš nešto što ne odgovara Bošnjacima, odmah nastane galama u svim islamskim zemljama i u Arapskoj ligi”, te da se slièno dešava i sa Srbima koji imaju strane zaštitnike, Francuze, Engleze, Ruse. Kada su Hrvati u pitanju, svi šute, tvrdi akademik. A ja se pitam, ko ovdje pravi raèun bez krèmara, i ko ovu priliku, možda i zato što sa #"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

novim predsjednikom i više nema nikakvu drugu, zloupotrebljava u politièke svrhe?” U Hrvatskoj rijeèi se, inaèe, napominje da bi Dalibor Brozoviæ “još ove godine mogao da postane èlanom ANUBiH-a”. (Edina KAMENICA, Osloboðenje, 2. IV 2000.)

##

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

OSPORAVANJE BO[NJACIMA BOSANSKOGA JEZIKA ZNA^I NEGIRANJE BO[NJA^KOGA NARODA Osporavanje bosanskoga jezika ne èini se zbog jezika kao lingvistièke realnosti, veæ zbog bošnjaèkoga naroda kao historijske realnosti. Tim osporavanjem se, ustvari, negira njegov identitet - upozoravao je Purivatra. Oduzeti bošnjaèkome narodu njegov bosanski jezik znaèi lišiti ga onoga osnovnog što ga èini narodom, osporiti mu pravo na postojanje, negirati mu vjekovnu utemeljenost. Identitet toga naroda vezati jednostrano za islam znaèi njegovo proglašavanje “religioznom grupom” unutar nekoga južnoslavenskog naroda. Bošnjaci i njihov narod imaju jezik zato što su ga oduvijek imali i što nije ni od koga pozajmljen.

MANJKA VAM ZNANJE IZ LINGVISTIKE (Otvoreno pismo Miloradu Dodiku) Meðu mnogima koji osporavaju bosanski jezik našao se i Milorad Dodik, profesionalni politièar iz Republike Srpske. Atif je taj jezik branio. Javno osporavanje toga jezika od strane ovoga bivšeg premijera u tom bh. entitetu Atif Purivatra je nazvao “tendencioznim razmišljanjem Milorada Dodika o jeziku kojim govore Bošnjaci”. U svojstvu predsjednika VKBI-ja on mu je uputio otvoreno pismo opovrgnuvši njegove neutemeljene tvrdnje o tome jeziku. “Ne dopada vam se ime bosanski i odluèno, ali neznalaèki tvrdite da Bošnjaci nemaju pravo svom jeziku dati prefiks bosanski. Dalje nastavljate i pišete: da dodavanje jeziku teritorijalnog obilježja predstavlja politièki èin. Pa, Bože dragi, svako dijete u osnovnoj školi zna da gotovo svi jezici u svijetu nose teritorijalno obilježje - ime po nazivu teritorija: engleski, francuski, španjolski, grèki jezik. Naziv bosanskoga jezika je nastao s pojavom države Bosne koju spominje i Porfirogenit. Prvo da kažemo da bosanskom jeziku takvo ime nisu dali samo Bošnjaci. Takvim imenom su se služili franjevaèki, bosanski i #$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

izvanbosanski pisci, pisci starije bošnjaèke književnosti koji su pisali na našem i na orijentalnim jezicima, pa i graðani koji su živjeli na teritoriji Srbije. Tako èitamo u knjizi Staro Užice u zapisima autora Živana Æiriæa (Titovo Užice, Narodna biblioteka, 1985.) u prilogu pod naslovom Srbija engleskog putnika A. Arèibalda Patona koji piše: ‘Sam vojvoda je govorio turski, ali uobièajeni jezik ovdje je bosanski (str. 34), a na pitanje da li svet razume turski ili arapski dobio je odgovor da samo nekoliko aga zna turski, a ostali ne govore ništa osim bosanski. Pisac misli da su rekli da se i u Sarajevu propoved drži na bosanskom jeziku’. Naziv bosanski ima dugu prošlost. U najstarijem razdoblju povijesti ovih krajeva taj se naziv može susresti. Tako veæ Konstantin Filozof, Jeronim Megiser, Kotorski Kotar spominje bosanski jezik. Nešto kasnije Stjepan Margetiæ, Filip Laštriæ, Andrija Kaèiæ Miošiæ, Antun Reljkoviæ, Jakov Mikalja, Alberto Fortis (prvi zabilježio baladu Hasanaginica) zovu

Udžbenik iz 1890. godine

#%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

jezik bosanskim imenom, a Bartol Kašiæ kaže da bosanski jezik upiše (1640.). Osim toga, 1631. godine objavljen je Tursko-bosanski rjeènik autora Muhameda Hevaije Uskufija. Isto tako, u knjizi Raèun - za prvu i drugu školsku godinu naglašava se da je prevedena s latinskog na bosanski jezik, preveo franjevac misnik i uèitelj gramatike Ambroz Matiæ (Ambrox Mathich) u Osijeku 1827. godine. Pisci bošnjaèke književnosti: Beæir ef. Visoèak, Sulejman Tabakoviæ, Abdul-Vehab Ilhamija, Salih Gašoviæ, Omer Humo i mnogi drugi redovito zovu jezik bosanskim imenom”, piše Purivatra i nastavlja: “Gospodine Dodik, vidimo da niste ni znali ni èuli da je 1890. godine izašla Gramatika bosanskoga jezika i bila u upotrebi u školama skoro tri decenije. Prema tome, sasvim je normalno da Bošnjaci nastave tako nazivati svoj jezik i nema im niko sa strane to pravo uskraæivati. To je njihovo pravo kao i pravo Srba i Hrvata da svoj jezik nazovu srpskim i hrvatskim” - izrièit je Atif Purivatra. “I na kraju, kao poruka svim dobronamjernim, ali i svim dodicima, a ima ih mnogo, i desno i lijevo, da su Bošnjaci-Muslimani saèuvali i oèuvali maternju rijeè kao zjenicu oka” - stoji, izmeðu ostalog, u Atifovom otvorenom pismu Miloradu Dodiku. “O ljepoti bosanskoga jezika najljepši sud je izrekla Isidora Sekuliæ davne 1941. godine doèekujuæi bosanskohercegovaèke pisce u Beogradu rijeèima: Bosanski jezik i književnost, to je jedna ogromna livada koja se guši od rasta, cveæa i mirisa. Livada ostaje blizu, zemlju krasi i preliva, u zemlju otresa seme” - podsjeæa Purivatra Milorada Dodika. (Osloboðenje, 8. VI 2001.)

#&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

”SUHA KIFLA”, ”ZATVORENA KONZERVA” I ”NENARAVNI PEREC” (Bosna bez Hrvatske je ”zatvorena konzerva”, a Hrvatska bez Bosne ”suha kifla”, po akademiku Brozovi}u, a ”nenaravni perec”, po Franji Tu|manu) Zla volja prema Muslimanima kod hrvatskih nacionalista, onih na vlasti od prvih višestranaèkih izbora, došla je višekratno do izražaja i u istupanjima dr. Franje Tuðmana. On je javno eksplicirao ciljeve politike koju vodi i namjerava voditi prema Bosni i Hercegovini. To æe reæi, prema njenom opstanku. To je uèinio i u novogodišnjem razgovoru s glavnim urednicima, komentatorima i novinarima hrvatskih medija. (Slobodna Dalmacija, 31. XII 1991., 1. i 2. I 1992.) “Suhu kiflu” akademik Dalibor Brozoviæ je identifikovao sa Hrvatskom bez Bosne i Hercegovine. Kao što je po ovom akademiku i Bosna bez Hrvatske - “zatvorena konzerva”. Sliène komparacije jedne države (Hrvatske) bez druge države (Bosne i Hercegovine) èinio je i dr. Franjo Tuðman. On je Hrvatsku bez Bosne i Hercegovine smatrao “nenaravnim perecom”. Ono što nismo uspjeli u lanjskim pregovorima (Tuðman i Miloševiæ u Karaðorðevu 1991., op.a.) - govorio je Tuðman ostvarilo bi se na vrhuncu krize, a spremnost za razgranièenje znaèila bi da možda nije neizbježan rat u Bosni i Hercegovini. Možda je moguæe postiæi sporazum kao i 1939. godine, kada je BiH podijeljena izmeðu Srbije i Hrvatske, s tim što je mislio da bi ovošnji dogovor o tome bio još povoljniji za Hrvatsku. Srbija bi dobila “svoje” na ovoj strani Drine, a ujedno bi se “Hrvatskoj prikljuèilo njezine (!?) krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec nenaravan. Kako æete sutra Hrvatima u BiH postaviti granice prema Hrvatskoj kod Imotskoga ili carinu kod Dubrovnika i ostaviti ih izvan Hrvatske? U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan naèin kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio ‘zemljice Bosne’ gdje bi Muslimani imali veæinu i ta država Bosna bi mogla biti tampon izmeðu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina”. Za Tuðmana je Bosna i Hercegovina kolonijalna tvorevina. On sniva o tome da je izmeðu sebe podijele Srbija i Hrvatska. Svoju “veliko#'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

dušnost” ispoljio je ko zna koji put prema Muslimanima: oni bi dobili neki svoj bantustan. U tome je suština ukupne hadezeovske “podrške” suverenitetu Bosne i Hercegovine. Taj suverenitet je znaèio podjelu ove države po tuðmanovskim i miloševiæevskim receptima. Od Tuðmana potièe najizrazitije i najdirektnije negiranje Muslimana kao nacije. On sebi kao historièaru priskrbljuje i teoretièara nacionalnog pitanja: “Povijesne okolnosti su bile takve da se dogodilo da i u jednoj marksistièkoj zemlji vjera bude proglašena nacijom... (a) da bi se bilo nacijom, treba bitnih odrednica - i jezik i teritorijalna pripadnost i povijesna sudbina itd. U tom pogledu nema dvojbe što je pretežan dio Muslimana.” Ono što za njega nema dvojbe, drugim rijeèima, znaèi ono što æe reæi Vjesnik: “Smatramo da su Muslimani dio hrvatskoga nacionalnog korpusa”. (Intervju F. Tuðmana Vjesniku, Zagreb, 25. II 1990). Veæ je mnogo puta potvrðeno postojanje dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine izmeðu Beograda i Zagreba. Jedan od onih koji je bio upuæen u ta hrvatsko-srpska “došaptavanja” bio je i Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a u Hrvatskoj: “Tvrdim, upravo se dovršava veliki dogovor Srba i Hrvata po kome se problem bivše Jugoslavije može riješiti samo hrvatskosrpskim dogovorom o podjeli Bosne i Hercegovine. Podjela po kojoj bi lavovski dio izmeðu sebe prigrabile Hrvatska i Srbija, dok bi se Bošnjacima-muslimanima dala neka ‘mala zemljica Bosna’.” Od te podjele Tuðman nije zazirao uprkos Budišinim, ali i tvrdnjama vojnih stratega, upozorenjima da to “dovodi Srbe pred vrata Zagreba, i to æe biti katastrofalna situacija sa nesagledivim posljedicama za buduænost Hrvatske. Ne treba zaboraviti - velika Srbija nije samo san, nego i narastajuæa gruba realnost nije više san o izlasku na Jadran i dolasku Rusa na toplo more. Oni su veæ tu kod Zadra”. I neaktivnost Hrvatske vojske u sluèaju “bihaækog džepa” dovoðena je u kontekst dogovora u Karaðorðevu. Vojska Hrvatske je bila pasivna i kada su se Srbi uvjerili da nema straha od udara s leða, krenuli su svim raspoloživim potencijalima na bihaæki džep. “Moram kazati da je Hrvatska, na jednoj strani, u tim odsudnim trenucima bila pasivna a na drugoj je nešto èinila u pomaganju Armije Bosne i Hercegovine”- izjavio je Budiša i dodao: “Ne shvatam zašto takve dvoliènosti.” I ratište u Livanjskom polju pokazalo je snagu HVO-a, ali i oèiglednu namjeru da se zaokruži i oslobodi samo onaj dio teritorije BiH za koji se $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

unaprijed smatralo i tvrdilo da je - hrvatski. To je potvrdila i izjava generala Rosa, zapovjednika Združenog stožera Armije BiH i HVO-a, u TV emisiji Hrvatske televizije, “da se HVO neæe boriti za one teritorije koje se ne smatraju interesnim sferama hrvatskog naroda”. (Sarajevo Times, Sarajevo, januar/sijeèanj, 1995.) S tim i takvim, eto, gledanjima dr. Franje Tuðmana, predsjednika Republike Hrvatske, stupio je u oštar politièki okršaj Atif Purivatra. Evo šta je on i povodom èega poruèio Franji Tuðmanu.

TU\MANOV PRELUDIJ ZA PODJELU BOSNE I HERCEGOVINE Ponukan povodom koji je, moguæe je, u cijeloj ovoj prièi ne samo prva nego i najinteresantnija karika, zagrebaèki tjednik Globus objavljuje dio razgovora što ga je novinar Darko Hudelist vodio s dr. Franjom Tuðmanom. Bh. Bošnjaci-Muslimani bili su, naravno, jedna od tema. Sam autor æe poslije primijetiti da je “glavna Tuðmanova misao bila da se on veæ 1994. zalagao za podjelu BiH i pripajanje jednog njezinog dijela Hrvatskoj”. Prof. dr. Atif Purivatra, prvi èovjek Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, a od bh. znanstvenika, bez sumnje, najupuæeniji u to kako se razvijalo nacionalno biæe Bošnjaka-Muslimana, prvo pravi ograde, moralne prirode, s obzirom na bolest predsjednika Tuðmana. “Možda i nije moralno polemizirati s nekim ko se bori za svoj život.” I kod dr. Purivatre preovladava uvjerenje da je moral, ipak, varljiva kategorija. O èemu, konaèno, svjedoèi i sam razlog našeg intervjua. No, s obzirom na to da je dr. Tuðman u spomenutom razgovoru samo ponovio vlastite stavove, poznate svima koji pred njima nisu htjeli da zatvaraju oèi i uši, da li je onda danas uopæe važno osvrtati se na njih? I prof. Purivatra se slaže da je, od svega što je ovom prilikom dr. Tuðman iznio (a o èemu je Osloboðenje izvijestilo 20. novembra), jedino ekskluzivno da se navodno “s odlukom Komunistièke partije o priznavanju Muslimana kao posebne nacije nisu složili ni Homeini ni Gadafi”. “Ali, prvi put èujem za tako nešto”, tvrdi prof. Purivatra, koji je inaèe, i lièno i profesionalno, pozamašan dio svoga života preokupiran ovom $

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

materijom (razvojem muslimanskoga nacionalnog pitanja) i koji je zbog toga, barem prelistao sve o tome napisano a njemu dostupno, ne samo na podruèju ex-Jugoslavije. O èemu se, onda, radi?

Ignoriranje ~injenica - politi~ka podvala “O tipiènom potklipljavanju ili podvali, ne samo domaæoj nego, kada ste veæ naveli ovaj primjer s Homeinijem i Gadafijem, i inozemnoj javnosti. To je metod po kojem je bitno da se perina istrese kroz prozor, a ti, ako možeš, kupi perje. Dokazuj da nije tako.” Ustvari, naglašava dr. Purivatra, vrlo je simptomatièno da dr. Tuðman (na naèin koji nimalo ne ostavlja dileme da je on i uvjeren u apsolutnu utemeljenost nauène neminovnosti podjele Bosne) govori upravo da, kada se mnogi utrkuju, i izvana i iznutra, da pojaèaju pritiske na bh. vlast. Ne bi li i ona poklekla, pa i sama pristala na rasparèanu BiH. “Blago je reæi da je neozbiljno od èovjeka koji je ne samo predsjednik susjedne, prijateljske države nego je i historièar, da iznosi ovakve ocjene, a da pri tome ignorira èinjenice”, upozorava dr. Purivatra. I kao primjer navodi Tuðmanovo, po vlastitom priznanju, nepromijenjeno gledište “da su Bosanci oko 80 posto bili Hrvati, ali ih je religija naknadno izdvojila iz hrvatskog korpusa”. “Kada je to bilo? Kako ih je religija naknadno mogla izdvojiti kada je ona u Bosni bila i katolièka, i pravoslavna, i islamska? Možda dr.Tuðman nije èuo za dr. Tomislava Išeka, koji je takoðer historièar i koji tvrdi i iznosi pritom argumente, o èemu se može uvjeriti svako onaj ko otvori neku njegovu knjigu, da se Hrvati u BiH nacionalno formiraju u Kraljevini Jugoslaviji. Dakle, izmeðu dva svjetska rata. To gledište, kako su, eto, postojali u Bosni Hrvati i Srbi, pa su se od njih izdvojili nekakvi pripadnici islama, svakom nauèniku, pa i èovjeku koji se naukom ne bavi, ali nije ni neznalica, može biti samo smiješno”, kaže dr. Purivatra, i naglašava da je onaj ko se osjeæa Hrvatom samo Hrvat: “Nema Hrvata-muslimana, nema Hrvata-pravoslavaca. Nema Hrvata-adventista. Šta bi sada znaèilo da mi kažemo: Hrvati su Bošnjaci. Ili, Hrvati su Srbi.”

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Tuðman tvrdi da “Bosne i Hercegovine nije ni bilo do komunizma”, te da ni “u bivšoj (staroj) Jugoslaviji nije postojala”. Doduše, na drugom mjestu, a u istom razgovoru, on govori o Bosni “kakva je bila u turskim i austrijskim vremenima”. “U Ustavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine, tzv. Vidovdanskom ustavu, na insistiranje JMO-a usvojen je stav (èlan 135 tzv. turski paragraf, op.a.) po kome BiH neæe biti dijeljena na pojedine regione, nego æe ostati onakva kakva je dotad postojala. Bilo je tako sve do 1929. godine, do šestojanuarske diktature i uvoðenja banovina. Dakle, od Kulina bana, pa do naših dana, kako je to veæ uobièajeno reæi, kontinuitet bosanske državnosti je samo jednom (1929.), prekinut. Ali, tada ne samo da nije bilo Bosne nego nije bilo ni Hrvatske. Postojala je savska, dravska, zetska banovina itd. Èak ni Srbije nije bilo, izuzev u tom smislu. I sve je tako do sporazuma Cvetkoviæ-Maèek, koji definitivno nikad nije ni zaživio u punoj mjeri. A 1941. godine, u Zagrebu, na Petoj zemaljskoj konferenciji, svi prisutni intelektualci podržali su stav što ga je tom prilikom iznio Mujo Pašiæ, predstavnik Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, da je Bosna i Hercegovina cjelina u okviru jugoslavenske zajednice, te da su Muslimani poseban nacionalni subjekt”, kaže dr. Purivatra. Tuðmanov je stav i to kako je “uoèi Drugoga svjetskog rata za koncepciju podjele Bosne bila sva misleæa Hrvatska i Srbija”. “Èak je, baš u to vrijeme, postojao i pokret bh. inteligencije, i u Beogradu i u Zagrebu, kojem nije pripadala samo ta inteligencija, o autonomiji Bosne u odnosu na sporazum Cvetkoviæ-Maèek, odnosno pokret za njenu samostalnost, kao posebne federalne jedinice. Recimo, Miro Popara u pismu bratu Veljki, 17. novembra 1939. godine, nakon pada Poljske, piše iz Beograda i naglašava da je pitanje autonomije BiH ‘jedno od najvažnijih pitanja u èitavom problemu rata ili mira za Jugoslaviju’. I bez obzira na ovo, prema Popari, argumentacija za autonomiju BiH je vrlo jaka: ‘Srbi i Hrvati ne mogu podijeliti BiH a da ta podjela ne bude kamen smutnje u buduænosti izmeðu njih. Muslimani, koji nisu ni Srbi ni Hrvati, nego nešto posebno, bili bi razbijeni i izloženi pritisku sa svake strane’, pisao je Popara. Dakle, ni ta tvrdnja dr. Tuðmana nije taèna”, istièe prof. Purivatra.

$!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Pet baklji - {est baklji Naš sagovornik ne spori (“ko bi to razuman radio”) da su se o Bosni i Hercegovini u raznim periodima vodile razne rasprave: “U nekim od njih, recimo, pred ZAVNOBiH i pred AVNOJ, bilo je i stavova da BiH treba da bude autonomna jedinica u sastavu Hrvatske ili Srbije. Preovladalo je, a tu je Tito bio odluèujuæi, da je BiH federalna jedinica, ravnopravna sa ostalim... Nadam se da dr. Tuðman ne spada u one koji brkaju prièu o pet baklji zapaljenih na AVNOJ-u. One oznaèavaju pet nacija. Ali, AVNOJ je donio odluku i o šest republika. Pet je na nacionalnoj osnovi (Makedonija, Slovenija, Srbija, Hrvatska i Crna Gora), a šesta je BiH kao zajednica tri ravnopravna naroda. Muslimani se tada još nisu nacionalno priznavali, premda su se izdvojili, i zajedno sa Srbima i Hrvatima, èinili posebnu republiku. Naravno, nimalo ne sumnjam da dr. Tuðman dobro zna da se veæ više od sto godina Muslimani nastoje privoljeti da budu nešto što nisu. S tim je u vezi i pitanje kada su oni, odnosno Bošnjaci, priznati kao nacionalni subjektivitet... Èinjenica je da su u popisu ‘48. godine bili u rubrici ‘nacionalno neopredijeljeni’, da su i 1953. kao Jugoslaveni opet prinuðeni da zvanièno budu neopredijeljeni. Ali, 1963. u grbu SFRJ je šest baklji. Šesta je bila posljedica toga da se, dvije godine ranije, pod pritiskom izvjesnih demokratskih strujanja, došlo do Muslimana kao etnièke pripadnosti. Poznato je, uostalom, da je na Drugom plenumu CKSKJ, oktobra 1959. godine, Tito zauzeo stav kako Muslimane treba pustiti da budu ono što jesu i da iskažu to što jesu. Poznato je i to da je 1971. godine u popisu stanovništva njima bio priznat nacionalni identitet.”

@elje ne pi{u historiju Dr. Purivatra smatra da su osnovne teze dr. Tuðmana o nepostojanju Bosne kao politièke zajednice i o nepostojanju Muslimana kao nacionalnih subjekata nadasve znak da je i hrvatskom predsjedniku pri srcu to da je Bosna dio Hrvatske. Ili, u najmanju ruku, da je Federacija $"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

BiH dio Hrvatske. “Historija se, sreæom, ne kroji prema našim željama, pa makar to bile i želje jednog predsjednika”, istièe sagovornik. Primjeæujemo da dr. Tuðman ocjenjuje kako bi podjelom Bosne “granice Hrvatske ojaèale”. On je, precizirao je novinaru zagrebaèkog tjednika, to govorio i 1968. godine. “Na koje granice je mislio? Koliko se sjeæam, u SFRJ tada nije bilo granica. Uostalom”, ograðuje se dr. Purivatra, “možda sve to što je Globus objavio dr. Tuðman i nije rekao?! Možda su mu to stavili u usta? Jer, na sastancima s našim politièarima iz državnog vrha on se izjašnjava kao poštovalac Federacije i meðunarodno priznate BiH. To kod njega i Amerikanci jako cijene. Kao i to što on još može da uškropi ‘jastrebove’. A nisu sigurni da li bi to mogao i njegov nasljednik”, tvrdi prof. dr. Atif Purivatra. (Razgovarala: Edina Kamenica, Osloboðenje, 25. XI 1996.)

NEOSNOVANO PROTIVLJENJE Imao je, nesporno, protivnika i u okrilju svoga bošnjaèkog naroda. Meðu njima su i pristalice podjela na nacionalnoj osnovi, opredjeljivanja u Srbe ili Hrvate, pojedini ekstremni nosioci ideja suprotstavljenih zajednièkom životu na tlu Bosne i Hecegovine. Nasuprot tome je ukupni habitus Atifa Purivatre. Taj njegov habitus je saèinjen iz dva bitna sadržaja: prvo, bitke za afirmaciju muslimanske (bošnjaèke) nacije i, drugo, za oèuvanje i demokratski razvoj Bosne i Hercegovine. To mu je od poèetka stvaralo mnogobrojne protivnike, pa i neprijatelje. Svi oni su, uglavnom, ponajviše poticali iz redova nacionalista i zastupnika velikodržavnih ideja na raèun Bosne i Hercegovine i svojatanja Muslimana na osnovama velikonacionalnih aspiracija od strane Srbije i Hrvatske. Dušmani su se rojili i u redovima Bošnjaka. Prije svih oni prosrpski ili prohrvatski ustrojeni, skloni “nacionaliziranju” muslimanskog stanovništva u Srbe, odnosno Hrvate. Treba reæi da se najveæi broj onih što su se pod pritiskom prije

$#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

opredjeljivali, èim je prispio u poziciju da se slobodno izjasni, vraæao se u svoj korpus i upisivao svoje nacionalno ime Musliman. Bilo je podosta i takvih, meðutim, što su se suprotstavljali tom povratku. U Atifu su pojedinci nalazili glavnog krivca za tako otvorenu demokratsku moguænost. O tome povratku ili svrstavanju Muslimana u vlastitu naciju oni su imali drugaèije mišljenje i od Atifa i od zvaniène politike u Bosni i Hercegovini. Neki od njih su pojam nacionalne opredijeljenosti i vjerske pripadnosti u bosanskim uslovima doživljavali kao “izmršen, ofucan i otrcan, da i najveæa fukara poèinje da pita: šta je odgovor na pitanje ko smo i zašto smo to što jesmo, a nismo ono što jesmo, da bismo bili ono što nismo i to nikada neæemo, jer ne možemo postati, a to je narod kao fantastièni izum komunistièko-islamskih teologa a la Atif Purivatra, u bošnjaèkom prijevodu dr. Džekil od Bosne. Vrijeme isljednika purivatriæa i imama doušnika i uhoda nažalost još traje i mobilizira propast Bosne... Dakle, državotvorni narod države Bosne u njenim granicama jeste jedan narod Bošnjaka podijeljen na tri svjetske, a ne srpsko-hrvatske-turske vjere”. Nurija Agiæ iz Tesliæa, Bosanski pogledi, br. 6, 11. IV 1991.

POTURANJA MATE PAR^INKA: ZLOUPOTREBA ATIFA PROTIV ATIFA U Hrvatskom slovu (24. IX 1999.) oglasio se Mato Parèinko prilogom “I Muslimani su Hrvati”. Na kraju drugog milenija Parèinko svojata Muslimane, a mnoge njihove književnike i pjesnike svrstava u hrvatsku književnost. Na tom pravcu æe zloupotrijebiti i Atifa Purivatru. Njemu æe pripisati stav po kojem se posebnost Muslimana Bosne i Hercegovine “stvorila na naslijeðenoj osnovi, a naslijeðe je hrvatsko”. Dr. Purivatra nikada nigdje to nije rekao ni napisao a na tako šta ni pomišljao. Parèinko to pokušava da izvede vješto, posredstvom jednoga drugog autora iz Kanade. Rad dr. Asafa Durakoviæa Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici Parèinko naziva – knjižicom, iz koje citira: “Može se svakako prihvatiti stav Atifa Purivatre da je islamizacija stvorila definitivnu posebnost muslimana Bosne i Hercegovine. Ta se posebnost, meðutim, stvorila na jednoj naslijeðenoj osnovi, a naslijeðe je hrvatsko. $$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

O tome svjedoèi jezik, koji je saèuvan u ekskluzivnoj strukturi muslimanske porodice, kao i mnogi dodatci iz narodnog naslijeða, kako lirskih, tako i epsko-lirskih pjesama, pa i narodnih epova iz muslimanskog ciklusa...” Stvaranje vlastite nacionalnosti bh. Muslimana i dr. Durakoviæ iz Toronta i taj Parèinko nazivaju “višim stupnjem igre” kojom se oni “odvajaju od matiènoga hrvatskog naroda...” i ugrožava “njihovo hrvatsko podrijetlo”. Svoje shvatanje muslimanske nacije Parèinko pokušava vješto iskazati kroz pero dr. Asafa Durakoviæa iz Kanade. Zato se on priklanja citatu iz spomenutog rada toga Durakoviæa. Ne komentira ga doduše, osim što na kraju citata kaže: “Sapienti sat”, što æe reæi - “pametnomu dosta”. A to što je pametnomu dosta tièe se baš nacionalnog identiteta Muslimana koji su tim “višim stupnjevima igre” odvojeni od “matiènoga hrvatskog naroda”. Evo šta stoji u citatu kojim Parèinko potvrðuje vlastito uvjerenje. “Stvaranje vlastite nacionalnosti muslimana tek je jedan viši stupanj u igri oko potpunog odvajanja muslimana Bosne i Hercegovine od matiènoga hrvatskog naroda... Pozadina te politike je usmjerena na slabljenje Hrvatske, a putem potpunog odvajanja muslimana hrvatskog podrijetla od naroda kome povijesno pripadaju... Poistovjeæivanje vjere i narodnosti treba se energièno suzbijati unutar hrvatskog naroda katolièke vjere, koje je donijelo dosta zla hrvatskome narodu.” Što je Parèinku milo - to mu se i snilo. Asaf nije jedini kojim bi on mogao potkrijepiti svoje snove o “hrvatskom podrijetlu muslimana”. Drugi put bi mogao i sam sebe da citira kako bi sebe, a ne pametne uvjeravao u ono što društvena stvarnost nikada nije potvrdila: da je mogao za sebe reæi “Sapienti sat”, znao bi da je muslimanski narod autohton, svoj na svome, starosjedilaèki narod podjednako kao što je to i hrvatski ili srpski narod. Dok to ne shvati, nosit æe muslimansku samobitnost kao kolac u vlastitom grlu.



%$ Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

”U HAP[ENJU ZAOBILAZE PURIVATRU” Iste godine kada Karadžiæ dolazi u Beograd (1983.) u Sarajevu se sudi muslimanskim nacionalistima. Æosiæ i srpski akademici okupljeni u Odboru za slobodu misli protestuju zbog zatvaranja Alije Izetbegoviæa i njegove grupe. U Klubu književnika, odakle su godinama prije toga odašiljana upozorenja da se vlast u Bosni i Hercegovini nedovoljno energièno obraèunava sa muslimanskim nacionalistima, Dobrica Æosiæ i društvo su nezadovoljni. “Bosanci misle da æe nas prevariti, uhapsili su bezazlenu grupicu hodža i pjesnika, a ne prave kapitalce, Pozderca, Purivatru, Tanoviæa” - kazao je jedan od srbijanskih intelektualaca.

INFLACIJA ZLE VOLJE ZAGREBA^KOG POVJESNI^ARA Napadi na Purivatru stizali su i od pojedinih pripadnika iz redova njegovog naroda. Magazin Valter, pod urednièkom rukom Envera Èauševiæa, objavio je Atifov portret u svojoj rubrici na cijeloj strani pod naslovom WANTED. Bio je to pregršt primitivizma i prizemnosti, politièkog neukusa i besmisla. Atif se, prema tom magazinu, traži “zato što Tunji F. nikada nije oprostio što je ljepši, pametniji i bolje govori engleski”. Kaže se još da je “karijeru poèeo kao udbaš i batinaš i èestitim ljudima skako s ormara u stomak”. Atif se traži i “zato jer nije iskoristio šansu za vrijeme direktorovanja sina mu Mire P. da na TVBiH zamijeni M. P. Èkalju”. I tako redom: da je okupio “udbaško-kosovski lobi”, “jer toliko mrzi Tunju F.” da bi mu najradije zapalio šešir, “zato što æe svima prièati da mu je ovo napakovao Tunjo F. a dopisivao Nijaz D.” itd. Atif nije uzvraæao na tako niske udarce. Smatrao je kako je ispod njegovog dostojanstva odgovarati na èiste gluposti. I budalaštine - pogotovo.

$&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

I Vojislav Šešelj se mnogo puta ustremio na Atifa. Optužuje ga kao muslimanskog nacionalistu i fundamentalistu. Na suðenju æe reæi da je u Sarajevu (zbog šovinizma) “još u gimnaziji, u tekstovima Atifa Purivatre prepoznao fundamentalizam”. Kad je taj ultranacionalista konkurisao za asistenta na Pravnom fakultetu, nije bio primljen. Tadašnji dekan dr. Fuad Muhiæ, kao oštar polemièar, na leðima je nosio cijelu srbijansku štampu koja u njemu i Atifu “otkriva” muslimanske nacionaliste i fundamentaliste. U Književnoj reèi Šešelj napada Atifa Purivatru i Hasana Sušiæa, uz tezu da su prikriveni fundamentalisti koji su se Gadafiju prodali za “petro dolar”. Atifa je Šešelj napadao i u mnogim drugim prilikama. I povjesnièar Ante Škegro je svoje pero oštrio na Atifu Purivatri. On u Hrvatskom slovu (10. III 2000.) osporava bilo kakve nauène vrijednosti u djelima historièara bošnjaèkog porijekla. “Posljednje godine prošlog i tekuæe desetljeæe urodili su pravom renesansom politièkih, kulturnih, gospodarskih i drugih institucija u Bosni i Hercegovini kod sva tri konstitutivna naroda, posebice kod najbrojnijeg i financijski najmoænijeg bošnjaèko-muslimanskog”, kaže Škegro i, ne bez ironije i sarkazma, nastavlja: “Unatoè manje-više represivnim gospodarskim tijekovima u Bosni i Hercegovini, pojedine su znanstvene discipline, poglavito historiografija te nacionalna književnost, doživjele zavidan procvat. Tako smo svjedoci prave inflacije povijesnih, nerijetko i pseudohistorijskih i kvaziknjiževnih djela, pa i pravih politièkopropagandnih ostvarenja. Tu prije svega mislim na pojedina ‘ostvarenja’ dr. Envera Imamoviæa, dr. Mustafe Imamoviæa, dr. Kemala Hrelje, dr. Atifa Purivatre, Džemaludina Aliæa, dr. Ibrahima Tepiæa, dr. Ibrahima Bušatlije.” Ni kod jednoga od ovih bošnjaèkih stvaralaca dotièni povjesnièar nije mogao pronaæi nikakve vrijednosti. Sve ih nipodaštava. On u spomenutom intervjuu kaže šta su ti autori pisali. “Tako Mustafa Imamoviæ, Hrelja i Purivatra pišu o Ekonomskom genocidu nad Bosanskim muslimanima, Enver Imamoviæ o kontinuitetu Bošnjaka-muslimana od velike egejske seobe iz XII st. prije Krista do danas, Dž. Aliæ o ‘devetnaest stoljeæa Bosne’ i historiji i kulturi Bosne od VI stoljeæa do 1900. godine” itd. Kao znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu Ante Škegro, inaèe rodom iz Bugojna, ni jednom jedinom rijeèju ne kaže zbog èega su nabrojana i mnoga druga djela imenovanih Bošnjaka u sferi “inflacije povijesnih, psudohistorijskih i kvaziknjiževnih djela, pa i pravih politièkopropagandnih ostvarenja”. Nièim ne argumentuje ni tvrdnju $'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

prema kojoj “pojedini bosanski ‘povjesnièari’ tiskaju i po više propagandno-huškaèkih djela koje financiraju meðunarodne institucije”. Na taj naèin je Škegru zadesila sudbina koju je i sam opisao kao korist ciljeva “opreènih ne samo znanosti i kulturi nego opæim tekovinama civiliziranog svijeta”.

ZNAKOVI JEDNAKOSTI GDJE IM NIJE MJESTO Nije se Atif osvrtao na onu vrstu kritika na svoju adresu što su zlonamjerne i neargumentovane. Nije ih smatrao vrijednim bilo kakve svoje reakcije. Na mnoge druge, meðutim, nije šutio. Nije, primjerice, mogao ostati dužan ni na kolumnu dr. Slave Kukiæa (Osloboðenje, 14. III 2001.). Taj autor je u rubrici Lièni stav iznio stanovite tvrdnje o bošnjaèkim intelektualcima: “Iz bošnjaèkoga intelektualnog kruga, okupljenog oko VKBI-ja, i danas znade sijevnuti varnica nacionalistièkog praska (...) Iz njegovih odaja servirana je teza o Bošnjacima kao temeljnom narodu ove zemlje, te Srbima i Hrvatima kao nacionalnim manjinama koje se imaju zadovoljiti istim statusom kakav u Srbiji i Hrvatskoj uživaju njihovi suplemenici. Bardovi iz tog miljea od sliènih teza ne prezaju ni danas.” Te tvrdnje su upuæivale na Bošnjake intelektualce sklone hegemonizmu. Time se objašnjava i opravdava ponašanje politièkih vrhuški druga dva naroda. Atif je to okarakterisao providnom i vrlo neodgovornom igrom. Zato je, uzvraæajuæi sveuèilišnom profesoru Kukiæu, zahtijevao od njega da argumentira svoje tvrdnje i da kaže gdje, kada i ko je to izjavljivao. “Istina je da smo mi ponosni što smo kao narod, ne suplemenici, dali najveæi obol oèuvanju države Bosne i Hercegovine kao jedine naše domovine, koja bi po nekima bila davno pokopana”, odgovorio je Purivatra tom autoru. Inaèe, da podsjetimo, Kongres bosansko-muslimanskih (bošnjaèkih) intelektualaca održan je u vrijeme najžešæe agresije na Bosnu i Hercegovinu - 22. XII 1992. godine. Bio je jasno opredijeljen za državu Bosnu i Hercegovinu kao demokratsku zajednicu ravnopravnih naroda i graðana, što je iskazano i u kongresnoj rezoluciji. Svojim djelovanjem, i %

Atif Purivatra - `ivot i djelo

na 379 tribina, održavanih redovito od 1993. godine, i svojom publicistièkom aktivnošæu VKBI je potvrdio teze kongresnih opredjeljenja. “Ni na jednoj tribini niti u našim izdanjima (188 knjiga i publikacija) te brojnim saopæenjima nije bilo ni primisli neke nacionalistièke ideje ili želje da se drugi narod omalovaži i obezvrijede njegovi interesi. Takoðer, u višegodišnjoj intenzivnoj saradnji sa Srpskim graðanskim vijeæem, Hrvatskim narodnim vijeæem i Krugom 99, VKBI je, kao nestranaèka organizacija, istrajavao u zahtjevu za ostvarivanje konstitutivnosti svih naroda u Bosni i Hercegovini. Za odluku Ustavnog suda BiH o tome, kao što je poznato javnosti, glasali su - pored meðunarodnih sudija - jedino predstavnici sudija Bošnjaka. Ta se odluka Ustavnog suda BiH poèinje sada realizirati kao obaveza u oba entiteta. Poznato je da je tadašnji predsjedavajuæi Predsjedništva BiH gospodin Alija Izetbegoviæ, èlan VKBI-ja, jedini iz Predsjedništva kao ovlaštena osoba pokrenuo inicijativu pred Ustavnim sudom BiH za donošenje odluke o konstitutivnosti svih naroda na cijelom podruèju države Bosne i Hercegovine”. Tako je Atif Purivatra, ne bježeæi od politièkih polemika i reagovanja, i tom prilikom stavljao do znanja da su bošnjaèki intelektualci u VKBIju u svom djelovanju dosljedni u naporima za ostvarivanje ljudskih prava, a time i ravnopravnosti naroda. Pri tome nije mogao a da sveuèilišnog profesora Kukiæa ne uputi da “varnice nacionalistièkog praska” potraži na drugim mjestima, te da ne stavlja znak jednakosti tamo gdje mu nije mjesto. (Liljan, 19.-26. III 2001.) *** Protiv Atifa je bilo rašireno i pogromaško pisanje, sa raznih strana, iz razlièitih pobuda i sredina i u više štampanih medija. Na njega su se, katkad, okomili neèovjeèni i bezumni prilozi, koji izazivaju beznaðe, duhovnu odvratnost, pa i fizièko gaðenje. U njima nema elementarnog osjeæanja ljudskog dostojanstva i bilo kakvoga intelektualnog sadržaja. Izlagan je mnogo puta linèu javnosti i nazivan pogrdnim imenima. Na takvo pisanje Atif je gledao kao na relikt anahrone prošlosti. Držao je da je to izraz primitivne i frustrirane svijesti. Ona predstavlja, u osnovi, kulturni skandal i blasfemiju najgore vrste, kako za one kulturne, društvene i javne radnike što se spominju u tim pisanijama, tako i za novine koje to štampaju. Bio je više sklon da upozori na veliku moralnu, %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

ali i drugu, zakonsku, odgovornost uredništava i urednika koji objavljuju takve sadržaje. Pri tome je bio svjestan da u demokratskim prilikama, dakako, niko nije nedodirljiv niti sakrosanktan. Ali je imao na umu da æe istinsku mjeru i valorizaciju svaèije djelatnosti i djela, pa i njegovih, najbolje prosuditi vrijeme lišeno dnevnih strasti, predrasuda i liènih fobija. Trajnost i dubina javnog traga koji neki radnik ostavlja u kulturi, nauci i historijskom pamæenju svoga naroda i vremena nadrastaju pisanje koje je poziv na linè i izraz primitivne i frustrirane svijesti.

%

Atif Purivatra - `ivot i djelo

IV.

ATIF PURIVATRA KAO JEDAN OD VODE]IH PROMOTORA MUSLIMANSKOGA NACIONALNOG IMENA 1971. GODINE

%!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

%"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

KAKO JE IZABRANO PRVO NACIONALNO IME - MUSLIMANI U Ljiljanu je novembra 1995. objavljen razgovor Medine Delaliæ sa Francom Molanom, koji je svojevremeno bio èlan Komisije za meðunacionalne odnose Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije. Ta komisija je, 26 godina prije štampanja ovoga razgovora (1969.), izabrala Bošnjacima prvo nacionalno ime - Muslimani. Komisiju je, kaže Molan, tada vodila Vida Tomšiè. Znalo se da u praksi još nije bio zaživio nacionalni identitet i da je bilo kršenja ustavom zagarantovanih prava na nacionalno opredjeljivanje Muslimana. Ko prvi postavlja pitanje nacionalnog izjašnjavanja neopredijeljenih? - pitala je Medina Delaliæ. Molan: “Inicijativa dolazi iz Bosne i Hercegovine, od èlanova Komisije iz te republike. To su Osman Karabegoviæ, Avdo Humo, Atif Purivatra. Bosna i Hercegovina je tada bila najhomogenija republika, ali smo znali da bi bila poprište krvavih sukoba ako bi došlo do meðunacionalnih trvenja. Zbog toga smo ocijenili da je pravilan pristup meðunacionalnim odnosima u Bosni i Hercegovini veoma važan.” Je li se tih godina javno govorilo da bi Bosna mogla biti prostor krvavih sukoba? Molan: “Na sastancima Komisije za meðunacionalne odnose - sasvim otvoreno.” Na koji naèin su ponuðeni prijedlozi za nacionalno ime tadašnjih “neopredijeljenih”? Molan: “Najprije se razmišljalo da se, što se tièe svih graðana Bosne i Hercegovine, uvede termin Bošnjaci. Ova ideja nije prošla jer se znalo da bi Srbi i Hrvati odbili da se nazovu Bošnjacima, pa bi Bošnjaci bili samo oni koji su se tada izjašnjavali kao neopredijeljeni. Zatim smo rekli: %#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

pošto se radi o ljudima koji nisu ni Srbi ni Hrvati, nego se osjeæaju kao posebna nacija, i ti ljudi su islamske vjere, rješenje bi moglo biti ime Musliman sa velikim ‘M’. Tendencije su bile da ne bude nikakvog povezivanja sa religijom i da se èak kao Muslimani izjašnjavaju svi oni graðani koji se tako osjeæaju, bez obzira na njihovu vjeroispovijest.” Koji su bili argumenti da se Muslimani tretiraju kao posebna nacija? Molan: “Poseban naèin života, specifièni obièaji, kultura. Imali su svoju historiju, porijeklom su bogumili koji su, da bi preživjeli lomove historije, prihvatili islam. Dolazili smo u Bosnu i Hercegovinu i, saglasno sa ljudima iz Bosne, dogovorili da se prihvata nacionalno ime Musliman. Žurili smo jer smo ovo trebali riješiti do planiranog popisa stanovništva 1971. godine.” Je li bilo prigovora na to ime iz Bosne i Hercegovine ili iz neke druge republike? Molan: “Prigovora je bilo iz Makedonije. Makedonci su postavili pitanje: šta ako se muslimani vjernici u Makedoniji, kojih je bilo 200.000, nacionalno poènu izjašnjavati kao Muslimani, a ne kao Makedonci. Išli smo na teren oko Mavrova, gdje žive Goranci i Torbeši, makedonski muslimani i na osnovu istraživanja na terenu zakljuèili da æe se na popisu stanovništva oni nacionalno izjasniti kao Makedonci, a ne kao Muslimani. Tako je riješen problem, jer su naša istraživanja pokazala da su strahovi Makedonije neopravdani.” (Razgovarala: Medina DELALIÆ, Ljiljan, 29. XI 1995., br. 150)

%$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Atif Purivatra o povijesnom entitetu Bosne i Hercegovine

BOSNA NIJE RAZGRA\ENA AVLIJA KNJIŽEVNA REVIJA: U svjetskoj znanstvenoj literaturi - posebno onoj na njemaèkom, engleskom i francuskom jeziku - kada se govori o Bosni i Hercegovini, Muslimanima i nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, Vaše ime se sa najveæim znanstvenim dignitetom i poštovanjem, više no ijedno drugo, spominje. Da od Bosne poðemo, od toga našega središta koje je ujedno i jedini put da se do njega doðe. Koji je to povijesni entitet Bosne? PURIVATRA: Povijesni entitet Bosne, dakle. To je pravo i najkrupnije pitanje na koje ni približno nismo odgovorili - sva stoljeæa, svi naši preci zahtijevaju, oni su nam kao mora, traže da se na to pitanje bar približno odgovori. Odgovoriti na to pitanje znaèilo bi prethodno napraviti sve historijske, literarne, jezièke, likovne, socijalno-politièke, filozofske, moralno-obièajne projekte, leksikone, udžbenike, razna druga pomagala... koja bi iskoristila praksa maksimalno, dakle, film, televizija, pozorište, škole na svim nivoima... jednom rijeèju, da sve to bogatstvo tradicionalnih vrijednosti poène intenzivnije da živi, da savremenici budu dostojni baštinici tih neospornih vrijednosti. Naravno, to nasljeðivanje ne ide tako kako ide nasljeðivanje materijalnih vrednota - duhovne vrednote treba istraživati, intenzivno prouèavati i usvajati na svim nivoima. Eh, vidite, to je “usko grlo”. Od dolaska Austro-Ugarske u naše krajeve previše smo pometeni, mnogo dobrog je izgubljeno, jednom rijeèju, nema punoæe duhovnosti... To nekad lièi na razgraðenu avliju... Dakle, imate puni entitet Bosne, imate takve tradicionalne vrijednosti koje ni približno originalno nemaju okolne zemlje u tim periodima (Krleža i dr.), to uistinu JESTE %%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zavodljiva, i bajkolika slika (I. Sekuliæ) civilizacijsko-kulturnih dostignuæa prošlosti - ali, imate i današnju otužnu sliku Mešinog nemoænika koji je gore zdrav te sakati svoje udove, nikako da se pomakne... Znate šta, možda poreðenje nije dovoljno primjereno, ali kada bi tradicionalne vrijednosti ovih prostora stvarno zaživjele, kad bi stokratno odjeknule u srcima ljudi, kad bi, jednom rijeèju, bile sa nama u svojoj životnoj punoæi - e, to bi bilo kao kad završite èitanje Èolakoviæeve Ali-pašine legende, pa još ako ste mlad i privržen svojoj rodnoj grudi... kakvo osjeæanje, kakav doživljaj i ushiæenje! Entitet Bosne? Koja to decenija i vijek nisu prebogati svim i svaèim? Zato su se valjda i sjatili da to zdušno razgraðuju. Hoæete li dva turbeta - u jednom leži bivši katolik, a pored njega carski zet – bujrum, u bajkoliku prièu; hoæete li èetiri svjetske bogomolje u èetverokutu u 16. stoljeæu - kada u Evropi nisu mogle sekta pored sekte bez noæi “dugog noža” (eh, taj slogan “Hitajmo u Evropu”! - koju Evropu, imamo mi i boljih Evropa, samo da hoæemo da znamo za njih!) - bujrum, uz pozdrav: da si mi zdravo, komšija; ili možda hoæete dvije ulice gdje se korièe i prodaju knjige u 16. i 17. stoljeæu - bujrum na Bašèaršiju u reèeno vrijeme. Ili možda hoæete da vidite gomilu od nekoliko hiljada Muslimana koja razmjereno ide prema vezirskom konaku u Sarajevu da odbrani (bogme, i odbrani!) svoje komšije Jevreje koje je vlast uzaptila. Ljudi, godine, život, i to, roðo moj, svake tri godine, èim nešto zakopite. Treba, vam, poèem vjerski raskolnik, tipa evropskog Jansena, bujrum; Bosanac Hamza veæ u 16. vijeku muti po turskoj imperiji, prepravlja islam - nema druge sultanu, valja odsjeæi glavu i Hamzi i Hamzevijama - carska slabo kad omaši. Treba li vam pjesnik, mistik, nesravnjive metafizièke podloge koji se stavlja na èelo pobuljene gomile i gubi hudu glavu - bujrum!; ili možda hoæete Bašeskiju, ko je skromnošæu bogatiji u to vrijeme? Hoæete li Goraždansku štampariju, steæke, ili možda crkvenu arhitekturu, zapise, biblioteke, znanstvenu radinost, mostove i karavane saraje, pismene kadune u srednjem vijeku... KNJIŽEVNA REVIJA: ...Hoæemo u Bosnu, u kojoj Bosanac neæe biti napet luk, èija je strijela stoljeæima okrenuta prema njemu samom. Otkuda nelagoda, u ranijim vremenima i kompleks manje vrijednosti, Bosanaca prema Bosni, prema sebi. PURIVATRA: Nelagodnost ili kompleks manje vrijednosti meðu Bosancima rezultat je dugogodišnjih teškoæa u kojima se razvijala državnost Bosne. U razlièitim periodima postojali su razlièiti tretmani i %&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

odnosi meðu stanovništvom u Bosni i Hercegovini koji su ih dovodili u poziciju da ne iskazuju i ne ispoljavaju sve elemente svoga biæa, vlastitosti, i pripadnosti Bosni... KNJIŽEVNA REVIJA:...Koliko su u tome osjeæanju nelagodnosti imala udjela neka neriješena pitanja u Bosni i Hercegovini? Koja su, po Vama, najurgentnija pitanja poslijeratne BiH koja još nisu riješena? PURIVATRA: Sigurno je da je poslijeratni razvitak, sa svim pozitivnim i negativnim karakteristikama, imao odraza i razlièitog tretmana u BiH, kako u odnosu na Srbe i Hrvate, tako i Muslimane. Taj razvitak, u odreðenim periodima, mogao je biti za uspješno rješavanje odreðenih pitanja, ali isto tako su ostala i odreðena pitanja koja su, zajednièki, bila poteškoæa za sva tri naroda, nekad više za jedne, nekad za treæe. Mislim da je jedno od najurgentnijih pitanja poslijeratne, a i današnje politike u BiH nauèni pristup problemima. Danas postoje kadrovi iz svih nacionalnosti za obradu svih pitanja koja su ostala neobraðena a od kojih zavisi saradnja Bosne kao ravnopravne u jugoslavenskoj zajednici... KNJIŽEVNA REVIJA: ...Zašto ti kadrovi veæ nisu nešto uèinili? PURIVATRA: Prvo, mislim da je za postojanje i razvitak kadrova jedna od teškoæa u BiH i to što, naprimjer, vrlo malo ili gotovo niko od pripadnika drugih nacionalnosti nije izuèavao problematiku Muslimana. A što se tièe muslimanskih kadrova, kako onih predratnih, tako i poratnih, pitanje je da li su uvijek ti kadrovi bili u stanju i situaciji da rade fundamentalne stvari od kojih zavisi naša sadašnjica. KNJIŽEVNA REVIJA: Nijemac Wolfgang Hopken titulira Vas reterom spiritusom “priznavanja” muslimanske nacije. “Priznavanje” Muslimana kao nacije - koje implicira njihovo postojanje kao nacije, kao i postojanje snage koja to priznaje ili ne priznaje - da li se može vezati za napore pojedinaca ili je to bio nužan povijesni proces? PURIVATRA: Razlièite su ocjene radova pojedinih autora vezanih za pitanje muslimanske nacije, od etnogeneze do savremenih pitanja. Nije, naprimjer, sluèajno da u Kraljevini Jugoslaviji odreðeni autori koji govore o postojanju èetvrte nacije - pored Srba, Hrvata i Slovenaca - muslimanske, i to kao nacije koja je imala svoj zaseban, vlastiti razvitak kao i Srbi, Hrvati i Slovenci. Uostalom, u politièkom životu Kraljevine Jugoslavije Muslimani su bili uvijek prisutni, od njenog formiranja do njenog nestanka. To je jedan od razloga da i Komunistièka partija pitanje %'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Muslimana ne može zaobiæi, pogotovo pred rat i u toku rata. Ti elementi bili su prisutni i u poslijeratnom razvitku. Ta stvarnost, faktièka postojanje Muslimana... KNJIŽEVNA REVIJA: Mada je i tu bilo, èini nam se, nedovoljne principijelnosti, i laviranja... PURIVATRA: ...Mi sa današnjeg stanovišta možemo govoriti o laviranju. Sa današnjeg stanovištva možemo govoriti o teškoæama i slabostima pojedinaca, prvenstveno Muslimana, i njihovog odnosa u Komunistièkoj partiji prema Muslimanima. O tome je vrlo argumentovano pisao dr. Kasim Suljeviæ u svojoj knjizi. KNJIŽEVNA REVIJA: Da li ste mišljenja, a takvih je mnogo, da su u dugom nepriznavanju Muslimana odluèujuæi bili recidivi (koji, nasreæu, nisu prešli u tumore) naslijeðene graðanske svijesti, i u komunistièkom pokretu, koji su ostavljali brisan ali “nepopasen” prostor za moguæa zadovoljavanja sa strane? PURIVATRA: Moramo sagledavati kontekst vremena, uslova u kojima su se dešavale odreðene pojave. Ratni uslovi, ratni parlament, veoma su nepogodni za odgovor na tako precizna pitanja. Ali, generalno gledajuæi, u toku rata su Muslimani uvažavani kao nacionalno biæe. Istraživanja, s druge strane, pokazuju da su u Komunistièkoj partiji bila razlièita shvatanja Muslimana, kako meðu èlanstvom, još više meðu rukovodstvom. Znamo, primjerice, situaciju kakva je bila na Petoj zemaljskoj konferenciji u vezi sa referatom koji je trebalo da podnese Moša Pijade i sa izlaganjem Milovana Ðilasa, koji ne spominju Muslimane kao posebnost - ali, u tako izrazitim uslovima Mujo Pašiæ govori o sagledavanju prilika u Bosni i Hercegovini u kojima su Muslimani posebnost... Sasvim se slažem sa Vašom konstatacijom da su u dugom “nepriznavanju” Muslimana odluèujuæi bili recidivi naslijeðene graðanske svijesti i naslijeðene komunistièke ideologije, tj. Staljinovog pristupa nacionalnom pitanju, što je imalo jakog uticaja kod istaknutih revolucionara, kao što je, npr. Veselin Masleša, koji je za Muslimane iznosio sve elemente koji podrazumijevaju konstituens jedne nacije, da bi na kraju zakljuèio da oni nisu nacija. Meðutim, prema tome uvidu, ne bih mogao zakljuèiti da je Komunistièka partija svjesno radila na neuvažavanju Muslimana.

&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

KNJIŽEVNA REVIJA: Koliko je sporost “procesa dolaženja Muslimana samima sebi” uticala na stanje meðunacionalnih odnosa u Jugoslaviji, odnosno kakav je i koliki znaèaj Muslimana, posebno na ovom prostoru, za stabilnost Jugoslavije? Obrnuto, kakav je znaèaj Jugoslavije za opstanak Muslimana? PURIVATRA: Veæ od poèetka politièkog djelovanja, od AustroUgarske, Muslimani su nastojali da razviju saradnju, pogotovo u BiH, sa Srbima i Hrvatima, u vidu zajednièkog nastupa ali i uvažavanja posebnosti svih triju naroda. Taj stav je bio izražen i u Kraljevini Jugoslaviji. I u nizu sluèajeva Muslimani su posredovali u prevazilaženju krupnih teškoæa koje su postojale prvenstveno izmeðu Srba i Hrvata. Naravno da je njihov politièki uticaj u to vrijeme imao ogranièenu moguænost za takvu ulogu... KNJIŽEVNA REVIJA: Kako su, po Vašem mišljenju, Muslimani bili prevareni idejom jugoslavenstva u staroj Jugoslaviji, a koliko su u novoj tu ideju osjeæali kao moguænost mimikirije koja æe spasiti njihovu nacionalnu posebnost? PURIVATRA: Mislim da se može govoriti o prevarenosti. Jer, ideja jugoslavenstva gotovo da i nije zastupana do diktature u staroj Jugoslaviji, do 1929., dakle. Tek u kasnijem oktroiranju jugoslavenskom državom, razvijanjem nacionalne ideje jugoslavenstva trebalo je da se obuhvate Muslimani kao i drugi u toj nadnacionalnosti. To je, na izvjestan naèin, Muslimanima odgovaralo, jednostavno da bi izbjegli apetit srpske i hrvatske buržoazije do tada... KNJIŽEVNA REVIJA: Slièan je adekvat “Jugoslaven nacionalno neopredijeljen” u komunistièkoj Jugoslaviji? PURIVATRA: Postojala je 1948. godine statistièka moguænost da se Muslimani iskažu kao “Muslimani - nacionalno neopredeljeni”. Ili da se iskažu “Muslimani-Srbi”, ili “Muslimani-Hrvati”. Kasnije, u popisu 1953. godine, s obzirom na shvatanje pojedinaca u rukovodstvu KPJ, jednostavno se modalitet “Musliman - nacionalno neopredeljen” zamijeni sa “Jugoslaven - nacionalno neopredeljen”. A karakteristièno je da u popisu 1948. godine nismo imali nijedan primjer da se neko izjasnio kao Jugoslaven. Taj modalitet “Jugoslaven-neopredeljen” kasnije je otpao, s tim da su se svi Muslimani koji su se 1948. godine iskazali kao “Muslimani-neopredeljeni” 1953. godine iskazali kao “Jugoslavenineopredeljeni”. &

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

KNJIŽEVNA REVIJA: S obzirom na to da i danas postoje tendencije negiranja Muslimana kao nacije, interesiralo bi nas kako bi “rješenje tog pitanja” doprinijelo rješavanju tzv. “srpsko-hrvatskog spora”? PURIVATRA: Mislim da se danas ne može govoriti o generalnom negiranju Muslimana. To je - prošlost. To mogu biti samo pojedinci, pojedine grupe koje u današnjim uslovima ne mogu predstavljati nikakav znaèajan faktor u Jugoslaviji, a posebno u Bosni i Hercegovini. S druge strane, danas se ne može govoriti samo o “srpsko-hrvatskom sporu” jer danas imamo i “srpsko-slovenaèki spor”, “srpsko-makedonski spor”, po mom mišljenju i “srpsko-crnogorski spor”. Ali, sigurno je da Muslimani u zajedništvu sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini mogu biti znaèajan integrativni jugoslavenski faktor. KNJIŽEVNA REVIJA: Bosna je uvijek bila jugoslavenski kohezioni faktor. U tom samariæanskom odnosu, kada je Bosna bila svoj vlastiti kohezioni faktor? Jednostavnije, ali slikovitije reèeno, Bosna je uvijek èuvala Jugoslaviju, i nije li vrijeme da Bosna prvo èuva sebe? PURIVATRA: Bosna je uvijek pokušavala, a pokušava i danas, ne samo da ima svoj identitet nego da se on i uvažava. U tom smislu poznato je da je Bosna bila svojevrstan corpus separatum i pod osmanlijskom vlašæu, i pod Austro-Ugarskom, i u Kraljevini Jugoslaviji. Ali je drugo pitanje koliko je Bosna mogla u takvim uslovima da prvo èuva sebe, odnosno da bude sama sebi dovoljna. Takva situacija nije mogla biti izbjegnuta ni za vrijeme Drugoga svjetskog rata ni poslije njega, bez obzira što je Bosna svoju do tada najuputniju državnost ostvarila ZAVNOBiH-om. Pa i danas je jedan od krupnih zadataka Bosne da saèuva svoju državnost, suverenost. Mislim da upravo kadrovi mlaði, neoptereæeni, svjesni i sposobni danas utièu na razvoj takve Bosne i Hercegovine koja ne samo da se bori za ravnopravan tretman nego da, takva, bude pokretaè rješavanja mogih jugoslavenskih pitanja. KNJIŽEVNA REVIJA: Danas se iznova postavlja pitanje nacionalnih institucija u BiH... PURIVATRA: Pitanje nacionalnih institucija u današnjem vremenu sigurno zaslužuje ozbiljnije razmatranje. Demokratizacija odnosa u društvu postavlja i nove prilaze odreðenim pitanjima. Kad se govori o nacionalnim institucijama, ranije su se pot tim podrazumijevale institucije kod svih naših naroda, osim Muslimana... &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

KNJIŽEVNA REVIJA: ...Zaboravlja se pri tome da u poratnoj Bosni i Hercegovini ustolièenje nacionalnih institucija nije prosto bilo mmoguæe. Naime, najmnogobrojnija nacija nije bila “priznata”. S druge strane, država je u zamjenu za nacionalne institucije ponudila surogat u vidu državnih institucija. Surogat, kažemo, jer u nacionalnom smislu, i uopšte u državno-društvenom smislu, ne možemo konstatirati da te državne institucije nisu radile mnogo. Npr., bh. historija, kultura, znanost... ostale su dobrano neistražene. PURIVATRA: Nedovoljnost tih državnih institucija - pogotovo u oblasti obrazovanja, kulture i nauke - u odnosu na nacionalne potrebe se osjeæa. Zato se, èini mi se, i postavlja, u sadašnjoj demokratizaciji, pitanje nacionalnih institucija, ne samo kod Muslimana nego i kod Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovni. Npr., javnosti je veæ poznat zahtjev grupe javnih i kulturnih radnika iz Sarajeva za pokretanje društva Prosvjeta, kao prosvjetno-kulturne institucije za potpunije sagledavanje kulturnoga i povijesnog razvoja Srba u Bosni i Hercegovni. KNJIŽEVNA REVIJA: Koliko je taèna ona politièka konstatacija da bi uvoðenje nacionalnih institucija pogoršalo meðunacionalni život u BiH? PURIVATRA: Imam osjeæaj da sve što se više brani uvoðenje nacionalnih institucija, zahtjev za njima æe biti veæi. Uvoðenje nacionalnih institucija teško da bi ugrozilo meðunacionalne odnose u BiH. Pogotovo ako bi se u te odnose uveo, po meni, nužan garant u vidu pravne države. Eventualne nacionalistièke tendencije kojih se, ustvari, bojimo pri spomenu nacionalnih institucija, time bi imale kazneno-pravnu sankcioniranost. KNJIŽEVNA REVIJA: Opet, koliko je taèna, politièka, konstatacija da nam nacionalne institucije “u prošlosti nisu ništa dobroga donijele”? PURIVATRA: Koliko sam ja to pitanje izuèavao, razlika je izmeðu tih institucija u tom periodu, institucija u poslijeratnom periodu i eventualnih institucija u buduænosti. Zašto? Zato što u staroj Jugoslaviji nismo imali zajednièkih institucija, niti težnje za ravnopravnim tretmanom svih naroda, kako u BiH, tako i u Jugoslaviji. A, drugo, što su nacionalne institucije u staroj Jugoslaviji imale mali domet i što su uticaji izvana imali veliki znaèaj... Teško se, sve u svemu, može govoriti da su te predratne institucije nanijele više zla nego dobra. &!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

KNJIŽEVNA REVIJA: Sada radite na politièkom životu Muslimana od 1929. do 1941. godine. Na osnovu dosadašnjih saznanja možete li nam reæi koje bi bile osnovne smjernice politièkog života Muslimana u tom periodu? PURIVATRA: Po prikupljenoj graði, može se utvrditi nekoliko karakteristika politièkog života Muslimana tog perioda. Prvo, politièki život Muslimana se razvija u punijem smislu na jugoslavenskom nivou. A to znaèi da su Muslimani, organizovani u politièke stranke tako da kod njih imamo razlièitost pogleda na tadašnji jugoslavenski politièki život: od onih koji su bili za šestojanuarsku diktaturu do onih koji su bili potpuno protiv te diktature; od onih predstavnika Muslimana u radnièkom pokretu do privrženika Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji. Dakle, Muslimani su politièki subjekt koji utièe na cjelokupnu državnu politiku. No, s druge strane, poslije smrti dr. Mehmeda Spahe, poslije podjele Bosne na banovine, politièki život Muslimana se usložnjava. Daljnja istraživanja æe mi, nadam se, omoguæiti da te složenosti sagledam. KNJIŽEVNA REVIJA: I pored svih radova o Muslimanima, oni su još i danas mnogima velika nepoznanica. Koje radnje bi bile neophodne za njihovo znanstveno i civilizacijsko legitimiranje? PURIVATRA: Mislim da je potrebno što prije obraditi historiju bogumila, zatim islamizaciju, etnogenezu Muslimana, historiju književnosti, historiju novinarstva, historiju odreðenih umjetnosti, etnologiju Muslimana, razvoj društvene misli, zatim obraditi razvoj bošnjaštva sa svim njegovim karakteristikama. KNJIŽEVNA REVIJA: Kad smo veæ kod bošnjaštva, šta Vi pod tim podrazumijevate? PURIVATRA: Bošnjak je termin u vrijeme osmanlijske vlasti u BiH koji ima prvenstveno znaèenje regionalne pripadnosti domaæeg autohtonog slovenskog stanovništva islamske religije i distanciranje od osmanlijskih osvajaèa, dakle, stranaca koji su takoðer islamske (kako su se tada zvali: turske) religije. Naime, u vrijeme isticanja i diferenciranja Bošnjaka od Osmanlija (èak su i Osmanlije isticale taj naziv - Bošnjak što nisu èinili za pripadnike islama ni u Makedoniji, ni u Srbiji, ni u Bugarskoj itd.) nije bilo niti se razvio nacionalni pokret ni kod Osmanlija (Turaka) a niti kod naših naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca itd.). Osnovna podjela je bila vjersko-religijska. Tek nacionalnim pokretima Srba i Hrvata u drugoj polovini 19. stoljeæa, i prihvatanjem srpstva od pravoslavnih, &"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

odnosno hrvatstva od katolika, Muslimani ostaju postrani od tih pokreta uslijed njihove iskljuèivo religijske posebnosti. Pored svih nastojanja srpskih i hrvatskih nacionalnih pokreta da ih kao slavenski element pridobiju - Muslimani se u nacionalnom pogledu razvijaju samostalno. Muslimani se zato u nacionalnom pogledu ne razvijaju kao Bošnjaci, niti to bošnjastvo, uslijed veæ formirajuæih srpskih i hrvatskih pokreta, ima šanse u nacionalnom znaèenju, i pored svih insistiranja Benjamina Kalaja prvenstveno na praktiènom planu (bosanski jezik, uprava, državne institucije, Bosanski sabor, i sl.). Od tog perioda Muslimani se u nacionalnom pogledu razvijaju samo iskljuèivo pod tim imenom (Muslimani) koji su prihvatili ne samo Muslimani nego uvažavali i Srbi i Hrvati u realnom društveno-ekonomskom, politièkom i kulturnom životu. Zato su postojale muslimanske (a ne bošnjaèke) politièke partije, banke, èitaonice, sportska društva, kulturno-prosvjetna društva, novine, socijalne ustanove, dobrotvorna društva, esnafske organizacije sa nacionalnim a ne vjerskim predznakom, jer navedeni oblici organizovanja nisu nikako bili iskljuèivo vjerskog karaktera, kao što je bila Islamska vjerska zajednica i sve njene institucije i oblici organizovanja (Udruženja El-Hidaje, listovi Glasnik IVZ, npr., itd.). Èak se sve vjersko odvijalo pod predznakom islamski a ne muslimanski. KNJIŽEVNA REVIJA: Da sa Bosnom i završimo. Bosna polahko nazire onaj svoj put. Središte se još ne vidi. Kako vidite “optimalnu buduænost” BiH? PURIVATRA: Buduænost Bosne i Hercegovine, kao državne i društvene zajednice njenih graðana, vidim u angažmanu cjelokupnoga njenog potencijala u jugoslavenskim, evropskim i svjetskim okvirima. (Razgovarali: Šaæir FILANDRA i Zilhad KLJUÈANIN, Književna revija, Sarajevo, aprila 1990.)

&#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

MUSLIMANSKI [TIT NAD BOSNOM Atif Purivatra je dobrodržeæi šezdesettrogodišnjak, rukovoditelj muslimanskoga kulturno-prosvjetnog društva Preporod te umirovljenik sa svim statusnim brigama i problemima. Ravnajuæi se prema društvenostatusnoj ljestvici, èovjek ne bi ni pomislio kako je rijeè o jednom od najinteresantnijih, a mnogi tvrde - i najuticajnijih, ljudi u politièkom životu bosanskih Muslimana, i to u dvije njegove faze: u doba borbe za muslimansko nacionalno imenovanje i u najnovije vrijeme obilježeno politièkim trijumfom SDA. Biografija Atifa Purivatre mogla bi poslužiti kao sjajan predložak za holivudski spektakl koji bi kroz prièu o jednome neobiènom èovjeku isprièao povijest jednog vremena. Njen poèetak bi u svakom sluèaju bio pomalo mutan: godina je 1945. i sedamnaestogodišnji i ambiciozni mladiæ naprednih socijalistièkih ideja stupa u Udbu. Tamo æe raditi narednih sedamnaest godina, ali æe poslije malo o tome htjeti da govori. O njegovim poslovima u Službi državne bezbjednosti saznavat æemo više iz usta njegovih neprijatelja, a njih æe kasnijih godina biti mnogo - i iz redova njegove nacije, ali mnogo više meðu onima koji su osporavali i samo njeno postojanje. Policijskoj karijeri doæi æe kraj kada ambiciozni i još uvijek dovoljno mladi Purivatra ode preduboko u povijesno-politièka razmatranja i istraživanja. Rastanak neæe biti buran, veæ gotovo uz obostrano uvažavanje, a akademski uzlet poèet æe magisterijem i doktoratom, branjenim u Beogradu, a na temu koja se bavila djelovanjem Jugoslavenske muslimanske organizacije, najjaèe politièke snage bosanskih Muslimana u prijeratnom razdoblju. Nakon toga, kao doktor nauka, Atif Purivatra naæi æe se na mjestu predavaèa na Fakultetu politièkih nauka i njegova karijera bi vjerovatno imala sasvim logiènu uzlaznu putanju (k akademskoj anonimnosti?) da nije bilo burnih politièkih prilika sedamdesetih godina. Najprije se kao docent našao u timu struènjaka koji je trebao obrazložiti i promovirati muslimansko nacionalno ime pred popis stanovništva 1971. U tom poslu se veoma istakao, o èemu svjedoèi i èinjenica da je nakon Muhameda Filipoviæa bio u beogradskom tisku najspominjanije ime u razglabanjima ideološkog &$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

fantoma priruèno nazvanog - muslimanski fundamentalizam. Njegova krivica, kao i ostalih aktera, bila je uglavnom u tome što je više puta ponovio da Muslimani nisu i ne mogu biti ni Srbi ni Hrvati, makar s tim narodima dijelili zajednièku domovinu. I odnos službene bh. vlasti prema Purivatri u toku sedamdesetih godina varirat æe skupa s odnosom prema muslimanskom pitanju. Kad bi trebalo “olabaviti” s Muslimanima, “pritegnuo” bi se Purivatra. Tako mu je, u trenucima “pritezanja”, preporuèuno umirovljenje. S fakulteta je otišao u pedeset i drugoj godini života, u punom naponu snage, i za sobom ostavio brojne sukobe s neistomišljenicima. O jednom je u svom pamfletu “Politika kao sudbina” pisao i Esad Æimiæ, govoreæi za Purivatru da je prijek i opasan i oznaèavajuæi ga kao jednog od krivaca za svoje “protjerivanje” iz Sarajeva. No, ovaj æe se, nakon umirovljenja, opet vrlo aktivno pojaviti u politièkom životu Bosne i Hercegovine, i to ponovno kao èovjek iz sjenke koji èesto formulira službenu politiku premda ga nikad nije bilo u blizini kada bi se ona eksplicirala. Tako æe se Atif Purivatra naæi i na tajnovitim razgovorima muslimanskih i srpskih intelektualaca koji su se nakon izbora održali u Sarajevu, a koji su umjesto obostranoga boljeg razumijevanja potvrdili pesimistièno uvjerenje brojnih Bosanaca o nepristajanju jednih da razumiju druge. No, rezultati te intelektualne sramote nisu ostali potpuno sakriveni pa je, recimo, procurilo i to da je znameniti povjesnièar Milorad Ekmeèiæ, èovjek koji smišlja, odobrava i dozvoljava sve akcije SDS-a, govorio o opasnosti koja “ovog èasa u Evropi prijeti od Turske”, te o Muslimanima koji u jednom trenutku mogu pristati da budu Turci. Ne treba sumnjati da mu je, meðu ostalim, replicirao i Atif Purivatra. A on je bio jedan od sudionika još jednoga konspirativnog skupa koji se poèetkom lipnja održao u Sarajevu iz kojeg je nastao Muslimanski nacionalni savjet za obranu, èije je buduæe djelovanje i smisao šturo objašnjeno, ali ga je beogradski tisak veæ doživio kao “muslimanski ratni savet za voðenje džihada”. Ali u svakom sluèaju u pravu su kada misle da je muslimanski stav o obrani Bosne i Hercegovine od dogaðaja u Borovu Selu znaèajno oèvrsnuo, a da je nakon upada martiæevaca na njen teritorij veæ ukljuèio i spominjanje oružja. Uz nadu da ono ipak neæe biti potrebno, te strepnju pred èinjenicom da su Muslimani kao narod u Jugoslaviji za svoje susjede još uvijek gotovo potpuno nepoznati (a katkad - nepriznati) razgovaramo s jednim

&%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

znamenitim meðu njima, o njegovom narodu, te o Bosni kao centralnoj toèki oèuvanja mira u Jugoslaviji, Balkanu i Europi. Kakve su, gospodine Purivatra, zapravo Vaše zasluge u promoviranju muslimanskog imena 1971? O pojedinaènim zaslugama se u ovom sluèaju vrlo teško može govoriti, a pogotovo iz ovako male povijesne distance. Ja sam, jednostavno reèeno, upao zbog svoga profesionalnog interesa u jedan tim koji se pri Institutu društvenih nauka u Beogradu bavio nacionalnim odnosima u Jugoslaviji s posebnim osvrtom na BiH i nacionalnost Muslimana. Tada smo mi uèinili ono što nauka uopæe može politici da sugerira, a od našeg tima je ostalo tek par ljudi koji su ustrajno nastavili sa znanstvenim i politièkim radom na afirmaciji nacionalnog imena Muslimana.

&&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Inaèe ne treba precjenjivati ulogu znanosti u rješavanjima eminentno politièkih pitanja. Da nije bilo politièke volje koja je ipak dopustila Muslimanima da se zovu svojim imenom, nikakvi znanstveni razlozi ne bi pomogli da se istina istjera na èistac. Uostalom, bitka za Muslimane u novoj Jugoslaviji traje mnogo duže nego što je trajao naš znanstveni rad. Znate veæ onu prièu o “šestoj baklji” u grbu. No, ipak, rad na nacionalnoj afirmaciji povijesnog imena Muslimana dao je, u našem sluèaju, prilièno brze rezultate. Od neznatnog broja Muslimana na popisu iz 1961. izjednaèavanjem ovog imena sa svim ostalim nacionalnim imenima došli smo 1971. do milijun i sedamsto tisuæa ljudi. Veæ to je sumnjièavce trebalo uvjeriti kako Muslimani ipak postoje. Branko Mikuliæ je u razgovoru za ovaj list rekao da je s raznih strana osjeæao strašne otpore afirmaciji muslimanskoga nacionalnog imena. Da li su ti otpori ugrožavali i ljude koji su se bavili naukom? Mislim da se to ipak ticalo odnosa koji su bili u politièkim vrhovima 1971. Meðu ljudima od znanosti, bilo gdje da su djelovali, nije dolazilo u pitanje ono za što smo se zalagali. Suviše je oèigledno bilo da su se Muslimani u BiH nacionalno formirali kao i Srbi i Hrvati, te da su se ispoèetka nazivali svojim imenom. Formirane su kroz povijest muslimanske banke, muslimanska školska društva, muslimanska kulturna društva... A takvo imenovanje nikada se nije miješalo sa konfesijom. Tako je vrhovno vjersko starješinstvo u pridjevu imalo - Islamsko, a ne Muslimansko. Zato mi se prilièno providnim èini tvrdnja kako se naše nacionalno ime lako brka s konfesionalnim. Ono se brka samo kod onih koji žele da ga brkaju. Ali kako tumaèite èinjenicu da meðu obiènim svijetom u Hrvatskoj i Srbiji ima dosta onih koji sasvim dobronamjerno misle kako su Muslimani to samo po vjeri a da su inaèe Srbi ili Hrvati? Ipak sumnjam da je to baš toliko uvriježeno, ali u onoj mjeri u kojoj jeste može se objasniti djelovanjem razlièitih politièkih faktora koji kroz cijelo ovo stoljeæe pokušavaju tom narodu osporiti njegovo postojanje. Interesantno je da su nacionalistièki postupci prema Muslimanima bili izazivani redovno u trenucima njihove nominalne afirmacije. Onda kada bi se pritajivali sa svojim nacionalnim imenom, tada bi ih uglavnom puštali na miru, ako ne i poticali u njihovom kulturnom razvoju. Izuzeci od ovog pravila su vrlo rijetki i pada mi ovog èasa na pamet samo jedan, iako svakako nije jedini. U jednom selu u Bosni 1942. upali su èetnici i &'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

poklali sve Muslimane koje su mogli uhvatiti. Milosrdni su bili tek prema jednom kojeg su samo “strijeljali”. Taj je bolje prošao zato što je odranije za sebe tvrdio da je Srbin! Živu glavu ipak nije mogao saèuvati jer je, po mišljenju koljaèa, svojom vjerom kaljao srpsko nacionalno ime. No, ne treba pomišljati kako je odnos prema Muslimanima osobito ekskluzivan, barem ne u jugoslavenskim uvjetima. Jednaku represiju pri pokušajima nacionalnog imenovanja doživljavaju i Makedonci i Crnogorci, naravno uz tamošnje specifiènosti. I njih politièki ekstremisti, uglavnom iz redova Srba, smatraju privremenim politièkim rješenjima. Muslimani su još prije rata, pogotovo djelovanjem Jugoslavenske muslimanske organizacije, stvarali osnove nacionalne svijesti, a onda su se 1941. veæim dijelom naglo denacionalizirali. Kako? Pregrubo bi to bilo nazvati denacionalizacijom. Rijeè je samo o politièkim stavovima pojedinaca, a koji se nisu ticali biti ovog naroda. To što su brojni pristali da se zovu Hrvatima još uvijek ne znaèi da su u svojim glavama i dušama postali i pristali da budu Hrvati. Osim toga, treba ih razumjeti i stoga što su veæ imali iskustva s kriptonacionalnim osjeæajem. Muslimani, naime, ni za vrijeme stare Jugoslavije, jednako kao ni za NDH, nisu bili priznati kao zasebnost. Ova dva perioda, osim po ratu, razlikuju se samo u tome što je prije NDH bilo i znanstvenika i tiskanih djela u kojima se tvrdilo da su Muslimani zaseban narod i u ne sasvim uskim krugovima govorilo se o njima kao o èetvrtom jugoslavenskom narodu, uz Srbe, Hrvate i Slovence. U razgovoru za START Alija Izetbegoviæ tvrdi da su Muslimani “vjernièki narod”, te da izvan svoje vjere ne mogu egzistirati. Meni se èini da ta izjava, svojom suštinom, odlièno odgovara onima koji tvrde da ovi i nemaju drugih specifiènosti osim vjere koja ipak nije dovoljna za nacionalnu afirmaciju. Ja mislim da vjera kod ovog naroda nema ništa znaèajaniju ulogu nego kod Srba i Hrvata. Njen uticaj na nacionalno formiranje ne treba prenaglašavati, ali ni zapostavljati. Osim toga, postoje elementi kojima možete dokazivati kako je vjera za Srbe i važnija, buduæi da se i crkva kod njih zove nacionalnim imenom... Muslimani skoro pola stoljeæa nisu imali svojih politièkih organizacija: postoji li stoga kakav kontinuitet, duhovni ili ideološki, izmeðu JMOa i SDA? '

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Prema istraživanjima koja vršim tridesetak godina mogao bih zakljuèiti da nikakav kontinuitet i nikakva veza ne postoji jer su historijski uvjeti u toj mjeri drukèiji da nikakvog kontinuiteta i ne dozvoljavaju. Osim toga, nema ni živih aktera JMO-a da bi se mogla uspostaviti i ta vrsta kontinuiteta, a ni organizaciona struktura nije ni približna. Interesantno je da je JMO bila jedna od najèvršæe i najefikasnije organiziranih jugoslavenskih prijeratnih stranaka, te da je, uslijed toga, znala osvojiti i koji postotak više od brojnosti cjelokupnoga muslimanskog glasaèkog tijela. O tome SDA može samo da sanja. Istina, zvjezdani trenuci JMOa trajali su samo do 1929. i šestojanuarske diktature, nakon èega dolazi period slabljenja, te totalni krah koji nastupa smræu dr. Mehmeda Spahe i dolaskom na èelo stranke Džafera Kulenoviæa, koji æe se “proslaviti” kolaboracijom sa ustašama i onim što vi nazivate “denacionalizacijom Muslimana”. Srpski hegemonistièki krugovi su prije rata marginalizirali JMO na slièan naèin na koji se u razgovorima o buduænosti Jugoslavije danas marginalizira SDA, pa jedna prilièno ublažena deklaracija o suverenosti Bosne i Hercegovine biva odbaèena kao - kako kaže Karadžiæ - “papiriæ”. Ima li sliènosti? O tome æemo moæi govoriti tek kad politièka misija SDA bude zaokružena. Fakat je, meðutim, da JMO sve do oružanog razrješenja demokratskih pitanja od šestog januara 1929. nije bila bez vrlo znaèajnih politièkih rezultata i pobjeda. Ne treba zaboraviti, recimo, to da je vladajuæa Radikalna stranka u stvaranju Vidovdanskog ustava prihvatila sporazum sa JMO koji æe dovesti do toga da u njemu bude tzv. “turski paragraf” po kojem je Bosna i Hercegovina nedjeljiva cjelina. Na taj naèin Spaho je oèuvao kontinuitet bosanske teritorijalne cjelovitosti i suverenosti od turskog perioda, preko austrijskog, pa sve do novojugoslavenskoga. Bosna i Hercegovina praktièno nije postojala samo od 1929. i suspenzije Ustava, do 1943., i zasjedanja ZAVNOBiH-a. I ako veæ želite sliènost, možete je tražiti izmeðu “turskog paragrafa” koji je priznavao Bosnu i Hercegovinu i “deklaracije” koja hoæe to isto. Prvi je silom prekršen, a što æe biti s “deklaracijom”, to æemo tek vidjeti. Za Muslimane je u politièkom životu i stare i nove Jugoslavije karakteristièna defanzivnost te iznimno rijetko zapadanje u politièki ekstremizam. U tome se bitno razlikuju od svojih prvih susjeda Srba i Hrvata. Zašto? '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Ekstremizam ne može postojati tamo gdje nema materijalnih i duhovnih odnosa za to. Biæe Muslimana je po svojoj prirodi tolerantno, trpeæe, okrenuto suradnji.... Osim toga, malobrojnost inteligencije te politièkih predstavnika u državnim organima vlasti potpomoglo je, makar to cinièno zvuèalo, miroljubivi habitus muslimanskog naroda. Vaše objašnjenje bih odmah prihvatio, ali se prisjeæam Kurda, Baska, Korzikanaca, Armena, pa i Iraca, naroda koji su imali slièan povijesni put koji ih je, meðutim, danas odveo u ekstremizam koji je veæ s one strane politike - u terorizam. A koliko ja znam, politièka ideja bosanskih Muslimana nije do danas prouzroèila niti jedan jedini atentat? Totalitet muslimanskog nacionalnog biæa nije nikada dozvoljavao takve stvari. Vjera u dogovor, vjera u istinu koja je po muslimanskom vjerovanju tanka kao vlas, a oštra kao sablja, vjera u Boga koja æe dovesti stvari gdje im je mjesto sve su to stvari koje su branile ovom narodu da èini ono što bi neki drugi, možda, u njegovoj prilici uèinio. Pri tome ne treba zaboraviti ni svijest tog naroda o tome da nema teritorijalni kontinuitet, te da njegova domovina postoji samo dok je dijele sa Srbima i Hrvatima. Samoubilaèki bi bilo u takvoj situaciji boriti se bilo èime drugim osim tolerancijom i razumijevanjem tuðih problema i potreba. Zašto se poslije rata javio u politici ogroman broj ljudi iz muslimanskoga etnièkog kruga koji su prilièno otvoreno, kao npr. Osman Karabegoviæ, zagovarali druge nacionalne, politièke i civilizacijske obrasce? Mislim da to ne bi trebalo promatrati izvan globalnih jugoslavenskih prilika tog doba. Kako Muslimanima nije bila dopuštena nacionalna afirmacija, tako nije ni drugim narodima, kako su se potiskivali njihovi obièaji, tako su zanemarivani i obièaji drugih; oni i nisu mogli drukèije raditi nego što su radili. Ne zaboravite da je njihova odrednica bila Milovan Ðilas koji je tada ustvrdio kako je nacionalnost Muslimana teorijsko pitanje, a da mi u politièkom životu imamo i priznajemo pet nacija meðu kojima njih nema. Zato bi bilo prilièno naivno oèekivati da ljudi koji nisu bili ni dorasli svome poslu, niti jednom teškom vremenu, èine nešto mimo zacrtanih dogmi. A dogma tog vremena bila je - da jednog naroda nema!

'

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Ovih dana se navršila godišnjica rada SDA, jednako su stare i SDS i HDZ, ali je njihov uspjeh u homogenizaciji naroda veæi? Iza njih ipak stoji duže politièko djelovanje; osim toga malobrojniji su, te je i osjeæaj ugroženosti prisutniji. Naravno, trebao bih opet spomenuti i karakteristike muslimanskoga nacionalnog biæa koje takoðer pridonose težem politièkom zgrušnjavanju u trenucima opæe ugroženosti. No, ipak je osnovan Muslimanski savjet za obranu. Saopæenje koje je naknadno izdano ne razjašnjava sasvim svrhu i metodu djelovanja, a ni imena prisutnih nisu objelodanjena javnosti. Vi ste pretpostavljam sudjelovali u osnivanju? Da, sudjelovao sam, a bili su tu i brojni predstavnici muslimanskog naroda, predstavnici SDA, društva Preporod, humanitarnog društva Merhamet, zatim nezavisni i nepripadajuæi intelektualci, uglavnom potpisnici ranije Rezolucije 84. Bio je zapravo razgovor o najpovoljnijim naèinima zaštite narodnih interesa, zaštite cjelovite Bosne kao domovine svih triju naroda koji u njoj žive. Tom prilikom je osnovan nacionalni savjet koji æe funkcionirati pri SDA. O pojedinaènim imenima još uvijek nije bilo rijeèi... Pojedini beogradski listovi to su doživjeli kao prijetnju srpskom narodu? Mi nikada u svojoj historiji nismo nikome prijetili, a posebno ne u dvadesetom stoljeæu. Naš cjelokupni razvitak tekao je ka samozaštiti. Muslimani su oduvijek bili najsretniji da mogu goli život da saèuvaju i poprilièno je neosnovano misliti da je i danas bitno drukèije... Osim toga, da iko ima bilo kakvih dokaza o “muslimanskim prijetnjama”, on bi ih sigurno objelodanio. Mogu li se Muslimani nekome oružano suprotstaviti? Mogu, ali samo u vlastitoj odbrani. A kao što znate, manje je oružja i manje snaga potrebno da biste se branili od nekoga nego da biste napadali. Pa, eto, uzmite vile, naprimjer, one mogu poslužiti kao odlièno obrambeno oružje pod uvjetom da protivnik nema pušku, ali je jako teško s njima postiæi ofanzivne rezultate... Mi, osim toga, i nemamo razloga za napad, a ni pozicije iz koje bismo napali. Prvo morate postati ravnopravni, pa tek onda se truditi da budete jaèi. U eventualnom ratu protiv Muslimana protivniku æe odlièno poslužiti u Europi instalirani strah od islama. '!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

To je znaèajnim dijelom taèno, ali ipak bitno ne mijenja stvari. Mislim da je za svakoga iole obrazovanijeg Evropljanina potpuno suluda pomisao da bi Muslimani mogli ovdje instalirati neku ekskluzivno islamsku državu. Pa to ni Turcima nije uspjelo... A i taj evropski strah od islama je više stvar mitološke svijesti i povijesnog sjeæanja nego bilo kakvih realnih postavki. Ima li naèina za obranu Bosne? Ima, ali ne bez sva tri njena naroda. Svojedobno ste se suprotstavili ideji bošnjaštva. Zašto? Zato što ona ne uvažava ili nedovoljno uvažava èinjenicu nacionalnog formiranja Srba, Hrvata i Muslimana na ovom podruèju. Ona je propala onog èasa kada su katolici, pravoslavni i muslimani postali Hrvati, Srbi i Muslimani. Dakle, vrijeme ju je zbrisalo, a èini mi se da bi u današnje vrijeme mogla instalirati neravnopravan položaj neislamskih naroda u Bosni i Hercegovini. Svojedobno ste bili profesor, a potom i radni kolega Vojislava Šešalja, kakvim ga se sjeæate? U to vrijeme on je bio izuzetno ambiciozan i konfliktan momak, èesto je dolazio u sukobe s kolegama s odsjeka na kojem je predavao (Odsjek za ONO i DSZ), a vlastito mišljenje je uvijek nametao kao jedino moguæe. Bilo je samo pitanje vremena kada æe zapasti u veliki sukob. Vlast se kada je sukob nastupio prilièno grubo ponijela? Ni prvi ni zadnji put. Èuo sam da Vam je kasnije nudio dopisivanje otvorenim pismima u cilju zaraðivanja novca te obostrane promocije, a Vi ste ga, navodno, odbili... Da, mislili smo tada da mladiæ ne bira sredstva da postane popularan, ali vrijeme je, eto, nadopunilo naše mišljenje. Šešeljevi poznanici iz tog vremena razilaze se u mišljenjima zašto on èetnikuje: iz uvjerenja, zbog novca ili ludila? Ja bih, naravno iz opreza, rekao da su sve tri stvari kod njega u igri. Ima li taj èovjek potencijala da postane srpski firer? A ko æe vam to znati! Može biti ima, može biti nema, ali ja sam potpuno uvjeren da politièka tradicija i zrelost srpskog naroda neæe omoguæiti '"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

eventualno ostvarenje tih potencijala. Nadam se da æe mu pobjeda u Rakovici biti ujedno i vrhunac. Inaèe, teško svima, a najprije Srbima. Bosni je teško i bez Šešelja. Da li biste se kladili na njen opstanak? Bez razmišljanja, ovog èasa, veæ i zato što, suprotno, opkladu nikada ne bih mogao naplatiti pošto ne bih imao gdje i od koga. Optimist sam kada je rijeè o Bosni i nema te varijante koja æe dovesti do njene diobe ili preimenovanja. Sve te podvale s kantonizacijama i sliènim stvarima mogu se vezati maèku o rep. Od sviju njih je Bosna starija, od sviju nas - isto tako, i nadživjet æe nas u svakom sluèaju. (Miljenko Jergoviæ, Slobodna Dalmacija, Split, 23. VI 1991.)

'#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

BO[NJACI SU EVROPEIZIRANI Radiomost Slobodne Evrope Zagreb - Sarajevo (Sagovornici Branko Caratan i Atif Purivatra, profesori fakulteta politi~kih nauka u Zagrebu, odnosno u Sarajevu)

Omer Karabeg: Èini se da je u amerièkom planu jedino jasno da æe Bosna i Hercegovina biti podijeljena na dva entiteta: bošnjaèko-hrvatsku federaciju i tzv. republiku srpsku. Da li æe centralna vlast biti samo formalna ili æe stvarno imati neka ovlašæenja, još je nejasno. Gospodine Caratan, da li se slažete s onim mišljenjem da æe ovakva podjela, bez obzira na to što se meðunarodna zajednica zaklinje da æe Bosna biti oèuvana kao država, ustvari, znaèiti kraj Bosne? Caratan: Meni se èini, prije svega, da plan ima jako malo šansi da doživi svoju realizaciju. Zašto? Zato što plan mora ukljuèivati razoružavanje srpske vojske u Bosni. Buduæi da su lideri na srpskoj strani kandidati za Haag, i to je veæ jasno nominirano, veliko je pitanje da li æe oni to dopustiti. Drugo, duboko sumnjam da je podjela Bosne u odnosu 51:49 posto, kako je predloženo planom, pravedna. Treæe, nije u pitanju samo pravednost, nego je stvar i u tome da takva podjela proizvodi nove sukobe. Ako æe Bošnjaci biti stisnuti na malom teritoriju, to æe ih neminovno gurati u nastavak vojnih operacija prema srpskoj strani u Bosni, a neminovno æe izazivati konflikte i sa Hrvatima. Zato mi se èini da je ovaj plan skoro kao švicarski sir. Pun je rupa. Omer Karabeg: Gospodine Purivatra, ima mišljenja da bi za bosansku vladu bilo bolje da nije prihvatila Vašingtonski sporazum koji predviða konfederaciju sa Hrvatskom. Samim tim bosanskim Srbima je omoguæeno da traže konfederaciju sa Jugoslavijom. Da li bi za Bosnu bilo bolje da se odrekne Vašingtonskog sporazuma? Purivatra: Mislim da ne bi bilo bolje da se odrekne Vašingtonskog sporazuma. Vašingtonski sporazum govori o federaciji i o stupanju '$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

suverene Bosne u konfederaciju sa Hrvatskom. Ne govori da federacije ne može biti bez konfederacije. Pitanje konfederacije je pitanje realnih odnosa snaga, odnosno, realne situacije u kojoj se nalazi BiH koja je zainteresirana za dobre odnose, èak i vrlo dobre odnose sa Hrvatskom, sa kojom ima najdužu granicu. Bosna je u punoj mjeri zainteresirana za najbolje susjedske odnose, prema tome, i za moguænost jedne takve konfederacije. Caratan: Ja mislim da je Vašingtonski sporazum bio izvrsno rješenje. Prije svega zato što je znaèio kraj vojnih konflikata izmeðu Bošnjaka i Hrvata u Bosni i zato što je taj vojni savez, koji je na osnovu Vašingtonskog sporazuma stvoren, bio neophodan uvjet da se zaustavi agresija u Bosni. Omer Karabeg: Gospodine Purivatra, nedavni intervju predsjednika Tuðmana “Figarou” pokazuje da on praktièno Muslimane ne smatra ravnopravnim partnerima u bošnjaèko-hrvatskoj federaciji. On kaže da je zapad Hrvatskoj povjerio zadatak da evropeizira bosanske Muslimane, za koje opet kaže da su nacija koja je proglašena u vrijeme komunizma. Mogu li, gospodine Purivatra, bosanski Muslimani pristati na ulogu koju im namjenjuje gospodin Tuðman, bar prema ovom intervjuu? Purivatra: Smatram da treba biti veoma obazriv prema takvim izjavama koje su date u odreðenim uslovima. Meðutim, ono što je èinjenica i što mora svako da zna, pa i onaj koji daje takve izjave, jeste da Bošnjaci, odnosno bosanski Muslimani, postoje i da su postojali kao nacija, bez obzira na to što ih se ne priznaje ili ih se nije priznavalo stotinama godina. Nacionalni razvoj u Bosni i Hercegovini je bio takav da su Muslimani egzistirali kao politièka, kao društvena zajednica neovisno od Srba i Hrvata. Uporedo i zajedno sa Srbima i Hrvatima u nacionalnom pogledu egzistirali su i Muslimani. Što je do njihovog uvažavanja došlo tek naknadno, zadnjih pedesetak, trideset ili dvadeset godina, to je drugo pitanje. Ali nacija se ne može izbrisati. I to moraju da znaju svi ljudi, pa prema tome i oni koji dalju izjave u tom pogledu. Što se tièe evropeizacije, mi smatramo da smo na teritoriji Evrope, u Evropi, i da u punom smislu èinimo ono što rade svi evropski narodi. Mi smo evropeizirani. Ne znamo ko bi nam sada mogao da nudi neku evropeizaciju i šta bi mogao da nam nudi, odnosno da nas upuæuje. Zato takve izjave smatram efemernim. '%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Caratan: Prije svega, treba reæi da je ta izjava najvjerovatnije upuæena francuskoj publici. Èak se pokušala postaviti i paralela izmeðu Francuske i Alžira. Ova izjava naravno može biti u Bosni primljena drugaèije nego što je bila odaslana, ali mislim da treba naglasiti nešto drugo. Nesumnjivo je da Hrvatska treba Bosnu i Hercegovinu. Ona je treba kao komplementarnu zemlju, koja se ne samo naslanja na Hrvatsku nego je ta veza naprosto takva da se ne može ni ekonomski ni politièki, a rekao bih, ni kulturno izbjeæi. Na drugoj strani BiH treba Hrvatsku, ne kao zemlju koja æe je negdje prevoditi, nego kao logièni most prema Zapadu. Kad kažem most, ne mislim tu na geografski pojam, nego na ekonomski prostor, na ekonomske veze koje æe sigurno morati iæi preko Hrvatske, s tim da æe se vjerovatno nakon rata i ekonomije poèeti preklapati i koristit æe se potencijali i jedne i druge ekonomije. U tom smislu mislim da bi bilo dobro da se na obje strane napetost spusti. A to je potrebno iz jedne jednostavne èinjenice - rat nije dovršen. A neprijatelj je u ovom sluèaju zajednièki. (Osloboðenje, 13. XI 1995.) Omer Karabeg, Radio Slobodna Evropa

SAMOSVOJAN I DANAS SLOBODAN NAROD (Iz intervjua za Muslimanski glas 1991.) Dr. Atif Purivatra, politolog, historièar i javni radnik bavi se izuèavanjem teorije i prakse politièkih partija i nacionalnim pitanjem. Objavio je oko 70 nauènih i stuènih radova te više knjiga. Posebno je znaèajno istaæi dvije: Nacionalni i politièki razvitak Muslimana 1967. (tri izdanja) i Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine SHS (dva izdanja). Danas je potpredsjednik Kulturnog društva Muslimana Preporod.

'&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

M.G.: Profesore Purivatra, danas smo svjedoci izlaska Muslimana iz stoljetne defanzive na politièku scenu Evrope. Danas smo Mi slobodan i samosvjestan narod. Da li je prošlo vrijeme naše izolacije i samoizolacije? A. Purivatra: Muslimani danas jesu na politièkoj sceni Evrope ali je èinjenica da su oni posljednjih stotinu godina takoðer bili na toj sceni, kroz politièki život Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i u poslijeratnom periodu. Muslimani su samosvojan i danas slobodan narod i sigurno æe biti prisutniji i u našim krajevima i u Evropi. Oni danas žive na èitavoj teritoriji jugoslavenskih zemalja, brojni su i u inozemstvu, bilo kao iseljenici, bilo kao radnici na privremenom radu, i svi se oni u posljednje vrijeme organiziraju i povezuju sa Bosnom i Hercegovinom kao njihovom maticom. Zato se na Vaše pitanje da li je prošlo vrijeme naše izolacije i samoizolacije može kazati da smo još uvijek u odreðenoj izolaciji a takoðer da još uvijek kod nas, u okviru muslimanske zajednice, postoji nedovoljna spremnost angažmana svih snaga za potpunije, jaèe uèešæe u društvenom životu. M.G.: Koje su osnovne konstante našega savremenog politièkog razvoja? Da li se može pratiti krivulja emancipacije Muslimana u zadnjem stoljeæu? A. Purivatra: Kao što sam veæ rekao, konstanta postoji; u javnome, politièkom i kulturnom životu Muslimani su prisutni sve vrijeme od kraja XIX stoljeæa, što nije karakteristièno za neke naše južnoslavenske narode s obzirom na položaj i prilike u kojima su živjeli. Meðutim, taj razvoj je imao svoje specifike pod Austro-Ugarskom, sa posebnim politièkim partijama, kao i pod Kraljevinom Jugoslavijom. U Kraljevini Jugoslaviji politièki život Muslimana se izražavao kroz politièku stranku Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO). Nije joj bilo dozvoljeno djelovanje meðu Muslimanima izvan BiH, prvenstveno u Sandžaku, a i u drugim dijelovima Jugoslavije. Osim toga, sa tadašnjim stepenom razvoja i politièkim odnosima u Kraljevini Jugoslaviji, JMO je smatrana efemernom strankom, strankom koja æe nestati u skladu sa nacionalnom ili velikonacionalnom politikom srpskih i hrvatskih krugova u to vrijeme. Oni su insistirali na ukljuèivanju Muslimana kao dijelova srpskoga, odnosno hrvatskog naroda, kako su oni objašnjavali, u srpske, odnosno hrvatske politièke stranke. Historija je pokazala to nemoguæim, što je i demantovalo sva nastojanja velikosrpskih i velikohrvatskih tendencija. ''

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

M.G.: Na posljednjim i prvim slobodnim parlamentarnim izborima Muslimani su pokazali visok nivo politièke kulture time što su najviše od svih bh. naroda glasali za tzv. nenarodne stranke. Slažete li se sa ovom ocjenom i kakvo je Vaše mišljenje o buduæem razvoju politièkog života Muslimana? A. Purivatra: Pitanje je da li se to može tretirati kako to Vi èinite, da je to visok nivo politièke kulture ako su Muslimani glasali za više politièkih stranaka od kojih neke nisu uopæe muslimanske. Mislim da je to posebno pitanje, pogotovo u današnjim uslovima i pri današnjem objašnjavanju politièke svijesti i politièke kulture. Èinjenica je da je politièku scenu zahvatio talas jaèanja nacionalnih partija. U tom smislu, kad govorimo o politièkoj svijesti Muslimana, mislim da su one teškoæe sa kojima su se susretali Muslimani u ranijim periodima, sve do ovih parlamentarnih izbora prije godinu dana, uticale i na politièku opredijeljenost Muslimana, koji su nesumnjivo više nego što su Srbi, i to daleko više, i Hrvati pogotovo, glasali za partije koje nisu nacionalne. Oni su glasali više za, nazovimo to, lijeve stranke, nego što je to sluèaj sa Srbima i Hrvatima. U kom pravcu æe daljnji politièki život Muslimana iæi, zavisi umnogome od politièke orijentacije Stranke demokratske akcije (SDA) u odnosu na politièke, ekonomske, odnosno gospodarske, kulturne i druge potrebe samih Muslimana. M.G.: Politièku i biološku egzistenciju Muslimana danas ofanzivno dovodi u pitanje velikosrpski nacionalizam. Koliko je suvremena srpska nacionalna politika antimuslimanska i da li unutar muslimanskog biæa postoji kontinuitet i konstantnost ugroženosti od srpskog nacionalizma? A. Purivatra: Vaše pitanje je veoma sadržajno i sugestivno, s tim da dosta i konstatira stanje. Mislim da situacija u kojoj su bili Muslimani posljednjih stopedeset ili dvjesto godina svjedoèi da se ta ideološka koncepcija srpskog nacionalizma i hegemonizma konstantno pokazuje prema Muslimanima, sve od 1804., od prvoga srpskog ustanka. I sve posljedice i gonocidne radnje koje su doživjeli Muslimani kao pripadnici islamske vjere na južnoslavenskom tlu do dana današnjeg ukazuju da je ta ideološka osnova odnosa prema Muslimanima i islamu ostala, u ovoj ili onoj mjeri, na ovaj ili onaj naèin, i da u tom pogledu mi danas imamo jako izražene nastupe pojedinaca, i to vrlo odgovornih, i na antiislamskoj i na antimuslimanskoj politici, u odnosu na život pripadnika islama i 

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pripadnika muslimanske nacije, kao i pripadnika drugih naroda islamskog kruga, konkretno Albanaca. Takva politika se izražavala kroz Garašaninovo Naèertanije, zatim stavove na Krfu kada se isticalo da æe muslimansko pitanje lako riješiti, kao u Srbiji, sa ona tri osnovna elementa, tri osnovne karakteristike a to je da se prekrste, pokrste ili vrate u pradjedovsku vjeru, da se izgnaju, prognaju ili istjeraju a što neæe, onda treba da se likvidira. Takva politika je nastavljena i u politièkim odnosima kakvi su bili u Kraljevini Jugoslaviji, ali i kasnije, zadržana na ovaj ili onaj naèin, u ovoj ili onoj mjeri. M.G.: U èemu je problem, da li se historija neumitno ponavlja tako da æe Muslimani i ubuduæe biti izloženi tim opasnostima ili je na sceni konaèni rasplet jedne nacionalne drame na ovim prostorima? A. Purivatra: Historija jasno pokazuje da je pitanje odnosa religija na ovim graniènim podruèjima bilo vrlo sudbonosno za pojedine narode, odnosno pojedine pripadnike odreðenih konfesionalnih zajednica. S obzirom na optereæenosti, teškoæe u prevladavanju tih naših tragiènih historijskih dogaðaja, tragiène politike, mislim da su takve radnje prisutne i postoje kao latentna opasnost, što su pokazali i najnoviji dogaðaji. Oni ukazuju na teškoæe i nedovoljnu spremnost da se pouke iz historije koriste i da se razumnim naèinom rješavanja odnosa upuæuje na sretniji, bolji zajednièki život sviju na ovim južnoslavenskim prostorima. M.G.: Koliko je izrastanje Muslimana i Makedonaca u odnosu na starojugoslavensku situaciju zakompliciralo jugoslavenski etnièki mozaik i uticalo na nemoguænost realizacije velikohrvatskih i velikosrpskih ideja? A. Purivatra: Pitanje je postavljeno na taj naèin da se njegova konstatacija ne može prihvatiti, jer po tom niti bi se nacije razvijale, niti bi doprinosile demokratskom progresu i razvitku ako bi bilo taèno da su Muslimani i Makedonci zakomplicirali jugoslavenski etnièki prostor. Naprotiv, uvažavanje nacionalne stvarnosti samo po sebi smanjuje moguænost djelovanja bilo kog hegemonizma koji se pojavljuje u gotovo svakoj naciji na odreðenom stepenu njenog razvoja, bilo kod pojedinaca ili grupa. Neiskljuèivanje nijednog naroda iz tekuæih politièkih dogaðaja sigurna je brana od nacionalnog hegemonizma. M.G.: Danas se mnogo spekulira istovjetnošæu politièkih stavova hrvatskoga i muslimanskog naroda u pitanju državnog karaktera i 

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

jedinstva BiH. Da li je bliskost njihovih politièkih pozicija èinjenica novijeg datuma, produkt posebne bliskosti tih dvaju naroda ili je, možda, odreðena konkretnom historijskom situacijom koju nameæe zajednièka i jedinstvena opasnost? A. Purivatra: Mislim da je ova posljednja konstatacija, bar kad je rijeè o današnjoj situaciji, u kojoj je, sticajem prilika, hrvatski, odnosno muslimanski narod, u odreðenoj opasnosti, ono što odreðuje bliskost njihovih stajališta. Uglavnom, opæa je karakteristika politièkih odnosa i politièke suradnje da prema datim uslovima dolazi do ove ili one suradnje sa razlièitim stepenom intenziteta. Karakteristièno je, inaèe, kroz historiju da su Muslimani u politièkom životu više suraðivali sa Srbima nego sa Hrvatima. Naprimjer, pod austrougarskom okupacijom u borbi za crkveno-školsku, odnosno vjersko-prosvjetnu autonomiju. Zatim u Kraljevini SHS od 1918. kad se BiH kao cjelina iz države Slovenaca, Hrvata i Srba ukljuèila u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, JMO kao politièki predstavnik Muslimana saraðivala je sa srpskom Radikalnom strankom. JMO je doprinijela tadašnjim centralistièkim snagama u donošenju Vidovdanskog ustava u koji su, na zahtjev JMO-a, koja se borila za cjelovitost Bosne i Hercegovine, uneseni ustupci jer je vladajuæim krugovima bilo stalo da imaju Muslimane kao saradnike u donošenju ustava, posebno zbog toga što je bilo znaèajno da neka od politièkih partija iz prijeka, kako se tada govorilo, bude akter u donošenju ustava. Ustupak se sastojao u tome što je u Vidovdanski ustav unesena odredba, èlan 135., kasnije nazvan i poznat kao “turski paragraf”, kojim se Bosni i Hercegovini garantuje cjelovitost, za razliku od drugih dijelova koji su podijeljeni na oblasti. Karakteristièno je da se toga srpska Radikalna stranka nije držala i da je veæ 1924., bez obzira na odredbe Ustava, BiH podijeljena na oblasti, a poslije šestojanuarske diktature na banovine. Tek od 1941., od rata i borbe za osloboðenje, došlo je ponovo do konstituiranja i uspostavljanja državnosti BiH u njenim ranijim historijskim granicama. Zato danas govoriti o istovjetnosti politièkih stavova muslimanskoga politièkog vodstva sa hrvatskim vodstvom u BiH, mislim, da se može odnositi na njihovu politiku u odnosu na oèuvanje i razvijanje i srpskoga, i hrvatskog, i muslimanskog naroda u cjelovitoj BiH, zajednièkoj i nedjeljivoj BiH, u kojoj æe svi kao državotvorni narodi sa uspjehom razvijati sve svoje potencijale.



Atif Purivatra - `ivot i djelo

M.G.: Historija Muslimana kreæe se u rasponu sticanja i osporavanja identiteta. Pošto su oni danas realnost, ova politika zadržala se na optužbi da su Muslimane izmislili komunisti? A. Purivatra: Muslimane niko nije izmislio, isto kao što niko nije izmislio ni Hrvate, ni Srbe, ni Slovence, ni Makedonce, ni Crnogorce, nego su to narodi koji su se konstituirali na ovom tlu i koji su sa svim svojim nacionalnim karakteristikama egzistirali. Drugo je pitanje uvažavanja tih nacionalnih entiteta i odnos vladajuæih politika prema tim entitetima. U tom pogledu Muslimani su nacionalna stvarnost, realnost, i prema njima se mora ponašati kao i prema svim drugim narodima uvažavajuæi sve sprecifike i zajednièke karakteristike tih naroda za dobrobit svih na ovom tlu. M.G.: Možete li nam u kratkim crtama iznijeti odnos komunista prema Muslimanima, pošto ni u muslimanskoj javnosti ovo pitanje danas nije do kraja rasvijetljeno? A. Purivatra: Ovdje se paušalnim ocjenama ne treba zavaravati. Ovo pitanje æe biti predmet istraživanja u buduænosti. Prema svom programu, Centar za bosanskomuslimanske studije u KDM Preporod predviða jedno takvo istraživanje. Naravno da æe serioznost i nauèni pristup tom problemu u punoj mjeri doprinijeti upoznavanju sa èinjenicama i nauènoj ocjeni svega što se dešavalo. Da bi se realno ocijenila politika KPJ prema Muslimanima, ponavljam, bit æe potreban ozbiljan nauèni pristup. Onoliko koliko sam ja do sada ovo istraživao, u dosta otežanim uslovima iz više razloga, èinjenice govore da je to pitanje bilo prisutno u politici KPJ. U tome su postojale odreðene oscilacije, ali nikada nije skidano sa dnevnog reda. Te oscilacije su se kretale od tendencija uvažavanja i priznavanja, kako je bilo pred rat, i priznanje pune specifiènosti i nacionalnosti Muslimana u toku rata, pa do prešuæivanja nacionalne problematike uopæe, pa i Muslimana, u poslijeratnom periodu, da bi u odreðenim kasnijim periodima, sa sve veæim pritiskom i jaèanjem muslimanske zajednice, bez obzira na uslove u kojima je živjela, dolazilo do postepenoga nacionalnog uvažavanja Muslimana. Naravno da je to išlo uz dosta teškoga i napornog rada pojedinaca nasuprot optereæenih shvatanja pojedinaca i grupa u rukovodstvu Partije. Kao što je poznato, u Ustavu iz 1963. afirmirali su se Muslimani kao ustavotvoran narod, zajedno sa Srbima i Hrvatima, da bi kasnije u ustavnim dokumentima iz 1974., a prema statistièkim modalitetima iz popisa 1971., Muslimani bili !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

uvršteni meðu ravnopravne narode. I pored toga, ostalo je još mnogo toga što Muslimani moraju ostvariti, posebno kad je u pitanju njihova historija, književnost, kultura i institucije. M.G.: Vi osobno, a i Vaši prijatelji Muhamed Hadžijahiæ, Kasim Suljeviæ i Salem Æeriæ, da se zadržimo samo na rahmetlijama, imali ste kao muslimanski intelektualci problema sa bivšom vlašæu. Kako je u to vrijeme bilo iznositi istinu o Muslimanima? A. Purivatra: Opæenito je, kad je u pitanju iznošenje istine o Muslimanima, a posebno o nauènom istraživanju problematike Muslimana, bilo a i danas ima dosta teškoæa. Èinjenica je da gotovo nema nijednog Muslimana iz bilo koje oblasti koji se bavio ovom problematikom da nije imao velikih problema. Naravno, te teškoæe su bile i u nama samima kao i okolnostima u kojima smo radili. Ne iskljuèuju se teškoæe i danas u iznošenju odreðenih èinjenica iz historije koja je bila optereæena ideološkim pristupima odreðenih režima, od Austro-Ugarske do poslijeratnog perioda. Tako da ne treba govoriti o problemu sa bivšom vlašæu, problemi su, dakle, sa bivšim vlastima, u ranijim periodima, kroz èitav nacionalni razvoj, kroz razlièite periode, pa i danas. Naprimjer, nijedan rad nije do sada objavljen o genocidu na Muslimanima u posljednjih 150-200 godina, koji je vršen a koji se pokušava i danas nametnuti Muslimanima, bilo u oblasti kulture bilo u odnosu na konkretno nacionalno opstojanje. I danas vrlo odgovorne liènosti u srpskom i hrvatskom politièkom životu negiraju Muslimane kao entitet, pokušavaju negirati èak i državnost BiH, a time, pored Muslimana, pravo i Srbima i Hrvatima na državnosti u BiH. Ne treba naglašavati da su takvi stavovi i politika u suprotnosti sa èinjenicama društvenog razvoja u kome æe progresivne snage neumitno odnijeti prevagu. M.G.: U historijskoj nauci Vi ste se posebno bavili odnosom AVNOJa i Muslimana. Možete li nam nešto više reæi o okolnostima promjene stava prema Muslimanima u poslijeratnom periodu u odnosu na naèela AVNOJ-a? A. Purivatra: Ovdje treba imati u vidu uticaj graðanskih shvatanja u politièkom životu i u okviru teorije i prakse nacionalnih odnosa. Izraziti uticaj graðanskih shvatanja, posebno hegemonistièkih tendencija srpske i hrvatske buržoazije prema Muslimanima u nastojanju da oni budu Srbi ili Hrvati, prema srpskom ili hrvatskom programu, Garašaninu ili pravašima. U tom smislu ti uticaji, posebno prisutni u historiografiji, ostali "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

su u svijesti pojedinih partijskih funkcionera i poznate su polemike i rasprave i negativni pristupi istaknutih partijskih funkcionera prema Muslimanima. I ta shvatanja su bila, po mom mišljenju, jedan od bitnih razloga za oscilacije u politici KPJ u borbi za vlast, i neposredno poslije osvajanja vlasti. M.G.: Sedamdesete godine su bile kljuène za “priznavanje” Muslimana. Vaša pozicija u tim dogaðajima je bila dominantna u toj mjeri da Vas savremeni njemaèki historièar Wolfgan Hopken naziva “rectorom spiritusom” muslimanske nacije. Šta se, ustvari, dešavalo? A. Purivatra: To su ocjene pojedinaca sa strane a mislim da æe historija pokazati stvarne odnose i prilike u kojima se odvijao razvoj i nacionalna afirmacija Muslimana. Èinjenica je da je prilièan broj ljudi u oblasti nauke, kao i iz politièkih krugova, uviðao nacionalnu stvarnost Muslimana, i u tom pogledu prema prilikama i uslovima èinio napore za uvažavanje te stvarnosti. Historija æe jasno pokazati mjesto liènosti u tim okrivima i u tom periodu. M.G.: Muslimansko biæe je rasuto. Najveæa grupacija van Bosne je u Sandžaku. Kako u svjetlu novijih dogaðaja vidite buduænost muslimanskog naroda u Sandžaku. A. Purivatra: Muslimani žive na cijelom južnoslavenskom prostoru u Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, gdje posljednjih godina ima odreðenih pokušaja negiranja Muslimana a što ukazuje na opasnosti postojanja nacionalizma u svim sredinama, zatim Hrvatskoj i Sloveniji. U posljednje vrijeme demokratska kretanja doprinose meðusobnom upoznavanju Sandžaka i ostalih dijelova zemlje, s jedne strane, i bosanskih Muslimana i Sandžaka, s druge strane. Iz muslimanskog naroda u Sandžaku izrasla je brojna inteligencija sa visokom nacionalnom sviješæu a ekonomski prosperitet i komunikacije kojima teže omoguæit æe Muslimanima Sandžaka sigurniju buduænost i egzistenciju. Oni æe, zajedno sa Muslimanima iz BiH, da ostvare svoje pravo mjesto, bilo u okvirima Srbije, bilo u okvirima Crne Gore bilo na drugi naèin kako bi ostvarili svoj dostojanstven život na demokratski naèin, u èemu æe, to je sigurno, imati podršku svih Muslimana iz BiH i iz cijele zemlje. M.G.: Odnosi izmeðu postojeæih jugoslavenskih naroda u principu se u novijoj historiji rješavaju na meðunarodnim mirovnim konferecijama. Sad je u toku jedna od takvih konferencija u Haagu. Kako #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

ocjenjujete rješenja koja se nude sa aspekta muslimanskih interesa i potreba? A. Purivatra: Ne može se odvojiti rješenje sudbine jugoslavenskih naroda od sudbine jugoslavenskih republika. Rješenje muslimanskih interesa je u iznalaženju najoptimalnijih rješenja u okviru BiH, cjelovite, nedjeljive BiH, sa istim pravima svakoga od njenih konstitutivnih naroda. Muslimani ništa ne traže osim ravnopranog tretmana u svojoj domovini, u kojoj æe njeni narodi ravnopravno odluèivati o svim pravima graðana i etnièkih grupa. U tom smislu i rješenja za Muslimane u Sandžaku, Kosovu, Makedoniji, Hrvatskoj treba da budu adekvatna sa položajem drugih naroda u republikama koje im nisu matiène. Muslimani traže, i sa pravom oèekuju i od Haaga, samo ravnopravan tretman u skladu sa meðunarodnom zaštitom ljudskih prava. (Razgovarao: Šaæir FILANDRA, Muslimanski glas, 25.VI 1991.)

MUSLIMANI I KONSTITUIRANJE NACIJA Muslimanska nacija ima svoju historiju, etnogenezu, kulturu, tradiciju i sva etnièka obilježja kao i druge naše nacije. Tako još u drugoj polovini XIX stoljeæa kada religije igraju važnu ulogu u konstituiranju nacija, u domenu kulture, politike, ekonomije, sporta itd. imamo udruženja pod muslimanskim nazivima - a ne islamskim. (Atif Purivatra, Valter, br. 29, 8. V 1990.)

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

U SPORENJIMA O MUSLIMANIMA U knjizi Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena (izd. SANU, Beograd, 1995.) objavljen je prilog Miroslava Niškanoviæa Pregled etnoloških istraživanja Bosne i Hercegovine. Njegov prilog se tièe organizacije etnološkog rada u Bosni i Hercegovini, u sferi gdje djeluju S. Filipoviæ i Š. Kulišiæ. Kao veæ priznati nauènik, M. S. Filipoviæ po povratku sa struènog boravka u Americi pedesetih godina XX stoljeæa vrši analizu rezultata dotadašnjeg etnološkog rada, “daje smernice za buduænost”. U tu svrhu saèinio je i perspektivni plan rada Zemaljskog muzeja.27 Š. Kulišiæ, direktor Muzeja i èinovnik u Vladi, zadužen za poslove kulture, vratio se struci 1958. godine i preuzeo rukovoðenje Institutom za prouèavanje folklora.28 Za taj period u Bosni i Hercegovini Niškanoviæ povlaèi “izvjesne sliènosti sa periodom austrougarske vladavine”. To se èini, kako on veli, “na poèetku prikriveno a od šezdesetih godina sve otvorenije. Vodi se nova bosansko-hercegovaèka politika (podvukao M. Niškanoviæ - op.a.) u osnovi bliska austrougarskom bošnjakluku (podvukao M. Niškanoviæ), pre svega kroz iskazivanje posebnosti Bosne i Hercegovine, afirmacije njene državnosti na osnovama srednjevekovne bosanske države, posebne bogumilske religije èiji su pripadnici prigrlili islam, konstituisanje i promocija muslimanske nacije.”

27

28

(M.S. Filipoviæ je profesor antropogeografije i etnologije na Filozofskom fakultetu, jedan od osnivaèa Nauènog društva BiH i direktor Balkanološkog centra Akademije nauka i umjetnosti BiH. Sredinom šezdesetih godina odlazi u Beograd, nakon èega se ukida nastava etnologije na univerzitetu, a spomenuti Akademijin centar preuzimaju arheolozi. Vidjeti, R. Fabijaniæ, Curriculum vitae, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Nova serija 45, Sarajevo 166. V. Palavestra, Špiro Kulišiæ, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, Nova serija 45, Sarajevo 1990., 191-194. Krajem pedesetih godina Š. Kulišiæ pripaja Institut za folklor Zemaljskog muzeja i ubrzo zatim odlazi u Etnografski muzej u Beogradu. Šire: V. Palavestra, Špiro Kulišiæ, 191-194.

%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Filipoviæ i Kulišiæ se sukobljavaju oko predmeta i metoda rada etnologije, i ne samo oko toga.29 “Kulišiæ sa pozicija bliskih vlasti i podržavajuæi vladajuæu ideologiju bio je glavni kritièar graðanske nauke, pre svega srpske etnologije. Posebna pažnja se tada poklanjala pitanju narodnog i nacionalnog odreðenja i opredeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini. Veæ 1953. godine Kulišiæ, razmatrajuæi poreklo bosanskih muslimana, zakljuèuje: Izdvojeno religijom i posebnim opštim položajem u odnosu na ostalo stanovništvo Bosne i Hercegovine pod Turcima, muslimansko se stanovništvo u cjelini, pored nekada znatnih etnièkih i klasnih razlika, formiralo u zasebnu i pretežno ujednaèenu etnièku grupu.”30 Za razliku od Špire Kulišiæa, M. S. Filipoviæ zastupa tezu da: srpskohrvatski muhamedanci ne èine homogenu narodnu grupu, a niti posjeduju vlastiti, jedinstveni narodni karakter, da nemaju nikakve vlastite nacionalne svijesti, te da premda je veæina srpskohrvatskih muhamedanaca još nacionalno neopredijeljena, jedan znatan dio muhamedanaca priznaje se Srbima, odnosno Hrvatima, i ovaj proces je još u toku i dobro napreduje. On takoðe misli da je najznaèajnije da brzo napreduje proces nacionalnog samoopredjeljenja meðu srpskohrvatskim muhamedancima. 31 “Ovi stavovi su korišæeni kao argumentacija u obrazlaganjima stvaranja muslimanske nacije šezdesetih i posebno sedamdesetih godina XX veka”, piše Niškanoviæ. “Atif Purivatra, jedan od glavnih ideologa muslimanskog nacionalnog pokreta, koristi Kulišiæeve zakljuèke kao argumentaciju za afirmaciju muslimanske nacije, a napada Filipoviæa da

29

30

31

&

M.S. Filipoviæ, Etnološki (etnografski) rad u Bosni i Hercegovini, 211-215; Š. Kulišiæ, Antiistorizam funkcionalne škole u etnologiji, Pregled, VII, Sarajevo 1955, 296-302; M.S. Filipoviæ, Savremena etnologija ili etnografija, Osvrt na èlanak Š. Kulišiæa: Antiistorizam funkcionalne škole u etnologiji, Pregled VIII, Sarajevo 1956, 143-152; Š. Kulišiæ, Još o funkcionalizmu u etnologiji, Pregled, VIII, Sarajevo, 1956., 463-466 Š. Kulišiæ, Razmatranja o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija VIII, Sarajevo, 1953., 157 M. S. Filipoviæ, Die Serbokraoatischen Mohamemedaner, Tribus 9, Stuttgart 1959., 5556. navedeno prema: A. Purivatra, Nacionalni i politièki razvitak Muslimana, Sarajevo 1972., 15)

Atif Purivatra - `ivot i djelo

se protivi posebnosti muslimana u Bosni i Hercegovini. 32 Pomenuti stavovi o muslimanskom nacionalnom pitanju imali su za posledicu afirmaciju Kulišiæa i njegovog metoda rada a, s druge strane, Filipoviæu se sužava prostor rada u Bosni i Hercegovini.”33 Fadil ADEMOVIÆ

MUSLIMANSKA POSEBNOST KAO @IVOTNA ^INJENICA U spisateljskoj zaostavštini Atifa Purivatre, pod odrednicom Muslimani - nacionalnost, našli smo iskaz Milovana Ðilasa o muslimanskom narodu i njegovom identitetu. Ta izjava se bitno razlikuje od njegovih stavova iz perioda prije Drugoga svjetskog rata i iz NOB-a kada je on zauzimao istaknute funkcije u politièkom životu zemlje. “Bosna i Hrecegovina æe biti suverena u postojeæim granicama” naslov je njegovog priloga u Nedjelji (Sarajevo, 17. VI 1992., str. 12). “U formiranju granica republika komunisti su se vodili etnièkim principom, a u nekim sluèajevima nisu se pridržavali samo etnièkog, veæ istorijskog principa, i to je sluèaj sa Bosnom i Hercegovinom. Komunisti su pre toga stajali na stanovištu da BiH treba da bude autonomna. Srbi su tamo bili najbrojnija etnièka grupa, brojnija od Hrvata, i da onda Bosna zbog toga treba da bude autonomna jedinica sa Srbijom. Naravno, treba da znate da su Muslimani za komuniste tada bili ne etnièka nego verska grupa. Ali nakon iskustva u ratu, nakon borbe Srba i Hrvata za Bosnu, kao i èinjenice da su komunisti u Bosni našli najtrajniju i najèvršæu bazu, došli su na ideju da i Bosna treba da bude republika. Osnovni motiv je bio da se onemoguæi borba Srba i Hrvata oko Bosne, a i smatrali smo da æe se muslimani kao religijska skupina diferencirati ka Srbima ili Hrvatima. To se pokazalo netaènim. Mi smo znali i oseæali da su Muslimani posebnost, ali smo oèito pogrešno procenili da je religijska opredeljenost kod Muslimana i etnièka opredeljenost. Buduæi da su 32 33

A. Purivatra, Isto, 15-17, 24 Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, SANU, Beograd, 1995., 135145

'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Muslimani zakasnili sa etnièkim opredeljivanjem, komunisti su naèinili grešku. Komunisiti su primetili da se Muslimani sve više homogenizuju, i to su prihvatili kao politièku, odnosno životnu èinjenicu.”

NEDOVOLJNO UVA@AVANJE NA[EG BITISANJA Petar Rudiæ je izdao brošuru u kojoj predlaže novo ime za jugoslavenske Muslimane - Isakovci. Ili ima prijedloga da ih nazovemo - Musloveni. Svi ti prijedlozi su izraz nedovoljnog uvažavanja naše historije, etnogeneze i bitisanja Muslimana kao jednog od ravnopravnih naroda u Jugoslaviji. Muslimanski nacionalni razvoj se odvijao izolovano, samostalno od srpskoga i hrvatskog nacionalnog razvoja u Bosni i Hercegovini, i to je bio iskljuèivo muslimanski pokret i pod imenom Musliman. To ilustruju i nazivi najstarijih politièkih stranaka. Tada, a ni kasnije, kao što je poznato, nema bošnjaèke partije ni pokreta. (Atif Purivatra, Valter, br. 29, 8.V 1990.)



Atif Purivatra - `ivot i djelo



Vrijeme uspravljanja Bo{njaka



Atif Purivatra - `ivot i djelo

V.

ANGA@OVANJE ATIFA PURIVATRE U PEDAGO[KOM RADU I DRU[TVENOKULTURNOM @IVOTU SARAJEVA I BOSNE I HERCEGOVINE

!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VRSTAN PEDAGOG I ANGA@OVANI DRU[TVENI RADNIK Atif Purivatra je bio vrstan pedagog. Od 1965. godine, kada je izabran za docenta na Fakultetu politièkih nauka Sarajevskog univerziteta, pa do 1982, kada je penzionisan u svojoj 54. godini života, prof. dr. Atif Purivatra je dao i znaèajan doprinos pedagoškom radu institucije u kojoj se nalazio. On je utemeljio nauènu disciplinu Politièke partije i organizacije na Sarajevskom univerzitetu, a pripremio je i više izdanja skripti za studente iz istoimenog predmeta. Bio je redovni uèesnik kako u nastavi na Fakultetu politièkih nauka, tako i u postdiplomskim predavanjima na ovome i drugim univerzitetskim nauènim i pedagoškim ustanovama. Pored toga, on je mnogo puta bio mentor i voditelj više desetaka kandidata pri izradi magistarskih i doktorskih disertacija, što je èinio sve do svoje smrti. Od rane mladosti Atif Purivatra se nalazi meðu najangažovanijim intelektualcima svoga vremena. Njegovo živo prisustvo se osjeæalo i u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini. Aktivno je uèestvovao u svim historijski relevantnim društvenim procesima. Na kreativan i autentièan naèin on je to naroèito mogao da èini od dolaska na Sarajevski univerzitet 1965. godine. Otada datiraju poèeci njegove stvaralaèke posveæenosti izuèavanju, pored ostalog, i najvažnijih pitanja samobitnosti i afirmacije muslimanskog naroda u svim aspektima njegova bitisanja - na društvenome i politièkom nivou i nauènoj sferi. Kao neposredni i zasigurno najvidljiviji rezultat toga angažmana nastaje niz njegovih knjiga i studija u životnom opusu koji danas predstavlja nezaobilaznu èinjenicu za svakoga ko god se prihvati bilo kakvoga ozbiljnijeg tretiranja životnih pitanja bošnjaèko-muslimanskog naroda i njegove politièke sudbine. Bio je dekan Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu, aktivni èlan niza nauènih, struènih, kulturnih, društvenih institucija i savjeta, redakcija, istraživaèkih timova, savjeta izdavaèkih kuæa i èasopisa, odbornik grada

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Sarajeva u više saziva i delegat u Saveznoj skupštini SFRJ od 1984. do 1988. godine. Jedan je od najagilnijih pokretaèa i predanih djelatnika Kulturnog društva Muslimana Preporod. U toku agresije na Bosnu i Hercegovine on je sa drugim angažovanim intelektualcima inicirao održavanje Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca. Najprije je bio generalni sekretar Kongresa, a zatim i njegov predsjednik. U ovoj instituciji se raspravama, izdavaèkom djelatnosti, redovnim i vanrednim javnim tribinama nastoje naæi odgovori na sudbinska pitanja opstanka i odbrane Bosne i Hercegovine te svih onih koji je prihvataju kao svoju domovinu. Pri svemu se ne može zaobiæi znaèaj i uticaj njegova ukupnoga spasiteljskog djela na politièku i društvenu historiju, afirmaciju bosanskohercegovaèkog društva u cjelini te restituciju bosanske državnosti. Fadil ADEMOVIÆ

PODSTICAO JE VOLJU I HRABRIO STUDENTE Kada sam pripremao svoje uèešæe na današnjoj Tribini VKBI-ja, a u povodu 40 dana od smrti dragog èovjeka, prisjetio sam se mnogih momenata iz dugogodišnje saradnje sa prof. Purivatrom. Najprije sam se prisjetio svog studentskog vremena. To je bilo vrijeme prvog sretanja sa profesorom Purivatrom, tada nastavnikom na Fakultetu politièkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Bio je to kraj šezdesetih i poèetak sedamdesetih godina, sad veæ prošlog stoljeæa. Nakon više od tri decenije poznavanja prof. Purivatre, mogu kazati da se on po neèemu izdvajao od drugih profesora. Posjedovao je volju da pomogne studentu u izvršavanju studentskih obaveza. Ali i više od toga, podsticao je i hrabrio studente da razvijaju svoje sposobnosti, da potvrðuju svoja steèena znanja u struènoj javnosti i šire. Isprièaæu Vam svoj vlastiti primjer. Bio sam kao student 1970. godine uèesnik okruglog stola o društvenom položaju mladih. Profesor Purivatra je bio voditelj rasprave. Kad se rasprava završila, on je od svih uèesnika zatražio pisano izlaganje i predložio rok kako bi bila štampana publikacija. $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Našao sam se u nedoumici da li da to uradim ili ne? Još nije bilo sopstvene kuraži da se pojavim sa autorskim tekstom meðu afirmisanim struènjacima, meðu starijim od mene. Moju nedoumicu je prekratio prof. Purivatra. Jednostavno, nije se mogla izbjeæi obaveza pred njegovom upornošæu. I, zahvaljujuæi tom pedagoškom istrajavanju, objavio sam još kao student svoj struèni rad. Nakon ovog ohrabrivanja, uz pomoæ profesora Purivatre, više mi niko nije morao tražiti da napišem tekst o onome èime se bavim. Sâm sam se nudio i tražio svoje mjesto u struènim i javnim raspravama. Još tada u mojim strudentskim danima profesor Purivatra je za mene postao uzor. To je bio nauèni radnik, pedagog koji je mnogo radio. Nije se štedio da svoje vrijeme posveti mladim ljudima, da otkrije kod njih interesovanja i sklonosti. Kasnije æu spoznati da se nije štedio ni prema svim ljudima koji su mu se obraæali. Nije pravio selekciju, kako je mnogi prave: rodbina, prijatelji, uticajni pojedinci. Imao je i dar, i volju, i strpljenje da pomogne raji, shvaæenoj u sarajevskom poimanju ljudi. A to je da smo svi ljudi, kao ljudi. (Dr. Mirko PEJANOVIÆ, Rijeè na 40. dan od smrti Atifa Purivatre, 20. X 2001.)

ODGOVORNOST U OBLIKOVANJU JAVNOG MI[LJENJA Jedan od oblika javnog organizovanja i uticaja u društvu je, pored politièkih partija, postojanje raznovrsnih udruženja, društava i nevladinih organizacija. Njihova raznolikost, brojnost i osobito aktivitet je, prvenstveno, izraz razvijenosti demokratije i ostvarivanja široke lepeze ljudskih prava. Meðutim, stvarni uticaj na javno i politièko mišljenje i odluèivanje, a time i na državnu politiku, umnogome zavisi, pored ostalog, od programske orijentacije, stepena organizovanosti, entuzijazma èelnika i njihove sposobnosti da na osnovu vlastite zainteresovanosti angažuju što veæi broj aktivista, èlanstva, odnosno meterijalnih prihoda. %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Kada je rijeè o finansiranju udruženja, društava i nevladinih organizacija, može se konstatovati da se to naèelno regulira njihovim statutarnim odredbama. To su najèešæe formulacije koje obuhvataju prihode od èlanarine, dobrovoljnih priloga, poklona, sponzorstva, donatorstva, uvakufljenja (ostavština) te ostalih prihoda. Upravo od ostvarenja materijalnih sredstava umnogome zavisi funkcioniranje udruženja, društava i nevladinih organizacija. To je njihovo egzistencijalno pitanje. Zavisno od vrste djelatnosti razlièito se ostvaruje priliv materijalnih sredstava, a time i uspješna aktivnost. Tako, naprimjer, izdavaèka djelatnost, na odreðen naèin, treba da reproducira materijalna sredstva za novu takvu djelatnost. Kod ovoga se praktikuje i potpuni ili djelomièni otkup publikacija tretirajuæi to od obostranog interesa, odnosno neku vrstu doniranja ili sponzorstva, pa i ugovora prilagoðenih tržišnim zakonitostima, odnosno vrednovanja rada i odreðene uspješne djelatnosti. U vezi sa tim pojedina udruženja ili organizacije uèestvuju i na dosta rijetko raspisanim konkursima za dodjelu materijalnih sredstava, naravno za konkretnu društvenu aktivnost, odnosno rad, pa i time omoguæuju ostvarivanje svoje programske aktivnosti. Zasigurno je, meðutim, da najveæi broj udruženja, društava i nevladinih organizacija svoju djelatnost ostvaruje na volonterskoj osnovi, entuzijazmu te besplatnim povremenim ili stalnim uslugama pojedinaca, prvenstveno svojih aktivista, èlanova i simpatizera, ali i profesionalnih uèesnika (nauènika, prosvjetnih radnika, glumaca, novinara, advokata i drugih, te struèno-tehnièkog osoblja i slièno) u realizaciji utvrðenih programskih aktivnosti. Ne treba zaboraviti da uspješnom radu doprinosi i uredno domaæinsko poslovanje koje podrazumijeva maksimalnu štednju i efikasnost sa, uglavnom, nedovoljnim materijalnim sredstvima. Imajuæi u vidu sve navedene èinjenice, bar sa stanovišta materijalnog osiguranja, djelatnost i uticaj udruženja, društava i nevladinih organizacija na formiranje i postojanje javnog mišljenja u demokratskom društvu, može se konstatovati da je njihova egzistencija dosta nesigurna. To, pak, znaèi da je uslovna njihova samostalnost i nezavisnost, da su podložni uticajima raznih oblika i stepena. Postavlja se pitanje na koji najprikladniji naèin stimulirati i omoguæiti, odnosno stvoriti približno potrebne materijalne uslove za efikasnije djelovanje u skladu sa principima savremene demokratije i zaštite ljudskih prava. Ovo pitanje je još drastiènije u ratnim uslovima. Zato æe doprinos &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

u njegovom dosadašnjem rješavanju biti osnov za poslijeratnu regulativu ovoga važnog društvenog pitanja. Na tom putu korisno bi bilo, naprimjer, osnovati fond iz koga bi se konkretna aktivnost udruženja, društava i nevladinih organizacija a na osnovu vrlo preciznih kriterija i veoma stroge javne kontrole pružala odreðena materijalna pomoæ kao stimulans za društvenu aktivnost. (20. IX 1994.) Atif PURIVATRA

NEVLADINE ORGANIZACIJE IMAJU ZNA^AJAN UTICAJ NA VLADE AVAZ: Gospodine Purivatra, kakvo je Vaše mišljenje o nevladinim organizacijama i u koji kontekst smještate VKBI? PURIVATRA: Sa stanovišta teorije, nevladine organizacije samim svojim nazivom pokazuju da nisu organizacije koje se bore za vlast, ali one svojim djelovanjem, bilo na nivou države, bilo na meðunarodnom nivou, pokušavaju da utièu na niz veoma znaèajnih pitanja. Sva društva, udruženja graðana su, ustvari, nevladine organizacije. Drugo je pitanje njihove samostalnosti ili, kako èesto govorimo, nezavisnosti u odnosu na vlade u državama u kojima su, ili u odnosu na meðunarodne institucije koje rješavaju meðunarodna pitanja. Èinjenica je da je pogotovo u drugoj polovini XX stoljeæa, pa i odranije, sila i snaga pojedinih država (naroèito pobjedinca u ratovima) bila ta koja je nametala rješenja narodima, kršeæi i meðunarodna prava i razne deklaracije o ljudskim pravima itd. Znaèajan je uticaj svih i ovakvih organizacija na vlade u pojedinim zemljama svijeta. Kada je, meðutim, rijeè o našoj zemlji, mislim da odreðene nevladine organizacije, odnosno udruženja, još uvijek nisu dostigle stepen tog uticaja koji je bio znaèajan i interesantan za samu vladu ili eventualno parlament. Kao jedan pozitivan primjer u tom smislu može se uzeti SGV, koji je od Foruma graðana Srba prerastao u SKV pa u SGV i koje danas ima gotovo sve prerogotive kao što ih imaju poslanici i zastupnici u parlamentu. Znaèaj VKBI-ja je u tome što se prvi put u historiji bošnjaèkomuslimanskog naroda inteligencija povezala sa narodom u odbrani zemlje od '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

agresora, i to u akcijama koje doprinose osvješæivanju, zahtjevima i rješavanju odreðenih konkretnih pitanja našeg naroda u ratnim uslovima. Treba reæi i to da je saradnja VKBI-ja sa drugim nevladinim organizacijama na izuzetno visokom nivou i da se svakim danom ta saradnja sve više razvija. (Bošnjaèki avaz, br. 41, str.10, 3.V 1995.)

JEDINSTVENO O AGRESIJI Sve nevladine organizacije moraju u svijetu nastupiti sa jedinstvenim stavovima o agresiji na državu Bosnu i Hercegovinu. Jedino je na taj naèin moguæe proizvesti pozitivne efekte u inostranstvu. Svijet mora imati jasnu sliku o Bosni i Hercegovini, što se može postaæi samo dogovorom nevladinih organizacija koje djeluju u Bosni i Hercegovini. (Atif PURIVATRA, Osloboðenje, 9. IV 1995.)

Ba{tinik multietni~ke budu}nosti Bosne i Hercegovine - podr{ka konstitutivnosti naroda i gra|ana

NEVLADINE ORGANIZACIJE I KONSTITUTIVNOST NARODA I GRA\ANA U BOSNI I HERCEGOVINI Radinost, kooperativnost i humanost prof. Purivatre plijenila je sve nas u zajednièkom radu èetiri nevladine organizacije - Srpskog graðanskog vijeæa - Pokreta za ravnopravnost, Hrvatskog narodnog vijeæa, Asocijacije nazavisnih intelektualaca Krug 99 i Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektuaca. 

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Znano je da su èetiri nevladine organizacije od 1998. godine zajedno organizovale aktivnosti na postizanju konstitutivnosti bošnjaèkog, hrvatskog i srpskog naroda, ukljuèujuæi ostale narode na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine. Bilo je više zajednièkih sastanaka rukovodstava ovih nevladinih organizacija. Bilo je nekoliko (šest) zajednièkih okruglih stolova. I svakako, bilo je desetine zajednièkih javnih nastupa u pisanim i elektronskim medijima. U svim ovim aktivnostima, mada meðu nama najstariji, prof. Purivatra je bio najagilniji i najistrajniji. Na dogovore je dolazio sa pripremljenim prijedlozima. Sa lakoæom je pristupao dogovaranju i pronalaženju zajednièkog imenitelja za èetiri organizacije. Zapravo, profesor Purivatra je posjedovao politièku kulturu. On je bio uzor èovjeka za KOOPERATIVNOST u radu na postizanju zajednièkog cilja. Kao malo ko je svom svojom ljudskom intelektualnom snagom bio predan IDEJI POLITIÈKE RAVNOPRAVNOSTI bosanskohercegovaèkih naroda, nezavisno o tome kom narodu pripadaju i u kom dijelu države Bosne i Hercegovine žive. Zna se da je prof. Purivatra sagorijevao za IDEJU CJELOVITE, multietnièke i demokratske države Bosne i Hercegovine. Bio je stamen u gledanju na konstitutivnost naroda kao na JEDAN OD TEMELJA državnosti Bosne i Hercegovine. Izlaganja profesora Purivatre o provoðenju Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, na zajednièkom okruglom stolu, održanom 17.10.2000. godine, iz ove vremenske distance može imati, u neku ruku, znaèenje politièkog testamenta za ono za šta se borio profesor Purivatra. U ovoj prigodi izdvajam dva njegova stanovišta. Prvo stanovište je da je konstitutivnost naroda BITNA PRETPOSTAVKA UKUPNOG USTAVNOG I DRŽAVNOG UREÐENJA BOSNE I HERCEGOVINE (citat iz uvodnog referata na okruglom stolu: Provoðenje Odluke suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda i graðana BiH). Drugo stanovište je da od provoðenja Odluke Ustavnog suda zavisi prijem Bosne i Hercegovine u Savjet Evrope i povratak izbjeglica u duhu Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Pokazao je stalnu brigu za provoðenje Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda. Poštovanje njegovog života i djela obavezuje nas da i danas kažemo, na naèin kako bi to rekao prof. Purivatra, o nedopustivom kašnjenju u implementaciji Odluke Ustavnog suda BiH, kako u Federaciji BiH, tako i u Republici Srpskoj.



Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Ne postoji nijedan razlog koji može pravdati evidentno odlaganje donošenja amandmana na Ustav Federacije BiH i Ustav Republike Srpske. Buduæi da je cjelovita zaštita ljudskih prava, a to osigurava Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, važan element provoðenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, onda je u ovom kontekstu, nezaobilazna i odgovornost visokog predstavnika meðunarodne zajednice za tolerisanje kašnjenja u oba bosanskohercegovaèka entiteta. (20. X 2001.) Dr. Mirko PEJANOVIÆ

HVALE VRIJEDNA SARADNJA Dozvolite mi da Vam u ime Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca zahvalim na pozivu da prisustvujem održavanju ove vaše IV skupštine. Pozdravljajuæi vas, želim istaæi da sam prisustvovao i vašoj prošloj, III, po mome mišljenju, uspješnoj skupštini, na kojoj sticajem okolnosti nisam imao èast da je kao gost pozdravim. Stoga koristim ovu priliku da iznesem i neke misli koje sam tada namjeravao kazati. Naime, poznato je da je Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i do sada imalo dobru saradnju sa Srpskim graðanskim vijeæem, pogotovo oko zalaganja za oèuvanje jedinstvenosti i cjelovitosti Bosne i Hercegovine kao meðunarodno priznate države i èlanice Ujedinjenih nacija, demokratske države ravnopravnih graðana i naroda. Isto tako, dužan sam ponoviti da je Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca ostvarilo i ostvaruje dobru saradnju sa SGV-om oko dosljedne primjene Dejtonskog sporazuma koji treba da obezbijedi integraciju BiH kao multietnièke države, oko uspostavljanja trajnoga i pravednog mira na ovim prostorima, oko izvoðenja svih ratnih zloèinaca pred sud pravde, oko povratka svih izbjeglica i prognanika na svoja ognjišta, oko uspostavljanja pune pravne države i zaštite ljudskih prava svih graðana na reintegriranim podruèjima u Federaciji BiH, kao i na cijelom podruèju BiH. Stoga je SGV, dosljedno realizaciji Dejtonskog sporazuma, pokrenulo jedno znaèajno pitanje. To je ostvarivanje ljudskih prava, politièke i

Atif Purivatra - `ivot i djelo

nacionalne ravnopravnosti u BiH. U vezi s tim Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, pozdravljajuæi i podržavajuæi inicijativu SGVa, smatra da su ljudska prava, demokratija i civilno društvo osnov bh. državnosti i okvir za ostvarivanje liènih, porodiènih, profesionalnih, socijalnih, ekonomskih, politièkih i nacionalnih prava, bez èega nema ni ljudske ni nacionalne ravnopravnosti. Upravo ustavna rješenja moraju biti garancija tih prava i osnov za njihovo puno ostvarivanje u praksi. Zato i Deklaracija SGV-a za ljudska prava te politièku i nacionalnu ravnopravnost u BiH nije samo zahtjev za politièka i nacionalna prava Srba u Federaciji BiH, nego je istovremeno borba za politièka i nacionalna prava Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj kao entitetu cjelovite države BiH. Na taj naèin se dosljedno uspostavlja i potvrðuje dejtonska BiH, odnosno ustavna, a time i svaka druga jednakopravnost Bošnjaka, Hrvata, Srba i drugih naroda koji žive u svojoj domovini BiH. Zato je hvale vrijedan konstruktivan napor SGV-a da se ova problematika prema dejtonskom Ustavu BiH, po kome su konstitutivni narodi Bošnjaci, Hrvati i Srbi, uskladi i regulira ustavima entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske kao satavnih dijelova cjelovite BiH. Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca se opravdano nada i vjeruje da æe Srpsko graðansko vijeæe i dalje nastaviti svoju uspješnu aktivnost u postizaju spomenutih cijeva i time, što je još važnije, saèuvati obraz srpskog naroda i genocidne politike rasistièko-fašistièkih voða iz svoga naroda. U ime Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i u svoje lièno ime želim ovoj skupštini pun uspjeh u radu na dobrobit i sreæu naše zajednièke domovine države Bosne i Hercegovine i svih njenih graðana i naroda. (Atif PURIVATRA, Rijeè na IV skupštini Srpskoga graðanskog vijeæa - Pokreta za ravnopravnost, 22.VI 1997.)

!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Bogiæ Bogiæeviæ gost Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i domaæin Atif Purivatra

Posjete i razgovori u VKBI-ju: biskup dr. Franjo Komarica sa dr. Atifom Purivatrom

Posjete i razgovori u VKBI-ju: Fra Luka Markešiæ, prof.dr. Mirko Pejanoviæ, prof.dr. Atif Purivatra i prof.dr. Vlatko Doleèek èelne liènosti èetiri nevladine organizacije

"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

POZIV U MULTIETNI^KU BUDU]NOST “Poznato je da veæ u ponedjeljak 6. aprila zasjeda Ustavni sud države Bosne i Hercegovine, a raspravljat æe o zahtjevu predsjedavajuæeg Predsjedništva BiH za preispitivanje odredbi entitetskih ustava kojima se Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj a Srbima u Federaciji BiH uskraæuje konstitutivnost. Temeljna odredba zajednièke izjave èetiriju nevladinih organizacija - VKBI-ja, Hrvatskoga narodnog vijeæa, Srpskoga graðanskog vijeæa i Kruga neovisnih intelektualaca 99 - jeste ta da smo saglasni da Ustavni sud BiH ima sve pretpostavke za donošenje odluke kojom bi se osigurala konstitutivnost svih triju bh. naroda na cijelom prostoru BiH. A to znaèi da bi suci vrhovne državne i pravne instance trebalo da pozitivno odgovore zahtjevu predsjedavajuæeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegoviæa, jer ustavna ravnopravnost svih triju naroda na cijelom prostoru države otvara perspektivu multietnièke buduænosti Bosne i Hercegovine”. (Atif PURIVATRA, Dnevni avaz, 6. i 7. IV 1998.)

Uzoriti kardinal nadbiskup Vinko Puljiæ sa Atifom Purivatrom prilikom susreta sa èlanovima Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

OSNOV MIRA I DEMOKRATSKOG RAZVITKA ZEMLJE Ljudskim pravima i konstitutivnosti naroda Bosne i Hercegovine bio je posveæen okrugli sto u Travniku. Organizovali su ga Asocijacija neovisnih intelektualaca Krug 99, Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, Hrvatsko narodno vijeæe i Srpsko graðansko vijeæe - Pokret za ravnopravnost. Uvodno izlaganje podnio je Atif Purivatra u svojstvu prredsjednika VKBI-ja. Štampa je, izvještavajuæi sa toga skupa, apostrofirala njegovu konstataciju da su ljudska prava u BiH temeljito ugrožena. Radi se o flagrantnom kršenju elementarnih prava i sloboda na podruèju cijele države BiH - rekao je Purivatra. On je potom upozorio da neohodno usklaðivanje entitetskih ustava (Federacije BiH i Republike Srpske) sa Ustavom države, te izrazio mišljenje da bi to obezbijedilo stabilizaciju ukupne situacije u našoj zemlji. Jer, èinjenica je da se ljudi teško odluèuju na povratak u entitet gdje nisu konstitutivni. Kao uvodnièar on se takoðer založio za primjenu meðunarodnih konvencija o ljudskim pravima koje su, zapravo, sastavni dio Dejtonskoga mirovnog sporazuma. Neravnopravnost Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj i Srba u Federaciji BiH jedan je od najveæih izvora kršenja ljudskih prava napomenuo je Atif Purivatra. On je podsjetio kako su još prije dvije godine èetiri nevladine organizacije (SGV, HNV, VKBI i Krug 99) pokrenule inicijativu pred Ustavnim sudom BiH, kome je zamjereno zbog neefikasnosti u zaštiti ljudskih prava, tim prije što mu je osnovna zadaæa da ocjenjuje ustavnost, zakonitost zakonskih odredaba i postupaka na podruèju cijele BiH. Upuæena je kritika visokom predstavniku meðunarodne zajednice jer je kao “konaèni autoritet u tumaèenju Dejtonskog sporazuma i njegovoj primjeni” trebalo da nakon isteka roka nedležnim državnim organima direktno naloži otklanjanje ustavnih odredaba koje su u suprotnosti sa Dejtonskim ustavom. (Osloboðenje, 27. X 1999.)

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

RAVNOPRAVAN U BOSNI I HERCEGOVINI MANJINA U ENTITETU

Radiomost Slobodne Evrope (Razgovaraju Atif Purivatra u Sarajevu i Rajko Kuzmanovi} u Banjoj Luci) O tome da li sve tri nacije u Bosni i Hercegovini - Bošnjajci, Srbi i Hrvati - treba da imaju status konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji države, uz moderaciju Omera Karabega, razgovaraju Atif Purivatra u Sarajevu i Rajko Kuzmanoviæ u Banjoj Luci. Omer Karabeg: U današnjem Mostu razgovarat æemo o tome da li sve tri nacije u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, treba da imaju status konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji BiH ili treba zadržati sadašnje stanje po kome su Bošnjaci i Hrvati manjina u Republici Srpskoj, a Srbi u Federaciji BiH. Naši sagovornici su u Sarajevu Atif Purivatra, profesor politièkih nauka i predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, a u Banjoj Luci Rajko Kuzmanoviæ, profesor ustavnog prava i dekan banjaluèkog Pravnog fakulteta. Gospodine Purivatra, da li bi, po vama, Srbi, Hrvati i Bošnjaci trebalo da imaju status konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine? Atif Purivatra: Po mom mišljenju u državi Bosni i Hercegovini treba da budu konstitutivni ne samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati nego i Jevreji, Romi i ostali narodi koji tu žive, kao i svi graðani. Karabeg: Vi mislite da niko ne treba da bude nacionalna manjina? Purivatra: Niko. Meðutim, po entitetskim ustavima, koji nisu u skladu sa dejtonskim ustavom, ispada da je svako svugdje manjina. Rajko Kuzmanoviæ: To što je kolega Purivatra rekao da bi svi narodi, bez obzira da li su to Srbi, Hrvati, Slovenci, Arapi, ili ne znam ko, trebalo da budu konstitutivni, to je lijepo èuti, to je jedna zamisao teorijska, ali to je praktièno neizvodljivo. Ne postoji zemlja koja sve to uvažava. Ja lièno mislim da su Srbi %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

konstitutivan narod u Republici Srpskoj, a Bošnjaci i Hrvati u Federaciji, dok na nivou Bosne i Hercegovine treba da imamo jednu izvedenu konstitutivnost, to jeste svaki narod treba da bude ravnopravan u predstavnièkim tijelima i organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Ne može jedan narod biti konstitutivan na više mjesta. On mora biti konstitutivan tamo gdje je samonikao i gdje je veæinski, to jeste u entitetima. Purivatra: Za mene je to pitanje jednakosti u ljudskim pravima. Da li se može dozvoliti da graðanin Bosne i Hercegovine u jednom dijelu vlastite države nema sva ljudska prava, dakle, i nacionalna. Svaki graðanin, ma gdje živio, mora da ima sva ljudska prava, a to mu garantiraju država BiH i dejtonski ustav. Bosna i Hercegovina je država, entiteti su sastavni dio te države, prema tome, svi su graðani, bez obzira da li žive u Republici Srpskoj ili u Federaciji, jednakopravni na èitavoj teritoriji BiH. Kuzmanoviæ: Ja moram reæi da ustavi RS i FBiH, ovakvi kakvi su sada, nièim ne iskljuèuju osnovna ljudska prava. Ustav RS jasno kaže da je RS država ili entitet, kako hoæete, srpskog naroda i svih njenih graðana. Naglašavam, svih njenih graðana. U ustavu je naglašena konstitutivnost srpskog naroda, ali i to da je RS država svih njenih graðana. Ta formulacija da je ona država srpskog naroda i svih graðana potpuno spreèava svaku diskriminaciju na osnovu nacionalnog porijekla. Svaki graðanin, bez obzira na nacionalnost, ima sva graðanska prava. Purivatra: Molimo vas, ovdje se postavlja pitanje što je starije, da li dejtonski ustav države BiH u kome piše da su sva tri naroda konstitutivna ili ustavi entiteta. A zna se šta je starije, jer je u Dejtonskom sporazumu reèeno da se ustavi entiteta moraju usaglasiti sa Ustavom BiH u roku od tri mjeseca. Entiteti to nisu uradili. To nije uradila ni RS ni FBiH. Kako možemo govoriti o pravima graðana, ako je RS država srpskog naroda. Šta tu imaju da traže ostali graðani? Profesor Kuzmanoviæ zna dobro kakav je položaj Bošnjaka i Hrvata u RS i kakav je položaj Srba u FBiH, o kojoj se govori kao o federaciji Bošnjaka i Hrvata. Postoji samo jedna država - to je BiH. Republika Srpska je entitet, Federacija je entitet. Bosna i Hercegovina je država

&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

sa dva entiteta, a ne država sa dvije države. Onda bismo imali državno ureðenje kakvo ne postoji nigdje u svijetu. Kuzmanoviæ: Ja mislim da elemente države imaju i entiteti i BiH. Taj besmisleni naziv entitet uzet je sasvim sigurno iz politièkih razloga. U dejtonskom ustavu piše da je BiH država Bošnjaka, Hrvata, Srba i svih graðana BiH. Dakle, ona je kumulativno država svih, a entiteti su države veæinskih naroda koji u njima žive. Prava konstitutivnih naroda se ostvaruju u entitetima i na nivou BiH. U državotvornom entitetu ostvaruje se suverenitet naroda i njegova konstitutivnost. A u savezu ili složenoj državi graðani ostvaruju svoja prava na taj naèin što biraju organe BiH, uèestvuju u vlastiti i tako dalje. Meðutim, ne možemo reæi da Bošnjaci i Hrvati nemaju sva prava u RS. Imaju. U Narodnoj skupštini RS imamo skoro èetvrtinu poslanika Bošnjaka. Evo sada æe èetvrtina policajaca na cijeloj teritoriji RS biti Bošnjaci i Hrvati itd. Prema tome, ne treba prenaglašavati tu konstitutivnost kao nešto od èega sve zavisi. To naprosto nije taèno. Karabeg: Gospodine Kuzmanoviæu, da li vi smatrate da su Hrvati i Bošnjaci kao graðani apsolutno ravnopravni u Republici Srpskoj? Kuzmanoviæ: Imaju apsolutno ista prava kao i svi ostali graðani. Samo, pošto su manjina, ne mogu konstituisati najviše organe vlasti. Purivatra: Kada kažemo da su graðani ravnopravni, onda znaèi da su i nacionalno ravnopravni. Profesor Kuzmanoviæ kaže da su Bošnjaci i Hrvati manjina u RS i da je RS država Srba. Isto tako Srbi su u FBiH manjina, jer je to država Bošnjaka i Hrvata. To nije u skladu sa ustavom iz Daytona. Dayton govori o ravnopravnosti svih ljudi. Kako možemo govoriti o ravnopravnosti ako se Dan državnosti BiH ne priznaje na cijeloj teritoriji BiH. Bar to. To je pravo svakog raðanina. Karabeg: Gospodine Kuzmanoviæu, da li po vama postoji proturjeènost izmeðu dejtonskog ustava, Ustava Bosne i Hercegovine, koji kaže da su sva tri naroda konstitutivna, i entitetskog ustava po kojima su jedni narodi konstitutivni, a drugi manjina.

'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Kuzmanoviæ: Ustav BiH traži da narodi budu ravnopravni, ali u onome što zahtijeva taj ustav. A taj ustav kaže da treba da budu ravnopravni u Parlamentarnoj skupštini, u Predsjedništvu, u Savjetu ministara, u Ustavnom sudu itd. I oni stvarno i jesu u svemu tome ravnopravni. A sva ostala prava, izbori, stanovanje, slobodna kretnja, to su prava koja se ostvaruju u nižim državotvornim jedinicama, entitetima, i ta prava su tamo apsolutno zagarantovana. Evo, sada imate na stotine presuda redovnih sudova u RS kojima se Bošnjacima i Hrvatima daje pravo da se vrate u svoj stan. Purivatra: Ja smatram da graðanska prava sadrže i etnièka prava. Ako je tako, onda bi bilo normalno u jednoj državi, kao što je BiH, da svi graðani iz svih dijelova zemlje imaju pravo da biraju svoje predstavnike. Meðutim, u sadašnjoj situaciji, recimo, Srbin iz FBiH ne može glasati za predstavnika srpskog naroda u Predsjedništvu BiH. Zašto Srbi u Federaciji ne mogu da glasaju za predstavnika srpskog naroda u Predsjedništvu ako taj predstavlja sve Srbe. Zašto Bošnjaci i Hrvati u RS ne mogu glasati za predstavnike Bošnjaka i Hrvata u Predsjedništvu BiH? Kuzmanoviæ: Mogu Hrvati i Bošnjaci u RS glasati za predstavnika iz RS. Ali, ako bi glasali i u Federaciji, onda bi tu došlo do majorizacije. U tome je problem. Treba zauvijek shvatiti da BiH ne može više biti jedinstvena kao prije. I prije je bila jedinstvena na vještaèki naèin. Ona je sada jedinstvena samo kao savezna država. Ali, da se sve potare i pobriše i vrati na ono što je bilo prije, to neæe moæi. Purivatra: Samo jedno pitanje. Da li i gdje u Ustavu stoji da je to savezna država? Kuzmanoviæ: Pa šta bi drugo bila? Purivatra: Ja samo postavljam pitanje, da li je to igdje napisano? Kuzmanoviæ: Ona je još manje od toga. Ona je neka personalna unija. Ona nije ni federacija ni konfederacija. Ona je još manje od toga. Purivatra: Da li je personalna unija, ja ne znam. To ne piše. !

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Kuzmanoviæ: Da vam kažem, kolega, Vi to znate isto kao i ja. Državu ne odreðuju njeno ime, nego funkcije koje ona vrši. Entiteti imaju više državotvornosti od BiH. To je jasno. Prema tome, oni su isto toliko države koliko je to i BiH. Purivatra: To je isto kao kada biste rekli da je neka županija, neki kanton, neki okrug viši od onoga èega je sastavni dio. Da li to uopšte postoji u teoriji prava? Kuzmanoviæ: Druga je stvar što smo mi napravili državu BiH sa 13 ustava. To nema nigdje u svijetu. Tako mala država, a tako mnogo ustava. Karabeg: Koliko ja vidim, problem je u tome što Vi, gospodine Purivatra, smatrate da ustavi entiteta nisu usklaðeni sa Ustavom BiH, a gospodin Kuzmanoviæ smatra da jesu. Purivatra: Da li je visoki predstavnik potvrdio da je Ustav RS saglasan sa dejtonskim ustavom? Nije. Kuzmanoviæ: Kako da nije. Jeste. Usklaðen je 12. septembra 1996. godine i dobijen je certifikat od Venecijanske komisije, koja je organ Savjeta Evrope. Drugo je pitanje ovo na šta se sada žali èlan Predsjedništva BiH gospodin Izetbegoviæ i neki drugi koji traže da se usaglase odredbe oko konstitutivnosti. No, to je veliko pitanje da li su entitetske odredbe o konstitutivnosti protivrjeène Ustavu BiH. Jer, konstitutivnost naroda u BiH pominje se samo u preambuli Ustava BiH, a preambula nije ustavni tekst. To je samo uvod u Ustav. Jedna povelja. Purivatra: To je samo vaše tumaèenje. Pa neæe se u preambuli spominjati nešto što nije u ustavu. Preambula amerièkog ustava ili preambula ustava bilo koje države ne odnosi se na neku drugu državu, veæ na državu o èijem je ustavu rijeè. Kuzmanoviæ: Ali preambula je tekst politièke prirode. Pa, amerièki ustav ima samo pola reèenice: “U ime naroda i Boga donosimo ustav” i gotovo, završena preambula. Purivatra: Ovdje se postavlja pitanje, dragi kolega, zašto do sada, tri godine nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, entitetski ustavi !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

nisu usklaðeni sa dejtonskim ustavom. Ja postavljam pitanje odgovornosti Parlamenta u FBiH i Narodne skupštine u RS. Zašto se to nije uradilo? Kuzmanoviæ: To je složeno pitanje, to je jedan proces, to neæe iæi tako lako. Purivatra: Kako æemo riješiti pitanje povratka ljudi? Kako æe se ljudi vratiti kada nemaju osnovna prava? Kuzmanoviæ: U zabludi ste. Kako nemaju? Purivatra: Ja ne mogu doæi u Banju Luku i slobodno se kretati bez legitimiranja. Kuzmanoviæ: Ama, dragi kolega, nemojte biti u zabludi, molim Vas. U stanu preko puta mog žive Šaza i njen muž, evo ih tri metra od mene. Purivatra: Samo mi recite koliko Hrvata i Bošnjaka koji su istjerani iz svojih stanova živi po podrumima. Jesu li to ljudska prava? Kuzmanoviæ: Nemojte, molim vas, 5.000 Bošnjaka sada hoda Banjalukom. Otiðite u hotel “Bosna”, ima više Bošnjaka nego svih drugih. Nije tako kako Vi kažete. Evo, kod mene na fakultetu radi Džemal Koloniæ, Ferid Softiæ itd. Ja ne branim ekscesne sluèajeve. Ni govora. I treba ih energièno suzbijati, ali to je jedan proces. Purivatra: Problem je u tome što nije regulirano suštinsko pitanje. Karabeg: Ja bih sad postavio jedno pitanje. Radi se o statusu pripadnika manjine. Naime, kada je rijeè o povratku, mnogi ljudi kažu - neæu da se vraæam tamo gdje æu biti manjina. Jer, u Evropi nije nikakav minus biti pripadnik manjine, ali u balkanskoj praksi, nažalost, biti pripadnik manjinskog naroda znaèi biti graðanin drugog reda. To je problem. Purivatra: Kada bi bio samo graðanin drugog reda, to bi bila mila majka. Kuzmanoviæ: U toku je proces povratka izbjeglica. Evo, sada je donesen zakon o povratu imovine. !

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Purivatra: Što to nije prije tri godine doneseno? Kuzmanoviæ: O, dragi kolega. Pa, nemajmo biti naivni. Ovo je jedan proces koji æe trajati deset godina. Karabeg: Koliko je praktièno izvodljiva ta dvojnost da je jedan èovjek jednom pripadnik manjine, a drugi put pripadnik konstitutivnog naroda zavisno od mjesta gdje se trenutno nalazi? Jedan moj kolega koji živi u sarajevskom naselju Dobrinja, kroz koje prolazi granica izmeðu RS i FBiH, u šali kaže: “Dovoljno je da preðem iz moje zgrade u susjednu, pa da postanem manjina.” Purivatra: Upravo neki dan na okruglom stolu u Sarajevu gospodin Mile Marèeta, gradonaèelnik Drvara, to je javno rekao. “Molim vas”, kaže, “ja sam èovjek koji se vratio u Drvar, ali èim preðem entitetsku liniju, ja više nisam niko i ništa”. Po èemu gospodin Marèeta, koji je Srbin, ne može u svome rodnom mjestu Drvaru biti konstitutivan graðanim i imati sva prava? Kuzmanoviæ: Znate šta? Konstitutivnost znaèi državotvornost. Da li je Bošnjak državotvoran u RS? Ja tvrdim da nije zato što skoro nijedan nije za to da postoji taj državotvorni entitet. Niti obrnuto. A kako æe neko biti državotvoran, kako æe biti konstitutivan u ovoj jedinici èijem se postojanju protivi. I zbog toga on ne treba da bude konstitutivan u entitetu, ali treba da bude kontitutivan na nivou BiH u vršenju onih prava koja se ostvaruju na tom nivou. Ja ne znam kako bi moglo drugaèije. Ako bi bilo drugaèije, onda bi kao spužvom bilo obrisano sve što je uraðeno u Daytonu i vratili bismo se na neku unitarnu Bosnu koja je bila ranije, a takva bi Bosna opet vrlo brzo bila zapaljena. Purivatra: Niko ne traži reviziju Daytona. Evo, sad meni na um pade, koliko, naprimjer, u Ustavnom sudu RS ima sudija Bošnjaka i Hrvata? Kuzmanoviæ: Nema nijedan. Purivatra: Koliko ima Srba u Ustavnom sudu Federacije? Kuzmanoviæ: Dva, ali to nije nikakvo mjerilo.

!!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Purivatra: Ne može se na jednoj vagi imati jedna mjera, a na drugoj druga. Karabeg: Da li biste se Vi, gospodine Purivatra, kada biste otišli u Banju Luku, osjeæali graðaninom drugog reda? Purivatra: Ne bi bilo nekih teškoæa kada bih ostao sat-dva ili dandva, ali da živim tamo, veliko je pitanje kako bih se osjeæao. Karabeg: Ne biste živjeli kao manjina? Purivatra: Zašto bih živio kao manjina u svojoj državi. Karabeg: A da li biste Vi, gospodine Kuzmanoviæu, živjeli kao manjina u Federaciji? Kuzmanoviæ: Pa, ja ne znam uopšte šta bi to znaèilo. Ja bih živio kao graðanin, jer se ni u jednom od ustava u BiH, ustvari, ne govori o manjinama. To smo opet mi izmislili. Govori se o konstitutivnim i drugim narodima. U RS konstitutivni narod su Srbi, a ostali narodi imaju ista prava. To je samo jedno emotivno naglašavanje konstitutivnosti. Purivatra: Znate, kolega, nije to samo emotivno. To podrazumijeva potpunu pravnu diskriminaciju. To važi kako za Srbe u FBiH, tako i za Hrvate i Bošnjake u RS. I za druge narode. Kuzmanoviæ: Moraju se ostvarivati univerzalna prava svakog èovjeka, bez obzira na nacionalnost, a ko je konstitutivan, ko nije, to je stvar politièkih prava i to æe se teško moæi izmijeniti, jer za to nema ni potrebe. Karabeg: Gospodine Kuzmanoviæu, Vi ste rekli da rijeè konstitutivnost više ima nekakvo emocionalno znaèenje. Kuzmanoviæ: Simbolièko. Karabeg: Da li to znaèi da Vi ne bi biste imali ništa protiv ako bi u ustavima oba entiteta pisalo da su to zajednice svih graðana koji u njima žive? Kuzmanoviæ: To su, ustvari, graðanske demokratije, ali tu treba ostvariti sintagmu da je to država tog naroda i svih graðana. !"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Purivatra: Kog naroda, sada se postavlja pitanje? Kuzmanoviæ: Pa, onoga koji je veæinski. Purivatra: Pa, nemojte, pobogu. Srpski narod živi i u RS i u FBiH. Bošnjaèki i hrvatski narod živi i u FBiH i u RS. Mi ne možemo kazati da tamo žive samo Srbi, a ovdje žive samo Bošnjaci i Hrvati. Pa nemojmo, nismo se dijelili po toj osnovi, ne možemo se dijeliti ni ubuduæe. Ako æemo se dijeliti, onda nema ni države. Kuzmanoviæ: Pa Bosna je izmišljena država, dragi kolega. To sami znate. Bosna je izmišljena država. I 1945. i poslije. U bivšoj Jugoslaviji Slovenija je bila republika slovenaèkog naroda, Hrvatska hrvatskog, jedino je Bosna bila i srpska, i hrvatska, i muslimanska. To je bila jedna formula jer se nije moglo pronaæi ništa drugo, ali formula koja je napravila groznu stvar. Purivatra: Ne bih rekao da je formula napravila groznu stvar. Molim Vas, zna se šta je agresija. Zna se ko je napao BiH. Nismo se mi unutra poklali sami od sebe. Zna se kakav je bio plan o velikoj Srbiji, kakav je bio plan o velikoj Hrvatskoj. Jedni tvrde da je Hrvatska država do Drine, a drugi da je srpska država do Karlobaga, a sve to ide preko Bosne i Hercegovine. A, zašto? Bosna je stoljeæima postojala kao Bosna. Kuzmanoviæ: Ali je obièno bila srpska ili hrvatska, u tome je problem. Purivatra: Nije taèno. Bosna je historijska istina. Bosna nije stvorena fiktivno i politièki. Nisu je izmislili partizani. Kuzmanoviæ: Da, ali Bosna nikada nije bila svoja, uvijek je bila neèija. Purivatra: Drugo je pitanje uplitanje sa strane. I dok god se sa strane bude uticalo na jedan, drugi ili treæi narod koji ovdje žive, mi æemo imati teškoæa. Kuzmanoviæ: Ova tri naroda moraju ovako biti organizovani u Bosni ne zbog toga što se boje pritiska nekih susjednih naroda, nego da bi oèuvali svoj identitet i sprijeèili majorizaciju od strane drugog naroda. Bosnu i Hercegovinu možemo oèuvati samo kao !#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

labavu federaciju, odnosno konfederaciju dva entiteta, kako je rekao Dayton. Purivatra: Ma nije Dayton rekao da je to konfederacija. Konfederacija je savez država. Nemojte, dragi kolega, znamo šta je konfederacija. Kuzmanoviæ: Ama, prema onome kako je rekao Dayton, to nije nikakva država. Dayton nije rekao ni da je to federacija, ni konfederacija, ni da je unitarna, niti da je ovo, niti da je ono. Ništa nije rekao. Ostalo je da prema njenim funkcijama protumaèimo šta je to. A kad uzmemo funkcije - nema vojsku, nema policiju, nema ništa. Nije to država, ljudi moji. To je mala državica. Jedna veoma, veoma labava federacija, ali neka je. Purivatra: Pa ispada da èitav svijet ne zna ništa. Kuzmanoviæ: Pa svijet nam je to i dao. Mi bismo to bolje napravili da smo sami pravili ustav. Ipak se nadam da æemo jednog dana odbaciti ovaj ustav i stvoriti drugi, koji æe priznati narode, svaki narod na odreðenom podruèju, ali sa vrlo tolerantnim odnosima. Purivatra: Ovo o èemu govorite miriše na etnièko èišæenje, na ono što je bio cilj agresije. Kuzmanoviæ: Meni je to etnièko èišæenje toliko daleko kao nebo od zemlje. Purivatra: Znam, ali, po vama, ispada da æe biti tako. Jer imamo teritorij, imamo državu, imamo sve i niko nam ne treba. Tako se ne može živjeti. Kuzmanoviæ: Ma ni govora. Karabeg: Saglasnosti nema i ja bih vas molio da završimo ovaj razgovor. Vaš zakljuèak, gospodine Kuzmanoviæu?

!$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Rajko Kuzmanoviæ: Sva tri naroda moraju biti jednaka na nivou BiH, u svim institucijama BiH, a u entitetima treba da bude konstitutivan onaj narod koji je veæinski, koji je samonikao, koji je tu. Atif Purivatra: Slažem se s prvim dijelom zakljuèka kolege Kuzmanoviæa, ali ne i sa drugim. Smatram da svi narodi moraju biti ravnopravni i konstitutivni i u entitetima. Omer Karabeg: Hvala, gospodine Purivatra. Hvala, gospodine Kuzmanoviæu. Bio je to Most u kome su naši sagovornici bili profesor Rajko Kuzmanoviæ, dekan Pravnog fakulteta u Banjoj Luci, i profesor Atif Purivatra, predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Posrednik u razgovoru bio je Omer Karabeg. (Radiomost Slobodne Evrope, 13. XII 1998.)

INSISTIRAO JE NA KONSTITUTIVNOSTI Dr. Atif Purivatra u više se navrata oglašavao i zbog sporosti u provoðenju Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda i graðana Bosne i Hercegovine. Zajedno sa èelnim liènostima èetiri nevladine organizacije, a više puta i samostalno, upuæivao je zahtjeve poslanicima i Parlamentu Federacije BiH i Skupštini RS da donesu amandmane na entitetske ustave u skladu sa spomenutom odlukom. Upozoravao je kako je ta odluka konaèna i obavezujuæa, ali se dugo ne pokreæu nikakve inicijative za njeno provoðenje. “Prioritetna obaveza parlamenata, vlada, njihovih predstavnika i drugih nadležnih liènosti i institucija jeste da što prije implementiraju ovu odluku kako bi održale vlastiti legalitet” - govorio je istupajuæi u javnosti. Upozoravao je na “ustavni vakuum, odnosno proturjeèje i stanje ustavnopravne nelegalnosti” odluèno tražeæi da se što prije praktièno primijeni Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. (Ljiljan, 23. X 2001.)

!%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

KRIVICA JE NA ENTITETSKIM PARLAMENTIMA Neopravdano je i neozbiljno da blizu pet godina od potpisivanja Daytona ustavi entiteta nisu usklaðeni sa Ustavom države u dijelu kojim se regulira konstitutivnost naroda. Krivica je na entitetskim parlamentima, a dijelom i na meðunarodnoj zajednici. (Atif PURIVATRA, na konsultativnom dogovoru nevladinih organizacija o konstitutivnosti naroda, Dnevni avaz, 21.VI 2000.)

Atif Purivatra kao spiritus movens Vi j e } a K o n g r e s a b o { n j a ~ k i h i n t e l e k t u a l a c a

[IRINA OKUPLJANJA LJUDI I VE]E JEDINSTVO AKCIJE Morala se desiti 1992. godina i brutalna agresija Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu, opæi barbarizam èetnièkih hordi i strašni genocid nad bosanskim Muslimanima, jedanaesti u našoj povijesti, da bi se intelektualci ovog naroda okupili i izrazili svoju punu privrženost svome nacionalnom korpusu. To se desilo 22. decembra 1992. godine u Sarajevu, kada se sastao Kongres bosansko-muslimanskih intelektualaca. Bio je to prvi takav skup poslije Kongresa Muslimana 1928. godine, takoðer održanog u Sarajevu. Vrijeme je nalagalo, a i težina ratne situacije u kojoj se našao naš narod, tražila je da se temeljito razmotre bitni pravci djelovanja muslimanskog !&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

naroda u Bosni i Hercegovini i moguænosti razvoja u najbližoj buduænosti. Kongres je ukazao na historijsku obavezu bosanskomuslimanskih intelektualaca da se još više angažuju na svim poljima društvene djelatnosti kao sastavni dio svoga naroda. U ovome dramatiènom trenutku, kada su u pitanju vjekovna postojbina, oni su obavezni uèiniti sve za odbranu Republike, za pobjedu nad agresorom. Njihovo najdublje prožimanje sa svojim narodom donijet æe im novu snagu i nadahnuæe, a narodu jasnije osvjetljenje puta. U tome najsnažnije mora doæi do izražaja puno jedinstvo i sloga bosanskih Muslimana (Bošnjaka), koji samo tako mogu saèuvati svoje agresijom ugroženo nacionalno biæe. To znaèi da treba ostvariti maksimalnu slogu u radu svih bosanskomuslimanskih institucija, organizacija i društava u oèuvanju i uèvršæenju Republike BiH i historijsko-kulturnoga, vjerskog i nacionalnog identiteta. I sam sastav Vijeæa odražava intelektualne moguænosti muslimanskog naroda i pokazuje kakvim stvaralaèkim potencijalom raspolaže. Svakako da su ostvarene tek poèetne moguænosti njihovoga stvarnog angažovanja u institucijama našega nacionalnog okupljanja i društva u cjelini, ali je i ovaj poèetak pokazao spremnost da se stalno doprinosi borbi za osloboðenje od agresora i ostvarivanje sigurne buduænosti. Èlanovi Vijeæa vlastitim primjerom djeluju u sistemu državne i društvenopolitièke strukture, a Vijeæe, kao svijest i savjest bosanskih Muslimana, svojom aktivnošæu i konkretnim doprinosom vrši uticaj na javno mnijenje, naroèito na državne institucije i organizacije da odgovorno funkcioniraju. U tom smislu veoma znaèajan je udio Vijeæa u koordiniranju rada i aktivnosti svih muslimanskih i islamskih društava i asocijacija - organa Islamske zajednice, Preporoda, Merhameta, Matice muslimanske i drugih. To, svakako, doprinosi širini okupljanja ljudi, njihovoj usmjerenosti i veæem jedinstvu akcije. Rad Kongresa i njegovog vijeæa bio je inspirativan i na širem slobodnom podruèju Republike. U mnogim mjestima - Tuzli, Zenici, Visokom i drugim, intelektualci se okupljaju, organizuju, dogovaraju i zauzimaju stavove o bitnim pitanjima za život i opstanak našeg naroda. U tome im pomažu i èlanovi Vijeæa koji povremeno borave na slobodnoj teritoriji kao, naprimjer, u Zenici, Tuzli, Travniku, Bugojnu, Živinicama, Teoèaku, Brezi, Jablanici, Konjicu, Mostaru i drugim mjestima. To sve ima šireg odjeka u javnosti, domaæoj i inozemnoj, kojoj se najèešæe obraæa i Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. !'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Posebno zanimanje je pobudilo obraæanje intelektualcima zemalja kreatora vašingtonskog dogovora, Francuske, Engleske, Rusije i SAD-a. Ovim dogovorom te zemlje inauguriraju osnivanje geta na pragu XXI vijeka u Bosni koja nikada nijedan narod nije getoizirala, ukljuèujuæi i španske Jevreje, koji su ovdje našli utoèište poslije poznatih progona iz Španije prije više od 400 godina. Slobodni smo reæi - kaže se u ovom obraæanju intelektualcima svijeta - da je Organizacija ujedinjenih naroda samo cinièna fasada iza koje se krije svemoæ velikih, te bi na ulazu u Palaèu na Ist Riveru trebalo uklesati rijeèi iz Danteovog “Pakla”: “Lasciste ognisperanza voi ch’ entrate”. Time bi mali nenaoružani narodi bili upozoreni na sve neizvjesnosti kojima se izlažu pod tim krovom. Uz zahvalnost kolegama iz brojnih zemalja, koji su osudili postupak svojih vlada prema Republici BiH, odnosno kolegama u Francuskoj, Njemaèkoj i Sjedinjenim Državama, izraženo je oèekivanje da neæe utihnuti svoje glasove dok se iz naše zemlje èuju vapaji žena, djece i ranjenika koji svojim golim tijelima pokušavaju, ali ne mogu zaustaviti tenkovske gusjenice i vrele artiljerijske granate. “Preporuèite svojim vladama koje su osnovale Meðunarodni sud za ratne zloèine u Bosni - da u prve redove buduæe sudnice sjednu osnivaèi suda. U suprotnom, ta optuženièka mjesta bit æe prazna, jer ako se zloèinci vraæaju na mjesto zloèina, nikada se nije desilo da oni sami sjednu na mjesto suðenja. Ako to ne uradite, sjenke zlih djela i sjenka historijske odgovornosti past æe i na vaša lica. Nema više nikakvih izgovora. Vaša savjest je na ispitu, i vaša moguæa buduænost. Zlo je neiscrpnije u zlu nego dobro u dobru!” Redovne tribine Vijeæa subotom, koje se održavaju od septembra 1993. godine, veæ su postale cijenjeno mjesto okupljanja šireg kruga intelektualaca i razmatranja mnogih bitnih aktuelnih pitanja života i borbe bosanskomuslimanskog naroda za opstanak i sretniju buduænost. Prirodno je što su se u središtu pažnje više puta našli ženevski pregovori, s obzirom na moguæe implikacije ponuðenih rješenja za buduænost BiH i muslimanskog naroda. Uvodnièari i voditelji rasprava na tribinama su èlanovi Vijeæa i najistaknutiji muslimanski intelektualci. Materijali sa tribina se štampaju u posebnim publikacijama koje se dostavljaju u veæinu mjesta na slobodnoj teritoriji, osobito sredstvima informiranja. Ocijenjeno je, na jednoj od prvih tribina, da ponuðeni sporazum pravno predstavlja destrukciju BiH kao države. Aktuelna dilema nije da li "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

prihvatiti ili odbiti ženevski plan, veæ kako poboljšati ustavni sporazum da se BiH održi i u miru potvrdi i nastavi kontinuitet hiljadugodišnje tradicije. S tim u vezi je bila i tema o unutrašnjem ureðenju buduæe BiH, kao i o društveno-politièkom organizovanju bosanskih Muslimana. Kada je bilo rijeèi o organizovanosti bosanskih Muslimana kao državotvornog naroda, konstatovano je da su se oni tek u ovom ratu izborili za priznavanje državnosti. Muslimanima na ovim prostorima potrebna je graðanska država. U nastavku mirovnih pregovora treba osigurati bitne interese bosanskih Muslimana, od kojih su dva osnovna - da opstanu na ovim prostorima i da se BiH oèuva kao meðunarodno priznata zemlja u potojeæim granicama. Politièki i državotvorni subjektivitet bosanskih Muslimana, ocijenjeno je na tribini posveæenoj pravima èovjeka, treba usmjeriti tako da njihova tradicija ostane ono što jeste, a njihova državotvornost da bude ono što mora biti i da se gradi po uzorima svjetskih pravnih kriterija po kojima èovjek mora biti subjekat svih graðanskih i liènih prava. O ponuðenim rješenjima u ženevskim dokumentima izjasnio se, kao što je poznato, i Bošnjaèki sabor. Odluka o prihvatanju plana, uz uslov vraæanja silom okupiranih teritorija, imala je opæu podršku. Sudbinsko je pitanje gdje da se vrate prognanici rasuti širom Evrope i na drugim kontinentima. Tamo ih ima oko 600.000, dok ih je na podruèju koje kontolira Armija RBiH više od 700.000, od kojih polovina nema odgovarajuæi smještaj. Temeljno angažovanje mora biti usredsreðeno na što brži povratak izbjeglica i raseljenih osoba u svoje domove i svoj zavièaj. Islam i bosanski Muslimani i odnos islamskih zemalja prema Republici BiH nezaobilazne su teme tribine. Mi Bošnjaci-Muslimani - rekao je reisul-ulema Islamske zajednice BiH dr. Mustafa ef. Ceriæ - treba da uspostavljamo ravnopravni odnos sa islamskim zemljama, to jest, naši intelektualci treba da pronaðu puteve saradnje sa intelektualcima iz tih prijateljskih zemalja. Odbrana zemlje je, svakako, osnovna zadaæa i toj temi je bilo posveæeno dosta pažnje, posebno u vezi sa ženevskim dokumentima. Pored vojnih snaga tzv. republike srpske, agresor je angažovao i brojne snage iz bivše Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore. Cijeni se da je u osvajaèkim operacijama uèestvovalo više od 100.000 vojnika, 300 tenkova, 600 artiljerijskih oruða. Armija RBiH, meðutim, brzo se "

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

organizirala i konsolidovala te više nije za potcjenjivanje. Imamo više od 200.000 ljudi pod oružjem. Istina, još nismo jaki kada su u pitanju materijalno-tehnièka sredstva, ali zato posjedujemo onaj naš poznati bosanski ponos i hrabrost. Kada je rijeè o odbrani Podrinja, Mostara, Lašvanske doline, to ima ne samo vojno veæ i politièko znaèenje - istaknuto je na tribini koja se bavila ženevskim dokumentima i odbranom zemlje. Inaèe, Vijeæe ostvaruje punu i svestranu saradnju sa oružanim snagama, posebno sa Upravom za moral Štaba Vrhovne komande Armije RBiH u pripremi i izdavanju publikacija. O buduænosti BiH Vijeæe Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca oglasilo se u javnosti, zajedno sa Hrvatskim koordinacijskim odborom i Srpskim konsultacionim vijeæem, jedinstvenim stavom da: - Suverenitet i subjektivitet Bosne i Hercegovine, kao meðunarodno priznate države, èlanice UN-a, ne može se dovoditi u pitanje. To je èinjenica koja se ne može zaobiæi. - U svim dijelovima Bosne i Hercegovine moraju se svim graðanima garantirati puna ljudska prava i slobode prema civilizacijskim meðunarodnopravnim standardima. - Meðusobni odnosi u Republici mogu se rješavati jedino nakon obustave svih ratnih djelovanja. - Bez odlaganja omoguæiti prolaz humanitarnim konvojima i dostavu hrane svim graðanima Bosne i Hercegovine. - Gradovi Sarajevo i Mostar treba da budu stavljeni pod upravu Ujedinjenih naroda, odnosno Evropske unije - reèeno je u zajednièkoj izjavi ovih nevladinih asocijacija triju naroda, èiji se predstavnici èesto nalaze i razmjenjuju mišljenja i oglašavaju se o temama od zajednièkog interesa. Vijeæe je, pored ostalog, pokrenulo izradu studije pod radnim naslovom Povijesno iskustvo i buduænost bosanskih Muslimana te organizovalo izradu dviju popularnih publikacija o nacionalnom biæu bosanskih Muslimana (Bošnjaka) koje su pripremljene za štampu. Takoðer, u štampi je knjiga o Kongresu bosanskomuslimanskih intelektualaca i knjiga o genocidu nad Muslimanima u Drugome svjetskom ratu. Svakako da se ovim ne iscrpljuje sva aktivnost i djelovanje u okviru Vijeæa Kongresa bosansko-muslimanskih intelektualaca, èije su prostorije u Ulici Valtera Periæa br. 11. u Sarajevu postale mjesto okupljanja i održavanja raznih kulturnih manifestacija, izložbi, predavanja i tribina. I "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pored teških ratnih prilika, ovdje dolaze ljudi raznih profila i toga æe biti sve više kada, ako Bog da, proðu ove ratne strahote i kada naš narod u svojoj državi krene putem prosperiteta, duhovnoga i materijalnog razvoja. (Atif PURIVATRA u listu za jedinstvenu BiH Istina o BiH, br.1, str. 29)

IZME\U ISTOKA I ZAPADA U društvenoj konfiguraciji jedne države važno mjesto zauzimaju vodeæi intelektualci koji èesto svoje aktivnosti razvijaju paralelno sa politièkom sferom. Do posebnog izražaja dolazi znaèaj nevladinih organizacija, pogotovo onih predvoðenih intelektualcima. Jedna od njih je i Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, èiji je predsjednik prof. dr. Atif Purivatra. U razgovoru koji smo (revija Studentska misao, op.a.) sa dr. Purivatrom vodili pred opæe izbore 2000. godine željeli smo saznati na kojim poljima se odražava uticaj ove organizacije na Bosnu i Hercegovinu. Važno mjesto je zauzela i tema samog koncepta bošnjaštva koje nam je dr. Purivatra pokušao približiti. Svojim doprinosom u ostvarenju konstitutivnosti naroda BiH i drugim djelima važnim za buduænost naše države dr. Purivatra važi za jednoga od vodeæih intelektualaca u BiH koji promoviraju multietniènosti - kljuè za uspjeh razvoja BiH. U nazivu asocijacije koristite termin “Bošnjaci”. Da li se on iskljuèivo odnosi na Bošnjake koji žive u Bosni i Hercegovini i da li ukljuèujete u vaš rad ljude koji se izjašnjavaju Bošnjacima, ali koji potièu iz drugih regija? - Mi ukljuèujemo apsolutno sve Bošnjake u svijetu. Upravo smo završili projekt knjige Ko je ko u Bošnjaka. Tu se nalazi više od tri hiljade znaèajnih liènosti Bošnjaka, koje smo u toku posljednje tri godine sabrali iz èitavog svijeta. Prvi put u historiji Bošnjaka izdaje se jedna takva publikacija. Glavna pitanja su bila priznavanje BiH, uticaj drugih zemalja i sve što smo kroz historiju doživjeli u odnosu na nacionalno osjeæanje. Željeli smo da se svako pojedinaèno izjasni da li se osjeæa Bošnjakom ili "!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

ne. Ukoliko se tako osjeæaju, a ispunjavaju naše kriterije, bili su uzeti u obzir. Da li mislite da je koncept bošnjaštva trenutno u procesu ojaèavanja ili u stanju dezintegracije? - Mislim da je trenutno u procesu veliko ojaèanje nacionalne svijesti Bošnjaka. To je dolazilo do izražaja pogotovo u toku agresije na BiH, gdje se ponovo rodila nacionalna svijest Bošnjaka sa željom za oèuvanje BiH kao zajednièke domovine svih. Meðutim, Bošnjaci još nisu ravnopravni sa ostalima, posebno kad je u pitanju Dayton, povratak ljudi na svoja mjesta, pitanje etnièkog èišæenja. Za mene postoje antibosanske snage koje ne djeluju u skladu sa ljudskim pravima. Bošnjaci ništa drugo ne traže u BiH nego jednostavno jednak tretman sa ostalima. U toku agresije koncept bošnjaštva je uèvršæen do tog stupnja da se o dezintegraciji ne može govoriti ni u kom sluèaju. Bošnjaèki narod je jak i kao takav ne prolazi kroz fazu destabilizacije i nadam se da nikada i neæe. Koji je vaš stav o odnosima Bosne i Hercegovine i meðunarodne zajednice? - Mislim da je jedini izlaz razvitak društva na polju ostvarenja ljudskih prava i svih onih naèela meðunarodnih konvencija o ljudskim pravima u skladu sa razvojem i integracijom u Evropu. Mi zaslužujemo da taj tretman dobijemo jer smo uvijek bili evropska zemlja, pa èak u nekim pitanjima smo bili i prije Evrope. Bosansko èudo je bilo da smo se oduprli jednoj takvoj agresiji kakva je bila. Mi moramo ostati nezavisni i bit æemo ponovo na nivou Evrope. Uvijek smo podržavali meðunarodnu zajednicu u tome pravcu. Meðutim, postoje snage i u meðunarodnoj zajednici koje onemoguæavaju odbranu BiH. Taj proces se samo može uporediti sa holokaustom nad Jevrejima. Kako reagujete na èinjenicu da je BiH pod izvjesnom vrstom protektorata meðunarodne zajednice? - Mislim da protektorat nije rješenje. Meðutim, antibosanske snage se ne mogu suzbiti na drugi naèin nego protektoratom. To je nužno zlo. Ali protektorat u isto vrijeme znaèi odgovornost meðunarodne zajednice za ono što prima pod svoju upravu. Evropska unija i Sjedinjene Amerièke Države nisu raspoložene za uvoðenje protektorata, ali je uvoðenje jedne vrste protektorata, s obzirom na situaciju u kojoj se mi sada nalazimo, ""

Atif Purivatra - `ivot i djelo

više nego potrebno. Prije svega, zbog stalnog pritiska antibosanskih snaga i snaga koje su izvršile agresiju nad BiH i koje imaju plan podjele BiH. Ako je jedini izlaz iz takve situacije protektorat, onda to moramo i prihvatiti, pogotovo ako je on neophodan za razvoj, sreæu i prosperitet ljudi u BiH. Koje su Vaše prognoze za novembarske izbora? Pa, vjerovatno oni ljudi koji su vrijedni i koji rade, koji su se pokazali poštenim sigurno æe pobijediti. Oni koji su pravili samo politièku propagandu i koji nisu pokazali sposobnost za zajednièki život sa ljudima vjerovatno neæe lako proæi. Najvjerovatnije æe se desiti da nezaslužne politièke struje dobiju izvjestan broj glasova. Meðutim, poslije izbora je nužno otkloniti smjenom svaku neaktivnost i neangažovanost pojedinih politièara, naravno kroz javne procese. Tom metodom æe se uèiniti da oni koji istinski zaslužuju vode ovu zemlju, ali insistiram na èinjenici da je ovakvu prognozu teško donijeti. Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija su dobili podršku od SAD-a. Koje su Vaše reakcije na ovo i da li mislite da ova vrsta podrške može u velikoj mjeri uticati na izbore? - Mi smo na odreðeni naèin veæ reagovali u odnosu na izjavu i na populariziranje izjave g. Clintona da su Dodik i Lagumdžija ljudi buduænosti. Mislim da ove dvije liènosti ne možemo uporeðivati, a pogotovo se za Dodika ne može reæi da je èovjek buduænosti, buduæi da on zabranjuje izgradnju džamije koja je srušena bez rata. Premijer Republike Srpske Milorad Dodik se ne može u istoj mjeri popularizirati kao prof. dr. Lagumdžija jer su to dva razlièita shvatanja i pogleda u odnosu na BiH. Iznenaðen sam èinjenicom da predsjednik SAD-a g. Clinton nije uzeo u obzir izvještaje svog ambasadora u Sarajevu, g. Thomasa Millera, koji je pokazao veliko razumijevanje za BiH i za vraæanje izbjeglica u RS i u dijelove bivše “Herceg-Bosne”. Šokiran sam èinjenicom da ta mišljenja nisu došla do g. Clintona. Koje je za Vas najveæe intelektualno ostvarenje u historiji bh. države? Možete li nam navesti konkretan primjer? - Kada je rijeè o historiji BiH, mislim da se može reæi da je najveæa i najjaèa stvar upravo oèuvanje BiH kao teritorijalne, duhovne, kulturne i nacionalne zajednice u kojoj se koegzistiralo u raznim sistemima i u kojoj se život zajednièki odvijao na jedan naèin na kojem danas instistiramo "#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

da žive narodi u Evropi i narodi u svijetu. To je za mene najjaèi historijski znaèaj BiH, a najznaèajniji dogaðaj je za mene zvanièno priznanje BiH od Evropske unije i Organizacije ujedinjenih nacija te da je danas BiH èlanica UN-a kao slobodna i nezavisna država. Ko je po Vama najzaslužniji èovjek za to? - Zaslužni su svi graðani BiH koji su se borili u tom pogledu i koji nisu bili za eventualno odvajanje, podjelu i prikljuèenje Srbiji i Hrvatskoj, u posljednjih nekoliko godina vezanih za razvoj nacionalnih pokreta u BiH i za uticaj na BiH. Teško je izdvojiti jednu liènost. Svaki od nauènika koji su nastupali u ime BiH, zatim drugi koji su svojim aktivnostima uèinili puno, bez obzira na sektor, oni su zaslužni za razvoj BiH. Tu je nesumnjivo jedan odreðeni krug ljudi dao veliki doprinos u borbi protiv agresije, u oèuvanju BiH. Naroèito je zaslužno Predsjedništvo Republike BiH koje je izabrano pred agresiju i koje je egzistiralo kao takvo u toku agresije i koje se borilo za BiH na meðunarodnom planu. U tom pogledu je nesumnjivo imao velike zasluge kao predsjednik Predsjedništva g. Izetbegoviæ. Da li mislite da je islam sastavni dio bošnjaèkog identiteta? - Nesumnjivo, koliko je pravoslavlje sastavni dio srpstva, katolicizam koliko je sastavni dio hrvatstva, toliko je i islam sastavni dio bošnjaštva. U situaciji u kojoj su bili Bošnjaci pod pritiscima srpskoga nacionalnog ekstremizma, a i dalje imamo ostataka tih ekstremizama, èvrst otpor je bio neophodan. Èak i danas kada je u pitanju Republika Hrvatska, imamo još uvijek kod pojedinaca nerazumijevanja prema Bošnjacima, i to se odražavalo u negativnom smislu kod bivšeg predsjednika RH g. Tuðmana, koji nije shvatio samostalnost Bosne i njenu buduænost kao nacionalne zajednice Bošnjaka. Mislim da je islam imao važnost u pogledu nacionalnog uvažavanja u okviru SFRJ od prvih zaèetaka nacionalnih pokreta u BiH krajem IXX stoljeæa pa do danas. Tada je uvažavan termin “Muslimani” u nacionalnom smislu, do prihvatanja i vraæanja imena “Bošnjak” na Prvom saboru Bošnjaka 1993. god., naziva koji je egzistirao kao takav za pripadnike Islamske zajednice, odnosno za nacionalne pokrete u poèetku. Islamska zajednica je bila vrlo znaèajan faktor u oèuvanju nacionalne svijesti kad nije postojala moguænost nacionalnog priznanja. Karakteristika je da su Muslimani opstali kao nacionalna zajednica bez obzira što nisu bili uvažavani kao takvi, nego su tretirani kao pripadnici vjerske zajednice. "$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Cjelokupni društveni razvitak Bošnjaka je išao paralelno sa Srbima i Hrvatima, bez obzira što Bošnjaci nisu bili uvaženi kao narod. Sva kulturna, umjetnièka i ekonomska zbivanja, banke i mediji su bili na nivou srpskih i hrvatskih nacionalnih zajednica i ponovit æu, Muslimani uopæe nisu bili uvažavani kao narod. To je došlo do izražaja kasnije u devedesetim godinama. Islam je dakle idefinitino dio identiteta Bošnjaka. Da li mislite da bi Vaša organizacija trebala postati savjetnik politièke strukture i koji je stvarni utjecaj Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca na stvaranje bh. države? Od poèetka devedesetih godina smo došli u situaciju u kojoj nevladine organizacije imaju sve veæi uticaj na društvene tokove. U tom smislu je formirano Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca sa ciljem da dâ svoj doprinos odbrani zemlje na polju intelektualnog razvoja u aktivnostima koje imaju impakta na politièku stukturu. Pripremili smo se za djelovanje internih politièkih struktura meðunarodne zajednice koje su vezane za BiH. Dokazano je da je naš rad imao puno uspjeha. Jedna od karakteristika našeg rada je stalna saradnja sa drugim nevladinim organizacijama, sa drugim multietnièkim organizacijama, kao i sa organizacijama koje su višenacionalnog karaktera. Saradnja sa Srpskim graðanskim vijeæem i sa Hrvatskim narodnim vijeæem omoguæila je jednakost meðu svim bosanskim graðanima i omoguæila je pogotovo konstitutivnost naroda u Ustavu BiH. Mi želimo zajedno graditi multietnièku BiH, gdje æe svi graðani imati nacionalnu slobodu i nacionalnu ravnopravnost. Kad ova dva uslova budu ispunjena, moæi æemo reæi da su ljudska prava ostvarena. (Razgovarala: Nejra BAŽDAREVIÆ, bh. studentska revija Studenska misao, broj 6/7, novembar-decembar 2000.)

"%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

SAMO U OKVIRU BOSNE I HERCEGOVINE TREBA DA REALIZIRAMO SVOJE BO[NJA^KE INTERESE (Iz intervjua za list ”Muallim”)

Muallim: Gosp. Purivatra, jedan ste od inicijatora osnivanja, a sada ste i predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Možete li nam reæi kako je došlo do formiranja ovog vijeæa i koje su njegove djelatnosti? Atif Purivatra: Agresija na BiH 1992. godine postavila je pitanje i uèešæa intelektualaca u odbrani od agresije. Grupa intelektualaca u Preporodu i oko njega smatrala je da bi time bilo korisno okupljanje intelektualaca kako bi oni dali svoj doprinos toj odbrani. Nakon priprema, 22. decembra 1992. došlo je do održavanja Kongresa kome je bilo prisutno 700-800 intelektualaca. Na Kongresu su podnesena èetiri osnovna referata i 15 koreferata, koji su kasnije objavljeni kao posebna knjiga. Poslije diskusije donesena je i Rezolucija Kongresa sa 16 taèaka kao osnov za rad Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Muallim: Kako se reflektuju stavovi Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca? Purivatra: Izvršni odbor Vijeæa svakog ponedjeljka održava sastanke na kojima raspravlja i rješava - daje svoja mišljenja o svim bitnim znaèajkama u životu Bošnjaka. Uvijek smo se i javno oglašavali kada je to bilo potrebno. Ujedno, održavanjem naših redovnih tribina, kao i našom izdavaèkom djelatnošæu, mi smo zasigurno uticali i na ukupno osvješæivanje muslimana i muslimanskih intelektualaca. Uz to, najveæi broj naših dužnosnika u državnim organima uvažava naše prijedloge, tako da smo postigli znaèajan renome. Muallim: Vijeæe (VKBI) je jedna od rijetkih institucija koja je sada izrasla u èvrst stup našeg naroda. Kako Vi gledate na uspostavljanje drugih institucija koje su neophodne u stasavanju Bošnjaka kao naroda?

"&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Purivatra: To je dosta ozbiljno pitanje koje u našoj sredini mora da sazri kako bismo imali najracionalniji i najkorisniji stav u tom pogledu. Teško je formirati nacionalne institucije u višenacionalnoj zajednici kakva je BiH, jer one u odreðenim uslovima mogu znaèiti i šansu za razbijanje BiH. A interes Bošnjaka je nesumnjivo cjelovita BiH, u kojoj æe ravnopravno uèestvovati sa ostalim narodima, ali ne kao do sada kada se nisu u mnogome pitali ni konsultovali niti rješavali svoja bitna pitanja. Stoga mislim, a to je i stav Vijeæa, da mi moramo podržavati institucije BiH u kojima æemo imati uèešæe i boriti se za sadržaj koji æe odgovarati Bošnjacima ne šteteæi interesima Hrvata, Srba i drugih naroda. Mi moramo biti razumni i mudri i u okviru BiH realizirati svoje bošnjaèke interese. Bez zajednièkih institucija BiH težak bi bio opstanak Bošnjaka. Zajednièke institucije ne smetaju nacionalnim institucijama ali zajednièke institucije moraju postojati jer one predstavljaju državu BiH. Muallim: Mi nacionalnih institucija praktièki nemamo? Purivatra: Niko nam se smeta da ih pravimo. Zašto niko nije pokrenuo ta pitanja? Ali, imamo li mi moguænosti za to? Ne možemo rasipati snage. Smatram da je sada suvišno da u Sarajevu npr. budu tri pozorišta ili tri instituta za književnost i sl. Smatram da se u okviru državne institucije možemo i moramo izboriti za pravilan tretman Bošnjaka kao nacionalne kategorije. Mi se moramo boriti da svoje specifiènosti plasiramo na najbolji moguæi naèin. Danas, ako želimo cjelovitu BiH, ne možemo insistirati na tome da svaka nacija u BiH predstavlja u meðunarodnim okvirima svoju naciju. To može samo putem države BiH, s tim da svaka nacija može dalje razvijati svoje specifiènosti. Muallim: Što se tièe tih specifiènosti, Bošnjaci su zvanièno 1963. godine uvaženi kao narod. Koliko su muslimani time dobili? Purivatra: Sve ono što je karakteristika bošnjaèkog naroda kao naroda korisno je. Svakodnevno su i svijest i znanje Bošnjaka rasli. Razvijanje muslimana kao Muslimana, pri èemu je osnov davala religija, dovelo je do zaštite muslimana i u bivšoj Jugoslaviji. Veæ 1941. godine se Muslimani spominju kao ravnopravan narod. Onoliko koliko se moglo uraditi u tadašnjem sistemu - uraðeno je. Agrarna reforma 1919. koja je u neku ruku praktièki bila ekonomski genocid nad muslimanima jeste onemoguæila vlastiti razvoj Muslimana ali se taj razvoj ipak dalje, doduše usporenije, razvijao na kulturnome, prosvjetnom, politièkom i svakom drugom planu. Stvoreni su tako uslovi za jedan politièki realitet u kome "'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

su Muslimani došli do odreðenih osnovnih prava na to da budu priznati i uvaženi kao narod. Posebno se to desilo odlukama u Ustavu 1963. godine, a takoðer je proklamovano na I i II zasjedanju ZAVNOBiH-a. Takav razvitak nesumnjivo je doprinio daljem razvijanju svijesti koja je omoguæila da u periodu agresije na BiH 1992. godine ogroman broj ne samo naroda nego i intelektualaca stane u odbranu države BiH. Muallim: Muslimani se jesu uvažavali, no imamo primjera njihova osporavanja, poèevši od ignoriranja naših književnika Hasana Kikiæa, Meše Selimoviæa i dr. pa do ukupnog doprinosa Bošnjaka u arhitekturi, muzici i kulturi. Jesu li naši intelektualci na tom polju mogli više dati i jedinstvenije nastupati? Purivatra: U takvim uslovima i stalnim pritiscima srpskih i hrvatskih snaga teško se moglo oèekivati više nego što je uèinjeno. Svaki pokušaj okupljanja Muslimana izazivao je revolt kod vladajuæih krugova, pa i proganjanje muslimanskih intelektualaca u tom pogledu. Iako su imali i politièku stranku JMO, muslimanski intelektualci se znaèajnije nisu mogli suprotstaviti tendencijama podjele BiH kakva je veæ postojala od 1926. godine i uvoðenja diktature pa do sporazuma Cvetkoviæ-Maèek 1939. godine kada je BiH faktièki podijeljena izmeðu Srbije i Hrvatske. Pozitivne snage i vrijedni intelektualci i pored toga nastavili su se boriti za BiH. U toku Drugoga svjetskog rata BiH je bila kao neka tampon zona izmeðu Srba i Hrvata, tako da je i voðstvo Komunistièke partije zauzelo stav o teritorijalnoj samostalnosti BiH, a u okviru federacije Jugoslavije èime su Muslimani, bez obzira na sve slabosti u izostavljanju nacionalne samostalnosti, dobili šansu za svoj dalji razvitak. Muallim: Srbi i Hrvati formirali su svoje nacionalnosti u ovisnosti od religije. Kako su se Muslimani u tom pogledu razvijali? Purivatra: To su u BiH bili razlièiti uslovi. I Srbi i Hrvati su gajili svoje nacionalne ideje u Bosni. U njihovom stalnom insistiranju da Muslimani budu Srbi i Hrvati vršen je i stalni uticaj. Doduše, i Muslimani su razvijali svoje nacionalne posebnosti, ali nešto sporije u odnosu na Srbe i Hrvate. Razlog za to svakako leži i u tome što su oni imali svoje matice u Srbiji i Hrvatskoj. Religija jeste bila konstituens i Srbima i Hrvatima u nacionalnom formiranju, ali religija je i muslimanima bila taj faktor nacionalnosti. No, Islamska zajednica u BiH i Jugoslaviji je bila, zbog izreèenog, u težim uslovima. Meðutim, èinjenica je da je Islamska zajednica oèuvala kompaktnost muslimana, pa i doprinijela #

Atif Purivatra - `ivot i djelo

nacionalnom razvoju. Iako su vjerska prava bila dominantna, ipak se u okviru Islamske zajednice stvarala inteligencija koja je dalje razvijala odreðene ideje vezane za nacionalni pokret. Tvrdim da je islam u nacionalnom smislu bio i ostao jedan od konstitutivnih elemenata. Muallim: Kako vidite opstanak islama na ovom podruèju? Purivatra: Opstanak islama ovdje vidim isto tako kao i opstanak Bošnjaka. Bez obzira na okruženje i stanje u Evropi, islam i Bošnjaci, ako Bog da, opstat æe. Muallim: Srpska politika i tendencije i dalje su ostale iste. Nedavno smo èuli i deklaraciju Srpske akademije nauka i umjetnosti o navodnoj njihovoj ugroženosti, èime se iskrivljuje istina i potcrtavaju njihove nakane. Šta biste rekli o tome? Purivatra: Ne trebamo se zavaravati da je srpska genocidna politika prestala i da æe prestati. Ona æe prestati samo onda kada mi budemo jasni, èvrsti i sigurni, i u ekonomskome, i u politièkom, i u vojnom smislu. Deklaracija srpskih intelektualaca samo je pokušaj da se oni prikažu kao žrtve, kao oni na kojima je izvršen genocid. Meðutim, svijet je sagledao tu sramnu srpsku, a i hrvatsku politiku i njihove težnje ka teritorijama BiH. Organizovanjem Bošnjaka i poraslom sviješæu, ta i takva politika ne bi smjela biti prisutna i realizovana na štetu Bošnjaka. Bošnjaci se tome mogu oduprijeti. Muallim: Konaèno, koliko su bošnjaèki intelektualci dio svoga naroda? Purivatra: Smatram da je svakog dana sve više prisutna svijest kod intelektualaca o potrebi opæih interesa. Time æe svakog dana jaèati i ukupna snaga bošnjaèkog naroda. (Razgovarao: Selman SALHANOVIÆ, Muallim, broj 59, august/kolovoz 1997.)

#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

400 TRIBINA Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca (VKBI) organizovalo je na desetke i stotine tribina i tematskih rasprava o najvažnijim pitanjima odbrane od agresora i borbe za opstanak Bosne i Hercegovine, posebno odbrane Bošnjaka od planiranog genocida. Jedan od oblika djelatnosti je Tribina od koje je nerazdvojno ime Atifa Purivatre. Ona se afirmirala kao nezaobilazan faktor u stvaranju vizije novoga otvorenog društva slobodnih ljudi i naroda. Svakodnevno reagujuæi na mnogobrojne pojave i procese koji su prijetili da ugroze mir, cjelovitost i integritet Bosne i Hercegovine, Vijeæe je, prema opæem mišljenju, steklo poštovanje ljudi i ugled i u svome i kod drugih naroda te znaèajno uticalo na javno mnijenje i progresivnu misao. Mnoga izlaganja su štampana, tako da je u okviru biblioteka Posebna izdanja, Tribina i Arabeska do sada štampano 175 nešto proširenih izlaganja uvodnièara. Na 400 tribina nastupilo je isto toliko uvodnièara, od univerzitetskih profesora, akademika, istaknutih politièkih, kulturnih i javnih radnika do stranih ambasadora u Bosni i Hercegovini.

O FONDU ”MUHSIN RIZVI]” Podr{ka izu~avanju bosanskoga jezika i bo{nja~ke knji`evnosti Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca oformilo je Fond za stipendiranje posebno nadarenih studenata pod nazivom Muhsin Rizviæ. Njegov utemeljitelj je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceriæ. “Fond iskljuèivo služi za dodjelu stipendija, te nagrada i pomoæi za izradu magistarskih i doktorskih radova, i to samo iz oblasti bosanskoga jezika i bošnjaèke književnosti, što je regulirano pravilima Fonda.”

#

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Prema rijeèima dr. Purivatre, Fond redovno stipendira studente od akademske 1995/1996. godine i do sada su podijeljene 23 stipendije u iznosu od 23.000 DEM, devet finansijskih pomoæi za izradu magistarskih i doktorskih disertacija u iznosu od 5.100 DEM, te osam nagrada za najbolje radove u iznosu od 1.600 maraka. Na konkurs za dodjelu 10 stipendija po 1.000 maraka i pomoæ u izradi magistarskih radova u akademskoj 1999/2000. prijavilo se 26 kandidata za dodjelu stipendija i pet za pomoæ u izradi magistarskih radova. Vijeæe je izabralo kandidate sa najboljim uspjehom na studijama - rekao je novinarima Atif Purivatra, predsjednik VKBI-ja. On dodaje da æe kao trajna obaveza ostati prikupljanje što više sredstava u Fond Muhsin Rizviæ. U tome je do sada Vijeæe imalo veliku podršku graðana. Time se olakšava pomoæ mladim kadrovima iz oblasti bosanskoga jezika i bošnjaèke književnosti. (Dnevni avaz, 1. II 2000.)

KO SE BAVI PITANJEM UPOTREBE BOSANSKOGA JEZIKA Bošnjacima treba mnogo rada i više odgovornosti, i prema sebi i prema drugima. Evo primjera: veæ sada iz nekih moænih zemalja nam traže da im pošaljemo lektore, ali, nažalost, tih kadrova mi nemamo. Imamo Institut za jezik koji se ne bavi tim pitanjima, ne bavi se pitanjem upotrebe bosanskoga jezika na televiziji. U nas na TV-u i Bošnjaci više govore hrvatski nego bosanski. Šta možemo oèekivati od drugih ako sami ne èinimo ono što je normalno i prirodno? Na tom terenu naši kadrovi potcjenjuju sebe i druge. Eto, èak i don Ante Bakoviæ prije petnaestak dana opet ima priliku govoriti da su Muslimani izmišljena nacija, da nemaju svoga jezika i šta sve ne. Imamo jezik duže od hiljadu godina, otkako postoji Bosna i Hercegovina. Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Dalibor Brozoviæ tvrdi da to nije bosanski, nego bošnjaèki jezik, premda je lingvist i zna da je bosanski jezik. (Atif Purivatra, Ljiljan, 25. XII 2000.- 8. I 2001.)

#!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

HISTORIJSKI PRVIJENAC KO JE KO U BO[NJAKA Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, u okviru svoje djelatnosti, pokrenulo je izdavanje velikoga bošnjaèkog leksikološkog projekta s velikim znanstvenim kulturnim, nacionalnim i informativnim znaèenjem pod nazivom Ko je ko u Bošnjaka. Prvi put se u historiji enciklopedistike na ovim prostorima poptunije predstavljaju Bošnjaci kao narod u svim oblastima društvenog života. Time se prvi put jedinstveno i cjelovito predstavljaju najeminentniji predstavnici svih struka, oblasti, profesija i drugih podruèja djelovanja izraslih u bošnjaèkom narodu. Cilj ove sveske je da doprinese razvoju i afirmaciji Bošnjaka, te da njih i cjelokupnu svjetsku zajednicu upozna sa svim oblicima javnoga, kulturnog i znanstvenog života u BiH. Osnova projekta je sabiranje, istraživanje i predstavljanje najaktivnijega i najdjelotvornijeg dijela Bošnjaka, što je zadatak bošnjaèke inteligencije. Safvet-beg Bašagiæ je na poèetku XX stoljeæa, 1907. godine, iznio sliènu tezu u listu Ogledalo, gdje se kaže: “Mi Bošnjaci i Hercegovci tvrdimo, da mi narodni život, kulturne i politièke prilike u svojoj domovini poznajemo u tanèine; no takvo mišljenje je, uz male iznimke, skroz neosnovano. To se može reæi naroèito o mladim ljudima, koji sebi umišljaju da poznaju Bosnu u svakom pogledu. Našem narodu ne fali, dakle, prirodne intelektualne snage, nego mu nedostaje naobrazbe. Pa koji onda faktor nosi najveæima tu tešku odgovornost, kojemu se faktoru može u grijeh upisati èisto subjektivna krivnja za to?! Taj faktor jest narodna inteligencija, ta prava elita naroda. Ta inteligencija jest i mora biti prava elita naroda, najbolji dio njegov, njegova uzdanica.” Dakle, tek na kraju stoljeæa su se stekli uslovi da se realizira jedan ovakav projekt, kojem se u svijetu pristupilo prije više od šest decenija. Edicija Ko je ko (Who is who) poznata je svim ljudima koji se bave visokokvalitetnim djelatnostima, tako da su mnoga od zvuènih imena naših ljudi uvrštena u ova izdanja. Princip je da se radi na razini države, jedne institucije, na nivou struke i naroda. Ona predstavlja svojevrsno #"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Promocija knjige “Ko je ko u Bošnjaka” u Tuzli - promotori slijeva: Emir Hadžihafizbegoviæ, Esad Sejtarija, Arif Zuliæ, Mustafa Imamoviæ, Atif Purivatra i Enver Haliloviæ

istraživanje bošnjaèkoga ljudskog potencijala poslije svega onoga što se dešavalo Bošnjacima u prošlosti. U izradi projekta se polazi od èinjenice da je Bošnjacima u osnovi nepoznato njihovo prošlo, kao i sadašnje biæe, pa se pristupilo izradi na taj naèin da se izvrši jedan “istraživaèki saldo” koji æe pokazati sa kojim ljudskim potencijalom BiH trenutno raspolaže. Planirano je da se projekt odnosi na sva podruèja življenja i u njega ulaze sve profesije i svi oblici djelovanja. Akcent se stavlja na presjek aktuelnog stanja, pa æe veliki broj ljudi uæi u ediciju zahvaljajuæi svome trenutnom društvenom položaju, kao što su kantonalni, federalni te državni ministri. Težina izrade jednoga leksikografskog projekta je i u tome što se mora napraviti zajednièki vrijednosni imenitelj za sve oblasti i kategorije ljudi u ediciji Ko je ko u Bošnjaka. Taj kompleksni dio posla uradit æe redakcijski kolegij izdanja. Glavni urednik je prof. dr. Atif Purivatra, odgovorni urednik i voditelj programa je doc. dr. Šaæir Filandra, a èlanovi Redakcije su prof. dr. Avdo Sofradžija, prof. dr. Jusuf Žiga, prof. dr. Fuad Šišiæ, doc. dr. Tufik Burnazoviæ, doc. dr. Ismet Grbo i prof. dr. Mustafa ef. Spahiæ. (Dnevni avaz, 16. VIII 1997.) ##

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

ME\U DESET IZDVOJENIH U sumarnoj rubrici Kultura i umjetnost u 2000. godini sarajevske Jutarnje novine su izdvojile deset liènosti koje su obilježile posljednju godinu drugog milenija. Meðu tih 10 izdvojenih liènosti nalazio se i Atif Purivatra, uz Selmu Alispahiæ, Nuru Bazdulj-Hubijar, Asima Horoziæa, Dragana Jovièiæa, Radovana Marušiæa, Josipa Pejakoviæa, Sulejmana Kupusoviæa, Almu Suljeviæ i Faruka Sokoloviæa. U obrazloženju njihovih dometa koji ih izdvajaju u 2000. godini za Atifa je reèeno: “Profesor i pomalo filozof bio je na èelu tima koji je sredinom godine dovršio enciklopediju Ko je ko u Bošnjaka. Obuhvaæeno je preko tri hiljade liènosti iz svih podruèja života. Nekih imena nema, ali to ne umanjuje znaèaj ovoga poduhvata.” (Jutarnje novine, Sarajevo, 30. XII 2000.-2. I 2001.)

OKUPLJENI U JEDNOJ KNJIZI Domalo je i profesor Purivatra dao izjavu o toj antologijskoj vrijednosti edicije. “Kako do sada nikada u historiji Bošnjaci nisu imali knjigu slièna sadržaja, mi u Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca smo bili mišljenja da se najsposobniji i najkvalitetniji bošnjaèki kadrovi, poput drugih, trebaju okupiti u jednoj knjizi. Prvobitna namjera nam je bila da to bude knjiga Ko je ko u Bosni i Hercegovini, ali pošto nije bilo odgovarajuæeg raspoloženja kod Srba i Hrvata, mi smo se odluèili da to uradimo samo za Bošnjake. Utvrdili smo i uradili odreðene kriterije, te poslali upitnike koje smo poslije prikupili i selektirali u knjigu. Bilo je teškoæa jer te podatke nismo mogli dobiti iz postojeæih knjiga. Tu treba navesti i èinjenicu da su Bošnjacima više od 150 godina negirane njihove nacionalne karakteristike, asimilirani su, svojatani i preimenovani u Srbe, Hrvate, Jugoslavene itd. Otuda smo mi u redakciji zauzeli stav i uputili upitnike onima koje smo smatrali da se uklapaju u kriterije za ovu knjigu #$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

kako bismo imali i njihov stav. Jednostavno, ne bi bilo korektno i pošteno, ni sadržajno uredu, da nekoga uvrstimo ko se ne osjeæa Bošnjakom. Tako smo od 4.500 upitnika koje smo poslali znaèajnim liènostima dobili odgovor na njih 3.186, koliko je uvršteno u ediciju. Kao nevladina organizacija susretali smo se sa moguæim nedaæama, pogotovo one materijalne prirode, da bismo napokon uspjeli u svojim namjerama. Knjiga je objavljena i data na uvid javnosti. Uskoro, u narednoj godini, oèekujemo i izlaženje ove edicije na engleskom jeziku. Knjiga nije znaèajna samo za Bošnjake u Bosni i Hercegovini nego i za èitav svijet. Ona je usmjerena i prema Bošnjacima u dijaspori. Obuhvatili smo i one Bošnjake u Sandžaku, Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Holandiji, Sjedinjenim Amerièkim Državama, Njemaèkoj i drugim zemljema. To ujedno pokazuje i predstavlja svu širinu i vrijednost bošnjaèkog naroda i bošnjaèke zajednice.” (Preporod, Sarajevo, br. 24./ 697, 15. XII 2000.)

POVODOM IDEJE O TRE]EM BO[NJA^KOM SABORU “Prvi bošnjaèki sabor je zauzeo stav o izuzetno važnim pitanjima koja su se ticala meðunarodnog položaja naše zemlje. Možemo reæi da su njegovi zakljuèci podržani, usvojeni i realizirani u okvirima državne politike. Drugi bošnjaèki sabor definitivno je donio odluku o vraæanju nacionalnog imena - Bošnjak. Treæi bošnjaèki sabor trebao bi donijeti nacionalni stav o pitanjima koja su u vezi sa položajem, životom i buduænosti Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i van zemlje.” (Atif PURIVATRA o ideji za sazivanje Treæega bošnjaèkog sabora, Dnevni avaz, 6. XI 1996.)

#%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

DOVO\ENJEM RAZLI^ITIH GOSTIJU ^INIMO DOBRE STVARI ZA BO[NJAKE U javnim napadima na Atifa nisu birana sredstva. U jednom od sedmiènih listova izneseno je o njegovoj liènosti toliko neozbiljnosti i naukusa da ne zaslužuju spomena ni ta novina ni tekst u kojem se u 32 taèke optužuje predsjednik VKBI-ja. Njemu je, pored ostalog, pripisano u grijeh što “dozvoljava da na tribini VKBI-ja gostuju razni šuftovi, poluinteligentni i bošnjakomrsci”. Zamjereno mu je što je kontaktirao Novaka Kilibardu, za koga je reèeno da je pripadao intelektualnom valu mržnje koji se preformirao u fizièku silu i sruèio na Bosnu. Kilibarda je u meðuvremenu priznao da je griješio i izjavljuje da je unio korektive u svoje ponašanje. Kilibarda je, u svojstvu šefa misije Vlade Crne Gore, gostovao na tribini VKBI-ja. Tom prilikom je izjavio da predsjednik SR Jugoslavije Vojislav Koštunica predstavlja veæu opasnost za Crnu Goru od bivšeg predsjednika Miloševiæa. “Ne želim umanjiti Koštunièin znaèaj kada je rijeè o opštim kretanjima, ali za Crnu Goru on je opasan zbog težnje ka unitarizmu”. Za tadašnju situaciju Kilibarda je optužio jugoslavensko rukovodstvo, navodeæi da je “politièko biæe Srbije oboljelo od unitarizma”, te “militantni dio Srpske pravoslavne crkve, koja je desna ruka te politike i uslužnih terazijskih, odnosno beogradskih Crnogoraca”. “Nadam se da ova bolest nije došla do metastaze”, rekao je Kilibarda. Dodao je kako se nada da æe “velike sile uvidjeti narastanje svijesti za samostalnu Crnu Goru i prihvatati referendum o državnom statusu Crne Gore kao pravnu, politièku i psihološku èinjenicu”. Izrazio je nadu da æe tome doprinijeti i saradnja Crne Gore sa Haškim tribunalom, te njena spremnost da “pruži izvinjenje državama a i narodima koji su bili izloženi agresiji i genocidu od SR Jugoslavije”. Tako je na tribini VKBI-ja zborio Kilibarda. I pored toga, oglasio se Savez logoraša BiH koji, kako kaže, “energièno osuðuje postupke Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca koje u Sarajevu u vremenskom periodu od samo nekoliko dana uporno promovira Novaka Kilibardu, huškaèa na agresiju, na genocid i zloèin nad BiH”. #&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Neki dnevni listovi su to saopæenje objavili pod naslovom “Purivatra, što æe ti Kilibarda”. I Savez logoraša, doduše, prihvata nekako Kilibradinu službenu funkciju u Bosni i Hercegovini svjestan da sa susjednom Crnom Gorom moramo graditi dobre susjedske odnose i toleranciju. “Ne prihvatamo èovjeka koji je zloèince huškao na BiH i na Bošnjake, koji je to èinio sa Šešeljem i Karadžiæem u vrijeme kada je to huškanje bilo profitabilno.” Tako je u saopæenju za javnost, koje je potpisao Irfan Ajanoviæ kao predsjednik Saveza logoraša, direktno prozvan i Atif Purivatra. Atif je, takoðer javno, odgovorio smireno. “Svako ima pravo na svoj stav i mišljenje”, rekao je on i dodao: “Lièno respektujem i poštujem Irfana Ajanoviæa i njegov rad i jako mi je žao što nije došao na trbini VKBI-ja kada je gostovao Novak Kilibarda, pa rekao ono što je napisao i opæenito što je imao reæi. Mislim da mi dovoðenjem razlièitih gostiju na naše tribine èinimo dobre stvari za Bošnjake ovdje u BiH, i u Sandžaku, i u Crnoj Gori, a samim tim i za logoraše.” Pojašnjavajuæi dalje to svoje mišljenje, Atif je rekao da se time èini nešto dobro i za ukupne odnose Crne Gore i Bosne i Hercegovine, prvenstveno jer je “Kilibarda predstavnik vlade jedne zemlje koja se bori protiv velikosrpskog projekta koji se sada provodi ali na jedan drugi, noviji naèin. Crna Gora i Kilibarda kao njen predstavnik danas su u borbi za neovisnost. U ovoj situaciji, kada je rijeè konkretno o Kilibardi, imamo èovjeka koji se bori na svoj naèin, primjera radi pisanjem teksta o Bošnjacima u nedavno promoviranim Almanahu, èijoj je promociji prisustvovao i on, ili pak javno izreèenim sudovima o Vojislavu Koštunici”. (Dnevni avaz, 26. II 2001.)

SPRIJE^ITI POKU[AJE SECESIJE Mediji su ispunjeni izjavama, intervjuima, èlancima i drugim prilozima sa tvrdnjom: Tuðman radi na podjeli Bosne i Hercegovine. Ivan Zvonimir Èièak, meðu ostalima, kaže da ne vidi gotovo ni jednu relevantnu politièku snagu na prostorima bivše SFRJ, a gotovo ni u svijetu, koja ima izrazitu politièku volju da po svaku cijenu saèuva jedinstvenu BiH. Na unutrašnjem planu, bez obzira na velike proklamacije Tuðmanove politike #'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

- rijeèi su Ivana Èièka - sve govori da on želi dugoroèno raditi na podjeli Bosne. Kadrovski razmještaj ljudi, koji æe slušati i izvršavati njegova nareðenja i koji su dokazani na modelu podjele Bosne najbolje to potvrðuju. Tuðman, s druge strane, osporava bilo kakav sporazum o toj podjeli. Da li podržava Federaciju BiH? - pitaju ga novinari 10. XII 1995. godine, a on kaže: “Da, ali samo pod uvjetom njezine konfederacije sa Hrvatskom, jer je to jedini jamac opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini.” (Veèernje novine, 11./12. II 1995.). “Postoji li novi hrvatsko-srpski sporazum o podjeli te države?” - glasilo je sljedeæe pitanje. “Ne postoji, iako Hrvatska mora pregovarati sa Srbijom prije rješenja krize u Bosni i Hercegovini, jer je ta kriza mnogo zamršenija od krize u Hrvatskoj” - odgovorio je Tuðman. Èim se povedu razgovori o podjeli BiH, ožive aspiracije ka svojatanju Muslimana za Srbe ili Hrvate. “Svakom koji išta znade o hrvatskoj povijesti, na poèetku procesa osamostaljenja Hrvatske, moralo je biti jasno da æe kljuènom taèkom hrvatsko-srpskog prijepora ostati Bosna i Hercegovina. Rat na tlu BiH nije mogao ne biti i biti i hrvatskim ratom, ratom koji odluèuje o sudbini hrvatskog naroda i države” - piše Tomislav Jonjiæ u zagrebaèkom Vjesniku, a prenosi Osloboðenje 10. VIII 1996. godine. “Sukladno straræeviæanskoj tradiciji, hrvatski su nacionalisti listom smatrali kako je BiH hrvatska zemlja, a tamošnji Muslimani podrijetlom Hrvati koji su turskim osvajanjima, islamizacijom i kasnijim sofizmom Beèa, pohotom Budima, labiritnom mraènim katakompskog Rima (Matoš) umjetno i nasilno odvojeni od matice, pa je hrvatska zadaæa popuštanjem i žrtvama pokazati im put dragovoljnog povratka nacionalnim (ne i vjerskim) korijenima” - pisao je tih dana Tomislav Jonjiæ. “S obzirom na povijesne pouke svaki nagovještaj moguænosti podjele BiH izmeðu Srbije i Hrvatske u trenutcima raspada Jugoslavije hrvatski su nacionalisti morali promatrati kao prijetnju o stvaranju nacionalnog ideala. Zato su mnogi napeto i sa zebnjom promatrali organiziranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Ohrabrivano je vojnièko pripremanje u obiku Hrvatskoga vijeæa odbrane i istodobno se vjerovalo kako se je moguæe vojnièki organizirati i odbraniti bez upravnog - politièkog kvazidržavnog ustrojavanja.”

$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Potku takvog razmišljanja èinio je strah da æe “HZ Herceg-Bosna iskopati jaz izmeðu Hrvata i Muslimana, dati izgovor svijetu da Hrvate izjednaèuje sa Srbima i ujedno legitimirati srpski zahtjev za promjenom tzv. avnojskih granica kao administranivnih meða”. Èinilo se da nema razloga da službeno Sarajevo negoduje zbog toga što se Hrvati spremaju na odbranu, jer ne brane samo Republiku Hrvatsku nego i BiH. Politièke igre oko Bosne i teritorijalne aspiracije prema BiH, te svojatanje Muslimana, nastavljeno je i nakon Dejtonskog sporazuma. Zbog iskustva sa moænim faktorima meðunarodne zajednice koja je dugo tolerirala agresiju i genocid, te neispunjenja obaveza iz Daytona, oglasili su se Atif Purivatra i VKBI. Oni istièu zahtjev da meðunarodna zajednica upotrijebi sve instrumente kojima raspolaže, da bi se efektivno sprijeèili pokušaji secesije dijelova BiH. Time bi se zaustavila opstrukcija državnih organa. Oni su to obznanili najširoj javnosti. Uèinili su to iz uvjerenja stvorenog na osnovu tolerantnog odnosa predstavnika meðunarodne zajednice prema politièkim faktorima i liènostima u srpskom entitetu koji otvoreno zagovaraju secesiju i opstrukciju kao tendenciju u potpunoj suprotnosti sa Dejtonskim sporazumom. Takvi stavovi VKBI-ja su objavljeni u tisku prvih dana septembra 1996. godine. Na ta upozorenja iz redova bošnjaèkih intelektualaca, kao i sa drugih strana u zemlji, reagovao je pomoænik državnog sekretara SAD-a Džon (John) Kornblum u amerièkoj ambasadi u Sarajevu. On je izjavio da æe “tzv. Herceg-Bosna od 31. avgusta ove godine (1996.) i zakonski prestati da postoji”. Govorio je i o vremenskom rasporedu prebacivanja institucija Herceg-Bosne i onih republièkih institucija koje nisu u skladu sa dejtonskim ustavom na federalne organe. Obeæao je i skorašnje kompletiranje svih organa vlasti Federacije BiH. Kornblum je tih dana imao i susrete u Banjoj Luci. Tamo je u razgovoru sa najvišim zvaniènicima Republike Srpske jasno stavio do znanja da SAD podržavaju teritorijalni integritet BiH, te da nijednoj strani neæe dozvoliti secesiju. “U posljednje vrijeme sa Pala i iz Banje Luke èuli smo dosta izjava o secesiji” - rekao je Kornblum. “Ali oni moraju biti svjesni da se mirovni proces može razvijati samo unutar meðunarodno priznate BiH. Bosanski Srbi neæe imati alternative u saradnji sa drugim entitetom u Bosni i Hercegovne” - rijeèi su državnog sekretara SAD-a. (Dnevni avaz, 1. IX 1996.) Te su rijeèi, u isto vrijeme, bili odgovori na zahtjeve i potvrda stavova kojima su se oglasili u javnosti Atif Purivatra i Vijeæe Kongresa $

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

bošnjaèkih intelektualaca da bi se sprijeèio svaki pokušaj secesije ma s koje strane dolazio.

NESOLIDNA I NEOBJA[NJIVA IZJAVA Zagrebaèki muftija ef. Šefko Omerbašiæ izjavio je u zagrebaèkom tisku da “Bošnjaci jedva èekaju ujedinjenje Hrvatske i Bosne i Hercegovine”, te da bi “Bošnjaci i Hrvati trebali poèeti razgovarati o ujedinjenju” koje nosi “izuzetan ljudski i tehnièki kapacitet”. Zagrebaèki tjednik Fokus prvi je objavio tu muftijinu izjavu, koja je snažno odjeknula u bosanskohercegovaèkoj i hrvatskoj javnosti. U Sarajevu je na tu izjavu, uz mnoge druge, reagovao i Atif Purivatra. “Izjava ef. Omerbašiæa je nesolidna i neobjašnjiva” - rekao je Purivatra u svojstvu predsjednika VKBI-ja. “O eventualnom ujedinjenju može odluèivati Parlament ili neka druga visoka bosanskohercegovaèka institucija u kojoj su zatupljeni svi narodi.” (Dnevni avaz, 18.VI 2000.)

DUG PUT DO PRAVEDNOG RJE[ENJA Da li æe Brèko konaèno biti skinuto sa dnevnog reda? Hoæe li arbitar Roberts Oven donijeti odluku koja æe poèivati na pravdi i pravu ili na “realnom” stanju na terenu? Šta æe se desiti kada odluka (ne)bude donesena? To su pitanja koja je u atmosferi neizvjesnosti redakcija Prijedorskog ogledala postavila jednom broju politièkih i javnih radnika. Atif Purivatra je odgovorio: - Mislim da æe biti donijeta odluka a kakva æe biti, to je drugo pitanje. To samo zna njen glavni arbitar gospodin Oven. On je imao priliku da sasluša i Brèake, i predstavnike Federacije, i predstavnike Republike Srpske. Prema tome, ima dokumentaciju, izrazito zna situaciju. Najnormalnije je da prevlada potpuno pravo i pravda, da Brèko bude predato Brèacima i da se u Brèkom upostavi vlast kakvu želimo. To znaèi $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

multietnièka, zajednièka vlast u okviru države BiH kakva je u Daytonu predviðena. Ima li meðunarodna zajednica trenutno snage da donese odluku o Brèkom? Purivatra: Nisam siguran, ali vjerovatno ima politièkih utjecaja koji bi možda mogli da produže stanje. To znaèi još uvijek ovakvu situaciju kakva je sada da bi se došlo do konènog rješenja za dogledno vrijeme. A što ako meðunarodna zajednica zaista ne donese odluku? Purivatra: Pa može da produži ovo stanje koje je sada i da ovako kao što je Farrand radio nastavi dalje raditi, i da to doðe do onog rješenja koje æe imati svoje realne, stvarne posljedice da Brèko bude izlaz BiH na Savu, donosno u svijet prema Zapadu, jer to je jedna od neuralgiènih taèaka za BiH i svijet. Prema tome, da se moglo, inaèe, pitanje Brèkog riješiti u vrijeme Daytona, to bi bilo riješeno. Zato je ostavljen period u kome se, evo, ipak stvari pokušavaju, poboljšavaju na taj naèin da se doðe do pravednog rješenja.” (Prijedorsko ogledalo, br. 20, 14. III 1998.)

RAZVIJATI OSJE]ANJE PRIPADNOSTI OVOJ ZEMLJI I OVOJ DR@AVI Rijeè je o podizanju, razvijanju i uèvršæivanju svijesti, nacionalne svijesti Bošnjaka, državnotvorne svijesti kod svakog graðanina Bosne i Hercegovine kako na oèuvanju svoje vlastite domovine, tako i na osjeæaju pripadnosti ovoj zemlji i ovoj državi. Mislim da nam još uvijek nedostaje one svijesti, nedostaje nam samopouzdanja, nedostaje nam radinosti i poštenja. Na odreðen naèin malo se radi na poboljšanju odgovornosti koja je veoma znaèajna, posebno kada je rijeè o bošnjaèkim kadrovima da oni to izvršavaju svjesno i èestito. A to znaèi da se odgovorno odnose prema poslu. Dosta se poklanja pažnje liènim stvarima, a manje zajednièkim, opæim, bošnjaèkim i bosanskim. Što god više budemo, u tom smislu, radili i odgovorniji bili prema svojim zadacima, sigurno æemo imati veæe uspjehe.” (Atif PURIVATRA, Preporod, 15. XII 2000.) $!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

PODJELA JE KAMEN SMUTNJE ME\U NAMA Atif Purivatra je, uz svoje priloge posveæene historiji borbe za autonomiju Bosne i Hercegovine, naèinio niz zabilješki pisanih rukom. Izdvojio je i zanimljive podatke o tome iz priloga Franca Cenglea Klasna bit nacionalne ravnopravnosti. Povodom monografske studije Envera Redžiæa Jugoslavenski radnièki pokret i nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini (1918-1941) (Svjetlost, Sarajevo, 1983. - Radio Sarajevo, III program, br. 45, 1984., god. XIII, str. 450). Taj podatak tièe se pisma Mire Popare bratu Veljki Popari 17. novembra 1939. godine iz Beograda. On poslije pada Poljske naglašava da je pitanje autonomije Bosne i Hercegovine “jedno od najvažnijih pitanja u èitavom problemu rata ili mira za Jugoslaviju”. Mada je, po njemu, i “bez obzira na ovo argumentacija za autonomiju BiH... vrlo jaka... Srbi i Hrvati ne mogu podijeliti BiH (a) da ta podjela ne bude kamen smutnje u buduænosti izmeðu njih. Muslimani, koji nisu ni Srbi ni Hrvati, nego nešto posebno, bili su razbijeni i izloženi pritisku sa svake strane.”

Atif Purivatra o bo{nja~kim intelektualcima

PRIDOBITI SVAKOG POJEDINCA ZA IDEJU BOSNE

(Bo{nja~ki intelektualci nisu ni inferiorni ni kukavice)

Prekretnicu u politièkom životu Bosne i Hercegovine uèinio je Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca održan decembra 1992. godine. Rezolucija usvojena na tom kongresu odredila je strateške pravce

$"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

aktivnosti u borbi za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Koje su znaèajke ove rezolucije? Dr. Purivatra: Što se tièe pravaca razvoja, mislim da treba kazati kako je Kongres znaèio veliki dogaðaj u životu bosanskih Muslimana, odnosno Bošnjaka, prosto iz razloga što bošnjaèka inteligencija, što Muslimani od 1928. godine kada su imali jedan, tzv. Prvi kongres, nisu poslije imali zajednièkih akcija ni poslova, ni organizacije kojoj bi vjerovala muslimanska inteligencija. Sve su tendencije bile, i sa srpske i sa hrvatske strane, da se muslimanska inteligencija podijeli, kao što su to radili u oblasti kulture, èak i u oblasti religije pokušavali su razdvajati, razbijati Islamsku zajednicu kao jedan od bitnih elemenata ili konstituensa nacionalnog formiranja Muslimana da bi tek sada, u ratnim prilikama, inteligencija se našla u situaciji da, zajedno sa narodom, prvi put se bori za svoju vlastitu egzistenciju, za svoje vlastito opstojanje, za svoje biæe i za duhovni razvitak. Dakle, fizièki i duhovni opstanak. Na tom kongresu, na kome je bilo blizu hiljadu delegata, jedinstveno su usvojeni zakljuèci u kojima je ukazan ukratko na naš historijski razvitak, da bi se onda ukazalo i na stavove u pogledu odnosa prema agresiji na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije i Crne Gore te Karadžiæevih èetnika i Srpske demokratske stranke, dakle Karadžiæevih terorista, te na kakav naèin inteligencija treba da doprinosi zajednièkom naporu u borbi za slobodu i nezavisnost. Sigurno je da je tada težište bilo na nacionalnom osvješæivanju i jaèanju te svijesti i potrebe za zajednièku akciju oèuvanja maksimalnog jedinstva u borbi za psihièki i duhovni opstanak i da su sve akcije na tom planu bile usmjerene ka tome da se postigne što bolje jedinstvo i kooperativnost svih subjekata u jedinstvenoj borbi protiv agresora i terorista SDS-a, odnosno Karadžiæevih èetnika. Muslimanske institucije su do tada bile razjedinjene. Ovo je bilo prvi put da su se na jednom mjestu našli intelektualci bez obzira na lièna politièka uvjerenja i angažman? Dr. Purivatra: To je taèno. A i cilj osnivanja Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, odnosno sada, kako je zvanièni naziv, Kongresa bošnjaèkih intelektualaca je upravo bio u tome da kao nevladina, nepolitièka organizacija okuplja pripadnike svih politièkih uvjerenja iz bošnjaèke sredine, odnosno bošnjaèkoga kulturnog kruga, da zajednièki djeluju na planu odbrane zemlje i svega onoga što je u korist za jednu sretniju, civiliziraniju, bolju BiH u kojoj æe zajedno svi narodi imati ona $#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

osnovna naèela proklamovana u svjetskim okvirima i u današnjem savremenom svijetu koja znaèe doprinos svjetskoj civilizaciji. Zato u našem vijeæu ima intelektualaca iz raznih politièkih partija, raznih politièkih uvjerenja, ali jedinstvenih u pitanju borbe za BiH. Dignitet Vijeæa, u svakom sluèaju, èine imena. Da li biste mogli spomenuti neka od imena koja daju težinu i kvalitet svojim prisustvom i angažmanom? Dr. Purivatra: Pazite, na Kongresu su jednoglasno izabrani èlanovi Vijeæa, meðu kojima su i predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegoviæ, prof. dr. Ejup Ganiæ, prof. dr. Haris Silajdžiæ, prof. dr. Seid Hukoviæ, predsjednik Akademije nauka BiH, Edah Beæirbegoviæ, dakle predstavnici najjaèih organizacija i najjaèe liènosti. Imamo nekoliko akademika èlanova, dok je jedan broj aktivan u radu Vijeæa iako nisu konkretno èlanovi Vijeæa. Recimo, akademici Suæeska, Hozo, Tanoviæ su èlanovi Vijeæa od ‘92. godine. Tu su i brojni univerzitetski profesori, dekani fakulteta, književnici Isakoviæ, Ibrišimoviæ, Sidran, dakle, ono što predstavlja vrijednost i što èini stvarno krem bošnjaèkog društva na intelektualnom nivou. Zasigurno u svijetu ima intelektualaca Bošnjaka koji po svom angažmanu zaslužuju da budu èlanovi jedne ovakve organizacije, recimo, gosp. Efendiæ iz Švedske, Šaæirbegoviæ iz SAD-a, Kurjak iz Hrvatske itd. Da li imate ambicije da Vijeæe postane jezgro oko koga æe se okupljati Bošnjaci intelektualci cijelog svijeta. Dr. Purivatra: Nije u pitanju imamo li ambicija, veæ nam je to zadatak. Samo u dosadašnjem radu, s obzirom na sva ova aktuelna pitanja, nismo tome dovoljno posvetili pažnje. Prije nego što nastavimo, da izdvojim sluèaj prof. dr. Asima Kurjaka. Situacija s njim je pomalo nejasna s obzirom na njegove stavove. On je u poèetku veoma bio zagrijan, i prije rata, i u poèetku rata, ali sada nemam pravih obavještenja u vezi sa prof. Kurjakom, a smatramo da je pripadao i da pripada ovom narodu, a on je to i sam izjavio, i da æe uèiniti sve s obzirom na svoje roditelje i rodno mjesto, on je Krajišnik i vjerujem da æe to i ostati bez obzira na sve pritiske koji se na njega vrše, s obzirom na njegov veliki profesionalni i nauèni ugled i domete u svijetu. Mi smo nedavno razgovarali kako da spomenute i druge intelektualce u svijetu tretiramo kao èlanove Vijeæa jer smatramo èlanove Vijeæa realizatorima politike u konkretnim uslovima i prilikama u kojima djelujemo. Moguænost ovih ljudi iz inozemstva da uèestvuju u $$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

svim akcijama je veoma teška i za nas je važno da oni obavljaju svoju misiju u sredinama u kojima rade i žive i gdje se naši iseljenici nalaze, a posebno u sredinama gdje djeluju inozemni intelektualci. U tom cilju zadužili smo jednu grupu da naðe sve modele okupljanja naših intelektualaca vani, da ne bismo narušili kontinuitet rada Vijeæa ovdje, a isto tako da bismo ih okupili, kao što nam je i jedan od zadataka da okupljamo sve graðane BiH u iseljeništvu kako bi se dalje razvijala njihova domovinska svijest. A to treba da uskladimo sa djelovanjem drugih nacionalnih institucija kao što su Preporod, Merhamet itd., i druge koje djeluju na tome planu. Da bi Bošnjaci intelektualci koji veæ dugo žive i rade u inozemstvu mogli individualno djelovati, postavlja se pitanje njihove liène informiranosti. Da li ste uspjeli ostvariti kontakte bar na tome informativnom nivou, jer oni sigurno nemaju cjelovitih i kvalitetnih informacija šta se ovdje dogaða i gdje je njihovo mjesto u akcijama intelektualaca Bošnjaka? Dr. Purivatra: Sasvim je taèno da je u velikom broju sredina u inozemstvu opæenito nedovoljna naša aktivnost. Meðutim, u nekim zemljama, kada je rijeè o Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, aktivnost je razvijenija, npr. u SAD-u, možemo reæi, potpuno smo zadovoljni upravo zahvaljujuæi tamo dr. Nedžadu Šaæirbegoviæu i grupi intelektualaca koje on okuplja. U drugim zemljama, s obzirom na profesionalne obaveze, intelektualci su manje u moguænosti da èine na društvenom planu okupljanja i razvijanja onoga bez èega ni struènog uspjeha ne može biti, a to je pitanje nacionalne svijesti, vezanosti za domovinu, itd. Tim prije što je veoma jaka propaganda protiv nas. Izuzetno jaka, dobro organizirana propaganda protiv BiH, naroèito po pojedinim mjestima i zemljama, tako da našim ljudima nije jednostavno deklarirati se i angažovati u punoj mjeri, bez sredstava, bez organizacije, bez dobre pomoæi itd. Osim toga sistem komunikacija ne omoguæava nam jedan efektivniji rad jer smo zemlja sa dosta skromnim sredstvima u pogledu infomativno-propagandne aktivnosti. Postoje li realne šanse da se održi kongres bošnjaèkih intelektualaca u dijaspori? Dr. Purivatra: Razmišljali smo i o tome. Ali i o jednoj drugoj ideji koja nije napuštena, ali još uvijek nije sazrela, a to je pitanje održavanja svebošnjaèkog kongresa uopæe. Tu bi bili ukljuèeni i intelektualci, tako

%$ Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

da intelektualci ne bi djelovali izvan društvenih institucija vani i tu bi se ta koherentnost i to jedinstveno postigli. To je obiman zadatak. U ovim uslovima to je veoma teško organizovati, a održavati to van zemlje, bez uèesnika iz zemlje ili sa vrlo malim brojem uèesnika iz zemlje, mislim da efekt ne bi bio dovoljan. Meðutim, ideja o održavanju nekoga bošnjaèkog kongresa intelektualaca u inozemstvu koji su u tuðini, koji su van domovine, sasvim je zanimljiva i razmislit æemo o tome prijedlogu, pogotovo u ovim sredinama gdje su intelektualci aktivniji da preuzmu na sebe tu odgovornost. Ako posmatramo snagu Vijeæa u pogledu drugih nacionalnih institucija u ex-Jugoslaviji, recimo Srpske akademije nauka, u kojoj mjeri se može njima parirati, u kojoj mjeri se možemo suprotstaviti zlu koje nam donose? Dr. Purivatra: Za razliku od stvarne realnosti i za razliku od stavova pojedinaca u odnosu na tu realnost mislim da smo mi zapanjujuæe uèinili mnogo u odnosu na razloblièavanje te ekstremistièke srpske propagande, pogotovo Akademije nauka i njihovih intelektualaca kao i ekstremistièkih nastupa iz Hrvatske u odnosu na interese i hrvatskog i interese bošnjaèkog naroda. Svakog dana je sve jaèi naš uticaj, a i organizovanost, izdavaèka i druga djelatnost. Meðutim, za samo Sarajevo koje je opsjednuto, kao što je poznato, i sa kojim je veoma teško komunicirati (nedovoljno je pristupaèno bez obzira na odreðeni angažman i naših diplomatskih predstavništava), sve to što se radi èini mi se da daje prilièno efekta. Razlog lošoj povezanosti sa svijetom je i nepostojanje kulturnoinformativnih centara u svjetskim centrima? Dr. Purivatra: Koliko znam, ti centri postoje u Zagrebu i New Yorku. Ali njihov rad se ne primjeæuje. Dr. Purivatra: Normalno! Ne možemo imati kulturne centre kad smo u svim djelatnostima, pa i na diplomatskom planu, poèeli od nule i stvarajuæi to, bez obzira što smatram da smo u nekim pitanjima mogli veoma brže i organizovanije nastupati. Tu se postavlja pitanje: na èemu mi u Vijeæu posebno insistiramo, pitanje liène odgovornosti, liènog primjera kao modela za uspješniju aktivnost cijele nacije. Jer, ako je lièni primjer intelektualaca, državnih rukovodilaca, odgovornih liènosti u pojedinim institucijama i ogranizacijama itd. na nivou i primjeren i

$&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

primjeran, onda æe sigurno biti i ova aktivnost veæa. Neæemo davati šanse za unošenje zabuna, za ogovaranja, za spekulacije... Vratit æemo se pitanju domaæih intelektualaca. Prije toga zanima nas Vaš lièni stav vezano za Memorandum Srpske akademije nauka, pošto smo to pitanje otvorili. Da li smo uspjeli i u kojoj mjeri smo uspjeli taj memorandum razvodniti, otupiti njegovu oštricu, kako oružanom borbom, tako i politièkim, diplomatskim, kulturnim i drugim aktivnostima Vijeæa i intelektualaca uopæe? Dr. Purivatra: Mislim da smo jedino oružanom borbom uspjeli to razbiti. Ali, nije rijeè samo o platformi Srpske akademije nauka, nego je rijeè o nastavku platforme koja je poèeta od Prvoga srpskog ustanka, pa kasnije od 1907. godine, i od Garašanina, koja je nastavljena sa èetnièkim pokretom u Prvome, pa poslije u Drugome svjetskom ratu... To je ta jedna nit kojom je stvorena mitomanija koja je ugraðena u školske sisteme. Akademija je samo potencirala na najvišem nivou tu potrebu koju je dala operacionalizirati kod, konkretno, Miloševiæa, Karadžiæa i drugih kao izvršitelja te ideje. To razbiti, to se može samo sistemom školstva, obrazovanjem, obradom pojedinih podataka itd., ispravljanjem pojedinih historijskih podvala. Ko je do sada pisao historiju Bosne? Nije niko. Osim Bašagiæevih Kratkih uputa u povijest Bosne, mi nemamo historije Bosne i Hercegovine. Imamo Æoroviæevu Istoriju Bosne koja je pisana 1925. godine, normalno, sa stanovišta interesa srpske buržoazije, odnosno srpskih nacionalnih krugova. Prema tome, na nama je da radimo. Upravo je sada prof. Mustafa Imamoviæ napisao Kratku historiju Bosne i Hercegovine, koja æe biti osnova za pisanje prave historije Bosne i Hercegovine, tj. pune historije. Takoðer i prof. Enver Imamoviæ priprema knjigu o starijem periodu, tako da je svaki rad na tom polju i na toj liniji koristan, da bi onda mogli sintetièki raditi na izradi onoga što je stvarna historija. A tek tada se to može uklapati u udžbenike, tek tada se mladi naraštaji mogu uèiti o svojoj zemlji, o sebi, o svom znanju, o svom biæu, znati ko su, znati šta su, za što se bore, znati svoje ciljeve itd. Tek tada mi možemo parirati našim neprijateljima, ili onemoguæiti aktivnost koju je vršila ili pokušala da objedini Srpska akademija nauka u odnosu na ideje koje su prije nje nastale i koje je ona prihvatila. Metaforièki gledano, od Prvoga srpskog ustanka na nas je krenula jedna bujica koja je vremenom bivala sve jaèa, i sada kada je postala

$'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

toliko opasna da prijeti nestanku Bošnjaka, valja nam postaviti branu pred tu bujicu. Dr. Purivatra: Sigurno je da je teško. Ali ni bujica Prvoga srpskog ustanka nije bila slaba, ni pred Prvi balkanski rat... Mnogo je teških situacija u koje smo dovedeni bili. Meðutim, biæe, duh Bošnjaka je u toj upornosti za vlastiti opstanak. Pogledajte koliko se u svijetu narodi bore za svoju vlastitost. Od ovih koji su u najtežoj poziciji, Jermeni, Palestinci, Èeèeni, Litvanci, Estonci, svi mali narodi se uporno bore za nezavisnost. A mi se èak ne možemo ni tretirati kao mali narod, jer dva i po miliona Bošnjaka (bez onih u iseljeništvu) nije mali narod. Ima muslimana i država koje nemaju ni milion stanovnika a koje predstavljaju bitan faktor danas u svijetu. Zbog toga treba dalje raditi na koherentnosti Bošnjaka, na razvijanju svijesti o potrebi pomoæi i saradnji Bošnjaka bez obzira na kojoj se taèki zemaljske kugle nalazili. Ako to uspijemo, onda æemo sigurno imati dobre rezultate kao što su to postigli neki narodi u Aziji. Muslimani baštine i jednu tradiciju koja ih vezuje kao braæu, bez obzira koje su nacije, tako da se i Bošnjacima lakše prepoznavati bez obzira gdje se nalazili. Dr. Purivatra: To je taèno, ali treba gledati i šire. Ta tolerancija, razumijevanje, komšijski odnos, ponašanje, pomoæ drugome nisu samo vezani za unutrašnje biæe muslimana i odnose meðu Bošnjacima, nego su oni vezani i sa ljudima sa kojima žive bez obzira koje su religije, koje su nacije ili bilo kojih uvjerenja. Dakle, ono što se razvija u muslimanskom biæu daje prednost nad onima koji se ne razvijaju na taj naèin. Ideju da su muslimani braæa ne treba posebno odvajati jer se to izražavalo u vjerskim principima. I, nažalost, mislim da se kod nas o tome veoma malo govorilo. Veoma malo s obzirom na razvoj koji smo imali i prilike u kojima se razvijala Islamska zajednica, kako po kadrovskim, materijalnim i drugim elementima, tako i u politièkim okvirima. Nije mogla da se razvije kao neke druge vjerske zajednice u pojedinim zemljama. Zbog toga su mnoga pitanja ostala izvan našeg interesovanja. Veliki broj intelektualaca je okrenuo Bosni leða, danas ih je ovdje mnogo manje, oslabljeni smo. Da li ste zadovoljni angažmanom intelektualaca u odnosu na 1992. godinu kada je izreèeno mnogo kritika na raèun intelektualaca, njihove inferiornosti, šutnje na poèetku agresije. Da li se situacija promijenila kvalitativno?

%

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Purivatra: Mislim da se situacija bitno promijenila, upravo da se kvalitativno promijenila. Danas nemamo Bošnjaka koji otvoreno istupaju protiv bošnjaèkih intelektualaca ili drugih bošnjaèkih organizacija, bez obzira što pojedinci nisu ukljuèeni u tu aktivnost i bez obzira što pojedinci sa vlastitim predrasudama, vlastitim osjeæanjima nisu na potrebnom nivou na kome smo govorili, da su sasvim svjesni teškoæa u kojima se nalazi bošnjaèki narod. Na poèetku rata, a i u prethodnom sistemu, u BiH je bio izražen sindrom zatvaranja intelektualaca u sebe same. Koliko se te barijere razbijaju, koliko je vidljivo da su intelektualci spremni da rašèiste sa samim sobom da bi prihvatili javni i politièki angažman? Dr. Purivatra: Sticanjem prilika i aktivnošæu Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca kao i drugih bošnjaèkih i islamskih institucija stvaraju se uslovi i atmosfera u kojoj sve više takvi pojedinci razmišljaju o sebi i svom doprinosu, odnosno o svome daljnjem izolovanju u odnosu na zajednicu, kako æe ga gledati zajednica. I kako æe se on ponašati prema toj zajednici, jer nije svejedno ako narod od njega oèekuje da pomogne, da bude od koristi èitavoj naciji. U tome je suština liènog primjera koji ste maloèas spomenuli. Šta se može uèiniti da se liènim primjerom povrati ili pojaèa neki moralni kvalitet društva koji je ratom i pustošenjem izgubljen? Dr. Purivatra: Automatski, liènim primjerom koji podrazumijeva solidarnost, odgovornost, vjernost, neposrednost kontakata, nesebiènost, širi interes za zajednicu... kod naroda se izaziva poštovanje prema takvim liènostima, a time stvaraju osnove da se i drugi tako ponašaju u svojim sredinama i prilikama, da se podiže opæi nivo društvene zajednice. I na koncu, da spomenemo izlazak bošnjaèkih intelektualaca u ovim ratnim krvavim prilikama na meðunarodnu scenu, saradnju sa francuskim, hrvatskim i drugim intelektualnim krugovima i organizacijama. Kako danas gledaju bošnjaèke intelektualce raèunajuæi da vlada velika odbojnost prema svemu što dolazi iz islamskog svijeta ili sa mirisom islama. Da li unatoè tome možemo ostvariti uklon i približavanje Evropi? Dr. Purivatra: Kada razmišljam o tim pitanjima, smatram da to nije iskljuèivo evropski fenomen, nego jedan širi fenomen koji pokušava da se iskoristi da se na svjetskom planu ostvari prestiž u vjekovnim odnosima pojedinih religija i pojedinih država itd. Svaki korak, svaki potez ili %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

pridobijanje svakog pojedinca u inozemstvu za ideje Bosne i Hercegovine, jedne demokratske, suverene, samostalne države koja tolerira postojanje svih i svakoga na teritoriji, koja poštuje sve liènosti i njihova prava, vrijedan je pažnje i poštovanja. To se pokazalo i prilikom posjeta brojnih delegacija intelektualaca iz inozemstva, Švicarske, Francuske, Njemaèke, SAD-a, Hrvatske... Na planu upoznavanja sa djelovanjem intelektualaca u inozemstvu prema BiH, naš odnos prema pojedincima koji su prijatelji naše zemlje i koji su se javno eksponirali u tom pogledu i distancirali od agresije na BiH jeste u tome da smo uspjeli štampati, u posebnoj biblioteci Arabeska, djela koja govore o BiH, npr., veæ je iz štampe izašla knjiga Roja Gatmana, dobitnika Pulicerove nagrade, a nedavno promoviranog i u poèasnog doktora nauka u SAD-u, zatim prof. dr. Ive Banca Cijena Bosne koja se upravo štampa, zatim Tilmana Cilha, a poduzeli smo korake da dobijemo prava za štampanje Kratke povijesti Bosne Noela Malkolma tako da je to novi vid povezivanja prijatelja Bosne iz inozemstva sa našom inteligencijom, odnosno sa našim narodom. (Razgovarao: Enver ÈAUŠEVIÆ, Bošnjak, 1. III 1995.)

BO[NJA^KI INTELEKTULCI NEMAJU KOMPLEKS BEOGRADA I ZAGREBA S prvim èovjekom Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca Atifom Purivatrom razgovarali smo u prostorijama ove institucije. Sa aspekta njenih petogodišnjih aktivnosti Purivatra je najpozvaniji govoriti o problemima sa kojima se susreæu Bošnjaci i njihova inteligencija, te zadacima koje je, na putu do potpunog definiranja bošnjaèke nacionalne svijesti, potrebno izvršiti. Naš je sagovornik najprije uporedio aktuelni položaj bošnjaèke inteligencije sa onim koje je ova imala u periodu uoèi agresije na BiH. PURIVATRA: U odnosu sa stanje bošnjaèke inteligencije mislim da se sa sigurnošæu može konstatovati napredak u razvijanju bošnjaèke svijesti. Posebno kada je rijeè o intelektualcima. Jer, upravo su se intelektualci - od formiranja VKBI-ja - zajedno sa narodom suprotstavili, %

Atif Purivatra - `ivot i djelo

prema vlastitim moguænostima, agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima. U tom smislu ogroman je napredak i promjena, kako u svijesti, tako i u ramišljanju o tome na kakav naèin i u ratu, a posebno danas nakon završetka ratnih operacija i uspostavljanja mira, da se Bošnjaci postave u odnosu na rješenje nekoliko bitnih pitanja. AVAZ: Na koja pitanja mislite? PURIVATRA: To je pitanje bošnjaèke nacije i državnosti BiH, odnosno odbrane BiH u tom pogledu. Mi kao nevladina i nestranaèka organizacija vodimo raèuna o svim bitnim pitanjima koja se tièu bošnjaèkog naroda. Tako nastojim da na primjeren, rekao bih, intelektualan naèin reagiramo na sve pojave koje su negativne i koje se negativno mogu odraziti prema bošnjaèkom narodu. Posebno u situaciji koja je u odreðeno vrijeme možda nastavak one politike koja je poèela sa agresijom i ratnim operacijama protiv BiH i genocida nad Bošnjacima. Mislimo da uspijevamo ostati u toku svih dogaðaja i u pripremi i stalnom osvješæivanju vlastite inteligencije kao i djelovanja u narodu. AVAZ: Ima li u tom smislu omaški? PURIVATRA: Ima još pojedinaca koji nisu na onom svome vlastitom nivou na kojem bi trebalo da budu kada je rijeè o pripadnosti bošnjaèkom narodu. AVAZ: Neki smatraju da bošnjaèki intelektualci imaju kompleks Zagreba, odnosno Beograda. Šta Vi mislite o tome? PURIVATRA: Ne bih rekao. Takvo razmišljanje, s obzirom na prilike u kojima su Bošnjaci živjeli, nama je nametnuto. Naime, u vrijeme AustroUgarske i Kraljevine Jugoslavije prema Muslimanima, prevenstveno prema bošnjaèkim intelektualcima, postojao je odnos u smislu nastojanja da se pridobiju. Time bi se, za odreðenu politiku, bilo velike Srbije ili velike Hrvatske, automatski pridobio i bošnjaèki narod. U takvoj situaciji, sigurno da je bilo teškoæa u održanju svoje vlastitosti i samobitnosti, u održanju spremnosti u borbi za bošnjaèku naciju. To, dakle, ne bih tretirao kao kompleks prema srpskoj i hrvatskoj inteligenciji. Jer dosadašnja praksa je pokazala da su bošnjaèki intelektualci bili na višoj razini nego pojedini predstavnici srpske ili hrvatske inteligencije. U svim oblastima društvenog života danas možemo kazati da imamo veoma spremne, sposobne i aktivne bošnjaèke intelektualce.

%!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

AVAZ: Ipak niko od njih nije se oglasio nakon nedavnog objavljivanja vijesti prema kojoj su velikosrpski ideolozi, nekadašnje Sarajlije, podnijeli zahtjeve za povratak u svoje predratne stanove. Zašto? PURIVATRA: Mislim da se ipak oglašavalo. Kako u javnim sredstvima informiranja, posebno kada su u pitanju intelektualci meðu publicistima, meðu novinarima, tako i drugim - odreðenim prilikama. Sigurno je, meðutim, da od toga nije pravljen veliki sluèaj. AVAZ: Vi ne mislite da je takvo šta “sluèaj”? PURIVATRA: Mislim da mi moramo poštovati propise i zakone i ono na što graðani u BiH imaju pravo. Ono što im je proklamovano zakonom, to im treba i obezbijediti. Kada su u pitanju zloèini prema Bošnjacima i ostalim narodima u BiH, mi moramo imati stav da Komisija za utvrðivanje èinjenica o ratnim zloèinima, da nadležne službe prikupljaju dokumentaciju i šalju ih nadležnim organima za odgovornost za sve ono što je poèinjeno. Oni koji nisu bili na strani neprijatelja, odnosno aktivno uèestvovali u agresiji na BiH, oni su amnestirani i pomilovani i imaju sva graðanska prava kao i ostali. Prema tome, ne mislim da je velika greška što se u konkretnom sluèaju individualno nije oglasilo mnogo više intelektualaca. Mislim da se to može tumaèiti time što je jedan od principa, ne samo intelektualaca nego Bošnjaka uopæe, širina, tolerantnost, ustanovljavanje istine i na osnovu toga odluèivanje o preduzimanju odreðenih mjera. AVAZ: Postoji li barem pet bitnih pitanja za nacionalnu egzistenciju Bošnjaka u vezi sa kojim bi se složili svi bošnjaèki intelektualci? PURIVATRA: Kada govorimo o tome, mislim da je u strukturi intelektualaca nemoguæe tražiti jednoglasnot o svim pitanjima. Ali nesumnjivo je da o nekim pitanjima treba imati mnogo veæu saglasnost i izražajniji odnos prema izvršavanju ili postupanju prema njima. Smatram da su za Bošnjake, pa prema tome i njihove intelektualce, veoma znaèajna pitanja odnosa prema državi i državnosti BiH, pitanje njene teritorije, funkcioniranja državnog aparata. Prema tome, državotvornost kod bošnjaèkih intelektualaca u prvom redu se mora razvijati, i svaki Bošnjak i bošnjaèki intelektualac treba da ima visok stepen odnosa prema tome. Jer nema ni Bosne bez Bošnjaka niti ima Bošnjaka bez države BiH. Pored spomenutoga, mislim da je za Bošnjake vrlo znaèajno dalje razvijanje nacionalne svijesti. S obzirom na to da dugo vremena to nismo imali priliku, mislim da je VKBI dosta uèinio na tom planu. Moramo se osjeæati %"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Bošnjacima, kako u zemlji, tako i bilo gdje u svijetu gdje se nalazimo. Ta veza sa zemljom mora se ostvariti. AVAZ: Kakvim možete nazvati ugled koji Bošnjaci uživaju u svijetu? PURIVATRA: Tu treba istaæi kako danas imamo na desetke Bošnjaka profesora univerziteta širom svijeta. Njihov nivo, dakle, na nivou je njihovih kolega u Evropi i svijetu. AVAZ: Kakvi su kontakti sa njima? PURIVATRA: Gotovo nikakvi. U tom je pravcu i usmjeren projekt VKBI-ja Ko je ko u Bošnjaka. Ova knjiga za zadatak ima iskazivanje, koliko budemo u stanju, bošnjaèke populacije u èitavom svijetu. AVAZ: U kojoj fazi je taj projekt? PURIVATRA: Nisam zadovoljan onim što smo do sada postigli. Jer, èini mi se da ima još prilièan broj Bošnjaka koji treba da uðu u knjigu, a s kojima nismo uspjeli kontaktirati, odnosno uspostaviti veze da bismo dobili njihovu saglasnost za upis u knjigu. Cijeli posao hoæemo uraditi što temeljitije, tim prije što smo svjesni teškoæa i opasnosti da u knjigu uðe neko ko ne bi trebao, i obratno, da ne uðe neko kome je u njoj mjesto. Mislim da æemo je mi do konca godine uspjeti sistematizovati i pripremiti za štampu. Naše je, dakle, da se obratimo ljudima, a pravo onih koji to ne žele da ne budu “obraðeni”. AVAZ: Ima li takvih? PURIVATRA: Koliko je meni poznato, ima nekoliko takvih sluèajeva. AVAZ: Jesu li poznati i hoæete li, eventualno, reæi njihova imena? PURIVATRA: Jesu. Ali ne bih iznosio njihova imena. U redakcijama smo se dogovorili da æemo, pored onih koji u knjizi budu sa podacima, sroèiti i spisak onih kojima smo se obratili, a koji do štampanja knjige nisu poslali odgovore. AVAZ: Ima li u “Ko je ko u Bošnjaka” mjesta za jednog Emira Kusturicu? PURIVATRA: Ima. AVAZ: A hoæe li se njegovo ime naæi u knjizi? PURIVATRA: Hoæe ako odgovori. AVAZ: Dakle, do sada nije odgovorio? %#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

PURIVATRA: S njim smo u kontaktu bili dva puta. Još nije sigurno da li æe popuniti taj upitnik. AVAZ: Znaèi, on prihvata... PURIVATRA: Svi živi znaèajni Bošnjaci, bez obzira na njihova ideološka, politièka opredjeljenja ili stavove, biti æe uneseni. I oni koji su u današnjoj SRJ, koji su živi, a koji su bili na odreðenim funkcijama i položajima, bit æe u knjizi. Jer, ne možemo mi sad kazati da u odreðenom periodu, do 1990. godine, naprimjer, nema Bošnjaka ili ih nije bilo. Dakle, mi neæemo davati nikakve politièke kvalifikacije, nego samo funkcije kao - èlan predsjedništva, predsjednik stranke, direktor radne organizacije itd. AVAZ: Možete li procijeniti koliko æe se imena naæi u knjizi? PURIVATRA: Do sada imamo oko 2.500 ljudi, imamo još dosta upita na koje nismo dobili odgovore, ponovo æemo ih poslati. U svakom sluèaju, raèunamo da æe na koncu biti oko 3.000 Bošnjaka koji su doprinijeli razvoju bošnjaèkog društva i BiH. AVAZ: Kako gledate na pitanje nasljednika predsjedavajuæeg Predsjedništva Alije Izetbegoviæa i cijelu prièu o tome koja se ovih dana našla na stupcima ovdašnje štampe? PURIVATRA:Takve stvari se dešavaju, odnosno to je praksa politièkog ponašanja i borbe gdje se koriste i nedozvoljena, da ne kažem, nekorektna i neozbiljna sredstva. Mislim da je cilj svih nagaðanja u tom pravcu unošenje odreðene zabune. Prvenstveno kod naroda i u narodu. Prema tome, rijeè je pokušaju da se na bilo koji naèin diskreditira i sadašnji presjedavajuæi g. Alija Izetbegoviæ, kao što se to radi, istina manje, i u odnosu na druge. Jer, najpopularnija liènost u BiH, izbori su pokazali, ipak je g. Izetbegoviæ. AVAZ: Kako komentirate izbor Nikole Poplašena za predsjednika RS? PURIVATRA: To je pitanje svijesti srpskog naroda. Ako on hoæe i bira, npr., jednog Šešelja ili konkretno u nas, u BiH, Poplašena, ako ne prihvata nekog umjerenijeg, onda je pitanje šta je s tim narodom. AVAZ: Ima li se ta èinjenica u vidu, smatrate li rat u BiH završenim? PURIVATRA: Rat je kao oružani oblik djelatnosti zaustavljen. Date su moguænosti za mirno rješenje. U tom pogledu demokratske snage i trendovi imaju velike šanse. Dakako, u odnosu na ekstremne dijelove %$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

koji sa obje strane - i srpske i hrvatske - svoje predratne i ratne ciljeve pokušavaju ostvariti na nešto mirniji naèin. AVAZ: Uoèavate li na proteklim izborima, uopæe, neke konkretne promjene? PURIVATRA: Uoèavam. Karakteristièno je da možemo kazati, istaknuti, pa možda i veoma istaknuti politièari i nauènici, predstavnici javnoga i društvenog života nisu uspjeli na izborima. Sada je pravo pitanje: je li rijeè o grešci u narodu ili u tim ljudima? To svakako nije sluèajno tako. AVAZ: Na koga konkretno mislite? PURIVATRA: Na pojedine predstavnike i rukovodioce odreðenih politièkih stranaka koji su uèestvovali na izborima. Ili na pitanje kandidatura za odreðene funkcije a za koje pojedine partije nisu istakle svoje kandidate, nego su isturale drugorazredne na vrlo znaèajne funkcije da bi prvorazredni došli do drugorazrednih funkcija gdje su sigurni. To je pitanje taktike i politike politièkih partija, pa prema tome i odluènosti. Ali je i po mom mišljenja u izvjesnom smislu veæ postignuta velika zrelost kod svih naroda u BiH u odnosu na razmišljanja o pojedinim kretanjima dalje u pravcu BiH. AVAZ: Mislite li da je BiH nakon ovih izbora bliže disoluciji ili, pak, reintegraciji? PURIVATRA: Dokle god postoje ekstremne snage izvan BiH, u Hrvatskoj i Srbiji kao našim susjedima, a s obzirom na njihovu stoljetnu - da ne kažem višestoljetnu politiku prema BiH, i kao teritoriji i kao prema narodima, destruktivan odnos tih ekstremnih snaga za BiH, za njenu dušu i ljude sigurno neæe prestati još dugo. Mi toga moramo biti svjesni. AVAZ: Ipak niste odgovorili na pitanje? PURIVATRA: Niz poteza i uspjeha pred a posebno sada nakon izbora kreæe se u pravcu ostvarenja veæeg stepena uloge države BiH prema njenoj funkciji nego što je to bilo ranije. Prema tome, više smo i bliže smo smo cjelovitoj BiH sa svim njenim karakteristikama. AVAZ: Treba li Bošnjacima nacionalna televizija? PURIVATRA: O tome smo ponešto raspravljali. Rapsrave su išle u smjeru da li nam, u situaciji kada govorimo o cjelovitoj BiH, da li, dakle, pored jaèanja državnih funkcija i zastupanja i ostvarivanja svih ljudskih %%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

prava u njenim okvirima, to zaista treba. Èinjenica je da pritisci iz susjedstva o kojima smo govorili imaju negativan uticaj na pripadnike svih naroda u BiH. U tom smislu, kada se govori o bošnjaèkoj televiziji, smatram da je u demokratskom društvu, inaèe, neophodno da postoji više moguænosti za razne medijske oblike. Prema tome, ako bude radila ono što je namijenjeno i potrebno BiH i Bošnjacima, i ako bude imala sredstva i moguænosti, mislim da postojanje takve televizije može biti samo od koristi. Baš kao što su korisne i aktuelne nezavisne TV kuæe. AVAZ: Prvi bošnjaèki sabor održan je 1993. godine. Kada bi se moglo oèekivati održavanje narednoga? PURIVATRA: To je vrlo krupno pitanje. Prije izvjesnog perioda vodili smo raspravu i o tome da li i na kakav naèin da se održi - mi smo ga zvali svebošnjaèki kongres. Tu, naime, ima vrlo ozbiljnih problema i teškoæa, od pitanja sakupljanja ljudi, njihove zastupljenosti, materijalnih sredstava, dogovora unutar bošnjaèkog naroda i organizacije jedne takve akcije. Jer mi ne bismo željeli da to budu stavovi samo VKBI-ja koji je u dosta ozbiljnoj materijalnoj situaciji. AVAZ: Kako predviðate razvoj dogaðaja na Kosovu? PURIVATRA: Mislim da se kod ovog pitanja, što se u posljednje vrijeme radi, ne može uporeðivati položaj RS u BiH i Kosova u SRJ. Na Kosovu rješenja za ostvarivanje ljudskih prava treba tražiti prema prilikama u SRJ, odnosno prema meðunarodnim ugovorima. U sadašnjoj situaciji aktuelni sistem koji ne poštuje i ne uvažava ljudska prava, nego ih èak rapidno i radikalno, opet u genocidnoj formi, krši, na takvo šta se može natjerati jedino vojnom intervencijom. AVAZ: Otkuda Sjuzan Vudvord na jednoj od tribina VKBI-ja kada se svojom knjigom iz 1996. godine istaknula kao neko ko je protiv Bošnjaka? PURIVATRA: Ne znam ništa o tome što spominjete. Ako je to i taèno, mi smo spremni to ustanoviti. Ipak, Vudvord je specijalni savjetnik OHRa za pitanje izrade novoga izbornog zakona BiH. Smatrali smo da jedan ovdašnji eminentan skup predstavnika HNV-a, SGV-a, Kruga 99 i Bošnjaka, ljudi koji se bave tom problematikom, možda da joj ukaže na te elemente o kojima bi morala voditi raèuna prilikom donošenja prijedloga ili zakonskih nacrta. Tim prije što insistira na brzini njegovog

%&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

donošenja. U kontaktima s njom, mogu da kažem, nismo osjetili ništa što ne bi odgovaralo Bosni i Hercegovini. AVAZ: Šta reæi za nacionalne stranke i izbore? PURIVTRA: Mislim da se, nasuprot stanju u Republici Srpskoj, u Federaciji BiH zloupotrebljavaju termini “nacionalne politièke stranke”. Naime, ne znaèi da je stranka ako je nacionalna samim tim i negativna, regresivna. Negativne su fašistièke stranke sa odreðenom ideologijom, negativne su one koje ruše i ne priznaju državnost, posežu za tuðim teritorijama. A svako okupljanje na bilo kojoj osnovi sa demokratskim naèelima i istim takvim postupcima, sa uvažavanjem ljudskih prava, mislim da se mora poštovati. Drugo je, meðutim, pitanje stanja svijesti u odreðenim sredinama. Naprimjer, veoma je karakteristièno kako to da najekstremniji dio u Srbiji dobija predsjednièko mjesto. Šta je u pitanju? Da li je svijest ili djelovanje politièkih stranaka? Èinjenica je, takoðer, da možemo kazati kako nema velike razlike izmeðu Poplašena i Plavšiæeve. Ona se, naime, pokazala za saradnju sa meðunarodnom zajednicom, ali pritom ne iskljuèujuæi nacionalne elemente u odnosu na Srbe i RS, ne onakvu kakvu je predvidio Dayton, nego kako ju je ona zamišljala. Unatoè tome, srpski je narod nije izabrao. (Razgovarao: Faruk ÈARDŽIÆ, Dnevni avaz, 3. X 1998.)

INTELIGENCIJA NE SMIJE BITI ODVOJENA OD NARODA

(Bo{njaci nemaju monopol nad tolerancijom ali imaju sami nad sobom)

Pitanje politièkog organiziranja Bošnjaka u razlièitim periodima njihovog bivstvovanja na ovim prostorima èesto se postavlja kao kljuèno za njihov opstanak. Možemo li (Ljiljan, 1995., op.a.), u najkraæim crtama, ukazati na mozaik njihovoga takvog angažmana u tim periodima, poèevši od austrougarske vladavine u Bosni i %'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Hercegovini, od djelovanja Muslimanske narodne organizacije (MNO), pa dalje? PURIVATRA: Politièki život Bošnjaka odvijao se uporedo sa politièkim životom drugih naroda, s tim što je on davao poseban doprinos razvijanju svijesti Bošnjaka o sebi, o svojoj domovini i buduænosti u kojoj moraju živjeti zajedno u svome identitetu sa ostalim narodima na ovom prostoru. Taj život imao je odreðenih reperkusija, osobito kada je rijeè o politièkom životu, s obzirom na tendencije iz Hrvatske i Srbije. Pokušavali su se vršiti odreðeni uticaji na Bosnu i Hercegovinu i realizirati stoljetne želje da imaju potpunog uticaja i u vezi sa teritorijem i u vezi sa graðanima u BiH. Tada je bila aktuelna i èuvena krilatica: Èiji su Bošnjaci i uz koga su Bošnjaci toga je i BiH. S obzirom na nedovoljno razvijenu nacionalnu svijest i pod Austro-Ugarskom i pod Jugoslavijom, kod Bošnjaka je tada dolazilo do odreðenih odstupanju pojedinaca od svoga vlastitog biæa. Tako su neki u nastojanju da se prilagode odreðenim politièkim prilikama stupali u razne oblike saradnje sa politièkim organizacijama bilo Hrvata, bilo Srba, a osobito onda kada je došlo do organiziranja i samih Muslimana. Dolazilo je do odreðenih nesuglasica meðu samim politièkim voðama, što je rezultiralo formiranjem više politièkih stranaka i pod Austro - Ugarskom a i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Ipak, JMO je bila apsolutni predstavnik muslimanskog naroda tog vremena. Pored ove, postojale su i Demokaratska stranka, Stranka Šerifa Arnautoviæa i druge stranke koje su uèestvovale na izborima 1920. godine, na kojima je JMO dobila veliku veæinu. Èak i nakon rascjepa JMO-a, kada su je napustili bivše rukovodstvo i osnivaèi, a bila je sporna i podjela zemlje na okruge i razilaženja u vezi sa sunarodnicima, ova stranka ostaje vodeæa. Osniva se druga stranka sa zvaniènim nazivom Jugoslavenska muslimanska narodna organizacija (JMNO), na èijem je èelu bio hadži Ibrahim ef. Maglajliæ, muftija Sakib ef. Korkut, dr. Karamehmedoviæ, Omeroviæi, Velija Sadoviæ i drugi. Na izborima 1923. godine, JMNO ne uspijeva dobiti više od 10.000 glasova, a JMO tada dobiva èak 100.000 glasova. JMNO tada nije dobila nijednog poslanika, a JMO èak 23 poslanika. Sa ovim znaèajnim brojem poslanika JMO nastupa u okvirima Kraljevine Jugoslavije sve do smrti Mehmeda Spahe. Suštinski razlog našeg razgovora je trogodišnjica Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca - 22. decembra ove godine. Kao prvoga generalnog sekretara Vijeæa i njegova aktuelnog predsjednika, te &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

èovjeka koji je najviše doprinio njegovu uspješnom radu, zamolili bismo Vas da nam ukratko prezentirate presjek rada tokom ove tri godine. PURIVATRA: Formiranje Kongresa bosanskomuslimanskih (kasnije bošnjaèkih) intelektualaca u decembru 1992. godine posljedica je sazrijevanja naše inteligencije i po brojnosti i po kvalitetu, kao i toga da je agresija koja je izvršena na BiH upravo kod inteligencije razvila svijest da ne smije biti odvojena od naroda. I èim je narod ustao u odbranu svoje vlastitosti, u odbranu zemlje, domovine, i inteligencija je našla za potrebno da svojim doprinosom uèini napore kako bi se što lakše odbranila od agresije i genocida koji je vršen nad Bošnjacima. Stoga jedna grupa intelektualaca, u ljeto 1992. godine, razmišlja o tome i u jesen, bez obzira na težinu situacije, dolazi do formiranja Kongresa koji je iskazao jedinstvo bošnjaèkih intelektualaca u pogledu spremnosti da se maksimalno angažiraju u rješavanju svih problema znaèajnih za vlastiti, kako biološki, tako i duhovni opstanak. Eminentni naši intelektualaci kao što su rahmetli prof. dr. Muhsin Rizviæ, prof. dr. Mustafa Imamoviæ, dr. Halid Èauševiæ i dr. imali su uvodne referate. Objavljena je knjiga koja sadrži sve referate i diskusije a potom i Rezolucija Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, u kojoj su sadržana osnovna naèela i principi rada Kongresa i svih njegovih èlanova. Za sve vrijeme, pored organizacionog ustrojstva, radilo se maksimalno, koliko je moglo u teškim uvjetima, posebno Sarajevu, na razvijanju svijesti u odbrani zemlje od agresije, odnosno od agresora. Naši intelektualci su bili u prvim redovima, na prvim linijama odbrane zemlje, uèestvovali su svojim znanjem i moguænošæu uticaja na rasploženje kod naroda i razvijanje svijesti i potreba za zajednièku odbranu. Tako je od 1993. godine došlo do pokretanja Tribine Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, na kojoj su raspravljana najaktuelnija pitanja u cilju boljega i bržeg izuèavanja problematike koja se postavljala pred našu buduænost. Održano je do danas oko stotinu predavanja na kojima su uèestvovale najkompetentnije i najodgovornije liènosti iz našeg društvenoga i javnog života. Vijeæe je u takvoj poziciji razvijalo i druge aktivnosti poput izdavaèke. Izdalo je i katalog objavljenih knjiga. Pored tribine i onoga što se tu govorilo i stavova koji su se iznosili i štampali u malim knjižicama, postoje i posebna izdanja poput knjige Kongres bošnjaèkih intelektualaca, knjige o agresiji na Republiku BiH, knjige Roya Gutmana - (Svjedok genocida), ali posebno bosansko izdanje koje je dopunjeno sa šest tekstova u odnosu na original koji je objavljen u Americi. Postoji i &

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

izdanje Arabeske sa svim tekstovima koji su iz društvene i politièke historije Muslimana i koji su veoma sadržajni, tako da mogu poslužiti u edukacionom sistemu buduæim generacijama. Ostvarili smo i zajednièke aktivnosti sa Pres-centrom Armije. Napravljena su zajednièka izdanja. Naša izdanja se distribuiraju na èitavom teritoriju BiH i u inozemstvu. Nedavno smo imali zahtjev njemaèko-bošnjaèkog društva iz Dizeldorfa koji su tražili da im dostavimo naša izdanja. Isti je sluèaj sa Francuskom i Amerikom. Pored izdavaèke djelatnosti, organiziraju se razlièiti seminari, razgovori, okrugli stolovi, gdje se iznose mišljenja i stavovi o konkretnim pitanjima na odreðenu temu: pitanje privrede, pretvorbe društvene svojine i sl., pitanja znaèajna za odreðene strukture kao i pitanja vezana za mirovne pregovore tokom cjeloagresorskog perioda. Vijeæe je dalo svoje prijedloge i sugestije nadležnim organima i institucijama sa stanovišta zajednièkog života bošnjaèkog naroda. Postigli smo maksimalnu saradnju sa ostalim udruženjima i graðanima, ne samo kada je rijeè o bošnjaèkim organizacijama nego i organizacijama Srba i Hrvata, sa Hrvatskim nacionalnim vijeæem, sa Srpskim graðanskim vijeæem, sa La Benevolencijom i ostalima. U svim akcijama koje su bile vezane za Bosnu i Hercegovinu uèestvovali smo i mi kao suorganizatori (Deklaracija o gradu Sarajevu, Principi za uspostavljanje mira i druge akcije koje su voðene sa Klubom 99). Da li Bosna i Hercegovina ima realnu moguænost opstanka i pespektive na osnovu rezultata koje nudi Dejtonski sporazum? PURIVATRA: Dejtonski sporazum, sa stanovišta interesa bošnjaèkog naroda i svih ostalih naroda prihvatljiv je jer daje moguænosti za ostvarenje nezavisne, suverene i cjelovite BiH. Mir je osnova da se uspostavi i razvije sistem obrazovanja, nauke, kulture i ekonomije kao osnove za reintegraciju BiH. Na ovom putu ne smijemo zaboraviti ni èinjenicu da antibosanske snage neæe mirovati. Stoga treba uvijek obnavljati sjeæanje na sve zlo koje je uèinjeno prema Bosni i posebno prema Bošnjacima. U ovom kontekstu je moguænost da se u buduænosti, maksimalno ujedinjujuæi znanje, rad i materijalna sredstva, ostvare ciljevi za bolju sutrašnjicu Bošnjaka i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda svih graðana. Možete li kazati koliko je u ovom trenutku Bošnjak nacionalno osviješæen u odnosu na sve što mu se dogodilo sa zemljom i narodom? PURIVATRA: To se i najmodernijim istraživanjima i najmodernijim prouèavanjima teško može ustanoviti i kazati. Za nas je bitan u momentu &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

agresije odnos prema odbrani zemlje. To da je ta svijest na vrlo visokom nivou, tako visokom da su se i naši neprijatelji iznenadili! Što je svijest Bošnjaka u pogledu njegove vlastitosti na veæem nivou, kako biološkom, tako i duhovnom, to je i svijest o potrebi opstanka domovine BiH izdignuta na veæi nivo. Treba imati više tolerancije i više razumijevanja za razlièitost mišljenja koja æe nam doprinijeti i dati najbolja rješenja. Nama niko sa strane neæe ukazati na rješenja. Mi moramo razmjenjivati mišljenja, razgovarati, voditi dijalog o odreðenim pitanjima i tako doæi do zajednièkog stava. Ima teškoæa u saradnji sa nekim muslimanskim organizacijama. Mi radimo tamo gdje je bitno objediniti snage. Spomenuli ste toleranciju. Da li mislite da ona iskreno dolazi samo od pripadnika jednog naroda, od Bošnjaka? Šta je sa našim susjedima, Srbima i Hrvatima? U tom kontekstu bismo Vas zamolili da prokomenti-rate sve èešæe opreène izjave gospodina kardinala Puljiæa i nekih drugih hrvatskih intelektualaca i politièara? PURIVATRA: Prošle sedmice smo objavili jedno reagiranje na istup kardinala gospodina Puljiæa, u kojemu se, izmeðu ostalog, kaže da Bošnjaci i ne žele Hrvate, da su Hrvati najstariji narod i da on smatra da je suživot nemoguæ. Reagirali smo tako da smo uputili poziv na dijalog,

&!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

kod njega ili kod nas, kako bismo razjasnili odreðene stvari. Mislim da se ne može govoriti da nema i da ne postoji telerancija i kod drugih. Ne možemo mi Bošnjaci imati monopol nad telerancijom. Drugo je pitanje što je sustavno kod pojedinih naroda i skupina. U samom biæu Bošnjaka postoji tolerancija. On ne može biti Bošnjak u vjerskom pogledu ako nije tolerantan, a ta tolerancija ima svoje granice. Èim neko dira u ljudska prava, moja osobna i nacionalna prava, onda tu maksimalno èovjek mora biti energièan u svojoj odbrani. Upitali bismo Vas i nešto pomalo lièno. Nedavno je bio aktuelan izbor èlanova za ANUBiH. Vi ste bili kandidirani, ali ne i izabrani. Možete li komentirati izbor i sve ono što se u vezi s tim dogaðalo? PURIVATRA: Kada sam u pitanju ja i moj izbor za èlana Akademije, o tome ne bih govorio. Takoðer smatram da je tome problemu potrebno priæi sa odreðenim stepenom razumijevanja. Ako državni organi dozvoljavaju da odreðene državne institucije rade onako kako ne bi trebale raditi, onda je tu u pitanju i odgovornost državnih institucija koje to dozvoljavaju. Prema tome, uvjeti u kojima je radila i kako je radila Akademija predstavljaju posebno pitanje i mislim da ja o tome ne treba da iznosim svoje komentare. Kod svakih izbora postoje lièni afiniteti i odreðeni interesi. Ja u to ne bih ulazio, ali to ne znaèi da i samo kandidiranje za Akademiju nauka nije odreðeno priznanje. U cjelokupnoj našoj javnosti vlada jedan konsenzus. Nijedan Bošnjak koji je afirmiran, potvrðen i dokazan na nacionalnom planu, a Bošnjaka je unazad trideset godina bilo mnogo u politici, kulturi, umjetnosti - do sada nije primljen u Akademiju. To više nije ni lièno, ni pojedinaèno, ni privatno, to je opæe nacionalno pitanje? PURIVATRA: Ne mogu prihvatiti mišljenje da je u pitanju specifièan odnos prema Bošnjacima. Ako pogledate sastav Akademije, vidjet æete da i danas Bošnjaka ima više nego drugih. Nije, dakle, u pitanju bošnjaèka nacija, veæ je u pitanju odnos prema izboru onih koji biraju. To je njihova vlastita odgovornost za ono što rade. Pitanje izbora akademika ide na obraz onih koji su u prilici da biraju. Tu, svakako, treba istaæi èinjenicu da je sudbina ljudi koji su posebno radili na pitanju afirmacije Bošnjaka, naroèito poslije Drugoga svjetskog rata, bila veoma teška. Liènosti poput Kasima Suljeviæa i Nerkeza Smailagiæa žrtvovale su se za ostvarenje interesa bošnjaèkog naroda a nisu postali akademici.

&"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Liènost poput rahmetli profesora Muhsina Rizviæa koji je umro a nije postao akademik pouka je i poruka nama kao narodu. Ne dogaða se sluèajno da liènosti poput Alije Isakoviæa, Enesa Durakoviæa, Atifa Purivatre, Mustafe Imamoviæa i niza drugih žive i umiru a ne postanu akademici. Nikada se brojnim i brojèanim relacijama ne može iskazati kvalitet jednog naroda. Ako se ne prime oni koji su u tome fahu ili disciplini najkompetentniji, šta æe se onda dogoditi? PURIVATRA: Ko je najkompetentniji i ko æe to odluèiti, to je pitanje. Šta vi, osobno, ili ja smatramo - ne mora biti generalno i opæe. Smatram da je neko poput rahmetli profesora Rizviæa sa takvim struènim kvalitetom, radnim opusom, poput èovjeka institucije, svakako morao biti akademik. Ali to ide na obraz onih koji su birali i ne može se reæi da neko ima nešto protiv Bošnjaka. To su Bošnjaci i oni biraju. Sve to znaèi da u svijesti tih ljudi Rizviæev sluèaj nije bio dovoljna pouka. Svaki intelektualac u svom domu i poslu djeluje sa najviše savjesti i odgovornosti za opæe dobro. Ako opæe dobro rješava, rješava i svoj problem, a ako riješi samo svoj, ne rješava opæi. Poznato je da ste Vi, uz rahmetli dr. Muhameda Hadžijahiæa i druge istaknute teoretièare, istrajali na putu borbe za muslimansku naciju. Recite nam kako je tekla borba za inauguriranje svoga nacionalnog imena da ne budemo više neopredijeljeni, Srbi, Hrvati, ili “Jugoslaveni muslimanske vjeroispovijesti”? PURIVATRA: Kada je rijeè o svijesti, narodu i nacionalnom biæu, mislim da treba imati u vidu èinjenicu - kada god se potiskuje nacionalno, ono dolazi još više od izražaja. I u sluèaju Muslimana, potiskivanje nacionalnog bilo je specifikum života i pod Austro-Ugarskom i pod Kraljevinom Jugoslavijom sve do pojave JMO-a, pa i u periodu nakon Drugoga svjetskog rata. Postavilo se pitanje kako èuvati taj etnos, taj narod. Normalno da je neko istupao u ime Muslimana. Karakteristièan je sluèaj sa hadži reis-efendijom Džemaludinom Èauševiæem, koji je 1918. godine na sve one brutalne napade, paljenja i ubistva reagirao kod vojvode Stepe Stepanoviæa, kao komandanta Druge armijske oblasti u BiH. Nije bilo politièke stranke, on je reagirao kao vjerski predstavnik, kao jedino moguæi zvanièni predstavnik. U to vrijeme nije bilo ni Gajreta ni Uzdanice, a i da jest, oni su bili kulturni predstavnici. I u periodu nakon Drugoga svjetskog rata, zato što nije bilo muslimanskih politièkih organizacija, u rješavanju mnogih problema pojavljivala se Islamska &#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zajednica kao zastupnik i zagovornik Bošnjaka. Svako to zastupanje iz nužde imalo je nacionalni a ne samo vjerski karakter. Kada je rijeè o pitanju muslimanske inteligencije, sazrijevala je svijest da se Staljinovo uèenje o naciji ne može primijeniti na sve nacije. Musliman je bio u situaciji da bude neopredijeljen da bi se opredijelio. Èovjek se ne može opredijeliti za ono što jeste. Može se opredijeliti za ono što nije, a to može uèiniti iz više razloga, iz materijalne koristi, iz straha, iz koristoljublja i zbog svega toga može biti ono što nije. Naprimjer, niko nije tražio i nije govorio o tome da se Srbi opredjeljuju za Hrvate ili Hrvati u bilo koji drugi narod. Jedino je Bošnjacima ostalo da se opredjeljuju kao Srbi, Hrvati ili Jugoslaveni. U popisu Kraljevine Jugoslavije, u situaciji kada su Bošnjaka pitali šta si po nacionalnosti, on je odgovarao: Musliman. - Nema Muslimana. - Šta ima? - Ima Srbin. - To nisam, šta ima drugo? - Ima Hrvat. - Nisam ni to, šta ima treæe? - Ima Slovenac. - Asli sam to. Srpstvo i hrvatstvo se identificiraju sa pravoslavljem i katolièanstvom. Srpski nacionalni pokret u Srbiji i hrvatski nacionalni pokret u Hrvatskoj imao je osnovu u pravoslavlju, odnosno, u katolièanstvu. Bošnjaci su ostali ono što jesu i što su bili. Postojali su tekstovi o pitanju opredjeljenja, o neopredjeljenju ili o “nacionalnosti Muslimana”, o JMO-u... I dan-danas neki pokušavaju negirati postojanje Bošnjaka koji su se pokazali i potvrdili u ratu za oèuvanje BiH, svog identiteta u njoj kao zajednici i državi ravnopravnih naroda i slobodnih graðana. Ko se od politièara iz našeg naroda osvjedoèeno zauzimao za našu naciju i vraæanje našega povijesnog imena? PURIVATRA: Bilo je tu više ljudi u razlièitim periodima i, shodno tome, razlièito su nastupali. Naprimjer, u Kraljevini Jugoslaviji možemo govoriti o književniku Kulenoviæu, o Hasanu Kikiæu, koji su pokrenuli list Putokaz, i nizu drugih intelektualaca koji su ukazali na “posebnost Muslimana”, što je imalo odraza i na IV partijsku konferencija KPBiH, gdje se govorilo o Muslimanima kao nacionalnosti, pa je na V zemaljskoj &$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

konferenciji u Zagrebu, kada je Mujo Pašiæ u ime Pokrajinskog komiteta KPJBiH nastupio sa referatom na temu Posebnosti Muslimana. Meðu politièarima ne bismo smjeli izostaviti Hamdiju Pozderca, Avdu Humu, koji je imao zapažene tekstove i odreðeni broj ljudi poput Osmana Karabegoviæa, koji je odigrao znaèajnu ulogu u popisu stnovništva 1971. godine kroz afirmaciju Muslimana na 17. sjednici CK, kada je bio energièan i korektan, a u vojsci generala Džemila Šarca. Husaga Èišiæ je imao istaknutu ulogu sa stanovišta borbe za samostalnost Bošnjaka. On je jedan od onih koji je u Ustavotvornoj skupštini, uz postojeæih pet buktinja, zahtijevao i šestu buktinju. Na jednom od plenuma CK u periodu 1958.-1959. godine Tito je izrièito rekao i naglasio, kada je bilo rijeèi o opredjeljivanju Muslimana, da Muslimanima treba prepustiti da budu ono što jesu, da nikako ne treba naturati bilo kome nacionalnost niti negirati njegovo biæe. To je bio veliki podsticaj i doprinos jedinstvenom stavu koji je bio prihvatljiv za daljnji tok i angažman muslimanskih intelektualaca na tome planu. (Razgovarali: Mustafa SPAHIÆ i Zehra ALISPAHIÆ, Ljiljan, 20. XII 1995.)

Akcije prilikom popisa stanovni{tva

UZOR ^ESTITOSTI I RADINOSTI

(Atif Purivatra o Huseinu ef. \ozi i njegovim aktivnostima u popisu stanovni{tva 1971.) U ogromnom opusu životne djelatnosti rahmetli Huseina ef. Ðoze ne može se zaobiæi jedan veoma znaèajan segment u datoj situaciji. To je nacionalno pitanje Bošnjaka. Konkretno, interesantna je i višeznaèajna akcija u vezi sa popisom stanovništva u martu 1971. godine. Naime, tada &%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

je Husein efendija, pored ostalog, bio i glavni i odgovorni urednik islamskih novina - glasila Preporod. Kao teoretièar, teolog i vjerski dostojanstvenik on je ocijenio da se tada, osim u drugim djelatnostima, treba svesrdno angažovati na nacionalnoj afirmaciji Muslimana, odnosno Bošnjaka, i putem islamskih novina Preporod, kao i kroz Udruženje ilmije BiH. Tako je Ðozo sa svojim, posebno mlaðim saradnicima, organizovao objavljivanje tekstova o nacionalnoj problematici Muslimana angažujuæi širi krug liènosti, meðu kojima, u to vrijeme, i istaknutih državnih i partijskih funkcionera koji su svesrdno radili na uvažavanju nacionalnog subjektiviteta Muslimana i njihovoj afirmaciji. Tako su, naprimjer, u Preporodu u brojevima 12, 13 i 14 u martu i aprilu 1971. godine objavljeni afirmativni tekstovi o nacionalnoj problematici Muslimana i to: Hamdije Pozderca, Branka Mikuliæa, Boška Šiljegoviæa i naroèito, u to vrijeme, istaknutog funkcionera Tode Kurtoviæa. Isto tako, objavljeni su opširniji interesantni i argumentirani izvodi iz publikacije Atifa Purivatre i Kasima Suljeviæa Nacionalni aspekt popisa stanovništva u 1971. godini. Navedeni tekstovi su, upravo zahvaljujuæi intuitivnosti i organizacionim sposobnostima, osobito komunikativnosti i ureðivaèkoj politici Huseina ef. Ðoze, postali pristupaèni milionskoj muslimanskoj populaciji i bili èvrst oslonac razvijanju i uèvršæivanju nacionalne svijesti bošnjaèkog naroda te jasnoga i nedvosmislenog iskazivanja nacionalne pripadnosti u popisu stanovništva 1971. godine. S pojavom spomenutih tekstova u islamskim novinama Preporod je otvorio put za objavljivanje bošnjaèke nacionalne problematike, jer je do tada gotovo iskljuèivo bila prisutna vjerska, premda je Islamska zajednica više puta u bošnjaèkoj historiji bila jedina institucionalna zaštita opstojnosti i postojanja Bošnjaka. Osim toga, Husein ef. Ðozo je, osjeæajuæi važnost popisa stanovništva za bošnjaèku buduænost, posebno se angažirao i u Udruženju ilmije za BiH, èiji je bio predsjednik. U tom pogledu je pripremio i organizovao istupanje i javne rasprave istaknutih nauènika i javnih djelatnika kao i politièkih funkcionera o spomenutoj tematici. Sve je to bilo u cilju osposobljavanja èlanova Udruženja ilmije, prvenstveno imama, za uspješniju aktivnost u svojim sredinama, džematima. Time je, istovremeno, produbljena intelektualna veza sa narodom i jedinstvo bošnjaèkih radova u borbi za ljudska i nacionalna prava, za dostojan opstanak i postojanje. Tako se opetovala i nezamjenjiva uloga Islamske zajednice i u ostvarivanju bošnjaèkih nacionalnih interesa. &&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Osmišljena djelatnost Huseina ef. Ðoze u angažmanu imama i službenika Islamske zajednice, pored ostalih društvenih aktivnosti u popisu stanovništva 1971. godine, urodila je plodom jer je masovno izjašnjavanje za muslimansku nacionalnost rezultiralo da su Bošnjaci prvi put u historiji javno i nedvosmisleno iskazali svoju nacionalnu svijest i potvrdili da su treæi narod po brojnosti u bivšoj Jugoslaviji, odmah iza Srba i Hrvata, a prije Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, Albanaca i drugih. Navedena èinjenica je, izmeðu ostalog, izazavala zbunjenost u sredinama koje do tada nisu uvažavale ili su pokušale negirati nacionalnu samobitnost Muslimana kao naroda ne tretirajuæi ih kao subjekt u društveno-politièkom životu. S druge strane, Muslimani su se rezultatima popisa stanovništva 1971. godine definitivno iskazali kao društveni faktor koji se više nije mogao ignorirati. Ta okolnost je imala višestruko znaèenje u životu Bošnjaka, možda kao jedan od presudnih momenata u nacionalnim ali isto tako i uopæe društveno-politièkim odnosima. Zato je djelatnost Huseina ef. Ðoze bila veoma znaèajna u popisu stanovništva 1971. godine, osobito s obzirom na njegov visoki ugled i poštovanje meðu muslimanskim masama. Tim prije što je on bio poznat kao naglašeno intelektualna i komunikativna osoba sa izrazitim dostojanstvom, spremna na ravnopravnu saradnju sa elementima strpljivosti ali i upornosti u rješavanju svih bitnih pitanja Islamske zajednice i Bošnjaka uopæe. Njegovo intelektualno biæe i ogromni radni potencijal svrstali su ga meðu najagilnije ali i najracionalnije poslenike u okviru Islamske zajednice u BiH, pa i šire. Profesor Husein ef. Ðozo cijenjen je i duboko poštovan znanstveni i ljudski autoritet meðu najistaknutijim prvacima u Islamskoj zajednici, pa i šire u društvu, i to od svih sa kojima je radio, živio ili su se koristili njegovim poukama, osobito znanstvenim djelima. I na kraju, može se slobodno kazati da je Husein ef. Ðozo dostojanstveno živio te bio i ostao uzor èestitosti i radinosti u svojoj generaciji, naroèito meðu mladima. Što je takoðer ostao i za buduæa muslimanska i bošnjaèka pokoljenja. (Atif PURIVATRA, Sarajevo, 7. juna 1997.)

&'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

MUSLIMANI - NACIONALNA STVARNOST U Jugoslaviji æe se od 1. do 15. aprila 1991. godine izvršiti popis stanovništva, domaæinstava i stanova. Popisi, kao što je poznato, obavljaju se svakih deset godina, kako u našoj zemlji, tako i u veæini zemalja svijeta, što je u skladu sa preporukama OUN-a. Popisi stanovništva u jednakim vremenskim intervalima omoguæuju da se sagledaju brojne promjene koje se dešavaju u strukturama stanovništva u desetogodišnjem periodu. Po obimu podataka koji se prikupljaju od cjelokupnog stanovništva u zemlji i svih naših graðana u inozemstvu, popis u 1991. godini je sigurno do sada najveæe statistièko istraživanje u našoj zemlji. Veliki znaèaj imaju popisi stanovništva u našoj zemlji stoga što istovremeno imaju i svoje ustaljene vrijednosti u meðunarodnim okvirima jer se posebno u zemljama sa višenacionalnim, vešekonfesionalnim i višejezièkim sredinama na taj naèin, pored ostalog, sagledava stanje i stepen ostvarivanja nacionalnih, vjerskih i jezièkih prava kao sastavnog dijela osnovnih ljudskih prava koja se na osnovu meðunarodnih povelja i deklaracija reguliraju u svim ustavima država u svijetu. Zato se u meðunarodnim okvirima usklaðuju nomenklature podataka i naèin njihovog prikupljanja. Zašto je baš ovaj popis stanovništva izrazito znaèajan i sa nacionalnoga i sa vjerskog stanovišta za Muslimane u Jugoslaviji? Odgovor zaslužuje studioznije istraživanje i analize. Ipak æemo pokušati ukazati samo na neke aspekte toga velikog znaèaja. Naime, uèešæe u popisu stanovištva 1991. i rezultati toga popisa za muslimansku populaciju u Jugoslaviji imaju historijski znaèaj u ostvarivanju nacionalne i vjerske ravnopravnosti i u osiguranju uslova za njihovu bolju buduænost. Današnja realnost je da se naše društvo u nacionalnom i vjerskom pogledu još uvijek nalazi u razvoju, što je bitno za svaki narod, pa time i za Muslimane. Naime, od broja iskazanih pripadnika muslimanske nacije, a i pripadnika Islamske zajednice u Jugoslaviji, ovisi njihova pozicija i u sadašnjosti i u buduænosti. Nije svejedno u kojoj se poziciji nalazi muslimanska populacija po brojnosti, obrazovanosti, školovanju, zaposlenosti, ukupnom standardu. Šta to znaèi za buduænost Muslimana u Jugoslaviji, mislimo da je jasno. Za to postoji jugoslavenski ali i širi meðunarodni interes, jer je oèit porast broja '

Atif Purivatra - `ivot i djelo

pripadnika muslimanske nacionalnosti i islamske vjeroispovijesti ne samo u Jugoslaviji nego i na Zapadu. Ne treba gubiti iz vida da su Muslimani u Jugoslaviji jezgro evropskih Muslimana. Zato i iskazivanje svih Muslimana, obuhvatajuæi i sve one koji su po bilo kome osnovu u inozemstvu, kao Muslimana u nacionalnom smislu ima ne samo jugoslavenski nego i širi meðunarodni znaèaj, tim prije što su jugoslavenski Muslimani prihvaæeni kao nacionalna stvarnost i realnost posebno u nauènim pa i u politièkim krugovima u svijetu. Veliki znaèaj popisa stanovništva 1991. godine se ogleda i u tome što su Muslimani jedini narod u Jugoslaviji kojima su, bez njihove volje i saglasnosti, suprotno osnovnim ljudskim pravima, meðu kojima je i pravo slobodnog iskazivanja svoje nacionalnosti, nametnuti odreðeni statistièki modaliteti kako se mogu opredijeliti u popisima stanovništva (nacionalno neopredijeljen, Musliman - neopredijeljen, zatim Jugoslaven - neopredijeljen - što je izmišljen statistièki modalitet u popisu stanovištva 1953. godine, i to iskljuèivo za Muslimane). Dakle, iako su Muslimani postojali kao narod, oni kao takvi nisu bili èak ni statistièki uvažavani. Toliko su se mijenjali statistièki modaliteti, pa prema tome i ukupni podaci o Muslimanima da gotovo ne postoji moguænost komparativne analize dobivenih podataka iz popisa u popis, niti su ti podaci valjano validni u odnosu na stvarni broj i stanje Muslimana a i broj i stanje pripadnika Islamske zajednice u BiH, a još manje u odnosu na broj i stanje u Sandžaku, na Kosovu, u Makedoniji, a i u drugim dijelovima Jugoslavije (npr. u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Sloveniji). Ako se, uz navedenu statistièku ignoranciju ima u vidu i èinjenica da nijedan jugoslavenski narod nije doživio toliko genocidnih radnji i asimilacionih etnocidnih postupaka raznih oblika, od potpunog negiranja i svojatanja do fizièkog istrebljivanja kroz stogodišnji period, kao što su to diživjeli Muslimani, onda je krajnje vrijeme da se popisom stanovništva 1991. godine definitivno i odluèno prekine sa praksom da Muslimani u Jugoslaviji budu jedini narod u Jugoslaviji (a možda i u svijetu) koji je u statistièkim modalitetima prilikom popisa stanovništva svaki put strpavan u razne svjesno izmišljane i nametnute, neljudske zapravo, nehumane statistièke modalitete (Srbin - Musliman, Hrvat - Musliman, Makedonac - Musliman, Musliman - neopredijeljen, nacionalno neopredijeljen, Jugosloven - neopredijeljen itd.). Dakle, Muslimani ne smiju više biti objekt kojim se manipulira. Oni moraju biti subjekt u politièkoj i društvenoj stvarnosti u kojoj æe sami odluèivati o svojoj sudbini. '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Zato je ovaj popis idealna prilika da muslimanska populacija u Jugoslaviji jedinstveno iskaže svoju riješenost za biološki opstanak, a time i za svoju bolju i svjetliju buduænost. Na taj naèin se dokazuju i potvrðuju sami sebi, ali i svima drugima, odnosno cijelom svijetu, i to kao primjer neuništivosti i postojanosti uprkos svim stogodišnjim torturama, doživljajima i postupcima genocidnoga i asimilacionog karaktera. Popis stanovništva 1991. godine je prva i prava šansa da Muslimani, bez obzira i na postojeæe predrasude i antimuslimansku kampanju, iskažu ono što jesu - Muslimani, i da time iskažu svoju integralnost i slogu kao savremena nacionalna zajednica bez obzira na pojedinaènu politièku ili ideološku orijentaciju. Ovim popisom treba jasno, nedvosmisleno i do kraja da se pokaže i potvrdi da je iluzorno oèekivati da æe se Muslimani drugaèije ponašati nego što to èine njihovi susjedi, pripadnici ostalih naroda (Srbi, Hrvati, Crnogorci, Jevreji, Makedonci, Slovenci, Albanci, Maðari i ostali). Jer, Muslimani su svojim jedinstvom i nacionalnom sviješæu veæ dokazali da je prošlo vrijeme kada su, u teškim uslovima po vlastito nacionalno biæe, izbjegavajuæi posrbljivanje i pohrvaæivanje, tražili izlaz u nacionalnom zatajivanju, ukljuèivo i u nenacionalnom “jugoslavenstvu”. Ono im je, kao što je spomenuto, direktno i samo njima nametnuto u popisu stanovništva 1953. godine kao jedina opcija ukoliko ne žele da budu, odnosno da se “opredijele” kao Srbi, odnosno Hrvati. U tom smislu, s obzirom na bošnjaštvo, koje se upravo pred popis 1991. godine veoma uporno lansira i nameæe, sada je u opæem interesu Muslimana da se svi prilikom popisa izjasne jedino kao Muslimani. Meðutim, iskazivanjem kao Muslimani ne iskljuèuje moguænost da se pojedinci u buduænosti, kao i u sadašnjosti, u svome privatnom i javnom životu, a prema vlastitom osjeæanju, izjašnjavaju i kao Bošnjaci. (Atif PURIVATRA, Preporod, 5/492, 1. III 1991.)

'

Atif Purivatra - `ivot i djelo

MUSLIMANI ]E RE]I KO SU I [TA SU Popisi stanovništva su znaèajni dogaðaji u svakoj zemlji za sagledavanje stanja i promjena koje se dešavaju u strukturi stanovništva za desetogodišnji period u kome vremenu se, prema meðunarodnim preporukama, obavljaju u veæini zemalja svijeta. U našoj zemlji popisi stanovništva se obavljaju redovno od 1921. godine, s tim što to 1941. godine uslijed ratnih okolnosti nije uèinjeno, dok je prvi poslijeratni popis bio 1948., a drugi 1953. godine, da bi od 1961. godine poèelo sa desetogodišnjim periodom, pa su popisi bili 1971., a zatim 1981. i predstojeæi ove 1991. godine. Popis stanovništva 1991., u odnosu na ranije, do sada je najveæe statistièko istraživanje u našoj zemlji u odnosu na broj stanovnika, domaæinstava i stanova, pojedine socijalno-profesionalne grupe, karakter vlasništva, obrazovnu strukturu, zaposlenost, migraciona kretanja, naše graðane u inozemstvu, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik i druge karakteristike. Kako se popisi stanovnika obavljaju u skladu sa meðunarodnim preporukama i ustaljenim meðunarodnim vrijednostima, prikupljanje podataka o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku je od posebnog znaèaja, stoga što se na taj naèin sagledavaju stanje, promjene i stupanj ostvarivanja nacionalnih, vjerskih i jezièkih prava koja su sastavni dio osnovnih ljudskih prava što se na osnovu meðunarodnih povelja i deklaracija reguliraju ustavima svih država u svijetu. Uostalom, moguænost slobodnoga nacionalnog, vjerskog i jezièkog iskazivanja jedno je u nizu prava važnih za ocjenu ustavnoga i društvenog položaja jednog naroda, odnosno religije u ostvarivanju nacionalne, vjerske i jezièke ravnopravnosti. Usklaðivanje nomenklature podataka i naèina njihovog prikupljanja u popisima stanovništva istièe se i u univerzalnosti garancije za tajnost prikupljenih podataka, koji su službena tajna i za sve uèesnike u popisu stanovništva (popisivaèe, instruktore i druge) i mogu se upotrebljavati samo u statistièke svrhe. Daljnja bitna karakteristika je u tome što graðani odgovaraju na pitanja o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku prema svojim vlastitim osjeæanjima, a popisivaèi su ih '!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

kao takve dužni upisati u popisnicu. Graðani su, inaèe, za sve ostale odgovore dužni da daju taène odgovore. Sloboda iskazivanja nacionalne pripadnosti sastoji se u ustavnoj garanciji da se svakom stanovniku omoguæava, prvo, da se nacionalno iskaže, drugo, da se nacionalno ne iskaže (èl. 170 Utava SFRJ) i, treæe, da se iskaže modalitetima koji ne znaèe nacionalnost (Jugoslaven, Hercegovac, Bosanac, Krajišnik, Slavonac, Dalmatinac, Štajerac, Lièanin, Gaèanin i slièno). Za razliku od interesa drugih naših naroda i narodnosti, za muslimansku populaciju u Jugoslaviji popis stanovništva 1991. ima izrazit znaèaj i sa nacionalnoga i sa vjerskog stanovišta. Upravo nacionalna pripadnost, maternji jezik (jezik ranog djetinjstva) i vjeroispovijest osobito su važni iz aspekta nacionalne identifikacije Muslimana i identifikacije pripadnika Islamske zajednice u Jugoslaviji, tj. muslimana. (...) Za muslimansku populaciju u Jugoslaviji popis stanovništva 1991. i rezultati toga popisa imaju historijski znaèaj u ostvarivanju nacionalne i vjerske ravnopravnosti i osiguranju uslova za njihovu bolju buduænost vjerske i nacionalne problematike. Stoga od broja iskazanih pripadnika muslimanske nacije i pripadnika Islamske zajednice u Jugoslaviji ovisi njihova pozicija i u sadašnjosti a i u buduænosti. (...) U tom svjetlu popis 1991. je idealna prilika da muslimanska populacija u Jugoslaviji jedinstveno i otvoreno iskaže svoju riješenost za biološki opstanak, za svoju bolju i svjetliju buduænost. Na taj naèin se dokazuju i potvrðuju sami sebi, ali i svima drugima, odnosno cijelom svijetu, i to kao primjer opstojnosti nacionalnoga i vjerskog biæa uprkos svim stogodišnjim doživljajima genocidnog i etnocidnog karaktera veoma karakteristiènog, koji se i u nauènim i u politièkim krugovima po svojim specifiènostima uzima kao unikatni negativan primjer. (...) Muslimani su svojim stogodišnjim, krajnje tolerantnim stavom prema tim genocidnim i etnocidnim antimuslimanskim akcijama uporno odolijevali i uspjeli, uz ogromne žrtve, saèuvati svoju nacionalnu samobitnost i vjersku islamsku orijentiranost. Krajnje je vrijeme da se, u novim uslovima, definitivno i odluèno prekine sa svim oblicima genocidnih i etnocidnih postupaka prema muslimanskoj populaciji. Muslimani ne smiju više biti objekt kojim se manipulira. Oni moraju biti subjekt i u politièkoj i u društvenoj stvarnosti Jugoslavije. Muslimani moraju sami odluèivati o svojoj suverenosti, buduænosti i ukupnoj sudbini. Upravo danas je veæ takvo stanje da u '"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

izmijenjenim, novim društveno-historijskim uslovima Muslimani su prvi put u povoljnoj situaciji da kao politièki i društveni subjekt odluèuju ravnopravno sa drugim narodima o svojoj sudbini u jugoslavenskim sporazumijevanjima i dogovaranjima za vlastitu i zajednièku buduænost. Pri tome je poveæana i odgovornost Muslimana. Ta odgovornost æe poslije popisa biti još veæa jer je realno oèekivati da æe, pored ostalog, porasti procent uèešæa Muslimana u cjelokupnome društvenom životu. (...) I ovo je prilika da prevladaju zajednièki, opæi interes, a ne pojedinaèni i partijsko-politièki, i da se potvrdi stogodišnja zbiljnost muslimanskih redova, naroèito u presudnim momentima i periodima njihove nacionalne opstojnosti, kakav je nesumnjivo i popis stanovištva 1991. Isto tako, popis stanovništva 1991. idealna je šansa da Muslimani, prvi put u posljednjih stotinu godina, iskoriste pravo i moguænost da upišu u popisnicu bosanski jezik kao svoj maternji. Upravo polazeæi od Ustavom zajamèene ravnopravnosti jezika naroda i narodnosti, a koristeæi se prirodnim pravom naroda na slobodnu upotrebu i imenovanje svoga jezika, Muslimani su u optimalnoj prilici da svoj jezik imenuju bosanskim. Jer u odnosu na zajednièki bosanskohercegovaèki standardno-jezièki izraz, u onoj mjeri i s onim pravom kojim Srbi taj jezik zovu srpskim, Hrvati hrvatskim, Muslimani ga mogu zvati i zovu ga bosanskim. Uostalom, stoljeæima je to bio i jedini naziv za jezik na teritoriju BiH, kao i Novopazarskog sandžaka. Poznato je da je na autohtonom bosanskom jeziku nastala obimna muslimanska književnost i literatura sa vlastitom osobitosti duha, tradicije i stila. Na kraju, u popisu stanovništva 1991. godine idealna je prilika da se, sviješæu i odluènošæu izjašnjavanja muslimanske populacije, saznaju potpuniji i taèni podaci o Muslimanima u BiH, Sandžaku, odnosno dijelovima Srbije i Crne Gore, te u Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji. Na isti naèin æe se utvrditi broj i dislokacija, te ostali podaci za pripadnike islamske vjeroispovijesti, odnosno Islamske zajednice u Jugoslaviji. Sve to ima višestruki znaèaj u društvenoj i politièkoj stvarnosti u kojoj narodi i vjerske zajednice, kao što je poznato, mogu biti zastupljeni samo prema procentu njihovog uèešæa u ukupnom stanovništvu iskazanom jedino u zvaniènom popisu stanovništva. Prema tome, u predstojeæem popisu stanovništva (1.-15. aprila 1991.) Muslimani u BiH, Sandžaku, Hrvatskoj, Makedoniji i Sloveniji i drugim

'#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

dijelovima Jugoslavije, shodno vlastitom osjeæanju, treba da insistiraju kod popisivaèa da za njih u popisnicu upišu sljedeæe podatke: 8. Nacionalna pripadnost: MUSLIMAN 9. Maternji jezik: BOSANSKI 10. Vjeroispovijest: MUSLIMANSKA. Ovo isto važi i za Muslimane u iseljeništvu, kao i za one koji su na radu u inozemstvu ili privremeno odsutni. Samo tako, nakon višedecenijskog prigušivanja vjerskoga i nacionalnog biæa, muslimanskoj populaciji je pružena izvanredna šansa da u popisu 1991. ostvari svoje nacionalno i vjersko samopotvrðivanje stvarajuæi, na taj naèin, i statistièke pretpostavke za vlastitu afirmaciju i ubrzani progres na svim poljima društvene djelatnosti. Dr. Atif PURIVATRA

Rije~ -dvije o medijima

CIJENIM OTVORENOST U SU^ELJAVANJU RAZLI^ITIH MI[LJENJA Šta mislite o Danima - bilo je aktuelno pitanje koje je redakcija ovog magazina uputila bosanskohercegovaèkim djelatnicima u politici, kulturi i sportu povodom izlaska stotoga, jubilarnog broja. Meðu onima od kojih je zatraženo mišljenje bio je i Atif Purivatra. “Nesporne su zasluge novinara i svih drugih saradnika koji prave magazin Dani za razvoj i unapreðivanje novinarstva u Bosni i Hercegovni” - odgovorio je on. “Redovno pratim Dane. Mišljenja sam da zaslužuju pažnju u pogledu otvorenosti, sadržajnosti, aktuelenosti u saèeljavanju mišljenja. Meðutim, imam osjeæaj da se pojedinim tekstovima istièu lièni interes i, što se može ocijeniti da se ne postiže potrebna objektivnost, osnovno pravilo i princip informiranja, da se èuje i druga strana i da se želi potcijeniti pojedina '$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

liènost. U tom smislu treba se osloboditi pretjeranog subjektivizma, nedoliènosti i neukusa. Smatram da Redakcija treba povesti više pažnje otklanjanju ovih slabosti, što bi sigurno znaèajno doprinijelo unapreðenju kvaliteta magazina Dani, bosanskohercegovaèkog novinarstva i objektivnog informiranja javnosti.” (Dani, 26. IV 1999.)

PROFESIONALNO PO[TENJE I ISTINA KAO NAJVI[I STANDARDI NOVINARSTVA I list Ljiljan je nakon 400 svojih brojeva proveo anketu meðu istaknutim liènostima javnog života o nedostacima i pozitivnim stranama svoga rada. Anketiran je i Atif Purivatra. Kako ocjenjujete ukupnu medijsku situaciju danas u Bosni i Hercegovini? “Danas u BiH egzistiraju tri odvojena medijska prostora koja su, inaèe, pod presijom medija iz susjednih zemalja, posebno elektronskih, pa i štampanih. Sve poslove u verificiranju, radu medija i utvrðivanju pravila njihovog ponašanja i odgovornosti novinara vodi IMC - meðunarodna komisija. To na svoj naèin pokazuje u kakvoj smo situaciji kao država. Oèito je, dakle, da i dalje postoje razlièiti interesi. Dobro je, pak, što se dešava transformacija medija u smislu njihove dalje profesionalizacije, odnosno izmicanju utjecajima sa strane, posebno politièkih partija. Utjecaj meðunarodnog faktora u tom pogledu bio je vrlo znaèajan, i to treba pozdraviti. Loše je što se ovako sporo odvija transformacija RTVBiH, kao najjaèega javnog medija, koji ima drugaèije obaveze prema gledaocima, graðanima BiH, od komercijalnog sektora.” Kako vidite ulogu i poziciju “Ljiljana” na medijskoj sceni BiH? “Sadržajnu, programsku transformaciju Ljiljana u posljednje vrijeme nije teško uoèiti. Na medijskoj sceni u BiH vaš list može odigrati znaèajnu ulogu ne samo na planu afirmacije bošnjaèkog naroda nego i u povezivanju svih naroda i ljudi koji žele da žive u miru i toleranciji. Vaš osnovni kriterij, kao i svih medija, treba da bude profesionalnost, da budu '%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

najviši standardi novinarstva, prije svega poštenje i istina. Ne smije biti nikakvih podvajanja niti velièanja, bilo koga i bilo èega, gledajte u buduænost, ne zaboravljajte prošlost i unapreðujete sadašnjost. Cilj vam mora biti kritièko novinarstvo koje istini gleda u oèi i ne popušta pod pritiscima.” Koja podruèja društvenog života, prema Vašem mišljenju, Ljiljan prati na zadovoljavajuæi naèin, a koja ne? “Ljiljan u osnovi ima širok dijapazon tematskog interesiranja, što ne znaèi da ga sadržajno ne treba unapreðivati. To bi se, prije svega, moglo odnositi na ekonomski život, privredni razvoj sa ciljem bržeg zapošljavanja i stvaranja uvjeta za bolji život. Pri tome treba odluènije iæi na razotkrivanje malverzacija i brzog bogaæenja na raèun siromašenja najšireg sloja ljudi. Takoðer tragajte i dalje za pravim temama iz kulturnog života, obrazovanja, sporta i svega što èini život savremenog èovjeka u BiH. Drugim rijeèima, budite novina koja æe privlaèiti pažnju najšireg kruga èitatelja, bez obzira na nacionalnu pripadnost i mjesto gdje žive. Uz ovo što ste pitali i na što vam iskreno odgovaram, jedan prijedlog - razmislite malo i o formatu Ljiljana, koji sada nije ni dnevnik, ni sedmiènik, niti èasopis.” (Atif PURIVATRA, Ljiljan, 18.-25. IX 2000.)

'&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VI.

DJELOVANJE NA ME\UNARODNOM PLANU BRIGA O BO[NJA^KOJ DIJASPORI

''

Simbol uspravljanja Bo{njaka

!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

POSTOJI LI STRATEGIJA ISELJAVANJA IZ BOSNE I HERCEGOVINE (Iz intervjua za Ljiljan)

Ljiljan: Kakvo je “stanje” nacije? Dr. Atif Purivatra: Situacija u kojoj su Bošnjaci bili, posebno nakon agresije, stvorila je veliku potrebu povezanosti sa našim ljudima u dijaspori. Prilièan broj Bošnjaka je uspio u nekim zemljama, koristeæi se demokratskim pravima i organizirajuæi se, uz vezanost za svoju domovinu. Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, i ostale bošnjaèke institucije, do sada nisu posveæivale pažnju našim ljudima u dijaspori a ni naši predstavnici u državnim organima nadležnim za naše graðane u inozemstvu. Ni Matica iseljenika koja je postojala ne funkcionira zahvaljujuæi stavovima Srba i Hrvata u BiH, koji imaju svoje organizacije u svijetu, pa i nisu zainteresovani za neku bosansku zajednièku varijantu emigracije. Mi gotovo ništa nismo do sada uèinili za jedan solidniji, pravedniji, korektniji, pravno sigurniji status naših ljudi u zemljama u kojima se nalaze. Oni su, nažalost, prepušteni sami sebi. Naravno, predstoji nam veliki posao. VKBI radi projekt, koji æe trajati dvije-tri godine, a gdje æe se znati za svakog Bošnjaka u bilo kojem dijelu svijeta. Bit æe problem, naravno, sa ranijim iseljeništvom koje je napuštalo naše državljanstvo i prihvatalo državljanstvo zemlje u koju je stiglo. Tu ne možemo ništa uèiniti, ali moramo raditi na kulturnom identitetu, sportskim i svim drugim vezama da ti ljudi osjete svoju domovinu. Sve zemlje koje imaju svoje iseljeništvo kao država posveæuju tome pažnju, dakle, institucionalizirano. Mi tome nismo posvetili pažnju. Nadam se da æe predstavnici Bošnjaka u parlamentima uspjeti da se izbore za èitavu BiH, a ako ne za BiH onda makar za Bošnjake, da se dobiju podaci o svim ljudima izvan njihove domovine. Posao popisa je za Australiju veæ uraðen. Naš èovjek Džavid Haveriæ objavio je korektnu knjigu o Bošnjacima. To je olakšano time što je Australija takva kakva je prema nacijama koje prima. !

Simbol uspravljanja Bo{njaka

Moguænosti zemalja u kojima se naši ljudi nalaze nismo, nažalost, iskoristili. Nema ni našega sistematskog rada sa našim ljudima, pa sve ide sporo. Postoje neki odbori vezani za politièke stranke ili za Islamsku zajednicu ili za Preporod, ali sve je još nedovoljno. Mi moramo pomoæi tim ljudima da se ne osjeæaju izolirano. Na kraju oni moraju iskoristiti tu šansu koju im, bar što se tièe obrazovanja, pružaju zemlje u kojima su. Èini se kako je vrlo aktivno udruženje Bošnjaka Slovenije. Aktivni su i Bošnjaci u Hrvatskoj. Da li je moguæe napraviti ovakva udruženja u svim zemljama gdje su Bošnjaci u ozbiljnom broju, a da VKBI preuzme dužnost nekakvog centra sa kojim æe sva ta udruženja saraðivati? Purivatra: Bosna i Hercegovina je matièna zemlja Bošnjaka, pa smo to i dužni uraditi. Postoje kontakti i Vijeæa i drugih bošnjaèkih institucija sa organizacijama Bošnjaka koje postoje u nekim zemljama, naroèito u državama nastalim od bivše Jugoslavije. Tako, naprimjer, postoje udruženja Bošnjaka u Crnoj Gori, Srbiji, Sandžaku, u Makedoniji, Hrvatskoj i Sloveniji gdje su vrlo aktivne organizacije Bošnjaka. Saradnjom i stalnim kontaktima te reagiranjima prema državnim institucijama mi se borimo za poboljšanje njihovog statusa. Prema mišljenju koje je preovlaðujuæe u VKBI-ju, nije, nažalost, posveæena pažnja popisu stanovništva u tim državama. Nemamo o tome evidenciju, tako da, prema popisu koji æe uslijediti 2001. godine, u tim zemljama neæe biti taèno ni obraðeno niti æe biti popisani svi Bošnjaci. To æe biti, plašimo se s pravom, minus u odnosu na dosadašnje stanje i popise jer se, koliko mi raspolažemo podacima, izvan BiH nalazi više od milion Bošnjaka. Mnogi od njih su otišli nakon agresije, drugi su starosjedioci. Politièko je pitanje što se na sve naèine, pa i pod pritiskom, Bošnjaci iseljavaju ili se radi o iseljavanju Bošnjaka. Nažalost, situacija nije bolja ni ovdje gdje se taj pritisak najviše osjeti. Blizu sto hiljada Bošnjaka iselilo je nakon Daytona u zapadne zemlje. Pod èijim je pritiskom iseljavanje iz Bosne i Hercegovine? Purivatra: To su isti oni timovi koji su organizirali agresiju na BiH. Oni danas kroz nekakve iseljenièke organizacije pripremaju teren i nude Bošnjacima siguran odlazak u inozemstvo. Mislite da postoji strategija iseljavanja Bošnjaka? Purivatra: Takva strategija postoji veæ sto pedeset godina, koliko traje pritisak na Bošnjake da budu ili Srbi ili Hrvati. Kad to ne ide, onda im se !

Atif Purivatra - `ivot i djelo

umanjuje svaka moguænost kulturnoga, ekonomskog i politièkog napretka. To je vidljivo od zabrane naziva, tvrdnji o nepostojanju Bošnjaka, zatim insistiranja na opredjeljenju za srpstvo ili hrvatstvo, pa insistiranje na jugoslavenstvu, samo da ne budu ono što jesu i što su stoljeæima bili. Kad ni to ne ide, onda se pokrenu pokušaji uništenja. Zašto smo nemoæni danas kad imamo svoju državu u kojoj bismo morali biti ravnopravni sa druga dva naroda? Šta može biti gore od one užasne agresije, od ubijanja i klanja od ’92. do ’95., ali se tada Bošnjaci nisu iseljavali? Zašto je danas gore, pa se iseljavaju? Purivatra: Ako se pritisak vrši sto pedeset godina na ovaj narod, to su teške traume kod pojedinaca. Od Kraljevine Jugoslavije kada je izvršen ekonomski genocid nad Bošnjacima pa do prošle agresije, kada su se dogodili svi moguæi vidovi, od sakralocida, urbicida do kulturocida i genocida. Nedavno smo završili obradu za projekt Ko je ko u Bošnjaka, a negdje blizu hiljadu ljudi, za koje smo smatrali da se moraju po referencama naæi u tom izboru, nije uopæe odgovorilo na ovaj upitnik. Iz kojih razloga? Koliko smo mi sami sebi problem? Purivatra: Ne možemo govoriti da smo mi sami sebi problem ako smo u zajednici sa bosanskim Srbima, bosanskim Hrvatima, Jevrejima i svim ostalim narodima. Ne možemo ni sami donositi bilo kakve odluke u državi. Mora postojati konsenzus u rješavanju svih kljuènih pitanja. Slabost Bošnjaka je što su nedovoljno organizirani, a i ono što je organizirano nije kvalitetno, profesionalno i odgovorno organizirano. Bošnjacima treba mnogo rada i više odgovornosti i prema sebi i prema drugima. Evo primjera, veæ sada od nekih moænih zemalja nam traže da im pošaljemo lektore, ali, nažalost, tih kadrova mi nemamo. Imamo Institut za jezike koji se ne bavi tim pitanjima, ne bavi se pitanjem upotrebe bosanskoga jezika na televiziji. U nas na TV-u i Bošnjaci više govore hrvatski nego bosanski. Šta možemo oèekivati od drugih ako sami ne èinimo ono što je normalno i prirodno. Na tom terenu naši kadrovi potcjenjuju sebe i druge. Drugi nam tvrde da nema bosanskoga jezika. Eto, èak i don Ante Bakoviæ prije petnaestak dana opet ima priliku govoriti da su Muslimani izmišljena nacija, da nemaju svog jezika i šta sve ne. Imamo jezik duže od hiljadu godina, otkako postoji BiH. Predsjednik Hrvatske akademije tvrdi da to nije bosanski, nego bošnjaèki jezik, premda je lingvist i zna da je bosanski jezik. !!

Simbol uspravljanja Bo{njaka

Ipak, dosta je uglednih hrvatskih lingvista koji govore drugaèije. Jedan od njih je nedavno priznao kako, kad je èitao prozu Alije Nametka, nije razumio više od pedeset posto tog jezika i konaèno shvatio da bosanski jezik postoji... Purivatra: Tu je rijeè je o arhaiènom jeziku, premda je to dijelom osobenost i književnoga bosanskog jezika. Izašli su Pravopis i Gramatika bosanskoga jezika, a pri kraju je izrada rjeènika sa više od 70 hiljada rijeèi. To što danas radimo, nismo imali priliku raditi nikada u svojoj historiji. Šta može uraditi Vijeæe za promociju bosanske kulture i književnosti u svijetu? Ono što veæ decenijama rade Srbi i Hrvati to mi tek treba da poènemo... Purivatra: Jednostavno, nismo mogli. Vi kažete: Vijeæe Kongresa, ali šta je sa našim kulturnim institucijama, sa Preporodom, šta, recimo, Preporod može uèiniti na tim ciljevima. On jednostavno nema ekonomske osnove, u kojoj recimo radi hrvatski Napredak. Napredak dobije dotaciju od 120 hiljada maraka, a ima promet blizu milion i po maraka. Šta mi imamo? Postavili smo cilj od sto knjiga bosanske književnosti, a izdali smo èetiri kola po pet knjiga. Naravno, nije samo u pitanju ekonomska nevolja, pitanje je svijesti, radinosti, odgovornosti prema sebi i nacionalne svijesti. Radili smo redovno za drugoga, a sad treba za sebe i za BiH. Sad to postaje problem. Zašto? Evo, politièki, Bošnjaci su jedini disperzirani u više politièkih organizacija koje nisu ni bošnjaèke. Hrvati i Srbi se redovno bune tražeæi nekakva svoja prava, a Bošnjaci svoja prava ne traže, oni traže prava za državu. Mi se, nažalost, još borimo za opstanak. Tvrdim da su Bošnjaci u današnjim, ja ih zovem takozvanim, mirnodopskim uvjetima u najtežoj situaciji. Kada su Bošnjaci odbili bilo koji zakonodavni akt u parlamentima države ili Federacije? Jesu li bili za konstitutivnost, za zastavu, za novac, za sve što je za BiH. Dakle, svi redom, bez obzira na pripadanje partiji. Sve što je donio visoki predstavnik donio je samo zbog opstrukcije onih koji sebe smatraju predstavnicima Hrvata i Srba. Znaèi, oni nisu za Bosnu ovakvu kakva jeste. To je Dayton, to su oni potpisali, u to se zaklinju i to ne prestaju promovirati pred publikom. Onda se dogodi da meðunarodna zajednica i njene institucije najviše zamjerki imaju na Bošnjake. Ako zamjeraju Bošnjacima, zašto ne zamjere SDP-u, za koji su Bošnjaci uglavnom i glasali? To su èudne anomalije. Htjeli mi to priznati ili ne, ovu zemlju svim svojim biæem i !"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

najveæom žrtvom èuvaju Bošnjaci. Njima nema drugog izlaza, moguænosti, nema druge države. Prigovaraju nam i postavljaju pitanje nekakvog širenja islama, ali mi ne tražimo ni sa jednom islamskom zemljom specijalne odnose. Nije petnaesti vijek pa da se govori o islamizaciji. Netaèni se podaci govore o izgradnji džamija u Sarajevu. To se jednostavno ne smije dogaðati odgovornim ljudima u drugim konfesijama. Mi moramo razumjeti da u meðunarodnoj zajednici imamo velike prijatelje, ali moramo razumjeti kako je meðu njima previše onih koji nama i Bosni ne misle dobro i koji još insistiraju na BiH od 1992. godine. Kakva je to ideja meðunarodne zajednice da se u politici preko nekakve alijanse promovira stranka koja je uèestvovala u agresiji na Bosnu? Bošnjaci su na èelu brojnih novina i u tim redakcijama rade ozbiljna imena, ali, èini se, kad god se doðe do nacionalnog, odmah Bošnjaci ne valjaju. Purivatra: Nisu samo novine u pitanju, nemamo ni svojeg radija ni svoje televizije. Gdje se sve pretvara u politiku, ljudi se pretvaraju u igraèke. Ponajviše je igre sa onima koji misle da upravljaju igraèkama. Može li iko objasniti zašto Ujedinjene nacije nisu ništa uèinile da zaštite Bošnjake od sigurnog ubijanja po Bosni? Zato što smo strano tijelo u Evropi. Purivatra: Èini se da je to odgovor. Eto zašto se jadni ljudi brinu samo o sebi, zašto je veæina njih sebièna. Nema prostora u takvim okolnostima brinuti se o nacionalnom interesu. Moramo biti vrijedni, požrtvovani, moramo stvarati dobra, moramo uèiti i biti tolerantni. U suprotnom, neæe nam biti lahko. Veæ sada nam se prijeti podjelama, veæ sada nam se prijeti nestankom. Naravno, nije u pitanju opstanak, nego je u pitanju cijena opstanka. Nema sreæe u Bosni bez povratka, nema sreæe bez hapšenja ratnih zloèinaca, nema sreæe bez ravnopravnog tretmana svih ljudi. Izgleda da se još nismo izborili za ravnopravnost i poštovanje. Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca veæ tri mjeseca pokušava doæi do Wolfganga Petritscha, ali on neæe da nas primi. Nismo sami, pred njega bismo stali sa još nekim nevladinim organizacijama i raspravili o ozbiljnim pitanjima. Ali visoki predstavnik kao da nema vremena. Ne znam šta bih rekao. Jedino znam da æe Bošnjaci saèuvati svoju državu i živjeti sa svim normalnim ljudima u normalnoj državi prava i pravde. (Razgovarao: Sejo OMERAGIÆ, Ljiljan, 25. XII 2000.) !#

Simbol uspravljanja Bo{njaka

O^UVATI SVE VRIJEDNOSTI NACIONALNOG BI]A MUSLIMANA (BO[NJAKA) Iako to demantuje, naš sagovornik važi kao jedan od glavnih Izetbegoviæevih savjetnika. To je samo jedan od povoda za razgovor (poèetkom 1991. godine, op. a.) o muslimanskoj ugroženosti, Rezoluciji 84, vezama Preporoda i Stranke demokratske akcije, o odnosu prema Muslimanima van BiH, o opstanku BiH, muslimansko-hrvatskoj koaliciji, odnosima meðu muslimanskim intelektualcima, Kosovu i Albancima, o popisu stanovništva i Bošnjacima. Koliko je utemeljena konstatacija da, pored stereotipa o srpskom junaštvu i hrvatskoj kulturi, prisustvujemo i stvaranju mita o muslimanskoj ugroženosti? PURIVATRA: Ja ne bih rekao da se može stvarati mit o muslimanskoj ugroženosti, naprotiv, mi treba da stvaramo mit, ako se može govoriti o mitu, o muslimanskoj stvarnosti, o muslimanskoj velièini i muslimanskim vrijednostima, kao što su vrijednosti i kod Srba i kod Hrvata. Jesu li te vrijednosti o kojima govorite i danas ugrožene? PURIVATRA: Teško je odgovoriti na to pitanje. One su uvijek ugrožene ako ne dolaze do izražaja, a sigurno je da one danas dolaze više do izražaja nego u ranijem periodu, zahvaljujuæi nizu okolnosti, kako kadrovima koji su sada u muslimanskim redovima, tako i u odnosima koji su produbljeniji, demokratskiji, meðu narodima, pa prema tome mi, u okviru obrazovnog programa, treba o tome da vodimo raèuna kako niko ne bi bio ugrožen, pa ni Muslimani. Pitanje može zvuèati i paradoksalno, ali da li su muslimanske vrijednosti ugrožene više sada ili za vrijeme komunistièke vladavine? PURIVATRA: Za odgovor na takvo pitanje svakako bi trebalo napraviti veæu analizu. Prije svega, veoma je kratak period u kome se nalazimo poslije promjene vlasti, a bilo koji stepen ugroženosti mora da išèezava i da svi nastojimo, svim moguæim legalnim sredstvima, da se bilo èija ugroženost, pa prema tome i eventualna ugroženost Muslimana, takoðer !$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

otklanja, da se dolazi do slobodnoga, vlastitog razvoja svakog naroda i svake narodnosti. Rezoluciji 84 muslimanskih intelektualaca u javnosti je dat veliki znaèaj. Kao jedan od potpisnika, smatrate li opravdanim proglašavanje Rezolucije historijskim èinom za muslimanski narod? PURIVATRA: Sigurno je da ima veliki znaèaj, a koliko æe biti historijski znaèaj, to æe se tek u buduænosti pokazati. Puno je primjedaba i prigovora da je demokratski karakter Rezolucije narušilo izdavanje jednog politièkog subjekta, u ovom sluèaju Stranke demokratske akcije? PURIVATRA: Mislim da u vezi s vašim pitanjem treba imati u vidu integralni tekst Rezolucije u kojoj se izrièito kaže da mi pružamo podršku svim legalno izabranim predstavnicima demokratske vlasti u BiH u zastupanju i odbrani navedenih naèela. Prema tome, svim predstavnicima demokratske vlasti. Dakle, i onima koji su izabrani na listi Srpske demokratske stranke, Hrvatske demokratske zajednice, Stranke demokratske akcije, reformskih i drugih snaga. Meðutim, u Rezoluciji se naglašava da neovisno o stranaèkoj pripadnosti potpisnika mi istièemo poseban znaèaj Stranke demokratske akcije i Kulturnog društva Muslimana Preporod u zastupanju i tumaèenju legitimnih interesa i ciljeva muslimanskog naroda. Pošto su oni na demokratski naèin izabrani i kao takvi predstavljaju veæinu muslimanskog naroda, to je njihova veæa obaveza nego ostalih. Time se, ustvari, željela istaæi njihova poveæana odgovornost. Èini se da sve više na znaèaju dobijaju aktivnosti Kulturnog društva Muslimana Preporod? PURIVATRA: Što se tièe Preporoda, poznato je da je on nastao obnavljanjem, 5. oktobra 1990. godine, ranije postojeæega kulturnog društva Muslimana Preporod. Neposredno poslije rata, veæ 14. maja 1945. spojena su muslimanska društva Gajret, koji se javlja poèetkom XX stoljeæa, 1903. godine, i Narodna uzdanica, koja je osnovana tridesetih godina, da bi se Preporodu u septembru 1946. godine pripojio i Merhamet. Preporod je kao takav radio do aprila 1949. godine kada je u odreðenim društvenim uslovima prestao sa radom. Obnavljanje Preporoda u ovakvim prilikama sigurno da je omoguæilo i sagledavanje zajednièkog rada bivših društava u ovim uslovima, uz savremene oblike rada, s tim da je Preporod !%

Simbol uspravljanja Bo{njaka

u èlanu 5 Statuta izrièito naglasio da je društvo vanstranaèka organizacija èiji su glavni i temeljni programski ciljevi oèuvanje svih vrijednosti nacionalnog biæa Muslimana, naravno u skladu sa pozitivnom historijskom tradicijom, a to podrazumijeva i stalno unapreðivanje i njegovanje kulturno-društvenog života Muslimana prema savremenim dostignuæima, bilo humanistièkih, bilo tehnièkih i drugih znanosti. Time, svakako, održavanje bliskih kulturnih i sliènih veza i saradnje sa svim narodima bez obzira na njihov status, a to znaèi u okvirima Jugoslavije, a po potrebi održavanje kontakata i izvan jugoslavenskih granica. Vezano za sastav èelnih organa Preporoda, može li se govoriti o svojevrsnoj simbiozi sa Strankom demokratske akcije? PURIVATRA: Mislim da na toj osnovi, sa stanovišta predstavnika vlasti u BiH, ne može se govoriti s obzirom da se radi o djelovanju na kulturnome, nauènom njegovanju tradicije života i s obzirom da kao vanstranaèka organizacija ne bi mogla doæi u obzir za realizaciju putem organa vlasti, odnosno uèešæa u samoj vlasti. Ipak, u javnosti postoji utisak da ste vi, i još nekolicina sa vrha Preporoda, glavni savjetnici najužeg vrha Stranke demokratske akcije? PURIVATRA: Što se tièe donošenja odluka u Stranci demokratske akcije, nemam nikakvih šansi ni moguænosti da utièem, jer nisam èlan stranke, a shodno njihovom statutu ne mogu ni uticati, osim kao kulturni, javni radnik koji ne pripada politièkim strankama. Koristim javno izjašnjavanje da se oglasim sa odreðenim svojim stavovima, kao što je bio ovaj stav koji sam izrazio zajedno sa ostalim u Rezoluciji 84. Samim tim što sam naglasio da je Preporod vanstranaèka organizacija, tim automatski otpadaju moguænosti direktnog angažmana tog društva sa bilo kojom politièkom strankom, osim u ostvarivanju zadataka Preporoda, ukoliko su njihovi èlanovi, što je normalno, i èlanovi Društva pa to rade. Što se tièe institucionalnog povezivanja sa bilo kojom strankom, nije u skladu sa Statutom i do sada nismo imali na tom planu nikakvih ni sugestija ni primjedbi, niti bismo statutarno mogli ostvarivati tu povezanost. Da li muslimanski narod ima intelektualni kapacitet dovoljan za ostvarivanje svojih egzistencijalnih ciljeva? PURIVATRA: U potpunosti smatram da ima i da uostalom to pokazuje svakodnevno u javnome, politièkom, kulturnom, nauènom životu i da æe !&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

svakog dana sve više imati, s tim što æe nesumnjivo trebati malo više djelovanja Muslimana u svim moguæim oblicima demokratskog organizovanja. Kakav je odnos Preporoda prema Muslimanima van BiH? PURIVATRA: Preporod je, kao što sam rekao, organizacija koja ima zadatak oèuvanja vrijednosti nacionalnog biæa Muslimana, pa prema tome svih Muslimana u Jugoslaviji. Nisu samo Muslimani u BiH. Veæi broj je u BiH, pa i procentualno, ali isto tako Muslimani žive i u Sandžaku, ogromnim dijelom, dakle u republikama Srbiji i Crnoj Gori, žive u Makedoniji, Sloveniji, Hrvatskoj, i sigurno je da veæ inicijative iz pojedinih krajeva van BiH idu za osnivanjem Preporoda, koji su kao nasljednici bivših organizacija Gajreta i Uzdanice željni i voljni da se organizuju na ovom planu i na statutarnim odredbama Preporoda. Kako ocjenjujete poglede uprte u BiH Muslimana koji žive van njenih granica? PURIVATRA: Situacija je takva da oni koji nisu u prilici da imaju punu ravnopravnost u mjestu svoga življenja, u svom zavièaju, oèekuju rješenje pitanja u BiH, što automatski dovodi do poboljšanja položaja Muslimana i u drugim dijelovima Jugoslavije, pa i onih koji žive izvan granice Jugoslavije. Mislim da je to logièan slijed koji, uostalom, imamo i kod drugih naših naroda i njihovih dijelova naroda koji žive u drugim republikama. U tom pravcu se moramo boriti za humanitet, protiv ugrožavanja svih liènosti i svih graðana kao graðana, a tim ukljuèujuæi i nacionalna osjeæanja i nacionalna prava. Samo na taj naèin æemo ostvariti zajednièku domovinu, u kojoj æe biti ravnopravni svi graðani, svi narodi i sve narodnosti. Pitanje unutrašnjih granica u Jugoslaviji postaje sve aktuelnije. Može li BiH opstati u sadašnjim granicama. PURIVATRA: Ja ne samo da vjerujem, nego i tvrdim da æe se saèuvati i da su njene historijske i državno-pravne granice realnost koja je danas i po meðunarodnim ugovorima priznata da to nije nikakva sluèajna administrativna granica ili region. Prema tome, Bosna i Hercegovina sigurno ostaje BiH, bez obzira na sve do sada kalkulacije pojedinaca ili grupa u vezi sa razbijanjem ili rasturanjem, kako se to u žargonu kaže, BiH.

!'

Simbol uspravljanja Bo{njaka

Ali ako opstanak BiH bude pitanje sile, a ne pitanje prava, šta je to na šta BiH može raèunati? PURIVATRA: U sadašnjim uslovima jedinstvo i odluènost naroda u BiH, dakle, svih, i Muslimana, i Srba, i Hrvata, i Jevreja i ostalih naroda i narodnosti koji tu žive, za oèuvanje državnog suvereniteta. To je takva snaga da je sigurno kako je niko ne može povrijediti i dovesti u pitanje. Èak ni sila. Na kraju, upotreba bilo koje sile, kada je u pitanju suverenitet države i suverenitet naroda, u svim dosadašnjim historijskim prilikama se pokazala neopravdanom i kratkotrajnom, da bi bilo ko danas pokušao mijenjati granice BiH u okviru Jugoslavije. Ko god bi to pokušao, sigurno je da bi imao ogromne posljedice. Kakve su veze BiH sa islamskim zemljama u svijetu i postoji li konkretna materijalizacija tih veza? PURIVATRA: Koliko je meni poznato, te veze su manje nego sa evropskim, amerièkim i nekim drugim zemljama u svijetu. Što se tièe materijalizovanja tih veza, ne raspolažem podacima, ali smatram da ono nije ništa slabije ili negativnije nego što su odnosi sa drugim zemljama i da nisu imali štete za Jugoslaviju ni u kom pogledu. Postoje li “prirodni” saveznici Muslimana? PURIVATRA: Ne znam šta podrazumijevate pod “prirodnim” saveznicima. Ako je u pitanju ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, kao što su i prava drugih, uzmimo u Jugoslaviji, onda mislim da su im prirodni saveznici svi pošteni ljudi dobre volje koji se bore za ravnopravnost, a takvih je ogromna veæina. Govori se o muslimansko-hrvatskoj koaliciji u BiH, ali i na širem, jugoslavenskom planu. PURIVATRA: Pazite, ne smijete ispustiti iz vida kada su u pitanju koalicije da su to politièki savezi, bilo trenutaènoga, bilo privremenog karaktera. To su momentalni odnosi, a poznata je stvar, u BiH posebno, da je èvrsta koalicija bilo koja dva na štetu treæeg naroda jednostavno nemoguæa. O takvim koalicijama, takvim vrstama saveza mislim da je teško govoriti i ne vjerujem da æe se u to upuštati bilo ko od odgovornih politièara u bilo kojoj sredini. Jedna mala digresija. Jeste li primijetili sve èešæu upotrebu zapadne jezièke varijante kod Muslimana? !

Atif Purivatra - `ivot i djelo

PURIVATRA: Lièno nisam osjetio takvu tendenciju. Treba prepustiti ljudima da govore onako kako osjeæaju, kako su nauèili svoj maternji jezik, dozvoliti da svoja osjeæanja iskažu jezikom koji je njima najbliži i najrazumniji. Mislim da moramo imati široku toleranciju prema svakom izrazu, da ne smeta nikakav izraz koji ljudi upotrebljavaju, ukoliko nije direktno vrijeðanje bilo èijeg ponosa, bilo èijeg osjeæanja, vjerskoga, nacionalnog i drugog. Da li je sa obnavljanjem rada Preporoda došlo do svojevrsne hijararhizacije muslimanskih intelektualaca? PURIVATRA: Teško je govoriti o odreðenoj hijerarhiji muslimanskih intelektualaca. Koliko mi je poznato, do sada to niko nije èinio i takva gradacija ne postoji. Praviti sada neku hijerarhizaciju meðu Muslimanima mislim da je nezahvalno, tim prije što imamo ogroman broj u svim oblastima društvenog života veoma istaknutih javnih, kulturnih, nauènih radnika, tako da njihovo vrednovanje nije samo u okviru Muslimana, nego u okviru vrijednosti u Jugoslaviji, u svijetu. Samo na taj naèin intelektualci dolaze do izražaja, samo po kriterijima koji su univerzalne svjetske vrijednosti. Kako objašnjavate èinjenicu da, recimo, Muhamed Filipoviæ nije ukljuèen u aktivnosti Preporoda... a da jeste, recimo, Emir Kusturica? PURIVATRA: To je njegova lièna stvar. Mislim da morate razdvojiti Rezoluciju 84 od Preporoda. Treba da bude jasno da Rezolucija 84 nema ništa sa Preporodom, osim što je dio ljudi iz Preporoda ukljuèen u tu rezoluciju, kao što je bilo ljudi koji nisu u Preporodu, a koji su izvan politièkoga, javnog i kulturnog života. Što se tièe angažmana Emira Kusturice, on ima kao i svako od nas svoje viðenje, svoje mišljenje u pitanjima sloboda, u pitanjima ravnopravnosti, i njegov angažman je u pravcu zaštite i oèuvanja svih elemenata ravnopravnosti ljudi, bez obzira na nacionalnu, vjersku i drugu pripadnost. On u tom pogledu, sve što je na tom planu i u tom pravcu, podržava, pa je na odreðen naèin i svojim prisustvom na konferenciji za štampu u povodu predstavljanja Rezolucije 84 iskazao svoju naklonost, da ne kažem potpunu saglasnost, izjavljujuæi da æe on uèiniti sve napore da jedna takva zajednièka rezolucija u BiH bude prihvaæena od svih. Vjerujete li u moguænosti mirnog raspleta jugoslavenske krize?

!

Simbol uspravljanja Bo{njaka

PURIVATRA: Vjerujem. I mislim da je to jedini razuman naèin i prvi put da se mirnim putem riješi pitanje buduæe zajednice jugoslavenskih naroda i narodnosti, odnosno, jugoslavenska kriza. Kako gledate na problem Kosova? PURIVATRA: Ja mogu samo da apelujem i želim da doðe do zajednièkih rješenja na Kosovu, u kojim æe biti zadovoljeni i Srbi, i Hrvati, i Albanci, a time i ostali narodi u Republici Srbiji i Jugoslaviji. Ipak, spominjanje Albanaca u Rezoluciji zajedno sa ostalim jugoslavenskim narodima teško da može zadovoljiti sve? PURIVATRA: Što se tièe spominjanja naroda i narodnosti u našoj rezoluciji, meðu narodima spomenuti su i Albanci. Uzeli smo u obzir i èinjenicu da su brojni, danas èetvrti, a možda i treæi narod u Jugoslaviji, da su na jugoslavenskoj teritoriji, u jugoslavenskoj zajednici, da kao graðani ne mogu biti u bilo èemu u inferiornom položaju i da stoga treba da uživaju jednaka prava u jugoslavenskoj zajednici kao što ih uživaju drugi narodi i narodnosti. Sigurno ste svjesni da je logièna, pravna, konsekvenca takvog stava pravo na formiranje republike Kosova? PURIVATRA: U našim mnogim diskusijama se postavljaju pitanja koja nekad izlaze iz državnopravnih okvira ili odreðenih rješenja zauvijek datih, i zato sam više pristalica rješenja koja uvažavaju stvarnost, društvenu realnost, odnose u društvu, što ide u prilog uvažavanja svakog èovjeka, a time i svake zajednice, bilo nacionalne ili vjerske, u kojoj æe se u jednoj zajednièkoj državi omoguæiti ravnopravnost i prosperitet tih ljudi. Mogu li Muslimani u BiH svojim sunarodnicima izvan nje ponuditi nešto više osim labave verbalne podrške? PURIVATRA: Kada je rijeè o Muslimanima, rekli smo to vezano za Preporod, a vidi se i u drugim oblicima angažovanja, sigurno je da æe se svijest ljudi izvan BiH, dakle kod Muslimana izvan BiH, razvijati u pravcu koji se kreæe i kod Muslimana ovdje. U tom smislu je verbalna podrška najmanje što se može uèiniti, ali mislim da se mnogo može uèiniti razvijanjem odbora Preporoda u èitavoj Jugoslaviji, dakle, i u dijelovima izvan BiH, na realizaciji ciljeva i zadataka Preporoda. Korisno bi bilo da se angažuju muslimanske snage izvan BiH u stvaranju odreðenih muslimanskih klubova, muslimanskih centara i slièno. !

Atif Purivatra - `ivot i djelo

U raspravama o imenu muslimanske nacije poznati ste kao jedan od zagovornika sadašnjeg imena. Ipak, da li je ono najsreænije rješenje? Atif PURIVATRA: Vaše pitanje nas dovodi u dilemu jesu li ili nisu Muslimani nacija, odnosno, da li su Muslimani to što jesu. Ja bih postavio pitanje: da li je neko za neku drugu naciju postavljao pitanje kako se zove? Da li je neko o tome razmišljao da nekome nametne neko drugo ime nego što je stvarno i da li je naprosto moguæe nekome nametati ime nacije? Prema tome, mislim da niko niti je mogao nametnuti niti æe moæi nametnuti ime. Ono što se ljudi osjeæaju i ono što su iskazali da jesu - to i jesu. Èinjenica je da se cjelokupni život nacionalnog identiteta Muslimana razvijao u nacionalnom formiranju upravo kao Muslimana. To je društveno-historijski razvitak i èinjenica koju niko ne može poreæi. Niko ne može tvrditi da je nekom nametnuo ime Musliman, a i da je nametnuo - neka ga! Ono je egzistiralo i egzistira i samo se kao takvo zna u muslimanskom narodu, i muslimanski narod je poznat kao takav. Drugo je pitanje pripadnika muslimanskog naroda i Muslimana kao nacije, njihov tretman, onih koji se nalaze izvan BiH, izvan Jugoslavije. Kao što je pitanje mnogih nacija u Evropi, npr., za Valonce, Flamance niko ne kaže Valonac, Flamanac, kaže Belgijanac. Kako se za mnoge narode Jugoslavije vani govori Jugoslaven, tako se i za stanovnike BiH, i za Srbe, i Hrvate, i druge kaže - Bošnjak. To je nešto drugo u odnosu na stvarno nacionalno osjeæanje.Kada je rijeè o imenu mislim da niko nema pravo niti da ga mijenja, niti da ga nasilno odreðuje. Muslimani su ono što jesu i oni su takvi poznati u svjetskoj literaturi, kao bosanski Muslimani, u nizu nauènih radova u svjetskim okvirima, o èemu sam, uostalom, i pisao. Koliki je uopæe znaèaj imena nacije? PURIVATRA: Mislim da ništa bitno ne utièe, i ništa bitno se ne bi promijenilo u stvarnome, faktièkom položaju, npr., Srba ili Hrvata kada bi ih nazvali nekim drugim imenom, pa tako i Muslimana. Naprotiv, takve igre u ovom trenutku samo mogu da štete Muslimanima. Niko ne postavlja ni za jednu drugu naciju pitanje imena, samo se postavlja za Muslimane. Zašto? Ko to i sa takvim pravom može da postavlja, ko tu i s kakvim pravom može nekome da daje ili nadijeva ime, da preimenuje. Rekoste “...u ovom trenutku”? PURIVATRA: Kada sam rekao u ovom trenutku, mislio sam na sve konsekvence do kojih je dovelo postavljanje takvih pitanja, ne samo postavljanje nego i insistiranje na njima. Sigurno je da to dovodi do !!

Simbol uspravljanja Bo{njaka

odreðenih zabuna, nejasnoæa, ali i dilema kod odreðenog broja ljudi, prevenstveno izvan muslimanske sredine. To je vjerovatno posljedica dosadašnjeg pristupa i odnosa prema Muslimanima i insistiranja na opredjeljivanju Muslimana da budu Srbi, Hrvati ili nešto treæe. Šta oèekujete od predstojeæeg popisa stanovništva? PURIVATRA: Smatram da æe i popis 1991., koji poèinje od aprila, upravo potvrditi postojanost, sigurnost i uèvršæenost Muslimana kao nacije u jugoslavenskim okvirima i da æe se normalnim priraštajem stanovništva iskazati u punoj mjeri kao Muslimani. Sigurno da æe rezultati imati odraza na zastupljenost naroda i narodnosti u društvenome, politièkom i ekonomskom životu zemlje i veoma je znaèajno da ljudi svijest o sebi i svoje nacionalne osjeæaje iskažu u punoj mjeri, onako kako to osjeæaju, a to znaèi da se Muslimani iskažu kao Muslimani, kako bi u jugoslavenskim okvirima dobili pravo znaèenje i mjesto koje im pripada. Šta sa onima koji se budu izjašnjavali kao Bošnjaci? PURIVATRA: Shodno naèelu prava svakog graðanina da se izjasni nacionalno onako kako želi ili da se uopæe ne izjasni, prema Ustavu uz 1974., ko želi može se izjasniti da pripada bilo kome narodu svijeta ili èak da pripada kosmosu. Takvi æe biti svrstani u kategoriju “ostali”. Prema tome, ko se iskaže kao Bošnjak on æe biti svrstan meðu “ostalima”, kao što æe biti oni što se izjasne kao Dalmatinci, Slavonci i slièno. (Razgovarao: Senad PEÆANIN, Sandžak br. 7-8, februar 1991.)

MOSTOVI POVJERENJA ME\U NARODIMA (Bosni i Hercegovini je primjerena ona demokratija koja {to vi{e respektuje razli~itosti u svakom pogledu) Atif Purivatra je, bez prestanka, takoreæi, obuzet željom da se saèuva cjelovita država Bosna i Hercegovina u kojoj moraju živjeti svi njeni !"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

narodi. Perspektiva te države nakon Daytona pobudila je i njega i VKBI na otvaranja mnogih tada nejasnih pitanja u vezi sa dejtonskim rješenjima državnog ustrojstva. Otvorena su primjerice pitanja: da li ta rješenja pružaju šansu za opstanak cjelovite države u meðunarodno priznatim granicama ili predstavljaju opasnost za njen nestanak? I Atifu i VKBI-ju bilo je jasno da u uvjetima kakvi jesu - ukoliko želimo da saèuvamo cjelovitu državu BiH - u njoj moraju živjeti i Bošnjaci, i Hrvati, i Srbi, i Jevreji, i svi ostali, odnosno pravoslavci, katolici, muslimani, jevreji i drugi. To mora biti otvoreno društvo - glasila je njihova vizija buduænosti BiH. U njemu æe se uspostavljati mostovi povjerenja izmeðu ovdašnjih naroda. Dakoko, nijednog trenutka ne zaboravljajuæi šta se desilo, na šta niko nema pravo, èak i kad bi htio. Vijeæe je bilo jedinstveno u stavu da treba izgraðivati pravno strukturirano i ekonomski prosperitetno društvo. To znaèi da se obrazovanju, znanosti, kulturi i životnoj sredini mora posvetiti maksimalna pažnja. Pri tome je neophodno osiguranje demokratskih naèela u državi, što podrazumijeva graðanske, nacionalne, vjerske, politièke, ekonomske i druge slobode na podruèju Federacije BiH ako se želi reintegrirati srpski entitet. Oni su, sagledavajuæi perspektivu zemlje prema Daytonu, opredijeljeni na strateško povezivanje zemlje sa svijetom. Taj smjer mora voditi raèuna o dugoroènoj sigurnosti i stabilnosti BiH. Ta pitanja, kako je ustanovljeno, iziskuju struène analize i politièki primjerene odgovore. Pri tome treba voditi raèuna i o ostvarivanju stabilnog mira u ovom regionu, što pretpostavlja i povezivanje sa susjedima - Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom. U Vijeæu su se, u to vrijeme, intenzivno bavili i izborom demokratskog modela ureðenja države. Došli su do saznanja da je je u ovdašnjim uvjetima primjerenija amerièka demokratija od evropske zbog toga što više respektuje razlièitosti u svakom pogledu. Njena efikasnost došla je do izražaja i u primjeni vojnog dijela Dejtonskog sporazuma, dok civilni dio, za koji je odgovornost preuzela Evropska unija, kasni i ne provodi se u skladu sa tim sporazumom. U tom pogledu Vijeæe se izjasnilo za angažovanje Sjedinjenih Amerièkih Država i njihovo ukljuèenje u ostvarivanje i civilnog dijela Sporazuma. Tako su Atif Purivatra, s njim i Vijeæe, sagledavali i perspektivu BiH nakon Daytona. Zakljuèili su, dakako, da je to poèetak rasprava i da !#

Simbol uspravljanja Bo{njaka

predstavljaju uvod u potrebne šire dogovore u koje bi se ukljuèili i svi drugi relelevantni faktori kojima je na srcu perspektiva BiH poslije ratnog požara i postizanja Dejtonskog sporazuma. (Prema Osloboðenju, 27. II 1996.)

DEJTONSKI SPORAZUM I BO[NJA^KI NAROD Dejtonski sporazum, sa stanovišta interesa bošnjaèkoga i svih ostalih naroda, prihvatljiv je jer daje moguænosti za ostvarenje nezavisne, suverene i cjelovite Bosne i Hercegovine. Mir je osnova da se uspostavi i razvije sistem obrazovanja, nauke, kulture i ekonomije kao osnove za reintegraciju države. Na ovom putu ne smijemo zaboraviti ni èinjenicu da antibosanske snage neæe mirovati. Stoga treba uvijek obnavljati sjeæanja na zlo koje je uèinjeno prema Bosni i posebno prema Bošnjacima. U ovom kontekstu je moguænost da se u buduænosti, maksimalno ujedinjujuæi znanje, rad i materijalna sredstva, ostvare ciljevi za bolju buduænost Bošnjaka i ostvarivanje ljudskih prava i sloboda svih graðana. Sarajevo, 30. XI 1995. (Atif PURIVATRA, izjava za javnost povodom potpisivanja Dejtonskog sporazuma)

DEJTONSKI SPORAZUM I USTROJSTVO DR@AVE Atif se iskreno radovao svakome dobronamjernom, javno iskazanom stavu prema Bosni i Hercegovini i njenoj perspektivi kao multietnièkoj i cjelovitoj državi svih njenih naroda i graðana. Ne propušta priliku da na tome - na odgovarajuæi naèin - uzvrati rijeèima zahvalnosti i podrške. !$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Tako je uèinio i prema dvjema institucijama - Meðunarodnoj kriznoj grupi (ICG) i Meðunarodnoj kriznoj grupi za Bosnu i Hercegovinu. Naime, Garet Evans je, u svojstvu direktora Maðunarodne krizne grupe, u Amerièkom institutu za mir u Washingtonu predoèio prijedlog za novo ustrojstvo države Bosne i Hercegovine. On je smatrao da naša zemlja treba da bude jedinstvena država, bez entiteta, ustrojena po modelu modernih država u svijetu, sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašæu na cijeloj svojoj teritoriji. Atif Purivatra, stoga, u maju 2001. godine piše Garetu Evansu, te dr. Marku Wheeleru, direktorima u spomenutim meðunarodnim institucijama za krize, istaknuvši svoju svesrdnu podršku shvatanjima Gareta Evansa. Iskazuje svoju saglasnost sa Evansovim stanovištem prema kojem je “dejtonski ustav u sebe ugradio velikodržavne nacionalistièke koncepte po sporazumu Miloševiæ - Tuðman. Zbog toga je taj model države nefunkcionalan i vodi raspadu. Uspostavom specijalnih veza i odnosa entiteta Republike Srpske sa SR Jugoslavijom omoguæeno je da susjedna država finansira i kontrolira vojsku jednog entiteta. To direktno narušava suverenitet države BiH” - piše Purivatra u tome svom obraæanju. “Isto tako, Republika Hrvatska finansira i kontrolira vojsku u Federaciji BiH, koja je sastavljena iz dvije komponente, sastavnicu Hrvatsko vijeæa obrane (HVO), odnosno hrvatsku vojsku u BiH. Takav apsurd ne postoji nigdje u svijetu.” Izražavajuæi zahvalnost Garetu Evansu na njegovim prijedlozima iskazanim u Amerièkom institutu za mir u Washingtonu, predsjednik VKBI-ja predlaže susret posebne delegacije sa Evansom kako bi meðusobno razmijenili mišljenja o prijedlozima Meðunarodne krizne grupe u vezi sa novim ustrojem države BiH.

PODR[KA AMERI^KOM AMBASADORU Sliènu podršku su Atif i VKBI iskazali i Viktoru Jakovichu, ambasadoru SAD-a u BiH. Ambasadoru je upuæeno pismo dobrodošlice sa izrazima dubokog poštovanja prema njegovom osobenom principijelnom stavu u odnosu na rješavanje bosanskohercegovaèke krize. !%

Simbol uspravljanja Bo{njaka

U prijateljskom razgovoru: amerièki ambasador Viktor Jakovich, Atif Purivatra i Avdo Sofradžija

“U agresiji koja je zadesila našu zemlju Vi ste od samog poèetka shvatali njenu suštinu i niste mijenjali svoje mišljenje i ponašanje, što, nažalost nije sluèaj sa veæinom predstavnika meðunarodnih èinilaca.” U pismu su ambasadoru Jakovichu izražene želje “da se u našoj sredini i dalje osjeæa prijatno i da vrijeme koje je pred nama iskoristi za postizanje pravednog mira u našoj državi”- piše Atif Purivatra rijeèi podrške amerièkom ambasadoru. (Osloboðenje, 15. II 1997.)

PONOVO PRIJETI BAUK PODJELE (Friedmenovo pisanje nije dobronamjerno) Za razliku od Gareta Evansa i njegovih gledanja na Bosnu i Hercegovinu, koja je podržavao i Atif Purivatra, amerièki novinar Thomas Friedmen u New York Timesu piše o moguænosti podjele naše države. Atif to pisanje ocjenjuje nedobronamjernim te smatra kako ono ne doprinosi stabilizaciji prilika u BiH. Takvu ocjenu su prihvatili VKBI, !&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Srpsko graðansko vijeæe - Pokret za ravnopravnost graðana BiH, Hrvatsko narodno vijeæe i Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99. Ove èetiri nevladine organizacije upoznale su javnost sa svojim stajalištem povodom takvog pisanja amerièkog novinara. Na taj naèin se samo podgrijavaju aspiracije koje su dovele do krvavih sukoba i ohrabruju politièki ekstremisti da nastave sa svojom razornom politikom koja nikome ne može donijeti dobro. Teze iznesene u uglednom amerièkom dnevniku nemaju osnova u aktualnim zbivanjima u jugoistoènoj Evropi. One su u direktnoj suprotnosti s milenijskom tradicijom zajednièkog života u BiH. I visoki predstavnik meðunarodne zajednice Wolfgang Petritsch odgovorio je New York Timesu povodom teksta novinara Thomasa Friedmena, a èetiri nevladine organizacije su podržale Petritscheve stavove u tom odgovoru. Karakteristièno je da se teze o podjeli BiH javljaju u vrijeme kada se vodi odluèna borba na slamanju nacionalistièkih i ekspanzionistièkih ideologija i njihovih tvorevina, kada BiH ulazi u odluèujuæu fazu svog konstituiranja i demokratskog razvoja kao zajednica ravnopravnih i konstitutivnih naroda i graðana. Teze u spomenutom dnevniku su upozorenje domaæim politièkim akterima, ali i predstavnicima meðunarodne zajednice koji su zaduženi za provedbu Dejtonskog sporazuma, da se više ne igraju sa sudbinom graðana ove zemlje i da konaèno preuzmu punu odgovornost za buduænost države - èlanice OUN-a. U protivnom, bauk podjele, koji je prouzrokovao najveæu katastrofu i tragediju pojedinaca i naroda na ovim prostorima, ponovo prijeti, pa stoga i ovaj Fridmenov tekst treba najozbiljnije shvatiti jer predstavlja pokušaj aktiviranja ranijih ideja pojedinaca i grupa u centrima svjetske moæi. (Prema Osloboðenju, 3. II 2001.)

BRIGA O ZASTUPANJU TU@BE PROTIV SR JUGOSLAVIJE Vijeæe je promptno reagovalo na mnoga unutrašnja i spoljnopolitièka kretanja koja su u zemlji i svijetu od interesa za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake. Njegovim posredstvom to je èinio i Atif Purivatra. Tako je !'

Simbol uspravljanja Bo{njaka

Vijeæe u julu 2001. godine uputilo otvoreno pismo, sa potpisom svoga predsjednika, Predsjedništvu BiH. Veæ mnogo prije toga BiH je podnijela tužbu protiv SR Jugoslavije zbog agresije i genocida. Naša država je tih dana ostala bez svoga zastupnika. “Slobodni smo Vam skrenuti pažnju na tu nedopustivu situaciju” navodi se u pismu i traži da Predsjedništvo BiH, po hitnom postupku donese odluku o imenovanju zastupnika države BiH pred Meðunarodnim sudom pravde u Haagu, kao i neophodan broj savjetnika u toj istoj pravnoj stvari”. (Ljiljan, 25. VI 2001.)

POZIV NA PRAVOVREMENU REAKCIJU NADLE@NIH ORGANA HRVATSKE Privrženost Republike Hrvatske demokratskim principima poštivanja ljudskih prava i sloboda došla je u ozbiljna iskušenja u prvoj polovini aprila 2001. godine. U to vrijeme je vršen popis stanovništva u toj državi, a nazivi Bošnjaci i bosanski jezik su zabranjeni na tom popisu. Reagovalo je i Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, koje je pozvalo nadležne organe Republike Hrvatske da pravovremeno sprijeèe pokušaje osporavanja prava Bošnjaka na ispoljavanje njihove nacionalne pripadnosti. I Purivatra je izrazio razoèarenje informacijama o nepravilnostima koje su se pojavile u prvim danima popisa. “Želimo da vjerujemo kako su sluèajevi koji su zabilježeni u Rijeci samo incidenti, buduæi da nova vlast u Hrvatskoj priznaje i podržava nacionalna prava Bošnjaka, koja su od prethodne vlasti bila negirana i na što je naše vijeæe u više navrata reagiralo. Tako je èinilo od momenta njihova uvrštavanja u Ustav susjedne države i razlièitih pritisaka koji su vršeni u vrijeme kada je HDZ bio na vlasti.” (Dnevni avaz, 6. IV 2001.)

! 

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ZAHTJEV EVROPSKOM PARLAMENTU I od predstavnika Evropskog parlamenta zatraženo je da utièu na svoje vlade kako bi pomogli oèuvanju cjelovite Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva. Taj zahtjev je istaknut pri susretu delagacije Evropskog parlamenta sa predstavnicima VKBI-ja, Srpskoga graðanskog vijeæa i Hrvatskoga narodnog vijeæa. Sugerirano im je, tokom susreta, da evropski paralamentarci preko svojih nacionalnih parlamenata traže od Evropske zajednice dosljedno poštivanje rezolucija Ujedinjenih nacija koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu. (Osloboðenje, 18. X 1994.)

ATIF I NIKO VI[E! “Pravo da se u zemlji govori drugim jezikom osim veæinskim smatrano je poklonom veæine, a ne pravom manjine. Prièa se ponavlja u Makedoniji. Èinjenica koja se zove albanski jezik tamo je previše krupna da bi mogla biti beskrajno negirana. Èetrdeset posto stanovništva govori albanski, a jezik im nije bio u zvaniènoj upotrebi. Makedonska strana je morala naèiniti neki ustupak, i iz principijelnih i iz praktiènih razloga. Ali se ona bojala da bi priznavanje albanskog jezika dovelo do podjele zemlje, premda su se uvjerili da je njegovo priznavanje dovelo zemlju na rub rata i do opasnosti od formalne podjele. Èinjeni su pokušaji da se uèini suvišnim dijalog o nacionalnoj ravnopravnosti... Nakon što je sa politièke scene sišao Kiro Gligorov, Makedonci nemaju lidera. Nemaju ga ni Albanci. Uporedno ostvarivanje konsenzusa u delegacijama Makedonaca i Albanaca i izmeðu njih je posao koji niko ne bi poželio. Slika pregovora je zaleðena na Ilinden, 2001. godine, na 57. godišnjicu Prvog zasjedanja ! 

Simbol uspravljanja Bo{njaka

Antifašistièkog sabora narodnog osloboðenja Makedonije”, piše Hamza Bakšiæ u “Osloboðenju” povodom jedne Atifove akcije.. “Spiritus movens Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca Atif Purivatra spasio je ili uèinio koliko može da se spasi obraz Sarajeva i pokaže kako ovdje ipak postoji kakvo-takvo javno mnijenje. Purivatra je uputio jednostavno saopæenje javnosti - njegova udruga intelektualaca podržava napore da se makedonska kriza riješi što prije politièkim putem, na osnovama integriteta i prosperiteta države Makedonije, zaštite svih nacionalnih skupina itd. Ovo kratko saopæenje u nekim normalnim prilikama djelovalo bi kao èin kurtoazije. U Sarajevu, gdje kao da niko nije èuo da se cigar hoda odavde može razbuktati rat, dobilo je neoèekivanu težinu. Bosna i Hercegovina je utonula u duboki autizam. Bogate ne zanima ništa osim njihova bogatstva, siromašni misle samo na svoje siromaštvo. Mladi sve više misle i na inostranstvo, a tamo mjesta traže i ljudi u zrelim godinama. U takvom ambijentu niko nije spreman da sastavi neku misiju dobre volje koja bi bila naoružana ovdašnjim saznanjima o ratu. Iskrsavaju dva pitanja. Prvo, da li bi sada moglo biti jasnije kako su na Bosnu i Hercegovinu gledali prije devet, deset godina, prije nego je prokljuèalo? Moralo bi nam biti malo jasnije. Niko ne želi rat u Makedoniji jer znamo šta je rat, a niko ni da presavije papir, pa da to makar napiše. Eto, Atif i niko više. Drugo, da li, ipak, nakon svega, nakon svih iskustava sa neukrotivošæu rata, neko smatra da bi mu bogtastvo ostalo bezbjedno, ili da siromaštvo ne bi postalo još veæe? Balkan je pun ljudi što su - za slavu domovine, vjere i nacije - spremni oteti od svojih i od drugih i opljaèkati druge a i svoje, i takvi su - na èekanju. Veæ ih svrbe šake.” (Hamza BAKŠIÆ, Osloboðenje, 3. VIII 2001.)

!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Ambasador Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini Wen Xigui u razgovoru sa Atifom Purivatrom

Atif Purivatra u društvu sa ambasadorom Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini Mohamedom Ebrahimom Taherianom

! !

Simbol uspravljanja Bo{njaka

Saradnja sa predstavnicima meðunarodne zajednice: Wolfgang Petritsch razgleda najnovija izdanja VKBI-ja na Bijenalu knjige u Sarajevu

Atif Purivatra u razgovoru sa glasnogovornicom visokog predstavnika meðunarodne zajednice Alexandrom Stieglmayer

! "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VII.

UVIJEK NA STRANI DOBRA SUPROTSTAVLJEN ZLU

! #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

! $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ROY GUTMAN - PRIJATELJ ISTINE (Povodom Gutmanove knjige Svjedok genocida) I u danima pripreme ovog skupa, kao i u momentu njegovog održavanja, akteri i egzekutori velikosrpskoga rasistièkog zloèinaèkog projekta velike Srbije pred oèima svijeta punog licemjerja nastavljaju genocid nad Muslimanima-Bošnjacima. Otvoreno se i ovih dana ponovo prijeti istrebljenjem Muslimana. To je Vijeæe sigurnosti samo osudilo. I ništa više. Zbog toga deseci, stotine i hiljade naših ljudi, žena, djece i staraca na najbrutalniji naèin bivaju i ovih dana i sati ubijani, opljaèkani, poniženi i protjerani iz svojih domova i vjekovnih zavièaja. Bijeljina, Janja, Prijedor, Banja Luka i mnoga druga mjesta i gradovi pod okupacijom srpskih fašistièkih falangi puni su “zidova plaèa”. A ruke su nam i dalje vezane! Svijet, èiji su ih moænici vezali, ravnodušno gleda. Malo je autoritativnih ljudi u današnjem svijetu koji bude nadu, ljudi koji imaju znanja, poštenja i moæi da uèine korak koji se suprotstavlja zlu, kao i licemjerju i kukavièluku koji ga pothranjuju. Jedan od tih, izuzetno rijetkih ljudi, i ugledni je amerièki publicist Roy Gutman, šef dopisništva Newsdaya za Evropu. Gutman je svojim izvještajima još 1992. godine uzdrmao svjetsku javnost. Zahvaljujuæi svojoj odvažnosti, beskompromisnosti i istinoljubivosti, kao i njegovih saradnika, te uredništva Newsdaya, postao je autentiènim SVJEDOKOM GENOCIDA. Upravo, njegovi izvještaji o koncentracionim logorima i genocidu nad nesrpskim narodom u Bosni i Hercegovini bili su povod da se i Ujedinjene nacije aktivno ukljuèe u istraživanje fenomena genocida i da ga javno osude. Ali, nažalost, ne i da ga onemoguæe. Knjiga Roya Gutmana SVJEDOK GENOCIDA zapravo predstavlja zbirku njegovih izvještaja i komentara sa lica mjesta. Objavljena je 1993. godine. Upravo za tu 1993. godinu dana Gutman zasluženo postaje laureat PULITZEROVE nagrade. Slijedeæe 1994. godine SVJEDOK GENOCIDA, uz neke dopune, objavljen je i u Republici Hrvatskoj. ! %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Knjiga Svjedok genocida istinito je svjedoèanstvo o velikom zlu koje se okomilo na našu državu i Muslimane. Vrhunski profesionalac Roy Gutman sve stvari i pojave naziva njihovim pravim imenom. Veæ sam naslov knjige, kao i njen sadržaj, razotkrivaju perfidnu propagandnu podvalu agresora koji je plasirao sintagmu “etnièko èišæenje” kao eufemizam za najeklatantniji oblik genocida. Stavljajuæi u fokus svojih istraživanja i opservacija GENOCID i njegovu najveæu žrtvu - bosanske Muslimane, Gutman nepogrešivom jednostavnošæu razotkriva uzroke i vinovnike, duhovne voðe i licemjerne sauèesnike toga velikog zla i sramote èovjeèanstva. Njegova analiza nasilnog rasturanja bivše SFRJ, uloge unutrašnjih i meðunarodnih faktora u toj krvavoj igri nedvosmisleno imenuje one koji su odgovorni i suodgovorni. Gutman dokumentirano analizira ulogu meðunarodne zajednice i veæine njezinih kljuènih faktora; analizira ulogu pojedinih faktora i liènosti sa prostora bivše SFRJ; navodi najbitnije historijske èinjenice na kojima je utemeljena bosanska državnost, kao i one koje oznaèavaju generatore dvjestogodišnjeg ugrožavanja ove države i njezinih naroda. U analizi genocida kojem je izloženo stanovništvo Republike BiH, prije svih i najviše muslimanski - bošnjaèki narod, Gutman se ne zadržava samo na opisu i dokumentiranju svih vrsta genocidnih zloèina - ubistava, silovanja, pljaèki, muèenja, protjerivanja... nego otkriva i inspiratore, organizatore, podstrekaèe i izvršioce, razotkrivajuæi njihove metode sve do onih najperfidnijih. Gutman je, prije svega, prijatelj istine. SVJEDOK GENOCIDA je knjiga koju mora imati svaki naš dom, knjiga koju svaki naš èovjek mora uvijek iznova èitati. Ona je za nas zbirka autentiènih dokumenata i svjedoèenja o strahotama agresije i fašistièkog genocida nad narodom BiH. Istovremeno, ona je obrazac, uputstvo i metodologija kako treba te užasne strahote istraživati i o njima pisati. Rezultati tih istraživanja, pored dokumentacije za sudske postupke, moraju se pretoèiti u osnovno historijsko štivo na kome æe se mlade generacije pouèavati kako æe živjeti na ovim prostorima a da im se više ne ponovi ta zla sudbina. Dokle god ta spoznaja ne bude stalno prisutna u glavama naših ljudi, dotle postoji objektivna opasnost da se genocid opetuje na našim prostorima. U tom smislu svjedoèenje Roya Gutmana ima za nas visoku didaktièku vrijednost i trebalo bi da bude stalni podsjetnik pri ruci svakome našem graðaninu. ! &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Upravo se ovom knjigom dokazuje da je novinarsko pero jaèe od najubitaènijeg oružja. Briljantno zapažanje, upornost i temeljito istraživanje, te izuzetna elokvencija, spojena sa hrabrošæu i visoko razvijenim osobnim osjeæanjem za ljudska i graðanska prava, uveli su Roya Gutmana, i ovim djelom, u sami vrh svjetske publicistike. Nadamo se da æemo, uz veæ potvrðenu solidarnost gopodina Gutmana sa genocidom ugroženim narodom, uskoro imati prvi tiraž bosanskog izdanja ovoga za nas izuzetno znaèajnog djela. Uostalom, to je prvo temeljno djelo jednog stranca, publiciste, koje æe i buduæim generacijama istraživaèa biti uputa kako se objektivno ponašati u susretu sa surovom stvarnošæu BiH. Vijeæe Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca koje je, u saradnji sa Institutom za istraživanje zloèina protiv èovjeènosti i meðunarodnog prava, organizator ovog predstavljanja, pozdravljajuæi sve prisutne, ima èast što knjigu Roya Gutmana SVJEDOK GENOCIDA predstavlja našoj široj javnosti, i to kao prvu objavljenu i veoma dokumentiranu i sadržajnu knjigu o genocidu. Apelujemo i pozivamo da svako dâ svoj doprinos i pozove sve one koji se smatraju pripadnicima ljudskog roda da se ZLOÈIN GENOCIDA KONAÈNO ZAUSTAVI, da se sudi inspiratorima, podstrekaèima, organizatorima i izvršiocima, te da se ponište sve posljedice neèuvenog zloèina vraæanjem dostojanstva i imovine žrtvama genocida. To je težak i neizvjestan zadatak u svijetu okrutnosti, licemjerja i kukavièluka, ALI MORA BITI IZVRŠEN! To je amanet naše krvi i bola, nama i svim našim buduæim generacijama. Inaèe, neæemo biti dostojni ljudskog poslanja i postojanja. (Rijeè na promociji Gutmanove knjige Svjedok genocida, u Sarajevu 6. IX 1994.) Atif PURIVATRA

! '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

”OSU\UJEM SVAKI TERORIZAM I ZLO^IN” “Osuðujem svaki terorizam i zloèin” - odgovorio je Atif Purivatra na anketno pitanje sarajevske redakcije sedmiènika Dani 17. marta 2000. godine. Toga dana su, naime, održane demonstracije “podrške èeèenskom narodu” u organizaciji Aktivne islamske omladine. Redakcija konstatuje da je tom prilikom bilo govora i o stvarima koje s Èeèenijom teško da imaju dodirnih taèaka, pa je postavila dva pitanje: (1) Kako komentirate demonstracije i kako gledate na sve uèestalije pozive, ponovljene i ovom prilikom, na globalni ideološki obraèun u koji je, na spomenutom skupu, inkorporirana i gospoða Madelaine Albright; (2) Šta mislite o pozivima na džihad protiv Zlatka Lagumdžije, Senada Peæanina i nezavisnog magazina Dani. Profesor Purivatra je na ta pitanja odgovorio: “U više navrata konstatirano je i od NATO-a i od Evropske unije, a i drugih meðunarodnih faktora, da je evidentno ispoljeno enormno puno razaranja, nasilja, ubistava i zloèina u vojnoj intervenciji i genocidu u Èeèeniji. Osuðujem svaki terorizam i zloèin. Bilo kakvo drugaèija konotacija je, po mom mišljenju, nedobronamjerna. Džihad mnogi zloupotrebljavaju i o njemu èesto govore pojedinci koji nemaju pojma šta to znaèi ili ga upotrebljavaju za ono što ne postoji nikakvo pokriæe. Ponavljam da osuðujem i da sam protiv svakog terorizma i poziva na nasilje.” (Dani, 2. III 2000.)

NEMA ABOLICIJE ZA BILO KOJI RATNI ZLO^IN Još dok je bio u svojstvu èlana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelaviæ je predložio, kako je rekao, “aboliciju za male ljude”. Izrekao je to na služenju svete mise u selu !!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Grabovica gdje su pobijena 32 graðanina BiH hrvatske nacionalnosti. Šta je pod tim Jelaviæ podrazumijevao možda se najbolje moglo razumjeti iz njegove “poruke meðunarodnoj zajednici i bošnjaèkom voðstvu”. U toj poruci on traži da se zaustave akcije hapšenja osoba koje su u srednjoj Bosni osumnjièena za ratne zloèine. “Dejtonski sporazum je jasan. Veæ su abolirani svi oni koji nisu poèinili zloèin i protiv kojih se neæe podiæi optužnice. A što se budu temeljitije i brže hapsili oni koji su poèinili zloèine, to æe i uvjeti za definitivno pomirenje doæi prije” - izjavio je Atif Purivatra. “Jelaviæeva inicijativa je u direktnoj suprotnosti sa ostvarivanjem mira u BiH. Moramo se zalagati za temeljito kažnjavanje zloèina bez obzira ko ih je poèinio, a ne da prekidamo taj proces. Obièni ljudi se veæ aboliraju, ovdje se radi o aboliranju po principu ‘ko kome zatreba’. Mi nemamo pravo da uèinimo aboliciju za bilo koji ratni zloèin.” (Atif PURIVATRA, Dnevni avaz, 11. IX 2000.)

LICA SA POTJERNICE I DR@AVNE FUNKCIJE Vijeæe Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca javnosti je poznato po svojim tribinama što se održavaju subotom, a u posljednje vrijeme ova je institucija i domaæin zanimljivih tematskih rasprava srijedom. Manje je znano da se èlanovi Vijeæa redovno sastaju i nedjeljom kada, èesto i u proširenom sastavu, stave na dnevni red neku od društvenih aktuelnosti. Meðutim, sa tih skupova pojave se samo saopæenja koja, kao i sva druga, sve kažu a, zapravo, malo ili ništa novo ne kažu. U isto vrijeme, iz “pouzdanih izvora” procuri da je na skupu bilo žestoko. Prekjuèer su se, tako, intelektualci pojavili sa saopæenjem (povodom implementacije Federacije) u kojem se, izmeðu ostalog, navodi da æe “najveæa prepreka za obnovu zajednièkog života biti otklonjena ako se svi krivci za tragediju koja nas je zadesila izvedu pred sud u zemlji”. Kažemo prof. dr. Atifu Purivatri, sekretaru Vijeæa, da smo se ovakvih stavova veæ naslušali, i naèitali, ali da se ovaj, ipak, razlikuje od drugih

!!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

po tome što se ne govori o sudu u inozemstvu, (šta li se dešava sa njim?!) nego o sudu u zemlji? Jedini kompetentan sud za utvrðivanje krivice je sud zemlje u kojoj je zloèin uèinjen i sud zemlje državljana koji su ga èinili. Dakle, kao što smo to radili na teritoriji BiH koju kontrolira Armija RBiH, pa smo sudili na redovnim sudovima èak i pripadnicima Armije, odnosno svima onima koji su izvršili zloèin, tako treba da se postupi i sa svima drugima na podruèju koje zahvata Federacija BiH, odgovara prof. Purivatra. Na èiju ste vi adresu, zapravo, uputili spomenuto saopæenje? Na adresu javnosti. Jer javnost treba na tome da instistira a vlade, od opæinske, kantonalne pa do one federalne, dužne su da to realiziraju, prije svega, prikupljanje podataka o kriviènim djelima i njihovim izvršiocima. Samo država koja poštuje i štiti liène slobode graðana, a to znaèi pravo na život, pravo na slobodu kretanja, da ne nabrajam sva druga elementarna ljudska prava, tim graðanima može garantovati i zajednièki život. To su sve stvari koje se podrazumijevaju. Ali, recite, konkretno, šta sada da uradi premijer Silajdžiæ? I vaš je kategorièan stav da organizatori i poèinioci zloèina ne mogu sudjelovati u organima vlasti, kako je to, uostalom, predviðeno i u Ustavu Federacije. Premijer Silajdžiæ treba da uposli svoje ministarstvo pravosuða i nadležne organe tužilaštva i istrage, Komisiju za ispitivanje ratnih zloèina, odgovarajuæi institut i, uopæe, sve druge institucije koje se bave prikupljanjem tih podataka. Mnogi podaci su veæ prikupljeni, ali nièemu ne služe. Nisam siguran da je tako, dakle, da se sreðena dokumentacija, neophodna za sud, može i poslati tužilaštvu. Mi se, inaèe, stalno pozivamo na Meðunarodni sud. To što ovaj ne funkcionira ne bi trebalo da bude zapreka za djelovanje naših redovnih sudova. Uostalom kako æe se ljudi vraæati na ognjišta ako se ne osjeæaju sigurnim, ako su na slobodi i oni koji su ih protjerali i oni koji su naruèioci toga protjerivanja! Nisam bez razloga maloprije spomenula dr. Silajdžiæa. On je ovih dana, izmeðu ostalog, okupiran sastavljanjem svoga kabineta. U javnosti je prisutna bojazan da æe se na njegovoj listi, silom “viših” interesa, naæi i neka imena koja ta ista javnost veže za - zloèine?

!!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Mislim da takav primjer neæe uzeti u obzir za sastav vlade. Bez obzira na sve interese, kako kažete. Konaèno, postoje podaci za pojedine od tih liènosti koji nepobitno govore kako je osnovana sumnja da su oni izvršili razna krivièna djela, pa i same zloèine. Ako se tako ne uèini, nema napretka za Federaciju. Uostalom, sa time su se složili svi potpisnici Vašingtonskog sporazuma, svi poslanici Ustavotvorne skupštine. Da li je jedna od tih liènosti i Jadranko Prliæ? ...Jadranko Prliæ, kao predsjednik vlade “Herceg-Bosne”, ne može biti u sastavu vlade Federacije ili bilo kojeg od njenih organa. On je morao znati za konc-logore, morao je znati za pljaèke, za rušenje, za paljenje. I da nije sam bio naredbodavac, bio je na èelu vojske koja je sve to, i još puno drugoga sliènog èinila, i odgovoran je za to. Je li i Ivan Bander meðu onima o kojima ste govorili? Ne, ne znam za Bendera, ne bih sada išao poimenice, u pitanju je princip. Svi se sjeæamo prve Ustavotvorne skupštine, i Lazoviæevog reagovanja. Ispalo je da je on kriv jer je upozorio na to što æe se, eto, naæi i u tekstu samog Ustava. Hoæe li se takve situacije ponavljati? Bit æe pokušaja, ali sumnjam da æe se u onakvoj formi ispoljiti. Neæe biti sreæe ni za koga, ni za Hrvate, ni za Muslimane ako se isto nastavi dešavati. Ponavljam što sam veæ rekao - ako Federacija ne bude garantovala sigurnost svakom svome graðaninu, ona se od mrtvog slova neæe dalje odmaæi. Ne bi li, upravo zbog svega toga, bolje bilo da je Vijeæe, kao institucija od ugleda, ove svoje kategorièke stavove uputilo direktno premijeru. Kao liènu mu podršku, možda i ohrabrenje? Uostalom, prièa se da je na sjednici Vijeæa bilo i diskusija koje su ukazivale na postojanje dokumentacije neophodne za pokretanje istražnog postupka? ...Mislite na diskusiju dr. Smaje Èekiæa, direktora Instituta za ispitivanje ratnih zloèina! On je tamo dao jednu, èini mi se, preoštru izjavu. Plašim se da ni sam Institut nema svu tu dokumentaciju. Na sudu su bitne samo èinjenice... Dr. Smaju Èekiæa smo zamolili da nam kaže šta je rekao na spomenutoj sjednici Vijeæa.

!!!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

“Kad je rijeè o zloèinima, èini mi se da Muslimani o tome razmišljaju na dva naèina. Drugaèije razmišljaju oni kojima je neko nastradao od Muslimana koji su imali tu sreæu da u njihovoj porodici dosad nije bilo tragedija. To je, u najmanju ruku, žalosno. Muslimani moraju biti jedinstveni, i ne bi se smjelo desiti da razlièito ocjenjuju stradanje svoga naroda. Ako veæ govorimo o potencijalnim kandidatima za funkcije u višim ili nižim organima Federacije, premijer Silajdžiæ mora strogo voditi raèuna o izboru ljudi. Nikako se ne smije dogoditi da u bilo koje organe Federacije uðu osobe za koje se osnovano sumnja da su uèestvovale u neposrednom politièkom planiranju agresije na BiH, ili osobe za koje se osnovano sumnja da su aktivno uèestvovale u destrukciji BiH”, kazao je dr. Èekiæ. (Razgovarala: Edina KAMENICA, Osloboðenje, 8. VI 1994.)

PONOVO O@IVLJAVAJU PRETENZIJE PREMA BOSNI I HERCEGOVINI Prioriteti su Instituta za ratne zloèine i meðunarodno pravo prikupljane svih relevantnih podataka o zloèinima i genocidu koji se desio u Bosni i Hercegovini s težištem na onim najbrojnijim - nad Bošnjacima. No, Institut radi i radit æe na svim zloèinima koji su poèinjeni prema bilo kome drugom, bez obzira na nacionalnu pripadnost. S obzirom na to da su Bošnjaci najviše stradali, dakle, najviše podataka imamo upravo o zloèinima nad njima. Na to ukazuju elementi genocida koji nisu samo zloèini nego su to, nadasve, genocidne djelatnosti koje su planski i sistematski provoðene nad Bošnjacima. To ima svoj znaèaj i danas kada ponovo oživljavaju tendencije koje su više fašistièke, rasistièke i ekstremistièke prema BiH i prema Bošnjacima. Postoje i danas odreðene teritorijalne aspiracije prema našoj državi, postoje tendencije i javna istupanja mnogih pojedinaca iz redova ekstremista iz Srbije i ekstremista iz Hrvatske, a takoðer i pojedinih

!!"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

meðunarodnih faktora koji žele da dijele BiH nasuprot veæ uvaženom priznanju neovisne, samostalne i demokratske države Bosne i Hercegovine.” (Atif PURIVATRA u svojstvu predsjednika Izvršnog odbora Instituta za ratne zloèine i meðunarodno pravo, (Preporod, Sarajevo, 15. XII 2000.)

KNJIGA OPOMENE (Izuzetan istra`iva~ki poduhvat dr. Smaila ^eki}a: Genocid nad Bo{njacima u Drugom svjetskom ratu) U najnovijoj knjizi Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu Smail Èekiæ prezentira dokumente koji uvjerljivo govore o korijenima, ciljevima, karakteru i posljedicama zloèina nad Bošnjacima, kao i o identitetu njihovih ideologija i izvršilaca. Autor je još prije agresije na BiH uporno i temeljito u veæem broju arhiva u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Jasenovcu istraživao historijsku dokumentaciju o genocidu nad Bošnjacima u Drugome svjetskom ratu. Rezultat tog višegodišnjeg rada je i ovo veoma znaèajno djelo koje predstavlja izbor iz velikog broja dokumenata koji su, zahvaljujuæi njemu, otrgnuti od zaborava i spašeni za suvremenike i potomstvo.

Dokumenti o zlo~inima Najveæi broj prezentiranih dokumenata prvi put je publiciran u ovoj knijzi. Manji je dio ranije objavljen, a njihova je pojava ovdje uvjetovana potrebom dokumentiranja cjeline genocida nad Bošnjacima u Drugome svjetskom ratu.

!!#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Èekiæevo djelo potvrðuje da je u tome ratu najveæi broj Bošnjaka stradao u zloèinima genocida koji su nad njima izvršili Srbi i Crnogorci organizirani u èetnièkom pokretu Draže Mihailoviæa. Osim toga, politièki i vojni organi Nezavisne države Hrvatske vršili su takoðer genocid nad Bošnjacima, o èemu svjedoèe dokumenti u ovoj knjizi. U njoj je prezentiran i jedan broj dokumenata o zloèinima njemaèke i talijanske okupacijske vojske. Vrijedna je pažnje i èinjenica da se u Èekiæevoj knjizi prvi put objavljuju dokumenti bez kojih nije moguæe prouèavati genocid i druge zloèine nad Bošnjacima u Drugome svjetskom ratu na teritoriji BiH, Sandžaka i Crne Gore. Tako se, ilustracije radi, u ovom djelu, izmeðu ostalog, nalaze podaci o zloèinima na podruèju Višegrada od kraja oktobra i poèetka novembra 1941., zatim januara i novembra 1942., o pokolju u Koraju krajem novembra 1941., o zloèinima na podruèju Rogatice u oktobru, zatim novembru i decembru 1941., o zloèinima u Praèi novembra 1941., u selu Tuhulj decembra 1941., na Glasincu februara 1942., na podruèju Èajnièa u toku zime 1941/42., na podruèju Goražda 1941., o zloèinima u Foèi i na podruèju toga kraja 1941., zatim januara, augusta, oktobra i decembra 1942. te januara 1943., o masovnom pokolju civilnog stanovništva u Prozoru 1942. itd. U ovom se djelu objavljuju i dokumenti o masovnim grobnicama na podruèju Prijedora iz 1942., o pokolju islamskih vjerskih službenika u istoènoj Bosni, o zloèinima silovanja, o prilikama i položaju Bošnjaka u Višegradu za vrijeme talijanske okupacije itd. Posebnu vrijednost imaju dokumenti na osnovu kojih je moguæe istražiti broj žrtava, mjesto, vrijeme i naèin izvršenja zloèina, kao i identitet izvršilaca zloèina nad Bošnjacima u Sandžaku, koji su, takoðer prvi put, ugledali svjetlo dana. S tim u vezi ukazujemo na dokumente o masovnom pokolju Bošnjaka u pljevljanskome i pribojskom kraju februara 1943. koji su poèinili èetnici Draže Mihailoviæa i Pavla Ðurišiæa. Tada su èetnici u pljevljanskom srezu napali, kako stoji u dokumentima, “mirno i nezaštiæeno muslimansko stanovništvo, stavljajuæi pod nož èitavo stanovništvo muslimanske vjeroispovijesti koje su zatekli kod kuæa. Tom prilikom èetnièke bande nijesu poštedjele ni maloljetnu djecu, žene i starce, veæ su djecu klali, nabadali na noževe svojih bajoneta, a onda ih bacali u zapaljene domove da gore zajedno sa svojim starijima. Ovi banditi silovali su žene i djevojke naoèigled njihove male djece i male braæe, kao i roditelja, a onda ih bacali polužive u zapaljene domove da sagore...” !!$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

U Èekiæevoj knjizi su objavljena imena i prezimena žrtava, sa godinama starosti, 1.051 ubijenog, odnosno zaklanog Bošnjaka i broj zapaljenih i uništenih kuæa i sporednih zgrada, sa imenom i prezimenom njihovih vlasnika. Spisak zaklanih (ubijenih) Bošnjaka u pribojskom srezu, sa imenima i prezimenima, mjestom prebivališta i godinama starosti sadrži 1.547 žrtava. Ovi podaci su užasna slika planiranog genocida, sa namjerom da se potpuno istrijebe Bošnjaci u tom dijelu Sandžaka. Na osnovu tog dokumenta i tabelarnog pregleda zloèina u pribojskom kraju, sa brojem žrtava (po spolu i starosti), oblicima zloèina (klanja, mrcvarenje, vješanje, strijeljanje, hapšenje, interniranje u zemlji, odvoðenje na privremeni rad, prinudno preseljenje, odvoðenje u logore van zemlje, prinudna mobilizacija i dr.) te pljaèkom imovine (broj spaljenih i razorenih kuæa, broj opljaèkane stoke - sitne i krupne, pljaèke hrane, fabrika, radnji, namještaja i odijela), kao i izvršiocima zloèina (okupatori i njihovi kolaboracionisti) pouzdano se može utvrditi da su ti zloèini imali masovni karakter te su tom prilikom ubijene brojne porodice (i do sedam, deset i više èlanova), ukljuèujuæi i djecu od dvije i tri godine, pa i onu staru svega nekoliko mjeseci i dana. S obzirom na to da nauènoj javnosti do sada nije poznato stradanje Bošnjaka u koncentracionom logoru Jasenovac, znaèajno je istaknuti da prof. Èekiæ prvi put objavljuje dokumente o masovnom stradanju Bošnjaka u tom logoru i time pobija dosadašnja istraživanja, posebno srpskih historièara, po kojima su u Jasenovcu stradali samo Srbi. U ovom Èekiæevom djelu objavljeni su i brojni spiskovi ubijenih na osnovu kojih je utvrðen identitet žrtava zloèina, sa imenima i prezimenima, mjestom prebivališta, godinama starosti, brojem ubijenih èlanova porodice, koji potvrðuju da su Bošnjaci ubijeni na genocidnoj osnovi. Zbornik pruža masu podataka na osnovu kojih se pouzdano mogu utvrditi izvršioci zloèina nad Bošnjacima. Naime, brojni dokumenti navode imena i prezimena desetaka i stotina zloèinaca. Ti podaci su od posebne vrijednosti, ne samo za historièare veæ i za sociologe, psihologe, pravnike i druge nauène radnike koji namjeravaju utvrditi genealogiju zloèinaca i eventualnu njihovu povezanost sa zloèincima koji su u periodu od 1991. do 1995. uèestvovali u agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima.

!!%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Izbjegli{tvo kao oblik zlo~ina Izbjeglištvo kao poseban oblik zloèina genocida nad Bošnjacima u Drugome svjetskom ratu u dosadašnjoj historigrafiji nije dovoljno istraženo. U ovoj knjizi su objavljeni brojni dokumenti koji o tome govore, što joj daje posebnu vrijednost. Na osnovu tih podataka moguæe je utvrditi porijeklo, broj, spolnu i nacionalnu strukturu izbjeglica, zatim njihov smještaj u gradu Sarajevu, uslove života, ishranu, zdravstveno stanje i dr. Tako se, islustracije radi, 25. februara 1942. u gradu Sarajevu nalazilo 11.266 izbjeglica koje su bile registrovane u Uredu za izbjeglice Velike župe Vrhbosna (od kojih 5.349 žena, zatim 2.276 djece do sedam godina, meðu kojima 120 bez oba roditelja, te 400 staraca i starica preko 60 godina starosti). Meðutim, pored navedenog broja izbjeglica u gradu Sarajevu se, prema objavljenim dokumentima, nalazio i znatan broj onih koji se nisu prijavili Uredu jer su sami našli stanove ili su se smjestili kod svoje rodbine. Knjiga je solidno, sistematski, struèno i kvalitetno prireðena sa navedenim korištenim izvorima, opširnim i detaljnim registrom liènih imena i registrom geografskih imena. U tome je, pored ostalog, zasluga i izdavaèa ove knjige Udruženja Muslimana za antigenocidne aktivnosti MAG. Na kraju, knjiga profesora dr. Smaila Èekiæa izuzetan je istraživaèki rad i poduhvat od kapitalne vrijednosti i znaèaja, bez koje nije moguæe dalje nauèno oblikovanje još nedovoljno obraðenog gonocida nad Bošnjacima što je, uostalom, obaveza i nezaobilazan zadatak sadašnjih i buduæih znanstvenih, kulturnih i javnih radnika, prvenstveno Bošnjaka. Knjiga Genocid nad Bošnjacima u Drugome svjetskom ratu, pored izuzetnog znaèaja za daljnji nauènoistraživaèki rad, ima i važnu edukativnu ulogu, osobito za bošnjaèki narod. Dr. Atif PURIVATRA

!!&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ZA KOGA JE HISTORIJA U^ITELJICA @IVOTA Tek na kraju XX stoljeæa Bošnjaci istražuju i uèe vlastitu historiju kako bi izvukli historijsku pouku i, prema moguænostima, strpljivo uticali da za nju znaju i njihovi susjedi, kao i drugi narodi. “Historija je uèiteljica života” samo za one kojima se ona ne ponavlja u negativnom kontekstu. Bošnjacima se, nažalost, genocid toliko èesto dešava da, ako ne budu informirani o sebi samima, oprezni prema neprijateljima i lažnim prijateljima, vješti u umjetnosti opstanka i jaki kao pojedinci i nacija, sljedeæi moguæi genocid nad njima može zaista biti i - zadnji. To je, uostalom, jedan srpski zloèinac iz Donjeg Vakufa (prosvjetni radnik)

!!'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

1992. godine zapisao na kundaku svoje puške: “Moj deda i otac su klali Turke i ja sam ih klao, nadam se da moj sin neæe imati priliku da ih kolje, jer æemo ih mi istrijebiti.” (Atif PURIVATRA u izlaganju na promociji knjige Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, autora dr. Smaila Èekiæa, 10. XI 1997.)

STRANICE ZA PAM]ENJE Bošnjaèki historiografi nisu istraživali genocid i druge zloèine nad njihovim narodom. Veliki broj Bošnjaka nije do bosanskoga odbrambenooslobodilaèkog rata 1992.-1995. ni znao za njihova ranija ukupna stradanja. Meðutim, u novije vrijeme sa zadovoljstvom i radošæu istièem da je prof. dr. Smail Èekiæ jedan od historièara koji nauèno istražuje i svojim radovima ispisuje stranice pamæenja i opomene na posljednji i ranije genocide nad Bošnjacima. (Atif PURIVATRA na promociji knjige Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, 10. XI 1997.)

IZOSTALE AKCIJE ME\UNARODNE ZAJEDNICE Pojam genocida kao kriviènog djela nastao je i konstituiran neposredno poslije Drugoga svjetskog rata kao posljedica fašistièke prakse njemaèkih nacista da fizièki uništavaju i zatiru cijele ljudske skupine. U tom je smislu ovaj termin prvi put upotrijebljen u Rezoluciji 96 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 11. novembra 1946. godine. Slijedeæi tu politiku, Generalna skupština je na svome treæem zasjedanju usvojila 9. decembra 1946. godine posebnu Konvenciju o spreèavanju i kažnjavanju zloèina !"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

genocida, bez obzira na to da li je poèinjen u doba rata ili za vrijeme mira. O bitnim obilježjima genocida na specifièan naèin izraženim u Bosni i Hercegovini u periodu 1991.-1993. nad bosanskim Muslimanima, dokumentirano i angažirano, sa nauènim pristupom i odgovornošæu, piše dr. Smail Èekiæ u svojoj knjizi Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima 1991.-1993. Nažalost, mada je sve to manje više poznato nadležnim organima Ujedinjenih nacija i državama potpisnicama navedene konvencije, ipak su izostale energiène i adekvatne akcije meðunarodne zajednice da se sprijeèi jedan od najtežih zloèina u historiji èovjeèanstva. (Atif PURIVATRA, 12. X 1994.) *** Na nož netolerancije i netrpeljivosti doèekana je rijeè Atifa Purivatre na promociji knjige dr. Smaila Èekiæa Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima 1991.-1993. Taj nož je isukan na stranicama Politike ekspres u Beogradu. U svom broju 23. juna 1997. godine taj list je na cijeloj stranici objavio prilog izvjesnog Jove Bajiæa, koji je spomenutu knjigu nazvao “falsifikatom istorije”. Osim što “predstavlja vešti istorijski falsifikat”, Bajiæ piše da je to djelo “primamljivo za neobaveštenog zapadnog èitaoca”. Autor recenzente smatra “zvuènim imenima: prof. dr. Mustafa Imamoviæ, i dobro znani prof. dr. Atif Purivatra”. Zamjera im što su ovoj knjizi “podelili najlaskavije komplimente”. Sve ostalo što je u tom prilogu napisano predstavlja naizvrat protumaèene povijesne èinjenice o ratovima na prostorima bivše Jugoslavije i njihovim uzrocima. Èekiæeva knjiga je, po tom tumaèenju, “graða za optužnicu protiv srpskog naroda”. Tu optužnicu, štaviše, naziva muslimanskom. Ne trudi se Bajiæ da odvoji od toga naroda ideologe, nalogodavce, izvršioce zloèina i genocida poèinjenih u BiH.

!"

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

DA LI SU REDEFINIRANI AGRESIJA I GENOCID Za{to se agresija naziva ”gra|anskim ratom” a genocid ”etni~kim ~i{}enjem” Još u grotlu ratnog pakla, pri obilježavanju Dana Ujedinjenih nacija, VKBI se obratio posebnim pismom Vijeæu sigurnosti OUN-a. Vijeæe i drugi organi Svjetske organizacije, osim donošenja više rezolucija, nisu ništa poduzeli da se sprijeèi agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima. “Zaèuðuje kako je tokom razvoja ovih dogaðaja srpska agresija na BiH potpuno redefinirana u graðanski rat. Time je izvršeno falsifikovanje službene definicije iz Rezolucije 752 Vijeæa sigurnosti UN-a” - kaže se u pismu koje je potpisao Atif Purivatra. “Na isti naèin je redefiniran genocid, preciziran još 1951. godine. Sad se naziva ‘etnièko èišæenje’. Tako se dogodilo da zloèini, masovne eksterminacije i progoni Bošnjaka budu tolerirani upotrebom nejasnog termina ‘etnièko èišæenje’, što je veæ izazvalo katastrofalne posljedice po bošnjaèki narod. Ova revizija je ohrabrila agresora i umanjila efekte pomoæi humanitarnog karaktera koje su pružile Ujedinjene nacije” - kaže se, uz ostalo, u tome pismu. Za svaki buduæi razgovor o miru na prostoru bivše Jugoslavije i politièkom ureðenju Republike BiH treba poduzeti sve mjere da se zatvore granice prema Srbiji i Crnoj Gori, uz istovremeno povlaèenje sa državne teritorije Republike BiH sveg ljudstva i naoružanja bivše JNA, koja je, uz agresiju, bila i instrument genocida - zahtijevao je VKBI od Vijeæa sigurnosti OUN-a.

!"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

SLJEPILO ZA ZLO^INE PREMA DRUGIMA U povodu Deklaracije protiv genocida nad srpskim narodom, koja je krajem aprila 1997. objavljena u Beogradu, sa potpisom šezdeset srpskih intelektualaca i dostojanstvenika SPC-a, predstavnici Srpskoga graðanskog vijeæa, Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i Jevrejeske opæine Sarajevo usvojili su saopæenje za javnost. Spomenuta deklaracija se, prije svega, svodi na licemjernu kuknjavu nad usamljenošæu srpskog naroda, izloženog “nepravednim” optužbama cijeloga civiliziranog svijeta zbog zloèina u koji su ga upravo gurnuli potpisnici te deklaracije. Deklaraciju odlikuje sljepilo za zloèine prema drugima, što je dalji i dublji moralni pad onih istih ljudi koji su stvorili intelektualni projekt rata s ciljem uništenja BiH i bošnjaèkog naroda, i tako proizveli najveæa stradanja svih naroda na bosanskohercegovaèkom prostoru. Potpisnici tog papira nisu pokazali ni minimum savjesti da tvrdokorno zadržavanje istih stavova koji su doveli do neviðenog krvoproliæa i zloèina nije put za smirivanje i ulazak u normalne tokove života savremenog svijeta. U njemu je iskazano potpuno odsustvo kritiènosti prema vlastitoj ulozi u tragediji svoga naroda i žrtava agresije koju su idejno projektovali, osigurali njenu realizaciju i bezrezervno sudjelovali u njoj. (Saopæenje za javnost, SGVBiH, VKBI, Jevrejska opæina, Sarajevo, 20. V 1997.)

SRPSKA PAMET PROTIV SVOGA NARODA “Velikosrpska Deklaracija protiv genocida nad srpskim narodom samo je nastavak Memoranduma SANU-a i one politike koja u javnosti pokušava sakriti genocid koji je izvršen nad Bosnom i Hercegovinom, Bošnjacima i Hrvatima. Srpski intelektualci bi morali biti mnogo odgovorniji prema svom narodu. Oni bi, najzad, trebali shvatiti da se u !"!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

svijet može iæi samo sa istinom, te da se vlastite greške i slabosti moraju priznati. Posebno zbog èinjenice da su upravo srpski intelektualci bili oni u Beogradu koji su Memorandumom i svojim javno iznesenim stavovima inicirali nezapamæeni genocid koji je izvršen u BiH i nad Bošnjacima.” (Atif PURIVATRA povodom Deklaracije protiv genocida nad srpskim narodom koju je potpisalo 60 intelektualaca u Beogradu, Dnevni avaz, 16. V 1997.)

!""

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

VIII.

LJUDI I NJIHOV STVARALA^KI OPUS: ATIF PURIVATRA O DRUGIMA

!"#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

!"$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

O LIKU ALIJE ISAKOVI]A Govoriti o Aliji Isakoviæu je èasno. Istina, to je istovremeno i veoma teško i lahko. Teško, jer je njegova smrt neizmjeran gubitak intelektualnoga i stvaralaèkog potencijala bošnjaèkog naroda, Bosne i Hercegovine, jednog od najveæih savremenih intelektualaca, javnih i kulturnih djelatnika, velikana rijeèi, pera i djela. Lahko, iz razloga što je Isakoviæeva intelektualna djelatnost tako bogata da se mogu pisati, a nadam se da æe se i pisati, mnogi radovi i knjige. Zato æu se u ovom izlaganju ogranièiti samo na neke segmente njegovoga raznovrsnog i obimnog opusa kulturnog stvaralaštva i društvenog angažmana. Gotovo da nema oblasti kulturne djelatnosti (nacionalnost, baština, tradicija) kojom Isakoviæ nije suvereno vladao, kako u spisateljskoj (romanopisac, pripovjedaè, dramski pisac, esejist, književni kritièar itd.), tako i ureðivaèkoj i društvenoj aktivnosti. On je doajen prvih antologija, i to bošnjaèke književnosti Biserje, bošnjaèkog putopisa Hodoljublje, bošnjaèkog eseja, zatim prve bosanske drame To. Naroèito je znaèajan Isakoviæev istraživaèki i znanstveni rad na obradi karakteristiène leksike u bosanskome jeziku koji je okrunjen izdavanjem takvog rjeènika. Ovih dana je taj rjeènik doživio èetvrto izdanje. Alijina osebujnost u istrajnosti i kvalitetnoj struèno-nauènoj reafirmaciji bosanskoga jezika, kao bitnog èinioca bošnjaèke nacije, ogleda se u funkciji predsjednika Pravopisne komisije za Pravopis bosanskoga jezika u prošlogodišnjem izdanju KDB Preporod, a èiji je autor dr. Senahid Haliloviæ. Što se tièe ovoga veoma znaèajnog segmenta, odnosno bošnjaèkoga nacionalnog identiteta, rahmetli Isakoviæ je bio i dugo æe ostati nezaboravna i nazaobilazna liènost u historiji bošnjaèkoga naroda a i Bosne i Hercegovine. Nemjerljiva je i njegova edukativna uloga u obrazovanju nastavnog kadra u ovoj oblasti. U tom smislu nebrojeni su njegovi pismeni, ali još više usmeni, direktni nastupi ne samo u BiH nego i šire u svijetu. Nije se mogao zamisliti bilo kakav razgovor o bosanskome jeziku bez njegova sudjelovanja. U ovoj oblasti, nažalost, ostao je nedovršen njegov koncept veæ zapoèetog rada na izradi potpunog rjeènika bosanskoga jezika. Dakle, slobodno se može !"%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

kazati da je rahmetli Isakoviæ èitav svoj život posvetio, odnosno programski radio, pored ostalog, na afirmaciji bosanskoga jezika, jednog od bitnih segmenata bošnjaèke nacije i bosanskih naroda. U ureðivaèkoj i društvenoj aktivnosti Isakoviæ je znalaèki i iskustveno, svježe i originalno djelovao kao Bošnjak i kao èovjek BiH. Sve svoje intelektualne i radne sposobnosti stavio je u službu naroda iz kojeg potjeèe, zemlje kojoj pripada i ljudi koji u njoj žive. Dugo godina je veoma uspješno ureðivao èasopis Život. On je jedan od osnivaèa i urednika poznate edicije Kulturno naslijeðe Bosne i Hercegovine. Isakoviæ je radio i kao urednik dramskog programa na radiju i TV, te u Svjetlosti. Jedno vrijeme je bio i upravnik Narodnog pozorišta. Rahmetli Isakoviæ je svoje vlastite intelektualne sposobnosti iskazao i u društvenoj djelatnosti. Pored aktivnog uèešæa u Udruženju pisaca BiH, on je 1990. godine bio predsjednik Inicijativnog odbora za obnoviteljsku skupštinu KDM Preporod i jedno vrijeme èlan njegovoga užeg rukovodstva. Poznate su njegove inicijative za rad na fundamentalnim ali i konkretnim programima. Inaèe, Isakoviæ je bio pokretaè gotovo svakog projekta od kapitalnog znaèaja za BiH i istaknuta intelektualna liènost na sagledavanju i davanju prijedloga za rješavanje svih savremenih izazova. U ratnim uslovima, u borbi protiv agresora, Alija Isakoviæ je jedan od èlanova Inicijativnog odbora za osnivanje Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca 22. decembra 1992. godine u Sarajevu. On je biran u Vijeæe Kongresa, a potom tajnim glasanjem za njegovoga prvog predsjednika i tu funkciju je obavljao do 14. II 1994. godine, kada je na vlastiti zahtjev osloboðen te dužnosti zbog mnogobrojnih drugih obaveza. Ali ostao je èlan Vijeæa. Upravo dva dana prije smrti, 12. III 1997. godine, prisustvovao je sjednici Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i, kao i uvijek, dao nekoliko veoma korisnih i praktiènih prijedloga za daljnju aktivnost bošnjaèkih intelektualaca. Kao èlan VKBI-ja bio je predsjednik Inicijativnog odbora Prvoga bošnjaèkog sabora u martu 1993. godine. U istoj godini (29. IX 1993.), kao organizator Drugoga bošnjaèkog kongresa, Isakoviæ je podnio vrlo znaèajan i znalaèki inspirativan referat na osnovu koga je jednoglasno usvojena odluka o reafirmiranju nacionalnog imena Bošnjak, koje je bilo ukinuto 1907. godine. To je bilo ostvarenje jednog od njegovih životnih ciljeva.

!"&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Rahmetli Alija ide dalje. Traga za novim formama i modalitetima bošnjaèkog jedinstva i afirmacije koja æe ujedno doprinijeti reintegraciji BiH. U tom smislu piše brojne èlanke koje objavljuje u eminentnim èasopisima i listovima. On je preovladao, na taj naèin, èesto prisutnu dilemu meðu intelektualcima kako se približiti biæu svoga naroda u skladu sa njegovim potrebama i interesima. Isakoviæ je bio realan u sagledavanju uloge bošnjaèkih intelektualaca i kao takav djelovao. Isakoviæ se svojim interesom, istraživanjem i ukupnom djelatnošæu u vrijeme borbe za nacionalno priznanje, odnosno uvažavanje Muslimana (Bošnjaka) i njihovu afirmaciju, posebno u vrijeme popisa stanovništva 1991., kada je u popisnici upisan maternji jezik, pokazao kao pravi Bošnjak intelektualac u vremenu u kojem je živio, a to vrijeme nije bilo ni jednostavno a ni lahko za bošnjaèke intelektualce. Utoliko je još vrjednija i znaèajnija ta njegova odvažnost i mudra beskompromisnost. Nauèna zaokupljenost Isakoviæa nacionalnom problematikom Muslimana, odnosno Bošnjaka, pored ostalog, rezultirala je i posebnom knjigom O nacionaliziranju Muslimana. Kroz èitav život Alija Isakoviæ je uspijevao saèuvati nezavisnu poziciju intelektualca, uvijek angažiranoga i spremnog da podnese i žrtvu za ciljeve koje je sebi postavljao. Znao je da najèešæe neæe naiæi na razumijevanje i prihvatanje, ali je bio uporan na putu afirmacije bošnjaèkog naroda, njegovih kulturnih i drugih dostignuæa i vrijednosti. U tome je bio istinski prvak svog naroda - prvi u mnogoèemu što je nedostojalo nama Bošnjacima. Alija Isakoviæ ostat æe zapamæen kao èovjek kritièke misli. Nije se libio da britko govori o nedostacima svoje sredine, svog naroda te njegovih institucija i pojedinaca. Takvu kritièku poziciju istinskog intelektualca uspijevao je da saèuva do kraja života. Njegov primjer treba da slijede bošnjaèki intelektualci, kako bi na taj naèin doprinosili sveukupnom boljitku i napretku našeg naroda i države BiH, èemu je cijelog života težio rahmetli Alija Isakoviæ. Buduæe generacije æe imati uzor u njegovoj liènosti i djelu, posebno na planu daljnjeg istraživanja i prezentiranja još uvijek malo ili nedovoljno poznate bošnjaèke kulture i njegovog doprinosa opæebosanskoj i svjetskoj kulturi. Upravo je rahmetli Alija Isakoviæ svojom djelatnošæu zaslužio da izuèavamo njegovo impozantno djelo i da ga nastavimo. To je i njegov amanet, posebno mladim istraživaèima. !"'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Takav je bio i ostao Alija Isakoviæ velikan meðu velikanima, èovjek rijeèi, djela i akcije, uvijek okrenut neèemu boljem, sadržajnijem i ljepšem. (Atif PURIVATRA, Rijeè na komemoraciji Aliji Isakoviæu, 17. III 1997.)

ISTRA@IVA^ I ZNANSTVENIK (U povodu desete godi{njice smrti dr. Muhameda Had`ijahi}a) Da bi se govorilo ili pisalo o ukupnoj znanstvenoj djelatnosti, posebno o doprinosu nacionalnoj problematici dr. Muhameda Hadžijahiæa kao eminentne intelektualne bošnjaèke liènosti, potrebno je veoma mnogo vremena, intelektualne hrabrosti, staloženosti i erudicije. Èinjenica je da je i danas gotovo nemoguæa bilo kakva struèna a pogotovo znanstvena analiza i studija o bošnjaèkom narodu bez korištenja eruditskih, pomalo i zaboravljenih tekstova dr. Muhameda Hadžijahiæa. Samo letimièan pregled njegovih više od èetiri stotine objavljenih radova potvrðuje da je bio studiozan i veoma aktivan u istraživanju i nauènoj obradi mnogih pitanja u oblasti antropologije, historije, sociologije, demografije, opæe kulture, književnosti i osobito nacionalne problematike Bošnjaka. Naime, Hadžijahiæ je od najranije mladosti, u 14. godini života (1932. godine) pa sve do smrti 1986. godine bio, može se slobodno kazati, svakodnevno prisutan u javnosti, na ovaj ili onaj naèin, sa raznovrsnom muslimanskom, odnosno bošnjaèkom problematikom. Iz obilja vrijednih i korisnih tekstova dr. Hadžijahiæa spomenuo bih jedno njegovo ukazivanje na bošnjaèku problematiku i strateška pitanja bošnjaèkog naroda, te potrebu njihovoga intenzivnijeg istraživanja i znanstvene obrade. Svjestan težine zadatka u tom pogledu, dr. Hadžijahiæ je u svojim radovima ne samo ukazivao nego i nastojao da neumorno istražuje i znanstveno obraðuje gotovo svu problematiku sa kojom su se suoèavali Bošnjaci. U tom pravcu su znaèajni njegovi doprinosi u pojedinim oblastima kao što su, naprimjer, agrarno pitanje, bogumilstvo, prihvat i širenje islama, prouèavanje steæaka i dovišta, prelazak iz feudalizma u kapitalizam, oblikovanje muslimanske veæine u gradovima !#

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Bosne i Hercegovine, priliv seljaštva u gradove i pauperizovano muslimansko radništvo, razvoj bošnjaèke nacionalne nauène misli i odnos Srba i Hrvata prema tom pitanju, znanstveno prouèavanje evolucije Šerijata, iseljavanja Bošnjaka u Tursku i posljedice za Bošnjake u vezi sa tim, veze Bošnjaka sa islamskim svijetom, Bošnjaci u dijaspori, posebno u Novopazarskom sandžaku, na Kosovu i u Makedoniji, ratna i vojna historija Bošnjaka, uloga derviša u životu Bošnjaka, oblikovanje i uloga bošnjaèkih intelektualaca, dublje prouèavanje sociologije islama itd. Dr. Muhamed Hadžijahiæ je smatrao da je za nedovoljno i pogrešno poznavanje Bošnjaka, pored ostalog, krivica najviše i na samim Bošnjacima, izuzimajuæi èasne izuzetke. Stoga je dr. Hadžijahiæ u veoma širokom krugu svojih poznanika i posebno prijatelja uporno nastojao da zainteresira i mnoge od njih za teme iz oblasti društvenog života od znaèaja za Bošnjake. Pri tome je nesebièno pomagao svima ne samo prijedlozima, sugestijama i savjetima nego i izvornom dokumentacijom kojom je lièno raspolagao, što je, mora se priznati, rijedak sluèaj kod istraživaèa i znanstvenika. Po mome mišljenju, posebno blago èine njegova bogata arhiva i dokumentacija kao i rukopisi i neobjavljeno obimno djelo znaèajno za bošnjaèku historiju. Na kraju, èini se potrebnim istaæi da je u povodu desete godišnjice smrti dr. Muhameda Hadžijahiæa 22. VI 1996. godine KDB Preporod organizovalo “èas sjeæanja” sa kojega je veæinu izlaganja i prilog njegovoj bibliografiji ovih dana objavilo u posebnoj publikaciji. Upravo ova publikacija, se detaljnim i veoma sreðenim Prilogom bibliografiji dr. Muhameda Hadžijahiæa, koju je pripremio Jasminko Mulaomeroviæ, pruža šansu istraživaèima i znanstvenicima da u svojoj oblasti rada daju svestranu ocjenu iz Hadžijahiæevoga opsežnog znanstvenog i istraživaèkog opusa. Samo sa ozbiljnim i odgovornim odnosom prema djelu dr. Muhameda Hadžijahiæa obogatit æemo i upotpuniti još uvijek mnoge prisutne praznine u svestranijem nauènom sagledavanju ukupnoga društveno-historijskog nastanka i razvitka bošnjaèkog naroda. (Uvodne napomene pripremljene za skup posveæen liènosti i djelu dr. Muhameda Hadžijahiæa, u organizaciji Muftijstva travnièkog, 25.VI 1997.) U Sarajevu 24. VI 1997.

Dr. Atif PURIVATRA !#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

SVIJETAO PRIMJER PREGAOCA (Slovo o profesoru Hasanu Hamzagi}u) Smræu prof. dr. Hasana Hamzagiæa Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i bošnjaèki narod ostali su bez jednoga vrsnog struènjaka, primjernoga univerzitetskog profesora i pedagoga, angažiranog intelektualca, humaniste, uzornog supruga i roditelja te, nadasve, dobrog èovjeka. Kad se opraštamo od rahmetli prof. dr. Hasana Hamzagiæa, ne možemo a da se ne sjetimo bar nekih njegovih djela koja su ga krasila. On je bio poznat kao humana liènost koja je svoju ljudsku osobenost iskazivala i kao privatna osoba, i kao ljekar, i kao vaspitaè i profesor. Pažnju je poklanjao ljudima koji su mu se obraæali za pomoæ, ali im je nerijetko i samoinicijativno prilazio da im pomogne. Sve je to radio tiho i nenametljivo. Znaèajno je njegovo interesovanje i djelatnost u znanstvenoj oblasti kojom se bavio. Pored svojih redovnih lijeènièkih, nauènih i pedagoških aktivnosti, našao je moguænosti i za širi, intelektualni i javni angažman. Bio je jedan od aktivnih sudionika u pripremi ratnog Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, koji smo održali u izuzetno teškim uslovima, kakvi su bili u decembru 1992. godine u Sarajevu. Tom prilikom je izabran u Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Ostat æe zapamæen i kao veoma agilan èlan Vijeæa, koji je bio pun ideja, inicijativa i organizacijskorealizacijskih sposobnosti. U pogledu odgovornosti koje je ispoljavao na povjerenim mu zadacima, zaista može poslužiti kao svijetao primjer. Odlikovao se zrelošæu u sagledavanju i analizi stanja u našoj zemlji i situaciji u kojoj su se našli Bošnjaci, pogotovo kad je rijeè o potrebi organiziranja otpora agresoru, s jedne strane, i objedinjavanju ukupnih bošnjaèkih snaga u toj borbi, s druge strane. Posebno se zalagao za bosanskohercegovaèku državnost, oèuvanje nezavisnosti BiH, u kojoj æe svi narodi imati punu ravnopravnost i time je istinski doživljavati kao svoju jedinu domovinu. Naroèito se interesovao i radio za prosperitet i nacionalnu ravnopravnost Bošnjaka izvan BiH, posebno u Sandžaku. On je bio inicijator !#

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

formiranja Udruženja Bošnjaka iz Sandžaka i ujedno njegov ugledan i uspješan prvi predsjednik. Kao takav veoma mnogo je uèinio na organiziranju otpora agresoru, posebno djelujuæi meðu Bošnjacima porijeklom iz Sandžaka. Isto tako, zalagao se za povezivanje bošnjaèke dijaspore sa BiH. Za sve što je uèinio za BiH i bošnjaèki narod ostajemo mu zahvalni i ujedno molimo Svevišnjega da mu podari lijepi dženet, a porodici sabur. (Atif PURIVATRA, Rijeè na komemoraciji prof. dr. Hasanu Hamzagiæu, 16. VII 1998.)

POUKA MLA\IM GENERACIJAMA (Rije~ o knjizi Ibrahima Hod`i}a ”^etrnaesto stolje}e: stradanje Muslimana u rogati~kom kraju u Drugom svjetskom ratu”) Svoje kratko izlaganje o knjizi rahmetli Ibrahima ef. Hodžiæa Èetrnaesto stoljeæe: stradanje Muslimana u rogatièkom kraju u Drugom svjetskom ratu poèet æu njegovom konstatacijom u predgovoru da se “o stradanju Muslimana istoène Bosne mnogo èulo i prièalo, ali malo i pisalo. Velièinu stradanja Muslimana istoène Bosne još nitko ni djelimièno nije istinski prikazao i opisao”, premda je poznata istina da jedino pisana rijeè èuva uspomenu od zaborava jer se usmene predaje brzo zaboravljaju i umiru sa ljudima koji su ih pamtili. Upravo ova konstatacija je bitno uticala na autora da za života stavi na papir ono što je doživio ili saznao o stradanjima Muslimana istoène Bosne. I zato mu velika hvala, kao i Udruženju uleme u Bosni i Hercegovini El-Hidaje Sarajevo i Odboru u Visokom koji su objavili njegov rukopis. Sjeæanja rahmetli Ibrahim ef. Hodžiæa na stradanja Muslimana u nekim selima rogatièkog kraja u Bosni i Hercegovini, prvenstveno u njegovom rodnom mjestu Godimilju, produkt su vlastitih doživljaja i kazivanja drugih osoba o èetnièkim zlodjelima u pojedinim selima rogatièkog kraja, !#!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

posebno u toku Drugoga svjetskog rata. U knjizi su ukomponovani i neki podaci o genocidnim stradanjima Muslimana od srpske i crnogorske vojske u 1914. godini. Dragocjeni su skupljeni i izneseni veoma konkretni podaci, odnosno imena i prezimena nastradalih, mjesto izvršenja djela, starost i naèin izvršenja èetnièkih klanja, ubistava te raznovrsnih zvjerstava nad Muslimanima. U vezi s tim prezentirani su podaci o pojedinim susjedima, èetnièkim zlikovcima èija su zlodjela bila svirepija i krvoloènija, pogotovo od onih koji su i prije zloèina bili poznati kao nastrani. Autor je u uvodu citiranjem pojedinih istaknutih liènosti, naroèito iz srpske sredine, ukazao na programirano, odnosno plansko nasilnièko genocidno istrebljivanje Muslimana u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Premda je Ibrahim ef. Hodžiæ umro 1991. godine, dakle prije srpskocrnogorske agresije na suverenu meðunarodno priznatu državu Republiku BiH i genocida nad Bošnjacima, njegovi podaci i tekst su samo jedan detalj, odnosno potvrda o najnovijoj kontinuiranoj srpsko-crnogorskoj genocidnoj programskoj orijentaciji dokrajèivanja, potpunog istrebljenja Muslimana i uništenja svih njihovih vjerskih, kulturnih i drugih znamenja. Autorova sjeæanja su dragocjena opomena i kritika a i pouka da Muslimani ne smiju prešuæivati zloèine koji se nad njima vrše i da to mora biti makar i naknadno prikupljeno, sabrano i arhivirano a zatim nauèno obraðeno za pouku mlaðim generacijama kako se tako nešto više ne bi smjelo dozvoliti, a niti moglo desiti. Tekst Ibrahima ef. Hodžiæa, uz niz kvaliteta, ima veliki znaèaj ne samo za istraživanje genocida nad Muslimanima i historije Muslimana nego i za širu javnost sa stanovišta moralno-pedagoškoga i posebno samoodbrambenoga i odbrambenog znaèaja u spreèavanju svih vrsta zloèina. I na kraju, slobodan sam da iz dva razloga toplo preporuèim knjigu Ibrahima ef. Hodžiæa Èetrnaesto stoljeæe: stradanje Muslimana u rogatièkom kraju u Drugom svjetskom ratu. Prvo, zbog upoznavanja zala koja su nanesena bošnjaèkom narodu u rogatièkom kraju u toku Drugoga svjetskog rata, jednog od detalja kontinuiranog genocida nad Bošnjacima. I drugo, iz razloga pouke da smo dužni zabilježiti zbog dosadašnjih žrtava da se ne zaboravi, ali isto tako i zbog buduæih generacija da budu samoorganizovane za odbranu od svih nasrtaja na njihovu sretniju buduænost. U Sarajevu 29. VI 1996. Atif PURIVATRA !#"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

IMPERATIV BO[NJA^KOG BI]A JE OTVORENOST I AUTENTI^NOST (Nacionalni odnosi i afirmacija nacionalnog identiteta Bo{njaka u opusu akademika Arifa Tanovi}a) U sveukupnom i vrlo obimnom opusu nauène djelatnosti akademika Arifa Tanoviæa ukazao bih, ukratko, na njegov doprinos nacionalnoj afirmaciji bosanskih Muslimana, odnosno Bošnjaka, koji se iskazuje, uslovno reèeno, na dva plana. Prvi je praktièno-politièki, a drugi nauènoteorijski. Na taj prvi, poznatiji, potrebno je u ovoj prilici samo podsjetiti. Kao prvoborac Narodnooslobodilaèkoga antifašistièkog rata i nosilac Partizanske spomenice 1941., Tanoviæ uèestvuje u borbi za nacionalno osloboðenje svih naših naroda i socijalni preobražaj društva. On dosljedno slijedi i nauèno zastupa politiku ravnopravnosti, bratstva i jedinstva naroda. Sticajem ratnih okolnosti u Narodnooslobodilaèkoj borbi protiv fašista pripala mu je dužnost da jedno vrijeme bude rukovodilac omladine XVI muslimanske istoènobosanske brigade koja je, uzgred reèeno, i tada imala multinacionalni karakter. U duhu ZAVNOBiH-a on æe i nakon osloboðenja u kontinuitetu sve do danas i danas zastupati i praktiènopolitièki djelovati na afirmaciji i nacionalno-etnièkih posebnosti u zajedništvu svih jednakopravnih naroda, istièuæi istovremeno nužnost nacionalnog priznanja i afirmacije bosanskih Muslimana - Bošnjaka. Na drugome, nauèno-teorijskom nivou akademik Tanoviæ je u brojnim radovima elaborirao i pitanje nacionalnih odnosa u kontekstu ljudske i društvene emancipacije. U ovoj prilici æemo zadržati pažnju na njegovu radu iz 1971. godine pod naslovom Refleksije o državi i naciji, koji nešto cjelovitije izražava njegove poglede. Po njemu “...nauka u strogom smislu rijeèi, u smislu modernog poimanja nauènosti, ne može riješiti nacionalno pitanje ili karakter državnog ureðenja, ali nauka je najpouzdaniji metod da se utvrde historijske èinjenice nastanka, razvoja i moguænosti daljnjeg kretanja odreðene nacije ili više nacija i njihove državnosti. Nacionalno pitanje rješava cjelovita historijska praksa, a odluku donosi politièki pokret...” te zakljuèuje: “U tom smislu nacionalno pitanje je, to treba !##

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

otvoreno reæi - politièko pitanje, ne pitanje politièke vještine, nego historijskog opredjeljenja.” U daljnjem razmatranju Tanoviæ je isto tako jasan i odreðen. On kaže: “Danas ne postoji nauèna definicija pojma nacije i s tim treba biti naèisto - nema je takve kakvu bi prihvatili svi, ili bar najeminentniji nauènici svijeta, odnosno politièki pokreti u svijetu.” Postoji više definicija koje figuriraju u raznim socijalnim teorijama i odgovaraju raznim društvenim pokretima te pretenduju da budu prihvaæene kao nauène. Privid nauènosti Tanoviæ pokazuje na Staljinovoj definiciji pojma nacije i logièkom analizom dokazuje da je ona formalistièka, historicistièka i eklektièka, i kao takva je ideološka. Tanoviæ ne daje svoju definiciju nacije, ali nudi jedno dosta originalno shvatanje. On polazi od toga da je nacija historijska èinjenica, možda prirodno-historijska, i kao takva antropološka, kulturna i sociološka kategorija, a razlikovanje kategorija “narod” i “nacija” danas je samo uslovno opravdano, kad se ukupni narod u državi tretira kao nacija. Akademik Tanoviæ smatra da posebnost jedne nacije odreðuju historijski formirane vrijednosti koje objektivno važe u toj naciji, kao što su duhovne, moralne, obièajne, kulturne - sve one vrijednosti koje se emocionalno doživljavaju kao nešto svoje, posebno i vrijedno da se cijeni, èuva i odbrani, što se osjeæa kao spona koja povezuje. Takva su osjeæanja po naravi subjektivna, ali kao intersubjektivna imaju karakter kolektivne svijesti, koja naroèito dolazi do izražaja u kriznim situacijama i u svim egzistencijalnim pitanjima. Ova Tanoviæeva polazna gledišta utkana su u sve njegove analize nacionalnog fenomena i konkretnih situacija meðunacionalnih odnosa, pa i priznavanja nacionalnog indentiteta Bošnjaka. On æe reæi: “Nacionalni odnos je samo jedan od mnogih ljudskih društvenih odnosa - ni najdublji ni najvažniji, niti najbeznaèajniji. Èovjek ne bira naciju niti njeno ime, kao što ne bira svoj zavièaj, rodno tlo, svoj fizièki izgled, svoju nadarenost, maternji jezik, psihologiju društvene sredine, kulturu.” I dalje i u tom duhu: “Ako se, dakle, uopæe ne može govoriti o nacionalnom opredjeljivanju, može se, i zapravo jeste rijeè o slobodnom ispoljavanju svoje nacionalne pripadnosti. U tom smislu ne bi smjelo biti nikakve nedoumice. Svako je ono što jeste, a nije nešto drugo u nacionalnom pogledu. Raznolikost nije neèija samovoljna konstrukcija, vještaèka nomenklatura, nego historijska èinjenica koju ljudi mogu uèiniti prednošæu, stvarajuæi više humane sinteze.” !#$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Da bi se suprotstavio dosta raširenim predrasudama i nedoumicama oko nacionalnog statusa Muslimana, kao i protivljenja njihovoj nacionalnoj afirmaciji, koja dolazi od dogmatskih shvatanja Kominterne i domaæih nacionalista i šovinista, akademik Tanoviæ koristi i Titove misli i stavove koje je on, govoreæi o nacionalnosti Muslimana, rekao: “Kod nas postoje jalove diskusije, naprimjer, o tome da li Muslimani treba da se opredijele za neku nacionalnost. To su besmislice. Svako može da bude ono što osjeæa da jeste i niko nema prava da mu natura neku nacionalnu pripadnost.” Za Tanoviæa ranija opredjeljivanja nekih Muslimana kao pripadnika druge nacionalnosti, zapravo, i nisu bila autentièna nacionalna iskazivanja, nego opredjeljenja rukovoðena raznim, pretežno politièkim motivima. To je bilo kvaziiskazivanje jedne neautentiène egzistencije u nacionalnom pogledu, kao samoodricanje u situaciji nepriznatosti i vlastitog samoodreðenja. U biti je to bila kamuflaža, zaklon ili “tvrðava” u otuðenju, prikrivanje sebe od sebe i drugoga i bivalo je kompromis u nepomirenosti. Takvih sluèajeva ima i danas. U to vrijeme, 70-tih godina, akademik Tanoviæ je formulirao stav koji je bio zapažen i dosta citiran: “U Bosni i Hercegovini narodi žive ne uporedo, nego zajednièki meðusobno isprepleteni, ne žive jedni mimo drugih, nego jedni sa drugima, nerazdvojni u historijski oformljenom zajedništvu.” I poslije dosta kompleksne analize izveo je o Muslimanima slijedeæi zakljuèak: “Bosanskohercegovaèki Muslimani su poseban narod, odnosno nacija, isto toliko i tako kao i sve druge bratske nacije u našoj socijalistièkoj zajednici. Ovaj narod se historijski konstituirao kao posebna zajednica u istim uslovima i na relativno isti naèin kao i njegovi susjedi i sugraðani. Otkada je poèela etnièka diferencija meðu južnim Slavenima, Muslimani, kao poseban narod, prošli su relativno istu historijsku sudbinu kao i Srbi, Hrvati i drugi. U NOB-u i socijalistièkoj revoluciji zajednièki su se borili i izborili svoju slobodu i ravnopravnost, svoju suverenost u zajednièkoj državnosti.” Akademik Tanoviæ u vezi s tim citira Titovo upozorenje u kome je naglasio: “Svako ko ne poštuje principe ravnopravnosti radi svjesno protiv jedinstva naših naroda, bez obzira kojoj nacionalnosti pripada.” U 1992. godini, prvoj godini agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, akademik Tanoviæ je bio jedan od inicijatora sazivanja Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, na kome je izabran u Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca èiji je veoma aktivan èlan i kao takav bitno doprinio sticanju zapaženog ugleda Vijeæa Kongresa !#%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

bošnjaèkih intelektualaca u BiH i svijetu. Kao što je poznato, na Kongresu se ime Bošnjaka pojavljuje i u naslovu i u deklaracijama Kongresa. U toj prilici akademik Tanoviæ je održao zapaženi referat na temu Odgovornost bosanskog intelektualca, upozoravajuæi da se ne smije poistovjeæivati agresor i narod. U toku rata kao nauènik bio je aktivan i objavio je više napisa u kojima se rasvjetljava bit Bosne kao složene zajednice posebnih nacionalnih identiteta, ali sa zajednièkim bosanskim identitetom. Jedna studija, ipak, zavreðuje posebnu pažnju. To je Bošnjaštvo i multikulturalnost. Radi se o, možda, najobuhvatnijoj analizi shvatanja pojmova bošnjaštvo i multikulturalnost u aktuelnoj idejnoj i politièkoj diskusiji. Dajuæi pregled raznih shvatanja, Tanoviæ iznosi svoje gledište koje se suštinski ne razlikuje od onoga veæ navedenog otprije trideset godina. On rezimira svoja razmatranja: “Dakle, bošnjaštvo je nacionalno ime bosanskohercegovaèkih, sandžaèkih i crnogorskih muslimana i njihovih srodnika i sunarodnika u svijetu, dakle onih koji pripadaju istom muslimansko-slavenskome kulturnom krugu, koji je nekada omeðavao Bosanski pašaluk u okvirima Osmanskoga turskog carstva. Stanovništvo tog povijesnog prostora govori bosanskim jezikom, ima zajednièku tradiciju, kulturu i obièaje, cijeni osobene društvene vrijednosti, a islam je sve od bogumilske epohe ostao duhovna okosnica zajednice. To su Bošnjaci koji imaju osjeæanje zajednièke sudbine u kršæanskohrišæanskom okruženju, duboku vezanost za rodnu grudu, èiji su starosjedioci, autohtoni stanovnici, koji su historijski formirali svoj osobni narodnosni identitet, svoje povijesno ontološko biæe.” Poslije razmatranja sadržaja pojma multikulturalnost, Tanoviæ pokazuje razlièiti odnos prema ovoj ideji i nijanse u razumijevanju njenog smisla od strane pojednih aktera na socijalnoj i politièkoj sceni. I u Bošnjaka su primjetne razlike - od zatvorenosti iz osjeæanja nesigurnosti i opasnosti od rastakanja u “multi” do pune otvorenosti u demokratskom zajedništvu evropske orijentacije. Na tom pravcu, ipak, odreðeni bošnjaèki intelektualni krugovi upozoravaju na potrebu nacionalno odgovornijeg držanja cijele bošnjaèke zajednice i svakog pojedinca: “Biti svoj, autentièan, samosvjestan, biti otvoren prema drugima i ravnopravan sa drugima, ne izgubiti se u ‘multi’, mnoštvu, nego biti i ostati dostojanstven subjekt, prepoznatljiv u mnoštvu, nameæe se kao imperativ za oèuvanje i razvijanje bošnjaèkoga nacionalnog biæa, njegova opstanka i prosperiteta na svojoj zemlji.”

!#&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

U potvrdu svoje teze o nacionalnom identitetu Bošnjaka i njihovoj otvorenosti u zajedništvu multikulturalnosti zanimljive su Tanoviæeve opservacije koje zavreðuju pažnju. On kaže: “Karakter religiozne svijesti u Bošnjaka je takav da ne bi prihvatio bilo koji oblik fundamentalizma: osobenost bosanskog islama, bolje reæi, muslimanske vjerske zajednice, njene tradicije i obièajnosti, narodnoga bošnjaèkog biæa sa sklopom vjerskoga i laièkog, konzervativnoga i modernog u njemu, osobenoga i meðuzavisnog u uslovima dugoga historijskog trajanja zajedništva, istovremeno bosanskog prkosa i ponosa, stoièkog trpljenja i hedonskoga životnog stava, osjeæanja sudbine i slobode - sve to i mnogi drugi kvaliteti življenja, kao što su usvojene duhovne, kulturne i društvene vrednote, nespojive su sa vjerskim fundamentalizmom ili, pak, nacionalnim politièkim ekstremizmom kod veæine muslimana Bošnjaka.” U ovom radu, kao i u drugima, primjerice, onaj Kontroverze identiteta, Tanoviæ, u kontekstu rasprava u savremenoj politièkoj filozofiji, ukazuje da je u razmatranju indentiteta kljuèna kategorija priznavanje i uvažavanje “drugoga”, odnosno meðusobno priznavanje individualnih i kolektivnih identiteta. Zapravo, identitet podrazumijeva svijest o sebi kao autentiènom i autonomnom biæu “po sebi” i “za sebe”. Neizostavan uslov za održavanje stabilne društvene zajednice jeste priznanje i strogo poštovanje razlika. Pravo na svoju posebnu tradicionalnu kulturu takoðer spada u osnovna ljudska prava. U tom smislu navodi se gledište Charlsa Taylora, koji tvrdi: “Multikulturna društva mogu se raspasti umnogome zbog nedostatka vidnog priznavanja jednake vrijednosti jedne grupe od strane druge.” To je znaèajno upozorenje i za buduænost BiH. Svoja razmatranja akademik Tanoviæ završava rijeèima: “Oèevidno, trajna reintegracija bosanskohercegovaèkog društva nastupit æe tek sa istinskim doživljajem potrebe za priznanjem drugoga, razlièitog, kao svoga u zajednièkoj kuæi.” Akademik Arif Tanoviæ, dakle, u svojim brojnim politološkofilozofskim, etièkim i drugim radovima permanentno razvija ideju ravnopravnosti svih naroda u BiH, ukazuje na dragocjeno iskustvo zajednièkog života u bh. društvu, kao opæem dobru èovjeka i èovjeèanstva, istièe pogubnost nametanja ekskluzivizma za sva multietnièka društva, kakvo je i bosansko, apostrofira odgovornost intelektualaca i politièara koji kreiraju konkretne društvene poretke itd. U tom smislu je i njegov znaèajan doprinos nacionalnoj afirmaciji Bošnjaka. (Jutarnje novine, 9. i 10. XII 2000. Dr. Atif PURIVATRA) !#'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

BO[NJA^KA KULTURA PONA[ANJA Promocija knjige Bošnjaèka kultura ponašanja autora Mevlide Serdareviæ i Ajnije Omaniæ, po mom mišljenju, dogaðaj je veoma vrijedan pažnje u bosanskohercegovaèkoj, posebno bošnjaèkoj stvarnosti, tim prije što je iz ove tematske oblasti prvi kompletniji istraživaèkonauèni rad nakon poznatog djela Antuna Hangija Život i obièaji Muslimana u Bosni i Hercegovini objavljenog prije gotovo stotinu godina (1906). Knjiga Bošnjaèka kultura ponašanja jedna je od vrlo rijetkih uskospecijalistièkih izdanja iz oblasti nacionalne problematike u BiH. Autori su uložili ogroman trud u istraživanju i za obradu gotovo svih aspekata bošnjaèke kulture. Naime, obuhvaæena su sljedeæa poglavlja: Tradicionalna kultura stanovanja; Ulazak u kuæu; Stanovanje; Porodica; Brak; Raðanje djeteta; Roditelji; Djeca i porodica; Lièna higijena; Narodna medicina; Smrt; Nišani; Kultura ishrane; Ponašanje za vrijeme jela i èašæenja; Odjeæa, obuæa, nakit i druge neophodne sitnice; Komšiluk i gosti; Neke karakteristike svakodnevnog ponašanja: ponašanje na ulici, na radnom mjestu, u džamiji; Navike; Rad i dobroèinstvo; Skupni obièaji; Vjerski obièaji; Vjerovanje i praznovjerice. I, na kraju, Tumaè stranih rijeèi i opširan spisak literature. Autori iznose èinjenièno stanje, uglavnom, kakva je bila bošnjaèka kultura ponašanja. U nekim poglavljima daju i vrlo korisne i precizne svoje stavove, preporuke, pa i uputstva za kulturu ponašanja. Autori su, osim toga, ukazali i na vrlo važan element bošnjaèke kulture ponašanja kao karakteristike i specifiènosti odnosa u višenacionalnoj zajednici kao što je BiH u kojoj su oni bili tradicionalno tolerantni i dobri. U tom smislu u buduænosti treba posvetiti pažnju stanovitim promjenama u bošnjaèkoj kulturi ponašanja, uslijed društveno-ekonomskih, kulturnih i socijalnih prilika u kojima su oni živjeli krajem XIX i èitavo XX stoljeæe (okupacija Austro-Ugarske, Kraljevina Jugoslavija, ekonomski vidovi genocida i njegovi oblici, posebno u oblasti obrazovanja i kulture, fašistièka okupacija i NOB, socijalistièka Jugoslavija, agresija na BiH i genocid nad Bošnjacima 1992.-1995. i oslobodilaèka borba za stvaranje nezavisne, cjelovite i demokratske države BiH). Upravo navedeni društveni uslovi i !$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

prilike su bitno uticali i na bošnjaèku tradiciju i njeno održavanje te njeno osavremenjivanje i usavršavanje u savremenim društvenim kretanjima. Naravno da je za ovakvu buduæu, ali veoma korisnu obradu, potrebno dugoroènije i opširnije istraživanje. U tom smislu veoma korisno bi bilo ukratko ukazati na postojanje bogatstva u specifiènostima bošnjaèkoga kulturnog ponašanja u pojedinim geografskim teritorijalnim dijelovima (Bosanska krajina, Cazinska krajina, Sandžak, Srbija, Hrvatska itd.) s obzirom na osebujnost i nacionalne karakteristike kulturnog ponašanja Bošnjakinja i Bošnjaka u odnosu na tradiciju i obièaje muslimana u ostalom svijetu. To tim prije što su Bošnjaci, iako izmiješani sa drugim nacijama na istoj teritoriji, i pored genocida, kulturocida i urbicida zadržali svoju nacionalnu samobitnost i opstojnost, odnosno svoju tradiciju i kulturu. Pored vrlo korektnih istraživaèkih i nauènih ocjena autora o mnogim aspektima bošnjaèke kulture ponašanja, dobro bi bilo u eventualnome drugom izdanju istražiti i nauèno obraditi novije pojave meðu Bošnjacima, kako u pozitivnom, tako i u negativnom ponašanju, posebno uslovljenih najnovijim društvenim kretanjima i odnosima koji nisu mimoišli ni Bošnjake ni njihovu nacionalnu kulturu ponašanja. Pri tome, kao jedan vid bošnjaèke kulture ponašanja, znaèajan je i odnos Bošnjaka prema trima bitno znaèajnim segmentima u životu Bošnjaka, i ranije i sada. To je odnos prema državi, naciji i vjeri. Posebno znaèaj islama u konstituiranju i razvoju bošnjaèke nacije imajuæi u vidu èinjenicu da je veæina oblika kulturnog ponašanja Bošnjaka zasnovana na osnovama islama. Isto tako, i odnos prema naciji, u novije vrijeme, poslije agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima, borba i strah za biološki opstanak, za nastanak i razvoj nacije, posebno nacionalne svijesti, socijalni položaj, problemi i uslovi života, meðu kojima su nezaposlenost, nemoguænost obrazovanja, veoma slab ekonomski i društveni položaj, kriminalitet, asocijalne pojave, kao što su alkohol, droga i sl. Kako utièu nove naglašenije, negativne pojave u društvu na sadašnju bošnjaèku kulturu ponašanja (terorizam, profiteri, narkomani, podvodaèi, prevaranti, pijanice, kriminalci itd.). Isto tako, za potpunije sagledavanje predmetne tematike vrlo bi korisno bilo obraditi koliko i kako se transformirala tradicija kao važan element savremene bošnjaèke nacije osobito s pojavom veoma znaèajnih uticaja Bošnjaka u savremenoj bh., pa i svjetskoj likovnoj, muzièkoj umjetnosti te u nauènim dostignuæima.

!$

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Knjiga Bošnjaèka kulturna ponašanja argumentovana je potvrda i dokaz da su demokratski odnosi u BiH, a posebno agresija na RBiH i genocid nad Bošnjacima 1992.-1995. vratili povjerenje i sigurnost Bošnjaka da svoje vjersko osjeæanje, kulturne tradicije i nacionalni identitet pojaèaju, uèvrste i dokažu, te time potvrde da su veoma znaèajan faktor za buduænost BiH kao demokratske, nezavisne i suverene meðunarodno priznate državne zajednice. Upravo u toj odbrambenooslobodilaèkoj borbi protiv agresije na BiH i monstruoznog genocida nad Bošnjacima pojaèan je interes za bošnjaèku kulturnu baštinu i ponašanje ne samo kod Bošnjaka nego i šire u svijetu. To je svojevrstan fenomen u borbi za opstanak, uvažavanje i razvoj bošnjaèke nacije i njihove kulturne baštine uprkos svim dosadašnjim sistematskim i organizovanim genocidima. Na kraju, želim ponovo naglasiti da je djelo Bošnjaèka kultura ponašanja obiman i znaèajan istraživaèki i nauèni doprinos za koji su autori Mevlida Serdareviæ i Ajnija Omaniæ uložile ogroman znalaèki napor. Ova knjiga je analitièna i vrlo korisna ne samo za Bošnjake nego i za ostale narode i graðane u BiH i šire u svijetu. Od srca èestitam autorima na ovom djelu i želim im puno uspjeha u buduæem radu. Isto tako èestitam i zahvaljujem na izdavaèkom poduhvatu sarajevskoj Svjetlosti. U Sarajevu 6. VI 2000. Dr. Atif PURIVATRA

RATNICI NE SMIJU BITI ZABORAVLJENI (Uz monografiju ”Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992.-1995.”) Pred nama je vrlo vrijedna monografija posveæena bosanskim patriotima koji su u najtežim trenucima naše historije, kada je nad Bosnom i Hercegovinom izvršena nezapamæena i krvoloèna agresija, stali goloruki u odbranu svoje domovine BiH, meðunarodno priznate države, èlanice Evropske unije i Organizacije ujedinjenih naroda. To je u dugoj historiji BiH bila najkrvavija i do sada najhrabrija, natèovjeèanska, može se !$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

slobodno kazati, specifièna i za historiju originalna, veoma znaèajna i pouèna odbrambena narodnooslobodilaèka borba za slobodu i nezavisnost. Od poèetka mi se dopala ideja da se objavi ovakva knjiga, jer je to dužna obaveza svih nas, a prvenstveno odgovornih institucija, izabranih i odgovornih liènosti, da heroje našeg odbrambenooslobodilaèkog rata i njihovo djelo saèuvamo od zaborava. Zato u ime Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i svoje lièno upuæujem veliku zahvalnost i iskrene èestitke autorima na upornosti i angažovanosti da ovaj projekt privedu kraju, iako to nije bilo nimalo lahko. Monografija me je podsjetila na teško vrijeme koje smo doživjeli i koje ne smijemo zaboraviti. Tim prije što antibosanske snage vrlo prepredeno i u novim uslovima nastavljaju sa agresivnim ciljevima prema BiH i genocidnim postupcima i radnjama. Neke od ovih heroja sam lièno poznavao, o nekima sam èitao ili slušao, tako da nisam mogao da iskljuèim emocije i zato mi, molim vas, nemojte zamjeriti što æe one biti prisutne i u ovome mom izlaganju. Historijska je èinjenica da je agresija na BiH izvršena sa namjerom da njena teritorija bude podijeljena i pripojena agresorima, a svi njeni graðani koji se tome suprotstave budu monstruozno likvidirani ili protjerani. U tim veoma kritiènim i sudbonosnim trenucima najbolji i najhrabriji sinovi i BiH, zajedno sa narodom, stali su goloruki u njenu sveopæu i nadljudsku odbranu. Nije se u tome sudbonosnom vremenu tada razmišljalo o svojim životima. Jednostavno, srce je kazalo da se treba energièno suprotstaviti agresoru i braniti svoje porodice, prijatelje, komšije, svoje slobodu, dostojanstvo, svoj ponos i samobitnost, svoje gradove i Domovinu. I poslušali su svoja srca. Organizovali su se i gotovo bez oružja vrlo hrabro i odluèno se suprotstavili èetrvrtoj, po snazi, vojnoj armadi u Evropi. Èak su mnogi pojedinci i grupe smatrali da su takav otpor agresoru i odbrana Domovine unaprijed bili osuðeni na propast. Ali hrabri Bosanci i Bosanke bili su uporni u svojoj pravednoj borbi i èvrstom uvjerenju da èelik ne može pobijediti srce. I bili su u pravu. Uostalom, to je priznao èitav svijet. Skoro èetiri godine naš otpor a tako i naši heroji i hrabri borci bili su iz dana u dan sve jaèi a agresor slabiji. Oni su zaslužni da se istina o našoj odbrani od agresije i genocida sve više širi, da se pišu nove knjige i udžbenici o BiH, da se dopunjavaju i koriguju ratne teorije i vojne doktrine. Upravo liènosti u monografiji dale su znaèajan doprinos i historijskoj nauci u borbi dobra protiv zla. Naime, !$!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zahvaljujuæi njima, svijet sada drugaèije izgleda, nasuprot ciljevima agresora i njihovih saveznika u meðunarodnoj zajednici koji su planirali da BiH padne za 15 dana. Ali je danas historijska èinjenica da agresori nisu ostvarili svoje ratne ciljeve i da BiH nije pala ni za više od tri godine. Naprotiv, Armija Bosne i Hercegovine je bila sve organizovanija i jaèa. I kada su stvorene sve pretpostavke da se èitava teritorija BiH oslobodi od agresora, meðunarodna zajednica je nametnula sporazum koji je potpisan u Daytonu. Taj sporazum je samo prekinuo ratna djelovanja i spasio mnoge živote, ali je njime agresor nagraðen, umjesto da bude kažnjen za sve strahote agresije i genocida. A to su stotine hiljada ubijenih, masakriranih, ranjenih, nestalih, protjeranih, silovanih i unesreæenih ljudi, žena i djece, porušeni gradovi, kulturno-historijski i vjerski objekti, uništena infrastruktura i mnoga prirodna bogatstva. Ali, ostala je BiH, meðunarodno priznata i suverena država. Ranjena i unesreæena, ali odbranjena i ponosna. Nažalost, golema je cijena koja je plaæena za to. Mnogi od onih koji bi danas trebali sjediti ovdje zajedno sa nama i radovati se što se njihova imena i fotografije nalaze u ovoj dokumentovanoj i historijski znaèajnoj monografiji, i što je konaèno došla izvojevana sloboda a onemoguæeni ciljevi agresije, nisu tu. Položili su svoje plemenite živote hrabro i ponosno braneæi svoju Domovinu. I mnogo djece je ostalo bez roditelja, majki i oèeva, bez sinova i kæeri, sestara bez braæe i braæe bez sestara. Dosta je invalida. To je najveæa cijena. Tome se mora dodati i ogroman broj porušenih i spaljenih sela i gradova, kao i sistematski, programirani i organizovani genocid nad Bošnjacima. Premalo je reæi hvala svim herojima i svim patriotima koji su branili i odbranili Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu Domovinu. Naglašavam - premalo im je reæi, samo hvala. Svi mi koji smo u moguænosti, a posebno oni koji su odgovorni i èija je to nadležnost i obaveza moramo se stalno i savjesno brinuti o njima i njihovim najbližim. Ne smijemo nikada zaboraviti ove heroje, jer ako ih zaboravimo, odreæi æemo se najslavnijeg poglavlja naše historije, a to je nedopustivo. O njima smo dužni voditi kontinuirano brigu, istraživati i nauèno obraðivati njihova ratna djelovanja a naroèito mladu generaciju upoznavati i vaspitavati na njihovim patriotskim primjerima kako se èuva i bori za Domovinu. U tom smislu, s obzirom na njihov ukupan doprinos BiH, u ediciji KO JE KO U BOŠNJAKA Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca uvršteni su svi živi nosioci priznanja Zlatni ljiljan i Zlatna policijska znaèka. I na kraju, !$"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

uèinimo sve da ovi heroji i njihove porodice imaju odgovarajuæe stanove i kuæe, da se školuju, da budu zaposleni i da dostojno èovjeka žive. To je, mislim, najmanje što možemo i moramo uraditi za njih i njihove najbliže, jer smo, zahvaljujuæi prvenstveno njima, ne samo odbranili BiH nego i potvrdili svjetsko priznanje i slavu tradicionalno hrabrih, odluènih i borbenih bosanskohercegovaèkih patriota. (Atif PURIVATRA, Rijeè na promociji monografije Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992.-1995., u Sarajevu 21. VI 2000.)

DA LI ]E PROGNANICI BITI IZIGRANI Pripreme za predstojeæu privatizaciju u Republici Srpskoj, kako obavljuje vlada tog bosankohercegovaèkog entiteta, ozbiljno upozoravaju na namjeru da veliki dio izbjeglica bude izigran. Na to je javno upozoravao Atif Purivatra, ukazujuæi da vlada Republike Srpske nije usaglasila svoje propise sa državnim zakonom o privatizaciji preduzeæa i banaka koji je donio visoki predstavnik meðunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Purivatra je istupao u javnosti u ime Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektulaca. Upozoravao je da æe postupak registracije izbjeglica za uèešæe u privatizaciji u Republici Srpskoj direktno ugroziti njihovo pravo, jer su upuæeni da se registriraju samo na punktovima Zavoda za platni promet u RS i na jednom registracijskom punktu u Sarajevu. U isto vrijeme iz toga postupka i moguænosti registracije iskljuèene se kantonalne agencije za privatizaciju i diplomatsko-konzularna predstavništva Bosne i Hercegovine u inozemstvu. (Dnevni avaz, 28. X 1999.)

!$#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

!$$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

IX.

VRIJEME PRO[LO - VRIJEME SADA[NJE I ATIF PURIVATRA U SVOME VREMENU: PORUKE, INTERVJUI, ^LANCI, IZJAVE

!

%$ Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

!$&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

NAROD KOJI JE IZDR@AO ZLO HISTORIJE Gospodin doktor Atif Purivatra profesor je Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu. Jedan je od najboljih poznavalaca problematike nacionalnog razvoja Muslimana u Bosni i Hercegovini. Za Ratni bilten govori o ratu protiv države BiH i njenih naroda, o genezi genocidnih planova i genocida nad Muslimanima, o nacionalnom programu, o kulturi i nauci, o bosanskim intelektualcima... R.B. - U ovom ratu izvršen je stravièan genocid nad Muslimanima. Da li se razmjere tog genocida mogu objasniti i nedostatkom nacionalnog programa i nacionalne svijesti kod Muslimana? Mislim da je postavljanje takvog pitanja jednostrano: postojanje svijesti ne znaèi da se može izbjeæi genocid. Mislim da je za to najbolji primjer Jevreja, koji su imali izrazito visoku svijest, a u Drugome svjetskom ratu doživjeli su genocid. Genocidne radnje su uslovljene pozicijama onih koji žele osvajati tuðe teritorije i žele uništavati ljude bez obzira na njihov nivo svijesti, stepen organizovanosti, stepen ekonomske sfere, dakle, niza onoga što èini habitus ljudi, a time i nacija. Specifiènost u ovom problemu, bez obzira na stepen svijesti Muslimana, upravo je u èinjenici što se radi na uništavanju Muslimana više od 150 godina. Te ideje su zaèete nekoliko godina poslije Prvoga srpskog ustanka 1804. godine, u èemu su, uostalom, uèestvovali eminentni predstavnici nacifašistièke srbijanske oligarhije koja je projicirala i najnoviji genocid. Prema tome, to su u svakom pogledu mnogo dublji razlozi, mnogo jaèe snage od onih sa kojima su u posljednjih stotinu godina raspolagali Muslimani. Ono što se nije moglo uèiniti, na razne naèine, na uništenju Muslimana sada se pokušalo na najbestijalniji naèin, nezapamæen u historiji èovjeèanstva. Upravo od poèetka nacionalnih pokreta u BiH pokušavalo se i èinilo sve na negiranju Muslimana, osporavanju muslimanskoga nacionalnog biæa, pokušajem opredjeljivanja Muslimana, prvenstveno u Srbe ili Hrvate, jer su uvijek tretirani kao objekt, a nikako !$'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

kao subjekt, jer im je negirano njihovo postojanje. Oni su “Srbi pradjedovske vjere” u koju treba da se vrate, a ako se ne vrate, treba da budu istjerani, a ako ne, onda da budu likvidirani. To je osnova i cilj koji se proteže sve do dana današnjeg. Poslije opredjeljivanja, kada se vidjelo da neæe da budu ni Srbi ni Hrvati, onda se pokušalo sa asimiliranjem, prvenstveno kroz školski, obrazovni sistem, negiranjem vlastite kulture, onemoguæavanjem vlastite spoznaje, da bi bili bez ièega što èini jedan narod. A kad ni to nije uspjelo, kada se razvija svijest kod Muslimana, kada su Muslimani u javnome, kulturnom, društvenom životu sve više prisutni, bez obzira na one negativne tendencije poslije II. svjetskog rata, dolazi do nagle afirmacije svih struktura muslimanskog društva, a posebno intelektualaca. Tada sticajem prilika dolazi i do uvažavanja muslimanske nacionalne posebnosti, uz niz peripetija. Danas se negiranje Muslimana odvija u èinu rata, u kojemu je genocid nad ovim narodom posljedica strašnog plana, monstruozne pripreme za potpuno uništavanje Muslimana, biološko i duhovno. Ali èinjenica da to nije uspjelo za ovih 150 godina govori da sigurno ni u današnjim uslovima, i pored ovih užasnih, genocidnih, nezapamæenih radnji, djela kršenja ljudskih prava, Muslimane ne mogu uništiti. Sada se pokušava razbijati Muslimane unutar nacionalnog korpusa, u oblasti religije, kulture, politièkog života, raznim parolama s ciljem da se stvore nejasnoæe ili sumnje pojedinaca prema drugima da ne bismo bili kompaktni u zaštiti svoga biæa u svojoj domovini. R.B. - Muslimani po mnogim nauènim pretpostavkama vode porijeklo od bogumila. Danas u ovim ratnim okolnostima èini se da sve više jaèa svijest o tradiciji. Te svijesti nije bilo prije rata. Pojasnite, molim vas, historijat muslimanske nacije i historijat razvoja nacionalne svijesti i sve probleme koji su to pratili. Za to je potrebna duža eksplikacija od novinskog intervjua. Ja bih uputio èitaoce na èinjenicu da su na tu temu napisane mnoge knjige, nauène i struène. Mislim da obavezno treba uzeti djela Hadžijahiæa, dr. Kasima Suljeviæa, dr. Envera Imamoviæa, dr. Mustafe Imamoviæa i niza drugih nauènika. Izvinjavam se što sve ne mogu nabrojati. Mislim da ne treba robovati shemama koje su bile vezane za razvoj nacija ili pojedinim definicijama. Èinjenica je da postoji narod i da kao takav ima sve kvalifikative neophodne u savremenim uslovima za savremenu naciju. U tom pogledu, s obzirom na ono o èemu sam govorio, posebno na planu !%

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

asimilacije Muslimana, predstoji obiman rad na nauènom planu i u oblasti historiografije, književnosti i svih onih karakteristika za jednu naciju. Nismo dugo vremena imali šansu, nismo imali ni kadrova ranije da bi naš narod i èitav svijet spoznao pravu istinu o Muslimanima i specifikum svih teškoæa kroz koje je muslimanski narod do sada prošao, do ovih najtežih, najgorih, najužasnijih zloèina koje su u ovom ratu nacifašisti iz Srbije i Crne Gore, sa našim domaæim fašistima, izvršili prema BiH, prema Muslimanima. Muslimani su se nacionalno razvijali sa svim karakteristikama nacije kao što su to bili i Srbi i Hrvati u BiH, Jevreji i drugi. Nacionalni razvoj Muslimana ni u èemu ne zaostaje u odnosu na druge naše narode u BiH, s tim što su jedino Muslimani bili izloženi sve vrijeme negiranju, asimiliranju i drugome, što nije bila karakteristika za Srbe i Hrvate. Utoliko je veæa sposobnost ovog naroda a, po mom mišljenju, i svijest Muslimana za oèuvanje svoga biološkog i duhovnog opstanka. I pored svih tih teškoæa, muslimanski narod ima perspektivu u svom razvoju kao i svi drugi narodi u svijetu. R.B. - Kroz historiju su se mijenjali samo modeli prema kojima je trebalo uništavati Muslimane. Danas je to rat, tj. genocid. Da probamo malo pojasniti genezu svih onih neprijateljskih pokreta u kontekstu uništavanja Muslimana. Kao što sam rekao, geneza poèinje od Prvoga srpskog ustanka. To je javno izjavio Milorad Ekmeèiæ, rekavši da je I. srpski ustanak uzrok agresije na BiH. A on je jedan od poznatih historièara, èlan Srpske akademije nauka. Svaka agresija je posljedica pokušaja i želje za osvajanjem tuðih teritorija, pokušaja uništavanja neèega što smeta tim morbidnim ideologijama, kao što je nacistièka, fašistièka... Osnovni motiv je osvajaèki s ciljem stvaranja vlastite velièine na štetu drugih. Taj plan je jasno iskazan u dokumentu Stevana Moljeviæa i Draže Mihailoviæa u decembru 1941., prema kojem treba oèistiti Sandžak od Muslimana, a BiH od Muslimana i Hrvata. To znaèi, zaposjesti teritoriju i na jedan najcrnji naèin izvršiti èišæenje teritorija. R.B. - Muslimani su jedini evropski narod koji u sebi spaja kulture Istoka i Zapada. Najdragocjeniji civilizacijski projekt postoji u bosanskoj kulturi. Ta kultura je èesto svojatana i od strane Srba i od strane Hrvata. Èesto se muslimanski pisac znao naæi u antologiji i hrvatske i srpske književnosti. U školskim programima su muslimanski pisci kao, naprimjer, Æatiæ, vrlo èesto zaobilaženi, èak se ne zna ni da !%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

je Bašagiæ ušao u Antologiju svjetske sufijske poezije. Suština ideologije bila je da se Muslimanima oduzme njihova kultura. To je politika koja traje više od 150 godina. Sve ono što je vrijedilo kod Muslimana normalno je da su pokušavali da prisvajaju, jer time oni bogate riznicu svojih kultura. Srbi i Hrvati nisu sve svojatali. Oduzimali su samo ono što je bilo u evropskom trendu. U tom pogledu su veoma znaèajna djela koja su stvorili naši nauènici prof. dr. Muhsin Rizviæ, književnik Alija Isakoviæ, prof. dr. Enes Durakoviæ, dr. Munib Maglajliæ i niz drugih muslimanskih nauènika iz podruèja književnosti, kulture, historije itd. Pouka iz svega ovoga jeste da se kroz historiju nisu mogli uništiti narodi ni njihove vrijednosti, nisu se mogle ni imenovati neke nacije kako se to pokušalo, npr., jugoslavenska nacija i bosanska nacija, što se miješa sa državljanstvom i patriotizmom. Muslimani su svojom sviješæu o sebi primjer naroda koji je u najtežim historijskim uslovima saèuvao svoj nacionalni identitet. R.B. - Muslimani su državotvoran narod u BiH. U ovom ratu su iznjedrili najdemokratièniju moguæu ideju društva nudeæi je svojim susjedima, nudeæi suživot, moguænost demokratskog razvoja... U situaciji u kojoj se vrši genocid nad Muslimanima pokušali smo da okupimo sve snage na patriotskoj osnovi. Tada su Muslimani prvi put dobili Vijeæe i Kongres intelektualaca. Èini se da je njihova djelatnost vrlo malo prisutna u širokim masama naroda. Mislim da se ništa u muslimanskom narodu ne dešava u èemu ne uèestvuju intelektualci. Drugo je pitanje brojnoga i kvalitativnog uèešæa u svim akcijama Muslimana kao naroda, naroèito kada je rijeè o jedinstvu, demokratiènoj buduænosti našeg razvoja... To je, izmeðu ostalog, bio razlog zašto je došlo do Kongresa bh. intelektualaca i Vijeæa Kongresa, koji veæ tri mjeseca egzistiraju. Smatram da je Vijeæe za ovaj period pokrenulo niz akcija vezanih za daljnji razvoj muslimanske nacionalnosti, meðu kojim je najvažniji zadatak borba protiv agresora, tj. oslobaðanje zemlje, mirni život u okviru svjetski priznate države BiH, ravnopravne u svim oblastima društvenog života. Moramo razvijati u muslimanskom narodu, a posebno kod intelektualaca, odgovornost za progresivni i brži razvoj naše države i razvoj svakog od naših naroda. Bez obzira na dugotrajno postojanje BiH, možemo govoriti o potrebi razvijanja domovinskog osjeæanja kod svih njenih žitelja, svih onih koji žive u BiH i svih onih koji su pod raznim okolnostima otišli iz BiH. Moramo razviti !%

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

svijest da je BiH domovina i Srba, i Muslimana, i Hrvata. Naroèito kod onih koji su ranije imali osjeæanje vezanosti za svoje matiène zemlje. Moramo stvoriti uslove da ti ljudi osjeæaju prvo BiH kao svoju zemlju, pa tek onda veze sa svojim narodima u Srbiji, odnosno u Hrvatskoj. (Razgovarao : Enver KAZAZ, Ratni bilten Prve motorizovane brigade, Sarajevo, juna 1993., br. 9)

STO GODINA SAMO]E (Skoro stotinu godina politi~kog organizovanja Bo{njaka i unutra{njeg sazrijevanja nacije zbivalo se u okru`enju koje je na bo{nja~ki identitet naj~e{}e odgovoralo - negiranjem)

Dani: Profesore Purivatra, u seriji “Vrijeme prošlo, vrijeme sadašnje” nastojimo ponuditi razlièite uglove gledanja na kontinuitet i diskontinuitet Bosne i njenih naroda. Svaki Bosanac živi u svojoj liènoj Bosni i one èesto ne lièe jedna na drugu, èak i kad se dogaðaju u isto vrijeme. Prièa o Bosni i Bošnjacima može se poèeti od Kulina bana naovamo: nije sluèajno Kulin ban ostao u poslovici, mimo volje svih potonjih vlasti... PURIVATRA: Nacionalna historija Bošnjaka, zasigurno, u savremenom smislu poèinje od prošlog stoljeæa. Meðutim, narodna, etnièka, poèinje od vremena bogumila, pa preko dolaska islama na ovo tlo, èime se, uz dvije ranije konfesije, javlja i nova religija. Iduæi prema kasnom feudalizmu i ranom kapitalizmu, i za muslimane na ovom tlu karakteristièno je oštro raslojavanje. I tad je, dakle, veæ svako živio u drugaèijoj Bosni. Dani: Turska je otišla s Balkana ostavljajuæi ovdašnje muslimane kao siroèad, bez ikakve zaštite: osim u Bosni, ostali su morali da se povuku sa otomanskom vojskom - iz Srbije, Rumunije, kasnije iz Grèke...

!%!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

PURIVATRA: Jaèe sile, koje su odreðivale uslove mira, nametale su svoje želje. Austro-Ugarska je ovdje došla nakon pobuna seljaèkog stanovništva, prije svega, pravoslavnoga, ali se ne smiju zaboraviti ni pobune muslimanskog seljaštva u zadnja dva stoljeæa otomanske uprave nad Bosnom. Dani: Ako ima dobrih okupatora, za Austro-Ugarsku bi se moglo kazati da je bila dobar okupator... PURIVATRA: Austro-Ugarska je preuzela upravu nad Bosnom uz klauzulu zaštite muslimana u njoj. To se odnosilo na muslimane kao vjersku skupinu, jer je i Turska ranije poštovala, a i prihvatala je obaveze zaštite hrišæanskih skupina na svojim teritorijama. Tada su bile mjerodavne vjerske odrednice. Nije se moglo govoriti o konstituiranim nacijama. Ova èinjenica, da su nacionalna prava na Balkanu štiæena, prije svega, kao vjerska prava, ostavit æe kasnije duboke historijske posljedice. Dani: Kako se to manifestovalo u poèetku? PURIVATRA: Kao pokreti za vjersku i prosvjetnu autonomiju kod muslimana i pravoslavaca. S obzirom na iste interese u odnosu prema Monarhiji, ova dva pokreta su se èak ujedinjavala. Dani: Tada se javlja i teza o bosanskoj naciji. PURIVATRA: Njen je zastupnik Benjamin Kalaj, jedna izuzetno agilna osoba koja je ostavila duboke tragove na historiju Bosne i Hercegovine. U to vrijeme rasta agitacije iz Srbije prema pravoslavcima u BiH, a iz Hrvatske prema ovdašnjim katolicima, dok ideja o bosanskoj naciji nije prihvaæena, nju odbija veæ rastuæa nacionalna svijest. Po tome bi trebalo da pripadnici bosanske nacije budu samo muslimani. Kalajeva ideja nije prošla do života, meðu muslimanima je izostala svijest o njihovoj posebnosti u odnosu na ovdašnje Srbe i Hrvate. To je korijen modernoga nacionalnog razvitka muslimana, Bošnjaka. Treba podvuæi - od tada dalje, pa i u prvoj Jugoslaviji, zaštiæena prava na posebnost bosanskih muslimana odnosila su se na religijski aspekt, a ne i na ukupno nacionalno iskazivanje, te se ovo drugo èvrsto vezivalo za ovo prvo. Dani: Može se, dakle, kazati da u drugoj polovini austrougarske uprave nacionalna shema Bosne biva zaokružena. Kvantitativno - tri nacije, i kvalitetno - njihove osnovne institucije. Onda dolazi svjetski

!%"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

rat koji je sve živo pomeo. Poèinje prijelomno doba za Bošnjake - biti ili ne biti. PURIVATRA: Jedan dio Bošnjaka, znaèajan dio, iselio se u Tursku s dolaskom austrougarske uprave. Bošnjaci koji su ostali u domovini suoèili su se sa evropskom civilizacijom, koja je u Otomansko carstvo dopirala samo parcijalno i povremeno. U periodu Austro-Ugarske monarhije dominirajuæi sloj meðu muslimanima bili su zemljoposjednici. Najveæi dio muslimanske imovine bio je zemljoposjed. S dolaskom Jugoslavije, odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dolazi i agrarna reforma. To je bilo jedno haotièno stanje, otimaèina, takva agrarna reforma nije izvršena nigdje u Evropi i zemlja je, gledajuæi sa nacionalnog aspekta, oduzeta Bošnjacima i data Srbima. Dani: Vi ste bili jedan od autora knjige u kojoj je taj postupak oznaèen kao ekonomski genocid nad Bošnjacima? PURIVATRA: I bio je to ekonomski genocid. Da je bila agrarna reforma, bio bi uspostavljen isti odnos prema zemljoposjednicima u svim dijelovima države. Meðutim, razlike su bile ogromne, te se, s ove historijske distance, može kazati da je rijeè o postupku koji je bio politièki inspiriran, koji je prevazišao socijalnu i ekonomsku podlogu na kojoj se vrše agrarne reforme. Znate, i najveæi velikosrbin teško bi mogao poreæi posljednju misao autorima likovnog rješenja obveznica kojima je trebalo da bude isplaæena eksproprirana zemlja, a dijeljene su Bošnjacima. Na njoj je bila nacrtana svinja. Šta to može biti nego neukusno likovanje nad žrtvom pljaèke. Dani: Bošnjaci, dakle, nisu mogli saèuvati ekonomsku osnovu nacije, bili su upuæeni na oèuvanje politièkog identiteta? PURIVATRA: Pošto je oèuvan odreðeni stepen zaštite vjerskih prava, reis Džemaludin ef. Èauševiæ zastupao je interese bosanskih muslimana, njihove ukupne interese, do formiranja politièkih stranaka. To je izuzetno važna liènost u bošnjaèkoj historiji, èovjek koji je imao energije, odluènosti, poštenja i umijeæa da veæ tada upozna i evropsku javnost o zloèinima koji su vršeni nad Bošnjacima o kojim se i danas nedovoljno zna. Dani: Rijeè je o poznatim pokoljima u Crnoj Gori i na Sandžaku? PURIVATRA: Ne, rijeè je o dvije hiljade muslimana koji su pobijeni u Bosni i Hercegovini, o oduzimanju zemlje, paljenju kuæa... o nasilju !%#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

nad Bošnjacima. Reis Èauševiæ je s tim upoznao cijelu svjetsku javnost i Kraljevina je upozorena na situaciju u kojoj se nalaze Bošnjaci. Tako se u mirovnim pregovorima, u èlanu 10. tzv. sanžermenskog ugovora, regulira zaštita muslimana u BiH, njihov razvitak. Ne odreðuje se da li je to vjerska ili nacionalna zaštita, ali ta je klauzula bila bitna za potonje politièko organizovanje Muslimana u BiH. Bošnjaci time opstaju kao zasebnost, a to pravo nisu imali Crnogorci ili Makedonci, naprimjer. Oni nisu imali politièke predstavnike u Kraljevini. To je podloga na kojoj su se oèuvala odreðena politièka prava Bošnjaka, a time je oèuvan i identitet. Dani: Ali muslimanska djeca su ipak u školama pjevala pjesme Svetom Savi i slièno... PURIVATRA: Tu dolazimo do pitanja: šta je u toj Jugoslaviji pred velikim silama, koje su stvorile Jugoslaviju, mogla jedna grupica intelektualaca, ekonomski nejakih? I samim okupljanjem koje je oznaèavano kao vjersko a, po mom mišljenju - bilo je nacionalno - oni su pokušali iskazati svoje nacionalno biæe i zaštititi ga. Rekli smo da je, naprimjer, od 1918. do 1920. u jednoj državi, koja je imala i vojsku, i policiju, i žandarmeriju, pobijeno dvije hiljade muslimana. O tome je doktor Mehmed Spaho govorio u Ustavotvornoj skupštini. Otvarano je i pitanje položaja Bošnjaka u Sandžaku, njihovog prisilnog iseljavanja... Dani: Èini se da reis Èauševiæ spada u izuzetno sretne historijske okolnosti jednoga za Bošnjake odista nesretnog vremena? PURIVATRA: Na reisa Èauševiæa vršeni su veliki pritisci. Recimo, da povuèe izjavu što ju je dao francuskom majoru Riveu o položaju muslimana u Jugoslaviji. Tvrdilo se da nanosi štetu meðunarodnom ugledu zemlje u vrijeme sklapanja mirovnih ugovora. Reis nije povukao tu izjavu. Èak je vlast pokušala da mu organizuje audijenciju kod kralja, kako bi ovaj lièno izvršio pritisak na njega, ali izjava nije povuèena. I kasnije se držao èvrsto i dosljedno, pa je, konaèno, kasnije prisiljen na penzionisanje. Dani: Èauševiæ je bio pod uticajem zbivanja u Turskoj i linije Kemala Ataturka? PURIVATRA: Ne znam koliko je tu moguæe govoriti o nekom direktnom uticaju. Meðutim, promjene u Turskoj su, svakako, imale uticaja na muslimanski svijet u Bosni. Zbog držanja reisa Èauševiæa nije mu dozvoljeno da se pokloni hilafetu u Istanbulu, vlast je našla naèina !%$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

da mu ne da pasoš. Meðutim, jedan moderni život koji pod Ataturkom poèinje u Turskoj svakako ima odraza i na BiH, ovdašnju inteligenciju, na izrastanje jedne savremenije uloge religije u životu Bošnjaka. Èauševiæ je veliki reformator. Poklanjao je veliku pažnju obrazovanju i njegovoj ulozi u nacionalnom prosperitetu i izgradnji nacionalne svijesti, te u prilagoðavanju života uslovima u kojima se opstaje. Dani: Može li se kazati da je reis Džemaludin ef. Èauševiæ bio od onih muslimanskih intelektualaca koji su uspjeli pronaæi delikatnu ravnotežu izmeðu evropskoga društvenog konteksta u kojem Bošnjaci djeluju i njihove islamske tradicije? PURIVATRA: Da. Posebno kad je rijeè o ulozi muslimanki u društvu. Kao i Safvet-beg Bašagiæ, insistirao je na obrazovanju muslimanki, na modernom privreðivanju, modernoj trgovini - sve to u veoma teškim ekonomskim uslovima u kojima su se našli bh. muslimani. Treæa konferencija KPJ 1923. godine istièe da se posebna pažnja mora posvetiti politièkom pridobijanju pauperizovanih muslimana. Mnogo je ljudi odjednom ostalo bez ièega, doslovno palo na prosjaèki štap. Nekada bogati ljudi išli su na dženaze da bi isprosili za hranu. U toj situaciji bilo je bitno da se ne potone u evokacije, da se traži savremen izlaz. Reis Èauševiæ je veoma zaslužan za oèuvanje nacionalne vitalnosti Bošnjaka. Dani: Takvim Bošnjacima gotovo sasvim je dohakala velika ekonomska kriza 1932. godine? PURIVATRA: To je bila jedna tragièna privredna i društvena situacija za sve, a Bošnjaci su u nju ušli ošamuæeni prethodnim udarima. Pune ruke posla imala su dobrotvorna društva. Tada su na jednom skupu zahvaljivali reisu Èauševiæu za brigu o sirotinji, a ovaj im je odgovorio: “Dajte da stvorimo uslove u kojima nam društvo Merhamet neæe biti potrebno, to je naš cilj.” Dani: Ogromnu ulogu imala su kulturna društva. Ona su pomogla bošnjaèkoj novopeèenoj sirotinji da doðe do znanja... PURIVATRA: Bez obzira na politièku, pa i nacionalnu orijentaciju, njima treba zahvaliti što je u bošnjaèkoj naciji stasalo jedno jezgro obrazovanih ljudi, što je pomoglo da se poène stajati rame uz rame sa Srbima i Hrvatima ovdje. Domovima Gajreta i Uzdanice teško je odrediti visinu historijske vrijednosti. Nismo išli istim tempom kao druga dva

!%%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

naroda, masovnije obrazovanje poèet æe iza Drugoga svjetskog rata, ali ti mali domovi bili su institucije od bošnjaèkoga nacionalnog znaèaja. Dani: Spomenuli ste i nacionalnu orijentaciju - srpsku i hrvatsku - tih društava. To je dio jedne dosta široke i èesto oštre podjele meðu Bošnjacima, na one koji gledaju prema Beogradu i one koji su pogled usmjerili prema Zagrebu. Tu se uoèavaju i sluèajevi da su takvi “denacionalizirani” Bošnjaci postali veæi Srbi od Nikole Pašiæa i veæi Hrvati od Stjepana Radiæa. PURIVATRA: Tu je kljuèno pitanje priznavanja nacionalnog identiteta Bošnjaka. Èesto se postavlja i pitanje zašto njihovi tadašnji politièki prvaci nisu insistirali na tome. Meðutim, ukupna nacionalna politika Kraljevine, koja je 1929. godine poèivala na “troimenom narodu” - Srbi, Hrvati i Slovenci - a svodila se na srpsku dominaciju, nije pružila nikakve šanse da se Bošnjacima oslobodi prostor nacionalnog uvažavanja. Ni bošnjaèki nacionalni potencijal nije bio dovoljan za takvu politièku akciju. Jugoslavenska muslimanska organizacija nema nacionalni program samo obrazovni, kulturni, ekonomski itd., ali su njene institucije bile de facto nacionalne. Dani: Da se vratimo “Srbima muhamedanske veroispovesti” i “Hrvatima islamske vjeroispovijesti”... PURIVATRA: Sistem, obrazovni sistem posebice, davao je ono što je odgovaralo velikosrpskoj buržoaziji. Sticajem prilika, inteligencija koja se školovala van Bosne, bilo iz psiholoških pobuda, iz potrebe da osjeæa i deklariranu nacionalnu pripadnost; bilo zbog interesa, priklanjala se srpskome ili hrvatskom nacionalnom korpusu. Inaèe, Vi znate koliko je dugo, sve do danas, opstao pojam nacionalnog opredjeljivanja kojim se zamjenjuje pojam nacionalne pripadnosti. To je namijenjeno Bošnjacima. Dani: Èovjek ne bira nacionalnost, ona je veæ izabrala njega? PURIVATRA: Èovjek se može opredjeljivati da bude samo nešto što nije. Neko jeste Francuz ili nije Francuz. Ne može se opredijeliti da bude Nijemac. To se vidi baš po sudbini bošnjaèkih intelektualaca koji se jesu nacionalno “opredijelili”; Bašagiæ, Kikiæ, Kulenoviæ itd. Oni su, u biæu, ostali ono što jesu, dio bošnjaèkog naroda. Njihov je opus izrazito bošnjaèki. Dani: Te sredine, uostalom, nikada nisu Bošnjake primale kao sunarodnjake. Kad smo morali da se “opredjeljujemo”, ja sam jedno !%&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

vrijeme bio Srbin. U Beogradu mi èovjek reèe: “idi bre, Amza, kakav si ti Srbin!” Valjda se zabrinuo da mu sutra ne doðe kakav Arapin pa da se i on ne prijavi kao Srbin, ne da meni svoju nacionalnu oznaku. Tako sam u kafani otpušten iz redova srpskog naroda, u vrijeme kad nisam imao kud sa sobom... PURIVATRA: U jednome svom govoru Radiæ je osudio Katolièku crkvu što razvija shvatanje da hrvatstva nema bez katolièanstva. Radiæ je rekao da se hrvatstvu time oduzima šeststo hiljada Hrvata islamske vjeroispovijesti. Rekao je da su pravi Hrvati katolici, ali da su i ovi Hrvati. Dakle, nisu pravi Hrvati, èak ni po Radiæu. Dani: Opet je, hronološki, na redu jedna kataklizma - Drugi svjetski rat. PURIVATRA: Generalna ocjena tog perioda je da su Bošnjaci bili izloženi èetnièkom genocidu i borili su se za opstanak. U tom sklopu uèestvovali su u odbrambenom ratu, u borbi protiv fašizma. Uèešæem u borbi, Bošnjaci su potvrdili svoj identitet i pred rukovodstvom te borbe. Bošnjaci su se pokazali kao narod znaèajan sa stanovišta buduæe Jugoslavije. Od prvih proglasa KPJ se obraæa Srbima, Hrvatima i Muslimanima. Tu dvojbe nije bilo, posebice nije kod Tita i Kardelja. Na zasjedanju ZAVNOBiH-a to je i verifikovano. Jedna je od karakteristika, svakako, i samostalna borba Bošnjaka za opstanak: Biraè, Sandžak, Tuzla, Cazinska krajina; Huska Miljkoviæ je nastojao da ostane samostalan i održao je jedan visok stepen samostalnosti. Huskina vojska nosila je fesove. Zvala se Unska operativna grupa NOV-a, pa je zbog toga mnogi istraživaèi i nisu prepoznali kao muslimansku jedinicu. Dani: Huskina bi vojska, dakle, mogla biti prava bošnjaèka vojska nakon onih što su se tukle protiv Tahir-paše Tahtara i Omer-paše Latasa? PURIVATRA: To je bila jedinica ranga jedne divizije. Dugo je trebalo da se ta jedinica izvuèe ispod koprena ideologizacije.... Dani: Žrtva ideologizacije na jedan naèin je bio i ZAVNOBiH, odnosno njegov znameniti zakljuèak da Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, veæ i srpska, i hrvatska, i muslimanska. Najprije je tom historijskom iskustvu davana crvena boja, da bi potom, kad je ta boja odbaèena iz politièkog spektra, jedno vrijeme bio zaturen i ovaj zakljuèak? !%'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

PURIVATRA: Zakljuèak ZAVNOBiH-a donesen je u vrijeme kad je postojao i snažan otpor priznavanju nacionalne posebnosti bosanskih muslimana, Bošnjaka. U prvoj verziji grba druge Jugoslavije bilo je pet buktinja. One su simbolizovale nacije. Narodnooslobodilaèka borba nije bila komunistièka: KPJ je pokazala umijeæe da okupi oslobodilaèke snage. Šta je poslije bilo, duga je prièa. Dani: Može li biti taèan ovakav zakljuèak: narodnooslobodilaèka borba u prošlom ratu doprinijela ja nacionalnoj afirmaciji svih, pa i Bošnjaka. Meðutim, u operativno-politièkom smislu, KPJ je BošnjakeMuslimane pozivala samo onda kad su joj trebali. Uostalom, svaka vlast zove narod samo onda kad nikako ne može sama, bez njega. Zove ga kositi i vodu nositi, a dolmi sama... PURIVATRA: U pozivima KPJ na ustanak, pored ostalih naroda, ravnopravno su spominjani i Muslimani-Bošnjaci. Meðutim, unutar pokreta, pa i u samim vrhovima, postojala su lutanja oko suštine nacionalnog pitanja, pod uticajem Staljina i staljinistièke teorije nacije. Karakteristièni su, naprimjer, stavovi Veselina Masleše, jednoga od ideologa KPJ koji je 1943. godine, izmeðu ostalog, napisao da Muslimani imaju sve karakteristike nacije, ali da nisu nacija. Dani: Koliko je tu, moguæe, bio prisutan uticaj sovjetske situacije koja se èuvala iskazivanja punih nacionalnih posebnosti muslimanskih naroda na svom tlu? PURIVATRA: U Staljinovo vrijeme dolazi do izrazitih deformacija u tumaèenju nacionalnog pitanja u Kominterni, što nije moglo biti bez uticaja na našu situaciju, iako KPJ, generalno, nije podlegla staljinistièkoj praksi u periodu nakon Titovog dolaska u zemlju. Meðutim, znaèajan je faktor bilo ukupno obrazovanje i vaspitanje kadrova u prvoj Jugoslaviji, a ono se zasnivalo na poimanju Jugoslavije kao Velike Srbije. Dani: Ljudi su, naprosto, bili impregnirani? PURIVATRA: Ta je velikosrpska ideologija ugraðivana u svaki društveni postupak u Kraljevini, i ostavila je uticaja i na marksistièku inteliegenciju. Trebalo je mnogo snage da se otkloni ta dioptrija. Èinjenica je, ipak, da su tokom NOB-a Muslimani-Bošnjaci bili zastupljeni po nacionalnom kljuèu na funkcijama. To je važnije od teorijskih radova. Ta æe zastupljenost rasti uporedo sa širokim procesom obrazovanja.

!&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Generalno gledajuæi, nacionalna afirmacija Bošnjaka, njihovo “priznavanje”, bilo je proces koji je bio dio procesa demokratizacije u prošloj Jugoslaviji. Èetrdeset šeste, pri donošenju ustava demokratske federativne Jugoslavije, Milovan Ðilas je bio protiv priznavanja muslimanske nacionalne posebnosti, kada je Husaga Æišiæ otvoreno tražio da u grbu bude šest baklji. Meðutim, 1959. na jednom plenumu CK, Tito je posebno govorio o nacionalnim pravima Muslimana, da niko nema pravo prisiljavati ih da budu ono što nisu. Prije toga je isto to govorio Rato Dugonjiæ, to je objavljeno u Osloboðenju. Kad se 1963. u grbu našlo šest baklji, došlo je i tumaèenje da one predstavljaju šest republika, a ne šest naroda. Otada, na razini ustavnih rješenja, pa sve više u politièkoj praksi, Bošnjaci su ravnopravan nacionalni èinilac u životu Bosne. Dani: Takve politièke promjene imaju i svoje junake, liènosti koje su stekle najviše zasluge. PURIVATRA: Malo je poznato da se još 1953. pojavio jedan nauèni rad pokojnog Spire Kulišiæa - Razmatranje na temu o porijeklu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Veoma je znaèajan i rad akademika Envera Redžiæa Društveno-historijski aspekt nacionalnog opredjeljivanja Muslimana Bosne i Hercegovine, objavljen 1961. godine. Dani: Iz današnjeg ugla to izgleda neobièno, ali je u to doba svaki rad, svako izjašnjavanje o takozvanom muslimanskom pitanju bilo politièki dogaðaj prvog reda. Ticao se suštine BiH, pa time i suštine Jugoslavije, odnosno pretenzija prema ovom tlu. PURIVATRA: Mislim da ova dva rada treba izdvojiti iz perioda prije ustavne verifikacije položaja Muslimana. Poslije donošenja Ustava bila je potrebna još jedna sjednica CK na kojoj su pojmovi politièki zaokruženi, što nije znaèilo da je posao završen. Time je samo završen period u kojem su Bošnjaci bili “neopredijeljeni” ili “Jugoslaveni” itd. Rubriku Jugoslaven ustanovio je Moša Pijade kao rješenje za Bošnjake. Inaèe, kategorija Jugoslavena uvedena je oktroiranim ustavom 1931. godine, kad je ustanovljeno unitarno jugoslavenstvo. Dani: Šezdeset prve pisalo je “Muslimani u etnièkom smislu”, a deset godina kasnije bilo je dovoljno samo “Muslimani”... PURIVATRA: To je bilo, da tako kažemo, statistièko zaokruženje jedne faze priznavanje nacionalne posebnosti. !&

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Dani: Taj popis je bio jedna dramatièna politièka bitka. PURIVATRA: Nakon tog popisa sve je ostalo na razini istinske nacionalne svijesti pojedinaca i nacije kao cjeline. U tome su bili znaèajni nauèni i publicistièki radovi i politièki istupi, politièka aktivnost pojedinaca. Od politièara iz tog vremena, nesumnjiv je doprinos Hamdije Pozderca, Džemala Bijediæa, Tode Kurtoviæa, Avde Hume, i to se manje zna - Džemila Šarca, koji je osigurao da se postupak nacionalnog izjašnjavanja ne zaustavi pred kapijama kasarni. Za nastajanje jedne pozitivne klime bile su važne knjige Salema Æeriæa Muslimani srpskohrvatskog jezika i, kasnije, Kasima Suljeviæa Nacionalnost Muslimana, oko èijeg je objavljivanja Kasim imao dosta problema. Dani: Tu su i Vaši radovi... PURIVATRA: Objavio sam više radova u èasopisima i listovima, a 1969. knjigu Nacionalni i politièki razvitak Muslimana. Dani: Bili ste najagilniji autor koji se bavio ovom temom u vrijeme kad je u Jugoslaviji interesovanje za nacionalno pitanje bilo veliko, naprimjer - “hrvatsko proljeæe” u Zagrebu, izmjene saveznog ustava, otvorene pretenzije na BiH iz Zagreba i Beograda... PURIVATRA: Popis 1971. bio je, mislim, prijeloman dogaðaj za muslimansko nacionalno biæe. To je, istovremeno, bio prijeloman trenutak za jedan broj muslimanskih intelektualaca - ka otvorenijem zastupanju nacionalnih interesa. Dani: Tada ste postali poznati po jednoj brošuri: “Nacionalni aspekt popisa stanovništva”. Nikad tako mala knjiga nije izazvala toliku frku. PURIVATRA: Nije bila frka oko brošure, nego oko nacionalnog identiteta Muslimana. To je bila karika u lancu dogaðaja, a nacionalni identitet ne nastaje u èasu. Treba reæi, u jednom periodu nakon prošlog rata bio je uglavnom deklarativan. Bošnjaci nisu imali institucije koje su imale druge nacije u Jugoslaviji. Mi ni danas nemamo historiju Bosne, niti imamo historiju Bošnjaka; nemamo napisanu kulturnu historiju, historiju književnosti, jedva da imamo uvid u djela naših pisaca koji su pisali na orijentalnim jezicima.... Dani: Nauci je otvoren nov prostor, osloboðen je? PURIVATRA: Ostaje velik prostor koji treba popuniti nauènim radom, bez ikakvog uplitanja politike i bez ikakvog ideologiziranja. Veoma su !&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

znaèajni radovi koji su nastali poslije 1990. godine, te radovi koji su nastali u inozemstvu. Jedan znaèajan broj zapadnih nauènika bavio se Bošnjacima kao nacionalnom kategorijom, i ta su nam viðenja važna. To nam je posebno važno u vremenu kad se nacija bori za svoj biološki i duhovni opstanak. Dani: Dugo vremena, iz razlièitih razloga, što je neka vrsta historijske “više sile”, nije bilo uvjeta za iskazivanje nacionalne zasebnosti Bošnjaka, ili se ona iscrpljivala na tome da se dokaže da Bošnjaci nisu ni Srbi, ni Hrvati, ni Jugoslaveni. Sad je u toku, da tako kažem, faza pozitivne identifikacije, sa samim sobom, nakon faze diferenciranja od susjednih naroda i njihovih aspiracija? PURIVATRA: U cjelini gledano - da, iako se to historijski prepliæe. Dani: Sada, pak, u ratu, posebice iz ratnih razloga, ima i jedne doze glorifikacije vlastite prošlosti. Svjedoci smo kako je srpski narod, propadajuæi u mitološku svijest, izgubio èast i ugled kad su u njegovo ime èetnici ugazili u bošnjaèku krv. Prijeti li Bošnjacima formiranje nekoga nacionalnog mita, utoliko prije što i na hrvatskoj strani jaèa mitsko viðenje prošlosti? PURIVATRA: Treba biti veoma obazriv kad su u pitanju odreðena osjeæanja, ljudske želje, dugo potiskivane emocije: treba biti svjestan teorijski poznate maksime da se u nacijama koje tek sazrijevaju ili koje uèvršæuju svoje nacionalno biæe razvijaju i elementi ekstremizma, kojeg nadilaze realne nacionalne potrebe i inkliniraju od nacionalnog ka nacionalšovinistièkom. Baš stoga je potrebno nauèno i struèno priæi nacionalnoj prošlosti, objektivno, hladne glave. Samo to može izgraditi odnos u kojem æemo cijeniti svoje, ali uvažavati i tuðe, da bi nas drugi uvažavali. Dani: Èini mi se, prisutna je i jedna vrsta bosanskog unitarizama, ideje o izgradnji bosanske nacije. Te se ideje bojim stoga što bi negirala nacionalnu posebnost Bošnjaka i reducirala na vjersku, a pretpostavljam da je se na isti naèin boje i neki Srbin ili neki Hrvat koji slièno gleda na nacionalnu situaciju Bosne. PURIVATRA: Ako bi takvo mišljenje zastupali Bošnjaci, onda sigurno ne bi imali pravo. Ja kod Bošnjaka nisam naišao na takva mišljenja. Mislim da takve ideje mogu ovdje dalje zaoštravati meðunacionalne odnose. Mi moramo razvijati ono što je bitno za sve narode BiH: !&!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

puno poštovanje svaèijega nacionalnog osjeæanja. Onog što ga imaju Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi - svi koji u BiH žive. Postoji niz elemenata u strukturi države kojima se mogu garantovati i individualna prava i prava kolektiviteta, nacija. Stoga treba razvijati osjeæanje bosanske državnosti. Domovinsko osjeæanje pripadanja jednom tlu. Bosanskom Srbinu nije domovina Srbija, on s njom ima etnièku vezu, ali mu je domovina BiH. Ona može egzistirati samo ako Bošnjaci budu štitili i prava Srba i Hrvata, a da to isto èine, njima i meðusobno, ovdašnji Srbi i Hrvati. Ne smije se brkati pripadništvo državi i naciji. Neka postoji i dvojno državljanstvo, Bosna je dovoljno široka i za tako što, ali domovinski osjeæaj treba da bude vezan za nju... Dani: Ako Hrvati i Srbi budu ostvarivali dvojno državljanstvo, zašto takvo pravo nije dato i meni kao Bošnjaku, odnosno - zašto ga nema i moj narod? Izabrali bismo kakvu zemlju koja hoæe da ima svoj upliv u Bosni.... PURIVATRA: Po nekoj analogiji bi trebalo. Meðutim, ako ostvarujemo svoje državljanstvo ovdje, nemamo potrebe za još jednim. Dani: Ali, na nivou teorijskog prava i naèelne jednakosti? PURIVATRA: Ako tražimo analogiju, potražimo je u Švicarskoj. Tamošnji Nijemci, Italijani i Francuzi ne žele da se prikljuèe Njemaèkoj, Italiji, Francuskoj, niti im treba njemaèko, italijansko i francusko državljanstvo. Ako se ovdje budu ostvarivala ljudska prava, neæe biti potrebe za dvojnim državljanstvom. Dvojno državljanstvo nije autentièno bosanskohercegovaèko pitanje, ono nam je nametnuto s vana. Kao i sve nevolje u Bosni. (Razgovarao: Hamza BAKŠIÆ, Dani, oktobra 1995.)

!&"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

KO I KAKO ODRE\UJE POTREBE BO[NJA^KOGA NARODA U namjeri da od onih koji govore u ime Bošnjaka i koji zastupaju interese bošnjaèkoga naroda, a cijeneæi objektivnu ulogu i znaèaj Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, dobijemo odgovor kako i na kojim pitanjima se bošnjaèke institucije odreðuju prema istinskim potrebama Bosne i Hercegovine i Bošnjaka u njoj, posjetili smo Vijeæe i razgovarali sa njegovim predsjednikom. Prof. dr. Atif Purivatra treæi je predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca od održavanja Kongresa. On sam svoj angažman u Vijeæu objašnjava ovako: Jednostavno jer sam smatrao da treba pomoæi svom narodu i da treba biti angažovan, zato što sam u Preporodu veæ bio izabran za potpredsjednika Preporoda i što sam bio jedan od tih koji je predložio pitanje formiranja kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Na Kongresu sam biran u Vijeæe, a u Vijeæa sam biran za generalnog sekretara. Godine 1995. odlaskom predsjednika Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, profesora Kurte, jer je on zamijenio rahmetli Aliju Isakoviæa, došao sam za predsjednika. Da krenemo od prve, ratne 1992. godine. Svega nekoliko mjeseci nakon poèetka rata održan je I. kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca. Otkud ideja za to, ko je bio inicijator takvog naèina okupljanja Bošnjaka? Ideja za sazivanje kongresa, u to vrijeme bosanskomuslimanskih, dakle bošnjaèkih intelektualaca, bila je iz kruga intelektualaca okupljenih prvenstveno iz Preporoda, ali i iz svih drugih bošnjaèkih, odnosno muslimanskih društava. Smatralo se da je u agresiji, koja je krenula na državu BiH, planirano i uništenje bošnjaèkog naroda. U prvom je dakle planu bila odbrana od agresije, a u vezi sa time i borba za spasavanje i biološki opstanak Muslimana u vezi sa velikosrpskim planovima prisutnim u kontinuitetu od srpskih ustanaka do danas. Drugo važno !&#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

pitanje u Bošnjaka koje nas je motiviralo pitanje je odnosa intelektualaca prema svom narodu. U onom trenutku agresije na BiH grupa intelektualaca u Sarajevu je procijenila da se Bošnjaci intelektualci trebaju okupiti i dati svoj doprinos borbi za slobodu BiH i samostalan razvitak Bošnjaka kao nacionalne kategorije i kao nacije. Možemo slobodno kazati da su svi intelektualci, ili gotovo svi intelektualci u Sarajevu i oni koji su mogli iz drugih dijelova BiH doæi, da su bili jednoglasni u stavovima i jednoglasni u vezi sa zakljuècima koji su doneseni, tj. usvojeni, i koji su osnovna orijentacija za rad Vijeæa Kongresa. Rekli ste, odziv na Kongres je bio veoma dobar, za te uslove izvanredan. Nije li to stajalište u suprotnosti sa, u tom vremenu zajednièke odbrane, pozivom upuæenim svim graðanima BiH da se u tu odbranu ukljuèe? Ne može se tako tvrditi, jer na taj zajednièki poziv muslimanski intelektualci odgovaraju upravo ovakvim okupljanjem. Zadatak i ciljevi okupljanja na Kongresu posmatrani su u kontekstu tadašnjih dogaðanja i potrebe da se na agresiju na BiH i isplanirani genocid nad Bošnjacima odgovori i tako što æe se unutar toga multikulturalnog i multikonfesionalnog biæa BiH boriti i za to da Bošnjaci moraju biti više poštovani, što u prethodnim historijskim etapama nije bio sluèaj. U ovom vašem dokumentu (brošura Vijeæa) navedeno je kao jedna od eventualnih teza, moguæe zakljuèaka, da se “kolektivna svijest Bošnjaka treba oduprijeti decenijama nametanom historijskom zaboravu”. O kojoj vrsti zaborava je ovdje rijeè? Smatramo da historiografija i ostale društvene nauke gotovo nimalo nisu poklanjale pažnju bošnjaèkom biæu, bošnjaèkoj naciji, Bošnjacima kao narodu, da je historiografija optereæena velikosrpskim a u nekim sluèajevima velikohrvatskim idejama i stavovima koji nisu, ne samo tada nego i dan-danas, prestale sa odreðenim svojatanjima Muslimana u smislu da su Muslimani, odnosno Bošnjaci, dio srpske nacije, samo islamske vjere, ili da su Hrvati, samo islamske vjere. Prema tome, zauzet je stav da se intelektualci Bošnjaci i organizuju i angažuju na objašnjavanju istine, i stvarnosti historije BiH i historije bošnjaèkoga naroda. Kako se VKBI odredilo prema nazivu Bošnjaci? I sami upotrebljavate oba pojma naizmjenièno - Bošnjaci i Muslimani? Mi na Kongresu nismo iskljuèivali pitanje Bošnjaka, i u našoj rezoluciji stoji da je bosanskomuslimanski, odnosno Kongres bošnjaèkih muslimana !&$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

jer je neposredno devedesetih godina poèelo da se razmišlja i o nazivu koji je davno zaboravljen pa i zabranjen u austrougarskom periodu, od kojeg se uopæe ne spominju Bošnjaci. Na tom kongresu se uvažavalo i to mišljenje da Muslimani trebaju biti nazivani Bošnjacima, ali da se taj proces odvija postepeno. Rat je taj proces ubrzao i veæ na Drugom kongresu, odnosno na Saboru Bošnjaka, donesena je rezolucija o vraæanju naziva Bošnjak bošnjaèkom narodu. Od tada, neposredno poslije toga je i Kongres promijenio naziv u Kongres bošnjaèkih intelektualaca. Ima mišljenja, pa i konkretnih zahtjeva, da se i drugi graðani BiH, nebošnjaèke nacionalnosti, nazivaju Bošnjacima. Kako na to gledate? Mi nismo posebno o tome raspravljali, meðutim, sve ono što je bilo od poèetka nacionalnih pokreta, srpskoga i hrvatskog prvenstveno, nametanih iz Srbije i Hrvatske, prihvatanja srpske nacionalnosti od pravoslavnih i hrvatske nacionalnosti od katolika, koja se vezala sa vjerom i razvojem Muslimana, koji su, što je jedinstven primjer u povijesti, tjerani da se opredjeljuju i izjašnjavaju za nešto što nisu, a to je bilo u periodu razvoja Muslimana više od stotinu godina, do dana današnjega. U tom pogledu, moralo bi se voditi više raèuna o karakteristikama nacije i nacionalnog razvoja i identiteta, da se svi ti faktori nauèno obrade i objasne. U tom pravcu je djelovao i VKBI. Pokušali smo na razlièite naèine doprinijeti punijem, jasnijem i preciznijem formuliranju i odreðivanju bošnjaèke nacionalnosti Najvažnija odluka I. kongresa je odluka o formiranju Vijeæa, i potom Izvršnog odbora kao operativnog organa. Ko je odluèivao o tome ko æe uæi u sastav, ko æe biti èlanovi IO? Prvo, Kongres je glasanjem izabrao Vijeæe od 61 èlana, sa Nadzornim odborom i sa Sudom èasti. Poslije se sastalo Vijeæe i iz kruga èlanova izabralo Izvršni odbor od 15 èlanova, koji funkcionira i danas. Kasnije smo osjetili potrebu izbora više èlanova, tako da danas imamo 71 èlana Vijeæa. Smatra se da je na izbor èlanova Izvršnog odbora bitno uticao jedan njegov èlan, general Armije BiH g. Fikret Muslimoviæ. Fikret Muslimoviæ je samo èlan Vijeæa, a nikakvog posebnog uticaja na izbor èlanova Izvršnog odbora nije imao. Samo toliko što je kao èlan glasao za èlanove Izvršnog odbora.

!&%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Da li je Vijeæe donijelo program, neku platformu, dakle, neki konkretan dokument nacionalnog osvješæivanja Bošnjaka? Vijeæe je nastojalo da, u saradnji sa drugim bošnjaèkim institucijama, pokuša uraditi nešto zajednièko, zajednièko u smislu potreba bošnjaèkoga naroda, sa Preporodom, Merhametom, kasnije formiranom Maticom Bošnjaka ili Maticom muslimanskom, da koordinira rad svih institucija u smislu veæe podjele rada i organizovanog rada po segmentima za odreðenu djelatnost. Meðutim, postavilo se pitanje samostalnosti svakog udruženja ili društva, kako se ko naziva, tako da nismo uspjeli postiæi tu saglasnost. Mi smatramo da samo Vijeæe kao Vijeæe teško može ostvarivati odreðene zadatke, s obzirom na situaciju u kojoj samo radi. Ali smo planirali da putem razlièitih djelatnosti, izdavaèke, tribina, razgovara na pojedine teme koje su karakteristiène, kao i uèešæa èlanova Vijeæa i intelektualaca, koji nisu èlanovi Vijeæa, da u sredinama u kojima rade provode i generalne stavove Vijeæa. Dakle, nema konkretnog akta koji bismo nazvali nacionalnim programom, a Vijeæe dopušta širok individualni rad svojim èlanovima? Invidualno uèešæe, ali sinhronizovano kroz Vijeæe. Ali ne postoji program? Ne možemo govoriti da ne postoji program. Ima Rezulucija našeg kongresa, to je program. Dakle, ona je taj osnovni dokument? Da, to je osnovni dokument. Vijeæe je predvidjelo buduæu BiH u kojoj æe život biti organiziran tako “da Bošnjaci više nikada ne budu ovisni od tuðe pomoæi i milostinje”. To je logièna i dobra težnja. Istovremeno, i ratna stvarnost i sadašnjica pokazuju da smo još od mnogo èega ovisni. Znaèi li to da je VKBI u suprotnosti sa aktuelnom politikom, sa zahtjevima aktuelnih organa vlasti? Ne znam, ja mislim da je to jednostrano tumaèenje. Pazite, kad kažemo da nismo ovisni od pomoæi i potpore drugih, mislimo u smislu našega nacionalnog biæa, da nama niko ne treba da tumaèi jesmo li Bošnjaci ili nismo, jesmo li Srbi ili to nismo... Može li se biti u tome samostalan ako se ekonomski i svakojako drugaèije to nije? !&&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Upravo smo mi i predvidjeli pitanje ekonoske samostalnosti. Ali nju postiæi nije tako jednostavno. Ni u BiH nema napretka bez pomoæi iz inozemstva. Kad smo govorili o milostinji, mislili smo da neæemo èekati hoæe li neko htjeti da nam iskaže poštovanje i uvažavanje, kao što mi iskazujemo prema drugima. Upozorili smo da to zavisi od nas, da sami poradimo na tome da drugi poštuju našu samoopstojnost i samobiæe, a onda da nam i ukažu povjerenje i ekonomski pomažu i saraðuju sa nama takvima. Eto. Mi danas imamo državu podijeljenu, neki kažu u dva entiteta, zvanièno imamo Federaciju Bošnjaka i Hrvata i Republiku Srpsku. To je dejtonska formulacija države BiH. Koliko su u tome Bošnjaci samostalni? Bošnjaci u dejtonskoj BiH su samostalni i sami odluèuju u kakvoj æe zajednici živjeti. Bez njih se nije moglo donijeti ni Dejtonski sporazum, i mi smo ravnopravno uèestvovali sa meðunarodnim faktorima u donošenju odluka, prvo o pitanju rata, a zatim o pitanju ustrojstva države BiH. Preciznije je da kažemo, imali smo svoje predstavnike koji su ravnopravno uèestvovali u donošenju tih odluka? Dakle, nije se desilo ono, kao što jeste 1939. godine kad su Cvetkoviæ i Maèek krojili državu, kad nismo imali uopæe Muslimana. I kad postavljate pitanje samostalnosti, oni su nas u donošenju tih odluka uzeli kao vojni faktor koji je veæ bio prisutan i na koji je meðunarodna zajednica uticala da ne vršimo dalje ono što smo mogli da uèinimo. Kad kažete oni, na koga mislite? Na kreatore, predlagaèe Dejtonskog sporazuma. Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca je nevladina i nestranaèka organizacija. Meðutim, pošto je to organizacija Bošnjaka, kakav je vaš odnos prema SDA? I u predratnoj aktivnosti, a i u poslijeratnoj VKBI se odnosi prema SDA-u jednako kao i prema svim drugim faktorima u BiH. Da li ste vi èlan SDA? Ne. Jeste li pred rat bili èlan SDA? Ima mišljenja da ste bitno uticali na odreðena, prvenstveno kadrovska kretanja u SDA u tom periodu. !&'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Moguæe je da ima takvih mišljenja. Meðutim, nema skrivenih stvari. Ima još jedno, po mnogima vrlo važno pitanje - odnos Vijeæa prema pokretu, grupi Mladi muslimani. Veliki broj predstavnika u aktuelnoj vlasti, Bošnjaka, dio je te grupe. Ima li Vijeæe neki odreðen odnos prema toj grupi, pokretu? I tu mogu kazati da je taj odnos, kao i prema SDA, samo utoliko prije što u Vijeæu ima pripadnika svih politièkih orijentacija, i to nije organizacija u kojoj su predstavnici samo jedne politièke partije. Prema tome, mi se odnosimo kritièki prema stavovima ne samo SDA, u nekim pitanjima u kojima su odluèivali, nego isto tako i u odnosu prema drugim kretanjima, pa i konkretno o pokretu Mladi muslimani. Mi respektujemo sve ono što organizacija Mladi muslimani poduzima u zaštiti muslimanskog naroda, odnosno Bošnjaka. Mi æemo sve to sigurno podržati i u tome zajednièki uèestvovati. Otvoreno je to pitanje prije rata i vjerovatno æe se još otvarati. Iz tog razloga je pitanje da li je Vijeæe imalo neku temeljitu raspravu o eventualnom doprinosu i uopæe znaèaju tog pokreta? Nismo imali jer smo smatrali da to ne treba. Ima više društava, udruženja kao i organizacija kojima su pripadali ti ljudi. Posebno je pitanje njihove aktivnosti koja je bila u djelovanju, npr., Patriotske lige, u armijskom rukovodstvu ili na drugim mjestima jer je to iskljuèivo njihova stvar. A mi æemo reagirati onoliko i onako koliko je u interesu Bošnjaka ako se radi nešto što nije u interesu. Ali po programskoj orijentaciji i Mladi muslimani, Preporod, SDA i Merhamet su organizacije bošnjaèkog naroda. Ima takoðer mišljenja da se nedovoljno posveæuje pažnja najodanijim i najboljim pripadnicima pokreta Mladi muslimani, da se prvacima tog pokreta ni za mezare ne zna? U Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca nismo stvarno raspravljali o tim pitanjima i smatram da toliko ima organizacija koje su specifiène u tom pogledu, kao što je Jugoslavenska oslobodilaèka borba kad su u pitanju šehidi, kad su u pitanju Mladi muslimani. Mislim da je prvenstveno njihova briga da oni traže za svoje èlanove da budu zaštiæeni u pitanju zvanja, uvažavanja Mladih muslimana. Izdavaèko preduzeæe ovih dana je izdalo knjigu o Busuladžiæu, koji je bio èlan tih Mladih muslimana i koji je bio filozof. !'

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

I u proteklom ratu je stradao veliki broj Bošnjaka. Ovih dana promovirali ste jednu knjigu koja tretira taj period stradanja Bošnjaka. Koje su zapravo poruke koje bi Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca uputilo da se tom zlu, koje kontinuirano traje, stane ukraj? Nije samo rijeè o porukama, nego je rijeè i o zahtjevu. Rijeè je o insistiranju na tome. Koliko god mi jednu poruku dali, nedovoljno je da bi se ostvarilo to što želimo, npr., u pronalaženju nestalih i uvažavanju svih potreba ljudi koji su se borili, onemoguæavanju novih akcija prema nama kao što su ova nova Srpska akademija nauka o ugroženosti Srba. Postoje li mehanizmi kojima se mogu toliki dokazi i toliki argumenti staviti u pogon da se barem toliko ne osporavaju? Mislim da postoje. Pitanje je u tome koliko smo mi uporni u insistiranju da se ti mehanizmi koriste. Poèevši od UN-a koji nije položio ispit u našem bosanskom sluèaju. Meðutim, ovo što se desilo Bosni velika je pouka za Evropu i svijet i mi treba da iskoristimo sav naš potencijal posebno intelektualni u prouèavanju u dokazivanju, u prezentiranju istine o BiH, Bošnjacima, da bismo mogli da ostvarimo BiH onakvu kakvu želimo - cjelovitu demokratsku BiH, za što se bošnjaèki narod od davnih vremena zalaže. Iz ugla djelovanja Vijeæa, kako odgovoriti na pitanje - da li je Bosna danas cjelovita? Nije, ali postoje elementi koji nam daju šansu da to ostvarujemo kroz jedan odreðen period, koji nije mali ni lahak. Nedavno ste reagovali na jedan prijedlog moguæih oblika podjele u obrazovanju. Hoæete li nas podsjetiti o èemu je rijeè? Mislim da je stav koji ste spomenuli stav bošnjaèkih intelektualaca u smislu oèuvanja cjelovite BiH, uvažavanja bosanskih zakona, bosanske državnosti, uvažavanju zajednièkog života koji æe omoguæiti svakom narodu i svakom pojedincu u BiH slobodu i njegovu zastupljenost i u fizièkom i u nacionalnom smislu u svim sektorima ljudskog života. Dakle, Vijeæe nije za te pojedinaène nacionalne programe, odnosno nije za njegovu primjenu. Hoæe li takvo mišljenje doæi do onih koji su kreatori takvih prijedloga i donosioci odluka?

!'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Mislim da svaki prijedlog ili pokušaj uvoðenja neèega na tom planu mora propasti jer Bosna nije takva zemlja koja se može dijeliti. Da se može dijeliti, bila bi davno podijeljena, a ne da se desi ovo da sad meðunarodna zajednica insistira na cjelovitosti BiH. Svi pokušaji, od ranijih do ovih najnovijih, Kisingerovih, moraju propasti jer ne uviðaju stvarnost BiH po kojoj su mogli i moraju i mogu da žive u BiH svi graðani koji uvažavaju bh. državnost i cjelovitost. Možete li izdvojiti neki od stavova Vijeæa koji ste ocijenili kao posebno važan i kojim je postignut znaèajan uspjeh? Mislim da je gotovo svaka naša reakcija prihvaæena i usvojena i realizovana, poèevši od nekih zahtjeva za pomoæ u pojedinim našim mjestima, konkretno u Goraždu. Dalje da smo obaviješteni od predstavnika UN-a o shvatanju prilika u kojima smo bili, i da smo u tom pogledu uvaženi. Imamo direktnu saradnju sa OSCE-om o nekim pitanjima pomirenja, npr., da su prihvaæeni prijedlozi za meðureligijski kontakt vjerskih zajednica. Naš stav u vezi sa formiranjem Islamske zajednice u BiH je bio potpuno prihvaæen. Možete li odgovoriti na pitanje - da li je moguæe, treba li intelektualce institucionalizirati? Pazite, ne mogu se intelektualci izdvojiti iz društva. Svaki pokušaj takvog izdvajanja završava time da ih niko neæe slušati. Vi tvrdite da formiranje Vijeæa nije nešto takvo? Nije. Mi smatramo da ne institucionaliziramo intelektualce, nego nastojimo da im damo veliku slobodu da svako može predložiti Izvršnom vijeæu odreðene aktivnosti koje onda na odreðen naèin analiziramo i upuæujemo prema onome kome je najpotrebniji. A ako ih ne pokreæe unutar Vijeæa veæ, npr., u javnosti, na koji naèin se postižu, odnosno ne postižu dodirne taèke u takvim incijativama? Sve ono što pojedinci pokreæu u javnosti a što odgovara BiH i životu u BiH, pa prema tome i Bošnjacima, mi apsolutno podržavamo. Zašto se Vijeæe u novijim aktivnostima opredijelilo da formira poseban Odjel za njegovanje srednjovjekovne bosanske baštine. Zašto srednjovjekovna Bosna? Upravo u skladu sa onim što je reèeno da ne ovisimo o drugome, da taj dio naše povijesti što nauènije, odnosno što istinitije iskaže širim !'

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

masama, odnosno široj javnosti. Èinjenica je da srednjevjekovnu Bosnu prisvajaju i jedni, i drugi, i treæi. Mi bismo da tu srednjevjekovnu Bosnu prikažemo onakvu kakva jeste, tj. da bismo mogli da znamo èitav kontinuitet BiH. Pojedinci pokušavaju prikazati BiH, odnosno muslimane od dolaska Turaka. Mi smo odluèni pokazati da historijski korijeni Bošnjaka nisu od dolaska Turaka, nego da oni imaju svoje porijeklo od srednjovjekovne Bosne. I pred rat se govorilo da Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i jednih, i drugih, i treæih. Danas se kaže da u Bosni imamo tri konstitutivna naroda. Koga još u Bosni imamo? U Bosni imamo Jevreje, Rome... Imaju li, po sudu Vijeæa, ti narodi svoje pravo mjesto u politièkome, javnom, kulturnom i intelektualnom životu? Mogu kazati svoje mišljenje zato što mi nismo o tome detaljno raspravljali, a moje je mišljenje da vrlo nedovoljno, a u nekim pitanjima i vrlo malo posveæujemo tome pažnje i da graðani romske nacionalnosti, albanske nacionalnosti, zaslužuju veæu pažnju. Ima i onih koji se ne mogu svrstati ni u jednu, ni u drugu, ni u treæu grupu, jer su razultati tog multinacionalnog biæa BiH? Njih apsolutno treba uvažavati jer svaki individualni osjeæaj, vlastitost kod svakog pojedinca treba uvažavati. Bosne i Hercegovine nema kad bi se govorilo samo o uvažavanju tri konstitutivna naroda, nego svih graðana, prvenstveno graðanskih sloboda, odnosno opæih sloboda u kojima su sadržane i nacionalne slobode. Možemo li onda doæi do zakljuèka da ste prihvatanjem formulacije o tri konstitutivna naroda u BiH, u formalno-pravnom smislu, zapravo išli naruku u posljednje vrijeme vrlo prisutnim i netaènim tezama o tri strane u sukobu u BiH? Èinjenica je da postoje tri naroda. Izvlaèiti iz te èinjenice da je sukob tih naroda mislim da je pogrešno. Uvažavanje biæa svakoga naroda je kad kažemo - ova tri brojnija, ili ova tri jaèe izražena naroda. Ne znaèi to ni u kom sluèaju izvlaèiti suprotnost izmeðu njih, nego upravo slaganje i zajednièki rad izmeðu njih u BiH i van BiH. To što je, uglavnom pod pritiskom izvana, postignuto da pojedini narodi pristanu uz agresora, ili pojedinci, ili odreðeni dio naroda, to je drugo pitanje. !'!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Sa ove vremenske distance, kako ocjenjujete, šta je suština napada na Vas 80-tih godina? Nije rijeè samo o napadima na mene. Ako analiziramo sada, a mislim da je to analizirano prije 10-15 godina, sjeæam se simpozija u povodu tridesetogodišnjice ZAVNOBiH-a kada je organizovano, 1985. godine. Tada je Avdo Suæeska, koji je èlan Akademije, izmeðu ostalog rekao da je nekorektno sa intelektualnog nivoa kritikovati svaki pokušaj objašnjavanja prave historije bh. Muslimana. Svaki èovjek koji se bavio tim prije toga, u to vrijeme i poslije toga imao je teškoæa i nije mogao mirno proæi. Prema tome, ja dijelim sudbinu tih ljudi. I prije 80-tih godina mene su prozivali. Pošto je ovo bio lièni stav, dozvolite još jedno lièno pitanje. Kako i zašto ste odluèili da se ukljuèite u rad Vijeæa? Jednostavno jer sam smatrao da treba pomoæi svome narodu i da treba da budem snalažljiv zato što sam u Preporodu veæ bio izabran za predsjednika i što sam bio jedan od tih koji je predložio formiranja Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Na Kongresu sam biran u Vijeæe, iz Vijeæa sam biran za generalnog sekretara Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, da bih poslije, dakle 1992. godine bio generalni sekretar. Godine 1995., sa odlaskom predsjednika Kongresa bošnjaèkih intelektualaca profesora Kurte, jer je on zamijenio rahmetli Aliju Isakoviæa, došao sam za predsjednika. Ima li to neke veze sa vašim dugogodišnjim preðašnjim iskustvom? Vi ste iz prošlog rata izašli kao iskusan oficir Ozne. Bili ste veoma prisutni u politièkom životu. A ja lièno vas pamtim iz vremena sukoba na Fakultetu politièkih nauka, 80-tih godina, kada su vas, prvenstveno srbijanska štampa, prozivali kao “velikog muslimana”. Prvo, ja nisam bio baš tako uticajna liènost u Ozni, kako kažete, ali sam radio u bezbjednosti, i èitav period koji sam bio u bezbjednosti do studiranja na univerzitetu, magistriranja i odlaska na postdiplomske studije, a zatim izbora na Fakultetu politièkih nauka za docenta. U nauci sam se posvetio upravo pitanju historije Muslimana. Ja sam radio teze po prijedlogu doktora Dragoslava Jankoviæa, inaèe profesora pravnog fakulteta i èlana nekih akademija, koji me zamolio da uzmem upravo temu Jugoslavenske muslimanske organizacije, istièuæi da se ne može napisati historija Bosne bez historije Jugoslavenske muslimanske organizacije i njenoga politièkog djelovanja. !'"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Kojeg su karaktera bile te teškoæe? Izmeðu ostalog, ja sam jedan od profesora koji je sa 54 godine otišao u penziju. To su one snage koje su tada dominirale u društvu. Vi neæete da ih imenujete? Nema potrebe. Zna se šta je i ko je. Mislim da treba omoguæiti svakome ko želi doprinijeti historiji u bilo kojoj oblasti društvenog života. Nije bilo lako poslije napisa u tada najèitanijoj reviji NIN-u, koji proglašava mene nacionalistom, zajedno sa Koromanom i sa Šešeljem. Jeste li imali podršku rahmetli Hamdije Pozderca? Nije rijeè o Hamdiji Pozdercu. Rijeè je o politici koja je u to vrijeme bila. Jer je veæ tada situacija bila malo slobodnija. Veæ od 1953., 1954., pa èak i 1959. godine, veæ i Tito govori da Muslimane treba pustiti da budu ono što jesu. U Ustavu 1963. godine, ponovljenog 1974., u kojem se doslovice kaže da svaki graðanin ima pravo da se izjasni na nacionalnoj osnovi ili da bude Jugoslaven, odnosno, da ne pripada nijednoj naciji. Vi smatrate da je Tito pozitivno uticao na to pitanje? On je uticao koliko je mogao jer su otpori bili veliki. Od koga? Od snaga koje su i njemu radile o glavi, koje su onemoguæavale i njega lièno. Te se snage danas razlièito imenuju? Ne znam, vjerovatno. Dobro, da se vratimo na još neke aktuelne teme. Vi imate iskustvo, veliko, profesionalnog rada u policiji. U posljednje vrijeme BiH je zapljusnuo val teroristièkih akata (prema izjavi ministra Žiliæa, 174 bez ovih posljednjih). Nijedan do sada nije rasvijetljen, kako to tumaèite? Nije problem u postojanju terorizma jer je on posljedica svih ovih snaga koje nisu ostvarile svoje ciljeve i one æe pokušati na svaki naèin da stvaraju neslogu, haos, nesigurnost, i da jednostavno demoraliziraju na rješavanju zaista krupnih pitanja koja su sudbinska i za jedne, i za druge narode, i za sve graðane BiH. Jer terorizam ne bira koga æe uništiti, oštetiti itd. Dakle, cijenite da neæemo ili da ne umijemo da se sa time razraèunamo? !'#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Mislim da nije u pitanju da se neæe ili ne umije. Mislim da je u pitanju organizacija i ukljuèenje svih pozitivnih snaga u rješavanje tih pitanja. Ne mogu se protiv terorizma boriti samo profesionalci, oni moraju imati podršku graðana. To je pitanje bezbjednosne kulture. Policija se mora protiv terorizma boriti na nivou, to je dio njihovog zadatka. Ko graðane o borbi protiv terorizma može obuèiti? Oni koji se profesionalno bave time treba da upozore na sve njegove oblike preko sredstava informiranja. Mogu li se naši ljudi koji se struèno bave terorizmom nositi sa ovakvim problemom? Nema posla koji se ne može uspješno obaviti. Uostalom, to je pokazala naša borba protiv agresora. Prema tome, možemo se suprotstaviti i terorizmu. Samo treba malo više organizacije, mnogo energiènije aktivnosti, posebno kada je rijeè o profesionalnom angažmanu. Profesionalci moraju biti na nivou zadataka. Imate li neko odreðenje prema tome kako taj talas teroristièkih akata utièe danas na politièku klimu u BiH? Mislim da negativno utièe i da nije u prilog upravo ove akcije ostvarenja cjelovite BiH. Ne doprinosi svemu onome što bismo morali èiniti u pitanju BiH u buduænosti. Kako mediji, osim upozorenjem i elaboriranjem konkretnog dogaðaja, mogu uticati da se doðe do poèinilaca. Bez toga, javnost smatra da se ništa ne èini? Kako odreðeni listovi u svijetu pokreæu otkrivanje odreðenih pojava? Prisjetite se šta su novinari u Americi postigli aferom Watergate. Tu su mediji odigrali svoju ulogu. Prema tome, i vi morate profesionalno odraditi svoj posao i boriti se za ostvarenje onoga što treba da rade i policija, i vlast, i kulturne institucije. Pitanje je niza propusta u jednome razvijenom demokratskom društvu, pitanje podmitljivosti ministara, pitanje ministarskih afera... Kako se Vijeæe finansira? Od donacija i prijatelja Vijeæa. Finansiramo se uglavnom od ciklusa korištenja onoga što su veæ ulagali ljudi. Možemo, onda, zakljuèiti da Vijeæe ima mnogo prijatelja? !'$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Mi veoma racionalno koristimo sredstva. Moguænosti nam nisu onakve bismo željeli. Ali je doprinos ljudi, kako Vi rekoste, prijatelja Vijeæa, veliki, takav da omoguæuje da Vijeæe iole može raditi. Idete ukorak s vremenom, formirali ste Poslovni centar Vijeæa. Šta je njegov zadatak? Nema napretka ni za BiH ni za Bošnjake bez savremenog rada, bez savremene privrede, savremnog odnosa, meðutim, tu nailazimo na teškoæe koje su prvenstveno ekonomske prirode, jer nismo uspjeli dobiti velika materijalna sredstva. (Razgovarala: Elida ÈAUŠEVIÆ, Slobodna Hercegovina, 25. X 1997.)

!'%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

BOSNA JE DR@AVA - ENTITETI TO NISU Profesor dr. Atif Purivatra ugledna je liènost bošnjaèkoga i bosanskog intelektualng kruga èiji je interes posebno bio posveæen problematici bosanskih Muslimana, odnosno Bošnjaka-Muslimana. O Muslimanima, odnosno Bošnjacima-Muslimanima profesor Purivatra je objavio nekoliko knjiga, pisao je i u onim vremenima kada se to nije uvijek sviðalo odreðenim centrima politièke moæi u socijalistèkoj Jugoslaviji. Po mišljenju prof. Purivatre, osnovna karakteristika Muslimana, odnosno Bošnjaka, njihova je borba za politièku samostalnost koja se vodila u doba Austro-Ugarske i u doba Kraljevine SHS. Na naše pitanje prof. Purivatra je ukratko ocijenio položaj Muslimana u Kraljevini SHS i SFRJ. Purivatra: Znate šta, to je jedan proces koji sam ja opisao u svojim knjigama i svojim radovima i on takoðer zaslužuje detaljnija objašnjenja, ali je èinjenica kako se sve vrijeme nastoji da se taj hod ka nacionalnoj svijesti Muslimana iskoristi u punoj mjeri za ostvarenje ravnopravnog tretmana Muslimana kao naroda sa ostalim narodima u BiH, a time i u široj jugoslavenskoj zajednici. Taj proces je tekao kontinuirano u nastojanju posebno sa razvitkom muslimanske inteligencije i pod posebnim povezivanjem inteligencije sa narodom u borbi za ta svoja prava. PO: Kako biste, profesore, okarakterizirali “buðenje” bošnjaèkog naroda u toku agresije na BiH? Purivatra: To je jedinstven primjer da se u BiH, za koju se zalažu svi njeni graðani, posebno na referendumu u martu 1992. godine, ukazuje na potrebu održavanja vlastitog biæa svih naroda, pa prema tome da se Bošnjaci bore za svoju državu, da se bore za zajednièku državu u kojoj žive zajedno sa svim ostalim graðanima i za ravnopravnost svih u tom pogledu. U tom smislu doveden je u pitanje opstanak Bošnjaka. PO: Kako biste objasnili zašto Bošnjake-Muslimane osporavaju prve komšije Srbi i Hrvati sa kojima zajedno vijekovima žive? Purivatra: Mislim da su u pitanju nastojanja velikosrpskih i velikohrvatskih ideja i zahtjeva prema BiH. To znaèi prisajedinjenje BiH !'&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

ili Srbiji ili Hrvatskoj, ili podjela BiH prema Hrvatskoj i prema Srbiji. To je u suštini težnja protiv BiH, težnja protiv Bošnjaka koja vodi njihovom uništenju (uništenju Bošnjaka). U tom smislu mi i danas imamo nastojanja naših susjeda da se BiH tretira politièkom tvorevinom, da se Bošnjaci tretiraju nepostojeæim narodom. Mi se moramo boriti za stalnu državu BiH u kojoj æe ravnopravno uèestvovati svi narodi, odnosno, svi graðani BiH, na opæim ljudskim pravima zagarantovanim meðunarodnim okvirima na meðunarodnom nivou. Taj novi, da ne kažemo evropski nivo, svjetski, ljudskih prava treba da bude ostvaren za sve graðane i sve narode, pa prema tome i za Bošnjake u BiH koja danas ima svoju državu, koja danas treba da uèvrsti i razvije državu, zajednicu svih naroda. PO: Prijedor je, nažalost, jedna od krvavih stranica agresije na BiH. Šta sa pamæenjem o uèinjenom zloèinu i nanijetoj nepravdi? Purivatra: Nije u pitanju samo Prijedor. Èinjenica je i pitanje nestanka 10-12 hiljada Srebrenièana. Prema tome, nije u pitanju samo Prijedor, ali Prijedor je naša krvava historija koju mi Bošnjaci moramo pamtiti. Ne smijemo je nikako zaboraviti da bismo u buduænosti mirno živjeli,odnosno da bi došlo do pomirenja, do uspostavljanja odnosa, uvažavanja jednih prema drugima i sigurnosti za opstanak, odnosno za razvitak svakog od naroda, prema tome, prvenstveno Bošnjaka koji su napadnuti, prema kojima je izvršen genocid nezapamæen u svijetu i koji moramo kao takvi ne samo prikazati, ne samo uèvrstiti u našoj ideji, našoj misli nego ga prikazati tako da uðe u svjetske enciklopedije. PO: Šta po vašem mišljenju znaèi rješavanje problema izbjeglica? Purivatra: Pazite, to je jasno precizirano Dejtonskim sporazumom. To su prihvatile Srbija i Hrvatska, èiji su potpisnici predsjednici tih država. To je sporazum po kojem se moraju sve izbjeglice odnosno, svi prognani vratiti u svoja mjesta. Èinjenica je da i opæinski izbori koji su bili ukazuju na želju svih prognanika i svih koji su istjerani i onemoguæeni da žive u svojoj kuæi, na svom tlu, na svom pragu, da se moraju vratiti. To je stav i meðunarodne zajednice da se izbjeglice vrate, a to znaèi da se za to stvore uvjeti i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. PO: Kad ste veæ spomenuli entitet, budite ljubazni pa nam recite precizno ko je u Bosni država - Bosna ili entiteti? Purivatra: Daytonom je jasno reèeno da postoji samo jedna država i zvanièno je priznata meðunarodnim ugovorom. To je država Bosna i !''

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Hercegovina. U toj državi postoje dva entiteta, dakle entitet srpski i entitet hrvatsko-muslimanski, odnosno hrvatsko-bošnjaèki, i kao takvi oni su sastavni dio same države BiH. Ne može se govoriti o državi Federaciji BiH ili državi Republici Srpskoj. To su samo unutrašnji dijelovi jedne jedinstvene, meðunarodno priznate zemlje. To je BiH. PO: Za kraj, g. Purivatra, imate li još nešto reæi za èitaoce “Prijedorskog Ogledala”, a što Vas nismo pitali? Purivatra: Veoma me raduje akcija Vašeg lista u razvijanju svijesti bošnjaèkog naroda, a i svijesti svih ostalih graðana i pripadnika drugih naroda i narodnosti u BiH za razvijanje jedne tolerantnosti, prema poznavanju svoje prošlosti da bismo mogli zajednièki živjeti, napredovati u slobodnoj, demokratskoj, nezavisnoj i samostalnoj i cjelovitoj Bosni i Hercegovni. (Razgovarao: Emir KAHRIMANOVIÆ, Prijedorsko Ogledalo, novembra 1997.)

KAKO SMO OSVAJALI NACIJU (Razgovor sa dr. Atifom Purivatrom)

DANI: Profesore Purivatra, ili sam ja neupuæen ili su Bošjaci opæenito neupuæeni u Jugoslavensku muslimansku organizaciju (JMO), ali nije mi poznato da se pored Vas ijedan drugi nauènik i javni radnik temeljito i argumentirano bavio JMO i njenim prvim predsjednikom, dr. Mehmedom Spahom? PURIVATRA: Koliko je meni poznato, nije. Izašlo je nekoliko publicistièkih tekstova, pa i Ðulabdiæeva knjiga Od Spahe do Alije, ali ta knjiga je više publicistièke naravi i u njoj nisu prezentirane važne arhivske èinjenice vezane za JMO i njenog predsjednika. DANI: Veæ taj naslov je sam po sebi pretenciozan. Ne bih rekao da od “Spahe do Alije” ima ikakvoga politièkog kontinuiteta osim zaborava kao temeljne nacionalne discipline? "

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

PURIVATRA: Èinjenica je da tog kontuinuiteta nema. Nema ga ni izmeðu Narodne muslimanske organizacije, koja je predstavljala veæinu Muslimana pod austrougarskom vlašæu, i drugih muslimanskih organizacija tog vremena, nema kontinuiteta ni izmeðu njih i JMO-a jer su u Kraljevini Jugoslaviji JMO zastupali neki sasvim novi ljudi, izuzev troje-èetvero koji su djelovali i u austrougarskom periodu. Ali oni su bili politièki irelevantni, osim doktora Karamehmedoviæa, koji je predstavljao neku vrstu kontinuiteta samo do rascjepa u JMO-u 1922. godine, kada su osnivaèi JMO-a formirali novu stranku - Jugoslavensku muslimansku narodnu organizaciju (JMNO). Oni se nisu slagali sa tadašnjom politikom JMO-a, na èijem je èelu bio doktor Spaho, te su formirali novu organizaciju raèunajuæi na podršku veæine Muslimana koja æe im omoguæiti da na izborima 1923. dobiju dovoljno glasova za predstavljanje bosanskih Muslimana u politièkom životu. Meðutim, pokazalo se da im prognoza nije bila taèna, bez obzira što su bili osnivaèi JMO-a, bez obzira što su meðu njima bila dvojica muftija, tada najveæih vjerskih velikodostojnika, bez obzira što su imali i Sakiba Korkuta, jednoga izvanrednog publicistu i nekoliko drugih, veoma pametnih ljudi. Pobijedila je, ogromnom veæinom, sa 90 posto glasova Jugoslavenska muslimanska organizacija, na èelu sa Spahom, a JMNO je dobila svega 10 posto glasova. Prema tome, nesumnjivo je da je JMO, bez obzira na postojanje drugih politièkih organizacija, bila najizrazitiji, gotovo jedini predstavnik bosanskih Muslimana u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. DANI: Ne podsjeæa li taj razlaz na predratni raskol u SDA? Možemo li problem simplificirati: JMNO je MBO, a JMO je SDA? PURIVATRA: Nisam mogao uspostaviti paralelu izmeðu dvije politièke situacije koje spominjete. Zašto? Pa osnivaèi JMO-a nisu ostali na èelu prethodne organizacije, veæ su osnovali novu organizaciju. Kod rascjepa u SDA gotovo cijelo rukovodstvo ostalo je u staroj organizaciji, dakle u SDA, koja je imala veæu podršku u masama i predstavljala je, faktièki, pokret, a ne stranku. DANI: U tom smislu SDA je slièna sa JMO. PURIVATRA: Slièna u tome, ali ne i u nekim drugim elementima. Naprimjer, JMO je uvijek uspijevala da održava jednu distinkciju u odnosu na vjerske zajednice. Prije formiranja JMO-a Muslimane je predstavljao tadašnji ugledni reis Džemaludin Èauševiæ, poznat u "

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

muslimanskim, pa i šire, u drugim kulturnim krugovima u BiH i Jugoslaviji. On je u vrijeme nepostojanja politièke organizacije Muslimana u Kraljevini SHS uglavnom bio jedini zastupnik Muslimana u politièkim stvarima, njihov jedini politièki predstavnik. Èim je formirana politièka organizacija, on se distancirao od bilo kakve politièke aktivnosti. Tako je JMO ostala u punom smislu samostalna organizacija koja je, normalno, vodila raèuna o vjerskim isteresima koji su u programskoj orijentaciji JMO-a bili prisutni, ali nisu bili dominantni. Kod SDA je situacija drugaèija, jer je prilikom formiranja SDA Islamska zajednica bila u dosta teškoj situaciji, sa reisom koji je pokazivao veæi sluh za opæe interese muslimana, a manje za posebne interese Muslimana u BiH, i to u predveèerje dogaðaja koji æe se pokazati od životne važnosti za opstanak Muslimana u BiH. DANI: Da li je JMO, bez obzira na jugoslavenski predznak, suštinski predstavljala bosansku stranku? PURIVATRA: Mislim da se apsolutno na osnovu èinjenica, programske orijentacije i praktiène aktivnosti JMO-a može potvrditi da je u vrijeme Kraljevine SHS JMO bila jedina politièka organizacija koja je stavila u prvi plan BiH i postavila pitanje njene autonomije i samostalnosti, njenih prava u okviru jugoslavenske zajednice i prava Bošnjaka, odnosno bosanskih Muslimana. DANI: U knjizi istièete tzv. lavirajuæu poziciju JMO-a. Sedamdeset godina poslije i SDA se uglavnom ponaša kao lavirajuæa partija. Je li u pitanju nacionalni politièki usud? PURIVATRA: Mi sad možemo da izvlaèimo neke zakljuèke koji nemaju nauènu valjanost. Èinjenica je da je položaj JMO-a u Kraljevini SHS bio limitiran, jer je JMO djelovala u uslovima vrlo jake politièke organizacije Srba, Hrvata i Slovenaca, koji su jedini bili priznati kao nacije, dok nije bilo crnogorskih, makedonskih i drugih organizacija. To znaèi da je JMO jedino mogla i opstati lavirajuæi. Zbog toga je i uzela naziv jugoslavenska, a ne bosanska, ne muslimanska, ne bošnjaèka. To laviranje predstavljalo je realpolitiku u tim uslovima, jer su se samo na taj naèin mogli održati i, eventualno, nešto vrlo malo ostvariti od svojih politièkih ciljeva. Jer poznato nam je kakva je užasna nepravda naèinjena Bošnjacima agrarnom reformom, neuobièajenom u tadašnjim evropskim zemljama.

"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

DANI: Da li je JMO uspjela preko svojih predstavnka u parlamentu da nekim konkretnim potezima ublaži rezultate agrarne reforme? PURIVATRA: U okolnostima u kojima je djelovala JMO bilo je vrlo teško postiæi išta više nego nego što je postignuto. Èak i ono što je postignuto, mislim da je gotovo maksimalno što se moglo postiæi. Bilo je to vrijeme oduzimanja zemlje i aktueliziranja ideja o likvidiranju Muslimana ili njihovom protjerivanju. Prevladavalo je shvatanje da treba obezvrijediti Muslimane u svakom pogledu: kulturnome, politièkom i pogotovo gospodarskom, jer su, kada je ekonomija u pitanju, Muslimani dominirali BiH. U takvoj situaciji šta se moglo postiæi? DANI: Politièkim ustupcima pokušati dobiti odštetu za zemlju? PURIVATRA: Da. Vidovdanski ustav bio je neka vrsta mjere za JMO. Da li glasati za ustav ili protiv njega? Da li je to korektno ili nekorektno? U konkretnom sluèaju se pokazalo da Srpska zemljoradnièka stranka stoji u skupštini Kraljevine SHS na strani radikala i donošenja Vidovdanskog ustava, koji bi, i bez glasova JMO-a, dobio podršku. Ali, u tadašnjim meðunarodnim okolnostima srbijanskoj vladi je bilo izuzetno stalo da Kraljevina SHS kao nova evropska država dobije meðunarodni ugled i legitimitet, pa je nastojala da se Vidovdanski ustav izglasa i glasovima nesrpskih poslanika. U takvoj situaciji Spaho je iskoristio podršku JMOa novom ustavu da se potpiše ugovor o obaveznoj isplati obveznica za oduzetu zemlju u visini od 225 miliona dinara. Postiæi nešto više bilo je vrlo teško. DANI: Postoji li još koja prepoznatljiva aktivnost JMO a koja je bila znaèajna za buduænost BiH? PURIVATRA: Postoji jedan važan moment koji se sve više spominje a koji nije ranije uziman u obzir. Tièe se uspjeha JMO-a da se izbori za cjelinu teritorije u Kraljevini SHS. To je strateški bitno, jer su prednacrt i nacrt prostornog ureðenja predviðali formiranje pokrajina, odnosno župa i okruga. Prijedlogom se tražilo da 600.000 stanovnika bude dovoljno za formiranje unutarnjih organa vlasti. Time bi bila razbijena BiH. Meðutim, JMO je tražio da se u Vidovdanskom ustavu naglasi èlan 153, poslije su ga nazvali “turski paragraf” jer su kao Turci glasali za njega, èime je saèuvana cjelina BiH. Naravno, JMO je izigrana jer ugovor koji je potpisan nije ispoštovan i odštete nisu isplaæene, odnosno jedan vrlo mali dio je isplaæen u gotovom, a ostalo je dato u papirima koji su sve do 1972. godine trebali da se isplaæuju a nisu. "!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

DANI: Osim “turskog paragrafa”, koji daje bosanski karakter Spahinoj organizaciji, postoji li još elemenata koji naglašavaju nacionalni karakter JMO-a i njene politièke domete? PURIVATRA: Jedan od najveæih politièkih dometa se odnosi, modernim rjeènikom reèeno, na lokalnu samoupravu. U mjestima gdje je pretežno stanovništvo bilo muslimansko Muslimani su imali lokalnu vlast i u tim okvirima su ostvarivali, koliko-toliko, odreðena prava i zaštitu. JMO na politièkom planu nije mogao uèiniti više. DANI: Profesor Mustafa Imamoviæ je kritièan spram JMO-a i kaže da ta stranka nije imala jasan stav u pitanju nacionalnosti Muslimana. Jeste li Vi u svojim istraživanjima uspjeli naiæi na bilo kakav trag koji bi potvrdio da su u JMO-u imali svijest o tome da su Muslimani nacija i zaseban entitet u tronacionalnoj kraljevini? PURIVATRA: Ne. U nizu istupa poslanika JMO-a u Ustavotnovnoj skupštini Kraljevine SHS iznosila se èinjenica da Muslimani predstavljaju jedan politièki subjektivitet i da kao takvi oni moraju da budu uvažavani i priznati. U tim momentima kada zvanièno postoje samo Srbi, Hrvati i Slovenci, kada nisu priznati ni Makedonci ni Crnogorci, bilo je teško oèekivati nacionalno priznavanje Muslimana, iako su se u drugoj polovini tridesetih u javnosti iznosila i zvanièna mišljenja pojedinih publicista i nauènika koja su karakterizirala Muslimane kao posebnost u odnosu na Srbe i Hrvate.

""

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

DANI: Da li je Spahina, historijski uslovljena sklonost ka laviranju limitirala JMO da kaže za Muslimane kako su zasebna nacija ili je u pitanju elementarno odsustvo svijesti o sebi kao naciji? PURIVATRA: Moje je mišljenje da je kod tadašnjeg rukovodstva JMO-a, pa lièno i kod doktora Spahe, postojala svijest o postojanju vlastitosti, osobenosti, pa i nacionalne, onoliko koliko je nacionalno bilo prisutno i kod Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali sticaj prilika u kojima se država nalazila limitirao je transparentno isticanje svijesti o toj vlastitosti i posebnosti. JMO nije mogla, vjerovatno ni smjela da u takvoj državi i u takvim uslovima posebno istièe nacionalnu dimenziju. DANI: Ta svijest o svojoj vlastitosti je li više bila religijskoga nego nacionalnog karaktera? PURIVATRA: Ne. Mislim da je ona veæ poprimila onaj znaèaj koji u svijetu ima nacija kao takva, bez obzira koliko je religija bila osnov te vlastitosti. Želim istaknuti: nije iskljuèivi osnov politièkog organizovanja Muslimana religija i religijsko shvatanje, nego svijest o opstojnosti svih ljudi koji žive u BiH, bez obzira koliko su vjernici. Isto tako, ne treba zanemariti èinjenicu da se ni pravoslavni u BiH nisu nacionalno osvijestili bez religije, katolici takoðer. DANI: Da li je religija kao unutrašnji sadržaj nacionalne emancipacije više optereæivala JMO ili SDA? PURIVATRA: Ne znam koliko se to sad može uporeðivati. DANI: Ne morate uporeðivati, dajte odvojene komentare. PURIVATRA: Sigurno da se nije moglo zamisliti postojanje JMO-a bez pripadanja islamu i islamskom kulturnom krugu. Takvo je vrijeme bilo. Ali nasluæivali su se elementi koji su ukazivali na buduænost u kojoj neæe dolaziti do izražaja iskljuèivo samo religija, nego i društvenom biæe u “cjelini cijelosti”. Što se tièe SDA, sigurno je da je SDA svoju najjaèu snagu crpila iz pripadnosti vjeri, iz probuðenih vjerskih osjeæanja koja su, kada su muslimani u pitanju, bila ugrožena u socijalistièkoj Jugoslaviji iako je socijalistièka Jugoslavija, u opæem smislu, omoguæila životni napredak bosanskih Muslimana, odnosno Bošnjaka. Upravo u toj Jugoslaviji Muslimani su doživjeli najveæi obrazovni prosperitet, u nekim oblastima èak i veæi od Srba i Hrvata BiH, što je omoguæilo izrastanje inteligencije. Rukovodstvo SDA u najveæoj mjeri predstavljaju ljudi koji su više vjerski obrazovani i koji su smatrali i smatraju da Muslimani prvo "#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

trebaju ostvariti prava u vjerskom pogledu, i u tom smislu traže podršku vjernika. DANI: Da li je to regres ili progres u odnosu na ideju nacionalne emancipacije Muslimana u vrijeme komunizma? PURIVATRA: Nisam siguran. DANI: Kada ste 1974. objavili knjigu, donesen je najmoderniji jugoslavenski ustav do tada, koji je uvažio državnost republika. U kakvom društvenom ambijentu se pojavila ova knjiga o JMO-u? Jeste li imali problema? PURIVATRA: Malo je teško na to odgovoriti. Vrijeme æe pokazati. Uglavnom, knjiga je bila predložena za štampanje u sarajevskoj Svjetlosti i Nauèni savjet i Redakcijski odbor imali su nekih dilema oko toga. Vjerovatno da ljudi pod raznim uticajima nisu baš bili skloni objavljivanju takve knjige i bilo je razlièitih otpora. DANI: Ti ljudi imaju ime i prezime. Ko je, dakle, bio veæi katolik od pape? PURIVATRA: Nisam ja sklon to kazati. Znate, pisat æe historija. DANI: A ko je zaslužan da se knjiga pojavila? PURIVATRA: Mislim da su zaslužni svi oni koji su pošteno mislili i koji su prihvatili djelo kao dostignuæe nauke potrebno našem svijetu. I Srbima, i Hrvatima, i Muslimanima, radi našega zajednièkog života. DANI: Knjiga je dobila vrijedne nagrade. Je li bilo kakvih negativnih recenzija i kritika? PURIVATRA: Nije. Bilo je vrlo korektnih i veoma znaèajnih. Naprimjer, profesor dr. Tomislav Išek je napisao vrijednu kritiku i jako mi je žao što zbog obiteljskih razloga nije mogao prisustvovati promociji i govoriti. Potvrda da je moj rad imao smisla došla mi je iz Srbije. Jedan gospodin iz Istorijskog instituta Srbije prièao mi je da su oformili èitavu grupu nauènika da analiziraju to djelo kako bi mogli prikazati šta ne valja. Koliko mi je poznato, ta analiza se nije pojavila u javnosti. DANI: Da sada malo personaliziramo politiku. Bavite se politièkim partijama, samim tim i njihovim liderima. Kada biste poredili tri liènosti bošnjaèke politièke historije, kome biste dali primat - Mehmedu Spahi, Hamdiji Pozdercu ili Aliji Izetbegoviæu? "$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

PURIVATRA: Mislim da je to teško porediti. Spaho je nesumnjivo u onim uslovima za svoga života uèinio maksimalno na oèuvanju muslimanske zajednice, odnosno Bošnjaka kao politièkog subjekta i politièkog faktora. Kad spominjete Hamdiju Pozderca, mislim da se slobodno može kazati da je svim svojim biæem èinio maksimalno koliko je mogao u datim uslovima da se uvaži nacionalnost Muslimana, ono što nismo imali u Spahino vrijeme, i da se Muslimani prihvate kao nacionalni subjekt. Mislim da je na ovom mjestu važno istaæi i tadašnju pojavu mladih nauènih kadrova koji su svojim znanstvenim radom jaèali “nacionalnu poziciju” Hamdije Pozderca u komunistièkoj nomenklaturi. DANI: O kojim je intelektualcima rijeè? PURIVATRA: Htio bih spomenuti, radi mlaðih generacija, da je jedna grupa bošnjaèkih nauènika, nas šest-sedam, na jednom savjetovanju historièara Jugoslavije u Ohridu 1964. godine istupila sa tezom o Muslimanima kao nacionalnosti. Bili su tu Avdo Suæeska, Mustafa Imamoviæ, Muhamed Hadžijahiæ, Enver Redžiæ i još nas nekoliko. Svi smo istupili jedinstveno u tom pogledu. Jedna od znaèajnih pomoæi Hamdiji Pozdercu, koji se opredijelio više za politiku nego za nauku, bilo je i shvatanje koje je svojevremeno, ‘63. godine, pokrenuo Enver Redžiæ tekstom publikovanim u èasopisu Socijalizam i koji je objavljen i u njegovoj prvoj knjizi o nacionalnoj opredijeljenosti Muslimana. Mogu kazati da je taj tekst bio izazov i za mene da razmišljam o tom pitanju. Jedan od ljudi koji je zajednièki saraðivao sa Hamdijom Pozdercem bio je i rahmetli Kasim Suljeviæ. On je, po mom mišljenju, dao teorijsku osnovu muslimanskoga nacionalnog pitanja, odnosno Bošnjaka. DANI: A i on je gotovo u potpunosti zaboravljen èovjek. PURIVATRA: Nije u potpunosti, ali skoro zaboravljen. DANI: Da ne zaboravimo situirati Izetbegoviæa? PURIVATRA: Izetbegoviæ se pokazao kao vrlo umješan politièar koji je iskoristio socijalnu prazninu nastalu raspadom socijalizma. Svojom sposobnošæu je uèinio nesumnjivo mnogo, više nego mnogi drugi koji su pokazali interes za liderstvo a nisu uspjeli. Nije mu bilo lahko, pogotovo u odnosu na sve ono što je preživio, da se uskladi sa novim uslovima, da se uskladi sa grupom intelektualaca sa kojima je bio suðen, da to razvije kao politièki sistem i politièki pokret. Za to je trebao veliko umijeæe. On sigurno ima dominantnu ulogu u bošnjaèkome politièkom "%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

životu. Pripada mu nesumnjiva zasluga za donošenje odluke o nezavisnosti. DANI: Ko je, dakle, mjereno instrumentima historije, od poèetka politièkog organiziranja Bošnjaka pa do danas, najveæi? PURIVATRA: Zaista, bez jednoga potpunog analiziranja svih èinjenica jednog doba i liènosti, drugog doba i liènosti i treæeg doba i liènosti teško se šta može zakljuèiti. DANI: Znaèi, ne slažete se sa nekim ocjenama da je Spaho najbolji muslimanski, odnosno bošnjaèki politièar? PURIVATRA: To se govori, mislim da je i na promociji to na neki naèin reèeno. U svakom sluèaju, za svoje vrijeme bio je izvanredan. DANI: Da nije bilo Spahe, bi li bilo Alije? PURIVATRA: Da nije bilo Spahe, bio bi neki drugi Spaho, a da nije bilo Alije, bio bi neki drugi Alija. (Razgovarao: Nerzuk ÆURAK Dani, Sarajevo, 21.V 1999.)

PRIJETI LI BO[NJACIMA NESTANAK Poštovani prijatelji, sestre i braæo, dame i gospodo! U punini radosti kojom nas obasipaju bajramski mubarek dani, izražavam svima dobrodošlicu i ujedno èestitam Bajram kako to uobièajeno èinimo rijeèima: BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN. Ovi naši bajramski susreti ne samo da prerastaju u jednu finu zijarettradiciju nego, nadam se, i u nešto što je našem narodu prijeko potrebno, pogotovo u ovome burnom vremenu koje nam nimalo nije naklonjeno, a to je, umjesto pogubnih animoziteta i svakovrsnih meðusobnih konfrontiranja, postizanje i izgraðivanje klime meðusobnog uvažavanja, razumijevanja i saradnje u objedinjavanju ukupnih potencijala koje imamo, kako bismo kao narod mogli uspješno odgovoriti na izazove koji se nalaze pred nama. A oni su zaista veliki.

"&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

Naime, nakon organizovane i pripremane agresije na muðunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu i istovremenoga nezapamæenog i nezaboravnog genocida nad Bošnjacima u današnjim, kako ih nazivaju, mirnodopskim uslovima sve se više na raznovrstan i perfidan naèin i u BiH, a i u svijetu, intezivno radi, i to institucionalno i vaninstitucionalno, na oèuvanju rezultata agresije i genocida kao i na reaktiviranju antibosanskih i antibošnjaèkih, anticivilizacijskih a time i antidejtonskih snaga na agresorskoj planiranoj podjeli BiH i genocidu nad Bošnjacima. Te èinjenice moramo biti duboko svjesni i što organizovanije aktivirati bosanske patriotske snage u odbrani naše domovine, nezavisne, suverene i demokratske BiH. Perfidno se podmeæu optužbe kako su u Bosni i Hercegovini podjednako krivi svi za sve što se desilo, naprimjer, kako tokom agresije, tako i u aktuelnoj opstrukciji provoðenja Dejtonskoga mirovnog ugovora na planu normalizacije, integracije i ekonomskog razvoja BiH. Želi se, dakle, izjednaèiti agresor i žrtva agresije, oni koji su èinili zloèine, ukljuèujuæi i zloèin genocida, sa onima nad kojim je taj zloèin izvršen i sl., a time i abolirati meðunarodnu zajednicu, poèev od Evropske unije, pa do UN-a i njegovog Vijeæa sigurnosti, za inertnost ili, preciznije kazano, nehtijenje da sprijeèe meðunarodno sankcionirane zloèine koji su ovdje poèinjeni, specijalno genocid nad Bošnjacima kakav nije viðen na tlu Evrope od Drugoga svjetskog rata do danas. U novije vrijeme se ide i dotle da nam se èak spoèitava provoðenje islamizacije samo zato što se naš narod malo više okrenuo svojoj vjeri, prebrojavaju se obnovljene džamije, ali ne i one koje su porušene širom Bosne, ne preza se ni od iznošenja netaènih podataka, recimo u Sarajevu. Svaki pokušaj reintegriranja elementarne infrastrukture, bez koje je nemoguæe zamisliti jednu normalnu državu, proglašava se unitarizacijom i u tome traži alibi za svakovrsna opstruiranja u provoðenju Dejtonskoga mirovnog ugovora. Èinjenica da su glavni inspiratori, agresori i vinovnici zloèina u BiH na slobodi, meðu kojima su Miloševiæ, Karadžiæ i Mladiæ, opravdava se “karakterom mandata” meðunarodnih vojnih i policijskih snaga instaliranih u našoj zemlji, rizicima hapšenja i tome sl., a simbolièan uèinak u provedbi Dejtonskoga mirovnog sporazuma neodgovornošæu domicilnih politièara itd... U vezi sa tim infantilno je, samo po sebi, oèekivati od nekoga ko je do juèer, u punome kapacitetu, rušio ovu državu i uništavao multietnièki karakter njenog društva da je danas reintegrira i "'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

izgraðuje te na taj naèin “dobrovoljno” eliminira vlastito djelo, a upravo je o takvoj politici i politièarima ovdje rijeè. Uostalom, da je to bilo moguæe, ne bi ovdje meðunarodna zajednica ni instalirala tako moænu vojnu i civilnu infrastrukturu, sa tako velikim ovlaštenjima i materijalnim sredstvima. Ali da ne bi bilo nesporazuma, ovim se niko ne oslobaða odgovornosti za ono što èini, pa ni domicilni politièari, ukljuèujuæi i one iz reda Bošnjaka. Interesantno je da novo rukovodstvo u SRJ naglašava da suðenje ratnim zloèincima i odnosi sa Haagom nisu njihov prioritetan zadatak. Meðutim, za BiH to mora biti najprioritetniji zadatak, jer bez hapšenja ratnih zloèinaca nema ni implementacije Dejtonskog sporazuma, za koji su odgovorni i SRJ, i Republika Hrvatska, i meðunarodna zajednica kao njegovi potpisnici. I u ovoj godini, naroèito u posljednje vrijeme, sve je veæi broj ljudi koji dolaze u VKBI i od nas traže do nešto poduzmemo na planu unapreðivanja našega zajednièkog rada radi rješavanja kljuènih pitanja opstanka i prosperiteta naše domovine BiH i u njoj Bošnjaka. Tu, prije svega, mislimo na dobru organizovanost, uspješno i racionalno funkcioniranje parlamentarne, zakonodavne, izvršne i sudske vlasti te ostalih prateæih upravnih i drugih organa na cijelom podruèju BiH, prvenstveno u donošenju i provoðenju neophodnih zakona na nivou države, na implementaciji odluka Ustavnog suda BiH u pogledu usklaðivanja ustava entiteta sa Ustavom BiH, na konstitutivnost graðana i naroda na cijeloj teritoriji BiH, na mnogo bržu i efikasniju realizaciju usvojenih zakljuèaka o povratku protjeranih i izbjeglica u svoje domove, na donošenju neophodnoga izbornog zakona, na brigu o našoj dijaspori, na ravnopravno uèešæe u korištenju medijskih sredstava, na donošenje zajednièkog programa za jezik i književnost, na odnose meðu Bošnjacima, posebno u Cazinskoj krajini, na masovno sistematski programirano raseljavanje i iseljavanje Bošnjaka itd... U vezi s tim smatramo da su lièni interesi, pa nerijetko i lièna unutarbošnjaèka i unutarpartijska neslaganja i nerazumijevanja, kao i neaktivnosti i neodgovornosti u vezi sa bitnim pitanjima opstanka i ukupnog razvoja BiH i Bošnjaka, ne samo štetna nego su i nesagledivo pogubna za BiH i Bošnjake, posebno u ovome odsudno važnom vremenu i situaciji u kojoj se nalazi BiH i naš napaæeni ali herojski i neustrašivi narod. Takmièarski duh u politici, ekonomiji, kulturi i drugim oblastima života je dobrodošao za svaki narod, pa tako i naš. Ali, nažalost, ovdje nije rijeè o tome, veæ o jednome meðusobnom, "

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

blago reèeno, neslaganju i nerazumijevanju ne samo na relaciji izmeðu, recimo, razlièitih politièkih stranaka nego i unutar njih. Posebno je nedopustivo da su razlogom neracionalnog trošenja dragocjene i znatne energije èesto na pitanja od liènoga i uskogrupnog interesa, umjesto na problematici od opæega, odnosno principijelnog znaèaja. Na taj naèin se umanjuje stvaralaèka snaga Bošnjaka kao neosporno bitnoga i nezamjenjivog politièkog faktora unutar BiH, a što vješto podstièu ekstremne, nedobronamjerne i antibosanske secesionistièke snage u našoj zemlji i inozemstvu. To se koristi i za dodatne pritiske na Bošnjake koji moraju praviti ustupke, èak i u nekim pitanjima od izuzetnog znaèaja za BiH. Naime, do sada je na perfidan naèin sugeriran i tražen od Bošnjaka njihov tradicionalni sabur a zatim tolerancija, da bi se u novije vrijeme nastupalo sve više sa raznovrsnim poniženjem koje je svojevrstan i težak oblik zloèina. Stoga smo, naprimjer, dužni naglasiti da je neophodno hitno, krajnje ozbiljno i promišljeno fokusirati našu pažnju i na našu sve brojniju dijasporu, tim prije što se vjerovatno veæina tih ljudi neæe vratiti u zemlju. U situaciji nebrige i zapuštenosti kakvu sada imamo mladi æe se za veoma kratko vrijeme asimilirati i utopiti u tamošnja društva. Ali sa uspostavljanjem dugoroène, stalne i dobro osmišljene saradnje na kulturnome, ekonomskom, obrazovnom i drugim podruèjima ostvarila bi se obostrano dragocjena veza i korist. Uostalom, tako se ponašaju i drugi narodi prema svojoj dijaspori. To je naša obaveza kao matiènog dijela bošnjaèkog naroda prema svim Bošnjacima izvan domovine BiH, a naroèito prema onima koji žive u državama bivše Jugoslavije. Isto tako, smatramo da bi Bošnjaci, a naroèito intelektualci i èlanovi VKBI-ja, morali da što više i što bolje ispolje maksimalnu stvaralaèku sposobnost i aktivnost, dostojanstvo, visoki moral, a naroèito disciplinu i punu odgovornost Bošnjaka na profesionalnim i društvenim funkcijama koje su im povjerene bez obzira na njihovu politièku orijentaciju i partijsku pripadnost. Ovo nije vrijeme za èekanje. Antibosanske i antibošnjaèke snage su vrlo aktivne, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Sve se otvorenije spekulira sa buduænošæu BiH, sve se više i otvorenije dovodi u pitanje njena sudbina sa raspletom krize na Kosovu i u Crnoj Gori, odnosno u Srbiji i SR Jugoslaviji. U tom smislu govori se o “agoniji bosanskohercegovaèkog društva i države”, atakuje se na Dayton, ali ne zbog njegovog neprovoðenja ili konstruktivne nadogradnje, nego u smislu "

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

dovoðenja u pitanje daljnjeg opstanka BiH kao države i tome sl. Upravo se uspjeh SDS-a i HDZ-a na novembarskim parlamentarnim izborima ocjenjuje kao uspjeh politike nastavka rata drugim sredstvima na planu podjele BiH. Navedene konstatacije su osnov neposredne djelatnosti VKBI-ja. I na kraju ovoga kraæeg izlaganja, moramo naglastiti da više od 120 godina pored svih pritisaka i pokušaja istrebljenja muslimana i Bošnjaka, nezapamæenog i najnovijeg genocida (1992.-1995.), kao i sadašnjih sistematski programiranih i organizovanih akcija na planu daljnjega etnièkog èišæenja, uništenja i istrebljenja. Bošnjaci to svojom hrabrošæu i odluènošæu, žrtvujuæi svoje živote, nisu dozvolili. Sigurno je da agresori i zloèinci neæe moæi ubuduæe ostvarivati svoje zloèinaèke namjere ni prema BiH a ni prema Bošnjacima dok postoji ijedan musliman i Bošnjak u BiH, ali i u dijaspori. Bošnjaci moraju biti svjesni u kakvoj se životnoj opasnosti nalaze i pored svih proklamovanih deklaracija o ljudskim pravima. Treba otvoreno i jasno kazati domaæoj i svjetskoj javnosti da æe se Bošnjaci, kao i do sada, po svojoj prirodi veoma kooperativni, državotvorni, hrabri i neuništivi, koji su uvijek bili za multietiènost, svim raspoloživim sredstvima i snagama boriti za vlastiti opstanak i prosperitet u savremenim demokratskim uslovima, za ravnopravnost sa ostalim narodima u demokratskoj, suverenoj BiH i svim progresivnim i demokratskim snagama u svijetu. Što prije shvatimo krajnje tešku situaciju u kojoj se nalazimo, to æemo brže i uspješnije organizirati sve probosanske snage na oèuvanju i uèvršæivanju slobodne, demokratske i cjelovite Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih graðana i naroda u okviru Evropske unije i OUN-a. To je, uostalom, naša primarna obaveza i dužnost prema našoj teškoj i nezaboravnoj prošlosti i sadašnjosti a za bolju i sretniju buduænost. (Atif PURIVATRA, Obraæanje zvanicama na tradicionalnim bajramskim susretima, 29. XII 2000.)

"

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

X.

DJETINJSTVO - MLADOST - TRADICIJA: ATIF PURIVATRA U KRUGU PORODICE

"!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

""

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

TAKSIJEM PO MLADU Profesor dr. Atif Purivatra, predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, ljubazno se odazvao našem pozivu za razgovor. Sjedeæi u njegovom uredu, promatramo obijeljele sarajevske ulice. Nekoliko mladih Sarajlija uživalo je u svim blagodatima koje za sobom nosi zima. Pokušavaju da nadoknade ratnim vihorom odnesene djeèaèke godine.

Slike iz djetinjstva Kada je izbio Drugi svjetski rat, Atif Purivatra je imao 12 godina. Sjeæa se toga vremena, mada kaže da ljudima u njegovim godinama djetinjstvo baš ne pada èesto na um. Crticama iz djetinjstva i zapoèeli smo naš razgovor. - Doživio sam sve strahote tog rata. Od bombardovanja Sarajeva, gladi, do stanja opæe depresije, navale izbjeglica iz istoène Bosne, bijede, bolesti... Pred poèetak agresije na Bosnu i Hercegovinu, plašio sam se takvih stvari, meðutim, pokazalo se da je situacija bila mnogo gora negoli za vrijeme onog rata. U profesorovoj sehari sjeæanja ima i lijepih slika. - U sjeæanje mi je duboko urezana slika iz djetinjstva kada me je rahmetli otac angažovao u svojoj radnji i povrh toga uèio da moram mnogo da radim i da treba da stignem na sve, jer sam bio najstarije dijete. On me je, na jedan veoma taktièan naèin, doveo u poziciju da zavolim rad, bez obzira na vrstu posla. Govorio mi je da znanja nikada nije dosta, i to mi je bio motiv u životu da se stalno usavršavam, da konstanstno kreæem u potragu za novim saznanjima - prièa nam Atif Purivatra. Nedugo poslije rata profesor Purivatra se oženio. "#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

- Sa svojojm suprugom upoznao sam se prilikom gostovanja njenoga kulturno-umjetnièkog društva u Sarajevu. Nakon nekoliko mjeseci odluèili smo da se vjenèamo. Imao sam tada 20 godina. Moj komšija, koji je bio jedan od rijetkih sarajevskih taksista u to vrijeme, ponudio se da po mladu u Tuzlu odemo njegovim taksijem. To je bilo iznenaðenje da se taksijem dolazi po mladu. Kada se sa buduæom mladom nevjestom vratio u Sarajevo, nisu se mogli smjestiti u Purivatrinu porodiènu kuæu. - Od amidže Kasima dobio sam jednu sobu, gdje smo se privremeno smjestili. Supruga je na vjenèanje došla od kuæe, a ja s posla. Nakon vjenèanja ona je opet otišla kuæi, a ja na posao. Nije bilo nikakvog teferièa i provoda. Nismo na to ni pomišljali. U to vrijeme Atif Purivatra radio je kao aktivno vojno lice.

Moraju uspjeti - Sjeæam se jedne zanimljivosti. Dobio sam poziv za služenje vojnog roka, mada sam veæ bio oficir u vojsci. Na regrutaciju sam otišao u uniformi, što je izazvalo èuðenje. “Šta æete vi služiti vojni rok kada ste veæ oficir u vojsci?” - pitali su me. Proces akademskog obrazovanja imao je svoj kontinuitet. - Uspijevao sam da se školujem uz sve obaveze, jer sam nailazio na razumijevanje svoje supruge. Ona je za sve vrijeme moga akademskog školovanja vodila brigu o kuæi. Upisao sam se kao vanredni student na Pravni fakultet 1948. godine. Nakon toga uslijedio je postdiplomski studij na Visokoj školi politièkih nauka u Beogradu. Po svršetku postdiplomskog studija izabran sam za docenta na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu. Doktorirao sam 1972. godine. Pored ostalih mnogobrojnih funkcija, obavljao sam i funkciju dekana Fakulteta politièkih nauka. Profesor Purivatra kaže da se za svaki svoj uspjeh u životu morao namuèiti. Ali, naglašava, da oni koji rade i koji se trude moraju uspjeti. - Mislim da æe ljudi koji rade i koji uspijevaju u tom radu doæi do izražaja. A oni koji malo urade, a traže da im se pripišu mnogo veæe zasluge, ti æe uvijek teško proæi. Oni su uvijek nezadovoljni, uvijek dolaze u poziciju da im neko ne valja, da nekome smetaju. Treba da stvaramo "$

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

atmosferu u kojoj æemo se radovati tuðem uspjehu a ne da, kako kažu, gledamo da komšiji crkne krava. Umjesto da i mi imamo, mi kažemo – nek’ on nema.

Zna~ke i nogomet Uza sve obaveze, imao je i nešto slobodnog vremena da se bavi svojim hobijem, kao i sportom. - Kao mladiæ igrao sam aktivno nogomet u Omladincu i Iskri. Bio sam dugo godina i predsjednik Sportskog društva Iskra. U svom sastavu to je društvo imalo i atletsku, kao i šahovsku sekciju, od koje je nastao Šahovski klub Bosna. Hobi mi je sakupljanje znaèaka. Bio sam i predsjednik Udruženja znaèkara BiH. Još uvijek sakupljam znaèke, posebno olimpijske. Imam veoma bogatu kolekciju tih znaèaka. U slobodno vrijeme bavio sam se i planinarstvom. Razgovor polahko privodimo kraju. Gospodin Purivatra nas upozorava na jednu, veæ uvriježenu pojavu. - Uvijek starije generacije kažu da je u njihovo doba bilo bolje. Obièno kažu da su oni sticali s mukom i teško a, ko biva, mladima je lakše. Meðutim, mi stariji i jesmo dužni da, s vremenom, obezbijedimo mladima bolje uslove. I sada nakon rata, dužni smo da stvorimo uslove za male Bosance koji se tek raðaju. Njima moramo olakšati život.

Sa jedne od izložbi znaèaka

"%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Ponosan na sina Atifov sin Mirsad Miro Purivatra direktor je RTVBiH, kao i Sarajevo film festivala. Ponosni otac o svom sinu kaže: - Kao univerzitetski profesor primao sam solidnu plaæu. Sina sam, èim je postao punoljetan, ovlastio da može slobodno raspolagati svom mojom ušteðevinom koja se nalazi u banci. Nikada nije iskoristio to moje povjerenje, pa èak ni za moga dužeg boravka u inostranstvu. Njemu sam prenio mudru misao koju je meni izrekao moj otac govoreæi: “Sine, vodi raèuna da imaš para, ali i u šta trošiš.” Zato je sam nalazio naèina da zaradi. Radio je u mladosti razne poslove i tako zaraðivao za izlaske s prijateljima - kaže profesor Purivatra. (Razgovarao: Nedim LIPA, Azra, magazin za ženu i porodicu, Sarajevo)

Sin Mirsad u naruèju roditelja: Majke Naife i oca Atifa

"&

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

CIO @IVOT POSVETIO RADU Budu}nost vi{e ne mo`emo prepu{tati slu~aju U javnome, nauènom i politièkom životu Sarajeva ime prof. dr. Atifa Purivatre veoma je cijenjeno i prisutno veæ decenijama. Studenti Fakulteta politièkih nauka, jedna od njih je potpisnica ovih redaka, poštuju ga kao velikog znalca, ali i kao dragoga i vedrog èovjeka visokih moralnih i ljudskih kvaliteta. U prostorijama Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, èiji je gospodin Purivatra predsjednik, razgovaramo o životu, afinitetima, slobodnom vremenu, ali ne o poslu. Odrasli ste u ambijentu tradicionalne sarajevske porodice. Koje ste vrijednosti steèene u kuæi ponijeli u životu? Porodièni ambijent u mom životu imao je veliki znaèaj i presudno uticao na vlastiti razvoj. Nas šestero djece rasli smo uz oca i majku u atmosferi tolerantnosti, discipline, podjele rada i, iznad svega, dubokog poštovanja roditelja prema nama, posebice nas prema roditeljima. Te spone tolike èvrste u radosnim bivale su još jaèe u teškim prilikama kada bi se pojavile prepreke u životu nekoga od nas. Nevolje su nas još više zbijale, pa smo se trudili da budemo što realniji i praktièniji u razrješavanju problema. Borbenost, snaga u jedinstvu i realnosti, steèena u obitelji, oblikovala je moje biæe, kako duhovno, tako i radno - u èovjeka od stvaralaèke akcije. Hvala Bogu, i danas smo svi živi, sa brojnim èlanovima svojih porodica. Majci je, prije nego što sam se ja rodio, umrlo èetvero djece, i to što sam ja prvi preživio znaèilo je da imam najveæe zadatke, najviše sam radio, pomagao majci i odmalena nauèio na obaveze. Otac je imao bakalsku radnju, naporno radio za brojnu porodicu. Roðen sam u Sumbulèesmi, u pjesmi opjevanoj, u našoj kuæi uz džamiju. U srcu nosim radost Bajrama, miris ramazanskih noæi, pamtim kandilje u našoj munari. Svoje najbolje godine života posvetili ste nauci i društvenom radu. Bez razumijevanja i pomoæi porodice bilo bi teško?

"'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Cio život posvetio sam radu. Zbog specifiènih uslova u kojima sam odrastao stupio sam u državnu službu u 17. godini tako da sam sedmi i osmi razred Prve muške gimnazije položio vanredno. Uslijed prevelikoga radnog angažmana teško sam obolio nako Drugoga svjetskog rata, tako da sam studiranje na Pravnom fakultetu nastavio 1953. i diplomirao 1957. godine. Za sve što sam postigao mogu zahvaliti sretnom obiteljskom životu i, nadasve, ogromnom razumijevanju i podršci supruge Naife Tuzlanke iz ugledne porodice Dželiæ. Kako sam se oženio mlad, u 21. godini, davne 1949., sve uspjehe izuzetno napornog rada ostvario sam u braku. Supruga je pokazivala razumijevanje za moje obaveze tokom studiranja, postdiplomskog studija a 1965., nakon odbrane magistarskog rada, izabran sam za docenta na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu. Odbranio sam doktorsku disertaciju 1972. na temu Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine SHS pred prof. dr. Dragoslavom Jankoviæem, prof. dr. Najdanom Pašiæem i prof. dr. Miroslavom Ðorðeviæem. Svom mentoru, profesoru Jankoviæu, dugujem osobitu zahvalnost što me je uputio u izradu magistarskog rada i doktorske disertacije. Koliko god da istaknem znaèaj doprinosa supruge mome napredovanju i karijeri, bit æe nedovoljno. Koliko je truda uložila u odgoj našeg sina jedinca Mirsada, koga smo dobili nakon devet godina braka. Završio je ekonomski fakultet, dobro govori engleski i francuski jezik, i vlastitim trudom je postigao visok stepen menadžmenta. U agresiji na BiH uèinjena su neviðena zla. Što Vam je najteže palo? Agresija, opsada, granatiranja, genocid izvršen prvenstveno nad bošnjaèkim narodom - duboko me sve to potreslo. Krv po ulicama, ubijena djeca na Dobrinji, Alipašinom Polju, iskasapljeni ljudi na poznatim sarajevskim Markalama nezaboravni su prizori užasa! Mogu reæi da je svaki Sarajlija po svome držanju i otporu agresiji borac, kao i oni na prvoj liniji. Boli me masovni genocid izvršen u veæini mjesta koja su bila pod okupacijom agresora i kvislinga zloèinca Karadžiæa, nijeme kolone prognanika sa zavežljajima, preplašenošæu, nemoæni starci... Kako ste doživjeli 21. novembar 1995. godine - dan parafiranja mirovnog sporazuma u Ohaju? Sa velikim ushiæenjem, zadovoljstvom i radošæu što prestaju rat, ubistva i stradanja. Isto tako, moramo biti svjesni da nam predstoji ogroman posao u osiguranju mira, što æe tražiti maksimum razuma, pameti " 

Atifa Purivatra - `ivot i djelo

i praktiènog rješavanju teškoæa sa kojima æemo se na tome putu susretati! Jer, vlastiti život i buduænost više ne možemo prepuštati sluèaju, kako bismo izbjegli iznenaðenja od zlih ljudi, fašistoidnih i genocidnih ideja od kojih æe pojedinci, i toga moramo biti svjesni, teško odustajati. Šta Vas je posebno oduševilo? Prije svega, naša omladina! Pokazala je visoku svijest o potrebi borbe protiv zla i oèuvanje naroda i dokaza da je narod neuništiv. Sa takvom omladinom možemo raèunati na sretnu buduænost i dužni smo joj stvoriti u miru uslove za što kvalitetnije usavršavanje u struènom pogledu kako bi bila korisna sebi, porodici i domovini. Šta u rijetko slobodnim trenucima èinite za svoju dušu? Kao srednjoškolac bio sam predsjednik Sportskog društva Iskra, inaèe volim nogomet, navijam za onaj pravi. Bavio sam se filatelijom, sakupljanjem znaèaka, osobito olimpijskih, od kojih sam napravio lijepu kolekciju. Bibliofil sam, puno èitam, sakupljam raritete, volim viceve, anegdote jer sam po prirodi vedar èovjek. Nisam kafanski èovjek, za odmor i provod nisam imao vremena. Vaše poruke ili želje? Poruèio bih mladim generacijama da se maksimalno posvete vlastitom obrazovanju i usavršavanju u struci, da razvijaju osjeæaj za rad, akciju, toleranciju, uz sabur, ali sa dostojanstvom, uz vlastito samopoštovanje i poštovanje drugoga. Moramo težiti vrhunskim rezultatima kako bismo vlastitom snagom osigurali ravnopravan tretman u meðunarodnim razmjerama i, što je veoma bitno, da bismo stalno bili upuæeni na životnu realnost i opæi interes! (Razgovarala: Jasna HODŽIÆ-LJUMANOVIÆ, Dnevni avaz, 3. XII 1995.)

" 

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Za radnim stolom u stanu

Portret iz mladih dana

U toplini porodiène atmosfere sa majkom

"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

XI.

RIJE^ O ^OVJEKU - SLOVO O @IVOTU: UTJEHA I ISTINA U RIJE^IMA SAOSJE]ANJA

" !

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

" "

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VJERAN SVOJIM IDEALIMA (Iz saop}enja za javnost) U Sarajevu je iznenada u 73. godini života preminuo redovni profesor Fakulteta politièkih nauka u mirovini dr. Atif Purivatra, predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Profesor Purivatra je bio jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca u posljednjih više od tri decenije. Iako krhke fizièke konstitucije, posjedovao je nevjerovatnu radnu energiju, istrajnost i odgovornost u poslu i neponovljive organizacijske sposobnosti. Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politièke historije Bošnjaka u XX stoljeæu. Njegovi radovi, a posebno knjige, spadaju u najcitiraniju literaturu sa ovih prostora, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Ostat æe trajno zapamæen njegov izuzetan doprinos u afirmiranju i priznavanju bošnjaèke nacije. Prof. dr. Atif Purivatra je roðen 16. IX 1928. godine u Sarajevu. Po odlasku u mirovinu nastavlja intenzivno djelovati u okviru BZK Preporod, Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, kao i u drugim intelektualnim asocijacijama. Poseban je doprinos prof. Purivatre, kao predsjednika Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, na priznavanju, odbrani i afirmiranju Bosne i Hercegovine, države ravnopravnih naroda i graðana. Vjeran svojim idealima, ostao je uporan u nastojanjima èetiriju nevladinih organizacija za priznavanje konstitutivnosti bh. naroda na cijelom podruèju njihove države.

" #

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

DOGOVOR O POSLJEDNJEM ISPRA]AJU Prijatelji, saradnici i poštovaoci preminulog prof. dr. Atifa Purivatre, predsjednika Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, okupili su se u utorak u prostorijama VKBI-ja te dogovorili detalje i naèin posljednjeg ispraæaja. Prof. Purivatra preminuo je na Klinici za neurohirurgiju KC Sarajevo, dan nakon pada prilikom izlaska iz jedne od sala za sastanke u zgradi sarajevske opæine Stari Grad. Dženaza prof. Purivatre, kako je reèeno, bit æe u èetvrtak, u 15 sati, u haremu sarajevske džamije Ferhadije. Na komemoraciji koja æe biti održana u èetvrtak, u 11 sati, u amfiteatru Fakulteta politièkih nauka, o liku i djelu preminulog profesora govorit æe dopredsjednik Federacije BiH i profesor Fakulteta politièkih nauka dr. Safet Haliloviæ i prof. dr. Mustafa Imamoviæ. (Osloboðenje, 12. IX 2001.)

UMRO PROF. DR. ATIF PURIVATRA (Bio je jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca u posljednje tri decenije) Doktor Atif Purivatra, redovni profesor Fakulteta politièkih nauka u Sarajevu i predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, preminuo je iznenada u 73. godini u ponedjeljak u Sarajevu, saopæeno je iz VKBI-ja, javlja BHP. U saopæenju se podsjeæa da je Purivatra bio jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca u posljednjih više od tri decenije. Posjedovao je nevjerovatnu radnu energiju, istrajnost i odgovornost u poslu te neponovljive organizacijske sposobnosti. " $

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politièke historije Bošnjaka u XX stoljeæu. Njegovi radovi, a posebno knjige, spadaju u najcitiraniju literaturu s ovih prostora u zemlji i inozemstvu. Ostat æe trajno zapamæen njegov izuzetan doprinos u afirmiranju i priznavanju bošnjaèke nacije. Roðen je 16. septembra 1928. u Sarajevu. Po odlasku u mirovinu nastavlja intenzivno djelovati u okviru BZK Preporod, VKBI-ja, kao i u drugim intelektualnim asocijacijama. Poseban je doprinos Purivatre kao predsjednika VKBI-ja na priznavanju, odbrani i afirmiranju BiH, države ravnopravnih naroda i graðana. Vjeran svojim idealima, ostao je uporan u nastojanjima èetiriju nevladinih organizacije za priznavanje konstitutivnosti bh. naroda na cijelom podruèju njihove države. (Dnevni avaz, 12. IX 2001.)

ODLAZAK ISTAKNUTOG INTELEKTUALCA U Sarajevu je iznenada, u 73. godini, preminuo redovni profesor Fakulteta politièkih nauka u mirovini doktor Atif Purivatra, predsjednik Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Profesor Purivatra bio je jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca u protekle tri decenije. Posjedovao je nevjerovatnu radnu energiju, istrajnost i odgovornost u poslu, neponovljive organizacijske sposobnosti. Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politièke historije Bošnjaka u 20. stoljeæu. Njegovi radovi, a posebno knjige, spadaju u najcitiraniju literaturu sa ovih prostora, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Ostat æe trajno zapamæen njegov izuzetan doprinos u afirmiranju i priznavanju bošnjaèke nacije. Atif Purivatra roðen je 16. septembra 1928. godine u Sarajevu. Po odlasku u penziju nastavlja intenzivno djelovati u okviru Bošnjaèke zajednice kulture Preporod, Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, kao i u drugim asocijacijama. Poseban je doprinos Purivatre, kao predsjednika Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca na priznavanju, odbrani i afirmiranju BiH, države ravnopravnih naroda i graðana. Vjeran " %

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

svojim idealima, ostao je uporan u nastojanjima èetiriju nevladinih organizacije za priznavanje konstitutivnosti bh. naroda na cijelom podruèju BiH. Purivatra je tokom plodnog stvaralaèkog života objavio više od 70 struènih i nauènih radova, autor je knjiga Nacionalni i politièki razvitak Muslimana i Jugoslavenska muslimanska organizacija u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.-1929., koautor je publikacije ABC Muslimana, Muslimani i bošnjaštvo i Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima. Nosilac je Ordena rada III reda, Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom, Medalje za vojne zasluge, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrenim vijencem, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, nagrade za najbolje nauèno djelo izdavaèke kuæe Svjetlost i Republièke nagrade za nauku Veselin Masleša. Smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, gdje je neumorno radio 10 godina. (Dž.T.-M.L., Nezavisne novine, Banja Luka, 12. IX 2001.)

OSTALA JE PRAZNINA Bit æe teško popuniti prazninu koja je nastala njegovim odlaskom rekao je, povodom smrti prof. dr. Atifa Purivatre, za naš list predsjednik Jevrejske opæine u BiH i predsjednik Kruga 99 Jakob Finci. Purivatra je uspio doprinijeti razvoju multietnièke zajednice u BiH, postizanju konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru BiH. Bio je rijedak primjer kada je u pitanju spremnost da razumije i pomogne obiènom èovjeku - rekao je Mirko Pejanoviæ, predsjednik Srpskoga graðanskog vijeæa - Pokreta za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini. (Nezavisne novine, 12. IX 2001.)

" &

Atif Purivatra - `ivot i djelo

BORIO SE ZA ONO U [TA JE VJEROVAO Ne postoji ništa gore od pisanja iniciranog ljudskom smræu. I nema to ama baš nikakve veze sa emocijama, veæ sa tipiènim bosanskim problemom, nepisanim, ali postojeæim pravilom: o živima sve najgore, o mrtvima najbolje. Bez sredine i mjere koja bi i onome o kome se piše, valjda, bila milija. Ona, sredina, u onoj mjeri u kojoj je nema, kao da pokazuje koliko je kritiènost zamijenjena kritizerstvom i koliko se vrednovanje neèijeg lika i uèinka izgubilo u proistovjeæivanju sa ljubavlju ili mržnjom. Baš kao da ijedan od tih osjeæaja nešto znaèi ako se o èovjeku ne govori kao o prijatelju ili roðaku, veæ kao o javnoj liènosti èija biografija svjedoèi jedno vrijeme i položaj jednog naroda u tom vremenu. Da Atif Purivatra (16.9.1928.- 11.9.2001.) nije u bosanske dnevne sobe ulazio kroz TV dnevnike, da njegove slike nisu bivale po novinama, i da nikada nije došao dan kada su ga posljednji put pozdravili sa onih stranica na kojima se objavljuju liste putnika za drugi svijet, bilo bi moguæe pomisliti da je to ime nosio knjiški lik, Bosanac iz Selimoviæevih djela, neko èije svako novo djelo kao da biva umanjeno prethodnim sa kojim se mjeri i kad treba i kad ne treba, neko ko za sobom vuèe sve posljedice mentalitetske navike da se u svaki ideal bezgranièno vjeruje i da se svaki zamijeni drugim, ma neko ko treba leæi u zemlju da bi ga glasno hvalili isti oni što æe ga tiho kuditi kad god mogu, kao što su ga i kudili nemajuæi hrabrosti reæi mu u lice što misle. Bilo bi neistinito reæi da æe i Bosna i Bošnjaci pamtiti Purivatru. Neæe, jer nit ona zemlja, nit njen najbrojniji narod pamte. Zaborav je ovdje navika roðena iz potcjenjivaèkog duha i kratko opisana u idiotskoj teoriji da se može bez svakoga koga nema. Samo, šta æe biti kad više ne bude nikoga? Bosna i Hercegovina æe ostati bez rijetko aktivnog intelektualca, èovjeka koji je u osmoj deceniji života više radio nego upola mlaði od njega, spremnih tek da uživaju u vlastitoj, umišljenoj velièini. Purivatra je èinio koliko je mogao, borio se, kao i prije, za ono u šta je vjerovao i samom svojom pojavom, zajedno sa još nekoliko upornih vršnjaka, davao znake života ovdašnje intelektualne scene. " '

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Vrijeme æe i ozbiljna analiza pokazati koliko je od svega bilo koristi a nije da ništa nije vrijedilo, dapaèe. Taj æe rezultat biti vrijedan nekim novim generacijama. Ove su pale na ispitu. Da su svi oni koji su bili spremni kritikovati i ranije Purivatrine radove u njegovom VKBI-ju uložili energije koliko i on u ovdašnji društveni život, Bosna bi, umjesto divizije spremnih uèestvovati na seminarima (uz dnevnice, naravno), imala entelektualnu scenu. Ovako, na njoj ostaje tišina prekinuta još rijetkim glasovima onih koji, ako ništa, znaju da ne treba šutjeti. Makar se prièalo i o onome što je daleko od najbitnijeg i za Bosnu i Hercegovinu i za one u njoj. (Dani, 14. IX 2001.)

Rekli su o Atifu Purivatri

U[AO JE U POVIJEST DRU[TVENE MISLI NA[E SREDINE Povodom smrti prof. dr. Atifa Purivatre porodici Purivatra i Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca stigli su brojni telegrami sauèešæa. Predsjedatelj Predsjedništva BiH Jozo Križanoviæ naglasio je da odlazak profesora Purivatre ne znaèi i zaborav - naprotiv toliko toga je ostavio iza sebe da æe ga pamtiti brojne generacije Bosne i Hercegovine i njegova Sarajeva. Potpredsjednik Federacije BiH dr. Safet Haliloviæ u svom pismu istièe da æe profesora Purivatru nadživjeti njegov jedinstveni nauèni opus kojim je ušao u povijest društvene misli u BiH, posebno njegov znanstveni aktivistièki doprinos u oblikovanju moderne nacionalne svijesti Bošnjaka, temeljenim na našim posebnostima univerzalnih vrijednosti savremene civilizacije. Sve to je postigao u iznimno teškim povijesnim okolnostima. Prof. dr. Mirko Pejanoviæ, u ime Srpskoga graðanskog vijeæa - Pokreta za ravnopravnost istièe: “Posebno smo cijenili doprinos prof. Purivatre razvoju odnosa, saradnje i povjerenja meðu narodima u BiH.” "!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Izraze sauèešæe uputili su i mnogi drugi poštovaoci liènosti i djela profesora Purivatre. Meðu prvima Wolfgang Petritsch, visoki predstavnik meðunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, te Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99. “Mi kao bibliotekari svjesni smo koji gubitak je nastao Atifovim odlaskom. Živi nam u sjeæanju ne tako davni susret s njim u našoj biblioteci, njegova energiènost i spontanost” - piše Enisa Žuniæ u svoje i u ime kolektiva Narodne i univerzitetske biblioteke Tuzla. Sauèešæa su uputili zamjenik ambasadora Bosne i Hercegovine u Francuskoj Esad Buèuk iz Pariza, te Mujo Demiroviæ, ministar u Vladi FBiH, general Atif Dudakoviæ, komandant Zajednièke komande Vojske FBiH, te predsjednik Kantona Sarajevo Mustafa Pamuk. “Ostat æe trajno zapamæen po posebnom doprinosu koji je dao afirmiranju Bosne i Hercegovine kao države ravnopranih naroda i graðana” - poruka je opæinskog naèelnika Ljubiše Markoviæa i predsjedavajuæeg Opæinskog vijeæa Opæine Centar Sarajevo prof. dr. Huseina Kulenoviæa. “Bio je veliki humanist i borac za ljudska prava” - piše Fadila Memiševiæ, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH. Izražavajuæi najiskreniju suæut, ambasador Arapske Republike Egipat u Bosni i Hercegovini dr. Salab el-Asry piše da je “Purivatrina smrt veliki gubitak, kako za Vaše Vijeæe, tako i za bošnjaèki narod”. “Profesor Purivatra je zadužio našu sredinu svojim predanim pedagoškim, kulturnim i znanstvenim radom. Poznavali smo ga kao vrlo tolerantnog èovjeka punog razumijevanja za svakog graðanina, a posebno za mlade” - rijeèi su Ilije Šimiæa, predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. “Bio je naš iskreni prijatelj, cijenjen i poštovan, uživajuæi nepodijeljeni ugled meðu graðanima iz Sandžaka” - javlja Udruženje graðana Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka. Saosjeæanja u bolu s porodicom i èlanovima Vijeæa izražava i Glavni odbor Udruženja ilmije Sarajevo i Muharem Hasanbegoviæ osobno. U svoje i u ime kolektiva Pravnog fakulteta u Sarajevu najiskerenije sauèešæe uputio je dekan tog fakulteta prof. dr. Ismet Dautbašiæ. Atifov odlazak je nenadoknadiv gubitak za sve ljude dobre volje - piše Teodor Romaniæ, predsjednik Srpskoga prosvjetno-kulturnog društva Prosvjeta. “Mene je ozario svojom ljudskom toplinom” - piše Alma Èišiæ, stipendist Fonda Muhsin Rizviæ i apsolvent Filozofskog fakulteta u Tuzli. "!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

“Purivatre æemo se sjeæati kao našega dragog prijatelja i kolege” poruèuje prof. dr. Esad Kreso, dekan Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Iskrena sauèešæa uputili su novinar Osloboðenja Antonio Prlenda, te Nedžad Brankoviæ. To je uèinio i prof. dr. Safet Krkiæ u ime Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca hercegovaèke regije. Prof. Suad Berbiæ piše da je “iza rahmetli prof. Atifa ostalo djelo koje æe koristiti Bošnjacima, ali i svim ljudima”. Svoje suosjeæanje iskazalo je i Udruženje graðana Mladi muslimani. Naèelnik Opæine Bugojno dr. Mustafa Strukar u telegramu sauèešæa piše “da æe uvaženi profesor po svojim plemenitim djelima ostati u našem trajnom sjeæanju”. Iz Pariza, iz Radio Bosne, javio se i mr. Samir Travljanin. On kaže da æe Atif “ostati u trajnoj kolektivnoj memoriji bošnjaèkoga duhovnog biæa po nemjerljivom doprinosu u afirmaciji i u priznavanju samosvojnosti bošnjaèke nacije”. Atifova smrt predstavlja “nenadoknadiv gubitak za naš Helsinški komitet i za sve Bošnjake u Sandžaku, jer smo izgubili iskrenog prijatelja koji je imao beskrajno razumijevanje za sve naše nedoumice i probleme koje su Sandžaklije snašle u ovim haotiènim tragiènim vremenima” - piše predsjednik tog komiteta Šefko Alomeroviæ. Dipl. inž. Mehmed Drino u ime GIK Hidrogradnja kaže da je “Atif Purivatra istaknuti borac za Bosnu i Hercegovinu i zajednièki suživot svih naroda, plemeniti èovjek i veliki humanist, a nama veoma drag i poštovan prijatelj i saradnik. I dalje æemo svesrdno i nesebièno pomagati instituciju u kojoj je živio i radio prof. dr. Atif Purivatra”. Sauèešæe je uputila i Ambasada Narodne Republike Kine, te predjsednik HKD Napredak prof. dr. Franjo Topiæ, koji kaže da “æemo saèuvati njegov lik i djelo u trajnom sjeæanju”. “Atifova smrt nas je sve pogodila i to je veliki gubitak za naše èlanstvo. Bio je veliki èovjek i neka mu je rahmet duši” - piše Udruženje graðana Pokret Majke enklave Srebrenice i Žepe. Prof. dr. Jusuf Ramiæ poruèuje da je za profesore, studente i osoblje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Atifova smrt “veliki gubitak za bosanskohercegovaèko društvo, a posebno za bošnjaèko-muslimanski narod”. Izražavajuæi iskreno suosjeæanje zbog gubitka prof. Purivatre, ambasador Islamske Republike Iran Seyed Homayoun Amirhalili “moli Uzvišenog Boga da rahmetliji podari dženetske blagodati, kao i Abbas Arizand, konzul za kulturu i direktor Kulturnog centra pri iranskoj ambasadi u Sarajevu.

"!

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Sauèešæe porodici i Vijeæu upuæuje i muftija Ševko ef. Omerbašiæ, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Sauèešæa su uputili zamjenik predsjednika Vlade Hercegovaèko-neretvanskog kantona Omer Maciæ, otpravnik poslova Ambasade Republike Makedonije u BiH Stojan Rumenovski. “Smrt profesora Purivatre je ostavila veliku prazninu u obrazovanju, nauci i ukupnom društvenom životu Bosne i Hercegovine” - piše doc. dr. Dubravko Lovrenoviæ, zamjenik ministra Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta. “Preselio je na ahiret èovjek koji je, kao uvaženi znanstvenik, veæi dio života i svoju intelektualnu energiju koristio zarad zaštite i oèuvanja bošnjaèkoga nacionalnog identiteta i drugih elementarnih bošnjaèkih nacionalnih interesa” - poruèuju Preporod u BiH - Opæinsko društvo Tuzla, predsjednik Muhidin Pašiæ i predsjednik Inicijativnog odbora prof. dr. Rešad Begtiæ. Duboko saosjeæanje izrazio je i Mustafa Pamuk, predsjednika Kantona Sarajevo. Sauèešæe je uputila i ambasadorica Bosne i Hercegovine u Beèu prof. dr. Emina Keèo-Isakoviæ. Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo Suad Berbiæ piše da je “neprocjenjiv doprinos prof. Purivatre na okupljanju bošnjaèkih intelektualaca i formiranju VKBI-ja, koje je dalo ogroman doprinos u opredjeljivanju tokova i kretanja Bošnjaka, kako za vrijeme agresije, tako i kasnije”. Svoje sauèešæe Vijeæu, porodici i sinu Atifa Purivatre Mirsadu uputio je britanski ambasador u Sarajevu Graham Hand. *** OSIROMAŠENI SMO ZA PLEMENITOST I LJUDSKOST. Bošnjaci su preseljenjem na ahiret prof. dr. Atifa Purivatre ostali bez velikog èovjeka, vrijednog èlana zajednice i iskrenog prijatelja. Spoznaja da ga više neæemo susretati ostavlja tešku prazninu i osiromašuje nas za plemenitost i ljudskost, što naš gubitak èini veæim i bolnijim. Dr. Safet Haliloviæ, potpredsjednik Federacije BiH USKRAÆEN INTELEKTUALNI MILJE BOSNE I HERCEGOVINE. Sve nas je jako iznenadila i pogodila vijest o smrti vašega supruga, oca i "!!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

djeda. Intelektualni milje Bosne i Hercegovine i njegova Sarajeva, sasvim sigurno, uvelike su osiromašeni njegovim odlaskom. S nadom da æe ga dobri Bog nježno primiti u svoje naruèje, u ime Predsjedništva Bosne i Hercegovine i u moje osobno ime, molim Vas da primite izraze naše duboke suæuti. Jozo Križanoviæ, predsjedavajuæi Predsjedništva BiH POSEBAN SENZIBILITET ZA SVE NARODE I GRAÐANE. Zateèen iznenadnom smræu dragog prijatelja i istaknutog Bošnjaka i Bosanca Atifa Purivatre, upuæujem Vam izraze duboke žalosti i saosjeæanja zbog velikog gubitka. Svi zajedno ostajemo bez èovjeka velike erudicije, bogatoga nauènog i intelektualnog opusa, èije je djelovanje ostavilo neizbrisivi trag na razvoj i prosperitet Bosne i Hercegovine i afirmaciju bošnjaèkog identiteta u njoj, uz stalnu brigu i poseban senzibilitet za sve njene narode i graðane. Imamo obavezu da na tragu tih rezultata koje je rahmetli Atif ostvario nastavimo raditi i djelovati na dobrobit svih koji Bosnu i Hercegovinu osjeæaju svojom domovinom. U ovim teškim trenucima želim da utjehu naðete u svemu onome što nam je profesor i nauènik Atif Purivatra ostavio u amanet. Dr. Alija Behmen, predsjednik Vlade Federacije BiH ZA DRŽAVU BEZ OBESPRAVLJENIH ZBOG IMENA I VJEROVANJA. Molim Vas da primite izraze moga najdubljeg sauèešæa povodom smrti dragog Atifa. Iznenadna Atifova smrt veliki je gubitak ne samo za vas, njegove najbliže, nego i za sve Bosance i Hercegovce koji su dijelili njegov san o Bosni i Hercegovini kao prosperitetnoj i demokratskoj državi u kojoj niko neæe biti obespravljen zbog svog imena ili vjerovanja. Nadam se da u ovim trenucima, za vas najtežim, bar mala utjeha može biti saznanje da je Atif svojim djelovanjem znaèajno doprinio da to neæe ostati samo njegov nedosanjani san. Molim vas da moje izraze sauèešæa prenesete i ostalim èlanovima porodice. Sejfudin Tokiæ, prvi zamjenik predsjedavajuæeg Doma naroda Parlementarne skupštine BiH "!"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

NEMJERLJIV DOPRINOS BOGATSTVU NAŠIH RAZLIÈITOSTI I NJIHOVOJ NEMINOVNOJ POVEZANOSTI. Dozvolite da vam uputim najiskrenije izraze suæuti zbog gubitka vašega i našeg Atifa Purivatre. Odlazak profesora Purivatre ostavit æe veliku prazninu ne samo u vašim životima nego i u ukupnome nauènom i politièkom miljeu Bosne i Hercegovine. Nemjerljiv je doprinos koji je prof. Purivatra dao u afirmaciji bošnjaèke misli, afirmirajuæi time pluralizam i bogatstvo svih naših razlièitosti, kao i njihovu neminovnu povezanost. Brojne generacije studenata, današnjih afirmiranih i angažovanih intelektualaca, stasavale su na katedrama profesora Purivatre. Ove stvari èine samo dio bogatstva koje je Profesor ostavio Bosni i Hercegovini i kojima je zadužio sve nas da mu ostanemo vjeèno zahvalni i da ga se uvijek sjeæamo po dobrome. Ovi momenti jesu najteži za vas, èlanove obitelji, ali dopustite nam da i mi, štovaoci profesora Purivatre, podijelimo vašu tugu zajedno sa vama. S dubokim izrazima suosjeæanja, Selim Bešlagiæ, predsjednik Tuzlanskog kantona BRINUO JE O SVIMA. Vrativši se s puta, saznadoh da je na ahiret preselio jedan od mojih najboljih prijatelja. Ja se samo pitam jesam li ja dovoljno uzvraæao na njegovo prijateljstvo. Meni je bilo dovoljno da mu èujem glas i da ga poslušam. Nije malo preko pedeset godina prijateljstva i bit æe mi neobièno ne vidjeti ga ni subotom kada vodi Tribinu Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Mnogi i ne znaju koliko je brinuo i za nas sve, a i za svoju porodicu. Ja znam kroz šta se sve u životu mora proæi. Ali ne znam da je iko bio hrabar prije njega reæi da u Bosni i Hercegovini postoji narod kome treba dati ime. Kao sad se sjeæam da smo tih dana šetali obalom i oèekivali sa strepnjom ishod dogovora o tom pitanju. Uvijek sam bio uz njega i smatrao sam ga najvažnijim stupom naše domovine. Neæu da zaboravim da je uoèi agresije on svojim autoritetom dobio preko osamdeset potpisa intelektualaca za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu za svega nekoliko sati. Ja sam tužan i ponosan što sam prijateljevao sa vašim mužem i ocem i molim vas da primte od mene i porodice bašum sagossum. Prof.dr. Irfan Zuliæ "!#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

IZRAZI DUBOKE SUÆUTI. U povodu iznenadne smrti Vašeg supruga i oca prof. dr. Atifa Purivatre u moje osobno i u ime Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sarajevu primite izraze duboke suæuti. Dr. Josip Vrbošiæ, veleposlanik Republike Hrvatske u BiH NJEGOVA DJELA NAM SLUŽE KAO PUTOKAZ. Vijest o preseljenju na ahiret dragog profesora Atifa Purivatre duboko je dirnula bosansku dijasporu Australije, posebno nas koji smo imali èast i zadovoljstvo suraðivati sa njim. Ali sudbina velikih ljudi, kojima je pripadao profesor Purivatra, jeste da vjeèno žive, jer njihova djela nam služe kao putokaz. Od sljedeæe sedmice na bosanskom SBS radioprogramu Australije kreæe feljton “Život i djelo velikih Bošnjaka” i upravo æemo govoriti o profesoru Atifu Purivatri. Primite izraze suæuti za nenadoknadiv gubitak velikana novije historije naše države Bosne u ime Odbora Bošnjaèke zajednice kulture Preporod u Australiji. Dr. Mustafa Karavdiæ, predsjednik Preporoda u Australiji OSTAO JE U NAJLJEPŠOJ USPOMENI. Duboko potresen viješæu o smrti prof. Atifa Purivatre, koja je do mene doprla sa priliènim zakašnjenjem, izražavam njegovoj porodici i èitavom Vijeæu svoju duboku suæut. Velik je to gubitak za sve nas, jer je Atif bio pravi motor u bošnjaèkom i opæeljudskom pogonu. Ostat æe u najljepšoj uspomeni. Neka mu je rahmet duši! Vaš Smail Baliæ BORAC ZA PRAVA I DOSTOJANSTVO SVOG NARODA. Živio je poput tihe vode, smiren, odmjeren, dobar profesor, još bolji drug. Imao sam priliku da ga lièno upoznam i uvjerim se u mišljenja onih ljudi koji su ga poznavali bolje od mene. Odlaskom prof. Atifa Purivatre bošnjaèki "!$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

narod je izgubio jednoga velikog eruditu - èovjeka za kojeg se slobodno može reæi da je bio živa enciklopedija. Bio je veliki borac za prava i dostojanstvo svog naroda. Ponosni smo što smo imali takvog èovjeka meðu nama i želimo da budemo uz vas u tuzi što nas je ostavio. “Allah je tvorac svega i njemu æe se sve vratiti.” Koalicija Narodni pokret Sandžaka Refik Sadikoviæ, gen. sekretar RECENZENT MOJE PRVE KNJIGE. Profesor dr. Atif Purivatra bio je dugogodišnji profesor i dekan našeg fakulteta. Pomogao je studentima, osobito talentiranima, kao i asistentima, u njihovome znanstvenom radu. Svojim radovima doprinio je razvoju teorije nacije, a sobito se istièu njegovi radovi o nacionalnom razvitku Bošnjaka. Suraðivali smo na Fakultetu, u Marksistièkom centru, na znanstvenim skupovima. Bio je recenzent i moje prve knjige. Ljudi odlaze, uspomene ostaju. Dr. Ivan Cvitkoviæ, prof. na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu RIJETKO ANGAŽIRANI HUMANIST. Doktor Atif Purivatra bio je rijedak èovjek. Njegov angažman i humanistièka djelatnost bili su usmjereni na oèuvanje svijesti Bošnjaka o sebi samima. Ali on je, u isto vrijeme, kroz svoj ukupan znanstveni, a posebno kroz rad u Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, otvarao puteve permanentnog dijaloga meðu narodima i graðanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Istrajna i nepokolebljiva energija ovoga èovjeka gradila je njegov ljudski portret bojama poštenja i uspravnosti. Uza svu bol koja se osjeti, njegov fizièki nestanak mora biti i poziv svima koji umiju, i koji su za to pozvani, da naprave ozbiljniju verifikaciju njegovoga širokog društvenog i humanistièkog angažmana. Gradimir Gojer, ministar za kulturu Kantona Sarajevo

"!%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

RAZVIJAO JE SARADNJU I POVJERENJE MEÐU NARODIMA. Sauèestvujemo iskreno u Vašoj tuzi za prof. Atifom Purivatrom. Za nas u Srpskom graðanskom vijeæu saradnja sa prof. Purivatrom znaèila je i podstrek i zadovoljstvo. Svoje življenje prof. Purivatra posvetio je nauci, studentima i društvenom i javnom radu. Kao nauèni radnik doprinio je teorijskom zasnivanju, afirmaciji i priznanju nacionalnog identiteta bošnjaèkog naroda. U ulozi predsjednika VKBI-ja prof. Purivatra pokreæe brojne projekte u kojima se iskazuje stvaralaèka moæ bošnjaèkog naroda u ratu i postdejtonskom vremenu. Posebno smo cijenili doprinos prof. Purivatre razvoju odnosa saradnje i povjerenja meðu narodima u Bosni i Hercegovini. Sa njemu svojstvenom upornošæu i pronicljivošæu prof. Atif Purivatra je radio na postizanju konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru BiH u okviru zajednièke aktivnosti: SGV-a, HNV-a, VKBI-ja i Kruga 99. S ponosom æemo èuvati uspomenu na ljudsku dobrotu i saradnju koju smo imali sa prof. Atifom Purivatrom. Srpsko graðansko vijeæe - Pokret za ravnopravnost, prof. dr. Mirko Pejanoviæ DOPRINOS OBNAVLJANJU POKIDANIH VEZA BiH i CRNE GORE. Povodom iznenadne smrti gospodina Atifa Purivatre, vašeg predsjednika i svijetle liènosti bošnjaèkog naroda, izjavljujem vam najdublje sauèešæe u ime Vlade Crne Gore i u svoje lièno ime. Svoje bogato intelektualno i politièko iskustvo Atif Purivatra je na najbolji naèin artikulirao u svom rukovodeæem radu u Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca. Taj njegov rad obuhvata i obnavljanje pokidanih veza izmeðu BiH i Crne Gore. Crnogorska misija u Sarajevu ostaje mu zahvalna što je pokazao vidno interesovanje za njen rad i otvorio Tribinu Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca za njene stavove. Molimo Vas da cijenjenoj porodici pokojnog prof. Purivatre prenesete izraze ovog sauèešæa. Šef misije Vlade Republike Crne Gore prof. dr. Novak Kilibarda

"!&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

BRINUO JE ZA SUDBINU BOŠNJAKA SANDŽAKA. Duboko nas je ožalostio haber da je predsjednik VKBI-ja prof. dr. Atif Purivatra, ugledni znanstvenik i èovjek, iznenada preselio na ahiret. Profesora Purivatru znali smo kao neumornog borca za ostvarivanje ljudskih prava Bošnjaka i svih graðana BiH, kao i pripadnika iz dijaspore. Ostat æe nam u sjeæanju njegov prijatni i neumorni lik koji se neprestano brinuo za sudbinu Bošnjaka u Sandžaku, za što smo mu posebno zahvalni. Ukupno djelo profesora Purivatre bit æe inspiracija i temeljna graða za izuèavanje povijesti kulture Bošnjaka. Zato je njegovim preranim odlaskom odjednom ostala velika praznina u znanstvenom, kulturnom i uopæe društvenom životu BiH. Svima vama upuæujemo najiskrenije izraze sauèestovanja u bolu za kolegom, saborcem i prijateljem. Molimo vas da naše izraze sauèestovanja u bolu prenesete porodici rahmetli profesora Purivatre, a rahmetliji da dragi Allah dž.š. podari dženetski život. Matica Bošnjaka Sandžaka, predsjednik prof. dr. Šefket Krciæ IZNAD SVEGA VOLIO JE LJUDE I BOSNU. Na putu sam saznao o iznenadnoj smrti velikog èovjeka, humaniste, intelektualca, nenadoknadivog prijatelja, dragog nam Atifa. Više od 20 godina u njemu sam imao velikog prijatelja i savjetnika. Zraèio je toplinom, iskrenošæu, prijateljstvom. Iznad svega volio je ljude i Bosnu. Ova naša Bosna kao da je i od Boga ukleta. Umiru oni koji su je u srcu nosili, koji su sebe u njene temelje ugradili. Kada mi je bilo najteže u minulom ratu, kod njega sam nalazio savjet, odgovor, put za izlazak iz krize. Ponosan sam što mogu reæi da sam imao najveæeg prijatelja, a tužan što sam ga izgubio. Svi mi koji smo imali èast poznavati ga, suraðivati, raditi i družiti se sa dragim Atifom, najbolje æemo se odužiti njemu ako istrajemo na putu oèuvanja cjelovite i suverene nam BiH koju je iznad svega volio. Upuæujemo obitelji, prijateljima i Vijeæu Kongresa bošnjaèkih intelektualaca iskrenu suæut, uz zavjet da æu èuvati vjeènu uspomenu na dragog nam Atifa. Internacionalna liga humanista, generalni sekretar prof. Zdravko Šurlan "!'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

ŠIRIO JE OPTIMIZAM OKO SEBE. Nikada nisam izgubio tako velikog prijatelja kao što je Atif Purivatra da ne znam šta æu prije reæi, napisati, da ne bude ispod onoga koliko je on vrijedio, koliko je znao, koliko je human bio, koliko je pripadao Bosni i njenim ljudima. Koliko je ponio u njihove nevolje i muke, pa bez rezerve zalagao sebe da im onako krhkog zdravlja, koliko je mogao pomogne, ne štedeæi sebe a šireæi oko sebe optimizam i mlaðima za primjer. Iz njega je zraèila vedrina i kad se govorilo o teškim stvarima u životu koje su ljudi zadnjih godina preživjeli. On je ljude bodrio i hrabrio, imajuæi za svakoga ponešto pohvalno i lijepo. Svoju dobru životnu saputnicu Najfu, sina Mira, unuka Ajdina i snahu Izetu je zalijevao neviðenom pažnjom i ljubavlju, naroèito suprugu Najfu otkad joj se pogoršalo zdravlje. On je time, može da se kaže, ispoljavao najljepše osobine svoje liènosti. On je bio neprestano ophrvan velikom brigom za njeno zdravlje. A desilo se, eto, da on nesreænim sluèajem, prije vakta, podlegne posljedicama jednog nesreænog pada. Neka mu je rahmet. Koliko je bolan njegov gubitak za najbliže saradnike, to samo oni znaju - kojima je bio više drug nego šef. Ramo Musiæ NJEGOVAO JE KULT SUŽIVOTA. S bolnim saznanjem primili smo vijest o smrti velikog èovjeka i intelektualaca, našega dragog prof. dr. Atifa Purivatre. To je nenadoknadiv gubitak za Vijeæe Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i za bošnjaèku naciju, za èiju se afirmaciju i priznanje tokom cijelog života zalagao, ali i za grad Sarajevo, ne dozvolivši da se uništi kult suživota i karakteristièan - sarajevski duh po kojem je ovaj grad uvijek bio prepoznatljiv. U ime Gradske uprave Grada Sarajeva i u svoje ime, izražavam najdublje sauèešæe. Gradonaèelnik dr. Muhidin Hamamdžiæ

""

Atif Purivatra - `ivot i djelo

ISTINSKI SAM VOLEO TAKO DOBROG ÈOVEKA BOŠNJAKA, BOSANCA ATIFA - Poštovana gospoðo Nafija i porodice Purivatra, molim vas da primite sauèešæe u povodu iznenadne smrti Vašeg supruga, oca, dede, amidže, daidže, a meni dragog èoveka i iskrenog prijatelja. Znam šta za sve vas znaèi gubitak izvanrednog èlana i voðe Vaše porodice, a, verujte, taj nagli odlazak dr. Purivatre Atifa za mene je kao gubitak èlana moje familije. Atifa sam poznavao više od dvadeset godina i od prvog poznanstva do posljednjeg viðenja pre dvadesetak dana obostrano smo gajili simpatije, poštovanje i meðusobno uvažavanje. Pre neki dan sin Purivatrin potrešen smræu oca reèe mi: “Mnogo Vas je voleo”, i ja sam istinski voleo tako dobrog èoveka Bošnjaka, Bosanca Atifa. Verujte sa vama sam u boli i nudim se da, ako vam u bilo èemu mogu pomoæi, raèunate na mene. Budite ponosni na Vašeg i našeg Atifa Purivatru. S poštovanjem, Jovan Divjak

""

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

UMIJE]E KOMUNIKACIJE S LJUDIMA Rahmetli Atif Purivatra je ukopan u haremu Ferhadije džamije u Sarajevu meðu drugim bošnjaèkim velikanima. Dženazu, koja je klanjana pred Begovom džamijom, imamio je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceriæ. Nakon klanjanja dženaze reisu-l-ulema se brojnim prisutnim obratio sljedeæim rijeèima: - Danas ispraæamo jednog od naše braæe koji je živio ovdje, u ovom gradu, sa nama, i dijelio našu sudbinu. Danas ispraæamo na drugi svijet profesora Atifa Purivatru. Mnogo je razloga što ovdje pred njegovom tijelom želim da vam ovo kažem. Ja bih želio da upamtimo jednu od njegovih osobina koja ga je krasila, da se toga sjeæamo, da se sjeæamo likova koji su nam dragi i u koje bi se trebali ugledati. Profesor dr. Atif Purivatra je imao sposobnost i volju, kao rijetko ko od nas, da komunicira s razlièitim ljudima, da u toj komunikaciji uvažava mišljenje svakog sagovornika, iznoseæi pri tome i svoje. Eto, to je dovoljan razlog da se zajednièki obratimo i uèinimo Allahu dovu da rahmetli profesoru Purivatri oprosti njegove grijehe, one koje je znao, ili nije znao, i da mu za uèinjena dobra djela na ovom svijetu uveæa nagradu na buduæem svijetu. Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceriæ

Amila Omersoftiæ, Mustafa ef. Ceriæ i Atif Purivatra

""

Atif Purivatra - `ivot i djelo

^OVJEK SA VELIKIM ”^” Tužni skupe, u ime tri nevladine organizacije koje su usko saraðivale sa Vijeæem Kongresa bošnjaèkih intelektualaca i pokojnim profesorom Atifom Purivatrom - Srpskoga graðanskog vijeæa, Hrvatskoga narodnog vijeæa i Asocijacije neovisnih intelektualaca Krug 99 - imam težak zadatak da se u ime sviju nas oprostim od dragoga i poštovanog prijatelja. Treba li reæi, nakon svega što smo èuli, da se danas opraštamo od èovjeka koji je uvijek imao vremena za druge, koji je uvijek širio toplu rijeè i sa kojim je bilo pravo zadovoljstvo saraðivati. Èovjeka koji je razumio, koji je znao i koji je mario za probleme drugih. Profesor Purivatra je od poèetka bio na èelu jedne od nevladinih organizacija koja je nastala i stasala u ratu i sigurno je da je, upravo njegovom zaslugom, Vijeæe Kongresa izraslo u respektabilnu instituciju - instituciju koja je bila i ostala patriotska i opæebosanska. Zajednièkoj inicijativi ovih èetiriju organizacija o konstitutivnosti naroda profesor Purivatra se posvetio punim srcem, kao što je pristupao i svim ostalim projektima na kojima je radio. Biæe teško popuniti prazninu koja je ostala s njegovim odlaskom. Sve ono što budemo radili u narednom periodu imaæe na sebi dubok trag našega dragog prijatelja profesora Atifa Purivatre, èovjeka sa velikim “È”. Njegovoj porodici, koju je beskrajno volio, biæe sigurno najteže. Nema rijeèi kojima se njegov odlazak može nadoknaditi. Nama ostaje da, radeæi dalje na onome što je naš dragi rahmetlija zapoèeo, odamo dužnu poštu njegovom životu i radu. Neka mu je vjeèna slava i hvala. (Rijeè na komemoraciji, 13. XI 2001.) Jakob FINCI

""!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

HOMMAGE ^OVJEKU MAJ^INSKE DOBROTE Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politi~ke historije Bo{njaka u XX stolje}u Ko je bio Atif Purivatra? Odgovor na ovo pitanje, 40 dana nakon smrti utemeljitelja Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualaca, dali su u subotu (20. X 2001.) na redovnoj tribini ove nevladine organizacije prof. dr. Ismet Dizdareviæ, prof. dr. Mustafa Imamoviæ, prof. dr. Mirko Pejanoviæ, prof. dr. Enes Kariæ i prof. dr. Jusuf Žiga. Uz njegov lik, kako je reèeno, vezalo se nešto poput majèinske dobrote. Jedan od najistaknutijih bosanskohercegovaèkih intelektualaca, bio je jedan od najboljih poznavalaca politièke historije Bošnjaka u XX stoljeæu. (Osloboðenje, 21. X 2001.)

ZRA^IO JE DOBROTOM U ovoj sali je, skoro svake subote u 11 sati, profesor dr. Atif Purivatra biranim rijeèima, toplo, i s nepatvorenim respektom predstavljao sve nas koji smo, na njegov poziv, govorili o pojavama, dogaðajima i liènostima za koje je on znao ili intuitivno nazirao da su aktualni i važni. Pratio je tok naših izlaganja, bilježio izreèeno i svojim pitanjem ispoljavao širinu svoga osobnog interesovanja. Pitao je nas, ali pitanja nisu bila samo nama. Upuæivana su svima u sali. Bila su duboko misaona, nadahnuta i podsticajna. Nosila su u sebi ono što je veæina osjeæala, za što je tražila odgovor, o èemu je željela spoznati istinu. Ovakva i druga sjeæanja, vrlo prisna, žive u nama. Žive jer je vrli i dinamièni profesor utkan u nama i sada je s nama, iako ne sjedi ovdje gdje je godinama sjedio. Duboko je osjeæao bilo svakog èovjeka, i """

Atif Purivatra - `ivot i djelo

“maloga” i “velikoga”, i neznanoga i znanoga, i dolazeæega i odlazeæega. Radovao se uspjesima drugih, saosjeæao sa patnjama nevoljnika, èinio više nego što je sam mogao za svakoga koji je od njega tražio savjet, pomoæ, saosjeæanje. Kada bismo mogli prikupiti sve ono što je izreèeno o profesoru Atifu Purivatri i sve ono što smo svi zapažali, na svoj naèin, u njegovom ponašanju u brojnim, i privatnim i oficijelnim situacijama, dobili bismo jedan samosvojan, nesvakodnevan, životno bogat profil liènosti. Nepristrana psihološka analiza bi, u mnoštvu èinjenica o struktutri liènosti Atifa Purivatre, otkrila ono što profesor zaista i jest: inteligentan, originalan u mišljenju i postupcima, stalno otvoren za nove spoznaje i iskustva, kritièan prema nerazumnom i nadobudnom, senzibilan za trajnost u prolaznom, rezistentan prema rigidnom. Èinjenice govore ne samo o profesorovim natprosjeènim sposobnostima inteligencije i kreativnim sposobnostima veæ i o njegovim izrazitim socijalnim i emotivnim crtama liènosti. Samo socijalno i emotivno zreo èovjek može ispoljavati ponašanja kojima se odlikovao profesor Atif Purivatra. U socijalnim komunikacijama je svojom nepatvorenom ljudskošæu plijenio sagovornika, svojom duhovitošæu i originalnim dosjetkama širio je radost i ublažavo napetost, iznalazio je u nesporazumima i konfliktima najprihvatljivija rješenja. Zraèio je dobrotom, emotivnom toplinom, duhovnom dinamiènošæu. Atif Purivatra, istinski humanist, uvijek spreman da pomogne na naèin koji je samo njemu svojstven: diskretno, nenametljivo, uz šalu, uz vic - otklanjao je sjetu, nemir, strahovanje. Nastojao je pomoæi svakom bez obzira ko je i odakle dolazi. U širokom spektru društvenog djelovanja ostao je vjeran svom iskonu, svom porijeklu, svom narodu i svojoj zemlji. Ali je istovremeno cijenio vjerski i nacionalni identitet drugih. Misaono je spoznavao, iskustveno potvrðivao i emocionalno doživljavao duhovnu velièinu i snagu sklada razlièitosti. Izrazitom sposobnošæu sagledavanja tokova minulih vremena, dubokim poniranjem u zbivanja sadašnjosti i dalekovidnim sagledavanjem dolazeæih dogaðaja, profesor Atif Purivatra iza sebe je ostavio mnogo toga za nas i nova pokoljenja. Sreæna je i velika zemlja u kojoj se raðaju ljudi sa sposobnostima, temperamentom i karakterom koje je u sebi nosio i drugima darivao dobri èovjek i vrsni profesor Atif Purivatra. Dr. Ismet DIZDAREVIÆ

""#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

BDIO JE NAD DEMOKRATSKOM BOSNOM Profesor dr. Enes Kariæ bio je student profesora Purivatre na Fakultetu politièkih nauka u Sarajevu. Upravo iz toga perioda, 1979. godine, prof. Kariæ je izvukao sintezu Purivatrine strpljivosti, mudrosti, sabura. Kariæ ga je ocijenio i kao èovjeka koji je “bdio nad demokratskom Bosnom” a svoje sagovornike darivao elanom, èime je, istièe Kariæ, Purivatra bio jedan od baštinika “tradicionalne bosanske komunikativnosti”. (Osloboðenje, 21. X 2001.) S. ÈOKIÆ

SPREMNOST DA POMOGNE SVAKOME TAKO MI VREMENA, ^OVJEK, DOISTA, GUBI, SAMO NE ONI KOJI VJERUJU I DOBRA DJELA ^INE, I KOJI JEDNI DRUGIMA ISTINU PREPORU^UJU I KOJI JEDNI DRUGIMA PREPORU^UJU STRPLJENJE (KUR’AN, SURE AL-ASR)

Poštovani, dame i gospodo, braæo i sestre, dragi prijatelji, okupili smo se danas ovdje, na ovom mjestu, koje æe se zasigurno dugo pamtiti i po imenu i liku rahmetli prof. dr. Atifa Purivatre. On je, kao što znate, preselio na ahiret prije 40 dana, prethodno ostvarivši kontinuitet ginisovske naravi od preko 400 ovih subotnjih tribina, na kojima su gostovale stotine svjetskih i domaæih uglednika iz domena znanosti, kulture, vjerskih autoriteta, politike, ekonomije i da dalje ne redam. Na samom poèetku, za sve nas, jedno pitanje: kako život “ovremeniti” ili, bolje kazano, obilježiti vrijeme svojom pojavnošæu, humanumom? ""$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Sreæom, ima i onih kojima, uz obdarenost ove ili one vrste, dotekne pameti, pa se pozabave i apostrofiranim pitanjima prije nego što postane prekasno za sve. Nažalost, mnogo je više onih koji nikada ne shvate razložnost ovovrsnog samosuoèenja. Rahmetli prof. dr. Atif Purivatra, koji je, kao što rekoh, prije 40 dana preselio na ahiret, ta jedna od posljednjih istinskih “humanogromada” ili, da parafiziram jednoga od ovdašnjih poznatih pjesnika “personainstitucija koja hoda” svjedoèi da je pripadao onoj prvoj kategoriji obdarenih, i to ne samo u znanstveno-struènom smislu, buduæi da se bavio nauènoistraživaèkim i profesorskim poslovima, veæ je posjedovao i nešto drugo, sa èime se, naprosto, valja roditi, pa ga imati ili ne imati, a to govori neponovljiva dobrota i spremnost da se pomogne svakome, bez obzira na posebnu odrednicu, vjersku, nacionalnu, društvenostatusnu, ili bilo koju drugu, otvorenost spram drugoga, spremnost na saradnju, uvažavanje. Imao je, zapravo, nešto u sebi poput majèinske dobrote i ljubavi. Imao sam i ja sreæu životno odrastati, uèiti, a kasnije i dugo saraðivati s tim èovjekom. Uvijek sam se pitao otkud mu tolika snaga, eruptivnost, istrajnost, upornost, organizacijska poticajnost, gotovo maðionièarski dar u animiranju i pridobijanju ljudi za sudjelovanje u poslovima i aktivnostima koje je vodio. Dozvolite mi da još samo naglasim ono što je taj èovjek permanentno radio, a što je naizgled manje važno, nevidljivo, operativno, ponekad se moglo èiniti trivijalnim, a zapravo je odveæ bitno u ukupnom mozaiku trajanja, u širem znaèenjskom kontekstu, kao sondaža, ili ažuriranje, otklanjanje tehnièkih problema, priprema za nove razne aktivnosti u nadolazeæem vremenu, na èemu je rahmetli profesor nesebièno istrajavao i provodio dane i dane, mjesece i mjesece, pa èak i godine, rukovodeæi VKBI-jem. Takve aktivnosti ne samo da obièno ne vidimo, ne registriramo, nego ih, nažalost, uglavnom i ne cijenimo. No tek kada nekoga izgubimo u poslovima te vrste, postanemo svjesni koliko je to zapravo važno. (20. X 2001.) Dr. Jusuf ŽIGA

""%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

MIRNOME MENI, O, DARUJTE MIRA KONA^NOGA Sto boli tu|ih u njegovo je srce moglo stati To nije slovo o smrti. Nipošto, jer to je duh koji se oteo, stvarno se oteo, opipljiv je, ako ga vidiš, osjetiš ga, koji lebdi svuda tamo kuda je hodio, govorio, tješio, pomogao. A pomoæi je htio... ko da nije obièno ljudsko biæe. Ko da je satkan bio od najfinijih niti duše... Profesor Atif Purivatra. Reklo bi se, obièaj je, tužan tren, tužan dan. Reæi nešto skrušeno, zatomljena osjeæanja. Jeste, ali ovo nije slovo o smrti. Jednostavno ne mogu tako, iako svjestan zemnoga trena, jer kad govorim Profesor, kad kažem Atif, kad èujem Purivatra, vidim ga. Kao dušu koja se stvarno otela i naselila ovaj naš prostor duhom nesalomljivog. Snagom Atifovom koja je u sebi baštinila kiklopsko. Sto boli tuðih u njegovo je srce moglo stati. Suzu te nije bilo stid pred njim pustiti, jer ju je pretvarao u èin stvaralaèki, u rijeè od zlatnih niti, u majèinu dušicu, u lijek koji nisi mogao naæi na ovim stranama. A pritom bi te nauèio. Fakatu nauènom. Prièi i mudrosti staroj. Istrajnosti, neprestanom traganju za onim što èovjeka èini onim što jeste, biæem prakse. Èiji duh je ogledalo ljepote i dobrote. Jedan èovjek, cijelo èovjeèanstvo. Takav je zakon u njega bio. Bilo da je èovjek ranjen ili nagraðen. Prepoznao je puteve osvješæivanja i osamostaljivanja ove zemlje od neba, sunca, kamene i tuge strune. Od Tvrtka i dijaka Dobrila, od Kulina bana i dobrijeh dana, profesor je Purivatra nalazio nit koja je vezala pupèanu vrpcu ove naše domovine, na vjetrometini, u maglama, kraj steæaka i ruku otvorenih za ljubav i razumijevanje, on je prevodio u politiku, u sociologiju, filozofiju življenja naroda u Bosni. Dobrih Bošnjana, Bošnjaka gorštaka i onih što su odgonetali tajne svijeta, tajne Bosne, volju Demijurga. Nisu ga voljeli. Nije ih se bojao. Ubijao ih je smijehom, lahkoæom razumijevanja ljudske nesavršenosti. Nije znao šta je ljutnja. Nije znao

""&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

šta je zavist. Pitao je samo treba li pomoæi. Ko njegov Bošnjo sa steæka. Ko zmaj od Bosne. Kad niko nije htio i smio, Atif je bio spreman. Reæi i napisati istinu. Dokazivati je bez uzbuðenja, s ubistvenom faktografijom. I kad je znala presahnuti zadnja nada, profesor bi ustajao i govorio: “Sad æemo mi to srediti... Možemo mi to...” Mati me je mnogo manje proganjala raspitujuæi se za ispite, kasnije za posao, radim li, gdje æu, kuda. Stotine njegovih studenata tako. I nikad ga nisam èuo kako kaže ne može. Nikada ne pomisli da meðu ljudima razlike kakve ima. Niti ga blago zanese ovozemaljsko. Nekoliko košulja i kravata, uvijek urednih, omiljene mu bijahu, bliske, kao prijatelj. Ostavio je knjige da govore. Kroz nepregledne radove koje je izvezao isti onaj duh kojega osjeæam u bilu, u zraku, okolo svuda, kao kosmièku snagu, kroz bezbrojne radove o zemlji i ljudima ovim, na jedan Atifov naèin, povijesni slobodno, rekao je više nego da su divizije zborile. Nikome to glasno ne spominjuæi. Generacije mladih imat æe gdje da traže nadahnuæe za nauku, stvaralaštvo, pravdoljubivost, istrajnost, upornost... Kažem, nešto mi se èini, i moram reæi još jednom. Ovo je bilo kratko slovo o èovjeku, ne o smrti, nipošto. O djelu. Duši, duhu, koji nam je svima ostavio. Golem izazov. Da pokušamo i sami, mi, ja, svako od nas, barem komadiæ takve širine, srca, topline, bosanske, bošnjaèke, postiæi. Da neko može sutra upitati, ali zbilja: ima li èovjeka s kojim Atif nije mogao, na kojega je bio ljut? Ne, nema takvoga meðu nama koje jedno sunce grije. Da je samo to, Profesor bi bio golem. Da je samo katedra, imala bi se godinama pisati u disertacijama, knjigama, esejima, studijma, hrestomatijama. Dosta je i mnogo za jednoga života obitelj držati makar dan kako je Atif Purivatra držao i pazio. A gdje su pomoæi milion vrsta malim i velikim Bosancima. Gdje su obiène rijeèi od kojih ti lakše bude nego da si tri lijeka odjednom popio. Zato mi se nametnu misao da uz jedno naše hvala ti za sve uèitelju, jarane, profesore i èovjeèe, kažem i ono što mi struji u svakom ovome retku i rijeèi: tu je Atif, sigurno je tu, sad æe on da i ovo organizira bolje nego iko od nas. I možda još kaže da tuga jeste potrebna, ali radost smisao životu daje. Naprijed, samo naprijed, poslije se umire. Kao što je profesor životom posvjedoèio. Ostavljajuæi i poslije preseljenja više od sjeæanja i

""'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

zahvale. Ostavljajuæi Bosnu koju je sanjao. Nama da je pokušamo graditi onako kako bi i sam. S ljudskom mjerom i nezaboravnim optimizmom. To je ono otkad ga ja znadem. Šta je prije bilo, znaju ljudi a i Bog znade. (Osloboðenje, 15. IX 2001.) Ramo KOLAR

Arif Purivatra je ukopan u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu meðu drugim bošnjaèkim velikanima

"#

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Pogovor DJELO ZA BA[TINU Poznata je obi~ajnost u civilizovanim dru{tvima da kada neki ~ovjek dobro obavi odre|eni posao, ili neki te‘ak i od op{teg zna~aja va‘an zadatak, zajednica mu na odgovaraju}i na~in odaje priznanje. Kada je u pitanju zaokru‘eno, osobito vrijedno ‘ivotno djelo zna~ajne li~nosti ono se ugra|uje u memoriju dru{tvene zajednice kao ba{tina u kontinuitetu ostvarenih vrijednosti, koje }e i budu}e generacije iznova vrednovati, ~uvaju}i ono {to je su{tinski vrijedno i trajno. Smrt je prekinula jo{ do kraja ne dovedeno djelo Atifa Purivatre, koje bi on zasigurno zaokru‘io u vertikali svoje vi{edimenzionalne produktivnosti. Ve} u vrijeme op{te ‘alosti izre~eni su kompetentni sudovi o njegovom mjestu u savremenim dru{tveno-historijskim tokovima, o zna~ajnom doprinosu dru{tvenoj nauci, posebno u afirmaciji identiteta Bo{njaka. U najavi ove knjige i uz prvu godi{njicu podsje}anja, naumio sam iznijeti samo nekoliko zapa‘anja i refleksija o jednom dijelu ‘ivotnog puta Atifa Purivatre, razumije se bez pretenzije na iscrpnost i kona~ne sudove, nego vi{e kao jedno vi|enje koje mo‘e poslu‘iti za cjelovitije sagledavanje njegovog djela i dru{tvenog konteksta u kojem je djelovao. Prvo {to se nadaje kao nesumnjiva odrednica li~nosti Atifa Purivatre jeste ideja, od rane mladosti prihva}ena, socijalne i nacionalne emancipacije ljudi i naroda. U antifa{isti~kom i socijalisti~kom pokretu Atif nalazi mogu}nosti samopotvr|ivanja u ostvarivanju svojih ideala. On je vrijedan radnik u dr‘avnoj slu‘bi sve dok ne osjeti da je to suvi{e su‘en okvir za ispoljavanje {irih ambicija u pogledu svog dru{tvenog djelovanja. Posve}uje se nau~noistra‘iva~kom i obrazovnom radu. Taj prelaz nije bezbolan. No, on je hrabro kro~io u neizvjesnosti akademske karijere, gdje se po pravilu mora potvr|ivati rezultatima istra‘ivanja i publikovanjem radova. Na tom putu Atif je uspijevao da se doka‘e kao ozbiljan nau~ni radnik. Sa "#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

svojim saop{tenjima pojavljuje se na raznim simpozijima u ex-Jugoslaviji, a kasnije i u inostranstvu. Me|utim, oblast istra‘ivanja kojoj se posvetio nacionalno pitanje, posebno nacionalni fenomen bosanskih Muslimana, donosi mu glavobolje i smetnje u dru{tvenom i javnom ‘ivotu. Naime, poznato je da u prve dvije decenije socijalisti~ke, prete‘no etatisti~ke Jugoslavije, nije bila priznata nacionalna posebnost bosanskohercegova~kih Muslimana, {to, pak, u NOB nije uop{te bilo dovo|eno u pitanje. Dominiraju}a doktrina o nacionalnom pitanju i nacionalhegemonisti~ke snage u zemlji nisu ni na koji na~in pristajale na nacionalnu posebitost Muslimana, nego su ih “gurali” u Srbe, Hrvate ili neopredijeljene. Zato je bavljenje problemom nacionalnosti Muslimana u nekim krugovima bilo vrlo podozrivo. Isticanje, pak, potrebe i opravdanosti priznanja njihove nacionalne individualnosti tretirano je kao uno{enje pometnji u me|unacionalne odnose i poreme}aj u tada va‘e}em sloganu bratstva i jedinstva. Atif Purivatra se me|u prvima odva‘io i argumentovano na~eo pitanje ideolo{ke dogme u nacionalnim odnosima, koja je namjerno ili nenamjerno stvarana kao iskrivljena svijest, zabluda hranjena starim i novim predrasudama. I po samoj logici stvarnih odnosa, to nije moglo pro}i bez otpora, kritika, osporavanja, pa i raznovrsnih podvala. Me|utim, kada se pojavila Atifova prva knjiga Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana, postalo je evidentno da se radi o zrelom nau~niku prema kome se treba i nau~no-kriti~ki odnositi. No, i pored serioznih kriti~kih osvrta nisu bile izostale ni ideolo{ke floskule i prizemni tra~evi. Pojava druge, po mom mi{ljenju kapitalne knjige o JMO, doktorata koji je odbranio u Beogradu, pred uglednim i ~asnim profesorima, ozna~io je pravi doga|aj. Atif Purivatra se kao nau~nik nije vi{e mogao problematizirati. Ali, ni to nije smetalo zagri‘enim nacionalistima da ga prokazuju kao “krivovjernika” u idejnom pokretu, pa ~ak i kao opasnog nacionalistu. Ideolo{ko-politi~ki centri velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma uzeli su tada za metu napada {iri krug bosansko-muslimanskih intelektualaca, kao i znatan broj srpskih i hrvatskih nau~nih i kulturnih radnika u Sarajevu koji su bili saglasni, ~ak solidarni sa nastojanjima da se teorijski objektivno obra|uje nacionalna posebnost Muslimana i unaprijedi njihova nacionalna afirmacija. To su bile sedamdesete i osamdesete godine pro{log stolje}a kada se Republika Bosna i Hercegovina sna‘no uspravlja kao ravnopravna republika sa drugima u federalnoj saveznoj dr‘avi. To je vrijeme velikog poleta ove zemlje koja bilje‘i vidan napredak u cjelini - u privredi, posebno u

"#

Atif Purivatra - `ivot i djelo

industriji, u svim oblastima kulturnog stvarala{tva, naro~ito u nauci, likovnoj umjetnosti i drugim oblastima. Osporavanje B-H dr‘avnosti i bo{nja~ke nacionalnosti postajalo je sve o{trije. Sarajevski intelektualci etiketirani su kao bosanski dr‘avobranioci, islamski marksisti, mud‘ahedini i sli~no. U svim tim napadima nezaobilazno ime je Atifa Purivatre. Nisu bili po{te|eni ni politi~ari iz reda muslimanskog naroda, ponajvi{e D‘emal Bijedi} i Hamdija Pozderac, ali ni{ta manje ni politi~ari iz reda srpskog i hrvatskog naroda kao, naprimjer, Todo Kurtovi} i Branko Mikuli}, kao i drugi. U orkestrirane napade na sarajevsku kulturnu sredinu uklju~ili su se i neki Muslimani i na veoma ru‘an na~in jedan sociolog. Istina, Atif Purivatra nije bio sam i jedini u nastojanjima za afirmaciju Muslimana kao nacije. No, u ovoj prilici rije~ je posebno o njegovoj ulozi i aktivnosti. Naro~itu anga‘ovanost je ispoljio prilikom popisa stanovni{tva 1971. godine, obja{njavaju}i tada usvojenu politi~ku platformu u pogledu nacionalnog izja{njavanja. No, po svom temperamentu dinami~an, on je znao pre}i granice navodne “politi~ke linije” i dati materijal za nove napade takozvanih “pravolinijskih” doktrinera, ali u biti osporavatelja nacionalnog imena Musliman (s velikim M), koje je tada jedino bilo plauzibilno. No, dovoljno mudar i fleksibilan, Atif je odolijevao tendencioznim nasrtajima, pri ~emu je imao podr{ku naprednih politi~ara i intelektualaca. Atif Purivatra je bio prihvatio marksisti~ki svjetonazor i nau~ni metod. Kao dru{tveni aktivist, bio je nedogmatskog, zapravo demokratskog socijalisti~kog samoupravnog usmjerenja. Veoma otvoren za nove ideje i sam je autor takvih ideja, posebno u oblasti nacionalnih odnosa. Uzgred re~eno, kao izvjesna digresija, ali u kontekstu Atifovog teorijskog rada, potrebno je imati u vidu da je marksizam kod nas u tim godinama bio samo ideolo{ki okvir (ki{obran) pod kojim su se razvijali razni pravci slobodnog mi{ljenja i istra‘ivanja. Od vremena odbacivanja staljinisti~kog dogmatizma, tzv. Dijamata i ideolo{kog karaktera filozofije i nauke, nastaje otvorenost mi{ljenja i usvajanje novih ideja. U toj “panorami ideja”, {to se reflektirala i na teoriju o nacionalnom pitanju i doktrinu socijalisti~kog samoupravljanja, koja je zavr{avala pluralizmom interesa i nagovijestila politi~ki pluralizam - {to je ostalo nedore~eno u teoriji i neprimijenjeno u praksi - kretao se i Atif Purivatra nalaze}i upori{ta za svoje radove. U~inio sam ovu digresiju da bih bacio malo vi{e svjetla na duhovne prilike i dru{tvenu atmosferu u kojoj je Atif djelovao, kako bih, na kraju, mogao izvesti neke osobenosti njegove li~nosti i djela. Nesumnjivo, Atif Purivatra je bio lucidan na nau~noistra‘iva~kom planu i razrje{avanju dru{tvenih i li~nih "#!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

dilema. Bio je veoma istrajan u poslovima do samoodricanja, pravi pregalac, humanist kome je podsticajni motiv op}e dobro. Kao organizator Atif je, izgleda, neponovljiv. On je znao da okuplja sve {iri krug saradnika, s kojima je ostvarivao razne zamisli i aktivnosti. Njegovi projekti nisu deklarativni i deklamatorski, nego konkretni i realisti~ni, korak po korak na putu ostvarivanja osnovne ideje. A ta ideja vodilja je suverena Bosna i Hercegovina i nacionalna samobitnost Bo{njaka u zajedni{tvu i ravnopravnosti sa ostala dva konstitutivna naroda. To je njegova identifikacija, takore}i li~na karta. Atif Purivatra je bio nacionalno samosvjestan, ali nikad nacionalist, ili, ne daj Bo‘e, {ovinist. To je potvrdio ~itavim svojim ‘ivotom i djelom, izme|u ostalog, svojim komunikacijama i inicijativama u saradnji sa nacionalnim vije}ima Srba i Hrvata u toku opsade Sarajeva i poslije, u miru, zagovaraju}i me|usobno po{tivanje, toleranciju i solidarnost u akcijama koje vode odbrani zajedni~ke domovine i za dobrobit svih naroda i gra|ana. Vrlina, da ne ka‘em tekovina, u radu Vije}a Kongresa bo{nja~kih intelektualaca, jeste Atifova orijentacija na okupljanje bo{nja~kih intelektualaca bez obzira na ideolo{ko ili politi~ko opredjeljenje. S tim u vezi je i o~uvanje autonomnog karaktera Vije}a, koje ne mo‘e biti privjesak ni jedne druge institucije ili politi~ke stranke. A kriterij za saradnju je djelatnost na afirmaciji Bo{njaka, o~uvanju i razvijanju njihovih kulturnih i nacionalnih vrijednosti. Kao autonomna, u izvjesnom smislu centralna bo{nja~ka organizacija, a u odsustvu Matice Bo{njaka, Vije}e Kongresa bi se trebalo vi{e da bavi strate{kim pitanjima budu}nosti svoga naroda u vremenu prisutne i neodoljive globalizacije svijeta. Kako ne biti izlovana i zatvorena kulturna i etnonacionalna enklava u Evropi i svijetu, nego biti otvoren i prisutan u evropskim i svjetskim procesima integracije, a pri tome ne izgubiti svoj identitet, nego ga razviti na vlastitoj tradiciji i modernosti, duhovnoj religioznosti i lai~koj narodnoj obi~ajnosti. Vjerujem da je Atif Purivatra u tom smislu zami{ljao i, koliko je mogao i stigao, na tome i radio. Svojim djelom na odre|eni na~in je dao i putokaz za rad Vije}a u budu}nosti. To, bez sumnje, pokazuje i ova knjiga u va{im rukama. (Rijeèi podsjeæanja uz prvu godišnjicu smrti Atifa Purivatre, 11.09.2002.) Akademik Arif TANOVIÆ

"#"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

IZVODI IZ RECENZIJA

Akademik Arif TANOVIÆ

DRAGOCJENI RAD I SVOJEVRSNI DAR DRU[TVENOJ JAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE Ovaj rukopis predstavlja, takoreæi, gotovu knjigu pripremljenu za štampu. Raðen je u 11 poglavlja i na 267 stranica formata A4 kompjuterskog sloga na osnovu suptilnog pristupa koncepciji i kompoziciji cijeline djela i pod znalaèkom rukom dr. Fadila Ademoviæa. Svojim komentarima i autorskim prilozima, kao i izborom radova u autorstvu znatnog broja drugih istaknutih nauènih i intelektualnih radnika, on je skladno i uspješno predstavio život i djelo jednog od najistaknutijih bošnjaèkih intelektualaca, netom preminulog prof. dr. Atifa Purivatre. Posao koji je obavio dr. Fadil Ademoviæ vrijedan je koliko i trud jednog studijskog tima nekog instituta. Time je olakšao rad buduæim istraživaèima djela Atifa Purivatre, kao i društveno-historijskih prilika u vremenu njegova djelovanja. U prvom poglavlju koje nosi naslov: Nauènoistraživaèka djelatnost Atifa Purivatre u historijskim procesima afirmacije samobitnosti muslimanske (bošnjaèke) nacije, donose se mišljenja kompetentnih nauènih i kulturnih radnika o dva najznaèajnija njegova djela: Nacionalni i politièki razvitak Muslimana (1969) i JMO u politièkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1974), te kritièki osvrti i prikazi drugih nauènih i struènih radova ovog savjesnog istraživaèa. "##

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Opæi zakljuèak koji se može izvesti iz ovih promotivnih referata jeste da je Atif Purivatra nesumnjivo dao znaèajan doprinos društvenoj nauci, da je pionirski i originalno obradio teme prvorazrednog znaèaja. On je, naime, hrabro i inventivno zahvatio fenomen bosanskih Muslimana i opæenito nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini i širem regionu. Njegovi radovi su prevoðeni na više stranih jezika i èesto citirani u svjetskoj literaturi. U nauènoj komunikaciji i struènoj literaturi prihvaæen je kao jedan od najkompetentnijih tumaèa nacionalne emancipacije Muslimana u Bosni i Hercegovini, što je zavrijedio na osnovi temeljitih i objektivnih istraživanja. Kritièki osvrti na glavna djela i brojne nauène studije i projekte predstavljaju Atifa Purivatru u relativno novome, zapravo, potpunijem svjetlu, kao nauènika širokog dijapazona koji, uz teorijsko razmatranje nacionalnog pitanja Bošnjaka, tretira historijska, antropološka, etnièka, kulturna i duhovna pitanja i probleme, kao i ekonomske i sociološke uslovljenosti razvitka naroda kome pripada, kao i susjeda, bez kojih se ne može zamisliti egzistencija Bošnjaka. Njegovo djelo je pouèan primjer skladnog povezivanja teorijskoga i empirijskog istraživanja historijskih procesa i savremenih zbivanja. Opæe humanistièko stajalište mu daje osnovu za projekciju buduæih dogaðanja i opravdanje za društveno i lièno angažovanje. U narednim poglavljima tekstovi profesora Purivatre povezani su u tematske cjeline, uz pojašnjavanje i komentare dr. Fadila Ademoviæa. Odnose se na pitanje državnosti Bosne i Hercegovine, bosanski jezik i nacionalno ime Musliman i Bošnjak. Uvrštene su i polemike koje je vodio Purivatra. Iz njih izbijaju lièno dostojanstvo i argumentovani stavovi, uz pledoaje na odgovornosti javne rijeèi. On cijeni suèeljavanje mišljenja i principijelni dijalog, ali je bespoštedan u kritici izvrtanja èinjenica i nacionalistièkog osporavanja bošnjaèkog identiteta i njegove povijesne samobitnosti. Atif Purivatra je bio spiritus movens Vijeæa Kongresa bošnjaèkih intelektualca - stoji u naslovu jednog od poglavlja u ovoj knjizi. Tu je ukomponovan i “historijki prvijenac” KO JE KO U BOŠNJAKA, što je, zapravo, djelo Atifa Purivatre i saradnika. Uz to, radeæi kao generalni sekretar, a zatim predsjednik Vijeæa, Purivatra je razvio èitav projekt i praktièni program okupljanja bošnjaèkih intelektualaca, bez obzira na ideološku ili politièku orijentaciju, na jedinstvenom poslu afirmacije Bošnjaka u iskrenom suživotu sa komšijama Srbima i Hrvatima i svima "#$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

drugim koji vole Bosnu kao svoju domovinu ravnopravnih naroda i graðana. Od entuzijazma koji je ispoljio u vremenu popisa stanovništva 1971. godine, kada je promovirano, tada jedino plauzibilno opredjeljenje u nacionalnom iskazivanju kao Musliman, pa sve do kraja života Atif se posvetio poslu razvijanja bošnjaèke samosvijesti i opstojnosti. U radu Vijeæa ispoljio je puni kapacitet intelektualnoga, moralnog i politièkog aktivizma. Postale su glasovite tribine Vijeæa, raznovrsna izdavaèka djelatnost, saradnja sa srpskim i hrvatskim nacionalnim vijeæima i drugim nezavisnim i nevladinim organizacijama. Izjave, saopæenja, deklaracije Vijeæa nose prepoznatljivi stil i peèat Atifa Purivatre. U borbi za meðunacionalno priznavanje, uvažavanje i poštivanje Atif Purivatra je pokazao kako se može biti nacionalan, a ne nacionalist, kako borba za dobrobit svog naroda nije i ne smije biti u suprotnosti i u sukobu sa dobrobiti drugih naroda u zajednièkoj domovini, kako posebni nacionalni identiteti pretpostavljaju zajednièki bosanski identitet u smislu domovinske i državne pripadnosti svih graðana ove zemlje. Pri kraju ove knjige nalaze se radovi Atifa Purivatre o drugim intelektualcima i njihovom stvaralaštvu (Alija Isakoviæ, dr. Muhamed Hadžijahiæ i drugi). I ti tekstovi po svojoj objektivnosti i odmjerenosti govore o karakteru samog autora Atifa Purivatre, kao što se to ogleda i u brojnim intervjuima i dijalozima koji svjedoèe o njegovome širokom obrazovanju, izoštrenome logièkom rezonovanju i humanistièkom patosu, do kraja uronjenom u svoje vrijeme i životne prilike, uvijek u traženju rješenja za konfliktne situacije, zapravo onih solucija koje vode opæem dobru i progresu. Poslije iznenadnog završetka burnoga i plemenitog životnog puta, kada se o èovjeku govori s pijetetom, komemorativno, u sluèaju Atifa Purivatre to nije izostalo, ali su brojne ugledne liènosti iskazale koliko suzdržanu, toliko i objektivnu ocjenu njegova životnog djela. Zajednièki imenitelj brojnih izjava objavljenih u ovoj knjizi jeste da je Atif Purivatra ušao u povijest društvene misli naše zemlje. Ova je knjiga dragocjen rad i svojevrsni dar društvenoj javnosti Bosne i Hercegovine. Knjiga je posveæena Atifu Purivatri, što je on i zavrijedio, ali je ona više od toga, jer govori o dramatiènom vremenu agresije, opsade i otpora, odbrane i osloboðenja, o dostojanstvu uspravljanja Bošnjaka i Bosanaca. U tome dramatiènom vremenu na sve bitne dogaðaje teorijski i praktièno je reagovao Atif Purivatra. I kad se sakupe u jednu publikaciju "#%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

njegovi radovi i valorizacija njegove djelatnosti od strane drugih, dobija se slika izuzetnog stvaralaštva veoma znaèajne liènosti u bošnjaèkom narodu i Bosni i Hercegovini. Gledano u cjelini, ova knjiga o životu i djelu Atifa Purivatre ima višestruku važnost i upotrebu: za nauène istraživaèe je sakupljena graða, za bošnjaèke intelektualce u cjelini može poslužiti kao uzor za orijentaciju i djelovanje, za mlade generacije bit æe poduka, za širu javnost kvalifikovano tumaèenje bošnjaèkoga nacionalnog identiteta i bosanskog patriotizma. To su inspirativni tekstovi za rekonstrukciju idejnih kretanja i konfrontacija u našem društvu posljednjih nekoliko decenija, a posebno za rasvjetljavanje duhovnog otpora agresorskom vandalizmu. Pozdravljam inicijativu VKBI-ja da se ovakvom publikacijom obilježi prva godišnjica smrti predsjednika Vijeæa Atifa Purivatre. Èestitam Fadilu Ademoviæu na dobro obavljenom poslu. U Sarajevu 1. VIII 2002.

Uz srdaènu preporuku, Arif Tanoviæ

"#&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Dr. Jusuf ŽIGA

KNJIGA VI[ESTRUKO KORISNA ZA AKADEMSKU I ZA NAJ[IRU JAVNU UPOTREBU Rukopis za monografiju pod radnim naslovom Vrijeme uspravljanja Bošnjaka - Život i djelo Atifa Purivatre, koju je saèinio gospodin Fadil Ademoviæ, sadrži oko 130 priloga. Oni su u fizionomijskom smislu raznorodnog sadržaja, poèevši od struènih ekspertiza, osvrta i prikaza knjiga, objavljenih za života prof. Purivatre, preko jednog broja njegovih do sada nepubliciranih radova, pa do tekstova ispisanih u povodu smrti ovoga jednog od najcjenjenijih i najangažiranijih bošnjaèkih i bosanskohercegovaèkih intelektualaca u posljednjih nekoliko desetljeæa. Radi se o tekstovima blizu pedesetak autora, meðu kojima su poznati univerzitetski profesori, politièari, novinari..., što ovoj publikaciji, izloženoj na 267 strana formata A-4, kompjuterskog tiska, daje dodatnu specifiènu težinu i atraktivnost. Tekstovi koji su uvršteni u ovu monografiju ne samo da æe pružiti moguænost odgovarajuæeg uvida u životni opus rahmetli prof. dr. Atifa Purivatre nego i u ukupnu politièku ambijentalnost života na južnoslavenskom prostoru tokom minulog stoljeæa, koje je bilo veoma teško u pogledu opstanka i konaènog priznavanja bošnjaèke nacije. Oni æe doprinijeti i na planu otklanjanja postojeæih stereotipa i fetišiziranja vezanih za prezentiranje historijskog iskustva prije svega Bosne i Bošnjaka u 20. stoljeæu. U aksiološkom smislu, najkraæe kazano, smatram sve uvrštene tekstove relevantnim, kao i ukupni sadržaj ove publikacije višestruko korisnim, kako za akademsku, tako i za najširu javnu upotrebu, te ih kao takve, u ulozi recenzenta, mogu toplo preporuèiti izdavaèu za štampanje. U Sarajevu jula 2002.

Prof. dr. Jusuf Žiga "#'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

"$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Index imena A Ademoviæ Fadil 1, 2, 3, 4, 5, 12, 21, 49, 105, 123, 209, 216, 455, 456, 458, 459 Agiæ Nurija 166 Ajanoviæ Irfan 259 Albright Madelaine 330 Aliæ Džemaludin 169 Alispahiæ Selma 256 Alispahiæ Zehra 293 Alomeroviæ Šefkko 432 Amirhalili Homayoun Seyed 432 Andriæ V. 85 Arizand Abbas 432 Ataturk Kemal 376, 377

B Babiæ N. 50 Bajiæ Jovo 341 Bakšiæ Hamza 106, 107, 113, 114, 322, 384 Bakoviæ Ante 253, 303 Baliæ Smail 119, 436 Banac Ivo 109 Bašagiæ Safvet beg 254, 269, 372, 377, 378 Bašeskija Mula Mustafa 178 Bazdulj-Hubijar Nura 256 Baždareviæ Nejra 247 Beæirbegoviæ Edah 266 Begiæ Midhat 119 Begtiæ Rešad 433 Behmen Alija 434 Behmen Šefkija 81 Belan 66 Bender Ivan 333 Berberoviæ Ljubomir 31, 46, 101 Berbiæ Suad 432, 433 Bešlagiæ Selim 435 Bijediæ Džemal 107, 117, 145, 382, 453 Bodnaruk Ivica 138 Bogiæ Bogiæeviæ 224 Bosanac Hamza 178

Brankoviæ Nedžad 432 Brozoviæ Dalibor 148, 149, 150, 151, 152, 153, 154, 155, 159, 253 Buèuk Esad 431 Budiša Dražen 160 Burg I. Stevan 93 Burnazoviæ Tufik 255 Busuladžiæ 390 Bušatlija Ibrahim 169

C Caratan Branko 196, 197, 198 Cengle France 49, 50, 264 Ceriæ Mustafa ef. 241, 252, 442 Cilh Tilman 272 Clinton William Bill 245 Cvetkoviæ-Maèek 54, 58, 63, 163, 250, 389 Cvijetiæ Nikola 107 Cvitkoviæ Ivan 437

È Èardžiæ Faruk 279 Èauševiæ Džemaludin ef. 34, 286, 375, 376, 377, 401 Èauševiæ Elida 397 Èauševiæ Enver 168, 272 Èauševiæ Halid 281 Èekiæ Šefkija 453 Èekiæ Smail 333, 334, 335, 336, 337, 338, 340, 341 Èemerliæ Hamdija 116 Èemerski Angel 131 Èièak 259 Èišiæ Alma 431 Èišiæ Husaga 287 Èkalja Miodrag Petroviæ 168 Èokiæ S. 446 Èolakoviæ Rodoljub 63, 70, 107, 178

"$

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Æ

F

Æatiæ 371 Æeriæ Salem 55, 117, 204, 382 Æimiæ Esad 51, 60, 125, 126, 127, 129, 130 Æiriæ Živan 157 Æoroviæ Svetozar 269 Æosiæ Dobrica 168 Æurak Nerzuk 408

Fabijaniæ R. 207 Faladžiæ Sulejman 53 Filandra Šaæir 109, 185, 206, 255 Filipoviæ M.S. 61, 207, 208 Filipoviæ Muhamed 111, 119, 168, 186, 208, 209, 311 Filipoviæ Nenad 147 Filozof Konstantin 157 Finci Jakob 428, 443 Fortis Alberto 157 Franiæ Frane 61, 67 Friedmen Thomas 318, 319 Friganoviæ Mladen 136

D Daniloviæ Uglješa 107 Dante Aligijeri 240 Dautbašiæ Ismet 431 Davidoviæ J. 37, 80, 81 Delaliæ Medina 175, 176 Demiroviæ Mujo 431 Dobrilo Dijak 448 Divjak Jovan 441 Dizdar Mehmedalija Mak 119 Dizdareviæ Ismet 444, 445 Dodik Milorad 156, 158, 245 Doleèek Vladimir 224 Donia Robert J. 93 Drino Mehmed 432 Dudakoviæ Atif 431 Dugonjiæ Rato 107, 381 Durakoviæ Asaf 166, 167 Durakoviæ Enes 285, 372 Durakoviæ Nijaz 97

DŽ Dželiæ 420

Ð Ðilas Milovan 118, 180, 192, 209, 381 Ðorðeviæ Miroslav 21, 420 Ðozo Husein 119, 288, 289 Ðulabdiæ 400 Ðurðev Branislav 147 Ðurišiæ Pavle 336

E Efendiæ 266 Ekmeèiæ Milorad 187, 371 El-Asry Salab 431 Engels Fridrih 49 Evans Garet 317, 318

"$

G Gadafi Moammer el 161, 162, 169 Ganiæ Ejup 266 Garašanin Ilija 201, 204, 269 Gašoviæ Salih 158 Gatman Roj (Gutman Roy) 272, 281, 327, 328, 329 Gligorov Kiro 321 Gojer Gradimir 437 Grapèanoviæ Hasan 116 Grbo Ismet 255 Gross Mirjana 67

H Hadžihafizbegoviæ Emir 255 Hadžijahiæ Muhamed 14, 23, 50, 52, 92, 108, 116, 147, 204, 285, 350, 351, 370, 407, 457 Halaèeviæ Mehmed 146, 147 Haliloviæ Enver 255 Haliloviæ Safet 21, 42, 46, 101, 110, 426, 430, 433 Haliloviæ Senahid 347 Hamamdžiæ Muhidin 440 Hamzagiæ Hasan 352, 353 Hand Graham 433 Hangi Antun 360 Hodžiæ Ibrahim 353, 354 Hodžiæ-Ljumanoviæ Jasna 421 Holjevac Vjeæeslav 61, 136 Homeini Ayatolah 161, 162 Hopken Wolfgang 93, 179, 205 Horoziæ Asim 256 Hozo Dževad 266

Atif Purivatra - `ivot i djelo Hrasnica Halid 78 Hrelja Kemal 23, 169 Hudelist Darko 161 Hukoviæ Seid 266 Humo Avdo 107, 109, 117, 175 Humo Omer 158

I Ibrišimoviæ Nedžad 266 Ilhamija Abdul-Vehab 158 Imamoviæ Enver 169, 269, 370 Imamoviæ Mustafa 17, 23, 39, 42, 46, 55, 64, 82, 101, 108, 109, 137, 169, 255, 269, 281, 285, 341, 370, 404, 407, 426, 444 Isakoviæ Alija 119, 266, 285, 347, 348, 349, 350, 372, 385, 394, 457 Isakoviæ-Keèo Emina 433 Išek Tomislav 162, 406 Ivanovski Orde 140, 143 Izetbegoviæ Alija 147, 148, 168, 171, 190, 225, 231, 246, 266, 276, 306, 406, 407

J Jakovich Viktor 317, 318 Jankoviæ Dragoslav 21, 394, 420 Jankoviæ S. 50 Jansen 178 Jelaviæ Ante 330, 331 Jergoviæ Miljenko 195 Jokanoviæ Sprerans 70 Jokanoviæ Vladimir 70 Jonjiæ Tomislav 260 Jovanoviæ J. 81 Jovièiæ Dragan 256

K Kaèiæ-Miošiæ Andrija 157 Kahrimanoviæ Emir 400 Kalaj Benjamin 185, 374 Kamenica Edina 155, 165, 334 Karabeg Omer 196, 197, 198, 227, 229, 231, 232, 233, 234, 236, 237 Karabegoviæ Osman 175, 192, 287 Karaèiæ J. 50 Karaðorðeviæ 27

Karadžiæ Radovan 168, 191, 259, 265, 269, 409, 420 Karamehmedoviæ 280, 401 Karavdiæ Mustafa 436 Kardelj Edvard 50, 58, 59, 66, 70, 72, 379 Kariæ Enes 444, 446 Kašiæ Bartol 158 Kazaz Enver 373 Kikiæ Hasan 250, 286, 378 Kilibarda Novak 258, 259, 438 Kljuèanin Zilhad 185 Koèan Ismet 140 Kolar Ramo 91, 450 Koloniæ Džemal 232 Komarica Franjo 224 Korkut Sakib 280, 401 Kornblum Džon (John) 261 Korošec Anton 80 Koroman Malko 395 Kosovac Dragutin Braco 107, 123 Koštunica Vojislav 258 Kožul F. 50 Kozar Ðuro 118 Krciæ Šefket 439 Krejèi Jargoslav 93 Kreso Esad 432 Križanoviæ Jozo 430, 434 Krkiæ Safet 432 Krleža Miroslav 151, 152, 154, 177 Kukiæ Slavko 170, 171 Kulenoviæ Džafer 191 Kulenoviæ Husein 431 Kulenoviæ Skender 286, 378 Kulišiæ Špiro 207, 208, 209, 381 Kulin ban 163, 373, 448 Kupusoviæ Sulejman 256 Kurjak Asim 266 Kurto Nedžad 385, 394 Kurtoviæ Todo 117, 118, 288, 453 Kusturica Emir 311 Kuzmanoviæ Rajko 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237

L Lagumdžija Zlatko 245 Laštriæ Filip 157 Latas Omer-paša 379 Lazoviæ Miro 333

"$!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Lenjin 49, 96 Lipa Nedim 418 Lockwood G. William 93 Lockwood Yuone 93 Lovrenoviæ Dubravko 433 Loza Tihomir 146

M Maciæ Omer 433 Maèek-Cvetkoviæ 54, 58, 63, 163, 250, 389 Maglajliæ Ibrahim ef. 79, 280 Maglajliæ Munib 372 Mahmutèehajiæ Rusmir 23 Maksimoviæ Vojislav 50 Malkolm Noel 272 Mandiæ Dominik 61 Mandžiæ Pašaga 107 Marèeta Mile 233 Margetiæ Stjepan 157 Marjanoviæ Joco 136, 147 Markešiæ Luka fra. 46, 101, 224 Markoviæ Ljubiša 431 Marks 49 Marušiæ Radovan 256 Masleša Veselin 22, 46, 59, 63, 180, 428 Mathich Ambrox 158 Matoš Antun Gustav 260 Megiser Jeronim 157 Memiševiæ Fadila 431 Mijatoviæ Cvijetin 140 Mikalja Jakov 157 Mikuliæ Branko 50, 107, 112, 113, 114, 116, 118, 136, 137, 189, 288, 453 Miladinoviæ Ivan 145 Miljkoviæ Husko 379 Miljuš Brane 118 Miller Thomas 245 Miloševiæ Slobodan 159, 258, 269, 317, 409 Mitiæ Milan 125, 127 Mladiæ Ratko 409 Molan Franc 175, 176 Moljeviæ Stevan 371 Muhiæ Fuad 169 Mulaibrahimoviæ Halim 111 Mulaomeroviæ Jasminko 351 Musiæ Ramo 440 Muslimoviæ Fikret 387 Mužiæ Ivan 61, 67

"$"

N Nametak Alija 304 Niškanoviæ Miroslav 207, 208 Novak Viktor 67

O Oljaèa Mladen 144, 145 Omaniæ Ajnija 360, 362 Omeragiæ Sejo 305 Omerbašiæ Šefko 262, 433 Omeroviæ 280 Omersoftiæ Amila 442 Oven Roberts 262

P Palavestra V. 207 Palikruševa Galaba 134, 135 Pamuk Mustafa 431, 433 Parèinko Mato 166, 167 Pašiæ Muhidin 433 Pašiæ Mujo 163, 180, 287 Pašiæ Najdan 21 Pašiæ Nikola 37, 79, 86, 378 Paton A. Arèibald 157 Peæanin Senad 314, 330 Pejakoviæ Josip 256 Pejanoviæ Mirko 217, 222, 428, 430, 438, 444 Petritsch Wolfgang 431 Petroviæ M. 50 Pijade Moša 180, 381 Popara Mira 163, 264 Popara Veljko 163, 264 Poplašen Nikola 276, 279 Porfirogenit 156 Pozderac Hamdija 107, 112, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 124, 144, 147, 453 Prlenda Antonio 432 Prliæ Jadranko 333 Prohiæ Kasim 117 Pucar Ðuro 107 Puljiæ Vinko 225, 283 Purivatra 1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 40, 41, 42, 43, 44, 45, 50, 51, 52, 53, 56, 58,

Atif Purivatra - `ivot i djelo 59, 60, 61, 62, 64, 65, 66, 67, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 101, 105, 108, 110, 111, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 121, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 137, 138, 140, 142, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 150, 151, 153, 154, 156, 158, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 168, 169, 170, 171, 173, 175, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 185, 186, 187, 188, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203, 204, 205, 206, 208, 209, 210, 213, 215, 216, 217, 219, 220, 221, 223, 224, 225, 226, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 243, 248, 249, 250, 251, 252, 253, 255, 256, 257, 259, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267, 268, 269, 270, 271, 272, 273, 274, 275, 276, 277, 278, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 289, 292, 296, 297, 298, 301, 302, 303, 304, 305, 306, 307, 308, 309, 310, 311, 312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 319, 320, 322, 323, 324, 329, 330, 331, 332, 335, 338, 340, 341, 342, 344, 345, 350, 351, 353, 354, 362, 365, 367, 369, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 383, 384, 385, 398, 399, 400, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 407, 408, 412, 404, 405, 406, 407, 408, 412, 415, 416, 417, 418, 419, 425, 426, 427, 428, 429, 430, 431, 432, 433, 434, 435, 436, 437, 438, 439, 440, 441, 442, 443, 444, 445, 446, 447, 448, 449, 450, 451, 452, 455, 456, 457, 458, 459 Purivatra Ajdin 440 Purivatra Mirsad Miro 168, 418 Purivatra Najfa 440 Purivatra-Graðeviæ Izeta 440

R Radiæ Stjepan 67, 73, 74, 378, 379 Ramiæ Jusuf 432 Redžiæ Enver 72, 137, 264, 381, 407 Reljkoviæ Antun 157 Riðanoviæ M. 50 Riveu 376 Rizviæ Muhsin 16, 108, 119, 252, 253, 281, 285, 372, 431 Romaniæ Teodor 431 Rudiæ Petar 210 Rumenovski Stojan 433 Russinov I. Dennison 93

S Sadikoviæ Refik 437 Sadoviæ Velija 280 Salhanoviæ Selman 251 Sejtarija Esad 255 Sekuliæ Isidora 158, 178 Selimoviæ Meša 125, 250, 429 Serdareviæ Mevlida 360, 362 Seton-Watson Hugh 93 Sidran Abdulah 266 Silajdžiæ Haris 266, 332, 334 Skerliæ 145 Smailagiæ Nerkez 284 Sofradžija Avdo 255, 318 Softiæ Ferid 232 Sokoloviæ Faruk 256 Spahiæ Mehmed 53 Spahiæ Mustafa 255, 287 Spaho Mehmed 28, 34, 79, 80, 81, 86, 191, 376, 400, 401, 403, 407, 408 Srškiæ Milan 85 Staljin 180, 286, 380 Stanojeviæ A. 81 Stepanoviæ Stepo 285 Stieglmayer Alexandra 324 Strukar Mustafa 432 Suæeska Avdo 266, 394, 407 Sugar Peter 93 Sušiæ Hasan 169 Suljeviæ Alma 256 Suljeviæ Kasim 13, 40, 41, 50, 51, 92, 111, 115, 117, 128, 180, 204, 284, 288, 370, 382, 407

Š Šaæirbegoviæ Nedžib 266, 267 Šarac Džemil 108, 287, 382 Šešelj Vojislav 118, 169, 194, 195, 259, 276, 395 Šimiæ Ilija 431 Šišiæ Fuad 255 Šiljegoviæ Boško 288 Škegro Ante 169 Štadler 67 Šurlan Zdravko 439 Šuvar Stipe 149

"$#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

T Tabakoviæ Sulejman 158 Taherian Mohamed Ebrahim 323 Tahtar Tahir-paša 379 Tanoviæ Arif 25, 40, 46, 101, 145, 168, 266, 455, 458 Tepiæ Ibrahim 169 Tito Josip Broz 49, 96, 109, 110, 111, 118, 136, 164, 287 Tokiæ Sejfudin 434 Tomšiè Vida 175 Topiæ Franjo 432 Travljanin Samir 432 Truidli Peter 93 Tuðman Franjo 136, 159, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 246, 259, 260, 317 Tuliæ Zlatko 149 Tvrtko kralj 448

U Uskufija Hevaija Muhamed 158

V Vick Richard 93 Visoèak Beæir 158 Vrbošiæ Josip 436 Vudvord Sjuzan 278 Vukièeviæ Veljo 37, 80

Z Zuliæ Irfan 435 Zuliæ Arif 255

Ž Žiga Jusuf 36, 101, 255, 444, 447, 459 Žuniæ Enisa 431

W Walimosky Viteyslav 93 Wheeler Mark 317

X Xigui Wen 323

"$$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Sadr`aj

O novoj ediciji - VRIJEME USPRAVLJANJA BO[NJAKA .................................... 5 Fadil Ademovi} - RIJE^ NA PO^ETKU .............................................................. 7 Umjesto predgovora Mustafa Imamovi} U OKRILJU PREPORODNIH PREGNU]A ...................................................... 13

I. NAU^NOISTRA@IVA^KA DJELATNOST ATIFA PURIVATRE U HISTORIJSKIM PROCESIMA AFIRMACIJE SAMOBITNOSTI MUSLIMANSKE (BO[NJA^KE) NACIJE .................. 19 Fadil ADEMOVI]

NAU^NIK NA NIVOU SVOGA VREMENA ..................................................... 21 Akademik Arif TANOVI]

SVOJIM ISTRA@IVANJEM POPUNIO JE PRAZNINU U NAU^NOJ LITERATURI .............................................................................. 25 Akademik Ljubomir BERBEROVI]

AUTENTI^NO NAU^NO DJELO ................................................................... 31 Fra Luka MARKE[I]

DJELO ZASNOVANO NA HISTORIJSKOJ METODI I ZNANSTVENOJ ANALIZI ............................................................................. 33 Jusuf @IGA

KAPITALNO VA@NA KNJIGA .......................................................................... 36 Mustafa IMAMOVI]

IZUZETNO ZNA^AJNO DJELO U NOVIJOJ HISTORIJSKOJ NAUCI .............. 39 Safet HALILOVI]

@IVOTNI PUT ISPUNJEN PODMETANJIMA I STRADANJIMA ......................... 42 "

%$ Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Atif PURIVATRA

NU@NOST NAU^NOG ISTRA@IVANJA PRILIKA I ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI ............................................................................. 44 Napomena autora uz tre}e izdanje

PRILOG UTVR\IVANJU POTPUNIJE NAU^NE ISTINE .................................. 47 Fadil ADEMOVI]

POLITI^KI ARGUMENTOVANO I ZNANSTVENO UTEMELJENO (Zajedni~ki prilog Kasima Suljevi}a i Atifa Purivatre sagledavanju nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini) ............................... 49 P R I K A Z I - K R I T I K E - O S V RT I Studijski projekt: STAV MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE U POGLEDU NACIONALNOG OPREDJELJENJA (Nacrt za bibliografiju, obradili dr. Muhamed Had`ijahi} i dr. Atif Purivatra, Sarajevo, 1968., str. 85, litografirano, izdao Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi~kih nauka) ...................................................................................................... 51 Mustafa IMAMOVI]

JEDNA BIBLIOGRAFIJA - ZNA^AJAN DOPRINOS HISTORIJI ................................. 52 Esad ]IMI]

NACIONALNI I POLITI^KI RAZVITAK MUSLIMANA (Svjetlost, Sarajevo, 1969.) ...................................................................................... 55 Mustafa IMAMOVI]

RASPRAVE I ^LANCI ATIFA PURIVATRE (Nacionalni i politi~ki razvitak Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1969.) ................... 61 Tomislav I[EK

UZ TRE]E IZDANJE JEDNE KNJIGE ........................................................................ 64 Mustafa IMAMOVI]

PRVI CJELOVITI NAPOR (Dr. Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom `ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1974., str. 658) ............................... 75 Tomislav I[EK

IZVANREDNA MONOGRAFIJA Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politi~kom `ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Sarajevo, 1974., 658 str. ................................. 83 Ramo KOLAR

IZ POVIJESTI ZA BUDU]NOST .............................................................................. 90

Plodna spisateljska aktivnost U [IROKOJ UPOTREBI I ^ESTO CITIRANI RADOVI .............................................. 92 SPISAK VA@NIJIH NAU^NO-STRU^NIH RADOVA ............................................... 94

"$&

Atif Purivatra - `ivot i djelo

II. DRAMA POVRATKA I O^UVANJA IDENTITETA: BOSANSKE DR@AVNOSTI I NACIONALNIH ATRIBUTA MUSLIMANA (BO[NJAKA) ............................................................... 103 Fadil ADEMOVI]

VRIJEME BOSANSKOG I BO[NJA^KOG USPRAVLJANJA ............................ 105 HISTORIJSKI ISKORAK IZ PROVINCIJE U POZADINI: I PREMA VANI I UNUTRA .............................................................. 105 PERIOD RENESANSE MUSLIMANA ...................................................................... 108 ^IJA JE BOSNA I HERCEGOVINA? NISU NAM POTREBNI STARATELJI I DU[EBRI@NICI ........................................... 111 Hasan GRAP^ANOVI]

PRIJELOMNA VREMENA .............................................................................. 116 \uro KOZAR

HAMDIJA POZDERAC I PRIZNANJE MUSLIMANSKE NACIJE (Svjedo~enje Atifa Purivatre) ......................................................................... 116 Smail BALI]

HAMDIJA NIJE BIO SAM .............................................................................. 119

III. NA POPRI[TU BORBE ZA NACIONALNU SAMOBITNOST MUSLIMANA: POLITI^KE POLEMIKE ATIFA PURIVATRE ................ 121 Fadil ADEMOVI]

MIJE[ANJA SPOLJA I IMPORTOVANI NACIONALIZAM ............................... 123 Atifovo neslaganje sa ]imi}em ............................................................................. 125 Polemika na relaciji Purivatra - Skoplje ................................................................. 130 Poruke Atifu Purivatri iz Makedonije ..................................................................... 131 [ta je Atif Purivatra osporavao iz Sarajeva ............................................................ 132 Poku{aji osporavanja i uno{enja sumnji ................................................................ 134 Sa porastom pretenzija prema Bosni i Hercegovini uvijek je raslo i svojatanje Muslimana ................................................................................. 136 Nin o znanstveniku koji ”zbunjuje gra|ane” ........................................................ 137 Nesporazumi i obja{njenja - Veliko ”M” i malo ”m” ............................................. 139 MUSLIMANI ILI - muslimani... (Povodom teksta Nemar ili namera objavljenoga u Borbi 3. februara 1987.) ........ 140 Purivatrina pitanja ................................................................................................. 142 Odgovor i - jo{ jedno pitanje ................................................................................. 143

"$'

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Zabilje{ta iz atifove ostav{tine ............................................................................... 143 Mladen OLJA^A

Atif je Hamdijin prvogovornik i tuma~ .................................................................. 144 Moralne pronevjere u javnosti ............................................................................... 146 BOSANSKI ILI BO[NJA^KI JEZIK (Polemika sa akademikom Daliborom Brozovi}em) .............................................. 148 Osporavanje Bo{Njacima bosanskoga jezika zna~i negiranje bo{nja~koga naroda .............................................................................................. 156 MANJKA VAM ZNANJE IZ LINGVISTIKE (Otvoreno pismo Miloradu Dodiku) ...................................................................... 156 ”SUHA KIFLA”, ”ZATVORENA KONZERVA” I ”NENARAVNI PEREC” (Bosna bez Hrvatske je ”zatvorena konzerva”, a Hrvatska bez Bosne ”suha kifla”, po akademiku Brozovi}u, a ”nenaravni perec”, po Franji Tu|manu) .............................................................. 159 TU\MANOV PRELUDIJ ZA PODJELU BOSNE I HERCEGOVINE ......................... 161 Ignoriranje ~injenica - politi~ka podvala ............................................................... 162 Pet baklji - {est baklji ............................................................................................. 164 @elje ne pi{u historiju ............................................................................................ 164 NEOSNOVANO PROTIVLJENJE ............................................................................ 165 POTURANJA MATE PAR^INKA: ZLOUPOTREBA ATIFA PROTIV ATIFA ............. 166 ”U HAP[ENJU ZAOBILAZE PURIVATRU” ............................................................ 168 INFLACIJA ZLE VOLJE ZAGREBA^KOG POVJESNI^ARA ..................................... 168 ZNAKOVI JEDNAKOSTI GDJE IM NIJE MJESTO ................................................... 170

IV. ATIF PURIVATRA KAO JEDAN OD VODE]IH PROMOTORA MUSLIMANSKOGA NACIONALNOG IMENA 1971. GODINE ........ 173 Medina DELAILI]

KAKO JE IZABRANO PRVO NACIONALNO IME - MUSLIMANI .................. 175 [a}ir FILANDRA i Zilhad KLJU^ANIN

BOSNA NIJE RAZGRA\ENA AVLIJA ............................................................. 177 Miljenko JERGOVI]

MUSLIMANSKI [TIT NAD BOSNOM ........................................................... 186 Omer KARABEG

BO[NJACI SU EVROPEIZIRANI Radiomost Slobodne Evrope Zagreb - Sarajevo (Sagovornici Branko Caratan i Atif Purivatra, profesori fakulteta politi~kih nauka u Zagrebu, odnosno u Sarajevu) ......................................... 196

"%

Atif Purivatra - `ivot i djelo [a}ir FILANDRA

SAMOSVOJAN I DANAS SLOBODAN NAROD ........................................... 198 MUSLIMANI I KONSTITUIRANJE NACIJA .................................................... 206 Fadil ADEMOVI]

U SPORENJIMA O MUSLIMANIMA .............................................................. 207 MUSLIMANSKA POSEBNOST KAO @IVOTNA ^INJENICA .......................... 209 NEDOVOLJNO UVA@AVANJE NA[EG BITISANJA ....................................... 210

V. ANGA@OVANJE ATIFA PURIVATRE U PEDAGO[KOM RADU I DRU[TVENO-KULTURNOM @IVOTU SARAJEVA I BOSNE I HERCEGOVINE .............................................. 213 Fadil ADEMOVI]

VRSTAN PEDAGOG I ANGA@OVANI DRU[TVENI RADNIK ...................... 215 Mirko PEJANOVI]

PODSTICAO JE VOLJU I HRABRIO STUDENTE ........................................... 216 Atif PURIVATRA

ODGOVORNOST U OBLIKOVANJU JAVNOG MI[LJENJA .......................... 217 NEVLADINE ORGANIZACIJE IMAJU ZNA^AJAN UTICAJ NA VLADE ................. 219 JEDINSTVENO O AGRESIJI ................................................................................... 220

Ba{tinik multietni~ke budu}nosti Bosne i Hercegovine podr{ka konstitutivnosti naroda i gra|ana Mirko PEJANOVI]

NEVLADINE ORGANIZACIJE I KONSTITUTIVNOST NARODA I GRA\ANA U BOSNI I HERCEGOVINI ....................................................... 220 Atif PURIVATRA

HVALE VRIJEDNA SARADNJA ...................................................................... 222 POZIV U MULTIETNI^KU BUDU]NOST ............................................................. 225 OSNOV MIRA I DEMOKRATSKOG RAZVITKA ZEMLJE ........................................ 226 Omer KARABEG

RAVNOPRAVAN U BOSNI I HERCEGOVINI - MANJINA U ENTITETU Radiomost Slobodne Evrope (Razgovaraju Atif Purivatra u Sarajevu i Rajko Kuzmanovi} u Banjoj Luci) ................................................. 227 INSISTIRAO JE NA KONSTITUTIVNOSTI .............................................................. 237 KRIVICA JE NA ENTITETSKIM PARLAMENTIMA ................................................... 238

"%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Atif Purivatra kao spiritus movens Vi j e } a K o n g r e s a b o { n j a ~ k i h i n t e l e k t u a l a c a Atif PURIVATRA

[IRINA OKUPLJANJA LJUDI I VE]E JEDINSTVO AKCIJE .............................. 238 Nejra BA@DAREVI]

IZME\U ISTOKA I ZAPADA ......................................................................... 243 Selman SALHANOVI]

SAMO U OKVIRU BOSNE I HERCEGOVINE TREBA DA REALIZIRAMO SVOJE BO[NJA^KE INTERESE .............................................. 248 400 TRIBINA ................................................................................................ 252 O FONDU ”MUHSIN RIZVI]” Podr{ka izu~avanju bosanskoga jezika i bo{nja~ke knji`evnosti ................... 252 KO SE BAVI PITANJEM UPOTREBE BOSANSKOGA JEZIKA ......................... 253 HISTORIJSKI PRVIJENAC KO JE KO U BO[NJAKA ....................................... 254 ME\U DESET IZDVOJENIH ......................................................................... 256 OKUPLJENI U JEDNOJ KNJIZI ...................................................................... 256 POVODOM IDEJE O TRE]EM BO[NJA^KOM SABORU ............................. 257 DOVO\ENJEM RAZLI^ITIH GOSTIJU ^INIMO DOBRE STVARI ZA BO[NJAKE ..................................................................... 258 SPRIJE^ITI POKU[AJE SECESIJE .................................................................... 259 NESOLIDNA I NEOBJA[NJIVA IZJAVA .......................................................... 262 DUG PUT DO PRAVEDNOG RJE[ENJA ....................................................... 262 RAZVIJATI OSJE]ANJE PRIPADNOSTI OVOJ ZEMLJI I OVOJ DR@AVI ......... 263 PODJELA JE KAMEN SMUTNJE ME\U NAMA ............................................. 264 Atif Purivatra o bo{nja~kim intelektualcima Enver ^AU[EVI]

PRIDOBITI SVAKOG POJEDINCA ZA IDEJU BOSNE (Bo{nja~ki intelektualci nisu ni inferiorni ni kukavice) .................................. 264 Faruk ^ARD@I]

BO[NJA^KI INTELEKTUALCI NEMAJU KOMPLEKS BEOGRADA I ZAGREBA .............................................................................. 272

"%

Atif Purivatra - `ivot i djelo Mustafa SPAHI} i Zehra ALISPAHI]

INTELIGENCIJA NE SMIJE BITI ODVOJENA OD NARODA (Bo{njaci nemaju monopol nad tolerancijom ali imaju sami nad sobom) ..... 279 Akcije prilikom popisa stanovni{tva UZOR ^ESTITOSTI I RADINOSTI (Atif Purivatra o Huseinu ef. \ozi i njegovim aktivnostima u popisu stanovni{tva 1971.) ......................................................................... 287 Atif PURIVATRA

MUSLIMANI - NACIONALNA STVARNOST ................................................. 290 MUSLIMANI ]E RE]I KO SU I [TA SU ......................................................... 293 Rije~ -dvije o medijima CIJENIM OTVORENOST U SU^ELJAVANJU RAZLI^ITIH MI[LJENJA ........... 296 PROFESIONALNO PO[TENJE I ISTINA KAO NAJVI[I STANDARDI NOVINARSTVA ....................................................................... 297

VI. DJELOVANJE NA ME\UNARODNOM PLANU - BRIGA O BO[NJA^KOJ DIJASPORI ............................................... 299 Sejo OMERAGI]

POSTOJI LI STRATEGIJA ISELJAVANJA IZ BOSNE I HERCEGOVINE (Iz intervjua za Ljiljan) .................................................................................. 301 Senad PE]ANIN

O^UVATI SVE VRIJEDNOSTI NACIONALNOG BI]A MUSLIMANA (BO[NJAKA) .................................................................. 306 MOSTOVI POVJERENJA ME\U NARODIMA (Bosni i Hercegovini je primjerena ona demokratija koja {to vi{e respektuje razli~itosti u svakom pogledu) .............................................. 314 DEJTONSKI SPORAZUM I BO[NJA^KI NAROD .......................................... 316 DEJTONSKI SPORAZUM I USTROJSTVO DR@AVE ...................................... 316 PODR[KA AMERI^KOM AMBASADORU .................................................... 317 PONOVO PRIJETI BAUK PODJELE (Friedmenovo pisanje nije dobronamjerno) ................................................... 318 "%!

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

BRIGA O ZASTUPANJU TU@BE PROTIV SR JUGOSLAVIJE .......................... 319 POZIV NA PRAVOVREMENU REAKCIJU NADLE@NIH ORGANA HRVATSKE .............................................................. 320 ZAHTJEV EVROPSKOM PARLAMENTU ....................................................... 321 Hamza BAK[I]

ATIF I NIKO VI[E! ......................................................................................... 321

VII. UVIJEK NA STRANI DOBRA - SUPROTSTAVLJEN ZLU .................... 325

Atif PURIVATRA

ROY GUTMAN - PRIJATELJ ISTINE (Povodom Gutmanove knjige Svjedok genocida) .......................................... 327 ”OSU\UJEM SVAKI TERORIZAM I ZLO^IN” ............................................... 330 NEMA ABOLICIJE ZA BILO KOJI RATNI ZLO^IN ......................................... 330 Edina KAMENICA

LICA SA POTJERNICE I DR@AVNE FUNKCIJE ............................................... 331 PONOVO O@IVLJAVAJU PRETENZIJE PREMA BOSNI I HERCEGOVINI....... 334 Atif PURIVATRA

KNJIGA OPOMENE (Izuzetan istra`iva~ki poduhvat dr. Smaila ^eki}a: Genocid nad Bo{njacima u Drugom svjetskom ratu) .................................... 335 Dokumenti o zlo~inima ......................................................................................... 335 Izbjegli{tvo kao oblik zlo~ina ................................................................................ 338

ZA KOGA JE HISTORIJA U^ITELJICA @IVOTA .............................................. 339 STRANICE ZA PAM]ENJE ............................................................................. 340 IZOSTALE AKCIJE ME\UNARODNE ZAJEDNICE ......................................... 340 DA LI SU REDEFINIRANI AGRESIJA I GENOCID Za{to se agresija naziva ”gra|anskim ratom” a genocid ”etni~kim ~i{}enjem” ................................................................... 342 SLJEPILO ZA ZLO^INE PREMA DRUGIMA .................................................. 343 SRPSKA PAMET PROTIV SVOGA NARODA ................................................. 343

"%"

Atif Purivatra - `ivot i djelo

VIII. LJUDI I NJIHOV STVARALA^KI OPUS: ATIF PURIVATRA O DRUGIMA ........................................................ 345

O LIKU ALIJE ISAKOVI]A ............................................................................. 347 ISTRA@IVA^ I ZNANSTVENIK (U povodu desete godi{njice smrti dr. Muhameda Had`ijahi}a) ................... 350 SVIJETAO PRIMJER PREGAOCA (Slovo o profesoru Hasanu Hamzagi}u) ..... 352 POUKA MLA\IM GENERACIJAMA (Rije~ o knjizi Ibrahima Hod`i}a ”^etrnaesto stolje}e: stradanje Muslimana u rogati~kom kraju u Drugom svjetskom ratu”) ............ 353 IMPERATIV BO[NJA^KOG BI]A JE OTVORENOST I AUTENTI^NOST (Nacionalni odnosi i afirmacija nacionalnog identiteta Bo{njaka u opusu akademika Arifa Tanovi}a) ............................................................................ 355 BO[NJA^KA KULTURA PONA[ANJA ........................................................... 360 RATNICI NE SMIJU BITI ZABORAVLJENI (Uz monografiju ”Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992.-1995.”) ........................................................................... 362 DA LI ]E PROGNANICI BITI IZIGRANI ........................................................ 365

IX. VRIJEME PRO[LO - VRIJEME SADA[NJE I ATIF PURIVATRA U SVOME VREMENU: PORUKE, INTERVJUI, ^LANCI, IZJAVE ............................................ 367

Enver KAZAZ

NAROD KOJI JE IZDR@AO ZLO HISTORIJE ................................................. 369 Hamza BAK[I]

STO GODINA SAMO]E (Skoro stotinu godina politi~kog organizovanja Bo{njaka i unutra{njeg sazrijevanja nacije zbivalo se u okru`enju koje je na bo{nja~ki identitet naj~e{}e odgovoralo - negiranjem) ............................................................... 373 Elida ^AU[EVI]

KO I KAKO ODRE\UJE POTREBE BO[NJA^KOGA NARODA .................... 385

"%#

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Emir KAHRIMANOVI]

BOSNA JE DR@AVA - ENTITETI TO NISU ..................................................... 398 Nerzuk ]URAK

KAKO SMO OSVAJALI NACIJU (Razgovor sa dr. Atifom Purivatrom) ............ 400 Atif PURIVATRA

PRIJETI LI BO[NJACIMA NESTANAK ............................................................ 408

X. DJETINJSTVO - MLADOST - TRADICIJA: ATIF PURIVATRA U KRUGU PORODICE ......................................... 413

Nedim LIPA

TAKSIJEM PO MLADU .................................................................................. 415 Slike iz djetinjstva .................................................................................................. 415 Moraju uspjeti ....................................................................................................... 416 Zna~ke i nogomet .................................................................................................. 417 Ponosan na sina .................................................................................................... 418 Jasna HAD@I]-LJUMANOVI]

CIO @IVOT POSVETIO RADU Budu}nost vi{e ne mo`emo prepu{tati slu~aju .............................................. 419

XI. RIJE^ O ^OVJEKU - SLOVO O @IVOTU: UTJEHA I ISTINA U RIJE^IMA SAOSJE]ANJA .................................. 423

VJERAN SVOJIM IDEALIMA (Iz saop}enja za javnost) .................................. 425 ”Oslobo|enje” - DOGOVOR O POSLJEDNJEM ISPRA]AJU ........................ 426 ”Dnevni avaz” - UMRO PROF. DR. ATIF PURIVATRA (Bio je jedan od najistaknutijih bh. intelektualaca u posljednje tri decenije) ............................................................................... 426 ”Nezavisne novine” - ODLAZAK ISTAKNUTOG INTELEKTUALCA .............. 427 OSTALA JE PRAZNINA .......................................................................................... 428

”Dani” - BORIO SE ZA ONO U [TA JE VJEROVAO ...................................... 429

"%$

Atif Purivatra - `ivot i djelo

Rekli su o Atifu Purivatri U[AO JE U POVIJEST DRU[TVENE MISLI NA[E SREDINE ................................... 430 Safet HALILOVI]

OSIROMA[ENI SMO ZA PLEMENITOST I LJUDSKOST ........................................ 433 Jozo KRI@ANOVI]

USKRA]EN INTELEKTUALNI MILJE BOSNE I HERCEGOVINE ............................. 433 Alija BEHMEN

POSEBAN SENZIBILITET ZA SVE NARODE I GRA\ANE ...................................... 434 Sejfudin TOKI]

ZA DR@AVU BEZ OBESPRAVLJENIH ZBOG SVOG IMENA I VJEROVANJA ......... 434 Selim BE[LAGI]

DOPRINOS BOGATSTVU NA[IH RAZLI^ITOSTI I NJIHOVOJ NEMINOVNOJ POVEZANOSTI ..................................................................................................... 435 Irfan ZULI]

BRINUO JE O SVIMA ............................................................................................ 435 Josip VRBO[I]

IZRAZ DUBOKE SU]UTI ...................................................................................... 436 Mustafa KARAVDI]

NJEGOVA DJELA NAM SLU@E KAO PUTOKAZ .................................................... 436 Smail BALI]

OSTAO JE U NAJLJEP[OJ USPOMENI ................................................................... 436 Refik SADIKOVI]

BORAC ZA PRAVA I DOSTOJANSTVO SVOGA NARODA ................................... 436 Ivan CVITKOVI]

RECENZENT PRVE MOJE KNJIGE .......................................................................... 437 Gradimir GOJER

RIJETKO ANGA@IRANI HUMANISTA ................................................................... 437 Mirko PEJANOVI]

RAZVIJAO JE SARADNJU I POVJERENJE ME\U NARODIMA .............................. 438 Novak KILIBARDA

DOPRINOS OBNAVLJANJU POKIDANIH VEZA BiH I CRNE GORE .................... 438 [efket KRCI]

BRINUO JE ZA SUDBINU BO[NJAKA SAND@AKA .............................................. 439 Zdravko [URLAN

IZNAD SVEGA VOLIO JE LJUDE I BOSNU ........................................................... 439 Ramo MUSI]

[IRIO JE OPTIMIZAM OKO SEBE .......................................................................... 440 Muhidin HAMAMD@I]

NJEGOVAO JE KULT SU@IVOTA ........................................................................... 440 Jovan DIVJAK

ISTINSKI SAM VOLEO TAKO DOBROG ^OVEKA BO[NJAKA, BOSANCA ATIFA ................................................................................................... 441 Reisu-l-ulema Mustafa ef. CERI] UMIJE]E KOMUNIKACIJE S LJUDIMA .................................................................. 442

"%%

Vrijeme uspravljanja Bo{njaka

Jakob FINCI ^OVJEK SA VELIKIM ”^” ....................................................................................... 443

HOMMAGE ^OVJEKU MAJ^INSKE DOBROTE ”Oslobo|enje” - Purivatra je bio jedan od najboljih poznavalaca politi~ke historije Bo{njaka u XX stolje}u .................................................................... 444 Ismet DIZDAREVI]

ZRA^IO JE DOBROTOM ...................................................................................... 444 Enes KARI]

BDIO JE NAD DEMOKRATSKOM BOSNOM ........................................................ 446 Jusuf @IGA

SPREMNOST DA POMOGNE SVAKOME ............................................................. 446 Ramo KOLAR

MIRNOME MENI, O, DARUJTE MIRA KONA^NOGA Sto boli tu|ih u njegovo je srce moglo stati ........................................................... 448

Pogovor Akademik Arif TANOVI]

DJELO ZA BA[TINU ..................................................................................... 451 IZVODI IZ RECENZIJA .................................................................................. 455 Akademik Arif TANOVI]

DRAGOCJENI RAD I SVOJEVRSNI DAR DRU[TVENOJ JAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE ............................................................ 455 Jusuf @IGA

KNJIGA VI[ESTRUKO KORISNA ZA AKADEMSKU I ZA NAJ[IRU JAVNU UPOTREBU ................................................................ 459 Index imena .................................................................................................. 461

"%&

Biblioteka Vrijeme uspravljanja Bo{njaka Fadil Ademovi} @ivot i djelo Atifa Purivatre Izdava~ Vije}e Kongresa bo{nja~kih intelektualaca Za izdava~a Prof. dr. Sabira Had`ovi} Urednik Arif Zuli} Lektor Faik Imamovi} Korektor Fadil Ademovi} Tehni~ka realizacija, registar imena i DTP Satko Filipovi} Fotografije @eljko FIlipovi}, Esad Luka~ Ukucavanje teksta Fazila ]esko i Dika Sud`uka [tamparija - GIK “OKO” Za {tampariju Muhamed Bakaravi} Tira` - 600 kom.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 32 Purivatra A. (082) 929 Purivatra A. (082) 323.1(=163.43*)(082) VRIJEME uspravljanja Bo{njaka. Atif Purivatra : `ivot i djelo / [priredio] Fadil Ademovi} ; [fotografije @eljko Filipovi}, Esad Luka~]. Sarajevo : Vije}e Kongresa bo{nja~kih intelektualaca, 2002. - 467 str. : ilustr. ; 25 cm. - (Biblioteka Vrijeme uspravljanja Bo{njaka) Bibliografske i druge bilje{ke uz tekst ISBN 9958-47-089-6 1. Ademovi}, Fadil 2. Purivatra, Atif COBISS/BiH-ID 11260934

Sarajevo, oktobar 2002.

Biblioteka VRIJEME USPRAVLJANJA BOŠNJAKA Izdava~ VIJE]E KONGRESA BOŠNJA^KIH INTELEKTUALACA Za izdava~a Prof. dr. Sabira Had`ovi} Recenzenti Akademik Arif Tanovi} Dr. Jusuf @iga Urednik Arif Zuli} Likovna oprema Zlatan Filipovi} ISBN 9958-47-089-6

Na osnovu Mi{ljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj 02-15-5239/02 od 07.08.2002. godine knjiga “Vrijeme uspravljanja Bo{njaka - @ivot i djelo Atifa Purivatre” autora Fadila Ademovi}a predstavlja proizvod iz ~lana 19. ta~ka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga na ~iji se promet ne pla}a porez.