Ćatić, Musa Ćazim - Biografija i djela

BILJEŠKA O PISCU

Musa Ćazim Ćatić rodio se u Odžaku kod Modriče 12. marta 1878. godine. U rodnom mjestu pohađao je osnovnu školu. Međutim, 1892. godine umire muotac i Ćazim sa majkom, koja se ponovo udala, prelazi u Tešanj. Tu uči brijačkizanat u očuhovoj radnji i upisuje se u medresu. U tešanjskoj medresi stekao jedobre temelje iz arapskog, turskog i perzijskog jezika. Dva puta boravio je uCarigradu gdje je upotpunio znanje, osobito, turskog jezika in e p o s r e d n i j e s e u p o z n a o s a t u r s k o m k n j i ž e v n o š ć u . Š k o l o v a n j e j e nastavio uSarajevu, u Šerijatskoj sudačkoj školi. U to vrijeme već objavljuje p j e s m e u sarajevskom časopisu "Behar" (koji će 1908. i uređivati), zatim u hrvatskiml i s t o v i m a : " D o m a ć e o g n j i š t e " , " P o b r a t i m " , " S i j e l o " , a k a s n i j e u " M l a d o j Hrvatskoj", "Prosvjeti", sarajevskom "Gajretu" i drugim listovima i časopisima.Uprkos boemskom načinu života uspijeva da završi Šerijatsku sudačku školu ida se upiše na Pravni fakultet u Zagrebu. Tu se upoznaje sa Tinom Ujevićem idrugim pjesnicima okupljenim oko Antuna Gustava Matoša. Ipak, zbogm a t e r i j a l n i h n e p r i l i k a m o r a d a n a p u s t i s t u d i j e i v r a t i s e u B o s n u s a p l o d n i m iskustvom koje je nastalo u dodiru sa djelima hrvatskih modernista. Od togavremena često mijenja boravište u potrazi za nekim sigurnijim zaposlenjem.Z a d r ž a o s e u M o s t a r u k a o u r e d n i k i s a r a d n i k č a s o p i s a "Biser" koji je 1912. p o k r e n u o M u h a m e d B e k i r K a l a j d ž i ć . Ć a t i ć s e o v d j e o s j e ć a o s r e t n i m i zadovoljnim jer se posvetio književnom radu.Pored plodnog pjesničkog stvaranja Ćatić je intenzivno prevodio sa turskog ia r a p s k o g j e z i k a . U M o s t a r u 1 9 1 4 . g o d i n e š t a m p a n a j e p r v a i j e d i n a z b i r k a pjesama za Ćatićeva života Pjesme. Od 1900. do 1908. Prvi svjetski rat prekinuo je stvaralačke napore Muse Ćazima Ćatića. NakonSarajevskog atentata mobilisan je i odveden u Mađarsku. Njegovo već načetoz d r a v l j e n a g l o s e p o g o r š a v a . L i j e č i o s e u v o j n o j b o l n i c i u B u d i m p e š t i , a l i j e krajem marta 1915. otpušten i vratio se u Tešanj. Izmučen bolešću tu je ubrzo, 6.aprila, i umro.

Ja n’jesam sanjar

Ja n`jesam sanjar, sto u tihoj noci Po moru bl`jede mjesecine pliva, Hreleci carstvu svjetlosti i moci, Na svilenom mehkom oblacju da sniva Ruzicne sanke pramaljetne srece, Kad slavuj pjeva i kad cvate cv`jece. Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. O davno, davno otrova mi grudi Cinicka zbilja zemaljskog zivota, Davno me udes rastavio hudi Od mojih milih; ah, ja sam sirota! Gle, moje lice - to je mrtva knjiga, A slova su joj - nevolja i briga! Nista mi babo ostavio nije, U hladu da mi medom zivot sladi; Tuzni se pjesnik sam na sebi grije I poput mrava radi, radi, radi, Troseci krvcu - snagu svoga duha, Da stece samo tvrdu koru kruha. Ja n`jesam sanjar, na suncanom traku Sto zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na ledenom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane.

JEDNOJ BOGATASICI Ne gledaj me ljepote ti tvoje! Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagradjeni puti.. Ti si kcerka bogatstva i srece, Odrasla si u zlatu i svili, Tvojom dusom nikad se nijesu Oblakovi teske tuge vili. Tvoj je zivot ko jezerce mirno, Po kom vazda zlatna radost pliva; Ne poznajes uzdaha i suze, Sto je svijet u svom krilu skriva. A ja pjesnik gola sam sirota, Za me radost tek je pusta bajka, U kolibi pod cagjavim krovom Rodila me siromasna majka. Od djetinjstva udes me je vitlò Kroz sve m`jene patnickog zivota, Bas ko vihor na pomamnom krilu, Slabu slamku kad vitla i mota. Vidis evo ovu tamnu mrezu Krupnih bora povrh moga cela, Ta nju mi je hrapavijem perjem Gorka zbilja, - gorka tuga splela. Pa ta tuga zar da i Tvoj zivot, Tvoju srecu tako bistru muti? -Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta Mom sevdahu zagradjeni puti! Ah! ja nemam nigdje nista svoga, U svjetu sam kao gola grana; Sve mi blago - uzdasi i suze, A tuga mi - svagdanja je hrana!

JA SAM BOSNJAK!... (Izdajici Avdi S Karabegovicu) Ja sam Bosnjak - dican junak: Vjeran svetom domu svome, Vjeran slavi svojih djeda I narodu Bosanskome! Njegov ponos na mom srcu Ko amanet sveti stoji; Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!... Majka me je Bosnjakinja Zaklinjala svojim mlijekom, Za cast ove casne grude, Da proljevam krvcu r`jekom; Da joj sluzim, kosto sluzi Rob svojega gospodara, Da je branim od dusmanskih Bojnih koplja i handzara! Na tvoj poziv, evo s`macem Na mejdan ti stupam smjelo: U poganoj Tvojoj krvi, Da tfijumfa vezem djelo. S`Tvojom krvi da sapirem Crnu ljagu s`roda svoga, Crnu ljagu - sto j`rodio Izdajicu prokletoga! Izdajicu uspomeni Svojih djela slave stare, Sto se drzn`o blatnom rukom, Da svetinje njine tare! - Al ` sto rekoh o mejdanu?... Ne, nikada s`hrgjom takom: Bosnjak junak bojni mejdan D`jeli samo sa junakom! A Ti sakri mrsko lice Ispred sv`jeta cijeloga: U podzemlje mracno bjezi, Izdajico roda svoga! Jer nad Tobom rodnog neba Zlatnog sunca placu zrake, Place jasna mjesecina I treptanje zvjezde svake, Place svaki zemni atom, Na kog Tvoja noga stane; Svaka travka tebi klice: Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico, Nek ne pljuju ljudi na Te, A znaj I to: Izdajicu I pod zemljom klevete prate!...

NOSTALGIJA Daleko ... daleko iza devet gora Kraj jedan spava, pun sviju ljepota; Daleko ... daleko preko sinjeg mora Pociva zemlja srece i zivota. U njoj se cvijece svjetlobojno smije I slavuj vjecno u sevdahu ludi To cvjece rosu moju ceznje pije; Oj, da je s njim mi zakititi grudi!... Vecer. U svojoj izbi cujem sada, Gdje me iz mraka zove tajni glas Tamo daleko preko sinjeg mora. Nostalgicno Lunin drhturi talas, Po njemu moja sjetna dusa pada I plovi ... Plovi preko devet gora, Do jednih safirnih vilinskijeh dvora. BOSNA ZUBORI... Bosna zubori; nad pitomim krajem Andjeo mira suri laka krila I lahor pirka, ko da sitnom cvijecu Misticne price sapce vecer mila. Bosna zubori i - ko rujne usne Cvjetne tiho obalice ljubi, Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi. Bosna zubori, a s barcicom mojom Nestasno sitni igraju se vali; - Ah, cini mi se, moj andjele, tako Da ljubav tvoja srcem mi se sali.

ISLAMU O Islame, vjero moja sveta, Spasu duse grijesnicke moje, Velike su Tvoje svete misli, Tvoje ime velicanstveno je! Pred propisom uzvisenim Tvojim, Mudri razum u prasinu pada, Zakoni su nepobitni Tvoji, Tvoj serijat vjecita je pravda! Mudrosti su veljih ucenjaka Nedobitne tvoje tajne svete, Ti si luca covjecanskog spasa, Ti si izvor znanja i prosvjete! Ti si knjiga svenauke svijetle, Ti si djelo vjecitoga Boga, Kojime je nav`jestio sjajni Preporogjaj svijeta cijeloga! Ti me ucis svim djelima dobrim, Ti me ucis casti i ljubavi, Ti me ucis da za narod zivim, Covjecanstvu da clan budem pravi. Dok mi dani nevidovno teku, U nepovrat od proslosti tavne, Mene blaze zapovijedi Tvoje Svete one rijeci velicajne. Tvojih misli bozanstvenih ja cu Bit sljedbenik uvijek valjani, Tvoju svatu zapovijed cu slusat, A prezirat sto Tvoj propis brani. Oj Islamu vjero moja sveta, Spasu duse grijesnickemoje, Velike su tvoje svete mosli, Tvoje ime velicanstveno je!

TEUBEUI - NESUH Gospode, evo, na sedzdu Ti padam, Pred vjecnom Tvojom klanjam se dobrotom I molitve Ti u stihove skladam, Prosec: "Oh, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo, na sedzdu Ti padam. Ti znas da bijah nevin poput rose I poput lijera u proljecu ranom; Al' ljudi, med sto pod jezikom nose, Otrov mi dadose u bokalu p'janom, Mada sam bio nevin poput rose. I tada s tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pustos i tamu Ah, strast mi razum u okove sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu I s tvoga ja sam zabasao puta . Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomrco je grijeh Postadoh sarhos oholi i grubi , Sav ideal mu sto je vinski mijeh ... Ah, svoju vjeru i nadu izgubih ! ... I slavih Bakha kao sveto bice, Veneri pete jezikom sam lizo Vlastitim zubom ja sam svoje zice Komad po komad kao zvijer grizo Slaveci Bakha ko bozansko bice. Svaciji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bjezahu I sve me ciste klonile se zene ... Vaj, tesko je bilo meni siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene. Ja sada bjezim pod okrilje Tvoje I Tvog Kur'ana, Tvoje vjecne rijeci Gospode, grijehe odrijesi moje I bolesnu mi dusu izlijeci Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje. Gospode, razum prosvijetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku, Demone sve sto moze da savlada ... Nek Tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvijetli mi sada ! Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem casom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine care O raspiri, mi stare vjere plamen! ... Gospode, evo na sedzdu Ti padam, I kajem grijehe pod Tvojom dobrotom I molitvu Ti u stihove skladam, Prosec: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo, na sedzdu Ti padam!