Ashton,Frederick - 27-Lun i Ucenjeni Most

August 23, 2017 | Author: drallence | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Download Ashton,Frederick - 27-Lun i Ucenjeni Most...

Description

B r o ja 2 5

iciiJE ii

F R E D E R I K EŠTOIM

DETEKTIVSKI

S ROMANA

U li

nsi 3 DINARA

J

N O V A SERIJA X -IO O 14. a p r i l 1972.

Sx-lE

F r e d e r i k

Sveska 325

E š t o n

Lun i ucenfeni

BOTO BIBLIOTE

Odeovornl urednik PAVLE POPOVIC

l a t l a j s . I j ' M E V N I K , N o v i S a d , B u l e v a r 23. o k t o b r a 31. O dgovorni u redn ik

P a v lo P o p o v lć

Ž i r o raSiin C 5 7 -1 -2 5 4 N ov i S a d

Š tam p a: » D N E V N I K . . N ovi Sad

I — M ilion mu metara m ok rog ko n opca, osećam se kao m am ac na u dici! — gunđao je Sam juel M ak fer son sedeći u v elik om ford u parkira n om p ored obale jed n og od rukava ca zaliva, k oji se uvlačio du boko m e đu d rveće M arine parka. — K o ja vrsta m am ca? Za kito ve? — sm ejući se upita B renda L en don. — Jednom sam u In d iji v id eo ka ko ostav ljaju ja re kao m am ac za tig ra u bicu . . . — Da su ostavili tebe, tigar ne bi došao! — dodade B renda — Hm! T i m i se podsm evaš . . A li ja nikada nisam krijum čario osam deset funti čistog heroina! — N ego koliko? — Ni jed n u m rvicu! N ik a d a .. hiljadu m u ispljuvanih narkomana. Ja sam ispravan m o r n a r . . . A li šta p ričam ?! Sećam se dana kad sam te upoznao i kad si bila u A vetin j skom odredu . . . Srce mi se cepalo d ok si bila p rotivu mene, a želeo sam da te ovako p om ilu jem — odvrati m orn ar i n jeg ov e ruke se nađoše na punim i čvrstim B rendinim gru d i­ ma.

A li tada dodirnu dršku automat skog pištolja zadenutog pod n jeno pazuho. — Z a r ne bi m ogla da ga držiš u torbici, kao ostale dam e? — sme-> ju ći se upita M akferson. — O vako se b o lje osećam — od g o v o ri B renda. — A u torb ici im am drugi. — M islim da ne bih pristao da doprem im heroin bez tebe, m ala m o­ ja B renda — reče m ornar i nastavi da m ilu je sv o ju d ev ojk u sprem an da zaboravi gd e se nalazi i zašto je do šao ovam o. — Oh, Norm ane, dragi! — udah nu B renda i podatno se p riv i uz ši rok e gru di Sam juela M akfersona. — Sta? — trže se m ornar. — K o je si to im e rekla, B renda? . • — Da, ja sam Brenda, ali ne više Brenda- Lendon, nego B renda B a lfur. I zapam ti to, dragi, je r zaborav ljaš da si ti Norm an. N orm an G re rin, bogati engleski turista u N ju jork u . N orm ane, dragi — p rv o p o v i šenim glasom , a na kraju um iljato od g o v o ri Brenda. M akferson uzdahnu i htede neš to da kaže, ali se trže, je r na pede­ set jard i d a lje zaustaviše se jedn a kola, čiji fa ro v i se ugasiše, a zatim

tri puta k ratko i jed n o m alo duže op et blesnuše. T o b ožn ji N orm an G re rin od g ov ori jed n om dugo, a zatim tri puta kratko p aleći sv o je farove, — D olaze! P ređi na zadnje sadiš te! — reče brzo M akferson Brendi. Ona brzo o tv ori vrata k od pred n je g sedišta i, p ored svojih pozamaš n ih oblina, lako i brzo iskoči i od ­ m ah uđe kroz zadnja vrata autonv;bila. — U k lju čila sam ! On ja v lja da nas ču je — saopšti ona n ek olik o tre nutaka kasnije. Iz pridošlih kola iziđoše tri muš karea u tam nim ogratačim a, ali samo je d a n krenu ka M ak ferson ovim k oli m a. N osio je p ovelik kožni k ofer. D o k je dolazio, M ak ferson ga osm o tri, a onda obrati pažnju na ljude k o d dru gog autom obila. Oni pođoše desno i levo- V id elo se da izvlače ne što ispod ogrtača. M akferson je znao da su to m ašinske puške, k ojim a će v e ć u sledećem trenutku uzeti n*a nišan n jega va kola C ovek s k oferom priđe i stade uz kola, a onda upita: — Im ate li robu ovd e? — Im am — od g ov ori M akferson. — A vi, jeste li don eli sav novac? — Jesam. M ogu li da uđem u kola? — U đite — reče M akferson. N epoznati obiđe kola i sede na p re d n je sedište tako da mu se ko fe r nađe preko krila. On ga otvori i ukazaše se svežn jevi novčanica. — N ovac je ovde. P okažite mi ro bu. G d e se nalazi? — sasvim glas n o reče nepoznati, M akferson je osećao da nešto n ije u redu, ali jo š n ije b io shvatio da je to glasan g o v or donosioca novca. On htede da razm isli, ali nepoznati dodade: — T reba brzo da vidim robu! — Iziđite i otvorite zadnje sprem i šte. U paliće se svetio u prtljažniku, pa m ožete sve da pregledate — od g o v o r i M akferson.

C ovek zatvori k o fe r i odnese ga sobom napolje, a on da p od iže p o k lo pac prtljažnika i p oče da barata ok o kofera, k o ji je b io pun paketića h ero ina. P regleda n ek olik o paketića i on da izvuče k ofer. Onaj drugi pun n ov čanica ubaci na sedište p ored M ak fersona i glasno reče: — R oba je u red u ! N ova c va m je tu. Prenosim poru ku šefa da nam je neophodna nova količina. — K olik o? — upita M akferson. — Što više, to b o lje ! — v e ć od lazeći dovikn u gangster. M akferson iz džepčića na sakop. izvu če m inijaturnu slušalicu i stavi je na uho, a onda prem a džepčiću re če: — R obu su preuzeli. Da li si sve dobro čuo? — Da, ču jem ob a uređaja. B iću im za petama. A li ti se brzo izgubi, je r dolaze jed n a p olicijsk a kola s ugašenim farovim a! — čuo se neči j i od.govor iz slušaliceM orn ar b rzo h tede da obavesti Brendu, ali ona o d g o v o ri; — K reči! S v e sam čula, je r je u k Ijučen i prim opred ajn ik skriven iz­ m eđu sedištaOn upali m otor, ali sa zakašnje­ n jem . Jedna velik a p olicijsk a kola is krsnuše iz m raka b ez svetla i p op re čiše se tako da M akferson n ije m ogao da krene. Dva p olica jca iziđoše s revolverim a u rukam a i priđoše k o­ lima. — Ostanim o m irni — reče tJho M akferson, dok su p o lica jci prilazi li- — Jesi li on om m om ku prikačila stenicu? — Jesam- V eć ga ču jem , ali m o ram da prekinem p rijem — o d g ov o ri Brenda. — Slušače ga neko dru giMakfer.'3on se sm eškao kad p oli c a jci opkoliše k ola i jed a n od n jih naredi: — Iziđite vas d v oje! — Zašto? M i sm o m irni građani na prijatn om n oćnom izletu u ovoj le p o j šumi parka — u sprotivi se Brenda.

— N aređu jem o da iziđete! U m e m o i gru bo da postupam o! — lju ti to odvrati policajac— U redu, m om ci! Sto m u um i lja tih m ačića, m i nism o za svađu — reče M akferson i iziđeB renda m u se n ev oljn o p rik lju či. Jedan p olica ja c ih je držio na ni šanu, a d ru gi potraži po kolim a. N a đ e k ofer i otv ori ga, a onda zviznu i izja v i: — O vde je hrpa dolara, teška n^j m a n je deset m iliona! ' — Da nisu lažni? — upita dru gi p olicaja c. — N e znam ! P ogledaćem o, čim sta v im o lisice tom parii m edveda — od g o v o ri prvi— A h ! K ak va uvreda! Onesvesti ću se — vrisnu B renda i poče da p a daP olica ja c se nehotačno p o m e r ik a o da h oće da je prihvati. B renda to iskoristi i zgrabi ga za ruku. N eve rov a tn o hitrim zahvatom istrže m u oru žje, a M akferson se baci na dru­ g o g p olicajca i jed n im udarcem sv o je n a jm a n je pet fu n ti teške pesnice po sla ga na p od autom obila u kom e m u se nalazila glava. V eć u sledećm trenutku M ak fer son i B renda držali su p olica jce na ni šanu svojih revolvera- M ornar ih opi pa, nađe im lisice i povede- ih do je d n og drveta. N aredi im da se uh vate rukam a oko drveta, a zatim im stavi lisice. — O dgovaraćete za ovo — zapre ti p rv i policajac. — K ako se zoveš m om če? — upi ta M akferson. — Ž elim da ti zapam tim ime— N eću da odgovaram — odbru si policajae— P ogledaćem o n jih ov e isprave — umeša se B renda i p oče da opipa v a džepove p olicijsk ih uniform i. Oni pokušaše da je spreče, ali ona ih mla tnu šakom po glavam a tako da se sk oro onesvestiše. K on ačn o je im ala n jih ov e dokum ente. Iz torbice izvadi lam picu i pročitavši dokum enta re­ če:

— Narednik' G eri B reslm i p oli­ ca ja c H ari V end. M nogo gru bi m om c i - - . H ajdem o d a lje s o v o g nepri ja tn og mesta, dragi! ., — N e! Ne osta vlja jte nas ovakol M ogu da naiđu opasni t i p o v i. , U zeli b i nam oru žje, a m ožda b i nam i životi b ili u opasnosti — vik n u n a rednk B reslin. — B acićem o vaše p u ca ljk e u vaša kola, a kad budem o odm akli, ja v iče m o da (^ođe neka p olicijsk a dadilja da vas 'odnese — sm eju ći se reče M akferson- — Za to vrem e m ožete da igrate ok o tog drveta držeći se za ruke- N ije baš toplo i to će da vam koristi. — N isu m i se izvin u li zb og one u v red e — opade Brenda. — N e oček u j to od njih, m ački­ ce! Oni su g ru bijan i i prostaci! A li ako želiš da im prerežeš grkljane, e v o ti m oj nož. V rlo je oštar — ša lio se m ornar— V iše b ih v olela da im odse čem p o je d n o uho- M ogu li, dragi? — m azno reče Brenda. P o lica jci se slediše od tog razgo vora. H ari V en d ne m ogade d a lje da stoji i k lekn u uz drvo. M ak ferson pokrenu p olicijsk a k o la i o tv o ri p rolaz za svoja, a od mah zatim on i B renda sedoše i p ov e zoše se prem a severu- Ona u k lju či p rim opred a jn ik na dužinu „sten ice” prik ačen e gangsteru a onda b rzo uk­ lju či pojačivač— G angsteri su b ili u d og ov oru s policajcirha! — uskliknu u tom tre nutku. Sada je i M akferson čuo reči izgo voren e u kolim a tro jice gangstera. — Z a r da ih pustim o s tolik’im novcem ? — pitao je jed an od gang stera,. — B reslin i V end su ništarije ! D ozv olili su da ih taj m om ak sre di za časak- Predlažem da u palim o kola i da - . . — Š ef ne želi da se um ešam o! T o bi m oglo da prekine vezu s E vropom . Ovaj m om ak je zam enio L uk arotija — odvrati drugi- — N ećem o ništa da rizikujem o. Da su B reslin i V end

uzeli n ova c, taj m om ak b i stradao, a naša dv^anizacija bi izgledala čis­ ta. — K rečim o onda. Javičem o da su p o lica jci vezani u parku, j e r su nam p otrebn i — sm eju či se zaklju či jedan gangster, po čijem glasu M akferson za k lju či da je to onaj što je doneo novac- — M ora da su B reslin iV e n d oja đ en i što ne d ob ija ju svojih deset procenajaS am ju el M akferson i B renda L en d on su se vozili p rv o prem a severu , a onda skrenuše na zapad pre m a cen tru B ruklina. U toku v ožn je u k lju čiše vezu sa Lunom . D onald Sikert im ja v i: — Idite u sv oje sklonište. M om ke sa onim što ste im predali preuzim a m o ja i Carli! — U redu je — složi se M akfer son. — A li više bih v oleo da sam s vam a • .. T o su lju d i sprem ni na sve— B udi bez brige, stari. Sam o ćem o da ih osm otrim o — ^ zak ljuči L un i p rek ide vezu, je r je trebalo da prati razgovor u kolim a k oja je progonio-

K ad tri gangstera stigoše blizu pristaništa u visini mosta, gangster k o ji beše od M akfersona preuzeo he­ roin reče ostaloj d v o jici da stanu. B io je tp snažni B rik Smit, jedan od n a jp b v e rljiv ijih lju d i gangsterske bande— M oja kola su tu u blizini. P o m ozite m i da prenesem kofer, a ta da idite- O dneću robu gde treba — za k lju či izlazeći iz kola. G angster k oji je vozio ostade u kolim a, a onaj drugi uze k ofer i ot prati Sm ita do n jeg ov ih kola. Sta v i k ofer vredan n ajm an je dvadeset m ilion a dolara, a dvostru k o više ka da se rasproda u m alim dozama, u sprem ište kola i sačeka da Sm it kre ne, a onda se vrati u sv oja kola. Sm it krenu ka m ostu i uskoro ga pređe- K a d se nađe na M anhatanu, skren u prem a severu zaobilazeći C entral park. N ije slutio da ga n eko

prati, ali je po n a vici više puta p og ledao u retrovizor. Z a k lju čiv ši da je sve u redu, on za d o v o ljn o p oče da razm išlja o Ursuli Sm it, k oja ga čeka u m aloj kući na K on v en t aveniji- N i slutio n ije šta se tog trenutka doga đa u toj m aloj kući stešnjenoj d ve ma građevinam a, k o je su bile izras le kao čeličn o beton ski kosturi d o osm og i sedam naestog sprata. Začuvši zvon o U rsula Stc-n, k oja je očekivala Smita, otv o ri ulazna v ra ta i pogleda niz k orid or ograđen ze lenim građevinarskim panoim a, k o ji su izolovali gradilišta s ob e strane prilaza kući- O ček ivala je da u k ori doru vidi Sm itova kola i kad ih ni je ugledala htede b rzo da se povu če. A li tada se neko o d v o ji iz senke i zgrabi vrata- D e v o jk a h tede da k rik ne, ali je neko uhvati za usta i ugu ra nazad u starinski hol nam ešten s n ek olik o fo te lja i otom ana. — Ne pokušavaj da se opireš i da m e vidiš, je r bih m orao da te u b ijem — šapatom reče napadač. On n ogom p riv u če vrata, k oja su se ostvarila prem a sp o ljn o j strani. K ad brava š'kljoonu, nepoznati p o ­ vede d evojk u kroz hol. — N e želim da te ubijem , a m o rao bih, ako pokušaš da m e v id /i i zapam tiš — opom en u je p on ov o i skide šaku s n jen og lica— K o ste vi i šta h oćete? — up­ lašeno upita devojk a . — R ekao sam da ne smeš da znaš ko cam ! T ebi ne želim zloPa šta onda tražite ovde? — Ž elim da sačekam Smita. On dolazi ovam o. — A li noćas n eće doći— M ora da dođe - -. Ja ne m ogu više! A k o noćas ne dobijem - - -. Ne, S m it m ora da m i da drogu, ili . •. — A li on je nema- N ikada nisam čula da B rik im a nešto s drogama— A li ja sam čuo. O d n jega sam ku povao još dok je b io sitni proda vac- Svu m oju ušteđevinu i n ova c od prodate kuće uzeo je taj gad! A sada, kad sam ostao bez posla i bez novaca, n eće da m i pom ogne. M o ra -

će! — zak ljuči nepoznati vod eći i da lje devojkuD ržeći je za ruke zavrnute na le dim a gurao ju je uz drveno stepeni šte, k oje je vod ilo iz hola. K ad stigo še pred prva vrata, nepoznati o p re­ zno oslobodi jed n u svoju ruku i ot­ v o r i ih, a onda progura d evojk u . Na đoše se u mraku- U tom trenutku nepoznati udari snažno d ev ojk u po glav i i spusti je na krevet, k oji se nazirao u sredini sobe, zah valju ju ći svetlu k oje je d o p ira lo sa stepeništa. B rzo je veza po m oću električn og gajtana otrgnutog o d lam pe s noćnog s t c v 'a - Zatim joj veza usta tankom i čvrstom tkani­ n om noćne košulje prebačene preko kreveta. Nađe još n ekoliko kom ada veša i njim e učvrsti veze na njenim nogam a i rukama, a onda siđe u hol i ugasi svetio. S tajao je uZ vrata i čekao držeći u ruci stari rev olv er četrdeset i pet. K ad se začu zvono, on gurnu vrata i b rzo gurnu cev svog revolvera u trbu h B riku Smitu, k oji je stajao s teškim k oferom u ruci. — Uđi, B rik! — reče nepoznati i op rezn o se p om eri da propusti snaž n og Smita. — P iter!? Sta je s tobom , bu dalo? — upita lju tilo E rik Smit. — Uđi, pa ćam o da razgovaram o. I pazi šta činiš, je r vrlo sam n erv o­ zan i ubiću te hsz razm išljanja — od g o v o ri napadač. B io je to Sm itu dobro poznati pro davač i dreser pasa P iter V ajt. Sm it nešto reče, ali napolju zalupa nešto na građevini i V a jt ga n ije čuo. — N ije pam etno što me doček uješ s revolverom , P iter! G de je Ursuia? — p on ovi Smit. — O stavio si m e na cedilu, Brikt P ovezao si m e s ološem i taj gad m e izbegava. K aže da nema praha, a si n oć m e je tukao — reče V ajt. — Sigurno si mu dosađivao, a on stvarno nema ono što tebi treba. — K ako to od jed n om nema? — upiia V ajt i lev om rukom napipa pre kidač.

S vetio blf'Snu u trenutku kada je Sm it spu jtao k oler i bio sprc-man da iznenada napadne u polum raku. Sa­ da se pod svetlom uspravi, i osfno- , tri rev olv er u n a p a d a če v o j' ruci, ko ja je lako podrhtavala. — Skloni oružje, pseći gazda! Ka ko si nespretan, m ogao bi i nehotič,. no da me u biješ — reče zatim. — T o ću i da učinim , Brik! P ro pao sam tako da više ne mogu' da se poravim . Sve pse sam prodao i p bslednji cent dao tvojim huljama. A sada nema ništa za mene, iako sam nabavio dvadeset dolara, ■ — A li shvati da drogo nema. Jesi li čitao novine? — V eć du go ih ne čitam. — E, vidiš, da si ih čitao, ti bi znao. Ceo svet zna da je p olicija za plenila punih sto osam deset funti he roina i uhapsila N once L uk arotija i njegove m om ke iz Franci'ske. — Sto osam deset fu n ti?! Pa to vre di sto m iliona dolara! — V r e d i. . . Zato u N ju jork u već dva meseca jedva da se uopšte m o­ že naći unca heroina i po dvostru ­ koj ceni od one koja je bila. — To me se ne tiče! Im a m om a­ ka k oji im aju praha, ali ja više ne m am novaca za njih. Do.5ao sam da uzm em svoj novac od tebe — od vra ti P iter V ajt. B io je to visok i snažan čovek, ali nekako potresen i om ršaveo. O d elo na njem u je bilo suviše široko za n jegovu sadašnju težinu. A li najčud n ije na njem u bile su oči. N jeg ov e ženice kao da su iskočile, a kapci se razm akli tako da otk rivaju širok krug beonjače. Dugo i om litavelo li ce im alo je pepeljastu b oju , k oja je oko očiju prelazila u tam nom odru i skoro crnu. Tako uokružene i razro gačene oči, čije beonjače su prosto zj?unjivale, otkrivale su čovekm u ču dnom duševnom stanju. — U redu, Piter. D obićeš m alo h e roina. Im am ga i ne treba da pla­ tiš. A sada skloni rev olv er — reče Sr^‘it i poka:;n n ik om prem a koferu. Rr-zrogačcno V ajtovo oči blesnuše jo š ja če sv ojim beonjačam a i on na

trenutak pogleda ka koferu. U tom trenutku B rik Sm it napade, sm atra­ ju ć i da ćfe svojom snagom bez m uke savladati oslabelog V ajta. A li taj zaključak je bio koban. V a jt je ne­ kada bio suviše jak i glom azan čo vek, pa je u njem u još uvek bilo do sta snage da ne izgubi svest od Smi tov o g udarca. U sledećem trenutku su se njih d v o jica otim ali o revolver, k o ji za­ tim m uklo opali. N jih d v ojica se uk očiše i zastadoše, kao slike na film skom platnu u trenutku zaustavlja­ nja p rojek tora. Zuril^ su jedan u dru goga bez reči n ek oliko trenutaka. A onda lice B rika Smita poče da se k riv i i noge mu popuštaše. — P r o k le t i. . . p s e ć i. . . — jekn u S m it i pade. * — N ije trebalo da napadneš! — od vrati V ajt i ponovto osloni cev re vo lv era na S m itove grudi. — Ne . . . P i t . . . — Z a jeca Smit. A li tada V a jt opali i Sm itovo telo se trže i potresano grčevim a is­ pruži se^ na podu. Naknn n ekoliko trenutaka B rik Sm it je bio m rtav. L un i Carli Pip6i»^ zaustavi.5e k o­ la, je r na krivim K on ven t aveniie behu i?;f'ubili iz vida kola k o ’ a su Dratili. A ven ijom se kretalo mnlo ko la i mor-'^li su da ga v'd e. ali ''''o je nestao. Zakiiiučiše da je svratio u p rostor na l’ O’n e ?^e (»»’r’ ^ 'lo i o1k” da je d o p 'ra io ''"Danie dis:'=’l ’ '’ a i nnr.'’ ’ m atskih čekića za snaiAme -n^etalnih n itri na kon^trn.kriip’n.p. Nn ne k o lik o mpRta r>r='':r'^e su y n rn ’ ne sa m etalnih korici■^i’ kr’iia izazvanih apa ratom za zavarivam’ e. — Razgov^'^a s nekim, ier ie i^esde u ^ a o . . . Pa on ie nanadnii+t — reče Lun o'^vrću'^i se da oneni ie to moff^n da nestane gan i'iter k o e i su nratiliOd '^rađovina i panoa nisu mo^li da vifl'^ prolaz ka u vučenoj staroj i niskoi kući. — Da vo7'm n^'^^ko dalje? — upi ta d etektiv Carli Pinčin. — V ozi, a ia ćn da osm otrim gra d evin e — složi se Lun.

K ad se nađoše u visini prolaza ka kući Ursule Ston, L un ugleda Sraitova kola. O pom enu P ipčina da za­ ustavi, pa da se vrati i polako priđ e iza Sm itovih kola. B ilo je to u tre­ nutku kada je P iter Sm it već bio u bio gangstera. Lun beše čuo sve što su Smit i V a jt izgovorili, a za­ tim i dva m ukla pucnja. — N eko se um ešao — reče Lun. — Sm it je pom enuo im e Piter, T re­ ba da vidim o šta se događa. N jih d v ojica p ođoše ka kući i ti­ h o priđoše vratim a. A li ništa nisu m ogli da čuju. Za to vrem e je P iter V a jt otvorio Sm itov k ofer i otpak ovao p rv i pake tić heroina. K ada je liznuo gork i kristalasti prah, n jegove oči sinuse i lice mu se razvuče u neobičan osmeh. — H e r o in . . . T olik o ga ima! Za ceo grad! Za ceo m oj ž iv o t !. . . I još da Drodam . . . M ilio n i. . . Sve sam naplatio — šaputao je n estrpljivo o pipavaju ćj paketiće otrova. Odm ah zatim on zatvori k ofer i krenu napolje. N ije m islio 'v iš e ni na opasnosti ni na oprez. Z u rio je da se nađe u sv ojoj p odru m sk oj sobici u Bronksu, a im ao je jo š onih d v a ­ deset dolara sprem ljenih za drogu. Sada je mo'^ao da p ozov e taksi i m ir no ode. Ipak je bio svestan da m ora prvo da se što više udalji od mssta zločina, k oji je izvršio pre nekoliko trenutaka, pa tek onda da potraži taksi. A li kad je otv o rio vrata, n ečije snažne ruke ga zgrabiše i gurnuše nazad. U ovom trenutku to ga tako preseče da nije m oaao da se održi na no;;ama. nego pade zajedno s na padače-m. Kad je osetio da ga više niko ne drži, (in m alo podiže glavu i ugleda dva čovcka, od k ojih ga je jedan đr žao na nišanu, a dru.n'i je zatvarao vrata. I u tom trenutku oseti p rvo nacrlu slabost, a onda gušenje, p ro­ hod u grudim a i naglo znojenje. On čudno jeknu i poče da se guši. — N astupilo je . . . Z nao sam . . . — proštenja.

Lun se nagnu nad njim i upita: — Jeste li povređeni? — N e . . . J a . . . u m ir e m ... S rce popušta — s naporom izg ov ori P iter V i j t i klonu. L un mu opipa puls, oslušnu rad srca i obrisa lice od krupnih graški zn oja. — Carli, p ozov i kola za spašava­ nje od n ajbliže boln ice! — do viknu zatim svom drugu. — T reba da nađem im enik i taj p rok leti b roj. N e snalazim se n a jb o lje ovd e u N ju jork u — od vrati Car li Pipčin. O n p oče da traži u blizini te le fo ­ na, ali nađe sam o m ali im enik n a j­ va žn ijih telefona. I baš kad je o k ­ reta o broj službe za hitnu lekarsku p om oć, Lun m u doviknu; — Ostavi, C arli! V eć je kasno! O V3j čov ek je m rtav! P ip čin p rek id e okretanje b r o jk i i d o trča ka Lunu. P ogled a tek u m rlog jadnika, a onda n jegovu žrtvu, gang stera B rik a Smita. — Dakle, od njih više ništa ne m o žem o da saznamo. P ogled aču kuću. L un mu klim nu g lavom i prihvati k o fe r s drogom . Z a tv ori ga i stavi blizu vrata, a onda pregleda d žep o­ v e B rik a Smita. Nađe jed n u b e le ž h icu s više nejasnih zabeleški i n e­ k o lik o telefon sk ih b ro je v a o b e le ž e nih skraćenicam a. B eležn icu stavi u džep baš u trenutku kada ga P ipčin zovn u sa vrh a stepeništa i reče da je otk rio vezanu d evojku . — D olazim ! — odazva se Lun i po đe uz stepenice. P ola sata kasnije L un i P ip čin su znali sam o to da je Ursula Ston na­ sladila ovu kuću od svog dede p o m ajci. Bila je p rodavačica u trg o v i­ ni pića, ali je taj posao napustila d v a meseca ranije. To je od nje tra­ žio B rik Smit. O bećavao jo j je brak čim se m alo sredi. Saznanje da dole leži m rtav njen voljen i B rik d elova lo je na d ev ojk u tako da se skam e­ nila. Svi njeni snovi bili su srušeni. — Znala s a m . . . On je živeo opa."? n o . . . Taj stari lu đ a k . . . — šaputala je jeca ju ći.

Lun i P ip čin su uzalud pokušava li da saznaju ko su bili Sm itovi pri­ jatelji i s kim je radio. D evojk a je ponavljala da ništa ne zna.-. — P ozov i inspektora Sletera i ne­ ka on isp itu je dalje — zaključi Lun daju ći Pipčinu znak da krenu. ^ O d m orite se i ne izlazite dok vas neko ne pozove. Slika k oju bi vi deli dole n ije prijatna — obrati se detektiv d e v o jci i pođe za Lunom . N ek olik o minuta kasnije njih d v o­ jica iziđoše noseći k ofer pun h ero­ ina. P ola sata kasnije u kuću s dva le­ sa i u nezveren om d e v o jk o m stiže is­ tražna ekipa s inspektorom M aksom S leterom na čelu. II Jedan sim patični bračn i par iz E v rop e b io je iznajm io staru kuću u B ronksu, postavljenu uz samu obalu H arlem riv era i pritešnjenu dvem a v elik im građevinam a, od k ojih je jed n a bila n ova desetospratnica sa stanovim a za izdavanje, a druga p o­ slovn a zgrada s m agacinskim prosto rom u prizem lju i podrum im a. To d v o je b ili su p rija v ljen i kao M eri i F il D evlin i odm ah su o sv o jili n eo­ gran ičen e sim patije vlasnika kuće. Istina, n ije sam o šarm i lepi izgled pristalog para D evlin b io to što je o s v o jilo vlasnika kuće, M ožda je naj veći uticaj im ala visok a zakupnina, k oju je on d ob io za tri m eseca unapred. Uz to je i u g o v o r o unutraš­ njim p repravkam a i uređenju kuće b io za vlasnika tako povoljan da je na sva usta h va lio D evlin ove. V eć ih je b io p rep oru čio kod vlasnika svih radnji uz obalu izm eđu dva har lem ska m osta. — G ospodin D evlin je predstavnik v elik e trg ov a čk e firm e iz L ondona, a n jegova žena je n ajlepše i n aju m iIjatije žensko biče, k o je sam ikada sreo. V la sn ik ove reči b rzo su se pron o sile, a stigle su i do D žeda Kupera, starog i pu načkog p olicajca. D esilo se da su jed n e večeri pet neobuzda

nih' m ladića napali starog policajca. I tarla -se među njima našao Fil D ev lin. N jeg ov enor^’ ični nastup p om o­ g a o je K upsru da urazum i k avgad žije. T ak o su gospodin i gospođa D e v lin za samo nedelju dana postali »u važeni građani B ronksa«. P olica ­ ja c Džed K uper ili je svaki put poz d ra v ljao prateći taj čin sv ojim n a jlepšim osm ehom . A D ev lin ov i su u v e k nalazili k oji trenutak vrem ena d a p orazgovaraju sa starim p o lica j­ ce m i da ga upitaju za neki n ovi sa v e t o običajim a u ovom kraju, o to m e kako bi trebalo provesti v ik e n d u N ju jork u , ili gde je n ajbolje da ku p u iu n am irn icc i kućne potrepštine. A toga jutra »uvaženi gospodin D p vlin «, čim je počela ulična gužva i čim je oj.''jala lupa dizalice na obali. bušio je eloktričn om bušilicom p rv o zid od opeka kuće u k o jo j je stan ovao, a onda betonski zid nove .stam bene desetospratnice. B ilo je v e ć despt sati kada je napravio ot­ v o r širok desetak inči. Cim je u klo­ n io bušilicu, u otvoru se ukazao p o­ v e lik nos i svežanj kuštravih b r ­ kova. — Halo, vas d v o je ! — ja v i se b r­ kati. — D obar dan, gospodine . . . K ako on o beše? . .. A h, Da! K a k o ste spa­ vali, gospodine A rk ra jt? — sm ejući se od g ov ori Fil Devlin. K o lik o god bi se n ekom e učinilo n e o b ičn o to bu šen je zidova, k o ji su spajali v elik u n ovu i malu staru ku ću. .svako bi .se m n og o više iznena­ d io kad b i znao ko se k rije iza ime n a bračn og para D evlin i iza imena Ć arlija A rkra jta. Istina, dva čovek a u N ju jork u su znala da se iza im e­ na Carli A rka jt k rije slavni london ski detek tiv C arli P ipčin . B ili su to gra d on ačeln ik N ju jork a i n je g o v sa v etn ik za p oslov e bezbednosti M orti m er Pruting. Ta dva čovek a su zna­ la i to da se u N ju jork u nalazi u Do nald Sikert, slavni Lun, kralj p on o­ ri, ali nisu znali ni pod k ojim im e­ lo m b ora v i ovde, ni ko je sve došao o n jim u sv ojstv u „čla n ov a g ru p e” .

10

A D onald Sikert, odnosno Lun, kralj p on oći, k rio se ov d e sa d iv ­ nom D žejn V itington- K akle, Fil i M eri D evlin b ili su L un i D žejn. P ošto tob ožn ji A rk ra jt i tob ožn ji D evlin izm enjaše n ek olik o šala, nas taviše da ubrzano p ro širu ju o tv o r iz m eđu dve stare kuće- K on ačn o o tv o r postade d o v o ljn o v e lik i da se kroz n jega proču ve glom a zn o telo C arli ja Pipčina. — K a d si ti prošao, b jć e d o v o ljn o i za Sama, ili za B rendu — za k lju ­ č i L un n a sta v lja ju ći da p o p ra v lja ivice otvora. — Za svaki slučaj otkini ok olo jo š k o ji inč — reče P ip čin sm ejući se i otresajući prašinu sa svog tam nom od n og sakoa— O vo ie izvr?n o urađeno. T v o j stan ima izlaz na ob a lu i na ulicu, a naša kuća ima p redn ost što nem a­ m o neposrednih suseda- Uz sve to podrum je na n a jb o lje m m estu — pričao je Lun. — K ako m isliš da je na n a jb o ­ ljem mestu? — upita P ipčin. —^ Pa svaki podrum je ispod kuće- M ožda je ova j na tavanu? L un se glasno nasm eja i o d g o v o ri ri: — N ije na tavanu, ali je uz sam u glavn u kloaku kanalizacije. V e ć sam otv o rio skriveni prolaz- K o lik o g od b i to bilo neprijatno, ali podzem nim galerijam a k a n a liza cije m og li b ism o da stignem o čak do kraja Bronksa, ili da se dom ogn em o relte. A to je, priznaćeš znatna prednost. O prez­ nost i sigurnost nisu na odm et. — M islim da n ik o n e b i tako brzo našao o v o idealno skrovište. M oj stan u desetospratnici sad je sp ojen sa ov om kućom , k oja sp olja izgleda v rlo jad n o, ali vidim da je iznutra postala p rija tn o gnezdo- Sad jo š i prolaz kroz p o d r u m . . — poh vali P ip čin L u n ov o sklonište. — A n ije sam o to. Izn ajm io sam i skladište u zgradi s le v e straneT am o sam d op rem io sve što b i m og lo da nam zatreba, a jo š u toku noći

p rob iču isti ovak av p rolaz — ob ja sn i Lun. U tom trenutku se p oja v i D žejn n oseći posudu m irisne i vru će kafeP lp čin n estrp ljivo prihvati š o ljicu i srk n u kafu, a onda cok n u je z ik o m i dodade: — K afa je kao da ju je skuvala m o ja K etrin ! — T o je za m ene velik i k om p li m enat — osm ehnuvši se reče D žejn— M islim da će i ručak, k o ji spre­ m am , biti dobar. — Z ar još i to?! Pa m i ćem o živ e ti kao b og ov i!' Još samo da se ne p o ­ ja v i M ak ferson •. — A ja bih volela — sm eju6i se prek id e ga D žejn. — Jedan d obar ručak i ja •. T o se slaže. A li d obar ručak, ja i Sam ju e l M akferson, a jo š k tom e i n je ­ g o v a pozam ašna B renda • .. O sećao bih se p riličn o u grožen — šalio se i d a lje Carli Pipčin— Ja sam se pobrin u la da ne b u de n ik o u grožen •— o d g ov o ri D žejn. — Z n ači li to da će Sim i B ren da ipak biti na ručku? — A k o se p robu d e — sm eju ći se o d g o v o ri D žejn i ode u ku hinju . — V olim tog m om ka i b orb en u B rendu, ali sam o kad n ije reč o je lu — gunđao je P ip čin p osm atraju ći kak o Lun na dno jed n og orm ana pri čv ršću je sk riven e točkiće. — Još m alo i p relazim o u tvoj stan- T reb a i tam o da u grad im o toč k iće za lako p ok reta n je ormana- T oč k ići m ogu da se u k oče i n ik o ne bi m ogao ni da nasluti da su o v i teški k om ad i nam eštaja p rip rem lje n i da se sk oro za tren odm aknu, ili vra te n a sv oje m esto— p riča o je L u n ne o b ra ća ju ći p ažnju na P ip čin o v e šale. M alo kasn ije p oja više se S a m ju el M ak ferson i B renda L endon. P osle pozdrava L un pozva M akferson a i P apčina da m u pom ognu, a B renda o tp lov i ka kuhinji. L ičili su na p oro dicu, k oja ob a v lja kućne p oslove, a b ili su grupa k oja se sprem ala za je dnu od n ajvećih poduhvata u b orb i p rotiv pod zem lja N jujorka-

* C im n jih p etoro završiše izvrsno sp rem ljen i obilat ručak, složno ure diše stan i skupiše se uz 'piće, posla stiče i v o će u m ali salon oprem ljen n ovim foteljam a. — A sada, posle uživanja, m alo i posla — p oče Lun. — M olim da bu d ete strp ljiv i i saslušate m ali is to rija t događaja, k o ji su nas doveli čak ovanio— N adam se da ćeš um eti da ob jasniš zašto sam postao švercer h e­ roina, m ilion m u d rogiran ih i bala vih pu zavaca! — p rog rm e M ak fer­ son. ^ — T o je sve zbog u cen jen og m os ta — o d g o v o ri Lun— M osta?! R ekao si m osta? — zgranu se M akferson i n ek olik o kapi ružičastog vina m u se p ro li niz bra du. — D a! — p o tv rd i Lun. — A l i . . - Z nao sam da je neka učena, ali m islio sam da si izg ov orio n e čije im e . . A ipak si rekao V e recan o! I k o je taj V erecano, trista m u parada? — opet upade M akfer son — San V erecana je m ost na ušću H adsona — sm ejući se o d g o v o ri ČunM a k ferson h tede jo š nešto da ka že, ali ga L un blago zaustavi znakom ruke i nastavi; — U svetu ima m n ogo velik ih i skupih m ostova. A li niko, sem u ra tu, n ije pokušao da ih ošteti- A sada se našao opasan luđak da sa sv o jo m ban dom učeni m o s t . . - A li da bi b ilo jasn ije, izneću n ek olik o za n im lji­ vih p o d a ta k a .■L un je p rv o g o v o rio o jed n om us pehu n ju jo ršk e p olicije, k oja je samo u je d n o m trenutku zaplen ila sto o sam neset fu n ti heroina. T og a dana je otk riven a banda k rijum čara, za k o ju se računa da je svak og m eseca iz F rancuske doprem ala po d ve sto­ tine fu n ti heroina- Za p osledn ju po šiljk u ban da je iskoristila jed n og pre m eštenog am eričkog p odoficira- H e 11

roin Je otk'riven u n jegov om frižid e ru, k o ji je transportovao s ostalim na nieštajem . Tim p ovod om , i kao veza p o d o ficira u N ju jork u , uhapšeni su Z a n N ebia i Z an L efrank, a zatim izvesn i Francisko de A lm eida, ko ji se pred stavljao kao trgovac iz Bra žila. Uz ova tri m uškarca uhapšene su i d v e F rancuskinje. B rzo je usta n o v lje n o ko su i kakve vrste ona d va Francuza i n jih ov e dve pom aga čiceA li kada su p rik u p ljen i podaci o A lm eidi, p olicija iz B razila je ja v i­ la da takav čo v e k ne postoji. N ju jo ršk a p olicija je m ogla da p ov eru je u nesigurne brazilske kn jige rođenih, ali je b ilo su m n jivo to što tob ožn ji F rin cisk o de A lm eida n ije znao ni portugalski jezik. P osum njali su da je lažni B razilac neki Francuz, Z ato je u Francusku poslat m aterijal o tom čovek u , zajedn o sa fo to g ra fi­ jo m i otiscim a prstiju. S ve je to stig­ lo u ruke kom esaru Krapuleu, članu C entraln og p olicijsk og biroa za n a r­ kotike- K ad je p ogled ao fotografiju , k om esar K rapu le je p osk očio kao da v id i avet— P a to je N on ce L ukaroti! — v ik n u o je preneražen otkrićem . A im ao je razloga da se tako p o naša, je r L ukaroti je zvanično b io m rtav. N on ce L ukaroti pobegao je iz fran cu sk og zatvora 1964. godine za jed n o s bratom A n žeom i s poz natim gangsterim a A lbertom B erga m elijem i A rm an dom Sarpentijerom T o bek stvo je b ilo organizovano spo !.l9 , pa je begu ncim a bilo, u delovim a p rotu ren o oružje, a napolju ih je če k ao autom obil. P rilik om bekstva, u žu rbi da se što pre udalje, begu nci su se p revrn uli s autom obilom i svi su bili povređeni. Ipak su nestali. T ri m eseca kasnije opljačkana je jed n a d ragu ljarn ica u Milanu, a plen ie v red eo preko šezdeset m iliona dolara. K ada su p rovaln ici p o ­ hvatani, među n jim a je bio A lberto B ergam eli, koji je onda pobegao iz zatvora u M elunu zajedn o sa L uka­ 12

roti jem , BergameTl je tom p rilik om ispričao: — K ad smo p ob eg li, N on ce L uk a­ roti je b io ranjen s d v a m etka u sto mak. Iskrvario je i pokušaj jed n og hirurga da ga spase n ije uspeo. N on ce je um ro i m i sm o ga tajno sahra­ nili u šum i blizu Pariza. P o licija je p osle toga v e ro v a la da je L ukaroti m rtav. M eđutim , on se sa bratom A n žeom d o m o g a o B razila. Odatle se p ov eza o s pariškim i n ju joršk im p odzem ljem . — _ T ak o su p ok ren u ti transiportl heroina, k o ji su čin ili sk oro polo.vinu u kupno p rok riju m čaren ih d roga u S jed in jen e D ržave. T a k o je \iskrs nuli gangster L uk aroti, postao n a j­ veći trovač sv o g vrem en a — za v r­ šio je L un s v o je izlaganje. — D ov d e m i ie sv e jasn o, sto m u gangsterskih vam p ira ! Jasno m l je i to da sam ja sada zam enio tog v a m ­ pira i doneo pun k o fe r otrova. A li zar nisam m oga o da zam enim n ek og gangstera k o ji se n ije p ova m p irio? M ažda taj L ukaroti op et usikrsne — upade M akferson. — A li on n ije b io m rtav, p a n ije ni sada. Dakle, n e m ože ni da uslkrs ne, ni da se p ov a m p iri — o d g o v o r i C arli P ipčin. — E baš ti h vala! M alo si m e u te šio — tobože odahnu S am ju el M ak­ ferson. — Ja sam d on eo i pošten o predao heroin. Istina, oni su m i p o ­ šteno platili. K o fe r s n o v ce m je teži od on og s drogom . C ak sam i zađo voljan, je r je b ilo m alo šale s d v a policajca, k o ji su slu ča jn o naišli. A li taj L ukaroti... M rzim vam pire, trista m u šu p ljih lob a n ja ! — T o s p olica jcim a je zan im ljivo — upade Lun. — A što su b ili smešni, onako v e ­ zani ok o drveta! — uskliknu B renda Lendon. — V erujem ... A li n ije sm ešno to što su i ta d v a p olica jca članovi gangsterske ban de — dod ad e Lun. zaključi Brenda.

— Još g ore — nastavi Lun. — Oni su p ra vi p olica jci, ali su u je d n o i gangsteri. Mi sm o tu da pom ognem o, da se gangsteri rasikrinkaju i unište, ali toez saradnje s p olicijom . — Da se ti ne zavitlavaš sa nam a? — su m n jiča vo upita M akferson. — Ispada da sam ja došao da p rotu rim gan gsterim a heroin, da p oh apsim p oliciju , uništim gangstere, op et d o nesem heroin, uzm em pare, uhapsim gangstere, uništim policiju ... P a to je da se čov ek u grize za sopsteno d n o od leđa! S to m u v ražjih za v rz­ lam a, sam o da n e p ogrešim i u hap­ sim heroin, uništim sebe, spasem gangstere, p ou b ija m p o liciju t sve ta k o d a lje ! v S vi su se sm ejali n je g o v o m raz­ m a tran ju zam ršene situacije. I sam se sm ejući, L u n ih p rek ide i p o če da objašn ja va: — N ova c si u zeo i don eo ga o v a ­ m o. T o je p ov elik a hrpa dolara, k o ja će nam d o b ro d oći dok sm o u N ju jonku... — A oni će dobiti . d vostru k o za heroin, k o ji sam im tako lju b a zn o p red ao — u pade M akferson. — S lu ča jn o je h eroin tak ođe o v d e, u istom k oferu i p ore d k o fe ra p u n o g d olara — nastavi Lun. — K a d d ođ e trenutak, op et ćeš m oći da im g a prodaš. — A da i m ga ti opet uzm eš — na sm eja se M akferson. L u n klim n u glavom . — Onda je jed n osta v n ije neka h eroin bu de u podrum u, a ja ću sa­ m o da ga n ap laću jem — predloži M ak ferson u ozb iljiv ši se kao da iz­ laže n a jlo g ičn iji plan. — M ožda se on i ne b i složili — p rim eti Carli P ip čin i m alim češljom ra s tu ri.sv o je m etlaste b rk ove. — D obro, C arli i ti Same, ipak bi sm o m og li da se odm aknem o od o o v o g zapleta — nastavi Lun. — K ri ju m ča ren je heroina nam je b ilo p o ­ trebno da uhvatim o p rvu vezu s ban d om k o ja -g a rastura u N ju jork u . P očetak n ije bio baš n a jb olji, je r je

B rik Sm it m rtav. A m i ne znam o ko je stajao iza njega. T o tek treba da otkrijem o. — Z ar n e bi bilo b o lje da kako k o je g nađem o, da ga odm ah ja m lat nem p o glavi. T ako ćem o ih n a jp re smirtiti. K u n em se n a jlep šom ribom iz okeana i kapetanskim m ostom m og b rod a da nijedan od n jih neće. m oći da s e povam piri! — ne izdrža a da ne kaže mornar. Lun ga tobože p rek orn o pogled a i nastavi: — D o sada je sve jasno. T reba đa otk rijem o tu bandu i n jen e vođe. — A li p o če li S'mo o nekom m ostu, tu d o le p re k o H adsona — prim eti B renda L en d on i n jen e oči se ne­ dužno sm anjiše bežeći u osm eh n je n o g p u n a čk og lica. — Sada ćem o da povežem o m ost i gangstersku bandu k riju m ča ra d ro ­ g e — p rod u ži Lun i sam se jed v a u zd rža va ju ći od smeha. — T a banda je oštećena za čitavih sto m ilion a dolara, je r jo i je oduzeto onih sto osam deset funti heroina. Naša pod­ vala 1e znatno u većala taj gubitak. U tolik o će b iti od lu čn iji da ostvare učenu. O bjasn iću o čem u se radi... On p o če da priča uopšte o m osto­ vim a, a zatim da opisu je one n a jv eće i n ajsk u p lje. P rek o zaliva k od San Franciska izgrađen je n ajduži m ost na svetu, čija dva sprata, jed an sa šest autom obilskih k olovoza , a drugi sa pet željezničkih, idu od obale, pa p rek o otočića H erba Buena. U kup­ na dužina m osta je petnaest hiljada jardi. T o je slavni O kland Bridž. A li n ed alek o od njega ie i istorijski G old en G e jt Bridž, č iji raspon od pilona do pilona iznosi h iljad u i tri­ sta jardi. S ve do 1964. godin e b io je to m ost s n a jvećim rasponom je d ­ nog luka na svetu. Of^romni piloni od dvesta pedeset ja rd i nose čelične k a b lov e debele po tri stope u preseku. D vadeset i pet fa rb a ra n ep re­ kidno ga prem azuju b o jo m p oči­ n ju ći s leđ n og krala, pa prem a dru gom . D ok ga celog o b o je traje tri godine, iako rade svakog dana sem

neđelje. K ad stignu na onaj drugi k ra j, pošto su prošle tri godine b o ii na početku, p očin ju posao p on ovo. T ok b ojen ja o v o g m osta nikada ne prestaje. A taj isti m ost već je dva puta isplaćen m ostarinom u toku dvadeset godina. K ra jem 1964. godine izgrađen je m ost čiji je raspon duži od onog kod G old en G ejt Bridža. T o je m ost San V ereca n o na ušću Hadzona, ili b o lje rečen o p rek o N ju joršk og zaliva. Taj m ost p ovezu je B ruklin i Stejten Island. M ost je svojim rasponom i m n ogim kvalitetim a nadm ašio G o ld e G e jt B ridž. Z a n jeg ov u izgrad­ n ju utrošeno je p rek o trista m iliona dolara. — M ostovi su nepokretni, a za taj n ova c m ogli su se izgraditi d iv ­ n i b rod ovi. I rad ije bih slušao o b ro d ov im a — u pade S am ju el M a k ferson očito već zam oren podacim a o m ostovim a. — S trpi se, stari m orski vu če — o d g o v o ri Lun. — Skratiću p riču o m ostovim a, ali ne m ogu da napustim V ereca n o Bridž. G angsteri su ga u cenili. Z ap retili su da će ga srušiti, ak o im se ne isplati dvesta m iliona u sitnijim , u p otrebljav an im i n e o b eležen im novčanicam a. — P a i nisu tražili m nogo, jer m ost ie skuplji — nasm eja se Sam ­ ju e l M akferson. — Sam o kako oni m isle da sruše tu čeličnu grdosiju? V a ljd a n eće priprem ati rušenje m ir­ no i tri godine, kao što rade oni far b a ri?! — Im aju način da ga b rzo sruše — od govrai Lun. — Da ga posole, kao lo v a c zečji rep, ili da m u zazvižde i pokažu da legn e na dno zaliva? — Baš to. Sam e! Oni će da mu zazvižde — zak lju či L un i uzdahnuv ši zavali se u fotelju . S va lica se u ozbiljiše, iako je ra­ zg o v o r ličio na d obru šalu, je r svi su znali šta znači taj zvižduk. Znali su i da je Lun ispitivao sm rtonosno i rušilačko zviždanje. 14

— Sad mi je sasvim jasno zašto sm o u žurbi kren uli iz L ondona i zašto nisi hteo da gov oriš o p ravom razlogu — reče zabrinuta D žejn V itington. A niko, sem Luna n ije b o lje znao p ravii m ogućnost stra vičn og zvižd u ­ ka od same D žejn, k oja ie videla je ­ dan eksperim enat. S vi su ćutali ne­ k o vrem e, a onda poče da g o v o ri C arli P ipčin: — Jedn og dana sam se iznenadio pozivom iz S kotland ja rd a p rim io me sam super intendant. P redstavio m e je izvesnom M ortim eru P ru tin gu, A m erik an cu za koga je rekao da je p ov eren ik i savetn ik gra d on a čel­ nika N ju jork a . A tada se izvin io i ostavio nas u svom b irou da n esm e­ tano razgovaram o... P ip čin opširno ispriča sn eb iva n je m arkantnog P rutin ga i okolišnu igru dok nisu došli na p ra vi cilj p o sete. S ve se svelo na to da je M ortim er P ruting tražio sastanak sa L u nom , zn aju ći da je om iljen i lon d on ski d etek tiv Piipčin n je g o v lični p ri­ ja telj. — R ekao sam m u da to n ije m o ­ gu će i da ja ne znam gd e je L u n — n astavljao je' P ip čin . — A li on je b io uporan. Ipak mi je trebalo m n o­ g o gru bih reči da ga u b e d im da m i kaže šta on stvarn o želi, je r n ije je ­ dini k o ji bi rad o v id e o L una pred sobom . Zatražio je da se zakunem da ću čuvati tajnu, a orada m i je re­ k ao da je u cen jen m ost V erecano. P o če o sam da se sm ejem , ali on je pom en u o rušilački zvižd u k i nadu da jed in o L un m ože da ga spreči. S led io sam se i pristao da sv e ispričam D o naldu... — I ja sam b r /o shvatio da gan­ gsteri m ogu da sruše m ost na n eoče kivani način i u n eoček iv a n om tre ­ nutku. Pristao sam da tajno d ođem u N ju jork , ali sa s v o jo m grupo^m. Sada ste svi tu i treba da spasem o tai moist — z a k lju či Lun. — Dakle, da im ne dam o da zaz­ vižde — za k lju či M ak ferson i opso

va nešto m um lajući 1 sta vlja ju ći šaku preko usta da ga ne ču je D žejn i Brenda. Svi se osm ehnuše, ali onda u ćutaše razm išljajući. S vi su znali šta znači taj zvižduk, k oji m ože da sru­ ši most. K on ačn o Lun prekide ćuta n je i reče: — PLpčin i ja ćem o se sastati s grad on ačeln ik om i n jegovim p overen ikom Prutingom . Oni će doneti orgin al u cen jiva čk og pisma, uz k oje su gangsteri poslali i p lan ove ruše­ nja. — P a neka onda p olicija s.preči rušenje. Im aju plan ove i... — zausti B renda Lendon. — Znam i tv oju zadn ju m isao, draga B rendice — p rek id e je M a k ferson . — T i ne vO'liš da L un rizik u je sv oju bezbedn ost zb og tog sas tanka. — B ^ je tako! — prkosno o d g o ­ v o r i B renda i n jen e p ov elik e grudi se ratoborn o zatresoše. Lun ih ućuta znakom ruke i nastavi: — O cen ili sm o da nem a opasnosti. G rad on ačeln ik ima dosta sv ojih b ri­ ga da se ne u k lju ču je u lo v na m e­ n e i m oje n ajd raže p rijatelje. Ipak sm o predu zeli i m ere obezbeđen ja. Ja tam o idem m askiran k ao C a rlije v p om oćn ik K la jd Jensej. P ored taga, vi ostajete ovd e i u vek m ože­ te da učinite ono što treba. — G o ^ o d in grado.načelnik odm ah m ože da raspiše izbore za on og ko će da ga nasledi, je r posle p od v a le susreo b i se s m ojim pesnicam a... — zausti M akferson. — T i b i b io d obar gradon ačeln ik — upade P ipčin . — B rzo bi sredio n ju jo ršk o p od zem lje. — I bih, tako mi Ist rivera i k o m pletn og M anhatana! — p o tv rd i M ak ferson. — E vo, vdite! Nem a sm etnji da C arli i ja posetim o gradonačelnika. Z a to vrem e vas troje ob a v ićete ne­ k olik o p oslova i p om oću uređaja pratiti ceo naš razgovar — zak ljuči Lun.

III

— Želim vam dobrod ošlicu u na­ šem gradu i m olm i vas da nam po m ognete — počeo je grsfdonačelnik N ju jork a svečanim pjasom . P ri tom e je nehotično gledao sa­ m o u tob ožn jeg K lajda Jenseja. Lun ie već sam o po tom e utvrdio da ni gradonačelnik ni M ortim er P ru ting nisu naivni i da shvataju ko je po lo g ici stvari bio n a jp otreb n iji u ov a k v om razgovoru. — U s v o je ime i u im e m og po-moć nika K la jđ a Jenseja 'o b e ća v a m da sm o sprem ni da učinim o sve što je u našim m ogućnostim a. M eđutim , n ajviše se uzdam o u svoga velik og p rija telja D onalda Sikerta i n jeg ov u grupu. N adam o se da on m ože n a j­ više da učini — od govori Carli P ip ­ čin. I gradonačelniku i Prutingu se oteše jed v a prim etni osm esi i oči im nehotično opet pogledaše k Lunu. — Zao nam je što je Lun toliko n ep ov erljiv , pa nije pristao da d o­ đe i ličn o pogleda sve dokum ente u vezi sa čudovišnom učenom — reče gradonačelnik ustajući. — P ošto je m oj savetnik, gospodin M ortim er P ruting, čovek nd n a jvećeg p ov erenja, ovlašćen je i da prihvati sve u slove saradnje, ko1e vi ovde, ili Lun kasnije, bu dete zahtevali. Ja neću u čestvovati u vašem radu, pa vam želim uspeh.L un i-P ip čin ustadoše i p ozd ra v iše se s gradonačelnikom , k o ji napu sti d voran u za specijalna savetovanja. — Dakle, stvar je elegantno p oče­ la. G ospod in ' gradonačelnik je čist. On se .n ije sastao s Lunom i niko ne m ože da kaže da je umešan u ovaj n eobičn i poduhvat, jer štampa, p o ­ licija i m nogi drugi bacili bi se svom žestinom na rasprave je li gra­ donačelnik pogrešio dovod eći tako n eobuzdan og i čudnog m om ka, ka­ k av je Lun, čak s druge strane Oke ana — izloži Mortirrier P ruting otvo 15

ren o zanem arujući C arlija P ipčina i g le d a ju ći,L u n a pravu u oči. — Mislin:! da se razum cm o — re­ če Lun. — Niko od nas u o v c i igri n ije naivan. V eru jem u fe r postup­ ke. Z ato ostanim o kod uverenja da će ovaj naš sastanak, a tako isto i dalja saradnja, ostati u vek n ep oko­ le b ljiv o čuvana tajna. — Slažem se s vam a, gospodine.... Da, slažem se gosp od in e Jensej — od g ovori Pruting nam erno pokazuju i'ući da zna ko mu je sabesednik. — Iznesite svoje uslove. P re svega tre­ ba da znam o k oliko n ovaca i kako treba da vam stavim o na raspola­ ganje. — N ikakav n ovac nam ne treba. Uprava N ju jork a ima d ov o ljn o ras­ hoda — reče Lun m irno. — Ne shvatam vas, gospodine Jen sei — ne sk riva ju ći ču đ enje reče Pruting. — V am a je teško da shvatite ne­ plaćen e usluge. A li L un ne b i došao zb og novca, je r on n ije plaćen ik ni vaš ni vaše vlade. On je došao da, ako m ože, sp reči jed an n eobičan ^ i stravičan zločin — od g ov ori tob ož­ n ji d etek tivski p om oćn ik Jensej. — Z a r nema nikakvih uslova? — — upita Pruting. — U slova ima — preuze reč C arli P ipčin . — T reba nam čitava hrpa b la n k o dokum enata za Luna i n je ­ g ov u grupu. T o su razni blanko pa soši, ličn i dokum enti, vozačke d o z­ v o le i slično. — *mate li sprem ljen spisak i o pis dokum enata, k o je želite? — u pita Pruting. P ip čin mu ćuteći pruži list papira. — D o večeri im aćete sve što tra­ žite. M olim vas da pročitate gangsiarsku učenu i pogled ate dokum en te, dok ja odem i dam potrebne na­ log e — dodade P rutin g i predade im jed an d osije povezan u crnu kožu. L un i Pipčin počeše, da^čitaju do­ kum ente, a Pruting iziđe. — V eru ješ li ti ov oj gospodi? — upita Pipčin tiho. 16

— M islim đa se b e z nužde jed an bu d ući kandidat za predsednika S jedin jen ih D ržava ne bi upuštao u prevaru, čiji rezultat b i bilo m o je hapšenje — o d g o v o ri Lun. P ipčin klim nu g la v om i poče da razgleda nekakve crteže, k o je n ije razum eo. Za to v rem e je Lun čitao gangsterske pism o, u k om e je pisalo: »Gradonačelniku Njujorka, Kao građanima Njujorka smetalo bi nam da most Veracano preko Nju jorškog zaliva bude srušen. To treba da sprcčimo, pa vas kao odgovornog političara pozivamo da učinite sve da most ostane čitav. Vaša policija uhvatila je izvesnog Franciska de Alnieidu, za koga tvrdite da je gla­ vom Nonce Lukaroti. Njega treba da oslobodite i da mu obezbedite odlazak u Brazil. Naravno, s njim treba mirno i slobodno da otputuju i dva muškarca i dve devojke, koje je policija uhapsila pod optužbom da su sa Lukarotijem krijumčarili heroin. Kako je izvesna grupa ljudi oštećena zaplenom sto osamdeset funti heraina, što znači gubitak od blizu sto miliona dolara, treba da im nadoknadite tu štetu. Naravna, tu su i druge štete nastale zbog za­ stoja u poslovima. Uhapšeni su pretrpeli moralne štete, pa i njih treba da naplatimo. Dakle, sve zajedno iz nosi dve stotine miliona dolara. Po­ zivamo vas da taj iznos spremite u starim, neobeleženim i nezapisanim novčanicama. Mesto i način predaje novca javičemo naknadno. U slučaju da grad Njujork ne pri­ hvati naš zahtev, Verecano Bridž biće srušen. On je koštao trista mi­ liona dolara, a gubici zbog rušenja udvostručili bi taj iznos, jer bi uklanjanje ruševine i nova izgradnja bili vrlo neugodan i skup posao. Da naš zahtev nije boz osnova i da nas niko ne može sprečiti da srušimo most potvrdiče priloženi plan ruše­ nja. Verujući u vaš razum, gospodine 'iradonačelniče, nadama se da ćete

ozbiljno proučiti ceo problem. Zna­ mo da vam nije Iako da obezbedite novac, jer je suma prilična, te vam dajemo dovoljno vremena da sve sredite. Ako ne budete uspeli da ra­ zum pobedi, most će biti srušen po sle dva meseca od danas. Međutim, građanima Njujorka moramo dati šansu da sami odluče, pa ćemo na­ kon izvesnog vremena, ako se vi ne javite, obavestiti štampu i javnost o našem zahtevu. Prihvatanje naših uslova treba da objavite u svim jutarnjim novinama oglasom u kome tražite grupu od devet igrača na žici uz sve najpo­ voljnije uslove. Kompanija deveto­ rice.« O v o n eobičn o u cen jiva čk o pism o svak om d ru g om čov ek u ' u čin ilo bi se sm ešno i glu p o A li L un n ije b rzo don osio takve zaključke. O n pruži pism o Pipčiriu, a o d n jeg a preuze plan ove. B rzo ih pregled a iglasno za k liu či: Da, oni m ogu da sruše m ost! — A li m o ra da p ostoji n ačin da se m ost zaštiti — reče P ip čin . — M ost je inače p od stalnom k on tro­ lom . P ojača n e straže i ostle m ere obezbeđen ja... — S ve bi b ilo uzalud — p rek ide ga Liin. — Jed in i n ačin da se m ost zaštiti b ilo b i potpuna obustava sa­ ob ra ća ja p rek o njega. — P a to bi bilo isto što i rušenje. — Svakako... A gangsteri b i sače­ kali do p on ov n og otvaran ja mosta. O ni m ora ju daga ruše da b i p o tv r­ d ili sv o ju m oć — za k lju či Lun. U tom m om entu vrati se g ra d o­ n a čeln ik ov p ov eren ik M ortim er Pru ting i upita: — Da li ste shvatili učenu? — M oj pom oćn ik Jensej se m nogo više razum e u ove tehničke stvari — od g ov ori P ipčin. — On ie i sa L u n om rasp ravljao m n oge slične stvari. — Onda, kakvo je vaše m išljen je gospodine Jensej? — obrati se P ru ting Lunu.

— U čena je neobična, ali gangsteri m ogu da ostvare sv oju p retn ju — od g o v o ri to b o žn ji Jensej. — T o je sve što želite da kažete? — opet upita Pruting— V e ru je m da ste konsultovali voj ne i druge stručnjake o realnosti pre tn je' Sta su vam oni rekli? — od vra ti Lun pitanjem . — Oni sm atraju da je konstruk­ tor gen ijalan i da je, verovatn o, sa­ m o D on ald Sikert otišao dalje u is­ traživanju zvuka. Ja sam kao v o jn ik b io u je d in ici sp ecijalizovan oj za ru šenja. M ožda je i to dop rin elo da me grad on ačeln ik izabere za specijaln og p overen ik a u ov o j stvari- Z ato vas m olim da m i p opularn o objasn ite zašto n ije m ogu će sprečiti rušenje — izloži Pruting sv o ju željuL un p oče da m u ob ja šn ja v a pola­ zeći o d istraživanja fran cu skih nauč nika u M arselju. P o ja v a je nazvana »p rok leta fre k v e n cija «, a popularn o je n azivaju »zvižduk sm rti«. U osno v i sve je v rlo jedn ostavn o, pa zbog to ga i n eob ičn o opasno. In fra zv u ci p ostoje svuda gde se živi savrem enira životom - P roizv od e ih razni m otori, v elik i industrijski v en tila tori i čitav niz aparata u naj široj upotrebi- U kratko, in fra zvuci su p ro izv o d svih m otora k o ji se kre ću p ola k o i rezultat su naizm enične k om p resije i d ek om p resije vazduha P rolaze k roz zid ove i praktičn o ne m ože da ih zadrži nikakav akustični izolator. M eđutim , ob ičn o ti apara­ ti ne daju onu najnižu frek ven ciju , ali su i takvi p riličn o štetni za lju ­ de, je r n e p o v o ljn o d elu ju na organe za ravnotežu, pa i na ceo m ozak. L ju dsko u v o hvata zvuk u granicam a od trideset d o četrdeset perioda, što za visi od starosti i osobina određenog čovek a. A li ako se zvu k snizi na se dam perioda, što od gova ra m ožda­ noj fre k v e n ciji, čovek pod n jih ovim u tica jem postaje nesposoban da mis li i radi- P ostoji frek v en cija , odnos­ no period a infra zvuka, ali postoji i n je g o v a jačina- A k o se iz generato­ 17

ra em ituju još niže i m nogo iaSe frek ven cije, iiudski organizam zapada u k rizu sa katastrofalnim posledicam a. D olazi i d c sm rtonosnog unutrašnjeg k rvaren ja. F rancuski naučnik V la d im ir G av ro i n jeg ov i saradnici pošli su od d o b r o poznatog principa da će, ako se p ov e ća dim enzija zvižduka i zvuk po stajati teži. K oristeći pum pu napravi li su velik u zviždaljku- K ad je apa­ rat sta vljen u pogon, svi zid ov i zgra d e p očeli su opasno da se tresu, a pri sutni lju d i su osetili nekakvu ogrom n u nelagodnost- B rzo su isk lju čili zvi ždaljku . L ek ari su u tvrd ili: »L ju d i p od v rg nuti zviždu ku bili su na pragu unu trašn jeg kolapsa, k oji je m ogao da iza zov e unutrašnje k rv a ren je i sm rt«. »T ada sm o shvatili značaj svog ot k rića «, izja vio je p rofesor G avro. »O d lu čili smo da gigantsku zviždalj k u isprobam a p on ovo, ali na otv o re ­ n om prostoru Sagradili sm o p odnož je od betona i pustili sm o na trenu­ tak zviždaljku- A li tada je p očelo ne što sličn o zem ljotresu. Čitava četvrt M arselja, oko dvorišta laboratorije, p o čela je opasno da su lju lja . Da je zv ižd a ljk a bila d vostru k o jača, deo M arselja bio bi srušen. ••« O dm ah je zabran jen o d a lje istra ž iv a n je u M arselju, ali eksperim enti su n astavljen i izvan grada. P oja v io se p rob lem pod loge, je r beton, čelik, plastične mase i sve što m ože da se u p otrebi, lom i se pod zviždaljkom . G um en i i drugi am ortizeri ne delujuN ap rotiv, oni b iv a ju razoreni pod u tica jem in fra zvuka velik e snageB aš ta p ojava je osn ov gangsterske ucen e. '— A k o gangsteri podese neka v o ­ zila s dVe ovak v e zvižd aljk e, pa ih zaustave na m ostu, k o ji postaje p o d ­ loga, sasvim sigurno je da će nastu p iti ru šen je već posle n ek olik o se­ k u n d i — zak lju či Lun. — A li pri tom e b i i oni stradali •— p rim eti Pruting. — Z ar bi im sm etalo da nagažuju voza če k o ji i ne slute šta voze- Z v iž 18

daljka bi bila tem pirana da na m os tu »sedne« i počne da jau če bez v o ­ lje i znanja vozača — reče Pipčin^ — Sve je to prikazano u ovim pla novim a. Oni očito g o v o re da nem a na čina da se spreči ru šen je mosta, izu zev da odm ah otk rijem o k o su uce n jiv a či i da oni bu d u uhapšeni, a n ji h ovi u ređaji zap len jen i i uništeni. Na ravno, m ora se otkriti kon stru ktor u ređaja i m esto gde su izrađeni kom presori i ostali d elov i zvižd a ljk e — od g ov ori Lun. — Z a r nem a neki uređaj k o ji ne utrališe d ejstvo zviždu k a? — upita Pruting— Z a r niste tražili od Francuza da vas obaveste o tom e da li je G av ro pronašao sred stvo za zaštitu? — upita Lun— T ražili sm o, ali o d g o v o r je da n ije ništa nađeno. I da jeste, teško b i nam oni predali tako važnu naučnu tajnu. U fra n cu sk om časopisu »S ciens« naši eksperti su p ročita li da se otk riće p rofesora G a v ro a sm atra v r stom zvu čnog lejzera. T o je neka v r ­ sta »zvu k a sm rti«, k o ji m ože da iza­ zove razaranja i na trideset m ilja da ljin e — od g ov ori Pruting— Da — reče Lun- ■ — T om e treba dodati da bi svako b iće na putu tih zvuka b ilo u bijen o. L ju d i k o ji ne bi odm ah bili u bijen i, našli bi se u sta n ju m aloum nosti, uz m n oge unutraš n je povrede. A li ne m ožem o p red v i deti ni ostale p osled ice ru šen ja m o sta. P ored n jega m o g lo b i da nastu p i strah ovito razaran je i o k o mostaB ruklin i M anhatan p retrp eli bi oz­ b iljn e štete- G angsteri nisu m og li da n eprim ećeni isp rob a ju p otp u n o dej stvo infra zvuka. S igu rn i su sam o da m ogu da sruše m ost. A li ja m islim da bi rušenja bila da lek o veća. — Pa to je stra vičn o! — u zviknu Pruting- — Isto su nam rekli i v oj ni eksperti, ali mi sm o se nadali da oni p reu veličavaju — Ne, nikako n e p reu v eliča v a ju — nastavi Lun- — A li sada je uza­ ludno da celu stvar razm atram o s te

naučne i tehničke strane. T reb a da p ređem o na d etalje naše akcije. — Sta predlažete? — upita P ru ting. — V i ličn o treba da nam b u dete na raspolaganju za eventualnu vezu s p o licijom — nastavi Lun— T o sm atrajte usvojenim - T ru d iču se da vam stalno bu dem na ras­ polagan ju . — Lun će vam poslati m ali radio p rim op red a jn ik sa uputstvom^ o ru k ova n ju . On treba da isk lju či upo treb u telefona, sem kad je to bezopas no. — Z ar taj uređaj ne m ože neko da prisluškuje? — O n em itu je k roz posebn i m odula tor i ču je se sam o neki zvižduk- M o du lator p rijem n ik a prim a i pretvara zvižd u k u reči — objasn i Lun— O pet zvižd u k — sm eju ći ke pri m eti Pruting. — A sada b i m ogli da vas ob a v estim o o dosadašn jim rezultatim a. Ja sam zadužen da izložim stv a r — re če P ipčin. — V rlo sam radoznao i slušam vas — od vrati PrutingC arli P ip čin ispriča da je S am ju el M a k ferson uspeo da se p ov eže s gang sterim a i da im isp oru či heroin- On ob ja sn i da su p o lica jci G eri B reslin i H ari V en d čla n ov i gangsterske ban de. — Sta da predu zm em o? — upita P ruting. — Sam o neka oni rade. NiSta ne treba da se m en ja — o d g o v o ri P ip ­ čin— A li ba r da ih n ek o prati i n ad zirei — T aj n ek o bio b i opet iz p olicije. A da li je taj sigu rn o čist? N ećem o ni šta da rizik u jem o, je r sm o v e ć na tragu — od g o v o ri P ipčin, On ispriča šta se d og od ilo u kući U rsule Ston. — T am o istragu v od i jed a n o d li­ čan inspektor- L ičn o p ozn ajem tog čo vek a i m ogu da tvrd im da je Maks S leter apsolutno čist — reče Pruting-

— I m i to veru jem o, ali ne rizilč» je m o — sm eju ći se upade Lun. — Ne ka on radi svoj posao, a m i ćem o naš. — Z a r saradnja ne b i bila korisna? — upita Pruting. — A k o bu de potrebn a,'za m olićem o vas da je uspostavite — o d g o v o ri LunP rutin g klim nu g la vom u znak saglasnosti, a zatim dodade: — M ogu da posred u jem i u preda ji heroina, k o ji ste odn eli iz stana gangsterske prijateljice— N ije potrebno. P rep akovaćem o ga i op et prodati gangsterim a. Onda S leter m ože da im ga oduzm e — sm e ju ć i se reče Pipčin. — A n ova c uzet od gangstera? — upita Pruting— K a k a v n ova c?! N isam čuo niS ta o n ov cu , sem o on om k o ji ste nam nudili i k o ji ne želim o — sm ejući se o d g o v o ri Pipčin— M islim da sam razum eo — klim n uvši g la v o m reče Pruting. — P o svoj p rilici gangsteri m oraju da fin a n sira ju vaš b ora va k u N ju jork u . — M ožda ste to rek li m alo grubo, ali nism o sitničari — sm eju ći se re­ če Lun. O dm ah zatim n jih trojica se d o­ g o v o riše 0 načinu u sp ostavljanja v e ze, ali P ru tin g ov o p ita n je gd e su se i kak o sm estili ostade bez odgovoraOn zato prim eti: — S tvari stoje tako da gospodin gra d on a čeln ik i ja im am o puno p o v e re n je u vas, a v i ip a k -. . — P o slo v i nisu čisti i tako uvaže ne ličn osti ne treba da bu du m ešane — ne bez cinizm a p rek id e ga Lun. P ru tin g se nasm eja i dodade: Isk ren o rečeno, oček iv a li sm o ne što slično- J edin o se p lašim o m alo p re gru bih m etoda, n a ročito kad je reč 0 vašim p rija teljim a L unu i M ak fer sonu. T u ce gangstera m a n je u N ju jo r ku ne zn ači m nogo. Inače ih im ate d o v o ljn o — od g o v o ri Pipčin— Razum em . • Ipak, ako b i m og lo pon ešto da se svrši i bez p u cn ja v e 1 s e n z a c ija .. — zausti Pruting. 19

— O, svakako! — p rek id e ga Lun— Sve će biti m nogo tiše od eventu­ alnog rušenja V erecan o B ridža i do b rog dela N jujorka. M ortim er P ruting ga je neko vre m e ću teći gledao, a zatim tiho reče; — M islim da ste u pravu. Uosta lom , ja nem am načina da sprečim Lu na da čin i šta sm atra neophodnim . L un i P ipćin ustadoše sm atraju­ ći ra zgov or završenim . S tojeći, Lun reče: — M olim da se Izrade lo to -k o p ije ov ih crteža i da se p red aju jed n om od nas kada dođem oP rutin g još n ije stigao da odgovori, a telefon zazvoni. P rutin g je ćuteći slušao. K ad spusti slušalicu, reče: — G radon ačeln ik je d obio je jed n o gangstersko pism o. P oru ču ju da će izvesti gen eraln u pr6bu negde u N ju jork u , ili u okolini. P ok azaće-d a m o gu da sruše Verecano— N ehka gradon ačeln ik o b ja v i o glas da prihvata učenu i neka doda: »B ez p rob e« — p red loži Lun. Odm.ah zatim on i Carli P ip čin p o zdraviše se s P rutin gom i iziđošeIV — P rem a on om što je ob ja v ila štam p a i prem a obavešten jim a k oja je o d inspektora Sletera d ob io M orti­ m er P ruting, p olicija n ije došla čak ni na pom isao da p oveže sm rt E ri­ ka Sm ita sa k riju m čaren jem H eroi­ na, a još m an je s doga đ ajem u par k u one noći kada su Sam i B renda veza li p olica jce za d rvo — izlagao je L un ok u p ljen im član ovim a sv o je gru pe. — N ism o ni m i m n ogo saznali, 1ako sam ja ceo dan i n oć um irao od dosade p azeći na tu vetropirastu U rsulu Ston — reče M akferson. — Z a r si se dosađivao?! A ja te to lik o v olim ! — tobože ojađen a re­ če B renda Lendon- — B ila sam celo v rem e uz tebe. dragi! — P a ti si m e i spasla, B rendice! Inače bih um ro — pokuša da se iz­ v u če S am ju el M akferson. 20

— M islim da sm o ipak dosta sazna li — p rek ide P ip čin n jih o v u raspra­ vu- — Vas d v o je ste ja v ili da je U rsulu Ston posetio izvesni O liver B o ito. P ored toga što sada u U rsulinom za g rlja ju h oće da zam eni u b ijen og Smita, B oito im a i n ek e d u b lje raz­ loge. — M ilion mu ja rd i dubine, zar U r sula n ije d o v o ljn o d u bok razlog?! — upade M akfersonB renda ga m unu u rebra i nešto m u šapnu. On sam o p o g led a D žejn i napravi m olećiv izraz lica- D žejn m u pripreti prstom , ali ne reče ništa na račun n je g o v e p rip roste šale. — Saznali sm o da je taj B o ito VQ zač i pratilac A lan a M arkusa, b o g a ­ tog ren tijera i vlasn ika je d n o g n o ć­ nog kluba i je d n o g hotela. On je ne­ kada b io advokat, k o ji je zastupao ne k olik o uhapšenih gangstera- N apus­ tio je advokaturu i p red ao se unos n ijim poslovim a. Stalni p rija te lji A lana M arkusa su izvesni D žeson H eč i K orn el R ajzen sa sv o jim dražes­ n im ženama- U tom društvu se k re­ će i izvesni M elvin O lt, č iji ota c je b io v r lo bogat, ali v iše puta su m n ji­ čen k ao gangsterski vođ a.S n jim je često R ut K arves, d e v o jk a č ije im e je vezano za m n oge skandale i čije bogatstvo je n e o b ja šn jiv o — izlagao je C arli P ip čin rezu ltate sv og tro­ dn evnog istraživanja. — Dakle, sv i m n o g o m irišu na gan g

Stera- P ronašli sm o i p odatak da je R ajzen ova žena B runa, rođena L u čidi. N jen otac je u b ijen , a nikada se n ije otk rilo k o je to učinio. P os­ toje su m n je da je je d n o v rem e b io na vrh u M a fije u N ju D žersiju — d o dade Lun. — S ve to izgleda n ek ako jed n osta v no — prim eti D žejn V itin g ton zamiS Ijeno. — Jedn ostavn o je u kon stru k ciji, k oju m i dajem o. A li prak tičn o taj krug je tolik o nepristupačan da je te ško v od iti b ilo k ak vu istragu — od g o v o ri L un zam išljeno. — Z n am šta ti se m ota p o glavi —^ reče D žejn p riličn o zabrinuto.

— T o je n ajlakši put. T reb a da p rod rem o u to društvo i da ga nepo sredn o osm otrim o — za k lju či Lun. — T ri dana sm o istraživali i sada tre b a da nešto i učinim o— O dvratno društvo! — reče D žejn. — M oraćeš da m i pom ogneš, je r ■ja ne m ogu sam da se pridružim - N e b a r u trenucim a kada m ogu nešto v iše da saznam. V eć sam p osetio K o r n ela R ajzena, k o ji važi za v eom a spo sob n og berzan skog stručnjaka. O du ševila ga je m oja želja da m i p om og n e i kao savetn ik i k ao k om p a n jon u igri na berzi- C im sam m u spom e n u o m ogu ćn ost da u ložim n ek olik o m ilion a dolara, prosto je izgu b io sva k u sposobnost da m isli o n ečem dru gom . V eć sm o p ozvani na večeru , dra g a Džejn- M oraćeš da podneseš ne­ k o lik o takvih susreta — ob ja sn i Lun i sam n eza d ovolja n što m ora da um e ša D žejn u sve to. — Da vas zam enim o ja i B renda — p red loži S am ju el M akferson u na m e ri da se šali. — I m i im am o po n ek i m ilion- A to b i m i b ilo prija t n ije , n ego da opet n u d im o tro v n i pra šak p rep ak ovan u n ov e v re ćice, — N ije loša ideja- K ad p o n o v o stu piš u vezu sa kupcim a d roge, zatra ž i da ti p rep oru če n ekoga k o m ože da ti p om og n e na berzi. A k o p red lože R ajzena, u čin iće to da te lakše dr­ že na oku i da p otraže tv o j pu t do heroina. A za nas b iće to p otv rd a da sm o na d ob rom putu da otk rijem o lju d e k ojim a je L u karoti dop rem ao drogu — za k lju či Lun— B iće d o b ro da se i ja um ešam u p oslove. Im am dokum ente na im e č a r lija A rk ra jta i tobože sam suvlas n ik slavne firm e za p ro iz v o d n ju i p ro d a ju štofova- S vako zna da su A rk ra jti osn ovali p rvu v elik u p ro ­ izv od n ju štofov a — p red loži P ipčin. - r - 1 tako ćem o se jed n og a dana svi n aći s gangsterim a, k o ji će nas pred staviti jed n e drugim a — sm eju ći se prim eti D žejn. — Oh, sto m u k om ed ija! — uzvik nu M akferson- — Od tih silnih kom

b in a cija zaboravim i k'o sam i Kako se zovem . — A li ja pam tim — upade Brenda. — Sada si N orm an G rerin, vlasnik b ro d o v a i d va doka, a ja-, sam B ren­ da B alfu r. M eđutim , v id im da b i m i više odgovarala uloga B ren d e G re­ rin, uvažene supruge uvaženog i b o gatog brodovlasn ika. Z a r n ije lepo? — H m -, . — progunđa M akferson i uzdahnu tako da sa p ep elja re od­ lete n e čija upaljena cigareta. — JoS nek o v re m e treba da ta jim o našu 1dealnu vezu , draga — dodade zatim. B ren d a šm rknu tobože rastužena i okren u glavu od svog dragog m or nara- S vi se nasm ejaše sprem ni da krnu. D og ov oriše se o detaljim a, o ru žju , vezam a i načinu ču va n ja taj nosti sv og skloništa- O dm ah zatim C arli P ip čin se p rov u če kroz tajni p rolaz i p ređ e u sv oj stan. M ak fer­ son i B ren d a L endon napustiše sklo nište k roz slagalište, a L un i D žejn iziđoše k ao idiličn i par D evlin. U skloništu ostadoše da paze oset ljiv i u ređ a ji za m eđusobne veze, pos ta v ljen i tako da prate i na m agneto fon sk e trake beleže sve on o što se d o gađa i č u je oko član ova ču d n e gru pe k ra lja ponoći, k o ja je kretala u p o h od p rotivu gangstera-

— D a li ste don eli n ov a c? — upita R aul T u rn er starijeg m uškarca sit nih crn ih očiju i gustih, ali kratkih obrva, čija glava je izgledala skraće na zb og opale kose nad čelom i na tem enu. — Z a što odm ah pitaš za n ovac? —^ su m n jiča vo od vrati starac— Slušaj, P e k u r a r o .. . — zausti Turner. — R ekao sam ti da je im e L in o P ek uraro v e ć m n ogo god in a na spis sku p o lic ije svih am eričkih država. Zapam ti da se zovem V in i M artinezl — p rek id e ga Pekuraro— N avikao s a m ., . T ri godine sm o bili zajedno, pa m i je teško da te 21

zovem tim novim im enom — prilič no tiho od vrati Raul TurnerS ećao še šta je zn ačilo im e Lina P ekuraro pre sk oro dve d ecen ije u CikagU' S trepeli su od n jega čak i vrh ovn i šefovi M a fije u velik om gra du na severu. P olicija je imala d o ­ kaze da je P ekuraro u čestvovao u tri ubistva, iako ih je bilo i n ek oli­ ko desetina, ali bez dokaza. Tada je na čudan način P ek uraro nestao- I desilo se da je R aul T urn er posle devetnaest godin a sreo sada ostarelog gangstera- I sam d ob ro ogrezao u zločine, T urn er je m islio da pom og ne n ekadašnjem zloglasnom gangste ru, ali pokazalo se da ova j jo š u vek nije van »posla«- P ekuraro je n je ­ m u d a o posao i p op riličn u hrpu n o­ vaca. — R adićeš za m ene i b iče ti d o b ­ ro — rekao je tada P ekuraro. I v e ć n ek olik o m eseci zaista mu je bilo d obro. N ije zapadao li opasnosti i je d in o je trebalo da obaveštava P e kurara o događajim a u podzem ljuA to za R aula T urn era n ije b io te­ žak posao- N elagodno se osečao sa­ m o u trenutku kada mu je pre n eko lik o m eseci P ek u raro dao nalog da u h odi izvesn og F ranceska de A lm e iđu i d va Francuza. — M om ci iz F rancuske sm etaju E1 V ijehu*. — rekao je tada tob ožn ji V in i M artinez. Raul. T u rn er je znao zlatno p ra vi­ lo da se u ovim poslovim a duže žiVl ako se m n ogo ne pita- Zato od P e ku rara n ije tražio objašn jen ja- Sam o je je d n e noći m irno zabio nož u le­ đa je d n o g snažnog i opasnog m om ka, k o ji je b io pratilac De A lm eide. U čin io je to po nalogu L ina Pekurara. A sledećeg dana svuda se pričalo da je zap len jen o sto osam deset funti he roin a i da su uhapšena dva F rancu za sa s v o je dve zem ljak in je i prijate ljice . P om in ja n o je im e nekog am erič k og p od oficira i n avelik o se pisalo o tajanstvenoj ličn osti Franciska de A1 m eideT u rn er je znao, ali je kao zaliven ću tao 0 tom e k akvu ulogu u svem u 22

m ora da je odigrao L in o P ekuraro. O dgon eći sve te m isli, T urner opet tiho upita: — M ožem o li da dam o n ova c tim m om cim a? Oni su opasni i neće m e poh valiti ako sam im uzalud o b e­ ćao n o v a c 'v e ć za večeras. P ekuraro bez reči izvad i k overa t iz džepa i baci ga na stočić. T urn er h tede da b roji, ali ga P ek uraro pre seče Ijutitim p itanjem : — Z a r ti n e v eru ješ u b ro j k o ji sam ja p rov erio? — Ja to onako, p o n a v ic i.. ■ Dakle, m ogu da im dam o v ih dvadeset i pet h iljad a? — R azum e se, R aul. A oni nisu n aivn i i znaju da o v im p o čin ju da rade za nekog ko im a novaca. P otru di se da ih čvrsto vežeš za sebe, ali n em oj da se sastajete o v d e u tv om stanu* P o licija rado osm atra kreta­ n je te trojice- A sada m i kaži m a lo v iše 0 n jim a — o d g o v o ri P ek uraro. S edeli su u m alom , ali u d ob n om stanu R aula T u m e ra , k o ji je izv ore sv o jih p rih oda p o k riv a o p o sto ja n je m je d n e m ale p erion ice k ola n a istoč­ n oj iv ici B ruklina. Istina, on je b io vlasnik p erion ice i p on ek a d je b o ra ­ v io u n jo j, ali ona j e d on osila je d v a tolik o da plaća d v a m om ka, k o ji su radili. P on ek ad je p e rio n ica služila da se u n jen o sprem ište sk rije n ek i od T u rn erovih p rija telja . — R ade za on og k o ih d o b ro p la ­ ća- Nisu p rih vatili da b u d u stalni čla n ov i n ek og ganga, ali rad ili su za m n oge gospodare. N jih o v je prin cip: ko plaća,^taj n a re đ u je — p oče da izlaže R aul T u rn er, — N a jv a žn iji je V esli P olister, k og a p o d z e m lje zna i p od n adim kom Resler*. O n s v o jo m n eob ičn om snagom za slu žu je taj na dim ak rvača- U n e k o lik o slu ča jeva u b ijen i su lju d i na n eobičan načinB ila im je slom ljen a kičm a i zd ro b ­ ljen grudni koš. V e r u je se da je to R eslerov o delo. *) E1 v ije jo — starac na španskom

— Sluša ,0 sam o R esleru ,ioS u P a­ ra gva ju — reče Pekuraro, — A ko, EU ostala d vojica ? — D rugi je Rojrr.ond P rebi, m om ak zvani A ligator- To je nasm ejani lepotan, k oji je slom io m noga ženska srca- U vek se srneje. . . I kad ubija, kažu, sm eje se tako da žrtva ne shva ta da, je sm rt pred njom - T reći je K u n t Šenk, takođe m om ak s nadim kom . Z o v u ga Bidles®, je r je g o lo brad, iako im a blizu dvadeset i pet godina. Z o v u ga i K atlbel, je r uvek k lep eće i priča kao navijen . P onekad se za n jega u p otrebljav a nadim ak K lem p av i D javo, jer ima u p a d ljiv o isturene i od valjen e uši- A li upotre b a tog nadim ka pred n jim znači si­ gu rnu smrt, je r je n eobičn o b rz na rev olv eru , a nenadmašan je strelacN ekim ču dom su .se n jih trojica udru žili i sm atraju ih h iljadu puta gorim od tri n ajop asn ije zvečarke. 'Uz to su vesti i p olicija nikada ne uspeva da i.n n atovari dokaze i p o lju lja alibi­ je — izloži opširno R aul Turner. — M islim da nam odgovaraju - T i ćeS da priđeš tom Francuzu, a oni treba da ga odvedu. Ž elim ga živog i nagrada je tebi dvadeset h iljada, a m om cim a svakom jo š p o dvadeset. V e ć sam ti rekao da taj N orm an Gre rin m ože da bude čov ek k o ji p očin je da snabdeva k on k u ren ciju heroinom . S n jim večeras treba da se nađe Blez Agasi-^Da li ga znaš? — K o ne zna n ajlep šeg gangstera N ju jork a, Lepši je od A len a D elona, na koga m n ogo liči. A i sam je ili Francuz, ili S v a jca ra c p orek lom . Is tina, rođen je ovde, ali n je g o v otac se doselio iz E vrope, L ičn o s njim nem am n ikak ve ve?e, ali m islim da radi za b ivšeg advokata Markusa— P riličn o si obavešten. R aul. Sta b ih ja bez tebe? — poh vali ga P e­ kuraro ustaj uči. — Dakle, pođim o. Ja ću na sv o ju stranu, a ti pogledaj

1) W resler — rvač, engl. *) B eardless — golobrad , engl-

šta traži taj glom szni mom"''': na K o ni Islendu-

B renda Lendon je bila neobično maskirana. Raščupanu ko^u bila je pokrila nekakvim starim i opušte­ nim šeširom sa koga se klatio veštač ki cvet na slom ljen oj drsci od im pre gn iran og papira. H aliina jo j je bila n eodređene b o je i n ek akvog starin­ skog k roja s ogrom n im džepovim a punim nekakvih stvarčica. Ogrnuta je bila nekada crvenom , a sada iz ijledelom pelerinom , ispod k oje su jo j virile ruke u ogrom n im rukavi­ ma stare haljine- N ekakva iskrzana kožna v rećica zam en jivala jo j je »dam sk u « torbicu, a na nogam a B r e ­ nda je im ala priličn o gru b e čizm e, k oje su n ajviše ličile na one kak ve su nosili k au boji na D iv lje m Zapadnu. Ona teškim k orakom i g ega ju ći se uđe u »A r č i« bar i stade ispred šan­ ka. K eln er je p ogleda i ništa ne re­ če, ali ona mu pucnu d ebelju šk astim prstim a i prom u klim , p riličn o g ru b im glasom dovik n u : — V isk i! I pripazi, m om če, da b u ­ de dobar. ■. Zašto zuriš u mene? M o žda ti se ne sviđam ? Nisam li do­ v o ljn o dama, ti kop ile?! — N isam ništa rekao, gosp ođ o! — od vrati barm en zbu njeno. — G ospođ ica! I pripazi, d ečk o! — zapreti mu Brenda i snažno m ahnuv ši dugim skutovim a h aljin e i pelarine pođ e k jed n om u sam ljen om sto lu. N ek olik o gostiju se neprim etno sm e ja lo n jen om izgledu i načinu op h o­ đ en ja s barm enom - Ona je razgledala nešto u sv o jo j okrzanoj kožnoj vre ćici i kao da je n ije interesovao n iko od gostiju bara. M eđutim , već ih je sve bila osm otrila. N ek olik o m inuta posle B ren d e u đoše m ladić i devojk a . Izraz d iv lje nja se ukazaše na n ek olik o lica- B i­ li su to Blez Agasi, najlepši gangster N ju jork a i n jegova d ev ojk a Iv on Bastid. Ona skide dugi tam ni kaput 23

isptjd k o je su joj v irile ru k e u o g r o m n im r u k a v im a sta re h aljin e. N e k a k v a is k r z a n a k o ž n a v r e ć ic a z a m e n jiv a la joj je »d a m sk u « t o r ­ b icu , a n a n o g a m a , B re n d a je im a la p r ilič n o g r u b e čizm e , k o je su n a j­ v iše ličile n a o n e k a k v e su n o sili k a u b o ji n a D iv ljem za p a d u . O n a te šk im k o r a k o m i g e g a ju ć i se u đ e u » A r č i« b a r i sta d e is p r e d ša n k a . K e ln e r je p o g le d a i n išta ne re č e , ali o n a m u p u cn u d e b e lju š k a stim p r s tim a i p ro m u k lim , p r ilič n o g r u b im g la s o m d o v ik n u : V isk i! 1 p rip a z i, m o m č e , d a b u d e d o b a r ... Z a š to z u r iš u m e n e ? M o ž d a ti se n e s v iđ a m ? N isa m li d o v o ljn o d a m a , n itk o v e ?! - N is a m n išta re k a o , g o s p o đ o od\ 'a ti b a r m e n zb u n je n o . - G o s p o đ ic a ! I p rip a z i, d e č k o ! z a p i eti m u B re n d a i s n a ž n o m a h nuv si d u g im s k u to v im a h a ljin e i p e ­ le r in e p o đ e k je d n o m u s a m lje n o m sto ’ k o lik o g o s tiju se n e p r im e tn o srr a lo n je n o m izg led u i n a čin u o p )d e n ja s b a r m e n o m . O n a je ra zg le a la n e š to u s v o jo j o k r z a n o j k o ž ­ n oj .’r e č ic i i k a o d a je n ije in te r e s o var' n ik o o d g o stiju b a ra . M eđu tim , sve h je b ila o sm o trila . N e k o lik o m in u ta p o s le B ren đ e u d o 'ie m la d ić i d e v o jk a . Izra zi d iv lje ­ n ja se u k a z a š e n a n e k o lik o lica. Bili su to B lez A g a s i, n a jle p š i g a n g s te r N ju jo r k a i n je g o v a d e v o jk a 'Lvon Bastid. O n a sk id e d u g i ta m n i k a p u t i o s ta d e u v r lo k ra tk o j ru ž iča s to j h a ljin i, k o ja je p o d sv e tlo m b a r a b ila s k o r o sa sv im bela. N je n e d u g e i s n a ž n e ali n e o b ič n o iz a z o v n e n o g e p r iv u k o š e p o g le d e svih m u š­ k a r a c a , p a i sa m e B re n đ e L endon. A g a s i o s m o t r i g o ste , a o n d a p o ­ v e d e d e v o jk u u je d a n u g a o . B a rm en b r z o d o t r ć a d a ih poslu ži. T r e ć i g ost, k o ji u đ e n o s e ć i p o d ru k om nekakav paket u v eza n č v r s tim k o n o p č ić e m , b io je S a m ju el M a k fe r s o n . I o n je b io n e o b ič n o o b u č e n . Im a o je n a g la v i sla m n i š e ­ šir, n a k o m e je b ila š ir o k a tra k a od ?4

k a r ir a n o g lana. I m a o je k a r ir a n u k o šu lju i c r n u le p tir m a šn u s b elim ta čk a m a . K ad s k id e k a p u t, o s ta d e u š ir o k o m i d e b e lo m d ž e m p e ru . I n je ­ g o v izg led iz a z v a n e k o lik o osm e h a . O n n a r u č i p ić e i s e d e z a je d a n p r a ­ za n sto. M a k fe r s o n o v sla m n i š e š ir u o v o je s e n je d o b a b io je u p a d ljiv i m o r a o je d a iz a z o v e ču đ e n je . A li b a š z a to g a M a k fe r s o n n ije sk id a o . N ije z n a o k o tr e b a d a d o đ e d a se su s ­ re tn e s njim , ia k o se n a d a o d a bi to m o g a o d a b u d e je d a n o d d v o jic e ljudi k o ji su b ili sa S m ito m o n e n o ći u p a rk u . V ezu , s a r a s tu r a ć im a d r o g a u s p o s ta v io je n a u o b ič a je n i n a čin . T r e b a lo je s a m o n a ći je d n o g o d p r o d a v a č a d r o g e i r e ć i m u d a bi m o g a o d a p o m o g n e u p o s lu n a v e ­ liko, s a m o kad bi n e k o o d n je g a to tra žio . D a o je a d r e s u h o te la i če k a o . G a n g s te ri su p r e n o s ili poru ku p r e k o sv ojih ta jn ih v e z a i o n a je sti­ g la d o v r h a g a n g a . S a d a je o p e t b io n a š a o isto g m om ka i rek ao mu da će večeras b iti u »A r č i« b a ru . Z n a o je d a je to d o v o ljn o . Č e k a o je d a m u n e k o p riđ e . U je d n o m tre n u tk u p rim e ti d a g a B lez A g a s i p a ž ljiv o p o sm a tra . M a k fe r s o n m u o d v r a ti p o g le d i je d v a p r im e tn o r a z v u č e usta. A g a s i p o z v a b a r m e n a i n e š to m u n a loži, a o v a j m a lo k a s n ije p r iđ e M a k fe r s o n u i re če : - G o s p o d in A g a s i, k o ji se đ i ta m o sa s v o jo m le p o m Ivon, p ita n iste li vi n je g o v p o z n a n ik . B io je to s a m o k ra ta k su sre t u M a r in e p a rk u p re č e tir i n o ć i, ali o n v a s v e ć sm a tra p rija te lje m . - M o ž d a je tak o. B io sa m te v e ­ č e r i u p a rk u - o d g o v o r i M a k fe r ­ s o n i p o g le d a p r e m a le p o m p aru . B a rm e n o d e i p r e n e s e p oru k u . O d m a h za tim Blez A g a s i u sta d e p o z v a M a k fe r s o n a z a svoj sto. M o r n a r p rih v a ti jDoziv i p r e n e s e svo te šk i pak et. C im su seli i p o d ig l ča še , A g a s i uz o s m e h u p ita : - Š ta im a te u p a k e tu ?

i ostade u v rlo k ratk oj ružičastr^ h.T ljini, ko.ta je pod svetlom bara bila skoro sasvim bela. N jene duge i sna žne, ali n eobičn o izazovne noge pri vu koše p oglede svih m uškaraca, pa i sam e B rende Lendon. A gasi osm otri goste, a onda pove de d e v o jk u u jed a n ugao- B arm en br ZO d otrča da ih posluži. T reći gost, k o ji uđe n oseći pod ru­ k om nekakav paket uvezan čvrstim k on opčićem , bio je S am ju el M ak fer son. I on je b io neobično Obučen. Im ao je na glavi slam ni šešir, na ko me je bila široka traka od karira­ nog lana- Im ao je kariranu košu lju i crnu lep tir mašnu s belim tačkama. K ad skide kaput, ostade u širo k om i d ebelom džem peru- I n jeg ov izgled izazva n ek olik o osmeha. On n aruči p iće i sede za jed a n prazan sto. M a k ferson ov slam ni šešir u o v o je se n je doba m orao je- da izazove ču đ e n je i da bu de prim ećen- A li baš zato ga M ak ferson n ije skidao. On n ije znao ko treba da dođ e da se su­ sretne s njim , iako se nadao da bi to m ogao da bu de jed an od d v o jice ljudi, k o ji su b ili sa Sm itom one no ći u parku- V ezu s rasturaćim a d ro ­ ga u spostavio je na u običa jen i na­ čin. T reb a lo je sam o naći jed n og od p rod av ača d roge i reći m u da bi mo gao da p om ogn e u poslu na veliko, sam o kad bi n eko od n jega to tražio. D ao je adresu h otela i čekao- G an g­ steri su prenosili poru ku p rek o sv o ­ jih tajnih veza i ona je stigla do v rh a ganga. Sada je opet b io našao istog m o­ m ka i rekao m u da će večeras biti U »A rči« baru- Z nao je da je to d o ­ v o ljn o , C ck ao je da m u n eko priđe. U je d n o m trenutku prim eti da ga B lez A gasi p ažljiva posmatra- M ak­ ferson m u odvrati pogled i jed v a pri m etn o razvuče usta. A gasi pozva bar m ena i nešto mu naloži, a ovaj ma­ lo kasn ije priđe M akfersonu i reče; — G ospodin A gasi, k oji sedi tam o sa sv o jo m lepom Ivon, pita niste li v i n je g o v poznanik- B io je to sam o 24

kratak susret u M arine parku pre četiri noći, ali on vas v e ć sm atra p ri jateljem . — M ožda je tako. B io sam te v e ­ čeri u parku — o d g o v o ri M akferson i pogleda prem a lep om paruB arm en ode i prenese poruku. Od mah zatim B lez A ga si ustade i p oz­ va M akfersona za s v o j' sto. M orn a r prihvati poziv i prenese sv oj teški paket. Cim su seli i p od ig li čaše, A gasi uz osm eh upita; — Sta im ate u paketu? — Ono što se traži — od g ov ori M akferson. — A li n ije m i r e č e n o -. • N isam to očekivao, iako je o d ličn o što ste us­ peli da već s a d a .. M oraću da tele­ foniram , a vi otpratite Iv on do k ola i ček ajte s n jom — p red loži AgasiM akferson klim nu g la v om i A gasi ustade. U tom m om entu u ba r uđe R aul Turner- On osm otri bar i stade uz šank prateći odlazak B leza A g a sija ka telefon sk oj k a b in i iza stuba u zadn jem delu bara. O dm ah zatim p o ja v i š e se tri m uškarca, k o ji tako đe stadoše uz šank. B ili su to P olis ter, Senk i Prebi- U je d n o m trenut ku Turner. kao da g o v o r i za sebe, šapnu: — O naj u slam nom šeširu p ored Ivon Bastid. B lez je k od telefon a O dm ah zatim on plati i iziđe i ne osv rću ći se, kao da nem a nikakve veze s lju d im a k o ji su došli. M akferson p rim eti da je Ivon uz­ nem irena. — Ona tr o jic a -. - T o su opasni i n eprijatni lju d i — šapnu ona M ak fersonu. — P azite da ne prim ete da ih posm atrate. N a jb o lje je da odm ah iziđemo- Blez će da sredi račun s barm enom . M ak ferson bez reči ustade, p rid rža d e v o jci kaput i n jih d v o je iziđ o­ še- A ga sijev a u tom ob il b io je stotinak ja rd i d a lje i oni p ođoše prem a njem u, B renda je za sve v rem e ćutala kao da drema oslon jena licem na levu ruku. T o jo j je p om agalo da dobro ču

je svaku reč k oiu je izg ov orio Mal. ferson , li n eko oko njega- R a zgovor je pratila preko m iniiaturne slušali ce svog m alog prim opredainik a smeš ten og u džepu one čudne starinske h aljin e. B ila je platila čim jo j je bar m en doneo piće i sada je m ogla da kren e. A li ona ostade da sačeka i vi di šta radi B lez Agasi, je r M a k ferson je već bio stigao da m u prikači »sten icu «, m inijaturni m ikro otprem n ik sa sićušnim m ik rofon om . C eo uređ a j n ije b io v eći od p oveće prave stenice— Da, šefe, onaj m om ak je tu. On im a i robu, pa će hteti i n ovac — g o v o rio je A gasi nekomeB renda n ije m ogla da ču je A gasije v o g sagovornika. — C ekaćem o na parkingu sto ja rd i istočno od »A rci« bara na K on i IIlandu — zak lju či gangster is pusti slušalicu. K ad stiže do šanka, on plati i ma lo n ervozno osm otri tri m uškarca, k o ji su izlazili- P oznavao ih je i bi m u m ilo što odlaze pre nego je d o­ šao do njih. A li kad iziđe, nađe se m eđu rij ima. V esli P olister ga uze pod ruku tako da mu ne d ozv oli bek , stvo, ili pokušaj odbrane. N asm ejani R ejm on P rebi stade mu s druge stra ne, a K unt Šenk vešto i n eprim etno opipa d žep ove i grudi. Ispod le v o g pazuha izvuče n jeg o v autom at­ ski pištolj i gurnu ga u svoj džep— Šta vam je, lju d i?! — p rozb o­ ri A gasi p rok lin ju ći svoju n eop rez­ nost i zn aju ći da je trebalo da raz­ m isli o prisustvu ova tri čovek a u baru baš kad on ima izuzetno važan susret. — Blez, budi m iran i m ožeš da ostaneš živ — tiho mu reče V esli Po lister- — Ili m ožda želiš jedan pravi m uški zagrlja j? — Ne, Polister, ne želim tvoj za­ g rlja j — od govori Agasi. — Onda ne pokušavaj ništa i upoznaj nas sa svojim p rijateljem , koji je odveo Ivon Bastid tam o ka k oli­ ma.

— Ne znam kud su otišli — poku­ ša da se izvuče Agasi— N eko ih je već video i dao nam . znak da su tam o u kolim a. Igraš o pasnu igru i m oglo bi se d ogoditi da noćas umreš, Blez- B ilo 1^1 šteta — sm eškajući se kao da nagoveštava dobru šalu reče Prebi. — U redu, m om ci, im ate m e — od g o v o ri A gasi. U tom trenutku saplićući se, kao da je sasvim pijana, iziđe B renda Lendon- K ao nehotično gurnu Kunta Senka, k o ji zatim gurnu ostalu tro­ jicu . B io je to trenutak za bekstvo Bleza A gasija, ali o n -o sta d e miran. N ije se usudio da iskoristi »sudar«. — -P rokleta pijandura! — uzviknu Senk. — M eni kažeš, balavi? — izaziva­ la je BrendaA li P olister p ovu če Šenka i dade mu znak da ne pravi gužvu. B renda otetura ulicom , je r je znala da su kola, u k ojuna M akferson treba da čeka A gasija, ostavljena sto jard i istočno- Ona prođe i ugleda M ak fersona kako stoji pored kola. D evojk a je sedela u kolim a. B renda poče da pevuši prom u klim glasom ; — D olaze crne ptice da te kljuju, h ej! P red njim a je ptica kukavica, h ej! A ja sam tu, dragi m oj, oh o-h ej! K ad prestade da peva, ona priđe jedn im drugm i kolim a i čučnu iza njih- D ok je tako čekala, kola se Iju Ijnuše i B renda iznenađeno zak lju ­ či da se neko k rije u njim a. Sagnuta, ona p riđ e vratim a kola i naglo ih ot vori- U gleda jedn og m uškarca, k o ji je ležao na sedištu glave uzdignute samo toliko da kroz u p ravljač vid i napred, — Odlazi! — tiho, ali pretećim gla som uzviknu muškarac. B renda poznade čovek a k oji je m alop re b io u baru- Bio je to Raul T ur ner. — Da uđem k tebi? — pitala je B renda pijanim glasom uvlačeći pred n ji deo tela u kola- — D obra sam, na časnu r e č .. . 2a

— Odlazi, prokleta d ev oiču ro! Ne želim nikakvo društvo — zareža Tur ner i opet si:oro šapatom. A li u tom trenutku B renda ga udari šakom , u k o jo j je držala olov nu kuglu prevu čenu gum om - T urner klon u na sedište- B renda iz sv o je vre ć ice uze kalem ribarskog struka, na k om e bi ostala i n a jotp orn ija riba o d pet stotina funti. B rzo i vešto mu veza ruke i noge, a zatim preko us­ ta zalepi širok kom ad flastera. U tom trenutku tri gangstera, pred vođ en a A gasijem , priđoSe M ak fersonu. B renda iziđe iz T u rn erovih ko la i sk rivaju ći se iza drugih kola po đe da p om ogn e svom S am juelu Mak fersonuIzgledalo je da M akferson ne obra ća pažnju na lju d e k oji su dolazili, je r je nešto g ov orio d ev ojci, koja je bila u kolima- A li kad oseti da su mu iza leđa, on se naglo okrenu i zamah nu svojom ogrom n om pesnicom . Bio je to m u n jevit i snažan udarac, ali pogrešn o upućen, jer tri napadača behu pred sobom isturili Bleza Aga sija. — Čekaj, gerilo! — uzviknu V esli P olister i baci se na M akfersona. M ornar ga pogod i p ravo u usta i oseti kako P clisterovi zubi popuca še, ali m u i presekože kožu kroz is kidane gan gsterove usneP olister jeknu, zatetura se i pade napred- A li bio 1e to potez iskusnog borca. On svojim snažnim rukama rukam a obg rli m orn areve noge. Mak ferson pcsrn u i p sd e preko onesveš ćen og A^gasija. P rebi i Senk se baci še na njega, ali u b orbu stupi i snaž na B renda sa sv ojom olovn om kuglomM cđutim . zakasnila je jedan tre­ nutak- Prr-bl udari drSkora svog re v o lv ora po M ak ferson ovom temenu tako snažno da m ornar izgubi svest. B renda udc.ri Kunta Senka, k oji joj se nađe na putu i on pade. Ona krenu na Prebla. Ali tada oseti udarac po glavi, od k oga pade kao pokošena- Polister je 26

bio u 'ta o i udario je, p lju ju ći zube i krv — Otkud sada ta pijana? — pitao se glasno R ejm on P rebi sm ešeći se u sm rskano lice V eslija Polistera. — H e ... he. ■ i e g ... — k rk lja o je nešto Polister. Hteo je da kaže P reblu da se ne ceri, nego da pom ogne- U tom trenut ku preplašena Ivon B astid pokuša da pobegne iz kola, ali je P olister uh vati i dade joi znak da m iru je u k o­ lima- On i P rebi u bacivši A gasija i M akfersona u kola, a zatim onesveš ćenog Senka staviše pored d e v o jk e i narediše joj da ga pridržava dok se osvesti. P olister sede na zadn je sediš te i p lju ju ći krv po M akfersonu i A gasiju poče da ih vezu je. R ejm on d P rebi sede za u p ra v lja č i upali m o­ tor. ad kola krenuše, na pločniku os tade samo B renda L endon, k oja se os vesti baš u tom trenutku- Sada. stvar no teturajući om am ljena udarcem , ona požuri ka kolim a Raula TurneraB rzo ih upali i potera za otm ičarim a. Pri tom e nije zaboravila da koristi svoj prislušni uređaj. Ćula je kako jedan od gangstera pita: — Jesi li se osvestio, K unt? — Još mi se vrti u glavi. K o me tako udario? — upita Kunt Senk— Z am orio si se cn o j pijanoj Sa­ mi, pa se povratila k a d je počela tu­ ča — sm ejući se uz glasan kikot od ­ g ovori P rebi. — T v o ja je sreća što ju je V esli tresnuo p o glavi, je r je htela i m ene da zakači. — I šta je b ilo s n jom ? — upita Senk. — Ostala je onesvešćena na p lo č­ niku — od g ov ori Prebi. — 2 iv a ? — Im ali smo prečeg posla- F ran­ cuz je bio suviše tvrd orah. Unaka­ zio je Veslija. — Tu babu ne bih ostavio živu, da sam bio pri svesti — sa ža ljen jem u glasu reče Sonk. — Ćudi me Sto ona kukavica T u r ner n ije došao da nam p’om ogne, a

b io je dvadesetak jard i iza nas — na stavi Prebi— G a d -. K uda ie otišao? — upita Senk. — N ije otišao. N jeg ova k ola nas prate, kako sm o se i d og ov o rili — od g o v o ri P rebi i op et p om eri glavu ta­ k o da pogleda u retrovizorB renda je m irno vozila za njim a. T ad a vezani čo v ek p oče da se isp ra v ­ lja p ok ušavaju ći da se s pod a dign e na sedište— B udi m iran, T urn er! — op om e­ nu ga B renda i lupnu ga pesnicom p o glavi. On se opet skupi na podu. B renda ocen i da stalno voze p re­ m a istoku, ali n ije znala gde se na­ laze- U jed n oj ulici gangsteri sk renuše iza ugla i stadoše. B renda p o ­ žu ri da jo j se ne izgube, ali je d v a u k o či je r u ličica u k oju je zavila b i­ la je stvarno nekakav prolaz ka te renu k oji je b io raščišćen za g rad n ju i ograđen visok im tablamaIz p red n jih kola iziđe P reb i i p o ­ žu ri ka n jo j, m isleći da je tu sam o T urn er. Ona h tede da p obegn e iz ko la, ali izgu bi n ek olik o trenutaka po težu ći svoj revolver. — P od ign i ruke, stara k ravo, ili ćeš progutati m alo olova! — zapreti jo j gangster nišaneći kroz p rozor autom obilaB renda pod iže ruke i iziđe. O d pred n jih kola dotrča i K unt Senk— . Izgleda sasvim trezna, p ro k le ­ ta ču dakin ja! — uzviknu on prilaze ći B rendir — M islim da im a nešto da nam ispriča. — Pa ona je vezala i T urn era?! — zapan jen o vik n u R ejm on d P re b i i na časak m u sm eh nestade s licaA li opet se sm ejao otrgnuvši flas ter s T u rn erov og lica, k o ji jauknu. — V ezala m e je nečim što ini seče ruke i n oge — požali se on zatimD žepnim nožem P rebi m u p rek id e v eze i T urn er ustade op ip a v a ju ći čas ruke, čas glavu, na k o jo j m u beše iz­ rasla p ovelika čvoru ga od B ren d in e kugle.

— A šta ćem o sada? — upita Prelji. — V ežite tu ču dakin ju i ubacite je ovd e na p od ispred zadn jeg sedišta- P rem estite ovam o i Francuza i A gasija, pa m ožete da irftete — od g o v o ri Turner. — A n ov a c? — upita Senk— I on je ovde. S vak om p o dva­ deset h ilja d a — od g ov ori T u rn er i is p od sedišta svog autom obila izvuče paket s novcem -

Još dok su prilazili ob la k od eru na uglu Medi.son aven ije i T rideset če­ tv rte u lice Lun je g o v o rio o tom e ka ko bi njih d v o je trebalo da postupia ju ove noći— D obro, m eni je lakše da se češ­ će usamim i oslušnem pod izg ov orom da. p op ra v lja m šm inku — složi se D žejn V itlngton. — M islim da će m i m n ogo teže biti da bu dem ljubazn a s tim lju d im a i da igram u logu v e tropirke— Im a m n ogo načina da se čovek izvu če i u p osledn jem trenutku — re če Lun. — U ostalom , biću blizu i pa ziću da sve bude kako treba- N jih ov način je nalivan je lju d i pićem , a sredstvo k o je smo u zeli biće sigur­ na zaštita. — V eć sm o blizu — prim eti Džejn. — M islim da sam sve razum ela. T ražeći m esto za park iran je n jih d v o je m orali su dva Duta da obiđu b lo k zgrada i konačno ga nađoše u T rid eset trećoj ulici. R a jzen ov ogrom n i stan v e ć na p ri lazu otk riva o je da vlasnik p o svo­ jim n ovča n im m ogućnostim a stoji na v rlo v isok oj lestvici- N alazio se na d evetom spratu, ali do n jega je v o ­ dio poseban lift k ojim je ru k ovao sna žan m om ak živog pogleda i opreznih pokreta- L un m u pokaza pozivn icu i m om ak je b rižljiv o osm otri, a zatim pogleda svoj kartončić skriven u le v oj šaci. Lun prim eti da je to b io spisak pozvanih. G oste su dočekali K orn el i B runa Rajzen- P ozdraviše se i Lun predade 2T

cv e če dom aćici. Ona uze L una p od ruku i p oved e ga da p rv o stave cve će u vazu- Za to vrem e K orn el o d ­ v ed e D žejn i već ju je b io predstavio ostalim kad se Lun i dom aćica p rik lju čiše pristiglim gostim a. , Z a v rem e v ečere bičem o samo u k ru gu n a jb oljih p rijatelja — reče K o r n el R ajzen. — V eće drušatvo pridru žiće nam se tek kasnije- O ček u jem o sam o jo š gospodina A lan a M arkusa. L un osm otri v eć predstavljena dva para- B ili su to D žesom i Sibila Heč, a zatim R ut K arves i M elvin Olt. U tom trenutku stiže A lan M arkus. B io je to čov ek k oji je m ogao im ati b li zu šezdeset godina i b io n ajstariji od muškaraca- O n ejm u je R ajzen v e ć b io rekao L unu i D žejn da je važn a ličnost, iako je sm o bogat ren tije r vlasnk h otela n oćn og kluba, tije r i vlasnik hotela i noćnog klubaD od a o je da M arkusova žena već du g o b o lu je i da se ne u klju ou je u dru štva, je r živi izvan N jujork a. K ad sedoše z^ sto, A lan M arkus se n ađe izm eđu Liana i D žejn. Ostala tri para su bila već p riličn go zagrejana aperitivim a, pa su Lun i D žejn m o­ ra li da paze kako b i i sam i b ili u is­ tom »stilu «. Jedini sasvim trezan b io je A la n Markus. On je naizm enično razgovarao s Lu n om i D žejn, ali onda sve više je m orao da razgovara sam o sa Džejn, je r je R ut K arves, k oja se nalazila s L u n ov e desne strane, sve više oku ­ p irala n ov og gosta— G ospođo D evlin, pričajte mi o seb i — reče M arkus u jednom trenUtiCU. — Z a r b i to m oglo da vas zanima, g osp od in e M arkus? — upita D žejn sm ešeći se na način kako to čin i že­ na k oja je p op ila m alo više aperiti­ va. — Zašto ne?! Istina, nisam baš ta­ k o m lad, ali život m e zanima kao ka da sam im ao tridesetak godina — sme šk a ju ći se od g ovori Markusb ž e jn p oče da priča: 26

— M ladost i živ ot u koledžu. •. P ro šio je brzo. A zatim m n ogo putova­ nja. F il ima p oslova i briga, što za ženu baš n ije n a jb olje. Ona nastavi već d ogovoren u pričuM arkus je postavljao pitanja i D žejn je tobože lakom islen o brbljala. G o ­ v orila je 0 prilikam a u E ngleskoj i naporim a n jen og m uža da što više svog n ovca p rebaci u švajcarsk e ban k e i u S jed in jen e D ržave. — Zašto želite da prebacite n ovac k nama, a m i želim o da svoj prene sem o u E vropu ? — upita u jed n om trenutku A lan Markus. — F il m isli da je ov d e ipak n a j­ sigurnije. A li ostaće nam dosta i ta­ m o — od g ov ori Džejn- — Ja o tom e m n ogo ne brinem , je r dece nem am o, a ne uspevam o da p otrošim o ni di­ vidende i kamate. — Vaš muž je v rlo lep čovek, a sada otkrivam da je i racionalan i poslovarv — reče M arkus. — On oči­ to im a m nogo sreće, je r uz b ogatstvo im a i najlepšu ženu k o ju sam ikada upoznao— P reteru jete, gosp odin e M arkus — reče D žejn i tobože skriven o se osm ehnu Džesom u H eču, k oji ju je g ledao uporno lo v e ć i svaki n jen p o ­ gled. A lan M arkus je to odavn o b io pri m etio, ali sada p ripreti prstom H e­ ču, razvlačeći pri tom e usta na ne­ ki čudan načinU tom trenutku u đe jed an liv re isani m om ak i p rv o se obrati K o r n elu Rajzenu, k o ji ustade i priđe M ar kusu— Traži vas B oito — šapnu m u ti ho. A li D žejn je čula šta kaže- V e ć je svom sabesedniku bila prikačila »ste n icu«, ali trebalo je i da neprim etno ču je šta to neko ima da saopšti M arkusu usred večere. K ad M arkus ustade, D žejn se nagnu ka dom aćici i tiho je zam oli da se udalje jed an trenutak- K ad se nađoše d a lje od sto la, D žejn reče: — M islim da sam pila m alo v iš e .. • Jvlolim vas da m i pokažete kupatilo

i ako im ate neko sredstvo p rotivu

glavobolje. ■ — Imam pilule k oje osvežavaju i pom ažu p rotivu g la v ob olje — reče Bruna i p oved e Dže.in kroz jed n a us ka vrataM arkus je bio otišao ka h olu kroz glavna vrata. — U zeću pilulu i m alo se osvežiti ovd e u kupatilu, ali vi ne m orate da m e čekate — reče D žejn i zatvori vrata. B rzo okrenu k lju č i već u sledećem trenutku slušala je razgovor M ar kusa i BoitaL un je pre toga razm išljao šta li se d ogod ilo s M akfersonom , je r n o­ v i uređaj u skrovištu n ije sasvim d o b ro prenosio i p ojačav a o p rijem m orn arevog prim opredajnika. D ola­ zeći ovam o jo š u kolim a Lun i D žejn su čuli početak M akferson ovog razgo v ora sa A gasijem , ali kasnije p rijem n ije funkcionisao- T o su m ogle da bu d u i običn e sm etnje u ogrom n om gradu, k ojim su v ršlja lo h ilja d e ra­ d io em isija na svim m ogu ćim talas nim dužinama. V id eći da je D žejn otišla s dom aćicom , Lun ustade u trenutku kada se Bruna R ajzen p o ­ ja v i na uskim vratima- P ođe jo j usus ret i upita. — Da li Se m ožda M eri loše o će ća? — T ražila je pilulu p rotivu g la v o ­ bolje- Cim je uzme i pošto se osveži u kupatilu, biče jo j sasvim d o b ro — o d g ov ori gospođa Rajzen. — Ipak bih hteo da je vid im — zažele Lun— O dvešću vas — od g o v o ri B ru ­ na i povede ga hodnikom . Držala ga je pod ruku i u p a d lji­ v o ga gledala— Da li u vek m islite samo o sv o ­ jo j ženi, ili i druge im aju šanse? — upita u jed n om trenutku i zastade, zbog čega se nađoše okrenuti jed n o k drugom . Bruvia je držala podignutu glavu i nudila usne na poljubac- P ri tom e n jen o telo se nađe uz n jegovo. P o­ kretala se na način k oji je n edvos­

m isleno odavao n jen u želju i zapa­ ljiv u prirodu- Lun nasloni sv oje uz n jen o lice kao u igri i šapnu; — D ivn i ste, gospođo Rajzen. V o ­ lim vašu neposrednost. Sđda bih vas n a jra d ije o d v o jio od svih, ali razum em da ste ove n oći obavezni kao dom aćica- M islite na m ene. Im a li na de da vas jed n om susretnem tako da b u dem o sami? — B iću vaša, gospodine D evlin*. I ne zaboravite da ste mi dužnik zbog o v o g trenutka — o d g o v o ri žena. Lun je shvatio da je n ezad ovoljn a što je n ije p o lju b io i zato dodade: — K o lik o bih to želeo, ali ne sm em . •. B ilo bi m i teško da odm ah o d vojim o— T o je dobar izg ov or — zak lju či B runa R ajzen i od lep i se od njega.

D žejn je slušala stojeći p red ve­ likim toaletnim orm anom s pokret­ nim ogledalim a. — K a k o je to m ogu će? — pitao je M arkus. — Da li si d ob ro tražio. — Nisam sve rekao — čuo se glas O livera Boita- — Z nao sam da se ne što dogod ilo, je r B lez bi čekao. Ras pitao sam se ok olo i saznao da je bila neka velika tuča. N eko je iz ulice pozvao p oliciju , ali učesnici tuče su nestali. V eru je se da je b ilo mrtvih— Da li je neko znao šta se stvar no d og od ilo? — upita A lan Markus. — S m etalo mi je što nosim k ofer s novceni, pa sam ga sklonio u k o­ la. Zatim sam potražio narednika Breslina. On ima slobodan dan i ja ­ v io se iz svog stana. R aspitao se pre ko p olicijsk e stanice na K on i Islendu.^ On tam o ima jed n og poznanika. R ečeno m u je da je ličilo na obračun bandi i da ništa dru go ne znaju __ izloži O liver Boito, — Sta si učinio s n ovcem ? — upi­ ta -Markus. — Tu je — od govori Boito— Predaj ga Rajzenu- Poslaću ti ga odm ah, jer on ima ovd e skriveni 29

sef, k o ji je vrlo siguran — zak ljuči M arkus. ' • — Šta da radim posle toga? — upi ta B oito. — U zm i dva čoveka i pođi u taj bar. Ispitajte barm ena ko je sve do lazio u to vreme- M islim da neko i d a lje napada — od g ov ori Markus. U tom m om entu L un pokuca na v rata kupatila i ja v i se tako da D žejn odm ah otvori. B rzo m u ispriča šta je čula i dodade: — Plašim se da su Sam i B renda u opasnosti. — M islim da će društvo ov d e ima­ ti d o v o ljn o briga i da ćem o m oči da odem o. T v o ja tobožn ja gla v o b o lja bi će nam dobar izg ov or — zak ljuči Lun, O dm ah zatim n jih d v o je se vra tiše za sto- V ečera se nastavljala, ali m u škarci su se b ili prom enili. B ilo je očito da je M arkus iskoristio od ­ su stvo tob ožn jeg para D ev lin ov ih i da je ostalim a saopštio novost o ne stanku B leza A gasija. L un je izgledao sasvim bezbrižan. P riča o je o sv ojim utiscim a s putova u ja po svetu— N e m ogu da kažem da sam odu­ šev ljen N ju jork om , iako m e n je g o v izgled im presionira- Ipak želim da ov d e stvorim nešto svoje, a ima dru gih lepih mesta — pričao je p iju ći tako da je to svim a p rivu k lo pažnju. M alo kasnije izgledao je p riličn o pijan- M arkus pokuša da m u kaže da ne treba da prenosi n ova c iz Svaj carske, je r vrednost mu je tam o v e­ ća baš zato što m nogi A m erik an ci žele da sv o je n ep rija v ljen e prihode prenesu tamo. — M o ž e !.. T o m ože, može- • — gu nđao je Lun. — Cim se odlučim da o v d e kupim akcije, m ože! R u t K arves sm ejući se reče: — Im a i b o ljih stvari od akcija, u k o je b i vred ilo da nešto uložiteL un se naže k n jo j i suviše glas­ n o jo j šapnu: — Z nam šta bih uložio kad je reč o vam a, gosp ođ ice Karves20

S vi su se nasm ejali toj šali, sem M elvina Olta, čiji pogled n eprijatelj ski ošinu Luna. — Da li vi im ate m alo p revelik e plan ove ulaganja? — d obaci sarkas tično Bruna Rajzen. — Zavisi od m n ogih okolnosti. • Ja m islim da v r e d i-. Z a d o v o lja n sam što sam odm ah stekao ov a k v e p rija telje. • U la g a ć u .. Svakako- I n ova c m o je M e r i-. H oćete li da za jed n o u ložim o nešto za početak, g osp ođ o R ajzen? — h valisavim glasom reče Lun. — Prihvatam — o d g o v o ri B runa Rajzen- — S k oliko p očin jem o? — V ečeras nem am o m nogo. D aću ček ^a m ilion dolara — o d g o v o ri L un i lju lja ju ći se na sedištu izvadi ček ovn u knjižicu. Ispuni ček na m ilion dolara i ba­ ci ga pred B runu Rajzen— M islion dolara?! — uskliknu že na i p ogleda muža. — H oćeš li nam d ob ro u ložiti ovaj n ovac, K orn el? — Im a dobrih poslova- A li ako ćeš da budeš kom pan jon , m oračeš i ti da olakšaš svoj račun — o d g o v o ri Rajzen. Lun kao da beše za b ora vio ček, ko ga je R ajzen ispitivao p riličn o zbu ­ njen o. Šaputao je nešto R ut K arves i ona se kikotala zap lićući p od stolom sv oju nogu ok o L unove- U jed n om trenutku on oseti da m u je d o d irnula džep. U zgod n om trenutku on napipa posetnicu. Z n a o je da mu R u t daje adresu i b roj telefon a da bi m o g li da se nađu. D žejn je takođe pila i p ija n o b rb ljala s A lan om M arkusom . — M orate posetiti m oj klub i m oj hotel — g o v o rio je Markus— P o s e tiće m o .. Svakako, gospodi ne M arkus — reče D žejn. — Ž elim da vas dočekam i na m om im anju kod jezera — dodade M ar­ kus. — O božavam jezera — reče Džejn— Je li to neko v elik o jezero? K ako se zove? — N ije veliko- Z o v e se H epetkon i nalazi se dvesta m ilja zapadno od

N ju iork a . Odlazim tam o kolim a, ili h elikopterom . M oia žena živi stal­ no tamo — od gov ori Markus. D žejn zapam ti naziv iezera i p o­ m isli da ne bi bilo čudno da ona i L un s razlogom posete to M arkusov o sklonište- Zatim zakliuči da bi b i­ lo d ob ro da ona i Lun napuste dru štvo. Z b og toga se požali da se ne o seća dobro. — A vaš muž je opet suviše d o ­ b ro — reče A lan M arkus osvrću ći se k I-unu, k oji kao da se jed v a držao na stolici. Kad se preseliše u salon i d om ogo še fotelja, Lun se nađe pored M elvin a Olta, k oji je opet n eza d ovoljn o g led ao prem a sv ojoj d ev ojci. R ut K er v es je sada sedeia na naslonu fo te ­ lje u k o jo j je bio Džeson Heč— M nogo sam pio, a ta d e v o jk a -. K a k vi k u k o v i?!.. Ona je za uživa­ n je — gunđao je Lun kao da ne shva ta ko polaže pravo na Rut K arvers— 3 a š sam m islio da jo j se sviđam . • A li taj H e č .. — P ričate gluposti! — reče Ijutito M elvin O lt — A li vi se lju tite -. Baš m e briga! . . A čuo sam da n ije ta k o -.. — gun đao je Lun i d a lje pijanoO lt ga iskosa pogleda kao da će napasti, ali se uzđrža i ustade. P rem esti se kod Sibile Heč, k oja ustade i p oved e ga do jed n og širok og kan abea za četvoro. Ona leže tako da jo j haljina skliznu i otkri kolena i butine. N jen m už je b io okrenut le­ đim a i Olt poče da je neprim etno m ilu je. U tom trenutku Bruna R ajzen u stade, ali Lun shvati da ona želi da zauzm e m esto k oje je Olt napustio. Z a to i on ustade i teturajući pođe ka K orn elu Rajzenu. — B ilo je lepo... A li vaša p ić a .. — poče Lun. Sve je u redu, gospodine Devlim — prakide ga Rajzen. — Ipak m oram da idem. M eri ne pod nosi piće i im aćem o m uke s n jom . Z ato vas m olim .... V i m e razum e te , za r n e? — nastavi L uil

— S ledeči put sve će biti b o lje i prisnije. Ispratiću vas. ako želite — od g ov ori Rajzen. Odm ah zatim Lun i D žem se o p rostiše i iziđoše u hol. R ajzen pozva lift i naloži m om ku da posebna kola odvezu goste, — Ne treba — reče D žejn. — Naša k ola su u blizini, a ja m ogu da v o ­ zim — K a k o želite — složi se R ajzen i sam p riličn o pripit.

P osle v o žn je kao na trkam a, L un i D žejn sti.goše u izn ajm ljen u kuću i požuriše k a uređajim a za registro va n je svih em isija. L un prorapuna b roj nam otaja i povrati trake, a on­ da počeše da slušaju onu k oja je pa sebno registrovala M a k ferson ov p rim opredajn ik . Z a p a n jen i slušali su svaku g rozn iča v o se trudeći da stvore sli­ ku do.gađaja. D ok su b ili zauzeti tim p oslom začuše signal C arlija P ip čina. D žejn ode i dočeka ga na prela zu. — Da li ste i vi m ogli sve da ču­ jete? — upita detektiv. — N ism o — o d g o v o ri D žejn. — B ilo je sm etnji. Sada slušam o s u ređaja za registro vanje. — Ja sam sve čuo i požu rio sam u pom oć, ali nisam stigao. Ispričaću vam sve, je r trebalo bi varn n ajm a­ n je dva sata da ču jete sa trake — reče detek tiv i dade L un u znak da zaustavi reprodu kovan je. T e v eče ri Pipčin je b io uzeo na sebe da bu de neka vrsta rezervne gru pe i da prati šta se događa, a u jed n o da opet osm otri šta je sa U rsulom Ston, jer bilo mu je jasno da bandu m ora tražiti oko nje. P otera za k o fe ro m punim h eroin a bila je u toku. U tvrdio je da O liver B oito opet b io kod nje. P ri tom e je osta­ vio dva svoja čoveka da je drže na oku. M eđutim , Ursula Ston n ije na­ puštala stan, a gangsteri nisu m ogli 31

da jo j priđu zbog p olicijsk e zaštite. Jedin o Boito, kao stari p rijatelj, m o gao je da uđe, ali ne i da je otv ore­ no ispituje. D ev ojk a n ije znala za p ravu B oitovu ulogu. — U jed n om trenutku u k lju čio sam p rijem i čuo razgovor u »A rči« baru. Ono što sam posle čuo .govori da je Sam napadnut i savladan. B renda m u je p ritekla u pom oć, a posle je pratila napadače. M eđutim , dogod ila se nesreća. Ona je uletela u gužvu i uhvaćena je negde u is­ točn om delu grada — završi P ipčin p rv i deo sv oje priče. — I šta si predu zeo? — upita Lun zabrinuto. — Bio sam čuo n ekolik o im ena i odmah sam n azvao Prutinga. T ra­ žio sam da mi da sve podatke o Rau lu Turneru i izvesnim m om cim a. N akon tri četvrt sata im ao sam p o ­ datke da je R aul T urn er su m njiva ličnost. Cak ga sm atraju ubicom n a jgore vrste. Sada je vlasnik neke bed n e perionice autom obila u istoč­ n om delu B ruklin a — nastavi P ip ­ čin. — R ekao si u istočnom delu B rak lina? — upita živo Lun. — Da! Znam šta misliš, jer i M akferson i B renda su od ved en i u tom pravcu — od g o v o ri Pipčin. D ok su oni razgovarali, D žejn je slušala i da ih upozori da i oni ču ­ ju. B ila je bleda u licu i Lun to o d ­ m ah prim eti. D žejn p ojača glas i sada su svi čuli razgovor, k oji je prenosio očito još n eotk riven i M akferson ov p rim opredajnik. Ono što su čuli b ilo je strašno, ali u jedn om trenutku nada blesnu u n jih ov im očima. — Ne želim da um rem u ovoj od ­ vratn oj perionici, T urner — reče nepoznati glas. — Im ate me i sve ću da kažem. — Da sam znao da si tako slab, A gasi, nikada ne bih došao na sas­ tanak s tobom — reče Sam juel M akferso.n. — Zato ne želim da vidim 32

ni tebe ni tv oje gospodare. M islim da su ovi m om ci jači. Zato ti nećeš izići živ iz p erion ice autom obila Raula Turnera, a ja hoću. B ilo je očito da je A gasi p erion icu pom enuo slučajno, a M ak ferson nam erno i u nadi da ga Lun sluša. — K ako m isliš da se izvučeš, m om če? — pitao je dru gi nepoznati glas. — Im am svoj način, ti ćelavi i stari vraže — o d g o v o ri M akferson. — K ad m i kažeš ko si i za kog ra­ diš, m ožem o da se nagodim o. M eni je svejedn o ko će da mi plati ovih pedeset funti heroina. — O prosti se od n jega. N iko neće da ti plati — od g ov ori nepoznati »će la v i i stari vra g«. — A li ia im am jo š deset puta to­ liko, a to je k oličin a z b o g k o je m ože da poblesavi tv o ja cela banda — nastavi M akferson. U tom trenutku L un dade znak Pipčinu da se krene. — Ti, D žejn, slušai sve odavde, a m i ćem o da k renem o. D og od ilo se nešto nepredviđeno. M islim da se umešala i druga b a n d a reče Lun. — V olela bih da idem s vam a — reče D žejn V itinglon. — Ne m ožem o da rizik u jem o i o stanemo bez rezerve, k oja lsi p ozva ­ la p om oć — reče P ip čin i b rzo zapi sa jed an broj telefon a na stolu. — U slučaju nužde p o z o v i Prutinga i traži brzu pom oć. Ona klim nu g la v om sh vataju ći da m ora da ostane. N jih d v o jica žurno iziđoše svaki na svoj izlaz. Sretoše se kod Lunovih kola i krenuše p rv o uz Ist R iver, a onda prek o B ruklina na istok. VI — M elvin i D žeson neka prave društvo damama, d o k se ja i K o r e nel pridružim o — reče A lan M arkus. — Nas tri idem o da se sprem im o, dok vi raspravljate vaše večn e p o ­ slove — predloži B runa R ajzen. —

P osle prelazim o u dvaranu. J a v lja ­ ju da se društvo skupilo. Im a prelio trideset osoba. — D obro, Bruna. Sprem ite se, pa ć e vas pratiti M elvin i Džeson, d ok va m se i nas d v o jica ne p rid ru ži­ m o — reče K orn el R ajzen. K a d četiri m uškarca ostadoše sa­ m i p r v i p oče da g ov ori A la n M a rkus: — M islim d a je taj F il D evlin p riličn o vešt m om ak, ali n eće b iti teSko da ga vežem o u čvor. N je g o ­ v e m ilione u S v ajcarsk oj i p o E vrop i treba d a zgrabim o. A li za sve to im a vrem ena. Sada da vas obavestim o n ek im n ep rijatn im stvarim a. — P rim etio sam da si sm rknut. Šta se d ogod ilo? — upita D žeson H eč. — B io je tu O liv er B oito. Slao sam g a da odnese n ovac za heroin, k o ji je opet don eo onaj glom azni F rancuz. M eđutim , B lez A ga si je ne stao zajed n o s Francuzom . N eko ih je napao i bila je velik a tuča. P o li­ cija je kasno stigla — ispriča M a rkus. — D ogađ a se nešto su m n jivo. N e­ ko izađe — uipade M elvin Olt. — D a, M elvin e! N eko izadaje N i­ sam izostavio n ik og od su m n ji jo š od trenutka kad je uhapšen N on ce L u k a roti — reče M arkus sm rknuto. — V a ljd a ne pom išljaš i na n ek og od nas četv orice?! — zapan jen o u p i­ ta D žeson Heč. — N eko izađe, pa treba sve da pro veravam o. V ečeras treba da dođ e na rednik B reslin, koga sam zadužio da nešto istraži. P rim ičem o ga ja i K o r nel, a zvaćU i vas, ako bu de šta važ n o — nastavi M arkus um esto o d g o ­ vora— Cista m i je savest, pa prihvatam sve što kažeš. A li ne p odnosim da se na m ene sum nja m akar jed an tre nutak — reče H eč i p ređ e rukom pre ko ozn ojen og čela. — Izd ajn ik treba da um re u. naj strasn ijim mukam a. A li taj n ije m e đu nama, čvrsto sam u veren — d odade M elvin Olt i ustade.

J. X-100 (325)

On i H eč p o đ o š e u hol i tam o se susretoše sa tri žene- P osebn im pro lazom p ređoše u od v o je n i deo sta­ na, gde su se b ili sakupili gosti iz redova n a jb og a tijih p le jb o ja i devo ja k a N ju jork a . B ila je to šarena i razuzdana grupa. * M arkus i R ajzen nisu du go čekali. N arednik G eri B reslin stiže obu čen u civ iln o od elo i s nisko natučenim šeširom . — Da li vas B oito obavfistio o o nom što je m ene pitao? — p oče na redn ik jo š dok je skidao šešir i svla čio ogrtač— M isliš na događaj k od »A r č i« ba ra? — upita Markus— Da — p otv rd i narednik B res­ lin. — B ila je neka tuča i otm ica. Ne v o lim što o tom e zna B oito. — Su m n jačiš m og p ra tioca ?! — trže se M arkus— D ob io sam tvoj nalog da p ro v e rim K v a lju , Brauna, Smita, B erla i jo š neke. Sm it je m rtav i ok o n jega nisam ništa našao. A li siguran sam da B oito želi Ursulu Ston. O bilazio ju je ovih dana n ek olik o puta — iz loži narednik Breslin— Č inio je to p o m om nalogu — p rek id e ga M arkus. — Ja nisam b io o b a v e šte n .. Jed i­ no sam pazio šta istražuje inspektor Sleter- On m otri na Boita. U speo sam da zavirim u p odatke k o je je p ri­ kupio. B io sarh zapanjen su m n jom do k o je je in spektor Sleter stigao — reče B reslin sn ebivaju ći se. — O k a k voj sum nji je rpč? — sm r knuto upita M arkus. — P o licija sum nja da B oito radi za Starca — sk oro šapatom saopšti narednik. — Za E1 V ije h a ?! — p osk oči M ar­ kus— Da, g o s p o d in e ... Onda kad je u hapšen Lukaroti, B oitov konto u ban ci se o d jed n om uvećao za pedeset h iljad a d olara.«

— Treba li. da i ja idem tamo? ■ — P edeset h iljad a ?! R ekao si pede — Ne, G eri! Dosta si učinio- Još set h iljad a? — op et n ervozn o upita noćas znaćem o sve što zna O liver M arkus. B oito. Sam o on je znao o L u k a roti— S m iri se, A la n e — upade K or ju , •. Sam o on je znao o preu zim an ju nel R ajzen. — T i se svaki put izne robe u parku , I sam o on je m ogao nađuješ, a sam si rekao. • da uzm e k ofer iz stana U rsule Ston. ■ — H ekao sam, ali B oito je već go I samo on je znao gde treba da bude d in a m a .. Nastavi, G ori! — spustiv­ sastanak A ga sija i G rerin a! — g o v o ši se u fo te lju reče Markusrio je dahćući A lan M arkus. — P re tri dana opet je na svoj kon U tom trenutku n ek o pok uca i Raj to uložio četrdeset i pe hiljada. Juče je zabeležen n je g o v telefon ski raz­ . zen ov telohranitelj n a ja v i da je d o­ šao O liver Boito. g o v o r — od g ov ori narednik, — P rv o izvedi o v o g gospodina, a— P o licija p rislušku je m oj tele­ li na rezervni prolaz — reče R ajzen fo n ?! — još jedn om poskoči Markus. i pokaza glavom prem a naredniku— Iz vašeg hotela B oito je izves — E oito ne treba da ga vidi- P osle nom M artinezu ja v io da će u »A r toga neka uđe. či« baru večeras biti A gasi i čcv ek Kad se B oito p oja v i, M arkus i Raj k o ji nudi robu — reče narednik B rezen £u se već sprem ali da .krenu. slin i učuta fliv a ta ju ći da je bacio R ajzen pozva svog telohran itelja i d o v o ljn o snažnu »bom bu «nešto mu šapnu, a onda glasno reče: — Pa to je strašno! — uzviknu M ar — Treba da p ožu rim o, je r ptica kus i p oče da trlja čelo. m ože da odleti. T ek posle n ek olik o m inuta B res— O čem u se radi? — upita Boitolin nastavi; — V idećeš — reče M arkus pokuša — • V ečeras me je B oito zvao, Tra v a ju ći da ne m enja svoj u ob iča jen i žio je da saznam šta je p o licija utvr izraz j glas- — Šta si saznao tam o? dila i uopste šta se zna o tuči kod — U baru su bili R esler, B idles i »A rč i« bara. Ja sam se raspitao u sta A lig a tor — o d g o v o ri B oito. nici na K onj Islendu, a zatim sam i — Z a koga su to izv e li? — upita sam otišao do tog bara- Osm atrao R ajzen, sam n eko vrem e i vid eo sam da je — K o to zna? N isam m ogao ništa B oito izišao otuda, ni da naslutim — o d g o v o ri Boito. — A li ja sam ga poslao da sazna — P ođ im o! — n ared i M arkus i k o je sve dolazio — reče A lan M ar­ krenu prvi. kus p riličn o u m ornim glasom . S aznan je da nešto n ije čisto sa Bo U skoro su se v ozili prem a Ist R iitom b ilo je za njeRa pravi udarac. veru. P ređoše ga i p ođ oše obalom Jer, zbog nečega je voleo tog m la­ N jutaun Krika, k ojim su se v u k li dog gangstera širok og lica tužno-sm e šlep ovi vezani za lake rem orkere. šnog izraza— P arkiraćem o se kod m alog ula­ — On sva k os trenutka treba da se za. Ja im am ključ — re če A lan M ar­ p oja v i. R azgovaraćem o s n jim — ite kus. če K orn el RajzenB oito n ije ništa slutio ni Icada M arkus zatraži da m u da pištolj, je r — A li ne ovde. U zm i svog n a jb o­ tobože n ije poneo svoj. E oito je znao lje g m om ka, pa ćem o da odem o u da n jegov gazda nikada ne nosi oru­ m o je skladište na doku. M ožda bi žje. Bez reči mu dade svoj pištolj. ov d e b ilo teško da ga odnesem o — od vrati Marlius sm rknuto i čudnim P rođože izm eđu sanduka k o ji su glasom . m irispli na razna pića. K on ačn o si­ đoše pustim stoponištem u h lad n ja­ R ajzen i narednik shvatiše šta to ču. M arkus gurnu teSka m etalna vra znači. P osle kraćeg ćutanja narednik ta ispunjena azbestom i ona za k lop a B reslin upita:

84

rase p o šinama. Ukazaše se gom ile k orp i i sanduka s voćem i k on zerva­ ma. — Daj m i tv oj ogrtač — zatraži M arkus od Boita. O vaj posluša ne m isleći šta čini. T ek kad m u šef naredi da skine i sako, on se trže i upita: — Zašto m e svlačite? — V id ečeš! — pretećim glaso-m re če Rajzen. — Skini se do pojasa i u đ i tam o! T ek sada B oito ugleda p ištolje u rukam a tri čoveka ok o sebe. B io je p očeo da skida sako i sada ga vrati. R a jzen ov m om ak mu priđ e odozad i nasilno mu ga skide. Zatim m u iscepa košulju i gurnu ga kroz vrata od k o jih je dopirala studen. — Stani tam o i g ov ori! — u zvik nu Markus. B oito shvati da je u klopoi i da bi uzalud pokušao da se brani. Zato posluša i uđe u h ladn jaču dugu p re­ k o pedeset i široku dvadeset jardi. — H oćeš li odm ah da govoriš? — upita M arkus kročivši do na sćim prag hladnjače. P ored njega su svojim pištoljim a R ajzen i n jeg ov momal^. — P o ovom sudim da bi trebalo da g ov orim o nečem u što k rije m od vas — od gov ori B oito. — A ja ne­ m am tajni. T o je neka greška. P ri tom e je držao podign u t dlan ruke kao na zakletvu. Č udnom b rzi­ nom A lan M arkus podiže pištolj i opali. K uršum p rob i B o lto v desni dlan i on ga uhvati lev om rukom. K rv m u šiknu izm eđu prstiju. — S ledeći m etak dobićeš u koleno. T i znaš da ne prom ašim ni m nogo manji cilj — zapreti M grkus. — G o­ v ori sve, O liver! G ovori, je r to ti je jedina šansa da preživiš. A ako p o ­ m islim da lažeš, um iraćeš na strašan način! — Šta znači to da pomsiiliš? Covek m ože svašta da pom isli — reče B oito drhteći. H ladnoća mu je već prodirala do k ojtiju . M arkus podiže pištolj i dodade;

— G o v o ri 0 onih' pedeset hiljada dolara. Z atim o četrdeset i pet hilja­ da. . . Pa o M a rtin e zu .. . G ovori! Z a d n ju reč uz viknu tako da BO'itu popustiše kolena. Jedva'-m u pođe za rukom da ostane na nogam a. — N em am šta da kažem — reča zatim i zaplaka. M arkus opali i B oito pade hvata­ ju ći se zdravom lev om rukom za razm rskano koleno. G rčeći se na tlu posutom kristalim a leda uzviknu; — G ovoriću ! Ne pu cajte! — D ovu cite ga ovam o i previjte mu k oln eo i šaku! — naredi A lan Markus. B oito je drhtao i plakao d ok su mu R ajzen i pratilac ostacim a košu­ lje v eziv a li koleno i šaku d d ok su ’ga ogrtali sakoom i ogrtačem . M arkus se u d aljt i razbi jedan san ■ duk, pa iz njega donese d v e b oce v i­ skija. O tvori ih i jed n u stavi pred Boita, a iz druge sam otpi i pruži je R ajzenu. O vaj je predade svom pra­ tiocu i ne prinoseći je ustima. — VažMT je, m om če, da sve kažeš. V elik i posao je ugrožen. P očin io si n a jv eću izdaju i treba ti m nogo da se spaseš — objasni K on el R ajzen Boitu. O vaj je ćutao n ek olik o trenutaka, a onda p oče da g ovori; — B io sam jo š dečak kad sam upoznao Lina P e k u r a r a ... — D o đavola, zar je taj živ?! — uzviknu M arkus osuđen da se ove noći n eprekidno iznenađuje. — Z iv je i sada je u N ju jo r k u .. . pod im enom V ini M a rtin e z .. . Tražio je da m u p o m o g n e m .. M islio sam da h oće p o s a o ... Sastali smo se i tako je p očelo — isprekidano i je ca ju ći pričao je dalje Boito. — Za koga radi? — upita Rajzen. — N ije rekao, ali m islim da mu je gazda E1 V ijeh o — od g ov ori Boito. — T i su mu pričao o L ukarotiju i on j e sve otkucao p oliciji? — upita M arkus. B oito klim nu glavom . — P latio ti je pedeset hiljada? B oito opet potvrdL 35

— Je li on umešan u smrt B rika Sm ita? — Ne znam. .. L ičn o n ije .,. Ursula priča da bila dva detektiva. — Ti si M artinezu javio da šalje­ m o A ga sija da se nađe sa Norm anom G rerin om ? B oito potvrdi klim anjem glave. — Šta si rnu sve izdao? Sta zna o našoj grupi? — Nisam mu ništa pričao, a nije ni zahtevao. On želi da prekine na­ šu vezu s Francuskom — odgovori B oito. — Sad shvatam. E1 V ijeho je glav n i . . . K ralj! — viknu Markus i poče brzo da hoda izm eđu sanduka trlja­ ju ći čelo po staroj navici. On je znao šta znače prsti E1 V ijeha, od n osno čovek a s nadim kom Starac. S jedinjene Države su najveći potrošač heroina na svetu. Ilegalno se rasturi preko osam tona ovog o.trov n og narkotika. U prošloj deceniji, n a jv iše ove droge stizalo je iz P ari­ za i Marselja. A M arkusov gang bio je »p osled n ji M ohikanac« na tom pravcu. Ostali su se snabdevali iz zem alja Latinske Am erike. Sve kon ce na toj strani drži izvesni A uguste D žozef R ikord, za koga se veru je da se k rije iza nadim ka E1 Vijeho. V lada Sjedinjenih Država pokuša­ la je da on em ogući Rikorda, pa je on uhapšen u P aragvaju. Na opšte zaprepašćen je E1 V ijeh o je pušten uz m izernu k auciju od trista sedam ­ naest hiljada dolara- To je bila sit­ nica za njegovu gangstersku organi­ zaciju, k oja godišnje ubira preko dve i po m ilijard e dolara. O d elen je za narkotike m oglo je je ­ dino da povede i javnu kampanju O tkrili su sve što znaju o Rikordu. On je poreklom Francuz i ima oko šezdeset gorčina. Zna se da izgleda kao »m io dedica« i da njegov izgled vara, jer od svoje šesnaeste godine ^on je zločinac. Za vrem e drugog svetskog rata našao se u Franouskoj i sarađivao je sa Nem cima. P osle rata pobegao je u Latinsku Am eriku, gde se od­ 36

mah um ešao m eđu kockare, organi­ zatore prostitu cije i k riju m čare opoj nih droga. B rzo se pao ka vrhu v o­ đenja zločinačkih poslova. Snabdevena m nogim podacim a d o bijen im od Federalne p olicije, ame­ rička vlada tražila je od paragvajske da uhapsi n ovog kralja droga. Pa­ ragvajska p olicija stigla je pred R ik ord ov m otel nazvan »P ariz-N ica« u predgrađu Asunsiona. D ok su pre­ tresali n jegove odaje, R ikord je us­ peo da izmakne. Seo je u svoj sport­ ski autom obil i požurio ka argentin­ skoj granici. Tek na gran ici je zau­ stavljen i uhapšen. A m erička vlada je tražila da jo j se E1 V ijeh o, odnosno A uguste D žo­ zef R ikord, izruči radi dalje istrage o n jegovim vezam a u S jedinjenim Dražvam a A li sve je ostalo na zahtevu, je r neki p aragvajski generali i važni visoki službenici postali su m ilioneri zahvaljujući poimaganju kri­ ju m čaren ja droge. Za one k o ji su sve ovo znali n ije bilo ču dno što je iz zatvora E1 V ijeh o lako vod io poslo­ ve. »T ako su ga sm estili da odlično obavlja sve svoje p oslove i živi u luksuznim prostorijam_a zatvora kao daje u n ajboljem h otelu «, pisao je u svom izveštaju jed?.n am erički agent iz odelen ja za borbu p rotivu nar­ kom anije. Sve to i m nogi dru gi detalji brzo su prolazili kroz m oždane kalkulaci­ je A lana Markusa i K orn ela R ajzena. N jih d v ojica su ostali dugo po strani od E1 V ije n o v e mreže, je r heroin iz Francuske b io je jeftin iji. A to je sm etalo R ik ord u i on je p o Igao svog čoveka da »zablu dele ov.čice priključi svom stadu«. — L ino P ekuraro! — iznenada v i­ knu Markus. — O pasnijeg n ije m o­ gao da izabere! K o još radi za njega? — V iđen je i Raul T urner — od ­ govori Boito. — Uh! — viknu Rajzen. — P rvo V esli P olister zvani R esler, pa A liga tor R ejm ond P rebi i treći K unt Sonk, dečak k o ji bi klao m ajku k o­

ja ga ]'e rodila. K lem p avi Đ avo! Tu je i Raul Turner! — D obro si ih n abrojao! — osm eh nu se Markus. On zatim nastavi da saslušava P ošto posluša i ispisa čekove, B o ­ lto um eo da kaže, M arkus m u na­ red i da potpiše ček ove i sa svog ra­ čuna plati nekakve račune, prek o k o jih niko n ije m ogao da u tvrd i u čiju korist su izravnani. P ošto posluša i ispisa ček ove, B o ito upita: Dakle, uzimate m i i ono što sam im ao? — Ne treba ti — od g ovori M arkus i R a jzen ovom pratiocu dade znak da ostane pored Boita. K ad se udaljiše M arkus se obrati R ajzenu: — N aredi svom čovek u šta treba. N eka ga ostavi kod m ašine za m lev e n je otpadaka. M om ci k o ji tu rade znače šta da učine. R ajzen se vrati i tiho prenese na­ ređ en je. V II Od, trenutka- kada je vid eo Ivon B astid u olcrvavljenoj haljini, R aul T u rn er se ču dno osećao. N ije m ogao da svaki pogodan trenutak ne utroši na posm atranje d evojk e. N ekakva trpka žudnja prosto m u je zaustav­ ljala dah. B io je r e š e n da je osv oji, ili preotm e na b ilo k oji način. On je sv o ja četiri zarobljenika d ovežao u perionicu. Sm estio je kola u garažu i pozvao tobožn jeg M artineza. L ino P ek uraro se p oja v io nakon pola sa­ ta. Z ajed n o su od veli dva zrabljena para u sprem ište iza radionice. L in o P ekuraro je p očeo da ispitu­ je A gasija i M akfersona. O ba su se opirala neko vrem e, ali Agas,i je k o­ načno shvatio da nenia izbora. Bio je prim etio i T u rn erove p ogled e upu ćene Ivon i Bastid, na čijo j svetio ružičastoj, skoro beloj haljini su se k rvave m rlje n ajviše isticale. B ila je to k rv 'p ov ređ en ih , a n ajviše iz raz­ b ijen ih usta V eslija Polistera. Bila

su oKrvavljena I ođela S a m ju elaM ak ferson a i B leza A gasija, ali to se m anje prim ećivalo. — Dakle, Blez? H oćeš Ij da gov o­ riš? — jo š jedn om upita Cino Peku­ raro. A gasi ga n ije d ob ro čuo, je r je gledao prem a devojoi. P ored nje je sedeo R aul T urner i m ilovao jo j v i­ soko otkriven e butine. — O stavi je, Raul! — vikn u u n e­ m oćn om besu. — N ikada neću m oči da z a b o r a v im .. . Zar ti je do toga u o v om trenutku?! — N ije jo j prvi put — sm ejući se o d g o v o ri Turner. — A učiniću to pred tobom , ako ne budeš odgovarao na gosp od in ova pitanja. — G ovori, Agasi! — opet reče P e­ kuraro i nosnice mu se čudno raSiriše i počeše da podrhtavaju. — P om isli na to, Blez, da ćeš u rtireti ako ne govoriš jo š o v o g časa. A m alo kasnije Iv on će b iti krot­ ka u m om n aručju — dodade R aul T urner. — Ne želim da um rem u ovoj od vratn oj perionici, T urn er — slom lje no reče A gasi. — Im ate m e i sve ću da kažem. B io je to trenutak u kom e je Lun sa P ipčin om i D žejn p očeo da prati svaku reč izgovoren u u ov om spre­ m ištu punom m okrih krpa, gum e­ nih creva, kanti i kutija. B ilo je hlad no i m irisalo je na buđ i sredstva za pranje. M akferson je zam erio A ga siju zbog kukavičluka, nazvao P ekurara sta­ rim, ćelavim vragom i tražio da m u se plati nestali heroin. Z atim je d o­ dao da ima deset puta toliko, zbog čega m ože da p oblesavi cela P ek u rarova banda— K ažeš da imaš deset puta toli­ k o ?!— začuđeno upita Pekuraro— Da, im am! A li h oću da znam gde je m oj paket i ko će to da m i pla ti — od g o v o ri M akferson. — B udi srećan što si ostao živ u sukobu s tim m om cim a. Oni su odne li paket s prahom , a ja ne želim da se zakačim s njim a. B ilo im je plaće 37

n o đa dovedu vas d vojicu , a oni su nam doveli i ove dve žene- N ije bi­ lo reci da nam predaiu i ono što na đu kod vas- Zato su odneli palcet — objasn i m irno L in o P ekuraro. — D obro, stari vraže! P otražiću te m om ke i vratiće prah zajedno s tu­ cetom zuba, k oje će m orati da is­ p lju n u — reče M akferson. — N ećeš im ati takvu priliku, Fran cuz — reče Turner. — Da nisam tra žio da vas predaju žive i zdrave, već b i i ti i ta čudna luda b ili sam levepi— T o misliš na m ene kad kažeš »ču dna lu d a«? — upita Brenda— Nisam ni ja. a nisu ni o n > » r i m om ka shvatili da si ti bila straža svom mužu. Skoro ste nas sve :5mo tali — iskreno od govori Turner. - T ek ovde, iz vaših pasoša shvatio sam ko ste vas d voje. — O bećavam ti dobre batine, mla d iću ! — zapreti B renda i prkosno o kren u glavu na drugu stranu— Prestanite s prepirkam a, ako ne ćete da postreljam sve suvišne! — op om en u ih P ekuraro i n ozd rve mu opet uzdrhtaše- — H ajde, Agasi, g o­ v ori! — Sta želite da znate? — upita A gasi. — Za koga radiš? — Za »Č etvorku «. — Im ena hoću! — A lan Markus, K orn el Rajzen, D žesom H eč i M elvin Olt. — Je li i n jih ova važnost kJe is­ tim redom ? — Sm atraju se jednakim , ali ne­ kak o ispada da je n ajstariji i najvaž n iji A la n Markus— C im e se sve bave? — M arkus ima hotel, noćni klub, n ek olik o kuća za izdavanje, imai'.ja zapadno od N ju jork a i, mislim, p o debelu hrpu raznih akcija- Svakako i konto u banci m ora da je veliki. — A Rajzen? — On jc- berzanski stručnjak m no gih, kako da k a ž e m .. — M isliš m nogih bandi podzem lja? — M oglo b i tako da se kaže. Znam da ima m nogo novaca- A li m alo se 38

razum e u berzanske poslove, pa ne znam šta sve znače R a jzen ovi p /j l o vi. — H eč i Olt? — P rv i je vlasnik kockarnice, a iTiislim. i n ek olik o ja zb in a za grupnu ljubav. To skriva iz form e privat­ nih sedeljki, M elvin O lt je nasledio velik o bogatstvo svog oca- B io je za­ p očeo studije prava, ali sada . . . M i­ slim da m u je bogatstvo bilo veom a ugroženo i da je m orao da počn e ne­ što unosno — izloži Agasi. — Da li je istina da je »Č etvork a « v rlo uzdrm ana i pred bankrotom ? — upita P ekuraro sada ču dno šk ilje ći jed n im okom , d ok je drugo bio zatvorio— Ne znam m nogo o tome, ali pret postavljam da jeste. Izgu bljen a je po šiljka heroina od L uk arotija, a p ri­ ča se da je već sve b ilo p la ćen o i pre uzeto. Sada je p ogin u o Sm it i nes­ tala je druga p o šiljk a — o d g o v o ri Blez Agasi— N aravno, plaćen je i taj p&tet? — O vaj ovde je p rim io novac. B io sam to veče u parku sa Sm itom , ali nisam prilazio blizu — od g ov ori A gasi pokazavši g la v om prem a M akfersonu-■ E baš si trulo đubre, A gasi! — upade M akferson. — Sto ti grom ova, zar m oraš baš sve da izbrbljaš? — U log je m oj živ ot — odvrati A gasi. — V eć si ga izgubio- P osle svega neće te pustiti ž iv og — dodade M ak­ ferson. ^ — N aprotiv, F rancuz! P osle ove pri če A gasi ostaje uz nas i odm ah bih srneo da ga odvežem i da m u dam pištolj — upade P ekuraro. A gasi se osm ehnu ohrabren. Z a ­ tim nastavi da se ispoveda, ali ni­ je otkrio ništa novo, sem da n jeg ov i gospodari nem aju dru gi kanal za sna bdevan je heroinom . A k o ne nađu po šiljku, koja je nestala iz stana U rsule Ston, a sada su izgubUi i ovu manju, naći će se u užasnoj gužviNarkom ani će u oča ja n ju da otk riju sve svoje izvore snalDdevanja.

— A li ,ia sam obavešten da »Č et­ v o rk a « n ije baš m nogo zabrinuta- Ili im aju neku veliku nadu, ili ostali p oslov i idu izuzetno d ob ro — reče P ekuraro. — I ja im am takav utisak. L ju d e la ćaju icao da sve ide kako trebaapuće se o nekom velik om poslu, ' ali niko ne zna o čem u je reč — o d ­ g o v o ri Agasi. — A li ti bi trebalo da znaš, ćela ­ v i vraže — upade M akferson- — Su v iše znaš, a saznao si gd e treba da se sastanem s tim balavim B lezom . N eko otkucava sve p oslove »Č e tv o r­ ke«. — Da, im am svog čovek a tam o — sm eškajući se reče PekuraroIgrao se sv ojim pištoljem p o p ra v ­ lja ju ći prigušivač. O d jed n om ga p o ­ diže i nanišani A gasija u čelo- Ovaj se trenutak smeškao, ali kada shva­ ti izraz P ck u rarov og lica on vikn u : — Ne!. . S lu žiču -. Siktavi pucanj odjekn u i na lep om A ga sijev om čelu se ukaza ra­ nica- On zabaci glavu i p olak o se na krenu. B io je m rtav istog trenutka kada je kuršum pogodio- A li telo se jo š neko vrem e čudno g rčilo i podrh tavalo. Iv on Bastid vrisnu i izgubi svest. — E baš si podlac, ćelavi vraže! — uzviknu M akferson— P oalac je bio Agasi. Šta će mi čov ek k oji odm ah sve izdaje? — od vrati P ekuraro i nastavi da zagleda sv oj p ištoljS vi su ćutali neko vrem e zauzeti s v o jim m islim a. Sam o je Raul T u rner bio zauzet tobožn jim osvešćavan jem Ivon e Bastid, a stvarno je ba­ ratao oko n jen ih b ok ova i grudi. — Ostavi je sada, Turner! — preseče ga Pekuraro- — biće tvoja, kad ja odem . S vi znam o da ona m ora da umre, je r je svedok svega što se do godilo- P re toga čini šta hoćeš, ali ne pred nama. Treba da vid im o šta da činim o s ovo d voje. Suviše su tv rd m aterijal— Vidiš ii, B rondice, oni se ne ša le. Dakle, da dam o petam a vetra i

E

da kidamo — reče tobožnji Norman Grerjn— Da dragi, vrem e je — od g ov ori Brenda. N jih d v o je su se razum'feli. Od L u­ na su bili prihvatili upotrebu uspav Iju ju ćeg gasa brzog dejstva- On im je u o b u ci ugradio čelična sprem iš­ ta puna kom prim iran og gasa. — U čini ti, B rendice — dodade M akferson i zaustavi dah— Šta b rb lja te vas d v o je ? — upita L in o P ekuraro p ažljivo ih osm atra­ ju ći. B ili su čvrsto vezani i niko n ije znao da su dovedeni ovde. Dakle, sa m o se teše praznim pričam a- Pekura ro je razm išljao šta da učini. T reba­ lo mu je da slom i ovo d v o je snažnih, je r radilo se o ogrom n om bogatstvu* Dakle, b ili su dragoceni i n ije se m o g lo sve postići tako b rzo i lako. Tu misao prek ide san. D va gangstera su čvrsto spavala, a M akferson i Brenda L endon su se m učili da se oslobode veza- U tom trenutku upadoše Lun i Carli P ip čin. — H vala na pažnji, a m ogli smo i bez vas — reče tobože Ijutito B renda Lendon— A zgodan ovaj ćelavi, stari đa­ vo, h iljadu mu zločina! K okn u o je tog momk>., a n ije ni trepnuo — gun dao je M akferson dok mu je P ipčm od vezivao ruke. Ivon Bastid je baš bila došla sves ti u trenutku kada je gas p očeo da de luje. — Sta su jo j učinili? — upita Pip čin vid eći je nepokretnu i isk rva vIjenu— T o je tuđa krv. O nesvestila se liad su jo j ubili m om ka — od g ov ori B renda m ašući sv ojim punačkim ša kama da jo j se povrati cirk u lacija krviP osle kratkog većanja P ipčin ode da p ozove M ortim era Prutinga, pa da on pošalje policiju. On nađe tele fon na polici u radionici. M orao je dosta dugo da čeka dok se Pruting 39

probu di i dok shvati šta treba da u činiZa to vrem e Lun je Pekuraru, Tur neru i d ev ojci ubrizgao sredstvo za dug san. — Ona je svedok, a P ekurarovo oru žje neka ostane kao dokaz da je u bio m ladića — reče Lun zatim i kre nu prvi— K uda idem o? — upita M ak ferson. — K ući. A šta si ti m islio? — sme ju ći se od g ovori Lun— A li ima neka tri m om ka, k o ji su odn eli pola m oje zalihe heroina. A k o tako nastavim , prestaću da bu­ dem velik i k rijum čar — od govori M akferson— K olik o znam, b ilo je dosta tuče za ovu n oć — osm ehnuvši se reče Lun. — B ilo je lepo počelo, ali su me brzo tresnulij m ilion mu lažnih zve zda! Cini m i se kao da mi je glava m n ogo veća — žalio se M akferson. — T ek što je p očelo da mi se sviua to k rijum čarenje, a neki ćelavi đa­ v o se Limešao—■ Saznaćem o brzo ko je taj stari đavo. A tvom kriju m čaren ju je kraj — reče Lun— Pa šta ću da radim onda? —■ zabrinuto upita mornar. — Sm islićem o n eko n ovo zanim a­ n je — sm ejući se od gov ori Lun. Nisu bili daleko od T urn erove pe rion ice kad začuše sirene policijskih p’ttom obila—^ Izgleda ^a je M ortim er Pruting v rlo b rz i efikasan — zaključi Carli Pipčin. V III D ok su neki izveštači listova slavi li uspeh inspektora Sletera u hvata­ n ju »jo š jed n og p ovam piren og gang­ stera«, drugi su opisivali, hvatanje i izjave L ina Pekurara, a zatim is­ ticali da nad svim ovim događajim a, le b d i nekakava izuzetna m isterij aA li učena mosta još uvek je bila taj na uskog kruga ljudi. 40

L un ova grupa je shvatila da je L ino P ekuraro pričao sam o ono što ni je bila nikakva tajna. N ije p om injao »Č etvork u « i ono što je saznao od u b ijen og Bleza A gasija- Ivon Bastid je takode ćutala o svem u, izuzev o to m e da je volela A ga sija i da je v idela kako m u je P ek uraro pucao u čelo. A li uprkos nade da će ostati u sen ci, grupu gangstera je zahvatila pa nika- Lun je uzalud pokušavao da se sretne sa R ajzen om i zato je o d ­ lučio da iskoristi adresu R ut K arves. D očekala ga je jed n ^ ’ p opodne u svom velikom i luksuznom stanu, či ji prozori su s jedan aestog sprata gledali iskosa na im pozantne nosa­ če i lu k ove V erecano B ridža. D ok je Lun zadivljen gledao m ost stojeći uz prozor, Rut K arves reče: — L ju bom orn a sam na njega- Sva ki gost počne da zuri u to čudovište. — M islite li na most, gosp ođ ice K arves? — upita Lun— Da, gospodine D evlin . N ajrađe bih ga srušila — od g o v o ri d evojk a. — M ožda bi to b ilo interesantno, ali je-.nemoguće- Ta divna konstruk­ cija je neuništiva, izu zev kad bt ima li jed n u atom sku b om b u — p ro v o ­ cirao je Lun dalje. — N eko je rekao da bi vred elo razm isliti o tom m ostu — b rb lja la je Rut K arves sprem ajući nešto r^a ogrom nom kružnom le'žajuN abacala je ležerno zgužvan pokri vač od debelog, ali m ek og crven og somota, k o ji je b io op točen b elim i skupim paperjem . L un je iskosa u jedn om ogledalu pratio šta ona radi, a uporedo gledao most. K on ačn o R ut K arves jed n im p o ­ kretom skide kućnu h a ljin u s dugim otvorom na boku- Ispod n je bila je gola. Zatim leže na crven u prostirkuN jena kosa je bila crna i čvrsto u pletena s radeljkom na sredini. S le ve strane imala je u kosi zadenutu crvenu ružu, a u ruci jo j se nađe sve žanj pau novog i n ek akvog zlatastog perja. O ko vrata je im ala velik i zlat

ni lanac, čiii delovi su ču dno i jed v a ču jn o zvoniliT ako ispružena i s jed n om m alo po vu čenom nogom , Im o da k olen om že­ li da se m alo zakloni, ona pozva: — P ogled ajte sliku s m ostom , a onda ovam o i kažite k oja vam se vi še sviđaLun se okrenu. Iako je u ogledalu p rim etio šta R ut K arves sprem a ali, n ije to sasvim koristio. Sada je m o r -o da prizna da je ta d evojk a znala šta je n jen o n a jm oćn ije oružje. S ve je na n jo j bilo lepo i izazovno— V i ste n eup ored ivi b ilo s čim na svetu — reče Lun bez naporaD olazeći ovam o znao je čem u m o­ že da se nada od ove d ev ojk e, ali ni je oček ivao da će ona p ostu piti s to lik o želje i n estrpljenja. T reb a lo mu je da nešto sazna od nje, a n aročito sada kad je pom enula da je n eko go v o rio o rušenju mosta. A od b ija n je b i značilo sm rtnu u vredu. K a rv es bi postala ozlojeđ en i n ep rijatelj. Ig ra ju ći se lepezom od p e rja ona lev o m rukom dodirnu jed a n gajtan i nekakav autom atski uređaj p ok re­ nu teške zavese na p rozorim a i one se sklopiše- S vetio sk riven o iza okru g log ležaja stvaralo je n ek akav zlat ni oreol i naglo m en ja lo čitavu at­ m osferu. Sada je Lun sam o nazirao kon tu re n jen og tela. — D ođite ovam o — tiho i glasom punim žu d n je.reče Rut. L un se odlu či na seansu hipnozeSede p ored n je i p rv o jo j izva d i cvet iz kose, a onda p oče d^ je rasplićeZ latn e k u glice teškog lanca v a lja ­ le su se ok o n jen ih gru di i tiho z v o ­ nile. Lun se seti da je sličan lanac vid eo na D alekom Istoku u A ziji. Bio je to lanac za h ipn otičk i uticaj usred lju b avn e igre. A li p otreba da h ip n otiše d ev ojk u n ije mu davala m ogu ć­ nosti da m n ogo m isli o d ejstvu tog nakita— T ak o ste le p i-. Ja vas v o li m .. L ju b im vas u usta- -. Ja vas ljubim u divna usta- - • L ju b im vas po telu- -. Svlačim se i ležem uz vaše top lo tel o - . . — pon a vlja o je Lun.

Ona je brzo zapadala u h ipn otičk o stanje i usnama pravila pokrete strasnog ljubljen ja- Lanac je zvonio sv o jo m čudnom m uzikom . Lun je na­ stavljao hipnozu, ali prvi put u ži votu učinilo m u se da se gubi. U lagaje n apor da Rut K arves c\c./i svu slast svog h ipn otičk og stanja. — U vek ćeš se sećati ovih zagr­ ljaja- - • Sećaćeš se da je bilo lepše od n ajlepšeg s n a . nastavljao je LunA li n ije bio svestan i nečega što bi m oglo da se nazove i autohipno zom- Da li je tom e d oprin eo samo ne običn i istočnjačk i lanac, k oji se p o­ kretao kao živa zm ija, ili je to bila lepota žene i trenutka, Ijun n ije m o­ gao nikada da odgonetne. K ad m u se svest izoštrila, on je b io ispružen pored R ut K arves i beaije d n o g predm eta odeće na sebi. N isam slutila da tako nešto po stoji. ■■T o prevazilazi sve što sam mo gla da z a m islim -.. K akav ste v i to lju b a v n ik ?. -. V i ste ča rob n ja k — ša putala je utonula u nabore (a’venog som ota i m ekog ležaja. — Z apam ti o v e trenutke. • Zapam ti ov o što smo doživeli — nastavljao je L un svoj hipnotizerski posao tru deći se da odagna ličnu z b u n je n o s t. M ožda je to bio razlog što n ije us p evao da nam etne sv oju v o lju onako kako je želeo. Z a p a m tić u .. Ž elim da nikad ne prestane — odgovarala je R ut K ar ves. N jen lanac se kretao i zvonio, a n jen o telo p očin ja lo je čudno kreta­ n je ok o Luna- Opet je sve nestajalo. K ad je Lun p om erio teški za.stor, prim etio je da se n ap olju pale svet•la 1 da se spušta rana jesen ja noć. v ra tio se ka Rut K arves rešen da o konča igru hipnoze. Skinuo je lanac sa n je n o g vrata i gu rnu o ga pod je dan jastuk, a onda je pok rio delom som otske tkanine, — K a k a v je tvoj odnos sa M elv inom Ortom? — pitao je zatim sas­ vim uspavanu d evojk u . — On je m oj ljubavnik- O bećava da ćem o se venčati — od g ov ori Rut41

— Z ašlo se niste već venCali? — N ije "završen neki velik i posao. — K akav je tb posao? — Ne znam. — Da U ga ie jo š ko pom iniao? — P om in jao ga je i D žeson HečI — B io j? ovđe? — Jeste •. — I on je tvoj ljubavn ik? — I o n .. — Im aš ih više? — Više. •• Im am koga želim. — Znaš li da su Markus, Rajzen, H eč i O lt gangsteri? — Oni su veliki gangsteri. — Znaš li o nekoj v elik oj uc^ni? — Znam da postoji. —- K o ti je pričao? — M elvin . . . — I jo š ko? — Džesom . . . Nešto je rekla i Sibila. — Sta je rekla? — Kad d obije deo učene, otpu tovačp u Evropu. — G d e su sada njenih četvorica? — Ne znam. — Da li si ih tražila? — J e s a m . . . N iko se ne javlja. — G de bi m ogli biti? — M ožda na nekom M arkusovom im an ju . . . Ne znam. Još dugo je L un ispitivao d e v o jku, ali ništa n ovo n ije saznao. Znao je da gangsteri nisu u N jujorku, je r »stan ice« nisu otkrivale njihovu blizinu, iako je s jakim p rijem n i­ k om obišao sve d elove N jujorka. Cu tali su i u ređaji k oje je tafno p o ­ stavio u R a jzen ovom velikom stanu, L un zak lju či da su gangsteri na­ pustili N ju jork d ok ne bude jasno šta je p olicija otkrila hapšenjem Li na L u k arotija. B ilo je m oguće da sada ozb iljn o sum njaju u tobožnjeg N orm ana G rerina, k o ji se svaki put izvukao, ali za k ojim je stizala p o­ licija . P ošto je oslob od io d ev ojk u h ip ­ noze, Lun p oče da se sprem a za odlazak. — Osečam se kao da sam bila u stanju n eke slatke sm rti — reče 42

ona protežući sv o je izazovn o telo s očitom nam erom da ga opet ot­ krije. — Ž ao m i je što sada m oram da idem — reče Lun ustajući. — Fil, dragi, htela bih da uvek budeš ov d e — uzdahnuvši reče d e ­ v o j ka. — A li veru j em da ćeš doći o p e t . . . da ćeš dolaziti uvek. Od danas sm o dva n a jsrećn ija bića. — A li m oram o p ripaziti da to drugim a ne bude krivo. Ja sam o v ­ de stranac i- ne želim da izazovem g n ev Olta i drugih iz n jeg ov e o k o ­ line. P rim ili su m e u svoj krug, a ta gospoda . . . — K akva gosp od a ?! S ve su to gangsteri, dragi! — p rek id e ga R ut K arves. — Ja ih znam k ao p oslovn e lju ­ d e . . . — tobože n eza d o v o ljn o o d g o ­ v o r i Lun. — Da . . . v rlo su p oslovn i! V rlo p oslovn i gangsteri! — je tk o dodade Rut, ali zatim se slatko nasm eja. — N isam ni ja m n ogo b olja . M ožda sam takva zato što nikada nisam bi la zad ov oljn a lju d im a k o ji su me okruživali. — M ožda se d esilo tako da ne upoznaš one prave, časne lju d e — reče Lun. — U poznala sam i senatore, i glum ce, i s u d ije . . . K og a sve nisam upoznala?! I svi su bili isti: p o d ­ laci i ga dovi! — M ožda sam i ja sličan njim a. — Ti nisi. Odm ah sam osetila . . . Možeš da postupiš kao svi oni, ali nisi takav. Ne znam zašto i kako, ali osećam da n is i. . . Ti si čovek, zbog koga ću, m ožda, pretrpeti naj više patnji, ali ti nisi kao sv i oni podlaci. Osetila sam to i p o svem u što sm o doživeli za o v o kratko v r e me. T o ne m ože da se is k a ž e . . . — P reteruješ, R u t . . . — N eću da tvrdiš ono što i sam ne misliš. — Z a r sam ja pošten? P om isli samo n^ M eri. — T o je nekako o d v o je n o . . . Ona je d iv n a . . . P rv a žena za k o ju m i­

slim da je lepša i vred n ija od m e­ ne, a na koju nisam ljubom orna. Ne znam šta da kažem, ali m islim da b ih za nju m ogla da se žrtvujerii. I n ije m i žao što je voliš . . i — T o je n e o b ič n o . . . Ja zaista v o lim sv oju ženu. — Pa k a k o' bi jedan m uškarac uopšte m ogao da je ne voli? Ja osećam da je voliš. M islim da b ih dru­ gu m ogla da otrujem , ali na nju nisam lju b o m o r n a ... M ožda zato što je d ru gačija od m ene. Ona n ije d rolja, kao ja. — O pet preteru ješ! — Ne, na ž a lo s t . . . M ožda m ogu da kažem : bila sam drolja. M ožda je ,to kao zlato u đ u b r iš tu . . . P os le vatre, sve izgori, a zlatne k a p lje se sliju na dnu pepela i ostanu zla ­ t o . . . Ja sam izgorela u tv o m za­ g rlja ju . P rv i pu t sam shvatila šta je važno. Ja sam preobražen a . . . — Sm atraš li da se d o g od ilo čudo, kao n eko od onih iz svetih knjiga? — Im aš pravo da m i p rebacu ješ, ali ja se tako osećam . A k o ti u jed n om trenutku zatreba m oj život, on da p rov eri i vid ećeš kakva sam — o d g o v o ri R u t K arves i niz njeno lice potek oše suze. Plakala je i sm ešila se tako da je izazivala d iv ljen je i saželjenje u isti mah. — U svakom e im a nešto d ob ro — reče Lun. — A tam o gd e to d o b ­ ro m ože da se oglasi, da se iskaže, n agom ilane m ane počin ju da nesta­ ju . — Z en i je potrebn a lju b a v i sre ća, pa tek onda da b u d e d ob ra i čista. T i si izazvao nešto u m e n i... Jedna R ut je izgorela, a d ru ga ži­ v i . . . Im am osećaj da se nešto v e­ lik o d ogod ilo — branila je R ut K ar ves sv oje u verenje da se prom en ila u jed n om danu i zbog je d n o g lju ­ ba v n og susreta. L un ju je slušao zam išljen. Či­ n ilo m u se da bi b ilo b o lje da je ona ostala ista ona R ut od p re neko lik o sati. O vako se osećao v r lo ču d ­

no, kao da mu je neko natovario brerne obaveza i odgovornosti. Znao je da prom enjena Rut ne m ože da opstane m eđu gangsterirpa i da jo j zbog toga preti opasnost. — A li sada stvarno m oram da krenem — reče on trudeći se da bu de odlučan. — D oći ćeš opet? — upita Rut. — H oćeš li prom eniti m išljenje o m eni, ako ne dođem ? — uzvrati L un pitanjem . — Ne, Fil, dragi! N ikako! T i si m i otk rio sve što u životu nisam slutila da postoji. T i' si m e osvest i o . . . N e m ogu da nađem reči za sve to, ali znam da ću te voleti celog života, m akar te više nikada ne srela. | — A li ako sam ja isti kao M aru perenim pištoljem . — M ožda si gangster, ali s nekim drugim cilje m i iz dru gih r a z lo g a .. . A k o si ti gangster, onda sam i ja u tv o jo j ban di — okren u R ut na šalu. V e ć se bila ogrnula i sada b rzo navuče haljinu. L un n ije m ogao da izb egn e p olju b a c na rastanku. D ok je izlazio v rtelo m u se u gla v i od tbg zadnjeg p olju p ca. Da n ije b ilo tako, prim etio bi da se nešto d ogađa u hodniku k ojim je p rola ­ zio. T rga o se tek kad se našao pred uperenim pištolj im. P red njim je stajao M elvin Olt, a sa strane su bila dva n jegova revolveraša. L un pom isli da bi već b io ču o signale »sten ice« prikačene na O ltov ogrtač one n oći u R ajze n o v o m stanu ,da svoj p rim op red a jnik n ije b io isk lju čio za vrem e po sete R ut K arves. Sada n ije m ogao ni da ga uključi, a to je značilo da D že jin i ostali neće m oći da saz­ naju šta se događa. Jedan gangster ga obiđe, a Olt ga op om en u da se ne p ok reće Neko lik o trenutaka kasnije oseti udarac i izgu bi svest. N ije znao k oliko je vrem ena b io onesvešćen, ali oceni da to n ije b ilo /d u g o . B io je vezan i okružen napadačim a u nekom us 43

kom prostoru. T ek kad se lift za­ ustavio, Lun po trzaju i šumu shva ti gde se nalazi. L ift je vod io u pod zem lje zgrade ,a d alje se protezao h odnik k o ji je vod io do podzem ne garaže, kakve su se poslednjih g o ­ dina gradile na sve strane. V u k li su ga izm eđu desetak kola, a onda ga gurnuše u jed an velik i b ju ik . Strpaše ga u sprem ište i on odm ah zatim oseti da kola točk ovim a b ro je rebrasta ispupčenja na strm om Izlazu iz garaže prem a u li­ ci. * B ili su ga izvu k li iz sprem išta v e lik og autom obila i ba cili na tra­ vu. O k olo je b ilo uređeno ukrasno šib lje. T rava je bila m okra od k ratke jesen je kiše. N ebo je b ilo zastrto niskim ob la cim a i Lun n ije m og a o da oceni gd e se nalazi. Je­ dino je znao da ov o m esto n ije u d a ljen o više od pedeset m ilja od N ju jork a . O cenio je to po brzini, k o ja se i u sprem ištu osećala, a za tim po otp rilik e ocen jen oj dužini trajan ja vožnje. O d vu k li su ga u nekakvu p ros­ toriju , k oja je m irisala na konje. D va gangstera odm ah iziđoše, a O lt ok ren u prek id ač i svetio n ek olik o trenutaka zaslepi Luna, je r je le­ žao na leđim a. K ad je opet otv orio oči, u gleda M elvina Olta. O svrnu se i po prostoriji. O k olo su bila luksuzna sedla, skupi podm etači i ćeb a d za konje. — Zašto ste m e napali, gosp od i­ n e O lt? — upita Lun trudeći se da izgleda preplašen. — Im am bar dva d obra razloga — Ijutito od g o v o ri M elvin Olt. — K ažite mi ih, čov eče! — u zvik n u Lun patetično. — P rv i je R ut K arves! C elog ži­ v o ta k ajaćeš se što si jo j prišao — o d g ov orio Olt. , — A li ja nisam . . . Ona m e poz­ v a la da m e nešto z a m o li.,.. 44

— Znam i nju, a znam i da ti lažeš! Jednom ću m orati da je u bi­ jem . . . A li pre toga platiće mi m nogi. — Ja nem am n ik ak ve tajne s gos pođ icom K arves. B ila je to običn a poseta . . . — Poslednja, E vrop lja n in e! — pr-ekide ga Olt, L un ućuta, a n eko vrem e ćutao je i M elvin Olt. L ju b o m o rn i m ladić m u čio je sam oga sebe g led a ju ći ča veka za koga je v e ro v a o da se p re nepuna dva sata n alazio u z a g rlja ­ ju n jegove drage. K on a čn o on se trže i upita: — N e zanim a vas dru gi razlog? — Z a b ora v io sam ga pred ču d ­ nom optu žbom — o d g o v o ri Lun. — K o lik o je p rv i razlog od v ra ­ tan, tolik o je dru gi satisfakcija. — N e ra z u m e m . . . — V i ste bogati! — U čena?! — Da, D evlin, da! — vikn u p o b e donosno M elvin Olt. — M o je fin ansije su uzdrm ane, a tv o je v r lo stabilne. Ti si k ao u šali u ložio m ilion dolara u ig ru na berzi. K o lik o tek m ožeš da uložiš da Jsi spasao sv oj život! — U č e n a . . . V i ste izveli otm icu radi učene. T o se kažnjava gasnom k o m o r o m ----— K ad bi m e n eko uhvatio — zlob n o se nasm eja Olt. — T v o ja dva čov ek a znaju, a teš k o se čuva tajna i kada je zna sa­ m o jed an čov ek — reče L un to b o ­ že zbunjeno. — T r ic e . . . T a d va čovek a nestaće jo š o v e noći. T o su dva tipa k o ja se k riju od n ek olik o potera. N iko ne m ože da ih traži kod m ene. O n­ da tajna ostaje sam o m oja. K ad platiš, m ožeš da p ričaš šta hoćeš. Osudiće te zbog klevete, a R ut K arves b iće sved ok da si pokušao da m i je otmeš. A k o sve to zatre­ b a . . . A b iće n ajp a m etn ije da se ću teći izgubiš ka E vropi.

— Da, m islim da te razum em , Olt. Ti već imaš plan i ja nikada neću uspeti da te optužim . — A zašto ne? — Zato što ću biti m rtav. U bićeš m e iz čistog zad ovoljstva. T o je tv oj plan, u bico! — od g o v o ri Lun tobože u nastupu n em oćn og besa. — M ožda pogađaš — sm ejući se reče Olt. — A li to n ije ono n a jg o ­ re. Pre sm rti m olićeš da platiš" da um reš. Svaki delić kože, k o jo m si dod irn u o Rut, polako ću 1;i odseći i posoliti. — Pa ti si lud, Olt! M oraćeš da odereš H eča i još m noge s v o je p ri­ ja te lje! — uzviknu Lun. — P osle toga um iraćeš u svom odvratn om lu dilu ! C elog života vid ećeš samo slike lju d i k oji su grlili tv o ju Rut! — P ostaješ bezobrazan, razmažen k o evropski! — odvrati O lt i snaž n o udari Luna n ogom u rebra. A onda zbaci jed n o sedlo s kli na i sede p ored Luna. — Im am jedan predlog, Olt — re če Lun m ršteći se od bola. — Baš sam radoznao, D evlin ! — Ž elim da ti se ispovedim , ali da i ti m eni ispričaš istinu o sve­ m u što te bu dem pitao. — Sta će m i to? — K azaću ti kako još noćas da uzm eš veliku hrpu novaca i v red nosti. Ja nisam u N ju jork došao sa m o sa ban k ovn im knjižicam a. — T o m e raduje. N ovac m i treba što pre. A li neću da se pogađam za tvoj život. — M ožeš da m e ubiješ, je r ja ion ako ne m ogu dugo da živim . — Zašto? — Im am neizlečivu bolest. — R ak? . — N eću da kažem kakva je, jer to ti ne treba. — A li ja želim da znam. R ekao si da hoćeš da se ispovediš, pa onda odgovaraj na svako m oje pitanje. — D o b r o .. . — Ti si studirao pra­ va i znaš m noge stvari. — P onečeg se sečam.

— R e? potiče iz grčkog, ali možda si nešto čuo o bolesti koja se zove leontijaza. — P ra v o da kažem, nikad nisam čuo o toj bolesti. L iči m i na neku lavlju bolest. — T o je najstrašnija bolest,, jedna vrsta gube. Kada se razvije, lice p o­ prim a lavlji izgled. T o je bolest ko­ že i k o s t iju ... — Ti kažeš da si gubavac!? P ro­ kleti gade! D oneo si tu odvratnu b o­ lest ovam o! — L ečio sam se i nisam opasan za okolinu. — A grlio si m oju Rut! G ubavac m eđu njenim drhtavim b u tin a m a .. . K akav užas! — Dakle, ubistvo k ojim mi pretiš za m ene je samo oslob ođ en je — d odade Lun posm atraiući Olta. — B olje da si e u ta o .. . Neka je p rok leo tv o je gu bavo ispovedanjo! — p rok lin ja o je Olt pom ičući se nazad zajedn o sa sedlom, k oje je škripalo na beton sk om podu. — M orao sam to da kažem. Ja v o ­ lim sv oju ženu. — Je li i ona gubava? Im a li i ona tu leontijazu? — Ima. I želim da obećaš da ćeS i nju da oslobodiš užasne smrti tim e što ćeš je o d m a h .. . — Sa zadovoljstvom , ako dobro platite! — M i sm o i došli ovam o da nađe­ m o ljude kakav si ti — sm eškajući se reče L un m isleći da li je ovom p ričom razbio opreznost ljubom or­ nog gangstera. — Onda pričaj šta još imaš — sm rknuto reče Olt. — M oraš d ob ro da paziš i pamtiš svaku reč koju ti bu dem rekao. A li pre toga m i ispričaj o sebi. Ž elim da znam da li si d o v oljn o onakav kakav ja želim da jesi. — A kakav želiš da jesam? Da li si d ovoljn o zao i d ovoljno spreman da izvršiš m oju najveću želju? — M islim da sam dosta zao. A li što će ti to? 45

— ž e lim da se o s v e tim .. . Želim da napakpstim ovom gradu i da se zna o m ojoj osveti. — Ne razum em te, gu bavče! — Ja nisam im ao velike m eđuna­ rod n e poslove. N eki tv o ji zem ljaci nisu m ogli da m e uklone, pa su me zarazili leontijazom . O lt p oče d/l se sm eje. — Pa šta želiš? — upita zatim. — H oću, na prim er, da m iniram podzem n u železniou, ili da izazovem sudare v o z o v a .. . M ožda bih n ajviše u živao da vidim ru šenje E m pajer S tejt B ildinga, ili nešto s lič n o .. . N e­ što što b i se pam tilo i gde b i m nogi umijU — izm išljao je brzo Lun. — M ožda bi te za d ovoljilo rušenje V ereca n o B ridž a? — O, kakva slika! B ilo b i to pra­ v o uživanje, ali je n eizvodljivo. — Ti imaš gu bu i ii duši! — K ao i ti, Olt. Sprem an si da m e u biješ zbog sum nje da sam grlio tv o ju d evojku . K olik o si ljud i već u b io? K aži, koliko! — N e m n o g o .. . L ičn o trojicu . A li p rip rem io sam više ubistava. Istina, nisam sam. M ogao bih sebi da p rip išem i stotine m rtvih od uzim anja heroina. — U čestvuješ u rasturanju h eroi­ na? — upita L u n kao da je iznena­ đ en i oduševljen. — Da, gu bavče! A li n ije to jedino. — Da li si m islio na neki velik i pod uh vat? M elvin O lt n ije od g ov orio na ovo pitanje. Cutao je zureći u Luna. A zatim dade oduška sv ojoj m ržnji: — N eka si p rok let po hiljadu pu ­ ta! Sada m i više n ije uživanje da te u b ije m .. . U m esto da ovd e cviliš od straha, ti uživaš u on om što bi tre­ b a lo da bu de m oja osveta! — T o je tv oja stvar. O d govori mi m ožeš li da srušiš železnicu, most, ili ob la k od er! — n eobičn im glasom i kao da n estrpljivo oček u je od govor upita Lun. — M ogu, ako platiš. A li cena je basnoslovna. — K olik o? 46

— Sto m iliona za velik u d iverziju na podzem noj železnici, a po tolik o za svaki drugi poduhvat. — Plaćam ! Za m ost jo š pedeset m iliona više! — tobože uzbuđeno re­ če Lun. — M ožeš li m ost? H teo bih i onaj u Los A nđelosu. — M ogao bih i most. — K ako? — P ostoji način. — Ne, v eru jem ti, Olt! — P ostoji! R ušen je je već priprem Ijeno, ali izvešće se sam o ako ne d o­ b ijem o učenu. — U cenili ste m ost?! — tobože za­ d ivljen o uskliknu Lun. — Da, odvratni gad e! — o d g o v o ri Olt. C elo vrem e beža le su m u m isli. P om išljao je na R ut i m ogu ćn ost da je ležala uz ov og g u b a v og lepotana. T o je - b io košm ar nad košm arim a. B ilo je trenutaka kada je želeo da izvadi pištolj i da b rzo pu ca u glavu ov og čoveka. A li ra zgovor o osveti i m ilio nim a ga je paralisalo. T o je p o v e ća ­ valo m uke. Č inilo m u se da b i m o­ gao da u b ije i sam o sebe. Z alio je što ne m ože da uživa u obraču nu s ovim čovekom , pa čak ni u p om isli đa će im ati ogrom n o boga tstvo, o kom e neće znati niko drugi. — P ričaj m i o u čen i m osta! P ri­ čaj, Olt! — tražio je Lun. — T o je b io je d in i n a č in .. M orali sm o da n adokn adim o gubitke, a ne­ ko nam je prodao sv o ju m oć i p ro ­ nalazak — p riličn o n eod ređeno od­ g o v o ri Olt. — N eko vas v u če za n os! M ost ne m ože se da se sruši! — vik n u Lun glasom punim prekora. — I m i sm o m is lili.. . — K o je to »m i«? — M oji partn eri u poslu. — K aži imena, ili ne izm išljaj! N ećeš d obiti od m ene ni jed a n cent, ako lažeš. — Ne lažem ! M arkus, R a jzen i H e č .. . Stotine ljud,i rade za nas — od g ov ori O lt i n ehotičn o se osvrnu. Cutali su neko vrem e i u jed n om trenutku začuše n eki šum.

— T v o ji ljudi te uhode — šapnu Lun. — Sada znaju šta smeraš. U ce n iće te. budalo. Olt > n ekoliko trenutaka b io u nezveren, a onda pođe ka izlazu. S vrata zovn u po im enu sv oje d va revolveraša. Oni odm ah stigoše. — T reb a da vam ispričam nešto iz razgovora sa ov im odvratn im stran cem — p oče O lt lu kavo. P riča o im je o tob ožn joj bolesti i sprem n osti zarobljenika da im uruči p ra v o bogatstvo. Č elu p riču v o d io je tako da jed a n od d v o jice gangstera požu ri da što pre sazna ono što n ije b io čuo p risluškivanjem i reče: — Slušali sm o ceo razgovor, jer sm o hteli da bu d em o sigurni da ga ne odvežeš i da ne zapadneš u opa­ snost. — V ern i ste vi, m om ci — p oh va li ih Olt. — P retresite zarob ljen ik a i n ađite n jeg ov u ček ovn u k n jižicu i dokum ente. — A li ta b o le s t . . . — sn eb iv a ju ći se reče d ru gi gangster. — V eć ste ga nosili i vu k li. On je zalečen i n ije opasan. H ajde, p retresite m u d žep ove! — naredi Olt. - G angsteri p riđoše Lunu. Z a sta d oše nad n jim u strahu od d od ira s gu b a vcem . T o je b io trenutak ii k o­ m e nisu m islili na Olta. On poteže p ištolj i op a li p rv om u p otilja k , a d ru gom u grudi. O ba gan gstera pa­ doše p rek o Luna. O lt ih od v u če u stranu, a zatim op et sede na sedlo. — T i si čov ek k ak vog želim — reče Lun. — P ričaj m i O lt! Sm iri se i p r i č a j. . . T i treba sve da m i ispričaš, je r to je nužno . . . L un je lak o prešao na hipnozu, je r je O lt ionako, posle dvostru k og ubistva, prazno zu rio u svog za rob ­ ljenik a. O ltov p ogled se u m rtv ljivao, a v p lja m u je slabila i nesta­ jala. O d gova ra o je na sva p ita n ja bez otpora, je r u svesti m u je ostala m i sao da će vezan og za rob ljen ik a b rzo m oći zau vek da ućutka.

— Gcle su u ređ a ji za rušenje m o - : sta? — pitao je Lun. — T o ne znam. M ožda zna '■’.mo M arkus — od g o v o ri Olt. — Z a r m u veru ješ? — V eru jem . . . — G d e su sada M arkus, H eč i R ajzen ? — S va k i na svom im anju — p o ­ če Olt. L u n je ispitivao d eta lje i pam tio svaki podatak. K on a čn o naredi 0 1 tu da ga odveže. Oduže m u pištolj i stavi ga na tlo pod .sedlo, gde će p o licija m oći da ga nade. Odm ah zatim oslob od i Olta h ip n oze i, čim je b io uveren da je ova j sasvim svestan p oloža ja u k om se nalazi, p oče da ga izaziva: — B aš si v elik a bu dala, Olt. Im a p ra v o R u t što te p rezire. T i ne za­ služuješ n jen u lju b a v . N isam hteo da je osv ojim , ali n jen a privlačn ost je b ila jača. — K a k o si se oslob od io, p rok leti g u b a v če? — vik n u O lt i pođe n a p red m otreći kako da napadne. — T i si m e oslob od io, je r sam ti naredio. Slušaćeš m e u svem u, kao što si mi, ispričao o u čeni mosta, — dodade Lun. — N e znam šta si u radio sa m nom , ali sada ćeš u m reti — za p reti O lt i jo š jed n om opipa s v o je pa­ zuho i džep ove tražeći oru žje. O sm otri Luna i, vid eći da ni on nem a pištolj u ru k a m a ,, iznenada napade. A li nalete na L u n ovu pes­ n icu i pade preko sedla. Još je d ­ nom napade, ali op et dobi udarac, od k o je g m u pođe k rv na nos i u sta. U b o r b i behu odgu rn u li sedlo i O lt sada ugleda p ištolj. T ob ože iz­ gu bi snagu i pola k o pade rja k o le na. P resam iti se nad re v o lv e ro m i z a k la n ja ju ći p ok ret telom napipa dršku p ištolja. A li Lun to beše p rim etio i poteže nož vezan uz pod la k ­ ticu. U trenutku kada se O lt okretao sprem an da zapuca u grudi svog p ro tiv n ik a L u n ov nož zviznu va z47

duhom i zari m u se u dno vrata. — Tam an posla! — n asm eja se Olt ispusli, re v o lv e r i oberna ruka­ S am ju el M akferson. — P rv o se ut­ m a uhvati se za grlo. Z u rio je u L u­ v rđ u je identitet svei^oka. A ja više n o g rca ju ći. ne znam ni ko sam. Sto m u im ena — B io si gad, Olt! M orao si da i prezim ena, ne sećam se čak jesam u m reš — reče L un i vrh om cipele li se zvao V eseli B ostik, ili K eb H enderson, S lim M ek len don , A r č i od gu rn u pištolj. O dm ah zatim izvu če svoj nož iz P im b erton . . . Sam soton a neka u pi­ še sva ta im ena! O lto v og vrata. G angster je pokuša­ — N e pom in ješ im e p od k o jim si v a o da nešto kaže, ali n ije uspevao m ene upoznao — u p a d e tobože u da u o b liči ni jed n u reč. L un mu v ređ en o B renda L endon . p retraži džep ove i od u že jed an b lok čić s n era zu m ljivim beleškam a i — T o pam tim ! Z v a o sam se M ark M ek donel! — iz ja v i od lu čn o M ak­ b ro je v im a telefona. ferson. A onda pretraži m rtve gangstere. — D ivan si, Sam e! — o d u še v lje ­ K o d jed n og a nađe nož na pero. O t­ nu u sklilknu B);;enda. v o r i ga držeći ga m aram icom i b r ­ — A znam i da si onda b ila član zim p ok retom d odirn u O ltovu ra­ A v e tin jsk o g odreda L ondon a. N ikad nu, a zatim nož b a ci na ilo . nisam slutio da će d e v o jk a p o lica ­ P ošto u klon i tra gove veza i sve ja c b iti m oja . . . S totin u m u čla n i­ s v o je tra gov e u p rostoriji, L un zak­ ca A v e tin jsk o g odreda! — p ro g u n lju č i da sve g o v o ri o ču dnom ob ra ­ đa M akferson. čunu, u kom e su d va gangstera ra­ — D akle, n evera n si m i, Sam e n ili svog šefa, a on ih p ou b ija o i — p rošm rk ta B renda. — T i želiš um ro. O tisci na n ožu i p ištolju p o — svih sto članica... Z a p a m tiču to, n e­ s v e d očiče tu pretpostavku. ka znaš! Još jed n om p ogled a vši Olta, k o ji — P restanite vas d v o je — o p o ­ je um irao, L un iziđe. N a p olju je m enu ih C arli P ip čin . — B renda b io O ltov autom obil. L un sede za kaže da bi n a jra d ije v id ela ona u p ra v lja č i p oveze se prem a putu. tri m om ka. M islim da b i i oni vas K od p rve raskrsnice nađe p u to­ rado vid eli. A li tada b i p u cali b rzo kaz prem a N ju jork u i od ju ri u tom i odlu čn o. V eć im je obećan a n ag­ rada da vas nađu. pravcu. — Sta sm o im m i k riv i?! — oz­ IX b iljn o se začudi M akferson . — Da, šta su se u strem ili na nas? T o p op od n e Carli P ipčin je stigao — dodade B renda s izrazom n e v is h rp om vesti o istrazi k o ju je v o ­ našceta na licu. dio in sp ektor M aks Sleter, ali i u — Im a zn ak ova da su k riju m ča ri L u n o v o m odstustvu n jih četv oro droga p osu m n jali u to b o ž n je g N o r­ m o g li su da ocen e da je sve to ili m ana G rerina. A g e n ti in spektora b ez značaja, ili su oni znali m nogo Sletera ja v lja ju da se u p od zem lju više. skreće pažnja na p rov ok a tora , k o ji — Sta se nas tiče E1 V ije h o v a nudi ogrom n e k oličin e heroina. K a ­ ban da? — reče B renda L endon. — že se da je F rancu z, da je agent Ja b ih rad ije v id ela ona tri m om ­ In terpola i daje se opis. M islim ka. da je p riličn o veran izvesn om S am — I oni su b ili uhapšeni, ali je ­ ju e lu M akferson u i g o sp ođ ici B ren di Lendon. dini sv ed ok Iv on Bastid n ije se usu­ dila da ih optuži. Jedin o b i ih str­ — Sigurno su m e opisali kao u pali u za tvor zb og otm ice vas d v o ­ g ojem i n eurednu babu ! — skoro je — reče Carli Pipčin. k roz suze reče B renda. 48

— Z n a ju da se služiš olov n om k u ­ glom . A to su m ogli da ču ju sam o od P olistera, P rebla i Šenka. Ta tro jica vas već traže — dodade P ip čin. — Pa kako da im olakšam taj su­ sret, slatkim , šrlibim gan gsterčićir m a?! — upita M akferson. — V eseli P olister je vlasn ik sport ske dvoran e u K an erziju . P rire đ u ju trećerazred n e bok serske i rvačk e m e če v e i trenira trećerazredn e b o k ­ sere. Im a veze i s tajn im k la d io­ n icam a — od g ov ori detek tiv P ip čin . — Pa ti sve znaš, m om če! Ja i B ren d a p rošetaćem o po tom K a n e r­ ziju . A gd e je ta dolin a jada? — M akferson . — T o je severoistočn o od parka g d e si p rv i put predao k o fe r s d r o ­ g o m — o d g o v o ri P ip čin i razvi plan grada. D etaljn o opisa izgled gra đ ev in e u k o jo j je bila dvoran a i u čije m su­ teren u i p od ru m u P olister im a k u ­ patilo, vežbaon ice, sobe za m asažu i svoj biro. D odade da tam o p ov e lik b r o j su m n jivih tip ova d ola zi tob ože zb o g sporta, a stvarno radi kocke. P riča se da je P reb i glav n i org a n i­ za tor kartanja. P o licija je upadala i pretresala, sve p rostorije, ali n ije ništa našla, je r P reb i ne drži ni ru le t ni dru ge kockarske igre. Sam o se ig ra ju karte. — K o ti je sve to napričao, C arli? — upita M akferson. — T ražio sam podatk e p rek o M or tim era Prutinga. A za n jeg a radi svak a p olicijsk a služba u N ju jork u — o d g o v o ri P ipčin . — Eto kako dobar detek tiv radi — reče B renda. — Z am oli velik og poveren ik a n ju joršk og gra d on a čel­ nika, a ova j naredi p o l i c i j i . . . I eto ti sve što želiš. — Ne zadirkuj ga, B renda. U m esto da ga napadaš, im ala bi razloga da cm okneš pravo i u te n je g o v e kuštrave b rk ov e — šalio se M a k fer­ son.

— Sta b i rekla m oja K etrin ?! — bra n io se Pipčin. — D osta priče, Sam e! K ren im o d o te ja zb in e u K an erziju ! — zapoved n ičk i reče Brenda. — O voga pu­ t i nosiću sv oj alan pištolj. Ž elim da o b o jim te m om ke, kako b i ih v id ela čim se pojave. T ek sada Dž^jn V itin gton priđe bliže i reče; — D o n a ld o v uređaj ništa ne e m ituje. V o le la b ih da b u dem o na oku ­ pu d ok se to ne razjasni. — N ije on b eb ica — reče M ak­ ferson . — L ep o sam m u pon u d io da m u bu d em dadilja, ali on je odbio. A ja čeznem da v id im one m om ke. U ostalom , b ićem o u vezi i ju rn u će m o gd e g o d nas pošalješ. D žejn n ije im ala d o v o ljn o u b e d lji v ih razloga da ih zaustavi. Z nala je da su tri n ajop asn ija gangstera N ju jo rk a stalna opasnost za M a k ferson a i B rendu. K o lik o g od su to izrek li kroz naizgled površn e šale, Sam i B ren d a su im ali jasan plan. U p otreb a alan pištolja m ogla je da za tri m eseca izbaci iz stroja tri o pasna zločin ca bez p roliv ^ n ja k rvi. B ilo je to orp žje za odbranu. A la n pištolj je im ao četiri vrste ku ršuma, ali u b o jn i je sam o b io uzgred p red viđ en . D rugi kuršum je ek sp lo­ dirao i rasipao h em ijsk u tečnost, k akvu je nekada u p o tre b lja v a o sa­ m o Lun, ali koju su otk rili i p ro ­ izv ođ a či n ovih oružja. P ogođ en i bi osetio sam o la!: udarac i je d v a ako bi kuršum napravio m alo ja ču o grebotin u , ali zato je d o b ija o ja rk o plavu b o ju kože. I ta b o ja n ije m o­ gla da se ukloni čitava tri m eseca. Ili n ije b ilo pronađeno, ili je drža­ no kao tajna, ali n ije b ilo sredstva za b rže u k la n ja n je b oje. T reći ku r­ šum je b io mala gasna bom ba, k oja je n aglo u sp avljivala one k oji bi se našli u b lizin i pogotka. Četvrti kur­ šum je b io zvižd aljk a izuzetne sna ge. Isp aljen i kuršum se vrteo i o d ­ skakao n eprekidno zvižd eći znatno ja če od n a jb o lje p o licijsk e zv ižd a lj­ ke. B ilo je n em ogu će zaustaviti to

49

p rod orn o zvižd an je sve dok se gas iz sićušnog rezervoara ne potroši. U lon don sk im b oljim trgovinam a o ru žja ve ć n ek olik o m eseci alan p ištolj lako m ože da se kupi. Lun i n je g o v a grupa d on eli su n ek olik o tak vih pištolja. O vde u N ju jork u to o ru ž je je još u vek b ilo skoro n ep o­ zn ato i m oglo je da izazove o g ro ­ m an strah kod pojedin aca. N aoružani B rend inim alan p išto­ ljem , ali i sa u b ojitim oru žjem d ru ­ g e vrste, u k oja su obavezn o spa­ d a li ogrom n i M ak ferson ovi k oltovi, ali i m n og e od on ih raznih m in ija ­ tu rn ih bom bi, razorn ih i gasnih, k o­ je je L un sve b o lje pravio, m ornar i n je g o v a neustrašiva d ev o jk a k re­ nuše. — A k o vam zatrebam , zov ite — r e č e P ip čin na rastanku. — Išao b ih s vam a, ali L un m i je naložio da p rik u p im podatk e o »Č etv ork i«. S v i su se nekuda 'sk lon ili, a treba da su nam na oku. — Sam o ti traži i pazi šta bi re­ k la tv o ja K etrin — sm eju ći se reče B ren d a i požu ri kroz o tv o r u zidu za M akferson om .

P ošto su uz p om oć tuceta sv o jih b ok sera, m asera i pom oćnika, k o ji su s v ed očili da su stalno b ili za­ je d n o , a uz »n edostatak b ilo kak­ v ih d ok aza« pušteni, Polister, Senk i P r e b i su d ob ro odspavali i sada su z a d o v o ljn o igrali karte u svom kartaškom gnezdu. J edan m om ak pokuca i, kada mu otv oriše, tihim , ali uzbuđenim gla­ som ja v i; — T raži vas jedn a izuzetno lepa dam a! — Je li rekla kako se zove? — upita P olister. M om ak odm ahnu glavom . — A šta želi. d ođ a vola ? — ner­ v o zn o upita Senk, — Samr) je rekla da želi da vidi gosp od in a V eslija, R ejm on d a i K u n -

50

ta, ili b ilo k o je g od n jih — o d g o v o ­ ri m om ak. — Dakle, neka prisna d ev ojčica . čim nas naziva im enim a — sm eju ­ ći se reče P reb i i ustade.^ — P o g le daću k o je dama, p a ako’ treba d o vešću je ovam o. — U vek n eko om eta kad ja d o b ija m — uzdahnu K u n t Šenk. K ad se P re b i v ra ti v o d e ći dam u pod ruku, ova d v o jica posk očiše zu reći u nju. Iza n jen ih leđa R ejm on d P re b i nam ignu, a on da reče: — P očašćen i sm o, m om ci! Z a n o ­ sna S ib ila H eč u d o sto jila nas je sv o jo m posetom ! — U m irem za čašom d o b ro g p i­ ća, m om cil — u zvik n u S ibila H eč i fa m ilija rn o p riđ e gangsterim a. U štinu za lice K u n ta Senka, k o ji se trže i protu m a či to k ao sk riv e ­ nu uvredu. V e sli P olister op ip a s v o ja usta sprem an da ih p rik riva d lan om zb og rana i izb ije n ih zuba. Z u b n i lek ar b io m u je p o m o g a o k o ­ lik o se m oglo, a h iru rg zašio usne, ali sve je jo š b ilo n a tečen o i m o­ dro. Uz sve to g o v o r io je šuškavo i nejasno. — O stavi ga, Sibila. N ije baš za lju b lje n je — reče P r e b i i p on u d i jo j stolicu. B ila je obu čena u uske crn e p a n talone, a na nogam a je im ala la kov a n e cipele. Ona sk ide crn i du gi kaput sk rojen u stru k i b a ci ga na naslon, a zatim sede i prek rsti s v o ­ je duge i v itk e noge. S va tro jica su zn ali k o je ov a u p a d ljiv a žena. P ozn a v a li su je jo š dok je b ila k ru p ije u je d n o j od k oc­ karnica N ju D žersija. Z n a li su i da se udala za D žesona H eča, vlasnika n ek olik o k ock a rn ica s ob e strane zaliva. A znali su i to da se držala uvek iznad ob ičn ih gangstera. 2 ivela je u k rugu n ju jo r šk o g „k re m a ” podzem lja. Z b o g svega toga znali su da n ije došla bez razloga, je r B lez A gasi je um ro radeći za »Č e tv o r­ ku«, čija im ena n ik o u p od zem lju n ije želio da p om in je, je r bi m u se brzo d og od ilo da za u vek učuti.

P o č a šć e n i smo, m o m ci! Za­ n o s n a S ib ila Heč u dostojila n a s je svojom posetom ! U m ire m za č a š o m d obrog pića, m om ci! - uzviknu S ib ila Heč i f a m ilija r n o priđ e g a n g ste rim a , Uštinu za lice K u n ta Š e n k a , koji se trže i p ro tu m a č i to kao sk riv e n u uvredu. Vesli P olister o pip a svoja u sta s p re m a n da ih p rik r iv a d la­ nom zbog r a n a i izbijenih zuba. Zubni le k a r bio mu je p o m o gao k o ­ liko se moglo, a h ir u rg z ašio usne, ali sve je još bilo n a te č e n o i modro. Uz sve to šu ška v o je i n e ja s n o g o ­ vorio. On sa m o klim nu glavo m i prihvati Sibilin u ruku, koju mu o n a podn ese n a poljubac. - O stavi ga, Sibila. Nije b a š za lju bljenje — r e č e Prebi i ponudi joj stolicu. B ila je o b u č e n a u u ske c r n e pantalone, a na n o g a m a je im a la lako^ v an e cipele. O n a skide c r n i dugi kap u t s k ro je n u struk i b ac i g a na naslon, a zatim sede i p re k rs ti svoje duge i vitke noge. Svi su znali ko je ova upad ljiva žena. Poznavali su je još dok je bila k ru p ije u jednoj od k o c k a r n i c a Nju Džersija. Znali su i d a se udala za D žesona Heča, v la sn ik a nekoliko k o c k a r n i c a s obe s t r a n e zaliva. A znali su i to d a se d ržala uvek iznad o b ič n ih g a n g ste ra . Živela je u krugu n ju jo ršk o g »krema« pod zem ­ lja. Zbog svega toga znali su d a nije došla bez razloga, je r Blez A g asi je u m ro ra d e ć i za »Četvorku«, č i ja im e n a niko u podzemlju nije želeo d a pominje, je r bi mu se brzo do go ­ dilo da zauvek ućuti. Kad je Prebi ponudi pićem, o n a u pita šta oni piju, pa i s a m a zatraži viski sa sodom Kad joj natoči. Prebi upita. - Š t a n as tri s i r o m a h a možemo d a u čin im o za vas, gospodo Heć"^ - Hoću p ak et koji ste uzeli F r a n ­ cuzu - sm e ju ći se k ao d a je r e ć o obično m ć e r e t a n ju r e č e S ib ila Heč. - Ne z n a m o o čem.u se ra d i upade Kunt Šenk.

- Ali ja z n a m ... Neću d a pričam o A g a s i j u - Znam da ste g a predali P e k u r a r u i T u r n e r u . .. - Vi se v a r a t e ... To je i policija p o šu ša la - prozbori P olister i po­ g r e š n o izgovori zadnju reć. Zbog to g a naglo ućuta krijući usta dlanom. O sta v im o sve d ru ge razgovore. Želim p a k e t i platiću n ajb o lju cenu. To je s a m o jed an od razlo g a mog dolaska. Džeson je zauzet i ne zna za n ek e m o je poslovS, pa sa m došla da p o ra z g o v a ra m o - nastavi S i ­ bila Heč. Ne p rih v a ta m o raz g o v o r o svom u češć u u tom haosu o kome tr u b e listovi i rad io - upad e Kunt Šenk. O stav im o o n d a to, momci. M eni t r e b a m alo p rah a, je r n a s ta je m ala pa n ika. Vi možete d a n am g a n a b a v ite — n astavi S ib ila Heč. - R e c im o da m o ž e m o ... A zar vam izvesni F ra n cu z ne d o p re m a d ovoljn o? - u p ita s m e š k a ju ć i se R ejm o n d Prebi. - Tu sm o kod d ru go g razloga. F ra n c u z je, izgleda, p ro v o k a to r Interpola, ili nekog drugog. Zove se N o rm a n G r e r i n i t r e b a d a . .. Vi već znate. Ali on im a jo š p r e k o sto funti h eroina. O d n eo je i novac, kojim mu je taj p ra h p l a ć e n . .. Š e n k zviznu zadivljeno, a onda reče: - I mi t r e b a da u zm em o novac, p ra h i što nađemo, a zatim da kok n e m o F rancu za. - i njegovu ugojenu damu! dodade S i b i l a Heč i po m ilova Šenkovo koleno. Njegove o g r o m n e uši pocrveneše. - G d e može da se nađ e taj straiiac? - u pita P olister g o v o re ći pod zaštito m dlana. - To je već teži posao. O dselio se iz h o te la i vi t r e b a d a g a nađete. C e n a z a o b avljen i p o sao n ije važna. U n ap red z n am da ć e m o se složiti zaključi S ib ila Heč i o stad e d a če ka od go vo r-zabacivši ru k e iza \rata. SI

Kad je P reb i ponudi pićem , ona upita šta oni piju, pa i sama zatra­ ži viski sa sodom . K ad jo j natoči, P re b i upita: — Sta nas tri sirom aha m ožem o da učinim o za vas, gospođo H eč? — H oću paket k oji ste uzeli F ran­ cuzu — sm eju ći se kao da je reč o o b ičn om ćeretan ju reče S ibila Heč. — Ne znam o o čem u se radi — u pade K unt Senk. — A li ja z n a m . . . N eću da p ri­ čam 0 A gasiju . Z nam da ste ga p re­ dali P ekuraru i Turneru . . . — V i se v a r a t e . . . T o je i p o ­ licija poslušala — p rozb ori P olister i pogrešn o izgovori p osled n ju reč. Z b o g toga naglo ućuta k riju ći usta dlanom . — O stavim o sve dru ge ra zg ov o­ re. Ž elim paket i platiću n a jb o lju cenu. T o je sam o jed an od razloga m o g dolaska. D žeson je zauzet i ne zna za n ek e m o je p oslove, pa sam došla da porazgovaram o — nastavi S ib ila Heč. — N e prih vatam o ra zg ov or o sv o m učešću u tom haosu o kom e tru b e listovi i radio — upada K u n t Senk. — O stavim o onda, to m om ci. M e­ n i treba m alo praha, je r nastaje ma la panika. V i m ožete da nam g a na­ b a v ite — nastavi S ibila Heč. — R ecim o da m o ž e m o . . . A zar v a m izvesni F rancuz ne doprem a d o v o ljn o? — upita sm ešk ajući se R e jm on d P rebi. — Tu sm o k od dru gog razloga. F rancu z je, izgleda, p rov ok a tor In terpola, ili n ekog drugog. Z o v e se N orm an G rerin i treba d a . . . V i v e ć znate. A li on im a još prek o sto fu n ti heroina. O dneo je in ovac, k o­ jim m u je taj prah p la ć e n . . . S enk zvizn u zad ivljen o, a onda reče: — I m i treba da uzm em o novac, prah i što nađem o, a zatim da k o k nem o Francuza. — I n jeg ov u u g ojen u dam u! — dodade Sibila H eč i p om ilov a Š en k o v o koleno. >

N je g o v e ogrom n e uši pocrveneSe. — G de m ože da se nađe taj stra­ nac? — upita P olister g ov oreći p od zaštitom dlana. — To je već teži posaoi. Odselio se iz hotela i vi treba da ga nađete. Cena za o b a v ljen i posao n ije važ­ na. U napred znam da ćem o se slo­ žiti — zak lju či Sibila H eč i ostade da čeka o d g o v o r zabacivši ruke iza vrata. Z b o g toga su se n jen e grudi is­ ticale p od crnim vunenim p u lov e­ rom tako da bi svakom m uškarcu zavrtela glavu , naročito što su se nalazile iznad tankog struka i lep o izvijan ih bedara, a ispod lepog lica, k o je se za vod n ičk i sm ešilo. T ri gangstera se zgledaše. P o li­ ster dade znak glavn om da bi Si­ bila trebalo da sačeka u susednoj sobi. To jo j reče P rebi i uze je pod ruku. Ona m u se p ribi i šapnu: — D ođ i sam da m i daš od govor. K ad se nađoše sami, tri zloglasna revolveraša poćutaše neko vrem e, a onda P olister upita: — N ije li iza toga neki plan os­ vete? — N e veru jem . Č etvork a ima teš­ k oća . . . U N ju jork u v rto g la v o skaču cene heroina, ali u tom poslu S ib ilini š e fo v i nem aju udela. G ube p o ­ sao i n e rv ira ju se — reče Prebi. — T i si da prih vatim o tu saradn ju ? — upita Senk. — Jesam , ali sam o k ao nezavisni i uz znatnu korist. R adi se o v elik oj igri, u kakvu do sada nism o ulazili. Izm eđu T u rn erovih i S ibilin ih p ri­ ja te lja im a mesta i za tri odvažna m om ka — o d g ov o ri P rebi. — I b ez toga želim da se .nađem s tim F rancu zom — jed v a izreče P olister i iskrenu se da pljun e, je r m u je jo š uvek n avirala k rv iz rana u ustim a. — Idem da to saopštim Sibili Heč — reče R ejm on d P rebi. — R ek li sm o da pristajem o, ali kao nezavisni. Ne sviđa mi se kako si gledao tu ženu i kako ona gleda tebe — prim eti K unt Senk. 51

— V aljd a znam i i'a nešto o žen­ skom oružju, K atlbel — cereći se o d g ovori Prebi i otvori vrata sobe u k o jo j je čekala Sibila Heč. Još jed n om se okrenu i namignu d v o jici revolveraša, a onda zatvori za sobom vrata. Z aču se i okretanje ključa. P olester i Senk su zurili u karte od nezavršene igre kad se u hodni­ ku začu nekakva buka.

se njih d v o je uputiše niz desetak stepenika u suteren. B renda je i dalje držala isturen svoj buket ru­ ža. Na za voju je d n o g hodnika ona nađe dva čuvara, k o ji su sedeli ok o jed n og stočića i bacali kocku iz obične staklene čaše. — H ej, tetkice! — viknu jedan pošto p rv o pogleda trojk u na k o jo j se kocka beše zaustavila. — K og vraga tražite ov d e u o v o doba? — D ošla sam vam u posetu — sm ejući se o d g o v o ri B renda i gurnu B renda L endon beše kupila buket buket izm eđu njih. — P om iriši te, skupih ruža. N am eštajući usred n je ­ mali lupeži, pom irišite! ga jedn u poveliku olovku , k oja je Oni je trenutak osm otriše zapa­ stvarn o bila rezervoar nabijen teč­ n jeno, a onda usred pokušaja da nim gasom za uspavljijvanje, k oji je ustanu, pon ovo sedoše. A li sada izlazio u mlazu ako se pričvršćivač klonuše tako da im se g la ve nađoše pom eri, ili sasvim odvrne. U p rvom na stočiću kao da su hteli da p o slu čaju gas je izlazio u m anjim mla m irišu sv oju kocku. zevim a, a u drugom bi istekao sav M ekferson je pristiže, ali ona o i b io bi d ov olja n da uspava sve lju ­ de u osred n joj dvorani. pet požuri napred. O tv ori jed n a vra — V olim te L un ove m ajstorije — ta i naglo ih zatvori. B ila je naišla g o v o rila je B renda sva rum ena u li­ na grupu m ladića, k o ji su se posle cu od sprem nosti na d oživlja j. treninga svlačili da se istuširaju. Baš u trenutku kada k n jo j stiže — Ja ipak v olim jedn ostavn o da m ornar, iz one p rostorije istrčaše se poslužim pesnicom . D elu je brže od gasa — reče S am ju el M a k fertri obesna m om ka v e ć g oli do p o ­ jasa. son kad su bili pred ulazom. — Pusti m ene napred sa cvečem , — H ajde, dunda, m ožem o pod tuš a ti s tvojim ručerdam a dođi za zajedn o — reče je d a n i ne obraća­ m nom . V aljd a nećeš da mi pokvariš ju ći pažnju na M akfersona. z a d o v oljstv o — reče B renda i p o­ — M alo je opširn ija, ali vredil žuri. — uzviknu drugi h va ta ju ći B rendu O svrnu se da vidi je li M ekferson za ruku. d o v o ljn o zaostao, pa tek onda skre­ Ona ga drugom odalam i tako da nu ka ulazu. se zanese. — K uda, gosp ođ o? — upita v ra ­ — V odim o je p od tuš! — viknu tar, Ijudeskara u p riličn o p rlja v oj jedan od boksera. — Suviše je us­ trenerki. paljena, pa da je rashladim o. — Da ti šapnem, lepotane! — re­ — O stavite je m om ci i gu bite se če B renda brzo m u prilazeći. — unutra! Ne želim da b r o jite zube po P om iriši ove ruže, pa onda kaži šta ovom betonu. H ajdem o, draga — treba. umeša se M akferson i p ovu če B ren ­ V rata r je stajao zbu njen u tre­ du. nutku kada m u B renda gurnu b u ­ A li tek je to b io izazov za obesne ket pod nos i pritisnu utvrđivah mladiće. Onaj k oga B renda beše o gasne »olovk e«. Ona zadrža dah i šam arila ju rn u p rvi. Na vratim a tren u tak kasnije jed n om rukom ub­ laži pad uspavanog m om ka. U tom . se pokazaše jo š četiri radoznale glave. trenutku pristiže i M akferson, pa 62

— K ak ve m ešine za tren in g! — uzviknu jed an od m om aka na v ra ­ tima. — H ajdem o -momci! I ona četiri m ladića istrčaše i oko B ren d e i M akfersona stvori se krug. — Ž elite li da okušate p rave u darce? — upita M akferson. — B iće nam za d ovoljstvo, tru n tavi gorila! — od g ovori jed an od nasrtljivaca. — H ajdem o onda u dvoranu, na rin g! — izazivao je m orn ar ču dno se sm eškajući. — Ne želim da ne­ k oga p ovred im golim šakama. Im a­ te li velik e rukavice. — P rob a ćem o ovde, a onda idite o b o je p od tuš — reče jed an m om ak sm eju ći se i zazim aju ći ša ljiv stav za borbu. Skakutao je čas ispred B rende, a čas ispred ^Makfersona. — Dam a im a p redn ost — reče B renda, i gurnu b u k et u sv oju p o ­ velik u i rastegljivu torbicu, a za­ tim je baci k zidu. — M latni ga, draga, d evet m u n o kauta! — sm eju ći se u zv ik iv a o je M akferson. — O dalam i ga da vid i sv e kosm ičke satelite i rakete! B renda v eć beše iznenada zam ahnula i m om ak posrnu. G roh otan sm eh razleže se u širokom h odniku. M om ak je m ilio da je sve b ila šala, ali udarac ga iznenadi. R ešen da kazni bucm astu ženu on p ođ e k n joj ispruženih dlanova. Z eleo je da je ošam ari, a onda da ju rn e na n jen og zaštitnika. A li B renda ga iznenada zgrabi za ruku i za n jen izgled n ev erov a tn im p ok retom baci ga na beton ski pod tako da m lad ić jek n u i ostade nepokretan. — Na n jega! — vik n u n ek o od ostale šestorice. — A b o rd ! — vik n u M akferson. — B atine za balav e boksersk e bebe! T u ce m u kukavica, napred! P ri tom e p rvim u darcem odbaci n a jb ližeg m om ka. Ostali se razm akoše i pođoše u napad. Jedan se na­ đe suviše blizu B rende i ona ga u dari p o vratu sečim ice dlanom . On

n a k riv i glavu, zatrepta i sniza se u n jen o n aručje. — B aji, baji, b ebice! — u živa ju ći ž^ipeva B renda. B ehu ostala četvorica, k o ji zastadoše v id e ći da šala postaje ozbiljn a i da d o b ija ju batine zbog nestašluka. A li M ekferson im ne dade da odustanu, n e g o -sa d a sam napade. U darci su pljuštali i hodnik se ispuni b u k om borbe. U tom trenut­ ku iz s v o je sobe istrčaše P olister i Šank. Ne osvrću ći se na Brendu, n jih d v o jica jurnuše na M akferso­ na, a b ili su m u iza leđa. — M alo da poplavite, cvetići! — u zvik n u B renda i dva praska n je ­ nog ču d n og pištolja poslaše p rojek ­ tile s b ojom . U istom trenutku P olisterov o i S en k ov o lice postadoše ažurno pla­ vi. U tom m om entu p o ja v i se i R e jm on d P reb i, k o ji beše napustio S ib ilu H eč da vid i šta se to događa. B renda beše svoj alan pištolj na­ punila sam o kuršum im a za ob eleža va n je napadača b o jo m , pa sada s u živa n jem prepoznade nasm ejanog u bicu i opali m u u razvu čeno lice. On trže pištolj, ali B renda p otrča i zakloni se gru p om k o ja se kovit­ lala ok o n jen og S am juela M akferso­ na. — O vak o se^ p lo v i usred bu re! P otop iću vam lađe, m orske krave! O vam o, ba la vi gangsteri, da vidite šta zna m orn ar — za b ora v lja o se M ak ferson trpeći udarce, ali sva­ k im sv o jim d ob ro sla b eći redove napadača. Još d va m om ka iz bok sersk og čo ­ p ora početn ik a za gangstersku »sp ortsk u « klaonicu p olju b iše beton ski p od i ostadoše da leže. Tada na M ak ferson ovu pesnicu nalete K unt Senk. On je bio zam ahnuo nožem i blesak sečiva p rivu k a o je m orn arev u pažnju. B ilo je kasno da odsko­ či i p otegn e k oltove, pa zato udari pesnicom . Senkov nož ga zakači po m išici i raseče m u ogrtač i odeću sve d o kože, iz k o je lin u krv. A li 53

ažurno plavo Senk'ovo lice kao da se raspršte. — Sada ti je kraj, Francuz! — viknu P olister ispruženih ruku sprem nih da dohvate M akfersona. Jedan od nepovređen ih m om aka osm eli se i gurnu M akfersona s le ­ đa tako da on ulete u P olisterov za g rljaj. I tako p oče jed n o nezapam ćen o hrvanje. P olisterovi m išići pretvoriše se u čeličn e opruge, h v a ta ljk e i užad, ali M ak ferson ovo telo postade tučana masa. — K rck a će ti kosti, v rećo slam e! — prom unila P olister k roz šrk b otine sv ojih zuba. — Z ar ti da nosiš nadim ak Reslera ?! P ok id aću te, tako m i svih m ora i brod ov a! T i si m eduza za staru stenu! — dahtao je M ak ferson tražeći b o lji zahvat. A onda m išići oba b orca se zategoše u trenutku kada se p rim iririše kao bronzane statue. Čulo se sam o cep an je tkanine i krck anje zglobova. P olister n ije m ogao da izgovori, ali M akferson dahćući, is­ tina tiho i sten jajući, zak lju či; — K ad klekneš, m oli, sto ti m o­ litava! P olister n apravi trzaj telom da b o lje poduh vati protivnika. U vek je to b io od lu ču ju ći m om enat slične b orb e. I uvek jep rotivn ik gubio dah i osećao da mu nešto m rvi grud ni koš i lomi kičm u. A li M a k fer­ son se m alo saže i p oduh vati P o listera. S vi ok olo zaboraviše da se u m ešaju. Z ap an jen o su gledali borbu o ček u ju ći P olisterovu pobedu, p o ­ sle k o je će p rotivn ik b iti sam o iz­ lo m lje n i zauvek onesposobljen. — I d i . . . u vražju . . . p r o k le tu . . . — sten jao M akferson. Da P olisterovo lice n ije b ilo ob o jen o, svi bi prim etili da je p op ­ la v ilo i da p ok azuje strah p rvog po raza. M akferson naglo steže i tako p rid rža n ekoliko trenutaka. A onda pusti protivnika. K o ji se kao ispraž­ n jen a v reća sk ljoka na tlo. 54

R ejm on d P rebi se trže i podiže pištolj, ali B renda je oček ivala taj trenutak i sada prva opali. Svi nekadašnji član ovi A v e tin jsk o g od ­ reda lodn oske p o licije bili su bira­ ni i po tom e kako gađaju. B renda je bila jedna od žena nenadm ašnih u m nogim veštinam a, ali i n eu p ored iv o n a jb o lja u gađanju. N jen kuršum pogod i P re b lo v u šaku i on ispusti svoj pištolj. — P ov la čeći se, — P ov la čim o se, draga! M om ci su sređeni! — vik n u Brenda. — Z aveži k rm om ! — od vra ti M ak ferson p o v la čeći se unazad. — O vo je vredelo, tako m i N eptun ove b ra ­ de! . T ek kad su se m alo odm ak li shva tiše da se p ov la če na pogrešn u stra nu, je r od ulaza su d olazili vratar i ona dva čuvara, a za n jim a se sja tilo jo š desetak lju d i za gan g­ sterske „sp ortsk e” službe. — D ođ i ovam o, P reb i, ako nećeš p ar olovn ih b om b on a ! — naredi M akferson držeći o b a kolta u ruka^ ma. — I d ov ed i tog k lem p a v og đa­ vola! P reb i je stajao d ržeći lev o m ru­ k om ranjenu desnicu. — Cupnuću ti uva, P rebi, — d o dade m orn ar i d va puta b rzo opa­ li. Na oba P reb lov a u va ukazaše se rupe, a onda se p o ja v i k rv. O dne­ kud se začu ženski k rik i u m a gn ova n ju M ak ferson v id e lic e S ibile Heč. — H ajde, P rebi, je r sledeći k u r­ šum ide u čelo! — op om en u da M ak ferson. G angster posluša i lev o m rukom uze on esvešćen og S enka za ok ov ra tnik, pa ga p ov u če ka M akfersonu. — A vas d v o jica d ajte Reslera! — naredi m ornar i re v o lv e ro m p o ­ kaza na d v o jicu m om aka. Jedan od n jih op ip a uho i p rv i priđe n em oćn om P olisteru. I drugi mu se pridruži, pa n jih d v o jica p o vukoše gangstera.

Ona dva ču vara beh u se povu kla i sada se p ojaviše s m ašinskim puš­ kama, k oje behu doneli iz nekog skrovišta. A li nisu m ogli da pu caju zbog gu žve pred M ak ferson om i B rendom . Zauzeše zaklon i jed an vik n u : — P red a jte se vas d v o je ! N em a izlaza odavde! Pustite naše lju d e! — G ubite se vas d vojica , d ok vas nisam upam tio! T ako m i ov og v e ­ selja, ne želim da vam prospem to m a lo b ed n og sadržaja vaših lob a n ja ! — od vrati M akferson vid eči da je B renđa već u zaklonu iza u gla hodnika. Z a k lon jen trojicom lju d i, k o ji su v u k li dva onesvešćena gangstera. M ak ferson se i sam nađe u zaklonu. Iza leđa su m u bila široka vrata, k o ja B renda otvori. — H ajde, nasm ejani! — naredi on a P reblu da uvuče Senka. Stigoše i d va m om ka s nem oćnim P olisterom . — Spustite ga tamo, a onda idite i kažite bandi da odavde ra zgova ra ­ m o — za k lju či M akferson. — O datle nem a izlaza. To je sprem ište oprem e — ko zna zašto iz b rb lja jed an od bokserskih u če­ nika. U tom trenutku na k ra ju h od n i­ ka začu se uzbuna. — P olicija ! — vikn u n eko i p ri­ sutni se razbežaše. M ak ferson slegnu ram enim a i za­ lu p i vrata. N avu če rezu i osm otri jed in u sijalicu, k oja je osvetljavala p rostoriju punu nekakvih dasaka, stubova, užadi za ring i slom ljen ih stolica za dvoranu. — M alo sm o preterali — zaključi on g led a ju ći plava lica za rob ljen ih gangstera. B renda je već od m otovala svoj ri­ barski struk i vezivala nem oćne gangstere. Jedin o P reblu d ozvoli da iskida k ošu lju i zavije ruku, a on ­ da m u baci kalem s flasterom da zalepi rane na ušima. B renda i njega veza savetujući m u kako da postavi ran jen u ruku.

— Prestao si- da se smešiš, m la­ diću. N ije trebalo da tučete i hva­ tate nas d v oje. V rlo smo nezgodni za protivn ike, a slatki ^a prijate­ lje. M oj, kako da kažem’, Norm an, v rlo je d obroću dan m om ak, dok ga n eko ne iz a z o v e — ča v rlja la je Bren da. — K o ste vi, do đ avavola? — u pita P rebi. — Z in i da ti kažem, p la vi anđe­ le! T ri m eseca bićeš tako ažurno plav. P ogled aj — reče B renda i na­ đe ogled alce u sv ojoj torbici. P reb i je zurio u ogled alce poku­ šavaju ći da se nasmeši i da ne v e ruje. B renda m u ispriča da je to n o­ v o otk riće i da će n jih trojica biti tako u p a d ljiv o obeleženi puna tri m eseca, je r nema sredstva k ojim to m ože da se skine pre. N jih o v ra zgovor p rek id e p oziv policije' da otvore. — G u bite se odavde, m om ci! — odazva se M akferson. — O vo je naš posao i to se vas ne tiče. — U im e zakona d r ž a v e . . . — n a b ra ja o je p olica ja c sv o ju form u lu poziva na predaju. — D ok ne porazgovaram sa ova tri m om ka, nema ništa od otvara­ nja. A onda izvolite! — od g ov ori M ak ferson i dade B rendi znak da pripazi. ^ — T reba brzo da odem o, je r m o­ g lo bi da se okupi m n ogo tih dustabanlija — reče Brenda. M akferson klim nu g la vom i ode iza h rpe m aterijala u n a ju d a ljen iji deo sprem išta. O datle p oče da po­ ziva sklonište. Javi se D žejn uzbu­ đenim glasom : — P ratila sam sve što se ču lo! K akvu ste to gužvu zakuvali? K a­ ko da vam pom ognem o? T u je C arli i sprem a se da krene. — A gd e je F il? — upita M ak/e r s o n . — I on se ja v io ov og trenutka. Nalazi se pedeset m ilja od grada. Tek se izvukao iz neke gužve —* o d g o v o ri Džejn.

63

— Z v ao sam sarno da se ti ne uzb’.iđujoš. Kod nas je sve u redu. Istina, p olicija je tu, ali stvar m o­ že da se uredi — dodade M akferson i vrati se k zarobljenicim a. G angsteri se behu osvestili i o t­ rov n o su gledali M akfersona i B rendu, kao da žele da ih zapam ­ te za ceo život. — A sada n apolje s pričom ! — p oče M akferaon. A k o odmah ne k a­ žete gde je m oj paketić s prahom, sasvim ćete splasnuti. Ne idem odavd e bez tog paketa, pa m akar vas m orao vezati u nerazdrešivi m rtvi čvor. — N em am o m inikakav paket — reče P rebi — Što mu rupana jeftin o j koži, zar ti n ije dosta što imaš probušene uši i sm rskanu šaku?! T v o ji p ri­ ja te lji su isp lju vali hrpu zuba. Ž e ­ liš li i ti da izgubiš svoj večn i osm eh, koga m ora da si i izm islio zbog sv o jih lepih zuba — pripreti M akferson i prinese m u sv oju ogrom nu, čvorn ovatu pesnicu pod nos. — Izm islio osm eh?! Ja ne razum e m . . . K akav ste vi to čov ek ?! — lice u nekakav sleđeni i plačni os­ m eh .— Ja ne znam ništa o paketu. — U pitaj tv o je p rija telje — posav e to v a ga Brenda. — Znaš, draga, oni su nezgodni, p ro z b ori P rebi i dalje razvlačeči D osađivače nam i drugi put. M is­ lim da svakom e od n jih ukrutim kolen a — reče glasno M ekferson. — K ak o da im ukrutiš kolena?! — tob ože začuđeno upita Brenda. — K ad se m om cim a smesti po je ­ dan p ovelik kuršum p ravo u k ole­ na, onda uvek idu kao na štulama. T o je tada roba za đubrište. Svaki m an gu p u N ju jork u m oći će da ih v u če za uši — objasni M akferson ne propu štaju ći da utvrdi jesu li ga d ob ro čuli pretučeni zločnici. Tri gangstera su se nešto sašaptavala. E, sada paket, ili kolena, pa b i­ rajte! — konačno reče M akferson i 56

otvori burence jed n og od svoja dva teška kolta. Pripurii ga m ecim a i p oče da namešta gangstere tako da im vid i kolena. — Ne m ožete to da nam učinite! N apolju je p olicija ! — reče P rebi. — N ekakva n era zu m ljive pretn je izrekoše zatim P olister i Senk, ali su im pogledi b ili prik ova n i za m or narev kolt. — P ogled a jte jo š jed n om sv oja kolena, je r više nećete im ati p rili­ ke da Ih pokrenete. K ad izb rojim do tri, p očin jem da gađam — reče M akferson i nanišani p rvo u k o le no V esiija P olistera. Cim je rekao »je d a n «, P olister vikn u : — V ratićem o vam paket, ali n ije ovde! — U čini da bude, ili pucam — od g o v o ri M akferson n ek a kvim čudnim glasom , k o ji je led io k rv trojice gangstera. — N alazi se u sprem ištu starog ford a u m aloj garaži iia zadn joj strani zgrade — reče P olister tru­ deći se da g o v o ri što jasn ije. — P ozvaćem o p o lica jce da to d o­ nesu ovam o — reče M ak ferson m ir­ no. Odm ah zatim on odškrinu jed n o k rilo širokih vrata i saopšti p oli­ cajcim a da će da se preda, ali sa­ m o kad vid i šta im a u paketu, k o ji se nalazi u sprem ištu starog forda. — Pa to je naš stari poznanik. O voga puta neće nam um aći — re­ če p o lica jsk i narednik. — O, zdravo B reslin ! T u je i H ari V end! D ivn i pajkan i! Baš sam vas se zaželeo! — doviknu M a k fer­ son. — H oćete li doneti i baciti o vam o naš paket? — P okušaćem o i to — reče B re­ slin. M akferson tiho šapnu B rendi: — Tu su dva gangsterska p oli­ cajca. Z nači da su nadzirali ove m om ke i našli se u blizini. — M ožda su i s ovim a u d o g o v o ­ ru. To znači da će poželeti da okon

— Pa vidite da smo složni. Mi ne­ m am o više briga, je r radim o za p oliciju — od g ov ori M akferson. — V a ljd a kao p o lica jci znata ko tako vešto razbija bandu k rijum čara! A ko ne znate, m ožete da ču jete od inspektora Sletera! P o lica jci se zagledaše ulazeći. P o­ gled im odm ah pade na nepom ične gangstere. — U bili ste ih? — upita nared­ nik. M akferson prom uca nešto preko siska za neutralisanje gasa, a onda se polako okrenu. Baš u tom tre­ nutku p o lica jci su padali paralisani i uspavani. Gas je p rv o paralisao svaki nerv, pa gasom pogođ eni čov ek n ije b io u stanju ni da pote­ gne okidač pištolja. U hodniku se behu skupili ču vari i pretučeni bokseri. M akferson i B renda baciše k njim a gasne b om ­ be, k oje sam o zašištaše. N ekoliko prisutnih, k o ji su bili zadnji, p ob eU skoro jed an m om ak dođe do vra goše, a otsali popadaše. ta i gurnu paket u spremište. M ak­ ferson ga pregleda i zad ov oljn o k liN oseći paket pod m iškom , M ak­ m nu glavom . ferson je išao s rev olv erom u ruci. K ad stigoše pred sobu tro jice gan g­ — A sada je vrem e da se izgu bi­ stera, on gurnu vrata. Tam o je još m o, B renda — reče m irno i širom u vek stajala Sibila Heč. On jo j m a­ otv ori vrata. hnu u znak pozdrava, a B renda jo j N ešto šapnu B rendi i sam poče p ripreti sv o jim punačkim prstom . da se sprema. Ona obiđe tri gangste O prezno iziđoše n ap olje i p ro v ira i uspava ih m lazom ja k og gasa. riše. P o lica jci 'nisu b ili p ozvali p o­ Za to vrem e držala je u ustima m oć. M akferson i B renda p retrčap redm et sličan d ečijoj cucli. I M ak­ še do ugla, a onda m irno pođoše ferson stavi u usta isti takav p red ­ do sv ojih kola. met. I on i B renda neprim etno behu stavili u nos m ale tam pone. Sada su U toku v o žn je javiše da je sve u b ili m irni, iako se prostorija punila redu. D žejn ih obavesti da m ogu da u sp avlju ju ćim gasom. ču ju i Luna. — P red ajem o se, m om ci! — na­ — B ilo je lepo! — zak lju či m or­ ja v i M akferson i brzo vrati u usta nar i zapeva neku sv oju pesm u o sv o ju »cu clu «. gusarim a. — P odign ite ruke, okrenite se i K ad stigoše do P rospekt parka, stanite m irno! — doviknu narednik M akferson nađe aleju za prolaz au­ Breslin. tom obila i na jedn om m alom par— M ožda je b o lje da iziđem o — ■ kingu zaustavi. odazva se M akferson baš zato da — Sta činiš to, Same? — sum nji­ p olica jci to ne zatraže čavo upita Brenda. — Ostanite m irni. Pucaćem o na — V a ljd a im am pravo da m alo n ajm an ji pokret! — dodade Breslin. prošetam sa sv ojom d evojk om po ča ju igru s nama — odvrati tiho B renda. — M islim da slutim o čem u se radi. Odnekuda m i je poznat lili one žene, koja se zatekla kod ovih m om aka. Sada se sećam. Lun je ta j­ no snim io celo društvo na onoj v e ­ čeri. Ta žena je bila tamo. P itaću ov e ro.omke — zak ljuči M akferson. N ekoliko m inuta kasnije P reb i ka za da je tam o Sibila H eč i da želi da kupi heroin otet M akfersonu. — Baš je vesta! — sm ejući se re­ če M akferson. — P ovela je i prat­ nju. — K akvu pratnju? — upita P o lister. — P olica jci su njen i p rija telji. U v ek se nađu tam o gde se trgu je našom robom . Baš sam oduševljen. Z n ači nisu pozvali pom oć iz p o licij­ ske stanice — zaklju či M akferson m irno.

5T

parku pre večere — od gov ori M akferson. . — A li, dragi, pa usne su ti nate­ čene. K ak o da te poljubim ? — K o je gov orio o lju b lje n ju ? — Eh, žrtvovaću se. P olju p ci p o­ m ažu kod otečenih usana — za k lju ­ č i Brenda. N e stigoše da iziđu iz kola, nego se zagrliše i usne im se spojiše. — S tvarno pom aže — reče M akferson u predahu.

B ila je to neka vrsta ratnog v eča n ja. Lun je izlagao rezultate dosa­ dašnjih istraživanja. — Pogiij^ili su Smit, jadn i nar­ k om an V ajt, A gasi, B oito i Olt. U hapšeni su P ekuraro i T u m er, a p retu čen i i izbačeni iz igre P olister. P rebi i Senk. Saznali smo da ok rn jen a »Č etvork a« ima neku n ep o­ srednu vezu s učenom mosta. A li n ism o sigurni ko vod i celu igru. N i­ šta ne znam o gd e su u ređaji za ru­ šen je. Dakle, v rlo m alo sm o postigli — za k lju či Lun. — A ja m islim da sm o im dobro zam utili vodu — reče M akferson zb u n jen o. — N ije za ipotceniivanje ni to što znam o siguran trag, po kom e m ože da se stigne do ucenjivača — reče Carli Pipčin. — A li gangsteri su opom enuti. K r iju se i postali su nepristupačni — dod ad e Lun. — L-na neprilika i b druge stra­ ne — nastavi Pipčin. — G radona­ če ln ik ov p overcn ik Pruting postao je n estrpljiv. Traži da počnem o di­ rektn u saradnju s policijom . Zahtev a da se nađem o sa inspektorom M aksom S leterom i da o svemu de­ ta ljn o porazgovaram o, da n a p ra vi­ m o za jed n ičk i plan akcija i uopšte da prom enim o stil rada. — O bičan zvekan! — upade M ak­ ferson . — Ta riblja glava p očin je d a smrdi. Zar on m isli da ćem o mi C3

s p olicijom ?! P re bi trebalo da dig­ nem o sidro i otplovim o. — Sam' je u p ravu — reče Lun. — Um esto saradn je sa p olicijom , prekin u ćem o svaku vezu i sa P ru tingom . N ije nam isti stil rada. P ru ­ ting želi da zna sve što se događa i šta sm o postigli. M islim da nikad neće saznati ni šta je b ilo s M e lv inom Oltom. — I m eni je dosadila ta m isija »ta jn og am basadora« — ved ro upa­ de Pipčin. — D ok v i radite kako treba, ja trčim od P rutin ga do vas i okolo. N juškam i istražujem , a vi se d ob ro provodite. — K oristio si nam v rlo m nogo, Carli — reče Hun. — A li sada treba da krenem o od lu čn o. G angsteri su n ajavili p robn o ru šenje jed n og od m ostova negde u zvod n o na H adsonu. P ostoji tuce v elik ih i lepih m o­ stova, ali ko m ože da pogodi na k o­ ji će oni da napadi'iu. T reba naći gde se prave i gde ču v a ju zv ižd a lj­ ke. — Dakle, ne idem više k P ru tin gu? — upita P ipčin. — Još jed n om treba da odeš. Z a ­ traži da potpišeš u g ov or o an gažov an ju za račun grada N ju jork a . R e­ ci da tek posle toga m ožeš da p o v e žeš i ostale s p olicijom . M ože da ti zatreba takva zaštita — od g ov ori Lun. A onda poče da ob ja šn ja v a izm e ne izgleda i im ena u dokum enti­ ma. Za sebe uze im a K id Parker. M akferson postade Slim V ilkins, a D žejn n jegova kći L aura Vilkins. — Baš nam je lepa! — ja v i se Brenda. — I treba da je u svojim o, pošto nem am o dece. D žejn je obgrli ru k om ok o ram e­ na i n jih dve počeše nešto d a ,se sašaptavaju. -Ali B renda se trže kad začu da je njeno n ov o im e Patriša Stajron, sestra Iva Stajrona, od n o­ sno C arlija Pipčina. — A la je naš brak bio kratak! — žalosno izjavi B renda i šm rknu g le ­ dajući M akfersona iskosa. — Neka

Sam izjavi kak vo izdržavanje m ora da mi plati. — Ja već im am dokum ente kao K id Parker, pa uzim am im e tog ka­ nadskog pronalazača elek tričn ih uređ aja za ribolov. N jeg ov lik je v r ­ lo pogodan, a znam da je on sada na svom im anju blizu E dm ontona — nastavi Lun ne obazirući se na šale. — Dakle, izm enjeni kren ućem o na zapad. T reba da nađem o im anje A la n a Markusa. Pošto je pogazio reč i n ije nas pozvao u goste, posetićem o ga na neki drugi način. P osle toga jo š po n ekoliko puta p on oviše nova im ena i prihvatiše se posla da b riž ljiv o i znatno izm ene izgled svih sem P ipčina. N je g o v lik trebalo je da se izm eni tek p o­ sle susreta sa Prutingom .

— U celoj toj zbrci n edostaju m o­ tivi. Ne shvatam ko js taj N orm an G rerin sa sv ojom ču dnom ženom . Su g estija jed n e važne ličn osti da p o vežem sve te događaje n ije nim alo jasna — žalio se inspektor M aks Sleter šefu n ju joršk e p olicije. — K aže se da je sm rt B rika Sm ita, p o ­ vezana sa d ogađajem u T u rn erov oj p erion ici kola. O bračun M elvina O lta sa svoja dva revolveraša, u k o­ jem su svi poginuli, takođe se vezu ­ je za istu stvar. K o se to jo š um ešao? Zašto nam se bran i da uhapsi­ m o s v oje p olica jce B reslina i Venda, za k o je se tv rd i da su član ovi gan^ gsterske bande? — K ad b i sm o znali od g ov or na sva ta pitanja, afera bi bila za vr­ šena — od g ov ori šef policije. — V a ­ ša dužnost je da istražujete i obaveštavate gospodin a Prutinga. On odgovara za jed n u važnu akciju. — A li ja ne m ogu da prećutim jed n u neobičnu stvar — dodade in­ spektor Sleter. — N ekoliko detalja ukazuju da ili neko koristi m etode Luna, kralja ponoći, ili je on sam opet u N ju jork u .

— P ok ušajte da to utvrdite, ali o važnim odlukam a savetujte se sa P rutin gom — zak ljuči šef policije. — On jo š u vek ne m ože 'da otk rije šta je glavn i cilj istrage. R adi se o nekoj k ru pn oj opasnosti za ceo grad. — I n ju joršk a p o licija treba da radi i ne zn aju ći zašto, p rotivu k o­ ga i na k ak vom poslu? — Z ap ali sm o u v rlo neprijatne okolnosti, Sleter. I sam m ožeš već sada da dokažeš izdaju nekih p oli­ cajaca. D ok ne očistim o p oliciju , m oram o da trpim o neppveren je. M o žda bi treb a lo da dokažem o da i nas d v o jica nism o u vezi s gan g­ sterim a — žalio se šef p olicije. In spektor Sleter rezignirano klim nu •g la vom i ustade. R a zgovor je b io završen, a on n ije b io rešio n i­ šta. Sposobni inspektor je naslutio da n ju jo ršk o pdzem lje opet p otre­ sa D onald Sikert, taj čudni e v ro p ­ ski avanturista i naučnik proslav­ lje n pod nadim kom Lun, kralj p o­ noći. A li šta on hoće i šta se sve to događa? A M aks Sleter nije b io naivan. Z nao je kako da ubrza rasplet d o­ gađaja. U svom uredu zaključa vra ta i dade se na jedan, neobičan p o­ sao. Iz novina je isecao reči i slova, pa ih lep io na jedan papir. K on ač­ n o složi anonim no pism o, k oje je glasilo: • »P oštovan a redakcijo. Ž alosn o je videti da vaši rep or­ teri nisu u stanju da otk riju ni­ šta novo, kao ni naša bedna p oli­ cija. Lun, kralj pon oći je u N ju ­ jork u , a v i to ne znate. N je g o v m or nar, S am ju el M akferson tuče se na K on i Islendu pod im enom N orm an Grerin, a vi o tom e ništa ne znate. Lun je predao Lina, Pekurara, a vi ćutite. K olik o je budala u p oli­ c iji i novinam a?! Vaš gn evni čita­ lac«. S tako sprem ljenim pism om , u džepu on iziđe i daleko od p o licij­ ske stanice kupi jedan jeftin k ov erat i m arkicu, a onda svrati u je d ­ nu poštu i ubaci pism o u sanduče. 39

Z n a o je da će iste večeri samo jed an Ijst im ati senzacionalnu vest, ali već fiakon toga baciće se stoti­ ne reportera i p olicajaca da otk ri­ ju gde je i šta radi Lun, kralj p o ­ n oći.

* V est o p retpostavci da je L un u N ju jo rk u u zbudila je m noge ljude. M ortim er Pruting je hitno posetio gradon ačeln ik a i uz sv oju časnu reč iz ja v io da n ikom živom u gradu n i­ je rek a o ni reči o angažovanju kra­ lja p on oći i detektiva Pipčina. Ins­ p ek tor Sleter je šefu p o licije tvrd io: — T o je m ogao da ja v i sam o sam D on ald Sikert. On želi da se gan g­ steri izbezum e baš sada kad su zaplašeni. L un je razm išljao kako da dozna k o je otk rio tajnu, je r taj bi m ogao da im a neku vežu s učenom . M or­ tim er P rutin g postao je osu m n jičeni b r o j jedan. T ri pop iavela gangstera u svom sklon ištu od govarala su na pitanja p o licije. — Sada i sam i znam o da je ono m orao biti taj gorila M akferson. Ja sam prvi, put u svom životu osetio snagu čovek a m n ogo jačeg od m ene — izja v io je V esli Polister, jo š u vek sa v u gipsu i zavojim a. A li od b ija li su da priznaju da su, u čestvova li u tu či na K o n i Islendu. — U spavali su nas gasom . T o je L u n ov način — pravd ali su se p o ­ lica jci B reslin i V end. — Da smo znali k o su, pucali bism o odm ah. — U to sam siguran! — za je d lji­ v o im - od g ov o ri in spektor Sleter. Iste v ečeri Lun je »b om b i« nepo znatog provok a tora dodao svoju. T e lefon sk i je obavestio n ekoliko reda­ k cija i agencija da je u cen jen V e re can o Bridž. G radon ačeln ik je m orao da prizna istinu i izjav io; — T a jili sm o to u nadi da ćem o otkriti bandu u cenjivača. Ne znam o k ako je došlo do toga da se L un u 60

meša. U cen jiva či su n a ja v ili p rob n o ru šenje nekog od m ostova na H a d sonu n egde od N ju jo rk a do A lbania. U svet je krenula sen zacija o uce ni m osta s n a jv e ćim rasponom na svetu. S ve te vesti p osled n ji su, p rv o prek o radija, a zatim iz ju ta n jih no vina sledećeg jutra, saznali sami u cen jivači. Z b u n jen i M arkus, R ajzen i H eč sada su p o n o v o tražili da im Sibila ispriča sve što je d oživela u zgradi tri pop lavela gangstera. — M i sm o u groženi! — p rv i za­ k lju či A lan Markus. — Ja ne vid im neku neposrednu opasnost — reče R ajzen. — O ltova sm rt u p ozorava . . . Fran cuz N orm an G rerin je b io L u n ov m ornar M akferson. A li ko je b io Lun? K o je b io Fil D evlin i ko je g ospođa M eri D ev lin ? R azm islite m alo o n jih ov om ču dnom ponašanju — u p ozori ih M arkus. — O! — uskliknu R ajzen i o d je d n om saže glavu. M islio je o tom e k a k o je lako D ev lin dao ček na m ilion dolara. A taj ček je b io naplativ i ispravan. K o ji poslovn i čovek, m akar da je n a jb o ­ gatiji u državi, tako olak o ulaže m i lion dolara? T o se n ije slagalo sa svim onim što je R ajzen znao iz svog životnog iskustva. — K ad m alo b o lje razm islim , taj šarm antni par suviše liči na sve o pise k o je sm o ču li o Lunu i D žejn V itington — iznese H eč s v o je m iš­ ljenje. — Lansiraćem o vest da je L un u cenio m ost! — u zviknu A la n M ar­ kus. — Izazvaće to n eviđen u p o te ru za njim . Z b o g tog n eob ičn og p red loga svi ućutaše. G ledali su se kao da su ot­ k rili nešto neslućeno. A onda im se lica ozariše. P rvo su se sm eškali je ­ dan na drugog. P rv i p oče glasno da se sm eje D žeson H eč. Sva trojica počeše da prašte cd smeha. P rva stiže Sibila H eč, k oja se b e ­ se pridružila B runi R ajzen u stakle­ n oj bašti, u k o ju se ulazilo direktno

iz sobe za od m or luksuznog bu n galo va Alana Markusa. — Sta vam je, zaboga? Z a d a v ićete se! — reče ona gled aju ći ih ka­ k o se p revija ju i v a lja ju od smeha. — Ostavite nas — reče M arkus. — Setili sm o se neko stare šale. N ije za pričanje. Sibila i Bruna slegnuše ram enim a i opet ih napustiše. — Da, šala je dobra, ali to n ije sve. Mi smo, zaista, ugroženi, ako je F il D evlin bio Lun. On nam je p o d ­ m etnuo heroin. Pitam se da li je h teo samo da nas uništi zbog ras­ tu ran ja droge, ili zna nešto i o m os tu — izloži R ajzen sv oje sum nje. — Z ar misliš da nam se L un pri b ližio zn aju ći nešto o učeni? ! — za­ ču đeno upita Ileč. — Plašim se da je tako, a ni mi ne znam o d o v o ljn o — od g ov ori Raj zen p riličn o tiho. A li baš to je značilo da je k a t e g o -» ričan i da neće više da u čestvu je u nejasn om poslu. — M islim da m oram da vam ka­ žem sve što znam — reče M arkus posle kraćeg ćutanja.

* B ila je to priča, čiji početak se vu k ao punih osam godina unazad. Tada je A lan M arkus bio još bezna čajan gangster. R adio je za šefove č ije im e n ije znao. Uhapšen je zbog sum nje da je u čestvovao u jedn om ubistvu i svi su izgledi g ov o rili da m u je došao kraj, jer je bio uhap­ šen i jedan m om ak k oji je sve p ri­ znao i bio je sprem an da svedoči protivu Markusa. — B io sam izd vojen u sam icu i bez nade — pričao je M arkus. — Jedn e noći neko je ispod vrata uba­ cio poruku u k ojoj je tražio da p ri­ stupim n ovoj organizaciji, k oja m o­ že da m e zaštiti. N aređeno m i je da pristanak p otvrdim tako što ću tra žiti da dam n ovu izjavu. U n joj tre b a da kažem da nisam učesnik obra

čuna, ali da sam sprem an na svaku saradnju u istrazi. U pism u je reče­ no da zaštitnik ima potpisane izja­ ve svedoka, k oje će uzeti ,iz arhive. Sačuvaće ih za kasnije korišćenje, ako ne b u dem fer. P isalo je i to da će svedok um reti jo š te noći. Tako se i d og o d ilo . . . Pošto je nestao jed in i svedok, a nestali su i dokum enti o n jeg ov om sved očen ju , A lan M arkus je oslob o­ đen zbog nedostatka dokaza. Ostala je nad n jim da visi sam o p re tn j? nepoznatog zaštitnika. — U vek je tražio neku p om oć u politici. U trošili smo dosta para kad je biran senator i izabran je baš o naj koga je podržavao m oj protek ­ tor. T ak o je bilo i kod drugih izbora u gradu, kao i di'žavnih izbora — pričao je d a lje Markus. A lanu M arkusu je bilo naređeno da stvori utiask kako ima direktnu vezu sa tim m oćnim čovek om . A li nikada ga n ije video, niti je saznao n je g o v o ime. Ispovedio se gangster skim vođim a, ali oni su ćutali, kao da su i sanni slušali tajanstvenog neznanca, ili kao da su oni sami igrali tu igru. Sve druge poslove M arkus je razurneo. A li saradnju sa nepoznatim n ije m ogao da shvati. — V ezu sm o održavali na čudan način — n astavljao je Markus. — K ad bi zazvonio telefon, čuo bi se čudan i karakterističan pisak. Ja bih tada stavio izm eđu uha i slušalice svoj žlatni u p a lja i, od koga se ni­ kada ne odvajam , a k ojim se ne slu žim za p aljenje, iako fu n kcion iše i u tu svrhu. Kad sam ga d ob io p re­ ko pošte, rečen o mi je da ga tako u potrebljavam . P om oću n jega pisak iz telefon sk e slušalice pretvara se u jasne reči. — T o je nekakav m odu lator za tajne telefon ske razgovore — upade Rajzen. — Da, slični u ređaji se sada kori­ ste na sve strane. P robao sam te standardne m odulatore, k o ji treba da se podese na šifru on og k ojim se služi sagovornik. JUi u ijed n a k om bi

61

nacija ne d ešifruje razgovor s n epo znatim gazdom — izlagao je dalje Markus. On je nepoznatom m orao da ispri ča sve tajne k oje bi saznao. Izvešta v a o ga je i k o ji p o lica jci pom ažu u rasturanju droga i ko je sve pod m i­ ćen u p olicijsk om aparatu. Izveštavao^ga je i o zaradama. — T aj čovek od m ene nikada n i­ je tražio novac. Jedino je hteo da zna sve šta se događa. D avao m i je i izvesne savete, a u vek je na vrem e ja v lja o o opasnostim a k oje su se sprem ale. T o je zaista o svem u oba vešten čovek. On je i p riprem io uce nu m osta — zaklju či Markus. J oš du go je od govarao na pitanja d va sv o ja gangsterska kom panjona. Oni su b ili zapanjeni čin jen icom da nepoznati zna sve o njim a. — Da li je on ja v lja o i o držav­ nim m eram a n a 'b e r z i, preko k ojih sm o zgrn uli tolik o novaca? — upi ta R ajzen. — D a! Otuda nalozi tobože »od o? g o «, k ojim a si se i ti p roslavio kao berzan ski genije. N ek olik o na vrem e otk riven ih državnih, tajni om ogu ći­ lo je i nam a i organ izaciji da sku­ pim o n ek olik o stotina m iliona na lak n ačin — od g ov ori Markus. — I ti si sve to ta jio od nas? — upita H eč zabrinuto. — T ak o m i je b ilo naređeno. A li sada više ne m ogu da ćutim . Znam da L u n ov o prisustvo nešto znači. O lt je pogin u o i sve gov ori da su ga u b ili n je g o v i ljudi. A li ja m islim da je to nam ešteno. Sada sam rekao sve i treba da vid im o šta da radim o — za k lju či Markus. — Dakle, ti ne znaš m ože li stvar n o da se poruši taj m ost? — upita Heč. — A k o nepoznati zna, ja mu veru jem . Sve što je obećao ostvarilo se — od g ov ori Markus. — A li m i sm o računali na sigu­ ran uspeh! — upade Džesom Heč. — A k o ne d obijem o taj novac, treba da p ređem o na običn e učene i p lja ­

62

čke. M alo nam n ed osta je pa da p o stanem.o običn i džeparoši. — Otkuda sad ta k vo n ep ov eren je? G odinam a nam je uspevao sva ki poduhvat, a m n oge nam je p re­ dložio nepoznati z a štitin ik ,' On je stvarni šef ne sam o našeg ganga — odvrati A lan M arkus sm rknuto. — M ožda je on k riv za grešku s n a jv ećom p ošiljk om heroina. M ožda je on uništio L u k a rotija . . . Zašto taj tajanstveni čov ek ne bi prešao na stranu E1 V ijeh a ? S v e je p od zna­ kom pitanja, je r m i sm o slepo oru đe u tuđim rukam a, a ne znam o ni čije su ruke — glasno je razm iš­ lja o K orn el Rajzen. ■— H ajde, A lan e .objasn i kako si došao d o onih crteža, k o je sm o p o ­ slali uz učenu. O tkuda ti u v eren je da nam se n eće sm ejati stru čn jaci kad sve to p og led a ju ? — pitao je Heč. — Zaštitnika u m islim a zovem ftadim kom L id e r', a u kontaktim a m u se obraćam sa m ister. On m i je telefon om , prek o isp ra vlja ča , ob ja s­ nio celu stvar. Z b o g ličn e radozna­ losti potražio sam članke o tom pronalasku u naučnim i teh n ičkim časopisima. Istraživanja su počela u M arselju, Tam o je p otvrđ en a stra­ šna snaga sm rtonosnog zvižduka. I sam Lun, piše u je d n o m članku, is­ pitivao je taj pronalazak — izloži A lan M arkus ob ila to se zn ojeći. — K ako sve to izgled a jed n osta v no, a kako nas je d o v e lo u škripac — uzdahnu H eč p rola zeći rukom kroz sv oju k ovrd ža vu i n egovanu kosu. — M islio sam da ništa ne m ože­ m o da izgubim o. A k o ne d ob ijem o učenu, tražiću o b ja šn je n je od L id e­ ra, kad se ja v i — n esigu rn o o d g o v o ri Markus. — Dakle, m i sm o b ili zaduženi da izgutam o glavnu opasnost. O du vek se zna da n ije n ajteže oteti n ekoga i poslati učenu. G lavna opasnost 1. Leader — vođa (engl)

nastupa kada treba uzeti n ov a c — dod ad e Heč. — I taj p rob lem je rešen. K a d grad odlu či da plati, m i ćem o to zna ti, ier L ider treba da nas obavesti. Jedan čpvek n osiće n ovac posebnim b ro d ićem izm eđu ostrva i h ridina u Jam ajka B eju . R adio p oru k om b iće m u naređeno da u p osled n jem tre­ nutku baci n ov a c tam o gde m i že­ lim o. U to v rem e b iće zatraženo da n ik o ne nadleće zaliv, niti da na v o di k on troliše p lovidb u . T ako ćem o m irno uzeti n ovac — izloži M arkus. — M irn o?! Pa to je u n ajm an ju ru ku n eozbiljn o! — upade R ajzen i n erv ozn o ustade. — P ostoji sigurno tehničko rešenje. T o je n ov o vod en o vozilo a k va dart. P ronađen o je i konstruisano u K va n tik o centru za pom orska istra živan ja. To „v o d e n o k o p lje ” p reu re­ đ en o je i za p od vod n u vožn ju . V eć sam ga ličn o isprobao i u v e rio se da je odlično. S njim e m ogu da n estanem u roku n ek oliko m inuta iz oblasti u k o jo j preu zm em n ova c — o b ja sn i Markus. — O staje nam da bu d em o uz tebe, ali sada sam v rlo zabrinut — zak lju či R ajzen. — M ožda n ik om e neće uspeti da nas uhvati i da dokaže naše učešće u učeni, ali ne veru j em ni u to da će gradon ačeln ik i uprava N ju jork a biti tako p lašljivi, pa da nam zbog običn e p retn je isplate hrpu m iliona. N ije trebalo da nam skri­ vaš p ravi karakter učene. —• Eto, sada sve znate — Ijutito o d g o v ori M arkus. — A k o sam kriv, im ate pištolje i Izvolite! P osle toga ustade i stade k od p ro­ zora. D ugo je gledao u vlažno gra n je og o lelog drveća stotinak jard i d a lje od bungalova. — Baš nam ne treba da se sada svađam o — konačno reče D žesom K eč i p oče da zagleda boce pića b i­ rajući sastav za jedan jak koktel. — P ročitao sam svt? što su n ov in e dpnele o Lunu. a zatim o učeni m o­ sta. Nisam razu m co tu »našu« p retn ju da ćem o izvršiti p rob n o ruše­

n je n egde izm eđu N ju jo rk a i A lb a nia — reče R ajzen posle podužeg ću tanja. — S ve to suviše liči na Lu­ na. Možda, je on naš Lidej.’. M arkus "i H eč se nasm ejaše. — S aču vaj nas bože! Izgleda da nisi d o v o ljn o pratio sve on o što je pisano o Lunu. On je v e ć n ek olik o puta i oy d e u N ju jo rk u pokazao šta želi. Naše organ izacije bile bi u jed i­ n jen e i v e ć bi stvarno vlad ale gra­ dom , da on n ije uneo sve te pom e­ tn je — o d g o v o ri A lan M arkus. — T i k ao da nas plašiš Lunom . L ju d i se m en ja ju . M ožda m u treba k oja stotina m iliona dolara, pa je z a k lju čio da lo uzm e od N ju jo rk a —: dodade R ajzen. — P re bih rekao da je došao da p om ogn e gradu da od bran i V ereca n o B ridž — dod ad e Markus. — I p o tom e što je b rzo p rig n je čio baš nas, rekao bih da si u pravu — p od rža v a ju ći ga reče D žesom Heč. — O staje nam da čekam o. Nadam se da nas L id er neće ostaviti na ce dilu — uzdahnuvši reče M arkus. — V e ru je m da će se ja viti, je r zna i o v o m.oje sklonište i b roj m og tele­ fon a ovde. — V o le o bih da niko ne zna n| slKonište ni b roj — progunđa n ep ov e r ljiv i Rajzen.

— K ao što sm o se d o g ov orili, otk­ rio sam ono Sto je trebalo — priča o je Carli P ipčin . — U bedio sam P ru tinga da je »Č etvork a « u cenila most. P rih vatio je, istina s dosta ot­ pora, da potpiše u govor s nama. Z at­ ražio je i d ob io sve podatke o M a rkusu, H eču i Rajzenu. P retp osta vlja se da se k riju u b u ngalovu iznad je ­ zera. T o je u šumi iznad ušća M oriš Eseksa u H epatkon. A li je napom e­ nuo da je i p olicija postala n e p o v e rIjiva. M ogu će je da inspektor M aks Sleter od ved e p olicijsk u brigadu u tom pravcu. — A šta je rekao na p red log da se Markus, H eć i R ajzen uhapse i p ritegnu? — upita Lun. 63

— Sm atra da nem a dokaza o n ji­ h o v o j kriYici. I ja m islim da bi hap­ šen je bilo' p reu ran jen o — od g ov ori detek tiv P ipčin. — P rutin g ističe da ga n gsteri im aju m oćn e zaštitnike, pa b i se hapšenje p retv o rilo u aferu o ru šen ju građanskih sloboda. M oram o im ati čvrste dokaze. A ne m ožem o da dokažem o n j to da su trgovali drogam a. — O staje nam da ih privatn o uha­ psim o — upade S am ju el M akferson. — T ako m i oba kolta. kad ja p ora zg ov aram s njim a, isprieaće sve o m ostu i isp od m osta! — Da ti ne postaneš napasnik i g ru b ija n , dragi? — upade Brenda. — S tobom p ostajem nežan kao plan kton , draga — od g o v o ri m ornar, — U ostalom , šta ti imaš sa m nom ? Pazi na svog taticu! M i nism o u bra ku, g osp ođ ice Patriša Stajron. — H vala bogu što nism o, gosp od i ne V ilk in s! — od vra ti n ovop ečen a Pat. S v i su se sm ejali neko vrem e, a on da L un zak lju či: — O staje nam da posetim o to je ­ zero i pogled am o šta u sv o jo j v u čjo j ru p i rade preostala trojica član ova Č etvork e. XI

dvadeset h iljada građana b a v e se stalnim u h ođen jem . N ek olik o dese­ tina h iljad a sk riven ih televizijsk ih kam era m otre na naše lju d e. Im a ih u svim trgovinam a kao sredstvo zaštite od k ra d ljiva ea . A li k o m ože da sp reči da stan od avci postave skri vene kam ere u stan ovim a i da tako zure u privatn i živ ot supružnika. T o se događa. Za p o tre b e am aterskog u h ođ en ja je ftin o se p rod a ju m ik ro p rijem n ici, k ojim a nisu p otreb n e ba terije. Oni en erg iju u p ija ju iz ra­ d io talasa k o ji leb d e u prostoru. Još nam je u svežem sećan ju o t­ k riv a n je p riv a tn og p rislušnog cen ­ tra u pedeset p etoj u lici, k o ji je k o n trolisao šezdeset h ilja d a telefon a. B i lo b i d u go n abrajati sva otk rića k oja su ugrozila slob od u i d ostoja n stvo stanovnika S je d in je n ih D ržava. Č e­ trdeset velik ih k om p a n ija bave se ov im prljavirii p oslovim a , p ron a la zeći sve više sredstava za u h ođ en je i špiju n iran je. S tiglo se čak dotle da je pron ađen siću šn i p red a jn ik , k o ji se stavi u hranu osob e k o ju že­ le da Špijuniraju. Z a tim n ek olik o sa­ ti ču ju sve što ona kaže...« — N ism o li i m i žrtve svih tih u ređaja? — upita D žejn p re k id a ju ći čitanje.

»J O S JE D A N P R O N A L A Z A K U G R O Z IO L IC N I ž i v o t «, glasio je na­ slov.

— P ip čin je prosto ok ićen »sten ica m a " i svim onim što o v d e im aju P rutin g i p olicija . A li naš zaštitni uređaj, koga Carli u k lju ču je čim tre ba da se izolu je od prisluškivača, p o tpuno je efikasan. S tvara neku vrstu „o k lo p a ” , k o ji ne propu šta em ito v a nje, izuzev naših p rim op red a jn ik a — ob ja sn i Lun. Sm irena D žejn nastavi da čita:

»Američkog građanina uhode od kolevke do groba. Tajne uši slušaju svaki njegov dah. Samo u ovoj godi­ ni tajno je prisluškivano pedeset miliona telefonskih razgovora. Uhođe­ nje je toliko ušlo u krv nacije 'da BC njime bez ikakvog obzira prema slobodama i dostojanstvu ličnosti ba vi svako kome je ono potrebno. Sto

»...A li on o što se sada događa p re vazilazi sve grozote odu zim an ja č o veku n je g o v o g ličn o g života . P o ja ­ vile su so naočare sram ote! T aj od vratn i pronalazak o m og u ćio je pok varenjacim a svih vrsta da zu ­ re u časne žene i da ne vid e n jih o v u odeću; V id e ih sasvim gole. D o b ili sm o jed n e takve naočare. S tideli sm o

— Č lanak je uspeo — reče L un sm ešk aju ći se i rad eći nešto ok o č i­ ta ve h rpe naočara. P ri tom e on gu rnu n ovin e pred D žejn i ona p oče da čita:

6*

se pri prvom pokušaju da ih ispro­ bamo. Videli smo muškarce bez tru­ nko odeće. Svoje koleginice gledali smo dok one nisu slutile... Dovoljno je reći da pri gledanju kroz naočare nekakvi zraci prolaze kroz sv u mrt­ vu materiju, ali vide i najsitniju ži­ vu dlačicu na koži, naprimer trbuhu jedne žene. Vide i sićušni mladež! Vide sve! Vide bose noge i grudi bez grudnjaka za ulepšavanje! I taj odvratni pronalazak prodaje se krišom na ulicama Njujorka. A te naočare liče na svake druge ^sa staklom u boji. Samo tanki končić sprovodnika vodi do msile kutije s baterijama. Zar policija neće ništa da preduzme i zaštiti građane od te prljave igre?« — Z nam p rin cip na kom e su p ra ­ v lje n e m an je savršene n aočari ove vrste. T o što si ti načinio p rev a zila za čak i ov o što piše u novinam a. A li ne znam da li n eko stvarno p ro ­ iz v o d i i p rod a je nešto slično — reče D žejn. — Ne, tako savršenih nem a n ig d e ■— o d g ov ori Lun. — P * zašto baš sada radiš na to­ m e? — U ređaji k o je prik ačim o p o je d in cim a da b i m ogli^da ih p rislu šk u je­ m o, v rlo su savršeni. A li im a ju ozbi lja n nedostatak. C im n eko p rom en i o d elo »sten ica« ostane nekorisna. Sa da više ne ču jem o Č etvorku, iako sm o svakom članu p rik ačili uređaj za prisluškivanje. P rislu šk u jem o Raj ze n o v stan, ali gangsteri više nisu tam o. — N aslu ćujem tv oju id eju — sm eju ć i se reče D žejn. — A li ne bih v o le la da oprem iš i one k o ji b i se našli u m o jo j blizini. — T o što imaš n ije baš za sk ri­ v a n je — šalio se Lun. . — ' Dakle, hoćeš nekim lju d im a da proturiš naočare, k o je su o p re m lje ­ n e i m ikro p redajn ikom ? — T ačno! N iko se neće lišiti o v il' naočara. P rem eštaće ih u vek u od e­ lo k o je obuku. T ako nećem o prestati

3. X-100 (325)

da slušam o sve Što nas zanim a —* objasn i Lun. * T og a dana gradon ačeln ik N ju jork a prim io je paketić, k o ji su tehničari iz obezb eđ en ja p rv o pregled a li i sa­ m i m alo uživali u otkriću. „Građanin, kom e je stalo do zaštite slobod a i ličnosti u N ju jo rk u ” slao je grad o­ n ačelniku je d n e čudne naočari, k roz k o je su se lju d i i žene v id eli sasvim goii. T ra žio je da se ^vim sredstvi­ m a p ro g o n e p ro d a v ci i p roizvođ a či te „n ak azn e sprave” . G rad on ačeln ik je klim ao g la vom i b riž ljiv o sklonio n aočare u džep sv og sakoa. D ok je M ortim er P rutin g izlazio iz k ola da svrati u svoj k lu b na ru­ čak, prišla m u je jed n a izuzetno le pa, ali izazovn o obu čena devojk a . P o n udila m u je naočare za sam o dva­ deset dolara. On ih je odm ah ispro b a o i za d iv ljen o osm otrio d evojk u , a onda jo j diskretno dao tri dolarske desetice. I in sp ek tor M aks Sleter d ob io je »ža lb u « i »opasn e« n aočare sa ano­ n im nim zahtevom da se sp roved e istraga. S ef n ju joršk e p o licije to p o p odne isprobao je naočare osm otri­ vši sv o ju ženu. A li uz n a ređ en je da se p ro g o n e p rod a vci naočara n ije se lišio p rim lje n o g prim erka. T oga da­ na šetao je više nego običn o, a p o setio je i n ek olik o rob n ih kuća. N a v e če je otišao u operu, a zatim u je ­ dan poznati noćni klub. N jeg ov a že­ na se ču d ila što stalno nosi zasenčene naočari. — O či su mi u m orn e i m oj očn i lek ar traži da p oštu jem n je g o v e savete — o d g o v o rio je p rv i čov ek n ju ­ jo ršk e p olicije. N eko je pred p olica jcim a B re slinom i V en d om ispustio m alu žensku torbicu . K a d su je pogledali, našli su reklam ni tekst o naočarim a. Is­ p rob a li su ih i nastavili da obilaze svoj re jo n oprem ljen i n ov im naoča­ rima. 65

Još n ekolik o ličn osti u N ju jo rk u u v erilo se la istinu iz članka o »o d ­ v ra tn om pronalasku«. * R ut K arves je du go očekivala p o ­ ziv, ili dolazak Fila D evlina, ali če­ žn ja ju je sve više m učila i zahvatao ju ie strah da ga više n eće videti. K ad a je to p op od n e zazvon io telefon sk očila je kao odbačena s kauča na k om e je sanjarila. Z grab ila je sluSalicu i uzbuđeno se javila. — O vde Fil — ja v io se prijatni glas čovek a o kom e je danim a maš­ tala. — Jeli li ti, R ut draga? — Oh, srećna sam, Fil! N aravno da sam ja ! Zašto se nisi ja v lja o ? — b rzo izg ov ori R ut K arves. — B io sam na putu, a b ilo je i sm etnji. T v o j stan neko nadzire — o d g o v o ri to b ožn ji Fil Devlin. — H oćem o li se vid eti? — upita Rut. — 2 e lim to isto kao i ti, drajga. D ođ i u P ark aven iju i šetaj blizu ugla T rid esete ulice. Pazi da te n ik o ne prati. Čekam te za jed a n sat — o d g ov ori Lun. — Urnem da izbegnem pratnju. E iću tačna, dragi. V olim te i tv oja sam do sm rti! — zak lju či R ut K a r­ ves. Na u g ov o ren o m esto stigla je če­ tv rt sata ranije. B ila je obučena u n a jlep šu h a ljin u i skupu tam nokesten jastu bundu. Na g la vi je im ala šeširić s p riličn o gustim v elom d o p o lo v in e lep og nosa. U je d n o m trenutku prišao joj je glom azan m uškarac u u n jform i ta­ k si vozača i tobože nehotično m alo je gurnuo. Izvin ja va o jo j *e i u jed­ nom trenutku tiho reče: — Š a lje m e izvesni gospodin Fil. P ok azao m i je vas dok sm o prolazi­ li. C eka vas u onim kolima. B io je to Sam juel M akferson i on jo j pokaza jedna velika svetlosiva kola. R ut bez reči požuri tam o i ugleda L u h a ,"k o ji je sedeo za u pravljačom .

6?

R ut b rzo uđe i sede p ored njega. A li tada im priđe to b o ž n ji taksi vozač i pon udi: — D ivan ste par i m alo veselja i šale n eće vam biti suvišno. — Šta vi zapravo želite? — upita Lun. — Im am n ek olik o kom ada onih naočara, o k ojim a piše u današnjim novinam a. T o je čarobn a stvar — od g ov ori lažni vozač. — D aite d v oja tih naočara — re­ če tob ožn ji Fil D evlin. — U zm ite svih osam kom ada. Im a­ te m n oge p rija te lje i b iće im to drag pok lon — n a v a ljiv a o je M ak­ ferson. — D ajte vašu robu — sm eju ći se reče Lun. — K olik o to košta. — Sam o po dvadeset dolara, gospo dine — o d g o v o ri m orn ar razvlačeći lice. — O bzirom na uslugu, je r d ov e li ste ovu divnu damu, zadržite sve — od g o v o ri Lun i pruži m u dvesta d o ­ lara. Odm ah zatim L un p ov eze prem a severu Manhatana. — Taj vam je sigu rn o p od v a lio nešto b ezvredn o — reče R ut K arves d ok su ju rili Park aven ijom . — M ogu će je, draga. A li zb og o v o g susreta sam d o v o ljn o srećan, da bih m u dao i dvostru k o — o d g o v o ri Lun. V ozili su se do parkin ga naspram Z oo lo šk o g vrta, a on da Lun zausta­ vi. U parku je bilo m alo šetača, je r su oblaci pretili kišom , a bližila se i noć. R ut se grčevito p riv i uz Luna. On pocepa om ot paketa s n aočarim a i tobože p roveri n jih o v u vrednost. — Pa ovo je fan tastičn o! — iu:vik nu i druge naočare b riž ljiv o stavi d e v o jci na oči. — Pa ja te vidim ... V id im te g o log! I sebe v id im bez od eće! — u sk liknu ona iznenađeno, ali i zb u n je ­ no. Blizu kola prođoše d va para šeta­ ča i Lun jo j reče da ih pogleda. R ut K arves je videla d va m uškarca i dve žene kako sasvim g oli i b osi

k ora ča ju p o vlažno.i stazi. Jed in o je izgled alo da leb d e u prostoru, je r čita v krug ok o n jih b io je prazan. J ed in o se v id elo drveće, kao da le b ­ di u vazduhu. I šetači su lebd eli. R u t skide naočari i p rotrlja oči. — N isam v erov a la da nešto tako p o sto ji — reče sasvim ozbiljn o. — N e treba sve to posm atrati dru g a čije nego kao šalu. M ože da b u d e lep o p oig rati se ovim izum om — re­ če Lun. N jih d v o je nastaviše da isprobava ju naočare, a onda L un reče: — O stavim o to sada, je r treba da se d og ov orim o o važnoj stvari. — Srećna sam i slušam te s k ra j­ n jim n estrp ljen jem — od g o v o ri Rut. — R azm išljao sam m n ogo o nama. T re b a da u čin im o nešto v r lo važn o — nastavi Lun. — N ajv ažn ije je da bu d em o za jed n o! — Baš o tom e je reč. T reba da o be zb ed im o našu vezu. A d ok p o sto je O lt i drugi... — O lt je m rtav! — p rekid e ga R ut K arves. — Z a r nisi čitao n ovin e? — B io sam na putu, v e ć sam ti rekao. P ored toga m alo čitam ono što n ije važn o za m ene i tebe. P r o ­ m a k lo m i je to o Oltu. R ut K arv es m u ispriča sve što je znala. — Sta kažu ostali k o ji su b ili one n o ći s nam a na večeri? — upita Lun. — Nisam ih videla. N ik o se ne ja v lja . V a ljd a su osetili da m oj stan n ek o nadzire. B ila je i p olicija . Ras pitivali su se o M elvin u i m o jim v e ­ zam a s n jim . U m ela sam da izb e gn em sve što b i sm etalo. — P od v a lili su m i R ajzen i ostali. — Šta su u činili? — B ila si prisutna kad sam d a o ček na m ilion dolara. — 'Da.. I bila sam zapanjena. — P očeo sam jo š neke p o slo v e i om og u ćio im da stave sv oje šape na jo š dva m iliona m ojih para. — Oh, dragi! N ije trebalo... T o su su m n jivi lju d i.

— H teo bih da povratim taj n ovac i da n egde kupim lepu kuću za te­ be. Ž elim i da te obezbed im za ceo život. Zaslu žila si to, Rut.-. — Z a r jesam , dragi? — upita tu­ žno R u t K arves. — Ja p ozn ajem život. Z nam da je u tvom živ o tu b ilo više lju d i. B io je i M elvin Olt... — I H eč — upade R ut K arves. —• O ček ivala sam da u b iju jed a n dru­ gog... B ila sam na dnu života. I čin i m i se da m i je m ozak b io otrovan .. S v e je b ilo odvratno, ali sviđ a lo m i se da tako živim sve d ok nisam sre­ la tebe. — M ožeš li sve to da zaboraviš — upita Lun. — Ž elim ... Uz tebe b ih zaboravila — o d g o v o ri R ut K arves i suze jo j se sk otrlja še niz lice. — P restani da plačeš, R ut — su­ gestivn o p o če Lun. — N e treba da tuguješ. M lada si i lepa. Ž iv o t je p red tobom . O dlepićeš se od gang­ stera i uživaćeš. B udi vesela sada! V o lim da si vesela... U skoro su n jen e oči svetlele ra­ došću. T ek ta d a /L u n p oče da jo j izlaže šta želi. K aza jo j gd e m ora da se nalaze M arkus, H eč i R ajzen. Ona treba da ih nađe i da im se p rid ru ­ ži. O d n eće im i pod eliti „č a ro b n e ” naočare, ali oni treba da m isle kak o je došla baš zb og te šale. — Oni će da ih koriste i kad sam ja p ored njih. T o m i se ne sviđa — reče R ut K arves. — N eće to trajati dugo. V ažn o je da u tvrd iš da li je R ajzen stalno ta­ m o. Ž elim da ga sretnem , ali tako da bu d em o sami. Pisaćeš m i iz n eke pošte na je ze ru — o d g o v o ri L u n i kaza jo j poštu i lažno im e na k o je treba da p rek o post restanta d o b ije n jen o pism o. V e ć se b ilo sm račilo, a L un je jo š u vek davao uputstva R ut K arves. Ona je shvatila da želi da ih im a na oku preko nje. T o jo j je god ilo. L u n jo j predade i jed a n ček na značajan iznos.

63

A li R ut je želela 1 zagrljaje. O voga puta n ije im a la istočnjačk i lančić. Z ap adaju ći u h ipnozu ona je doživ lja vala trenutke vrhunskog uživa­ n ja i grčila se na sedištu d ok je Lun stajao p ored kola i zam išljen, pom alo tužan, gledao u v rh ov e drveća.

J a lro u bu n galovu A lana M arkusa b ilo je puno uzbuđenja. P rv o je za­ zv on io telefon i M arkus je brzo p ri­ h va tio slušalicu. Ć ulo se ono ka­ rakteristično zviždan je. U zeo je svoj u p a lja č i od v io ok ru gli deo sa sre­ dine. O tvorio je m ik rofon slušalice i zam enio ga onim delom upaljača. P reostali ok v ir su okru glim u d u b lje n jem stavio je izm eđu uha i slušali­ ce. I tada je čuo poznati glas nepoz­ natog „L id e ra ” . — Z n am gd e se nalazite, M arkus — p o če nepoznati. — Ne znam da li ste sigurni tam o. M ogu će je da vas p o licija poseti, a trebalo b i da oba vite p rip rem e ok o preuzim anja uče­ n e za most. — M oram da priznam , gospodine, da sm o p riličn o zbunjeni. S vi ti d ogadaji... F rancuz je b io provok ator, ali nism o uspeli da ga nađem o. — n esigu rn o je g ov o rio gangster. — N e sam o da je p rovok ator, nego Je to m om ak k ralja ponoći. Taj u o­ braženi Sikert u vrteo je sebi u glavu da otk rije ucenjiV ače — o d g o v o ri Li der. — P rek o berzanskih p oslova p ri­ bližio nam se izvesni Fil Devlin... — Znam i o n jem u! — V i sve znate, gospodine... — T o je bio Lun sa svojom D žejn V itington. On, veru jem , zna i gde ce sada nalazite — prek id e,ga Lider. — Onda m oram o odm ah da na­ pustim o bu n galov — nesigurno reče M arkus. — N aprotiv! — vikn u nepoznati. — T reb a da ga dočekate i uništite. P o zov ite n a jb olje m om ke i n aoruih do zuba! On će stići danas, ili narednih dana.

68

— Da li je to d o b ro ? M ože da sti­ gne i p o licija — izrazi sum nju M ar­ kus. — P o licija nem a dokaza p rotivu vas. Im aćete i alibi kad večeras pa­ dne jed an od m ostova u zv od n o na H adsonu. — Z a r će to b iti večera s?! — Da .M arkus! B iće to svim a do bra lek cija . G rad m ora da plati uče­ nu! — Dakle, naš posao je da lik v i­ diram o Luna? — upita gangster. — Da, čov eče! On m ora da nesta ne, je r suviše je opasan. P ošto je van zakona, nećete od govarati. U či­ nite sve u sam oodbran i — sm eju ći se o d g o v o ri L ider. — M oji lju d i nisu za d o v o ljn i m o ­ jim radom . P reb a cu ju m i zb og veze s vam a. gosp od in e — p ožali se M arkU 3.

— R aspravite stvar. Im ate pištolj, M arkus! K o sum nja, m ože i da za u vek ućuti. — Ja sam dugo s njim a... B ilo b i mi.. — Još u vek im am h rpu dokaza p rotivu vas. Sigurno biste stigli u gasnu k om oru — op et ga p rek id e L ider. — Zato bu d ite odlučni. U o­ stalom , kažite H eču i R ajžen u da se ne šale. T ražim k ra jn ju poslušnost. — Pa... Svakako, gosp od in e! O b ezbediću... — Z v a ću vas opet, kad zatreba — za k lju či nepoznati i p rek id e vezu. A lan M arkus p o n o v o p rom en i u lo­ žak m ik rofon a i zavi ga u m esto na upaljaču, a onda sede zam išljen. T rže se na signal stražara. P ožu ri u h ol d o interfona, ali tam o je već D žesom H eć g o v o rio : — N ju pustite! G ospođ ica K a rv es je p rija telj! On zatim objasni M arkusu da stra žar ja v lja o dolasku Kut K arves. — N ije nam trebala baš sada — n eza d ovoljn o reče M arkus. — K ako kom e — sm eju ći se reče Heč.

— Baš m e zanim a k a k o će d a se ponaša posle M elvin ove sm rti — u zdahnuvši dod ad e M arkus. — Z a n ju je to sam o jed a n m anje. Im a ih dosta k o ji m ogu da ga za m ene. — M eđu n jim a si i ti, D žesom . M ožda je za tebe d ob ro što je lju b o m o rn i M elvin m rtav. P lašio sam se da će ti jed n om pu cati u leđa. V o lio b ih da znam k o je njem u... — Ja nisam ! I ne k om bin u j ništa p rlja v o ok o m ene. Z na se k o je u b io M elvin a — Ijutito reče H eč i u v r e đ en o iziđe iz hola. U sk oro se p o ja v i R ut K arves. B ila j e sportski obučena, ali sv e u tam ­ n im tonovim a, što je jo š više isti­ c a lo n jen u lepotu. O dm ah je sh vati­ la da n ije dobrod ošla, ali se čin ila da to n e p rim ećuje. D očekala su je tri m uškarca, je r S ib ila H eč i B run a R ajzen jo š nisu b ile ustale. Sam o je stari ču v a r b u n ­ g a lov a b io sk u vao od ličn u k a fu i d o sta čaja. — N ism o te oček ivali, R ut — za­ p o č e p rv i A la n M arkus. — M islili sm o da n ik o n e zna g d e se odm ara­ m o. — I ja sam vas je d v a našla. Z v a la sam vaše hotele, k lu b ov e i stano­ ve. N ik o nezna gd e se k rijete — sm e ju ć i se o d g o v o ri R ut K arves. — B ila sam oča jn a zb og on og što se d o g o d i­ lo M elvinu... Jadni, dragi m ladići — T reba da se utešiS — reče R aj zen. — Z b o g toga sam i p otražila n je ­ g o v e p rija telje — tobože u trenutku nastupa tuge reče Rut, ali odm ah za im se osm ehnu g led a ju ći H eča. — S ad m i je lakše. — P itao sam k ak o si saznala g d e em o — p on ov i Markus. — B ila sam ov d e jed n om s ja d n im M elvinom . Z a r se n e sećate? B ili ste 1 v i — o d g o v o ri m irno Rut. — Da... Sećam se, Rut... A li im a d oga đ a ja zb og k o ji h - M ožda te p o ­ lic ija drži na oku — neodređeno re­ če Markus.

“ Pazila sam na to, dom aćine. M ogu Ii sve ov o da shvatim da n i­ sam d ob rod oša o gost? — u vređ en o upita Rut. — A n ik ak o! T o je sam o tako... O prezn ost — o d g o v o r i n erv ozn o M ar kus. — R a zu m ljiv o je da p otraži p rija ­ te lje baš u trenucim a kad jo j je te­ ško — um eša se Heč. — N ije sam o to, H eč — od v ra ti Rut. — P otreb n a m i je i pom oć. I ja treba da živim . A M elvina nem a da mi pom ogn e. M islila sam da vi... — Svakako, Rut! — reče m alo p o stiđeno M arkus. — S am o kaži šta ti treba. S red ićem o to b ez teškoća. — H oću da radim sam ostalno. T re ba m i dvesta h iljada za od liča n p o ­ sao. P latiću deset p rocen ata na taj k red it — o d g o v o ri Rut. — K o b i oček iva o da ti postaneš poslovn a žena?! — iznenađeno reče R ajzen. — O kakvom poslu je reč? B run a o tv o ri torbicu i p ru ži m u naočare u p ozorivši na tanušni g a j­ tan i p ljosnatu k u tijicu s baterijam a. R eče m u da p og led a m a lo k roz tu »stv a rčicu «. R ajzen posluša i pogled a k n jo j, a on da ka M arkusu i H eču. O p e i b rzo ok ren u lice ka Rut. Ona skrsti ruke u krilo. — Pa o v o je n everova tn o! — u i vik n u R ajzen. U tom trenutku uđe S ibila H eč i on se za va li u n aslonjač osm atraju ći v itku ženu. — U o v o b i v red elo u ložiti i ce o m ilion ! — za k lju či R ajzen i pruži n aočare A la n u M arkusu. R edali su se tako s istim n a oča rima. S ibila i Bruna p ob eg oše kad i sam e isprobaše pronalazak. — Id em o zajedn o u posao! — u z vik n u R ajzen. — K olik 6 košta p ro­ izvod n ja je d n ih naočara? — Z a sada jedanaest dolara, ali m ože da se snizi v elik im serijam a na ciglih pet dolara. P o dvadeset m o gu da se p rod a ju na m ilion e kom a­ da. A li i svih pedeset dali b i m nogi lju d i — o d g o v o ri Rut. 09

'— I žene — sm eju či se dodade R aj zen. P ročita o sam u ju čera šn jim n o v i­ nam a nešto o tim naočarim a, ali nisam v erov a o da je to tako efikasno — reče M arkus. — A li p o licija i štam pa p očin ju kam panju. — Z a to i v red i ceo posao — reče Rut. — Vi im ate m režu, a ja k om ­ p an jon a s tajnom tvorn icom . Isporu čiv a ćem o k oliko vam treba. P o licija tu ne m ože ništa, kao n i ok o h ero­ ina. — Im aš li jo š k o ji prim erak? — upita R ajzen. — Im am n ek olik o — od g o v o ri Rut. U sk oro je svaki od n jih tro jice u džepu sk rivao ču dne i „ča ro b n e ” na očare. S vak e su bile druge vrste i b ilo je teško otkriti da su baš ono što su bile. P osle d oru čka R ut »ta jn o « p ok lon i p o je d n e n aočare i dvem a ženama. Z a m oli ih da to k riju od sv ojih m u ževa. P ošto jo j zapretiše da ču va tajnu n jih o v o g skloništa, gangsteri jo j d a doše p rvi ček na dvesta hiljada d o­ lara i zam oliše je da ode. K a o uzgred A la n M arkus je upita: — Nisi li n egde srela F ila D e v lina i n je g o v u ženu? — N isam — od g o v o ri R ut m irno. — M ožda bi taj evrosp k i m ilion er tak ođe hteo da bu de k om p a n jon u p ra v lje n ju i p rod a ji naočara. P red ­ ložite m u to, ako ga vidite. — H oćem o., A li ako ti nešto saz­ naš, ja v i nam to odm ah! — o d g o v o ­ ri M arkus o tk riva ju ći sv o ju zainteresovanost. O dlazeći iz bu n galova R ut K arves n ije slu tila da je čovek , k ojim je b i­ la od u šev ljen ja i za koga je radila, slavni Lun, kralj p on oći. A jo š m a­ n je je slutila da je tom čov ek u om o gu ćila da stalno sluša gangstere. X II D ok su se sprem ali da krenu na je z e ro u potrazi za M arkusom , R ajze n om i H ečom , L un uhvati n e čiji ra­

70

z g o v o r em itovan na karakteristika­ ma tek p od eljen ih naočara. B io je siguran da taj čovek g o v o ri izm en jenim glasom , v erov a tn o p om oću g la ­ snog filtera, ili čak sam o p om oću zaklona od platnene m em brane. A li L un ipak uze o lo v k u i sten og ra fišući zabeleži svaku reč, iako n ije m o gao da ču je sagovorn ika. P og od io je da nepoznati g o v o ri sa A la n om M ar kusom , kom e R ut K arves jo š n ije bila stigla u posetu. K a d se ra zg ov or završi, Lun p o če da čita on o što je napisao: »Znam gde se nalazite, Markus, Ne znam da li ste sigurni tamo. Mo­ guće je da vas policija poseti, a tre­ balo bi da obavite pripreme oko pre­ uzimanja učene za most... Ne samo da je provokator, nego je to momak kralja ponoći. Taj uobraženi Sikert uvrteo je sebi u glavu da otkrije uce njivače... Znam i o njemu... To je bio Lun sa svojom Džejn Vitington. On, verujem, zna gde se sada nala­ zite. ...Naprotiv. Treba da ga doče­ kate i uništite. Pozovite najbolje mo­ mke i naoružajte ih do zuba. On će stići danas, ili narednih dana... Po­ licija nema dokaze protiv« vas. Ima ćete i alibi kad večeras padne jedan od mostova uzvodno na H ad^nu... Da, Markus. Biće to svima dobra lekcija. Grad mora da plati učenu... Da, čoveče. On mora da nestane, jer suviše je opasan. Pošto je van zako­ na, nećete odgovarati. Učinite sve u samoodbrani (smeh!)... Raspravite stvar. Imate pištolj, Markus. Ko su mnja, može i zauvek da ućuti... Još uvek imam hrpu dokaza protivu vas. Sigurno biste stigli u gasnu komoru. Zato budite odlučni. Uostalom, ka­ žite Ileču i Rajzenu da se ne šale. Tražim krajnju poslušnost.. Zvaću vas opet kad zatreba” . R a zgovor se p rek id e i L un ostade da sluša i dalje, je r m u je treb a lo da ču je neki podatak o čov ek u k o ji je v o d io taj razgovor, ali sam o su se pren osili šum ovi i kon ačno zvu k

k o ji je n aličio na zatvaranje n eke m etalne kasete. Iako m u se to retko dešavalo, L un opsova. C ovek k oji je do tog tre­ n utka im ao L u n ove naočare, sada ih je slu čajn o ostavio na neko sigurno m esto, da se n jim a za bavlja u n ek oj b o ljo j prilici. Sada je kretao da sruši je d a n od m ostova na Hadsonu. K r e ­ tao je u zločin ačku akciju, a L un n ije m og a o da ga osluškuje. L u n se prih vati posla da m on olo g e n epoznatog dopuni rečim a sagov orn ik a i tako stvori ba r približan sadržaj dijaloga. T o m u p otv rd i n e­ k e pretpostavke o u lozi gangstera, ali sve je to b ilo n ed ov oljn o. Zato isp od tog n o v o g i iskonstruisanog di­ ja lo g a L un ispisa im ena lju d i k o ji su d ob ili n aočare: »Gradonačelnik Njujorka, njege? poverenik Mortimer Pruting, inspe­ ktor Maks Sleter, policajci Breslin i yend, Rut Karves, tri preostala člana Četvorke, jedna novinska re­ dakcija, šef njujorške policije, sena­ tor Loksli, šef Biroa za narkotike Federalnog istražnog biroa, šefovi četiri policijske stanice i gangsterski ubica Vesli Polister”. S pisak je b io suviše dug i L un sh vati da je načinio grešku. Z b o g v e ­ lik o g b ro ja naočarim a »op re m lje n ih « lju d i sada n ije m ogao brzo da otk ri­ je on og k o ji je ili sam organ izator u čene, ili jed a n od glavn ih u lancu p rip rem a n ja zločina. L u n oku pi sve član ove s v o je gru p e i izloži im šta je otkrio. O bjasn i u čem u je greška v elik og b r o ja ču d ­ nih naočara. — A li kad preslušam o sve trake, o tk rićem o ko se od svih ovih dalje n e ču je — prim eti D žejn V itington. — T o je tačno, D žjen — p otvrd i Lun. — A li m ože da bude suviše ka­ sno. U ređaj za registrovanje je v rlo p recizan i izdvaja em isije po počet ku em itovanja. M eđutim , neki ra­ zg o v ori se m ešaju i iedva se razUmeju , iako svake naočare im aju razli­

čitu ja čin u i m ogu da se filterom p oten ciie izd voje. A li to zahteva m no g o sati rada. P ored toga naš čov ek je m ožda sam o p rivrem en o ostavio s v o je naočare, dok se okupa, ili pro m eni odelo. M ožda d ok se odm ara, ili spava. — T reb a lo je da od aberem o samo su m n jive — reče B renda L endon i sv i se nasm ejaše, je r p risluškivanje v ećeg b ro ja lju d i jep rip rem ljen o iz raznih razloga. G radonačelnika, P rutinga i inspe ktora liteli su da ču ju zb og ličn e b e zbednosti, a gangstere zato da otk ri­ ju s kim su u vezi. A li desilo se da R ut K arves jo š n ije bila razdelila lu k a vo sp rem ljen e prislušne uređa­ je M arkusu i n je g o v o j okolini, a ja ­ v io se nepoznati organ izator učene. — Onda treba da napustim o M arkusa i n je g o v bu n galov — p redloži Carli P ipčin. — B acićem o im na vrat nekog dru gog, a mi ćem o se razići da p rov erim o su m n jive u Londonu. — K og a bism o m ogli da pošalje m o tam o? — upita L un i p a šljiv o p oče da ispitu je detektiva o n jeg o­ vom planu. — Im am o snim ljen glas Raula T ur nera. Ti umeš da izvrsno im itiraš g o v o r svak og čoveka — p oče da iz­ laže Pipčin. — U desičem o da se ob ja vi vest da je T urner pob ega o iz zat­ vora Onda ćem o pozvati Polistera, P rebla i Šenka. K azačem o im gde su M arkus i ostali, a dodaćem o da tam o k riju p ov elik u hrpu n ovca i tovar he roina. Ta trojica uhvatiće se na m a mac. — A li ja sam ih o b o jila tako da ne m ogu napolje, a Sam ih je ispre b ija o i ne v eru jem da m ogu da usta nu iz p ostelje — upade Brenda. — P olister sigurno ne može, ali P reb i i Senk mogu. I P olister m ože da bude u autom obilu. T ak vim m om cim a n ije teško da sik u p e tuce r e volveraša, ako im aju nade da dođu do v elik og plena, M ilion mu c r v lji­ vih lupeža, biće to gadna sm eja rija — reče M akferson i nastavi da gun­ đa nešto 0 sv ojoj slaboj sreći, je r se 71

nadao jed n oj d ob roj gu žvi oko bu n ­ g a lova A lana M arkusa. Još n eko vrem e razm atrali su šta sv e treba da se učini, a onda Carli P ip čin iziđe da iz neke ja v n e g o v o r­ n ice p ozov e M ortim era P rutinga i da obezbed i hitnu vest o bekstvu R aula Turnera. D va sata kasnije sve radio stanice ja v lja le su vest o bek stvu opasnog zločinca. A p red v eče Lun je te le fo ­ n om ragovarao sa -R a jm on d om P reb lom . Javio se k a o T urn er i saopštio m u da je u teškom p oložaju i da m u treba pom oć. — A li m i sm o nesposobni ^ odgo v o r i P rebi. — P la v i sm o kao aveti. V esli je povređen... Ne, n e dolazi u ob zir nikakav posao. — Z a r ni za p rek o sto m iliona. Pa Č etvork a se sprem a za bekstvo. I ja m oram da nestanem , ali ne m ogu bez novaca. M oja četvrtin a bila bi m i d ov oljn a — sa ža ljen jem nastavi L un u u lozi R aula T urnera. Još dugo su se u beđivali. T ob ožn ji T u rn er je b io d o v o ljn o sugestivan. K on ačn o m orade ćla kaže kako je sa dašnje stan je tri gangstera u jed n o i n jih o v n a jb o lji alibi. D ok izm aknu iz grada b iće tam na noć. A onda ne sm eta što su obojen i. — Sam o mi jo š pom ogn ite da se sk lon im — dodade L un na kraju. — I ako ne dođete do plena, o kom n i­ kada niste m ogli ni da sanjate, čin i­ te sa m nom šta god hoćete. P reb i zatraži da se posavetu je sa P olisterom i S enkom i da ga T urner p o z o v e za četv rt sata. K ad je I-un opet pozvao, kod te­ le fo n a je bio P olister. T ri plava gan gstera prihvatiše plan. — Im am b rod ić kod B ronksa. Ta m o m ožeš da se skloniš i čekaj. Jav iću m om ku k oji je tam o — zaključi P olister i dbjasni Lunu kako da nađe brod ić. — Sam o pripazite da vas p oli­ c ija ne vid i kad napustite skloniš­ te, jer plašim se da vas nadziru..Z a to nisam sm eo da dođem k vama — za k lju či Lun.

72

— Im am o skriven i izlaz, a tri m o­ ja čovek a um eće da igra ju našu u logu. Inače sm o u zavojim a, kao da su nas slon ovi gazili — za k lju či P o lister.

T e n oći u šum i izn ad ušća M oriš Eseksa u jezero odigrala se n e o b ič­ na bitka. D evet gangstera p re d v o ­ đeni P reb lom i S en kom ju rišali su na bu ngalov, u kom e je bila sprem ­ ljen a zaseda za Luna. A onda je stigla p o licija baš u času kad su p reživeli gangsteri pu­ cali jed an na dru gog u sam om b u n ­ galovu . P olister je pokušao da p o begn e kolim a u k ojim a je čekao na šum skom putu, ali pao je u ruke p olicijsk e zasede. On je jed in i i p re­ živao, je r su P re b i i Šenk nađeni m rtvi. Inspektor M aks S leter grozio se ra zgledaju ći poprište n eob ičn og o bračuna. Teško ra n jen i K orn el R a jzen samo je n ejasno m rm lja o: — L un . . . on je to b io . . . L un sa p la vim đ avolim a . . . B runa . . . za što nisi tu? — O vde sam, K orn el, ov d e! — skoro je vikala n je g o v a žena i sama ranjena u mišicu. P ored n je je stajala uplakana S ibila H eč držeći vlažnu m aram icu na p odnadu lo oko. A li R a jzen n ije v i­ še čuo ni sv oju ženu n i Sibilu. U m ­ ro je plačući. A la n M arkus i D žesom H eč b ili su pogin u li još na p očetk u napada. Suviše su b ili sigurni u sv o ju za sedu i nisu bili pretp ostavili da u m esto Luna dolazi čitava četa re volveraša. U m rli su u u b eđenju da pu caju na Luna. O kolo po bu n galovu i ok o njega b ilo je jo š sedam leševa, a četiri gangstera su m olila da im se p om o­ gne, je r su k rvarili iz opasnih rana. Pet revolveraša stajalo je p od ign u ­ tih ruku zv era ju ći ok o lo u nadi da otk riju pogodan trenutak za b ek ­ stvo. A li p olicijsk e lisice su š k ljo cale.

Jedan p olica ja c otkri čudne naoča re, od k ojih je v od io jed v a v id ljiv sp rov od n ik do ovaln e k u tijice. Zgra n uto je zu rio u sv oje gole k olege, a odm ah zatim u tvrdi da su i d v e že­ ne gledane k roz ove naočare sasvim gole. Z ačudo, m rtvaci su se slabije v id eli. N jih ova gola tela kao da su se razilazila i topila. T o je b ilo n or­ m alno, je r ohlađena tela m rtvaca sve slabije su em itovala sv o ju sli­ ku na nočare. S asvim oh lađen i le­ šev i više nisu m ogli da se vid e. P o lica ja c je b io čuo za ta k ve nao čare, ali ih je sada p rv i put video. O n obavesti inspektora Sletera, k o ' j i ih sam o uze u ruke. Z nao je šta se n jim a postiže, a iste tak ve im ao je u tom trenutku u svom džepu. — Sam o p ogled ajte, gosp odin e in­ sp ek tore! P og led a jte kroz n jih . N eo­ b ičn o je šta se vid i — u p ozori ga p olica ja c. — N e treba; znam tu stvar — o d g o v o ri inspektor. D v e žene p ogin u lih gangstera b i­ le su m u zah valn e što je naredio da se sve tak ve naočare pokupe, i d etaljn o ispitaju da b i se otk rilo k o ih p roizvod i. O dm ah zatim inspektor p ozva gra d o n a čeln ik ovog p overen ik a M ortim era P rutin ga i obavesti g a o to­ m e šta se dogod ilo. — N a b rojte m i im ena m rtvih i ra n jen ih — zahtevao j-e P rutlng. In spek tor je čitao podužu listu. — P a to je bio čitav p o k o lj! Z ar vaši p o lica jci n em aju d ru g i način, n eg o da m asakriraju lju d e ?! — ne­ go d o v a o je ?ru tin g . — Nisu ih m asakrirali m o ji p o ­ lica jci. U ništili su se m eđ u sobn o — o d g o v o ri inspektor Sleter. — N e razum em vas. B u d ite jas­ n iji. K o je koga uništio? — upita Pruting. — Izgleda da su na jed n o j stra­ n i b ili M arkus, H eč T R ajzen sa sv ojim ljudim a, a na d ru goi P o lister, P rebi I Senk sa sv o jo m gru ­ pom . P reživ eo je samo V eseli P o lister. On treba da nam o tk rije ra­

zlo g obračuna. Izgleda da se radilo 0 rasturanju onih nočara, ili nešto slično — izloži inspektor. — Z a r niste m ogli da sprečite taj p o k o lj? ■— upita Pruting. — M i smo, kako n am '’ je b ilo na­ ređeno, b ili skrivreni m alo dalje u šum i i kod jezera. D ok sm o stigli 1 op k olili bu ngalov, oni su se isklali. T ru d ili sm o se da sve učesnike u hvatim o žive — objasn i inspek­ tor. — O bzirom na sve to, nem am šta da kažem . V ršite sv o ju dužnost na u ob iča jen i način. Izvestićete m e o svem u kad budete m ogli — zak lju či M ortim er Pruting i prekide vezu.

* C elo vrem e Lun i n je g o v i uređa­ ji p ratili su i registrovali sve raz­ g o v o re lica oprem ljen ih naočarim a. A li tajna sagovorn ik a A lan a M arkusa n ije m ogla da se rasvetli. P i­ tan je ko je ostavio sv o je naočare ostalo je bez od govora. P on ovn im p ro v e ra v a n je m Lun je ustanovio da sve n aočare opet em ituju. — P itam se n ije li zločinac, k o ji je p rip rem io učenu m osta i sprem io p rob n o rušenje za ovu noć, slu ča j­ no stajao uz n aočare nekog od na­ ših »izabran ika«. M ožda je sam gu r n uo n aočare u m etalni orm an, ili k akvu ku tiju . . . K a k o da ispitam o k o se sve nalazio u b lizin i naočara, ili čak u društvu nekog od tih Ijtidi — reče L un zabrinuto. Sada je m orao o svem u grozn i­ ča v o da razm išlja. M orao je da se p osa v etu je sa ostalim a. K on ačn o zak lju čiše da krenu, m akar i nasum ce i na sreću, uz obalu Hadsona. D og ov oriše se da L un i D žejn idu levom , a M akferson P ip čin i B ren da desnom obalom Hadsona. Na oba pravca b ili su d ob ri putevi. O prem i­ še se ja čim uređajim a za vezu pre­ ko m odulatora, a ponesoše i p om o­ ćne u ređ a je za osluškivan je em isi­ ja vlasnika naočara. Jer, znali su da v e ć nakon dvadeset m ilja ne m o­

gu đa prate sve razgovore u N ju jork u . — Jednostavno treba da patroli­ ram o — reče Lun još dok su bili kod Junkersa. D žejn ,ie držala slušalice prislušnog uređaja, a zvučnik ie bio p o­ dešen za p raćen je em isija iz M akferson ovih kola. U jedn om trenutku D žejn gurnu Luna i dade mu znak da zaustavi. — Ćula sam opet onaj izm enjeni glas. P ozvao je nekog pukovnika i pitao je li sve sprem no. S lušajm o d a lje — reče ona brzo, Lun uključi svoju slušalicu i po­ če da .sluša. R azgovetno je čuo svaku reč ird n og čoveka: »Nc, nema o d u s ta ja n ja . . . Vi to zovete z l c inom , p u k o v n ič e ? . . . A va.še p iod iiva n je t a j n i ? . , . M ost m o ­ ra da p u 'n e još ove n o ć i . . . Znam da bi ž e k li da znate ko sam, ali to n ećete nikada sa z n a ti. , . Baš to što m islite iiijc d o b r o . .. Dakle, kreni­ te!« G o v or se prekide. Reći sagbvorn lka ni.su mnkao dom a­ ćica. Za n jim a krenu zam išljeni ins­ p ektor Sleter sa d etek tivom P ip činom . M akferson i p olica ja c K u per u ok viriše B rendu i pođoše zadnji. D ob ro raspoložen je se brzo p ov ra ­ ti. Jedino je Pruting b io nekako u k očen i odsutan ,ali je poslušno čin io sve što bi m u se reklo, b ilo da ga Bren-da nudi kom adom pečenja, ili da ga n eko pita o nečem u. T o P ru tin govo stan je p rivla čilo je n eko v re m e pažnju inspektora Sletera, ali Carli P ip čin je um eo da m u dosađu­ je i da ga om eta u razm išljanju. — O v o je neka vrsta tajne v ečere — reče u jed n om trenutku gradona­ čelnik. — Tu je i Juda, iako nas n ije tri­ naest za stolom — sm ejući se od ­ vra ti Lun. — Z ar n ije tako Pruting. G ra d on a čeln ik ov p overen ik k lim nu g la v om sasvim o zb iljn o. Ostali se zgledaše, ali potražiše' n ov e šale da p rik riju tu m alu »nespretnost« d o­ m aćina i jed n og od gostiju. Na k ra ju D žejn p redloži da se vra te u u d obn e fo te lje salona i dodade: — D ozv olićete da postupim kao k od nas u E vropi. Francuski običaj tam o kod nas se p robio skoro svuda. K o n ja k i kafa uz m alo m uzike i u salonu. — V rlo ste ljubazn i — p oh va li je gradon ačeln ik, a onda se obrati B ren đi i odade jo j prizn an je za nenad­ mašan ukus svih jela. — S vi član ovi A v e tin jsk o g od re­ da učili su kulinarstvo, da bi m ogli da rade u su m njivim restoranim a — sm ejući se dodade M akferson. — Sam o nism o m nogo učili o ri­ bam a. N aročito o m orževim a nismo n iš ta . . . Z b o g toga sam i dospela u 87

d ru štvo jed n og — odbrusu mu B ren da. — M orž je sim patičan ,tako m i m ilion foka! — sm ejući se odvrati M akferson. O dm ah zatim vratiše se u salon. L un je opet pazio na Prutin'ja. D žejn o d v m u dugm e i podesi skalu nekog n eo b ičn og radio aparata i um esto m u zik e začuše se glasovi policajaca. »S v e je u redu — ja v lja o je jedan od njih. — ' Z avršen o je sistem atsko o p k olja v a n je. Na svim krovovim a o k o lo već su naši m om ci. K on trolišu sv e ulaze i zadnju stranu kuće. P re­ k o u ređaja inspektora Sletera pra­ tim o sve što se zbiva . . . « — Oh. oprostite. Slučajna indiskre cija — reče D žejn. In sp ek tor p ocrv en e i nehotično o pipa svoj džep. G radonačelnik ga Ijutito pogleda i reče; — N iste m e obavestili o tom svom postupku. Odm ah isk lju čite vezu sa s v o jim ljudim a. O vde sm o gosti u k ru gu prija telja ! — M oram da n ajavim prekid v e­ ze — je d v a ču jn o reče inspektor i izvu če m ik rofon skriven u džepčiću sv og sakoa. P ozva policijsk a k ola i ob ja vi da p rek id a vezu, je r nema potrebe da se d a lje održava. A zatim pokuša da se izvine i op ravd a svoj postupak prisutnim a. — N ije to nitša. I ja se ponekad služim takvim stvarčicam a — v ed ro od v ra ti Lun. — A k o se vi izv in ja v a te, on d a to treba i ja da učinim zbog on ih naočara. — T o ste nam vi bili poslali?! — začu đeno upita gradonačelnik. — M orao sam da pratim sve što se događa. T o je tako . . . Zato m olim gosp od in a Sletera i sve vas. da tre­ nutni utisak n e uzimate kao važan. Sm atram da je inspektor bio sasvim u pravu što obiv.beđiije v^ezu sa sv o ­ jim ljudim a. Pa ne m ože da prati svog gradon ačeln ika u skrovište lju ­ di o kojim a ne zna baš sve, a da pri tom e ne misli na bezbednost — od ­

88

g o v o ri Lun, — G ospod in e inspekto­ re, ako želite, slob od n o opet u k lju ­ čite svoj radio u ređaj. A li onda tre­ ba da pripazim o na šale i da ne k va­ rim o p olicijsk u om ladinu. Na o v e reči nastade smeh. Inspek­ tor odbi da opet u k lju či u ređaj i iz­ vadi ga iz džepa, pa ga ostavi u džep svog ogrtača u p red sob lju . L un mu n ije v e ro v a o i dade znak da D žejn u k lju či radio čistač, uređaj k o ji je om etao sva em itov a n ja iz k u ­ će. Ona tobože p otraži neku m u zič­ ku em isju. Z v u ci stanica iskidano odjeknuše, ali L un je p rek id e reci­ m a: — M ožda je kasno za m uziku, dra ga D žejn. T reba da p ora zgova ra m o 0 u cenjivačim a. G ov orite, P ruting! — Ja . . . Šta treba da g ov o rim ? — reče u kočeni P ru tin g ne m e n ja ju ći Izraz lica. — K ada ste d ošli na pom isao da u cen ju jete grad? — upita Lun. S vi prisutni se ukočiše. P itan je je b ilo n eoček ivan o, a oček iv a li su o d ­ lu čn o od b ija n je M ortim era P ru tin ga. — N e razumem' p itanje. M islite li na u ce^ jen i m ost? — o d v ra ti P ru ­ ting. — Da. Kad ste o d lu čili da ucenite m ost? — pitao je d a lje Lun. — T o je . . , Sta se događa? . . . N e m ogu da . . . — p ro zb o ri u zbu ­ đeno gradonačelnik. — I ja sam iznenađen i ne m ogu da p ov eru jem ! — u zvik n u inspektor Sleter. — T o n ije baš tako strašno iznena đ en je — upade p o lica ja c K u per. — B ilo je i gu vernera, pa i senatora k o ji su radili sa gangsterim a. T o n a j­ b o lje znam o mi o b ičn i p olica jci. L un p on ovi p itan je P rutingu. — »Č etvork a «, gangsterska org a ­ nizacija k oja m i je služila, zapala ja u teškoće. B ilo je nužno da je p o ­ m ognem i zn aju ći m ogu ćn osti, d o g o ­ v o rio sam se o u čeni sa A lan om M arkusom — od g ov ori Pruting. — .Dakle, ti si glavn i u cen jiv a č 1 vođa zločinačke op era cije?

— Jesam. — Sa gangsterim a nisi održavao d irektn u vezu? — Ne. Oni m e nisu pozvali. U vek sm o kontaktirali pom oću telefon a i u ređ a ja za tran šform isan je zvuka. — K ada ste upoznali tak ve u re­ đ aje. — U K oreji. B io sam kom andant je d in ica za vezu. — O tuda znate i pukovnika. — Da. — K o je pu kovn ik? — Z o v e se Erskin Hant. B io je šef otaaveštajnog - biroa armi.je. O tk rio sam da se obogatio p rod a ju ći v o jn e ta jn e svakom e ko bi d ob ro p la tio .. Z b o g n je g o v o g rada zategnuti su o d ­ n osi sa fran cu sk om i en gleskom o b a v eštajn om službom . — G de je sada i šta radi p u k ovn ik Hant? — On je vlasnik fa brik e za p ro iz­ v o d n ju u ređaja za klim atizaciju u Petersonu. — T o je »H ant i k om p a n ija «? — u p ade s p itan jem inspektor Sleter. — Da. Erskin stanuje u P etersonu. D ržim ga u s v o jo j vlasti. On je iz­ radio u ređ aje za rušenje p om oću in fr a zvuka, je r je im ao u kradene pla­ n ov e iz v o jn o g centra za istraživa­ n ja i pričao m i je o n everova tn im m ogu ćn ostim a tih zviždaljk i. T ačno je opisao kako m ogu da se koriste u diverzijam a — m irno, kao auto­ mat, od govarao je M ortim er P ru ting. P odstican L u n ovim pitanjim a g o ­ v o r io je o s v o jo j prošlosti i p riv rem e n om radu u n ju joršk oj p oliciji, gde je brzo napredovao. Tada je »p o tčin io « sebi A lan a M arkusa i stv orio u slove da u sv o jo j, vlasti drži ga n g­ stere. Z n aju ći tajnu bivšeg p u k o v ­ n ik a Hanta u cen jivao je i n jega. Iz p o licije prešao je u upravu grada. P ostao je p overen ik gradon ačeln ika i stvorio plan o svom daljem uspo­ nu. Ž eleo je bogatstvo, k oje već n ije b ilo malo, ali je hteo da ga u m n ogostruči.

— Zašto, P rutin g? Nisi b io opči­ n jen strastim a — upita Lun. — N ovac m i je bio potreban za propagandu i priprem e. T je b a lo je da postanem čuven i kroz o v u aferu. K asnije bih se kandidovao za grad o­ načelnika, a posle d a lje . . . — odgo­ v o r i P ruting. — P od la c — tiho, kao za sebe, re­ če gradonačelnik. P rutin g je d a lje ob ja šn ja va o sv o ­ ju ulogu. U čenu je trebalo da sam ponese. G angsteri su im ali sprem ljen akvadart d a m eđu ostrvcim a prim e n ovac. A li kada su, zbog L u n ove p od vale, stradali u su k obu sa g ru ­ p om h rvača Polistera, plan je izm enjen. — T reb a lo je da sam sakrijem no­ vac, je r znao b ih da ili p olicija , ili neka tajna služba, p ok u šavaju da po m oću n ovca i u trenutku p red a je ot­ k riju u cen jivače. Z n a o bih i da li je n ovac zračen i p rip ra v ljen za ot­ k riv a n je — izloži on svoj plan. — A đa n ije rešeno da se učena plati? — u pita in sp ek tor Sleter. — Srušio bih V erecan o i ucenio neki n ov i i jo š sk u p lji ob jek a t —^od ­ g o v o ri P ruting. Još du go su ob jašn javan i detalji m inulih d ogađ aja i svega što je tre­ b alo da usledi. — Ne shvatam kako to da on sve m irno p rizn a je — reče inspektor Sleter. — P om oga o sam m u d ok je b io u nesvestici- — od g ov ori Lun. — On je pod u tica jem d rog e poslušnosti. K ad uticaj oslabi i nestane, p ok u šaće da sve poriče. A li im aćete d o v o lj­ no dokaza. Za svaki slučaj ceo ova j ra zgovor sn im ljen je na četiri m ag­ n etofon sk e trake. Svaki gost d o b iće po jednu. A li u toku sledeća dva da­ na treba da završite saslušanje i da on potpiše priznanja. B iće i hrpa dru gih dokaza. Pokazaće u ređ aje za v e ­ zu sa gangsterim a, a otk rićete i ure­ đaje za ru šen je u p u k ov n ik ov oj fa b ­ rici. — Da. T reba da požu rim o — reče inspektor. 89

— P rv o svojim u ređajem pozovite — G ospodine gradonačelniče, sve vašeg p om oćn ika i n ek olik o sigurnih - što se d og od ilo otk riva vašu sm elost — reče Lun, — P ozv a li ste m ene i m om aka da pom ognu K u peru i da P rutin ga odvedu u siguran zatvor — P ipčina da uhvatim o u cen jivače. B io p red loži Lim . — K u p er, m ožeš da je to velik i rizik za je d n o g p olitiča ­ ra. m u staviš lisice! — T reb a i ja da krenem — reče — N e shvatam vas sasvim , gosipogradon ačeln ik. d'ine S ikert — od v ra ti g ra d on a čel­ nik. — Id eju da vas p ozov em o u N ju — S vak ako,_ gospodine. A li b io bi jo rk nisam dao ja, n eg o P ruting. R e­ nužan jo š jed an kraći razgpvor, pa kao je da se nadao da jed n og a da­ vas m olim da ostanete. Sam' inspek­ na, dođ e na m oje m esto . . . to r S leter p reu zeće gangsterski n o­ — Da. T u bi m u p om og la i hrpa vac i heroin, al'i m alo kasnije — p red loži Lun. od dvesta m iliona d olara — p o tv rd i Lun. — A li svaki zločin a c pravi k ob Insipektor \z ogrtača u h olu d on e­ nu grešku. N jeg ov a greška je bila se sv oj radio uređaj i pozva p om oć­ u tom e pozivu i zakasnelom o b e zb e n ik a sa jo š d va p olicajca. đenju. Jedn ostavn o n ije im ao z lo či­ M ortim er P rutin g m irno i posluš­ načku sreću i p ored ogrom n e zlo­ n o pruži K u peru ruke, ok o ko'jih se činačke sposobnosti i en ergije. aklopiše čeličn i k raci lisica. Inspek­ — V i ste u p ravu — složi se g ra ­ to r šapatom objasn i svom p om oćn i­ donačelnik. — A sada bism o m orali k u gde da odvede i zatvori P rutinga da id em o. Inspektora i m ene ček a ju i k a k o da postupa sa n jim . hitni poslovi. T reb a uhapsiti Hanta — Im a li još n aređenja? — upita i n je g o v e ljude, a treb a i um iriti p om oćn ik . grad n a jn o v ijim vestim a. — S ve ostalo neka čeka. Javiću — Svakako, gosp od in e g ra d on a čelv a m kad bu de trebalo. G ospodin g r a n'iče. M nogi listovi i radio i televizij d on a čeln ik želi još m alo da ostane­ ske stanice već im aju p rv u vest o to m o, a ja ću biti uz n jeg a — o d g o v o ­ m e da je uhapšen u ce n jiv a č i kako r i inspektor. se on zove, ali m oći će da je o d g o G rad on ačeln ik klim nu glavom s netnu tek kad d o b iju im e k n jig e iz p rezirom osm otrivši odlazak svog po , k oje treba da uzm u k lju č šifre. D o veren ik a. Z nao je da s odlaskom tada treba da b u d e završen posao ra zotk riven og M ortim era Prutinga s pu kovn ikom H antom — za k lju či od laze i neke n je g o v e nade. Šansa Lun. d a u veća svoju popularn ost naglo se — N iste baš p og od n i za širu sa Emanjivala ,jer građani N ju jork a ,ne r a d n ju . . . A n a ročito ne za saradće hteti da zaborave čin jen icu da je nju s p o licijo m — reče inspektor Sle u een ci p rv og građanina živeo o d ­ ter teško p rik riv a ju ći s v o je n ezado­ vra tn i zločinac. Sada je razm išljao v oljstv o. šta b i m oglo da se učini pa . da ovu — M ožda tom e treba da zahvalim m u čn u aferu okren e u korist sv oje što sam jo š uvek živ — o d g o v o ri p opularn osti. Jer, san svakog politi­ Lun. — A sada, d o viđ en ja, g osp od o 1 čara je mašto u B eloj kući, m.esto N adam se da n ećem o im ati nužde da p redsednik a Sje-dinjenih Država. se opet sretnem o. O n se seti još jed n og m osta. Bio je . — Sta, vi odlazite pre nas?! — u z to m ali m ost sa koga su u au tom o­ viknu inspektor S leter i naglo usta­ bilsk oj nasreći potonule nade je d ­ de. n o m čDveku da postane p reised n ik . P oton u le su s te lcm jedn e d s v o jk e .’ ) *) Pisac m isli na senatora K en edija. Iz misli ga trže L un ov glas,

00

L un se sm elk a o dok je S leter ne­ m oćn o op et pao u fo telju . N ek olik o trenutaka k asn ije gradon ačeln ik N ju jork a, p olica ja c iz A arlem a Džed K u p e r i inspektor M aks Sleter spavali su du bokim snom . G led a ju ći na b rojča n ik sata i p ra ­ teći skazaljku za sekunde L un je sta ja o m irno i zau stavljaju ći disanje. K a d m inu opasnost od ta jn o u potreb Ije n og gasa za u sp a vljiv an je, k o ji se b rz o razgrađivao u vazduhu, ali znat n o duže d ržao u snu one k o ji su ga udahnuli, L un reče: — M ožete da odahnete. O dm ah odlazim o. P o v eć u tvrđ en om planu M a k fe rson i P ip čm uzeše najteže k ofere, a D žejn i B renda lake nesesere v e ć u tok u dana b rižljiv o sprem ljen e. Lun napisa p osled n ju poru ku g ra d on a čel­ n ik u i inspektoru: »Morali smo da vam damo alibi, jer možda nekome padne na pamet da pita zašto nas niste zaustavili ma kar kao svedoke. Kad budemo do­ voljno daleko od policijskog obru­ ča, javiću da policajci uđu. Još jedan srdačan pozdrav! Lun, kralj ponoći«. O dm ah zatim krenu i on od n ose­ ć i insipektorov radio u ređaj za vezu s p olicijom . M akfersen i P ip čin jo š je d n o m se vratiše za k ofere s n a jd ra gocenijiim elek tronskim i radio u re­ đ ajim a, oru žjem i oprem om . T a jn im p rolazom nađoše se izvan sfkloništa i izvan p olicijsk o g k o rd o ­ na. D v oja snažnih kola od v ezoše ih p rek o m otsa na Manhatan. O datle požu riše ka P etersonu. — N ikada n eću m oći da za b ora ­ v im sEku ru šen ja on og m osta — re­ č e P ip čin d ok su p relazili p rek o V a šin gton B ridža u N ju Džersi. — Sta b i rekla m oja Ketl'in da je to v id e la ?! — Im aće m n ogo toga da kaže, kad sazna kaiko si se proslavio čak na d ru g o j obaili O keana — reče L un tiho.

Pipčin, k o ji je vozio, osvrn u se i klim n u glavom , je r video je da D žejn spava oslonjena na L u n ov o rame. U d ru gim kolim a M aM erson i B renda L end on su razgovarali o sv o jim željam a. — Ja b ih v o le o jo š je d n u pravu tuču s p u k o v n ik o v o m ban d om u P e­ tersonu. K ad je p u k ovn ik gad, onda je to p ra vi gad — reče m ornar. — A ja b ih volela da je sada p ro leće i da p roved em o n oć u P la v oj planini. Znaš U da se tam o prem a za padu nalazi Blu M aunti? — reče Brenda. — Spektar mu b oja , to ne m ože da bude. Plava planina?! T o je glu ­ post! P lava su m ora i okeani! A pla­ n ina . .. — A li m esečina m ože da bu de pla va — sanjarila je Brenda. — M ese­ čina, p la v o n eb o i pi-oleće . . . M ak ferson je gunđao nešto o tom e da nikada neće m oći sasvim da ra­ zum e žene, a naročito one k o je gađa­ ju iz k oltova kao prvi revolvera ši D iv lje g Zapada, a p riča ju o p la voj m esečini. * K a d je p o licija u svitanje opk olila ceo kraj u kom e se nalazila fabrik a b iv šeg p u kovn ika Hanta, naišla je na n eobičan p rizor. S vi ču va ri i rad­ n ici n oćn e sm ene ležali su n ep ok ret­ no, kao da ih je neka ču dna sm rt za­ desila u istom trenutku. N eke m aši­ n e su se jo š u vek u zaludno okretale. U stan p ok u vn ik a E rskin Hanta p r v i je stigao inspektor M aks S leter u p ra tn ji šerifa i šefa lok a ln e p olici­ je, k o ji su gunđali o tom e da bi ipak treb a lo čekati ju tro, pa da uznem i­ re »tak o u gled n og građanina, kakav je g osp od in H ant«. — P reti m u opasnost i treba da ga v id im o v r lo hitno — o d g o v o ri ins­ p ek tor Sleter. A li uzalud su zvonili. Iz p u k ov n i­ k o v e k u će n ije niko od govarao. G ur

91

BuSe vrala. B ila su otvorena. P o r o ^ c a i pošk iga su b ili nepom ični. — O v d e je bila p lja čka ! — usklik nu šerif. — S v i su m rtvi! P u k o v n ik o v s e f i orm ani u radnoj sob i su o b ije n i! — Mislim da svi spavaju. Ovde je bio neko ko voli da ljudi ponekad spavaju — gunđao je Sleter. U sk oro su m u iz fa b rik e ja v lja li đa su o b ije n i se fo v i i m etalni orm a ­ n i p rojek tan tsk og b iroa i da su spa­ lje n e čita v e h rpe n ek ih planova. — N a m agaoinu p iše da je sve m i nlrano. T am o su n eki kam ioni i c iradam a p ok riv en e m ašine — ja v lja o je policijs.ki p oru čnik, k o ji je ruko­ v o d io p retresom fabrike. — P iše da u k lon im o sve lju d e iz blizin e m agacina, je r esk p lozija treb a da b u d e u sedam časova. N em am o vrem ena d s ispitam o k a k o j e izvršen o m inira n je , ali pozvao sam specioaliste. — V e ru je m da je to uzalud. U k lo­ n ite radn ike n oćn e sm ene — od v ra ti inspektor. — Ali oni svi spavaju. Vučemo iH kao leševe — žalio se poručnik. — P rob u d iče se p re sedam — o d ­ g o v o r i inspeiktor i p rekide vezu. U tom trenutku od jek n u pucanj u sp a v aćoj s o b i b iv šeg p u kovn ika Et-s kina Hanta. In sp ek tor p otrča tam o. — P ro b u d io se i ja sam m u re­ k a o . . . — zb u n jen o p oče še f policiije u PeterS'Onu. — P a . , . rekao sam d a o v o hapše­ n je . . . m ora d a je neka greška n ju joršsJte p o li c ije . . . B ili sm o ličn i p ri j a t e l j i . . . Im ao je p ištolj p o d jastu­ k o m i n e p r im e tn o . . . — m u cao je i£ef p olicije. — I p u ca o je sebi u glavu! — je t­ k o reče inspektor. — U usta . . . S ta v io je c e v u usta — re če šef p o lic ije k ao da je to b ilo n a ročito važno.

Inspek'tor je n ek o v re m e Sutao, a o n d a se trže. — K o je b io g la v n i in žen jer fa b ­ rik e? — upita g le d a ju ći čas šerifa, a čas šefa p o licije . — T o je g osp od in P eter R um f. Jedan tih i usam ljen čov ek . S ta n u je u trećoj k u ći o d a v d e — o b ja sn i še­ rif. In sp ek tor S leter p o žu ri n a p o lje i p o v e d e d v a p o lica jca p rem a ku ći u k o jo j je stanovao in žen jer. N ašli su gai m rtvog s piS toljem u ruci. B io je ispalio tri m etka i n e k o ga je sm if rio sigu rn im p og o tk o m ra v n o u sas­ ta v obrva. — L un je v e ć sv e sred io. M ožda je ta k o spasao i eam og P ru tin ga — re­ če sam za sebe in sp ek tor Sleter. N ije slu tio da se v e ć o d je d n e pi­ lu le u P ru tin g ov om stom aku o d v o ­ jio če tv rti deo i siću šn im kandžam a u h va tio za zid želu ca. A k o n e pad­ ne ja v n a sm rtna kazna, d ola zi dru­ ga teSka sm rt. N aredn ik iza n je g a u p ita šta ja rekao. — N iš ta . . i B o jiin se d a n ek i d o ­ kazi n estaju — z a k lju ći in sp ek tor i Iziđe. B'io je ^ d a o sva n a ređ en ja i sada je m oga o da uzm e b a r k o ji sat o d ­ m ora. U đe u k ola i k ren u prem a N ju jork u . D a ne p ad n e u san u k lju či radio. C uo je vesti i u je d n o m tre­ nutku se trže. « . . . Dobili smo potpisane kopije priznanja izvesno^ pukovnika Han­ ta, koji je optužio najvećeg i naj­ čudnijeg ucenjivača decenije, savetnika Mortimera Prutinga, za koga se zna da je uhapšen. Mora učene Vrecano Bridža ovoga jutra je pres­ tala . . . «

KRAJ

fi

Rejmond Cendler

Smii meflu žalfijama

P ušio sam lu lu i p ov la čio prstom p o obrn utim slovim a m oga im ena na staklenim vratim a kada m e je p osetio L ju b ičica M ekdži. N ed elju dana nisam im ao n ikakva posla.

— K a k o ide d etektivski zanat? — upitao je L ju b ičica . On je b io potka ziv a č u še r ifo v o j k a n celariji. — M ali izlet u p rirod u ? Ili n ek om e telesni stražar i tom e slično? 93

— S ve što donosi dolar — rekao eam. — Sem ubistva. — I kladim se da vod ite čist p o ­ sao. S itu acija je sledeća, Džonš. D a o m i je adresu i telefon ski b roj n ek og čovek a p o im enu L in d li P ol, k o ji je stan ovao u K astelm areu, k re tao se u d ru štvu i odlazio svuda sem na posao. Z iv eo je sam sa japanskim slu gom i vozio veom a velik a kola. U še rif o v o j k an celariji ništa n ije b ilo p r o tiv n jega, sem da se suviše za­ b a v lja. K astelm are je ležao u kru gu gra­ d a ali izgleda da u n jem u n ije bilo više od tu ceta kuća, k o je kao da su sta ja le na sv o jim obrva m a o padini b reg a i izgledale kao da će se p ri ja čem k ija n ju sru čiti u h artije od send v ića na plaži. G ore na drum u nala­ z io se izletn ičk i restoran a kraj n je ­ g a betonsiki luk, k o ji je, u stvari, b io p ešačk i most. Sa u n u trašnjeg kraja toga luka v o d ile su b ele beton ske step en ice p ra v o u zbrdo. K v in o n a l aven ija, rekao m i je gos p o d in P ol L in d li telefon om , treća je u lica prem a vrh u , ako bih od a b ra o d a id em pešice. T o je, dodao je, n a jla:kši način da se n je g o v a kuća na­ đe, p ošto su u lice p o sta v lje n e po in ­ teresan tn om ali n ep regled n om siste­ m u serpentina. P ričalo se da je b ilo lju d i k o ji su satim a lutali, ne od m i­ č u ć i n ap red brže od glista u lim enki m am aca. S toga sam sv oj stari k ra jzle r p a r­ k ira o d o le i pešice se p en ja o gore. B ilo je lep o v e če i na v o d i je jo š b lista lo sunce kada sam kren uo na put. S veg a je toga nestalo kada sam se p o p eo gore, Seo sam na g orn ju stepenicu, m asirao m išiće nogu i če ­ k a o da m i se puls snizi na sto. Tada sam o d le p io k ošu lju s leđa i pošao p rem a je d in o j k u ći na vidiku . B ila je to lju p k a kuća ali n ije iz­ g led a la n a ro čito skupa. G vozden e step en ice v o d ile su d o g la v n og ula­ za a garaža se n alazila iza kuće. D u­ g a crna d ru m ska krstarica bila je u gu rana u garažu, ču dovište a erod i-

64

nam ičnih lin ija čija b i hauba m ogla da p o k rije tro je drugih kola. Na zat­ varaču h ladnjaka b io je p ričv ršćen rep k ojota . K ola su izgledala sk u p ­ lja od kuće. C ovek k o ji m i je o tv o rio vrata na vrhu gvozd en ih stepenica im ao je na sebi b e lo fla n elsk o o d e lo i lju b iča st svilen šal, svezan p od otv oren im o k ovratn ik om k ošu lje. N je g o v suncem op a ljen vrat izgledao je kao v ra t v e ­ om a ja k e žene. O či su m u b ile b o je akvam arina. Im ao je d on ek le teške ali d o b ro sk rojen e crte lica, tri p om n o n egovana talasa gu ste p la v e kose, k oja se dizala nad glatkim p o crn e lim čelom . B io je n ešto viši od m en e — što zn ači da je spadao u v isok e lju d e — i \.opšte izg led a o kao m o­ m ak k o ji se u vek o b la čio u b e lo fla ­ n elsk o od elo sa lju b iča stom sv ilen om m aram om . P ročistio je grlo, p og led a o p re k o m oga le v o g ram ena i izg o v o rio u p it­ n o: — Da? — Ja sam č o v e k k o g a ste pozvali. Onaj k oga je p re p o ru čio L ju b ičic a M ekdži. L ju b ičica ? O, k a k a v čudan n adi­ m ak. D o zv o lite da se setim , v a še 1m e je . . . K o le b a o »e i ja sam m u d o z v o lio da se p otru d i sv e d o k se p o n o v o n i­ je n ak ašljao i s v o je sv e tio zelen e o či u p utio n egd e n e k o lik o m ilja iza m oga d ru g o g ram ena. — D alm as — rek a o sam. — O, uđite, gos(podine Dalm as. Si­ guran sam da ćete m e izvinuti. M oj slu ga n ije v ečera s ov d e. S toga m o ­ ram ja . . . — N asm ešio se s n e o d o ­ b ra v a n je m prem a vra tim a k oja su se zatvarala, k ao da se u b r lja o zato što je m o ra o sam oga seb e da p o slu - ' ži. — V ra ta su nas d o v e la d o b a lk o ­ na, k o ji je, sa tri strane, u ok ru ža va o velik u d n evn u so b u i k o ji je leža o sam o tri stepen ice više. S pustili sm o se niz tri stepen ice i L in d li P o l m i je o b rv o m ukazao na ružičastu na­

slonjaču, n ad aju ći se da neću osta­ viti tragove. B ila je to jed n a od onih soba u ko jim a lju d i sede na jastucim a, s noga ma u krilu i, k roz k ock e šećera, srču apsint, g o v ore d u boko iz grla ili p o ­ n ekad sam o viču. U naokolo, ok o bal kona, b ili su regali s knjigam a, ukra šeni ćoškastim skulpturam a na u g lo ­ vim a. B ilo je tu i p rim am ljiv ih m a­ lih sofa i, tu i tam o, po k o ji kom ad Izvezene svile pod lam pam a. Postao ja o je i velik i k lavir od ružinog d r veta i na n jem u je stajala, u veom a v iso k oj vazi, u sam ljena žuta ruža, a p od n je g o v im nogam a ležao je kines ki tepih b o je bresk ve. P o l L in d li se oslon io na k la v ir i zapalio cigaretu ne pon udivši m e. ■ Z a b a cio je glavu unazad da bi dim u p utio prem a visok oj tavan ici a pri tom e m u je v rat jo š više izgledao k ao vrat žene. — T o je sitnica — rekao je zam iš­ ljen o . — U stvari, g otov o m i ne v re di da se zbog toga trudite. A li, m is 110 sam da b i b ilo sasvim d o b ro da im am pratioca. M orate m i obećati da n ećete zam ahati kak vim re v o lv e ro m 111 tom e slično. V erovatn o nosite so­ b om rev olv er? — N aravn o — rekao sam. P o g le ­ dao sam rupu u n je g o v o j brad i, u k o jo j b i se m ogla sakriti krtica. — Dakle, ne želim da ga u potrebi te, razum ete li, ili da uradite b ilo šta slično. Ja sam o treba da se sret n em s d v o jico m lju d i i nešto k u pim od njih. Im aću kod sebe nešto g o to ­ v o g novca. — K olik o i zbog čega? — u pitao sam i prene.o sopstvenu šibicu so p stven oj cigareti.

zb og je d n o g prija telja . U stvari, ne bih želeo da idem u detalje. — Vi, znači, želite da p ođ em s vam a i nosim za vam a vhš šešir — p rim etio sam. R uka m u je zadrhtala i na rukav b e lo g od ela palo je nešto pepela. To ga je načinilo zlovoljn im - N abrana če la spustio je pogled na rukav i re­ kao blago, kao sultan k o ji harem­ skoj dam i pruža svileno uže pošto su m u n jen i trik ovi dosadili: — N adam se da ne postajete drs­ ki. — N ada je ono što nas održava u životu. Gledafo m e je n eko vrem e u k oče­ no. — O sećam želju da vas tresnem p o nosu — reitao je. — T o je već b o lje — od v ra tio sam; — N e m ožete to učiniti pre no što m a lo ne otvrdnete, ali duh mi se sviđa. Sada m ožem o p oslov n o ra­ zgovarati. On je jo š u vek b io u vređ en . — Ja sam sebi p oru čio teloh ra n itelja — o d g o v o rio je hladno. — Čak i kada b ih im ao privatn og sekreta­ ra, ne b ih m u sve s v o je privatne stva ri poveri. — On bi ih saznao ako b i za vas stalno radio. On bi vas u p ozn a o od g la v e do pete, i od pete do glave. A li ja sam sam o nadničar, m eni mo­ rate reći. O čem u se radi? O učeni?, — P osle izvesnog vrem en a odgo­ v o r io je : — Ne. R adi se e og rlici od Fej-cu žada, u vred n osti od n a jm a n je seda­ m deset pet h iljad a dolara. Jeste U ču li za F e j-c u žad? — Nisam.

— Dakle, zaista p očeo je uz pri ja te ljsk i sm ešak k o ji bih ja bez g ri­ ze savesti m oga o zbrisati iv ico m ša­ ke. Taj čovek m i se jed n osta vn o ni je sviđao.

— P o p ićem o jedan k on jak , a onda ću vam o tom e sve ispričati. O dm aknuo se od klavira i pošao k orak om igrača k o ji se k reće sam.o ispod struka. Ugasio sam cigaretu, o— T o je p riličn o p o v e rljiv posao ' nju šio vazduh i učinilo mi se da sam ■— nastavio je — k o ji preduzim am osetio m iris san dalovog drveta. I ta-

95

'da se L un dli P ol vratio s b o co m i d v e m ajušne čaše. Svaku je n alio k o n ja k om k oliko b i m og lo da stane u kašičicu za čaj i pružio m i čašu. P rogutao sam sv oj gu tljaj i sače­ k a o da on svoj d ov oljn o dugo drži p o d n osem i p očn e razgovor. — F e j-C u žad — rekao je — je ­ d in i je stvarno sku pocen žad. Ostali su sk u p ocen i jed in o sv o jo m fin om izradom . F e j-C u je skupocen sam po sebi. Nisu poznata n ova nalazišta a p o stojeća su icrp ljen a pre n ekoliko vek ova. Jedan m oj p rijatelj im a o g rlicu od tak vog žada. P edeset i je ­ dna šlifov an a m andarinska perla, sv e g otov o iste veličin e, svaka od po o k o šest karata. Ogrlic^l je ukradena p rilik om p rovale, p re izvesnog v r e ­ m ena. T o je b ilo jed in o odneto i mi sm o opom enuti, b io sam s tom da­ m o m tada i to je razlog što na sebe uzim am rizik te isplate, da ni u k o­ m e slu čaju ne alarm iram o niti p oli ciju ni osig u ra v a ju će društvo, već da sačekam o poziv. P osle dva dana stigao je poziv. Cena je utvrđen a na d eset h ilja d a d olara a vrem e p red a ­ je je danas u v eče u jedanaest sati. M esto jo š nisam saznao, ali b iće ne­ gd a p riličn o u blizini, negde na P a lisadam a. P og led a o sam sv o ju praznu m a ju ­ šnu čašu i p rom u ćk ao je. On m i je n alio još m alo konjaka. P oslao sam ga za p rv om dozom i uzeo još jednu cigaretu, ovoga puta, jed n u od n je ­ g o v ih jed n u p ravu i čistu v ird žin iju » n je g o v im m on ogram om na hartiji. — Z n ači, d ob ro organizovan na­ p a d — rekao sam. — L ju d i ob ičn o sk u p ocen nakit ne nose sobom , a ak o nešto nose, to su im itacije. Je li tešk o n ap raviti im itaciju žada? — Sam m a terijal ne — o d g ov orio je P ol Lindli. — A li, i za ob ra d u bio t i p otreban čitav jed an ljudsk i ži­ v ot. — Z nači, to se ne da rasparčati — rek ao sam. — A to znači da se m ože p rod a ti sam o za delić sv oje 90

vrednosti. G ov a c k o ji traže jed in i je način ' da gan gsteri nešto izvuku iz sv og a posla. R ekao bih da bi vam se m og lo p ov erov a ti. V i ste p ro b le m svoga telohran itelja p riličn o d u go odlagali, gosp od in e P ole. O tkud zna te da će ti lju d i prih va titi telohra­ nitelja? — Ja to ne znam — o d g o v o rio je on p riličn o m rz o v o ljn o . — A li ja ni sam nikakav junak. U m raku ra d ije ostajem u društvu. S početka sam m i slio da pođem sam. Z a tim sam se p red om islio: zašto ne bih, u dnu svo jih kola, sakrio nekoga, za svaki slu čaj? — Za slučaj da v a m odu zm u n o ­ vac a u ruke d a ju prazan om ot? K a ko bih ja to m ogao sprečiti? A k o po čnem da pucam , i čita v se izvu čem pri tom e, vi nikada više n ećete v ideti sv o j žad. A ako ne zapucam od mah, nestaće pre n o što v i budete v i deli šta su vam dali. M ožda vam u opšte ništa i n eće dati. M ogli b i vam reći da ćete rob u d o b iti poštom , p o ­ što se u vere da n o v a c hi je m arkiran. Je li m arkiran? — Oh, n ije! — M eđutim , treb a lo bi da bu de — p rogu nđao sam. — Danas se m ože m arkirati tako da se to p rim eću je samo pod m ik rosk op om ili k va rcla m pom , a za to je p otreb n a oprem a, a to znači p olicija . D akle, u redu, p ri­ stajem . M oja u loga stajaće vas p e­ deset dolara. D a jte m i ih, h a jb o lje , odm ah, za slučaj da se ne vratim o. V o lim n ovac u džepu. N je g o v o širok o, le p o lice k ao da je nešto postalo bleđ e. Ž u rn o je re­ kao: — Da pop ijem o. T oga puta nalio je pristojn u p o r­ ciju. Sedeli sm o i ček ali da zazvoni te­ lefon. D obio sam s v o jih pedeset d o ­ lara s k ojim a sam m ogao da se ig ­ ram. , T elefon je zvon io četiri puta a sva ki put je n je g o v glas zvu čao kao da

s n^im razgovaraju žene. P oziv k o ji sm o čekali stigao je tek u p ola je ­ danaest.

* Ja sam vozio. Ili tačn ije: držao sam volan velik ih crn ih kola i pustio ih da idu sama. Im ao sam svetli m an til sportskog k roja i šešir P ola L in d lija. Im ao sam u džepu deset hi lja d a dolara u stotinarkam a. P o l je sedeo jia zad n jem sedištu. On je im ao srebrom ok ovan pištolj k o ji je ličio na kakav ukrasni predm et. N a­ dao sam se da će n jim e um eti i da ru k u je. Ništa m i se n ije sviđalo u o v o m slučaju. M esto susreta bila je dolina na kra ju P urisim a — kanjona, petnaestak m inuta od kuće. P ol je tv rd io da to m esto veom a d ob ro p ozn aje i da ne­ će im ati teškoća da m e povede. V o z ili sm o se u cik -cak lin iji i opi šiva li osm ice p o padini b reg a sve d ok m e n ije u hvatila vrtog la vica a tada smo se, sasvim iznenadno, našli na drum u m ed svetleoim prugam a kola s jed n e i s druge strane. S a ob ­ raćaj je b io u n a jvećem jeku. Iza pum pne stanice na Sanset b u ­ lev a ru skren uli sm o u d ivljin u . O sećao se n ek o v rem e m iris m orske tra ve, zatim je p reovlad ala žalfija. M i­ ris je b io veom a intenzivan i d o p i­ rao je s m račnih padina bregova . B lago, u daljen o, žuto svetio d opiralo je do nas s visine. N eka kola su pro šištala kraj nas i reflek tori su za tre nutak osvetleli brda. Na nebu je b io p olu m esćc, h ladni oblačići m agle ju rili su kraj njega. — O davde idem o do B el-E r kluba — rekao je P ol. — S ledeći je Las Pulgas a zatim dolazi Purisim a. Na sled ećoj okuci, skrenućem o gore. — N je g o v glas zvu čao je prigušeno i na peto. N ije u n jem u b ilo ni traga m e­ talnog prizvu ka P ark aven ije iz pret h od n og razgovora. K ola su kliznula dalje, a tada m i je na usponu oštro šapnuo u u vo;

.

4 X-100 (325)

— O vde, desno. Skrenuo sam crna k ola u široki bu levar, obrastao u k orov, k oji n ik ada n ije uspeo da postane upledna sa obraćajn ica. Crni odlom ci p o lu g o to vih lučnih sv etiljk i ukazivali su na tu tužnu čin jen icu. Z b u n je se pruža lo preko iv ice asfaltnog puta. M ogao sam da ču jem pesm u cvrča k a i žaba s drveća, to lik o su kola bila bešum na. Zatim se u svakom b lok u p o ja v lji vala po jed n a kuća, p otpu no m rač­ na. L ju d i ovd e izgleda idu na spa­ v a n je s kokoškam a. N a' kraju toga drum a asfalta je n eoček ivan o nesta­ lo. Našli sm o se na p oljsk om putu, zatim smo p očeli p on ov o da se p e­ n jem o uz b rd o sve dok se pred na­ ma n ije našla rampa od belo ok re če nih letava. \ P o l se nagnuo preko naslona i u zdahnuvši prošaptao. — O vo je to mesto. M orate izaći i p od ići ram pu da bi.sm'o krenuli da­ lje niz dolinu. Verovati;io je to tako udešeno da ne bism o m ogli žurno otići, je r se kola m oraju okrenuti. Oni h oće da im aju vrem ena da b i m ogli da odu p re nas. — D ržite jezik za zubim a i ne d ižite se sve dok me ne ču jete da vik n em — rekao sam.'” ’ U gasio sam gotov o n eču jn i m otor. O sluškivao sam. C vrčci i žabe su b i­ li nešto glasniji. Inače, ništa se dru­ go n ije čulo. Niko se u okolini n ije m icao, je r inače bi cv rčci zaćutali. Dotakao sam se hladne drške revol vera pod m iškom , otvorio vrata ko­ la, spustio se na čvrsto glineno tle i ostao stojeći. O ko m ene je svuda b i­ lo žbunje. O sećao sam m iris žalfije. B ilo ih je tolik o da se tu m ogla sa­ kriti čitava arm ija. P ošao sam pre­ m a rampi. M ožda je to samo bila proba da bi se u tvrd ilo da li će P ol uraditi k ako mu je rečeno. P ružio sam ruke, bile su mi' pot­ rebn e obe, i počeo jedan deo ram pe d^ guram ustranu. N ije to bila

b'a. N a jja ča džepna lam pa na svetu p og od ila mp je iz žbu nja, ni desetak korak a dalje, pravo u lice. Tanki, visoki glas zapištao je iz m raka iza lam pe: — D v o jica smo, s puškama. P od i­ gn ite visok o ruke, ali prazne. Mi ni­ šta ne rizikujem o. C utao sam. Z a trenutak sam d r­ žao rampu. P ol n ije davao glasa od sebe- Ta­ da je težina ram pe trgla m o je miši ć e a m ozak mi je naredio da je pu­ stim- Stoga sam ram pu pustio da padne na svoje mesto. P olako sam dizao ruke. Mlaz svetla sa ručne la­ m pe pritisnuo m e je kao m uvu uda renu o zid. Nisam ništa naročito mi slio sem « t o sam se neodređeno p i­ tao da li b i bilo b o lje da počnem o— T ak o je dobro — rekao je tan­ ki, pištavi glas- — Ostanite tako dok vam ne pridem . G las je podsticao neodređena seća n ja u m om e mozgu. A li to ništa n ije m oralo da znači. U m om sećanju je b ilo suviše takvih odjeka. Pitao sam se šta li P ol radi- Uska, oštro ocrta na prilika od vojila se od mlaza sve tla, prestala odm ah potom da bude oštra i prestala uopšte da ima neki oblik , pa se p retv orila u šuštanje s jed n e strane. Zatim je to šuštanje b ilo iza mene. Držao sam ruke viso k o i žm irkao u b lješa vo svetio lam pe. L ak i prst dotakao se m ojih leđa a zatim ga je zam enila ce v pišto­ lja. G las koga sam se upola sećao, rek a o je : — To će m alo zaboleti- — Cereka n je i pištavi zvuk. Bela, vrela žar prošla je kroz m oju glavu. P ao sam na ram pu, pokušao sam da se p o p nem uz n ju i uzviknuo. Još sam s ■desnom rukom pokušao da dospem ispod leve miškeD ru gi put nisam više čuo pištavi zvuk. V id eo sam sam o kako b eli b ljesa k postaje veći i v eći sve dok ništa n ije bilo sem bezboln og jakog, belog svetla. Zatim je nastupila tama U k o jo j se v rtelo nešto crven o, kao m i 98

k'rob' p od m ik roskopom . Onda više n ije b ilo ni on og n ečeg crv en og i ničefe pok retn og, već sam o praznina i osečaj padanja. P ro b u d io sam se, zagledao u k oče­ no u jed n u zvezdu i u dva đ a v olči ća kako razgovaraju— L u Lid— Šta kažeš? — L u Lid. — K o je Lu Lid? — 2 ila v i revolvera š koga si je d ­ nom video kod p olicajaca. — A h, taj... L u Lid? O krenuo sam se i pod igao se na je d n o koleno. Z a ječa o sam. N ikoga n ije bilo i ja sam razgovarao sa sa­ m im sobS'm dok sam d olazio k s\^esti S m ukom sam uspostavljao rav­ notežu, oslonio se d a ln ovim a o ze­ m lju i oslušnuo- Ništa nisam čuo. K a da sam pom aknuo ruke, na koži su ostale iglice i le p ljiv i sok purpurne ža lfije od k ojeg d iv lje pčele prave svoj med. M ed je sladak- S u više sladak i ostaje s težinom u stom aku. N agnuo sam se i ispraznio stomakP rošlo je izvesno v rem e i stom ak s e nešto smirio- Još u vek ništa n i­ sam čuo osim zu ja n ja u ušima. D i­ zao sam se oprezno, kao starac k o ji izlazi iz kade. U n ogam a nisam im ao naročito m n ogo osećaja, bile su m i kao od gum e. Zateturao, sam se i obrisao znoj s čela i op ip ao potiljak. B io je kašast i m ek kao udarena breskva. Kada sam ga se dotakao, osetio sam bol sve do članaka nogu. Oči su se dotle već b ile tolik o raz bistrile da sam m ogao da vidim kon ­ ture doline, žbu nje k o je je, kao ni ski zid, stajalo po padinam a i put k o ji se, pod blagim m esecom , dizao negde u visinu. Tada sam ugledao kola. Bila je u m o jo j blizin i, ne d a lje od deset koraka. Jedn ostavn o nisam b io dotle bacio pogled u tom e pravcuBila su to kola P ola L in d lija , n eosve tljena. D ok otrlja o sam se d o n jih i instinktivno se m ašio p od pažuh. Na ravno, rev olv er više n ije b io tU; M o

m ak, či.ii m i se glas učin io poznat p ob rin u o se za njega. A li, jo š uvek sam im ao džepnu lam pu. Izvadio sam je, otvorio zadnja vrata k ola i osvetilo unutrašnjost. N igde n ije b i­ lo ni krvi, ni pocepane presvlake, ni polu p an og stakla, ni lešaK ola, izgleda, nisu bila b o jiio p o­ lje- P rosto su bila prazna. K lju č je jo š u vek bio na svom mestu. U putio sam sv oju m alu lam pu ok o sebe po zem lji. T ražio sam ga M orao je biti tu n egde u blizini. Tada je hladnu tišinu prekinuo zvu k m otora s ove strane grebenaS vetio u m ojoj ru ci se ugasilo. D ru ­ go svetio — reflek tori — upućeno je kosim zracim a p rek o žbunja- Sručio sam se na zem lju i šćućurio se iza haube kola P ola L indlija. S v etio reflek tora se spuštalo i po stalo je jače- Silazilo je putem niz padinu. Z v u k m alog m otora postajao je sve jasnijiNa pola puta k ola su se zaustavi­ la. U k lju čen je reflek tor sa straneSvetlo se od jed n om zaustavilo na m estu k o je ja nisam m ogao da v i­ dim. Z atim se ugasilo i kola su nasta v ila p olak o da silaze niz padinu. Pošto su sišla u dolinu, opisala su k ru g tako da su se reflek tori dota­ k li crn e limuzine- O buhvatio sam sv o ju g orn ju usnu zubim a i osetio sam da je grizem tek pošto sam postao svestan ukusa krvi u ustimaK ola su se jo š više okrenula. Za tim su se reflek tori ugasili. M otor je prestao da radi i p on ov o je noć postala prazna, i crna, i nema- Zatim je od jek n u lo treskanje vratim a, pa šum lakih, brzih koraka. Svetlosni zrak preleteo je kao nož preko m oje gla ve k roz tamuZatim sam čuo smeh. Sm eh d e v o jke, zvon ak kao zvu k mandoline. B e­ li, svetlosni zrak prošao je ispod v e ­ likih crnih kola i p ogodio m oje sto paleD evojačk i glas je izgovorio oštro: — V i, tamo! Izlazite s visok o p o­ dignutim rukama.-, ali, prokleto pra znim. Im am vas na nišanu-

Nisam se pom aknuo. Glas se p on ov o okom io na mene— Slušajte, vi, mister, im am tri m etka za vaše noge, sedam preosta lih za vaš trbuh i, k tome, jdš re­ zervn i šaržer. H oćete li sada izaći? — S klonite tu igračku — p rog u nđao sam — ili ću vam je izbiti iz ruke- — M oj glas je zvučao kao glas nekog drugog. B io je prom ukao i grub. — O, kakav ok oreli tip! — Glas jo j se, m eđutim , zalelujao- Zatim je p o ­ n o v o postao čvršći. — H oćete li sa­ da izaći? B roja ću do tri- M islite na prednost k oju im ate, ili ih je šesna­ est? A li noge će vas ipak zaboleti. G odinam a treba lečiti članke n ogu pre no što se potpuno oporave a p o ­ nekad.-. U spravio sam i pogledao u njenu džepnu lampu— I ja u vek suviše pričaiji kada se plašim — rekao sam. — Ni.-. N i je d a n više pokret! K o ste vi? — B edn o privatn o njuškalo, za vas detektiv- K oga to jo š interesuje. O bišao sam kola i prilazio jo j. Ona n ije zapucala- K ada sam se našao na tri koraka od nje, zastao sam. — Ni koraka dalje! — naredila m i je gn evno pošto sam stao. — Kalco vi hoćete. Sta ste to odo zgo vid eli p od svetlom reflektora? — Jedn og čoveka. — Je li p ovređen? — Plašim se da te m rtav — izg o ­ vorila je ona ozbiljn o. — I v i izgle­ date polum rtvi. — U darili su m e tako da sam izgu bio svest. Od toga im am kolu tove pod očima— I zlatni h um or im ate — rekla ,1e. — Baš kao lju d i u m rtvačnici— _Da ga pogledam o — rekao sam odsečno. — V i m ožete s tom vašom p u caljk om ostati iza m ene ako vas to čin i sigurnijom . , O bišao sam mala kola k ojim se dovezla- Obična, mala kola, čista i negovana. Blistala su pod ostacim a meseca. Cuo sam njene korake za Đ9

sob'om, ali nisam više obraćao paž­ n ju na jaju. N egde na pola puta uz padinu ugledao sam n jegovu noguU perio sam sv oju džepnu lampu u čoveka, a d ev ojk a ga je.osv etlila svo jom . V id eo sam ga celog. B io je p rile p lje n o zem lju, opružen na leđima, kraj jed n og žbuna. Im ao je ono o d ­ ređ en o držanje k o je u vek znači isto: svežanj odeće. D evojlca ništa n ije rekla. Držala se p od a lje od m ene i s m ukom je d isala. A li je lam pu držala sigurno i m irno, kao kakav žilavi veteran iz O d eljen ja za ubistva. Jedna n jegova ruka bila je ispru­ žena. Prsti su bili zgrčeni. Druga ru ka nalazila se pod njim , a m antil je b io pom aknut, kao da je bio bačen iz kola. Gusta plava kosa bila je n a top ljen a k rvlju , k oja je, pod m esečinom , bila crna kao imalin. K rv i je b ilo i na n jeg ov om licU' Tada sam lako m ogao da postanem m eta njen ih m etaka. D otle se nisam setio svežnja n ovčanica u džepu- Ta da m i je ta pom isao pala na pam et tako brzo, i p ogod ila m e tako jako, da sam žurno gu rnu o ruku u džep. M oralo je to izgledati tačno kao da sam hteo da se m ašim oružja. Džep je b io prazan- Izvukao sam ruku iz džepa i okrenuo se. — M ister — rekla je ona dahćući — da nisam već ran ije bila donela sud o vašem licu-.. — Im ao sam deset hiljada dolara — presekao sam je- — T o je bio n je g o v novac. N osio sam novac u sv om e džepu da bih izvršio isplatu. I taj n ovac mi je ovoga trenutka pao na pam et. A v i im ate najelegatn iji n ervni kostim k oji sam ikada v id e o na jed n oj ženi. Ja ga nisam ubio— U to nisam ni verovala — re­ kla je. — A li neko ga je morao v e ­ om a m rzeti kada ga je tako tresnuo p o glavi. — Ja ga nisam d ov o ljn o dugo p o ­ znavao da bih ga m rzeo. Osvetlite m i još jednom 100

Spustio sam se na kolen a ! pretra žio mu džepove, pok ušavaju ći pri to­ m e da m u ne izm enim položaj tela. Im ao je nešto n ovca u m etalu i har tiji, k iju č u kožnoj fu troli, u ob iča je nu lisnicu sa u ob iča jen im p rozorom za vozačku d ozvolu karticu osigura­ nja. U lisnici n ije b ilo novca. P itao sam se zašto m u nisu p ročep rk a li p o džepovim a pantalona. M ožda ih. je om elo svetio- Inače b i stigli i do ispod postave sakoa- P rin eo sam p od mlaz svetla džepne lam pe ostale p re dmete. dve d obre m aram ice, b ele i besprekorne kao sveži sneg, pola tu ceta šibica iz elegantnih restorana, srebrnu dozu za cigarete, tešku kao tek, napunjenu za n jega sp ecijaln o pravljen im cigaretam a,' jo š jed n u do zu za cigarete, od svile, ukrašenu zm ajem od fin og v e z a ., O tvorio sara je i pod lastišem našao tri duge, ru­ ske cigarete s d u gom m uštiklom . Opipao sam jednu. B ila je stara i suva, — Za dame m ožda — rekao sam— On je pušio druge. — M ožda samo kao am ajlija — rekla je d ev ojk a iza m ene i n jen dah pom ilovao m e je p o potiljk u . —^ Ja sam jedn om n ekoga poznavala ko je pušio takve. M ogu li da vidim ? P ružio sam jo j dozu i ona je upe­ rila svetio lam pe u dozu i posm atra la je sve dok nisam progu nđao da bu de ljubazna p on ov o spusti svetio na zem lju. Ona je zatvorila dozu i pružila mi je- Ja sam je vratio u n jeg ov džep. — T o je sve. Onaj što ga je tre­ snuo po glavi plašio se da se zadrža­ va i posprem i. HvalaD igao sam se, s m ukom , okrenuo se i oteo jo j m alo o ru žje iz ruke— Do đavola, ne m orate b iti gru bi sa m nom — uzvikAVila je ona g n e v no. — G ovorite — rekao sam. — K o ste vi, i zašto vozite ovuda usred n o ć i’ Dala m i je na znanje da sam jo j p ričinio bol, uputila je svetio na svo ju ruku i pom no je osmotrila-

— Ja sam bila s vam a pristojna, zar ne? — upitala je prekorno. — G orim od radoznalosti i plašim se istovrem eno, a p ri tom e v a m nisam uputila ni jed n o jed in o pitanje- Zar n ije tako? — B ili ste sjajn i — odao sam jo j priznanje. — A li ja sam u škripcu i ne sm em sebi da dozvolim nika­ k v e nepotrebne šale. K o ste vi? I ugasite već to svetio- Ono nam više n ije potrebno. Ona je ugasila lam pu- P olako, pred našim očim a, p rirod a se budila iz totaln og m raka sve dok nism o videli k on tu re žbunja, opruženog m rtvaca i svetlu prugu na nebu s južne stra­ ne, što je svakako bila Santa M onika. — Z ov em se K arol P rajd, stanujep i u Santa M oniki. Pokušavam da pišem reportaže za jed n u novinsku agenciju- Ponekad n oću ne m ogu da spavam i onda se vozim unaokolo, prosto b ilo kuda. P oznajem ovaj kraj- V id ela sam vaše m alo treperavo svetio dole a za m lade zalju bljen e čin ilo m i se suviše hladno, ako je za to uopšte i potrebn o svetio. — U to se ne razum em , nikada to nisam pokušao — od g ov orio sam jo j. — Znači, im ate rezervni šaržer za to oružje. Im ate li m ožda i doz­ v o lu za nošenje oružja? P odigao sam m alo rev olv er kao da ću opaliti. Za tako m alo oru žje d o­ b r o je balansirao- M noštvo dobrih lju d i uspavani su već kalibrom 25. •— N aravno da im am d ozvolu za n ošen je oružja- A li ono sa rezervnim šaržerom bio je blef— V i se ni od čega ne plašite, g o­ spođice P rajd? Ili b i trebalo da ka­ žem gospođo P rajd? — Ne, ne bi trebalo.-. Okolina ovde n ije opasna- L judi čak i ne zaklju­ čavaju vrata. V erovatn o je samo ne­ k oliko lupeža saznalo koliko je ovde pusto. O krenuo sam m alo oru žje i vra­ tio jo j ga. — Evo- Danas nisam naročito pa­ metan. A sada, ako biste b ili ljubaz­

n i da m e poved ete u K astelm are? Tam o ću uzeti svoja kola i prijaviti o v o policiji— Ne b i li trebalo neko da ostane ovde kraj njega? P ogled ao sam na fosforne skazaljke svoga sata. — Č etvrt do jedan — rekao sam. — M ožem o ga p overiti čvorcim a i zvezdam a. H ajdem o. Ona je stavila revolver u tašnu i m i smo se spustili niz padinu i ušli u njena kola. Okrenula je i povezla uzbrdoG ore, na grebenu, izašao sam i spustio ram pu. Z a ostatak n oći P o l L in dli b io je bezbedan, kao i za m no ge noći k o je dolaze. D ev ojk a n ije govorila sve dok ni­ sm o došli d o p rv ih kuća- Tada je upalila svetla i izgovorila m irno; — Im ate k rv i na licu, gospodine, i ja jo š nikada nisam videla čovekakom e bi piče b ilo potrebn ije no va­ ma. Zašto se ne Ijismo od vezli do m oje ku će i odan de nazvali zapadni Los A nđelos? O vde u susedstvu p o­ stoji sam o vatrogasna stanica— Z o v e m se D žon Dalmas — odgo v orio sam. — A krv na m om e licu... tako m i i treba- Za vas ne b i b ilo dobro, sem toga, da budete um ešani u ovu priču- Ni jedn om rečju vas neću pom enuti. — Ja sam siroče i živim sama — odvratila je- — T o mi baš ništa ne b i smetalo. — Ipak, vi samo — vozite d ols na obalu — rekao sam. — Odatle ću ja poći samA li, m orali sm o se jo š jedn om za­ ustaviti pre no što smo stigli do K a stelmarea. Treskanje kola nateralo me je da nestanem iza žbunja i da jo š jed n om povratim svu sadržinu svoga stomakaKada smo stigli do mesta gde su m oja kola bila parkirana, rekao sa^n joi laku noć i seo u svoj kraizler. K afana kraj puta bila je još otv o­ rena. M ogao sam da uđem da nešto popijem i da odatle telefoniram , ali m islio sam da je m udrije da uradim 101

on o Sto sam pola sata d ocn lje 1 ura­ dio: vpctpuno trezan i zelen, s licem u brljan im k rvlju , ušao sam u p olici­ jsku stanicu zapadnog Los Anđelesa. P o lica jci su najzad sam o ljudi. A n jih o v viski dobar je isto tolik o k o­ lik o i onaj k o ji vam gurnu preko šankaP riču nisam d ob ro ispričao. Sve m l se m anje sviđala. Rivz, čovek iz O d eljen ja za ubistva k o ji je izašao onam o, slušao m e jes puštenih očiju, iza n jega su d v ojica u civilu stajali kao telohranitelji. P atrolna kola su v e ć bila izašla na lice mesta, da bi n ek o bd io nad m rtvacem . R ivz je bio m ršav, m iran čovek ok o pedesete, uska lica i glatke sive kože, besprekorn o odeven- N jegove pantalone im ale su dug, oštar kao nož. podizao ih je pom no visoko £»va ki put kada bi sedao. N jegova košu­ lja i n jegova kravata izgledali su kao da ih je u pravo pre pet m inuta izvadio iz orm ana i stavio na sebe a šešir kao da ga je n egde kupio uz put. N alazili sm o se u sobi kapetana dn evne službe u p olicijsk oj stanici nedaleko , bulevara Santa Monika. B ilo nas je četvoro. P ijan i čovek, k o ­ ji je u ćeliji čekao da bude transportovan u gradsku cisternu pijanija ,i tako u ranu zoru m ogao da izađe p red sud, čitavo vrem e je od sebe davao alarm ne signale australijske džungle— Dakle, ja sam b io n je g o v telohranitelj za to veče — rekao sam najzad — i to sam dobro zabrljao, m oram priznati. — Ja zbog toga ne bih lupao gla­ vu — od govorio je Hivz ravnodušno. — T o se svakom e m ože dogoditi- V e rov a tn o su vas zam enili s tim P o ­ lom L in diijem , prosto vas tresnuli p o glavi da bi se izbegla svađa i d o b ilo u vrem enu. M ožda robu i ni­ su im ali sa sobom , m ožda nisu hteli je ftin o da je predaju- Kada su zatim u tvrdili da v i uopste niste P ol L in dli, n alju tili su se i na n jem u iska­ lili bes. 102

— On je im ao o ru ž je ■— rekao sam. — M ali fin i pištolj- A li kada se čovek nađe pred d ve puške, ob i­ čn o n ije n aročito ratoboran. — A sada da pređem o na tog bra­ ta koga se sečate — rekao je Ri#zP odigao je slušalicu— B io je to glas u tami. N isam sasvim siguran. — Naravno, ali m i ćem o p rov eriti šta je on radio u to vrem e- L u Lid, to je im e k oje se lako pamti. — D ežurnog u centrali, Džo — re­ kao je u slušalicu- — O vd e Rivz, v o ­ dim istragu o onom ubistvu. T ražim revolveraša L u L ida. Izm eđu dvad e­ set dve i dvadeset četiri godine, sve tlo m rke boje, negovan izgled, sitan, poluspušten kapak na jed n om oku, zaboravio sam na kojem - Nešto je o njem u poznato, ali ne m nogo. Uvpk b iv a hapšen i p on ov o pušten. M om ci u 77- stanici ga m ora ju znati. Ž elim da se p roveri šta je radio sinoć. Da­ jte kolegam a sat vrem ena, zatim pre ko radija pošaljite poternicu. Spustio je slušalicu i zažm irio put mene. — Im am o n a jb o lje detektive za­ padno od ćik aga- A k o je u gradu, oni će ga naći- I n eće ga dugo traži­ ti. H oćete li sada da se odvezete ona­ m o? Sišli smo, ušli u patrolna kola i odvezli se kroz Santa M oniku prem a Palisadam a. N ekoliko časova kasnije, u hladno sivo praskozorje, stigao sam kući. P rogutao sam aspirin i viski i oprao potiljak veom a top lom vodom - Tada je zazvonio telefon- B io je to Rivz. — Dakle, im am o L u Lida — rekao je. — Pasadena ga ima. Z a jed n o s M eksikancem , po im enu Fuente- P o­ kupili su ih o b o jicu na A r o jo Seko bulevaru, ne baš lopatom , ali opre­ zno. — D alje — rekao sam i ščepao telefon tako snažno da se g oto v o rasprsnuo — izbacite samo sve— P ogodili ste. Nađena su ob ojica p od K olorado m ostom kod strita- Ste

gnuti, žicom obaviieni- I nabubreli kao zrele pom orandže. Sviđa li vam se to? B o rio sam se s dahom— Sam o bi još nešto nedostajalo da zaspim kao beba. T v rd i beton bu levara A r o jo Seko dvadeset pet m etara ispod m osta kod K olora d o strita. — Taj m ost su zva li „M ost sam oubica” . — Da — rekao je R ivz posle izvesne pauze. — Izgleda da ste zagri­ zli u zaista trulu jabuku- Sta kažete na sve to? — R ekao bih : ta d v ojica su sazna la nekako za čitavu stvar i odlu čili sebi da p rigrabe n ova c za otkupninu ali su zatim sam i b ili udešeni. — T o b i svakako tako izgledalo svak om inform atoru, zaduženom po toj stvari — od govorio je Rivz. — V i, naravno, m islite na lju d e k o ji su znali da su perle ukradene, ali kod k ojih perle nisu- Ja sam, m eđutim , sk lon iji da po veru j em- da su ta d v o­ jica htela da se d očepaju čitavog p le na um esto da ga odnesu šefu. A m ožda je i šefu dod ijalo da hrani to lika ustaR ekao mi je laku noć i p oželeo m i prijatne snove. P op io sam d ov olj n o v isk ija da bih otupeo svoju boln u glavu. A to je b ilo više n o što m i je čin ilo dobroStigao sam d ov oljn o kasno u svo ju kancelariju želeći da izgledam do bro. M eđutim , tako se nisam osećaoDva šava na p otiljk u p očeli su da se zatežu, a flasteri na obrijanim de lovim a glave pekli su kao sm rzotine na nogama. M oja kancelarija sastoji se iz dve prostorije, odm ah iznad kuhinjskog mirisa jed n og hotela. Mala je bila p red soblje i uvek je bila otključana da bi klijent m ogao da uđe i da če­ ka, ako sam im ao klijenta i ako je hteo da čekaK arol P rajd je sedela u p redsoblju i nam rštila nos nad sofom i dve sto lice, malim kvadratnim tepihom i bibliotekarskim stolom dečjih razm e

ra sa ilustracijam a iz vrem ena uki­ danja proh ibicijeIm ala je na sebi m rki kostim od tvida sa širokim reverim a, košu lju m uškog izgleda, sa k r a v a t o m , 'lju p k e cipele, crn i šešir za k o ji b i neko m ogao da m e ubedi da staje dvade­ set dolara ali je izgledao kao da ga je sama n apravila od starog p odm e­ tača pisače m ašine. — Dakle, v i ipak i ustajete — re­ kla m i je. — T o saznanje je umirUju će. V eć sam počela da m islim da sav svoj posao obavljate u postelji* — Izv olite u m oju k an celariju — o d g ov orio samZ a tv orio sam vrata i prošao u drugu sobu; s tepihom b o je rđe, s pet zelenih orm ana za akta, od k ojih su tri bila napunjena samo k a liforn ijsk im vazduhom , reklam nim kalen­ darom k o ji je prikazivao Kanadske p etork e kako se v a lja ju po tepihu b o je neba, n ek olik o stolica od ora­ hovine, u običajen im pisaćim stolom i u ob iča jen om škripavom pokretn om stolicom p ored njega Seo sam na n ju i stavio šešir preko telefona. D otle je jo š nisam b io ni čestito video, čak ni p ri osv etljen ju u K a stelm areu. Izgledala je kao da ima dvadeset šest godina i kao da n ije naročito d ob ro spavala- Imala je vimo rno ali lju p k o m alo lice pod b u jn om m rkom kosom , m alo čelo, k oje je bi­ lo više ■no što bi se m oglo nazvati pravilnim , m ali, radoznali nos, nešto m alo dužu g orn ju usnu i usta k oja su bila m alo predugačka- O či bi jo j m ogle biti veom a pilave da ^u htele. Izgledala je mirna, ali ne i ću tljiva i pam etna i n e u holivudskom sm i­ slu reči. — Pročitala sam u večern jem iz­ danju, k oje se u jutro p o ja v lju je — rekla je ona. — U svakom slučaju, ono što je u n jim a bilo— A to znači da p olicija nam erno n ije htela da se opširno piše- Z adr­ žala je ponešto i za ju tarn ja izdanja koja će se p oja viti u podne. — U svakom slučaju, ja sam za vas ponešto uradila. 103

F iksirao sam je oštro, gurnuo jo j p rek o stola pljosnatu ku tiju s ciga­ retam a i p očeo da punim sv oju lulu. — V i ste u zabludi — od g ov orio sam. — Ja s tim slu čajem nem am n ik a k v e veze- Ja sam sinoć d obio što sam zaslužio i to m e je stajalo čita v e je d n e b oce pre no što sam u ton u o u san. Slučaj je sada stvar p o licije. — T o ne v eru jem , u svakom slu­ č a ju n e u potpunosti — odvratila je ona. — Uostalom , svoj h on orar m o - ' rate zaslužiti. Ili m ožda niste nika­ k a v h on orar prim ili? — P edeset dolara — rekao sam- — I vratiću ih čim saznam kom e treba d a ih vratim Cak ni m oja m ajka ne b i tvrd ila da sam ga zaslužio. — S viđate m i se — rekla je. — Izgledate k ao čov ek k oji bi postao n itk ov da ga u tom e nešto n ije spre Čilo, u p rav o u posled n jem trenutku. Z nate li kom e pripada ona ogrlica o d žada? Isp ra vio sam se trgn u vši se. Sve m e je od toga zabolelo— K ak va ogrlica od žada? — g o­ to v o sam p rovrištao. Ja jo j nisam b io Ispričao ništa o ogrlici od ža­ da. U n ovin am a ništa n ije pisalo o Ogrlici od žada. — N e treba da se trudite da bu­ dete suviše lukavi- Ja sam govorila 8 co v ek om k o ji v od i taj slučaj, s p o­ ru čn ik om R ivzom - Ispričala sam mu o onom sinoćniem . S policajcim a se d ob ro slažem . On je m islio da znam v iše n o što je to slučaj. Stoga mi je pon ešto ispričao— U redu, k om e pripada? — upi­ tao sam j e posle m u čn og ćutanja— Izvesn oj dam i k oja živ i u B ev e r li Hilsu, supruzi F ilipa K ortija P rendergasta. T o jest, tačnije, ona ž iv i u B everli H ilsu sam o jed n im d elom godine. N jen muž zarađuje go d išn je m ilion. ili tu negde, i ima b o ­ lesnu jetru. G ospođa Preudergast je c m o o k a plavuša k oja voli da se za­ b a v lja , a kad je gospodin P rendergast kod kuće, a ona sredstva za čišćenje-

— Plavuše ne v o le plave m om ke — rekao sam jaL in d li je bio plav kao švajcarae k o ji jod lu je. — Ne gov orite gluposti. Ne čitajte film sk e časopise. Ta plavuša je m o­ gla da' podnese toga mom kaTo znam- U rednik dru štven e h ronik e „K ro n ik la ” m i je to p ov e rio . On je težak dve stotine fu n ti, nosi zu lu fe i zovu ga V aralica B erti. — On vam je isp ričao o ogrlici? — Ne. T o sam doznala pd d irek to­ ra B lo k o v e ju v e lirsk e kom panijeR ekla sam m u da nam eravam da napišem nešto o retk om žadu za „P o li cijsk u gazetu” . Sada ste m e d ov e li dotle da i sama pričam glupe vicevePo treći put sam upalio svoju lulu i nagnuo se u sv o jo j šk ripavoj sto­ lici tako du boko da sam se g o to v o p revrn u o preko glave. — Zna li R ivz to sve? — pitao sam i pokušao da- je fik sira m a đa ona to ne prim eti— O tom e m i ništa n ije rekao, ali sve bi to lako m ogao da otkrije- N e­ su m n jivo, to će i učiniti. N ik o ga ne bi m ogao nazvati glupim . — Da li vam je ispričao i o L u L idu i M eksikancu Fuenteu? — Ne- K o su oni? P od n eo sam jo j izveštaj o o b o ji­ ci— A li, to je užasno — rekla je i nasm ešila se— Da n ije vaš stari slu čajn o b io u p o liciji? — upitao sam je ja sum ­ njičavo. — G otov o petnaest g o d in a b io je šef p o licije u Pom oniNisam na to ništa rekao- Setio sam se da su šefa p o lic ije D žon a P ra jd a u bile d v o jica m ladih zločin a ca pre četiri godine. P osle izvesnog vrem en a, rekao sam:— T rebalo je na to odm ah da p o ­ mislim- Šta je sledeće? — K ladim se u pet prem a jed an da gospođa P rendergast n ije sv oju ogrlicu d obila natrag i da n jen m už ima d o v o ljn o uticaja da taj deo p ri­ če i n jen o ime sačuva od novina.

D a je , zatim, n jo j potreban jed a n pošteni detektiv, da b i je izvu k ao iž priče, bez skandala— Z ašto skandala? — A h , ne znam- Ona je tip žena k oja im a punu k orpu toga u svom e orm anu za haljine. — O čigled n o ste sa n jom e d o ru čkovali- K ada ste ustali? — Ne, s n jom sam razgovarala u podne- Ustala sa^-n u šest. — Oh! — zasten jao sam i izvu ­ kao b o cu iz d u bin e sv oje fioke- — G lava m e užasno b oli! — Sam o gu tljaj — rekla je K a rol P r a jd strogo — i to zato što ste isp rebijan i. M ogla bih da tvrd im da se to vam a dešava p riličn o čestoP rogu ta o sam s v o je p iće i za tv o­ rio b ocu , ne suviše čvrsto, i d u b ok o uzdahnuoD e v ojk a je čeprkala p o s v o jo j m rk oj tašni i rekla: — Im a tu jo š nešto. A li, m ožda b i treb a lo v i da preuzm ete taj deo. — V eom a lju bazn o od vas što m i d o z v olja v a te da i ja ov d e radim — rekao samOna je .skotrljala na pisači sto tri duge, ruske cigarete. — P ogled ajte u m uštikle i sami n a p ravite od gova ra ju ći stih- — S i­ n o ć sam ih izvadila iz kineske doze. U svakoj je nešto što će vas m ožda začuditi. — T ak o nešto v i radite, ćerka je ­ dn og p olica jca — prim etio samOna se digla, obri.
View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF