Aristotel SNL - Metafizika

ARISTOTEL: DJELA

Izdaje SVEUČILIŠNA NAKLADA LIBER

Recenzenti Danilo Pejović Davor Rodin

ARISTOTEL

METAFIZI KA Prijevod s izvornika i sedmojezični tumač temeljnih pojmova {grčki, latinski, engleski, francuski, njemački, ruski, novogrčki) TOMISLAV LADAN Predgovor ANTE PAŽANIN

SNL ZAGREB 1985. Naslov izvornika ΤΩΝ META TA ΦΥΣΙΚΑ Predložak grčkog teksta prema izdanju ARISTO TELIS METAP HYSICA

Recognovit brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger MCMLX, Οχοηϋ

Filozofijska redaktura DANILO PEJOVIC

Knjiga Metafizika izrađena je uz suradnju redakcije Biblioteke »Politička misao«

ARISTOTELOVA FILOZOFIJA

METAFIZIKA

KAO

PRVA

Renesansi Aristotelove misli u suvremenom evropskom kulturnom krugu priključila se i Biblioteka »Politička misao« Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu i u zajednici sa Sveučilišnom nakladom Liber započela izdavati glavna Aristotelova djela na hrvatskom jeziku, u prijevodu Tomislava Ladana. U skladu s karakterom Biblioteke najprije je objavljena Nikomahova etika, sada je pred nama Metafizika, a priprema se Fizika, Politika i spis Ο dušu 1 K. Магх, Das Kapital, I, Stuttgart 1962, S. 471 — Kapital, I, Zagreb 1947, str. 349. Iako je Aristotel za nas danas filozofski najzanimljiviji i najživotniji svojom praktičnom filozofijom, što potvrđuju i suvremeni pokušaji rehabilitacije praktične filozofije, koji največim dijelom polaze upravo od Aristotelove etike i politike, ni ostali dijelovi Aristotelove filozofije, kao što su prva filozofija ili metafizika, filozofija prirode ili kozmologija, zatim psihologija itd., nisu izgubili na značenju, nego i oni, nakon više od 2300 godina, znače izazov za živu filozofsku misao i zbiljski je unapređuju svojom izvor-nošću, pojmovnom određenošću i znanstvenom temelji-tošću. U tome je veličina i suvremeno značenje Aristotela kao mislioca koji je, prvi u povijesti filozofije, sve znanje svojih prethodnika i suvremenika ο različitim područjima čovjekova svijeta i života primjereno razvio na znanstvenoj razini, bilo da je njihove misli prihvaćao i dalje razvijao, bilo da ih je kritizirao i odbacivao. Tu veličinu i značenje imao je u vidu i Karl Магх kada je Aristotela nazvao »največim misliocem starine«'.

1. BIOGRAFSKE I BIBLIOGRAFSKE NAPOMENE Ο ARISTOTELU I SUVREMENOM ISTRAŽIVANJU NJEGOVA 2IVOTA I DJELA 1 Gruhđriss der Geschichte der Philosophie, begriindet von Friedrich Uebervveg, vollig neubearbeitete Ausgabe; Die Philosophie der Antike, Band 3, Altere Akademie, Aristoteles-Peripatos, herausgegeben von Hellmut Flashar (Basel/Stuttgart 1983). Prikaz ο Aristotelu u tom svesku obuhvaća skoro 300 stranica (174—457) a napisao ga je sam izdavač H. Flashar, ordinarijus za klasičnu filologiju na Sveučilištu u Munchenu. Brojevi u zagradama nakon citata u ovom poglavlju označavaju stranice toga sveska Temelja povijesti filozofije. U ovoj bilješci

4

unaprijed navodim neka djela najbitnijih predstavnika suvremenih filoloških istraživanja Aristotela ο kojima će biti riječi u ovom poglavlju (godina pored imena stanovitog autora označava pri tom djelo koje je te godine prvi put objavljeno). Djela ο filozofskom istraživanju Aristotela bit će navedena ύ bilješkama slijedećih poglavlja. Evo najvažnijih djela ο filološkom istraživanju Aristotela: W. Jaeger, Studien тџг EntstehiinRsgeschichte der Metat>hysik des Aristoteles (Berlin 1912); W. Jaeger, Aristoteles. Grtindtegung einer Geschichte seiner Entwicktung (Berlin 1923); W. D. Ross, Aristotle (London 1923); W. D. Ross, »The development of Aristotle's thought«, u: Proceedings of the British Academv, 43/1957 (London 1958, 63—78); E. Bignone, L'Aristotele perduto e la for-mazione filosofica di Epicu.ro, I/II (Firenze 1936); A. Mansion, Introduction a la Physique aristotilicienne (Pariš 1946); D. J. Allan, The philosophy of Aristotle (Oxford 1952);! F. Dirlmeier, »Aristoteles«, u: Jahrbuch fur das Bistum Mainz, 5 (1950) 161— —171; E. von Ivanka, »Die Behandlung der Metaphvsik in Jae-gers 'Aristoteles'«, u: Scholastik, 7 (1932) 1—29; H. J. Kramer, Arete bei Platon und Aristoteles. Zum Wesen und zur Geschichte der platonischen Ontologie (Heidelberg 1959); Η. Нат>р, Hyle. Studien zum aristotetischen Materiebegriff (Berlin 1971); I. Diiring, Aristoteles. Darsteltung und Interpretation seines Denkens (Heidelberg 1966); 0. Gigon, »Aristoteles«, u: K. FasΟ životu »najvećeg mislioca starine« napisane su mnoge rasprave i knjige, često s proturječnim tvrdnjama. Međutim, zastarijevaju ne samo mnoge pojedinosti, nego se cjelokupne ranije interpretacije i koncepcije pokazuju po-pogrešnima i promašenima. To je prvi dojam što ga pruža suvremeno filološko i filozofsko istraživanje Aristotelova djela. Uzorni prikaz sadašnjeg stanja istraživanja Aristotela daje Hellmut Flashar u 3. svesku potpuno prerađenog izdanja čuvene Uebervvegove povijesti filozofije2. Koristeći taj prikaz, u ovom ću poglavlju istaknuti samo najvažnije biografske i bibliografske podatke i spoznaje ο kojima u suvremenom istraživanju Aristotela vlada suglasnost, a koji su istodobno bitni za razumijevanje problematike što je tematiziram u slijedećim poglavljima. Aristotel je rođen 384. pr. n. e. u Stagiri na istočnoj obali poluotoka Halkidike. Njegov otac Nikomah bio je liječnik u službi makedonskog kralja Aminte III, djeda Aleksandra Velikog. Otac je umro dok je Aristotel još bio maloljetan. Sa sedamnaest godina Aristotel je došao u Atenu i stupio u Platonovu akademiju u kojoj je ostao od 367. *do 347. pr. n. e. Otuda je razumljivo da su logički i dijalektički problemi Platonovih kasnih dijaloga ponajprije utjecali na izgradnju Aristotelova filozofskog mišljenja. Ali on ni tada nije bio samo »učenik«, a pogotovo nije ostao »učenik«, nego je »već rano razvio svoju poziciju u objašnjavanju s Platonom i drugim akademičarima« (230). Tako su u tom razdoblju nastali he samo njegovi logički spisi, kasnije nazvani Organon, nego i prvi nacrti Fizike, Metafizike, Etike i Retorike. što se tiče Aristotelova odnosa prema Platonu, biografska tradicija govori dijelom ο osobnom prijateljstvu a dijelom ο nezahvalnosti »učenika« prema skoro četrdeset i pet godina starijem

5

učitelju. Iz Aristotelova pak djela prema Platonu progovara osobno strahopoštovanje, ali ujedno i činjenična, katkada oštra kritika. Atenu je Aristotel prvi put napustio tek poslije Platonove smrti, ali ne u znak protesta što je Speusip, koji je tada imao šezdeset godina, bio određen za predstojnika Akademije, niti kao izraz neke unutrašnje krize njegova odnosa prema Akademiji, nego zbog političke situacije jer su već od 357. počele i dalje se razvijale napetosti između Makedonije i Atene, a u samoj su Ateni sve više maha uzimale antimakedonske snage. Njihov najistaknutiji nosilac, Demosten, početkom 349. u svojoj prvoj »filipici« otvoreno napada Filipa Makedonskoga. »Iako Aristotel za vrijeme dvadesetogodišnjeg boravka u Akademiji nije direktno politički djelovao, ipak nije mogla postojati nikakva sumnja u njegovo promakedonsko uvjerenje« (231). U takvoj situaciji, u kojoj nisu izostale i opasne optužbe, smann (izd.), Die Grossen der Weltgeschichte, Bd. I (Miinchen 1971) 625—647. Aristotel je, nakon Platonove smrti svibnja 347, prihvatio poziv vladara Hermije da dođe u Assos na obali Male Azije nasuprot Lezbu. Hermija je Aristotelu i ostalim pristašama Akademije u Assosu stvorio mogućnosti za znanstveni rad i filozofske rasprave. Između Aristotela i Hermije razvilo se »osobno prijateljstvo«, koje Aristotel veliča u svojoj »pjesmi Hermiji« nakon što su ga Perzijanci na prijevaru i »okrutno smaknuti 341/0.« (232). Aristotel je, vjerojatno nakon Hermijine smrti, oženio njegovu sestru (ili nećakinju) Pitiju, a možda je, prije svega zahvaljujući prijateljstvu s Hermijom, došlo i do poziva kralja Filipa da Aristotel preuzme odgoj njegova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Flashar točno primjećuje kako se i oko odnosa između Aristotela i Aleksandra isprela legenda ο savezu političke moći i filozofskog znanja. Ta retrospektivna konstrukcija ο savezu velikog osvajača svijeta i velikog filozofa podjednako je pretjerana kao i suprotna teza, koja odriče svaku ulogu Aristotela kao odgojitelja Aleksandra. Svakako je točno da je Aristotel mladoga Aleksandra uputio u grčku kulturu i literaturu, da je dao da se za njega posebno prepiše Ilijada koju je Aleksandar, ponesen posebno njenim glavnim junakom Ahilejem, obožavao i nosio na svojim kasnijim pohodima, ali je netočno iz toga izvlačiti zaključak kako je Aristotel Aleksandru davao političke savjete za odnošenje prema Helenima i barbarima. Jer politička su shvaćanja Aleksandra i Aristotela bila sasvim različita: Aristotel je zagovarao političku zajednicu kao polis ili mali grčki grad-državu, dok je Aleksandrov ideal bio veliko svjetsko carstvo. Uostalom, Aristotelova odgojiteljska djelatnost trajala je samo tri godine (343—340), jer je već šesnaestogodišnji Aleksandar 340/39. postao nasljednik prijestolja makedonskog carstva, a Aristotel je još bio članom Akademije u Ateni i u načelu mogao, nakon Speusi-pove smrti 339/8, biti izabran za predsjednika Akademije, ali to stvarno »nije mogao zbog svoje odsutnosti u Makedoniji« (233), te je za predstojnika izabran Ksenokrat. Kako je poznato, Aristotel se u Atenu vratio u sasvim drukčiju

6

političku situaciju od one kada ju je prvi put napustio. On se 335/4. ne vraća u Akademiju, nego dolazi u Likej — u javnu gimnaziju u sjeveroistočnom dijelu Atene u području hrama Apolona Likeja. Ο Aristotelovoj djelatnosti i pothvatima za vrijeme njegova drugog boravka u Ateni također postoje oprečna mišljenja. Tako je dvojbeno da li je Aristotel uopće utemeljio neku vlastitu školu ili ne, jer u pravnom pogledu posebnu aristotelovsku školu utemeljio je tek Teofrast, a sam izraz peripatos (natkriveni prostor), po kojemu je škola dobila ime peripatetička škola a njezini članovi peripateti-čari, tj. oni koji u peripatosu raspravljaju i filozofiraju šetajući, datira tek nakon Teofrasta. Aristotel je upoznao Teofrasta vjerojatno već u vrijeme svojega dvogodišnjeg boravka u Assosu (347—345), a znanstvenu suradnju s njim, prije svega na području zoologije i botanike, započeo je 345/4. u Mitileni na Lezbu, kamo je bio prešao iz Assosa. Sam Teofrast, koji je bio petnaest godina mlađi od Aristotela, potječe iz Lezba, pa je taj početak bio odlučan za njihovu doživotnu suradnju. Za vrijeme drugog boravka u Ateni Aristotel je pored javnih predavanja, za koja je koristio i preinačavao svoje ranije nacrte, kako su oni dostupni kao različita obrada iste tematike u manuskriptima ili nastavnim predavanjima u školi, proširio istraživačku djelatnost i na područje politike, te izvršio »organizaciju istraživanja« i diobu na različita područja među »dakako samo malim brojem učenika (Teofrast, Eudem, Me-non)« (233). Prikupljanjem i vrednovanjem istraživačkog materijala na različitim znanstvenim područjima Aristotel je pružio ne samo obilje informacija, podataka i uvida nego je istodobno razvio refleksivnu moć duha i podigao znanstvenu svijest svoga vremena na razinu koja se i danas mjeri s najvećim dometima ljudskog duha uopće, a da iz toga ipak nikada nije napravio, niti je, štoviše, htio napraviti, neki filozofski »sistem«. Iako uzroci u pojedinostima nisu poznati, Aristotel je 322. bio primoran da po drugi put napusti Atenu. Godinu dana ranije umro je Aleksandar, pa je makedonska stranka u Ateni ponovo bila proganjana. Biografska tradicija govori, doduše proturječno i nepouzdano, ο tome da je Aristotel bio optužen za bezboštvo i da je u vezi s tim rekao kako je Atenu napustio zbog toga jer nije želio da se Ate-njanj po drugi put ogriješe ο filozofiju. Sjećanje na Sokratovu smrt bilo je još svježe. Stoga se Aristotel uputio u kuću svoje majke u Halkidu na Eubeji, gdje je u listopadu 322. umro. U svojem testamentu nije doticao pitanja svojih spisa, istraživanja i Likeia, nego ie, uz želju da bude pokopan pored svoje žene Pitije, regulirao samo privatne stvari i rodbinske odnose, posebno one koji se tiču sina Nikomaha. U antičkim popisima navodi se skoro dvije stotine naslova Aristotelovih spisa. Najvažniji od tih popisa, kao što je onaj Diogena Laertija i katalog Hesihija, polaze od zajedničkog izvora koji prethodi Andronikovu izdanju Aristotelovih djela. U tim popisima, međutim, nedostaju ne samo naslovi spisa poput Fizike, Metafizike i Nikomahove etike nego i »najveći dio naslova pojedinačnih rasprava unutar tih kompleksa« (190). Stoga je Andronikovo izdanje ukupnik Aristotelovih djela, nastalo ili u Ateni u prvoj polovici 1. stoljeća pr. n. e. (kako misli P. Могаих) ili tek između 40. i 20. pr. n. e. u

7

Rimu (kako misli I. Diiring), ne samo »osnova. svekolike predaje Aristotela« nego je »s njim u biti identičan nama sačuvani 'Corpus aristotelicum'« (192). Andronik je;špise podijelio u četiri skupine: 1. logički spisi (Organon) s Topikom na čelu prije Analitika; 2. etički, politički i retorički spisi (zaključno s Poetikom); 3. prirodofilozofski, biološki i psihološki spisi; 4. Metafizika kao zbirka više pojedinačnih rasprava u nizu »nakon fizikalnih« spisa. Flashar zaključuje kako je Andronik tim prikupljanjem i poretkom Aristotelovih nastavnih radova — ali i neuzimanjem u obzir tzv. egzoteričnih, kasnije nastalih, spisa — položio »temelj shvaćanju koje do u 20. stoljeće vlada« tezom da je »Aristotelova filozofija u sebi čvrsto zatvoren sistem, kako prema stvari tako i u formi prikaza« (192). Time smo se približili središnjem problemu suvremenog istraživanja Aristotela. Pod tim se više ne podrazumijeva istraživanje koje slijedi za prvu polovicu našega stoljeća reprezentativnu knjigu Wernera Jaegera iz 1923, nego »filološko istraživanje Aristotela posljednjih desetljeća« koje kulminira »velikom knjigom ο "Aristotelu« Ingemara Dti-ringa 1966. Ovu posljednju knjigu Flashar smatra »reprezentativnom sintezom našega doba« (181). Jaeger je dakako »filološkom istraživanju Aristotela dao mnogostruke impulse«, posebno svojom ranijom knjigom iz 1912, koja je »dokazom nejedinstvenosti Aristotelove 'Metafizike' i objašnjenjem nastanka Aristotelovih nastavnih spisa u vezi sa-: školskim pogonom posredovala valjane i trajne spoznaje« (179). Kanonom u istraživanju Aristotela do pedesetih godina, međutim, postalo je Jaegerovo djelo iz 1923, a upravo te »Jaegerove rezultate u ukupnom konceptu i u mnogim pojedinostima valja smatrati pogrešnima« (177). Posebno je pogrešan njegov »pojam razvoja« Aristotela od mladog platoriičara preko zrelog doba do starog empiri-čara. Načelnu kritiku Jaegerove koncepcije bili su najavili H. G. Gadamer 192S. i E. von Ivanka 1932. Međutim, cijelom

8

prvom polovicom našega stoljeća dominirale su interpretacije Aristotela na Jaegerovu pravcu. Njegova knjiga ο Aristotelu prevodi se na engleski 1934, na talijanski 1935, na španjolski 1947. Jaegera nasljeduju ne samo njegovi učenici F. Solmsen, Κ. Ο. Brink, R. Walzer nego i istraživači Aristotela kao E. Bignone 1936, zatim neotomist A. Man-sion 1946, pa čak i D. Ross 1932. i 1958. i D. J. Allan svojom inače odličnom knjigom ο Aristotelu 1952. »Protupokret i novo orijentiranje uveo je F. Dirlmeier kratkim člankom s lapidarnim naslovom 'Aristoteles' (1950).« Iako Dirlmeier svojom argumentacijom najprije stoji na »tlu Jaegerove pojmovnosti«, on »pomoću jednostavnih tekstovnih primjera dolazi do rezultata kako je Aristotel na početku i na kraju bio istodobno platoničar i empiričar te da je svagdje ujedinjavao jonsko-empirijsku i atičko-platonsku stranu svoje biti« (179). Zanimljivo je da je Dirlmeier tu svoju »programatski iznesenu tezu« potvrdio i učvrstio »prije svega u velikim komentarima eti-kama« (179), dakle u komentarima Aristotelovoj (praktičnoj filozofiji, a to se onda potvrdilo u istraživanjima i ostalih Aristotelovih djela i njegove filozofije u cjelini. Tako danas više nitko ozbiljno ne zastupa i ne brani shematiziranu sliku ο Aristotelovu razvoju od pristaše platonske nauke ο idejama do konstruktora spekulativnih nacrta, a od ovog k empiričaru koji se udaljio od Platona. Novu orijentaciju u istraživanju Aristotela potkrepljuju i nova istraživanja Platona, posebno radovi H. J. Kramera 1959. i H. Happa 1971, kao i razmatranja O. Gigona »o značenju egzoteričnih spisa za pragmatije« (181), dakle za pragmatične ili nastavne spise. Vrhunac nove orijentacije ili, kako kaže Flashar, »reprezentativna sinteza« suvremenog filološkog istraživanja Aristotela svakako je već spomenuto djelo I. Duringa, u kojem je on obuhvatio »niz vlastitih predradova i obilje istraživanja Aristotela uopće« prikazao »u jasnom i većinom uvjerljivom obliku«, davši »jedan izraziti cieloviti prikaz« (181) razvoja Aristotelova života i djela. Dakako, taj »razvoj«, iako se u nekim pojedinostima podudara s Jaegerovim, prema Duringu »ne ide ni od blizine Platonu k udaljavanju od Platona, niti uopće tako da Aristotel kasnije mijenja bitna shvaćanja svojega ranog doba, nego se (Aristotelov razvoj) razumije kao produbljivanje i sazrijevanje mišljenja, u kojemu jače istupaju kontinuiteti negoli razlike između pojedinih faza« (182). U vezi s problematikom ovoga poglavlja važno je spomenuti da During dijeli Aristotelove spise i razvojne stupnjeve prema trima razdobljima Aristotelova života. Tako /. razdoblje 367—347. u Akademiji u Ateni obuhvaća spise: 1) prije 360: Ο idejama; Grylos; klasifikatorske predra-dove i zbirke materijala, 2) iz prve polovice pedesetih godina (360—355): logički spisi (Kategorije; Topika; Anatitike); dijalog Ο filozofiji; Metafizika, Л; originalni prikaz djela Poetika i Magna Mo-ralia; Retorika, I—II (bez II 23—24), 3) od 355. do 347: Fizika; De Caelo; De generatione et corruptione; Metafizika, A, Β, I, Μ, Ν; Retorika, III i prerada I— II; Eudemova etika; dijalog Eudem, Protrepti-kos, Ο pravednosti i

9

drugi dijalozi. 77. razdoblje obuhvaća vrijeme putovanja od 347. do 343. Tu spadaju: Historia animalium, I—VI i VIII; De partibus animalium, II—IV; De incessu animalium; Meteorologija, I—III; prvi nacrti za Parva naturalia i Ο duši; Politika, I i VII—VIII. ///. razdoblje obuhvaća vrijeme drugog boravka u Ateni 334— 322. U tom razdoblju su nastali: Retorika, II 23—24 i prerada Retorike, I—II i III, Politike, II—VI i Fizike, VIII; Metafizika, Γ, Ε i Ζ, Η, θ; spajanje ranijih nacrta u De partibus animalium, I; De generatione animalium; De ' motu animalium; prerada spisa Parva naturalia i De ani-ma; Nikomahova etika. U tom smislu Aristotelov razvoj prema Diiringu ne ide od blizine Platonu k udaljavanju od Platona, nego znači »produbljavanje i sazrijevanje mišljenja« samoga Aristotela, koji, kako pokazuju i spisi iz prvoga razdoblja, od početka odbacuje Platonovu nauku ο idejama i nalazi nova rješenja u logici i tehnici argumentacije, tako da on u stalnom objašnjavanju s Platonom već u tom razdoblju razvija svoja vlastita shvaćanja na raznim područjima — kako u području nauke ο načelima, tako u području prirodne znanosti i u području etike. Otuda u razvoju Aristotelova mišljenja »jače istupaju kontinuiteti negoli razlike između pojedinih faza«. Razlike se svode na način postavljanja pitanja, na stil i ton. Ako u prvom razdoblju Aristotel na svim područjima polazi od platonskog načina postavljanja pitanja, da bi već oko 355. došao do vlastite pozicije koja je u Akademiji priznata, iako odstupa od Platona, u drugom razdoblju odlučni su empirijski poticaji, drukčiji načini pitanja, promatranje i prikupljanje materijala, dok se treće razdoblje od prethodnih razlikuje stilom i tonom (polemika s Platonom gubi svoju oštrinu a sudovi postaju odmjereniji). Zbog toga Diiringova »kronologija Aristotelovih spisa ne zauzima više kljucnu funkciju za razumijevanje njegove filozofije koju joj je bio pripisao Jaeger« (182). To je važan rezultat suvremenih filoloških istraživanja Aristotela, a njega potkrepljuju i suvremena filozofska istraživanja Aristotela. Ο filozofskim istraživanjima Aristotela bit će govora u slijedećim poglavljima. Ali već sada valja napomenuti da najvredniji impulsi dolaze iz suvremenog fenomenološkog pokreta i hermeneutičke filozofije, prije svega od Martina Heideggera, Hansa-Georga Gadamera i Joachima Rittera te njihovih učenika. Za suvremeno razumijevanje Aristotelove filozofije bitno je i aporetičko shvaćanje Nikolaia Hartmanna koje pod utjecajem filozofije egzistencije danas razvija Pierre Aubenque. Tu valja spomenuti skolastič-ku i neoskolastičku interpretaciju Aristotela (F. Inciarte, E. Gilson), zatim luvensku školu (A. i S. Mansion, E. de Strvcker, G. Verbeke) i istraživanja J. Owensa te analitičku filozofiju jezika koja je nastala u anglosaksonskom prostoru (R. Sorabji, A. W. H. Adkins, G. E. M. Anscombe, J. L. Austin, Η. A. L. Hart, A. Кеппу, G. H. von Wright) a u njemačkom istraživanju Aristotela pridružili su joj se G. Patzig i W. Wieland. Već iz ovih kratkih napomena ο širokom i raznolikom internacionalnom filološkom i filozofskom istraživanju Aristotela u

suvremenom svijetu može se zaključiti da prisustvujemo pravoj renesansi Aristotelove filozofije. Iz bogatog Aristotelova filozofskog opusa, koji obuhvaća sve filozofske discipline — od logike i gnoseologije, preko fizike i metafizike, retorike i poetike do etike i politike — u slijedećim poglavljima izdvojit ćemo samo nekoliko pitanja koja su sadržana u njegovu najdubljem djelu kojemu su uređivači Aristotelovih spisa dah ime Metafizika. Pitanja i teškoće, štoviše neprilike u razumijevanju i tumačenju Aristotelova djela nastaju već oko naslova Metafizika, ali, dakako, ne samo zato što su taj naslov dali drugi a ne sam autor nego prije svega zato što se tom naslovu pridavalo i još uvijek pridaje značenje koje ne odgovara smislu i značenju Aristotelove prve filozofije ο kojoj kao mudrosti i najvišoj znanosti govori Aristotel i tada kada je naziva »teologijom«. 2. NEPRILIKE OKO NASLOVA »METAFIZIKA« Prema tome, kada i mi ovo najdublje Aristotelovo djelo, a zasigurno najteže i najvažnije djelo antičke filozofije uopće, objavljujemo pod naslovom Metafizika, time ne mislimo niti da on najbolje izražava smisao samog djela niti da točno odgovara glavnoj filozofskoj disciplini koju je Aristotel utemeljio. Doduše, u najnovijem izdanju Historijskog rječnika filozofije čitamo da je glavna filozofska disciplina upravo u Aristotela s pravom dobila ime metafizika: »Filozofska temeljna disciplina nije dobila svoje ime (metafizika) kada se etablirala pored ostalih filozofskih disciplina. Ne samo u vrijeme predsokratika... nego ni u doba Platona ova znanost još nema svoje najvlastitije ime. Dugo se vremena vjerovalo da se ono zahvaljuje jedino bibliotekarskom slučaju: naime da je Andronik s Roda (1. stoljeće prije Krista) poredao Aristotelove spise i da je pri tom to, što mi danas shvaćamo kao Aristotelovu Metafiziku, uvrstio nakon {Fizike). Tako je došlo do bibliotekarske oznake τά μετά τά φναιχά «3. S autorom članka u spomenutom rječniku valja se složiti ο tome kako ime Metafizika za one Aristotelove spise koji su se našli nakon Fizike ipak nije slučajna bibliotekarska oznaka, nego da je ono, kako dalje stoji, »imalo dublje, činjenične razloge« i da se to ime »moglo rabiti već u neposrednoj Aristotelovoj blizini«, jer je »prvi put zabilježeno kod Nikole Da-mascenskog, peripatetičara iz druge polovice 1. stoljeća prije Krista«, te da je tim imenom označen »slijed spisa koji se sam nalazi utemeljen u Aristotelovu putu spoznaje od 'fizičkih', dakle osjetilnih predmeta k nadosjetnima«. 1 Historisches Worterbuch der Philosophie, herausgegeben von J. Ritter und K. GrUnder, Dannstadt — Basel 1980, V, S. 1188. Iako se put od osjetnoga k nadosjetnome doista može nazvati »Aristotelovim putem spoznaje«, ono nadosjetno u Aristotelovoj Metafizici valja razlikovati ne samo od Platonovih ideja nego još više od platonizirajućih tendencija postaristotelovske metafizike. Poznato je da je još Kant isticao kako ime »metafizika« nije nastalo »otprilike«, dakle samo kao puka bibliotekarska oznaka, nego da ono štoviše »odgovara samoj znanosti«, koja kao meta ta physika nadmašuje »sve predmete mogućeg iskustva {trans physicam)«4, i stoga prema Kantu njezin posljednji smisao ne izražava uopće

11

teoretska filozofija, nego praktična filozofija, i to metafizika ćudoređa kao pretpostavka praktične filozofije5. U Aristotela je metafizika, kako ćemo kasnije vidjeti, naprotiv vrhunac teoretske filozofije koja istražuje prve uzroke i temelje bića te koja ni kao »mišljenje mišljenja« nije platonizam, pa se i u razumijevanju naslova Metafizika treba osloboditi nataloženih platonizirajućih interpretacija Aristotela. Te interpretacije sežu do nastojanja aleksandrinske komentatorske škole da Aristotelove misli ujedini s Platonovim pojmovima a traju do najnovijih istraživanja. 0 tim »pokušajima harmoniziranja«, tj. objašnjenja Aristotela Platonovim pojmovima, Lauri Rou-tila pokazuje da već Asklepije kao predstavnih aleksandrinske škole »u svojemu komentaru Metafizike operira s pojmovima nadosjetnog i natprirodnog ύηερ τήν φύαιν kao jednoznačnim za Aristotelov pojam πρότερον τη »Onda je Svađa stajala najdalje.«76

113

77 75

Tu se jedno i bog odnose na Empedoklovu sferu, naime na svemir koji je sredila i sjedinila Ljubav. (Fr. 26—29, Diels, prema Η. Τ.) " Fr. 21, 9—12 (doslovan prijevod; p. p.). 77 Fr. 36, 7.

Otuda proizlazi da je najblaženiji bog manje razborit od ostalih, jer ne spoznaje sva (prapočela); 5 budući da u sebi nema Svađu, a spoznaja je sličnoga po sličnome.

114

»Jer (kaže on) zemljom mi vidimo zemlju, Vodom vodu, eterom božanski eter, ljubavlju ljubav i svađu pogubnom svađom.«" Ali — odatle je naša rasprava i počela — ovo je jasno, kako Svađa nije ništa više uzrokom propadanja negoli je bitka. Isto tako nije ni Ljubav uzrok bitka; jer skupivši stvari u jedno, razara sve ostalo79. Istodobno ne navodi nikakva uzroka promjeni, osim da je tako po naravi: »Ali kad je golema Svađa među udovima okrepčala, i digla se po svoju čast kako je došao čas, što im je izmjenito dan moćnom prisegom,«kao da mijenjati se bijaše nužno, samo što ne iznosi nikakva uzroka toj nužnosti. Ali barem utoliko govori u skladu sa sobom što ne postavlja jedna od bića kao propadljiva a druga kao nepro-padljiva, nego su mu sva propadljiva osim pratvari. Nu teškoća ο kojoj je sada riječ i jest zašto jedna jesu takva a druga nisu, ako već sva potječu od istih počela. " Fr. 109 (doslovan prijevod; p. p.). 80

7

' Vidi I, IV 6. *° Fr. 30 (doslovan prijevod; p. p.). 68

Dakle, toliko nek je dostatno (kao dokaz) da počela nisu ista. Ako su pak počela drukčija, jedno je dvoumlje oko toga hoće li i ona biti nepropad-Ijiva ili propadljiva. Jer ako su propadljiva, jasno je kako je nužno da i ona budu iz nekih drugih stvari (budući da se sve stvari raspadaju u ono iz kojega jesu); tako te proizlazi kako postoje druga počela prvotnija od samih počela, što je opet nemoguće, bilo da se prestaje bilo da se ide u beskonačno. I uz to, kako će postojati propad-ljive stvari, ako im se ukinu počela? Ako su opet počela nepropadljiva, zbog čega će iz tih nepropadljivih nastajati propadljive stvari, a iz drugih ne-propadljive? Jer to nije razložno, nego je ili nemoguće ili treba više dokaza. Uz to, nitko nije ni pokušao postaviti i druga počela, nego govore kako sve stvari imaju ista počela. Ali ono ο

čemu 100] a se prvo dvojilo", to naprosto progutaju smatrajući kakvom sitnicom.*Međutim, ono što je od svega najteže istražiti i što je najnužnije radi spoznaje istine jest: da 5 li su bitak i jedno bivstva bića, i ni jedno od njih nije što drugo, nego ovo jedno, a ono bitak, ili pak treba istraživati što je sam bitak i što je to jedno, kao da im je u osnovi neka druga narav. Jedni drže da je onakva, drugi opet da je tu ovakva narav. Jer Platon i pitagorejci drže kako bitak 10 i jedno nisu ništa drugo, nego da im je to i narav kao da im je samo bivstvo to što su jedno i bitak. Oni koji pretresaju oko naravi (ili prirode), kao Empedoklo, razlazu što je jedno svodeći ga na ono koje je poznatije, jer bi se činilo kako kaže da je to Ljubav (budući da je ona uzrok da sve stvari budu jedno); drugi opet govore 15 kako je oganj, a neki i zrak, to jedno i bitak, iz kojih bića bivaju i nastaju. Tako imniju i oni koji postavljaju više pratvari. I njima je nužno reći kako su onoliko i jedno i bitak koliko kažu da je počela. Stoga proizlazi, ako tkogod ne postavi da su nekakvo bivstvo i jedno i bitak, onda to nije 20 ni jedna od općenitosti (jer su tt najviše općenitosti, i ako ne postoji jedno po sebi i bitak no sebi, jedva da će biti štogod od drugih mimo takozvanih pojedinačnosti); i dalje, ako jedno nije biv- 25 stvo, jasno je da ni broj ne može biti kao neka izdvojena narav bića (jer broj su jednoće, a jed-nOća° je kao nekakvo jedno). Ako pak postoji jedno po sebi i bitak po sebi, nužno je da im bivstvo bude jedno i bitak; jer nema ničega drugog što im se pririče, nego su to " 1000 a 5—b21. ° Vidi 1000 a 5—1001a 3: M60a 27—36: Ζ. 7—10. ° Grč. ή povdc: lat. unitas; enel. unit: fran. l'unite; njem. Einheit; rus. просхал суи^ностљ, единица. Hrvatski je moguće prevesti i kao 'jednost' i 'jedinstvo' i 'jedinica' i 'jednoća'. " U Parmenida stoji ti 8*> (lat. ens, što može značiti i biće i bitak) i znači Ono što jest', naime: zbiljski svijet, koji je njemu jedno, jer sve drugo mora biti Ono što nije', ili nebitak. Platonicima je to obično Tjiće' uzeto apstraktno. Aristotel zanemaruje tu razliku (prema Η. Τ.).

2 и Grč. μη l*; lat. non unum; engl. not-one; fran. non-un; njem. Nicht-Eines; rus. не одно, не единое. и Vidi Diels, Vorsokratiker, I 170 16—38. " Podrazumijeva se: u svim izmjerama (p. p.). " Misli se: povećat će se brojem, a ne veličinom. Na primjer, točka je nedjeljiva i nema veličine, ali dodavana drugim točkama povećava njihov broj (D. R.; Η. Τ.).

oni sami. Ali, ako će biti bitak po sebi i jedno po sebi, golema je teškoća kako će biti išta drugo 30 mimo tih; kažem: kako će bića biti više od jednoga. Jer ono što je drukčije od bića to nije, tako te prema Parmenidovu dokazu nužno proizlazi da su sva bića jedno, a to da je bitak." Nu i jedno 1001 b i drugo je teško; jer bilo da jedno nije bivstvo bilo da jest jedno po sebi, nemoguće je da broj bude bivstvo. Ako pak nije, zašto je tako već je prije rečeno; ako opet jest, nastaje ista teškoća kao i s bitkom. Jer, iz čega će — mimo jednog po sebi — biti neko drugo jedno? Naime, nužno je da 5 bude ne-jedno.*s A sva su bića ili jedno ili mnoga, od kojih je svako jedno. Uz to, ako je jedno po sebi nedjeljivo, prema Zenonovoj postavci86, bit će ništa. Jer, ono što pridodano ne čini štogod većim, niti pak oduzeto manjim, to — kako on kaže — nije biće, podrazumijevajući bjelodano da je biće 15 veličina. Ako je veličina, onda je tjelesno, jer ono je biće svakamo87, dok oetale (veličine) jednom dodane uvećavaju štogod, drugi put ne, kao ploha i crta; dočim točka i jednoća ne čine to nimalo. Ali budući on razmišlja priprosto, i štogod nedjeljivo može bivati, tako te se može braniti unatoč njegovu stavu (jer dodano takvo što neće činiti 15 veće, ali hoće više)№. Pa ipak, kako će iz jednoga takvog ili iz više takvih nastati neka veličina? Jer slično je kao i reći kako crta nastaje iz točaka. Međutim, ako tkogod čak i pretpostavi da — kao 20 što neki kažu — broj nastaje iz jednog po sebi i nečeg drugog koje nije jedno, ipak treba ništa manje istraživati zbog čega će i kako ono nastalo jedinom biti broj a jednom veličina, ako ne-jedno bijaše nejednakost i ista narav.89 Naime, nije jasno kako bi nastale veličine, bilo iz jednoga i te naravi bilo iz nekog broja i nje.90

25 5 Iz toga slijedi dvoumlje: jesu li brojevi, tjelesa, plohe i točke nekakva bivstva ili nisu. Ako nisu, onda nam izmiče što je bitak i što su bivstva biča. Jer trpnosti, kretanja, odnosi91, raspoloženja, 30 razmjeri čini se kako ne označuju bivstvo bilo čega (jer se svi oni izriču ο nekakvu podmetu, i ni jedno od njih nije štogod određeno). A u stvari — koje bi se najviše činilo da označuju bivstvo — kao voda, zemlja, oganj i zrak — od kojih su sastavljena složena tjelesa, njihove topline, hladno- 1002 će i slično trpnosti su, a ne bivstva, dok tijelo koje te trpi jedino ustrajava kao nekakvo biće i nekakvo zbiljsko bivstvo. Ali tijelo je manje bivstvo od površja, a ovo je to manje od crte, ona pak od jednoće i točke; jer tima se određuje ti- 5 jelo, i oni čini se mogu biti bez tijela, dok tijelo bez njih ne može biti. Zbog toga većina mislilaca i oni pređašnji mišljahu kako su tijelo i bivstvo i bitak, a sve ostale stvari njegove trpnosti, te da su tako i počela tjelesa — počela bića; dočim ovi 10 potonji, i mudriji92 od tih, smatrali su da su to brojevi. I dakle, kao što rekosmo, ako te stvari nisu bivstvo, onda u cijelosti nema nikakva bivstva ni bitka; jer nije pravo prigotke tima nazi- 15 vati bićima. Ali opet, ako se pristane na to da su crte i točke više bivstvo negoli tjelesa, a ipak ne " Misli se na platonike. " Vidi 1001 a 4—b25; Z. 1040 b 16—24 I 2. " Grč. τ& πρός т«; lat. quae ad aliquid sunt seu relationes; engl. relations; fran. relations; njem. das Relative; rus. отношенил. Taj množinski oblik znači odnosi ili odnošaji, a doslovno One (stvari) koje su prema nečemu', što je dobro imati na umu, jer Aristotel 'umuje korijenski'. U novogrčkom je međutim καταστάσεις (stanja, položaji, odnosi). 9i Vjerojatno se misli na pitagorejce i Platona. vidimo kakvim bi tjelesima pripadale (jer nemoguće je da budu u onim osjetnima), neće biti nikakva bivstva. Zatim, sve su te očito razdiobe tijela, jedna u širinu, druga u dubinu, treća u dužinu. Uz to, u krutome tijelu jednako je prisutan bilo 20 koji oblik ili pak nijedan, tako te ako nije 'Her-mo u kamenu' 93, nije ni polovica kocke u kocki kao nešto određeno. Isto tako nije ni ploština (jer da jest bilo koja, ona bi bila ona koja određuje polovicu). Isti je dokaz i za crtu, točku i jed- 25 noću. Stoga, ako je pak tijelo najviše bivstvo, a te su

stvari to više od njega (dočim one nisu nikakva bivstva), doista nam izmiče: i što je bitak i što je bivstvo bića. Jer, uz to što je rečeno, pojavljuju se nesmislice i oko nastanka i nestanka. Naime, čini se kako bivstvo, ako prije nije bilo 30 a sada jest, ili ako prije jest bilo a sada nije, trpi te (mijene) nastajanja i nestajanja. Dočim točke, crte i ploštine ne mogu ni nastajati ni nestajati, kad jednom jesu a jednom nisu. Jer kad se spoje ili razdvoje tjelesa, jednom je jedna ploština (čim 1002 b se spoje), dok su drugi put dvije (kad se razdvoje); tako te kad su spojena, ploština više nije, nego propada, a kad su tijela razdvojena, nastaju ploštine koje prije nisu bile (budući da se nedjeljiva točka ne dijeli na dvoje). Nu ako pak nastaju i nestaju, iz čega nastaju? A slično je i s onim 'sad' 5 u vremenu. Jer ni to ne može ni nastajati ni nestajati, pa ipak se čini kako je uvijek drukčije, budući da nije nekakvo bivstvo. A bjelodano je isto i s točkama, crtama i plohama, jer dokaz je isti, budući da su sve one slično ili granice ili 10 razdiobe. 6 U cijelosti, mogao bi tkogod dvojiti zašto mimo osjetnina i međustvari94 95 treba tražiti i nekakve druge, kao oblike koje postavljamo. Vjerojatno je posrijedi poslovičan izričaj. Vidi M. 1—3 (1090 b 5—13), 6—9, N. 1—3, 5, ć. 96 1 Vidi A. 987 b 14—18. 1 To jest: mi, platonici.

Ako je to zbog toga što se matematičke stvari razlikuju u drugome od ovdašnjih, dok se ništa ne razlikuju u tome što su mnoge istovrsne 97, tako 15 te njihova počela neće biti ograničena brojem (kao što ni počela svih ovdašnjih slova nisu ograničena brojem nego vrstom, ukoliko tkogod ne uzme ovaj pojedini slog ili ovaj pojedini glas, jer od tih će počela biti ograničena i brojem — a slično je i s 20 međustvarima, jer i tu su istovrsne stvari beskonačne po broju), tako te ako, mimo osjetnina i matematičkih stvari, nema kakvih drugih, kao što se govori da su oblici98, neće ni biti bivstva Što je jedno brojem i vrstom, niti će počela bića biti određena brojem, nego samo vrstom; ako je to nuž- 25 no, zbog toga je nužno postaviti i da postoje oblici. Pa iako oni koji tako govore ne razglobljuju skladno, to je ono što hoće reći, i nužno im je tako tvrditi zbog toga što je svaki od oblika neko bivstvo i ni jedan nije prema prigotku. Ali ako po- 30 stavimo da postoje oblici te da su počela jedno brojem ali ne vrstom, već smo rekli kakve nemogućnosti nužno slijede.Tima je veoma bliska dvojba da li prapočela postoje mogućnošću ili kojim drugim načinom. Jer, Η 99

57 Grč. ομοειδής; lat. ejusdem speciei; engl. of the same kind; fran. l'unite specifique; njem. gleichartig; rus. κ одному u тому же виду. " Ili 'ideje', kako smo već pripomenuli da neki prevodioci i kažu (na primjer H. Bonitz). " Vidi 999 b 27—1000 a 4.

100

To jest: da se ozbiljuje ili udjelovljuje (p. p.). Usporedi 1002 b 32—1003 a 5. Radi odgovora Θ. 8, 1, 6, 7. ako postoje nekako drukčije, bit će nešto drugo prvotnije od počela (budući da je možnost prije 1003 a toga uzroka; naime, nije nužno da se sve moguće tako ponaša)100. Ali, ako su prapočela po mogućnosti, onda je moguće i da ne bude ništa od bića. Jer moguće je da bude i ono što još nije. Jer postaje ono što nije, ali ništa ne postaje od onih kojima je nemoguće biti.101 101

vidi

m

Grč. Ше τι; lat. quod quid; engl. a this (or an individual thing); fran. une substance individuelle; njem. ein bestimmtes Etwas; rus. определенное нечто. Novogrčki τούτο (ovo). '™ Grč. toidvde, lat. quale quid; engl. a such (or a type); fran. telle qualite; njem. eine Qualitdt; rus. какое-то качество. Novogrčki ιοιοϋτον (takvo).

m

Ili »univerzalna« (lat. universalia); vidi ranije tumačenje nazivka καθόλου. Vidi 1003 a 5—17; 1060 b 19—23; usp. Z. 13, 15; M. 10. Dakle, nužno je pozabaviti se tim dvojbama ο 5 počelima, te zatim da li su ona uopće ili, kako kažemo, kao pojedinačnosti. Jer ako su uopće, neće biti bivstva ,и

2

120

(jer ni jedna od zajedničkih stvari ne označuje što 'ovo'102, nego što 'takvo'103, a bivstvo je neko 'ovo'; i ako se bude postavilo da je zajednički prirok neko 'ovo', onda će Sokrat ' 10 biti više živih bića: i on sam i čovjek i životinja, ako svako od tih označuje i neko 'ovo' i jedno). Dakle, ako su počela opće104, takve su posljedice. Ako pak nisu nešto opće, nego kao pojedinačnosti, neće biti spoznatljiva, jer znanost ο svim stvarima nešto je opće. Tako te bi morala postojati dru- 15 ga počela prvotnija od tih počela (koja se pririču uopće), ako će biti ikakve znanosti [ili spoznaje] ο njima

121

.105 Γ. IV.

Postoji znanost koja promatra bitak kao bitak 20 i njegove prisutnine1 po sebi. Ona nije ista ni s jednom od djelomičnih2 znanosti, jer mi jedna od drugih ne proučava bitak uopće i kao bitak, nego odsijecajući jedan njegov dio promatraju mu prigodak poput matematičkih znanosti. A budući mi 25 istražujemo počela i najviše uzroke, bjelodano je da oni moraju pripadati nekakvoj naravi po sebi. Ako su oni koji istraživahu prapočela bića istraživali i ta počela, nužno je da prapočela bitka 30 budu ne prema prigotku, nego kao bitka. Stoga i mi moramo shvatiti prve uzroke bitka kao bitka. 1 Grč. ta υπάρχοντα; lat. quae (ei) insunt; engl. the properties inherent in it (or the attributes which be-long to this); fran. les attributs qui... appartiennent essentiellement; njem. das demselben Zukommende; rus. то, что ему npucyu\e. ΐ*δ υπάρχον;. Sam taj mno-žinski nazivak može značiti 'svojstva' ili 'značajke', ali kako mu je u osnovi glagol υπάρχω sa značenjem 'biti pri kome ili čemu' ili 'biti prisutan', smislu bi odgovarao doslovak prisutnine, to jest 'svojstva ili Stvari koji SU prisutni'; novogrč. δ,τι,αύτό κα&' ίαντό, ανήκει είς τοϋτο (ono što samomu tome pripada).

122

2 Ili: posebnih ili pojedinih, to jest: misli se na znanosti koje istražuju jedno posebno, određeno područje. 3 Grč. to tiv; lat. ens; engl. being; fran. l'Etre; njem. das Seiende; rus. суи^ее; novogrč. т& όν. Inače je značenje ili biće ili bitak, dok je ovdje posrijedi biće (kao TDivajuće').

Sam nazivak 'biće'3 upotrebljava se mnogovrsno, ali uvijek prema jednom i nekoj jednoj naravi,

123

a ne istoimeno4; tako se svako 'zdravo' odnosi prema zdravlju (bilo da ga čuva, bilo da ga tvori, 35 bilo da ga označuje, bilo da ga može primiti) i 'liječničko' prema liječništvu (jednom se kaže 'li- 1003 b ječnički' zbog toga što nešto posjeduje liječni-štvo, drugi put jer je nešto naravno prilagođeno za nj, treći put jer je djelo liječništva; a naći ćemo i druge nazivke upotrijebljene slično tima); te se tako i Tjiće' kaže mnogovrsno, ali sve to 5 naprama jednom počelu. Naime, jedne se stvari nazivaju "bićima' jer su bivstva, jedne jer su trp-nosti bivstva, jedne jer su put u bivstvo, ili propasti ili lišenosti ili kakvoće, ili su pak tvorbeni ili proizvedbeni po bivstvo, ili za stvari što pripadaju bivstvu, Ш opet nijekanja nekih od tih ili bivstava; 10 zbog toga i ο nebiću kažemo da jest nebiće. I dakle, kao što ο svim zdravstveninama postoji jedna znanost tako isto i ο svemu ostalom. Jer, istraživati je jednoj znanosti: ne samo ono što se izriče prema jednome nego i ono što se izriče ο jednoj naravi, jer se i to na neki način izriče prema jed- 15 nomu. Bjelodano je stoga kako je (zadaća) jedne znanosti promatrati i bića kao bića.5 Znanost se svugdje poglavito bavi prvotnim, od čega ovise ostale stvari i po čemu se imenuju. Stoga, ako je to bivstvo, onda filozof mora shvatiti počela i uzroke bivstvima. 4 Grč. όμωνύμως; lat. aequivoce; engl. bv a mere am-biguitv (or 05 merely a common epithet); fran. n'est pas une simple homonymie; njem. nach blosser Na-mensgleichheit; rus. из-за одинакового имени. 5 Grč. τά Svra jj οντά; u lat. je doslovno entia prout entia, kao i fran. les itres en tant qu'etres, od čega njemački prijevod odstupa manje (das Seiende als Seien-des), a engleski više (the things which are, qua being); u hrvatskom je međutim moguć potpun prijenos. A i novogrč. prijevod ima τά ίηβ ώς τοιαύτα (bića kao takva), kao i ruski cyu\ee как таковое. 4 Ili 'gramatika' u antičkom smislu. Kao što je za svaki pojedini rod jedna sjetilna zamjedba tako je i jedna znanost, kao što na pri-mjer jedna slovnička znanost* proučava sve glasove. Otuda i proučavati sve vrste bića kao bića pripada rodom jednoj znanosti, a pojedine vrste njezinim pojedinim vrstama. [[Ako su, dakle, bitak i jedno isto i jedna im je narav jer slijede jedno drugo kao počelo i uzrok, a ne jer ih označuje jedan pojam (iako nema ni- 25 kakve razlike postavimo li i tako, nego je dapače u prilog samoj stvari), jer isto su 'jedan čovjek', bivajući čovjek' i 'čovjek', i ne znači ništa drugo prema udvostručenu izrijeku 'on je jedan čovjek' i 'on je jedan bivajući čovjek'; bjelodano je, naime, da se to ne razdvaja ni pri nastanku ni pri nestanku; a slično je i s jednim; tako te je očito 30 da dodavanje u tima znači isto, i jedno nije ništa drugo mimo bitka7; i zatim, ako je bivstvo svake pojedinačnosti jedno i to ne prema prigotku, a slično i samo biće po sebi, — onda koliko je vrsta jednoga toliko je i bitka. A istraživati njihovo 'što' pripada znanosti koja je jedna rodom, hoću 35 reći kao ο istom i sličnom i onome što je poput toga; a gotovo se sve protimbe svode na to počelo; nu nek ο tome dostaje ono što razmotrismo 1004 a u Izboru opreka.*]] I onoliko je dijelova filozofije koliko je bivstava; tako te je nužno da jedna od njih bude prva, a druga slijedeća. Jer i bitak (i jedno) umah donose rodove, i stoga će znanosti njima odgovarati. Na- 5 ime, filozof se kaže kao i matematik, jer i matematika ima dijelove, pa u njoj postoji

124

prva, druga i slijedeće znanosti. ' Kako postoje različita čitanja i tumačenja ovoga mjesta, D. Ross pretpostavlja kako je posrijedi smisao: bitak i jedno nisu razdvojeni od pojedine stvari koja jest i koja je jedno; i ne razlučuju se jedno od drugog.

1 Nije jasno na koju raspravu misli Aristotel; naime, sama takva rasprava nije sačuvana (Η. Τ.). ' Vidi kasnije tumačenje dotičnog nazivka (tavu*tC-ftevaj.

Budući je zadaća jedne (znanosti) promatrati opreke9, a jednomu je oprečno mnoštvo [[i jednoj 10 10 Nijekanje je naprosto 'nijek' nekog pridjevka (ili svojstva); a pri lišenosti se izriče kako član određenog razreda ne posjeduje svojstvo u onome obliku koji je pripadan dotičnome razredu (D. R.). " Grč. ή έναντιότης; lat. contrarietas; engl. opposi-teness (or contrariety); fran. ta contraričte; njem. der kontrare Gegensatz; rus. противоположносп. To je protivnost za razliku od protimbe, opreke, oprečnosti i napramnosti, od kojih se svaka tumači na svojem mjestu.

12 Grč. ή έτερόνης,· lat. diversitos; engl. otherness; fran. alterite; njem. die Verschiedenheit; rus. инако-eocTb; hrvatski bi bilo 'drugost' ili 'drugoća'; kao logički nazivak genus proximum, za razliku od 'razlike' (grč. διαφορά), lat. differentia specifica.

125

" Podrazumijeva se: u više značenja (p. p.).

14 Grč. тд πρώτον; lat. primum; engl. that which is primary; fran. terme premier; njem. das Erste; rus. первое. je znanosti promatrati nijekanje i lišenost, zbog toga što se obojim promatra jedno, na koje se odnosi nijekanje ili lišenost, bilo da naprosto kažemo kako to nije prisutno ili pak nije prisutno u nekom rodu; tu jednomu nadolazi razlika mimo onoga u nijekanju, jer nijekanje je odsutnost 15 dotičnoga, dočim pri lišenosti nastaje nekakva podložena narav, ο kojoj se izriče10 lišenost]]; dakle, jednomu je opreka mnoštvo; tako te opreke spomenutima — drugo, neslično, nejednako i sve ostalo što se naziva prema tima ili prema mnoštvu i jednome — zadaća je spoznavati upravo dotičnoj znanosti. A jedno od tih je i protivnost11. Jer 20 oprečnost je nekakva razlika, a razlika je 'drugost'12. I tako budući se jedno kaže mnogovrsno13, govorit će se mnogovrsno i ti nazivci, pa ipak je zadaća jedne (znanosti) spoznavati ih sve. Jer ako se govori mnogovrsno, ne pripada stvar zbog toga drugim znanostima, nego ako ona i nije prema jednomu, niti joj se razlozi svode na jedno. A bu- 25 dući se sve stvari svode na prvo14, kao što se zove jedno sve što je u odnosu na prvo jedno, isto tako valja reći da je i s istim, s drugim i s protivnostima; tako te razlučivši kolikosrtruko se kaže svako pojedino, valja to u svakom pojedinom pri-

126

w roku15 onako pridati prvomu kako se odnosi prema njemu, jer jedni će se nazivati tako zbog toga 30 što ga posjeduju, drugi zbog toga što,ga tvore, treći zbog sličnih takvih načina. Bjelodano je dakle [kao što je rečeno pri dvojbama16] da jednoj znanosti pripada razlagati i ο tima i ο bivstvu (što bijaše jedna od dvojbi), i da je zadaća filozofa: moći razmišljati ο svima stvarima. Jer, ako neće filozof, tko će onda istra- 1004 b živati da li je isto 'Sokrat' i 'sjedeći Sokrat', i je li jedno protivnost jednomu, ili pak što je protivnost ili kolikostruko se kaže? Te slično s ostalim takvim stvarima. Budući su to trpnosti po 5 sebi jednoga kao jednog i bitka kao bitka, a ne kao brojevi ili crte ili oganj, očigledno je zadaća te znanosti17 spoznavati i ono 'što jest' i njihove prigorke. A oni koji ih istražuju ne griješe u tome što ne umuju, nego zbog toga što je prvo bivstvo, ο kojemu ništa ne znaju. Jer kao što broj 10 kao broj ima svojstvene trpnosti (poput neparno-sti i pamosti, sumjernosti i jednakosti, suviška i manjka), i one su prisutne u brojevima po sebi i u odnošajiima prema drugima (a slično su druge trpnosti svojstvene krutomu i nepokretnomu, te pokretnomu, bestežinskome i teškomu), isto su tako neke trpnosti svojstvene i bitku kao bitku, 15 pa je filozofu istraživati istinu upravo ο tima. A znak je toga što se i dijalektici i sofisti pojavljuju u liku filozofa, jer je sofistika samo naizgled mudrost, dok dijalektici raspravljaju ο svemu, a bitak je opet zajednički svima; nu bjelo- 20 dano je kako raspravljaju ο tima abog toga što su te stvari pripadne filozofiji; naime, i sofistika i dijalektika bave se istim rodom (stvari) kao i filozofija, ali se ova od prve razlikuje načinom

" Grč. ή κατηγορία; lat. praedicamentum; engl. pre-dicate; fran. predicat; njem. die Kategorie; rus. npu-знак, категорип, ali ovdje — висказивание; u hrvatskom uz nazivke predikat i kategorija postoji i prirok i pridjev. 16 Vidi B. 995 b 18—27; 997 a 25—34. " Misli se na filozofiju.

127

svoje sposobnosti, a od druge izborom života. Jer 25 dijalektika je pokuišajna18 u onim stvarima u kojima je filozofija spoznajna, dok se sofistika čini filozofijom, ali to nije. " Grč. πειραστιχός; lat. tentativus; engl. treats as an exercise (or is merely critical); fran. se contente d'ep-rouver; njem. versucht sich nur an dem; rus. делает попитки исследовап το; hrv. Onaj koji tek ispituje ili pokušava', pokušajan; u novogrč. προσπαθεί νά γνωρίαχ; (trudi se da spozna). " Pitagorejci.

20 21 22

Parmenid. Platonici. Empedoklo.

Uz to, drugi stupac protivnosti sadržava lišenost, i sve se svodi na bitak i nebitak, i na jedno i mnoštvo, kao što mirovanje pripada jednom, a kretanje mnoštvu. I gotovo svi se slažu u tome da se 30 bića i bivstvo sastoje od protimbi; barem svi protimbe nazivaju počelima: jedni parno i neparno", drugi toplo i hladno,20 treći ograničeno i neograničeno21, četvrti ljubav i svađu.22 A čini se kako se i sve ostale stvari svode na jedno i mnoštvo (možemo, naime, pretpostaviti takvo svođenje), i 1005 a počela koja drugi navode potpuno potpadaju pod te kao njihovi rodovi. Dakle, prema tome je bjelodano kako pripada jednoj znanosti promatrati bitak kao bitak. Jer sve su stvari ili protimbe ili su iz protimbi, a počela protimbi su jedno i mnoštvo. Ti pak pripadaju jednoj znanosti, bilo da 5 se imenuju prema jednome bilo pak ne, kako možda uistinu i jest. Ali čak iako se jedno kaže mnogovrsno, ostale će se stvari ipak izricati naprama prvomu, a isto tako i protimbe; te čak [[ako bitak ili jedno i nije opće i nije isto u svima stvarima, ili nije izdvojivo, kao što možda i nije, nego je 10 dijelom prema jednom a dijelom po slijedu]]. Zbog toga i nije zadaća zemljomjera istraživati što je protivnost ili savršenstvo ili bitak ili jedno ili pak isto i različito, osim po pretpostavci. Tako te je bjelodano posao jedne znanosti promatrati bitak kao bitak i svojstva0 što su mu pripadna kao bitku, pa ista znanost promatra ne samo bivstva nego i njihova svojstva, kako onoga što je već spomenuto24 tako i ο prvotnom i potonjem, rodu i vrsti, cjelini i dijelu i ostalome što je slično tima.1

21

Ili 'njegove prisutnine'; vidi ranije tumačenje na-zivka τά υπάρχοντα. 24 1 12. 25 Vidi 1003 b 22—1005 a 18; usp. K. 3.

1* Grč. το αξίωμα; lat. enuntiatum, effatum, ахгота; engl. axiom; fran. axiome; njem. das Ахгот; rus. аксиома, основное положение, самоочевиднии. прин-цип; kako je posrijedi značenje Osnovni stavak koji se ne dokazuje' prihvatljiv je i nazivak samoistina 128

3 Valja reći: pripada li jednoj ili različitim znanostima proučavati i takozvane samoistine2 u matematici i samo bivstvo. Bjelodano je kako istraživanje tih stvari pripada jednoj znanosti, onoj filozofovoj, jer su te (samoistine) prisutne u svim bićima, a ne u kakvu posebnu rodu što je odijeljen od ostaloga. I svi se njima služe, jer se odnose na bitak kao bitak, i svaki rod ima bitak, ali se njima služe onoliko koliko im je prikladno, naime: onoliko koliko se proteže rod ο kojem navode dokaze. Pa stoga, budući je jasno kako te (samoistine) vrijede za sve stvari kao bitak (jer to je ono što im je zajedničko), istraživanje toga pripada onomu koji proučava bitak kao bitak. Zbog toga nitko od onih koji istražuju prema jednom dijelu ne pokušava reći ništa ο tima3, bilo da su istinite ili ne, ni zemlj omjer ni raču-nar, nego samo neki od naravoslovaca, čineći to s pravom, jer su sami smatrali kako istražuju i cijelu narav i ο bitku. Ali ako postoji tkogod viši od toga prirodoslovca (jer je i priroda samo jedan rod bitka), takvomu što istražuje ono općenito i ο prvom bivstvu pripast će i promatranje tih samoistina. Jer i naravoslovlje jest mudrost, ali ne ona prva. [[Ono pak što pokušavaju neki koji govore ο istini, kojim je načinom treba primati, čine zbog neukosti u anali tici24, jer trebali bi prići tima stvarima već upućeni, a ne istraživati ih dok još uče.]] Stoga je bjelodano kako je 5 zadaća filozofa, i onoga koji istražuje ο cjelokupnom bivstvu, kako je po naravi, da proučava i počela samog zaključivanja.29 Jer i dolikuje onomu koji najbolje spoznaje ο svakom pojedinom rodu da može izreći najpouzdanija počela stanovite 10 stvari, te i onomu tko razumijeva ο bićima kao bićima30 da izloži najpostojanija počela svih stvari. A takav je filozof. I najpostojanije od svih počela je ono ο kojem je nemoguće prevariti se; jer takvo nužno mora biti najpoznatije (budući da se svi varaju ο onim stvarima koje ne poznaju) i nepretpostavljeno. Jer ono (načelo) koje mo- 15 ra imati svatko tko poima išta od bića nije puka pretpostavka. I ono što mora spoznati, tko god bilo što spoznaje, nužno je da s time već dođe. а

Grč. Αναλυτικά; zapravo je temeljno djelo ο logici (vidi Anal. post., I, I et II 19). 29 Ili dokazivanja (naime: načela silogizma). " Grč. ftgi ίων δντων j} Svta; lat. de entibus prout entibus; engl. the modes of Being qua Being (ili existing things qua existing); fran. les etres en tant qu'etres; njem. das Seiende als Seiendes; novogrč. το δν ώς δν (biće kao biće). Samo τό δν ovdje se obično prevodi kao bitak ili biće, kako je vjerojatnije i u ovom slučaju, na što bi upućivao i sam množinski oblik, zadržan u latinskom, francuskom i donekle u engleskom prijevodu, za razliku i od ruskog prijevoda, u kojem je ο сугцествукпцем как таковом.

51

Misli se na glasovite Heraklitove paradokse (fr. 36, 57, 59).

2(prema B. Suleku). 3 Podrazumijevaju se 'samoistine' (aksiomi). 129

б Metafizika

Jasno je dakle kako je takvo počelo od svih najpostojanije. Pa recimo onda što je ono. »Nemoguće je da isto istomu i prema istome istodobno i pripada i ne pripada« (a što god bismo drugo pri- 20 dodali, nek je pridodano poradi logičkih teškoća). To je dakle najpostojanije od svih počela: jer posjeduje spomenutu odredbu. Naime, nemoguće je bilo komu pretpostaviti da ista stvar i biva i ne biva, kao što neki zamišljaju kako kaže31 He- 25 raklit. Jer nije nužno da ono što tkogod kaže upravo to isto i pretpostavlja (ili vjeruje). Ako je dakle nemoguće da istodobno istomu pripadaju protivnosti (i moramo i tome stavku pridodati uobičajene odrednice)32, i jedno je mnijenje opreka drugomu u protuslovlju, bjelodano je kako je istomu nemoguće pretpostaviti istodobno da isto i biva i ne biva; jer onaj tko bi se u tome pre- 30 vario, istodobno bi zastupao oprečna mnijenja. Zbog toga svi koji dokazuju svode na ovo posljednje mnijenje, jer ono je po naravi počelo i svim ostalim samoistinama. 4

Ima ih, kao što rekosmo, koji i sami tvrde kako 35 isto može i biti i ne biti, te da se može pretpo- 1006 a stavljati tako. Takvim se stavkom služe i mnogi koji se bave oko naravi. Nu mi smo upravo postavili kako je nemoguće da isto istodobno i bude i ne bude, i time smo dokazali da je ovo najpostojanije od svih počela. Neki zahtijevaju da se i 5 to dokazuje zbog svoje neukosti;33 34 jer neukost je ne znati kojim stvarima treba tražiti dokaza a kojima ne treba. Naime, u cijelosti je nemoguće da postoje dokazi za sve stvari (jer bi se otišlo u beskonačno, te se ni time ne bi došlo do dokaza)35; ali ako postoje stvari kojima ne treba tra- 10 žiti dokaza, ti ne bi znali reći koje počelo smatraju bjelodanijim od toga. A ο tome36 se može dokazati i opovrgavajući kako je nemoguće, samo da n Grč. г& €ΐω9ότα; lat. consueta; engl. the usual qua-lifications; fran. determinations habituelles; njem. die gewohnlichen naheren Bestimmungen; rus. обглчгше уточненип. Dakle: 'uobičajene odrednice' ili 'pobliže značajke', jer i u novogrč. prijevodu je τούς συνή&»ις προσδιορισμούς (uobičajene odrednice). 33 Vidi B. 995 b 6—10, 996 b 26-997 a 15; K. 1061b 34—1062 a 2. * Misli se na neupućenost u logiku. 31 To jest: svaki se dokaz temelji na pretpostavci, a da bi se ta dokazala, potrebna je druga pretpostavka, i tako dalje do u beskonačno (Η. Τ.). 34 Naime, da ista stvar može i biti i ne biti.

130

" Grč. αΐτεϊσ&αι τό kv άρ%$; lat. quaerere quod a principio erat; engl. to beg the fundamenta! question; fran. petition de principe; njem. (so wurde man) das Erweuende voraussetzen; rus. то, чго вначале под-лежит доказахелипву; čini mi se kako je izvornom smislu još najbliži latinski prijevod, budući da je posrijedi id quod ab initio ad demonstrandum proposi-tum est (Index Aristotelicus). " Grč. Ιλεγχος; lat. redargutio; engl. refutation (negative proof); fran. rćfutation; njem. Widerlegung; rus. опровержение; hrv. opovrgnuće kao 'dokaz pobijanja'. " Grč. άπύδΐίξις; lat. demonstratio; engl. proof (or demonstration); fran. demonstration; njem. Beweis; rus. доказателЂСТво; hrv. dokazivanje, dokaz. " Ili: kao pretpostavka onoga što treba dokazivati; lat. quod a principio petere; engl. a begging of the question; fran. supposer ce qui est en question; njem. eine Annahme des zu Beweisenden; rus. за предвос-хиијение того, что вначале подлежит доказателжтву; novogrčki prijevod φαύλος κύκλος (circulus vitiosus, pogrešan krug).

štogod prozbori onaj tko se prepire. Ako pak ništa ne prozbori, bilo bi smiješno tražiti razlog protiv onoga tko ni ο čemu nema svojeg razloga, ukoliko ga nema; jer takav je nalik na biljku ukoliko je takav. A dokazivati opovrgavajući razliku- 15 je se, kažem, od samog dokazivanja, jer onaj tko dokazuje činilo bi se da traži što je u počelu 37, dočim ako bi takvo što imalo drugi uzrok, bilo bi opovrgnuće 3' a ne dokaz.39 Jer počelo (ili polazište) u svima takvim slučajevima nije zahtijevati da se kaže kako štogod ili jest ili nije (budući bi tkogod mogao pomisliti da je to traženje onoga 20 što je u počelu40), nego da se naznači štogod i sebi samomu i drugomu; jer to je nužno, ako će išta reći. Naime, nema li toga, nema takvomu nikakva zbora, niti sa samim sobom niti pak s drugim. A dopusti li tkogod to, bit će dokaza, jer će biti nešto već određeno. Ali tu odgovoran nije 25 onaj tko dokazuje, nego onaj tko pristaje, jer iako opovrgava razlog, ipak pristaje na razlog. [[Uz to, onaj tko na to pristaje već je pristao i na to da postoji neka istina izvan dokazivanja]] [tako te sve ne bi bilo 'ili ovako jest ili ovako nije'].

Prvo je dakle bjelodano kako je barem ovo istinito: da riječ biti ili ne biti označuje štogod od- 30 ređeno 'ovo', tako te ništa ne može biti 'i jest tako i nije tako'. I dalje, ako čovjek znači jedno, nek je to 'dvonožna životinja'. Kažem ikako jedno znači ovo: ako to znači čovjek, onda — ukoliko je štogod čovjek — dotično će značiti 'biti čovjekom', (i nije nikakva razlika kaže li se kako to znači više stvari, samo ako su one određene, jer tad bi se svakoj pojmovnoj odredbi pridalo dru- 1006 b go ime; kažem tako: ako se ne bi reklo da 'čovjek' označuje jedno, nego više stvari, od kojih je jedna odredba 'dvonožna životinja', i moglo bi biti i više odredaba, ukoliko su ograničene brojem; [jer bi se svojstveno ime pridavalo prema 5 svakoj pojedinoj od odredaba]; ako se pak ne bi postavilo tako, nego se reklo kako to ima beskonačno mnogo značenja, bjelodano je da ne bi bilo zbora /razgovora/, jer ne značiti jedno znači ne značiti ništa; a ako su riječi bez značenja, ukida se

131

б Metafizika

razgovor s drugima, te uistinu i sa sobom 10 samim. Jer ne može se misliti ništa ako se ne misli jedno; a kad bi se i moglo, pridalo bi se toj stvari jedno ime). 41 a 21, 31. " Grč. συνώνυμα; lat. univoca; engl. have the same meaning; fran. univoques; njem. gleichbedeutend; rus. однозначно, одноименние, соименние; hrvatski bi bilo 'jednoznačne' ili 'suznačne' stvari ili riječi. Dakle, kao što je kazano u početku 41, nek to ime (riječ) označuje nešto i nek znači jedno; a nemoguće je da *biti čovjekom' znači isto što i 'ne biti čovjekom', ako 'čovjek' znači ne samo štogod naprama jednom nego i jedno (jer mi ne 15 smatramo kako isto označuje jedno i ono što je naprama jednom, jer onda bi i Obrazovan' i "bijel' i 'čovjek' značili jedno, tako te bi sve stvari bile jedno, jer su jednoznačne 42). I neće biti moguće da jedno te isto i bude i ne bude, osim pre " Grč. *α&' όμωννμίαν; lat. secundum aequivocatio-nem; engl. by equivocation; fran. la simple потопу-mie; njem. Gleichnamigkeit; rus. npu многозначности слова. Poznate su i hrvatske zamjene za homonim 'jednačica' i 'istozvučnica', a posrijedi je 'riječ jednaka po izgovoru (imenu), a različita po značenju'. Ovdje je posrijedi tehnički naziv 'ekvivokacija'. 44

1006 b 17. Vidi kasnije tumačenje nazivka τ& αντικείμενα. ma istoimenosti45, kao kad onoga kojega mi nazivamo 'čovjekom' dragi nazivaju 'nečovjekom', ali 20 ono što je dvojbeno nije to može li što isto istodobno biti i ne biti 'čovjek' po imenu, nego u stvari. Ako ne znači štogod drugo 'čovjek' i 'ne-čovjek', bjelodano je kako će 'ne biti čovjekom' biti isto što i "biti čovjekom', tako te će "biti čovjek' biti 'ne biti čovjek', jer će biti jedno. Jer "biti je- 25 dno' znači isto kao odjeća i odijelo, ako je (pojmovna) odredba jedna. Tako, ako će biti jedno, onda označuje jedno "biti čovjekom' i 'ne biti čovjekom'. Ali već je pokazano kako to označuje drugo. Stoga nužno, ako se štogod može reći istinito da je 'čovjek', on je 'dvonožna životinja' (jer to je ono što je značio 'čovjek'). A ako je nužno 30 tako, onda ne može to isto istodobno ne biti 'dvonožna životinja' (jer ЂШ nužno' znači da je nemoguće da ne bude [čovjek]). Stoga ne može biti istinito istodobno reći kako isto i jest i nije čovjek. Isti razlog vrijedi i za ono 'ne biti čovjek'. Jer *biti čovjekom' i 'biti nečovjekom' znače raz- 1007 a ličito, kao što i 'biti bijel' i "biti čovjek' znače različito; naime: ono je još više oprečno, tako te označuje različito. A bude li se reklo bijelo [i čovjek] znači isto i jedno, opet ćemo reći ono Što 5 se već prije44 reklo, da će onda sve biti jedno, a ne samo opreke.45 A ako je to nemoguće, slijedi ono rečeno, ukoliko (dotičnik) odgovori na upitano. Ako on naprosto upitan pridadne i nijekanje, onda ne odgovara na pitano. Jer ništa ne 10 priječi da isto bude i 'čovjek' i "bijelo' i nebrojena množina drugih stvari, ali upitan jednom je li istinito reći da ovo jest čovjek ili nije, mora odgovoriti ono što označuje jedno, i ne smije dodavati kako je 'i bijel i krupan'. Naime, budući je pri-godaka beskrajno mnogo, nemoguće ih je navesti. 15 Stoga neka ih (dotičnik) ili navede sve ili nijednog. I slično, 45

132

čak ako je isto deset tisuća puta 'čovjek' i 'nečovjek', upitani ne smije odgovarati na pitanje je li 'čovjek' kako je istodobno i 'nečovjek', ukoliko ne mora odgovoriti i ο svim ostalim prigocima koje dotičnik jest ili nije. A učini li tako, doista ne raspravlja. 44

Vidi ranije tumačenje pojma ti ti 1jv etvat. Grč. влео; lat. ipsum; engl. essentially; njem. an sich; rus. τοτ самип, a ovdje — β собственном смисле; hrv. upravo kao (sam) po sebi, novogrč. iva Ivovaiov tlvat (bivati jedno bitno). 41 Ili općenito: ο kakvom 'predmetu' ili 'podmetu' ili 'podmetku' (grč. td ϋηοχαμίνον; lat. subjectum; engl. subject; fran. sujet; njem. Subjekt; rus. пред-мет, подлежаи\ее). 47

U cijelosti, oni koji tako govore ukidaju i biv- 20 stvo i bit46, jer moraju ustvrditi kako su sve stvari prigoci te da ne postoji 'biti po sebi'47 čovjek ili životinja. Jer ako bude štogod "biti čovjek' po sebi, onda to neće biti 'biti nečovjek' ili 'ne biti čovjek' (što su ipak nijekanja toga), budući da bijaše jedno koje je značilo, i to bijaše biv- 25 stvo nečega. A označivati bivstvo nečega nije ništa (drugo) nego da mu bit nije ni u čemu drugom. Ako pak bude isto i 'biti čovjek' po sebi i "biti nečovjek' po sebi ili 'ne biti čovjek' po sebi, bit će biti nešto drugo; tako te im je nužno reći, kako ništa ne može imati takvu pojmovnu odredbu, 30 nego da su sve stvari prema prigotku; jer u ovome se razlikuju bivstvo i prigodak: naime: bijelo' je čovjeku prigodak, jer iako je 'bijel', nije 'bje-loća' po sebi. Ako se pak sve stvari izriču prema prigotku, neće biti ničega prvog prema čemu se pririču, ako prigodak uvijek označuje priricanje 35 prema kakvu podmetu48, te stoga ono mora ići 1007 b u beskonačno. Ali to je nemoguće, jer se više od dva (prigotka) ne mogu spojiti; naime: prigodak nije prigotku prigodak, ako ne zbog toga što oba pripadaju istome; hoću reći, kako je Tjijelo' 'obrazovan' i 'obrazovan' bijelo' zbog toga što su oboje prigoci čovjeku. Ali Sokrat nije tako Obrazovan' 5 jer obje oznake pripadaju nečem dragomu. Dakle, budući se jedni prigoci pririču na jedan a drugi na drugi način, oni koji se pririču tako kao "bijel' Sokratu ne mogu biti beskonačni prema gore49, tako što bi "bijeli Sokrat' imao još kakav drugi prigodak, jer iz svega toga ne nastaje neko jedno. A isto tako ni 'bijelomu' neće Što drugo 10 biti prigodak kao 'obrazovan'; jer prvo drugomu nije ništa više prigodak negoli obrnuto; i istodobno je razlučeno kako jedne stvari pripadaju tako, a druge kao 'obrazovan' Sokratu; te koje su tako, ne pripadaju kao prigodak prigotku, kako 15 je u prvom slučaju; pa se stoga sve neće priricati prema prigotku." Misli 50 Si Aristotel dokazuje kako je nemoguć beskonačan broj ujedno povezanih pripadaka. Naime, negdje se mora nalaziti bivstvo ili sućnost (supstancija), prema D. Rossu. 51 To jest: da su svi prividi i mnijenja istiniti (Η. Τ.). в Fr. 1 (Diels). 53 Grč. тд αόριστον; lat. indefinitum; engl. the Inde-terminate; fran. Vindetermine; njem. das Unbestimm-te; rus. нечто неопределенное.

Dakle, i tako će biti nešto što označuje bivstvo. Ako je pak tako, onda je dokazano kako je nemoguće istodobno priricati protuslovlja. I dalje, ako su istinita sva protuslovlja istodobno i prema istome,

133

б Metafizika

bjelodano je kako će sve stvari biti jedno, jer će biti isto i troveslica i zid i čovjek, ako se 20 ο svemu može ili tvrditi ili nijekati, kao što je nužno činiti onima koji slijede Protagorin nauk. 51 Jer ako se komu učini da čovjek nije troveslica, jasno je kako nije troveslica; a isto tako i jest, ako je (kako kažu) protuslovlje istinito. I nastaje ono što kaza Anaksagora 'da su sve stvari skupa'52 25 tako te ništa ne može biti istinski jedno. Čini se dakle da govore ο neodređenome53, i dok mniju kako govore ο biću, govore ο nebiću, jer neodre * Svršnost ili ostvarenost; grč. ή ίντΐλίχεια; lat. actus ili doslovno perfectihabia; engl. which exists actuallv (ili in complete realitv); fran. entilechie, acte; njem. was der Wirklichkeit nach ist; rus. депствите-AbHOCTb. Tu novogrč. komentator primjećuje —"Hzot хд πι&ανολογούμενον xal 6%ι τό πραγματιχόν ον (naime, vjerojatno a ne stvarno biće).

и

Grč. ή κατάφασις; lat. affirmatio; engl. affirmation; fran. affirmation; njem. die Bejahung; rus. утвер-ждение. 56 Grč. ή άπόφασις; lat. negatio; engl. negation; fran. negation; njem. die Verneinung; rus. отрицание. " Naime: tvrdnja da je nešto i čovjek i nečovjek (prema D. R.).

54 To jest: u nekim slučajevima gdje prirok pripada stvari, nijekanje ne pripada, te su zbog toga neki stavci nedvojbeni (Η. Τ.). đeno biva mogućnošću a ne svršnošću.54 Ali oni moraju izricati prema svakoj stvari potvrđivanje (tvrdnju) ili nijekanje (nijek); jer je besmisleno ako se svakoj pojedinoj stvari vlastito nijekanje može 30 pridavati, dok se nijekanje čega drugoga, što joj ne pripada, ne može pridavati. Hoću, naime, reći: ako je istinito reći kako čovjek nije čovjek, bjelodano je kako je isto tako i reći ili da jest ili da nije troveslica. Dakle, ako postoji potvrđivanje55, mora postojati i nijekanje.56 Ali ako se po- 35 tvrđivanje ne može pridati, nijekanje će

134

pripadati čak više negoli nijekanje same stvari; ako stoga 1008 a pripada to nijekanje, pripast će i ono 'troveslice'; a ako se to može pridati, može i potvrđivanje. Tako, dakle, slijedi onima koji zagovaraju takav nauk te — uz to — kako nije nužno ni tvrditi ni 5 nijekati. Jer ako je istinito da je nešto i čovjek i nečovjek, jasno je kako neće biti ni čovjek ni nečovjek. Naime, dvama potvrđivanjima odgovaraju dva nijekanja, pa ako je ono 57 prvo jedno sastavljeno od dvojeg, i drugo je jedno i tome oprečno. I dalje, ili je tako u svima stvarima, te je nešto istodobno i bijelo i nebijelo i biće i nebiće, i sličnim načinom sa svim ostalim tvrđenjima i nijekanjima, ili nije tako sa svima, nego u jednima jest a u drugima nije. Ako pak nije 10 u svima, takvi bi slučajevi bili priznati.5* Dočim ako jest u svima, opet: ili gdje god se tvrdi, tu se i niječe, i gdje god se niječe, i tvrdi se: ili u kojim se slučajevima tvrdi, u tima se i niječe, ali gdje se niječe, u svim se slučajevima ne potvrđuje. 15 Bude li pak tako, bit će nešto što je zasigurno ne-biće, i to je postojano mnijenje; pa ako je 'ne biti' štogod stalno i spoznatljivo, oprečna tvrdnja bit će još spoznatljivija. Ako jednako ono što se niječe može se i tvrditi, nužno je ili da se izriče istina razdvajajući (kao da je štogod "bijelo' te opet 'nije bijelo') ili ne. Ako pak nije istinito 20 izricati razdvajajući, dotičnik ne izriče namjera-vano i ništa ne biva (a nebića opet kako će govoriti ili hodati?).59 I sve bi stvari onda bile jedno, kao što je i prije rečeno 60, i bit će isto i čovjek i bog i troveslica (i kamen) d njihova nijekanja (jer ako se jednako pririče ο bilo kojoj stvari, 25 ničim se neće jedno razlikovati od drugoga; a bude li se razlikovalo, to će biti i istinito i svojstveno). I slično, čak ako se i može izricati istina razdvajajući (priroke), slijedi kako je rečeno, te uz to, svi bi izricali istinu i svi bi lagali, pa onda i sam taj priznaje kako laže. Istodobno je jasno 30 da rasprava s njime61 nije ni ο čemu, jer on ništa ne iskazuje. Naime, on ne kaže ni 'tako je' ni 'nije tako', nego 'i tako je' i 'nije tako', te ponovo niječe to oboje, jer kaže: 'i jest tako i nije tako'. Jer da nije tako, već bi postojalo štogod određeno. " Ako protivnik tvrdi kako se može reći samo Ά jest Β i nije B', on (1) protuslovi nekoj tvrdnji koju iznosi i (2) mora reći kako ono što postoji ne postoji. Prema tome ništa ne postoji, pa tako ni on sam ne postoji; ali kako onda može govoriti ili šetati ako ne postoji? (Η. Τ.). • 1006 b 17, 1007 a 6. " Podrazumijeva se: 's takvim protivnikom ili sugovornikom'.

a

Podrazumijeva se pitanje koje tek treba dokazati (Ρ- Ρ·)·

I uz to, ako je pri istinitoj tvrdnji lažno nijekanje, a pri istinitu nijekanju lažna tvrdnja, onda ne bi bilo istinito: istodobno isto i tvrditi i 35 nijekati. Ali možda bi rekli kako je to ono što je 1008 b postavljeno po počelu.62 ш

Ako je sve ujedno i tako i nije tako, onda ništa nema određenu narav (Η. Τ.).

135

б Metafizika

** Grč. απλώς; lat. simpliciter; engl. to form unqualified judgements; fran. portent des jugments absolus; njem. schlechthin; iako je inače rus. просто, всколгз^ вообгце, ovdje je — вполне определенно; hrvatski uopće, prosto, naprosto. U novogrčkom prijevodu preneseno je nešto drukčije i νόμος τής αντιφάσεως Ιχει κΰρος (zakon protuslovlja ima valjanost), iako se termin inače prevodi kao απεριορίστως (neograničeno). Zatim, griješi li onaj tko pretpostavlja da štogod jest takvo ili nije takvo, dok govori istinu onaj tko pretpostavlja to oboje? Ako govori istinu, što onda znači rečeno kako je takva narav bića'? 65* Ako pak ne govori istinu, ali više govori istinu od onoga što onako pretpostavlja, bića će već nekako biti (određena), i to će biti istinito, a ne istodobno i neistinito. I ako jednako svi i lažu (griješe) i govore istinu, takav čovjek neće uzmoći ništa ni izreći ni kazati; jer on istodobno govori i 'jest' i 'nije'. I ako on ništa ne pretpostavlja, nego jednako i 'mnije' i 'ne mnije', u čemu će se razlikovati od biljaka? Otuda je posve bjelodano kako tako nije raspoložen nitko, ni među drugima, ni među onima koji zagovaraju taj nazor. Jer zašto takav odlazi u Megaru, a ne ostaje mirovati, mnijući kako treba otići? Ili zašto ne ode zorom pravo u studenac ili u ponor, ako naiđe na njih, nego se vidi kako se čuva toga, jer ne mnije kako jest jednako dobro i nije dobro upasti u njih? Jasno je dakle kako pretpostavlja da jedno jest bolje dok drugo nije bolje. Ako je tako, mora pretpostaviti da nešto jest čovjek a nešto ne-čovjek, da je nešto slatko a nešto ne-slat-ko. Jer on sve stvari jednako ne traži i ne pretpostavlja, kad mnijući kako je bolje piti vodu i posjetiti čovjeka zatim i pođe za tima, a ipak to bi morao, da je posve isto i čovjek i nečovjek. Ali, kao što je rečeno, očito svatko jedne stvari izbjegava, a druge ne. Tako, kao što se čini, svi pretpostavljaju da se neke stvari tako naprostoab ponašaju, i ako ne sve, ono barem kad je posrije-jedi bolje i gore. A čine li tako ne znajući, nego mnijući, treba da se još više trse oko istine, kao i oboljeli oko zdravlja više od zdrava čovjeka. Jer 30 onaj tko mnije64 nasuprot onomu tko znade65 nije zdravo raspoložen prema istini. Uz to, koliko god sve stvari bile 'i tako' i 'ne tako', ipak je ono više i manje prisutno u naravi biča. Jer ne bismo rekli kako su dva i tri jednako parni, niti pak jednako griješi onaj tko mnije kako je četiri pet i onaj što mnije da je tisuću. Ako dakle nisu jednako, bjelodano jedan manje 35 (griješi), te više govori istinu. Stoga, ako je ono što je više i bliže, mora postojati nešto istinito, 1009 a čemu je bliže ono što je istinitije. A čak ako ga i nema, ipak jest nešto postojanije i istinitije, i bit ćemo izbavljeni od takva neumjerenog nauka, što priječi da se bilo što odredi u mišljenju.66* 5 5 Od istog mnijenja potječe i Protagorin nauk, i nužno je da oba stava jednako budu ili ne budu istiniti. Jer ako su svi pomišljaji 66b i prividi67 isti-

** Grč. 6

136

δοξάζων;

lat. opinans; engl. the man who

guesses (or he who has opinions); fran. qui n'a que des opinions; njem. der Meinende; rus. думатг {δοξάζω) a u prijevodu je у хого одно лшш> мнение. Ovdje je značenje Onaj tko mnije' ili 'tek nagađa' za razliku od pouzdana znanja. Novogrčki ό ϊχων γνώμην άπλως έμπ*ιρι*ήν (onaj tko ima mnijenje naprosto iskustveno). " Grč. б ίηιοτάμενος; lat. sciens; engl. he who knows (or the man who knowš); fran. qui a la science; njem. der Wissende; rus. β сравнении co знакпцим; hrvatski 'onaj tko zna', znajući, umješan, iskusan. Vidi ranije tumačenje vižeznačnice διάνοια. ** Grč. ta δοχοΰντα; lat. de quibus opinantur; engl. opinions; fran. opinions; njem. was jemand meint; rus. то, что мнитса. Dotični nazivak prevodimo kao 'pomišljaji' za razliku od 'mnijenja' №ξα). U novogrč. prijevodu je ta νομιζδμενα (pomišljaji, vjerojatnosti). " Grč. τ& φαινόμενα; lat. quaeque apparent; engl. appearances; fran. impressions; njem. was scheint; rus. то, что представлпетсп; hrvatski može biti i pojavnine i bjelodanosti i pojavnosti i prividi i pojavi (vidi i ranije tumačenje). niti, nužno je da sve stvari budu istodobno i istinite i lažne (jer mnogi pretpostavljaju stvari protivne drugima, te smatraju da griješe oni što ne 10 mniju isto kao i oni, tako te ista stvar nužno i biva i ne biva). Ako je pak tako, nužno su svi pomi-šljaji istiniti (jer oni koji lažu i oni koji govore istinu mniju oprečno jedni drugima; ako se stoga bića tako ponašaju, svi će govoriti istinu). Bjelodano je dakle kako oba ta nauka potječu 15 od istog mišljenja. Ali nije isti način pristupa u svim slučajevima, jer jednima treba nagovora, drugima prisile. Onima koji tako pretpostavljaju zbog dvoumlja neznanje je izlječivo (jer postupak prema njima ne tiče se njihova nauka68, nego razumi-jeća); onima pak koji naučavaju poradi samog na- 20 uka lječidba je u opovrgnuću dotična nauka i u govoru i u riječima. " Grč. λόγος; lat. sermo; engl. the theory (or their expressed argument); fran. doctrine; njem. ihre Wor-te; rus. 'их слов', суждение. Već sami prijevodi pokazuju kako je posrijedi pojam, govor i riječ i prosudba i nauk, za koji smo se odlučili, imajući na umu i mnoga ostala značenja dotične riječi. л

Naime: kao obje Opreke' (D. R.). Usp. I, IV 9.

70

Onima koji dvoume taj je nauk pridošao iz osjetnina, jer zbog toga što vide kako iz iste stvari nastaju protimbe, misle kako su istodobno istiniti i protuslovlja i protimbe. Ako dakle ne može na- 25 stati ono što nije (nebiće), stvar je već prije bila kao oba bića 69 jednako, kao što Anaksagora kaže da je sve smiješano u svemu, a isto tako i De-mokrit, jer i on kaže kako su praznoća i punoća jednako prisutni u svakom dijelu, pa ipak jedno je od tih biće a drugo nebiće. 70 Dakle, onima koji 30 pretpostavljaju na temelju toga, reći ćemo kako na jedan način ispravno govore, dok na drugi način ne znaju. Jer biće se kaže dvostruko, tako te je nekim načinom moguće da nastane štogod iz

137

б Metafizika

nebića, dok drugim načinom — nije; i ista stvar može istodobno biti i biće i nebiće, ali ne prema istome (biću). Jer ista stvar može istodobno biti 35 i ono protivno mogućnošću, ali ne i svršnošću. Zatražit ćemo od njih, uz to, da pretpostave i jedno drugo bivstvo bića, u kojem nikako nisu prisutni ni kretanje, ni nestajanje ni nastajanje. Slično je tako i istina ο pojavama pridošla ne- 1009 kima iz osjetnina. Oni naime misle kako ono što je istinito ne treba prosuđivati ni po mnogoći ni po maloći (pristaša), pa da se ista stvar jednima pri kušanju čini slatkom a drugima gorkom, tako te ako bi svi oboljeli ili poludjeli — i tek dvoje ili troje ostalo zdravo ili pri razumu — ti bi se činili 5 bolesnima i ludima, dočim drugi ne. Uz to, i mnogim životinjama iste se stvari pokazuju kao protivnosti naprama nama, i samom svakom pojedinom od nas stvari se prema sj etilnoj zamjedbi ne čine uvijek iste. Stoga nije bjelodano koje su od tih stvari istinite a koje lažne, jer jedne nisu 10 ništa istinitije od drugih, nego su to podjednako. Stoga i kaže71 Demokrit da ili ništa nije istinito ili je to nama skriveno. U cijelosti, zbog toga što pretpostavljaju kako je mišljenje osjetilno zamjećivanje, a ovo pak preinaka72, ono što se pokaže prema sjetilnoj zamjedbi po nužnosti je kažu istinito; jer na osnovu 15 toga su i Empedoklo i Demokrit, i tako reći svi drugi, zapali u takva mnijenja. Jer Empedoklo kaže kako se s promijenjenim stanjem mijenja i mišljenje: »Jer naprama prisutnome i pamet se uzmnaža ljudima;«dok na drugome mjestu kaže: »Koliko drukčija biva im narav, " Usp. Ritter i Preller, 204.

20

73 71

Grč. άλλοΐασις; lat. alteratio; engl. physical alte-ration; fran. alteration physique; njem. Verdnderung; rus. изменение. Posrijedi je, dakle, ili 'promjena' ili 'izmjena' ili 'preinaka'. n Fr. 106 (doslovan prijevod). " Fr. 108 (doslovan prijevod).

tako im vazda i misao postaje drukčija.«74 a sličnim načinom izjavljuje i Parmenid: »Jer kakva god je komu mješavina u mnogogibnim udima, takva i misao dolazi ljudima. Jer svakomu i svima ljudima narav je udova ono što misli; a više je sama misao.«75 75 Fr. 16 (doslovan prijevod).

138

74

Vjerojatno se misli na zgodu iz Ilijade (XXIII 698), ali tu posrijedi nije Hektor, nego Eurijal (prema Η. Τ.). 77 Usp. Leutsch i Schneidewin, Paroemiographi Graeci, II 677; inače doslovan prijevod. 71 Vidi 1009 a 32. 79 Epiharm je filozof koji je djelovao početkom V stoljeća; zastupao je dijelom pitagorejski, a dijelom herakhtovski nauk. Moguće je — prema D. Rossu — da je Epiharm rekao kako Ksenofanovi nazori 'nisu ni vjerojatni ni istiniti' ili pak 'da su istiniti, ali ne vjerojatni' (p. p.). I zapamćena je Anaksagorina izreka nekima od 25 njegovih prijatelja, kako će im bića biti takva kakva budu pretpostavili. A kažu da je i Homer očito tako mislio, jer je učinio da Hektor, 'kad bijaše onesviješćen od udarca, »leži ino misleći«76, što znači da i oni što su izbezumljeni misle neke 30 misli, ali ne iste. Jasno je, dakle, ako su oboje mišljenja, i bića su istodobno 'i tako' i 'ne tako'. A posljedak toga je ono najteže. Jer ako oni koji najviše vide moguću istinu — a ti su oni koji je najviše traže i ljube — imaju takva mnijenja i daju takve izjave ο istini, kako ne bi klonuli du- 35 hom oni koji tek kane baviti se filozofijom? Jer tražiti istinu bilo bi što i ptice ganjati.77 A tima 1010 a je uzrok toga mnijenja što dok istraživahu istinu ο bićima, pretpostavljali su da su bića samo osjet-nine; u njima je pak uvelike prisutna i narav neodređenoga, te bitka onako kako već rekosmo.78 Stoga oni govore vjerojatno, ali ne govore istinito 5 (jer tako je prikladnije reći negoli onako kako reče Epiharm protiv Ksenofana)79. Uz to, vidjevši kako se cjelokupna ova narav kreće, a ο onome što se mijenja ne može se izreći ništa istinito, mislili su kako se ο onome što se svugdje posve mijenja ne može utvrditi istina. Jer upravo iz takve pretpostavke razvilo se i ono najkrajnje od spomenutih mnijenja, ono Herafclitovih sljedbenika kakvo je zastupao i Kratil, koji napokon mišljaše kako se ništa ne smije reći, nego je samo prstom micao, i koji je ukorio Heraklita što je rekao kako se ne može dvaput zagaziti u istu rijeku; 80 sam, naime, smatraše kako se to ne može ni jedanput. м Fr. 91. " Grč. ti ποσόν; \at. quantitas; engl. quantity; fran. ... quantitatif; njem. die Quantitdt; rus. количество. Doslovno 'koliko'. " Grč. ti ποιόν; lat. qualitas; engl. quality; fran. ... qualitatif; njem. die Qualitdt; rus. качество. Doslovno 'kakvo1. " Grčki stoji doslovno ουρανός; latinski prijevod ima caelum; dočim u engleskim je prijevodima material universe, a u njemačkom das Weltall i u fran. l'Uni-vers; sama riječ znači i 'svemir' i 'zračište više zemlje'; u ruskom je dotična riječ redovito samo небо, ali je ovdje prevedeno kao ο мире β целом. Mi ćemo na taj dokaz odgovoriti kako ono promjenljivo, kad se mijenja, pruža njima nekakav razlog da misle kako to nije, pa ipak je tu nešto sporno; jer 'odbacujuće' ima još nešto od onoga što odbacuje, i nužno je od onoga što nastaje da nešto već jest. U cijelosti, propada li štogod, bit će prisutno neko biće; a nastaje U, nužno je da bude ono iz čega nastaje i po čemu nastaje, što opet ne ide u beskonačno. Ali, zanemarujući te stvari, recimo kako nije isto mijenjati se prema 'koliko'81 i prema 'kakvo'82. Pa neka prema 'koliko' stvar i nije postojana,

139

б Metafizika

ali mi sve stvari spoznajemo prema obliku. Uz to, oni koji tako pretpostavljaju dostojni su ukora zbog toga jer su ono što vidješe tek u manjem broju osjetnina ustvrdili kako je slično i u cjelokupnome nebu.83 Jer samo je mjesto osjetnine okolo nas neprestance u nestajanju i nastajanju, što je tako reći neznatan djelić svemira, tako te bi bilo pravičnije riješiti se prvoga zbog drugoga negoli zbog prvoga osuditi drugo. Zatim, bjelodano ćemo i tima reći ono što smo već davno rekli 84; jer njima treba dokazati i uvjeriti ih da postoji stanovita nepokretna narav; a onima koji izjavljuju, kako stvari istodobno i je- 35 su i nisu, izlazi da radije moraju reći kako sve one prije miruju negoli što se kreću; jer nema onoga u što bi se promijenile, budući da su sve stvari prisutne u svima. м Usp. 1009 a 36—8. " Grč. φαντασία,· lat. phantasia; engl. the impression (or appearance); fran. Vimage; njem. Vorstellung; rus. представление; u nas se prevodi kao prividnost, privid, pojavnina, pojav, predodžba. U novogrč. prijevodu τό φαινΛμινον u značenju ђ ηαράστασις (pojava, predodžba). ** Grč. ώδεϊον, dosl. 'pjevalište', upravo je dvorana za glazbene priredbe, koju je Periklo dao izgraditi jugoistočno od Akropole. Samu su zgradu rabili i kao žitnicu i kao vojarnu (p. p.).

47

Teetet, 171 E; 178 c.

Sto se pak tiče istine, svaki pojav nije istinit; 1010 b jer, prvo, čak ako sjetilnost i nije lažna (barem u pripadnom smislu), sama predodžba85 nije isto što i (sjetilna) zamjedba. A dostojno je čuđenja ako bi oko toga dvoumili, da li su tolike veličine i da li su takve boje kakve se čine onima izdaleka, 5 ili pak kakve su onima izbliza, i da li kakve su zdravima ili kakve su oboljelima, te jesu li teške stvari onakve kakve su slabima ili kakve su jakima, i jesu li istinite stvari onakve kakve su usnu-lima ili opet kakve su budnima. Jer bjelodano ni sami ne misle tako; naime: nitko pak, zamisli li noću da je u Ateni — dok je zapravo u Libiji — ne kreće u Odeon.86 I dalje, što se tiče budućnosti, 10 kao što Platon87 kaže, zaista nije jednako pouzdano mnijenje Mječnika i nevičnika, na primjer ο tome hoće li tkogod ozdraviti ili pak neće. Uz to, među 15 samim sjetilima nije jednako pouzdana (sjetilna) zamjedba neke strane stvari i one koja je svojstvena, ili stvari što je blizu i one što zbiljski pripada (sjetilu)", nego je za boje pouzdan vid, a ne okus, dočim za okusnine okus, a ne vid. I ni jedno od osjetila ne kaže nikad ο istoj stvari istodobno kako ujedno 'i jest tako' i 'nije tako'. Ali ni u koje drugo vrijeme sjetila se ne razilaze ο samoj trpnosti (ili svojstvu), nego ο onome čemu 20 pripada trpnost; hoću reći kako se isto vino — bilo da je promijenjeno ono samo ili pak nečije tijelo — može jednom činiti slatkim a drugi put neslatkim, ali samo slatko, kad jest kakvo jest, nije se promijenilo, nego se uvijek izriče istina 25 ο njemu, i ono što će biti slatko po nužnosti je takvo. A svi dotični nazori upravo to ukidaju, i kao što i ne dopuštaju da bude ičijeg bivstva, tako

140

ni da bude ičega po nužnosti. Jer ono što je nužno ne može biti i ovako i onako, pa tako: ako jest štogod po nužnosti, ono neće biti i 'ovako jest' i Ovako nije'.

" Aristotel hoće reći kako stvar okusa zapravo je tuđa sjetilu vida, jer nešto može naizgled biti slatko, ali bez slatkog okusa. Uz to, iako su srodna sjetila okusa i njuha (kao i njihovi predmeti), pri prosudbi okusa pouzdanije je sjetilo okusa, De sensu, 440 b 29; prema Η. Τ. " Grč. ta ίμψυχα; lat. animata; engl. animate things; fran. les etres animes; njem. die beseelten Wesen; rus. одушееленнип, живоп (ίμψυχος), što je lat. zapravo ens onima praeditum, i odgovara uobičajenom hrvatskom izričaju "biće s dušom', živ stvor ili 'produšeno', 'produševljeno biće', upravo kao i u ruskom prijevodu — если би не било одушевленних сугцеств. " Vidi ranije tumačenje nazivka ιό αίσ&ητί. " Grč. ιά αΙσθήματα; lat. sensiones; engl. sensations; fran. sensations; njem. Sinneswahrnehmung; rus. чувственние восприхтих; hrvatski osjet, (sjetilna) za-mjedba. " Usp. De onima, 425 b 25—426 b 8. U cijelosti, ako postoji samo osjetnina, ničega 30 ne bi bilo ukoliko ne bude produševljenih bića89, jer ne bi bilo sjetilnosti. Dakle, da ne bi bilo ni osjetnina90 ni osjeta91, možda je istinito92 (jer to je trpnost osjetitelja), ali da ne bi bilo podmeta, koji tvore samu sjetilnost, pa i bez sietilnosti, to je nemoguće. Jer sjetilnost ne biva sama po sebi, nego 35 postoji još nešto drugo mimo sjetilnosti, koje mora biti prije sjetilnosti. Jer pokretalo93 je po naravi prije pokrenutoga94, a to nije ništa manje isti- 1011 a nito, čak ako se oboje i odnosi uzajamno.

5 Nu postoje neki i od onih što su uvjereni u td nazore i od onih što ih

samo ispovijedaju, koji dvoume oko toga, jer pitaju tko je onaj Što pro- 5 suđuje zdravoga i u cijelosti tko ο svakoj pojedinosti ispravno prosuđuje. Ali takve su dvojbe slične dvoumi ju oko toga da li mi sada snivamo ili smo budni. Naime, sva takva dvoumlja svode se na isto. Takvi zahtijevaju razlog za sve.93 96

Jer traže počelo, i nastoje ga doseći dokazivanjem, dok je jasno po njihovim činima kako ni sami nisu uvje- 10 reni. Ali, kao što rekosmo, njihova je pogreška u tome što traže razlog onome čemu nema razloga, jer počelo dokazivanja nije samo dokazivanje.Dakle, ti bi se lako uvjerili u to (jer to nije teško shvatiti), dočim oni koji u dokazu traže samo 15 prisilu97 98 traže nemoguće. Jer traže da se dokazuju protimbe upravo i izričući protimbe.

в

141

Grč. »ό

»ινοΰν;

б Metafizika

lat. movens; engl. that which moves;

fran. le moteur; njem. das Bewegende; rus. το, что движет; što je i 'pokrećuće' ili 'pokretač', a još najbolje: doslovno 'pokretalo' (kao Ono što pokreće'), iako se u novogrčkom prevodi i kao ή κινητική αρχή (pokretačko počelo). " Grč. τδ χινούμινον; lat. motum; engl. that which is moved; fran. le mobile; njem. das Bewegte; rus. движимое; hrvatski 'pokrenuto' i 'pokretnina'. и To jest: ako su 'nazivci (termini) suodnosni' (Η. Τ.). * Možda se to odnosi na Antistena (D. R.). " Grč. ή Ληόδιιξις; lat. demonstratio; engl. demonstration; fran. demonstration; njem. Beweis; rus. doKa3aTeAbcreo; obično se prevodi Ш kao 'dokazivanje' ili kao 'dokaz'. " Podrazumijeva se 'uvjerljivost' (p. p.). " Grč. προς t i ; lat. ad aliguid; engl. relativ; fran. relatif; njem. relativ; rus. соотнесенное; jasno je da dotični nazivak, u jednini ili u množini, označuje Odnos' ili 'odnošaj' (lat. inače relatio). U novogrč. prijevodu je σχετικά τά πάντα (... odnošajne sve stvari...). Naime: sva su bića 'odnosna, uvjetovana, promjenljiva' ili 'relativna' (p. p.).

m

Usp. 1009 a 38—1010 a 15. Vidi Problemata, 958 b 14, 959 a 15, 965 a 36. 10 To jest: bez toga da tkogod prvo misli tako (D. R.). Ako pak sve stvari nisu 'prema čemu'99, nego su i neke same po sebi, svaki pojav neće biti istinit, jer ono što je pojav nekomu je pojav, tako te onaj tko kaže kako su svi pojavi istiniti, čini da su sva bića 'prema nečemu'100. Stoga oni koji 20 traže prisilu u dokazu, te istodobno zahtijevaju aa se položi račun, moraju se čuvati i reći ne kako pojav jest, nego da je pojav onakav kakav se komu pojavljuje, kad se pojavljuje, ukoliko i kako. Ako pak polažu račun, a ne budu ga polagali tako, dogodit će im se ubrzo da govore protimbe sebi samima. Jer ista stvar se prema vidu može 25 učiniti medom, ali ne i po okusu; i budući imamo dva oka, ako u oba nije isti vid, stvari mogu biti neslične. Zatim, onima koji (zbog nekoć spomenutih uzroka101) govore kako je istinito ono što se pojavljuje, te kako su stoga sve stvari jednako i 30 lažne i istinite (jer se stvari ne čine svima ni iste, niti pak istomu uvijek iste, nego su često protivne čak i u isto vrijeme — jer kad se isprepletu prsti, opip kaže kako su tu dvije stvari, a vid da je jedna)1"2 mi ćemo reći: ah ne istom sjetilu, i ne prema istome i istim načinom i u isto vrijeme, 35 tako te bi tek s time bilo i istinito. Ali možda zbog ιοί 1 b toga oni koji govore ne zbog teškoće, nego poradi samog dokaza, moraju reći kako to nije istinito po sebi, nego je istinito dotičniku. I, kao što je prije rečeno, nužno je da im sve bude 'prema nečemu', te prema mnijenju i prema sjetilnosti, tako da niti je štogod nastalo, niti će biti 5 ukoliko prije nije tkogod mnio ο tome. Ako je pak štogod postalo ili će biti103, bjelodano je kako sve stvari ne bi bile prema mnijenju. I dalje, ako je

102

142

jedno, onda je prema jednome ili prema određenome; a ako je isto i polovica i jednako, ipak jednako nije104 prema dvostrukome.105 Ako je prema 'mnijućemu'106 isto i čovjek i 'mnjeno'107, čovjek 10 neće biti 'mnijuće', nego 'mnjeno'. A ako svaka pojedina stvar bude prema 'mnijućemu', onda će 'mnijuće' biti vrstom prema beskonačnom broju stvari. м Podrazumijeva se: 'jednako' nije odnosno (ili su-odnosno) prema dvostrukome (p. p.). 1M Nego se jednako odnosi prema jednakome, a polovica prema dvostrukome (D. R.). 1; rus. началћствование, naHanbcrevnuiue лица. Bjelodano je da arhaizam 'načelnik', 'načelni-štvo' posve odgovara smislu koji navodi Aristotel.

149

ljaju dragima;3 (6> i dalje, ono odakle je prvo 15 kakva stvar spoznatljiva, jer se i to naziva počelom stvari, kao pretpostavke dokaza. A u isto se toliko smislova govori i ο uzrocima, jer svi su uzroci počela. Dakle, zajedničko je svima počelima da budu ono prvo odakle štogod ili jest ili nastaje ili se spoznaje; a jedna su od njih prisutna u stvarima dok su druga izvanjska. Stoga je i narav počelo, 20 te pratvar, razumijeće, izbor, bivstvo i cilj; jer u mnogim stvarima dobro i lijepo su počelo i spoznavanja i kretanja. ' To jest: αρχιτεκτονικοί τΐχψαι (lat. artes architecto-nicae; engl. architectonic arts; fran. les arts architecto. niques; njem. welche fiir andere Kttnste deri Zweck bestimmen; rus. искусства руководип. Riječ je dakle ο umijećima "koja su nadređena drugima' ili 'koja upravljaju drugim umijećima' (ili umjetnostima). Sam nazivak znači uz to i razlog, poticalo, te je često sinoniman S άρχή i στοιχεΐον.

4 Grč. το αίτιον; lat. causa; engl. cause; fran. cause; njem. Ursache; rus. причина. * To jest: tvari — drva, kovine i si. (Η. Τ.).

4

Grč.

150

τό παράδειγμα;

lat. ezemplar; engl. pattern; fran. le

paradigme; njem. das Musterbild; rus. перво-образ; hrvatski uzorak, primjer, uzor; novogrč. τό πρότνπον. ' Grč. διά πασών; lat. diapason; engl. ratio; fran. le rapport; njem. das Verhaltnis; rus. всеструнннп (ин-тервал), οκτάβα; u širem smislu posrijedi je doseg, raspon, omjer, dok se ovdje podrazumijeva cijeli izričaj 'όιά πασών χορδών σνμφονία, osmostruni interval, oktava (ρ. ρ.). ' Ili 'pojmu'; vidi ranije tumačenje λόγος -a kao 'pojma*.

2 Uzrok* se jednim načinom naziva (1) ono iz čega po prisutnosti nešto nastaje, kao što je mjed kipu 25 i srebro zdjeli i rodovi 5 tih stvari; (2) drugim pak načinom, oblik i uzorak 6, to jest: pojam biti i rodovi toga (kao omjer7 2 naprama 1 i u cijelosti broj) te dijelovi u tome pojmu.« (3) Zatim odakle je prvo počelo promjene ili mirovanja, kao što je svjetnik uzročnik čemu i otac uzrok djeteta i u 30 cijelosti: ono tvoreće' tvorevini10 i mijenjajuće" mijenjanome; (4) uz to i kao svrha; to jest kao ono 'poradi čega', kao što je zdravlje šetanju; jer 'zbog čega čovjek šeta?' kažemo 'da bude zdrav', a govoreći itako mislimo da smo naveli uzrok. A isto je i za sve stvari koje su na poticaj ili 'pokrenute od' 35 čega drugoga između toga i svrhe (kao što su prije ozdravljenja mršavljenje Ш čišćenje ili lijekovi ili 1013 b

liječnička oruđa); jer sv^rsu one poradi svrhe, iako se između sebe razlikuju po tome što su jedne oruđa a druge djela. Dakle, tolikostruko se otprilike kaže 'uzrok'; nu budući se ο uzrocima govori mnogovrsno, bivaju i 5 mnogi uzroci jedne iste stvari i to ne prema prigotku (kao što su uzroci kipa i kipotvorstvo i mjed, ne prema čemu drugome, nego kao kip, ah ne istim načinom, nego jedno kao tvar, a drugo kao ono otkuda je kretanje), a i stvari su uzroci jedne drugima (kao napor krepkosti a ova napora, ali 10 ne istim načinom, nego jedno kao svrha a drugo kao počelo kretanja). Uz to je i ista stvar uzrok protivnostima; jer kad je tkogod prisutan uzrok

151

čega određenog, toga mi katkad neprisutnog optužujemo kao uzročnika protimbe, kao što je kormilareva odsutnost uzrok prevrnuća plovila, dok prisutnost bijaše uzrokom spasa; a oboje, i prisutnost i lišenost, uzroci su kao 'pokretala'. 15 ' Vidi kasnije ο riječi ιό ποιούν.

10

Vidi kasnije ο riječi tb ποιούμ^νον. " Vidi kasnije ο riječi xb μααβλψικόν.

11

Grč. σύνθίσις; lat. compositio; engl. composition; fran. composition; njem. die Zusammensetzung; rus. свнзњ, сочинение, слагание; hrvatski bi bilo 'slaganje' ili 'slog*. Svi do sada spomenuti uzroci potpadaju pod četiri najbjelodanija načina. Počela slogova; tvar izrađevina; oganj, zemlja i sva slična tjelesa; dijelovi cjeline, te pretpostavke zaključka — uzroci 20 su kao iz čega. Od tih su jedni uzroci kao podmet, kao dijelovi; dok su drugi kao bit; cjelina, slaganje12 i oblik. Sjeme i liječnik, svjetnik i u cijelosti štogod 'tvoreće', ono su odakle je počelo promjene ili stajanja13. Ostali su 'kao svrha i kao dobro dragima; jer ono poradi čega je što14 teži biti ono najbolje i svrha drugih stvari; a nek ne bude nikakve razlike nazove li se to dobrom ili prividnim dobrom. Dakle, uzroci su takvi i toliki vrstom, i načini uzroka brojem su mnogi; ali svedeni na glavne, i ti su manji. Jer ο uzrocima se govori mnogovrsno, te i od onih što su istovrsni jedni su to u prvotnom, drugi u potonjem smislu, kao što su i liječnik i vičnik uzrok zdravlja, i omjer 2:1 i broj (uzroci osminke), i kao što su 'obuhvatnice'15 uvijek uzroci pojedinačnosti. Uz to, kao prigodak i rodovi prigodaka; kao što je kipu jednim načinom uzrok Poliklet a drugim načinom kipotvorac, jer je kipo-tvorcu tek prigodak da je Poliklet; i obuhvatnice koje sadržavaju prigodak, na primjer čovjek je uzročnik kipa ili — u cijelosti — životinja, jer Poliklet je čovjek, a čovjek je životinja. I prigoci su međusobno jedni dalji a drugi bliži, kao kad bi se reklo kako su i 'bijelac' i 'obrazovanik' uzrokom kipa (a ne samo Poliklet ili čovjek). u Grč. σχάσις; lat. status; engl. stationariness; fran. arrit; njem. die Ruke; rus. покои, столние на месте. Hrvatski stajanje ili mirovanje.

152

" Ili 'svršni uzrok' (causa finalis).

a Grč. ti περιέχοντα; lat. quae continent; engl. the universaU which include; fran. les classes qui con-tiennent; njem. das umfassende Allgemeine; grč. ti περιέχον — rus. o6beMjuoufee. Dakle, 'koje se sadržavaju ili obuhvaćaju', obuhvatnice. I u novogrč. je иЦлоте εμπεριέχεται (koje god obuhvaća, sadržava). " Grč.io ' έαντά (same po sebi).

Od onih stvari ο kojima se kaže da su jedno po sebi39 jedne se nazivaju tako jer su neprekidne, kakav je svežanj po uzici i komadi drveta po lje- 1016 a pilu. I crta, čak ako je i kriva, a neprekinuta, kaže se da je jedna, upravo kao i svaki od udova, poput stegna i ruke. A od tih više su jedno one stvari koje su neprekidne naravlju od onih koje su takve umijećem. Nepretodnim se naziva ono čemu 5 je kretanje jedno po sebi i ne može biti drukčije, a ono je jedno kad je nedjeljivo, naime: nedjeljivo prema vremenu. Po sebi su neprekidne one stvari koje nisu jedno tek dodirom. Jer postaviš li komade drveta koji se dodiruju, nećeš reći ni da su oni jedno drvo, ni tijelo, ni bilo što drugo neprekidno. A stvari koje su u cijelosti neprekidne kaže se kako su jedno čak ako imaju i pregib, i još više 10 one koje nemaju pregiba, kao što je golijen ili stegno (više jedno) negoli noga, jer gibanje noge ne mora biti jedno. I prava crta je više jedno od krivulje. Ο crti koja je kriva i ima kut kažemo da je jedna i da nije jedna, jer njezino kretanje može i biti istodobno i ne

8<

159

biti istodobno, dočim 15 je u prave crte uvijek istodobno, i ni jedan njezin dio koji ima veličinu" ne miruje dok se drugi kreće, kao što je u krivulje. Uz to, drugim se načinom kaže jedno jer je podmet po vrsti neraz-ličan41. A nerazlično je ono čemu je oblik nerazdjeljiv (ili nerazlučiv) prema sjetilnosti; dočim je podmet ili ono prvo ili ono posljednje naprama 20 svrsi. Jer i za vino se kaže da je jedno i za vodu da je jedna, kao ono što je nerazdjeljivo prema obliku, i sve se tekućine zovu jedno (kao ulje i vino) i taljevine, jer je svima posljednji podmet isto; naime: sve su one ili voda ili zrak. * Bilo koja točka može ostati čvrsta, dok crta rotira oko nje; a točka nema veličine (D. R.).

41 Grč. αδιάφορο*; lat. indifferens; engl. does not di f f er (or is uniform); fran. ne di f f ere pas...; njem. unterschiedlos; rus. неразличимглп.

Jedno se kaže i ο stvarima kojima je rod jedan ali se razlikuje po oprečnim razlikama, i sve se 25 one nazivaju jedno, jer je jedan rod koji je podmet razlikama (kao što su jedno i konj i čovjek i

8<

160

pas, budući da su svi životinje), a slično načinu kojim je i tvar jedna. Ο tima se katkad tako kaže da su jedno, a katkad se istim naziva njihov viši rod, ako su posljednje vrste svojeg roda, to jest 30 koji je iznad tih, na primjer istokračan i istostra-ničan 42 jedan su te isti lik, jer su oba trokuti; ali nisu isti trokuti. 41

Ili 'takmokrak' i 'takmostran'. 118

Uz to, jedno se kaže i ο stvarima kojima je pojam biti jedne nerazlučiv naprama pojmu koji pokazuje drugu (jer je po sebi svaki pojam razdje-ljiv); naime, tako je jedno i ono uvećano i ono 35 smanjeno, jer mu je pojam jedan, kao što je pri plohama pojam oblika. U cijelosti, one stvari ko- 1016 b jima je nedjeljivo mišljenje kojim se poima bit, i ne može se odvojiti ni u vremenu ni u mjestu ni u pojmu, te su najviše jedno, a među njima one koje su bivstva. Jer općenito takve stvari koje nemaju razdvajanja, ukoliko ga nemaju, zovu se jedno; na primjer ako kao čovjek nema razdva- 5 janja (ili razdiobe), jedan je čovjek; ako pak kao životinja, jedna je životinja; ako opet kao veličina, jedna je veličina. Dakle, većina se stvari naziva jedno po tome jer nešto drugo jedno ili čine ili imaju ili trpe ili se prema tome odnose; a posebno se nazivaju jedno one kojima je bivstvo jedno, i to jedno ili po neprekidnosti ili po obliku ili po pojmu; jer računamo kao više (mnoge) ili one stvari koje nisu neprekidne ili kojima oblik nije 10 jedan ili kojima pojam nije jedan. I zatim, jednom kažemo kako je jedno bilo što ako je količina ili neprekidno, drugi put opet ne ukoliko nije štogod cijelo, to jest: ukoliko nema jedan oblik; tako, na primjer, vidjevši bilo kako složene dijelove cipele, ne bismo rekli kako su jedno, osim možda zbog neprekidnosti, nego samo kad su tako 15 složeni da su cipela i već imaju jedan oblik. Zbog toga je od svih crta krivulja kruga najviše jedna, jer je cjelovita i savršena. Biti jedno znači biti neko počelo broja; jer prva mjera je počelo; naime, ono čime prvo štogod spoznajemo to je i prva mjera svakog roda. Dakle, 20 jedno je počelo spoznatljivoga za svaku pojedinačnost. Ali to jedno nije isto u svim rodovima; jer jednom je četvrtinka, a drugi put samoglasnik ili suglasnik; i drukčije je za težinu a drukčije za kretanje. Ali svugdje jedno je nedjeljivo, bilo količinom bilo oblikom. Tako, ono što je nedjeljivo prema količini te u svakom smjeru i nema polo- 25 žaja, naziva se jednoća (ili jedinica)43; ono što je posve nedjeljivo a ima položaj, točka; ono što je jednosmjerno djeljivo, crfa; ono što je tako u dva smjera, ploha; ono pak što je posve djeljivo i u tri smjera prema količini — tijelo je. I obrnuto, ono što je djeljivo u dva smjera to je ploha, ono pak jednosmjerno crta, dok ono što nije nikako djeljivo prema količini točka je ili jednoća: ako 30 nema položaja, onda je jednoća; ako je s položajem, onda je točka.

161

" Vidi ranije tumačenje rijeci μονάς.

44

Grč. xer" άναλογίαν; lat. analogice; engl. analogi-cally (or by analogy); fran. par analogie; njem. der Analogie nach; rus. no соотношениго; hrvatski 'prema naliči' ili 'prema analogiji'. 41 Ili Oblik kategorije'; lat. 'eadem praedicationis figura' (p.p.). Dakle, jedne su stvari jedno prema broju, jedne prema obliku, jedne prema rodu, jedne prema analogiji.44 Po broju su one kojima je tvar jedna; oblikom one kojima je pojam jedan; rodom one kojima je isti obrazac priroka45; a prema analogiji one koje se odnose kao jedno prema drugome. I 35 uvijek one potonje slijede one prethodne, na primjer: one stvari koje su to brojem, jedno su i oblikom; dočim one koje su to oblikom, nisu sve i brojem, ali su rodom jedno sve koje su i obli1017 a kom; nu one koje su jedno rodom, nisu sve i oblikom, nego analogijom; one opet koje su analogijom, nisu sve i rodom. Bjelodano je kako će se 'mnogo' 44 govoriti oprečno 'jednom'. Jedne su stvari 'mnogo' jer nisu neprekidne, druge jer imaju tvar djeljivu prema obliku, bilo prvu bilo posljednju, treće jer imaju više pojmova svoje biti. Biće*1 se jednom govori prema prigotku, jednom po sebi; prema prigotku, kao kad kažemo da je tkogod pravedan obrazovan, i da je čovjek obrazovan i obrazovani je čovjek, slično kao da kažemo kako obrazovani gradi, jer je (kuće) graditelju pripalo da bude obrazovan ili obrazovanomu da bude graditelj (jer Όνο biva ovo' znači Όνο je prigodak ovome'), a tako je i s onim što je rečeno; jer kad kažemo kako je čovjek obrazovan i obrazovani je čovjek i bijeli je obrazovan ili takav je bijel, onda je to zbog toga što je oboje pripadno istome: ono prvo zbog toga što je pripadno biću (onome što jest); a obrazovani čovjek jer je 'obrazovani' prigodak 'čovjeku' (i tako se kaže da i 'nebijelo' biva, jer jest ono čemu je to prigodak). Dakle, tako se kaže ο onim stvarima koje jesu prema prigotku: ili zbog toga što oboje prisustvuje u istome biću, ili jer je prisutno u onome kao biću, ili zbog toga što je ono podloga onome čemu se samo pririče. 44 Grč. τα πολλά; lat. multa; engl. тапу; fran. le Multiple; njem. das Viele; rus. множесгво, a u orije-vodu — ο »многом«; hrvatski 'mnogo', 'mnogost'. Τ u novogrčkom je kao jednina ή πολλότης (mnogost), dok bi prema izvorniku bilo 'mnoee stvari', 'mnogo-sti'. 47 Grč. тд Sv; lat. ens; engl. being; fran. l'čtre; (l'etant); njem. das

Seiende; rus. cyu{ee; biće je inače ono što jest ili koje bude; vidi i ranija tumačenja dotičnog pojma. " To jest: 'likovi kategorija' (praedicationis figurae); njihov potpun popis nalazi se u djelu Kategorije (lb 25— 27).

Ο stvarima se kaže da jesu po sebi onako kako pokazuju obrasci priroka;48 jer kolikostruko se oni izriču tolikos.truko se i bitak označuje. A budući od priroka (ili pridjevaka) jedni označuju što jest, 25 dragi kakvo, treći koliko, četvrti prema čemu je što; neki opet tvorbu ili trpnju, neki gdj e, neki kad — svakomu od tih bitak isto označuje. Jer ništa se ne razlikuje 'čovjek oporavljajući se' i 'čovjek se oporavlja' ili 'šetajući' i 'režući' čovjek i čovjek koji 'šeta' ili 'reže', te slično i u osta- 30 lome. Uz to, 'biti' i 'jest' znači da je nešto istinito; a 'ne biti' kako nije istinito, nego je lažno. Slično je u potvrđivanju i nijekanju, kao 'Sokrat je obrazovan' znači da je to istinito, ili 'Sokrat je ne--bijel' da je to istinito; ali kod primjera 'promjer nije sumjeran'49 lažno je reći da jest. I dalje, biti' i "biće' znači da neke od rečenih 35 stvari jesu mogućnošću, a druge svršnošću. Jer 1017 b kažemo da jest 'ono što vidi' i ono što vidi mogućnošću i ono što vidi svršnošću; isto tako pridajemo znanje i onome što se može poslužiti znanošću i onome što se njome služi; te da 'je 'miru- 5 juće' i ono u čemu je već prisutno mirovanje i ono Što može mirovati. A slično je i s bivstvima. Jer kažemo kako je Hermo u kamenu, i pola crte u cijeloj, te da je žito što još nije zrelo. Nu kad je što moguće a kad nije, valja

Bivstvo50 51

se nazivaju i jednostavna tijela, kao 10 zemlja, oganj, voda i slično, te u cijelosti tjelesa i od njih sastavljene životinje i božanska bića52 i njihovi dijelovi. Sva se ta nazivaju bivstva jer se ne pririču kakvu podmetu, nego se druge stvari njima pririču. Drugim načinom, što god je uzrok bitka, prisutan u tima stvarima koje se ne izriču 15 prema podmetu, kao duša u životinji. I zatim, koji god dijelovi što su prisutni u tima te ih omeđuju i označuju kao Što određeno, i koji kad se ukinu, ukida se i cjelina, na

163

primjer kao što je ploha potrebna tijelu — kako kažu neki —53 i crta plohi; i u cijelosti tima se broj čini 20 takvim (jer ukine li se on, ništa ne postoji, i on određuje sve). Uz to, i bit 54, kojoj je pojam odredba, također se naziva bivstvo svake pojedinačnosti. Slijedi, dakle, da se na dva načina kaže bivstvo: posljednji podmet, koji se ne može priricati čemu drugom, i bilo koje određeno biče, koje je i odjeljivo, a takav je oblik i lik svake pojedinačnosti. 25

9

Iste55 se jednom kaže (o stvarima) prema prigotku, kao tijelo' i 'obrazovano' je isto, jer su pripadni istomu; a 'čovjek' i 'obrazovano', jer je jedno pripadno drugome; dok je 'obrazovano' 30 'čovjek', jer je pripadno 'čovjeku': to oboje s tim i to s obojim od tih, jer se isto kaže Obrazovan čovjek' kao i 'čovjek' i Obrazovano', te opet jedno kao i drugo. (Zbog toga se sve te stvari ne izriču općenito; jer nije istinito reći kako je isto svaki čovjek i 'obrazovano'. Jer općenitosti su pri- 35 sutne po sebi, dok prigoci nisu po sebi, nego se 1018 a naprosto izriču ο pojedinačnostima; naime, čini se da jest isto "Sokrat' i Obrazovani Sokrat', ali se

53

Pitagorejci i platonici. Vidi ranije tumačenje izričaja тд t t ήν είναι, ili 'quod quid erat esse', koji je ovdje u novogrč. prijevodu το πραγματιχόν ETvat (stvarna bit). в Grč. ταύτα; lat. eadem; engl. the same; fran. le Mirne, Identigue; njem. Dasselbe (Identische); rus. тождественно. Upotrijebljen je množinski oblik od ιαί»ον, koji je u hrvatskom uputno prevoditi doslovno. 'Sokrat' ne kaže ο mnogima, te se zbog toga i ne govori 'svaki Sokrat' kao 'svaki čovjek'.) 54

Dakle, jedne se stvari zovu iste tako, dočim druge po sebi, kao i jedno. Jer kojima je tvar jedna ili oblikom ili brojem nazivaju se iste, te kojima je bivstvo jedno, pa je bjelodano da je istost nekakva 'jednost' bitka ili više stvari ili kad se jedno upotrebljava kao da ih je više, kao kad se kaže da je nešto isto sa sobom samim, jer se ono tada upotrebljava kao da je dvoje. Stvari se zovu druge kojima je 'više' ili oblika ili tvari ili (pojmovne) odredbe bivstva. U cijelosti, ono što je oprečno 'istome' naziva se drugo. Različite se nazivaju one stvari koje, iako su drukčije, u nečemu su isto, samo ne brojem, nego ili oblikom ili rodom ili nalikom; uz to, i one kojima je rod drukčiji, te protivnosti; i one koje u bivstvu imaju neku 'dragost'.

* Grč. ti ίηρον: lat. diversum; engl. offter (di f f e- rent); fran. l'Autre; njem. Anderes; rus. инаковое, иное; hrv. 'drugo' ili 'drukčije'.

56 57

Ili: koje su određene kao iste (koje imaju iste atribute), p.p. Podrazumijevaju se 'pridjevci' (atributi) — od kojih je svaki jedna od protimbi (ili protivnosti), kao: toplo i hladno, suho i mokro, hrapavo i glatko, tvrdo i meko, bijelo i crno, slatko i gorko. Prema Aristotelu, važnija su prva dva para protimbi (D. R.). и

Slične se nazivaju one stvari koje posve isto trpe 57, ili koje su podnijele (pretrpjele) više istoga negoli druge, ili kojima je jedna kakvoća; te prema kojima se mogu mijenjati protivnosti, od kojih je tu više ili su one važnije, i takva je stvar slična dragoj. 51 A stvari koje su oprečno sličnima nazivaju se 'neslične'.

10 Opreke59 se nazivaju protuslovlje i protivnosti, ono što je prema čemu60, lišenost i stanje, te krajnosti iz kojih su i u kojima su nastanci i nestanci. I stvari koje ne mogu biti istodobno prisutne u onome što ih obje prima, također se zovu oprečnim, ili one same ili ono iz čega su. Jer 'sivo' i 'bijelo' nisu istodobno prisutni u istome, zbog toga su oprečne one stvari iz kojih su sastavljeni.Protivnosti61 62 se zovu one stvari, različite prema rodu, koje ne mogu istodobno biti prisutne u istome; te one što se najviše razlikuju među onima u istome rodu; i one što se najviše razlikuju u istome 'onome koji ih može primiti'63; pa one koje se najviše razlikuju među onima što su pod istom mogućnošću; i one kojima je razlika najveća, ili naprosto ili prema rodu ili prema vrsti. Ostale se stvari zovu protivnostima jedne zbog toga što posjeduju takve protivnosti, druge što ih mogu primiti, treće što mogu tvoriti ili trpjeti takve, ili ih tvore i trpe; ili su odbacivanja ili primanja ili posjedovanja i lišavanja tih takvih. Budući se jedno i biće kažu mnogovrsno, nužno je da tako " Grč. τ& αντικείμενα; lat. opposita; engl. opposite; fran. les opposis, oppose; njem. Entgegengesetzt; rus. противолежагцее; i u novogrč. termin se mijenja: άντίθβτα (opreke). ** Grč. т& προς τι; lat. ad aliquid; engl. relative terms; fran.

165

relatifs; njem. das Relative; rus. соотне-сенное; hrv. je obično 'odnosi' ili 'odnošaji', a ovdje je preneseno doslovno 'ono što je prema čemu'. " Ne može se reći kako su 'sivo' i bijelo' opreke, ali se kaže da su opreke one stvari od kojih su sastavljeni, naime: 'crno' i "bijelo' (D. R.). ° Grč. εναντία; lat. contraria; engl. contrarv; fran. contraires; njem. Kontrar; rus. противоположное (i противоположности). Hrvatski protivnost, protimba, protivština, ali gdjekad i opreka, jer su ti nazivci ili podudarni ili istovjetni, kao i u ruskome. Ali, kako ih Aristotel razlikuje, i prevoditelj se trsi zadržati tu razliku. ° Grč. δεκτικός (doslovce: 'koji može primiti'); lat. susceptivus; engl. recipient subject; fran. qui les re-goit; njem. aufnehmende (Substrat); rus. наличие которих возможно β одном u том же носителе. slijede i ostale stvari koje se prema njima kažu, tako da i 'isto' i 'drugo' i 'protivno' budu različiti prema svakom pojedinom priroku.UDruge po vrsti nazivaju se one stvari koje, iako su istog roda, nisu podređene jedna drugoj, ili |Qjg ђ koje, iako su u istome rodu, imaju neku razliku; ili koje u bivstvu imaju neku suprotnost. Uz to, i protivnosti su 'druge po vrsti' negoli između sebe, ili sve ili one ο kojima se govori u prvotnom smislu64 65 ; i sve one kojima su u posljednjoj vrsti roda66 pojmovne odredbe različite (kao što su 'čovjek' i 5 'konj' nerazdjeljivi po rodu, dok su im odredbe različite); te sve one koje, budući u istom bivstvu, imaju nekakvu razliku.67 A 'iste po vrsti' su one stvari koje se govore oprečno tima.]] U Prvašnje i potonje** nazivaju se jedne stvari — pretpostavljajući da postoji neko prvo i počelo u svakom rodu — zbog toga što su bliže nekakvu 10 počelu (ili početku), koje je određeno: ili naprosto, ili po naravi, ili prema čemu, ili prema gdje, ili od nekih; kao što su neke stvari 'prvašnje' и

To jest 'kategoriji' (p.p.). 45 Usp. a 25—31 za razliku od 31— 35. " Lat. in nitima generis specie (seu infima species generis). " Mjesto nije u cijelosti jasno. Prema Aleksandru, Aristotel hoće reći kako se pojedinačnosti s istom 'vrsnom' biti razlikuju u pojedinačnu bivstvu. On pretpostavlja kako su posrijedi tijela poput zemlje i vode (koja su 'drukčija po vrsti') a da nisu oprečna poput ognja i vode. Prema Asklepiju riječ je ο različitim pratvarima u 'složenim supstancijama', kao što su 'hladno' i 'toplo' u čovjekovoj biti. Sam Ross (od kojega i potječe cijela ova primjedba) pretpostavlja da je tu riječ ο atributima što su u različitim vremenima prisutni u istome bivstvu (p.p.). " Grč. πρότερα *al ΰστερα; lat. priora et posteriora; engl. prior and posterior; fran. anterieur et posterie-ur; njem. f rti her und

spdter; rus. мечто предгие-стаук>и\ее (»первее«) u последукпцее; hrv. ili 'prije i poslije', 'prijašnje i poznije' ili 'ranije i kasnije' ili 'prvašnje i potonje'. prema mjestu zbog toga što su bliže ili nekom mjestu koje je po naravi određeno (kakvo je sredina ili kraj) ili nasumce, dok ono koje je dalje to je 'potonje'. Druge su stvari takve prema vremenu (neke zbog toga što su dalje od sadašnjosti 69, kao događaji iz prošlosti, jer je trojanski rat pr-vašnji od perzijskog rata, budući da je odmaknu-tiji od sadašnjosti; druge opet jer su bliže sadašnjosti, kao budući događaji, jer su Nemejske prvašnje prema Pitijskim igrama, budući da su bliže sadašnjosti, uzimajući sadašnjost kao počelo i ono prvotno). Neke su pak takve prema kretanju (jer ono što je bliže prvome pokretani to je i prvašnje, kao što je dijete naprama mužu; a to samo je i počelo naprosto). Druge su pak takve prema mogućnosti (jer ono što premašuje mogućnošću to je i prvašnje, naime: ono koje je 'moćnije'; takvo je ono prema čijoj odluci /volji/ nužno slijedi drugo ili 'potonje', tako te ako se prvo ne kreće, ni ovo se ne kreće, a kreće li se ono, kreće se i ovo; i volja /ili izbor, odluka/ je počelo). Neke su opet takve prema poretku (a takve su stvari raspoređene prema nečemu određenom i po nekom pravilu, kao što je drugi čovjek u zboru prvašnji naprama trećem, i sedma struna naprama osmoj 70, jer jednom je počelo zborovođa, a drugi put srednja struna). • Grč. rt νΰν; lat. Nunc; engl. the present; njem. die Gegemvart; rus. нине, renepb, ovdje — or насто-ли^его времени; hrv. sada, sadašnjost. Novogrč. άηό τόν παρόντα χρόνον (od sadašnjeg vremena).

70 Aristotel aludira na 'osmostruno' glazbalo kord), vrstu lire (p.p.). 71 Ili: prema pojmovnoj odredbi. 71 Ili: prema sjetilnoj zamjedbi (lat. secundum sen-sum).

(okta-

Dakle, te se stvari nazivaju prvašnjim na taj način, dok se drugim načinom naziva ono što je prvašnje za spoznaju i kao naprosto prvašnje; od tih opet one (stvari) koje su prema pojmu 71 različite su od onih koje su prema sjetilnosti. 72 Jer prema pojmu prvašnje su općenitosti, a pojedinačnosti prema sjetilnosti. I, prema pojmu, prigodak je 'prije' od cjeline, kao 'obrazovano' od 'obrazovanog čovjeka', jer pojam neće biti cijel 35 bez dijela, pa ipak Obrazovano' ne može opstojati ako nema koga obrazovana. Uz to, prvašnjima se zovu trpnosti73 prvašnjih stvari, kao pravoća naprama ravnoći, jer je prvo trpnost crte a drugo površine. Dakle, te se tako zovu prvašnje i 1019 a potonje (ili ranije i kasnije), dočim druge prema naravi i bivstvu, naime one koje mogu bivati bez drugih, dok te ne mogu bez njih, kakvom se razdiobom služio i Platon74. (Budući se bitak kaže mnogovrsna, prvo je podmet prvašnji, i zbog to- 5 ga je bivstvo

167

prvašnje, a zatim su drukčije stvari koje su prema mogućnosti od onih koje su prema svršnosti, jer jedne su prvašnje prema mogućnosti a druge prema svršnosti, kao što je prema mogućnosti takva polucrta u odnosu na cijelu, ili dio naprama cjelini, ili tvar naprama bivstvu, dok je to prema svršnosti potonje, jer će ono biti tek pošto se raspadne cjelina.) A na stanovit 10 način sve stvari nazvane prvašnje ili potonje (ili 'ranije ili kasnije') nazivaju se tako prema tima. Jer jedne mogu biti bez drugih prema nastanku, kao 'cijelo' bez dijelova, a druge prema nestanku (ili raspadu), kao dio bez cjeline, te slično i s ostalima.

12

Mogućnost75 se zove počelo kretanja ili promje- 15 ne u čemu drugome ili kao u drugome, kako je 71

Ili svojstva, određenosti, 'atributi'; vidi i ranije tumačenje nazivka lti&o^. " Misli se na kakvu Platonovu usmenu izjavu, jer se takvo što ne nalazi u njegovim djelima, ukoliko nisu posrijedi — kako predmnijeva D. Ross — platoničke Divisiones (p.p.). 75 Mogućnost, možnost, moć, sposobnost; grč. δύναμις; lat. potentia; engl. potency; fran. puissance, facultć, capacitć, aptitude, pouvoir, force (što sve navodi J. Tricot); njem. Vermogen; rus. способност, мо-гуцество, возможност. Ukoliko bi 'mogućnost' značila i eventualnost, vjerojatnost, mogla bi se upotrijebiti i riječ 'možnost' kad su posrijedi dva značenja i potentia (možnost) i possibilitas (mogućnost). 25 na primjer kućegradnja mogućnost koja nije prisutna u izgrađenoj kući, dok je liječništvo mogućnost koja može biti u liječenome, ali ne kao u izliječenome. Dakle, mogućnost se naziva počelo promjene ili kretanja u drugome ili kao u drugome, ili pak od drugoga ili kao od drugoga; jer kada prema tome 'trpeće176 trpi nešto, kažemo kako je ono uzmožno trpjeti, jednom kad je to bilo što, drugi put ne naprama svakoj trpnosti, nego samo naprama onom što je 'nabolje'. I dalje, mogućnost da se štogod lijepo obavi ili prema izboru, jer pokatkada ο onima što samo hodaju ili govore — ali ne ni lijepo ni kako naka-niše — kažemo kako ne mogu ni govoriti ni hodati. A slično i ο trpnji. Uz to, bilo koja stanja77, prema kojima su stvari .u cijelosti netrpne, ili nepromjenljive ili se lako ne pokreću 'nagore', zovu se mogućnosti. Jer stvari se lome, troše, svijaju i uopće upropašćuju ne po moći nego po nemoći i što im nešto nedostaje; i stvari su 'netrpne' prema takvima, kad jedva i neznatno trpe zbog svoje mogućnosti te uzmaganja i jer su u određenu stanju. 76 Grč. ro πάσχον; lat. quod patitur; engl. the passive thing (or a patient); fran. le patient; njem. das Leidende; rus. npexepneeaiou\ee; hrvatski ono koje trpi ili 'trpeće'.

77

Vidi kasnije tumačenje pojma φςn Grč. ro στατιχόν; lat. sedativum; engl. what is static; fran. ce qui peut produire le repos; njem. das Stillstand Bewirkende; rus. inače останавливакпцип, a ovdje — ro, что останавливает; dakle: ono koje štogod (za)ustavlja ili 'zaustavljajuće'. Budući se mogućnost kaže tolikostruko, moguć (ili kadar) jednim se načinom kaže ο onome što ima počelo kretanja ili promjene (jer i ono 'zaustavljajući'78 nešto je uzmožno) u drugome ili 35 kao u drugome; drugim pak načinom ako štogod 1019 b drukčije od njega ima takvu mogućnost; trećim načinom opet ako ima mogućnost mijenjanja u bilo što, bilo to 'nagore' bilo 'nabolje' (jer je čini se i 'propadaj uće' uzmožno propadati, inače ne bi propadalo, kad bi bilo neuzmožno. Ovako pak ima neko raspoloženje79 te uzrok i počelo takve trpnosti, pa se jednom čini takvim zbog toga što ima nešto, drugi put opet jer se lišava čega; nu ako je lišenost nekakvo stanje — ili imanje — sve će stvari biti uzmožne zbog toga što imaju nešto; ako pak nije [jer uzmožno je imati nekakvo stanje ili počelo] 80 sam nazivak je istoimen81, tako te je nešto uzmožno zbog toga što ima nekakvo stanje i počelo a i zbog toga što ima njegovu lišenost, ako se može 'imati' lišenost); dalje opet — drugim načinom — ako ništa drugo, a ni sama stvar kao drugo, nema mogućnost ili počelo što je razorno za nju. Uz to, sve su te stvari 'uzmožne' ili samo zbog toga što se može dogoditi da nastanu ili ne nastanu, ili što to mogu lijepo. Jer takva je mogućnost prisutna i u neživim stvarima, kao u spravama. Jer ο jednoj liri kažu kako se može oglasiti, a ο drugoj kako ne može, ako nije dobra zvuka. n

Grč. *i διά&ισις; lat. dtepositio; engl. disposition; fran. dteposition; njem. Disposition; rus. предраспо-ложенностћ; dakle 'raspoloženje' ili 'sklonost'. Vidi i kasnije tumačenje. U novogrčkom je προδιά&ησις (sklonost, raspoloženje, položaj). " Prema W. Jaegeru, ovo mjesto nije jasno, i tekst je vjerojatno oštećen (p.p.). " Ili: upotrebljava se 'dvoznačno', u dva različita značenja (p.p.). " Nemogućnost, nemožnost, bezmoćnost, nemoć. Grč. ђ αδυναμία; lat. impotentia; engl. impotence (inca-pacity); fran. l'impuissance; njem. Unvermogen; rus. inače невозможносп (neMoiub, бессилие), a ovdje — HecnocodHocTb.

'Nemožnost'*1 je lišenost mogućnosti, naime: onoga počela kakvo je opisano — ili u cijelosti ili u čemu što bi ga po naravi imalo, ili pak kad bi ga po naravi već trebalo imati; jer ne bismo kazali jednako

169

kako je 'neuzmožan' rađati dječak, muž i uškopljenik. Uz to, svakoj mogućnosti odgovara oprečna nemogućnost, i onoj što je samo pokretačka i onoj što je lijepo'83 pokretačka. Dakle, jedne se stvari zovu 'neuzmožne' prema takvoj nemogućnosti, druge opet drugim načinom, kao: moguće i nemoguće. 84 Naime, nemoguće je ono čemu je protivnost po nužnosti istinita (kao što je nemoguće da promjer bude sumjeran, jer je to laž, ikojoj protivnost nije samo istinita, nego je 25 i po nužnosti; a da je sumjeran nije samo lažno, nego je i po nužnosti lažno). A protivno tome, ono moguće, nastaje kad protivnost nije nužno i laž, kao što je moguće da čovjek sjedi, jer to što on ne sjedi nije po nužnosti laž. Dakle, mogu- 30 će jednim načinom, kao što rekosmo, znači ono što nije po nužnosti laž, drugim načinom ono što jest istinito, trećim pak ono što može biti istinito. (Preneseno se u geometriji govori ο 'mogućnosti'.)ω 11 Ili: 'dobro' ili 'uspješno* ili 'skladno'; grč. καλώς; lat. bene; engl. successfully (well); fran. comme U convient; njem. gut; rus. красиво, успешно, хорошо. Novogrčki ορθώς (ispravno, pravo). " Aristotel sada (kako potkrepljuje i D. Ross) prelazi na nešto drukčije značenje nazivka δυνατόν i αδύνατον; u hrvatskom: uzmožan-neuzmožan, moguć--nemoguć; fran. ima l'possible et l'impossible; a rus. возможное u невозможное. " Posrijedi su 'kvadrati' i 'kubovi', pri čemu se govori ο 'potenciji' (grč. δύναμις; lat. potentia; engl. potency or power; fran. puissance; njem. Potenz; rus. creneub квадратнал, сторона κβαόρατα).

To su dakle 'mogućnosti' koje nisu prema mo- 35 gućnosti. One pak koje jesu prema mogućnosti, sve se govore u odnosu prema onoj prvotnoj, a 1020 a ova je počelo promjene u drugome ili kao u drugome. Jer ostale se zovu moguće (uzmožne): jedne zbog toga što nešto drugo ima takvu moć nad njima, druge zbog toga što je ono nema, treće zbog toga što je ima na određen način. Isto je i s onima koje su nemoguće (neuzmožne). Tako te će primjerena odredba prvotne mogućnosti biti: promjembeno počelo u drugome ili pak (u isto- 5 me) kao drugome. 13 Koliko*6 je ono što je djeljivo na 'prisutnine'87 od kojih je svaka i pojedina po naravi jedno i neko 'ovo'. Tako je mnoštvo neka količina, ako je štogod brojivo, kao i veličina, ako je štogod mjerivo. Mnoštvo se naziva ono što je po moguć- 10 nosti

djeljivo na ne-neprekidne dijelove, dok je veličina ono što je djeljivo na neprekidne dijelove. Ono od veličine što je neprekidno u jednom smjeru je dužina, u dva širina, a u tri smjera dubina. A od tih, ograničeno mnoštvo je broj, dužina crta, širina ploha, dubina tijelo. Uz to, jedne se stvari zovu 'kolike' po sebi, a druge po prigotku, kao 15 što je crta 'kolika' po sebi, a 'obrazovano' je 'koliko' prema prigotku. Od onih koje su po sebi, jedne su takve prema bivstvu, kao što je crta nekakvo 'koliko' (jer u pojmu koji govori što jest prisutno je neko 'koliko'), dok su druge trpnosti i stanja takva bivstva, kako je mnogo i malo, 20 dugo i kratko, široko i usko, duboko i plitko, teško i lagano i tome slično. A veliko i malo, te veće i manje, uzimani bilo po sebi bilo u odnosu jedno prema drugome, zapravo su trpnosti količine po sebi; ali se ti nazivci preneseno primjenjuju i na druge stvari. Od stvari koje se nazi- 25 vaju 'kolike' prema prigotku, jedne se zovu tako kako je rečeno da su i 'obrazovano' i 'bijelo' koliko, zbog toga što je neko 'koliko' ono u čemu su prisutni; druge pak kao kretanje i vrijeme, jer se i te zovu nekim 'kolikim' i neprekidnima, 30 zbog toga što su djeljive one stvari kojima su ove trpnosti. Ne kažem 'ono Što je pokrenuto', nego

" Ili 'količina' ili 'kolikoća'; grč. τό ηοσόν; lat. quan-tum; engl. quantity (quantum); fran. quantite; njem. Quantitatives; rus. количество. Izvorno je zapravo 'koliko', i čini mi se kako je potrebno razlikovati dotično ime od ή ηοσότης (lat. quantitas), iako to većina europskih prijevoda ne razlikuje. " Ili: na 'sastavine', 'sastojine', 'sastavne dijelove'; grč. τά ένυπάρχοντα; lat. insita; engl. constituent parts; fran. dlements integrants; njem... innewohnende; rus. составние nacrtu; novogrčki točno potkrepljuje takav prijevod — συστατικά μίρη (sastavni dijelovi). 'ono kuda88 je pokretano'. Jer budući je ono 'koliko', i kretanje je količinsko, a zbog toga i vrijeme. 4 14 'Kakvo™ se jednim načinom naziva razlika bivstva; na primjer: čovjek je životinja koja je nešto 'kakvo', jer je dvonožan, a konj jer je četvero- 35 nožan; dok je kružnica 'kakav' lik, jer je bez kutova, tako te je kakvoća90 razlika prema bivstvu. Dakle, jednim načinom kakvoća se zove razlika 1020 b bivstva; drugim pak načinom kao nepokretnine i matematičke stvari, kao što su brojevi kakvoćni, poput onih što su složeni i koji nisu samo prema jednom, nego oni kojih su oponašak ploha i kru- 5 to tijelo (koji su kolikoput koliki ili kolikoput koliki kolikoput)91, i u cijelosti: ono što je mimo 'koliko' prisutno u bivstvu. Jer bivstvo je svakog broja ono što je on jedanput, tako od broja 6 nije ni

171

ono što je dvaput ni ono triput, nego jedanput, jer 6 je jedanput 6. Uz to, i trpnosti92 pokretnih bivstava, kao toplina i hladnoća, bjeloća i cr- 10 noća, teškoća i lakoća i slično, prema kojima se kaže da se tijela mijenjaju, kad se one promijene. Uz to, prema kreposti i poroku, i u cijelosti prema zlu i dobru. Tako te bi se ο 'kakvome' govorilo gotovo na dva načina, od kojih je jedan poglavitiji. Naime, prvotna kakvoća je razlika bivstva (a kakvoća koja je u brojevima dio je te, 15

" To jest: prostor. " Grč. τό ποιόν; lat. quale; engl. quality; fran. la qualite; njem. das Qualitative; rus. качество. Kada postoji i ή ποιότης (lat. qualitas), što je kakvoća i svojstvo, mislim da je potrebno razlikovanje, iako ga u većine prevoditelja nema; dakle: kakvo. * Grč. ή ποιότης; lat. qualitas; engl. quality; fran. la qualitć; njem. Qualitdt; rus. качество. Bjelodano je dakle da Aristotel razlikuje 'kakvo' i 'kakvoća' upravo kao i 'koliko' i 'kolikoća'. и To jest: proizvodi dva, odnosno tri faktora ili jednostruke, odnosno dvostruke množidbe (p.p.). n Podrazumijeva se 'kakav se kaže i za trpnosti...' jer je ona nekakva razlika bivstava, ali ili ne /od/ pokrenutih stvari ili ne kao pokretnina). Zatim, i trpnosti pokrenutih stvari kao pokretnina, te razlike kretanja. A krepost i porok nekakav su dio tih trpnosti, jer pokazuju razlike kretanja i djelovanja, prema kojima one stvari koje su u 20 kretanju tvore ili trpe Ијеро ili ružno. Jer ono što je uzmožno ovako se kretati ili djelovati dobro je, ono pak koje to čini onako, protivno, nevaljalu je. Dobro i zlo najviše označuju "kakvo' u produševljenih bića, a među tima opet najviše u onih koja posjeduju izbor.93 25 м Grč. ή χροαίρεσις; lat. electio; engl. purpose; fran. сћохх; njem. Vorsatz; rus. вибор, намерение, a u ovome prijevodu je κτο может дешггвовап предна-мернно. Ta višeznačnica je i izbor i odluka i nakana i namjera i pothvat. I kako je posrijedi 'razumski i promišljen izbor', novogrčki prijevod βούλησις (volja, odluka) zapravo je zamjena dva srodna Aristotelova termina. 94 Grč. πρός u; lat. ad aliquid (relationem habere); engl. relative; fran. relatif; njem. das Relative (rela-tiv); rus. соотнесенное, отношение. Dakle: Ono što je prema čemu', 'što se odnosi', Odnos', 'odnošaj'. и Ili: 'ono što je više puta' prema 'onome što je u čemu drugom sadržano više puta' (prema D. R.). Prema čemu9* se jednom kaže ο onome što se odnosi kao 'dvostruko' prema 'polovici' i 'trostruko' prema trećini, i naprosto kao

'mnogostruko' prema 'mnogodijelnome'95, i 'premašujuće' prema 'premašenome'; drugi put, kao 'zagrijavajuće' prema 'zagrijavanome' i 'sjekuće' prema 'sječenome', i uopće: tvorbeno prema trpnome. Zatim kao 'mjerljivo' prema 'mjerilu', 'spoznatljivo' prema 30 'znanju', i 'sjetilno' prema 'sjetilnosti'. Prve se stvari zovu (odnosne) prema broju, ili naprosto ili određeno, naprama samim brojevima Ш naprama jednom (kao što je 'dvostruko' prema jednome određen broj, a 'mnogostruko' je po broju prema jednom, ali ne određeno, kao što je ovo 35

173

1021 a ili ono; jedan i pol naprama dvije trećine 96 po broju je odnos prema određenom broju. A nepravi razlomak prema pravom razlomku97 po broju je u neodređenom odnosu, kao što je i 'mnogostruko' naprama broju 1. Premašujuće prema premašenome u cijelosti je neodređeno prema broju; jer broj je sumjeran i broj se ne pririče onome što nije sumjerno; dočim je premašujuće naprama pre-mašenom 'tako mnogo i još nešto više', a ovo nešto je neodređeno, jer ono može biti bilo koje: ili jednako ili nejednako prema 'tako mnogo'.) Tako se dakle sve te stvari kažu 'prema nečemu' u odnosu na broj i trpnosti su broja, te, uz to, i 'jednako' i 'slično' i 'isto', iako na drugi način, (jer sve se kazuje prema jednom; pa su 'iste' one kojima je jedno bivstvo, 'slične' kojima je jedna kakvoća, a 'jednake' kojima je jedno ono 'koliko'; a jedno je počelo i mjerilo broja, tako te se sve te stvari kazuju 'prema nečemu' naprama broju, iako ne istim načinom). ** Grč. ιό ημιχάλιον προς ti ύφημιχδΖιον, prevodi se-različito: lat. sesquialterum ad sesquialterum; engl. that which ts 1 112 times something else to that so-mething; fran. sesquialtere au sussesquialtere; njem. anderthalb zu zwei Drittel; rus. отношение же бол-шего β полтора раза κ метшему β полтора раза; zapravo je posrijedi 3/2 naprama 2/3, kako je i u novogrčkome prijevodu. "Ili: ono što je — puta nešto drugo (prema η D. R.). " Ili: 'činima, provedbama, zbiljnostima' (p.p.). " Nije jasno na koje se djelo odnosi ova primjedba, a smisao je da ostvarenost brojnog odnosa ne uključuje zbiljsku djelatnost (ili čin), kao u slučaju opisanih 'možnosti' (prema Η. Τ.). Tvorbene i trpne stvari su takve prema tvorbe- 15 noj i trpnoj mogućnosti te djelatnostima98 mogućnosti, kao ono koje zagrijava naprama onome koje se može zagrijavati, jer može zagrijati, pa opet zagrijavajuće naprama zagrijavanome i sjekuće naprama sječenome, kao one (stvari) koje djeluju. Dočim, odnosi prema broju nisu djelatnosti, osim na način kako je to drugdje opisano;99 jer u nj i20 ma nisu prisutne djelatnosti prema kretanju. Od odnosa koji su prema mogućnosti neki su još i prema vremenu, kao što je Ono koje je načinilo' naprama načinjenome i 'ono koje će načiniti' naprama onome sto će se načini ti. Jer tako se i kaže kako je otac sinu otac; naime: jedan je nešto učinio, dok je drugi nešto pretrpio. Uz to, neke 25 su stvari Odnosne' prema lišavanju mogućnosti, kao što je 'nemoguće' i tome slično, te 'nevidljivo'. Vidi ranije tumačenje nazivka ή διάνοια. Dakle, sve one stvari koje se nazivaju 'odnosne' prema broju i mogućnosti sve su 'prema čemu', zbog toga što se (sama njihova bit) tiče nečega drugog, ali ne zbog toga što se ono tiče nje. Dočim ono što je mjerljivo, spoznatljivo ili razum- 30 Ijivo, kaže se da je 'prema čemu' zbog toga što se nešto drago tiče njihove biti. Jer Ono što je razumljivo' označuje kako postoji

174

razumijeće100 ο tome, ali samo razumijeće nije odnosno naprama 'tome ο čemu je razumijeće' (jer tada bi se dvaput rekla ista stvar); slično je i vid vid nečega, a ne samo 'onoga od čega je vid' (iako je isti- 1021 b nito reći i tako), nego je naprama boji ili prema čemu dragom takvom. Drukčije bi se dva puta reklo isto: kako je 'vid onoga od koga je vid'. Dakle, od stvari koje se po sebi zovu 'prema čemu', jedne se nazivaju tako, a druge zato jer su njihovi rodovi takvi, kao što je liječništvo 'prema 5 čemu' zbog toga što je njegov rod, znanost, čini se 'prema čemu'. Uz to, postoje svojstva po kojima se stvari što ih imaju zovu 'prema čemu', kao što je jednakost (prema čemu) jer jest 'jednako' i sličnost jer jest 'slično'. Druge su stvari takve prema prigotku, kao što je čovjek 'prema čemu', jer se događa da je 'dvostruko' štogod, a 'dvostruko' je nešto odnosno; ali je takvo i "bijelo", ako 10 se dogodi te je ista stvar i 'dvostruko' i 'bijelo'.

Savršeno101 kaže se ono izvan čega se ne može naći ni jedan od njegovih dijelova (kao što je savršeno vrijeme bilo koje stvari ono izvan kojega se ne može naći neko vrijeme koje je dio toga); ili prema kreposti i dobroti ono čemu nema premašaja u njegovu rodu, kao što je savršen liječnik i savršen frulač kad im prema obliku svojstvene kreposti ništa ne manjka [tako preneseno govorimo i ο porocima, nazivajući 'savršenim' i klevetnika i tata, jer ih čak zovemo i 'dobrim', kao 'dobar' tat i 'dobar' klevetnik. I krepost je nekakvo savršenstvo. Jer svaka pojedinačnost je savršena i svako bivstvo onda je savršeno kada mu prema obliku svojstvene kreposti ne manjka ni jedan dio veličine što je po naravi.] Uz to, one stvari u kojima je prisutna svrha, a ta je valjana, također se zovu savršene; jer time što imaju svrhu one su savršene, te tako, budući je svrha neka od posljednjih stvari, prenoseći to i na nevaljal-štine, govorimo i kako je štogod 'savršeno' propalo i 'savršeno' pokvareno, kad ništa nije uzmanjkalo propasti i zloći, nego je ona do krajnosti. Otuda se u prenesenu značenju i završetak života naziva svrha (kraj)102, jer su oboje krajnosti. Naime, svrha je i krajnje 'poradi čega je što'. m Grč. ti ttleiov; lat. perfectum; engl. perfect (or complete); fran. accompli, parfait; njem. vollendet; rus. совершенное, законченное. Hrvatski i savršeno i završeno i svršeno i potpuno, a sam Aristotel čini se podrazumijeva 'i svršeno i potpuno'. ira Grč. ή τελεντή (završetak života; smrt) i ro τέλος (svrha, kraj, konac). Dvostrukost značenja (i svrhu i svršetak) sadržavaju i lat. finiš i engl. end; fran. fin; u rus. prijevodu кончина. Dakle, stvari po sebi nazvane savršene toliko-struko se nazivaju; jedne zbog toga što im prema dobroti ništa ne manjka, niti imaju prema-šaja, niti im se štogod nalazi izvan njih; druge opet u cijelosti prema tome što im nema prema-šaja u svakom

175

pojedinom rodu i što nemaju ništa vani. A sve su ostale stvari takve prema tima, zbog toga što ili nešto takvo čine ili imaju, ili

176

r

se s time usklađuju, ili se pak i kako drukčije zovu savršene prema onima koje su to u prvotnom smislu. 17

Granica101 se naziva ono krajnje svake stvari, i prvo izvan kojega se ne nalazi ništa od toga, te prvo unutar kojega je sve; bilo koji oblik veličine 5 ili ono što ima veličinu, i cilj svake pojedine stvari (onaj ka kojemu je gibanje ili djelovanje, a ne onaj od kojega je, iako je katkada oboje: i ono od kojega je i ka kojemu je); zatim, ono poradi čega je što, i bivstvo svake pojedine stvari i njezina bit, jer to je granica spoznaje, a ako je spoznaje, onda je i same stvari, tako te je bjelo- 10 dano kako: kolikostruko se god kaže počelo toli-kostruko se kaže i granica, pa i još višestruko. Naime, počelo jest nekakva granica, ali svaka granica nije počelo (ili početak).

18

'Po čemu'M se kaže mnogovrsnoj jednim načinom oblik i bivstvo svake pojedine stvari, kao 15 Ono po čemu' je tkogod dobar samo je dobro; drugim pak: ono u čemu prvo štogod nastaje po naravi, kao boja na površini. Tako te je prvotno uzeto 'po čemu' oblik, a drugotno kao tvar svake pojedinačnosti i prvi podmet. Općenito, 'po čemu je što' bit će u isto toliko smislova kao i uzrok. Jer se kaže 'po što je došao?' ili 'poradi čega je 20 došao?' ili 'prema čemu je zaključio pogrešno ili ispravno?' ili 'što je uzrok zaključka ili pogrešnog zaključka?' Uz to se 'po čemu' govori i prema položaju; kao: 'prema čemu stoji' ili 'prema 1β Grč. to ηίαας; lat. terminus; engl. limit; fran. limite; njem. Grenze; rus. inače крап, конечное, огра-ниченност!>, a ovdje — предел. Hrvatski granica, međa, 'ono što je krajnje' (p.p.). 104 Grč. td *ад' 5; lat. secundum quod; engl. that in virtue of which; fran. le en quoi, par quoi, pour-quoi; njem. Wonach; rus. »то, β силу него«. Sam izričaj hrvatski je: preko, kroz, uz, na, po, prema, protiv, kad — a u odnosu na koga ili što, kao 'za što' ili 'po čemu', 'odakle'.

177

čemu hoda', jer svi ti (izričaji) znače položaj i mjesto. Tako te se 'po sebi'105 nužno kaže mnogovrsno. Naime, jednom je 'po sebi' bit svake po- 25 jedine stvari, kao 'Kalija prema sebi' i Kalija i bit Kalije, drugi put, sve koje je prisutno u onome 'što je nešto'106, kao da je Kalija 'po sebi' životinja, jer je životinja prisutna u samom pojmu, budući da je Kalija nekakva životinja. Uz to, ako i štogod primi u se kao prvo ili u koji od svojih dijelova, kao što je površina bijela 'po sebi' i 30 čovjek živi 'po sebi', jer je duša nekakav dio čovjeka, u kojem je prvo sam život. Zatim, ono što nema kakav drugi uzrok. Jer čovjek ima mnoge uzroke: životinja, dvonožac, ali je ipak čovjek 'po 35 sebi' čovjek. Uz to, sve stvari koje su prisutne u čemu samome ili kao samome; zbog toga je ono koje je izdvojeno 'po sebi'. 19

Raspoloženi'em se naziva poredak nečega što 1022 b ima dijelove ili prema mjestu ili prema mogućnosti ili prema obliku. Naime, to mora biti nekakav 'položaj' kao što pokazuje i sama riječ raspoloženje.

20

Imanje (stanje)106 jednim se načinom zove kao djelatnost 'imatelja' i 'imanoga', poput kakva djelovanja ili kretanja (jer kad nešto tvori a 5 nešto je tvorevina, onda je među njima tvorba; tako je između 'imatelja' odjeće i 'imane' odjeće 1И Grč. тб χα&' αυτό; lat. secundum se; engl. in vir-tue of itself; fran. par soi; njem. das An-sich; rus. само no себе; hrvatski je to isto što i 'po sebi'. IM Ili: u odredbi (definiciji) dotične stvari (p.p.). "" Grč. ή διά&ίσις; lat. dispositio; engl. disposition; fran. disposition; njem. Anordnung (Disposition); rus. расположение; hrvatski: raspoređivanje, predstavljanje, izlaganje, raspoloženje. "" Grč. *i φς; lat. habitus; engl. having; fran. etat, maniere d'etre; njem. Haltung; rus. своиство, обладание. Hrvatski: stanje, imanje, posjedovanje, držanje, uz: sposobnost, moć, vrsnoća. Prema J. Tricom i raspoloženje i stanje i trpnost zapravo su 'kakvoće' ili 'svojstva'. — 'imanje'). Bjelodano je dakle kako se ne može imati to imanje (jer bi se otišlo u beskonačno, bude li imatelj imao imanje); drugim pak nači- 10 nom 'imanje' (stanje) se naziva 'raspoloženje', prema kojemu se 'raspoloženo' raspolaže dobro ili loše, te ili prema sebi samome ili prema čemu drugome, kao što je i zdravlje nekakvo 'stanje', jer je takvo 'raspoloženje'. Uz to, 'stanje' se zove i bilo koji dio takva raspoloženja; te je otuda i izvrsnost dijelova nekakvo stanje.

21 Trpnosti№ se jednim načinom naziva kakvoća 15 prema kojoj se može mijenjati, kao bjeloća i cr-noća, slatkost i gorkost, teškoća i lakoća i njima slično. Drugim pak načinom tako zovu njihove već postojeće čine i promjene. Zatim, još više: škodljive promjene i kretanja, a najviše one bolno škod- 20 ljive. Uz to se trpnostima (ili trpnjama) nazivaju i 'veličine'110 nesreća i bolova. 22 Lišenost111 se jednim načinom kaže ako koja stvar nema štogod od onoga što bi po naravi mogla imati, čak ako ga sama po naravi i ne bi ima-

178

la112, kao što se kaže kako je biljka 'lišena' očiju. Drugim načinom, ako stvar nema ono što bi po naravi imala, ili ona sama ili njezin rod, kao što 25 je drukčije vida lišen slijep čovjek negoli krtica: ona po rodu, a on po sebi samomu113. Zatim, ako stvar štogod nema koje bi po naravi imala i kad bi po naravi imala, jer sljepoća jest neka lišenost, ali slijepac nije takav u svakom životnom dobu. m

Vidi ranije tumačenje mnogoznačnice πάΰος. Ili: 'goleme' ili 'prevelike' nesreće i bolovi (p. p.). 111 Grč. ή στέρησις; lat. privatio; engl. privation; fran. privation; njem. Privation; rus. лишенностг, лишен-Hocrb. Vidi ranije tumačenje. 111 To i nije primjereni smisao nazivka 'lišenost' kao što Aristotel hoće oprimjeriti navodeći izričaj iz svakodnevnog govora (prema Η. Τ.). 113 Krtica nije zapravo slijepa, ali se i dandanas govori tako. nego ako nema vida u dobu u kojem bi ga po naravi imao. I slično, kad dotičnik nema štogod 30 u čemu, po čemu, prema čemu i onako kako je naravno.114 Uz to, i nasilno oduzeće bilo čega naziva se lišenost (ili lišavanje). m

35

1023 a

5

I koliko god ima nijekanja po niječnom pred-metku115 (kao ne ili bez) tolikostruko se kaže i lišenost. Jer nešto se zove 'nejednako' zbog toga što nema jednakosti, iako bi je po naravi imalo; a 'nevidljivo' ili zbog toga što uopće nema boje ili zbog toga što je ona slaba; i beznožno' ili zbog toga što u cijelosti nema nogu ili ih ima slabe. Uz to, i kad ima čega malo, kao (maslinka) 'ne-'koštičava', naime: kad čega ima nekako slabo. Zatim, kad nešto ima 'ne lako' i 'ne dobro', kao što 'nerezivo' nije samo ono što se ne može rezati, nego i ono koje se to ne može lako ili lijepo. I dalje, kad se štogod posve nema, jer slijep se ne zove jednook, nego onaj tko u oba oka nema vida. Zbog toga nije svatko dobar ili zao, te pravedan ili nepravedan, nego postoji i 'izmeđica' (ili srednje stanje).

23 Imati116 se govori mnogostruko; jednim načinom, 'prvo' voditi (raditi) štogod prema vlastitoj naravi ili svojem porivu, pa se stoga kaže kako groz- 10 nica 'ima' čovjeka, samovladari 'imaju' gradove, a odjeveni 'imaju' odjeću. Drugim načinom, u čemu je što prisutno kao u 'onome što može primati'117, kao mjed 'ima' oblik kipa i tijelo 'ima' boTo jest: da nema neko svojstvo u onome 'mediju', u Organu' u Odnosu' i na 'način' kako bi bilo po naravi (p. p.). "' Posrijedi je grčko a (alpha privativum), što odgovara lat. in, slav. ne i got. trn (vidi Gerčko-hrvatski rečmk F. Petračića, 1875).

179

ш Grč. гд ϊχειν; lat. habere; engl. to have (or to posses or to hotd); fran. avoir; njem. Haben {Ral-ten); rus. «uMerb» или «держат». Hrvatski i imati i posjedovati i držati i uzdržati, sadržavati, a i u novogrč. je ti ίχιιν, κατέχειν, χρατιϊν (imati, posjedovati, držati). ш Vidi ranije tumačenje pojma όικηχός. lest. Drugim pak načinom kao 'sadržavalo' sadr-žine, jer u čemu je štogod sadržano kaže se kako ga to 'ima'; kao što kažemo da posuda sadržava 15 (ima) tekućinu, grad ljude, a brod mornare. A tako i cjelina (drži) dijelove. Uz to, ono što priječi da se nešto kreće ili da djeluje prema svojem porivu, kaže se kako to 'drži', kao stupovi nametnute terete i kao što pjesnici dopuštaju da Atlas1" drži nebo, jer bi se inače survalo na zemlju, kako 20 govore i neki od prirodoslovaca.11' Tim se načinom kaže kako 'ono što drži zajedno' ima ili (drži) ono što drži zajedno, kao da bi se to inače rasprsnulo, svaki dio prema svojemu porivu. A i ■biti u čemu' slično se i susljedno kaže kao i 25 'imati'.

30

24

Biti iz (od) čega120 jednim se načinom kaže od čega je što kao izm tvari, i to dvostruko: ili prema prvom rodu ili prema posljednjoj vrsti, kao što su jednom sve taljevine iz vode, dok je drugi put kip od mjedi. Zatim, drugim načinom kao od prvog pokrećućeg počela (kao 'od čega je svađa?' iz pogrde, jer je ona počelo-početak — svađe). Drugim opet načinom, od sklopa tvari i oblika, kao što su iz cjeline dijelovi, iz Ilijade pojedina -j pjevanja te iz kuće kamenje; jer svrha je oblik, a savršeno (potpuno) je ono što ima svrhu. Drugim pak načinom, kao oblik iz dijela, na primjer 35 čovjek iz dvonošca i slog iz svojeg prapočela122;

"· Heziod, Theog., 517. Empedoklo je držao kako nebo održava 'na mjestu' brzina njegove vrtnje (usp. De Caelo, 284 a 24 295 a 16). т Grč. тд ftt τίνος είναι; lat. ех aliquo esse; engl. to come from something; fran. provenir de, venir de; njem. Aus-etwas-sein; rus. «6МТЈ> из чего-το». Naravno, posrijedi je i značenje 'potjecati od čega', 'biti podrijetlom iz (od) čega'. m Vidi raniju napomenu ο prijedlogu i* (ίξ). ш Misli se na 'slovo' (grč. ατοιχεϊον), koje je dio definicije sloga (p. p.). jer to je različito od onoga da je kip od mjedi; 1023 b naime, složeno bivstvo je iz osjetilne tvari, ali i oblik je iz tvari oblika. Dakle, ο ш

180

jednim se stvarima tako kaže (da su 'iz čega'), dok su druge takve ako je koji od tih načina prisutan prema dijelu, kao dijete je od oca i majke, biljke iz zemlje, jer su iz (od) jednoga dijela tih. Dragim opet 5 načinom (znači) 'iza' (nakon) kojeg vremena, kao noć 'iz' dana i 'iz' vedrine nevrijeme, jer je jedno iza drugoga. Jedne se od tih stvari zovu tako zbog toga što imaju promjenu jedna u drugu, poput upravo spomenutih; druge pak zbog toga što su samo prema vremenu uzastopce, kao 'plovidba je bila iz jednača dana i noći' i 'targelije iz dionizi- 10 ja', jer su iza dionizija. 25 Dio123 12 * se jednim načinom zove ono u što se bilo kako može dijeliti neko 'koliko' (jer uvijek se ono što se uzima od 'koliko' kao 'koliko' naziva njegovim dijelom; kao što se nekako i dva zove dijelom od tri). Drugim pak načinom, od tih 15 (dijelova) samo oni kojima se mjeri (cjelina); zbog toga je dva u jednom smislu dio od tri, dok u drugom nije. Uz to, oni razdjelci na koje se oblik može dijeliti, bez 'koliko', također se zovu njegovim dijelovima. Otuda se vrste zovu dijelovima roda. Zatim, ono u Što se dijeli ili od čega se sastoji cjelina, ili sam oblik ili ono što. ima oblik, kao što od mjedene kruglje ih- mjedene kocke 20 dio je i mjed (jer je ona tvar, u kojoj je oblik) a dio je i kut. I one sastojine u pojmu koje označuju kakvu stvar također su dijelovi cjeline. Zbog toga se i rod zove dijelom vrste, ali drukčije nego što je vrsta dio roda. 25

123 Gradske dionizije su se slavile u ožujku; a targelije (prema grč. imenu mjeseca 'targelion'), u čast Apolona i Artemide, slavile su se u drugoj polovici svibnja (p. p.). 1M Grč. μέρος; lat. pars; engl. part; fran. partie; njem. Teil; rus. nacrb. 26 Cjelina)25 se zove ono čemu ne manjka ni jedan dio od onih (stvari) zbog kojih je cjelina po naravi; te takvo sadržavalo126 sadržina127 da one tvore štogod jedno, i to dvostruko: ili da je svaka pojedinačnost jedno ili da se od tih sastoji ono jedno. Jer ono opće, i što se u cijelosti zove nekom cjelinom, utoliko je opće što sadržava mno- 30 ge pojedinačnosti, zbog toga što se pririče (pridaje) svakoj od njih, i svaka je od tih kao pojedinačnost jedno, kao čovjek, konj, bog, jer su svi živa bića. Cjelina je ono što je neprekidno i ograničeno, kad je štogod jedno iz više dijelova, najviše pak kad su ti prisutni po mogućnosti; ako pak ne tako, onda i kad su po zbiljnosti 128. A od tih opet više su cjeline one stvari koje su to po naravi negoli one što su po umijeću, kao što kaza-smo, i ο jednome, jer je 'cijelost' nekakva 'jed35 nost'. Zatim, budući 'koliko' ima početak, sredinu 1024 a i kraj, one 'koliko-sti' u kojih sam položaj ће tvori nikakvu razliku, nazivaju se 'sve'129, one pak u kojih tvori — 'cjeline'; dočim one u kojih može oboje, zovu se i 'cijelo' i 'sve'. To su one stvari kojima narav ostaje ista pri premjestidbi130, ali

181

ш Cjelina ili cijelo; grč. »o δλον; lat. totum; engl. whole; fran. tout; njem. ein Ganzes; rus. целое; novogrč. "Ολον (σύνολον). 1а Grč. τό περιέχον; lat. quod continet (seu continens); engl. that which contains; fran. ce qui contient; njem. was umfasst; rus. doslovno o6beAunotuee a ovdje — то, что τακ o6beMaer; hrv. 'ono koje sadržava', 'sadr-žavajuće', sadržavalo. ш Grč. τά περιεχόμενα; lat. contenta; engl. the things it contains; fran. les choses contenues; njem. das Umfasste; rus. očbeMneMoe (τό περιεχόμενον) a ovdje — обг>елolesnik' postaje zdrav), ipak se više kaže da nastaje iz lišenosti, kao zdrav iz 'bolesnika' prije negoli 'iz čovjeka'; zbog toga se zdrav ne zove bolesnikom, nego čovjekom i zdravim čovjekom. Ali u onih stvari u kojih je lišenost nejasna ili neimenovana, kao u mjedi lišenost bilo kakva lika ili u opekama i gredama (lišenost lika) kuće, — smatra se da iz tih štogod nastaje, kao ono prije 'iz bolesnika'. I stoga, kao što se ondje stvar ne naziva 'ono' iz čega je, tako se ni ovdje kip ne naziva 'drvo', nego promjenom riječi 'drveni', i ne 'mjed' nego 'mjedeni', i ne 'kamen' nego 'kameni', te kuća ne Opeke' nego 'od opeka'; jer zagleda li tkogod pomnije, ne bi 20 rekao naprosto niti pak kuća iz opeka, budući da ono iz čega stvar nastaje treba se promijeniti, a ne i dalje trajati. Dakle, zbog toga se tako kaže. g Budući pak po nečemu nastaje ono nastajuće (tako nazivam ono odakle je počelo nastanka) i iz nečega (a to neka ne bude lišenost, nego tvar, 25 jer već je razlučeno kojim načinom tako kažemo) te nešto nastaje (što je ili kugla ili krug ili bilo što drugo), i kao što tvoritelj ne tvori sam podmet, naime: mjed, tako ne ni kuglu, osim prema prigotku, jer mjedena kugla je kugla, i on tvori 30 tu prvu. Jer tvoriti ovo štogod znači tvoriti ovo štogod iz općeg podmeta57 (kažem kako tvoriti mjed okruglom nije tvoriti okruglo ili kuglu, nego štogod drugo, kao taj oblik u čemu drugome; jer ako se tvori oblik, mora se tvoriti iz čega drugog, budući da se to pretpostavilo34, kao kad tko- 1033 b god tvori mjedenu kuglu, i to tako što iz 'ovoga', koje je mjed, tvori drugo 'ovo', koje je kugla). Ako, dakle, dotičnik opet tvori i samo to 59, jasno je da će tvoriti isto tako, te će se nastanci nastaviti u beskonačno. Bjelodano je dakle kako ni oblik — ili kako- 5 god trebalo nazvati lik što je u osjetnim — ne nastaje, niti ima ikakva njegova nastanka, a isto tako ni bit (jer to je ono što u drugome postaje ili po umijeću ili po naravi ili po mogućnosti). Ali

212

(tvoritelj) tvori da bude mjedena kugla, jer je tvori iz mjedi i kugle, budući da u nekome 'ovome' tvori oblik, te to biva mjedena kugla. Ali ako 10 biva nastanka 'biti' kugle uopće, bit će nešto iz nečega; naime: ono što nastaje trebat će uvijek 57

Sto uključuje i oblik i tvar (usp. 1029a 3). » a 25. " Prema jednim prevoditeljima podrazumijeva se 'podmet' ili 'podstavnik' (substratum), prema drugima 'sam kuglasti oblik' (kao u ruskom — caubU шар), dok je u izvorniku tek tovto dviđ (lat. hoc ipsum), kako i prevodimo, iako je u novogrč. τήν μορφήν (taj oblik). biti djeljivo, i biti dijelom ovo a dijelom ono, hoću reći: jednim tvar, drugim oblik. Ako je kugla lik što je jednak iz sredine 60, dijelom će biti ono u 15 čemu je to što se tvori, dijelom ono koje je u tome, a cjelina ono što je nastalo, kao sama mjedena kugla. Očigledno je dakle iz rečenoga da ono što se ikaže kao oblik i bivstvo ne nastaje, dok nastaje spoj61 nazvan prema tome, te da je u svemu nastalome tvar, i da je jedno ovo, a drugo ono. Postoji li dakle kakva kugla mimo tih kugala ili pak kuća mimo kamenova? Ili, kad bi bilo tako, 20 ne bi nikad ni nastalo štogod ovo62 63 ? Nego oblik označuje štogod takvo, te nije ovo i nešto određeno, nego se tvori i nastaje iz Ovoga' neko 'takvo', pa kad to nastane, onda je Όνο takvo'.64 60 To jest 'lik kojega je obodnica u svakoj točki jednako udaljena od središta'. 61 Grč. σύνολος; lat. copulatio; engl. the concrete whole (or the concrete thing); fran. le compose de matiere et de forme; njem. Ganze (Zusammengesetzte); rus. inače целое, coeoKvnuocTb, a ovdje — сочетание; hrv. spoj, spojenost (podrazumijeva se 'spoj tvari i oblika'; novogrč. ή σννάντησις (spoj, sraz). 62 Ili: 'da je jedan dio tvar, a drugi oblik'. u Ako su oblici po sebi opstojna bivstva, onda od njih ne mogu nastati pojedinačna bivstva, jer svako pojedinačno sadrži oblik, ali jedno bivstvo ne može sadržavati drugo zbiljski opstojeće bivstvo. A sam oblik nije bivstvo, nego značajka (Η. Τ.). 64 To jest: tvorilac ili otac pretvara puki komad tvari u 'svojstven' komad tvari (D. R.). Svako ovo, Kalija ili Sokrat, isto je kao Ova mjedena kugla', a 'čovjek' i "životinja' kao 'mjedena kugla uopće'. Bjelodano je stoga kako uzro- 25 ci oblika — onako kako neki običavaju nazivati oblike, kao da su nešto mimo pojedinačnosti — barem što se tiče nastanaka i bivstava, nisu ni od kakve koristi, a niti bi pak zbog toga trebah biti bivstva po sebi. A u nekih je bjelodano čak i to da je istovrsno 'rađajuće'63 i 'rođeno'64 — ne među- 30 tim isto, niti jedno brojem, nego oblikom — kao pri naravninama (jer čovjek rađa čovjeka), ukoliko ne nastane štogod usuprot naravi, kao od konja mazga. (Ali i ti su Slučajevi slični; jer ono što bi bilo zajedničko i konju i magarcu nije imenovano, naime: najbliži rod, ali bi vjerojatno bio 1034 a oboje, kao što je mazga.) Tako te je bjelodano kako ne treba

213 U Metafizika

postavljati oblik kao uzorak (jer bi se za time još najviše u tima tragalo, budući da su ti67 još najviše bivstva), nego je ono radajuče dostatno da tvori (rođeno) i bude uzrokom oblika u tvari. A svako (pojedino)6*, takav 5 oblik u ovome mesu i ovim kostima, jest Kalija ili Sokrat; i oni su drukčiji zbog tvari (jer ona je drukčija), ali su isto oblikom Ger oblik je nerazdjeljiv).

9

Mogao bi tkogod dvoumiti: zašto neke stvari nastaju i umijećem i bez povoda, kao zdravlje, a neke ne, kao kuća. Uzrok je to što u nekim sluča- 10 jevima tvar (koja upravlja nastankom pri tvorbi i proizvedbi po umijeću, i u kojoj je već prisutan dio stvari) jest takva te se jednom pokreće sama, drugi put ne, i prva to dijelom može određenim načinom a dijelom ne može. Jer mnoge su stvari -uzmožne pokrenuti se po sebi, ali ne na određen način, kao pri plesu. Dakle, stvarima koje imaju 15 takvu tvar — poput kamenova — nemoguće je pokretati se Ovim' (određenim) načinom69, osim po čemu drugome, ali je moguće nekim drugim na-

и Grč. ro γεννών; lat. generans; engl. the begetter; fran. le ginerateur; njem. das Erzeugende; rus. рож-дакпцее; dakle: 'rađajuće' ili 'nastajuće'. и Grč. rd γεννώμενον; lat. quod generatur; engl. the begotten; fran. l'engendri; njem. das Erzeugte; rus. рождаемое; dakle 'rođeno' ili 'nastalo*. " Podrazumijevaju se 'živa bića*. " Grč. τό 6" &nav; lat. totum autem ћос; engl. the whole; fran. le tout qui est engendre; njem. das (kon-krete) Ganze nun; rus. целое; dakle: 'svako pojedino koje je za sebe cijelo'. 49 To jest: kako je potreban za gradnju kuće. činom (a tako je i s ognjem)70. Zbog toga jedne stvari neće bivati bez onoga što ima umijeće, dok će druge bivati; jer mogu se pokretati od onih koje nemaju umijeće, аИ se same mogu pokretati 20 ili od drugih koje nemaju umijeća ili dijelom.™ Kamenje se može samo od sebe obrušavati, ali ne može tako graditi kuću; oganj sam po sebi može buknuti, ali ne može tako zagrijati kotao (Η. Τ.).

71 71

Zdravlje, na primjer, može nastati kao posljedak djelatnosti koju je u tijelu izazvala toplina. Riječ je inače ο sastojini koja unaprijed postoji u stvarima (usp. 1032 b 26—1033 a I, 1034a 12). 12 To jest: u gibanju ruke koja trlja tijelo. в Grč. τά φύσα συνιστάμενα; lat. quae natura con-stituta sunt; engl. the things which are formed by nature; fran. ...etres dont la constitution

214

(est natu-relle); njem. das durch die Natur Entstehende; rus. то, что возникает естественним путем; dakle 'one stvari koje su sastavljene' ili sastavine. Novogrčka бЛа τά φυσικά δντα (sva naravna bića). Jasno je dakle, kako na neki način sve nastaje iz istoimenoga, kao naravnine [ili iz dijela istoimenoga] (na primjer: kuća iz kuće, kao ono što je po umu; jer umijeće je oblik) ili pak iz dijela ili onoga što ima neki dio, ukoliko ne nastaje prema prigotku. Jer uzrok tvorbe po- 25 najprije i po sebi je dio stvari. Naime, toplina u kretanju72 proizvela je toplinu u tijelu, pa je ona sama ili zdravlje ili njegov dio, ili pak nju slijedi dio zdravlja ili samo zdravlje. Zbog toga se i kaže kako ona tvori zdravlje, jer tvori ono (zdravlje) koje slijedi (toplinu) i proizlazi iz nje; tako te je, 30 kao i u zaključivanjima, počelo svega bivstvo, jer zaključivanja bivaju iz onoga 'što nešto jest', a iz istoga i nastanci. A kao te stvari iste su i sastavine73 po naravi. Jer sjeme tvori isto kao i stvari što su po umijeću, budući da ima mogućnošću oblik, i ono od čega je sjeme nekako je istoimeno, samo što ne treba tražiti da sve bude tako kao iz 1034 b čovjeka čovjek, jer i 'žena' biva iz 'muža' [ [ukoliko ne bi bila nakaza; zbog čega mazga ne nastaje iz mazge]].

Stvari što — poput tih — nastaju bez povoda one su kojima se tvar može kretati sama od sebe 5 onim kretanjem kojim se i sjeme kreće; one pak kojima tvar to ne može ne mogu ni nastajati drukčije nego iz svojstvenih tvontelja (roditelja). [[Taj razlog pokazuje ne samo što se tiče bivstva da oblik ne nastaje nego je i dokaz zajednički svim prvotninama' 4, kao 'koliko', 'kakvo' i ostalim ka- 10 tegorijama; jer kao što nastaje mjedena kugla, ali ne ni kugla ni mjed, te isto i što se tiče same mjedi, ako nastaje (jer uvijek mora unaprijed postojati i tvar i oblik), tako je i s onim 'što jest' pa 'kakvo' i 'koliko' i ostalim kategorijama; ne nastaje, naime, 'kakvo' nego 'kakvo drvo', niti pak 15 'koliko', nego 'koliko drvo ih životinja'. Nu iz toga se ipak mora primiti stanovita svojstvenost bivstva, da nužno unaprijed postoji drugo bivstvo svršno-šću 75, a koje tvori, kao životinja ako nastaje životinja; dočim 'kakvo' ili 'koliko' ne moraju opstojati drukčije osim samo mogućnošću.]] 10 Kad je već odredba pojam i svaki pojam ima 20 dijelove, i kad kao što je pojam naprama stvari, isto je i dio pojma naprama dijelu stvari, dvoumi se:76 treba U pojam dijelova biti prisutan u pojmu cjeline, ili pak ne? Jer u nekim slučajevima vidi se kako je prisutan, u nekima ne. Naime, pojam kruga ne sadržava i onaj odsječaka, dok pojam slo- 25 ga uključuje onaj slova; a ipak se krug dijeli na odsječke kao i slog na slova. Uz to, ako su dijelovi prvotniji od cjeline, i oštri kut je dio pravoga kuta, a prst je dio životinje, oštri će kut biti prvot-

н Grč. t a πρώτα; lat. prima; engl. the рптагу clas-ses (or primarу divisions); fran. les genres premiers; njem. was ein

215 U Metafizika

Erstes ist; rus. основтш (родам су-гцего); dakle: 'stvari koje su prve ili prvotne', pr-votnine. U novogrč. prijevodu, kao i u francuskom, τά πρώτα γένη (prvotni rodovi). 71 Vidi ranije tumačenje pojma tj Ιντίλέχ»ια. * Posrijedi je raspravljanje ο biti kao odredbi (definiciji).

216

niji od pravoga, a prst od čovjeka. Ali smatra se 30 da je ovo drugo prvotnije jer u pojmu (dijelovi) se tumače iz tih drugih, koji77 su prvotniji i zbog toga što opstoje jedno bez drugoga. Ш se pak 'dio' kaže mnogovrsno, od čega je jedan način ono 'odmjeravajuće78 prema koliko'. Ali na stranu s tim; treba, naime, razvidjeti iz čega se, kao dijelova, sastoji bivstvo. "511035 15 0Podrazumijeva a se 'cjeline' nasuprot 'dijelovima' (P-PO.

'* Grč. ιό μετροΰν; lat. mensnrans; engl. that which measures; fran. ce qui mesure; njem. das Mass; rus. мера; hrv. Ono koje mjeri', 'odmjeravajuće', mjera. " To jest: slova napisana na navoštenoj pločici ili ona izgovorena kao zvuči (p.p.).

Ako je dakle tvar jedno, oblik drugo, a spoj toga dvoga treće, te su bivstvo i tvar i oblik i njihov spoj, onda se jednom čak i tvar naziva dijelom, dok drugi put pak ne, nego samo sastojine od kojih je pojam oblika. Na primjer, meso nije dio 'udubljenosti' (jer je ono tvar u kojoj ona nastaje), dok jest dio prćastosti; i mjed je dio slože-vine ikipa, ali ne i kipa u smislu oblika (jer treba reći da je pojedinačno obMk ili stvar koja ima oblik, ali se tako ne može reći ο tvarnome po sebi). Zbog toga pojam kruga ne sadrži pojam od-sječaka, dok pojam sloga sadrži onaj slova; jer su slova dijelovi pojma oblika, i nisu tvar, dok su odsječci dijelovi kao tvar kojoj oblik pridolazi; pa ipak su oni bliža obliku negoli mjed kad u mjedi nastaje okrugloća. Nu postoji smisao u kojem čak ni sva slova neće biti u pojmu sloga, kao upravo Ova' voštana79 slova ili ona u zraku, jer su i ta već dio sloga kao njegova osjetilna tvar. Jer čak ako se razdijeljena crta raspada na polovice, ili pak čovjek na kosti, žile i mišićje — zbog toga ne slijedi kako su iz tih sastavljeni kao da su im dijelovi bivstva, nego kao iz tvari, i ti su dijelovi složevine, a ne oblika i onoga ο čemu je pojam;

217

r zbog toga i nisu u pojmovima. Stoga, u jednima će biti pojam takvih dijelova, dok ga u drugima ne mora biti [[ako ne bude pojam 'sklopa'80]]. Zbog toga su neke stvari sastavljene iz tih (dijelova) kao od počela na koje se raspadaju (razlazu), dok druge nisu. Tako one stvari koje su sklopovi oblika i 25 tvari — kao 'prćasto' ili 'mjedena kugla' — raspadaju se na njih, i njihov dio je tvar; one pak koje nisu spojene s tvarju, nego su bez tvari, i kojih se pojmovi tiču samo oblika, te se i ne raspadaju; ili ne uopće ili ne na taj način. Tako te su tjh81 30 (složevina) i počela i dijelovi, dok obliku nisu ni dijelovi ni počela. Zbog toga se glineni kip raspada na glinu, i kugla na mjed, i Kalija na meso i kosti, i krug na odsječke; jer postoji nešto spojeno s tvarju. Naime, istoimeno se kaže i krug uzeto na- 1035 b prosto i krug pojedinačno zbog toga što nema posebna imena za pojedinačne krugove. Dakle, istina je i sad rečena, pa ipak je — opetujući — izrecimo još jasnije. Sastojine, koje su dijelovi pojma i na koje se pojam razdjeljuje, te 5 su prvotne: ili sve ih samo neke. Pojam pravog kuta ne razdjeljuje se u pojam oštrog kuta, nego oštri u pravi, jer određujući oštri kut služimo se pravim, budući da je oštri kut manji od pravog. A slično i krug i polukrug, jer polukrug se određuje s pomoću kruga, i prst cjelinom (tijela), 10 budući da je prst 'takav' dio čovjeka. Tako te oni dijelovi što su kao tvar, i na koje se razdjeljuje kao na tvar, ti su potonji (naprama cjelini); oni pak što su kao dijelovi pojma i bivstva prema pojmu, ti su prvotni: ili svi ili neki. Jerbo je duša

в

Grč. ιό συνειλημμένον; lat. simul sumptum; engl. concrete object; fran. l'itre concret; njem. mit der Materie zusammengefasste Form; rus. составное це-лое; sam nazivak podrazumijeva dakako spoj, sklop, 'zgusnutak' (otuda i lat. concretum) tvari i oblika. U novogrčkom to σχηματισμένου σνγχεχριμένον σύνολον (približno: oblikovno-tvarna složevina). " To jest: tć tvarne sastojine počela su i dijelovi 'složenih' stvari (Η. Τ., D. R.).

218

životinja (što je bivstvo produševljena stvora* 2) nji- 15 hovo bivstvo prema pojmu, te oblik i bit 'takvoga' tijela (naime: barem svaki pojedini dio, bude li se odredio prikladno, neće se određivati izvan njegove uloge, što opet neće biti prisutno bez sjetilnosti)*3, tako da su njezini dijelovi prvotniji, bilo svi bilo samo neki od sveukupne životinje, te slično i pri svakom pojedinačnom;*4 dočim tijelo i nje- 20 govi dijelovi potonji su od toga bivstva, i u te se dijelove kao u tvar ne razdjeljuje bivstvo, nego sloievina; zbog toga su ti jednom prvotni naprama složevini, a jednom to nisu (jer ne mogu bivati razdvojeni; budući da prst ne može svakako biti dio životinje, nego onaj što je mrtav tek je istog imena); neki su pak dijelovi istodobni .

the active njem. das npu-нина; dok je U

17

Naime: to bijaše bit mogućoj kugli da postane zbiljska kugla, i zbiljskoj kugli da nastane od moguće kugle (D. R.). 44 čak i odredbeni pojmovi sadržavaju tvar u stanovitom smislu, naime: rodni sastojak u vrsti. 'Plošni lik' je rodni sastojak 'kruga' (Η. Τ.). 49 Misli se na platonike. 50 Grč.^ συνουσία; lat. copula; engl. communion; fran. une "communion"; njem. ein Zusammensein; rus. «оби1ение», соитие; hrv. druženje, zdrufenost, općenje. U novogrčkom je επικοινωνία τη~ς ψυχής (združenost s dušom). " Sofist, sljedbenik Gorgije.

Zbog toga dvoumlja neki49 govore ο dioništvu i dvoume oko uzroka toga dioništva i što znači sudjelovati; dok drugi opet govore ο združenosti50 [duše], kao što Ukofron51 kaže kako je znanost 10 združenje znanja i duše; neki pak samo življenje zovu sklopom i spojem duše i tijela. A isti razlog odgovara svima stvarima; jer će i 'ozdravljenje' a

Grč. ίνοαοιός; lat. uniens; engl. unifving; fran. la raison unificatrice; njem. Einheit bringende (Be-griff); rus. o6beduHzioiuua; dakle: Onaj koji tvori jedno', jednotvoran. Novogrčki ενοποιητική αιτιολογία (jednotvoran razlog).

244

" Usp. 4, 5.

biti ili 'združenje' ili 'spoj' ili 'sklop' duše i zdravlja, i biti mjedeni trokut' spoj 'mjedi' i 'troku- 15 ta', te "biti bijel' — spoj površine i bjeloće. Tomu je razlog što ljudi traže 'jednotvoran'52 pojam mogućnosti i svršnosti, i razliku. [[Ali, kao što je rečeno53, krajnja tvar i oblik jedno su i isto; jedno mogućnošću, drugo djelatnošću, tako te je slično tražiti što je uzrok nekog 'jednog' kao i što je uzrok "biti jedno' uopće. Jer svaka pojedina stvar je neko jedno i nekako je jedno i ono mogućnošću i 20 ono djelatnošću, tako da nema nikakva drugog uzroka osim kakva pokretača iz mogućnosti u djelatnost. I one stvari koje nemaju tvari sve su naprosto neko jedno.]]

14 245Metafizika

■ί

β. IX. I

Rečeno1 je dakle ο prvotnome biću, prema kojem se odnose svi ostali priroci (kategorije) bića, naime: ο bivstvu (jer prema pojmu bivstva izriču se i ostala bića — 'коИко' i 'kakvo' i slično; 30 jer sva će imati pojam bivstva, kao što smo i rekli u prvim raspravama)2. I budući se biće naziva jednom kao neko 'što' ili 'koliko' ili 'kakvo', a jednom prema mogućnosti i prema svršnosti te „ prema djelu, razlučimo i ο mogućnosti i svršnosti; 35 d to prvo ο mogućnosti, a u smislu što jest najpo-glavitiji ali nije i najkorisniji po ono što sada 1046 a hoćemo; jer mogućnost i djelatnost sežu dalje od onih (stvari) što se kazuju samo prema kretanju. Nu pošto budemo rekld ο tome (smislu) — u svojim odredbama ο djelatnosti3 — objasnit ćemo i ο ostalima. Drugdje4 smo razjasnili kako se mnogovrsno kaže i 'mogućnost' i riječ 'može'5. Sva ona značenja 5 u kojima se istoimeno govori ο možnostima (ili mogućnostima) mogu se mimoići (jer neka se zovu tako po nekakvoj sličnosti, kao što u geome-

1

Usp. Ζ. H. » Usp. Z. 1. 1 Usp. IX 1048 a 27—b 6. 4 V, XII. 5 Ili: glagol 'moći'.

247

triji6 kažemo i mogućnosti i nemogućnosti7 zbog toga što stvari nekako ili bivaju ili ne bivaju), dočim one što su u skladu s istom vrstom sve su i neka počela, i nazivaju se prema jednoj prvot- 10 noj [mogućnosti], koja je počelo promjene u nekoj drugoj stvari Mi u istoj kao u drugoj. 4 Usp. V, XII 11. 7 Uži pojmovni krug oko temeljnog nazivka moći pokriva se prije svega riječju mogućnost (koja se razlikuje od možnosti, kako je ranije objašnjeno). Same grčke riječi ђ δύναμίζ, τό δύνασδαι, τά δυνατά, τά αδύνατα, [mogućnost, možnost, mogućnine, nemoguć-nine] prevode se različito, kako pokazuju i slijedeći prijevodi: lat. potentia, posse, possibilia, impossibilia; engl. potentiality (or potency), can, possible or im-possible (or: is or ts not a povver); fran. la puissance (possibilite), pouvoir, possibilitis, impossibilites (im-puissances); njem. Vermogen, Vermogend-sein, ver-mogend oder unvermogend; rus. возможностг, мош (возможное), возможносп i невозможносп, способ-HOCTb i неспособносп. ' Grč. τό πα&εϊν; lat. patiendo; engl. power of being affected; fran. puissance passive; njem. das Leiden; rus. способностњ nperepneearb; dakle: trpljenje ili podnošenje. ' Grč. ђ άπά&εια; lat. impassibilitas; engl. insuscepti-bility; fran. l'etat de l'štre qui n'est pas susceptible; njem. Unfdhigkeit; rus. бесстрастие, невосприимчи-eocTb; hrvatski netrpnost, što je doduše doslovno, ali i točno u odnosu prema cijeloj skupini tih (srodnih) riječi, a uz značenja koja su već prije objašnjavana (kao trpno, trpnost, trpitelj).

Jer jedna je mogućnost trpljenja8, koja je u samome trpitelju počelo trpne promjene po drugome ili po sebi kao drugome; dok je druga stanje netrpnosti9 prema onome što je nagore i prema raspadu a po čemu drugome ili po sebi kao drugome, naime: po promjembenom počelu. Jer u svima tima odredbama prisutan je pojam prvotne 15 mogućnosti. I opet, te se mogućnosti nazivaju tako ili zbog samog tvorenja ili zbog trpljenja ili što to čine skladno, tako te su i u pojmovima tih (potonjih) prisutni nekako pojmovi onih prvaš-njih10

248

mogućnosti. 10 Ili: 'u pojmovima tih (drugotnih)... pojmovi onih prvotnih možnosti'. 11 To jest: to se ne bi događalo da je trpni čimbenik različit; ono Što je masno ne mora nužno biti drobljivo (ili lomljivo), niti pak izgorivo ono što je popustljivo (D. R.). u Grč. j} συμπι'φνχεν; lat. prout conaturale factum; engl. in so far as it is a natured unitv (or an organic unity); fran. une unitd organique; njem. von Natur vereinigt ist; rus. od природи сраицено; dakle: Ono što je naravlju sraslo' ili naravna sraslina. U novogrčkom je μία ένοχη φυσιχή (naravna cjelina). u Vidi ranije tumačenje pojma αδυναμία. Bjelodano je, dakle, kako je nekako jedna mogućnost i tvorenja i trpljenja (jer nešto je 'možno' 20 ili zbog toga što ono samo ima 'možnost' trpljenja ili zbog toga što je ima nešto drugo a od njega samoga), ali su one nekako i drukčije. Jer jedna je u trpitelju (a zbog toga što ima nekakvo počelo, te što je i tvar neko počelo, trpitelj nešto trpi, i jedna stvar od druge; ono što je masno, to je i izgorivo, a ono što je Ovako' popustljivo, to je i 25 drobljivo11; te slično i u ostalome); dočim druga mogućnost je u tvoritelj u, kao toplina i kućegrad-nja: jedno u zagrijavate!ju, drugo u kućegradite-Iju. I zbog toga što god je naravna sraslina 12 takvo ništa ne može trpjeti od sebe samoga, jer je ono jedno, a ne drukčije (dvoje). A nemogućnost1* i nemoguće su lišenost koja je protimba takvoj mo- 30 gućnosti, tako te svaka mogućnost i nemogućnost pripada istome i biva prema istome. A sama se lišenost govori mnogovrsne; jer je i kad se štogod nema, i kad bi po naravi trebalo imati (ali nema), ili u cijelosti ili kad bi se po naravi imalo, ili Ovim načinom', to jest cjelovito, ili pak bilo kojim; u nekim pak slučajevima, ako ono što bi naravlju 35 trebalo biti a manjka po prisili, kažemo da su te stvari 'lišene'.

2 Kako su pak neka takva počela prisutna u ne-produševljenim stvarima, a druga u produševlje-nima i u duši i u onome dijelu duše koji ima ra- 1046 b zum, jasno je da će jedne mogućnosti biti nerazum-ske14 a druge prema razumu. Zbog toga su sva umijeća, i sve tvorbene znanosti, zapravo mogućnosti, jer su promjembena počela u drugome ili u istome kao u drugome. 14 Grč. Άλογος; lat. irrationalis; engl. non-rational; fran. irrationnelle; njem. unvernunftig; rus. inače не-разумнип, безрассуднми, a ovdje — не основи-ватогциес.ч на разуме; dakle: nerazuman, nerazum-ski, bezrazložan. u Vidi ranije tumačenje temeljne višeznačnice λόγος.

249

" Ili: 'zbiljskoj činjenici'.

17 Grč. *\ άποφορά; lat. sublatio; engl. removal; fran. suppressions; njem. Hinwegnahme; rus. удаление; hrv. odmaknuće, ukinuće, odmak; novogrč. άναίρεσις (ukinuće). '· To jest: onoga što je tome oprečno (koje je 'pozitivni termin'), prema D. Rossu.

A sve mogućnosti koje su prema razumu dopuštaju i iste protivnosti, dočim one nerazumske sa- 5 mo jedna jednu, kao što toplo (može) samo zagrijavanje, dok liječništvo (može proizvesti) i bolest i zdravlje. Razlog je tomu što je znanost pojam15, a isti pojam pokazuje i samu stvar i njezinu lišenost, iako ne isto tako, i na jedan način pripada obojeni,' a na drugi više onomu što je pri- 10 sutno16; tako te se takve znanosti nužno moraju baviti protivnostima, ali u jednome po njima samima, a u drugome ne po njima samima, jer je pojam jednoga po njemu samome, a drugoga nekim načinom prema prigotku. Jer on ni jekom i odmakom17 pokazuje protivnost; naime, protivnost je prvotna lišenost, a ova je odmaknuće drugoga.1* Kako dakle protivnosti ne nastaju u istoj stva- 15 ri, a znanost je mogućnost time što posjeduje pojam, i duša ima počelo kretanja, zbog toga — dok ono što je 'zdravo' tvori samo zdravlje, ono što 'utopljuje' sumo toplinu, ono što 'hladi' samo hladnoću, — znanstvenik (tvori) oboje. Jer pojam pri- 20 pada obojem, iako ne istim načinom, i u duši koja ima počelo kretanja; tako te će ona, s pomoću istog počela, pokrenuti oboje spajajući ih s istim." Zbog toga one stvari koje su možne prema pojmu tvore protimbe onima koje su možne bez pojma; jer se prve sadržavaju u jednome počelu, onome pojma. Bjelodano je također kako mogućnost 'dobroga' 25 slijedi mogućnost samo tvorenja ili trpljenja, ali nije uvijek da je jedna i druga; jer 'onaj što dobro tvori' mora i tvoriti,

250

dočim 'onaj što tek tvori', ne mora nužno i dobro tvoriti. 35 1047 a

3 Postoje neki koji govore, kao sljedbenici megar-ske škole 20, kako štogod 'uzmaže' samo kad 'djeluje', pa — na primjer — onaj tko kuću ne gradi taj je i 'ne može' graditi, nego samo onaj koji gradi kuću i kad je gradi, te slično i u ostalim slučajevima. A nije teško vidjeti do kakvih to besmislica dovodi. Jer jasno je kako tada netko neće biti kućegraditelj ako ne gradi kuću (naime: biti kućegraditeljem' jest biti 'uzmožan' graditi kuću), a slično i u ostalim umijećima. Ako je dakle nemoguće posjedovati takva umijeća, a da nisu u neko vrijeme naučena i primljena, i ne posjedovati, a da se nisu nekoć izgubila (zbog zaborava, kakve trpnje ili vremena; a ne zbog raspada same stvari21, jer ona je vječna), kad bude prestao primjenjivati umijeće, čovjek ga više neće imati, a ipak će odmah moći ponovo graditi kuću; ali kako će opet steći to umijeće? A slično i s neproduševljenim (neživim) stvarima, jer ništa neće biti ni hladno ni toplo ni slat- 5 " Naime: s pojmom (ili s 'razumskim obrascem', D. R.). To jest: filozofske škole koju je osnovao Euklid iz Megare. Ti 'megarici' su usvojili eleaćanski nauk. 21 Ta stvar je Oblik', koji je vječan, i on je predmet znanja (znanosti); dočim 'tvar", po kojoj su stvari propadljive, nije predmet znanja (D. R.). ko ni uopće osjetilno ako se to ne zamjećuje, tako te će dotičnici morati prihvatiti Protagorin22 nauk. Ali ništa neće imati ni sjetilnosti, ne bude li sjetimo zamjećivalo ili tako djelovalo. Ako je dakle slijepo ono što nema vida, iako bi ga po naravi imalo, i kad bi ga po naravi imalo, i dok još postoji, isti će (ljudi) biti slijepi više puta u jednome danu, pa i gluhi. a Usp. IV, V, VI. Tu latinski prevoditelj umeće; res tum et tales esse, quum et quales percipiantur (stvari bivaju onda i onakve kad se i kakve zamjećuju) (Ρ- Ρ·)· a Naime: ono što je 'nemoguće' lišeno je mogućnosti, to jest — možnosti da nastane (ili da bude), prema Η. Τ. 24 Vidi ranije tumačenje pojma αδύνατον. a Vidi ranije tumačenje pojma δννατδν. 20

Uz to, ako je nemoguće ono što je lišeno mo- 10 gućnosti, ono što ne nastaje bit će nemoguće nastajati; i onaj tko ο onome što je nemoguće nastajati kaže ili da biva ili da će biti, taj će slagati (jer je 'nemoguće' to i značilo) 23, tako te takvi nauci ukidaju i gibanje i nastajanje. Naime, 'ono sto- 15 ječe' uvijek će stajati i 'ono sjedeće' sjediti, jer neće ustati ako sjedi, budući da će biti 'nemoguće'24 da ustane ono što 'ne može' ustati. Ako se, dakle, ne može tako reći, bjelodano je kako su mogućnost i djelatnost

251

različiti (dok takvi nauci čine istim mogućnost i djelatnost, pa stoga i nije neznatno to što nastoje ukinuti), tako te je moguće da je štogod moguće biti i da ne biva, i mo- 20 guće ne biti a da biva, i slično s ostalim priroci-ma: ono uzmožno hodati može ne hodati i uzmožno ne hodati ipak hodati. Uzmožno25 je ono u čemu — kad je prisutna djelatnost onoga kojega mu se 'možnost' pripisuje — neće biti ničega Što 25 je nemoguće. Kažem, na primjer, ako je nešto 'uzmožno' sjediti i može sjediti, kad tomu bude prisutno sjedenje, neće biti ničega nemogućega, ili ako je 'uzmožno' kretati se ili (po)kretati, ili zaustaviti se ili zaustavljati, te slično: ili bivati ili nastajati, ili ne bivati ili ne nastajati. Sama riječ djelatnost16, koja je spojena sa svrš- 30 nošću27, ponajviše je od samih kretanja prenesena na ostale stvari; jer se smatra da je djelatnost ponajviše samo kretanje.2* Zbog toga ljudi nebići-ma i ne pridaju kretanje, već im pridaju neke druge priroke, kao što kažu kako su nebića 'mi-šljevine'29 i 'poželjnine'30, ali ne i da se kreću, a to zbog toga što iako nisu djelatnošću, bit će 35 djelatnošću. Jer od nebića neka bivaju mogućno- 1047 b šću, a ipak nisu, jer ne bivaju svršnošću. м Vidi ίνέργεια. 17 Vidi εντελέχεια. u Vidi *ίνησι$. а Grč. ύιανοψά; lat. intelligibilia; engl. things con-ceivable (or objects of thought); fran. intelligibles; njem. denkbar; rus. мислимое, лвлхмиишсл предме-том мншлениа. Inače se nazivkom 'mišljevina' služio i A. Bazala. U novogrčkom je όΊανοηπχά. * Grč. ίηιθνμητά; lat.

desiderabilia; engl. things de-sirable (or objects of desire); fran. dćsirables; njem. erstrebbar; rus. желаемое, желанное, предмети же-лании; dakle: 'stvari željene ili poželjne', poželjnine. I novogrč. zadržava ίπι&νμψά.

11

Usp. 1047 a 24—26. u Ako je istinito reći kako uzmolno (ili moguće) neće biti, onda je bilo što moguće, i ništa nemoguće (Η. Τ.). Ako je — kako je rečeno31 — uzmožno ono [što ne uključuje nemogućnost] bjelodano je kako ne može biti istinito reći da je neko 'ovo' moguće, ali da neće biti, budući da nam tako izmiče što 5 su nemogućnosti.12 Kažem, kao kad bi tkogod rekao kako je moguće izmjeriti promjer, ali da neće biti izmjeren — naime takav čovjek koji ne uzima u obzir ono što je nemoguće —, jer ništa ne priječi da ono što je uzmožno bivati ili nastati ipak ne

252

bude, niti će ikad biti; ali ovo nužno slijedi iz onoga kako je postavljeno: ako pretpostavimo da jest Ш je nastalo ono što nije, ali je 10 moguće, ništa neće biti nemoguće; ali će se upravo to dogoditi, jer je (promjer) nemoguće izmjeriti. Naime, nije isto ono što je lažno i ono što je nemoguće. Jer da ti sada stojiš jest lažno, ali mije i nemoguće. Istodobno je jasno kako, ako A jest, mora i Β biti, i budući A može biti, mora i Β biti moguće; jer ako Β i nije nužno uzmožno (moguće) bivati, ništa ne priječi da ne bude moguće bivati. Nek je tako A moguće. Dakle, kad A bijaše moguće (bivati), ako se pretpostavilo samo A, nije se dogo dilo ništa nemoguće. AM onda nužno biva i B. Nu Β bijaše nemoguće.33 Nek je dakle nemoguće. Ako je pak (nužno) da Β bude nemoguće, nužno je da takvo bude i A. Ali prvo bijaše (uzeto) kao nemoguće; pa je stoga takvo i drugo. Ako, dakle, A bude moguće, i Β će biti moguće, ukoliko se tako odnose da bude U A, nužno bude i B. Ako, dakle, dok se tako odnose34 A i B, samo Β ne bude moguće tako35, onda se A i Β neće odnositi onako kako je postavljeno.361 ako je kad je A moguće bivati, nužno i Β moguće bivati, onda ako bude A, nužno bude i B. Jer što iz nužnosti jest kako je Β moguće biti, ako je A moguće, označuje to da ako bude A — i 'kada' i Onako' kako bijaše moguće biti — onda i Β nužno jest tada i tako. 33 Podrazumijeva se: ех hypothesL и To jest: da su u takvome odnošaju u kojem opstojnost A sadržava opstojnost B, a mogućnost (možnost) A mogućnost B. 35 To jest: ako je A moguće. 34 To jest: da opstojnost A sadržava opstojnost B. 37 Ovdje je potrebno imati na umu kako δνναμις znači i sposobnost, uz možnost, mogućnost, moć.

31 Grč. to πάσχον; lat. patiendo; engl. passivity; fran. la passivite; njem. Leiden; rus. страдание, претерпе-вание, перемена; dakle 'trpljenje', trpnja, trpnost, novogrč. πα&ψΐΗος χαραχτήρ (trpni značaj).

Kako su sve mogućnosti37 Mi prirođene, kao osjetila, ili su po navici, kao frulanje, Ш su stečene lučenjem, kao umijeća, nužno moramo vježbom prije steći one (stvari) što su po navici iU po razumu, dok to nije nužno s onima koje nisu takve i koje sadrže trpljenje.38 39

Ili 'mijenjati'.

253

* Grč. го ποιητικό lat. activum; engl. the agent; fran. l'agent; njem. das Tdtige; rus. деиствутои^ее, творли\ее; hrv. 'ono koje tvori', tvorilo.

41

Grč. τό παθητικόν; lat. passivum; engl. the patient; fran. le patient; njem. das Leidende; rus. претерпе-вахнцее; hrvatski 'ono koje trpi', trpilo. A kao primjer za 'tvorilo' i 'trpilo' Aleksandar iz Afrodizije navodi ogan; i gorenje (gorivo). u To jest: ako svaka možnost mora djelovati sama od sebe kad god se približe 'tvoritelj' i 'trpitelj' (Η. Τ.). 43 Grč. ή δρφς; lat. appetitus; engl. desire; fran. le desir; njem. Strebungsvermogen; rus. стремление, желание; hrv. žudnja, želja, nagon, poriv. 44 Grč. ή προαίρβσις; lat. electio; engl. will; fran. le choix rationnel; njem. Vorsatz; rus. собственглИ вмбор, намерение; hrv. izbor, nakana, volja, pothvat. Budući je moguće ono što je moguće nešto, te 35 kada i kako, uz ostala svojstva nužno sadržana u 1048 a odredbi; i budući neke stvari mogu pokretati39 prema pojmu i njihove su mogućnosti prema pojmu, dok su druge (stvari) nepojmovne i 'možnosti' su im nepojmovne; i budući prve nužno bivaju u produševijenoj stvari, a druge u obojem [u produ-ševljenome i u neproduševljenome], — u tih drugih mogućnosti nužno, kad se onako kako uzmog- 5 nu približe tvorilo40 i trpilo41, jedno tvori a drugo trpi, dočim u prvih to nije nužno; jer svaka pojedina od tih drugih (možnosti) tvori jedan (učinak), dok one prve tvore protivnosti, tako te će istodobno tvoriti oprečne (učinke)42. Ali to je nemoguće. Stoga nužno mora biti štogod drugo koje je odluč10 no, a što nazivam žudnja** ili izbor.*4 Jer za kojom god stvari (životinja) poglavito žudi, itu će i učiniti kad je koliko uzmogne prisutna i približi se 'tr-pMu'. Stoga svako ono koje je uzmožno prema pojmu, kad žudi ono čega posjeduje mogućnost, i kakono je posjeduje, to nužno i tvori. A posjeduje 15 mogućnost činiti kad je prisutno 'trpilo' i ponaša se 'ovim' načinom; ako pak nije, neće moći tvoriti (jer dodavati ono 'ako ništa od izvanjskih stvari ne priječi', više nije potrebno; jer ono posjeduje mogućnost ukoliko je to mogućnost tvorbe; a ovo pak ne biva svakim načinom, nego nekim određenim, pri čemu će biti izdvojene izvanjske zapreke; jer te isključuju neka od svojstava prisutnih 20 u samoj odredbi). Zbog toga, ako to želi ili žudi tvoriti istodobno dvije stvari ili pak protimbe, neće ih tvoriti; jer ne posjeduje takvim načinom mogućnost za njih, niti je to mogućnost njihove istodobne tvorbe, jer od kojih stvari postoji mogućnost takvim će načinom i tvoriti (činiti).

254

6 Budući je tako rečeno ο onoj mogućnosti koja 25 se naziva prema kretanju, razlučimo sada i ο djelatnosti: što И je djelatnost43 i kakva jest. Jer i što se tiče onoga koje je uzmožno ujedno će biti jasno — pri toj razludžbi — kako takvim ne zovemo samo ono što je uzmožno po naravi pokretati štogod drugo ili se pokretati od drugoga, ili pak naprosto ili kojim drugim načinom, nego i drukčije; zbog toga smo istražujući raspravljali i ο tima. 35 1048 b 45 Vidi ranije tumačenje pojma ή ίνίργεια (djelatnost, zbiljnost). ** Grč. η ίκαγωγή; lat. inductio; engl. induction; fran. l'induction; njem. Induktion; rus. наведение, умозакточение. Sam nazivak znači: pribava, dovođenje, dokazivanje navođenjem primjera (od pojedinačnoga prema općenitome).

47

Grč. ιό άνάλογαν; lat. quod proportionale est; engl. the analogy; fran. l'analogie; njem. das Analoge; rus. соответствме, соразмернот; hrv. razmjer ili 'ono što je naučno, primjereno, shodno', ili analogno. Djelatnost je onda kad je kakva stvar prisutna ne onako kako kažemo da je mogućnošću; kažemo naime kako je štogod mogućnošću kao Hermo u drvu, ili polucrta u cijeloj, jer se to može izdvojiti; ili kao što znanstvenikom (nazivamo) i onoga koji znanstveno ne promatra, iako je možan (sposoban) znanstveno promatrati. Dočim [ono oprečno tome] je djelatnošću. Sto hoćemo reći bit će jasno dovođenjem46 u pojedrinačnostima, i ne treba svemu tražiti odredbu, nego i uvidjeti 'razmjer' 47, da je to kao gradeće prema gradljivome, bdijuće prema spavajućemu, te gledajuće prema žmirećemu, ali koje posjeduje vid, i ono što je izlučeno iz tvari prema samoj tvari, pa izrađeno prema neizra-đenom. I od te razlike nek jedan dio određuje djelatnost, a drugi ono što je moguće. Ali ο svim 5 se stvarima ne kaže da su isto djelatnošću, nego tek razmjerom (ili razmjerno) — naime: kao što je Ovo' u ovome ili naprama 'ovome', tako je 'to' u tome ili naprama 'tome'; jer jedne se odnose kao kretanje prema mogućnosti a druge kao bivstvo naprama nekakvoj tvari. A drukčije se pak kaže kako bivaju mogućnošću i djelatnošću beskonačno i prazno4*, i tome slično, 10 negoU većina bića, kao 'gledajuće', 'hodajuće' i 'gledano'. Jer te se stvari katkada mogu izreći kao naprosto istinite (jer je 'gledano' jednom tako zbog toga što se gleda, a jednom zbog toga što je moguće gledati se);

255

dočim 'beskonačno' ne biva mogućnošću tako kao da će (jednom) biti djelatnošću razdvojeno, nego je takvo samo u spoznaji. Jer to 15 što tu nikad ne prestaje razdioba, za jamcu je da ta djelatnost biva mogućnošću, a ne da je razdvojeno. 44 Vidi Fizika (III, IV—VIII; IV, VI—IX). β Grč. ή πραξις; lat. actio; engl. action; fran. action; njem. Handlung; rus. депствие; hrv. činidba, čin, djelatnost, djelovanje, postupak. (Vidi i ranije tumačenje.) [[Budući od onih činidaba koje imaju granicu ni jedna nije svrha, nego se tiču svrhe, kao što je mršavljenju (svrha) mršavost; i tjelesni dije- 20 lovi — kad se izmršavljuje — tako su u gibanju te još ne bivaju ono poradi čega je gibanje, pa to i nije činidba49 ili barem nije savršena; jer nije svrha; ali ono gibanje u kojem je prisutna svrha jest činidba, kao na primjer: istodobno tkogod vidi i vidio je, razumije i razumio je, misli i mislio je, ali nije istodobno — uči i naučio je, niti ozdravljuje i ozdravio je; dočim istodobno je do- 25 bro živi i dobro je živio, blaženo živi i blaženo je živio. Ako pak ne, moralo bi to jednom prestati, kao kad se izmršavi, аЦ sada još ne prestaje, nego (dotičnik) i živi i živio je. Dakle, od tih jedne treba zvati gibanjima (kretanjima), a druge djelatnostima. Jer svako je kretanje nesavršeno (nepotpuno): mršavljenje, učenje, hodanje, građenje; to su kretanja i zbog toga nesavršena. Jer nije (istina) da štogod istodobno i 30 hoda i hodalo je i gradi i gradilo je, i nastaje i nastalo je, ili se kreće i kretalo se, nego je ono što se kreće drukčije od onoga što je (po)krenulo. Dočim istodobno isto i vidi i vidjelo je, te misli i mislilo je. Zbog toga to drugo zovem djelatnost, a prvo kretanje.]] Dakle, što i kakvo je ono koje jest djelatnošću, 35 nek nam je jasno iz tih i takvih promatranja. " Vidi ranije tumačenje riječi ή δύναμις. " To jest 'to počelo'.

7 Sada pak treba razlučiti kada svaka pojedinač-nost mogućnošću50 jest, a kada nije; jer ona to ne biva bilo kada, kao: je li zemlja mogućnošću čov- 1049 a jek? Ili nije, nego bijaše prije kad je već postala sjeme, a možda ne ni tada; dakle, kao što se sve ne liječi liječničkim umijećem, niti pak slučajem, nego postoji nešto što je 'uzmožno' za to, i to je ono što je 'možnošću' zdravo. Odredba onoga što 5 po mišljenju postaje u svršnosti, a iz onoga što je mogućnošću, jest da kad se želi, onda dotično i nastaje, ako ništa izvanjsko ne priječi; doćim ondje gdje se tkogod Mječi, onda kad ne priječi ni jedna od stvari koje su u njemu samome. Slično je mogućnošću i kuća; ako ne priječi ništa od stvari što su u tome, u tvari, da nastane kuća, te ako 10 nema ničega što treba pridati ili oduzeti ili promijeniti, to je mogućnošću kuća; đ tako u svim ostalim slučajevima kojima je izvanjsko

256

počelo nastanka. U onih pak kojima je ono 51 u samoj stvari, stvar će po sebi biti bilo koje stvari, ako je ništa izvanjsko ne spriječi. Na primjer, sjeme još nije (možnošću čovjek), jer treba još bivati u лесети drugome i promijeniti se. Ali kada pak po svojem vlastitom počelu bude takvo, onda je 15 već mogućnošću (čovjek), dok mu u onome stanju treba drugo počelo; kao što ni zemlja nije još mogućnošću kip (jer će izmijenivši se biti mjed). čini se kako ono ο čemu govorimo nije 'ovo', nego 'onakveno'52, kao što ormarić nije 'drvo' ne- 20 go drveno, niti je 'drvo' zemlja, nego zemljano, i opet 'zemlja', ako je tako, nije štogod drugo, nego je 'onakveno'; uvijek je ono samo 'možnošću' naprosto koje je potonje (ili poslije) pa, na primjer, ormarić nije zemljan, niti je zemlja, nego je drven, jer to je baš mogućnošću ormarić, te to isto i tvar ormarića, naprosto naime od onoga što je naprosto, i ovo drvo ovoga ormarića. n Grč. έχείνινος (Aristotelova analoška tvorba prema λίθινος — kamen(it)). Sam nazivak se različito prevodi: lat. ех hoc; engl. a definite material (or 'thaten'); fran. de quelque chose; njem. nach Art von jenem; rus. сделаннип из такого-το материала. Novogrč. prevoditelj navodi u navodnicima Aristotelov izraz i dodaje: (Ληλαδί άπό Ιχιίνην την ϋλην φτιαγμένον), što je — naime ono koje je od te tvari načinjeno. Stoga će biti najbolje pokušati i u hrvatskom s doslovnim prijenosom: onakven, uz onakav, onakov.

a

Grč. τό χαθ' ОЈ З; lat. universale; engL the subject; fran. sujet; njem. das Allgemeine; rus. το, ο нем ска-зивагот, τ. е. субстрат; dakle: Ono prema čemu je što', jer noviji komentatori ne prihvaćaju ranije čitanje kao τό καθόλου. Ako pak postoji štogod prvo, koje se prema čemu drugome ne naziva 'onakveno', ono je prvotna tvar; kao: ako je zemlja 'uzdušna', a uzduh nije 25 oganj nego je 'ognjen', onda je oganj prvotna tvar, koja nije štogod 'ovo'. Jer se Ono prema čemu je što'53 i podmet i razlikuju po tome što biva štogod 'ovo' ili pak ne biva, kao ono što je podmet ta-pnostima to je čovjek, tijelo i duša, dok je pak trpnost 'obrazovano' ili bijelo' (naime, kad dotič- 30 nome pridođe obrazovanost, ne kaže se obrazovanost, nego 'obrazovan', i čovjek nije bjeloća nego *bijel', niti je hodanje ili kretanje, nego je 'hodajući' ili 'krećući'; upravo kao Onakveno'), Gdje god su stvari tako, ono posljednje je bivstvo; a gdje nisu tako, nego je prirok kakav oblik i neko 35 'ovo', ono posljednje je tvar i tvarno bivstvo. I posve se ispravno zbiva da se kaže »onakve-no« i prema

257

tvari i prema trpnostima, jer oboje J049 b su neodređeni.54 Tako je rečeno kad treba reći da je štogod mogućnošću, a kada ne. 54 Prema D. Rossu, Aristotel ističe kako postoje dvije vrste izvedenih predikata — jedni što su izvedeni iz tvari subjekta, kao 'drven', i drugi izvedeni iz pripadaka subjekta, kao 'obrazovan'. A i tvari i pripacima zajedničko je to što su neodređeni, jer — uzeta odnosno — tvar nema svojeg značaja, dok pripaci nisu ograničeni na jedan poseban subjekt kao što su to bitni predikati. Aristotel istodobno kaže i da postoje dvije vrste podmeta (substrata), gola tvar, koja je u podlozi oblika ili biti, i potpuna pojedinačnost, koja je u. podlozi pripadaka. 55 Ili prvotno ili prvašnje ili prvo ili prije ili ranije; grč. тд πρότερον; lat. prius; engl. priority (or prior); fran. anterieur; njem. friiher; rus. первее. Vidi V, XI. * Grč. Ινιργήσαι; lat. operari; engl. to be actualized (or to become active); fran. peut s'actualiser; njem. in wirkliche Tatigkeit treten; rus. οτατυ деистви-гелћнбш; dakle: 'postati djelom', 'udjeloviti se'. Novogrč. vd ένεργήση (da se udjelovi).

Budući je razlučeno kolikostruko se kaže prije55, jasno je kako je djelatnost prije mogućnosti. A 5 mogućnost ne zovem samo onu određenu koja se naziva promjembenim počelom u drugome ili u istome kao drugome, nego u cijelosti svako počelo kretanja ili mirovanja. Jer i narav je u istome rodu kao i mogućnost, budući da je počelo kretanja, ali ne u čemu drugome, nego u stvari kao u sebi samoj. A od svake je takve mogućnosti prvotnija 10 (ili ranija) djelatnost i po pojmu i po bivstvu, dočim po vremenu jednom jest a jednom nije. Dakle, da je ona prije po pojmu jasno je (jer zbog toga što se može 'udjeloviti'54 i jest uzmožno ono što je prvotno moguće, pa tako kažem kako je 'kadar graditi' onaj tko uzmogne graditi i 'kadar gledati' tko uzmaže gledati i da je 'vidljivo' ono 15 što se može vidjeti. A isti je razlog i u ostalim slučajevima, tako te nužno pojam i znanje jednoga prethodi znanju drugoga.) Po vremenu pak prije je ovako: ono što je isto oblikom djeluje prije, ali ne ako je isto brojem. Kažem naime ovako: Ovomu'

258

čovjeku, Što je već sada prema djelatnosti, i iitu i gledajućemu prije 20 je po vremenu tvar i sjeme i ono koje je kadro gledati, i koji su 'možnošću' čovjek, žito i gledajuće, ali to nisu djelatnošću; dočim od tih su prije po vremenu druga bića koja opstoje djelatnošću, iz kojih su ta i nastala. Jer uvijek iz bića koje je mogućnošću nastaje biće koje je djelatnošću i od bića što jest djelatnošću, kao čovjek od čovjeka, 25 obrazovan od obrazovana, jer uvijek nešto pokreće kao prvo; i to pokretalo već jest djelatnošću. Pri raspravi ο bivstvu rečeno je57 kako sve što nastaje iz nečega nastaje i nešto nastaje te po nečemu, i ono je oblikom istovjetno sa samim tim. Zbog toga se čini nemogućim da bude graditelj tko nije nikad ništa gradio, niti pak citrač 30 tko nije nikad citarao. Jer onaj tko se uči citarati oitarajući se uči citarati, te slično i ostali. Otuda je potekao i sofistički dokaz kako netko koji ne posjeduje znanost učinit će Ono što pripada znanosti, jer onaj tko še uči taj je nema. Ali budući je od onoga što nastaje nešto već nastalo i — Uopće — od onoga što se kreće nešto še već po- 35 krenulo (a koje je bjelodano iz rasprave ο kreta- 1050 a nju)58, valjda i onaj tko se uči nužno posjeduje štogod od znanosti. A tako je već i po tome bjelodano da je djelatnost prije mogućnosti i prema nastanku i prema vremenu. п VII 7, 8. 51 Vidi Fizika, VI 6. Nu ona je prije i po bivstvu, jer stvari koje su postankom potonje oblikom i bivstvom su prvotne (kao što je muž naprama dječaku i čovjek na- 5 prama sjemenu; jer jedno već ima oblik, a drugo ne), i jer sve što nastaje kreće se prema počelu i svrsi (naime, počelo je ono poradi čega je što, dok je nastanak poradi svrhe), a svrha je djelatnost, te radi nje se i stječe mogućnost. Jer životi- 10 nje ne vide kako bi imale vid, nego imaju vid kako bi vidjele; te slično (ljudi imaju) graditeljstvo kako bi gradili i umnost kako bi umovali, ali ne umuju kako bi imali umnost, osim onih što se tek uvježbavaju; a ti zapravo i ne umuju, osim ponešto (ili pak zbog toga što im nije potrebno umovati).

Uz to, tvar biva 'možnošću' jer može postići ob- 15 lik; a kad bude djelatnošću, onda je ona u svojem obliku. Slično je i s ostalim slučajevima, te i u onih kojima je svrha kretanje. I kao što učitelji, pokazavši učenika pri radu, misle kako su postigli svrhu, tako slično i narav. Jer ne bude li tako, 20 nastat će Pausonov Hermo59; naime, neće biti jasno je li znanost unutra ili vani, upravo poput toga lika. Jer djelo je svrha, a djelatnost je djelo; te se otuda л riječ 'djelatnost' kaže prema 'djelu' i teži prema ostvarenosti (svršnosti). Dok je u nekima ono posljednje sama poraba (kao što je u vida viđenje, i mimo toga ne nastaje 25 od vida nikakvo drugo djelo), u drugih nastaje još nešto (kao što od graditeljstva nastaje i kuća mimo same gradnje), pa ipak je ništa manje to u jednome svrha, a u drugome više svrha negoli je mogućnost. Jer gradnja je u

259

izgrađenome, i nastaje i biva istodobno s kućom. s ' Prema predaji (Elijan, Plutarh) slikar Pauson bijaše naslikao konja u trku, koji se, kad bi se slika okrenula, zapravo valjao na leđima. Aristotel vjerojatno aludira na sličnu slikariju na kojoj lik bijaše predočen u visokome reljefu. Dakle, u svih onih kojima je ono nastalo što- 30 god drugo mimo same porabe, tima je djelatnost u tvorevini 60 (kao što je gradnja u građenome, i tkanje u tkanome, te slično i u drugim slučajevima; a u cijelosti je kretanje u kretanome). Dočim u onih koji nemaju kakva drugog djela mimo same djelatnosti, u tima je prisutna djelatnost (kao 35 što je gledanje u gledajućemu, razmišljanje u razmdšljajućemu, i življenje u duši, te stoga i blaženstvo, jer je ono nekakvo življenje). Tako te je 1050 b bjelodano kako su bivstvo i oblik — djelatnost. I prema tome razlogu je očito kako je bivstvom djelatnost prije mogućnosti, i — ikao što rekosmo — po vremenu uvijek jedna djelatnost prethodi drugoj sve do one vječnog prvog pokretala. 5 и

Grč. »ό ποιούμενον; lat. quod fit; engl. the thing produced (the thing that is being mode); fran. l'objet produit; njem. was hervorgebracht ist; rus. β том, нто создаетсл; dakle bit će točnije reći Ono što je tvoreno' ili 'tvorevina' negoli 'ono što se proizvodi' ili 'proizvedeno'. U novogrčkom je το δημιονργονμενον αποτέλεσμα (tvorbeni učinak, tvorevina). 41 Ili 'opreci' (p. p.).

Nu ona je takva i poglavitije: jer vječne su stvari bivstvom prije od onih propadljivdh, budući da ništa vječno nije mogućnošću. A razlog je ovaj: svaka 'možnost' istodobno pripada i protuslovlju61; jer ono što nije uzmožno biti prisutno u čemu, neće biti ni u čemu; dok sve ono što je 10 moguće, može i ne djelovati. Dakle ono što je uzmožno bivati, može i biti i ne biti. Tako je ista stvar uzmožna i bivati i ne bivati. A ono koje je uzmožno ne bivati, može i ne biti. Ono pak što je moguće ne biti, to je i propadljivo, ili naprosto ili upravo tako kako se kaže da može ne bivati: bilo 15 prema mjestu, bilo prema koliikoći ili kakvoći; a naprosto prema bivstvu. Dakle, od stvari što su nepropadljive naprosto ništa nije mogućnošću naprosto (iako ništa ne priječi da bude takvo prema čemu, kao kakvoćom ili mjestom). Sve su takve dakle djelatnošću. Isto tako [nije možnošću] ni jedna od onih koje su iz nužnosti (iako su te prvotne, jer da ne bivaju takve, ne bi bilo ničega). A takvo nije ni kretanje, ako jest kakvo koje je 20 vječno; niti pak ako postoji štogod vječno pokrenuto62, nije ono kretano prema mogućnosti, nego prema Otkud' i 'kamo' (i ništa ne priječi da opstoji tvar čega

260

takvoga). Stoga uvijek djeluju Sunce, zvijezde i cijelo nebo, i ne treba se bojati kako će jednom stati, kao što se boje oni koji pišu Ο prirodi.Niti se ti umaraju čineći tako; jer kretanje njima nije spojeno s mogućnošću protuslovlja63 64

— kao što jest propadljivim stvarima — tako te bi im bila naporna neprekidnost kretanja. Naime, uzrok je toga kad bivstvo biva tvar i mogućnost, a ne djelatnost. a Vidi ranije tumačenje nazivka τό χινούμενον u smislu da je posrijedi Ono što je pokrenuto', a ne 'pokretno*. 43 Npr. Empedoklo (usp. De Caelo, 284 a 24—6). 44 Ili 'oprečnoga'. 45 Misli se na nebeska tijela. 44 Jer su same ujedno i 'pokretala' i 'pokretnine'; usp. De Gen. et Corr., 337 a 1—7. 47 Pogl. V 2. 44 Ili 'opreku'. 49 Grč. ol iv τοις λόγοις; lat. qui universalibus notio-nibus student; engl. dialecticians; fran. dans leurs raisonnements dialectiques; njem. die »in den Be-griffen« philosophieren; rus. те, кто исследует onpe-делениа; podrazumijevaju se platonici, ο čemu vidi I, VI 7. U novogrč. je δσοι ασχολούνται μί λογοκοπικ&ς συζητήσεις (koji se bave razgovornim pretresanjima). A te* nepropadljive65 oponašaju pak one stvari koje su u mijeni, kao zemlja i oganj. Jer i ove uvijek djeluju, budući da posjeduju kretanje prema sebi i u sebi samima.66 Dočim sve ostale mogućnosti — prema onome kako je već razlučeno67 — dopuštaju protuslovlje68 (jer ono koje je uzmožno kretati štogod Ovako', može to (po)kretati i ne Ovako'), koje god su naime prema pojmu. A iste nepojmovne mogućnosti — svojim prisućem i od-sućem — proizvest će protuslovlje (opreku). Ako, dakle, postoje neke takve naravi ili bivstva kakve »oni što se bave pojmovima«69 kažu da su ideje, postojat će nešto mnogo više znanstveno od znanosti po sebi i više pokrenuto od samog kretanja; 1051 a jer te će (stvari) više biti djelatnosti, a one pak njihove mogućnosti.70 Tako je bjelodano da je djelatnost prvotna (ui je ranije) i prema mogućnosti i svakom promjembenom počelu.

9 A da je bolja i cjenjenija djelatnost od valjane mogućnosti, jasno je iz slijedećeg. Ο čemu god se 5 kaže kako je prema 'moćd', to isto je uzmožno i za protivnosti, kao ono ο čemu se kaže da može ozdraviti, to isto može i oboljeti, pa i istodobno, jer ista je mogućnost ozdravljenju i oboljenju, mirovanju i gibanju, i građenju i obaranju, (možnost) graditi se i oboriti se. DaHe, mogućnost za protivnosti 10 istodobno je prisutna; dočim je nemoguće da protivnosti bivaju istodobno; isto je tako nemoguće da djelatnosti budu prisutne istodobno (kao ozdravljenje i oboljenje), tako te nužno jedno od njih mora biti ono dobro; samo pak moći jednako je oboje ili nijedno; stoga je djelatnost bolja. Isto 15 je tako u slučaju zala nužno da svrha i djelatnost budu gori od mogućnosti. Jer ono što je uzmožno jednako je obje protivnosti. Bjelodano je dakle kako ne postoji zlo mimo stvari; jer naravlju zlo je potonje od možnosti. 71 Stoga, ni u

261

stvarima što su od početka i vječne nema ničega zlog niti po20 grešnog niti pokvarenog (jer i pokvarenost je jedno od zala). 70 Ideja, budući je sveopća izvan svojih posebnih pojava, bit će možnost (ili mogućnost), te će stoga biti niža od odgovarajućih pojedinačnosti. Tako će ideja znanosti biti niža od pojedinačnih čina znanstvene misli (D. R.). Inače je to usputan udarac namijenjen nauku ο idejama (Η. Τ.). 71 Naime, ono što je vječno i bivstveno mora biti bolje od možnosti. A zlo ne postoji izvan pojedinačnih slučajeva zla. Aristotelov dokaz je usmjeren protiv platonske ideje zla te protiv poistovjećivanja zla s jednim od načela svemira (D. R.; Η. Τ.). I matematički (ili geometrijski) likovi otkrit će se djelatnošću, jer se otkrivaju razdiobom. Da su već razdijeljeni, bili bi bjelodani; a sad su pak

262

prisutni mogućnošću. Zašto je trokut dva prava kuta? 72 Zbog toga što su kutovi oko jedne točke jednaki dvama pravim kutovima. Da je već izvu- 25 Čena crta usporedna sa stranicom, onomu tko gleda bilo bi to odmah očito.73 Zašto je u polukrugu bilo koji kut pravi? Ako su tri crte jednake — dvije koje su osnovica i ona koja je okomita iz sredine — to je jasno čim ugleda onomu tko zna prvu pretpostavku. 74 Tako te je bjelodano, kako se stvari koje bivaju mogućnošću otkrivaju dovedene u djelatnost. Razlog je tomu što je mišljenje 30 djelatnost; tako te mogućnost biva iz djelatnosti, pa stoga ljudi tvoreći spoznaju (jer pojedina djelatnost, što je prema broju75, kasnije je po nastanku). 10

Budući se biće i nebiće kaže jednom prema obrascima priroka76, jednom prema njihovoj moguć- 35 nosti ili djelatnosti ili pak protivnostima; jednom 1051 b

71

To jest: zašto je zbroj unutarnjih kutova trokuta jednak dvama pravim kutovima?

74

Crtež za taj Aristotelov teorem bio bi slijedeći: 75 Dotični crtež Aristotel ne predočuje do kraja, ali se cjelovit dokaz nalazi u Euklida (I 32). 75 Tu D. Ross i H. Tredennick imaju prijevod poten-tialitj (or potency), to jest: 'nego odgovarajuća mož-nost (mogućnost)', dok njemački i latinski prijevod prate doslovno grčki predložak, u kojem je *aP αριθμόν, to jest: secundum numerum, der Zahl nach; a i ruski prijevod ima dodatak — [no отнотеник) κ возможности]. 74 Ili prema likovima kategorija'. opet najpoglavitije kao istinito i lažno, a to je u stvarima po složenosti ili rastavijenosti, tako te istinu govori onaj tko misli da rastavljeno biva rastavljeno i složeno biva složeno, dok grijesi onaj tko misli oprečno

8

0C

negoli se stvari, ponašaju —; kad jest ili nije ono što se zove isrMitim ili laž- 5 nim? Jer treba razvidjeti što time kažemo. Naime, ne zbog toga što mi istinito mislimo ikako si ti bijel, da ti jesi bijel, nego zbog toga što ti jesi bijel, mi koji to kažemo govorimo istinu. Ako su dakle jedne stvari uvijek rastavljene i ne mogu se slagati, a neke opet mogu biti i protivnosti ti- 10 ma (jer biti znači bivati složeno i jedno, a ne biti znači bivati ne složeno, nego više), — što se tiče možebitnosti77 isto mnijenje biva i istinito i lažno kao i isti izjavak, pa se može jednom govoriti istina, a jednom govoriti laž; dočim što še tiče 15 stvari koje se ne mogu drukčije ponašati, ne biva jednom istinito a jednom lažno, nego su ista [mnijenja] uvijek istinita ili lažna. 77 Grč. τά lv6exи\их нас веи^еи; dakle: Ovdašnje stvari', ovdašnjine, ovdašnjosti. Slično je i u novogrčkom prijevodu τα πράγματα τοΰ ίδω χδσμου (stvari ovdašnjeg svijeta). ne treba postaviti da se tražena znanost bavi uzrocima opisanim u Fizici.1 Jer ona se ne bavi onim 35 'poradi čega'8 (budući da to je samo dobro; i ono je prisutno u činidbama' i u stvarima koje su u kretanju; ono je i prvo koje pokreće — jer takva je svrha — dok u nepokretninama nema prvotnog pokretala), te u cijelosti teškoću sadržava pitanje: bavi li se možda sada tražena znanost sjetilnim bivstvima, ili pak ne njima, nego nekim drugim. Jer ako se bavi drugim, bit će ili ο oblicima ili ο 1059 b matematičkim stvarima. A bjelodano je dakle da ti oblici ne postoje. I u cijelosti teškoću sadržava pitanje: čak ako tkogod i postavi da oni postoje, zašto onda isto tako, kao u matematičkim stvarima, ne bude i s ostalim stvarima od kojih postoje oblici10. Kažem naime kako ti postavljaju 5 matematičke stvari između oblika i osjetnina, kao neke treće (stvari) mimo oblika i ovdašnjosti;11 ali ne postoji ni treći čovjek ni konj mimo onog što je po sebi i pojedinačnih. Ako pak nije kako oni govore, kojim stvarima valja postaviti da se bavi matematik? Svakako ne ovdašnjostima, jer ni jedna od njih nije onakva kakvu istražuju matematičke 10 znanosti. Isto se tako matematičkim stvarima ne bavi ni sada tražena znanost (јег ni jedna od tih ne postoji odvojeno); ali se ne bavi ni sjetilnim bivstvima, jer su ta propadljiva. I u cijelosti, mogao bi tkogod dvojiti — kojoj znanosti pripada dvoumiti ο tvari matematičkih stvari. Jer to ne pripada ni naravoslovlju12, budući da je sav posao naravoslovca sa stvarima koje u sebi imaju počelo kretanja i mirovanja; a isto tako ni znanosti koja istražuje dokazivanje i spoznaju; jer upravo ο toj stvari i jest njezino istraživanje. Preostaje dakle da postavljena filozofija razviđa upravo ο tim stvarima.

287

" Grč. ή φυσική; lat. physica; engl. physics; fran. la Physique; njem. die Physik; rus. учение ο природе, начала есгествознанш; dotični nazivak se prevodi starijom riječju 'naravoslovlje', kako bi se izbjeglo odveć moderno značenje grecizma 'fizika', koje ovdje i nije posrijedi (p.p.).

u Grč. τά ΐσχατα; lat. ultima; engl. ultimate svecies (or — D. Ross — infimae species); fran. les inđividus (prema tomističkom tumačenju eztrema — particu-laria); njem. das Letzte; rus. c последними [видами]. Tu se u novogrč. dodaje ατομικά στοιχεία (pojedinačna načela).

Mogao bi tkogod dvojiti, treba li traženu znanost postaviti kao da je ο počelima koja neki nazivaju pratvarima; jer svi postavljaju kako su te prisutne u složevinama. Ali prije bi se pomislilo kako tražena znanost mora biti ο općenitostima, jer svaki se pojam i svaka znanost bave općenitostima a ne posljednjim (vrstama)13, pa bi tako bila ο prvotnim rodovima. A ti bi bili bitak i jedno, jer ο njima bi se najviše moglo pretpostaviti da obuhvaćaju sva bića te da najviše nalikuju počelima, zbog toga što su prvotni naravlju. Jer propadnu li oni, supropadaju s njima i sve ostale stvari, naime: sve je biće i jedno. Ali ukoliko je nužno, postavi li ih tkogod kao rodove, sudjelovati u njihovim razlikama, dok ni jedna razlika ne sudjeluje u rodu, utoliko bi se činilo da se ne smiju postaviti ni kao rodovi ni kao počela. Uz to, ako je ono što je jednostavnije više počelo od onoga koje je to manje, i ako su posljednji (članovi) roda jednostavniji od rodova (jer su ti nerazdjeljivi,dok se rodovi dijele na više i različitih vrsta), činilo bi se da su više vrste počela negoli rodovi. A ukoliko pak vrste supropadaju s rodovima, čini se da rodovi više nalikuju počelima. Jer počelo je ono s čime nešto propada. Dakle, te i tima slične druge stvari sadržavaju teškoću. 14

Treba imati na umu kako Aristotel tu samo navodi uobičajena mnijenja i susljedne teškoće (D. R.). 2 Uz to, treba li postaviti još nešto mimo pojedinačnosti, ili pak ne, nego se upravo njima bavi tražena znanost? Ali te su beskonačne (brojem). A opet one stvari što opstoje mimo pojedinačnosti rodovi su i vrste, i ničim se od njih ne bavi dotična tražena znanost. Zbog čega je to nemoguće već je rečeno. 14 Jer uopće je dvoumlje u tome, treba li pretpostaviti kakvo odvojeno bivstvo mimo sjetilnih bivstava i ovdašnjosti, ili ne, nego da su te bića, i da se mudrost njima bavi. Jer čini se kako tražimo nekakvo drugo bivstvo, i da nam je to postavljena zadaća, kažem, naime: vidjeti postoji li štogod odvojeno i po sebi koje nije prisutno ni u jednoj od osjetnina. Uz to, ako mimo sjetilnih bivstava opstoji i drugo neko bivstvo, mimo kojih osjetnina treba postaviti da to postoji? Jer zašto bi ga tkogod postavio više mimo ljudi ili mimo konja negoli mimo drugih životinja ili uopće bića bez duše15? Pa ipak prirediti, uza ta sjetilna i propadljiva bivstva, jednaka njima i vječna druga, čini se da ispada izvan razložnosti. Nu ako sada traženo počelo ne opstoji odvojivo od tjelesa, što bi tkogod drugo više postavio od same tvari? Samo što ona ne biva djelatnošću, nego biva jedino mogućnošću. Činilo bi se kako je i više i poglavitije od nje počelo oblik ili lik; ali on je propadljiv16, tako te u cijelosti ne postoji vječno bivstvo, koje je odvojivo i po sebi. Ali to je besmisleno. Jer

288

čini se da i gotovo svi najdomišljatiji mislioci traže 25 takvo počelo i bivstvo kao ono što jest. Jer kako će biti poretka ako nema čega vječnog, odvojenog i trajnog?

Uz to, ako postoji neko bivstvo i počelo takve naravi kakvo sada tražimo, i ako je ono jedno svima te isto i vječnim i propadljivim stvarima, dvo-umlje je u pitanju: zašto, dok je isto počelo, jedne 30 su stvari pod tim počelom vječne, a druge nisu vječne (jer to je besmisleno). Ako je opet jedno počelo propadljivih stvari a drugo onih vječnih, ako je vječno i ono propadljivih stvari, jednako ćemo dvojiti (jer zašto, ako je počelo vječno, nisu vječne i stvari koje su pod tim počelom?). Ali ako je ono propadljivo, iza toga biva neko drugo počelo, te opet iza ovoga drugo, i to će ići u besko- 35 načno.17 17 Usp. B. 1000a 5—1001a 3. " Pitagorejci i Platon. " Ili 'dvojstvo'; grč. δνάς; lat. diialitas; engl. two; fran. la Dyade; njem. Zweiheit; rus. двопка; sama grčka riječ znači još i 'dvojina' i 'dvoje'; otuda je shvatljiva raznolikost u prijevodima i tumačenjima. " To jest 'inteligibilne' površine (Η. Τ.). Ako opet tkogod postavi počela što se čine naj-nepokretnijim, biće i jedno, prvo: ako svako od njih ne označuje 'štogod ovo' i bivstvo, kako će bi- 1060 b ti odjeljivi i po sebi? Pa ipak tražimo upravo takva vječna i prvotna počela. Ako pak svako od njih pokazuje 'štogod ovo' i bivstvo, sva će bića biti bivstva, jer se biće pririče svima stvarima (a nekima i jedno); nu lažno je da su sva bića biv- 5 stvo. Uz to, što se tiče onih 1'' koji govore kako je prvotno počelo jedno i da je to bivstvo, te im iz jednoga i tvari prvo nastaje broj i za njega tvrde da je bivstvo, kako to rečeno može biti istinito? Jer kako treba kao jedno pojmiti dvaa i svaki po- 10 jedini od ostalih složenih brojeva? Ο tome, naime, niti oni što kažu, niti je to lako kazati. Ako tkogod crte ili ono što iz njih slijedi (podrazumijevam prvotne površine)20 postavi kao počela, tš barem nisu odjeljiva bivstva, nego odsječci i razdiobe, prve površja a druge tjelesa, dok su to to- 15 čke od crta; i uz to su granice tih istih (stvari). A sve su te prisutne u drugim stvarima i ništa od toga nije odjeljivo. Zatim, kako treba pretpostaviti da postoji bivstvo jednoga i točke? Jer svakom bivstvu pripada nastajanje, dočim točka toga nema; naime, točka je razdioba.A dvoumlje izaziva i to što je svaka znanost 20 ο općenitostima i ο 'takvome', dok bivstvo nije općenitost, nego je prije štogod Ovo' i nešto odvojivo, tako te ako postoji znanost ο počelima, kako treba pretpostaviti da je počelo bivstvo?21 22

Uz to, opstoji li štogod mimo složevine (tu podrazumijevam tvar i ono što je s njom) ili ne? Ako ne opstoji, onda su sve (stvari) koje su u tvari 25 — propadljive. Ako pak opstoji štogod, moralo bi biti oblik ili lik. A to opet u kojima jest i u kojima nije — teško je odlučiti; jer u nekima je bjelodano da oblik nije odvojiv, kao u slučaju kuće.Zatim, jesu li počela ista vrstom ili brojem? Jer ako su brojem, sve će stvari biti iste.23 24

30

289

3

Budući se filozofska znanost bavi bitkom25 kao bitkom općenito i ne prema dijelu, ТзИак' se go-

Ά

Usp. B. 1001a 4—1002b 11. a Usp. B. 1003a 5—17. " Usp. B. 999a 24 b—24. и Usp. 999b 24— 1000a 4. 0 Usporedi IV, I, II. što se tiče samog izričaja tb δν δν postoji neslaganje među tumačima i prevoditeljima; tako je to u latinskom ens prout ens, a njem. vom Seienden als solchem (Što bi u oba slučaja bilo biće kao biće'), ali dok stariji engl. prijevod ima being qua being (dakle: biće kao biće), noviji donosi Being qua Being, što je dakako bitak kao bitak'. U fran. je de l'&tre en tant gu'etre (o Bitku kao biću), a u ruskom cytuee как таковое. Vidi i ranija tumačenja istog nazivka. I u novogrč. prijevodu je tb δν &ς δν (biće kao biće, bivajuće kao bivajuće'). vori mnogovrsno a ne na jedan način; ako je to pak istoimeno i ne prema čemu zajedničkome, onda nije pod jednom znanošću (jer takvima nije jedan rod); nu ako je prema čemu zajedničko- 35 me, bit će pod jednom znanošću, čini se da se nazivak govori na već spomenuti način, kao i liječničko' i 'zdravo', jer i od tih svako upotreblju-jemo mnogovrsno; a svako se pojedino kazuje 1061 tim načinom zbog toga što se jedno odnosi prema liječničkoj znanosti, drugo prema zdravlju, neko opet drukčije, ali svako pojedino prema istome. Jer 'liječnički' se zove i pojam i nož, jedno zbog toga što potječe od liječničke znanosti a drugo jer je njoj korisno. A slično je i sa 'zdravim'; jed- 5 no zbog toga što označuje zdravlje, drugo zbog toga što ga tvori. Isti je način i u ostalim (slučajevima). A istim se načinom kazuje i svako trice'; jer zbog toga što je bitku kao bitku' 26 trpnost ili stanje ili raspolaganje ili kretanje — ili štogod drugo od tih — i naziva se biće svako pojedino od njih. I budući se svako biće svodi na štogod jedno 10 i zajedničko, i svaka pojedina od protivština svodit će se na prvotne razlike i protivštine bitka, pa bile prvotne razlike bitka mnoštvo i jedno, bile sličnost i nesličnost, bile pak kakve druge; i neka te budu kao ono što je već raspravljano. 27 I ništa 15 se ne razlikuje biva li svođenje bića na bitak ili na jedno; jer čak ako i nisu isto nego drugo, barem se izmjenjuju; naime: jedno je nekako i biće, a biće — jedno. * Ili biću kao biću' ili 'bivajućem kao bivajućem' (podrazumijevajući ranija tumačenja nosivog pojma to б»). и

Usp. IV, II 9.

Budući pripada jednoj te istoj znanosti istraživati sve protimbe, i svaka se pojedina od njih naziva prema lišenosti — iako bi mogao itkogod dvo- 20 jiti kako se neke od njih nazivaju prema lišenosti, koje imaju štogod 'srednje', poput 'nepravednog' i 'pravednog' — u svima tima lišenost se ne smije postaviti ο cijelome pojmu, nego ο posljednjoj vrsti; kao ako je pravedan onaj 'tko je prema nekome stanju poslušan zakonima', nepravedan neće biti posve lišen cijelog pojma, nego 'ne- 25 kako manjkav u poslušnosti zakonima', i takva će mu lišenost pripadati. A isti je način i u ostalim slučajevima.

290

* Grč. τα ίξ αφαιρέσεως; lat. abstracta; engl. ab-stractions; fran. abstractions; njem. das aus Abstrak-tion Hervorgegangene; rus. отвлеченное, абстракцип; doslovno bi bilo 'stvari nastale oduzimanjem'; preko lat. abstractio odavno je načinjen i naš nazivak 'od-mišljanje' (Stulli). ■ Ili 'sadašnji položaj'; grč. τ& υπάρχοντα; (što je i prije tumačeno) katkada treba prevesti što točnije, te otuda ovdje 'prisutnine'; inače su tome najbliži lat. i njem. prijevod (ea quae insunt i das an ihnen sich Findende), dok su engleski prijevodi udaljeniji (properties i attributes) kao i fran. les dćterminations de celles-ci; rus. сво&ственное. I novogrčki prijevod je sličan: τας Ιδιότητας των σχέσεων αυτών (svojstva njihovih odnošaja). " To jest 'fizici' u Aristotelovu značenju. I kao što matematik istražuje proizvode odmiš-ljanjaa (jer istražuje oduzimajući sve osjetnine, 30 kao težinu i lakoću, tvrdoću i njezinu protimbu, te toplinu i hladnoću, i ostale sjetilne protivštine, pa ostavlja samo količinu i neprekidnost, jednom u jednom smjeru, jednom u dva i jednom u tri smjera, i njihove trpnosti kao količinske i nepre- 35 kidne, i ne promatra ih ni prema čemu drugome; i jednom promatra položaje jednih prema drugima i njihove prisutnine29, jednom njihove su-mjernosti i nesumjernosti, jednom pak njihove 1061 b omjere; pa ipak postavljamo jednu i istu znanost svih tih stvari, naime: geometriju), isti je takav način i s bitkom. Jer same prigotke njemu kao bitku, i njegove protivštine kao bitka, ne promat- 5 ra nikoja znanost nego filozofija; jer naravoslov-lju30 tkogod bi pripisao promatranje stvari ne kao bića, nego prije kao onih što sudjeluju u kretanju, dok se dijalektika i sofrstika tiču prigodaka bićima, ali ne stvari kao bića, niti se pak bave bitkom po sebi ukoliko je bitak; tako te preostaje da fi- 10 lozof promatra rečene stvari, ukoliko su one bitak. Budući se svako biće (iako se mnogovrsno kaže) kazuje prema nečemu jednom i zajedničkom, a istim načinom i protimbe (jer se svode na prvotne protivštine i razlike bitka), i kako takve stvari mogu biti pod jednom znanošću, time bi se 15 razriješilo dvoumi je navedeno u početku31; podrazumijevam naime ono u kojem se dvojilo kako će biti jedna znanost stvarima što su mnoge i različite rodom. 4 A jer se čak i matematik služi zajeclničkim po-stavcima32 na poseban način, zadaća prve filozofije bit će promatranje i tih počela. Jer »da su ostaci jednaki kad se od jednakih oduzmu jednaki« zajedničko je svim količinama, ali matematika — 20 izdvojivši sebi kakav dio vlastite tvari — zasniva ο tome promatranje, kao ο crtama, kutovima ili brojevima ili ο kojoj drugoj od količina, ali ne kao ο bićima, nego ο svakome pojedinome od njih kao ο neprekidnome, u jednome, u dva ili u tri smjera. Filozofija dočim ne promatra (svojstva) 25 što su tek u dijelu, ukoliko svakoj od tih pojedinačnosti štogod pripada, nego istražuje ο biću, ukoliko je biće svako pojedino od njih. Kao u matematike isti je način i u naravoslovlja; jer 'fizika' promatra prigotke i počela bića kao stvari u kretanju, a ne kao bića (dok rekosmo kako je prvotna znanost ο tima samo ukoliko su podmeti 30 bića, ali ne kao štogod drugo). Zbog toga i tu i matematičku znanost treba postaviti kao dijelove mudrosti. 33

291

11

Usp. 1059a 20—23. GrČ. ta κοινά; lat. quae communia sunt; engl. com-mon axioms; fran. axiomes; njem. die allgemeinen Grundsatze; rus. обгцие положеншг. Ta različitost pokazuje koliko je uputno trsiti se oko što točnijeg prijevoda. U novogrčkom je τά κοινά αξιώματα (zajednički postavci). u Usp. III 1005a 19b—2. и Grč. ποός tMa ii ίστιν; lat. ad aliguem autem est; engl. there is a proof ad hominem; fran. une preuve ad hominem; njem. gegen einen bestimmten Gegner einen Beweis dafiir fiihren; rus. против определенних лиц. Očito je i ovdje latinski najbliži izvorniku, kako i sami smatramo da je uputno prevesti, naime 'naprama nekome' mjesto posve doslovno 'naprama ovome'. A i novogrčki ima — * (kako je već pokazano) može značiti i kretati se ili gibati, radi što točnijeg prijenosa zadržava se izvorni oblik, koji je i u hrvatskom višeznačan (p.p). 1(0 Pojmovna odredba ("λόγος) jedna je i sveopća. Spoj toga (ili oblika) s tvarju tvori pojedinačno. Tako množina pojedinačnosti nastaje spojem istog oblika s različitom tvari. Ili — kako kaže D. Ross — 'pojam' je zajednički svim ljudima, stoga tvar mora biti ono što Sokratu daje njegovu jedinstvenost. ,0 * To jest: 'ono što bijaše biti' ili 'štostvo'. 105 Cini se da taj stavak pripada ranijem razdoblju Aristotelove misli. A dokaz kako 'mnoštvo' uključuje tvar nije u skladu s nazorom da postoji 55 netvarnih pokretnika (Η. Τ.), "Kao predaja je prenošeno od naših pradavnih 1074 b predaka, te ostavljeno potomcima u obliku priče, kako su nebeska tjelesa bogovi i da Božansko obuhvaća cijelu narav. Ostalo je poslije pridodano onako bajoslovno radi nagovaranja svjetine te radi zakonske i zajedničke koristi; govore kako su tJ bo- 5 govi čovjekoliki ili nalik na neke druge životinje, i ostale stvari susljedne i slične tima već rečenim. Ali ako tkogod, izdvojivši od svega toga, prihvati samo prvo, da su prvotna bivstva držali za bogove, smatrat će to doista božanskim izrijekom, i kako 10 su prema vjerojatnoći svako umijeće i filozofija često bivali iznalaženi koliko god je moguće pa onda ponovo propadali, tako su i ta njihova mnijenja bila sačuvana sve do sada kao kakvi preostaci. Dakle samo su nam tim načinom jasni predačko mnijenje i ono prvašnjih mislilaca. 9 Stvari koje se tiču uma sadržavaju stanovite 15 dvojbe. Jer čini se kako je um najbožanskija od pojavnina; ali (pitanje) kako će se on

329

20

takav ponašati, sadržava neke teškoće. Jer, ako on ništa ne umuje, u čemu će mu biti dostojanstvo? Nego se ponaša kao netko tko spava. Ako pak on umuje, ali time gospodari štogod drugo, onda — jer ono što mu je bivstvo nije mišljenje, nego je mogućnost106 — on neće biti najbolje bivstvo; naime, nje- 20 gova izvrsnost potječe od mišljenja. Uz to, bilo njegovo bivstvo um ili pak mišljenje, što on umuje? Jer sam umuje (ili misli) ili sebe samoga ili štogod drugo. I ako štogod drugo, onda ili uvijek isto ili drukčije. I da li se štogod razlikuje ili ne, umuje li ono što je lijepo ili pak bilo što? Ili je 25 čak i besmisleno da on razmišlja ο nekim stvarima? Jasno je dakle kako on umuje ono što je najbožanskije i najčasnije i koje se ne mijenja; jer promjena bi bila nagore, a takvo što bi već bilo kretanje. 107 Prvo, dakle, ako um nije mišljenje, nego je mogućnost, razložno je da mu neprekidnost mišljenja bude naporna; i zatim, jasno je kako bi bilo štogod koje je časnije od uma, to jest: ono mišljeno 101. Jer će onda i misao i mišljenje biti 30 m

To jest: ako njegovo mišljenje određuje štogod drugo, um je onda tek mogućnost, a ne najviša djelatnost (Η. Τ.). A temeljna je postavka da je um nepokretan. "* Grč. tb νοούμβνον; lat. quod intelligitur; engl. the object of thought (t hat which ts thought of ); fran. l'objet metne de la pensie; njem. das Erkannte; rus. постигаемое Mbtcnbio. I novogrč. zadržava tb voovpevov (predmet misli). prisutni i u onome koji misli najgore, tako te ako to treba izbjegavati (budući da je neke stvari bolje ne vidjeti negoli vidjeti), samo mišljenje ne bi bilo ono najbolje. Stoga um misli sebe samoga, ako jest ono što je najbolje, i njegovo je mišljenje mišljenje mišljenja.Pa ipak se čini kako su uvijek ο čemu drugome 35 i znanje i zamjećivanje i mnijenje i razumijeće, a ο sebi samome tek nuzgredno. Uz to, ako je misliti' drukčije negoli "biti misao'109 110 , prema kojemu je od toga da dobro bude prisutno u misli? Jer nije isti bitak 'mišljenju' i 'mišljenome'. I je li u nekim slučajevima znanje sama stvar? Jer u tvor- 1075 a benim znanostima — a bez tvari — stvar su bivstvo i bit, dočim u motriteljskim znanostima stvar su pojam i mišljenje. Budući se dakle ne razlikuju 'mišljeno' i um111 u onih stvari koje nemaju tvari, one će biti isto, i mišljenje će hiti jedno s mišljenim. "" Ili 'umuje. . . i njegovo je umovanje umovanje umovania'. Dok se mi i ovdje držimo što doslovnijeg prijevoda (jer se trsimo prenijeti štogod od korijenskog smisla), ostali su prijevodi poprilično različiti. Grč. ή νόησις νοήσεως νόησις; lat. intellectio intellec-tionis intellectio; engl. Us thinking is a thinking of thinking (or on thinking); fran. sa Pensie est pensie de pensie; njem. die Vernunfterkenntnis ist Erkenn-tnis ihrer Erkenntnis; rus. мишление его ecrb лшш-ление ο ммшлении; novogrčki prijevod zadržava izvorne riječi i poredak —ή &\ νόησις tlvat νοήσεως νύησις.

330

ш

Ili: bivati ono mišljeno'. Ili 'misao'; vidi ranije tumačenje nazivka νους. 111 Ili 'mišljenje ο sebi' ili 'umna spoznaja sebe samoga' (die Vernunfterkenntnis ihrer selbst, kako kaže H. Bonitz). 111

I još preostaje dvoumlje: da U je 'mišljeno' slo- 5 ževina. Jer tada bi se mijenjala u dijelovima cjeline. Nu nedjeljivo je sve ono što nema tvari — kao čovječji um ili radije kakav je um složevina u stanovitu vremenu (jer on nema 'dobro' u ovome ili onome času, nego u nekom cijelom vremenu posjeduje ono 'najbolje', budući da je to drukčije od njega) — i tako se ponaša mišljenje112 ο 10 samome sebi kroza cjelokupnu vječnost. 10 A treba razvidjeti i kojim načinom narav Svega 113 sadržava dobro i ono najbolje, da li kao štogod izdvojeno i samo po sebi, ili kao poredak. Ili je pak na oba načina kao vojska. Jer njezino dobro je i u poretku i u vojskovođi, i više u tome drugome, budući da nije taj zbog poretka, ali je pore- 15 dak zbog njega. Sve su stvari sređene nekako, ali ne istim načinom, i ribe i ptice i biljke; a ništa se ne ponaša tako kao da nema nikakva odnošaja jednoga prema drugome, nego jest nekakav odnošaj. Jer sve se stvari sređuju prema jednom, ali kao u kućanstvu, gdje je slobodnima najmanje dopušteno činiti bilo što nasumce, nego su im sve stvari 20 ili većina već uređene, dok je u robova i životinja malo toga što je poradi zajedništva, a mnogo toga onako nasumce. Jer takvo počelo svakog pojedinog od tih njihova je narav. Kažem na primjer kako sve stvari moraju doći do svoje razludžbe114; a isto je i s drugima koje se sve združuju poradi cjeline. Ne smije se smetnuti s uma na kolike nemoguć- 25 nosti ili besmislice nailaze oni koji tvrde drukčije, i što govore oni kojima su primjereniji nazori, te ш Grč. όλον; lat. universum; engl. universe; fran. Tout (l'Univers sensible); njem. das Alt; rus. мировое целое. Sama riječ inače znači cijelo, cjelina, sve, iako je i u novogrč. prijevodu *d σύμπαν (svemir). 1,4 I ovo se važno mjesto poprilično razlikuje u prijevodima: grč. *»J γε τό διαχριθήναι ανάγκη &πασιν έλθείν; lat. quod necesse est omnia in mutuum qui-dem discrimen venire; engl. that everything must at least come to dissolution (or that ali at least must come to be dissolved into their elements); fran. que tous les etres doivent du moins en venir ά se dissoudre dans leurs eloments; njem. alle mussen zur Ausson-derung kommen; rus. — prema rječniku Dvoreckoga — все c Heo6xoduMocTbH3 приходит κ (своему) pacna-ду; dočim u našem prijevodu je — всакому... не-обходимо 30HXTb свое особное место. D. Ross tu dodaje 'elemente', uz napomenu 'kako bi viši oblici bića nastali novim kombinacijama elemenata'. U novogrčkom je pak

όλα τά οντα τείνουν άναγκαστικ&ς νά διακριθούν με τάς διαφόρους λειτουργίας (sva bića nužno teže raspasti se poradi različitih

djelatnosti). u kojih su još najmanje dvojbe. Jer svi ti tvore sve (stvari) iz protivnosti. A nije ispravno ni 'sve stvari''15 ni 'iz protivnosti'1", niti

331

20

oni kazuju kako će nastati iz protivnosti stvari u kojima su prisutne protivnosti; budući da su protivnosti uzajam- 30 no netrpne. Dočim nama se to razložno razrješuje time što postoji nešto treće. 117 Ti (mislioci) pretvaraju jednu od protivnosti u tvar, kao oni koji tvore 'nejednako' za jednako i 'mnoge' za jedno.118 Nu i to se razrješuje na isti način; jer jedna tvar nije račemu protimba. Uz to, sve će stvari sudjelovati u zlu, osim onoga što je jedno; jer je samo zlo™ 35 jedno od načela. Dočim ostalima120 dobro i zlo i nisu počela, iako je u svim stvarima dobro ponajviše počelo. Prvi ispravno kažu da je (dobro) počelo, ali ne kažu kako je dobro počelo: da li kao svrha ili kao pokretalo ili kao oblilk. A besmisleno 1075 b je i što reče Empedoklo, jer tvori od ljubavi™ dobro, ali ona je počelo i kao pokretalo (jer sakuplja) i kao tvar, budući da je dio mješavine. Samo, ako se čak i dogodi da ista stvar bude počelo i kao tvar i kao pokretalo, ipak sam bitak 5 nije isti. Prema čemu je, dakle, ljubav počelo? A isto je tako besmisleno da svađa bude nepropad-ljiva, jer je ona sama narav zla.122 115 Jer postoji vječno bivstvo koje nije izvedeno iz protimbi (ili protivnosti). To jest: stvari se izvode i iz 'podstavnika' ('podmeta' ili 'podloge'). To jest: podmet ili 'podstavnik' (substratum). "* Misli se na platonike.

119

Samo zlo se poistovjećivalo s 'nejednakim'; usp. I, VI 10. Misli se na pitagorejce i Speusipa. Usp. III, IV 11—20. ш Usp. XI, IX 3. ш

Anaksagori je, kao pokretalo, dobro počelo, jer шп pokreće, ali on pokreće poradi nečega, te tako postoji štogod drugo, ukoliko nije kao što mi kažemo, budući da je nama liječničko umijeće na neki način zdravlje.123 Isto je tako besmisleno ne 10 načiniti protivnost dobru i umu. Ali svi oni koji postavljaju protimbe nikad se ne služe protimbama, ukoliko im ih tkogod ne uskladi. I nitko ne kaže zašto su jedne stvari propadljive a druge ne-propadljive, jer oni sva bića tvore od

332

istih počela. Uz to, neki tvore bića iz ne-bića, dok drugi124 15 — kako ne bi bila na to prisiljeni — tvore od svih stvari jedno.

.Uz to, nitko ne kazuje zbog čega će uvijek biti nastajanja i što je uzrok nastajanju. A onima koji postavljaju dva počela nužno je da drugo počelo bude poglavitije; te isto tako i onima koji postavljaju oblike: da je drago počelo poglavitije; jer zbog čega su stvari sudjelovale ili sudjeluju (u oblicima)? I drugima je nužno postaviti nešto koje 20 je protimba mudrosti i najčasnijoj znanosti, dok nama nije. Jer ništa nije protivnost prvotnome. Sve protivnosti, naime, imaju tvar, i one bivaju nužnošću. Protivno neznanje teži onome što je protimba (mudrosti)125, ali prvotnome nije ništa protimba. ш Tu Aristotel donekle poistovjećuje tvorni uzrok sa svršnim uzrokom (Η. Τ.). ш Eleaćani. ш Ili: 'predmetu što je oprečan predmetu znanja', kako tumačeći prevodi D. Ross, uz dodatno objašnjenje: Kad bi postojalo neznanje koje je protimba filozofiji, imalo bi predmet protivan prvotnome, koje je predmet filozofije. Ali to prvotno (*b πρώτον) nema protivnosti (p.p.). ш Grč. ra ουράνια; lat. caelestia; engl. celestial mo-tions (or heavenly bodies); fran. mouvements cćles-tes; njem. himmlische Dinge; rus. небесние лвленил; novogrč. ουράνιοι κινήσεις (nebeska gibanja); hrv. ne-besnine, nebeske pojave, nebeska tjelesa. Uz to, ako mimo osjetnina ne bude drugih stvari, 25 neće biti ni počela, ni poretka, ni nastanka, ni ne-besnina 126, nego uvijek počelo počela, kao što je u svih bogoslovaca i naravoslovaca. Ako će pak bivati oblici ili brojevi, bit će uzroci ničemu; ili ako ne tako, barem ne .kretanja. Uz to, kako će iz neveličina127 nastati veličina i neprekidno? Jer broj neće tvoriti 'neprekidno', ni kao pokretalo ni kao oblik. Isto tako ni jedna od protivnosti neće bivati 30 kao ono tvorbeno i pokretačko (počelo), jer bi tada moglo i ne bivati; 128 budući da je tvorba potonja naprama mogućnosti. Bića, dakle, ne bi bila vječna. Ali jesu; stoga od tih jedno treba odbaciti129. A već je rečeno kako.130 Uz to, po čemu su jedno brojevi ili duša ili tijelo ili uopće oblik i 35 stvar — nitko ne kazuje ništa, a niti pak može reći ako ne kaže kao mi, da ih pokretalo tvori takvim. Oni opet koji govore 131 kako je matematički broj prvotan i postavljaju tako uvijek drugo bivstvo i za svako pojedino druga počela, ti čine ne- 1076 a povezanim bivstvo svemira (jer jedno drugom ništa ne pridonosi pa bivalo ono ili ne bivalo) i tvore mnoga počela. »Nije dobro mnogovlađe; neka je jedan Grč. τά άμέγβθα; lat. non habentia magnitudinem; engl. that which is unextended (or unextended parts); fran. nombres inetendus; njem. was keine Grosse hat; rus. (άμ*γ&ης) лшиеннип. величини; dočim u dotičnom prijevodu — то, что не имеет величини. ш

333

20

Budući da protivnosti moraju sadržavati tvar, a tvar podrazumijeva mogućnost i možebitnost (D. R.)

ia

Smisao je da treba zanijekati jednu od tih premisa. '" Vidi 1071b 19, 20.

ш

Misli se na Speusipa i njegove sljedbenike. ш Homer, Ilijada (II 204; doslovan prijevod).

334

vladar.«1 32

г

Μ. XIII.

I Ο bivstvu osjetnina već je rećeno što jest, pri istraživanju prirodnina1 ο tvari, a poslije ο bivstvu prema djelatnosti.2 Budući se sada razmatra 10 postoji li mimo osjetilnih bivstava i kakvo nepokretno i vječno ili pak ne, i ako postoji, kakvo je, prvo valja razvidjeti ono što su drugi rekli, tako te ako su štogod neispravno rekli, da i mi ne budemo krivi za isto, i ako postoji kakvo mnijenje koje nam je zajedničko s njima, da zbog toga ne budemo nezadovoljni sami sa sobom. Jer treba se 15 zadovoljiti ako tkogod neke stvari izrekne bolje, a druge opet ne gore. Postoje dva mnijenja ο dotičnome: jedni kažu kako su bivstva matematičke stvari — kao brojevi, crte i slično —, a drugi da su to ideje. I budući da neki3 od ideja i matematičkih brojeva tvore dva roda, dok je drugima4 jedna narav za 20 oboje, i nekimas su opet bivstva samo matematička bivstva, prvo se mora razvidjeti ο matematičkim stvarima — ne dodajući im nikakvu drugu narav — kao: jesu li one doista ideje ili ne, ili jesu li počela i bivstva bićima ili ne, — nego samo ο nji- 25 ma kao ο matematičkim stvarima: da li bivaju ili ne bivaju, i ako jesu, kako jesu. A zatim, nakon toga, posamce ο samim idejama naprosto i samo koliko je poradi usvojena običaja; jer mnoge

1 2 3 4 5

Vidi Fizika (I). Vidi Metafizika (VIII—IX). To jest: platonici. Ksenokrat i njegovi sljedbenici. Misli se na pitagorejce i Speusipa.

335

su se od tih stvari pretresale i u izvanjskim raspravama.4 I dalje, veći dio rasprave treba usmjeriti ovome istraživanju; naime, kad ispitujemo je- 30 su li bivstva i počela bića brojevi i ideje; jer nakon ideja preostaje to kao treće pitanje. Dakle, ako matematičke stvari postoje, nužno je ili da — kako neki kažu — bivaju u osjetninama ili da su izdvojene od osjetnina (kako također neki kažu). 35 Ili pak ako nisu ni jednim tim načinom, onda one ili ne bivaju ili opet bivaju na neki drugi način; tako ite naša raspra neće biti ο (njihovu) bitku, nego ο njegovu načinu. 2 A da te stvari ne mogu biti u osjetninama, te istodobno da je takav razlog izmišljen — već je rečeno pri onim dvojbama5 — jer je nemoguće da istodobno (na istome mjestu) budu dva kruta 1076 b tijela; i, uz to, kako bi po istome razlogu i ostale mogućnosti i naravi bivale u osjetninama i ni jedna od njih izdvojena. To se dakle već prije reklo, ali uz to je bjelodano kako je onda nemoguće razdijeliti bilo koje tijelo. Jer ono bi se dijelilo pre- 5 ma površini, ona prema crti, ta pak prema točki; te tako ako je nemoguće razdijeliti točku, onda je i crtu, pa ako nju, onda tako i ostalo. Kakva je onda razlika bilo da su te stvari takve naravi bilo pak da nisu, nego da su u njima samima takve naravi? Uslijedit će naime isto. Jer ako se raz- 10 dijele osjetnine, razdijelit će se i one, ili se (neće razdijeliti) ni osjetnine. Adi nije ni moguće da takve naravi bivaju izdvojene. Jer ako će bivati druga kruta tjelesa, mimo onih osjetilnih, izdvojena od tih i prvotna prema osjetilnima, bjelodano je onda kako i mimo (sjetilnih) površina moraj/u bivati druge izdvojene po- 15 vršine, pa a točke i crte (budući da je tako prema istome razlogu). Nu ako te postoje, onda opet — mimo površina, crta i točaka matematičkoga krutog tijela — postojat će i druge koje su izdvojene (jer su nesastavine 6 prije složevina; i ako su ne-osjetilna tjelesa prije osjetilnih, onda su po istome 20 razlogu i one površine koje su same po sebi prije onih što su u nepokretnim čvrstim tjelesima, tako te onda postoje površine i crte drukčije od onih što su zajedno s izdvojenim krutim tjelesima, jer ove su zajedno s matematičkim krutim tjelesima, dok su one prije matematičkih krutih tjelesa). I ponovo postojat će crte tih površina, kojima će morati biti prvotne druge crte i točke a zbog isto- 25 ga razloga; i prema točkama u tim prvotnim crtama postojat će druge prvotne točke, od kojih nema drugih što su prvotnije. I tako nastaje besmisleno nagomilavanje (јег dok postoje jedna kruta tjelesa mimo onih osjetilnih, tu su trostruke površine mimo osjetilnih: jedne što su mimo osjetil- 30 nih, jedne što su u matematičkim krutim tjelesima, i jedne mimo tih koje su u njima; pa još četverostruke crte i peterostruke točke, tako te kojima će se od tih baviti matematičke znanosti?

4* Misli se na rasprave izvan Aristotelove škole i na kritike ostalih mislilaca. 5 Vidi III, II 23—30. 61 Grč. t& ασύνδετα, lat. incomposita; engl. the in-composite(s); fran. Vincomposa; njem. das Unver-bundene; rus. несоставное; dakle: doslovno nesastavine. Novogrč. zadržava ta άσύνθετα. 336

Svakako ne onim površinama, crtama i točkama koje su u nepokretnome krutome tijelu. Jer znanost je uvijek ο onim stvarima koje su prvotne 35 [ili prije].) A isti razlog vrijedi i za brojeve. Jer mimo svih pojedinačnih točaka postojat će druge jednoće, i mimo svih pojedinačnih bića, i onih osjetilnih i zatim onih mišljenih, tako te će postojati beskrajni rodovi matematičkih brojeva. ' Grč. ta συγκείμενα; lat. composita; engl. the com-posite (or compounds); fran. composć; njem. das Zusammengesetzte; rus. составное; doslovno: slotevine. Novogrč. ta σύνθετα (složene stvari, složevine). Uz to, kojim se načinom mogu razriješiti one teškoće što ih navedosmo u dvojbama7? Jer one stva- 1077 ari kojima se bavi zvjezdarstvo slično će biti mimo osjetnina, a isto tako i one ο kojima je geometrija. Ali kako je moguće da (mimo osjetnoga) biva nebo i njegovi dijelovi, ili bilo što drugo koje ima kretanje? A slično i stvari svjetlarstva i suglasja, jer će postojati i glas i vid mimo osjetnina i pojedi- 5 načnosti, tako te je bjelodano (kako će postojati) i druga osjetila i druge osjetnine; jer zašto bi jedno bilo više negoli drugo? A ako je tako, i životinje će bivati tim načinom, ukoliko budu i osjetila.

Uz to, matematici iznose i još neke stvari općenito, mimo tih bivstava. Pa će tako biti tu i još ^ neko drugo bivstvo što je izdvojeno i po sredini idejama i 'međustvarima'8, koje nije ni broj, ni točka, ni veličina, ni vrijeme. Nu ako je takvo što nemoguće, jasno je kako je nemoguće i da budu ona spomenuta (bivstva) izdvojena od osjetnina. I u cijelosti, događa se ono što je protimba kako istini tako i uobičajenu mnijenju, ako tkogod tako ^ postavi matematičke stvari da postoje kao neke izdvojene naravi. Jer nužno je — zbog toga što tako bivaju — i da one budu prvotne prema osje-tilnim veličinama, dok su po istini — potonje. Jer nesavršena veličina postankom je prvotna, ali je bivstvom potonja, kao i ono neživo naprama živome. 9Uz to, po čemu će i kada biti jedno matematičke 20 veličane? Jer 'ovdašnjine'10 su razložno jedno po

7м Vidi III, II 23—27. 8" Nazivak ra μεταξύ (izmeđice ili međustvari) plato-nički je izričaj žara μαθηματικά, za

koje su smatrali kako su 'između' ideja i osjetnina.

9 Ili: naprama Onome što je produševljeno' ili Opskrbljeno dušom' (grč. ΐμψνχος).

10a Grč. r« ενταύθα; lat. quae hic sunt; engl. things in this world of ours (or things in our perceptible world); fran. corps sensibles; njem. die sinnlichen; rus. obično здешние дела или eetuu, a ovdje — окружаклцие нас eetuu; novogrč. τά ένίοκδαμια (stvari unutar svijeta). 33721 Metafizika

duži ila po dijelu duše ili po čemu drugome; (ako pak ne, onda su 'mnoge' i raspadaju se), ali uko-liko su one" razdjeljive i količinske, što im je uzrok da budu jedno i ostanu skupa? 25 I dalje, to pokazuju i sami nastanci. Jer prvo nastaje štogod prema dužini, zatim prema širini, napokon prema dubini, i svrha je postignuta. Ako ono što je nastankom potonje bivstvom biva prvotno, tijelo će biti prvotno prema površini i crti, i zbog toga i savršenije i cjelovitije, jer može postati produševljeno, dočim kako bi crta ili površina bili produševljeni? Takva bi postavka naime bila iznad naših sjetila. Uz to, tijelo je neko bivstvo (jer već nekako posjeduje savršenost), ali kako li su crte bivstva? Jer nisu ni kao neki oblik ili lik, kako je možda duša, niti pak kao tvar, kakvo je tijelo; čini se, naime, kako se ništa ne može sastaviti ni od crta ni od površina ni od točaka, dočim kad bi one 35 bile neko tvarno bivstvo, vidjelo bi se da mogu 'pretrpjeti' štogod takvo. " To jest: matematičke stvari. Pa neka su one i prvotne po pojmu, ali sve stvari 1077 b koje su pojmom prvotne nisu i bivstvom prvotne. Jer bivstvom su prvotne one koje izdvojene premašuju druge bitkom, dok su pojmom prvotne koje su to naprama onima kojima se pojmovi sastoje od tih (drugih) pojmova11; ali to dvoje nije istodobno prisutno. Jer ako trpnosti ne bivaju 5 mimo bivstava, kao 'pokrenuto' ili 'bijelo', onda će 'bijelo' biti prije 'bijela čovjeka' prema pojmu, ali ne prema bivstvu; budući da ono ne može biVati izdvojeno, iiego je uvijek zajedno sa slože-vinom (a pod složevinom razumijevam "bijelog čovjeka'), tako te je bjelodano kako niti je prvotno ono što je iz сккштапја, niti je potonje ono iz dodavanja, jer se bijel čovjek' kaže po dodavanju 10 "bijelome'. " Podrazumijeva se ono što posjeduje određene značajke. Pri tome D. Ross dodaje: kao što sveopća matematika izdvaja od razlika između različitih vrsta matematičkih stvari, tako geometrija izdvaja od osjetilnih značajki veličina i bavi se samo njihovim prostornim odnošajima (p. p.). Rečeno je dakle dostatno kako (matematičke stvari) nisu bivstva više negoli tjelesa, niti su bitkom prvotnije od osjetnina, nego samo pojmom, niti je pak moguće da igdje bivaju izdvojene. Nu budući one ne moraju bivati ni u osjetni-nama 12, bjelodano je kako one ili uopće ne bivaju 15 ili bivaju nekakvim načinom, i stoga ne bivaju naprosto. Jer bivati' (ili biti) kažemo mnogovrsno. 3 Kao što se, naime,

11 U ruskome prijevodu если его определение ecib HocTb определених зтого другого, što je nešto drukčije, ali ne i nejasnije u latinskom prijevodu: 'ratione vero, quorum notiones generales ех notionibus singu-laribus', dok novogrč. prijevod proširuje u »prema pojmovnoj odredbi prvotne su one stvari kojih pojmovne odredbe služe kao sastavna načela pojmovnih odredaba drugih stvari«. 12" Usp. 1076 a 38 b 11.

338

općenitosti u matematičkim stvarima ne tiču 'izdvojina' 13 mimo veličina i brojeva, nego se bave tima, ali ne kao takvima koji imaju veličine ili su razdjeljivi, — jasno je kako i 20 ο osjetilnim veličinama mogu postojati i razlozi i dokazi, samo ne kao ο osj etilnima, već kao ο Ovome'1* takvome. Jer kao što postoje mnogi razlozi ο stvarima samo kao ο pokretninama, a bez obzira što je svaka pojedina od tih ili što su im pnigoci, i kako zbog toga nije nužno da postoji 25 bilo štogod 'pokrenuto' izdvojeno od osjetnina, bilo kakva razdvojena narav u njima, — tako će isto postojati razlozi i znanosti ο pokretninama, ali ne kao ο pokretninama, već samo kao ο tjelesima, ili ponovo: samo kao ο površinama ili samo kao ο crtama i kao ο djeljivima ili kao ο ne30

35 1078 a djeljivima što imaju položaj ili samo kao ο nedjeljivima; te stoga budući je naprosto istinito reći da bivaju ne samo izdvojine nego i neizdvojine (Jcao što bivaju i pokretnine), naprosto je istinito reći i da bivaju matematičke stvari, i to onakve kakve kažu 14 da jesu. I kao što je naprosto istinito reći i ο ostalim znanostima da se bave nečim (određenim), a ne prigotkom (kao ne bijelim' ako je 'zdravo' bijelo, a znanost se bavi 'zdravim'), nego onim ο čemu je svaka znanost pojedinačno: 'zdravim', ako time kao zdravim, ili 'čovjekom', ako time kao čovjekom, pa je tako i s geometrijom. Ako su stvari kojima se bavi prema prigotku osjetilne, a ona se njima ne bavi kao osjetilnima, matematičke znanosti neće zbog toga biti ο osjetninama, ali isto tako ni ο onima što su izdvojene od tih. Mnoge se stvari po sebi događaj Budući se dobro i lijepo razlikuju (jer je prvo uvijek u činidbi, a lijepo je i u nepokretninama), varaju se oni 15 koji govore kako nam matematičke znanosti ne govore ništa ni ο lijepome ni ο dobrome. Jer

13" Grč. τα ^χωρισμένα; lat. separata; engl. objects which exist separately; njem. von Dingen, welche ge-trennt und selbstdndig sind; fran. etres existant a l'etat separi; rus. το, что суи\ествует отделшо; novogrč. ξεχωριστά (izdvojeno, 'izdvojine'). 14" To jest: sa značajkama koje im pridaju sami matematici 15" Misli se na Aristipa; usp. B. 996 a 32.

339

one nam kazuju i pokazuju i te kako mnogo. Ako one, naime, ne imenuju, a pokazuju same stvari i razloge, ne može se reći kako nam ne govore ο njima. Najviši su oblici ljepote poredak, razmjer, određenost, koje najviše pokazuju matematičke znanosti. A budući se te (kao poredak i određenost) čine uzrocima mnogih stvari, bjelodano je kako se dotične znanosti moraju baviti i takvim uzrokom, što je na neki način uz- 5 rok kao lijepo. Nu ο tima ćemo stvarima jasnije govoriti drugdje. Nek bude toliko, dakle, rečeno ο matematičkim stvarima: da su bića i kako su bića, te kako su prvotna i kako nisu prvotna. Što se pak tiče ideja, prvo treba razvidjeti samo mnijenje ο ideji, ne 10 povezujući ga nikako s naravi brojeva, nego onako kako su u početku postavljali oni koji su prvi govorili28 29 da ideje postoje. Do takva mnijenja ο idejama došli su njegovi zagovornici zbog toga što su povjerovali HerakLitovim razlozima ο istini, da sve osjetnine uvijek teku, tako te ako će biti zna- 15 nosti ili razboritosti i ο čemu, moraju postojati neke druge trajne naravi mimo osjetilnih. Jer nema znanosti ο stvarima koje protječu. Ali kad se Sokrat bavio ćudorednim krepostima i nastojao ih prvi općenito odrediti (jer od prirodoslovaca De-mokrit je to tek ponešto dotaknuo te nekako od- 20 redio 'toplo' i 'hladno', dok su se pitagorejci i prije bavili nekolikim stvarima, kojih su razloge svodili na brojeve, kao što je 'zgodna prilika', ili pak 'pravedno' ili 'brak'; a Sokrat je posve razložno istraživao samo 'što nešto jest', budući da je nastojao zaključivati, a počelo zaključaka je samo 'što nešto jest'. Jer tada još ne postojaše dijalek- 25 tička moć30 s pomoću koje bi se — i bez 'onoga što jest' — mogle promatrati protimbe, te da li se ista znanost bavi i protimbama; jer postoji dvo je koje se s pravom može pripisati Sokratu: do-

a

Sudeći po svemu riječ je ο neispunjenu obećanju. а Aristotel najvjerojatnije misli na Platona. Usp. i I, VI 1—3. w Grč. διαΧΐχτιχή Ισχύς; lat. vis dialectica; engl. ртс~ ficiency in Dicdectic (or dicdectical power); fran. Dia-lectique; njem. die dialekttsche Kunst; rus. диалек. тическое искусство; novogrč. бшАшхпмђ δύναμις (dijalektička moć). 35 1079 a kazi dovođenjem51 i općenita odredba, a što se oboje tiče počela znanosti) — on i nije odijeljeno postavio ni općenitosti ni odredbe, ali oni su ih razdijelili, pa su ta od bića nazvali idejama; tako te im se dogodilo gotovo po istome razlogu da postoje ideje svih stvari ο kojima se govori općenito, i slično onome kao kad bi tkogod hoteći izbrojiti štogod pomislio kako to ne može budući je dotičnoga malo, ali je izbrojio pošto je te stvari povećao. Jer, takoreći, više je oblika negoli je pojedinačnih osjetnina, kojima tražeći uzroke ti 3J od njih i dođoše do oblika. Jer naprama svakoj pojedinačnosti postoji nešto istoimeno [i mimo bivstava], dok u drugih stvari postoji jedno nad mnogima, bile te

340

stvari ovdašnje ili vječne. 11 Grč. ol inannKoi λόγοι; lat. orationes inductivae; engl. inductive reasoning (or inductive arguments); fran. le discours inductif; rus. doK03a.Tenbcrea через наведение; u novogrč. prijevodu ol έηαχτιχοί λόγοι (συλλογισμοί) — dokazi dovođenjem (zaključci). м To jest: ti mislioci. 31 Usp. Z. 1039 a 2. Uz to, kojim god se načinom dokazuje kako postoje oblici, ni jedan od tih nije i bjelodan. Jer 5 iz nekih od njih ne slijedi nužno zaključak, dok iz drugih proizlaze oblici i za one stvari ο kojima misle da nema oblika. Jer, prema razlozima iz znanosti, postojat će oblici svih stvari ο kojima postoje znanosti, a prema 'jednome nad mnogima' i oblici nijekanja, i prema onome da se još misli 10 i ο čemu propalome, postojat će oblici i propad-ljivih stvari, budući da postoji neka predodžba ο tima. I zatim, najtočniji među razlozima tvore ideje odnošaja, ο kojima niječu da postoji rod po sebi, dok drugi govore i ο 'trećem čovjeku'33. I u cijelosti, razlozi ο oblicima ukidaju one stvari do kojih je zagovornicima oblika više negoli do postojanja ideja; jer izlazi da nije prvotno dvojstvo, 15 nego broj, te da je Odnosno' prije broja, pa jestoga i prije onoga što je po sebi 16, uza sve one ostale stvari kojima se sljedbenici mnijenja ο oblicima sukobiše s počelima (dotičnog nauka).

* Ili broj 2. Uz to, na temelju pretpostavke prema kojoj govore da postoje ideje bivat će oblici ne samo biv- 20 stava nego i mnogih drugih stvari (jer zamisao je jedna ne samo ο bivstvima nego i ο nebivstvi-rna, i postoje znanosti i ο drugim stvarima osim ο bivstvu); i događa se još nebrojeno mnogo takvih teškoća. Ali prema nužnosti i mnijenjima ο njima, ako oblici dopuštaju dioništvo, nužno je 25 da postoje samo ideje bivstava. Jer u njima se ne sudjeluje prema prigotku, nego treba u svakom pojedinom obliku sudjelovati kao u nečemu što se ne pririče prema podmetu {kažem, npr. ako štogod sudjeluje u samoj 'dvostrukosti', ono sudjeluje i u vječnome, ali prema prigotku, jer je 'dvostrukost' vječna samo prigodno) tako te će oblici 30 biti bivstvo. Ali ista (imena) označuju bivstvo i ovdje i ondje 17, jer što će inače značiti kaže li se kako postoji nešto mimo pojedinačnosti, kao jedno nad mnogima? A ako je isti oblik ideja i stvari koje sudjeluju u njima, postojat će nešto zajedničko (jer zašto bi dvojstvo18 bilo jedno i isto

1654 To jest — prema D. Rossu — Odnosno' je u cijelosti općenitije od broja, pa je stoga prema platonič-kim načelima i prije broja. Broj je isto tako i prije dvojstva (dyas), koje se ipak smatra apsolutnim. 17 Podrazumijeva se: i u svijetu osjetnina i u svijetu ideja. 1854 To jest — prema D. Rossu — Odnosno' je u cijelosti općenitije od broja, pa je stoga prema platonič-kim načelima i prije broja. Broj je isto tako i prije dvojstva (dyas), koje se ipak smatra apsolutnim.

341

više u propadljivih dvojstava, te dvojstava što su 35 mnoga i vječna19, negoli u onome po sebi i pojedinačnome?). Ako pak oblik nije isti, bit će isto- 1079 imeni, te isto kao kad bi tkogod nazvao čovjekom i Kaliju i drvo, ne zamjećujući nikakva njihova zajedništva.

Ako i u ostalim (stvarima) postavimo da se zajednički pojmovi usklađuju s oblicima, kao s krugom po sebi 'ravan lik' i ostali dijelovi pojma, dok se mora pridodati "sto jest', treba razvidjeti 5 da to ne bude posve isprazno. Jer čemu će se to pridodati: središtu ili ravnini ili svima? Jer sve (sastojine) koje se nalaze u bivstvu jesu ideje, kao 'životinja' i 'dvonožno" 38. Uz to, nužno je da biva i nešto samo po sebi, kao 'ravnina', i neka narav koja će biti prisutna u svim oblicima kao 10 rod. 5 Ali39 najviše bi u neprilici bio onaj tko bi trebao odgovoriti što oblici pridonose osjetninama, bilo vječnim bilo onim što nastaju i nestaju, jer oni njima nisu uzrok nikakva kretanja ili promjene. Samo, oni ništa ne pomažu ni spoznaji drugih 15 stvari (jer oni tima nisu bivstvo, inače bi bili u njima), niti pak bitku, budući da nisu u stvarima koje u njima sudjeluju; a da jesu, moglo bi se pomisliti kako su uzroci, kao što je primiješano "bjelilo' čemu 'bijelome'. Ali taj dokaz — koji je 20 prvi dvojeći postavio Anaksagora, a zatim Eudokso i neki drugi — veoma se lako pobija (jer je lako prikupiti mnoge nemogućnosti protiv takvoga mnijenja). I dalje, ni ostale se stvari ne mogu izvesti iz oblika ni na kakav od uobičajenih načina. Jer ka- 25 zati kako su oni uzori, te kako druge stvari sudjeluju u njima, znači praznosloviti i govoriti u pjesničkim prispodobama; jer što je to koje djeluje gledajući ideje? Naime, bilo što može i bivati i postajati (nalik na nešto drugo) a da ne bude preslikano prema tome, kao što tkogod može biti poput Sokrata, postojao Sokrat ili pak ne postojao, pa čak i kad bi Sokrat bio vječan, bje- 30 lodano bi bilo isto. A bit će i više uzora iste stvari, te stoga i više oblika, kao za čovjeka i 'životinja' * Posrijedi je odredba ili bivstvo 'idealnog' čovjeka. J» Ovo poglavlje gotovo doslovce odgovara onome I, IX 9-15. i 'dvonožac', zajedno s 'čovjekom po sebi'. Uz to, oblici su uzori ne samo osjetninama nego i sebi samima, na primjer rod, kao rod

1957 Podrazumijevaju se apstraktni ili vječni 2, ο kojem se može reći 2 + 2 = 4, to jest 'izmeđice', koje su poput ideja vječne, ali su poput osjetnina 'mnoge' (D. R.).

342

vrstama, pa će ista stvar biti i uzor i paslika.

I dalje, činilo bi se nemogućim da bivstvo i 35 stvar kojoj je ono bivstvo postoje razdvojeno; pa stoga: kako mogu ideje— budući su bivstva stva- 1080 rima — bivati odvojeno od njih? U Fedonu je rečeno kako su oblici uzroci i bivanja i postajanja; ali, iako oblici postoje, stvari [koje sudjeluju u njima] ne nastaju ukoliko ne postoji nešto što začinje kretanje, dok nastaju mnoge druge stvari (kao kuća i prsten), ο kojima kažu kako ne postoje oblici; tako te je bjelodano kako i druge 5 stvari, ο kojima kažu da postoje ideje, mogu i bivati i nastajati zbog istih uzroka kao i ove spomenute, ali ne zbog oblika. Nu što se tiče ideja, i na taj način i s dokazima što su obrazlože-niji i točniji, mogu se prikupiti mnogi prigovori 10 slični onima već razmotrenim. Budući je određeno ο tima, posve je primjereno ponovno razmotriti posljetke ο brojevima, što se javljaju onima koji govore kako su brojevi izdvojena bivstva i prvotni uzroci bića. Ako je broj 15 neka narav i nema nikakva drugog svojeg bivstva osim sebe samoga, kao što neki govore, onda mora biti ili štogod prvo od njega, i štogod slijedeće, i svako od njih različito vrstom — i to je ili izravno prisutno u jednoćama i bilo koja jednoća je posve nesravnjiva20 s bilo kojom drugom jednoćom21, ili su sve izravno uzastopne i svaka 20 je s bilo kojom sravnjiva, kakav kažu da biva matematički broj (jer u matematičkome broju ni jedna se jednoća ništa ne razlikuje od druge); ili pak jedne jednoće jesu spojive a druge nisu [kao što ako je nakon jedan prvo dvojstvo22, zatim trojstvo23 i tako dalje s ostalim brojevima, i jednoce su u svakome pojedinome broju spojive, kao one 25 u prvome dvojstvu jedne s drugima i one u prvome trojstvu jedne s drugima, i tako dalje i s drugim brojevima; ali jednoce u dvojstvu po sebi nespojive su s onima u trojstvu po sebi, a slično je i s ostalim susljeclnim brojevima. I stoga, dok se matematički broj broji ovako: nakon je- 30 dan dva (što je uz pređašnje jedno još jedno), i tri (što je uz ono dva još i jedno), te ostali brojevi isto tako, — broj po sebi24 broji se ovako: nakon jedan različito dva bez prvog jednog, i tri koje je bez dva, te slično i ostali takvi brojevi.] Ili mora postojati jedan onakav broj kakav je 35 prvi spomenut, i drugi ο kakvu matematici govore, te treći koji smo posljednji opisali. Uz to, ti brojevi moraju bivati ili izdvojeni od stvari, ili pak ne izdvojeni, nego u osjetninama 1080 b (ali ne onako kako smo prvo razmatrali25, nego kao da su same osjetnine sastavljene od brojeva prisutnih u njima26) ili neki da a neki ne, ili opet svi. 27 To su nužno jedini načini prema kojima 5 brojevi mogu bivati. A od onih koji kažu

20** Ili: 'nespojiva', 'nezdruživa' (p. p.). 21 Ili 'jedinicom'; vidi ranije tumačenje nazivka μονάς. 2248 Ili 2 (dva). 23° Ili 3 (tri). 24 Ili 'idealni broj' (p. p.). 25 Usp. 1076 a 38—b 11. 343

da je jedno počelo, bivstvo i pratvar svih stvari, te da je broj sastavljen od toga i nečega drugog, gotovo svaki pojedini je govorio ο broju na neki od tih načina, osim što nitko nije kazao da su sve jednoce nezdružive. Do toga je došlo posve razložno, jer i ne može biti nekog drugog načina mimo 10 tih spomenutih. Jedni28 kažu kako postoje obje vrste broja, onaj koji ima 'prije' i 'poslije' 29, budući istovjetan s idejama, te matematički broj mimo ideja i osjetnina, a oba su izdvojena od osjetnina, dočim drugi30 kažu kako postoji samo matematički broj, kao prvo od bića, i izdvojen od 15 osjetnina. I pitagorejci zagovaraju jedan, matematički broj, samo što kažu kako on nije izdvojen, nego da se od njega sastoje osjetima bivstva. Jer oni cijelo nebo izrađuju od brojeva, samo ne od onih 'jed-noćnih', nego pretpostavljaju da jednoce imaju veličinu. Nu kako je nastalo prvo jedno koje ima 20 veličinu, ο tome čini se i sami dvoume. Netko drugi31 kaže kako je samo jedan prvotni broj, onaj oblika, dok neki32 tvrde da je matematički broj istovjetan s time. Slično je i s crtama, površinama i krutim tjelesima. Jer nekima33 se matematičke stvari razlikuju od onih 'što su iza ideja'34; a od onih koji 25 drukčije govore jedni35 ο matematičkim stvarima kazuju matematički, naime oni koji od ideja ne tvore brojeve, niti pak tvrde da postoje ideje, dok drugi36 govore ο matematičkim stvarima, ali ne matematički; jer prema njima niti se svaka veličina dijeli na veličine, niti pak od bilo kojih jednoća postaje dvojstvo.37 Svi oni koji govore da je jedno pratvar i počelo bića postavljaju broje-jeve kao jednoce, osim pitagorejaca, a ovima brojevi imaju veličine, kako je već prije kazano38. Iz toga je jasno kolikostruko se može govoriti ο brojevima i da su svi ti načini spomenuti. A svi su ti stavovi nemogući, ali su to jedni39 možda vi- *5 še od drugih. 7 Prvo, dakle, treba razvidjeti jesu li jednoće spojive ili nespojive, te ako su nespojive, na koji 1081 a od ona dva načina što ih

2644 Sto je pitagorejski nauk ο broju. 274' Ili su — naime — svi brojevi tvarne sastojine stvari, ili neki jesu, a neki nisu (Η. Τ.). 28" Misli se na Platona. 29 To jest u kojem se brojevi razlikuju po vrsti. 30м Misli se na Speusipa. 31 Vjerojatno kakav nepoznati platonik. 32а Ksenokrat. 3355 Misli se na Platona. 34" To jest: polu-idealne crte, površine i si. 353S Speusip. 36" Ksenokrat. 37 Ш 2. 3851 I 19. 39" Podrazumijeva se Ksenokratov stav.

344

razlučišmo40. Jer moguće je ili da je bilo koja jednoća nespojiva s bilo kojom, ili da su one u dvojstvu po sebi 41 nespojive s onima u trojstvu po sebi, i da su tako one u svakom pojedinom prvom broju42 nespojive s drugim takvim brojevima. Ako su pak sve jednoće 5 spojive i nerazličite, nastaje matematički broj i samo jedan, i onda ideje ne mogu biti brojevi (jer kakav će broj biti čovjek po sebi ili životinja po sebi ili bilo koji drugi od oblika; jer jedna je ideja svake pojedine stvari, kao: jedna životinja po sebi; ali brojevi koji su slični i nerazličiti ti su 10 beskonačno mnogi, tako te 'ovo' trojstvo neće ništa više biti čovjek po sebi negoli bilo koje drugo). Nu ako ideje nisu brojevi, onda u cijelosti ne mogu ni bivati (jer iz kakvih će počela ideje biti? Broj naime biva iz jednoga i iz neodređenoga dvoj- 15 stva, a ο samim počelima i pratvarima kaže se da su od broja, i same ideje ne mogu se svrstati ni kao prvotne ni kao potonje naprama brojevima.) Ako su jednoće nespojive43, i to tako da je bilo koja nespojiva s bilo kojom, onda taj broj i ne može biti matematički (jer se matematički broj sastoji od nerazličitih jednoća, i dokazi ο njemu 20 u skladu su s time), niti može biti broj ideja. Jer prvotno dvojstvo neće tada biti iz jednog i neodređenoga dvojstva, a zatim susljedni brojevi, kao što kažu44 2, 3, 445 — jer jednoće u prvotnome dvojstvu nastaju istodobno, bilo — kao što je prvi zagovornik toga govorio — iz nejednakosti46 (na-stajući kad bi se te izjednačile), bilo nekako druk- 25čije, — jer ako bi jedna jednoća bila prije druge, ona će biti i prije dvojstva sastavljenog od tih, jer kad je štogod prvotno a štogod potonje, onda će i ono sastavljeno od tih biti prvotno prema jednome a potonje prema drugome.47Uz to, budući je jedno po sebi prvo, a zatim 30 slijedi neko jedno koje je prvo od drugih, ali je drugo iza onog jednog po sebi, i opet treće jedno koje je slijedeće iza drugog, ali je treće iza onog prvog jednog — te će jednoce biti prije brojeva prema kojima se nazivaju, pa će — na primjer — postojati treća jednoća u dvojstvu prije negoli bude tri, te četvrta i peta u trojstvu prije nego nastanu ti brojevi.48Dakle, ni jedan od tih nije rekao da su jednoce 35 nespojive na taj način, ali prema njihovim počelima razložno je čak i tako, iako je to prema istini nemoguće. Jer razložno je da jednoce budu pr- 1081 b votne i potonje, ako postoji neka prvotna jednoća ili prvo jedno m ; a slično i dvojstva, ako postoji prvotno dvojstvo, jer je i razložno i nužno da iza prvoga bude štogod drugo, te ako drugo, onda i 5 treće, pa i ostalo uzastopce. (Ali kazati oboje istodobno, da nakon jednog

4040 Usp. 1080 a 18—20, 23—35. " Ili: 'u samome dvojstvu'. 4142 To jest: 'jedinice (jednoće) u svakom idealnom broju' (D. R.). 4241 Ili 'nezdružive' ili 'ako se ne mogu dodavati'. 44 Misli se na platonike. 43a Doslovno: dvojstvo, trojstvo, četverstvo. 44 To jest: veliko i malo, koje je Aristotel shvaćao 45kao dvije nejednakosti. 46 To jest: veliko i malo, koje je Aristotel shvaćao 47noća u 3 itd. (D. R.). 48м To jest 4 i 5.

345

postoji prva i druga jednoća, te da postoji prvotno dvojstvo, to je nemoguće.) Ti pak postavljaju prvu jednoću i jedno, ali ne i drugu i treću, te prvotno dvojstvo, ali ne i ono drugo i treće. " Nauk ο idealnom " Ili 'idealno jedno'. broju tvrdi da 2 slijedi iza prvotnog 1, koji je zajedno s 'neodređenim 2' izvorište broja. Ali ako su sve jednoce (ili jedinice) različite po vrsti, onda je jedna od jednoća u 2 prije druge i dolazi iza izvornog 1. Isto tako između 2 i 3 bit će prva jed Isto je tako bjelodano, ako su sve jednoce ne- 10 spojive, da ne može postojati dvojstvo po sebi, te trojstvo po sebi, pa tako i s ostalim brojevima. Jer bilo da su jednoce nerazličite, bilo da se razlikuju jedna od druge, broj se nužno broji prema dodavanju, kao broj dva tako što se jednomu dodaje drugo jedno, broj tri tako što se dodaje drugo jedno broju dva, te slično i broj četiri. 49 15 A budući je tomu tako, nemoguć je onakav nastanak brojeva kako ih oni tvore: iz dvojstva te iz jednog. Jer broj dva postaje dio broja tri; a tri broja četiri, te se istim načinom događa i u 20 slijedećih brojeva, dočim njima iz prvotnog dvojstva i neodređenoga dvojstva nastade četverstvo50, što je dva dvojstva mimo onog dvojstva po sebi.51 Ako pak ne, dvojstvo po sebi bit će dio (broja 4), i bit će dodano jedno drugo dvojstvo. A dvojstvo će biti jedno po sebi i još drugo jedno. Nu ako je 25 tako, onda drugo načelo52 ne može biti neodređeno dvojstvo, jer ono tvori jednu jednoću, a ne određeno dvojstvo.53Uz to, mimo trojstva po sebi i dvojstva po sebi, kako će postojati i druga trojstva i dvojstva? I na koji se način sastoje iz prvotnih i potonjih jednoća? Jer sve su to besmislice d izmišljotine, i 30 nemoguće je da bude prvotno dvojstvo, pa zatim trojstvo po sebi. A nužno je da bude, ako će jedno i neodređeno dvojstvo biti načela. 54 Ah, ako su posujeci nemogući, nemoguće je i da počela budu takva. Dakle, ako su bilo koje jednoće različite jedne od drugih, nužno proizlaze te i tima slične posljedice. Ako su pak one u drugome broju raz- 35 ličite, dok su one u istome broju jedine nerazlične

49 što naravno nije istina u slučaju prirodnih brojeva (prema Η. Τ.). 50 To jest: broj 4. 51 Neodređeno dva, budući 'dvotvorno', proizvodi dva dvojstva djelujući na idealno dvojstvo, te su ta dva dvojstva (ili dva 2) različiti od dvojstva po sebi (ili idealnog 2), prema D. R. 52 Vidi ranije tumačenje nazivka οτοιχείον. 537' Brojevi nastaju dodavanjem, ali to je neuskladi-vo s vjerom u 'neodređeno dvojstvo' kao tvorbeno načelo, jer to — budući dvostruko — ne može proizvoditi pojedinačne jednoće (Η. Τ.). 54 Ako brojevi ne nastaju dodavanjem, onda moraju postojati 'idealni brojevi'.

346

5 1082 a jedna od druge, čak i tako proizlaze ništa manje teškoće. Na primjer, u desetici po sebi nalazi se deset jednoća, i desetica se sastoji iz tih i iz dvije petice. Ali budući aesetica po sebi nije bilo koji broj55, niti se sastoji iz bilo kojih petica, pa niti iz bilo kojih jednoća, nužno je da se razlikuju jednoce u toj desetici. Jer ako se ne razlikuju, onda se neće razlikovati ni petice od kojih se sastoji desetica. Nu budući se one razlikuju, razlikovat će se i jednoce. Ako se one razlikuju, zar neće tu biti druge petice, nego samo te dvije, Ш će biti i druge? Ako ih neće biti, to je besmisleno56; ako ih pak bude, kakva će se desetica sastojati od njih? Jer u desetici nema druge desetice osim nje same. Uz to — prema njima — nužno je da se broj četiri ne sastoji od bilo kojih dvojstava57; jer, kao što kažu, neodređeno dvojstvo, primivši određeno dvojstvo, načinilo je dva dvojstva, budući bijaše 'dvotvorno'58 prema onome što je primilo. 74 Prema D. Rossu, idealna desetica je jedinstven broj, te brojevi sadržani u njoj moraju biti idealni i Uz to, kako je moguće da mimo dvije jednoce 15 dvojstvo bude neka narav, a i trojstvo mimo tri jednoce? Jer, ili je to dioništvom jednoga u drugome, kao što bijeli čovjek' biva mimo bijelo' i 'čovjek' (budući da sudjeluje u tima); ili kad je jedno neka razlika od dragoga, kao što čovjek biva mimo 'životinje' i 'dvonožnoga'. I dalje, neke 20 su (stvari) jedno dodirom, neke mješavinom, neke položajem; a od tih ni jedno ne može biti prisutno u jednoćama od kojih se sastoji dvojstvo ili trojstvo, nego kao što ni dva čovjeka nisu štogod jedno mimo njih obojice, tako je nužno da budu i jedinice. A zbog toga što su nedjeljive, neće se ništa razlikovati; jer i točke su nedjeljive, pa ipak 25 dvojstvo njih nije ništa drugo mimo dvije točke. Nu isto tako ne smije se zaboraviti ni to kako proizlazi da postoje prvotna i potonja dvojstva te slično i ostali brojevi. Jer neka budu istodobna dvojstva u ćetverstvu, ali su ta ipak prvotna pre- 30 ma onima u osmerstvu, i kao što (određeno) dvojstvo proizvede dvojstva u njima, tako59 oni proiz-vedoše

55jedinstveni. Zbog toga se dvije petice moraju vrsno razlikovati, a isto tako i njihove jednoce (jedinice), što je u opreci s nazorom koji je posrijedi. 56 Razložno je pretpostaviti da bi se druge petice mogle sastojati od različitih spojeva jednoća (ili jedinica). 5771 To jest: broja 2 ili 'dvica'. 587' Grč. όνοποιό;; lat. binarii efficiens; engl. capable of duplicating (or its nature is to double); fran. du-plicative; njem. es ist ihr Wesen zu verzweifachen; rus. doslovno *ydeaueax>utuu, a u samome prijevodu — она 6bvia ydeouTetibHuueu того; novogrčki Β, τι δέχεται να το κάμνη δύο (što god primi to pretvara u dva). 5910 U svakom pojedinom slučaju drugi čimbenik je 347Metafizika 22

četverstvo u samome osmerstvu. Te tako, ako je prvotno dvojstvo ideja, i ta će dvojstva biti neke ideje. A isti razlog vrijedi i za jednoće, jer jednoće u prvotnome dvojstvu proizvode četiri 35 jednoće u ćetverstvu, pa tako sve jednoće postaju ideje i ideja će se slagati od ideja; tako te je bjelodano kako će stvari kojima su te ideje biti složevine, kao kad bi tkogod kazao da su životinje složene iz životinja, ako postoje ideje životinja. I u cijelosti, činiti jednoće različitima na bilo IQ82 b koji način, i besmisleno je i izmišljeno (a 'izmišljenim' nazivam ono 'što je na silu poradi pretpostavke'). Jer ne vidimo da se jednoća razlikuje od jednoće ni prema 'koliko' ni prema 'kakvo', i nužno je da broj bude ili jednak ili nejednak, sva- 5 ki broj a još ponajviše onaj 'jednoćni'60, te tako ako nije ni manje ni više, broj je jednak. A 0 stvarima koje su jednake i u cijelosti nerazličite, ο tima, u brojevima, pretpostavljamo da su iste. Ne bude li tako, onda ni dvojstva u desetici po sebi neće biti nerazlieita, iako su ista; jer koji će uzrok navesti onaj što govori da su nerazlieita?

Uz to, ako je svaka jednoća i još druga jednoća dva, i jednoća iz dvojstva po sebi i ona iz trojstva po sebi bit će dva, sastavljeno iz različitih*2 jednoća; i da U će to biti prvotno ili potonje prema trojstvu? Jer čini se kako bi prije moralo biti prvotno, budući da je jedna od jednoća istodobna s trojstvom a jedna s dvojstvom*3. Mi dočim pretpostavljamo kako je u cijelosti jedan i jedan dva, bile stvari jednake ili nejednake, kao dobro i zlo, čovjek i konj; a onima koji tako tvrde* 4 to nisu ni dvije jednoce. Ako broj trojstva po sebi nije veći od broja dvojstva po sebi, onda je to čudno; ako je pak veći, očito je kako je u njemu broj jednak dvojstvu, tako te sam nije različit od dvojstva po sebi. АИ takvo što ne može biti, ako postoji neki prvi i drugi broj.*Isto tako ni ideje neće biti brojevi. Jer u samome tome ispravno govore oni koji mniju kako jednoce moraju biti različite, ako će biti ideje, kao što je prije rečeno.*5 4 Jer oblik je jedan; ali ako su jednoce nerazličite, onda će i dvojstva i trojstva biti nerazlieita. Zbog toga oni moraju reći da kad se broji ovako 'jedan', 'dva', onda se ne dodaje broju koji je već prisutan (jer inače neće biti nastanka iz 'neodređenoga dvojstva', niti broj može biti ideja; jer tada će jedna ideja biti prisutna u drugoj, i svi će oblici biti dio jednog oblika)*7. Stoga neodređeno dvojstvo (ђ δνάς). 60" Grč. μοναδικός; lat. monadicus; engl. numbers con-shting o f abstract units; fran. nombre composd d'uni-tis abstrcdtes; njem. einheitlich; rus. одиночнглп, a u ovome prijevodu — [число] coccoatuee из отвлеЧвННих единиц; novogrč. ό ен μονάδων σχηματιζόμενος

(onaj načinjen od jednoća). 348

oni ispravno govore naprama svojoj pretpostavci, ali u cijelosti neispravno; jer mnoge stvari ukidaju, budući da će reći kako dotično и

Sto je suprotno stavu ο kojem se raspravlja. ° Prema D. Rossu, posrijedi je to što bi platonici odbili da priznaju kako postoji neki broj između 2 i 3. 14 To jest 2. " Ako se brojevi razlikuju po vrsti. " Vidi 1081 a 5—17. 17 To jest najvećeg broja (Η. Τ.). sadržava stanovitu teškoću: da li, kada brojimo i 35 kažemo 1, 2, 3, brojimo dodajući ili prema izdvojenim dijelovima88. Mi činimo oboje. Stoga je smiješno svoditi dotično na tako veliku razliku u bivstvu. 8

Prije svega bilo bi primjereno odrediti što je 1083 a razlika između broja i jednoće, ako postoji takva. Nužno je da se jednoće razlikuju ili prema 'koliko' ili prema 'kakvo'; dočim čini se kako ne može biti ni jedno od toga. Ali (broj) kao broj razlikuje se prema 'koliko'. A ako bi se i jednoće razlikovale prema 'koliko', onda bi se broj razlikovao od broja, iako jednak po mnoštvu jednoća. Uz to, 5 jesu li prvotne jednoće veće ili manje, i da li se potonje uvećavaju ili pak suprotno? Sva su ta pitanja proturazložna. Ali jednoće se ne mogu razlikovati ni prema 'kakvome'. Jer nije moguće da u njima prisustvuje ikakva trpnost; budući da kažu kako čak i u brojevima 'kakvo' biva prisutno 10 poslije 'koliko'89. Uz to, jednoćama ne može pri-doći 'kakvo' ni od jednog ni od dvojstva, jer prvo nema nikakvo 'kakvo', a drugo je 'kolikotvomo190; jer njegova je narav uzrok da bića budu mnoga. Ako se one opet ponašaju kako drukčije, onda 15 to treba reći na samome početku i odrediti ο raz-

" Smisao je ovaj: ako se broji dodavanjem, smatra se da je svaki broj iznesen samo u konkretnim slučajevima; ako se pak svaki broj promatra kao različit (izdvojen) dio (naime, kao onaj koji je nastao odvojeno), priznaje se kako postoji neki drugi broj mimo onoga matematičkoga. Sam Aristotel smatra da se broj može promatrati na oba načina (Η. Τ.). " Brojevi posjeduju kakvoću, budući da postaju prvotni ili složeni, 'ravno' ili 'čvrsto' (to jest: proizvodi dvaju ili triju čimbenika), ali takve su kakvoće (ili svojstva) tek pripadni naprama kolikoći (Η. Τ.). к Grč. noaonotos; lat. guantificus; engl. what pro-duces quantity (or... gives quantity); fran. gene-ratrice de la quantiti; njem. ist die Ursache der Quantitdf, rus. СОЗдпХПЦии КОЛичествО; nOVOgrČ. νά φτιάνη μόνον ποσόν (da tvori samo količinu).

349Metafizika 22

lici jednoce, a ponajviše zbog čega ona mora postojati. Ako ne to, onda ο kojoj razlici govore. Dakle, ako su ideje brojevi, bjelodano je kako niti sve jednoce mogu biti spojive, niti pak sve nespojive jedne s drugima na bilo koji od načina61. Ali nije ispravno ni ono što neki drugi go- 20 vore ο brojevima. To su oni koji ne misle da postoje ideje, niti naprosto niti da bivaju kao brojevi, nego da bivaju matematičke stvari i da su brojevi prva bića, te da je njihovo počelo jedno po sebi. Jer besmisleno je da postoji neko prvo jedno od 'jednih"62 — kao što oni kažu — ali ne i takvo dvojstvo od 'dvojstava', niti pak trojstvo 25 od 'trojstava', budući da svima pripada isti razlog. Jer ako je tako sa stvarima koje se tiču broja, i postavi li tkogod kako postoji samo matematički broj, onda jedno nije počelo (budući da se takvo jedno mora razlikovati od ostalih jednoća; a ako je tako, onda je nužno i neko dvojstvo prvo 30 od dvojstava, te slično i s ostalim susljednim brojevima). Ali, ako je jedno počelo, onda je nužno da se brojevi prije ponašaju onako kako govoraše Platon, i da postoji prvo dvojstvo i prvo trojstvo, te da brojevi ne smiju biti spojivi jedni s drugima. Nu ako tkogod takvo što ponovno posta- 35 vi, već je rečeno63 kako slijede mnoge nemogućnosti. Ali je nužno da bude ili na taj ili na drugi način; te tako ako nije ni na jedan od njih, broj onda i ne može bivati izdvojeno. Bjelodano je dakle iz toga kako je još najgore 1083 b reći na treći način64, da su isti broj koji pripada idejama i onaj matematički. Jer je tu nužno da se u jednome mnijenju spoje dvije pogreške. Matematički broj, naime, ne može bivati na taj način, 5 nego zagovornik (takva stava) mora navlačiti vlastite pretpostavke, i uz to mora priznati sve što slijedi onima koji govore ο broju kao ο oblicima. Pitagorejski način sadržava manje teškoća negoli onaj prije spomenuti, ali pokazuje zato neke svoje vlastite. Jer to što se od broja ne tvori 'izdvo- 10 jina' ukida mnoge nemogućnosti; ali to da su tjelesa složena od brojeva, te da je takav broj matematički, zaista je nemoguće. Jer nije istina ni govoriti kako su veličine nerazdjeljive, jer koliko god se one i ponašale tim načinom, jednoće barem nemaju veličine; a kako je moguće da veli- 15 čina bude složena od nedjeljivosti? Dapače, aritmetički broj je jednoćan.65 A oni opet nazivaju broj bićima; ili barem primjenjuju svoje misaone zasade na tjelesa kao da su ona

61" Usp. 1080 a 18—20, 23—35. 62* Tako je Speusip priznavao jednoću ili jedno kao oblikovno počelo, ali nije dopuštao nikakvih drugih idealnih brojeva, što Aristotel smatra nedosljednošću (Η. Τ.). 63и Usp. 1080 b 37—1083 a 17. 64 Podrazumijeva se Ksenokratov stav. 65" To jest: sastoji se od jednoća. 350

sastavljena od tih brojeva. Ako je dakle nužno, ukoliko je broj koje od bića po sebi, da biva na jedan od spomenutih na- 20 čina, a ne može bivati ni na jedan od njih, bjelodano je kako broj nema onakve naravi kakvu mu pripravljaju oni koji ga čine izdvojenim. " Aristotel tu očigledno misli na one dvije jednoće u idealnome 2. Uz to, potječe li svaka pojedina jednoća od izjednačenih94 'velikog' i 'malog'; ili je pak jedna iz maloga a druga iz velikoga? Ako je tako, onda 25 niti se svaka pojedinačnost sastoji od svih načela, niti su pak jednoće nerazličite (jer je u jednoj prisutno 'veliko' a u drugoj 'malo', koje je velikomu protivnost po naravi). I dalje, kako je s jednoćama u trojstvu po sebi? Jer jedna je od njih suvišna. Ali možda upravo zbog toga od jednog po sebi tvore sredinu u neparnome broju. 66 Ako opet svaka pojedina od jednoća potječe od obo- 30 jega izjednačenoga9*, kako će dvojstvo biti jedna narav sastavljena od velikog i malenog? Ili kako

66" Usp. Diels, Vorsokratiker, 270, 18. " To jest: od velikog i malog kad su izjednačeni. 351Metafizika 22

će se razlikovati od jednoce? Uz to, jednoća je prvotna naprama dvojstvu (jer ukine li se ona, ukida se i dvojstvo). Stoga je nužno da ona bude ideja ideje, jer je prvotna naprama ideji, i morala 35 je nastati prije nje. Ali, onda, iz čega? Jer neodređeno dvojstvo bijaše 'dvotvorno"99. 51084 a Uz to, broj mora biti ili beskonačan ili konačan. Jer oni broj čine izdvojenim, tako te nije moguće da ni jedno od toga ne bude prisutno. A očito je kako ne može biti beskonačan (jer beskonačan broj nije ni paran ni neparan, dok je nastanak brojeva uvijek ili iz neparnog ili iz parnog broja; jednim načinom, dodajući jedan parnom broju dobiva se neparan; drugim načinom, množeći jedan s dvojstvom, dobivaju se brojevi nastali iz jednog udvostručenjem; drugim opet načinom, iz udvostručenih neparnih nastaju drugi parni brojevi; uz to, ako je svaka ideja od nečega, a brojevi su ideje, onda će i beskonačan broj biti ideja nečega, ili koje od osjetnina ili čega drugoga; samo što to ne može biti ni prema njihovoj postavci100 ni prema samom pojmu101, budući da oni tako svrstavaju ideje). * Usp. VII 18. "* To jest: jer se pretpostavlja zbiljska beskonačnost.

ш

Kad se ideja zamišlja kao načelo koje određuje. m Grč. iatdg; lat. denarius; engl. 10; fran. la Di-cade; njem. Zehnzanl; rus. десхп, дестка. A kako je i μονάς jedinica (ili jednoća), mogao bi radi ujednačenosti cijeli taj niz glasiti (mjesto dvojstvo, trojstvo, četverstvo): jedinica, dvica, trica, četvrtica, petica, šestica, sedmica, osmica, devetica i desetica, činjenica je, međutim, da prijevodi u tome nisu ujednačeni, kako to pokazuju i višejezične potkrepe kod pojedinih navedenih nazivaka (p. p.). ,и Platonici su u tome sljedbenici pitagorejaca. Ako je pak broj konačan, dokle onda doseže? 10 Treba, naime, reći ne samo da jest nego i zbog čega jest. Ali, ako broj ide samo do desetice102, kako neki govore103, prvo će veoma brzo ponestati oblika — kao: ako je trojstvo čovjek po sebi, koji će broj biti konj po sebi? Jer svaki broj 15 po sebi ide do desetice. Mora dakle biti jedan od brojeva u tim granicama (jer ti su bivstva i ideje). Pa ipak njih će uzmanjkati (jer će ih premašiti pojedine vrste životinja). Istodobno je jasno ako je trojstvo čovjek po sebi, onda su to i ostala trojstva (jer su ona u istim brojevima slična), tako te će biti beskonačan broj ljudi; ako je

352

svako 20 trojstvo ideja, svaki broj će biti čovjek po sebi; ako pak ne, bit će barem ljudi. I ako je manji broj dio većeg — kako je sastavljen od spojivih jednoća što su u istome broju — onda ako je če-tverstvo po sebi ideja nečega, kao 'konja' ili "bijelog', čovjek će biti dio konja, ako je čovjek dvojstvo. Isto je tako besmisleno da postoji ideja de- 25 setice, ali ne jedanaestice ili slijedećih brojeva.

Uz to, i jesu i nastaju neke stvari od kojih nema oblika, a zašto i te nemaju oblika? Dakle, oblici nisu uzroci. I dalje, besmisleno je da broj do desetice bude više biće i oblik Uz to, veličine i slično idunema samo 30 do neke granice, kao prva negoli sama desetica, iako nastanka u prvog kao ili nerazdjeljiva crta, zatim dvojstvo i tako dalje; i ti se, naime, pružaju samo kao desetice.67 Uz to, ako je broj izdvojen, mogao bi tkogod dvoumiti koje je prvotno (prije): ili jedno ili dvojstvo ili trojstvo? Ako je broj složen, onda je to (prije) jedno, ali ako je sveopće ili oblik ono prvotno, onda je to broj; jer svaka pojedina od jednoća dio je broja kao tvar, dok je on kao oblik. Tako je jednim načinom pravi kut prije oštroga, jer se ovaj određuje njime i po pojmu; drugim pak načinom oštri kut je prije, budući da je dio pravoga i ovaj se dijeli na oštre kutove. Dakle, kao tvar oštri kut, pratvar i jednoća — ono je prvotno; ali u odnosu na oblik i bivstvo prema pojmu — pravi kut i cjelina koja je iz tvari i oblika. Jer to oboje68' je hliže obliku i onome ο čemu je pojam, iako je po nastanku potonje. Kako je onda jedno počelo? Zbog toga, kažu, jer je ono nedjeljivo; ali nedjeljivo je i ono općenito i ono djelomično i načelo. Ali na drugi 15 način, jedno prema pojmu, drugo prema vremenu. Kojim je onda načinom jedno počelo? Jer — kao što je rečeno — čini se i da je pravi kut prije oštroga i oštri prije pravoga, a svaki je jedno. Dakle, na oba načina čine od jednog počelo, što je pak nemoguće. Jer jednom je to kao oblik ili bivstvo, a jednom opet kao dio ili kao tvar. Na neki način oboje 69 jest jedno — po istini oni su 20to mogućnošću (barem ako je broj štogod jedno te nije kao hrpa, nego se različit broj sastoji od različitih jedinica, kao što kažu), ali svršnošću, ni jedno 70 nije

67u ostalim brojevima (D. R.). 68m 'Nedjeljiva crta' ili točka je 1, crta je 2, ploha je 3, a kruto tijelo 4, te tako 1 + 2 + 3 + 4 = 10; usp. XIV, III 9. 69m To jest: takva složevina koja je 'konkretna stvar'. To jest: i broj i jednoća. 70Aristotel kao primjer uzima broj 2, ali samo načelo je sveopće. U stanovitu smislu i broj i jednoća su jedno; aH ako broj postoji kao zbiljska jednoća (μονάς), onda jednoća može postojati samo mogućnošću.

353

jednoća. A uzrok nastaloj pogrešci je u tome što su dotičnici 71 istraživali istodobno i prema matematici i iz općih pojmova, tako te su 25 po prvome postavili jedno, svoje počelo, kao točku (jer je jednoća točka bez položaja; te, poput nekih dragih 72, i oni su iz najmanjeg složili bića; pa tako jednoća postaje tvar brojeva, i istodobno je prije dvojstva, te opet da je potonja, budući da se dvojstvo uzima kao neka cjelina: i jedno i oblik). A zbog toga što su tražili sveopće, ono 30 jedno koje se pririče postavili su tako kao dio. Međutim, nemoguće je da te (značajke) istodobno pripadaju istoj stvari. Ako jedno po sebi mora biti samo bez položaja10 (jer se ne razlikuje ničim osim što je počelo) i dvojstvo jest djeljivo a jednoća nije, onda će jednoća biti sličnija jednome po sebi. Ali ako je takva jednoća, i ono će samo biti 35 sličnije jednoći negoli dvojstvu; tako te svaka jednoća u dvojstvu mora biti prije dvojstva. Ali oni to niječu; ili barem tvore dvojstvo kao prvo. Uz to, ako je dvojstvo po sebi štogod jedno, a isto 1085 a tako i trojstvo po sebi, oboje je dvojstvo. Iz čega je dakle to dvojstvo? 9 A budući pak nema dodira u brojevima, nego je slijed jednoća između kojih se ne nalazi ništa (kao u onih što su u dvojstvu ili u trojstvu), mogao bi tkogod dvoumiti jesu li te uzastopne jedno- 5 me po sebi ili ne, i da li je dvojstvo prvotno naprama brojevima koji slijede ili pak bilo koja od jednoća. Slične teškoće nastaju i s onim rodovima što su potonji prema broju — kod crte, površine i tijela. Jer te neki114 tvore od vrsta 'velikog' i 'malog', kao: crte od dugog i kratkog, 10 površine od širokog i uskog, oline od dubokog i plitkog; a te su vrste 'velikog' i 'malog'. I samo to počelo prema jednome115 različiti od tih mislilaca postavljaju različito. I u tima se pokazuju 15 bezbrojne nemogućnosti, izmišljotine i protivnosti svakoj razložnosti. Jer događa se da su ti (oblici) razdvojeni jedni od drugih, ukoliko počela ne slijede tako da su 'široko i usko' također i 'dugo i kratko' (a ako je tako, površina će biti crta, a kruto tijelo površina; uz to, kako će se onda objasniti kutovi, likovi i slične stvari?). Pa slijedi 20 isto kao i u slučaju broja. Jer ta su svojstva trpnosti veličine, ali veličina se ne sastoji od njih, kao što se ni crta ne sastoji od 'pravog i iskrivljenog', niti pak kruta tjelesa od 'glatkog i hrapavog'. A svima je tima (nazorima) zajedničko što — u slučaju vrsta koje su kao rod — dolazi do dvojbe, kada tkogod postavi općenitosti: da li se 25 u životinji nalazi životinja po sebi ili štogod različito od životinje po sebi? Ako općenitost nije iz-dvojiva116, to neće biti nikakva

711,1 Platonici. 72m Misli se na atomiste. ш

Tu se &&i*ov otčitava različito (bilo kao 'nedjeljivo', prema Schwegleru; bilo kao 'nesloženo', prema Bywateru; bilo kao 'jednoćno' prema Rossu), ali čini se najuputnijim ne odstupiti od samog predloška, kako uglavnom prevodi i J. Tricot — 'ddpourvu de po-sttion', a donekle je tako i u novogrčkom — vi μ\ν Ιχη τοπο&»νηοιν εΙς τόν χώρον (nema smještaja u prostoru); a i u ruskom — не имеет положепил [β прос-транстве].

354

teškoća. Ali ako su — kako kazuju oni koji tako tvrde — izdvojivi . i jedno i brojevi, onda to nije lako riješiti, ukoliko se smije reći 'nije lako' za ono što je nemoguće. Jer kad tkogod misli ο jednome u dvojstvu, ili uopće u broju, misli li tada ο stvari po sebi 30 ili ο Čemu drugome? Jedni, dakle, načinjaju ve-

114

Vjerojatno se misli i na samog Platona. Naime ono koje je prema geometrijskim oblicima kao što je prvotno (iskonsko) jedno prema brojevima (a po platoničkom nauku). 114 To jest: 'izdvojiva' od osjetnina (p. p.). ličine od takve tvari, drugi 73 pak od točke (a točka čini se da im nije jedno, nego nešto kao jedno) te od druge tvari kao što je mnoštvo, ali nije samo mnoštvo; a ο svima tima nastaju ništa manje teškoće. Jer ako je tvar jedna, onda su 35 isto crta, površina i kruto tijelo (jer će iz istih sa-stojina bivati isto i jedno). Ako je pak više tva- 1085 b ri, pa je jedna za crtu, druga za površinu i treća za kruto tijelo, onda one ili slijede jedna drugu ih' ne; tako te će se i na taj način dogoditi isto; jer ili površina neće sadržavati crtu ili će biti crta. ,u

Uz to, ništa se ne pokušava reći ο tome kako može bivati broj iz jednoga i mnoštva. Nu što god 5 ond govorili, nastaju iste one teškoće kao i onima koji tvore broj iz jednoga i neodređenoga dvojstva.1" Jer jedni tvore broj iz (mnoštva) koje se općenito pririče, a ne iz nekog pojedinačnog, drugi pak iz pojedinačnog mnoštva, ali prvoga (budući da im je dvojstvo neko prvo mnoštvo); tako te se ti (nazori) takoreći ništa ne razlikuju, nego io će slijediti iste teškoće: da li je posrijedi mješavina ili položaj ili stapanje ili nastajanje te ostalo ο tome slično. A još najviše bi tkogod mogao pitati, ako je svaka jednoća jedna, iz čega je ona? Jer svaka pojedina nije jedno po sebi.11' Stoga je nužno da biva iz jednog po sebi i mnoštva, ili iz dijela mnoštva. Reći, dakle, kako je jednoća neko mnoštvo nemoguće je, budući da je ona nedjelji15 va. Dočim to da bude iz dijela (mnoštva) sadržava mnoge druge teškoće; jer svaki od dijelova mora biti nedjeljiv (inače će biti mnoštvo i jednoća koja je djeljiva) i neće biti načelo jedno i mnoštvo (jer nije svaka pojedina jednoća iz mnoštva i jed- 20 noga). Uz to, onaj tko to zagovara ne čini ništadrugo nego tvori drugi broj; jer mnoštvo nedjeljivosti je broj.74Zatim, te koji tako govore treba upitati je li broj beskonačan ili je konačan. Bijaše naime, kako se čini, i konačno mnoštvo, iz kojega i jedno- 25 ga nastadoše konačne jednoce; a drukčije je mnoštvo po sebi od beskonačnog mnoštva. Koje je onda mnoštvo što je načelo

73 Vjerojatno se misli na Speusipa. "* Vjerojatno se misli na Platona i Ksenokrata. To jest: 'apsolutno jedno', koje je — kao počelo — bez položaja'. 74ш To jest: reći da broj potječe iz mnoštva znači reći da se broj izvodi iz broja, što ne objašnjava ništa (Η. Τ.).

355

zajedno s jednim? Slično bi tkogod mogao pitati i ο točki, ili ο načelu od kojega tvore veličine. Jer to nije jedna i jedina točka. Ili barem: iz čega je svaka pojedina od drugih točaka. Ona zacijelo ne potječe iz 30 nekakva 'međutka' i točke po sebi. Dapače, ni dijelovi 'međutka' ne mogu biti nedjeljivi dijelovi, kao ni oni mnoštva od kojih su sastavljene jednoce; jer iako se broj sastavlja iz nedjeljivosti, veličine se ne sastavljaju.75Dakle, prema svima tim i shčnim primjedbama bjelodano je kako je nemoguće da broj i veličine 35 bivaju izdvojeni. Uz to, i samo neslaganje među glavnim nazorima ο brojevima znak je da dotične 1086 a stvari kako nisu istinite tako im i donose smutnju. Jer oni koji postavljaju samo matematičke stvari mimo osjetnina76, uvidjevši teškoću i izmišljotinu oko oblika, odustadoše od idealnog broja i načimše matematički. Oni77 opet koji hoće isto- 5 dobno oblike postaviti i kao brojeve, ali ne videći — ako tkogod te postavi kao počela — kako će postojati matematički broj mimo idealnog broja, po-istovjetiše idealni i matematički broj, nu tek na riječi, jer se u stvari matematički broj ukinuo (budući da oni iznose sebi svojstvene, a ne matematičke 10 postavke). A onaj koji je prvi 78 postavio da oblici bivaju i da su oblici brojevi, te da postoje matematičke stvari, taj ih je razložno razdvojio; tako te izlazi kako svi u ponečem imaju pravo, ah u cijelosti ne, što opet i sami potvrđuju, budući da ne iznose iste stvari, nego protimbe. Uzrok je to- 15 me što su im postavke i počela lažni; jer teško je iz neispravnih stvari izvoditi ono što je ispravno, kao što veli Epiharm: 'tek što je rečeno, i već se čini da nije dobro'79. Ali što se tiče brojeva, neka su dostatne te stvari kako su istraživane i određivane; jer onaj tko je već uvjeren, još bi se više uvjerio s više dokaza, dok onoga što se nije uvjerio, ne bi ni 20 to ništa više uvjerilo. Ο samim prvim počelima, prvim uzrocima i pra-tvarima, ο kojima govore oni što određuju samo sjetilno bivstvo, dijelom je rečeno u knjigama ο prirodi80, a dijelom ne pripada sadašnjem istraživanju. Ali sve ono što iznose oni koji govore kako mimo osjetilnh postoje i druga bivstva, va- 25 lja razvidjeti odmah poslije onoga što je rečeno. Budući dakle neki kažu kako su ideje i brojevi takvi, te da su njihove pratvari također pratvari i počela bića, valja ο tome razvidjeti što govore i kako govore.

75ш Sastojina točke ne može biti 'međutak' (ili razmak), jer bi se time ukinula jednostavnost točke; a isto tako ni dio 'međutka', jer je svaki njegov dio opet 'međutak' (D. R.). 76ш Misli se na Speusipa i sljedbenike. 77ш Misli se na Ksenokrata. 78Platon. 79Fr. 14, Diels, Vorsokratiker. 80Fizika, I 4—6; Ο nebu (De Caelo), III 3—4.

356

Misli se na pitagorejce i Speusipa. Usp. XIV 1090 a 7—15. Na опеш koji načinjaju samo brojeve, i to one matematičke, treba se osvrnuti kasnije12'; dok ο onima što zagovaraju ideje mogao bi tkogod isto- 30 dobno razmotriti i njihov način i dvoumlje oko toga. Jer oni istodobno tvore ideje i kao općenita bivstva i kao izdvojena i pojedinačna. A da je takvo što nemoguće, već je prije81 dokazano. Uzrok 35 spajanju toga dvoga u jedno (kod onih koji govore ο bivstvima kao općenitim) bijaše u tome što nisu poistovjetili bivstva s osjetninama. Smatrah su da pojedinačnosti u osjetninama teku i da ni jedna od njih ne ostaje, dok je opće i nešto mimo njih 1086 b i štogod drukčije. A kao što smo prije130 rekli, prvi je to potaknuo Sokrat zbog svojih (pojmovnih) odredaba, samo što on nije razdvojio općenitosti od pojedinačnosti; i time što ih nije razdvojio, ispravno je mislio. A to je bjelodano i iz sa- 5 mih činjenica, jer bez općenitosti ne može se postići znanost, dok je razdvajanje uzrok teškoća koje nastaju oko ideja. Neki 131 pak smatrajući kao nužno — ako ima kakvih bivstava mimo osjetilnih i prolaznih 132 — da ta budu izdvojena, a ne imavši nekih drugih, postaviše kao izdvojena ona bivstva koja se nazivaju općenitim, tako te 10 je gotovo izašlo da su iste naravi i općenitosti i pojedinačnosti. A to bi dakle samo već po sebi bilo jedna od teškoća ο kojima se govorilo.

10 Recimo sada štogod ο onome koje predstavlja stanovitu

teškoću i onima koji zagovaraju ideje i onima koji ih ne zagovaraju, a ο čemu je već 15 prije govoreno kad se pretresalo ο dvojbama133. Jer ako tkogod ne postavi bivstva kao izdvojena, i to na onaj način kako se kaže da su to pojedinačna bića, ukinut će bivstvo u onome smislu kako ga mi hoćemo postaviti. Nu ako pak tkogod postavi bivstva kao izdvojena, kako će postaviti njihove pratvari 13* i počela? Jer ako su oni poje- 20 dinačno a ne opće, bića će biti isto toliko koliko i pratvari, i pratvari neće biti spoznatljive (jer neka su slogovi u govoru bivstva; i njihove pratvari133 pratvari bivstvima; onda mora biti jedno BA i samo po jedan od svih pojedinačnih slogo-

w

Usp. 1078 b 17 —30. 111 Platonici. 131 Doslovno: Onih koji teku (ili

81Usp. III, VI 7—9. 357

protječu)', p. p. 133 Usp. III 999 b 24— 1000 a 4, 1003 a 5—17. u< Vidi ranije tumačenje nazivka *б