Antun Gustav Matoš-1909

Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja Ljudevita Gaja, objavljena je kao završetak Matoševa članka «Gaj», prigodom proslave u Krapini Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Taj članak Matoš završava riječima: « U Krapinskim Toplicama kamo odoh sa našim umjetnicima na dva dana, dosađivaše nam u nedjelju kiša. Od dugočasnosti legnem, i razmišljajući o Krapini, o Khuenu i g. 1903., o nedalekoj Lepoglavi i ovoj lijepoj zemlji, usnem ovaj ružni san: Na vješalima. Suha kao prut. Itd. To je Matoševa politička vizija Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću, što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost našeg povijesnog i društvenog života, nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne događaje unutar naših hrvatskih relacija Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost, što daje posebni ton odnosnu boju pjesmi Hrvatsku on personificira u liku bijedne, napaćene žene, osramoćene i obješene Stratište i kaznionica su simbol hrvatskog položaja tijekom vjekova Vješala su znak smrti i poniženja kojima je naš narod bio izvrgavan. Vješanje» je i ubijanje svake napredne ideje i dobra zemlje. Priviđenje se prepliće sa uspomenama na majku-san, sjećanja i stvarnost miješaju se kao u vrtlogu Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž 1. STROFA pjesme opisuje pejzaž. U njoj nema glagola, nema radnje U 2. i 3. STROFI pjesnik opisuje svoje duševno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama 3. STROFA objašnjava lik samog pjesnika-suprotnosti njegove naravi i njegovih stavova Njegove namjere ne podudaraju se s njegovim postupcima pa on osjeća grižnju savjesti Uviđa da on nije bio iskren sin svoje ponižene domovine iako je isticao svoje domoljublje U 4. STROFI pjesnik izražava svoj očaj da mu je oduzeta njegova domovina Gnjev i prezir su najviše usmjereni prema izdajicama koji se odriču svoga naroda i sramote ime svoje domovine za volju stranih i neprijateljskih elemenata Sjećanje na Khuenovo doba, ali ima i ciljanja na suvremene prilike IPRESIONIZAM U ovoj pjesmi-statičke slike (bez glagola u 1. strofi)

vizualni efekti, “vješanje”-ubijanje svake napredne ideje i duha zemlje Matoš je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mračni pejzažni okvir koji mu služi da bi izrazio sjetu i žalost što daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoševu dušu je uvelike utjecao ovakav tamni, mračni pejzaž. Prva strofa pjesme opisuje pejzaž. U drugoj i trećoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje društveno stanje uvjetovano pejzažom i prilikama, a u četvrtoj strofi pjesnik izražava svoj očaj shvaćajući da mu je oduzeta njegova domovina. Ritmičnost u pjesmi ostvarena je rimom. Primjeri rime: srama – jama, skut - put , mama – dama Ţ obgrljena rima Pjesma “1909.” nastala je povodom stote godišnjice rođenja Ljudevita Gaja. Pjesnik kaže da je usnuo ružan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu dovodi Matoša do direktnog susreta sa stvarnošću, što će i modificirati njegove patriotske teme: one više neće, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost našega povijesnog i društvenog života, nego će se usmjeriti više na trenutačne i konkretne pjesnikove reakcije na stvarne događaju unutar naših hrvatskih relacija. Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama. “...suha kao prut...” “...ubistva mjesto, tamno kao blud...” “...moj drski obraz kao suzama...” “...ko lopova, dok njeno ime briše...” TEMA PJESME je ljubav prema domovini, suosjećanje s njezinom patnjom. Pjesnikov odnos prema domovini je iskren, uspoređuje je s majkom, žali. Pjesma je SONET , sastoji se od dvije katrene i dvije tercine. Forma stiha je zatvorena.