Antička Salona

 

Y

t

| $

t

i

I I

1

/

.

h

r f

"

i

E.

.

: . .

*

i

u

l

K S.

e e

e

 

O

N

V

N

V

V

V

 

BIBLIOTEKA ZNANSTVENIH DJELA,

45

Redakcija Mr. JOSIP BEL"AMARIC, NEVENKA BEZIC'BOZANIC, dr. DUSATN JELOVINA,,dr. IVAN MIMICA, dr. IVO 'PET,RINOVIC, r. KRUNO PRIJATET.J

Urednik bib'l'i,oteke Dr. IVAN MIMICA

Recenzenti DT. JULIJAN MEDINI DT. KRUNO PRIJATELI

.

,//*ail,*r*i

 

STUDIA EALONITANA KNJIGA PRVA

ANTICKA SALOI\A Uredio:

Dr. NENAD CAMBI

#$',tT-{J ,;iB$:f?*.

KNJIZEVNI SPLIT KRUG

,

:

lggt

rt' .q. ;'-i.,.i.&jir, lt;..t_:r

 

\\

cIP - Katalogizacija u publ,ikaciji NauEna biblloteka, Split LIDK q)4(4Ct.l3 Salona) (082)

/00,{I

ANTICKA Sa,lona / uredio Nenad C€mbi. -

lf i cS3 s;;,*1?1",i:il Irlieske: srr.gl-w / Neoad Cadi.

Split : Knjfievni krw, -OHrPfggstvenih jera

i uz reksr. S$+gllzabrana

bibliografija

rsBN 86?3riltr+8 1. Cambi, Nenad Nenad

,

4'

''

fAt

4ttutilcr DuriAtli

 

PREDGOVOR

S a ontr- 9_.8SZ r.q1l1gj-e p-qi s-Znji 3q-t i dki g_qp,{_n1 s, i _ t99rot obali -J_e dIa{r,A.na je ,bila.adminislrativno sr-edi5te provincije D,_4J,macijeoja se tprotezala znatno Sire na obali i du;blje u unutraSnjost od suvremene istoi,mene. regije, I U Fasnoj antici bija5e metropolija crkvene inadlnie roliko 4i9.{ni.9e tog yefilgg podrudja. Njenojq -ako veliko da joS od srednje,g vijeka ne i oa rani3e po _ buttuje ve'liko zanim,arijri, osobito humanista i cfuu,lin orbrazovanih rljudi. Toma r,{rcidakon daje vrlo op5iine vijesti o njen'oj povijesti zanimaiuii se-za Salon-u ka o za prethod,nicu Splita, a Marulii i papalii proudavaju i prikupljaju natpise i druge spomenlke. Na Zatrqst, al,onitansko se podrudje danas ne tretira na onakav nadin kakav bi taj drevni grad zas,luZivao. Briga spram Salone je u posvlma5njeni nesklad,u u od nosu na njenu ikulturnu, civilizacijsku i znanstvenu vaZ_ nost i vrijednost, jer je onapovijesno ortigrala vrlo istaknutu i ulo_ gu y..Tq? itku povijesni[r, umjetnid,kih ar_ heolo5kih,istr4_Zivanjane samo Dalmacije nego i ditavog Sredozemlja. Dovoljno se sam,o prisjetiti onogu $to jE Salo,na znadiil.a znadiil.aza za istraLivade starokrisdanske krilture nri je praktidki jedina popunjala orr pookoncu J9.-lt. kad brleme koji se nisu m'orgli rje5avati 'r.rRimu. Meclutim, istraZiva,nja koja su se toliko razvila pri kraju 19. i u p,rvim desetljeiima 20. st. naglo su preki:nuta i tek povremeno po r,ovno oibnavljana. Ipak, iako ta istraZivanja nisu ibila ,onog intenziteta rkakiv bis,mo porZeljeti rnoigli, spoznaje o tom gradu i njegovoj civi-

lizacijskoj

razini su rastle ,i poveiavale

se. pi, pie,rnda Salona nema viiS.e viiS.eonako onako odab.rano ,mjesto unutar prou_ davanja kasnoantidkog perioda kao,sto je lo imala pred kojih stotinu godina, zanimanje svjetske znanstvene iav_ nosti nije manje, nego dapade dak i veie.

 

Zbo,g toga redakcija KnjiZevnog kruga u Splitu, uviclaj'uii potreibu da se intenziviraju proudavanja Sal'one, Zeli pokrenuti niz izdanja koja bi bila ,posveiena Saloni, ali ne samo antidkoj, nego i onoj ranosrednjovjekovnoj, povezanoj uz najstariju povijest i arheologiju sarnostalne hrvatske drZave. Ta ielja moLda ie potaknu. cla pokrenu svoje kreativne sposobnosti znanstrzenikecla ti znanstrzenike ikako bi se i da'lje razvijale dosada$nje spoznaje i stvarale nove. Niz ie nositi naziv Studia Salonitana, a publikacija koja s,iijerti iza ovih uvodnih redaka je prva u tom nizu. Ona logidno zauztma takvo mjesto, jer ima kao cilj d.a na neki nadin saZme dosada5nja saznanja i tako pruii osnovu za daljnja proudavanja. U njoj su, nairne, sabrana, redigirana i prevedena neka veoma vaLna djela o Sirokoj lepez,i salonitanskih probilema, ali ipak bez pretenzija da ih sve okupi. Osim tih radova pub,likacijzr sadrZi i urednidki homentar te op5irni urednikov uvod. Kasnije ie slijediti i druge publikaoije. R.edakcija je odludila da se priprerni i jedna slidna knjiga koja bi obuhvatila najvaZnije radove iz starohrvatskog Solina ldrivide et im{'era(, pa je viSeslojni Zivarlj toga podn:dja, Delnaate, risejske Grke i rimske gratlane (konvent) razliditim forrmulama vnbovanja ili pritisaka

50

 

razjedinio, osigurav5i prvom taktikom potpuno imuniziranie del,matsko,isejstko,g ivlja, da bi sva Zestina vojne akcije (obsidio ei oppugnatio) bila koncentr,ira'na na oppidum, naseorbinu rimskih grad.ana,,konvent. lz cezar'we specifikacije etnidkih odnosa i naseob,i'nske situacij,e u podrudju salonitanskog zaljeva, u koji se s njegove istodne strane s,lijevalo glavno korito, s nizom krivudavih rukavaca, m,ale no vodom obilne {jeke, kojq u grdkih pisaca pored nazi,ta Salon irna, rnoida, i driugi, Salangon (}il,ayyav),Isa a u fadiciji, u novije vrijeme osp'reno, i latinsko ime lader, dini se neospo.rnim da moramo radunati J barem dva, u susjedstvu nastala i rasla naselja, od kojih je svakako jedno spominjani intverov(da delmatski intverov (da li istodobno ,i s ti,pidnim delmatskim giadinskim ibarbarskog" (ilirskog) naselja, koje je m,oglo biti kako'uz donji ,ili ired,nji tok rijeke Jadra tako i na pristupima vranjidkog poluo;to,ka, poluo;to,ka,gdje gdje je bilo prethistorijskih nalaza iz starijeg ieljeznog do,ba, do,ba,no no isto tako i na nekom dru,gom dijelu kasnijeg salonitansrkog agera, pogiavito na j,uZnim padinama Kozjaka, svakako u neposrednoj blizini uZe salonitanske re,gile.te Veoma j e vjer'ojatno d a isejski Grci nisu imali svog vlastitog nasel3a nasel3au u

sal*qtiB4gbeepe.dl+qi,L€gqe sal*qtiB4gbeepe. dl+qi,L€gqe .ft

-i

u h,petiju (potkolonije isejske), nego da su Zivjeli, vjerojatno uZe grupirani, u,nutar delmats'kog naselja, kako je to ,bilo i drugdje na jadranskoj obali (pnimjeri Dirahij, Doklea, Rhizon, Narona i dr.). U toj delmatsko-isejskoj konvivenciji oni su razvijali i njegovali svoje kulturne tradijezirk cije, religij'u i i postupno stjecali pravo sudjelovanja u lokalnoj upravi i u dn-lgirn funJcoijamalT koje je jedno takvo miks,irlirsko naselje mqglo razviti. Kontakti pak s naseljem Sto su ga u njegovoj blizini os novali i razvi,li rimski gradani (conventus Rormanorum.)nis,u Rormanorum.) gl,i trajno imati hostilni karakter, kao za civium Cezanova namjesniitva,nis,u pamo sunerijetko poprirnali i prijateljske susjedske oblike, dto se ogledi i u gndko-i'lirs,kim ili grdko-rimskim imenSkim sintagrnama (onornastibkim formulama) na saduvanri.mnatpis,ima.l8 saduvanri.mnatpis,ima.l8 Ono, metlutirn, Sto do sad,a io,5 nije uspjetro oibjasniti, to je, kako je do5lo do urbanistidke in

no;noai irme salona i salonae, vei prema torne koja je tr.adicija pre, vladala. Nema srrmnje da je na propagiranje,prvog naziva utjecali dinjenica Sto je ne5to kasnija dedukcija odnosno osnutak ,kol,oniie (rirnsktih gratlana),1e oja je dala definitivan pedat rimskoj v,lasti i rimskom ka raktenu tog izvorno slozenog naselja, bila oznadena tim toponimskim ,oblikom, koji je vei odranije nos,io spominjani oppidum. Zanimljivo je da sam conventus (civiwm Romanorum/ nije oznaden tim o'blirkom imena, nego onim ,Sirim" - Salonae - no ipak u sintagmi koja t1aii tumadenje u smislu njegova postojanja u sa'lonitans,kom p,odru(ju (conventus salonarum odnosno c. salonis).2o tad je rijed o ur.banistidkoj integraciji dviju ili v,iSe v,iSeSalona Salona moramo otkloniti bilo kakvo mehanidko povezivanje triju dijelova (po Dyggveu ,,tres urbeso2o" elike Salone - >longae )1

 

Salonae - kako ih je spomenuti autor prostorno, a i kronolo5ki, definirao, iako se ni takve pretpostavke n e mo,gu a priori odb,aciti, jer je jasno je da i j A ta, integracija na osnovi vei postojeiih irli s ub urb podeli naglo koji s u s enastala razvijati, a vanjske naselja op,asnosti (pokreti germa'nskih plernena i grupacija) potatkle su brze odluke ,o njihovoj za5titi odgovaraj,uiim fortifikacijarnia. Ranija mi5ljenja istakla su vei d a je Salona republikanskog doiba bila u granicama onog sredi5njeg dijela kasnije vslike salone ( uribs \:etusu. antiquaurbs vetusu. antiquau, .odnosno ,u. Graeca*; o nepodoibnostii povi jesnoj neopravdanosti tih naziva vei je bi,lo rijedi. Toj ,kvadratnoj sa loni< rnogao bri se na osnovi jed'nog podatka iz cezarova op,isa opsade grada (oppidum) suprotstaviti eventualni poliigonalni - peterokiutni gradskorgprosto'ra. oblik gradskorg prosto'ra. Kad je, naime, ,salo,nitanski,konvent, tj. rimski

gradani, od'ludno dao do znanja oktaviju da ,ga ni obedanja ni bilo kakva prijetnja neie o,d,bitri d vjernosti cezaru, >octavius q u i n i s castris oppidum circumdedit .. . . Zalto je Otktavije opsad,u zamislio tako da grad (oppidum) optrporta Graeca. - u fortifikacije juZnog kri,la naZalost nisu toliko ,poznate d.a ibi dale odgo_ I'or na pitanje, imamo li i tu radunati na ,o,bidanpravolinijski potez i li ono ostavlja moguinost iza dnaga rje5enja. 1)

 

t

quadrata. irnala je, ne samo po onome $to ,doznajem,o z ksulglu Cezarova teksta, nego i po Ziv,im svjed,odanstvima svog izvornog ga bar,ita, bedeme koji su definirali njen perimetar. Istodni ibedem i sada je, relatir.mo, dosta dobro saduvan, no posebno mu j e karakteristi'dan sjever,ni dio, tkoji ide do gradskih vrata,,zvanih )porta Caesarea..23Be dem j e graclen od masivnih b,unjastih i pravilno usmjerenih blokova, s vanjskim i unutarnjim licem, medu,kojima je ispuna od zem,lje i sitnog lomljenog kamena. Nastavak toga ,bedema, juZno od spomenutih grads,kirh rata, ne5to j e drukdije konstrukcijske tehnlke: njegovo unutarnje lice oblirkovano je manjim kamenim blokovima, ravne povr5ine i vezanih, i sada vidljrivim, malter'om. T a okolnost govori da vjerojatno ne pripadaju istoj gradevnoj fazi, Sto ddkazuje i ne5to drukdiji oblik vanjskih bunj'a, koje su u sjevernom traktu kraie i visodije o'd onih u j'r.rZnom,e.za a li 'u tome treba vidjeti samo dvije gradevne faze bedema, koji j e s istodne strane Enifio oppidum, ili su se tu, namjestu gradsrkih vrata, u sada5njem orbli,kugradenih u do,ba Augusta,2s astala dva bederna koji su pripadali ,dvjema raziidi,tim urbanim aglomeracijama? Pitanje se spontano nameie, ali na nj nije lako o,dgovoritri. o,dgovoritri.Treba Treba pri tome ,imati u vidu i dinjenicu d a u zapadna vrata ( porta Caesarea ),pod ),pod pretpostavkom da j e oppidttm ( Salona quadratabunja," ne samo l