Antigona

ANTIGONA: Oj grobe, bračna ložnice, moj ukopni Za navijek čuvan dome kamo putujem Ka svojim od kojih broj je najveći Fersefasa* med mrtvima prihvatila; A od njih zadnja ja i najružnije baš Sad silazim dok žića ne navrših vijek. Al' čvrstu gajim nadu da ću ocu svom, Kad doĎem, draga doći, draga majčice, I tebi, draga tebi, brate premili: Ta ja vas mrtve sama svojim rukama I oprah i uredih: na grob žrtvu vam Ja izlih, a sad, Poliniče, tijelo ti Sahraniv tvoje, takvu plaću ubirem. Al' s pravom ti, za razumne, iskazah čast. Ta nikada se, ni da djeci mati sam Ni muž da mrtav trune mi, ne prihvatih Ja takva posla preko volje graĎana. Pa kakvu zakonu to kažem za volju? Da muž mi umre, drugoga bih dobila I dijete s drugim ovo ako izgubim; Al' kako roditelje meni krije Had, Brat nijedan se više rodit ne može. Po zakonu te takvu ja pretpostavih Svim drugima, a Kreontu se učini To grijeh i strašna drskost, brate premili. I sad me neudatu i bez svatova Ovako rukom zgrabiv vodi: udaje Ni djece ni tetošenja toga dječjega Ne postigoh, već jadna tako sama ja Bez prijatelja živa u grob k mrtvima Sad idem. Kakav zakon božji pogazih?

SMJERNICE Smjesti ponuĎeni ulomak u cjelinu djela i odredi temu o kojoj govori (ulomak). Poveži ulomak s dramskom trilogijom čiji je dio drama Antigona i citiraj stihove koji upućuju da je u pitanju organska trilogija (objasni pojam organske trilogije). Kako je Sofoklo reformirao antičku tragediju? Objasni kako se u ponuĎenom ulomku očituje Antigonina tragična sudbina. Izdvoji stihove kojima Antigona obrazlaže da nije imala izbora nego učiniti djelo zbog kojeg je osuĎena. Dokaži na ponuĎenom primjeru da Sofoklo prikazuje ljude onakvima kakvi bi trebali biti, a ne onakve kakvi stvarno jesu. Objasni zašto Antigona kaže na početku svojeg monologa „oj grobe, bračna ložnice“ i „ bez prijatelja živa u grob k mrtvima sada idem“ – koje su to stilske figure? Objasni zašto Sofokla smatraju majstorom antičkoga stila. Kojim stihom su pisane antičke tragedije? Kako ti vidiš problematiku koja je predstavljena u djelu – sukob božanskih i ljudskih vrijednosti. Je li vrijedno umrijeti radi morala i služenja zajednici i obitelji? Bi li mogao/mogla dati takvu žrtvu?

Radnja ovog djela je usko vezena sa dramom "Kralj Edip". U njemu se(izmeĎu ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru. Ovaj se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu. Uskoro dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju mač u tijelo, te oboje umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene Kreont, koji nareĎuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa. Tada počinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova kćer, govori svojoj sestri Ismeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Ismena odbija sudjelovati u tom činu i pokušava odgovoriti Antigonu od svog nauma. Antigona, unatoč sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat, te neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni obred. Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe, jedan od njih odlazi reći kralju. Kreont, uznemiren i zaprepašten nareĎuje da se naĎe krivac ili će se okriviti stražari. U meĎuvremenu stražari maknu prah sa mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuĎuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega, poštivati Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka. Unatoč njenom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta. Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i zaručnik Antigone, dolazi Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se protivi, te nareĎuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima. U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji. On razgovara sa Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i nareĎuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona. Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o sudbini koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene djevojke. Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio mač u tijelo. Nakon što je glasnik to rekao u Tebu ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast i dinastiju i grad. Prva epizoda - Kreont upoznaje podanike sa svojom odlukom da se Polinik ne sme sahraniti na tradicionalan način jer u njemu vidi čoveka koji je hteo da sruši Tebu i da uništi njen život. Dolazi stražar koji saopštava da je neko već pogazio njegov zakon: Polinikovo telo je prekriveno zemljom. Ta vest u Kreontu je izazvala bes i nareĎuje da se krivac pronaĎe. Oglašava se hor i ta horska pesma je himna čoveku i jedno od najlepših mesta u drami. Druga epizoda - Stražar dovodi Antigonu pred kralja Kreonta, uhvaćenu u trenutku oplakivanja brata. Iz dijaloga se vidi da ona ne pristaje da ljudski zakoni budu iznad Božijih i svetih zakona jer su oni stariji i svako treba da ih se drži. Dolazi Ismena koja bi da podeli odgovornost sa sestrom, na što Antigona ne pristaje. Hor se oglašava pesmom. Treća epizoda - Dijalog izmeĎu Kreonta i sina Hemona, zaljubljenog u odvraća oca od namere da je usmrti jer je nedužna i narod je na njenoj da je mudrost saslušati šta drugi govore i misle. Kreont tada ističe da kralj, a ne narod i da je strogost nešto po čemu se meri moć vladara. da Antigonu živu zazidaju, i da hranu dobije tek toliko da preživi.

Antigonu. Hemon strani. On smatra državom upravlja On donosi odluku

Četvrta epizoda - Antigona, odlazeći u smrt, jadikuje što umire mlada i neostvarenih snova.

Peta epizoda - Na scenu stupa mudrac Tiresija; ubeĎuje Kreonta da odustane od izvršenja kazne, pozivajući se na svoje mudračko iskustvo. Kreont oseća da greši, ali sad je već sve kasno. Eksoda (završni deo) - Glasnik donosi tragičnu vest o ishodu Kreontove odluke: Hemon je ušao u grobnicu kod Antigone, ali kasno - ona je već bila mrtva, (obesila se). Kada je naišao otac Kreont sa namerom da oslobodi Antigonu, na njega je jurnuo Hemon, da bi se nakon toga probo mačem. Majka Euridika, od žalosti za sinom, ubija se, a Kreont jadikuje nad gubitkom sina i žene, kriveći sebe za udes koji ga je snašao. Tragediju završava hor pesmom. Vrsta djela - Tragedija od sedam činova u dijalozima. Književni rod - drama Mjesto i vrijeme radnje - Radnja se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine, u 6. stoljeću prije Krista. Tema - U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahteva države i zahteva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju, tragedija je neminovna. Pošto se Kreont ogrešio i o božje zakone postoji i sukob izmeĎu bogova i Kreonta, a budući da su bogovi svemoćni, tu gubitnik mora biti Kreont. Ideja - Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo. Glavni motiv - Kreontova mržnja prema Poliniku. Antigona - Ime u prevodu znači: "nesalomiv", "protiv generacije" Kompozicija djela - Kompozicija Antigone počinje uvodom, tkz. prologom u anapestičkoj stopi. Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi parados ili paroda, tj. korska nastupna pjesma (ona se na pozornici izvodi pjevanjem kora uz pratnju instrumenata). Zatim po ustrojstvu slijede epizode tj. činovi koje sačinjavaju dijalozi. Nakon činova slijede stasimone (stajaće pjesme) bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od paradosa. Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon poslijednje stasimone i završni je dio svake tragedije, pa tako i Antigone. Osnovno ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog čina dolazi stajaća pjesma koju pjeva zbor. Antigona se sastoji od sedam činova i pet stajaćih pjesama. Likovi Glavni likovi: Antigona - Edipova kćer, Kreont - Antigonin ujak, Tebanski kralj Sporedni likovi: Ismena - Antigonina sestra; Euridika -Kreontova žena; Hemon Kreontov sin, Antigonin zaručnik; Tiresija - Prorok; Dječak - Tiresijin; Zbor - Starci Tebe; Pratnja - Kreontova i Euridikina; ZborovoĎa; Stražar; Prvi glasnik; Drugi glasnik Antigona - Samostalna je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka. Osjeća sestrinsku ljubav i zato ne sluša tuĎe naredbe, već slijedi svoje srce. Svjesna posljedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakom smislu voĎen ljubavlju: A ja samo za ljubav na ovaj doĎoh svijet. Antigona se našla u neizbježnoj situaciji, tj. na nju je svaljena tzv. tragična krivnja koja je specifična za sve tragedije. Ona je imala na izbor slušati naredbu vladara i ponijeti se bezosjećajno prema mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce. Ona je svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko otkrije. Toga se nije uopće bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila.

Antigona je još jedan lik kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati da je ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i žrtvovanja. Upravo to je Antigona znala i slijedila. Kreont - Apsolutistički vladar bezosjećajnog i hladnog srca. Naredba kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera koja nije odraz volje puka, već njegova samovolja. Antigonu šalje u ponižavajuću smrt unatoč tome što je ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina. Mržnju uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč njegovoj razumnoj molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on čak želi Antigonu ubiti pred njim. Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje hladno srce. Tek na kraju posluša Tiresiju zbog strahopoštovanja prema bogovima. Kao što se on boji bogova, narod Tebe se boji njega. Kreont je savršen primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe. Ta ga ohololost i dovodi do propasti. On se naposljetku i kaje, ali prekasno. Sudbina je već odlučila da ostane sam, propao kao otac, suprug i vladar. Ismene - Antigonina sestra, smatra da, kao žena, ima da se povinuje svemu što je naloženo da se uradi, poštuje kraljeve zapovesti. Ona se, dakle, nasuprot Antigoni ponaša vrlo racionalno. Ismena žali brata i svojeglavu sestru, te je na kraju i ona spremna da deo krivice uzme na sebe, mada u njoj nije sudelovala. Hoće i ona da umre, ali je u toj nameri sprečava Antigona. Hemon - Kreontov sin je pravedan i odlučan, neizmerno voli Antigonu. Drži datu reč; kad vidi mrtvu Antigonu, probada se mačem pred zloćudnim ocem i umire. Stil i jezik - Kao u svim grčkim, te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimo uzvišen način govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno upotrebljava kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog, a dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na sceni. Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obilježja tragedije: tragičan lik, tragičnu krivnju i naravno, tragičan završetak. Djelo sadrži i mnoga stilska izražajna sredstva poput epiteta, matafora, poredbi itd. Izvantekstovni odnosi - Izvantekstovne odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je (kao što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom". U djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se kasnije odražava na radnju "Antigone". Sami motiv "Antigone" se nalazi u "Kralju Edipu" u mržnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Može se čak reći da je "Antigona", na neki način, nastavak drame "Kralj Edip". Kritika djela - U središtu dramskog zbivanja je Antigona i njena sestrinska ljubav, a izvor sukoba i uzrok Antigoninog stradanja je nesklad izmeĎu naloga i zakona vlasti na jednoj strani, i naloga ili diktata srca i nepisanih zakona morala - na drugoj strani. Pojedinac (Antigona) suprotstavljen je vlasti u liku Kreonta. Antigona u prevodu znači "protiv generacije". U tom suprotstavljanju pojedinac je usamljen i nemoćan,te je njegovo stradanje neminovno. Glavni junak, Antigona, od samog početka zna da će tako biti, ali, i pored toga ne odustaje od svojih namera koje su uzvišene. Iz tih razloga je i ovo stradanje glavne junakinje poprimilo oreol tragičnosti,jer ona se bori za pravo na ljubav prema bratu koja je starija od svakog zakona, za pravo da sama odlučuje kako će postupati. Iako strada i ispašta, Antigona ne mrzi.IzmeĎu ljubavi i mržnje ona bira ljubav jer kako kaže: za ljubav, ne za mržnju, ja sam roĎena. U borbi za slobodu odlučivanja, a za ljubav, za to prirodno pravo da bratu oda dužnu poštu, Antigona pokazuje hrabrost, odlučnost i doslednost, ali ujedno i ne Antigona je komad o ličnosti koja je mogla da poĎe samo jednim putem, jer je on bio neizbežno odreĎen njenim bićem. Radnja započinje u trenutku kad je prošlo zbivanje iz Eshilove "Sedmorice protiv Tebe", kada je Teba osloboĎena opasnosti, a muški porod ukletog roda potamanjen u

bratoubilačkom sukobu. Dok je Eteokle poginuo kao zaštitnik i branitelj zavičaja, Polinik je bio na suprotnoj strani; zbog toga, prema zapovesti gospodara grada, Kreonta, njegovo telo mora da ostane nepokopano, da bude hrana psima i pticama. Kreontova zapovest je ogrešenje u odnosu na božansku zapovest, koja zahteva da se mrtvac poštuje. Zbog toga za Antigonu ne postoje nikakve nedoumice, čvrsto je rešena da svom bratu obezbedi ukop. Na temelju suprotnosti izmeĎu Antigone i njene sestre Ismene koja, mada se ne slaže sa Kreontom, ipak ne želi da mu protivureči, može se reći da je pesnik stvarao po principu kontrasta. Antigona je, kao i svi veliki Sofoklovi junaci, osuĎena na samotništvo. Kreont i Antigona stoje jedno nasuprot drugom u nepomirljivoj suprotnosti. Ona kaže u ime čega se bori i pati: u ime velikih i nepisanih zakona bogova pred kojima je bezvredan svaki propis koji bi njima da se naruga. Zatim izgovara: Ne mržnju, nego ljubav ište život moj, reči koje ilustruju onu humanu širinu koju upravo smatramo posebnim obeležjem sofoklovskog duha. Antigona je, odlukom novog gospodara čiju je zapovest prekršila, osuĎena na smrt: ona treba da bude živa pokopana. Sada tek postaje očigledna veličina njenog poduhvata, jer - dok žali nad svojim životom kojem ostaje uskraćeno ispunjenje u bračnoj sreći - ona ipak ne može da se odrekne dela koje je počinila, svesno se žrtvujući. Hegel je u Antigoni video objektivni sukob izmeĎu dva opravdana interesa - interesa države i interesa porodice - meĎutim takvo tumačenje nema uporište u samom delu. Antigona se bori za nepisane i neprikosnovene zakone bogova, kojima polis nikada ne bi smeo da se suprotstavi. Vidimo da je glas polisa jednodušno na strani Antigone, pa Kreontova zapovest predstavlja svojevrsnu drskost i prestup. Prorok Tiresija, kroz kojeg govore bogovi, obznanjuje strašnu krivicu i sramotu koju je Kreont svojom zabranom doneo sebi i gradu. Tek pod pretnjom kobi koja će njega lično pogoditi, Kreont odlučuje da promeni stav, ali prekasno, jer Antigona se već obesila u svojoj grobnici. Ubija se i Hemon, njen verenik, a zatim i kraljeva supruga Euridika. Kreont ostaje potpuno psihički uništen. Večni zakoni su potvrĎeni žrtvom Antigone, koja je smatrala da za njih treba da da svoj život, i slomom Kreonta, koji se tim zakonima suprotstavio.