Anthony de Mello - Pjev Ptice

Biblioteka RADOST I NADA -10

Anthony de Mello

Izdavač Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove Zagreb, Jordanovac 110 Za izdavača Marko Milišić, Zagreb, Palmotićeva 31 Prijevod Ivan Cindori Lektura Anđa Jakovljević

PJEV PTICE Ilustrirao Dragan Vidović

Oprema Stjepan Harjač Tisak KERSCHOFFSET, Zagreb

IV. izdanje

Naklada: 2000 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 242 DE Mello, Anthonv Pjev ptice / Anthonv de Mello ; ilustrirao Dragan Vidović ; [prijevod Ivan Cindori]. - 3. izd. - Zagreb : Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 1997. - 115 str. : ilustr. ; 19 cm. -(Biblioteka Radost i nada ; 10) Prijevod djela: The song of the bird. ISBN 953-6257-09-2 970918009

Hr Zagreb, 2001.

va je knjiga Naslov napisana izvornika za ljude Anthonv svih svjetonazora, za vjernike de Melloi nevjernike. S.J. THE SONG Ipak, ne mogu čitateljima OFsakriti THE činjenicu BIRD da sam ja sveKatoličke©crkve. 1982 Anthony Slobodno de sam MelloseS.J. šetao ićnim tradicijama koje nisu ni kršćanske, ©1987 Gujarat Sanitva Prakash, ali ■ti religiozne, i one su silno i duboko djelovale na ie. Nu, ja se ipak vraćam svojoj Crkvi, budući da je ona moj duhovni dom; dok sam jako, ponekad zbunjujuće, svjestan njezinih ograničenosti i uskoće, također znam da me je Ona oblikovala i od mene načinila ono što danas jesam - svećenik Katoličke crkve. Zato Njoj posvećujem ovu knjigu.

Anthonv de Mello, Dl

Predgovor

Kako čitati ove priče? vaki čovjek voli priče. Mnoge ćete naći u ovoj knjizi: priče budističke, kršćanske, zen, hasid-ske, ruske, kineske, hinduističke, sufijske; priče drevne i suvremene. A sve one imaju nešto posebno u sebi: čitate li ih na određeni način, uzrokovat će u vama duhovni rast.

S

Mogu se čitati trojako: 1. Pročitajte priču jednom. Zatim pročitajte drugu. Takvo će vas čitanje zabavljati. 2. Pročitajte priču dvaput. Razmišljajte o njoj. Primijenite je na svoj život. Tako ćete kušati što je teologija. Takvo čitanje može biti plodno ako se obavlja u skupini u kojoj članovi priopćuju svoje refleksije o priči. Tada imate teološki krug. 3. Čitajte priču ponovno, nakon što ste o njoj razmišljali. U nutarnjoj šutnji u sebi pustite neka vam priča objavi svoju vlastitu nutarnju dubinu i značenje: nešto što je iznad riječi i razmišljanja. To će u vama probuditi osjećaj za mistično. Ili, nosite cijeli dan priču u sebi i dopustite da vas njezin miomiris, njezina melodija progoni. Neka govori vašem srcu a ne vašem razumu. Tako ćete i vi postupno postajati mistik. S tom mističnom svrhom, većina ovih priča bila je izvorno izrečena.

Upozorenje ».raju mnogih priča napisao sam primjedbu. nmjedba je zamišljena kao primjer komentaifcop vi sami želite učiniti. Stvorite svoju vlastitu dbu i nemojte se ograničiti samo na ove u Zašto posuđivati tuđe shvaćanje i razumijeIzbjegavajte priču primjenjivati na bilo koga agoga (svećenika, hodžu, Crkvu, bližnjega) osim __i samoga sebe. Postupite li tako, priča će vam šteItiti. Svaka je priča o vama a ne o nekom drugom. ' Kad prvi put čitate knjigu, čitajte priče onim redom kako su poredane u knjizi. Taj red priopćuje jedno učenje i duh će biti izgubljen bude li te priče čitao nasumce. Rječnik Umjetnost pričanja događaja o Bogu. Ali isto tako i umjetnost slušanja tih T 'eologija: događaja. Misticizam: Umjetnost kusanja i osjećanja u vašem srcu nutarnjeg značenja takvih priča sve dok vas one ne preobraze.

Jedi vlastiti plod eki se učenik jednom tužio: »Govoriš nam pripovijetke a nikada nam ne otkrivaš njihovo značenje.« Učitelj odgovori: »Kako bi vam bilo da vam netko pruži plod i sažvače ga prije negoli vam ga dadne?«

N

Životna razlika vvais, sufi, jednom bi upitan: »Što ti je donijela milost?« On odgovori: »Kad se ujutro probudim osjećam se kao čovjek koji nije siguran hoće li doživjeti večer.« Reče pitalac: »Ne zna li to svaki čovjek?« Reče Uwais: »Sigurno da ljudi to znaju. Ali, svi oni to ne osjećaju.«

U

J

Nitko nikada nije postao pijan zato što je čuo riječ vino.

Pjev ptice su postavljali mnoga pitanja o Bogu. v Učitelj: »Bog je Nepoznat, Nespoznatljiv. . rdnja o Njemu, svaki odgovor na vaše okrivljuje Istinu.« "_ ;. nici se silno čudili. »Zašto onda uopće golemu?« ___>to ptica pjeva?«, odgovori Učitelj. Ne zato što ima neku tvrdnju, nego zato što i pjesmu. Riječi znanstvenika treba razumjeti. Riječi učii ne treba razumjeti. Njih treba slušati kao što ek sluša vjetar u drveću, kao šum rijeke, kao ptice. Te će riječi u srcu probuditi nešto što je ad svakog znanja. Žalac ednom je jedan svetac dobio dar govora mravljim jezikom. Pristupio je jednom mravu koji je izgledao kao znanstvenik i upitao ga: »Kako izgleda Svemogući? Je li ikako sličan mravu?« Odgovori znanstvenik: »Svemogući? Nikako! Mi mravi, vidite, imamo samo jedan žalac. Ali Svemogući ih ima dva.« Sugeriran post scriptum: Kad su mravljeg znanstvenika pitali čemu je nebo nalik, svečano je odgovorio: »Tamo ćemo biti kao što je On. Imat ćemo dva žalca, samo manja.« Među religioznim školama različita mišljenja bijesni žustra raspra: na kojem će se točnom mjestu na nebeskom mravljem tijelu nalaziti drugi žalac.

Slon i štakor eki je slon uživao praćakajući se u lokvi vode u džungli, kadli tamo dođe štakor koji je zahtijevao da slon izađe van. »Neću«, odgovori slon. »Zahtijevam da ovog trena izađeš«, reče štakor. »Zašto?« »To ću ti reći tek kad izađeš iz vode.« »Onda ne idem van.« Napokon tromo izađe iz vode, stade pred štakora i upita: »Dakle, zašto si htio da izađem iz vode?« »Da provjerim ne nosiš li moje kupaće gaćice?«, reče štakor.

N

Prije će slon stati u kupaće gaćice od štakora negoli Bog u naše pojmove o njemu.

10

Majmun Kraljevski spašava golub ribu V Nasruddin je postao kraljev premijer. Sto to radiš, rekoh Jednom, kad za se Boga šetao miloga?«, palačom, opazi majmunu kad sam vidio kako je iz vode kraljevskog sokola. izvadio ribu i stavio je na drvo. Nasruddin nikada prije nije vidio takvog »Spasio je da škare se ne utopi«, glasio je goluba. Zatosam je uzeo i podrezao sokolu odgovor. kandže, krila i kljun. »Sad izgledaš pristojna ptica«, sovu. reče. Sunce koje dajekao vid orlu, zasljepljuje »Očito, tvoj te je čuvar zanemario.« Ti si drukčiji i zato s tobom nešto nije u redu.

12

VMUHrto

Sol i pamuk u rijeci

Nasruddin je natovario sol na magarca i krenuo na tržnicu. Dok je njegov magarac kročio kroz rijeku, sol se rastopila. Kad je došla na drugu obalu, životinja je trčala u krug radosna što je njezin teret olakšan. Ali Nasruddin je bio ljutit. Idućeg sajamskog dana obložio je vreće pamukom. Magarac se zamalo utopio zbog povećane težine pamuka koji je upio riječnu vodu. »Tako!«, reče Nasruddin radosno. »To će te naučiti da tebi neće koristiti svaki put kad budeš išao kroz vodu.« Dva su čovjeka prihvatila vjeru.

14

Potraga za magarcem vaki je seljanin bio uzbuđen kad je vidio hodžu Nasruddina kako, jašući na magarcu, juri kroz selo. »Kamo ćeš, hodžo?«, pitali su ga. »Tražim svog magarca«, odgovorio je hodža dahćući. Učitelj žena Rinzai jednom je tražio svoje tijelo. Bio je to povod beskrajnoj zabavi njegovim nepro-svijetljenim učenicima.

SO

Susrećemo čak i ljude koji kažu da traže Boga.

Prava duhovnost itali su Učitelja: »Što je duhovnost?« Odgovorio je: »Duhovnost je ono što uspije privesti čovjeka do nutarnje preobrazbe.« »Primjenjujem li tradicionalne oblike koje su nam prenijeli učitelji, nije li to duhovnost?« »Nije duhovnost ako u tebi ne ostvari svoju zadaću. Gunj više nije gunj ako te ne grije.« »Znači, duhovnost se ne mijenja?« »Mijenjaju se ljudi i potrebe se mijenjaju. I zato, što nekoć bijaše duhovnost, više nije duhovnost. Što općenito nazivamo duhovnošću, samo je zapis prošlih metoda.«

P

Ribica prosti!«, rekla je jedna oceanska riba. »Ti si starija od mene i zato: možeš li mi reći gdje mogu naći ono što zovu Ocean?« »Ocean je to u čemu upravo plivaš«, reče starija riba. »Oh, to? Ali ovo je samo voda. Ja tražim Ocean«, reče razočarana mala riba plivajući dalje ne bi li ga drugdje našla. Došao je Učitelju u odijelu srjnjasia . I govorio je sanjasi jezikom: »Godinama sam tražio Boga. Tražio sam ga posvuda gdje su mi rekli da se nalazi: na gorskim vrhovima, u nepreglednoj pustinji, u šutnji samostana i u siromašnim četvrtima.« »Jesi li ga našao?«, upita Učitelj. »Ne. Nisam. A ti?« Što je Učitelj mogao odgovoriti? Večernje je sunce slalo snopove zlatnog svjetla u sobu. Stotine vrabaca čavrljalo je na obližnjoj smokvi. U daljini se mogao čuti zvuk prometa na autocesti. Komarac je dao znak da će napasti... A taj je čovjek mogao tu sjediti i reći da Ga nije našao. Nakon nekog vremena izašao je, razočaran, i pošao tražiti drugdje. Ribice, nemoj tražiti. Nemaš što tražiti. Sve što moraš učiniti jest: gledaj.

Nemoj krojiti osobu da bi odgovarala kaputu. 1

* ta Sa vn nj o as od i ije (s lo. an ny as i): u In dij i pu tuj uć i as ke ts ki uč ite lj ko ji no si je dn os

1

Čuješ li onaj pjev ptice? induistička Indija razvila je veličanstvenu sliku da bi opisala Božji odnos sa stvorenjem. Bog »pleše« stvorenje. On je Plesač. Stvorenje je njegov Ples. Ples se razlikuje od plesača. No, ples bez plesača ne može opstojati. Ako ti se sviđa, ne možeš ga u kutiji ponijeti kući. U onom trenutku kada plesač prestane plesati, ples više ne postoji. U našem traženju Boga mi previše mislimo, odveć reflektiramo, odveć govorimo. Čak kad gledamo ovaj ples koji zovemo stvorenje, čitavo vrijeme mi mislimo, govorimo (sebi i drugima), razmišljamo, raščlanjujemo, filozofiramo. Riječi. Buka. Budi tih i promatraj Ples. Jednostavno gledaj: zvijezdu, cvijet, list koji žuti, pticu, kamen... bilo koji dio Plesa. Gledaj! Slušaj! Miriši! Dodirni! Kušaj! I, nadam se, neće dugo potrajati i ugledat ćeš Njega - samoga Plesača.

H

Učenik se neprestano tužio svom Učitelju: »Od mene skrivaš konačnu tajnu žena.« I nije htio prihvatiti Učiteljev niječni odgovor. Jednog su se dana šetali po brežuljcima, kadli su čuli pjev ptice. »Jesi li čuo taj pjev ptice?«, upita Učitelj. »Da«, odgovori učenik. »E, sada znaš da nisam ništa sakrio od tebe!« »Da.« Ako si zaista čuo pjev ptice, ako si zaista vidio drvo... znat ćeš. Iznad riječi i pojmova. Što si to rekao? Čuo si mnogo ptičjeg pjeva, vidio stotine drveća? Ah, jesi li vidio drvo ili naljepnicu? Ako gledaš u drvo i vidiš drvo, ti zaista nisi

vidio drvo. Kad gledaš u drvo i vidiš čudo tada si, napokon, vidio! Je li tvoje srce ikada bilo ispunjeno nijemim čuđenjem kad si čuo pjev ptice?

Cijepam drva!

K

ada je Učitelj žena postigao prosvjetljenje, pro-.slavio je to napisavši ove retke:

»Oh, divnog li čuda: Ja cijepam drva! Vadim vodu iz bunara!« Nakon prosvjetljenja ništa se stvarno ne mijenja. Drvo ostaje drvo; ljudi ostaju ono što su i prije bili; i ti isto tako. Ti možeš i dalje biti tako ćudljiv ili staložen, tako mudar ili neznalica. No, razlika je u tome što stvari vidiš drukčijim okom. Sada si više odcijepljen od njih. I tvoje je srce ispunjeno čuđenjem. To je bit kontemplacije: smisao za čuđenje. Kontemplacija se razlikuje od ekstaze po tome što ekstaza vodi u povučenost. Prosvijetljen kon-templativac nastavlja cijepati drva i vaditi vodu iz bunara. Kontemplacija se razlikuje od opažaja ljepote po tome što opažaj ljepote (slikanje ili zalaz sunca) pobuđuje estetski užitak, dok kontemplacija izaziva čuđenje - bez obzira što se promatra: zalaz sunca ili kamen. To je povlastica djece. Oni se često čude. I zato se lako ušuljaju u Kraljevstvo. 1

Bambusi aš pas Reks sjedio je pod drvetom gledajući u krošnju, naćuljenih ušiju, napeto mašući repom. Pazio je na majmuna. Samo je jedan predmet ispunjavao njegovu svijest: majmun. Nikakva misao nije mutila njegovu koncentraciju, nikakva briga za sutra. Reks je bio najbliže biće kontemplaciji koje sam ikada vidio. Možda si i ti sam nešto od toga iskusio kada si bio potpuno zaokupljen i promatrao kako se mać-ka igra. Evo jednog obrasca za kontemplaciju koji je isto tako dobar kao i bilo koji drugi koji je tebi poznat: posvema budi u sadašnjosti. Ostavi na miru svaku misao o budućnosti, ostavi na miru svaku misao o prošlosti, ostavi na miru svaku sliku i apstrakciju i dođi u sadašnjost. I nastat će kontemplacija! Nakon godina uvježbavanja učenik je molio Učitelja da ga uvede u prosvijetljenost. Učitelj ga povede u bambusov šumarak i reče: »Vidiš li onaj bambus kako je velik? Vidiš li onaj tamo kako je malen?« I učenik je bio prosvijetljen. Kažu da je Buddha uvježbavao svaki mogući oblik asketizma koji je bio poznat u Indiji u njegovo doba. Jednog dana sjeo je pod drvo mudrosti i zbila se prosvijetljenost. Tajnu prosvijetljenosti prenio je svojim učenicima riječima koje se neupućenima mogu činiti čudne: »Kad duboko dišete, bonzi*, budite svjesni da duboko dišete. A kad pli-

N

N

tko dišete, bonzi, budite svjesni da plitko dišete. A kad srednje dišete, bonzi, budite svjesni da srednje dišete.« Svjesnost. Pozornost. Zaokupljenost. Takvu zaokupljenost vidimo u malene djece. Oni su blizu Kraljevstva. Stalna svjesnost ijedan učenik žena neće se usuditi poučavati druge dok bar deset godina nije živio sa svojim Učiteljem. Navršivši deset godina naukovanja, Termo je postigao stupanj učitelja. Jednog je dana posjetio učitelja Nan-ina. Budući da je bio kišni dan, Termo je nosio drvene cokule i kišobran. Kada je ušao u sobu, Nan-in ga je pozdravio: »Ostavio si svoje drvene cokule i kišobran na verandi, zar ne? Reci mi, jesi li svoj kišobran stavio s desne ili s lijeve strane cokula?« Tenno je bio zbunjen jer nije znao što bi odgovorio. Shvatio je da mu nedostaje svjesnost. I zato je postao Nan-inijev učenik i trudio se idućih deset godina da bi postigao stalnu svjesnost. Osoba koja je neprestano svjesna, osoba koja je cjelovito tu u svakom trenutku: evo Učitelja! *

Hramska zvona a nekom otoku bio je izgrađen hram koji je imao tisuću zvona. Zvona velika i mala što su ih izlili najbolji obrtnici na svijetu. Kad bi puhao vjetar ili bjesnila oluja, sva bi zvona zvonila kao u simfoniji koja bi srce slušača dizala u zanos. Ali tijekom stoljeća otok je potonuo u ocean, a s njime i hramska zvona. Jedna stara legenda veli da zvona još uvijek neprestano zvone i može ih čuti svaki koji sluša. Nadahnut legendom, neki je mladić putovao tisuće kilometara, odlučan da čuje ta zvona. Danima je sjedio na obali nasuprot nesta-lom otoku i slušao svim svojim moćima. Ali, čuo je samo šum mora. Učinio je sve da ga se oslobodi, no uzalud; činilo se da šum mora preplavljuje čitav svijet. Tjednima je ustrajao u svom pokušaju. Bio je obeshrabren svaki put kad bi čuo seoske mudrace kako sa zanosom pričaju tajanstvenu legendu o zvonima. Onda bi se njegovo srce zapalilo... da bi opet postalo obeshrabreno kada napor idućih tjedana nije donio nikakva rezultata. Napokon je odlučio prestati s pokušajem da čuje zvona. Možda mu nije bilo suđeno da

N

ih čuje? Možda legenda nije istinita? Došao je njegov zadnji dan i on je otišao na obalu da se oprosti od mora, neba, vjetra i od kokosova oraha. Ležao je na pijesku i prvi put je slušao šum mora. Uskoro se toliko izgubio u šumu mora da je jedva bio svjestan sebe, tako je bila duboka šutnja što ju je proizveo šum. I u dubini te šutnje, čuo ju je! Najprije zvonjavu malog zvona, zatim drugog, potom trećeg, zatim četvrtog... sve dok tisuću hramskih zvona nije 22

zvonilo u skladu, a njegovo je srce bilo zahvaćeno radosnim zanosom. Želiš li čuti hramska zvona? Slušaj šum mora. Želiš li barem malo vidjeti Boga? S pomnjom gledaj stvorenje.

U

Svetost u sadašnjem trenutku itali su jednom Buddhu: »Što čovjeka čini svetim?« Odgovorio je: »Svaki je sat podijeljen u određeni broj sekundi a svaka sekunda u određeni broj djelića. Svaki onaj koji može biti nazočan u svakom dijelu sekunde, taj je svet.«

P

Uhvatili su japanskog ratnika i bacili ga u zatvor. Noću nije mogao spavati jer je bio uvjeren da će ga idućeg jutra mučiti. Tada se sjeti riječi svog Učitelja: »Sutra nije stvarno. Jedina stvarnost je sada.« Vratio se u sadašnjost - i zaspao je. Čovjek nad kojim je Budućnost izgubila vlast: kako li je sličan pticama u zraku i ljiljanima u polju! Nikakve tjeskobe za sutra. Potpuna nazočnost u sadašnjosti. Svetost!

J

Riječ je tijelom postala Evanđelju svetog Ivana čitamo: Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama... po njoj sve bijaše stvoreno; bez nje ništa ne postade. U njoj bijaše život i život bijaše svjetlo ljudima. Svjetlo svijetli u tami a tama ga nikada nije ugasila. Neprestano gledaj u tamu. I neće dugo potrajati i ugledat ćeš svjetlo. Neće proći dugo vremena da ugledaš Riječ. Riječ tijelom postade i nastani se među nama... I prestani s mahnitim naporima da tijelo ponovno pretvoriš u riječi. Riječi, riječi, riječi!

Čovjek idol edna stara hinduistička priča glasi: Neki je trgovac doživio brodolom. More ga je izbacilo na obale Sri Lanke gdje je Vibhishana bio kralj Čudovišta. Ugledavši ga, Vibhishana je bio izvan sebe od radosti te reče: »Ah! Izgleda upravo kao moj Rama. Isto ljudsko obličje!« Naredio je da ga obuku u kraljevsku odoru, ukrase ga dragim kamenjem i da mu se klanjaju. Hinduistički mistik Ramakrishna kaže: »Kad sam prvi put čuo tu priču, osjetio sam neopisivu radost. Ako Boga možemo častiti u glinenom liku, zar ga ne možemo častiti u ljudima?«

2

Traženje na pogrešnom mjestu

N

Proizvođači naljepnica ?« eki »Z sus ato jed što naš ov ao dje je im Na a sru viš e ddi svj na etla na .« ruk am Tra ai ži kol Bo jen ga im tam a. »H o odž gdj o, e si što ga tra izg žiš ubi ?« o. »S voj klj uč. « Ob a su Pitanje čovjek pita a bila mo na nah koljeni : ma »S tražeći ve ključ. te Nakon pla izvjesn nin og e, i vreme rije na ke, upita i susjed: ze »Gdje mlj si ga a, i izgubi zvij o?« ezd e»K oda od kle kuć dol e.« aze »M ?« oj Od Bo gov že! ori Zaš Uči to telj ga : on »Št da o te ov nuk dje a tra na žiš

U

Ž

to pitanje? «

MTraži unutra!

V ivot je kao opojno vino. Svatko čita naljepni cu na boci. Malo tko kuša vino. Jednom je Buddha svojim učenicima pokazao jedan cvijet i zamolio ih da nešto o njemu kažu. Jedan je održao predavanje. Drugi je ispjevao pjesmu. Treći je izrekao usporedbu. Jedan je nadvisio drugoga u dubini i znanju. Proizvo đači naljepni ca! Mahak ashvap se smiješio i ništa nije rekao. Jedini je on vidio cvijet. Kad bih samo mogao osjetiti pticu, cvijet, drvo, ljudsko biće! Na žalost, nemam vremena. Svoje sile trošim na to da odgonetne m naljepnicu.

Obraza c istik se v r at i o iz p u st i n je . » R e ci n a m « , p it al i s u g a, » k a k o iz g le d a B o g ? « Ka ko im može kazati ono što je iskusio u svom srcu? Može mo li Boga staviti u riječi? Ko 2

načno, dao im je obraza c nepotp un i neprimje ren - u nadi da bi neke od njih moglo zanimati da to sami iskuse. Uh vatili su se obrasc a. Od njega su naprav ili sveti tekst. Namet nuli su ga drugim a kao sveto vjerovanj e. S veliki m naporo m proširil i su ga i u druge zemlje. Neki su čak za nj žrtvov ali i svoj život. Mi stik je bio žalosta n. Bilo bi bolje da ništa nije rekao.

Istraživač

I

Toma Akvinski više ne piše straživač se vratio u svoju domovin u u kojoj su ljudi nestrpljiv o htjeli sve saznati o Amazoni . Ali, kako bi mogao riječima opisati osjećaje koji su preplavlji vali njegovo srce kada je vidio egzotično cvijeće i slušao noćnu pjesmu šuma; kad je osjetio opasnost od divljih zvijeri ili kad je svojim kanuom prolazio kroz opasne

brzace? Reka o im je: »Idite i otkrijte sami.« Da bi im pomogao, nacrtao je kartu rijeke. Počeli su proučavati kartu. Uokvirili su je i stavili u gradsku vijećnicu. Čak su je i umnožili. Tko god je imao kopiju rijeke, smatrao se istraživač em Amazone : nisu li znali svaki njezin zavoj i zaokret, koliko je

š i r o k a , k o l i k o d

P u b o k a , g d j e s u b r z a c i a

g d j e v o d o p a d i ? K a ž u d a j e B u d d h a u p o r n o o

dbijao da bude uvučen u razgovor o Bogu. Očito mu je bila poznata opasnost od crtanja karti za istraživač e u foteljima. riča se da je Toma Akvinski, jedan od najsposo bnijih svjetskih teologa, iznenada prestao pisati. Kad se njegov tajnik tužio zbog nedovrše nih djela, Toma mu je odgovori o: »Brate Reginald e, prije nekoliko mjeseci

iskusio sam nešto od Apsolutn oga i sve što sam ikada o Bogu napisao, činilo mi se kao slama.« Kako bi moglo biti drukčije kad znanstve nik postane vidjelac? Kad je mistik sišao s planine, susreo ga ateist koji mu sarkastič no reče: »Što si nam donio iz tog vrta slasti u kojem si bio?« Misti k odgovori: »Namjera

v a o s a m s v o j p l a š t n a p u n i t i c v i j e ć e m i n a

s v o m p o v r a t k u

Ali, dok sam bio gore, toliko sam bio opojen mirisom vrta da sam razvezao plašt.«

Učite lji žena kažu to jezgrovit o: »Onaj tko zna, ne govori. Onaj koji govori, ne zna.« >

d a t i g a s v o j i m p r i j a t e l j i m a .

i

2

2

Dosjetljivi derviš

Što to veliš? e

N U N

e » D K V K č U

j a s a m s a d a o s t a r i o : t i ć e š n a s t a v i t i m o j e u č e n j e . E v o k n j i g e k o j u j

» l » o D s e d a t a d v o j i c a r a z g o v a r a h u b l i z u v a t r e . O n o g a t r e n u t k a k a d j e k n j i

ga do di rn ul a S ho ju o v u ru k u, ba ci o ju je u va tr u. O n ni je i m ao ni ka kv u že lj u za pi sa no m rij eč ju . una n, k o ga pr ij e ni ka da ni su vi dj el i sr di ta, p

o u S

o j u m u , v i č u ć i , o d g o v o r i : » T i s i l u d . Š t o t o

M

v e l i š ? «

31

Đavao i njegov prijatelj renuo đavao u šetnju sa svojim prijateljem. Ispred sebe ugledaše čovjeka koji se sagnuo i nešto podigao s tla. »Sto je onaj čovjek našao?«, pitao je prijatelj. »Dio istine«, odgovori đavao. »Zar te to ne zabrinjava?«, upita prijatelj. »Ne«, odgovori đavao. »Pobrinut ću se da iz toga načini svoje vjerovanje.«

K

Vjersko vjerovanje je putokaz koji pokazuje put prema Istini. Kad se grčevito prihvatiš putokaza, spriječen si da se krećeš prema Istini jer misliš da je već posjeduješ.

da su moji udovi ukočeni i hladni?« Znao je da mrtvaci ne govore, zato ništa nije rekao. Napokon su zaključili da je mrtav i uprtiše ga na leđa da ga odnesu na groblje. Nisu prošli ni milju kad su došli na raskrižje putova. Prepirahu se oko toga koji put vodi na groblje. Nasruddin se svladavao koliko god je mogao. Kad više nije mogao izdržati, uspravi se i rekne: »Oprostite, gospodo, put s vaše lijeve vodi na groblje. Znam da leševi ne govore, ali ja sam ovaj put prekršio to pravilo i uvjeravam vas da se to više neće dogoditi.« Kad se Stvarnost sukobi s okorjelim vjerovanjem, općenito je Stvarnost gubitnik.

Nasr uddi n je mrta v

N

asruddin je bio raspoložen za filozofiranje. »Život i smrt tko može reći što je život a što smrt?« Njegova žena, koja je kuhala, pogleda ga i reče: »Svi ste vi muškarci jednaki nepraktični. Svatko može reći da je čovjek, čiji su udovi ukočeni i hladni, mrtav.« Nasruddin je bio zadivljen mudrošću svoje žene. Kada je jednog zimskog dana bio vani na snijegu, osjetio je da su mu ruke i noge ukočene. »Mora da sam mrtav«, mislio je. Tada se sjetio ove misli: »Ako sam mrtav, zašto onda hodam? Moram leći kao svaki normalan les.« I upravo je

to učinio. Sat kasnije, skupina putnika koja ga je pronašla kako leži kraj puta, počela je među sobom raspravljati je li mrtav ili živ. »Budale, ne vidite li

Kosti koje provjeravaju našu vjeru ršćanskom

K

znanstveniku, koji je smatrao da je Biblija doslovce istinita u svemu, jednom pristupi učenjak koji reče: »Prema Bibliji, Zemlja je stvorena prije pet tisuća godina. Ali mi smo otkrili kosti koje pokazuju da je život na Zemlji postojao prije milijun godina.« 3

Odmah je slijedio odgovor: »Kad je Bog prije pet tisuća godina stvorio Zemlju, namjerno je stavio te kosti da našu vjeru podvrgne ispitivanju i da vidi hoćemo li mi vjerovati radije njegovoj riječi negoli znanstvenicima.« Daljnja očiglednost okorjelog vjerovanja koje vodi u iskrivljenu stvarnost.

Zašto dobri ljudi umiru eoski je propovjednik posjetio starijeg župljani-na i pijući kavu odgovarao je na bakina pitanja. »Zašto nam Gospodin tako često šalje pošasti?«, pitaše starica. »Pa, eto,« odgovorio je propovjednik, »pokatkad su ljudi tako zli da moraju biti uklonjeni i zato dobri Bog dopušta da haraju pošasti.« »Ali,« suprotstavila se baka, »zašto i dobri moraju biti uklonjeni zajedno sa zlima?« »Dobre pozove za svjedoke«, protumačio je propovjednik. »Gospodin želi svaku dušu pravedno suditi.«

SZ

Nema ničega za što okorjeli vjernik neće naći opravdanje. Učitelj ne zna ražitelj se približio učeniku i s dužnim ga štovanjem upita: »Što je smisao ljudskoga života?« Učenik je potražio savjet u knjigama svojega učitelja i samosvjesno mu odgovorio: »Ljudski život nije ništa drugo doli izričaj Božjeg izobilja.« Kada je tražitelj to isto upitao učitelja, učitelj mu reče: »Ne znam.«

T

Tražitelj veli: »Ne znam.« Za to je potrebno poštenje. Učitelj veli: »Ne znam.« Za to je potrebna mistična duša koja poznaje stvari po neznanju. Učenik veli: »Ne znam.« Za to je potrebno neznanje u obliku posuđenog znanja.

Gledaj u njegove oči apovjednik okupacijskih snaga rekao je poglavaru planinskog sela: »Znamo da skrivaš izdajicu. Ako nam ga ne izručiš, mi ćemo na sve moguće načine, koji su nam na raspolaganju, uznemirivati tvoj narod.« Selo je zaista skrivalo čovjeka koji je očito bio nevin. I što je mogao poglavar učiniti sada kad je u pitanju bila dobrobit cijelog sela? Danima su raspravljali o tome u seoskom vijeću, ali nisu mogli smisliti ispravnu odluku. I zato je poglavar o tom problemu izvijestio svećenika. Poglavar i svećenik proveli su cijelu noć istražujući Pismo i napokon su naišli na tekst koji glasi: »Bolje je da jedan čovjek umre i tako spasi sav narod.« I poglavar je izručio bjegunca čiji su se krikovi, dok je bio mučen, razlijegali selom sve dok nije izdahnuo. Dvadeset godina kasnije dođe prorok u to selo, ode ravno k poglavaru i reče mu: »Kako si mogao to učiniti? Toga je čovjeka Bog poslao da bude spasitelj čitave zemlje. A ti si ga izručio da bude mučen i ubijen.« »A što sam pogriješio?«, branio se poglavar. »Svećenik i ja gledali smo u Pisma i učinili ono što je Pismo preporučilo.« »To je bilo pogrešno«, reče prorok. »Gledali ste u Pisma. Morali ste gledati u njegove oči.«

3

Žito iz egipatskih grobova v aka žita, staroga pet tisuća godina, nađena je u grobu jednoga od kraljeva starog Egipta. Netko je to žito posijao, i ono je počelo rasti, čemu su se svi čudili. Riječi prosvijetljena čovjeka su kao sjeme puno života i snage. One mogu kao sjeme ostati stoljećima dok ne budu bačene na plodno tlo srca koje ih prima. Običavao sam misliti da su riječi Svetog pisma mrtve i suhe. Nu, moje je srce bilo neplodno i suho; kako bi išta u njemu moglo rasti?

Š

Ispravi svete knjige etko reče Buddhi: »Gospodine, stvari koje učiš, ne nalaze se u Svetim knjigama.« »Onda ih unesi u njih«, odgovori Buddha. Čovjek je bio zbunjen. Nakon kratke stanke rekne: »Mogu li, gospodine, primijetiti da neke stvari koje učiš, proturječe Svetim knjigama?« »Onda treba ispraviti Svete knjige«, reče Buddha. U Ujedinjenim narodima bilo je predloženo da Svete knjige svake religije budu popravljene; sve što u njima vodi u nesnošljivost i nasilje treba izbrisati; sve što šteti dostojanstvu ljudskoga bića, treba biti uništeno. Kad su otkrili da je autor prijedloga bio Isus Krist, reporteri su požurili u njegovu

N

rezidenciju. Njegovo je tumačenje bilo jednostavno: »Svete su knjige, kao i subota, radi čovjeka a ne čovjek radi Svetih knjiga.«

Profesionalci

Slijepčeva žena eki je čovjek imao ružnu kćer koju je udao za slijepca jer je nitko drugi nije htio uzeti. Kad je liječnik predložio da će slijepcu vratiti vid, djevojčin se otac tome usprotivio jer se bojao da će izliječeni čovjek otjerati njegovu kćer. Sa'di komentira ovu priču: »Bolje je da muž ružne žene ostane slijep.« Tako i osoba koja se brani da ostane neznalica.

M N

Stručnjaci edna sufijska priča veli ovo: Neki je mrtvac iznenada oživio i počeo udarati o pokrov lijesa. Podigli su pokrov; čovjek se uspravio i sjeo. »Što to činite?«, rekao je skupljenima. »Ja nisam mrtav.« Njegove su riječi naišle na šuteću nevjericu. Napokon, jedan od onih koji su tugovali za njim, reče: »Prijatelju, liječnici i svećenici potvrdili su da si mrtav. Ti si, dakle, mrtav.« Bio je pokopan prema obredu.

J

oj religiozni život vode profesionalci. Da naučim kako moliti, potreban mi je duhovni vođa; da za sebe pronađem volju Božju, savjetujem se sa stručnjakom u duhovnom rasuđivanju; da razumijem Bibliju, pitam za savjet znanstvenika Svetog pisma; da znam jesam li sagriješio ili ne, potreban mi je teolog morala; da mi grijesi budu oprošteni, idem k ispovjedniku. Kralj domorodaca na otoku Južnoga mora priredio je banket u čast ugledna gosta sa Zapada. Kad je došlo vrijeme za zdravicu, Njegovo je Veličanstvo ostalo mirno sjediti na podu, dok je profesionalni govornik, kojega je za tu zgodu unajmio, veličao gosta. Nakon panegirika gost je ustao da bi govorio. Njegovo Veličanstvo ljubazno ga je zadržalo. »Ne, ne,« reče, »unajmio sam govornika za vas. Na našem otoku amaterima ne dopuštamo da javno govore.« Pitam se, bi li Bogu bilo drago kad bih postao veći amater u svojem odnosu prema Njemu?

3

Čudovište u rijeci

Juha od juhe od patke ednom je Nasruddina posjetio rođak koji mu je na dar donio patku. Patka je bila skuhana i pojedena. Uskoro su jedan za drugim počeli dolaziti gosti koji su tvrdili da su prijatelji »čovjeka koji je donio patku«. Svaki je od njih, naravno, očekivao da će ga Nasruddin pogostiti patkom i primiti ga pod svoj krov. Hodža je to junački podnosio sve do dana kad je došao neki stranac i rekao: »Ja sam prijatelj prijatelja rođaka koji ti je donio patku.« I kao svi drugi, sjeo je očekujući da će i on dobiti svoj dio. Nasruddin je pod njegov nos stavio lonac vrele vode. »Što je to?«, pitao je stranac. »To je«, reče hodža, »juha od juhe od patke koju mi je donio tvoj prijatelj.« Katkad slušamo o ljudima koji su postali učenici učenika onoga koji je iskusio Boga. Možeš li poljubac prenijeti po glasniku?

S

J

T

eoskog su svećenika u njegovoj molitvi rastre-sala djeca. Da ih se riješi, reče im: »Idite žurno na rijeku i vidjet ćete čudovište koje kroz nozdrve riga vatru.« Uskoro je čitavo selo saznalo da se pojavilo čudovište i svi su požurili na rijeku. I svećenik se priključio mnoštvu. Idući prema rijeci, koja je bila udaljena oko četiri milje, govorio je samome sebi: »Istina, ja sam izmislio priču. Ali nikada nisi siguran!« Dobar način da čovjek vjeruje u bogove koje smo sami stvorili jest uvjeriti druge da ti bogovi postoje. Dijete više ne plače vrdio je da je zbog praktičnih razloga postao bezbožnik. Da on uistinu razmišlja, ne bi vjerovao što ga je njegova vjera učila. Božja opstojnost stvara više problema negoli ih rješava; život poslije smrti je kula u zraku; Sveto pismo i tradicija učinili su isto toliko zla koliko i dobra. Sve je to izmišljeno da bi se ublažila osamljenost i očaj ljudskog života. Bilo je najbolje pustiti ga samoga. Prolazio je kroz razdoblje otkrića i rasta. Jednom je učenik pitao učitelja: »Što je Buddha?« Odgovorio je: »Duh je Buddha.« Drugi dan, kad mu je postavio isto pitanje, odgovorio je: »Nikakav duh. Nikakav Buddha.« Učenik je bio smeten: »Neki si dan rekao: 'Duh je Buddha.'« 4

Otrovna strijela Učitelj odgovori: »To je bilo zato da bih zaustavio dijete da ne plače. Kad dijete prestane plakati, velim: 'Nikakav duh. Nikakav Buddha.'« Dijete je u njemu prestalo plakati, i on je bio spreman za istinu. Zato je bilo najbolje pustiti ga samoga. A kad je počeo svoje novootkriveno bezboštvo propovijedati onima koji za nj nisu bili spremni, morao je biti suzdržan: »Bilo je razdoblje kad su se ljudi klanjali Suncu: predznanstveno doba. Tada je nastupilo znanstveno doba kad su ljudi shvatili da Sunce nije bog; nije čak ni živo biče. Napokon se pojavilo razdoblje mistike kada je Franjo Asiški Sunce nazvao svojim Bratom te mu je s poštovanjem i ljubavlju govorio.« »Tvoja je vjera bila vjera uplašena djeteta. Sada, kad se ničeg ne bojiš, više je ne trebaš. Treba se nadati da ćeš jednog dana doći do mističnog stupnja i opet pronaći svoju vjeru.« Vjera je neustrašivo traženje istine. Ona nije izgubljena ako se čovjek pita o svojem vjerovanju.

J

ednom je neki bonzo upitao Buddhu: »Da li duše pravednika žive poslije smrti?« Svojstveno, Buddha mu nije ništa odgovorio. Ali bonzo je bio uporan. Svaki bi dan ponavljao svoje pitanje; Buddhin je odgovor svaki dan bio - šutnja. Napokon to više nije mogao podnositi i zaprijetio je da će napustiti samostan ne bude li dobio zadovoljavajući odgovor na svoje presudno pitanje, jer, kakav smisao ima njegov život odricanja, ako duše pravednika nestaju zajedno s tjelesima? Tada mu Buddha u svojoj samilosti reče: »Ti si kao čovjek koji umire od otrovne strijele. Njegovi su rođaci brzo pozvali liječnika, ali je čovjek odbio da mu se izvadi strijela ako ne dobije odgovor na tri važna pitanja: Prvo, je li čovjek koji ga je pogodio bijelac ili crnac? Drugo, je li visok ili nizak? I treće, je li brahman ili ne pripada nijednoj kasti? Prije nego što je dobio odgovor na ova tri pitanja, čovjek je odbijao bilo što činiti da spriječi svoju smrt. « Bonzo je ostao u samostanu. Puno je ugodnije govoriti o putu nego njime ići, raspravljati o sastavu lijeka nego ga trošiti.

4

Riječna voda na prodaju

Jaje asruddin je zarađivao za život prodavajući jaja. Jednog dana uđe u njegovu trgovinu kupac i reče: »Pogodi što imam u ruci.« »Navedi mi neko svojstvo te stvari«, reče Nasruddin. »Evo ti ih nekoliko: ima oblik jajeta, ima veličinu jajeta. Izgleda kao jaje, ima okus jajeta i miriše kao jaje. Iznutra je žuto i bijelo. U tekućem je stanju prije nego se skuha, na toplini se pak zgusne. Osim toga, kokoš ga je snesla...« »Ah, znam!«, usklikne Nasruddin. »To je vrsta kolača!« Stručnjak ne primjećuje ono što je očito! Veliki svećenik nije primijetio Mesiju!

N

M

Viči, da budeš osiguran - i siguran ošao prorok u grad kako bi obratio njegove stanovnike. U početku su ljudi slušali njegove propovijedi, no uskoro su počeli otpadati te na kraju nije bilo nikoga tko bi slušao prorokove riječi. Jednog mu dana neki putnik reče: »Zašto još uvijek propovijedaš?« Odgovori prorok: »U početku sam se nadao da ću promijeniti ljude. Sada pak vičem zato da ih odvratim od toga da oni mene ne promijene.«

D

["čiteljev se govor sastojao od jedne zagonetne rečenice. Ironično se smiješeći rekne: »Sve što činim jest da sjedim na obali rijeke i prodajem njezinu vodu.« Bio sam toliko zaokupljen vodom kupujući je da nisam primijetio rijeku. Medalja ajka nikako ne uspijevaše da joj se sin vrati kući prije sunčeva zalaza. I zato mu je rekla da se na putu prema njihovoj kući nalaze duhovi koji se tamo skupljaju nakon sumraka. Kad je dječak odrastao, toliko se bojao duhova da noću ne bi nikamo izlazio. Majka mu je zato dala medalju i poučila ga da će ga ona štititi. Loša religija daje mu vjeru u medalju. Ispravna ga religija uči da duhovi ne postoje.

4 1

4

Nasruddin u Kini odža Nasruddin otputovao je u Kinu. Tamo je skupio grupu učenika da ih pripravi za prosvjetljenje. Kad su postali prosvijetljeni, prestali su pohađati njegova predavanja. Nije nikakva čast tvojem učitelju ako stalno sjediš do njegovih nogu.

H

Guruova mačka vaki put kad bi guru sjeo da se sa svojim učenicima klanja, ašramska bi mačka došla k njima i uznemirivala ih. Stoga je zapovjedio da se mačka zaveže dok se u ašramu moli. Kad je guru umro, mačka je i dalje bila vezana za vrijeme molitve. Kad je ta mačka uginula, donijeli su drugu mačku u ašram kako bi bili sigurni da vjerno izvršavaju guruove zapovijedi za vrijeme molitve. Prošla su stoljeća, a mudri guruovi učenici napisali su učene rasprave o liturgijskom značenju vezivanja mačke za vrijeme klanjanja.

S

* guru: učitelj ashram (ašram): kuća za molitvu 46

Liturgijsko ruho istopad 1917. - bila je ruska revolucija. Povijest je krenula novim smjerom. Priča se da je ruska Crkva tog istog mjeseca održavala sabor. Vodila se žestoka rasprava o boji nekih liturgijskih ruha. Jedni su bili za bijelu, a drugi za grimiznu boju. Uhvatiti se u koštac s revolucijom mučnije je nego organizirati liturgiju. Radije ću izmoliti svoje molitve nego da budem uvučen u rasprave sa susjedom.

L

Maslačci eki je čovjek bio vrlo ponosan na svoj travnjak. No, na njemu je bilo puno maslačaka. Pokušao je uništiti ih na sve moguće načine koje je poznavao. Ali maslačci su i dalje rasli. Napokon je pisao ministarstvu poljoprivrede. Naveo je sve što je poduzimao i svoje pismo zaključio: »Sto da učinim sada?« Nakon određenog vremena dobio je odgovor: »Savjetujemo vam da se naučite voljeti ih.«

N

Bio sam ponosan na svoj travnjak; no, na njemu su rasli maslačci protiv kojih sam se borio svim sredstvima koja su mi bila na raspolaganju. Naučiti se voljeti ih, nije bila nimalo laka zadaća. Počeo sam im svaki dan govoriti. Srdačno. Prijateljski. Oni su uporno šutjeli. U njima je još bio žalac rata što sam ga vodio protiv njih a bili su i sumnjičavi prema mojim motivima.

48

No, svanuo je dan kad su se smiješili. I opustili se. I postali smo prijatelji. Naravno, moj je travnjak bio uništen. Ali, kako li je privlačan postao moj vrt! Postupno je postajao slijep. I borio se protiv toga svim sredstvima koja su bila u njegovoj moći. I kad medicina nije više ništa mogla učiniti, borio se protiv sljepoće svojim osjetilima. Bila mi je potrebna hrabrost reći mu: »Predlažem ti da se naučiš voljeti svoju sljepoću.« Na početku nije htio imati nikakve veze s time. Kad je napokon smogao snage da govori svojoj sljepoći, njegove su riječi bile ogorčene. Nastavio je govoriti sve dok gorčina nije postala ravnodušnost, potom tolerancija, pa prihvaćanje, i, jednog dana, na njegovo čuđenje, prijateljstvo... i ljubav. A onda je došao dan kad je svoju sljepoću zagrlio i rekao: »Volim te.« Toga sam ga dana vidio da se opet smije. Naravno, zauvijek je izgubio svoj vid. Ali, kako je njegovo lice postalo privlačno!

G

eniti, ali jednostavno nisam mogao, iako sam Nem to se pokušavao. oj pro Najteže mi je bilo što me je i moj najbliži prijatelj, kao i drugi, poticao da se mije promijenim. I osjećao sam se nemoćnim i u niti stupici. Jednog mi dana reče: »Nemoj se odina promijeniti. Volim te takva kakav jesi.« ma Te su riječi bile glazba u mojim ušima: sam »Nemoj se promijeniti! Nemoj se promijeniti! bio Nemoj se promijeniti... Volim te takva kakav živčan. jesi.« Tjesko Opustio sam se. Postao sam življi. I, ban, iznenada, ja sam se promijenio. potište Sada znam da se uistinu nisam mogao n, promijeniti sve dok nisam naišao na onoga sebiča koji me voli, bilo da sam se promijenio ili ne. n. I svi Ljubiš li me tako, moj Bože? su mi govoril i da se moram promijenit i. To sam im

51

50

i zamjer ao, i slagao se s njima, i htio sam se promij

Moj prijatelj alik, Dinarov sin, bio je uznemiren zbog razuzdanog ponašanja mladića, svoga susjeda. Dugo vremena nije ništa poduzimao misleći da će netko drugi intervenirati. Ali kad je mladićevo ponašanje postalo nepodnošljivo, Malik je otišao k njemu i zahtijevao od njega da se popravi. Mladić je mirno odgovorio da je on sultanov štićenik i da ga nitko ne može spriječiti da se ponaša kako on želi. Reče Malik: »Osobno ću se potužiti sultanu.« Odgovori mladić: »To će biti gubitak vremena jer se sultan neće predomisliti.« »Tada ću te tužiti Alahu«, reče Malik. »Alah«, odvrati mladić, »toliko sve oprašta da me neće osuditi.« Malik je otišao od njega poražen. Ali kad se glas o mladićevu nedoličnom ponašanju sve više širio, izazivajući javno negodovanje, Malik je smatrao svojom dužnošću da ga prekori. Dok je išao k njegovoj kući, začu Glas koji mu govoraše: »Da nisi dirnuo moga prijatelja. On je pod mojom zaštitom.« Malik je bio zbunjen, i, kad je došao do mladića, nije znao što bi kazao. Mladić ga upita: »Zbog čega si sada došao?« Malik odgovori: »Došao sam da te ukorim. Ali, idući amo, Glas me uputio da te pustim na miru jer si pod njegovom zaštitom.« Razuzdani mladić izgledao je preneražen. »Je li rekao da sam njegov prijatelj?«, pitao je mladić. U međuvremenu, Malik je već otišao. Godinama poslije Malik se s njime susreo u Meki. Poruka Glasa toliko ga je dirnula da se odrekao svega svog imanja i postao je putujući prosjak. »Došao sam amo da potražim svoga Prijatelja«, reče Maliku, i umre.

M A

52

Bog, prijatelj grješnika! Tvrdnja je to koliko opasna, toliko djelotvorna. To sam i sam doživio jednog dana. Rekoh: »Bog toliko sve oprašta da me neće osuditi.« I iznenada sam čuo Radosnu vijest -prvi put u svojem životu. Arapski pripravnik rapski učitelj Jalal-ud-din Rumi uživao bi pričajući ovo: Jednog jutra Muhamed se molio u džamiji. Među mnoštvom koje se molilo s Prorokom, bio je i jedan arapski pripravnik. Muhamed je počeo čitati Kuran i naišao je na redak u kojem faraon svojata: »Ja sam vaš pravi bog.« Čuvši to, nadobudni pripravnik, u izljevu spontanog negodovanja, viknu: »Hvalisavi pasji sin!« Prorok ne reče ništa. Kad je završila molitva, drugi su počeli grditi Arapina: »Sram te bilo! Tvoja se molitva sigurno nije svidjela Bogu, jer ne samo što si prekinuo svetu šutnju, nego si govorio i prostim jezikom u Prorokovoj nazočnosti.« Jadni je Arapin drhtao od straha sve dok se Gabrijel nije ukazao Proroku i rekao mu: »Bog ti šalje pozdrave i želi da zaustaviš one ljude da ne grde jednostavnog Arapina; uistinu, njegova spontana prostota više je dirnula moje srce negoli svete molitve drugih.«

53

Mi smo trojica, vi ste trojica ad se njegov brod na dan zaustavio na dalekom otoku, biskup je odlučio dobro iskoristiti vrijeme koliko je god to bilo moguće. Šetao je morskom obalom, i došao do tri ribara koji su krpali mreže. U površnom engleskom jeziku rastumačili su mu da su otočani prije nekoliko stoljeća postali kršćani. »Mi, kršćani!«, rekli su ponosno pokazujući jedan na drugoga. Biskup je bio pod dubokim dojmom. Znaju li molitvu Gospodnju? Nikada nisu čuli za nju. Biskup je bio užasnut. »Sto onda govorite kad se molite?« »Podignemo oči k nebu. Molimo: 'Mi smo trojica, vi ste trojica, smilujte nam se.'« Biskup se zgrozio nad primitivnom i heretičnom molitvom. Proveo je s njima cijeli dan učeći ih molitvu Gospodnju. Ribari su bili slabi učenici, ali su se zbiljski trudili, i prije negoli je idućeg dana biskup otplovio, bio je zadovoljan čuvši ih kako besprijekorno izgovaraju molitvenu formulu. Nekoliko mjeseci poslije biskup je opet plovio između tih otoka. I dok je šetao palubom moleći večernju molitvu, sa zadovoljstvom se prisjetio trojice ribara na

K

onom dalekom otoku koji sada znaju moliti zahvaljući njegovu strpljivom naporu. Iznenada na istoku opazi svijetlu točku koja se približavala brodu. Gledajući u čudu, opazi tri prilike kako hodaju po vodi. Kapetan zaustavi brod a svi se putnici nagnuše na ogradu da vide taj neobični prizor. Bili su to, naravno, biskupovi ribari. »Biskupe!«, uskliknuše, »čuli smo da tvoj brod prolazi mimo i brzo, brzo smo došli susresti tebe.« 54

»Što želite?«, upitao je biskup pun straha. »Biskupe,« rekli su, »tako, jako nam je žao. Zaboravili smo lijepu molitvu. Mi kažemo: 'Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje'... što onda slijedi, zaboravili smo. Nauči nas opet tu molitvu.« Biskup je bio poražen. Odgovorio im je: »Vratite se kući, dragi prijatelji, i kad molite, recite: 'Mi smo tojica, vi ste trojica, smilujte nam se!'«

H

Molitva može biti opasna ufijski učitelj Sa'di iz Širaza volio je pripovijedati ovo: Moj je prijatelj bio sav radostan što mu je žena u drugom stanju. Žarko je želio muško dijete. Zavjetovao se Bogu da dobije sina. Njegova je žena rodila sina. Moj se prijatelj radovao i za cijelo selo pripravio je gozbu. Godinama poslije, na povratku iz Meke, prošao sam kroz selo svoga prijatelja. Ljudi su mi rekli da je u zatvoru. »Što se dogodilo?«, pitao sam. »Njegov se sin opio, ubio je čovjeka i pobjegao. Njegov je otac bačen u zatvor.«

S

Ustrajno moliti Boga ono što želimo je hvalevrijedno - i opasno.

Narada induistički mudrac Narada bio je na hodočašću u hramu boga Vishne. Jednu je noć kao gost proveo u kolibi bračnog para bez djece. Prije negoli je krenuo na put, reče čovjek Naradi: »Ti se ideš pokloniti Vishni. Reci mu da me obdari djetetom.« Narada reče Vishni: »Budi milosrdan onom čovjeku i obdari ga djetetom.« Vishna je odlučno odgovorio: »U sudbini toga čovjeka nije zapisano da ima djecu.« Narada je obavio svoje pobožnosti i vratio se kući. Pet godina poslije toga bio je opet na hodočašću, i opet mu je gostoprimstvo pružio gostoljubivi bračni par. Taj put dvoje se male djece igralo pred vratima kolibe. »Čija su to djeca?«, pitao je Narada. »Moja«, odgovorio je čovjek. Narada je bio zbunjen. Čovjek je nastavio: »Nakon što si nas ti ostavio, prije pet godina, jedan sanjasi došao je u naše selo. Dali smo mu prenoćište, i drugi dan, prije negoli je otišao, on je blagoslovio moju ženu i mene... a djeca su plod njegova blagoslova.« Kad je idućeg dana Narada došao u hram, viknuo je iz predvorja: »Nisi li mi rekao da u sudbini toga čovjeka nije zapisano da ima djece? On ih ima dvoje!« Kad je Vishna to čuo, glasno se nasmijao. »Mora da je to učinio svetac«, reče. »Sveci imaju moć promijeniti sudbinu.« To otkrivamo na svadbi u Kani Galilejskoj na kojoj je Isus, na molbu svoje majke, učinio čudo iako još nije došao njegov čas. 5

Sudbina u uvis bačenom kovanom novčiću

E

apanski general Nabunaga odlučio je krenuti u napad iako je imao jednog vojnika nasuprot deset neprijateljskih. On je bio uvjeren da će pobijediti, ali su njegovi vojnici bili ustrašeni. Na putu u bitku zaustavili su se u šintoističkom hramu. Pošto se u svetištu pomolio, Nabunaga izađe van i rekne: »Sada ću uvis baciti novčić. Padne li glava, pobijedit ćemo. Bude li pismo, izgubit ćemo. Sada će sudbina objaviti svoju odluku.« Bacio je novčić uvis. Bila je glava. Vojnici su bili toliko oduševljeni za bitku da su pobijedili neprijatelja. Drugi dan jedan od pomoćnika reče Nabuna-gi: »Nitko ne može promijeniti sudbinu.« »Točno«, odgovori Nabunaga i pokaže mu kovanicu na kojoj je s obje strane bila glava.

J

Tko stvara sudbinu?

Sakata lisica vo priče arapskog mistika Sa'dija: Neki je čovjek, idući šumom, opazio lisicu bez nogu i čudio se kako može preživjeti. Tada je opazio tigra koji je nosio plijen u raljama. Tigar se najeo, a ostatak je prepustio lisici. Idućeg je dana Bog opet poslao tigra da nahrani lisicu. Čovjek se počeo diviti Božjoj veličini i mislio je: »I ja ću lijepo počivati u nekom kutu s pouzdanjem u Boga da će mi dati sve potrebno.« Živio je tako mjesec dana i gotovo je bio na pragu smrti, kadli začu glas koji mu reče: »O, ti, koji se nalaziš na putu zablude, otvori oči Istini! Nasljeduj tigra a ne lisicu!« Na ulici sam vidio dijete golo, gladno i kako dršće od zime. To me je silno razljutilo i rekoh Bogu: »Zašto to dopuštaš? Zašto nešto ne učiniš?« Bog nije ništa odgovorio. Te noći, iznenada, reče: »Nešto sam sigurno učinio. Stvorio sam tebe.«

M oli tv a za ki šu

K

ad živčani bolesnik traži pomoć, rijetko želi ozdraviti jer je ozdravljenje naporan proces. On zapravo želi da se ugodno osjeća u svojoj živ-čanosti. Često traži čudo - bezbolno liječenje. Stari je muž jako volio popušiti lulu duhana nakon večere. Jedne noći njegova je žena osjetila da nešto gori, te je viknula: »Za ime Božje, stari moj! Zapalio si svoje

brkove.« »Znam«, ljutito je odgovorio muž. »Ne vidiš li da molim za kišu?«

Bog kao hrana og je odlučio posjetiti Zemlju. B Zato je poslao anđela da izvidi mjesto koje će posjetiti. Anđeo se vratio natrag i izvijestio: 5

»Većina od njih gladuje, i većina od njih nema zaposlenja.« Bog je rekao: »Onda ću se ja utjeloviti u obliku kruha za gladne, i u obliku posla za nezaposlene.«

Pet bonza ama s Juga poslao je velikom lami na Sjeveru molbu da mu pošalje mudra i sveta bonza koji će odgajati novake. Na zaprepaštenje svih, veliki lama poslao je pet bonza umjesto jednoga. Onima koji su ga pitali za razlog takva postupka, zagonetno je odgovorio: »Bit ćemo sretni ako jedan od njih dođe do lame.« Skupina je bila na putu nekoliko dana, kadli k njima trčeći priđe glasnik koji im reče: »Naš je seoski svećenik umro. Trebamo nekoga tko će ga zamijeniti.« Činilo se da je selo ugodno mjesto a i svećenikova je plaća bila dobra. Jednog od bonza obuze pastoralna briga. »Ne bih bio budist«, reče, »a da ne budem na službu tome narodu.« I tako je otpao iz skupine. Nekoliko dana poslije toga zaustavili su se u kraljevoj palači. Kralj je zavolio jednog od njih te mu reče: »Ostani s nama i oženi se mojom kćerkom. A kad ja umrem, ti ćeš biti kralj.« Bonza je privukao sjaj kraljevskog prijestolja te reče: »Kako bih mogao bolje utjecati na ljude ovoga kraljevstva nego da budem kralj? Ne bih bio budist a da ne iskoristim tu priliku za službu u interesu vjere.« I on je otpao iz skupine. Jedne noći, u planinskom predjelu, preostali bonzi stigli su do osamljene kolibe u kojoj im je zgodna djevojka pružila gostoprimstvo i zahvalila Bogu za njihovu prisutnost. Njezine su roditelje ubili gorski razbojnici, a djevojka je sama i vrlo se boji. Drugi dan, kad je došlo vrijeme za polazak, jedan bonzo reče: »Ja ostajem ovdje. Ne bih bio budist da ne pokažem sućut prema toj djevojci.«

L

U

Preostala su dvojica napokon stigla u budi-stičko selo i sablaznili su se kad su otkrili da su stanovnici sela, pod utjecajem hinduističkog teologa, odbacili svoju religiju. Jedan od bonza reče: »Dugujem tome narodu i samome gospodinu Buddhi da te ljude vratim u njihovu vjeru.« Peti je bonzo naposljetku stigao do lame s Juga. Uvijek sam odustao zbog najboljeg razloga: reformirati liturgiju, promijeniti crkvene strukture, posuvremeniti studij Svetog pisma i učiniti teologiju svrsishodnom. Vjerska aktivnost je moj omiljeli bijeg od Boga.

Posao šao je prvi kandidat. »Razumiješ li, ovo je jednostavni test kojim ćemo te ispitati prije nego te primimo u službu za koju se narječeš?« »Da.« »Koliko je dva više dva?« »Četiri.« Ušao je drugi kandidat. »Jesi li spreman za test?« »Da.« »Koliko je dva više dva?« »Onoliko koliko poslodavac veli.« Drugi je kandidat dobio posao. Sto je na prvom mjestu, pravovjernost ili istina? 6

Diogen ilozof Diogen jeo je kruh i leću*. Vidio ga je filozof Aristip koji je udobno živio, jer se ulagivao kralju. Reče mu Aristip: »Nauči se da budeš podložan kralju i nećeš živjeti od leće.« Odgovori mu Diogen: »Nauči se živjeti od leće i nećeš se morati ulizivati kralju.«

FJ

Neka ustane koji... ad je Hruščov izrekao svoj glasoviti govor u kojem je javno optužio Staljina, kažu da je netko u kongresnoj dvorani rekao: »Gdje ste bili, druže Hruščov, kad su sve te nevine ljude ubijali?« Hruščov je zastao, pogledao je po dvorani, i reče: »Lijepo molim, onaj koji je to rekao, neka ustane!« U dvorani se osjećala napetost. Nitko se nije pomakao. Rekne Hruščov: »Eto, tko god bio da bio, sada imaš moj odgovor. Ja sam bio u istom položaju kao što si ti sada.«

K

B * leća: mahunasta biljka vrlo slična grahu 62

I

Trgovina istine edva sam vjerovao svojim očima kad sam na trgovini ugledao natpis: PRODAVAONICA ISTINE. Prodavačica je bila vrlo uljudna: Koju vrstu istine želim kupiti, djelomičnu ili cjelovitu? Cjelovitu istinu, naravno. Ne trebam nikakvih prijevara, nikakvih obrambenih mehanizama, nikakve racionalizacije. Želio sam da moja istina bude očita i izvorna. Poslala me na drugi kraj prodavaonice. Prodavač mi je pokazao cijenu. »Cijena je vrlo visoka, gospodine«, reče. »Kolika?«, pitao sam. Upitao sam to odlučan da dobijem svu istinu, bez obzira na cijenu. »Ako želite kupiti svu istinu, platit ćete je gubitkom vaše sigurnosti i mira, gospodine «, odgovorio mi je. Teška sam se srca udaljio. Još uvijek mi je potrebna sigurnost i mir u mojim vjerovanjima koja ne dovodim u sumnju.

Uska staza og je upozorio narod da će ga pogoditi potres koji će uništiti svu vodu u zemlji. Umjesto dosadašnje vode pojavit će se voda od koje će ljudi postati ludi. Samo je prorok Božje upozorenje shvatio ozbiljno. Nanio je toliko vode u svoju gorsku špilju da će mu biti dosta do konca života. Potres se uistinu dogodio, voda je nestala, a nova je voda ispunila izvore, jezera i rijeke. Nekoliko mjeseci kasnije prorok je sišao u ravnicu. Zaista, svi su postali ludi i napali su proroka jer su mislili da je lud. 63

Prorok se vratio u svoju gorsku špilju. Bilo mu je drago što je sačuvao vodu. Ali nije mogao podnositi svoju samoću te se ponovno spustio u ravnicu. I ovaj put su ga ljudi odbacili jer nije bio kao oni. A onda je prorok podlegao napasti. Izlio je vodu koju je sačuvao, pio je novu vodu s ostalim ljudima i postao je jednak njima u ludilu. Put do Istine je uzak. Po njemu uvijek ideš sam.

Dvoličnjak ila je to neka vrsta nove religije. Dvorana je bila dupkom puna, uglavnom su je ispunile starije gospođe. Jedan od govornika imao je na sebi samo turban i pokrivalo oko bokova. S velikim osjećajem govorio je o

B

snazi razuma nad materijom. Svi su ga slušali kao začarani. Govornik se naposljetku vratio na svoje mjesto, tik do mene. Njegov se susjed okrenuo k njemu i poprilično glasnim šaptom upitao ga je: »Vjeruješ li uistinu što si rekao da tijelo ništa ne osjeća i da je sve u pameti?« »Naravno da vjerujem«, rekao je dvoličnjak s pobožnim uvjerenjem. »Onda,« reče susjed, »hoćeš li zamijeniti mjesto sa mnom? Ja sjedim na propuhu.« Zašto pokušavam obdržavati što propovijedam? Kad bih prionuo propovijedati što prakticiram, bio bih manje dvoličnjak.

64

Ugovor u snu

U

Vrlo dobro, vrlo dobro devet sati ujutro Nasru ddin je još uvijek tvrdo spava o. Sunce je već bilo visok o na nebu, ptice su pjeval e u grana ma, a njego v se doruč ak uskoro ohladi o. I zato ga je žena probu dila. » Zašto si me uprav o sada probu dila?« , pitao je bijesn o. »S unce je već visok o na nebu, « odgov ori žena, »ptice pjevaj u u grana ma, a tvoj je doruč ak gotov o hlada n.« »

Prokl eti doruč ak«, reče. »Upra vo sam trebao potpis ati ugovo r vrijed an miliju n grama zlata. « R ekavši to, zaklo pi oči da bi zadob io izgubljeni san i onih miliju n grama zlata. U tom ugovo ru Nasru ddin je varao, a njego v je poslo vni partne r bio tiranin . A ko ponov no zadob ije san i presta ne varati, postat će svetac .

k o s e b u d e b o r i o d

A

Salj u d e o s l o b o d i o d u g n j e t a v a n j a ti r a n i n a , p o s t a t ć e b o r a c z a s l o b

o d u .

A k o u s r e d s v e g a t o g a o d j e d n o m s h v a ti d a s a n j a , p o s t a t ć e p r o b u đ e n . P r o s v ij e tl j e n

.

K akav si ti svetac ili borac za slobo du ako još uvijek spava š? eoska je djevoj ka postal a nezak onita majka . Budući da su je više puta tukli, prizna la je tko je otac: učitelj žena koji živi na kraju sela. Se ljani su upali u učitelj evu kuću, prekin uli njego vu medit aciju, optuži li ga da je licemj er, i rekli mu da se brine za dijete. Sve što je na to učitelj rekao,

bilo je: »Vrlo dobro, vrlo dobro. « U zeo je dijete i dogov orio se sa susjed om pokraj svoje kuće da se brine za dijete a on će sve platiti. N aravn o, izgubi o je dobar glas, i svi su ga učeni ci napus tili. Ta ko je to trajalo godin ama. A djevoj ka više nije mogla izdrža ti nego je prizna la da je lagala . Otac je bio mladi ć iz susjed stva. Se ljani su se dubok o poklo

n il i u č it e lj u , m o li li g a z a o p r o š t e n j e i z a m o li li g a d a v r a ti d

ij e t e . S v e š t o j e u č it e lj r e k a o k a d j e v r a ć a o d ij e t e , b il o j

e: »Vrlo dobro, vrlo dobro. «

Ui sti

6

nu pr ob uđ en čo vje k!

Mrtvi sinovi u snu

N

T

akon mnogih godina braka ribar i njegova žena dobili su sina. Dječak je bio ponos i radost roditelja. A onda, jednog je dana teško obolio. Iako su roditelji potrošili svu imovinu na lijekove, on je umro. Majka je od tuge bila slomljena. Otac pak nije ni jednu suzu prosuzio. Kad ga je žena ukorila zbog toga što ne tuguje, ribar joj rekne: »Dopusti mi da ti kažem zašto ne plačem. Prošle sam noći sanjao da sam bio kralj i otac osam snažnih sinova. Tada sam se naglo probudio. Sada sam u velikoj nedoumici: hoću li plakati za ono osmero djece ili za ovim jednim?«

Malo pače

Sufijski svet

ac Sha mse Tab rizi prip ovij eda o sebi ovo: Od mojeg djetinj stva smatra li su me izrodo m. Činilo se da me nitko ne razumi je. Jedno m mi moj otac reče: »Ti nisi dovolj no lud da budeš u ludnici , i nisi dovolj no povuče n da pođeš

u samostan. Sto ću ja s tobom?« Odgovorio sam: »Jednom su jaje od patke stavili pod kvočku. Kad se pače izleglo, došlo je zajedno s kvočkom do ruba ribnjaka i ravno je otišlo u vodu. Jadna kvočka tjeskobno je kvocala sa zemlje. Ja sam sada, dragi oče, ušao u ocean i tu našao svoj dom. Jesam li ja kriv ako si ti odlučio ostati na obali?«

68

-

Zlatni orao

N

eki je čovjek našao jaje od orla i stavio ga pod kvočku. S pilićima se izlegao orlić koji je rastao poput pileta. Kvocao je i kokodakao; čeprkao je po zemlji tražeći crve; mahao je krilima i uspio je preletjeti nekoliko metara zrakom. Godine su prošle. Jednog dana, orao, koji je u međuvremenu ostario, ugledao je iznad sebe veličanstvenu pticu u zraku. Kraljevskim dostojanstvom kružila je nebom gotovo i ne mašući svojim zlatnim krilima. Začaran onim što vidi, upitao je: »Tko je to?« »To je kralj ptica, orao«, reče susjeda. »On pripada nebu a mi pripadamo zemlji - mi smo kokoši.« I tako je orao živio i uginuo kao kokoš jer je mislio da je i on kokoš.

Lutka od soli utka od soli putovala je tisuće kilometara i zaustavila se na morskoj obali. Bila je opčarana velikom tekućom masom. Takva što još nikada nije vidjela. »Tko si ti?«, upitala je lutka od soli more. »Dođi amo i vidi«, odgovori more sa smiješkom. I lutka je ušla u more. Što je dalje išla, to se više rastapala dok od nje nije ostala samo mala količina. Prije nego se posve rastopila, lutka je sva u čudu uskliknula: »Sad znam tko sam ja!«

L

70

Tko sam ja? vo priče Attara iz Neishapura: Ljubljeni je pokucao na vrata svoje drage. »Tko to kuca?«, upitala je dragana. »Ja sam!«, reče ljubljeni. »Odlazi. U ovoj kući ne možemo stanovati ti i ja.« Ljubljeni se povukao i godinama je razmišljao o riječima svoje dragane. A onda se ponovno vratio i opet pokucao na vrata. »Tko kuca?« »Ti.« I vrata su se odmah otvorila.

E

Razgovorljivi zaljubljenik aljubljenik je mjesecima udvarao svojoj dragoj i puno je trpio zbog toga što ga nije prihvaćala. Konačno je njegova draga popustila. »Dođi na to i to mjesto u to i to vrijeme«, reče mu. I tako je zaljubljenik napokon sjedio pokraj svoje dragane. Izvadio je hrpu pisama koja joj je mjesecima pisao. Pisma su bila puna strastvene muke zbog odbacivanja i žarke želje da bude s dragom svojom. Počeo ih je glasno čitati. Prošlo je deset minuta a on je još uvijek čitao. Na koncu je to dodijalo ženi: »Kakva si ti budala? Pisma govore o tvojoj čežnji za mnom. Napokon sam tu s tobom a ti si se izgubio u svojim smiješnim pismima.« »Ja sam s tobom,« reče Bog, »a ti i dalje u svojoj glavi razmišljaš o meni, svojim jezikom govoriš o meni, i tražiš me u svojim knjigama.

Z

Kad ćeš za-muknuti i vidjeti?« 72

Učitelj zena i kršćanin

Ispusti svoj »ja« čenik: »Ja sam ti došao ponuditi svoju službu.« Učitelj: »Ako ispustiš žja', služba če slijediti sama od sebe.« Možeš razdati svu svoju imovinu da bi nahranio gladne, možeš dati da ti tijelo bude spaljeno a da nemaš nimalo ljubavi. Čuvaj svoju imovinu i ispusti »ja«. Nemoj dati spaliti svoje tijelo. Spali svoj ego. Ljubav če nastati sama od sebe.

N U

Ispusti svoje ništa

U;

čenik: »Došao sam k tebi bez ičega u svojim rukama.« Učitelj: »Odmah to ispusti.« Učenik: »Kako to mogu ispustiti? To je ništa.« Učitelj: »Onda ga nosi sa sobom.«

na. Tvoje ništa može biti tvoja najvrednija imovi-

eki je kršćanin jednom došao k učitelju zena i rekao mu: »Dopusti mi da ti čitam Govor na gori.« »Rado ću ga poslušati«, odgovori učitelj zena. Kršćanin je pročitao jednu rečenicu i pogleda učitelja. Učitelj se smiješio i rekao: »Tkogod je izrekao te riječi, bio je uistinu prosvijetljen čovjek.« To je godilo kršćaninu. Nastavio je čitati. Učitelj ga prekine i rekne: »Te je riječi izrekao Spasitelj čovječanstva.« Kršćanin je bio razdragan. Pročitao je Govor do kraja. Učitelj je nakon toga izjavio: »Taj je govor izrekao netko tko je ispunjen božanstvom.« Kršćaninova je radost bila uistinu velika. Ostavio je učitelja, odlučan opet se vratiti k njemu i nagovoriti ga da postane kršćanin. Na putu kući naišao je na Isusa koji je stajao na rubu puta. »Gospodine«, rekao je uzbuđeno, »uspio sam da te onaj čovjek prizna Bogom.« Isus se nasmiješi i reče: »Je li ti to donijelo neko dobro, osim što je napuhalo tvoj kršćanski ego?«

7

J

Utjeha za đavla edna stara kršća nska legen da pripo vijeda ovo: Kad je Sin Božji bio pribij en na križ i

n A T

Bog reče: »Ne plači, jer ću ti poslat i sve one koji sebe drže prave dnim a osuđu jući grešni ke. I tako će pakao opet biti pun dok ja ne dođe m.« 75

Bolje ti je spavati nego ogovarati a'di iz Shiraza o sebi priča: Kao dijete bio sam pobožan, revan u molitvama i pobožnostima. Jedne sam noći bdio sa svojim ocem. Sveti Kur'an bio mi je u krilu. Drugi u sobi počeli su drijemati i ubrzo su svi spavali. Rekao sam ocu: »Nijedan od ovih spavača ne otvara oči i ne podiže glave da bi se molio. Čovjek bi pomislio da su mrtvi.« Moj mi je otac odgovorio: »Dragi sine, bilo bi mi draže da i ti spavaš poput njih nego što ih ogovaraš.«

S

S

Bonzo i žena raćajući se u svoj samostan, dva budistička bonza naišli su na vrlo lijepu ženu na obali rijeke. I ona je, kao i oni, htjela prijeći rijeku, ali je voda bila preduboka. Jedan ju je od njih na svojim ramenima prenio prijeko na drugu obalu. Drugi se bonzo jako sablaznio. Dva je sata grdio prijestupnika što je prekršio pravilo: Je li zaboravio da je bonzo? Kako se usudio dirnuti ženu? Što će reći ljudi? Nije li nanio štetu njihovoj svetoj vjeri? I tako dalje. Bonzo, koji je prestupio pravilo, strpljivo je slušao. Na kraju pouke reče: »Brate, ja sam tu ženu ostavio na obali rijeke. Zar je ti još uvijek nosiš?« Arapski mistik Abu Hassan Bushanja veli: »Sam čin grijeha manje je štetan od želje i misli na grijeh. Jedno je kad tijelo za trenutak uživa u nasladi, a sasvim nešto drugo kad to pamet i srce neprestano žvaču.«

V

Svaki put kad žvačem grijehe drugih, mislim da mi žvakanje pruža veće zadovoljstvo negoli što ga sam grijeh pruža grješniku. Duhovni srčani udar tric Tomo imao je slabo srce. Kad su u obitelji saznali da je naslijedio milijun dolara, bojali su se da mu to priopće, jer bi od te vijesti mogao doživjeti srčani udar. Potražili su pomoć od svećenika koji ih je uvjerio da će on pronaći pravo rješenje. »Recite mi, Tomo«, kazao je pater Murphv, »da vam Bog u svojem milosrđu pošalje milijun dolara, što biste s njima učinili?« »Polovicu bih dao crkvi, oče.« Pater Murphv dobio je srčani udar. Kad je industrijalac dobio srčani udar zbog toga što je pretjerano unapređivao svoje industrijsko carstvo, bilo je lako pokazati mu njegovu sebičnost i pohlepu. Kad je svećenik dobio srčani udar zbog toga što se naprezao za Božje kraljevstvo, nije mogao uočiti da je to bila sebičnost u profinjenom obliku: Je li to Božje kraljevstvo za koje se naprežeš, ili pretjerano unapređuješ sebe? Kraljevstvu nije potrebno nikakvo naprezanje. Tvoja te tjeskoba izdaje, zar ne?

Isusov pogled

Poznavanje Krista azgovor između nedavnog obraćenika i njegova prijatelja nevjernika: »Obratio si se, dakle, Kristu?« »Da.« »Onda moraš puno toga znati o njemu. Reci mi: u kojoj se zemlji rodio?« »Ne znam.« »Koliko mu je bilo godina kad je umro?« »Ne znam.« »Koliko je propovijedi izrekao?« »Ne znam.« »Premalo znaš za čovjeka koji tvrdi da se obratio Kristu.« »Imaš pravo. Stid me je koliko malo znam o njemu. Ali znam ovo: prije tri godine bio sam pijanica. Moja se obitelj raspadala. Moja su žena i djeca svaki dan sa strahom očekivala moj povratak kući. Sad više ne pijem; nemamo nikakva duga; naš je dom sretan dom. Sve je to Krist učinio za mene. Toliko ga poznajem.« Istinski poznavati. To znači biti preobraženi zbog onoga što poznajemo.

R

itamo u Evanđelju po svetom Luki ovo: Odgovori Petar: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I dok on još bijaše u riječi zapjeva pijetao. Gospodin se okrenu i pogleda Petra... a Petar iziđe i zaplaka gorko. Bio sam s Gospodinom u dobrim odnosima. Razgovarao bih s njim, zahvaljivao bih mu, molio ga za pomoć. No uvijek me je pratio neugodan osjećaj da je on želio da ga pogledam... A ja to nisam činio. Govorio bih, ali bih gledao nastranu kad sam osjetio da me on gleda. Bilo me je strah da ću u njegovim očima naići na optužbu zbog neokajana grijeha. Jednog dana skupih snagu i pogledah ga! Nikakve optužbe nije bilo. Nikakva zahtjeva. Njegove su mi oči govorile: »Ljubim te.« Poput Petra, i ja sam izašao van i zaplakao.

č

7

Zlatno jaje /~^itanje iz Svetog pisma: V^ Ovako govori Gospodin: Neki seljak imao gusku koja je svaki dan nosila zlatno jaje. Njegova supruga, koja je bila lakoma žena, nije mogla iz dana u dan čekati da guska nosi samo jedno jaje. Zato je ona zaklala gusku u nadi da će odjednom dobiti sva zlatna jaja. Tako veli riječ Gospodnja. Neki je bezbožnik čuo taj tekst i narugao se: »Guska koja nosi zlatna jaja! To pokazuje apsurd vašeg Svetog pisma!« Kad je pak vjerski znanstvenik čitao taj tekst, ovako je reagirao: »Gospodin je objavio opstojnost te guske, i zato je to istinito makar kako bilo apsurdno. Vi ćete sada s pravom pitati kako jedno jaje koje nikada ne prestaje biti jaje u pravom smislu, može u isto vrijeme imati osobine zlata. Razne misaone škole to različito tumače. Što se ovdje od nas zahtijeva jest čin vjere u taj misterij koji zbunjuje ljudski um.«

I

Bio je čak i jedan propovjednik koji je, nada-hnuvši se na tekstu, putovao gradovima i selima ozbiljno potičući ljude da prihvate činjenicu da je u povlaštenom trenutku ljudske povijesti Bog stvorio zlatna jaja. Bolje je poučavati ljude o zloći pohlepe nego širiti vjeru u zlatna jaja.

Radosna vijest sus je počeo poučavati u prispodobama. Reče: Kraljevstvo je Božje kao dva brata koje je Bog pozvao da sve ostave i da služe ljudima. Stariji je brat odgovorio na poziv, iako se morao otkinuti od svoje zaručnice i svoje obitelji i otići u daleku zemlju da se istroši u službi siromasima. Godinama poslije bio je zbog svojeg djelovanja zatvoren, mučen i ubijen. I reče mu Gospodin: »Dobro si učinio, dobri i vjerni slugo! Dao si mi tisuću talenata vrijedna službe. Ja tebi dajem milijun talenata vrijedna blaženstva. Uđi u radost svoga Gospodara.« Mlađi se brat nije obazirao na poziv. Oženi se djevojkom koju je ljubio a njegov je posao cvao. Bio je dobar svojoj ženi i djeci i katkad bi udijelio milostinju kojem siromahu. Kad je umro, reče mu Gospodin: »Dobro si učinio, dobri i vjerni slugo! Dao si mi dvadeset talenata vrijedna službe, ja tebi dajem milijun talenata vrijedna blaženstva. Uđi u radost svoga Gospodara.« Kad su starijem bratu rekli da je njegov mlađi brat primio istu nagradu kao i on, bio je iznenađen. I radovao se. I reče: »Gospodine, da sam to znao u vrijeme kad si me zvao, jednako bih učinio iz ljubavi prema tebi.«

8

Joneyed i brijač

S

veti čovjek Joneved, obučen u prosjačko odijelo, ušao je u Meki u brijačnicu. Brijač, koji je šišao ugledna čovjeka, ostavi svoju bogatu mušteriju da bi najprije ošišao prosjaka. Ne samo da mu nije ništa naplatio za šišanje, nego mu je na rastanku dao i milostinju. To je na Joneveda toliko djelovalo da je odlučio dati brijaču svu milostinju koju će toga dana dobiti. Dogodilo se da mu je jedan bogati hodočasnik dao kesu punu zlatnika. Pun radosti otrča k brijaču i dadne mu kesu. Kad je brijač shvatio zašto mu daje sve to zlato, razljutio se. »Kakav si ti sveti čovjek«, uzviknuo je, »da si došao nagraditi me za čin ljubavi!« Maštanje: Pobožan čovjek viče Gospodinu: »Kakav si ti Bog da se usuđuješ nagraditi moju pobožnost!« Gospodin sa smiješkom odgovara: »Ja sam Ljubav. Kako ti mogu ponuditi nagradu?« Kad tražiš nagradu, tvoj dar postaje podmićivanje.

I

82

Stariji sin ad se jednom Bog prošetao nebom i vidio da su svi ljudi u njem, nije mu bilo drago. Po svojoj pravdi morao je ispuniti svoje prijetnje. I svi su se skupili pred njegovim prijestoljem a anđeo Gospodnji bio je zamoljen da čita Deset zapovijedi. Anđeo je navijestio prvu zapovijed. Reče Bog: »Svi koji su prekršili ovu zapovijed neka idu u pakao.« I bi tako. Isto se dogodilo nakon svake druge zapovijedi. Kad je anđeo došao do sedme zapovijedi, više nikoga nije bilo u nebu, osim jednog pustinjaka -debelog i samosvjesnog. Bog je pogledao uokolo i mislio: »Samo je jedna osoba ostala u nebu? To je vrlo osamljeno mjesto.« I povika: »Svi se vratite natrag u nebo!« Kad je pustinjak čuo da je Bog svima oprostio, ljutito je viknuo: »To je nepravedno! Zašto mi to nisi rekao prije?«

K

Cl

84

I N G

Vjera stare gospođe eka stara gospođa, koja je bila vrlo sklona vjeri, bila je nezadovoljna postojećim religijama. I osnovala je vlastitu religiju. Reporter, koji je istinski htio razumjeti njezino gledište, upita je: »Vjerujete li zaista, kako ljudi kažu da vjerujete, da ćete u nebo doći samo vi i vaša sluškinja?« Stara je gospođa brižljivo razmislila o tom pitanju i odgovorila: »Pa, nisam baš tako sigurna o Mariji.« Ljubav zaboravlja

Z

ašto neprestano govoriš o mojim prošlim pogreškama?«, upitao je muž svoju ženu. »Mislio sam da si to oprostila i zaboravila.« »Zaista i jesam«, odgovori žena. »Ali ti nemoj nikada zaboraviti da sam ja oprostila i zaboravila.« Grješnik: »Gospodine, ne spominji se mojih grijeha!« Gospodin: »Kojih grijeha? Ja sam ih davno zaboravio. Morat ćeš osvježiti moje pamćenje.«

I

I

Lotos uru je htio da njegovi učenici nose posebnu odjeću da bi svijetu pokazali svoje posvećenje. On je to nazvao »dati svjedočanstvo«. Vidio sam lotos u ribnjaku i rekao: »Kako si lijep, dragi moj. A kako tek lijep mora biti Bog koji te je stvorio!« I lotos se zacrvenio. I postao je još divniji jer nije bio svjestan svoje ljepote. U drugom ribnjaku naišao sam na lotos koji je pružao svoje peteljke da bi na se svratio moju pozornost. »Pogledaj moju ljepotu«, činilo mi se da govori, »i slavi moga Stvoritelja.« Udaljio sam se s gnušanjem. Kad god želim druge uzdizati, tražim da ih se dojmim - i postajem dobronamjeran farizej!

Ljubav se ne sjeća uvreda (1 Kor 13). 8

8

Kornjača

K

ineski car poslao je glasnike pustinjaku koji je živio u sjevernim planinama. Oni su ga trebali pozvati da bude premijer kraljevstva. Nakon mnogo dana putovanja poslanici su stigli na cilj. Pustinjakova je koliba bila prazna. Ali usred rijeke, koja je u blizini tekla, na kamenu je sjedio napola obučen čovjek hvatajući udicom ribu. Je li to čovjek o kojemu car ima vrlo visoko mišljenje? Ispitivanje u selu potvrdilo je da je to on. I stoga su se vratili na obalu rijeke i s punim poštovanjem, koliko su samo mogli, pokušali su privući ribarevu pozornost na sebe. Pustinjak je izišao iz rijeke i stao je pred glasnike bosonog i s podbočenim rukama. »Što želite?« »Poštovani gospodine, Njegovo Veličanstvo, kineski car, čuo je o Vašoj mudrosti i svetosti i poslao nas k Vama s ovim darovima. On Vas poziva da prihvatite mjesto premijera u carstvu.« »Premijer carstva?« »Da, poštovani gospodine.« »Ja?« »Da, poštovani gospodine.« »Je li car pri pameti?«, reče pustinjak prasnuvši u nekontrolirani smijeh na neugodnost poslanika. Kad se mogao kontrolirati, pustinjak reče: »Recite mi, je li istina da se na povišenom mjestu iznad glavnog oltara careve kapelice nalazi kornjača čiji je oklop obložen sjajnim dijamantima?« »Da, cijenjeni gospodine.« »Je li istina da car i njegov dom jednom na dan dolaze pokloniti se toj dijamantima ukrašenoj kornjači?« »Da, gospodine.«

»Pogledajte sada ovu kornjaču koja u blatu maše repom. Mislite li da bi se ona zamijenila s kornjačom u carskoj palači?« »Ne bi.« »Onda idite i recite caru da neću ni ja. Jer nitko ne može biti živ u carskoj palači.«

f

Bayazid krši pravila uslimanski svetac Bavazid katkad bi svjesno kršio izvanjski način ponašanja i obred islama. Dogodilo se, kad se jednom vraćao iz Meke, da se zaustavio u iranskom gradu Reyu. Ljudi iz grada, koji su ga poštovali, požurili su da mu za-žele dobrodošlicu, a u gradu je nastala velika strka. Bavazid, koji je bio umoran od te popularnosti, čekao je dok nije stigao na tržnicu. Tu je kupio kruh i pred svima ga počeo mljackati. Bio je posni dan u mjesecu ramazanu, ali je Bavazid znao da njegovo putovanje opravdava kršenje zakona. Ali ne i njegovi pratioci. Bili su toliko preneraženi njegovim ponašanjem da su ga odmah ostavili sama i otišli svojim kućama. Bavazid vragolasto reče jednom učeniku: »Jesi li vidio, u trenutku kad sam učinio nešto suprotno od njihovog očekivanja, kako je njihovo poštovanje nestalo?«

M

B

Cijena koju plaćaš za poštovanje je prilagodba.

S V

i

Mala Mary Jane odgovori: »Ja bih bila prugasta.« Takav bi bio i vjeroučitelj. I maharme*, i pape, i sveci. Neki čovjek, koji je tražio primjerenu crkvu u kojoj bi sudjelovao u službi Božjoj, uđe u jednu, u kojoj su svećenik i narod čitali iz svojih molitvenika: »Nismo učinili što smo morali učiniti, a učinili smo ono što nismo smjeli učiniti.« Čovjek je sjeo u klupu i uzdahnuo: »Hvala Bogu, napokon sam našao svoju družinu.« Pokušaj sakriti svoje pruge gdjekad će biti uspješan, ali uvijek nepošten. Glazba za gluhe io sam gluh. Viđao sam ljude koji bi ustali i činili čudne okrete. Oni su to zvali ples. Meni je to izgledalo apsurdno - sve dok jednog dana nisam čuo glazbu. Nisam uspio razumjeti zašto se sveci - i zaljubljeni - ponašaju baš onako. Stoga čekam da moje srce postane živo. Prugasti ljudi

Bogatstva

jeroučitelj je u razredu djeci postavio ovo pitanje: »Kad bi svi dobri ljudi bili bijeli a zli crni, koje biste boje vi bili?«

uprug: »Marljivo ću raditi i jednog dana postat ćemo bogati.« Supruga: »Dragi, mi smo već bogati jer imamo jedno drugoga. Jednog dana možemo imati novaca.« mahatma: velika duša

Zadovoljni ribar

I

ndustrijalac se zgrozio kad je našao ribara koji je ležao pokraj svojeg čamca i pušio lulu. »Zašto ne loviš ribu?«, upitao ga industrijalac. »Jer sam za danas dosta ulovio.« »Zašto ne uloviš još više?« »A što bih s ulovom?« »Zaslužio bi više novaca. Onda bi mogao kupiti motor i staviti ga na čamac te otploviti u dublju vodu i uloviti više ribe. To bi ti donijelo novca kojim bi mogao kupiti bolju mrežu. Tako bi imao više ribe i više novca. Uskoro bi imao toliko da bi kupio dva čamca... čak flotu čamaca. Tada bi mogao biti bogat kao što sam ja.« »I što bih onda radio?« »Onda bi mogao uistinu uživati u životu.« »Što mislite, što sada činim?« Što bi radije imao: sposobnost da uživaš?

bogatstvo

ili

Sedam vrčeva zlata

P

rolazio brijač ispod začarana drveta, kadli začu glas koji mu reče: »Bi li htio imati sedam vrčeva zlata?« Pogledao je uokolo, ali nikoga nije vidio. No, njegova je pohlepa bila probuđena i željno usklikne: »Da, sigurno bih htio!« »Onda idi kući«, reče mu glas, »i naći ćeš ih kod kuće.« Brijač je otrčao kući. I zaista, u kući je bilo sedam vrčeva punih zlata, osim jednog koji je bio napola pun. Brijač nije mogao podnijeti misao da ima napola pun vrč. Osjetio je snažnu želju da ga napuni ili u protivnom neće biti sretan.

92

I zato je svu zlatninu svoje obitelji dao pretopiti u kovani novac i bacio ga u napola pun vrč. Ali je vrč i dalje ostao samo dopola ispunjen. To je bilo očajno! On je štedio, stavljao na stranu, gladovao je on i njegova obitelj. Uzalud. Bez obzira koliko zlata stavio u vrč, vrč je uvijek ostao napola prazan. Jednog je dana kralj povisio njegovu plaću. I opet je nastojao ispuniti vrč. Počeo je čak i prositi. Vrč je progutao svaki komad zlata koji je bacio u nj, ali nikako da se ispuni. Kralj je opazio koliko je brijač propao. »Što se to događa s tobom?«, upitao ga je. »Bio si vrlo sretan kad si imao manju plaću. Sada ti je dvostruko veća, a ti si izmučen i propao. Nije li to možda zato što imaš sedam vrčeva zlata?« Brijač je bio začuđen. »Tko vam je to rekao, Vaše Veličanstvo?« Kralj se nasmijao. »To su očiti znakovi onoga kome je duh dao sedam vrčeva. Jednom ih je i meni ponudio. Kad sam ga upitao je li taj novac zato da ga upotrebljavam ili jednostavno da ga skupljam na hrpu, bez riječi je nestao. Taj se novac ne može trošiti. On sa sobom donosi nagon: što više skupljati. Idi, i odmah tom duhu vrati one vrčeve, i opet ćeš biti sretan čovjek.«

93

I

N e b o i Usporedba o modernom životu V ivotinje su se skupile na zborovanje i počele se tužiti kako ljudi uvijek nešto oduzimaju od njih. »Meni uzimaju mlijeko«, reče krava. »Meni uzimaju jaja«, tužila se kokoš. »Meni uzimaju meso za slaninu«, kazala je svinja. »Mene love zbog mojeg ulja«, reče kit. Puž je posljednji govorio. »Ja imam nešto što bi oni sigurno uzeli od mene kad bi mogli. Nešto što žele više od svega drugog. Ja imam vremena.« Imaš na raspolaganju sve vrijeme na svijetu ako ga želiš posvetiti samome sebi. Što te zaustavlja u tome?

Ž

P

v r a n a r i č a i z B h a g a v v a t P u r a n a p r i p o v i j e d a o v o : J e d

nom je neka vrana s komadom mesa u kljunu letjela nebom. Dvadeset ostalih vrana ju je progonilo i bijesno je počeše napadati. Kad je vrana napokon ispustila komad mesa, njezini progonitelji su je pustili na miru i kriješteći su poletjeli za komadićem mesa. Reče vrana: »Izgubila sam meso, ali sam dobila ovo mirno nebo.« Reče monah žena: »Kad mi je kuća izgorjela, pružio mi se nesmetani pogled na mjesec u noći.«

94

Hofetz chaim T Tprošlom stoljeću neki je turist iz Sjedinjenih **J Američkih Država posjetio glasovitog poljskog rabija - Hofetza Chaima. Bio je iznenađen kad je vidio da je rabijeva kuća ispunjena knjigama. Jedini namještaj bio je stol i klupa. »Rabi, gdje vam je namještaj?«, pitao je turist. »A gdje je vaš?«, pitao je Hofetz. »Moj? Ja sam ovdje na prolazu. Ja sam tu samo turist.« »To sam i ja.«

Tko može ukrasti mjesec? čitelj žena Rvokan živio je vrlo štedljivo u podnožju planine. Jedne noći, kad je učitelj bio odsutan, kradljivac je provalio u njegovu kolibu i otkrio da unutra nema ničega što bi mogao ukrasti. Rvokan se vratio i uhvatio provalnika. »Puno si se trudio da me posjetiš«, reče mu. »Ne smiješ od mene otići praznih ruku. Uzmi, molim te, moj pokrivač i moje odijelo kao dar.« Iznenađeni kradljivac posramljeno se odšulja s darom. Rvokan je sjeo gol pred vrata svoje kolibe i promatrao mjesec. »Jadan čovjek«, reče. »Volio bih da sam mu mogao dati mjesec.«

U

96

Dijamant

K

ad je sanjasi stigao na kraj sela i smjestio se pod drvo da tu prenoći, jedan seljanin dotrča k njemu i reče mu: »Kamen! Kamen! Daj mi dragocjeni

kamen!« »Kakav kamen?«, pitaše sanjasi. »Prošle noći bog Shiva rekao mi je u snu, ako u sumrak odem na rub sela, sanjasi će mi dati kamen koji će me zauvijek učiniti sretnim.« Sanjasi je pretražio svoju vreću, i, vadeći kamen, reče: »Vjerojatno je mislio na ovo. Jučer sam ga našao u šumi. Evo, tvoj je ako ga želiš imati.« Čovjek je u čudu promatrao kamen. Bio je to najveći dijamant na svijetu - velik kao ljudska glava. Noću se vrtio u krevetu. U osvit dana probudio je sanjasija i rekao mu: »Daj mi bogatstvo koje te čini sposobnim odreći se ovog dijamanta.«

V

Molitva za zadovoljnu dušu og Vishna reče svome pobožnom vjerniku: »Dosadile su mi tvoje prošnje kojima nema kraja. Uslišit ću tri tvoje molitve. Budi siguran da si ih brižljivo izabrao, jer, kad ti ih budem udijelio, više te neću uslišavati.« Oduševljeni vjernik nije oklijevao: »Evo moje prve želje«, reče. »Želim da moja žena umre da bih se mogao oženiti boljom ženom.« Želja mu je bila smjesta ispunjena. Ali kad su prijatelji i rodbina, koji su došli na sprovod, počeli govoriti o vrlinama njegove žene, pobožni je vjernik uvidio da se prenaglio. Zato je molio Vishnu da mu oživi ženu.

B

Ostala mu je još samo jedna želja. Odlučio jt da ovaj put ne učini pogrešku jer više neće bit prigode da je promijeni. I zato se naširoko savjeto vao. Neki su mu savjetovali da moli za besmrtnost Ali što će mu besmrtnost, rekoše drugi, ako nem< dobra zdravlja. A što će mu zdravlje, ako nema no vaca? I što će mu novac, ako nema prijatelja? Prošle su godine a on još nije odlučio što bi iza brao: život, ili zdravlje, ili bogatstvo, ili moć, ili ljubav Konačno reče Vishni: »Reci mi što da te molim?« Bog se nasmijao kad je vidio u kakvoj se ne prilici nalazi čovjek. »Moli da budeš zadovoljar bez obzira na to što budeš dobio.« Pristranost ratio sam se na vjerski sajam. Ovaj put čuc sam propovijed velikog svećenika balakri re ligije. Prorok Balakri, bilo nam je rečeno, bio j( Mesija koji se u petom stoljeću rodio u zemlji Me sambia. Te sam noći ponovno razgovarao s Bogom: »T si vrlo pristran, Bože, zar ne? Zašto peto stoljećt mora biti prosvijetljeno stoljeće a Mesambia sveti zemlja? Što je krivo s mojim stoljećem? I mojorr zemljom?« Na to mi je Bog odgovorio: »Blagdan je sve zato što pokazuje da je svaki dan svet. Svetište j< sveto jer ukazuje na svetost svakog mjesta m zemlji. A Mesija je nazvan Sin Božji da pokaže di je svaki čovjek božanski.« 98

Svjetski sajam religija tišao sam s prijateljem na svjetski sajam religija. Ne na trgovački sajam. Konkurencija je bila oštra, propaganda bučna. Prospekti, što smo ih dobili na židovskom štandu, rekoše da je Bog beskonačno samilostan, a Židovi su njegov izabrani narod. Židovi. Nijedan drugi narod nije izabran kao što su oni. Na muslimanskom štandu naučili smo da je Bog beskrajno milosrdan a Muhamed je njegov jedini prorok. Bit ćemo spašeni budemo li slušali Božjeg Proroka. Poruka na kršćanskom štandu je bila: Bog je ljubav i nema spasenja izvan Crkve. Pridruži se Crkvi ili zauvijek riskiraj prokletstvo. Odlazeći, pitao samo prijatelja što misli o Bogu: »On je licemjeran, fanatičan i okrutan.«

O

T

Kad sam stigao kući, rekao sam Bogu: »Kako sve to možeš podnositi? Ne vidiš li da su ti za stoljeća uprljali ime?« Reče Bog: »Ja nisam organizirao sajam. Zapravo, ja bih se odveć sramio da ga posjetim.«

IK

Činilo se da je to zbunilo čovjeka iza nas. Potapšao je Isusa po ramenu i upitao ga: »Za koju stranu navijaš, dobri čovječe?« »Ja?«, odgovori Isus uzbuđeno. »Ja ne navijam ni za jednu stranu. Uživam u igri.« Onaj koji je pitao, obratio se svome susjedu i promrsio: »Hmmm, bezbožac!« Nakon igre zanimao nas je taj njegov stav. Zar nikada nije na nečijoj strani? »Ja sam na strani ljudi a ne vjera, na strani ljudskih bića a ne subote«, odgovorio je Isus. Vjerska mržnja urist reče svojem vodiču: »Mora da ste vrlo ponosni na svoj grad. Na mene je poseban dojam ostavio broj crkvi u njemu. Sigurno, ljudi ovdje ljube Gospodina.« »Hm,« cinično je odgovorio vodič, »možda ljube Boga, ali se đavolski mrze među sobom.« Kao djevojčica koja je, kad su je pitali: »Tko su pogani?«, odgovorila: »Pogani su ljudi koji se ne tuku zbog vjere.« Isus na nogomet Navalna i noj obramben utakmici a molitva sus je spomenuo da nikada nije atolička bio na nogometnogometna noj utakmici. momčad Zato smo ga, putovala je na moj prijatelj i ja, važnu utakmicu. poveli na nju. U vlaku s njima Bila je to oštra bio je i izvjeigra između stitelj koji je protestantskih molio da se Šila i katoličkih susretne s Križara. trenerom. »Razumijem Križari su «, reče prvi zabili gol. izvjestitelj, »da s Isus se jako vama putuje obradovao i kapelan koji će bacio je svoj moliti za uspjeh šešir visoko u momčadi. zrak. Onda su Možete li me Šili zabili gol. upoznati s Isus se jako njime?« obradovao i bacio je svoj 101 šešir visoko u zrak. 100

»Vrlo rado«, reče trener. »S kojim se od njih želite susresti: s navalnim ili obrambenim kapelanom?«

S

Ideologija

edne su novine opisale mučenje koje se provodi u modernim koncentracijskim logorima. Žrtva je vezana uz metalni stolac. Na to se puštaju električni šokovi koji se pojačavaju sve dok žrtva ne prizna svoju krivnju. Mučitelj napola stisne šaku i neprestano udara žrtvu po uhu sve dok bubnjići ne popucaju. Zubar priveže zatvorenika za stolac i buši mu zub dok ne dođe do živca. Nastavlja s bušenjem sve dok žrtva ne pristane na suradnju. Ljudska bića nisu po naravi okrutna. Ona postanu okrutna kad su nesretna - ili kad podlegnu ideologiji. Jedna ideologija protiv druge; jedna vjera protiv druge. A ljudi su ukliješteni između njih. Ljudi koji su raspeli Isusa vjerojatno su bili nježni muževi i očevi koji su voljeli djecu, ali koji su bili okrutni da bi održali vjeru ili ideologiju. Da su vjernici uvijek slijedili instinkt svojeg srca a ne logiku svoje vjere, ne bismo morali gledati kako su heretici spaljivani na kolcima, kako udovice idu na pogrebne lomače, kako su nevini ljudi pobijeni u ratovima koji se vode u ime Boga. Samilost nema nikakve ideologije.

J

B

Promijeni svijet tako da promijeniš sebe ufi Bavazid kaže ovo o sebi: »Kad sam bio mlad, bio sam revolucionaran, i sve su moje molitve Bogu bile: 'Gospodine, daj mi snage da promijenim svijet.'« »Kad sam došao u srednje godine i shvatio da je prošlo pola mojeg života a da nisam promijenio nijedne duše, promijenio sam molitvu: 'Gospodine, podijeli mi milost da promijenim sve one koji su mi bliski. Samo moju obitelj i moje prijatelje, i ja ću biti zadovoljan.'« »Sad pak kad sam ostario i moji su dani izbrojeni, moja je molitva: 'Gospodine, udijeli mi milost da se ja promijenim.' Da sam tako molio od početka, ne bih uzalud utrošio svoj život.« Ukroćeni pobunjenici io je nezgodan čovjek. Mislio je drukčije i radio je drukčije od nas ostalih. Sve je stavio u pitanje. Je li bio pobunjenik, prorok, psihički bolesnik ili junak? »Tko može reći u čemu je razlika?«, rekli smo mi. »Uostalom, koga se to tiče?« Mi smo ga prilagodili društvu. Naučili smo ga da bude osjetljiv na javno mišljenje i na osjećaje drugih. Uspjeli smo da se prilagodi. Bio je ugodan čovjek s kojim se sada moglo živjeti. Dobro prilagođen. Učinili smo ga prilagodljivim i poučljivim. Čestitali smo mu da je uspio postići samokon-trolu. Počeo je čestitati samomu sebi. Nije zapazio da smo to bili mi koji smo ga pokorili.

1

li

Dugi je ušao u sobu punu ljudi i viknuo: »Je li tu momak imenom Murphv?« Mali je ustao i rekao: »Ja sam Murphv.« Dugi ga je zamalo ubio. Slomio mu je pet rebara, razbio mu nos, napravio mu dvije modrice ispod očiju, u trenu ga je bacio na pod. A onda je odjurio. Kad je otišao, bili smo preneraženi kad smo vidjeli kako se Mali smijulji. »Napravio sam budalu od onoga klipana«, rekao je tiho samome sebi. »Ja nisam Murphv! Ha, ha!« Društvo koje je pripitomilo svoje buntovnike, steklo je svoj mir, ali je zato izgubilo budućnost. Izgubljena ovca

E M

vo usporedbe za vjerske odgojitelje: Jedna je ovca pronašla rupu u ogradi i provukla se kroz nju van. Otišla je daleko i nije se više znala vratiti natrag. A onda je zamijetila da je slijedi vuk. Trčala je i trčala, ali ju je vuk slijedio sve dok je pastir nije spasio i s ljubavlju je odnio natrag u stado. Iako su mu svi savjetovali da zatvori rupu na ogradi, pastir je to odbio učiniti.

Savršena jabuka

N

asruddin je jedva završio svoj govor kad mu jedan rugalac iz mnoštva reče: »Umjesto da pređeš duhovne teorije, zašto nam ne pokažeš nešto praktično?« 104

Jadni je Nasruddin bio posve zbunjen. »Što /x liš da ti praktično pokažem?«, pitao je. Bilo mu je drago što je ponizio hodžu i silno < dojmio mnoštvu, pa rugalac reče: »Na primjer, pc kaži nam jabuku iz zemaljskog raja.« Nasruddin istog trena uzme jednu jabuku pruži govorniku. »Ali ova je jabuka pokvarena jedne strane«, reče čovjek. »Nebeska bi jabuka, z, cijelo, bila savršena.« »Nebeska bi jabuka uistinu bila savršena«, CK govori hodža. »Ali prema tvojim sadašnjim spos< bnostima, ova je jabuka najsličnija nebeskoj ko ćeš ikada dobiti.« Može li se očekivati da će netko vidjeti sav šenu jabuku s nesavršenim okom? Ili otkriti dobrotu u drugima ako mu je srce s bično? Ropkinja uslimanski se kralj strastveno zaljubio u ro kinju i naredio da je iz četvrti za robove pi sele u palaču. Planirao ju je oženiti i da mu oi bude najdraža žena, ali, neobjašnjivo, djevojka oboljela onog istog dana kad je došla u palaču. Njezino se stanje stalno pogoršavalo. Nijed, poznati lijek nije joj koristio. Lebdjela je izme< života i smrti. U očaju, kralj je ponudio pola svoga kralj« stva onomu koji je izliječi. Tko bi se usudio lijei bolest koju nisu mogli izliječiti ni najbolji liječnic: kraljevstvu?

Naposljetku se pojavio jedan hakim koji je zamolio da bude nasamo s djevojkom. Pošto je s njome razgovarao sat vremena, pojavio se pred kraljem na prijestolju koji je tjeskobno čekao njegov sud. »Vaše Veličanstvo«, reče hakim. »Imam nepogrešiv lijek za djevojku. Toliko sam siguran u njegovu djelotvornost da sam, ne bude li djelovao, spreman da mi se odrubi glava. A lijek koji predlažem bit će jako gorak - ali ne za djevojku nego za vas.« »Reci koji je to lijek«, povika kralj. »I bit će joj dat bez obzira na cijenu.« Hakim je samilosno gledao kralja i rekao mu: »Djevojka se zaljubila u jednog od Vaših slugu. Dajte joj dopuštenje da se uda za njega, i ona će odmah biti zdrava.« Jadni kralj! Odveć je želio djevojku da bi je pustio. Previše ju je ljubio a da bi je pustio da umre. Čuvajte se ljubavi. Ako se u to upustite, to će biti vaša smrt!

Ž

Mudri Konfucije u Shang jednom reče Konfuciju: »Kakav si ti mudrac kad veliš da te Yen Hui nadvisuje u dosljednosti? Da je Tuanmu Tz'u bolji tumač od tebe? Da je Chung Yu hrabriji od tebe? I da je Chuan-sun dostojanstveniji od tebe?« U svojoj velikoj želji da dobije odgovor, Pu Shang se pomaknuo na sam rub hasure i umalo je pao. »Ako je to istina,« reče, »zašto su ova četiri čovjeka tvoji učenici?«

P

M

* hakim (ture): učenjak, filozof 106

Konfucije odgovori: »Ostani gdje jesi i kazat ću ti. Yen Hui zna kako biti dosljedan, ali ne zna kako biti prilagodljiv. Thuan-mu Tz'u zna bolje rastumačiti, ali ne zna jednostavno odgovoriti: 'Da', ili žNe'. Chung Yu zna kako biti hrabar, ali ne zna kako biti oprezan. Chuan-sun Shih zna kako biti dostojanstven, ali ne zna kako biti skroman. ENO zašto ova četiri čovjeka rado studiraju kod mene.« Musliman Jalal-ud-din Rumi kaže: »Ruka koja je uvijek otvorena ili uvijek zatvorena, osakaćena je. Ptica koja ne može skupiti i raširiti krila, ne može letjeti.« Sretne li krivnje idovski mistik Baal Shem čudno se molio Bogu. »Sjeti se, Gospodine,« molio bi, »da ti trebaš mene isto toliko koliko i ja trebam tebe. Da ti ne postojiš, kome bih se ja molio? Da ja ne postojim, tko bi se molio?« Bio sam radostan pri pomisli da Bog ne bi imao prigode opraštati da ja nisam sagriješio. Kokosov orah ajmun je s drveta bacio kokosov orah na sufijevu glavu. Čovjek je uzeo orah, popio mlijeko, pojeo mesc a od lupine napravio zdjelu. Hvala ti za tvoju kritiku. 10/

Hvala i da

Pjevačev je glas ispunio dvoranu red koncertnom dvoranom čuo sam ovo: »Kakav pjevač! Njegov je glas ispunio dvoranu.« »Da, nekoliko nas je moralo napustiti dvoranu da bismo načinili mjesto za glas.« Na sjednici o duhovnom savjetovanju čuo sam ovo: »Kako mogu ljubiti Boga kao što nas uči Sveto pismo? Kako mu mogu dati čitavo svoje srce?« »Najprije moraš isprazniti srce od svega stvorenoga.«

K P

Krivo! Ne boj se ispuniti svoje srce ljudima i stvarima koje voliš, jer ljubav Božja u tvom srcu neće zauzeti ništa više prostora od onoga što pjevačev glas zauzima u dvorani. Ljubav nije kao kruh. Ako tebi dadem komad kruha, imat ću ga manje za druge. Ljubav je kao euharistijski kruh: primam čitavog Krista - a tako ga i ti primaš; i drugi; i treći. Možeš ljubiti majku čitavim svojim srcem; i bračnoga druga; i svako od svoje djece. A čudesno je to da će svaki od njih biti obogaćen jer ljubav raste u kakvoći svaki put kad se srce daruje dragoj osobi. Ako tvoj prijatelj ljubi samo tebe i nikoga drugoga, bit će vrlo mudro od tebe da mu savjetuješ da svoje srce dariva i drugima, jer, ne učini li to, srce koje ti dariva, slabo je (i gladno!).

ako čovjek ljubi Boga? Sigurno ne onako kako ljubi osobe koje vidi, čuje i dodiruje. Jer Bog nije osoba u našem smislu riječi. On je Nepoznati, sasvim Drugi. Iznad izraza on ili ona; osoba ili stvar. Kada kažemo da su ljudi ispunili dvoranu i da je pjevačev glas ispunio dvoranu, mi upotrebljavamo istu riječ »ispuniti« za dvije različite stvarnosti. Kada kažemo da ljubimo Boga i da ljubimo svoje prijatelje, mi rabimo istu riječ »ljubiti« da označimo dvije različite stvarnosti. Pjevačev glas zapravo ne ispunja dvoranu; mi ne možemo uistinu ljubiti Boga u običnom značenju riječi. Ljubiti Boga svim srcem znači čitavim bićem kazati »Da« životu; primiti bez rezerve sve što je Bog odredio za nas; imati stav što ga je Isus imao kad je rekao: »Ne moja, nego tvoja volja neka bude.« Vrlo lijep izričaj što znači posvema ljubiti Boga, nalazimo u riječima što ih je izrekao Dag Hammarsjold: »Za sve što je bilo: 'Hvala.' Za sve što će biti: 'Da.'« To je nešto što samo ti možeš dati Bogu. U tome On nema nikakva suparnika. Shvatiti da to znači ljubiti Boga, znači ujedno vidjeti da to nije isto što i srdačno i nježno ljubiti svoje prijatelje. Pjevačev je glas zacijelo ispunio dvoranu. Ljudi mu nisu suparnici. Jedini suparnik je drugi glas. Bog nepobitno vlada u tvojem srcu. Ljudi u njem nisu suparnici. Jedini suparnik je osoba ili stvar koja prouzrokuje da slabi tvoj »Da« ili »Hvala«. 1

Šimun Petar azgovor preuzet iz Evanđelja: »A ti,« upita Isus, »što ti veliš tko sam ja?« Šimun Petar odgovori: »Ti si Sin Boga živoga.« Tada Isus reče: »Blago tebi, Simune, sine Jonin. To ti nisi naučio od smrtnog čovjeka. To ti je objavio moj Otac.« Razgovor iz života: Isus: »A ti, što veliš tko sam ja?« Kršćanin: »Ti si Sin Boga živoga.« Isus: »Točno. Ali, kako si jadan što ti je to objavio smrtan čovjek. To ti nije objavio Otac moj.« Kršćanin: »Istina je. Osjećam se prevarenim. Netko mi je dao odgovore prije nego li mi je tvoj Otac mogao govoriti. Divim se tvojoj mudrosti da ti ništa nisi rekao Šimunu prije nego je tvoj Otac progovorio.«

R

I

Žena samaritanka V ena odloži svoj vrč i ode u grad. Reče ljudima: »Dođite da vidite čovjeka koji mi reče sve što sam učinila. Da on nije Mesija?« Kršćanin: »Kakve li učiteljice poput te žene! Ona nije dala nikakvih odgovora. Mora da je bila u iskušenju da dadne odgovor, jer je izravno od tebe čula riječi: 'Ja sam Mesija. Ja, koji s tobom govorim.'« Mnogi su postali učenici zbog onoga što su čuli s njezinih usana. Rekoše ženi: »Više ne vjerujemo zato što si nam ti rekla, sad smo sami čuli i znademo da je on uistinu Spasitelj svijeta.«

Ž

Kršćanin: »Bio sam, Gospodine, zadovoljan da o tet učim od drugih ljudi. Iz Svetog pisma i od svt propovjednika i papa. Volio bih da im mogu 'Ne vjerujem više zato što ste mi vi rekli, jer a sam čuo.'« Ignacije Lojolski gnacije Lojolski, mistik iz šesnaestog stoljeć če da u vrijeme svoga obraćenja nije imao n kome bi se mogao obratiti da ga vodi, zato sam Gospodin poučavao, kao što učitelj poi dijete u školi. Jednom je izjavio ovo: kad bi i Sveto pismo bilo uništeno, on bi držao da je ono što se u njemu nalazi jer ga je o tome o; sam Gospodin poučio. Kršćanin: »Na žalost, ja sam imao previše ljudi k me vodili. Oni su me svojim neprestanim uči toliko gnjavili da sam te kroz tu buku jedv; Nikada nisam mislio da bi ti mogao biti moj i. jer su mi govorili: 'Mi smo jedini učitelji koje onaj tko sluša nas, sluša Njega.' Ali, griješim ako okrivljujem ili sažaljeva hovu prisutnost u svojem životu. Sebe rr okrivljavati. Manjkala mi je odlučnost da ir tkam; strpljivost da čekam kad ćeš ti doći u đeno vrijeme; i povjerenje da ćeš jednoga c negdje, prestati šutjeti, i objaviti mi samoga s< 110