ANATOMIJA

SKRIPTA ZA USMENI DIO ISPITA

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Literatura : M.Bošković ; B.Šljivić ; D.Perović

Kicić Esmeralda 7/31/2012

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho SYSTEMA NERVOSUM - uvod Systema nervosum je je organski sistem tijela koji uspostavlja vezu sa vanjskim svijetom i sredinom u kojoj ţivimo. Funkcije nervnog sistema su :  Neprekidno prima poruke putem receptora ili primalaca podraţaja  Provodi poruke putem provodinka ili nervnog vlakna do odgovarajucih nervnih centara ( čine ih nervne ćelije ) gdje se te poruke integrišu  Odgovor na podraţaj vodi od centra do izvršnog organa ili efektora  Nervni sistem nas obavještava o stanju organa i cijelog organizma  Poseban dio nervnog sistema je autonomni ili vegetativni nervni sistem koji samostalno upravlja vitalnim funkcijama organizma ( disanje, rad srca , krvotok, ...) Nervni sistem se dijeli na centalni nervni sistem i periferni nervni sistem. CNS ( Systema nervosum centrale ) reguliše aktivnost svih organa i dijelova tijela. Grade ga :  Medulla spinalis ili kičmena moţdina- najdistalniji dio koji se nalazi u kičmenom kanalu ( canalis vertebralis )  Encephalon ili mozak koji leţi u lubanjskoj duplji ( cavum cranii) PNS ( Systema nervosum periphericum ) sastoji se iz :  Moţdanih ţivaca ( nn.cerebrales s.capitales – craniales)  Moţdinskih ili kičmenih ţivaca ( nn.spinales ) PNS može se podijeliti na :  Somatski nervni sistem koji obuhvata kranijalne i spinalne ţivce i njihove ganglije. Ţivci sadrţe senzitivna vlakna koja su aferentna ili dovodna ( prenose nadraţaje sa periferne u i motorna vlakna koja su eferentna ili odvodna.  Autonomni nervni sistem ( vegetativni ili visceralni ) koji čine :  Simpatički nervni sistem ( systema nervosum symphaticum ) koji ima aferentna i eferentna nervna vlakna . Dijeli se na dio koji pripada glavi i vratu ( pars cephalia et cervicales ), grudni dio ( pars thoracica ) i trbušni ili karlični dio ( pars abdominalis et pelvina ).  Parasimpatički nervni sistem ( systema nervosum parasymphaticum ) ima aferentna i eferentna nervna vlakna . Dijeli se na moţdani dio ( pars encephalia ) koji je smješten u mesencephalonu i rhombencephalonu i kičmeni dio ( pars sacralis ) smješten u sakralnom dijelu kičmenog kanala.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 2

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 1. GRAĐA I FUNKCIJA NERVNOG SISTEMA Nervni sistem se uglavnom sastoji od nervnog tkiva . Osnovna jedinica graĎe i funkcije nervnog sistema je neuron.Neuron je graĎen od tijela ćelije tj. neurocita ( perikarion ), protoplazmatskih produţetaka ili dendrita koji provodi nervni impuls u pravcu ćelije (celulipetalno) i celulifugalnog produţetka tj. aksona ili neurita koji sprovodi impuls u suprotnom pravcu. Sivu masu ( substantia grisea ) čine tijela neurona i njihovi protoplazmatski produţeci svojim udruţivanjem. U sivoj masi se nalaze i astrociti , oligodendrociti, mikroglija i krvni sudovi. Siva masa formira ostrva različitog oblika u središnjem dijelu CNS-a koja se zovu jedra ( nuclei ). Siva masa na površini mozga čini koru ili cortex. Ako je ona pomiješana sa bijelom masom, naziva se retikularna supstanca ili formatio reticularis. Retikularna masa ( formatio reticularis ) je mreţasta mješavina sive i bijele mase na mjestima gdje je siva masa razbijena u sitnije djelove prolazom snopića bijelih, mijeliziranih produţetaka neurocita. U CNS-u , neuroni sive mase se grupišu i obrazuju moţdane centre koji regulišu funkciju odreĎenih organa koji se prema funkciji dijele na više i niţe moţdane centre. Najniţi centri nalaze se u sivoj masi kičmene moţdine ( filogenetski najstariji ) , a najviši centri su u kori filogenetski najmlaĎih dijelova malog mozga ( neocerebellum ) i velikog mozga ( neocerebrum ).Viši centri kontrolišu rad niţih centara. Bijela masa ( substantia alba ) graĎena je od aksona, dendrita i ologodendrocita. Neuriti ili nervna vlakna se udruţuju i u CNS-u obrazuju moţdane puteve ( truncus s. fasciculus ) koji sprovode impulse od jednog centra ka drugom. Nervna vlakna su obavijena mijelinskom ovojnicom, kad napuste CNS , dobiju još jedan omotač - Schwanovu ovojnicu graĎenu od neuroglije, grupišu se i obrazuju snopove ţivaca. Mijelinski motač u CNS- u grade oligodendrociti, a u PNS-u Schwanove ćelije. Moždani putevi se dijele na kratke i duge prema tome da li napuštaju dio CNS-a u kojem počinju ili ne.  Kratki putevi su asocijativni ako povezuju centre s iste strane ili komisuralni ako prelaze do centra suprotne strane.  Dugi putevi su projekcioni i napuštaju dio CNS-a u kojem započinju. Ako sprovode nadraţaj od niţeg ka višem centru nazivaju se aferentni ( ushodni ili senzitivni putevi ), a ako sprovode nadraţaj od višeg ka niţem centru oni su eferentni ( nishodni ili motorni ) Nervni putevi koji najčešće polaze iz istog dijela CNS-a imaju odreĎen poloţaj i pravac pruţanja, završavaju se u drugom dijelu CNS-a i pripadaju istom funkcionalnom sistemu zovu se tractus nervosi. Ako snop vlakana u CNS-u sadrţi aksone različitog porijekla koji pripadaju i različitim funkcionalnim sistemima, onda se takav put naziva fasciculus. Ukupan broj nervnih ćelija je 16 milijardi, one se udruţuju i obrazuju veliki broj refleksnih lukova, osnovnih funkcionalnih jedinica graĎe nervnog sistema. Najprostiji elementarni refleksni luk obrazuje dva neurona, aferentni i eferentni. Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 3

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Aferentni ili centripetalni neuron prima od receptora nadraţaj iz spoljne sredine ili nekog organa i sprovodi ga ka CNS-u gdje podraţaj prelazi na dendrite eferentnog (centrifugalnog) neurona i reflektuje se kao odgovor ili impuls ka periferiji. Impuls odlazi ka efektoru - mišićnom tkivu da izazove kontrakciju ili ţlijezdi da izazove odreĎenu promjenu njezine sekrecije. Prelaz razdraţenja omogućava prisan kontakt tj. sinapsa izmeĎu aksona aferentnog i dendrita eferentnog neurona . U visini njihove sinapse stvara se adrenalin i acetil-holin ( neurotransmiteri ) koji omogućavaju prebacivanje podraţaja, povećavajući osjetljivost neurona na nadraţaj.

2. MEDULLA SPINALIS ( KIĈMENA MOŽDINA ) – topografija i oblik Medulla spinalis ili kičmena moţdina dio je CNS-a koji je smješten u kičmenom kanalu ( canalis vertebralis ). Kod odrasle osobe pruţa se od prednjeg luka atlasa ( 1.vratni pršljen ) do 2. lumbalnog pršljena. Od njenog donjeg kraja koji je u vidu kupe ( conus medullaris ), silazi do baze trtične kosti završni končić kičmene moţdine ( filum terminale ). Filum terminale je okruţen krsnim ţivcima koji silaze kroz kičmeni kanal i obrazuju formaciju nalik na konjski rep ( cauda equina). Kičmena moţdina ima oblik cilindrične vrpce, prečnika 1 cm, duga 42 – 45 cm, teţine oko 30 g. Lako je spljoštena u sagitalnom smijeru ( prema nazad ) i zadebljana u blizini svojih krajeva. Vratno zadebljanje ( intumescentia cervicales ) odgovara donjoj polovini vratnog dijela kičmene moţdine , pruţa se od 4.vratnog do 1.leĎnog ţivca , uzrokovano je većom razvijenošću sive mase u unutrašnjosti ovog dijela kičmene moţdine gdje je korijen ţivaca za gornje udove. Slabinsko zadebljanje ( intumescentia lumbalis ) pruţa se od 10.leĎnog do iznad početka 1.lumbalnog ţivca. Od njega polaze ţivci za inervaciju donjih ekstremiteta. Kičmena moţdina je pomoću dva središnja ţlijeba , prednjim i zadnjim, podijeljena u dvije simetrične polovine. Zadnji ţlijeb (sulcus medianus posterior ) je uzak i plitak, a prednji ( fissura mediana anterior ) je u vidu duboke pukotine. Bočnom stranom silaze dva plitka ţlijeba, prednji i zadnji ( sulcus lateralis anterior et posterior ) u čijoj visini izbijaju prednji i zadnji korijeni kičmenih ţivaca.

3. GRAĐA KIĈMENE MOŽDINE Kičmena moţdina je graĎena od sive mase ( substantia grisea ) u sredini i bijele mase (substantia alba) na periferiji. Siva masa ( substantia grisea ) je u obliku slova H. Na njoj se razlikuje :  Središnja spojnica ( commisura grisea ) koja predstavlja centralni dio  Prednji rog ( cornu anterius ) i zadnji rog ( cornu posterius ) koji predstavljaju stubove kičmene moţdine  Središnji kanal ( canalis centralis ) obloţen ependimom Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 4

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Dio sivog stuba ( columnae griseae ) koji leţi ispred sive spojnice zove se prednji stub ili rog ( columna ventralis s. cornu anterius ), a dio iza sivog stuba naziva se zadnji stub ili rog ( columna dorsalis s.cornu posterius ). Njegov srednji dio zajedno sa središnjom spojnicom čini srednju zonu ( zona s. pars intermedia ) koja se dijeli na spoljni i unutrašnji dio.  Spoljni dio srednje zone ( pars lateralis zonae intermediae ) gradi dio sive mase izmeĎu prednjeg i zadnjeg roga  Prednji dio pars lateralis - a gradi retikularna supstanca, a straţnji columna lateralis  Unutrašnji dio srednje zone ( pars medialis zonae intermediae ) čini siva spojnica – comissura grisea kroz čiji srednji dio prolazi canalis centralis okruţen središnjom ţelatinoznom supstancom ( substantia gelatinosa centralis )  Canalis centralis pruţa se kroz osovinu sive mase čitavom duţinom kičmene moţdine. Dio je komornog sistema. Prednji rog ( cornu anterius ) je kratak i širok on sadrţi krupne multipolarne neurone koji obrazuju motorne centre za grupe skeletnih mišića odgovarajućeg dijela tijela. Od njegova vrha polaze vlakna prednjeg motornog korijena kičmenog ţivca . (motorni rog) Zadnji rog ( cornu posterius ) uzak je i dug takoĎe sadrţi multipolarne neurone. On je suţenjem ( isthmus columnae dorsalis ) podijeljen na bazu i vrh. U bazi se nalaze centri za duboki senzibilitet. U medijalnom dijelu baze nalazi se nucleus thoracicus u kojem završavaju periferni neuroni refleksnog dubokog senzibiliteta. Vrh roga nastavlja se ţelatinoznom supstancom ( substantia gelatinosa ) koja sadţi brojne neuroglije i sitne neurone. Medijalno prolaze vlakna senzitivnog korijena kičmenog ţivca. ( senzitivni rog ) Siva spojnica sastoji se od sitnih nervnih ćelija, sadrţi centre autonomnog visceralnog nervnog sistema. U njenom medijalnom dijelu ( substantia intermedia medialis ) ventralno su visceromotorni centri, a dorzalno su viscerosenzitivni centri .U lateralnom dijelu ( substantia intermedia lateralis) centri simpatičkog i parasimpatičkog dijela autonomnog nervnog sistema. Siva spojnica je dio sive mase na spoju rogova. Bijala masa ( substantia alba ) podijeljena je rogovima sive mase i korijenima kičmenog ţivca u tri vrpce :  Funiculus anterior – prednja vrpca ili pruga  Funiculus posterior – zadnja vrpca  Funiculus lateralis – srednja vrpca Prednje vrpce su meĎusobno povezane debelom spojnicom ( comissura anterior alba ) , a zadnje su potpuno razdvojene glijalnom pregradom. U vrpcama kičmene moţdine su dugi i kratki moţdani putevi. Dugi ( projekcioni ) putevi zadnje vrpce su senzitivni, u prednjoj su motorni putevi, a u bočnoj su pomiješani i motorni i senzitivni.  Zadnja vrpca sadrţi dva ushodna puta , fasciculus gracilis et cuneatus koji sprovode duboki svjesni senzibilitet trupa i udova

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 5

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  Bočna vrpca sadrţi tri senzitivna : tractus spinothalamicus koji sprovodi površni senzibilitet; fasciculus spino cerebellaris anterior et posterior koji sprovode duboki refleksni senzibilitet trupa i udova. Motorni putevi : tractus corticospiralis s. pyramidalis lateralis  Kroz prednju vrpcu jednim dijelom prolazi tractus corticospinalis s. pyramidalis anterior. Kroz njene bočne dijelove i zadnju vrpcu prolaze putevi koji povezuju centre kičmene moţdine sa neocerebellumom i neocerebrumom. Kroz duboke dijelove sve tri vrpce prolaze kratki putevi, asocijativni i komisuralni. Iz medulle spinalis raĎa se 31 par kičmenih ţivaca ( nn. spinales ) pomoću svoja dva korijena : 1. Prednjeg ili motornog korijena ( radix anterior s. motoria ) 2. Zadnjeg ili senzitivnog korijena ( radix posterior s. sensitiva) Oba korijena leţe u kičmenom kanalu, a mjesto njihovog spoja odnosno početni dio odgovarajućeg kičmenog ţivca je u meĎupršljenskom otvoru kičmenog stuba ( foramen intervertebrale ). Zadnji korijen na distalnom kraju prije spoja sa prednjim korijenom pokazuje vretenasto zadebljanje – moţdinski ganglion ( ganglion spinale ). Kičmeni ţivac se u ovom otvoru dijeli na četiri grane koje sa cauda eqinom čine stablo kičmenih ţivaca: Prednja grana – ramus anterior s. ventralis n.spinalis Zadnja grana – ramus posterior s.dorsalis n.spinalis Spojnička grana sa simpatičkim stablom – ramus communicans Moţdanična grana – ramus meningicus koja se kroz foramen intervertebrale vraća u kičmeni kanal 5. Cauda equina- snop korijena kičmenih ţivaca 1. 2. 3. 4.

31 par kičmenih ţivaca obuhvata : 8 vratnih ili cervikalnih, 12 grudnih ili torakalnih, 5 slabinskih ili lumbalnih, 5 krsnih ili sakralnih i 1 par trtičnih ili kokcigealnih. Kičmenu moţdinu obavijaju tri opne: tvrda, paučinasta i meka . 1. Tvrda opna ( dura mater spinalis) ima dva lista, unutrašnji i spoljašnji. Spoljašnji oblaţe čitav kičmeni kanal i njegova je pokosnica. Unutrašnji se pruţa od 2. sakralnog pršljena. IzmeĎu ova dva lista je prostor u kojem se nalaze venski spletovi zvani spatium epidurale. 2. Paučinasta opna ( archnoidea ) oblaţe unutrašnji list dure. Pruţa se do S2 pršljena. IzmeĎu arahnoidee i pie mater je prostor- spatium subarachnoidale koji je širok i u donjem dijelu kičmenog kanala zove se cisterna lumbalis. 3. Meka opna ( pia mater ) oblaţe površinu kičmene moţdine . Spojena je sa paučinastom opnom tankim trakama ( trabeculae arashonidales ) Kičmenu moţdinu i spinalne ţivce vaskulariziraju :  Radikalne arterije – aa. radiculares  Spinalne arterije – aa. spinales  Radikulospinalne arterije – aa.radiculospnales

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 6

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Vene kičmene moţdine prate arterije. Najčešće su v.spinalis anterior i vv.spinales posteriores. Ulivaju se u venske spletove kičmenog stuba ( plexus venosi vertebrales interni et externi ).

4. ENCEPHALON ili MOZAK Mozak u širem smislu predstavlja dio CNS- a koji se nalazi u lubanjskoj duplji ( cavum crani ). U obliku ovoida, uţi kraj je okrenut prema naprijed, ka čeonoj kosti. Dijelovi encepfalona su :  Rhombencephalon koji čine produţena moţdina ( medulla oblongata ), moţdani most ( pons ) i mali mozak ( cerebellum )  Mesencephalon - srednji mozak  Prosencephalon koji čine meĎumozak ( diencephalon ) i veliki mozak ( thelencephalon )

I - RHOMBENCEPHALON je rombasti dio mozga koji je dobio naziv po obliku svoje centralne šupljine . Glavni sastavni dijelovi rhombencephalona su medulla oblongata, pons, cerebellum i četvrta moţdana komora ( ventriculus quartus ). Nalazi se u zadnjoj lobanjskoj jami ( fossa cranii posterior ), ispod šatora malog mozga ( tentorium cerebelli ). Medulla oblongata sa izuzetkom svog donjeg kraja i pons grade pod rombastog mozga, mali mozak sačinjava srednji dio njegovog krova. Četvrta moţdana komora predstavlja rombasto proširenje centralne šupljine rhombencephalona.  MEDULLA OBLONGATA Medulla oblongata ( produţena moţdina ) se pruţa od kičmene moţdine do ponsa. Svojim donjim krajem smještena je u kičmenom kanalu izmeĎu atlasa i velikog potiljačnog otvora ( foramen occipitale magnum ) dok gornjim dijelom leţi u lubanjskoj duplji. Prosječna duţina produţene moţdine je 2.5 cm. Ima oblik zarubljene kupe koja je vrhom okrenuta nadole i spljoštena u sagitalnom smjeru. Produţena moţdina i moţdani most predstavljaju intrakranijalni nastavak kičmene moţdine. Oni se nastavljaju srednjim mozgom ( mesencephalon ) i skupa čine moţdano stablo ( truncus cerebri ) koje povezuje mali mozak (cerebellum) i prednji mozak ( prosencephalon ). U kičmenu moţdinu nastavlja se od visine korijenova 1.vratnog ţivca i pruţa se naviše do sredine bazilarnog ţlijeba ( clivus ) gdje prelazi u pons. Njena centralna šupljina koja nastavlja centralni kanal kičmene moţdine povlači se dorzalno , u svom gornjem dijelu se proširuje i gradi donji dio 4. moţdane komore . Na prednjoj , ventralnoj strani produţene moţdine , bočno od njezine srednje pukotine ( fissura mediana anterior ) nalaze se uzduţna ispupčenja , piramide ( piramides ) koje sadrţe vlakna piramidalnog puta. Vlakna piramidalnog puta se na granici prema kičmenoj moţdini ukrštaju na središnjoj pukotini i grade piramidalnu raskrsnicu ( decussatio pyramidum ). Na granici izmeĎu prednje strane produţene moţdine i moţdanog mosta postoji poprečni ţlijeb , postpontinska jama ( fossa postpontina ) iz koje izbijaju VI,VII iVIII moţdani ţivac ( n. abducens, n. facialis, n. vestibulocochlearis s.statoacusticus ) . Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 7

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Na bočnoj strani produţene moţdine izmeĎu njenog prednjeg i zadnjeg ţlijeba javlja se ovalno ispupčenje, maslina ( oliva ) koja sadrţi istoimeno jedro, nucleus olivaris . Ispupčenje i jedro predstavljaju jednu od karakteristika čovjeka koja je sekundarno nastala sa njegovim uspravnim stavom. Ispred maslinskog ispupčenja iz prednje - bočnog ţlijeba produţene moţdine ( sulcus lateralis anterior ) izbija XII moţdani ţivac (n.hypoglosus ). Iz zadnje – bočnog ţlijeba ( sulcus lateralis ) odozgo nadole izbijaju IX, X i XI moţdani ţivac ( n.glossopharingeus, n.vagus i n.accessorius ). Na zadnjoj, dorzalnoj strani , bočno od njenog središnjeg ţlijeba ( sulcus medianus posterius ) nalaze se dva ovalna ispupčenja , medijalno ( tuberculum fasciculi gracilis s. clava ) i lateralno ( fasciculi cuneati ). Ova ispupčenja sadrţe jedra u kojima se završavaju istoimeni putevi , fasciculus gracilis i fasciculus cuneatus. Lateralno se nalazi pepeljasto ispupčenje ( tuberculum cinereum ) koji sadrţi donji kraj sporednog senzitivnog jedra V moţdanog ţivca. Ispupčenja dorzalne strane produţene moţdine nastavljaju se naviše s donjim krakom malog mozga ( pedunculus cerebellaris inferior ). Donji kraci koji sadrţe aferentne i eferentne puteve malog mozga idući naviše divergiraju i izmedju njih je zategnuta glijalna opna ( lamina tectoria ventriculi quarti ) koja ulazi u sastav krova 4. moţdane komore.  PONS Moţdani most ili pons je zadebljanje moţdanog stabla koje predstavlja jednu od karakteristika za uspravan stav čovjeka . Pons je ventralni dio metencephalona koji se pruţa od produţene moţdine do moţdanih krakova srednjeg mozga ( crura s. pedunculi cerebri ). Zadebljanje prouzrokuju poprečna vlakna ispod kojih se provlači moţdano stablo. Poprečna vlakna ( fibre pontis transversae ) savijaju se upolje i nazad , od bočne strane moţdanog mosta nastavljaju se kao srednji krak malog mozga ( pedunculus cerebellaris medius ) . Na granici izmeĎu bočne strane mosta i srednjeg kraka malog mozga izbija V moţdani ţivac ( n.trigeminus ) . Dorzalna strana ulazi u sastav romboidne jame , odnosno poda 4. moţdane komore . Fossa rhomboidea – romboidna jama svojim gornjim dijelom pripada moţdanom mostu , a svojim donjim dijelom produţenoj moţdini. Poprečno , sredinom rombaste jame prolaze lučna vlakna ( striae medullares s. acusticae ) koje sadrţe vlakna akustičkog puta. Rombasta jama podijeljena je srednjim ţlijebom ( sulcus medianus ) na lijevu i desnu polovinu . Bočno od središnjeg ţlijeba nalazi se granični ţlijeb ( sulcus limitans ) koji razdvaja dva obla uzvišenja , medijalno i lateralno. Ispod medijalnog uzvišenja nalaze se motorna jedra moţdanih ţivaca. Na njegovom gornjem dijelu ( pontinskom ) nalazi se oblo ispupčenje ( colliculus facialis ) ispod kojeg leţi unutarnje koljeno VII moţdanog ţivca i jedro VI moţdanog ţivca. Ispod lateralnog uzvišenja romboidne jame nalaze se senzitivna jedra V, VII, IX i X moţdanog ţivca i senzorijelna jedra VIII moţdanog ţivca ( n. vestibulocohlearis ). Na graničnom ţlijebu romboidne jame nalaze se dvije jamice ( fovea superior et inferior ). Od donje jamice spušta se nadolje i upolje trouglasto polje ili pepeljasto krilce ( trigonum n.vagi s. ala cinerea ) ispod kojeg leţe krupna parasimpatička jedra IX i X moţdanog ţivca. Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 8

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  CEREBELLUM – mali mozak Mali mozak se nalazi iza ponsa i medule oblongate. Ima jedan središnji dio – vermis cerebellum i dva bočna dijela – lijevu i desnu hemisferu ( hemispherium cerebelli ). Njegova površina izdijeljena je koncentričnim pukotinama ( fissurae cerebelli ) u mnogobrojne listolike vijuge ( folia cerebelli). Na srednjem dijelu prednje ivice je velika udubina – fastigium , najviše mjesto na krovu četvrte moţdane komore. Bočno od toga u mali mozak ulaze kraci fastigiuma ( pedunculi cerebelli ) koji ga povezuju sa moţdanim stablom . Lateralno od krakova pruţa se horizontalni ţlijeb – fissura horizontalis koja odvaja gornju od donje strane malog mozga. Gornja strana odvojena je od zadnjeg dijela lijeve i desne hemisfere velikog mozga nastavkom dure mater- tentorium cerebelli ( šator malog mozga ). Na malom mozgu razlikuju se tri reţnja : lobus anterior , posterior et floculonodularis ( srednji reţanj ). IzmeĎu prednjeg i srednjeg reţnja nalazi se pukotina- fissura prima . Donja strana malog mozga nalijeţe na ljusku potiljačne kosti. Na njoj se nalaze dvije poprečne pukotine , prednja i zadnja. Zadnja poprečna pukotina ( fissura postpyramidalis ) odvaja srednji od zadnjeg reţnja malog mozga. Ispred prednje pukotine ( fissura postlateralis ) nalazi se čvorić crva ( nodulus ) koji se upolje nastavlja sa pahuljicom malog mozga ( flocculus ). Kraci malog mozga – crura cerebelli : mali mozak povezan je sa moţdanim stablom pomoću tri para krakova, gornjim , srednjim i donjim. Gornji krak ( pedunculus cerebellaris superior ) povezuje mali mozak sa srednjim mozgom. Srednji kraci malog mozga ( pedunculi cerebelares medii ) su najdeblji i povezuju mali mozak sa moţdanim mostom. Donji krak ( pedunculus cerebelaris inferior ) povezuje mali mozak sa produţenom moţdinom. Substantia grisea obrazuje koru malog mozga na površini ( cortex cerebelli ) , a u unutrašnjosti 4 para jedara – nuclei cerebelli koja se nalaze u dubini bijele mase. U hemisferi malog mozga nalazi se najveće jedro nucleus dentatus , kod njegovog hilusa nalaze se dva manja jedra : nucleus emboliformis i nucleus globosus. U crvu malog mozga , iznad krova 4. moţdane komore nalazi se nucleus fastigi. Substantia alba ispunjava unutrašnjost malog mozga tj. čini srţ malog mozga ( corpus medullare cerebelli ) , a grade je aferentni i eferentni putevi koji prolaze kroz krake malog mozga. U filogenetskom i funkcionalnom pogledu na malom mozgu se razlikuju tri dijela : ARCHICEREBELLUM - najstariji dio mozga kome pripadaju lobus floculonodularis i nucleus fastigii. Ovaj dio mozga reguliše uspravan stav i ravnoteţu- vestibulum cerebellum. NEOCEREBELLUM - najmlaĎi dio mozga kome pripadaju lobus posterior i nucleus dentatus . odgovoran je za kontrolu automatskih i voljnih pokreta tijela – ponto cerebellum. PALEOCEREBELLUM - čine lobus anterior, nucleus globosus i nucleus emboliformis. Odgovoran je za kontrolu mišićnog tonusa kod raznih poloţaja i stavova - spinocerebellum.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 9

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  ČETVRTA MOŽDANA KOMORA – ventriculus quartus Četvrta moţdana komora je centralna šupljina rhombencephalona . Ona se kaudalno produţuje u centralni kanal kičmene moţdine ( canalis centralis ) , a rostralno u centralnu šupljinu mesencephalona ( aqueductus cerebri Sylvii s. aqueductus mesencephalii) tj. Silviusov kanal. Dno četvrte moţdane komore gradi romboidna jama ( fossa rhomboidea ) , a krov joj gradi cerebellum ( mali mozak ) sa svojom prednjom i zadnjom opnom ( velum medullare anterius et posterius ) i krovna opna – istanjeni dorzalni dio produţene moţdine ( lamina tectoria ventriculi quarti ) . Na krovnoj opni nalaze se dva otvora : jedan neparni - apertura mediana ventriculi quarti ( Maţendijev otvor ), središnji otvor koji se nalazi na srednjoj liniji krova iznad donjeg ugla komore. Parni otvor , bočni otvori – apertura lateralis ventriculi quarti ( Luškini otvori ) leţe na vrhu bočnog produţetka četvrte moţdane komore. Preko ovih otvora povezani su subarahnoidalni prostor i moţdane komore, šupljine koje sadrţe cerebrospinalnu tečnost ( liquor cerebrospinalis ). Bočne ivice komore čine : u miencephaličnom dijelu - donjem dijelu komore, donji kraci malog mozga ( pedunculli cerebellares inferiores) i gornji kraci malog mozga ( pedunculli cerebellares superiores ) u metencephaličnom dijelu tj. gornje dijelu komore.

II– MESENCEPHALON ili srednji mozak naviše nastavlja moţdani most. On prolazi kroz ovalni otvor ( hiatus tentorii ) koji ograničavaju leĎa turskog sedla ( dorsum selae ) i prednja ivica šatora malog mozga ( incisura tentorii ). Šupljinu ovalnog otvora ( hiatus tentorii ) predstavlja moţdani kanal – aqueductus cerebri Sylvi koji povezuje treću i četvrtu moţdanu komoru. Moţdani kanal se nalazi u dorzalnom dijelu srednjeg mozga i čini granicu izmeĎu dva osnovna dijela mesencephalona : izmeĎu moţdanih noţica ( pedunculi cerebri ) i krovne ploče ( tectum mesencephali ). Pedunculi cerebri –moţdane noţice nalaze se ispod moţdanog kanala . Sastoji se iz dva dijela : crura cerebri ( moţdanih krakova ) i tegmentuma ( kapice ) izmeĎu kojih je substantia nigra Someringi ili jedro Someringi. Moţdani kraci nalaze se na prednjoj strani mesencephalona. IzmeĎu njih se nalazi trouglasta jama- fossa interpeduncularis i na njenom dnu zadnja rupičasta supstanca- substantia perforata posterior što čini pod mesencephalona. IzmeĎu rupičeste supstance i moţdanog kraka izbijaju korijeni III moţdanog ţivca ( n. oculomotorius ) . Moţdani krak sadrţi nishodne, motorne puteve : dva direktna – tractus corticospinalis et corticonuclearis i dva indirektna – tractus temporopontinus et frontopontinus. Na zadnjoj strani je tectum mesencephali – krov ili četverougla ploča ( lamina quardigemina ) koja ga gradi na svojoj površini . Lamina quadrigemina ima dva parna izbočenja gornji i donji breţuljak – colicuclus superior et inferior . Neposredno ispod donjih breţuljaka izbija IV par moţdanih ţivaca ( n. trochlearis ). Središnji dio , tegmentum sadrţi nove sive mase i veliki broj puteva

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 10

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Sivu masu moždanog stabla čine je jedra moţdanih ţivaca, retikulatna supstanca i nove sive mase. Jedra moţdanih ţivaca i retikularna supstanca predstavljaju nastavak sivih masa koje postoje i u kičmenoj moţdini. Nove sive mase su dijelovi prednjeg mozga koji su se spustili i priključili moţdanom stablu. Pripadaju ekstrapiramidalnom motornom sistemu. U srednjem mozgu nalaze se jedra III i IV moţdanog ţivca. Jedro III moţdanog ţivca ( nucleus nerviii oculomotorius ) ima dva dijela , somatomotorni koji inervira mišić podizač gornjeg kapka i spoljne mišiće očne jabučice i visceromotorni dio, parasimpatičko jedro koje inervira dva glatka mišića očne jabučice , m. ciliaris i m. sphincter pupillae . Jedro IV moţdanog ţivca ( nucleus nerviii trochlearis ) je motorno jedro i inervira m. obliqus bulbi superior. U moţdanom mostu su jedra V, VI, VII i djelimično VIII moţdanog ţivca, Jedra ostalih moţdanih ţivaca smještena su u produţenoj moţdini. Jedra moţdanih ţivaca grupisana su u stubove, dva medijalna, dva lateralna i jedan središnji. Medijalnim stubovima pripadaju motorna jedra, a lateralnim stubovima senzitivna i senzorijelna jedra. U središnjem stupu nalaze se parasimpatička jedra koja su pridodata III,VII,IX i X moţdanom ţivcu. Retikularnu supstancu predstavljaju mnogobrojna ostrvca sive mase izmeĎu kojih se provlači veliki broj kratkih asocijativnih puteva. Ona zauzima prostor izmeĎu jedara moţdanih ţivaca i povezuje ih u jednu funkcionalnu cjelinu. Njena krupnija ostrvca nazivaju se retikularna jedra ( nuclei reticulares). Retikularna supstanca srednjeg mozga ( formatio reticulares ) oko moţdanog kanala obrazuje centralnu sivu masu ( substantia grisea centralis ) koja sadrţi centre autonomnog nervnog sistema,. Njena najveća dva jedra , nucleus ruber ( crveno jedro ) i nucleus interstitialis ( intersticijalno jedro) pripadaju motornom sistemu, a tri manja jedra, nucleus ventrale et dosrale tegmenti i nucleus interpeduncularis predstavljaju refleksne olfaktivne centre. Retikularna sustanca moždanog mosta reguliše refleksne radnje pri uzimanju hrane. Njena tri veća jedra od kojih su dva - nuclei corporis trapezoidei pridodata akustičkom sistemu , a jedno - nucleus vestibularis lateralis , vestibularnom sistemu i omogućuju čovjeku akustičku i statičku orijentaciju u prostoru. Retikularna supstanca produžene moždine čine sitna ostrvca i jedarca u kojim se nalaze refleksni centri za disanje , krvotok, kašalj, gutanje i povraćanje. U srednjem mozgu nalaze se dvije nove sive mase u breţuljcima njegovog krova i jedna ( substantia nigra ) na granici izmeĎu tegmentuma i moţdanog kraka. Siva masa gornjeg breţuljka ( stratum griseum coliculi superioris ) pridodata je optičkom sistemu- primarni refleksni optički centar . Siva masa donjeg breţuljka ( nucleus colliculi inferioris ) pridodata je akustičkom sistemu – refleksni akustički centar.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 11

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho

III– DIENCEPHALON ili meĎumozak nalazi se izmeĎu lijeve i desne hemisfere velikog mozga , pokriven sa svih strana osim s donje, koja je slobodna i nalijeţe na tijelo klinaste kosti ( os sphenoidale ). Ima dva osnovna dijela : thalamus koji je znatno veći i hipothalamus. Njegova centralna šupljina, 3.moţdana komora ( venticulus tertius ) ima izgled uske pukotine postavljene u sagitalnoj ravni i dijeli ga na dvije polovine.  THALAMUS ili vidni breţuljak , najveća je formacija diencephalona. Ima ovoidan oblik i nalazi se izmeĎu treće moţdane komore i unutrašnje moţdane čahure velikog mozga. Gornjom stranom ulazi u sastav bočne moţdane komore, a donjom stranom je srastao s hipothalamusom. Zadnjem, zadebljalom kraju pridodata su dva manja sastavna dijela meĎumozga : metathalamus i epithalamus. Ispod zadnjeg kraja nalazi se metathalamus – dva ovalna ispupčenja koja se nazivaju spoljno i unutrašnje koljenasto tjelašce ( corpus genticulatum medialis et lateralis ). IzmeĎu zadnjih krajeva lijevog i desnog thalamusa nalazi se epithalamus u čiji sastav ulaze : dva parna izbočenja - habenulae koje spaja spojnica ( comissura habenularum ) i moţdana šišarčica ( corpus pineale ili ephiphisis ) graĎena od razgranatih ćelija, neuroglije i rijetkih neurona. Smatra se da pripada endokrinom sistemu i da luči hormon koji reguliše prerani spolni razvoj kod djece. Siva masa skoro potpuno ispunjava thalamus, predstavlja najviši subkortikalni senzitivni centar u kojem se prekidaju svi senzitivni i senzorijelni putevi osim vestibularnog. Siva masa je tankim listićima bijele mase podijeljena u tri jedra :  Prednje jedro ( nucleus anterior thalami ) pripada olfaktivnom sistemu. Olfaktivnom sistemu pripada i jedino jedro epithalamusa - nucleus habenulae  Unutrašnje jedro (nucleus medialis thalami )prima kratke puteve iz vegetativnih jedara bočnog zida i poda 3. moţdane komore  Spoljno jedro thalamusa ( nucleus lateralis thalami ) prima duge puteve za površni i duboki senzibilitet. Svojim zadnjim krajem gradi pulvinar u kome se nalazi primarni optički centar. Primarni optički centar nalazi se i u sivoj masi spoljnog koljenastog tjelašca – nucleus corporis geniculati lateralis , gdje se nalazi i primarni akustički centar. Thalamus je povezan mnogim aferentnim i eferentnim putevima sa moţdanim stablom, kičmenom moţdinom, malim mozgom , hipothalamusom i bazalnim ganglijama velikog mozga i korom velikog mozga. Putevi koji povezuju thalamus sa korom velikog mozga su : aferentni ( fasciculi corticothalamici ili tractus corticothalamica ) i eferentni ( fasciculi thalamocorticales ili tractus thalamocorticales ). Oni obrazuju 4 kraka koji se lepezasto šire prema reţnjevima velikog mozga - radiatio thalami :  Pedunculus thalami anterior – snop vlakan prema polu  Pedunculus thalami superior – snop vlakana prema temporalnom reţnju Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 12

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  Pedunculus thalami inferior – snop vlakana prema parijetalnom reţnju  Pedunculus thalami posterior – snop vlakana prema okcipitalnom reţnju Svi prolaze kroz unutrašnju moţdanu čahuru ( capsula interna ) osim donjeg ( ped. thal. inferior).  HYPOTHALAMUS čini pod i donji dio bočnog zida 3. moţdane komore. Na njegovoj donjoj strani vide se :  Raskrsnica ( ukrštanje ) optičkih ţivaca - chiasma opticum  Pepeljasto ispupčenje ( tuber cinereum ) od kojeg odlazi - >  Ljevkasto ispupčenje ( infundibulum ) na kojem visi hypophisis (nervni reţanj hipofize )  Na vanjskoj površini su dva bradavičasta izbočenja ( corpora mamillaria ). U bradavičastom tijelu hypothalamusa nalaze se dva jedra , medijalno i lateralno ( nuclei corporis mamillaris medialis et lateralis ) koja pripadaju olfaktivnom sistemu. Ostala siva masa je nastavak retikularne supstance srednjeg mozga.  U medijalnom dijelu sive mase pored vegetativnih centara nalaze se nucleus suprafornicatus, nucleus subcomissuralis i nucleus paraventricularis koja izlučuju tireotropne hormone.  U lateralnom dijelu hypothalamusa nalaze se nucleus supraopticus , nucleus preopticus i nucleus paraventricularis. To su prednja jedra koja upravljaju radom parasimpatikusa.  Zadnja jedra upravljaju radom simpatikusa , a to su nucleus ventromedialis, nucleus dorso medialis, nucleus posterior. U retikularnoj formaciji hypothalamusa nalaze se dva veća jedra , nucleus subthalamicus i zona incerta. Bijelu masu čine aferentni i eferentni putevi koji ga povezuju sa talamusom, retikularnom formacijom moţdanog stabla i kortikalnim vegetativnim centrima, mreţnjačom i zadnjim reţnjem hipofize. Najduţi nishodni put je fasciculus longitudinalis dorsalis – Schutz.

 TREĆA MOŽDANA KOMORA ili ventriculus tertius – pod treće moţdane komore čini pod i dio bočnog zida hypothalamusa. Najveći dio bočnog zida čini thalamus, a straţni dio zida epithalamus. Gornji dio ili krov gradi pokrovni list ( lamina tectoria ventriculi tertii ). Prednji zid čine stubovi moţdanog svoda ( fornix cerebri ), prednja komisura ( comissura cerebri anterior ) i lamina terminalis grisea. Moţdani kanal ( aqueductus cerebri Sylvi ) predstavlja komunikaciju izmeĎu 3. i 4. moţdane komore , a komunikaciju sa bočnom moţdanom komorom ( ventriculus lateralis ) čini foramen interventriculare – Monroi.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 13

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho IV– TELENCEPHALON ili veliki mozak je dio prednjeg mozga . Grade ga dvije polutke , lijeva i desna hemisfera ( hemisferia cerebri ) koje su odvojene sagitalnom pukotinom ( fissura longitudinalis cerebri ). Hemisfere su unutrašnjim stranama povezane komisurama, ţuljevitim tijelom ( corpus calosum ), prednjom moţdanom komisurom ( comissura cerebri anterior ) i moţdanim svodom ( fornix cerebri ). Centralne šupljine velikog mozga su bočne komore ( ventriculus lateralis ). Hemisferi je pridodat mirisni mozak – rhinencephalon. Hemisfera velikog mozga ima tri strane : spoljašnju, unutrašnju i donju. Spoljašnja strana je konveksna, odgovara krovu lubanjske duplje , ima veći broj plićih ili dubljih ţlijebova ( sulci cerebri ), izmeĎu njih su vijuge ( giry cerebri) koje čine granice izmeĎu reţnjeva. Unutrašnja strana hemisfere je ravna , u svom gornjem dijelu je slobodna i odgovara meĎuhemisferičnoj sagitalnoj pukotini u koju se uvlači nastavak dure mater – moţdani srp ( falx cerebri ). U svom gornjem dijelu je srasla s komisurama velikog mozga i spoljnom stranom meĎumozga. Na donjoj strani hemisfere je duboka jama – fossa cerebri lateralis koja se dijeli na dva dijela , prednji i zadnji . Njen prednji dio je ravan i nalijeţe na krov očne duplje, a zadnji je konkavan , nalijeţe na srednju lobanjsku jamu i na šator malog mozga. Hemisfera velikog mozga je glavnim dubokim ţlijebovima podijeljena na četiri reţnja : -

Ĉeoni – lobus frontalis Tjemeni – lobus parietalis Sljepooĉni – lobus temporalis Potiljaĉni – lobus occipitalis

Sulcus centralis – Rolandi koji odlazi od srednje gornje ivice hemisfere odjeljuje čeoni ( prednji ) reţanj od tjemenog reţnja, sulcus lateralis – Sylvi, duboki bočni ţlijeb razdvaja sljepoočni od čeonog i tjemenog reţnja, sulcus parietooccipitalis razdvaja potiljačni reţanj od tjemenog. Na dnu bočnog ţlijeba ( lobus lateralis ) nalazi se skriveni reţanj velikog mozga – insula Rheili ili ostrvce. Prekrivena je dijelovima čeonog, tjemenog i sljepoočnog reţnja koji skupa obrazuju poklopac operculum. Lobus frontalis na vanjskoj strani ima četiri vijuge : uspravnu ( gyrus precentralis )i tri horizontalne ( gyrus frontalis superior , medius et inferior ) Lobus parietalis nalazi se iza centralne vijuge i sastoji se od gyrus postcentralis i dva reţnjića , gornjeg ( lobus parietalis superior ) i donjeg ( lobus parietalis inferior ). Lobus temporalis na spoljašnjoj strani ima tri vijuge , gyrus temporalis superior, medius et inferior. Na donjoj strani frontalnog režnja nalaze se prava vijuga - gyrus rectus i lateralno od nje orbitalne vijuge - gyrii orbitales. IzmeĎu prave i orbitalnih vijuga nalazi se mirisna glavica ( bulbus olfactorius ) , mirisni snop ( tractus olfactorius ) i prednja rupičasta supstanca ( substantia perforata anterior ) Temporalni i okcipitalni reţanj imaju dvije zajedničke vijuge : gyrus occipitotemporalis medialis i gyrus occipitotemporalis lateralis. Lobus occipitalis ima šest horizintalnih vijuga . Na njegovoj Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 14

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho unutrašnjoj strani nalazi se ţlijeb ( sulcus calcarinus ) koji odvaja dvije regije cuneus i gyrus lingualis. Comisure velikog mozga su : corpus callosum, fornix i commissura cerebri anterior koje se sastoje od nervnih vlakana koja povezuju centre lijeve i desne hemisfere. Corpus callosum – ţuljevito tijelo nalazi se na dnu meĎuhemisferičnog uzduţnog ţlijeba i bočnih moţdanih komora. Na svom prednjem kraju ono se savija nadole, gradi koljeno ( genus) i ispod njega kljun ( rostrum ) koji se nastavlja završnom pločicom embrionalne nervne cijevi ( lamina terminalis ). Fornix – moţdani svod nalazi se na unutrašnjem zidu bočne moţdane komore, izmeĎu ţuljevitog tijela i krova 3. moţdane komore . Njegov središnji dio čini corpus fornicis koji je priljubljen uz donju stranu corpus calosum, na prednjem i zadnjem kraju se račva u dva dijela. Stubovi moţdanog svoda ( columnae fornicis ) su prednji dijelovi fornixa, oni silaze prednjim zidom 3. moţdane komore, poniru u hipothalamus i završavaju se u corpora mamillaria. IzmeĎu slobodnog dijela corpus fornicis i prednjeg dijela corpus calosum nalazi se tanka pregrada – septum pellucidum koja je odvojena od svoje parice uskom pukotinom – cavum septi pellucidi. Zadnji dijelovi fornixa, njegovi kraci – crura fornicis, savijaju se u luku nadole i naprijed i obilaze zadnju pa donju stranu meĎumozga, zatim se krak kao fimbria hippocampi pruţa do prednjeg kraja parihipokampalne vijuge. Venticulus lateralis – šupljina hemisfere , bočna moţdana komora, nalazi se ispod corpus callosum. Ima oblik potkovice čiji je konkavitet upravljen naprijed i nadole, obuhvata thalamus i nucleus caudatus. Na njenom unutrašnjem zidu nalaze se septum pellucidum, fornix i horoidni splet bočne komore- plexus chorioideus ventriculi lateralis. Na bočnoj moţdanoj komori razlikuju se središnji dio – pars centralis i tri roga : cornu anterius ( čeoni ), cornu posterius ( potiljačni ) i cornu inferius ( sljepoočni ). Središnji dio je preko otvora foramen interventriculare – Monroi povezan sa trećom moţdanom komorom. Kroz ovaj otvor ulazi horizontalni splet koji se pruţa nazad i nadole ka sljepoočnom rogu cornu inferius ventriculus lateralis. Rhinencephalon – na mirisnom mozgu razlikuju se dvije koncentrične vijuge : periferna ili spoljašnja ( gyrus limbicus ) i unutrašnja ( gyrus intralimbicus ) koje okruţuju centralni dio unutrašnje strane hemisfere velikog mozga . Ove dvije vijuge nastavljaju se naprijed s mirisnim snopom ( tractus olfactorius ). Gyrus limbicus ima oblik potkovice, njen gornji dio – gyrus cinguli i donji dio – gyrus parahippocampalis povezuje suţena vijuga – isthmus gyri cinguli. Mirisni snop ima na svojim krajevima po jedno zadebljanje : prednje zadebljanje, glavica – bulbus olfactorius koji predstavalja primarni olfaktivni centar i zadnje zadebljanje – trigonum olfactorium.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 15

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho CORTEX CEREBRI – kora velikog mozga Siva masa obrazuje koru hemisfere ( cortex cerebri ) velikog mozga . Kora hemisfere velikog mozga sastoji se iz 6 slojeva neurona različitog oblika i veličine, svaki ima posebnu funkcionalnu ulogu. Ovaj šestoslojni tip kore ( isocortex ) obrazuje veliki broj polja tzv. Brodmanova polja . Kora mirisnog mozga sastoji se od dva sloja neurona ( allocortex ) , predstavlja filogenetski najstariji i najprostiji dio hemisfere velikog mozga ( archipallium) . U funkcionalnom pogledu kora hemisfere velikog mozga dijeli se na motorna, senzitivna i senzorijelna polja u kojima se nalaze odgovarajući centri koji se prema funkciji dijele na primarne ili elementarne i više ili psihičke. Kortikalni centri lijeve hemisfere su više razvijeni kod dešnjaka, a desne kod ljevaka.  Kotrikalni motorni centri – primarni motorni centar ili piramidalna zona velikog mozga reguliše elementarne voljne pokrete tijela. On se nalazi u prednjoj centralnoj vijuzi čeonog reţnja ( gyrus precentralis ), u donjoj trećini vijuge nalaze se centri za glavu i vrat, u srednjoj trećini su centri za šaku, a u gornjoj trećini su centri za ostali dio tijela. Ispred elemntarnog motornog centra u gornjoj , donjoj i srednjoj čeonoj vijuzi nalaze se viši motorni centri, koordinacioni i psihomotorni.  Koordinacioni centri regulišu sloţene voljne pokrete čovjeka, nalaze se u svim reţnjevima velikog mozga i skupa predstavljaju ekstrapiramidalne zone kore velikog mozga. Motorni centar za govor Broca-in centar nalazi se u zadnjem dijelu donje čeone vijuge ( pars opercularis ) koji pokriva insulu . U zadnjem dijelu srednje čeone vijuge nalazi se motorni centar za pisanje , a u njenom zadnjem dijelu nalazi se koordinacioni centar za uspravan stav i hod.  Psihomotorni centri su u prednjem dijelu čeone vijuge. Predstavlja središte volje , mjesto za predviĎanje i odluke.  Senzitivni centri – primarni centar za površni i duboki svjesni senzibilitet nalazi se u kori zadnje centralne vijuge ( gyrus postcentralis ). Iza nje, u ostalim dijelovima tjemenog reţnja nalaze se viši senzitivni i asocijativni centri koji vrše analizu i sintezu primljenih nadraţaja iz primarnog centra, odnosno njihovo raspoznavanje ( gnozia ).  Senzorijelni centri – ĉulnici:  Na unutrašnjoj strani potiljačnog reţnja nalazi se elementarni centar za vid ( optiĉki centar ) , u kandţastom ţlijebu ( sulcus calcarinus ) i u vijugama ispod i iznad njega - cuneus i gyrus lingualis.  Elementarni centar za sluh (akustiĉki centar ) nalazi se u operkularnom dijelu gornje sljepoočne vijuge, gdje su mali poprečni nabori ( gyrii temporales transversi – Heschl)  Elementarni centar za miris ( olfaktivi centar) nalazi se u prednjim dijelovima limbičke vijuge ( gyrus limbicus ).  Elementarni centar za ukus ( gustativni centar ) nalazi se u prednjem donjem kraju parahipokampalne vijuge, odnosno u dijelu iza njene kuke ( uncus gyri parahippocampalis )  Elementarnim čulnim centrima pridodati su viši psihoasocijativni centri koji vrše analizu i sintezu nadraţaja primljenih od primarnih centara. Zajedno s psihosenzitivnim centrima čine integracionu zonu kore velikog mozga , središte svijesti i memorije čovjeka. Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 16

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho SUBKORTIKALNE SIVE MASE VELIKOG MOZGA Ove mase nalaze se u prostoru izmeĎu insule i thalamusa. Najveća subkortikalna siva masa, prugasto tijelo ( corpus striatum ) predstavlja najviši centar ekstrapiramidalnog sistema. Druge dvije subkortikalne sive mase , claustrum- dio kore insule i corpus amygdaloideum dio kuke mirisne vijuge ( uncusa ) pripadaju olfaktivnom sistemu. Corpus striatum ( prugasto tijelo ) sastavljeno je iz dva jedra , iz repatog ( nucleus caudatus ) i sočivastog ( nucleus lentiformis ) . Nucleus caudatus je u obliku potkovice,okruţuje spoljni dio thalamusa. Njegov prednji zadebljali dio , glava ( caput ) nalazi se iznad prednje rupičaste supstance, a zadnji kraj, rep ( cauda ) savija se ispod thalamusa i pruţa se ka prednjem kraju parahipokampalne vijuge. Sočivasto jedro je u vidu klina , vrh mu je upravljen ka spoljnjoj strani thalamusa. Ima dva dijela : ljusku ( putamen ) i blijedo jedro ( globus pallidus ), od kojih prvi čini njegovu bazu. Ekstrapiramidalni motorni sistem reguliše automatske pokrete automatske pokrete tijela i tonus mišića, sinhronizuje svjesne motorne pokrete. U njegov sastav ulaze subkortikalni motorni centri i nihovi aferentri i eferentni putevi. U subkortikalne motorne centre spadaju : corpus striatum, nucleus subthalamicus, zona incerta, sive mase krovne ploče mesencephalona, nucleus ruber, substantia nigra, formatio reticularis, senzitivna jedra – nn.vestibulares, nucleus olivaris i cerebellum. Oni su meĎusobno povezani uglavnom dvosmjernim putevima i dobivaju aferentne puteve i subkortikalnih senzitivnih centara, thalamusa i kore velikog mozga. Iz njih polaze eferentni, ekstrapiramidalni motorni putevi : fasciculus longitudinalis medialis, tr.tectospinalis, tr.rubrospinalis, tr.reticulospinalis, tr.olivospinalis, tr.vestibulospinalis koji silaze do motornih jedara moţdanih i kičmenih ţivaca.

BIJELA MASA VELIKOG MOZGA Čine je aferentni i eferentni putevi koji izlaze i ulaze u veliki mozak . Oni obrazuju zrakastu krunu velikog mozga ( corona radiata ). Njeni dijelovi izmeĎu subkortikalnih sivih masa nazivaju se moţdane čahure, unutrašnja ( capsula interna ) i vanjska ( capsula externa ). Capsula externa nalazi se izmeĎu claustruma i baze sočivastog jedra ( nucleus lentiformis ). Capsula interna nalazi se medijalno od sočivastog jedra, a lateralno od thalamusa i repatog jedra ( nucleus caudatus ) . Kroz koljeno unutrašnje moţdane čahure ( capsula interna ) prolazi motorni put za jedra moţdanih ţivaca ( tractus corticonuclearis ), a iza njega direktni put za jedra kičmenih ţivaca ( tr. corticospinalis ). Iza motornih puteva prolaze kortikalni neuroni senzitivnih puteva i obrazuju gornji krak thalamusa ( pedunculus thalami superior ). Kroz retroretikularni dio unutrašnje moţdane čahure prolaze kortikalni neuroni optičkog i akustičkog puta ( radiatio optica et radiatio acustica ).

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 17

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 5. SPROVODNI PUTEVI CNS – a Moţdani putevi dijele se na asocijativne, komisuralne i projekcione.  Asocijativni putevi velikog mozga povezuju istostrana područja kore hemisfera velikog mozga i omogućuju njene najviše funkcije ( intelekt, volja, svijest i memorija ).  Komisuralni putevi povezuju sive mase suprotnih hemisfera ( corpus callosum, fornix, commisura cerebri anterior ).  Projekcioni putevi povezuju sive mase različitih dijelova centralnog nervnog sistema. Dijele se na ushodne ( motorne ), nishodne ( senzitivne ) i senzorijelne prema smijeru svojih vlakana i funkciji.  MOTORNI PUTEVI CNS – a ili nishodni putevi sprovode impulse do motornih jedara moţdanih i kičmenih ţivaca. Dijele se u dvije osnovne grupe, kortikalne i subkortikalne prema tome da li polaze iz motornih zona kore velikog mozga ili iz subkortikalnih motornih centara. Subkortikalni motorni putevi pripadaju ekstrapiramidalnom sistemu. Kortikalni putevi koji bez prekidanja dolaze do motornih jedara moţdanih i kičmenih ţivaca nazivaju se direktni. Indirektni kortikalni putevi dolaze do motornih jedara moţdanih i kičmenih ţivaca preko malog mozga, crvenog jedra i ekstrapiramidalnih puteva. Direktni motorni putevi, tr.corticospinalis s. pyramidalis i tr. corticonuclearis s. corticobulbaris povezuju piramidalni zonu kore velikog mozga ( gyrus precentralis ) s motornim jedrima moţdanih i kičmenih ţivaca. Oni sprovode impulse za voljne pokrete čovječijeg tijela.  Tr.corticospinalis - piramidalni put koji polazi iz gyrus precentralis i silazi prvo kroz zadnji krak capsule interne , zatim kroz moţdani krak ( crus cerebri ) srednjeg mozga i kroz ventralne dijelove ponsa i produţene moţdine. Na granici izmeĎu produţene moţdine i kičmene moţdine ukršta se sa svojim parnjakom gradeći raskrsnicu piramida- decussatio pyramidum. Njegova ukrštena vlakna silaze bočnom vrpcom kičmene moţdine ka tr. corticospinalis lateralis i završavaju se u prednjim rogovima kičmene moţdine gdje leţe motorni centri kičmenih ţivaca. Neukrštena vlakna silaze prednjom vrpcom kičmene moţdine obrazujući tr.corticospinalis anterior. Neposredno pred svoj završetak u prednjim rogovima ona se ukrštaju, prelaze u suprotnu polovinu kičmene moţdine.  Tr.corticonuclearis s.corticobulbaris - kortikobulbarni put koji polazi iz donje trećine prednje centralne vijuge. Silazi kroz koljeno unutrašnje moţdane čahure ( capsula interna ) , kroz moţdani krak ( crus cerebri )srednjeg mozga i završava se u motornim jedrima moţdanih ţivaca , dijelom s iste , a dijelom sa suprotne strane. Potpuno prelaze na suprotnu stranu jedino vlakna za jedro XII moţdanog ţivca ( n. hypoglossus ) i za gornji dio jedra VII moţdanog ţivca ( n. facialis ). Indirektni motorni putevi sastoje se iz nekoliko neurona koji povezuju koru velikog mozga i koru neocerebelluma meĎusobno i sa ekstrapiramidalnim motornim sistemom. Polaze iz ekstrapiramidalnih zona kore velikog mozga i kao trr.corticopontini dospijevaju do jedara ponsa ( nuclei pontis ) odakle se nastavljaju drrgim neuronima do malog mozga prolazeći kroz njegov srednji krak.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 18

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Iz kore malog mozga drugi neuroni najprije odlaze do zupčastog jedra ( nucleus dentatus ), a zatim do retikularne supstance, do crvenog jedra i do thalamusa. Preko crvenog jedra i retikularne supstance indirektni motorni putevi dospijevaju do prednjih rogova kičmene moţdine. Preko thalamusa i njegovih krakova indirektni putevi dospijevaju ponovo do ekstrapiramidalnih zona kore velikog mozga. Zahvaljujući ovoj dvosmjernoj vezi , ekstrapiramidalne zone velikog mozga dobivaju od malog mozga impulse za automatsku regulaciju voljnih pokreta. Bez ove veze sloţeni pokreti čovjeka bili bi neprecizni i grubi. Dva najveća indirektna puta tr.frontopontinus i tr.temporopontinus koji polaze iz gornje i srednje vijuge čeonog i sljepoočnog reţnja , omogućuju pored ostalog i orijentaciju tijela u prostoru i vremensku regulaciju pokreta.

 SENZITIVNI PUTEVI ili ushodni putevi dijele se na svjesne i nesvjesne prema tome da li dospijevaju do kore velikog mozga ili se završavaju u subkortikalnim senzitivnim centrima. Putevi za svjesni senzibilitet imaju tri neurona : periferni , centralni i kortikalni.  Put za površni senzibilitet sprovodi utiske bola, temperature i dodira. Njegov periferni neuron dolazi preko kičmenog ţivca s koţe i završava se u zadnjim, senzitivnim rogovima kičmene moţdine odakle polaze neuriti centralnih neurona. Centralni neuroni polaze odmah u suprotnu polovinu kičmene moţdine i obrazuju spinothalamički ili Edingerov put ( tr.spinothalamicus Edingerii) koji se penje bočnom vrpcom kičmene moţdine i moţdanog stabla do lateralnog dijela thalamusa. Kortikalni se neuron od thalamusa penje kroz zadnji krak unutrašnje moţdane čahure do kore zadnje centralne vijuge ( gyrus postcentralis ), gdje se nalazi elementarni senzitivni centar.  Put svjesnog dubokog senzibiliteta sprovodi utiske o poloţaju dijelova tijela u prostoru do kore zadnje centralne vijuge. Njegovi periferni neuroni dolaze preko kičmenog ţivca iz receptora za duboki senzibilitet koji se nalaze u zglobnim čahurama i tetivama. Oni ulaze u zadnju vrpcu bijele mase kičmene moţdine i penju se naviše , grupisani kao dva snopa : unutrašnji ( fasciculus gracilis – Golli ) i spoljni ( fasciculus cuneatus - Burdachi ) koji završavaju u svojim jedrima nucleus gracilis i nucleus caudatus koja se nalaze u dorzalnom dijelu produţene moţdine. Iz ovih jedara polaze centralni neuroni koji obrazuju medijalni snop moţdanog stabla ( lemniscus medialis ). Neuriti centralnih neurona prelaze najprije na suprotnu stranu, ukrštaju se ( decussatio lemniscorum ), zatim se penju kroz srednju vrpcu moţdanog stabla i završavaju u lateralnom jedru thalamusa. Njima se priključuju centralni neuroni koji dolaze iz senzitivnih jedara moţdanih ţivaca i sprovode utiske površnog i dubokog senzibiliteta glave. Kortikalni neuroni iz lateralnog jedra thalamusa odlaze ka zadnjoj centralnoj vijuzi ( gyrus postcentralis ) preko gornjeg kraka ( pedunculus thalami superior ).  Put nesvjesnog dubokog senzibiliteta – periferni neuroni takoĎe dolaze preko kičmenih ţivaca iz receptora za duboki senzibilitet koji se nalaze u zglobnim čahurama i tetivama mišića. Oni se završavaju u bazi zadnjih rogova kičmene moţdine odakle polaze dva spinocerebelarna puta, prednji i zadnji (tr.spinocerebelaris anterior et posterior ) koji se penju bočnom vrpcom kičmene moţdine i završavaju u kori malog mozga( paleocerebellum). Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 19

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Prednji put se ukršta u početku i prolazi kroz donji krak cerebelluma. Zadnji put prolazi kroz gornji krak cerebelluma gdje se ukršta sa svojim parnjakom. Iz kore malog mozga polaze drugi putevi koji odlaze najprije do nucleus globosus et nucleus emboliformis, zatim do crvenog jedra i thalamusa gdje stupaju u odnos sa ekstrapiramidalnim motornim sistemom. Put nesvjesnog dubokog senzibiliteta vezan je za refleksno odrţavanje ravnoteţe čovječijeg tijela u miru i u pokretu. Senzorijelni ( ĉulni ) putevi – optički, akustički, statički, olfaktivni i gustativni.  Optiĉki put prenosi utiske primljene preko neuroepitelnih ćelija retine, preko primarnih optičkih centara meĎumozga ( corpus geniculatum laterale i pulvinar thalami ) do optičkog centra velikog mozga ( area striata ), što predstavlja vizuelni snop optičkog puta i preko primarnih optičkih centara srednjeg mozga ( colliculus superior ) do jedara moţdanih ţivaca smještenih u moţdanom stablu i motornih jedara moţdinskih nerava ( refleksni snop optičkog puta ) što dovodi do refleksnih pokreta izazvanih optičkim utiscima.  Akustiĉki put povezuje neuroepitelne ćelije Kortijevog organa , preko akustičkih jedara rombastog mozga i primarnih akustičkih centara srednjeg mozga i meĎumozga ( colliculus superior i corpus geniculatum mediale ) sa kortikalnim akustičkim centrom ( gyri temporales transversi )  Statiĉki put je refleksni čulni put, odgovoran za statičku i dinamičku ravnoteţu tijela i orijentaciju u prostoru. Prenosi čulne utiske neuroepitelnih ćelija statičkog dijela unutarnjeg uha, preko vestibularnih jedara rombastog mozga do malog mozga  Olfaktivni put prenosi utiske iz sluznice nosne duplje ( regio olfactorio ) preko primarnih i sekundarnih olfaktivnih centara do kortikalnih centara velikog mozga ( hippocampus, nucleus amygdale i gyrus dentatus )  Gustativni put prenosi do centara u kori velikog mozga ( gyrus hippocampi ) preko vlakana VII i IX moţdanog ţivca utiske primljene putem gustativnih papila jezika.

6. MENINGES – moždana ovojnice ili moždanice Tri moţdanice , dura mater ( tvrda ), arachnoidea ( paučinasta ) i pia mater ( meka ) omotavaju CNS. One se sastoje iz vezivnog tkiva, a izmeĎu njih se nalaze meĎumoţdanični prostori. U meĎumoţdaničnom prostoru ( cavum subarachnoidale ) izmeĎu arachnoideae i pie mater nalazi se cerebrospinalna tečnost ( liquor cerebrospinalis ), koji kao vodeno jastuče štiti CNS od potresa i udara.  Dura mater – tvrda moţdanica nalijeţe uz koštani zid lobanje i kičmenog kanala. Ona se sastoji iz fibroznog tkiva i ima dva lista, spoljni i unutrašnji izmeĎu kojih se nalazi epiduralni prostor ( cavum epidurale ). U lobanjskoj duplji dura mater daje dva nastavka , moţdani srp ( falx cerebri ) i šator malog mozga ( tentorium cerebelli ). Moţdani srp uvlači se izmeĎu lijeve i desne hemisfere, a šator izmeĎu malog i velikog mozga.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 20

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Epiduralni prostor u lobanjskoj duplji postoji samo u visini njenih sudova, u kičmenom kanalu sadrţi bogate venske spletove. Njegov dio izmeĎu 2.sakralnog pršljena i baze trtične kosti je prostor za davanje epiduralnih injekcija kroz zjap krsnog kanala ( hiatus sacralis ).  Arachnoidea – paučinasta ovojnica nalazi se izmeĎu tvrde i meke moţdanice u vidu mreţe koja se sastoji od tankih meĎusobno ukrštenih vlakana. Obavija mozak ne zalazeći u njegove ţlijebove ni u druga udubljenja. Arachnoidea i pia mater uvlače se u zid gornjeg sagitalnog sinusa gradeći tzv. villi arachnoidales preko kojih se likvor drenira u venski sistem . Od dure mater ona je odvojena subduralnim, virtuelnim prostorom. IzmeĎu nje i pie mater u subarahnoidalnom prostoru nalazi se liquor cerebrospinalis.  Pia mater – meka ovojnica nalijeţe uz površinu CNS- a, oblaţe mozak tako da zalazi u sve njegove ţlijebove i jame. Sadrţi krvne sudove za mozak i kičmenu moţdinu. Njene duplikature koje se zavlače u moţdane komore sadrţe bogate arterijske spletove ( plexus chorioideus ). Arterijski spletovi zajedno s tankim, epitelnim listovima moţdanih komora obrazuju horoidna tijela koja luče liquor cerebrospinalis.  Proširenja subarahnoidalnog prostora nazivaju se cisterne. Najvaţnije su pontocerebelarna i cerebelomedularna. Kroz pontocerebelarnu cisternu , koja se nalazi izmeĎu malog mozga, ponsa i produţene moţdine prolaze V, VI, VII, VIII, IX, X i XI moţdani ţivac. Cerebelomedularna cisterna koja se nalazi iza produţene moţdine i malog mozga , pogodna je za subokcipitalnu punkciju. U kičmenom kanalu od 2.slabinskog do 2.sakralnog pršljena nalazi se terminalna cisterna iz koje se dobiva liqur lumbalnom punkcijom ( izmeĎu 3. i 4. ili 4. i 5. pršljena )

7. LIQUOR CEREBROSPINALIS Liqour ispunjava subarahnoidalni meĎumoţdanični prostor i šupljine CNS- a : moţdane komore, moţdani kanal i centralni kanal kičmene moţdine. Ukupna količina likvora je oko 150 ml . Neprekidno se stvara i neprekidno cirkuliše kroz ventrikularni sistem i subarahnoidalni prostor. Najveći dio likvora stvaraju horioidni pleksusi smješteni u bočnim komorama i u krovu treće i četvrte moţdane komore. Likvor iz bočnih komora ulazi kroz desni i lijevi Monroov otvor u treću moţdanu komoru , zatim prolazi kroz Sylviev akvedukt i ulazi u četvrtu moţdanu komoru, koju ubrzo napušta kroz Magendijev i Luschkaine otvore . Ova tri otvora predstavljaju jedinu komunikaciju izmeĎu ventrikularnog i subarahnoidalnog sistema. Likvor zatim cirkuliše kroz subarahnoidalni prostor oko čitavog mozga i kičemene moţdine, a potom se drenira u sinus sagittalis kroz villi arachnoidales. Kod opstrukcije ovih otvora dolazi do hidrocefalusa.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 21

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho PERIFERNI NERVNI SISTEM 8. MOŽDANI ŽIVCI - nervi craniales Od moţdanog stabla polazi 12 pari ţivaca koji se označavaju rimskim brojevima, prema redu svog izbijanja, idući odozgo nadole. U moţdane ţivce spadaju : I- nn.olfactorii, II- n.opticus, III- n.oculomotorius , IV- n.trochlearis, V- n. trigeminus, VI- n.abducens, VII- n.facialis, VIIIn.vestibulocochlearis, IX- n.gossopharingeus, X- n.vagus, XI- n.accesorius i XII- n.hypoglossus. Posljednjih deset pari pripadaju perifernom sistemu, a prva dva ţivca su ustvari dijelovi prednjeg mozga. Prema prirodi svojih vlakana moţdani ţivci se dijele na motorne ( III,IV,VI,XI,XII ), na motornosenzitivne ( V,VII,IX,X ) i na čulne ili senzorijelne ( I,II,VIII ). Senzorijelnim ţivcima i senzitivnom dijelu moţdanih ţivaca pridodati su ganglioni. I Nn.olfactorii - mirisni živci Mirisni ţivci su čulni, senzorni ţivci, koje čini grupa mnogobrojnih tankih nervnih snopića. U svakoj polovini nosne duplje ima ih oko 20-30. Oni počinju od bipolarnih ćelija olfaktivnog predjela (regio olfactoria) sluzokoţe nosne duplje, koji odgovara krovu nosne duplje, gornjoj nosnoj školjci i gornjem dijelu nosne pregrade (septum nasi).Mirisni ţivci pruţaju se naviše i pošto proĎu kroz koštane otvore na rešetkastom listu (lamina cribrosa) sitaste kosti, završavaju se na donjoj strani mirisne glavice (bulbus olfactorius), koja pripada mirisnom mozgu (rhinencephalon) i leţi na gornjoj strani laminae cribrose. II N.opticus Vidni ţivac je takoĎe čulni ţivac,dio meĎumozga koji predstavlja dio moţdanog optičkog puta. Vidni ţivac se pruţa od zadnjeg dijela očne jabučice ( bulbus oculi ) , prolazi kroz optički kanal ( canalis opticus ) i pruţa se do zadnjeg kraja očne jabučice ,optičke raskrsnice (chiasma opticum) na bazi meĎumozga . Pri prolazu kroz očnu duplju on gradi vijuge koje sprečavaju njegovo istezanje pri pokretima očne jabučice. Optički ţivac na svome putu kroz očnu duplju i optički kanal omotan je omotačima koje mu grade moţdane opne. III N. oculomotorius Ţivac pokretač oka je motorni ţivac koji inervira sve poprečno prugaste mišiće očne duplje osim m. oblquus superior i m. rectus latetralis. Ovaj ţivac sadrţi i parasimpatička vlakna koja sluţe za inervaciju dva glatka mišića, smještena u očnoj jabučici, m. ciliaris i m. sphincter pupillae. Okulomotrni ţivac polazi od svojih motornih jedara , nucl. n.oculomotorii et nucl. oculomotorius accessorius u srednjem mozgu - mesencefalonu. Pruţa se naprijed kroz spoljni zid kavernoznog sinusa i prilikom ulaska u orbitu kroz gornju orbitalnu pukotinu daje dvije završne grane, gornju i donju. Ganglion ciliare- vegetativni ganglion nalazi se lateralno od vidnog ţivca pored simpatičkog korijena iz n.oculomotoriusa , njemu se priključuju senzitivni i simpatički korijeni.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 22

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho IV N.trochlearis N.trochlearis je isključivo motorni ţivac, koji inervira gonji kosi mišić (m. obliquus superior), pokretač očne jabučice. Trohlearni ţivac počinje od svog jedra (nucleus n. trochlearis) koje se nalazi ispod moţdanog kanala srednjeg mozga i izlazi ispod donjeg breţuljka na dorzalnoj strani srednjeg mozga. On prolazi najprije kroz spoljni zid kavernoznog sinusa, a zatim ulazi kroz gornju orbitalnu pukotinu u očnu duplju i završava u gornjem kosom mišiću očne jabučice ( m.obliquus bulbi superior ) podijeljen u dvije do tri grančice. V N.trigeminus Trograni ţivac, mješoviti, motorni i senzitivni. Ima četiri jedra, jedno motorno i tri senzitivna koja se nalaze u ponsu.Izbija na bočnoj strani moţdanog mosta pomoću dva korijena : motornim – radix motoria ( minor ) i senzitivnim – radix sensoria ( major ). On se pruţa naprijed kroz pontocerebelarnu cisternu i iznad vrha piramide , u njegovom senzitivnom dijelu pridodat je veliki polumjesečasti ganglion , ganglion trigeminale - Gasseri koji se nalazi u špagu dure mater ( cavum trigeminale-Meckeli ). Od spoljne ivice gangliona polaze tri grane V moţdanog ţivca : n.ophtalmicus, n.maxillaris i n.mandibularis. Motorni korijen ide prvo medijalnom ivicom V moţdanog ţivca, a zatim skreće upolje, prolazi ispod gangliona i priključuje se mandibularnom ţivcu. Svojim motornim granama trigeminus inervira mastikatorne mišiće, a svojim senzitivnim granama koţu lica i čela, sluzokoţu oka, nosne i usne duplje.  N.ophtalmicus – prva grana V moţdanog ţivca čisto je senzitivna. Od Gaserovog gangliona ide naprijed kroz spoljni zid kavernoznog sinusa i kroz gornju očnu pukotinu ulazi u očnu duplju, dijeleći se prethodno u svoje tri završne grane : n.lacrimalis ( suzni ţivac ), n.frontalis ( čeoni ţivac ) i n.nasociliaris ( nosno vjeĎni ţivac ). Njegova bočna grana, r.tentorii vraća se nazad i inervira tentorium cerebelli.  N.maxillaris – gornjovilični ţivac je druga , čisto senzitivna grana V moţdanog ţivca koja inervira koţu i sluzokoţu predjela gornje vilice i gornje zube. On polazi od prednje ivice polumjesečastog gangliona , prolazi kroz spoljni zid kavernoznog sinusa i kroz okrugli otvor baze lobanje ( foramen rotundum ) ulazi u krilastonepčanu jamu ( fossa pterygopalatina ), gdje daje bočne grane : n.zygomaticus ( jabučni ţivac ), nn.alveolares superiores ( gornji alveolarni ţivci ), nn.pterygopalatini ( krilasto neptični ţivci ) i jednu završnu granu, n.infraorbitalis ( podočni ţivac ). Sa njegove unutrašnje strane nalazi se ganglion pterygopalatinum – vegetativni ganglion u vidu čepa , uglavljen u prednji kraj canalis pterygoideus.  N.mandibularis – donjovilični ţivac je treća, motorno – senzitivna grana n.trigeminusa. On napušta lobanju krov ovalni otvor ( foramen ovale ) i ulazi o podsljepoočnu jamu gdje se dijeli u dva stabla , prednje i zadnje, od kojih se odvajaju njegove motorne i senzitivne grane unutra od njega, odmah ispod foramen ovale nalazi se vegetativni, otički ganglion ( ganglion oticum ). Motorne grane donjoviličnog ţivca : n.massetericus, nn.temporales profundi , n.pterygoideus lateralis i n.pterygoideus medialis inerviraju mastikatorne mišiće.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 23

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Druge dvije motorne grane koje inerviraju m.tensor veli palatini i m.tensor thympani dobivaju anastamozu od otičkog gangliona. Njegove senzitivne grane su : n.buccalis, n.auriculotemporalis, n. lingualis i n.alveolaris inferior .

VI N.abducens Spoljni mišićni ţivac oka je motorni. Jedro n.abducensa je u ponsu, ispod colliculus facialis. Izbija iz postpontinske jame , pruţa se naprijed i prolazi iznad vrha piramide , a zatim kroz kavernozni sinus lateralno od unutrašnje karotidne arterije. On ulazi u očnu duplju kroz gornju orbitalnu pukotinu ( fissura orbitalis superior ) i završava se u spoljnom , pravom mišiću očne jabučice ( m.rectus bulbi lateralis ).

VII N.facialis Ţivac lica, sadrţi motorna , senzitivna i parasimpatička vlakna. Svojim motornim vlaknima on inervira prugastu muskulaturu, mimične mišiće ( m.stylohyoideus ) i zadnji trbuh (m.digastricus ). Njegova senzitivna i parasimpatička vlakna obrazuju poseban dio ţivca, n.intermedius – Wrisbergi kome je pridodat ganglion. Njegova tri jedra , motorno, somatosenzitivno i parasimpatičko , nalaze se u moţdanom mostu.Izbija iz postpontinske jame i pruţa se kroz pontocerebelarnu cisternu. Najprije ulazi u unutršnji ušni hodnik, zatim prolazi svojim kanalom kroz piramidu sljepoočne kosti i dospijeva u parotidnu loţu gdje daje svoje završne grane za mimičnu muskulaturu glave i vrata. N.intermedius ( parasimpatički ) prati spoljnu ivicu facijalnog ţivca sve do njegova koljena ( geniculum n. facialis ) , a zatim s njim obrazuje zajedničko stablo. U visini koljena , njegovom senzitivnom dijelu pridodat je ganglion ( ganglion geniculi ). U toku svog puta kroz piramidu sljepoočne kosti , ţivac lica daje jednu motornu granu n.stapedius za istoimeni mišić bubne duplje i dvije parasimpatičke grane n.petrosus major i chorda thympani, te anastamotičnu granu za bubni nervni splet ( r.anastamoticus cum plexo thympanico ). Završne grane facijalnog ţivca obrazuju parotidni splet ( plexus parotideus ) od koga se odvajaju ogranci: rr.temporales, rr.zygomatici, rr.buccales, r.marginalis mandibulae i r.colli za mimične mišiće vrata i lica. Od njegovog stabla odvaja se n.retroauricularis koji daje dvije grane, r.digasticus i r.sthylohyoideus za istoimene mišiće.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 24

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho VIII N.statoacusticus ili N. vestibulocochlearis Osmi ţivac je senzorijelni, nosi informacije u mozak. Ţivac je sluha i ravnoteţe, ima šest jedara koja se nalaze na granici izmeĎu medule oblongate i ponsa. Prividno izbija iz postpontinske jame , pruţa se upolje od facijalnog ţivca kroz pontocerebelarni ugao i ulazi u unutrašnji ušni hodnik. Kod dna unutrašnjeg ušnog hodnika on se dijeli na svoja dva dijela : pars cochlearis i pars vestibularis , od kojih je prvi za sluh , a drugi za statiku i orijentaciju u prostoru.  Pars cochlearis – slušni ţivac sprovodi nadraţaje koje prihvata Cortijev organ opnastog puţa ( organum spirale Corti ) . Predstavlja periferni neuron akustičkog puta. Njemu je pridodat spiralni ganglion ( ganglion spirale ) koji se nalazi u spiralnom kanalu stoţera puţa.  Pars vestibularis – ţivac ravnoteţe i orijentacije u prostoru predstavlja periferne neurone vestibularnog puta. On se sastoji od više ogranaka : n.saccularis,n.utiuloampullaris, n.ampullaris anterior, posterior et lateralis koji polaze od statičkih mrlja kesice i mješinice i od ampularnih grebena pulukruţnih kanala opnastog unutrašnjeg uha. Njemu je pridodat ganglion vestibulare –Scarpae koji leţi na dnu unutrašnjeg ušnog hodnika (meatus acusticus internus ).

IX N.glossopharyngeus Jezično ţdrijelni ţivac, mješoviti, sadrţi motorna , senzitivna i parasimpatička vlakna.ima dva zajednička jedra sa X moţdanim ţivcem i jedno zasebno, parasimpatičko koje inervira gl.parotis. Izlazi iz moţdanog stabla kroz sulcus posterior lateralis, iza maslinastog ispupčenja produţene moţdine i pruţa se upolje i naprijed ka prednjem kraju foramen jugulare kroz koji napušta lobanju. Pri prolazu kroz jugularni otvor njemu su pridodata dva gangliona gornji i donji, ganglion superius et inferius. Po izlasku iz lobanjske duplje n.glossopharyngeus dospijeva do korijena jezika gdje daje svoje zavšne , jezične grane – rr.linguales. Uz put on daje dvije parasimpatičke grane n.thympanicus – Jacobsoni namijenjen inervaciji gl.lingualis i r.sinus carotici – Heringi, a zatim motorne grane rr.pharyngei za mišiće ţdrijela i senzitivne grane rr.tonsillares za nepčani krajnik. Njegove završne grane inerviraju papile jezika ( papillae vallatae et foliatae ) i jezični krajnik.

X N. vagus Ţivac lutalica, sadrţi motorna , senzitivna i parasimpatička vlakna. Jedra ovog ţivca se nalaze u produţenoj moţdini . Izlazi kroz sulcus posterior lateralis medullae oblongate, ispod korijena IX moţdanog ţivca, udruţuje se u ţivčano stablo i lobanjsku duplju napusta kroz foramen jugulare i ulazi u parafaringealni prostor vrata. Pri prolasku kroz jugularni otvor pridodata su mu dva gangliona , ganglion superius i ganglion inferius koji je znatno veći .Od gornjeg gangliona odvajaju se dvije senzitivne grane , r.meningeus za moţdanicu i r.auricularis za meatus auris externus. Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 25

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho N.vagus prolazi kroz područje vrata zajedno sa a.carotis intera et comunis i v.jugularis interna u zajedničkoj ovojnici ( vagina carotica ) , zatim ulazi u gornji otvor prsnog koša. Na desnoj strani dospijeva ispod potključne arterije ( a.subclavia ), a na lijevoj strani ispred luka aorte ( arcus aorte ) gdje se oba savijaju nazad, silaze iza plućnog krila i priključuju se jednjaku koji prate sve do ţeluca. Duţ jednjaka desni i lijevi vagus anastamoziraju i obrazuju dva stabla, prednje i zadnje. Prednje stablo ( truncus vagalis anterior ) obrazuje preteţno lijevi vagus , a zadnje ( truncus vagalis posterior )obrazuje desni vagus. Od zadnjeg ţeludačnog spleta, odnosno od desnog vagusa silaze grane ka polumjesečastim vegetativnim ganglionima celijačnog spleta ( plexus coeliacus ) Od vratnog dijela vagusa odvajaju se njegove najveće grane : rr.cardiaci za srce, rr.pfaringei, n.laryngeus superior i n.laryngeus reccurens. Od njegovog grudnog dijela odvajaju se rr.bronchiales za pluća i rr.oesgphagei za jednjak ( plx.celi. ) Svojim motornim vlaknima inervira mišiće ţdrijela( pharynx ) , grkljana ( larynx ) i mekog nepca ( palatum molle ), a senzitivnim sluzokoţu ţdrijela i grkljana. Njegova mnogobrojna parasimpatička vlakna inerviraju organe grudne ( thorax ) i trbušne duplje ( abdomen ) i uspostavljaju vezu izmeĎu moţdanog i krsnog centra parasimpatikusa.

XI N. accessorius Pomoćni ţivac, čisto motorni, ima dva jedra , bulbarno i spinalno. Izbija korijenovima iz produţene moţdine ( radices craniales ) iz gornje polovine vratnog dijela kičmene moţdine ( radices spinales ). Njegovi korijeni se spajaju i obrazuju zajedničko stablo koje napušta lobanju kroz prednji dio jugularnog otvora ( foramen jugulare ). Po prolazu kroz foramen jugulare on daje unutrašnju i spoljnu granu . Unutrašnja grana ( r.internus )koja se priključuje vagusu sadrţi motorna vlakna za mišiće grkljana. Spoljna grana ( r.externus ) silazi kroz zadnji dio parafaringealnog prostora i inervira dva vratna mišića m.sternocleidomastoideus i m.trapeizus. Njoj se priključuje motorna grana iz vratnog nervnog spleta.

XII N.hypoglossus Dvanaesti motorni ţivac čisto je somatomotorni za inervaciju mišića jezika. Njegov jedro se nalazi u dnu romboidne jame. Izbija iz ventrolateralnog ţlijeba produţene moţdine, ispred maslinastog ispupčenja. Napušta lobanju svojim kanalom – canalis hypoglossi iznad kondila potiljačne kosti ( os occipitale ) i ulazi u zadnji dio parafaringealnog prostora. Kroz vrat n.hypoglossus oblikuje arcus n.hypoglossi i prolazi iznad jezične kosti ( os hyoideum ) i izmeĎu m.hypoglossus i m.mylohyoideus prema korijenu jezika gdje se dijeli na završne grane , rr linguales za m.hyopglossus, m.genioglossu, m.styloglossus i za unutrašnje jezične mišiće.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 26

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 9. KIĈMENI ŽIVCI - nervi spinales Od kičmene moţdine polazi 31 par ţivaca od kojih je :     

8 vratnih ( nn.cervicales ) 12 grudnih ( nn.thoracici ) 5 slabinskih ( nn.lumbales ) 5 krsnih ( nn.sacrales ) 1 trtični ( n.coccygeus )

Kičmeni ţivac izbija iz bočnih ţlijebova kičmene moţdine pomoću dva korijena od kojih je prednji ( radix ventralis ) motorni , a zadnji ( radix dorsalis ) senzitivni. Njegovom zadnjem korijenu pridodat je ganglion ( ganglion spinale ). Kičmeni ţivac je kratak. On prolazi kroz meĎupršljenski otvor ( foramen intervertebrale ) i dijeli se u dvije grane, ramus ventralis et dorsalis. Od njega se odvajaju još dvije grane koje su manje, moţdanična i spojnična. Moţdanična grana ( ramus meningeus ) je čisto senzitivna, ona se vraća i inervira duru mater u kičmenom kanalu. Spojnične grane ( rami communicantes ) sadrţe preganglijska bijela i postganglijska siva vlakna simpatičkog nervnog sistema. Ove grane povezuju kičmeni ţivac s ganglionom stabla simpatikusa ( truncus symphaticus ) Zadnje grane kičmenih ţivaca prolaze izmeĎu poprečnih nastavaka ( procesus transversus ) pršljenova . One se dijele u dvije mišićno koţne grane , medijalnu i lateralnu, koje svojim motornim vlaknima inerviraju duboke mišiće leĎa, a senzitivnim vlaknima koţu zadnje strane glave, vrata i trupa. Prednje grane kičmenih ţivaca izuzev grudnih meĎusobno anastamoziraju i obrazuju zamke ( ansae) i spletove ( plexus ) gubeći na taj način prethodnu segmentarnost. Svaki ţivac koji polazi od spletova dobiva vlakna iz dva ili više segmenata kičmene moţdine i presijecanje jednog od njegovih korijenova bez vidnih posljedica u pogledu motorne i senzitivne funkcije . Prednje grane grudnih ţivaca koje se kao meĎurebarni ţivci ( nn. intercostales ) pruţaju naprijed do srednje linije trupa, zadrţale su svoju prvobitnu segmentarnost.

10. PLEXUS CERVICALES – vratni splet ( C1 – C4 ) Vratni splet postaje od prednjih grana prva 4 vratna ţivca, koji obrazuju tri ţivčane zamke ( ansae ). On se nalazi iznad podizača lopatice ( levator scapulae ) i srednjeg skalenskog mišića (musculus scalenus medius), a iza bočnog pregiba glave ( m.sternocleidomastoideus ). Od njega polaze senzitivne i motorne grane. Senzitivne grane vratnog ţivčanog spleta : n.occipitalis minor, n.auricularis magnum, n.transverus colli i nn.supraclaviculares izbijaju kod sredine zadnje ivice sternokleidomastoidnog mišića „ punctum nervosum colli „. One inerviraju koţu bočne i srednje strane vrata. Motorne grane vratnog ţivčanog spleta svojim kratkim motornim granama inervira prevertebralne i skalenske mišiće. Svojim anastomotičnim granama koje se priključuju XI i XII moţdanom ţivcu, on Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 27

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho inervira podhioidne mišiće i djelimično m.sternocleidomastoideus i m.trapezius. Njegova najduţa grana n. phrenicus silazi kroz vrat i sredogruĎe i inervira prečagu. N.phrenicus – prečaţni (dijafragmalni ) ţivac polazi uglavnom od 4. i dijelom od 3. i 5. spinalnog ţivca. Prelazi preko m.saclenus anterior i ispred a.subclaviae dospije u gornji otvor prsnog koša gdje mu se priključuju anastamotične grane , nn.phrenici acessorii koje dolaze najčešće od n.subclavius-a. Kroz sredogruĎe ţivac prolazi sve do dijafragme i daje pobočne tanke ogranke za osjetnu inervaciju osrčja ( perikard ), rami pericardiaci. Na gornjoj se dijafragmalnoj plohi ţivac grana i motorno inervira dijafragmu. Sitne grane ( rr.phrenicoabdominales ) osjetno inerviraju pleuru, te peritonealne ovojnice organa gornjeg dijela trbuha.

11. PLEXUS BRACHIALIS – rameni splet ( C5 – Th1 ) Ovaj splet obrazuju prednje grane posljednja 4 vratna ţivca i 1.grudnog ţivca koje se meĎusobno spajaju i grade tri primarna stabla pa onda tri sekundarna snopa , fasciculus lateralis , medialis et posterior. Svojim stablima izbija izmeĎu prednjeg i srednjeg skalenskog mišića i prolazi kroz zadnji skalenski otvor iznad a.subclaviae od koje je ponekad odvojen vratnim rebrom. Njegovi snopovi ulaze u pazušnu jamu i okruţuju arteriju spolja, unutra i pozadi . Bočne grane ramenog spleta koje se odvajaju od njegovih stabala i snopova isključivo su motorne i namijenjene mišićima ramena. Njegove završne grane su mješovite i namijenjene mišićima i koţi ruke. Gornje stablo ( truncus superior ) obrazuje 5. i 6. vratni ţivac, srednje stablo ( truncus medius ) nastavlja 7. vratni ţivac , a donje stablo ( truncus inferior ) postaje od 8. vratnog i 1. grudnog ţivca. Svako stablo daje prednju i zadnju granu od kojih nastaju snopovi ramenog spleta. Njihove zadnje grane obrazuju zadnji snop ( fasciculus posterior ), prednje grane gornjeg i srednjeg stabla grade spoljni snop ( fasciculus lateralis ), a unutrašnji snop ( fasciculus medialis ) nastavlja prednju granu donjeg stabla. Boĉne grane :  Prednje grane – n.subclavius i nn.pectorales medialis et lateralis inerviraju mišiće prednjeg zida pazušne jame : m.subclavius , m.pectorales minor et major.  Zadnje grane – n.dorsalis scapulae , n.suprascapularis, n.subscapularis, n.thoracicus longus i n.thoracodorsalis inerviraju zadnje mišiće ramena i sve spinohumeralne mišiće izuzev m.trapezius- a. Završne grane  Od zadnjeg snopa ramenog spleta ( fasciculus posterior ) polaze dva ţivca , n.axillaris koji inervira deltoidni mišić i n.radialis koji inervira mišiće ekstenzore ruke.  Od spoljnog snopa ( fasciculus lateralis ) polazi ţivac prednje loţe nadlaktice, n. musculocutaneus i spoljni korijen n. medianus-a .  Od unutrašnjeg snopa ( fasciculus medialis ) odvajaju se unutrašnji korijen n.medianus- a , n.ulnaris koji inerviraju prednju loţu podlaktice i prednju stranu šake i dva ţivca n.cutaneus Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 28

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho antebrachii medialis i n.cutaneus brachii medialis koji inerviraju koţu unutrašnje strane ruke. N.axilaris – pazušni ţivac po odvajanju od zadnjeg stabla ramenog spleta napušta pazušnu jamu ( fossa axillaris ) kroz spoljni četvrtasti otvor njenog zadnjeg zida. On obilazi zadnju stranu hirurškog vrata ramenice i daje dvije bočne grane, motornu za m.teres i senzitivnu n.cutaneus brachi lateralis, za koţu spoljne strane nadlakta. Njegove završne grane inerviraju m.deltoideus. N.radialis – ţbični ( radijalni ) ţivac produţuje pravac zadnjeg snopa. Ide najprije ispred tetive m.latissimus dorsi, a zatim zadnjom stranom ramenice zajedno s dubokom arterijom nadlakta(a. profunda brachii ). Na 8-10 cm iznad spoljnog čvora ramenice on probija spoljnu meĎumišićnu pregradu nadlakta i silazi u prostor izmeĎu m.brachialis i m.brachioradialis, u sulcus bicipitalis gdje se dijeli u dvije završne grane, površnu i duboku : r.superficialis koja inervira koţu nadlanice i r.profundus koja inervira mišiće zadnje loţe podlakta. Njegove bočne motorne grane inerviraju : mm.triceps brachii anconeus, extensor carpi radialis longus et brevis et brachioradialis. Dvije bočne senzitivne grane , n.cutaneus brachii poserior i n.cutaneus antebrachi posterior inerviraju koţu zadnje strane nadlakta ( brachium) i podlakta. N.musculocutaneus – mišićno koţni ţivac, po odvajanju od spoljnog snopa ramenog spleta pruţa se i prolazi kroz m.coracobrachialis , a zatim kroz m.biceps i m.brachialis. Svojim motornim vlaknima inervira mišiće prednje loţe nadlakta. Njegova završna , čisto senzitivna grana n.cutaneus antebrachii lateralis inervira koţu lateralnog dijela podlakta sve do korijena šake. N.medianus – središnji ţivac postaje pomoću dva korijena koji dolaze is spoljnog i unutrašnjeg snopa ramenog spleta. Inervira sve mišiće prednje loţe podlaktice osim m.flexor carpi ulnaris i unutrašnje strane m.flexor digitorum profundus. On silazi kroz unutrašnji ţlijeb nadlakta , ulazi u podlakat izmeĎu dvije glave m.pronator teres i silazi izmeĎu površnog i dubokog pregibača prstiju (m. flexor digitorum superficialis et profundum ). Iz podlakta ( antebrachium ) ulazi kroz kanal ručja ( canalis carpi ) u dlan i daje tri završne grane , nn.digitales palmares communes . N.ulnaris – lakatni ţivac najveća grana unutrašnjeg snopa ramenog spleta, silazi prvo kroz unutrašnji bicipitalni ţlijeb ( sulcus bicipitalis medialis ), probija unutrašnju meĎumišićnu pregradu nadlakta i prolazi iza unutrašnjeg čvora ramenice ( humerusa ). Ispod unutrašnjeg čvora ramenice prelazi u prednju loţu podlakta i silazi dubokom stranom m.flexor carpi ulnaris do korijena šake gdje daje dvije završne grane , površnu i duboku , r.superficialis et profundus za mišiće i koţu unutrašnjeg dijela prednje strane šake. Uz put on daje mišićne i dvije koţne grane, prednju i zadnju.  Mišićne grane , rr.musculares inerviraju m.flexor carpi ulnaris i medijalnu polovinu m.flexor digitorum profundus-a.  Prednja koţna grana , r.palmaris inervira unutrašnji dio dlana  Zadnja koţna grana , r.dorsalis manus prelazi na zadnju stranu šake i daje pet ogranaka , nn.digitales dorsales koji inerviraju medijanu polovinu nadlanice i dorzalne strane posljednja 2,5 prsta i to samo u visini njihovih proksimalnih članaka.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 29

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho NN.intercostales - meĎurebarni ţivci pruţaju se naprijed ka srednjoj liniji trupa . Oni prate donju ivicu rebra sve do bočne ivice sternuma izuzev šest posljednjih ţivaca koji se završavaju u prednjem zidu trbuha. Tokom puta oni daju dvije koţne grane r.cutaneus lateralis et anterior koje inerviraju bočnu i prednju stranu grudi i trbuha. Oni daju sitne senzitivne ogranke koji inerviraju pleuru i peritoneum parietale. Njihove motorne grane inerviraju interkostalne mišiće i bočni zid trbuha. 12. PLEXUS LUMBALIS – slabinski splet Slabinski splet koji obrazuju prednje grane 1,2,3 i djelimično 4. slabinskog ţivca nalazi se u početnom dijelu velikog slabinskog mišića ( m.psoas major ), izmeĎu njegovog površnog i dubokog sloja. On ima šest završnih grana, od kojih dvije najveće , donje n.femoralis i n. obturatorius inerviraju prednju i unutrašnju mišićnu loţu buta. Njegove bočne grane inerviraju m.iliopsoas i m.quadratus lumborum. N.femoralis – butni ţivac se pojavljuje iznad preponske veze u ţlijebu izmeĎu m.psoas major i m.iliacus. On prolazi iza preponske veze , kroz mišićni zjap ( lacuna musculorum ) i ulazi u butni kanal gdje daje motorne i senzitivne grane  Motorne grane inerviraju m.quadriceps femoris, m.sartorius i m.pectineus  Senzitivne grane , rr.cutanei anteriores inerviraju koţu prednje strane buta. Njegova najduţa senzitivna grana, n.saphenus internus inervira koţu unutrašnje strane potkoljenice. N.obturatorius – zaporni ţivac se pojavljuje kod unutrašnje ivice m.psoas major , na bočnom zidu male karlice ( pelvis minor ) gdje stupa u blizak odnos sa ovarijem i ureterom. On se pruţa naprijed ka zapornom kanalu ( canalis obturatorius ) kojim dospijeva u unutrašnju loţu buta. Pri prolazu kroz zaporni kanal on daje granu za m.obturatorieus exsternus, a po izlasku iz kanala dijeli se u dvije grane , prednju i zadnju izmeĎu kojih se nalazi m.adductor brevis. Prednja grana, r.anterior inervira mm.pectineus, adductor longus, adductor brevis i gracillis . Njena završna grana koţu unutrašnje strane buta iznad koljena. Zadnja grana, r.posterior m.adductor magnus i zglob kuka ( art.coxae). N.ilingunalis i n.iliohypogastricus inerviraju koţu i mišiće prednje – bočnog zida trbuha. N.genitofemoralis inervira m.cremaster i koţu sublingvalne regije i genitalija. N.cuneatuus femoris lateralis inervira koţu bočne strane buta.

13. PLEXUS SACRALIS – krsni splet Krsni splet obrazuju prednje grane prva tri krsna ţivca i slabinsko - krsno stablo , truncus lumbosacralis koje postaje od 5. i dijelom od 4. slabinskog ţivca. On je u obliku trougla čiji je vrh upravljen ka velikom sjedanom otvoru ( foramen intrapiriforme ) kroz koji njegove bočne grane napuštaju karlicu. Njegove bočne grane inerviraju mišiće sjedalnog predjela. Njegova najveća završna grana , n.ischiadicus inervira mišiće zadnje loţe buta, mišiće potkoljenice i stopala.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 30

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Bočne grane –tri najveće : n.gluteus superior et inferior i n.cutaneus femoris posterior napuštaju karlicu kroz veliki sjedalni otvor iznad i ispod m.piriformis.  N.gluteus superior izlazi iznad m.piriformis i inervira m.gluteus medius et minimus i m.tensor fasciae latae.  N.gluteus inferior prolazi ispod m.piriformis i inervira m.gluteus maximus.  N.cutaneus femoris posterior prolazi ispod m.piriformis i inervira koţu zadnje strane buta. Kod donje ivice velikog sjedalnog mišića on daje bočne grane, nn.clunium inferiores koje se penju ka loţi sjedalne regije.  Ostale bočne grane krsnog spleta su slabije , one inerviraju mm.piriformis, obturatorius, gemellus superior et inferior i quadratus femoris. N.ischiadicus napušta karlicu kroz foramen intrapiriforme i ulazi u zadnju loţu buta, medijalno od srednje linije koja spaja sjedalno ispupčenje ( tuber ischiadicum ) i trochanter major. On silazi izmeĎu m.gluteus maximus-a i m.quadratus femoris-a , a zatim izmeĎu mišića zadnje loţe buta. U visini gornjeg kraja zatkoljene jame dijeli se na svoje dvije završne grane n.tibialis i n.peroneus communis. Njegove bočne grane inerviraju mišiće zadnje loţe buta i m.adductor magnus iz unutrašnje loţe.  N.peroneus communis silazi kroz fossu politeu dubokom stranom tetive m.biceps femoris. Na spoljnoj strani vrata lišnjače ( fibula ) u pripoju m.peroneus longus-a on daje svoje dvije završne grane, n.peroneus superficialis et profundus za mišiće spoljne i prednje loţe potkoljenice. Njegova bočna grana, n.cutaneus surae lateralis inervira koţu spoljne strane potkoljenice.  N.tibialis produţuje pravac ischiadicusa i silazi kroz zatkoljenu jamu ( fossa poplitea ) i iza i upolje od zatkoljene arterije i vene. Prolazi ispred tetivnog luka m.soleus-a i silazi izmeĎu površnog i dubokog mišićnog sloja zadnje loţe potkoljenice do ispod unutrašnjeg gleţnja gdje daje svoje dvije završne grane , n.plantaris medialis et lateralis za mišiće i koţu tabana. Od njega se odvajaju bočne motorne grane za mišiće zadnje loţe potkoljenice i jedna senzitivna grana, n.cutaneus surae medialis za koţu zadnje strane potkoljenice. 14. PLEXUS PUDENDUS ET COCCYGEUS – stidni i trtiĉni splet Stidni splet postaje od prednje grane 3.krsnog ţivca, dobiva ogranke i od 1,2 i 4. krsnog ţivca. Njemu su priključena vlakna krsnog parasimpaticusa koja se ubrzo odvajaju i kao nn.pelvici s. erigentes odlaze za ganglione karličnog visceralnog spleta ( plexus pelvinus ). Stidni splet svojim bočnim granama inervira mišiće karlične prečage m.levator im.coccygeus . Njegova završna grana , n.pudentus inervira urogenitalne prečage , koţu meĎice i spoljne spolne organe.Od trtičnog spleta odnosno ţivčane zamke izmeĎu trtičnog i 5.krsnog ţivca polaze sitne grane, nn.anococcygei koje inerviraju koţu u visini trtične kosti. N.pudentus izlazi iz male karlice kroz foramen intrapiriforme i ulazi kroz mali sjedalni otvor u ishiorektalnu jamu meĎice gdje daje završne grane , nn.rectales inferiores za spoljni zatvarač anusa i nn.perinei za koţu meĎice i spoljnih spolnih organa.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 31

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 15. AUTONOMNI NERVNI SISTEM – systema nervosum autonomicum Autonomni nervni sistem reguliše rad unutrašnjih organa i metabolizam čovjeka, odnosno rad organa koji su van uticaja volje i svijesti čovjeka. Naziva se još visceralni i vegetativni nervni sistem. Autonomni nervni sistem inervira svu glatku muskulaturu i sve ţlijezde u ljudskom tijelu. Njegovi ogranci putem ţivaca somatskog nervnog sitema dospijevaju do svih organa. Njegovi ogranci kod poprečno prugaste muskulature regulišu tonus i promet hranjivih materija. Kod autonomnog nervnog sistema razlikuju se takoĎer centri i ţivci koji sadrţe aferentna i eferentna nervna vlakna. Pored centara u centralnom nervnom sistemu on ma i periferne centre, ganglione i ganglijske spojeve koji su uključeni u tok njegovih eferentnih nerava. U perifernim centrima njegova eferentna preganglijska vlakna stupaju u odnos uvijek s većim brojem sitnih multipolarnih neurona i zato impulsi autonomnog nervnog sistema zahvataju veće prostranstvo. Ganglijski spletovi se nalaze u zidovima unutarnjih organa. Oni omogućavaju unutarnjim organima automatizam nakon presijecanja svih njihovih vegetativnih ţivaca. Preganglijska vlakna su su mijelizirana, a postganglijska su siva , nemijelizirana. U funkcionalnom pogledu , kod autonomnog nervnog sistema i to samo kod njegovih eferentnih neurona uočavaju se dva osnovna antagonistička dijela , simaptikus i parasimpatikus čija je ravnoteţa uslov za rad unutrašnjih organa . Poremećaj ravnoteţe dovodi do funkcionalnih oboljenja. Simpatički nervni sistem ubrzava metabolizam i trošenje energije, ubrzava rad srca, povećava krvni pritisak i radnu kondiciju, širi bronhije i zjenice odnosno napreţe organe da bi dali što više od sebe u funkcionalnom pogledu. Parasimpatički nervni sistem djeluje suprotno od simpatičkog, on usporava rad srca, smanjuje krvni pritisak, širi krvne sudove , suţava bronhije i zjenice tj. umiruje i oporavlja organe, puni ih energijom. Parasimpatikus štedi energiju u organizmu, ubrzava njeno stvaranje i gomilanje, pojačavajući funkcije pribora za varenje i proces asimilacije u tkivima. Djejstvo parasimpatikusa pojačava acetilholin , a djejstvo simpatikusa adrenalin. Neuriti aferentnih neurona autonomnog nervnog sistema su udruţeni sa eferentnim neuritima ili se priključuju senzitivnim ţivcima somatskog nervnog sistema. Oni sprovode nadraţaje iz utrobnih organa i krvnih sudova direktno do centra u kičmenoj moţdini i indirektno preko njih i ushodnih puteva do viših centara u moţdanom stablu i meĎumozgu. U filogenetskom pogledu autonomni nervni sistem je primaran.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 32

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 16. PARS SYMPATICA – simpatiĉki nervni sistem Poseban centar simpatičkog nervnog sistema nalazi se u bočnim rogovima sive mase kičmene moţdine , u visini od 8.vratnog do 2.slabinskog segmenta. Iz ovog centra polaze preganglijska vlakna koja preko prednjeg korijena kičmenog ţivca i preko bijele spojnice ( r.communicans albus ) odlaze do paravertebralnih i prevertebralnih gangliona. Paravetebralni ganglioni kojih ima 21 - 23 povezani su meĎusobno spojnicama ( rr.interganglionares) i obrazuju simpatičko stablo ( truncus symphaticus ) koje se pruţa bočnom stranom kičmenog stuba sve od atlasa do trtične kosti ( os coccygis ).  Od gangliona polaze postganglijska vlakna koja obrazuju parijetalne i visceralne simpatičke grane . Parijetalne grane se priključuju kičmenim ţivcima i obezbjeĎuju simpatičku inervaciju odgovarajućih dermatoma i miotoma, odnosno područja koje odreĎeni ţivac inervira. Visceralne grane se priključuju arterijama oko kojih obrazuju spletove. One dospijevaju do organa preko njihovih arterija.  Preganglijska vlakna koja samo prolaze kroz ganglione simpatičkog stabla završavaju se u prevertebralnim ganglionima. Prevertebralni ganglion obrazuje dva velika visceralna spleta, trbušni ( plexus celiacus ) i karlični ( plexus pelvinus ). Njima se priključuju i preganglijska vlakna simpatikusa. Vratni dio simpatikusa – u vratu se nalaze tri gangliona, gornji , srednji i donji koji leţe u duplikaturi prevertebralnog lista vratne fascije. Spojnica izmeĎu srednjeg i donjeg vratnog gangliona je udvojena i njen prednji krak gradi zamku ( ansa subslavia ) oko potključne arterije ( a.subclavia ) Ganglion cervicale superius – gornji vratni ganglion je najveći od svih gangliona simpatičkog stabla. Vretenastog je oblika i leţi u visini poprečnog nastavka 2. i 3. vratnog pršljena. Od njega polaze parijetalne , visceralne i vaskularne grane.  Parijetalne grane odlaze za prva četiri vratna ţivca, a najveći od njih, n.jugularis priključuje se IX,X i XII moţdanom ţivcu  U visceralne grane spadaju grane za ţdrijelo i grkljan ( rr.laryngopharyngei ) i gornji srčani ţivac n.cardiacus superior, koji odlazi za srčani splet  Vaskularne grane , n.caroticus internus i nn.carotici externi priključuju se unutrašnjoj i spoljnoj karotidnoj arteriji ( a.carotis interna et externa ). Ganglion cervicale medium – srednji vratni ganglion leţi u visini poprečnog nastavka 6.vratnog pršljena. Od njega se odvajaju grane za 5. i 6. vratni ţivac , grane za štitnu ţlijezdu i srednji srčani ţivac, n.cardiacus medius. Ganglion cervicale inferius – donji vratni ganglion obično je spojen sa 1. grudnim i zajedno obrazuju veliki zvjezdasti ganglion , ganglion cervicothoracicum s. stellatum. Zvjezdasti ganglion leţi u visini vrata 1.rebra. on daje grane za 7. i 8. vratni ţivac i grane koje obrazuju spletove oko potključne i kičmene arterije (a.vertebralis). Njegova visceralna grana, n.cariacus inferior sadrţi najveći broj akcelerantnih vlakana za srčani mišić. Pored toga sadrţi i viscerosenzitivna srčana vlakna. Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 33

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho Grudni dio simphaticusa ima 10 – 12 gangliona koje leţe ispred glava rebara (capitis costae). Od njih se odvajaju parijetalne grane koje se priključuju grudnim ţivcima. Njihove visceralne grane odlaze za organe zadnjeg medijastinuma, za grudnu aortu i pluća. Dva velika ţivca grudnog simpaticusa n.splanchnicus major et minor sadrţe preganglijska vlakna koja odlaze ka prevertebralnim ganglionima celijačnog spleta. Trbušni i karlični dio simpathicusa – ova dva dijela imaju obično po četiri gangliona od kojih se odvajaju parijetalne grane za slabinske i krsne ţivce. Njihove visceralne grane, nn.splanchnici abdominales et pelvini sadrţe preganglijska vlakna za ganglione trbušnog i karličnog spleta.

Plexus celiacus – u visini 1.i2. slabinskog pršljena nalazi se ispred aorte 5 prevertebralnih gangliona, dva celijačna ( ganglion celiacum dextrum et sinistrum ), dva bubreţno aortična ( ganglia aorticorenalia ) i jedan crijevni ganglion ( ganglion mesentricum superius ). Ovi ganglioni dobivaju preganglijska simpatička vlakna preko malog i velikog utrobnog ţivca ( nn.splanchnici majer et minor ) i od trbušnog gangliona simpatičkog stabla. Oba celijačna gangliona dobivaju i parasimpatička vlakna od desnog vagusa. Ganglioni celijačnog spleta povezani su meĎusobno mnogobrojnim spojnicama. Od njih polaze postganglijska vlakna koja obrazuju periarterijalne spletove. Periarterijalni spletovi prate arterije i preko njih dospijevaju do odgovarajućih organa trbušne duplje, do njihovih ţlijezda i glatke muskulature. Najveći splet , plexus auricus silazi duţ aorte i u njegov tok uključen je donji crijevni ganglion ( ganglion mesentricum inferius ). Od njegova donjeg kraja odvaja se gornji hipogastrični splet ili presakralni ţivac ( n.presacralis s. plexus hypogastricus superior ) koji silazi ispred krsne kosti i račva se na lijevi i desni hipogastrični ţivac koji odlazi do gangliona plexus pelvinus. Plexus pelvinus – ganglioni karličnog vegetativnog spleta su sitni i obrazuju mreţastu ploču koja se nalazi bočno od rektuma i mokraćne bešike. Kod ţena su smješteni uglavnom u parametrijumu, bočno od vrata maternice ( ganglia cervicalia – Frankenhauseri ). Ganglioni dobivaju preganglijska simpatička vlakna iz karličnog dijela simpatičkog stabla i preko n.hypogastricus-a i presakralnog nervnog spleta ( n.presacralis s. n.hypogastricus superior ). Oni dobivaju i preganglijska parasimpatička vlakna preko nn.pelvici s.erigentes. Iz njih polaze periarterijski spletovi koji inerviraju organe male karlice i spoljne genitalije.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 34

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 17. PARS PARASYMPATICA – parasimpatiĉki nervni sistem Centar parasimpatičkog nervnog sistema nalazi se u moţdanom stablu i u bočnim rogovima sive mase kičmene moţdine u visini od 2.- 4.krsnog segmenta. Centar u moţdanom stablu predstavljaju parasimpatička jedra koja su pridodata III,VII,IX i X moţdanom ţivcu. Njegova preganglijska vlakna odlaze u sastavu odgovarajućih ţivaca prema organima glave , vrata , grudne i trbušne duplje. Završavaju se u ganglionima koji se nalaze u neposrednoj blizini organa ili u samom njegovom zidu u vidu ganglijskih spletova. Postganglijska vlakna odlaze do glatke muskulature i do ţlijezda odgovarajućeg organa. N.vagus ima najveći broj parasimpatičkih preganglijskih vlakana koja inerviraju sve organe vrata , grudne i trbušne duplje. On daje grane za plućni i srčani splet. Njegova vlakna za organe trbušne duplje prekidaju se u intramuralnim ganglijskim spletovima ţelučano – crijevnog kanala i u ganglionima celijačnog visceralnog spleta. Parasimpatikča preganglijska vlakna ostala tri moţdana ţivca ( n.occulomotorius, n.facialis i n.glossopharingeus ) prego svojih gangliona inerviraju organe glave. Preganglijska vlakna od krsnog centra parasimpatikusa prolaze kroz prednje korijenove i grane 2 - 4. krsnog ţivca od kojih se izdvajaju i kao nn.pelvici s.erigantes ulaze u ganglione karličnog visceralnog spleta ( plexus pelvinus ). Postganglijska vlakna inerviraju poreg organa male karlice i spoljnih genitalija , nishodni i sigmoidni kolon.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 35

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho ORGANA SENSUUM ORGAN ZA VID – organum visus ( oko ) smješten je u očnoj duplji ( orbita ). U njegov sastav spadaju :   

očni ţivac ( n.opticus ) očna jabučica ( bulbus oculi ) pomoćni organi oka ( organa oculi accessoria )

OĈNA JABUĈICA – bulbus oculi ima oblik šuplje kugle koja na svom prednjem kraju jače ispupčena i ispunjena prozračnim elementima. Grade je :   

spoljašnja očna ovojnica, fibrozna ( tunica fibrosa bulbi ) srednja očna ovojnica , sudovna ( tunica vasculosa bulbi ) unutrašnja očna ovojnica , neuroepitelna ( tunica interna oculi )

Ovim ovojnicama okruţen je straţnji dio , staklasto tijelo ( corpus vitreum ), prednji dio, leća ( lens crystalina ) i bočno dva prostora ( camera bulbi anterior et posterior ) ispunjena očnom vodicom ( humor aquosus ).

18. TUNICA FIBROSA BULBI – spoljna oĉna ovojnica ( uvea ) Svojom čvrstinom osigurava oblik očne jabučice i odupire se intrabulbarnom pritisku koji je od značaja za jasnoću vida. Njen prednji, prozračni dio naziva se roţnjača ( cornea ), a zadnji bjeličasti dio , beonjača (sclera ). Predstavlja mjesto za vezivanje mišića pokretača očne jabučice. GraĎena je od čvrstog vezivnog tkiva . Emissaria: n.opticus, a.centralis retinae, aa.ciliares longue, aa.ciliares braves, aa.ciliares anterioris, vv.vorticosae.  SCLERA ( beonjaĉa ) – u svom zadnjem dijelu debela je 1-1,5 mm i izbušena sitnim otvorima ( area cribtifomis sclerae ) za prolaz snopova očnog ţivca i krvnih sudova. Oko svog ekvatora ona je upola tanja. Idući naprijed ponovo zadebljava zbog priključenja tetivnih vlakana pravih mišića oka. U njenom prednjem dijelu , oko roţnjače nalazi se kruţni venski kanal ( sinus venosus sclerae ) kojim otiče očna vodica. Fibrozni snopovi beonjače su upravljeni uglavnom u pravcu meridiana očne jabučice i meĎusobno su ukršteni po slojevima. Blago su talasasti i dozvoljavaju neznatno širenje očne jabučice pri povećanju intrabulbarnog pritiska. Njihovi prednji i zadnji krajevi pojačani su kruţnim fibroznim vlaknima. IzmeĎu fibroznih snopova nalaze se fini pukotinasti prostori i vezivne ćelije koje u dubljim slojevima beonjače sadrţe zrnca pigmenta.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 36

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  CORNEA ili rožnjaĉa gradi prednju šestinu spoljne ovojnice očne jabučice. Svojim kruţnim rubom ( limbus corneae ) ugraĎena je u ţlijeb beonjače ( rima cornealis sclerae ) “ kao staklo na satu.“ Ona je na svom polu najtanja, oko 0,8 mm zbog većeg prečnika krivine njene prednje strane od prečnika krivine njene zadnje strane. Roţnjača je potpuno providna i ima jaču moć prelamanja svjetlosti nego očno sočivo. Pri gledanju u vodi ona gubi moć prelamanja i posmatrani predmeti postaju nejasni. Prelomnu moć joj vraća sloj vazduha. Središnji , najveći sloj roţnjače ( substantia propria cornea ) nastavlja fibrozne snopove beonjače . On je sprijeda pokriven prednjom elastičnom ovojnicom ( lamina limitans anterior Bowmanova ) i petoslojnim epitelom ( epithelium corneae) , a pozadi sa zadnjom elastičnom ovojnicom ( lamina limitans posterior - Descemetova ) i endotelom prednje očne komore. IzmeĎu fibroznih snopova ovog sloja koji su pravi za razliku od fibroznih snopova beonjače, nalaze se zvjezdaste vezivne ćelije, nemijelizirana nervna vlakna i pukotinski prostori kojima dolaze hranjive tvari za roţnjaču iz perikornealnog arterijskog spleta. Roţnjača je potpuno prozračna zbog odsustva krvnih i limnih ţila i zahvaljuću stalnoj srazmjernosti izmeĎu njenih soli i tečnosti.

19. TUNICA VASCULOSA – srednja oĉna ovojnica Sadrţi krvne sudove , ţivce i pigmentne vezivne ćelije. Na njoj se razlikuju tri dijela :chorioidea ( sudovnjača ), corpus ciliare ( trepavičasto tijelo ) i iris ( šarenica ). Funkcija joj je ishrana oka i akomodacija oka na blizinu i daljinu.  CHORIOIDEA – sudovnjača gradi straţnji, najveći dio srednje očne ovojnice i čvrsto je srasla s pigmentnim slojem retine. Oblika je kugle , postavljena izmeĎu vanjske i unutrašnje očne ovojnice. Unutrašnja strana joj je glatka i daje podlogu za retinu . Sprijeda granicu prema trepavičastom tijelu ( corpus ciliare ) čini nazubljena linija ( orra serata ). Od sclere je odvojena kapilarnim pukotinastim prostorom.  Vanjski dio sudovnjače graĎen je od 6-8 slojeva lamela, graĎenih od elastičnih niti. Spajaju se s beonjačom, drţe leću spljoštenom i adaptiranom na daljinu.  Središnji dio sadrţi bogatu vaskularnu mreţu ( aa. et vv. choroideae ) koje ishranjuju pigmentni sloj retine, sloj štapića i čunića. Od arterijske mreţe polaze ka retini kapilarni spletovi.  Unutrašnji sloj formira bazalna membrana koja daje podlogu za vidni dio retine.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 37

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  CORPUS CILIARE – trepaviĉasto tijelo koje se nalazi izmeĎu nazubljene linije i irisa. Ima trouglasti oblik čija je baza upravljena naprijed, prema irisu. Njegov zadnji dio , orbiculus ciliaris na svojoj unutrašnjoj strani ima nabore ( plicae ciliares ) koje se idući prema naprijed povećavaju i grade trepavičaste nastavke ( processus ciliares ). Trepavičasti nastavci sadrţe bogate spletove koji luče očnu vodicu. Oni oko ekvatora očnog sočiva skupa obrazuju trepavičastu krunu,koja predstavlja prednji dio ( corona ciliaris ). Od cilijarnog tijela odlaze fibrae zonulares, fina vlakna koja idu prema leći ili sočivu i čine zonulu ciliaris . Spolja od corone ciliaris nalazi se m.ciliaris , glatki mišić koji ima uzduţna vlakna ( fibrae meridionales ) i unutra od njih cirkularna vlakna ( fibrae circulares). Glavni je akomodacioni mišić oka inerviran od strane gangliona ciliare odnosno parasimpatičkih niti n. occulomotoriusa. Humorus aquosus – očna vodica ispunjava prednju i zadnju očnu komoru ( camera bulbi anerior et posterior ), dvije šupljine u prednjem dijelu oka koje razdvaja iris. Iz zadnje očne komore gdje se stvara ona odlazi u venski kanal ( sinus venosus sclerae ) i u venske sudove sclerae. Uloga joj je odrţavanje intrabulbarnog pritiska ( 14-18 mm Hg). Prednja očna komora veća je od zadnje. U njenom uglu izmeĎu roţnjače i irisa ( angulus iridocornealis ) nalazi se češljašta fibrozna veza ( lig.pectinatum ) kroz čije sitne otvore ( spatia anguli iridocornelis ) prolazi očna vodica na svom putu ka kruţnom kanalu beonjače ( sinus venosus sclerae - Schlemii ). Periferno od lig.pectinosum je fibroelastični prsten na koji se veţu tetivna vlakna m.ciliaris-a. Zadnja očna komora nalazi se oko lensa izmeĎu irisa i corpus vitreum. Njenu perifernu ivicu grade corpus ciliaris i njegovi nastavci.

 IRIS – dužica ili šarenica je prednji dio srednje očne ovojnice, frontalno je postavljena i ima središnji otvor koji se naziva zjenica ( pupilla ). Započinje na cilijarnom tijelu ( korijen irisa ) i seţe do ruba pupille ( margo pupillaris ). Sprijeda se nalazi iridealni greben koji iris dijeli na dva dijela : anulus iridis minor , medijalni dio koji sadrţi kryptae iridis za oticanje očne vodice i anulus iridis major, veći dio. Kroz pukotinu izmeĎu leće i pupilarnog ruba struji očna vodica iz zadnje u prednju očnu komoru. Iris je najtanji kod periferne cilijarne ivice ( margo ciliaris ). Njegova boja zavisi od količine mrkog pigmenta koji se nalazi u ćelijama pigmentnog sloja. Velika količina pigmenta daje smeĎu, a mala zelenu ili plavu boju oka. Vezivna stroma irisa ( stroma iridis )pokrivena je sprijeda endotelom prednje očne komore , a pozadi istanjenim dijelom unutrašnje ovojnice očne jabučice, njenim pigmentnim i retinskim listom. U njoj se nalaze krvni sudovi i dva glatka mišića , kruţni ( m.sphincter pupillae ) i radijalni ( m.dilatator pupille ) koji svojom kontrakcijom regulišu veličinu zjenice , njeno suţavanje ( myosis ) i širenje ( mydriasis ) prema tome da li je potrebno da u očnu jabučicu uĎe više ili manje svjetlosti.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 38

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho M.sphincter pupille zauzima prostor oko zjenice ,inerviran je parasimpatičkim vlaknima n.oculomotoriusa. Periferno od njega pruţaju se vlakna m.dilatator pupillae koji je inerviran od simpatikusa.

20. TUNICA INTERNA BULBI – unutrašnja oĉna ovojnica Unutrašnja očna ovojnica je dvolisna. Njen spoljni , pigmentni sloj ( stratum pigmentum ) sastoji se od jednoslojnog epitela u kome se nalazi mnogo mrkog pigmenta ( fuscina ). Njen unutrašnji list naziva se mreţnica ( retina ).  RETINA – mrežnjaĉa sadrţi receptore za svjetlost i boje. GraĎena je iz tri dijela :  Pars optica retinae (vidni dio retine) je zadnji dio retine, ima osjetne ćelije osjetljive na svjetlo. Pokriva očnu pozadinu i pruţa se do retinalne ore. Na ovom dijelu vidi se papilla očnog ţivca ( discus n.optici) od čijeg se središnjeg dijela pojavljuje a. et v. centralis retinae. Lateralno od papille vidi se ţuta mrlja ( macula lutea ) i njena centralna jama ( fovea centralis ). Macula lutea sadrţi ţutu boju koja nedostaje u visini fovee centralis. Fovea centralis je prozračna , nema krvnih sudova, predstavlja mjesto najjasnijeg vida.  Pars ciliaris retinae ( cilijarni dio retine ) proteţe se od ore serate do ruba irisa, odvojena je od pars optica retinae retinalnom orom i prilijeţe uz cilijarno tijelo.  Pars iridica retinae ( šarenični dio ) pokriva straţnju plohu retinae. Pars ciliaris i pars iridica retinae tvori samo dvostruki pigmentni epitelni sloj te se zovu zajedničkim imenom ( pars ceoca ) ili slijepi dio.

Mreţnjača ima dva lista , vanjski ( stratum pigmenti ) i unutrašnji ( stratum cerebrale ). Oba su sloja čvrsto srasla samo u području papile i ore serrata. Stratum cerebrale oblikuju tri sloja ćelija. Uz pigmentni sloj leţi sloj fotoreceptora ( stratum neuroepitheliale ), potom slijedi sloj bipolarnih ćelija ( stratum ganglionare retinae ) i nakon toga sloj velikih neurona čiji aksoni grade vidni ţivac ( stratum ganglionare nervi optici ). Unutrašnju površinu mreţnjače od staklovine odvaja bazalna membrana ( membrana limitans interna ), a glijalna membrana ( membrana limitans externa ) odjeljuje u neuroepitelu receptorske dijelove osjetnih ćelija . IzmeĎu obiju membrana proteţu se dugačke Müllerove potporne ćelije . Stratum neuroephiteliale ima dvije vrste ćelija , štapiće koje sadrţe crveni pigment rodopsin, osjetljive su na svjetlo i gledanje u tami i čunjiće koji su osjetljivi na boje. One u potpunosti izgraĎuju foveu centralis. Jezgre fotoreceptora grade vanjski zrnati sloj. Štapići i čunjići okrenuti su pigmentnom epitelu, izmeĎu njih prodiru nastavci pigmentnih ćelija . Fotoreceptori predstavljaju prvi neuron optičkog puta. Stratum ganglionare retinae čine bipolarne ćelije čiji dendriti završavnim granama seţu do receptora. Njihovi aksoni dolaze u dodir sa velikim neuronima stratum ganglionare nervi optici. Ove ćelije skupa obrazuju ganglion mreţnjače ( ganglion retinae ). Jezgre bipolarnih ćelija grade

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 39

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho unutrašnji zrnati sloj,a njihove sinapse leţe u vanjskom i unutrašnjem mreţastom sloju. Predstavljaju drugi neuron optičkog puta. Stratum ganglionare nervi optici, najdublji , unutrašnji dio grade velike ganglijske ćelije koje skupa čine ganglion ţivca ( ganglion n.optici ). Predstavljaju treći neuron optičkog puta. Aksoni ovih ćelija teku bez mijelinske ovojnice u sloju nervnih vlakana prema papilli n.optici ( slijepa pjega ) . Oni tvore n.opticus i završavaju u corpus geniculatum laterale.

21. DIOPTIĈKI APARAT OKA Dioptički aparat oka se sastoji od leće, staklastog tijela i očne vodice koja ispunjava očne komore . Uloga mu je da skuplja zrake i da stvori oštru sliku koja će pasti tačno na retinu .  CORPUS VITREUM – staklasto tijelo, vodenasta ,polutečna masa sa finim vezivnim nitima koja ispunjava zadnji prostor očne jabučice iza sočiva i cilijarnog tijela. Grade je vezivne niti ( stroma vitreum ) i tekućina staklastog tijela ( humor vitreus ). Njegov gušći sloj na površini obrazuje ovojnicu ( membrana vitrea ) koja je na svojoj prednjoj strani udubljena i priljubljena uz zadnju stranu sočiva. Spoljna strana je u kontaktu sa cilijarnim tijelom i retinom koju ishranjuje i daje joj glatkoću.  LENS CRYSTALINA– leća ili soĉivo je bikonveksno ,nalazi se izmeĎu staklastog tijela i irisa. Zategnuta je pomoću tankih vlakanaca ( fibrae zonulares ) koje se od njegova ekvatora šire lepezasto i završavaju na trepavičastom tijelu ( zonula ciliares ). Lećna vlakna su elastična, u središnjem dijelu, usljed gubitka vode postaju neelastična i poslije 30.godine ţivota obrazuju jedro leće ( nucleus lentis ). Jedro se povećava na račun elastične kore sočiva ( cortex lentis ) koji poslije 45.godine ţivota nestje potpuno. Leća je obavijena bestrukturnom elastičnom ovojnicom ( capsula lentis ) koju stvaraju njene epitelne ćelije.

 HUMORUS AQUOSUS – oĉna vodica ispunjava prednju i zadnju očnu komoru ( camera bulbi anerior et posterior ), dvije šupljine u prednjem dijelu oka koje razdvaja iris. Iz zadnje očne komore gdje se stvara ona odlazi u venski kanal ( sinus venosus sclerae )i u venske sudove sclerae.Uloga joj je odrţavanje intrabulbarnog pritiska ( 14-18 mm Hg). Prednja očna komora veća je od zadnje. U njenom uglu izmeĎu roţnjače i irisa ( angulus iridocornealis ) nalazi se češljašta fibrozna veza ( lig.pectinatum ) kroz čije sitne otvore ( spatia anguli iridocornelis ) prolazi očna vodica na svom putu ka kruţnom kanalu beonjače ( sinus venosus sclerae - Schlemii ). Periferno od lig.pectinosum je fibroelastični prsten na koji se veţu tetivna vlakna m.ciliaris-a. Zadnja očna komora nalazi se oko lensa izmeĎu irisa i corpus vitreum. Njenu perifernu ivicu grade corpus ciliaris i njegovi nastavci.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 40

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 22. POMOĆNI ORGANI OKA – organa oculi accessoria U pomoćne organe oka spadaju mišići ( mm.bulbi ), omotači očne jabučice, očni kapci ( palpebrae superior et inferior ), veţnjača ( tunica conjunctiva ), suzni aparat ( aparatus lacrimalis ) i vjeĎa ( supercilium ). VjeĎa se sastoji iz čvrstih dlaka koje štite oko od znoja čela.  Mm.bulbi – očnu jabučicu oko njene središnje tačke obrću u svim pravcima 6 mišića, četiri prava i dva kosa. Pravi mišići oka su : mm.rectus bulbi superior, inferior, medialis et lateralis i polaze od ovalnog tetivnog prstena ( anulus tendineus ), pruţaju se naprijed i završavaju na beonjači , na različitom rastojanju od periferne ivice roţnjače.  M.oblicus bulbi superior ( gornji kosi mišić ) pripaja se iznad ovalnog otvora tetivnog prstena, a završava na spoljnom zadnjem kvadrantu gornje strane očne jabučice.  M.oblicus bulbi inferior ( donji kosi mišić ) polazi od donjeg ruba jame za suznu kesicu ( fossa sacci lacrimalis ) i završava na donjoj strani očne jabučice, na njenom spoljno zadnjem kvadrantu.  Gornji kosi mišić inervira n.trochlearis, spoljni pravi mišić n.abducens , a sve ostale n.oculomotorius.

 Omotaĉi oĉne jabuĉice:  Fibrozna čahura ( capsula bulbi – Tenoni ) pruţa se od duralnog omotača očnog ţivca naprijed do roţnjače i fiksira očnu jabučicu,od beonjače odvojena rastrestim vezivnim tkivom koje omogućava lakše obrtanje očne jabučice u čahuri, od nje se odvajaju fascije za mišiće i dva bočna nastavka koja se pruţaju doorbitalnog ruba.  Lojna čahura ( corpus adiposum ) ispunjava mrtve prostore u očnoj duplji.  Pokosnica očne duplje ( periorbita ) prebacuje se preko gornje i donje orbitalne pukotine i svojim nastavcima ulazi u očne kapke ( septum orbitale ). U visini donje orbitalne pukotine sadrţi glatke mišićne ćelije , m.orbitalis – Mülleri.

 Palpebrae superior et inferior ( oĉni kapci ) – mišićno koţni nabori koji se spuštaju ispred oka i štite ga od vanjskih uticaja. Svojim slobodnim rubom ograničavaju meĎukapačni otvor ( rima palpebrarum ) i njegova dva ugla, spoljašnji i unutrašnji . Spoljni ugao oka ( angulus oculi lateralis ) je oštar i postavljen više nego unutrašnji ugao ( angulus oculi medialis ) koji je zaobljen . Na slobodnom rubu kapaka u blizini unutrašnjeg ugla nalazi se po jedna suzna bradavica ( papilla lacrimalis ). Na prednjim ivicama su usaĎene čvrste dlake , trepavice (cilia). Gornji kapak je širi od donjeg i ima poseban mišić podizač, m.levator palpebrae superioris. Kapci sadrţe fibrozno hrskavičastu pločicu, tarsus superior et tarsus inferior . Zauzima samo polovinu visine kapka i produţuje se ka rubu orbite pomoću orbitalne pregrade ( septum orbitale ) koja predstavlja nastavak pokosnice. U potkoţnom tkivu kapka nalazi se poprečnoprugasti kruţni mišić oka , m.orbicularis oris. Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 41

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  Apparatus lacrimalis ( suzni aparat oka ) – tu spadaju suzna ţlijezda, odvodni organi suza, suzni kanalići, suzna kesica i nosnosuzni kanal .  Suzna ţlijezda ( gl.lacrimalis ) nalazi se u gornje - spoljnom uglu očne duplje i tetivom podizača gornjeg kapka podijeljena na gornji i donji dio ( pars orbitalis et palpebralis ).  Njeni izvodni kanalići ( ductuli excretorii ) otvaraju se u gornjem dijelu veţnjače ( fornix conjuctivae superior ).  Suze ( lacrimae ) pri treptanju premazuju roţnjaču i ispiru je, skupljaju se u unutrašnjem dijelu oka, u suznom jezercu (lacus lacrimalis ) i odatle ulaze u suzne kanaliće ( canaliculi lacrimalis ).  Gornji i donji suzni kanalić završava se na spoljnom zidu suzne kesice ( saccus lacrimalis ). Od suzne kesice do donjeg nosnog hodnika silazi nosno – suzni kanal ( ductus nasolacrimalis ).

 Tunica conjuctiva ( vežnjaĉa ) – sluzokoţa koja pokriva zadnju stranu kapaka ( tunica conjuctiva palpebrarum ) i prednji dio sclerae ( tunica conjuctiva bulbi ). Ona gradi dva svoda, gornji i donji .U lateralnom dijelu gonjeg svoda ( fornix conjuctivae superior ) otvaraju se izvodni kanali suzne ţlijezde. U medijalnom uglu oka ona obrazuje suznu bradavicu ( caruncula lacrimalis ) upolje od nje polumjesečasti nabor ( plica semilunaris conjuctivae ) koji predstavlja zakrţljali treći očni kapak i ograničana s unutrašnjim uglom oka suzno jezerce ( lacus lacrimalis ).

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 42

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho ORGANUM STATOACUSTICUM S. VESTIBULOCOCHLEARIS Uho je parni organ koji sadrţi čulo sluha i ravnoteţe .Organ za sluh i ravnoteţu predstavljaju unutrašnje uho ( auris interna ) i oba dijela VIII moţdanog ţivca , pars cochlearis et pars vestibularis n.vestibulocochlearisa od kojih prvi sprovodi zvučne nadraţaje, a drugi nadraţaj statike i dinamike glave. Spoljno uho ( auris externa ) i srednje uho ( auris media ) su pomoćni organi koji prihvataju i sprovode zvučne vibracije do unutrašnjeg uha. Vanjsko uho prima zvučne talase i provodi ih do srednjeg uha, srednje uho pretvara zvučne talase u vibracije i provodi ih do unutrašnjeg uha.

23. AURIS EXTERNA – spoljno uho U spoljno uho spadaju auricula ( ušna školjka ) i meatus acusticus externus ( vanjski ušni hodnik ili zvukovod ) na čijem dnu se nalazi membrana tympani ( bubna opna )  AURICULA – ušna školjka je ovalna oblika sa karakterističnim reljefom. Na njoj se razlikuju lateralna i medijalna strana. Lateralna strana konkavna i okrenuta prema dole i naprijed sadrţi brojna udubljenja i ispupčenja. Na njoj se nalaze ispupčenja ( concha auriculae ) u čijem je donjem dijelu otvor (cavum conchae ) gdje započinje vanjski zvukovod. Medijalna strana, konveksna i svojim središnjim i prednjim dijelom je prirasla sa kosti lobanje dok joj je ostali dio slobodan i sadrţi udubine i izbočenja koja odgovaraju lateralnoj strani. Hrskavica ušne školjke ( cartilago auticulae ) , elastična hrskavica , uvjetuje oblik i reljef , a nedostaje jedino u donjem dijelu ušne školjke, njenom reţnjiću ( lobulus auriculae ).  MEATUS ACUSTICUS EXTERNUS – spoljni ušni hodnik ( vanjski zvukovod ) dug je oko 2,5 cm. Vanjski zvukovod sastoji se iz dva dijela : lateralni dio je fibrokartilaginozan , osnovu mu gradi hrskavica ( cartilago meatus acustici externi ) , a predstavlja nastavak cavum conchae i koštani dio skeleta vanjskog zvukovoda kojeg čini pars tympanica ossis temporalis i završava ţlijebom ( sulcus tympanicus ) u kojem je fiksirana membrana tympani. Spoljni ušni hodnik ima vijugav pravac u obliku slova S. U koţi koja ga oblaţe nalaze se lojne i krupne znojne ţlijezde ( glandulae ceruminosae ). Sekret znojnih ţlijezda pomiješan s lojem ( sebum ) i deskvamiranim ćelijama obrazuje ušnu mast ( cerumen ) koja je ţućkaste boje.  MEMBRANA TYMPANI – bubna opna koja predstavlja granicu izmeĎu spoljnog i srednjeg uha, postavljena je koso i ima oblik ovalne ploče. Lateralna strana je okrenuta u meatus acusticus externus. Na središnjem dijelu njene spoljne strane nalazi se ljevkasto udubljenje , pupak bubne opne ( umbo memranae tympani ) i ispred njega svjetlosni trougao. Od pupka pruţa se naviše i naprijed traka ( stria mallearis ) , a na njenom vrhu nalazi se malo okruglo ispupčenje ( prominentia mallearis ). Ovu traku i ispupčenje izaziva čekić ( malleus ) Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 43

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho svojom drškom i lateralnim nastavkom koji su utkani u srednjem, fibroznom sloju bubne opne. Od ispupčenja pruţaju se dva nabora , prednji i zadnji ( plica mallearis – anterior et posterior ) koji označavaju granicu izmeĎu gornjeg , labavog dijela ( pars flaccida ) i donjeg , zategnutog dijela bubne opne ( pars tensa ).  Bubna opna je spolja pokrivena istanjenom koţom ( stratum cutaneum ), a iznutra sluzokoţom ( stratum mucosum ). Ispod sluzokoţe na granici izmeĎu zategnutog i labavog dijela bubne opne prolazi bubna vrpca ( chorda tympani ), grana n.facialis .  Srednji sloj bubne opne sastoji se od radijalnih i kruţnih fibroznih snopova. Na periferiji je pojačan fibroznohrskavičastim prstenom kojim je pričvšćen u ţlijebu ( sulcus tympanicus ) timpaničnog dijela sljepoočne kosti ( os temporale ). Srednji sloj nedostaje u labavom dijelu bubne opne koji se pričvršćuje u usjeku ljuske sljepoočne kosti ( incisura tympanica ).

24. AURIS MEDIA – srednje uho Srednje uho grade tri pneumatične šupljine: cavum tympani ( bubna duplja ), antrum mastoideum ( mastoidna pećina ) i tuba auditiva Eustachii ( slušna truba ) koje su meĎusobno povezane i pruţaju se od mastoidnog nastavka sljepoočne kosti naprijed i unutra do nosnog sprata ţdrijela ( pars nasalis ). Obloţeno je tankom sluzokoţom koja dolazi iz gornjeg sprata ţdrijela. U njegovom srednjem dijelu , u bubnoj duplji nalaze se tri koščice : čekić ( malleus ), nakovanj ( incus ) i stremen ( stapes ) koje sprovode zvučne vibracije od bubne opne do unutrašnjeg uha.  CAVUM TYMPANI – bubna duplja je pnumatični prostor u piramidi temporalne kosti, sadrţi slušne koščice. Od meatus acustici externi dijeli ga mambrana tympani koja mu čini veći dio lateralnog zida. Ima šest zidova:  Lateralni zid ili paries membranaceus koji gotovo u cijelosti gradi buna opna, a samo mali gornji dio ovog zida ljuska sljepoočne kosti  Medijalni zid ili paries labyrinticus ujedno čini i lateralni zid slušnog aparata ( labirinta ). Gotovo na sredini tog zida nalazi se izbočenje, promontorium koju čini bazalni dio cochleae. Ispod i iznad promontoriuma je po jedan otvor. Gornji ovalni otvor ( fenestra vestibuli ) predstavlja komunikaciju sa predvorjem ( vestibulum ), zatvoren je sa bazom stremena ( basis stapedis ). Donji okrugli otvor ( fenestra cochleae ) vodi u puţnicu ( cochleu ) i zatvoren je opnom ( membrana tympani secundaria ).  Donji zid ili paries jugularis je najuţi od svih zidova bubne duplje, tanak je i počiva na početnom dijelu unutrašnje jugularne vene.  Gornji zid bubne duplje ili paries tegmentalis čini tanka koštana pločica , tegmentum tympani. Nastavlja se nazad i gradi krov mastoidne pećine. Na njemu postoji uzana pukotina, izmeĎu piramide i ljuske sljepoočne kosti, fissura petrosquamosa.  Prednji zid ili paries caroticus ima dva otvora i ispod njih ispupčenje koje se naziva a.carotis interna . Donji, veći otvor - ostium tympanicum tubae auditivae vodi u slusnu Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 44

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho trubu , a gornji otvor se nastavlja nazad, iznad promontorijuma ţlijebom – semicanalis m.tensoris tympani. Kroz otvor i ţlijeb prolazi m.tensor tympani.  Zadnji zid ili paries mastoideus ima trouglasti otvor čiji je vrh okrenut nadole. Otvor vodi u kratki kanal, prilaz ka mastoidnoj pećini ( aditus ad antrum mastoideum ). Ispod otvora nalazi se piramidalno ispupčenje ( eminentia pyramidalis ) u kome se nalazi m.stapedius.  Ossicula auditis ( slušne košĉice ) –malleus ( čekić ), incus ( nakovanj ) i stapes ( stremen ) pruţaju se od bubne opne do vestibularnog otvora koštanog unutrašnjeg uha. One su pričvršćene vezama za zidove bubne duplje, spojene meĎusobno pomoću dva pokretna zgloba i pokrivene sluzokoţom srednjeg uha. Njima su pridodata dva mala poprečnoprugasta mišića ( musculi ossiculorum auditus ) koji regulišu pokrete meĎu slušnim koščicama. M.tensor tympani – mišić zatezač bubne opne koji polazi od hrskavičastog dijela tube auditivae , a završava na vratu malleusa . Inerviran je od grane n.mandibularisa , svojom kontakcijom povlači bubnu opnu medijalno i štiti Cortijev organ od prejakih podraţaja, povećava pritisak perilimfe. M.stapeidus – mišić stremena nalazi se u piramidalnom ispupčenju zadnjeg zida bubne duplje. On svojom kontrakcijom povlači stremen lateralno , olabavi bubnu opnu ( smanji pritisak perilimfe u unutrašnjem uhu ) te je moguća percepcija slabijih podraţaja. Inervira ga n.facialis.  Malleus ili ĉekić je najveća slušna koščica, ima glavu ( caput mallei ), dršku ( manubrium mallei ) i dva nastavka, prednji i bočni ( processus anterior et lateralis ). Njegova drška i nastavci utkani si u srednjem , fibroznom sloju bubne opne, a glava čekića zglobljava se s tijelom nakovnja - art.incudomallearis. Od nje do krova bubne duplje pruţa se lig.mallei superius, gornja veza čekića.  Incus ili nakovanj ima tijelo, kratki i dugi krak. Od tijela ( corpus incudis )pruţa se ka krovu bubne duplje gornja veza nakovnja ( lig.incudis superius ). Kratki krak ( crus breve ) pruţa se nazad i s podom prilaza mastoidnoj pećini ( aditus ad antrum ) pričvršćen je zadnjom vezom ( lig.inudis posterius ). Dugi krak ( crus longum ) spušta se iza drške čekića i svojim vrhom zglobljava se s glavicom stremena – art.inucudostapedia.  Stapes ili stremen je najmanja slušna koščica. Njegovu glavu ( caput stapedis ) i bazu ( basis stapedis ) povezuju dva lučna kraka, prednji i zadnji ( crus anterius et posterius ). Baza je pričvršćena uz rub vestibularnog otvora prstenastom vezom ( lig.anulare stapedis ). Ispod sluzokoţe unutrašnjeg zida bubne duplje nalazi se nervni splet , plexus tympanicus koji obrazuju n.tympanicus – Jacobsoni i simpatičke grane ( nn.caroticotympanici) unutrašnjeg karotidnog spleta ( plexus carotisuc externus )

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 45

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho  ANTRUM MASTOIDEUM – mastoidne pećina je je konstantna veća šupljina iza cavum tympani , a s kojom je u vezi preko aditus ad antrum. Nalazi se odmah iza zadnje ivice spoljnog ušnog otvora. Lateralni zid čini koštano tkivo sa mastoidnim celulama, medijalni zid je osobito vaţan, čini ga koštana lamela, koja sadrţi u sebi cellulae mastoideae, a u neposrednom je dodiru sa sinus sigmoides i sa durom mater fossae cranii occipitalis. Gornji zid čini straţnji dio tegmenis tympani , a donji zid čini koštana lamela koja dijeli antrum od canalis nervi facialis. Straţnji zid čine cellulae mastoideae i lamela koja ga dijeli od sinus sigmoides , a sprijeda je otvor aditus ad antrum.

 TUBA AUDITIVA - EUSTACHII – slušna truba je dijelom koštani, dijelom fibrokartilaginozni kanal obloţen sluznicom. Počinje na lateralnom zidu pharynx – a, a završava u cavum tympani. Tuba auditiva sluţi za provoĎenje zraka u cavum tympani , da bi atmosferski pritisak bio stalno jednak s obje strane membrane tympani. Fiziološki je zatvorena je su zidovi hrskavičasto opnastog dijela priljubljeni jedan uz drugi, otvara se pod djestvom svojih mišića kad treba izjednačiti pritisak. Slušna truba, koja je duga oko 36mm, pruţa se od prednjeg zida bubne duplje do bočnog zida nasopharynxa, i to koso unapred, unutra i naniţe. Ona se, slično kao i spoljašnji ušni kanal, sastoji iz dva dijela, koštanog i hrskavišavog, tako da se, idući od bubne duplje prema ţdrijelu na slušnoj trubi razlikuju slledeći sastavni dijelovi:  Ostium pharingeum tubae auditivae ili ždrijelni otvor nalazi se na lateralnom dijelu pharynxa, pars nasalis iza conchae nasalis inferior.  Pars cartilaginea tubae auditivae ili hrskaviĉasti , veći dio graĎen od hijaline hrskavice prostire se do isthmusa.  Isthmus tubae auditivae je suţeno mjesto ,nalazi se na spoju hrskavičastog i koštanog dijela, odgovara vanjskom otvoru semicanalis tubae auditivae.  Pars ossea tubae auditivae ili koštani dio čini manju zadnje - spoljašnju trećinu trube, pruţa se od bubnog otvora unaprijed i ka unutra. Ovaj dio trube obrazuje polukanal slušne trube (semicanalis tubae auditivae).  Ostium tympanicum tubae auditivae ili bubni otvor jeste njen zadnje-spoljašnji ovalni koštani otvor koji se nalazi na prednjem ili karotidnom zidu bubne duplje.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 46

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho 25. AURIS INTERNA ili LABYRINTHUS– unutrašnje uho je sadrţi dva organa, akustički i statički koji su anatomski i funkcionalno veoma različiti. Oba organa se satoje od membranoznih kanala i vrećica unutar kojih teče endolimfa i koji su uloţeni u koštane kanale i šupljine u piramidi temporalne kosti, stoga se razlikuju : labyrinthus osseus ( koštani dio ) i labyrinthus memranaceus ( opnasti dio ) unutrašnjeg uha. Šupljine izmeĎu membranoznog labirinta i kosti ispunjene su perilimfom. Uloga unutrašnjeg uha je da prima zvučne vibracije od srednjeg uha, provodi ih do centara u kori velikog mozga putem akustičkog puta i da registruje promjene poloţaja tijela.  LABYRINTUS OSSEUS ili koštani labirint graĎen je od naprijed postavljene puţnice ( cochlea ), središnje šupljine ili predvorja ( vestibulum ) od kojih se prema nazad pruţaju tri koštana polukruţna kanala ( canales semicirculares ).  Cochlea je dva i po puta zavijeni koštani kanal oko centralnog koštanog dijela ( modiolusa ). Modiolus je u vidu šuplje kupe čija baza odgovaradnu unutrašnjeg ušnog hodnika ( meatus auris internus ), a vrh mu je upravljen naprijed i dole. On sadrţi spiralni kanal ( canalis spiralis ) u kome se nalazi ganglion slušnog ţivca. Od njega polazi spiralna pločica ( lamina spiralis ossea ) koja nepotpuno dijeli kanal puţa u dva sprata, gornji ( scala vestibuli ) i donji ( scala tympani ).  Koštani polukružni kanali – prednji ( canalis semicircularis anterior ), zadnji ( canalis semicircularis posterior ) i spoljni ( canalis semicircularis lateralis ) nalaze se u tri ravni koje se meĎusobno sijeku pod pravim uglom i pomoću pet otvora završavaju u vestibulumu . Odgovaraju istoimenim membranoznim kanalima.  LABYRINTHUS MEMBRANACEUS ili opnasti labirint sastoji se od nekoliko dijelova koji odgovaraju koštanim dijelovima. To su akustički dio ( pars auditiva ) i statički dio ( pars statica ) . Akustički dio sastoji se od ductus cochlearis ( opnasti puţ ) koji je uloţen u canalis spiralis cochleae ( spiralni kanali puţnice ) , a statički dio sastoji se iz sacculusa i utriculusa koji su uloţeni u vestibulum i iz ductus semicirculares ( polukruţni kanalići ) koji su ulozeni u canales semicirculares ( polukruţni kanali ). U vestibulumu se nalaze dva kesasta proširenja opnastog labirinta, mješinica ( utriculus ) i vrećica ( sacculus ) koja su meĎusobno povezana jednim kanalićem ( ductus reuniens ). S utriculusom su povezana tri opnasta polukruţna kanalića ( ductus semicirculares ) koji su okruţeni perilimfom i smješteni u istoimenim koštanim kanalićima. Sacculus je povezan tankim kanalićem s početnim vestibularnim dijelom puţa.  Ductus cochlearis – opnati puţ iz prednjeg dijela vestibuluma ulazi u kanal koštanog puţa i takoĎe gradi dvije i po vijuge. Njegova tri zida su : donji ili bazalni ( lamina basilaris), periferni ( paries externus ) i gornji ( paries vestibularis ) koji je okrenut ka vrhu koštanog puţa. Na njegovom bazalnom zidu , na lamini basilaris počiva Kortijev organ ( organum spirale Corti ) gdje su smješteni receptori za zvučne nadraţaje. Spiralni ganglion smješten je u spiralnom kanalu stoţera koštanog puţa. Od njega polaze aksoni koji obrazuju akustički dio VIII moţdanog ţivca ( pars cochlearis

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 47

ANATOMIJA ČOVJEKA - nervni sistem, oko i uho n.vestibulocochlearis ). Ductus cochlearis je ispunjen endolimfom, prozirnom tekućinom sličnoj likvoru.  Statiĉki organ – sastavljen je od jednog dijela membranoznog labirinta, a dijeli se na sacculus, utriculus i ductus cochlearis kojima pripada endolimfatički aparat, koji kao ductus endolymphaticus izlazi iz sacculusa, a završava u cavum cranii sa proširenjem saccus endolymphaticus. Crista ampullaris, maculla statica saculi et utriculi čine statički organ koji registruje zvučne vibracije. Neuroepitelne ćelije statičkog dijela smještene su u zadebljanjima ( macullae i cristae ). Podraţaji iz neuroepitelnih ćelija se do CNS-a prenose vlaknima akustičkog i statičkog nerva ( n.acusticus i n.staticus )

 UTRICULUS I SACCULUS – mješinica i kesica priljubljene su uz medijalni zid vestibuluma. One su povezane uzanim kanalićima ( ductus utriculosaccularis ) koji se nastavlja na ductus endolymphaticus. Na spoljnim zidovima postoji po jedno zadebljanje , mjesto gdje pristupa ţivac, statička mrlja ( macula statica utriculi i macula statica sacculi ) koje je na unutrašnjoj strani pokriveno neuroepitelom.  Ductus semicirculares – predstavljaju tri membranozne cijevi savijene u luku, a ulaze sa oba kraja na straţnju i gornju stranu utriculusa. Postavljeni su u koštane semicirkularne kanale , smješteni su u tri ravni : u frontalnoj ( ductus semicirkularis anterior), u sagitalnoj ( ductus semicircularis posterior ) i u horizontalnoj ( ductus semicirculares lateralis ). Nisu jednake debljine čitavom duţinom nego su u jednom kraju prošireni te čine ampullae membranaceae. Ductusi su priljubljeni uz konveksitet kanala , ali ampullae se ne priljubljuju potpuno jer ih sprečava sulcus ampularis koji se nalazi na svakoj ampuli s vanjske strane koji je postavljen u smjeru okomito na smjer toka ductusa, u njemu se nalaze nervne niti koje koje pristupaju na ampullae. Na unutrašnjoj strani svake ampullae nalazi se izbočenje , crista ampullaris ili ampularni greben.  ENDOLIMFA je prozirna tekućina koja ispunjava ductus cochlearis. Stvara je epitel iz striae vascularis a komunicira sa endolimfom u vestibulumu.  PERILIMFA je tečnost koja ispunjava prostor izmeĎu koštanog i opnastog labirinta, nastaje od endolimfe koja putem osmoze prolazi kroz zid opnastog unutrašnjeg uha. Ona otiče duţ VIII moţdanog ţivca u subduralni prostor lobanje i duţ v.canaliculi cochleae u subduralni prostor oko početnog dijela vagusa.

Kicić Esmeralda

Literatura: M.Bošković; B.Šljivić; D.Perović

Page 48