Žan-Žak Ruso --- Politički spisi

BIBLIOTEKA POLITIČKA MISAO BIBLIOTEKA POLITIČKA MISAO

Svezak32

Do sada objavljena: 1. LENJINIZVANMITOVAI 2. LENJINIZVANMITOVAII IvanBabić

3. POLITIČKA TEORIJA INSTRUMENTALIZMA

Georg Lukacs 4. ETIKA I POLITIKA

* * * 5. RAZVOJ I PERSPEKTIVE UJEDINJENIH NARODA Ante Pažanin 6. FILOZOFIJA I POLITIKA

* * *

7. ŽIVOTIDJELOJURJAKRIŽANIĆA

Niccolo Machiavelli 8. VLADAR

Frane Petrić 9. SRETAN GRAD

Ivo Brkljačić 10. TEORIJA O RASPODJELI U SOCIJALIZMU

Platon 11. DRŽAVA

Platon 12. DRŽAVNIK, SEDMO PISMO

Kar!Marx 13. FILOZOFSKO-POLITIČKI SPISI

Zvonko Posavec 14. DIJALEKflKAI POLITIKA

Radovan Vukadinović 15. ZONE BEZ NUKLEARNOG ORUŽJA

*** 16a ZNANOST, TEHNIKA, DRUŠTVO

*** 16b BITAKIPOVIJESNOST * ** 16c PRAKSAIPOLITIKA

J',41'\., ur- 1, Y Y

© 1993.

Jean-Jacques Rousseau

IP »INFORMATOR«, ZAGREB

POLITIČKI SPISI Naslov izvornika: 1.-1. Rousseau, OEUVRES COMPLETES III. Du contrat soci~l; Ecrits politiques Bibliotheque de !a Pleiade Editions Gallimard, Paris, 1964.

Preveli:

Bosiljka Brlečić Gordana Crnković-Raunić Divina Marion Dragutin Lalović Recenzija: GVOZDEN FLEGO ZVONKO POSAVEC

Uvodna studija:

Victor Goldschmidt Bilješke i varijante: Redakcija: Dragutin Lalović, Ante Pažanin, Ivan Prpić, Inge Perko-Šeparović, Radovao Vukadinović

JeanFabre Robert Derathe Sven Stelling-Michaud Izbor, redakcija prijevoda i pogovor:

Dragutin Lalović Za izdavača: Dr.IVOBURIĆ IVANPRPIĆ

fl~UiJu:_Izvormk Je ovoga djela«, kaže se u njoj »J. J. Rousseau predao g. Neckeru koJt ga Je dao umnožiti i načisto prepisati, ovako kakav je sada.« Bilješka potom podvlači važnost odstupanja otkrivenih između tog »izvor­ nika« 1 Pl:'og 12danJa u koJem_ su uklonjena barem tri paragrafa, a preinačena JC »nekohko odlomaka za koJe se čm1lo da možda odveć oštro govore protiv despotstva«. . . U_ vezi s pojedinostim�. i smislom tih »preinaka«, oslonit ćemo se na svoj knttčkt aparat. OvdJe _će b1t1 _dovolJno upozoriti na to da izravno saobraćanje Rousseau-:-Necker mgdJe ntJe potvrđeno i da je u velikoj mjeri nevjerojatno. Rousseau 1 nJegov1 opunomoćenici ili nasljednici, Wielhorski, Girardin, Du Peyrou (�f. dokumente što 1h Je sakupio i objavio Vaughan, op. cit., str. 410423) uvtJek su ukazivah samo na jednu osobu kao odgovornu za potajno raspačavanJe ovoga djela : na d'Alem_berta. No, vrlo je vjerojatna pretpostavka da Je W1elhorsk1? došavši u posjed »izvornika« ili čak neke prethodne verzije, tekst Jednoga 11! drugoga p�edao_ drugim _nepouzdanim čitateljima, a nije 1sklJučeno_ da se 1 Necke�. maze -12ravno 1h neizravno -ubrojiti medu njih. Potpum b1 popis SVIh pnJepi_sa (pretpostavimo li da je takav postupak uopće da 1h svrstamo u dvije skupine, ovisno o tome da li nog�ć) ITI.ozda dopust10 . sadrze 1h ne sadrze naznaku: travanj 1772. Za razliku od Coindetova i Mirabeauova prijepisa, on�j koji se ču�a _u Sor1?onnskoj biblioteci (S.) kao na­ slov no�1 samo: Razmatran1a o vladavini u Poljskoj i o njezinoj namjeravanoj

reformi od J JacquesaRousseaua.

_ i se na tako �e bi bilo �rijedno t_ruda zaustavit_ _ sitnoj i nevažnoj pojedinosti da ona ntJe snazno dopnmJela širenJu I stvaranJu povJerenja u ustrajnu legen­ du: naime, legendu o tome da je »reformaciju« (ili »reformu«) Poljske zami­ sho Jean-Jacques Rousseau, i to u travnju 1772., preuzetnost koja bi, s njegove strane_1 u to doba, ukazivala na neobičnu mješavinu prekomjerna samopouz­ d�n.ia I nedostatka osjećaja za stvarnost. Nijedna od tih zamjerki, međutim, mJe opravdana. Rousseau nije pomišljao na to da bude »zakonodavac« Po­ ljacima, pa_ čak ni reformator njihova državnog ustrojstva [constitution]: po­ zvan od W1elhorskoga kao savJetodavac, 1 to u svoJstvu stručnjaka, ograničio se_na to da iznese »r:a��atranja o namjeravanoj reformi« koju su, istina je, pnhčno neJasno zam1shh barski konfederat1. Samo ga je zanimanje za njihovu stvar 1, op�enitije_gledano, za državno ustrojstvo i sudbinu Poljske, navelo na to da svoJtnl saVJet1ma dade točno određen I često živahan izraz. S druge konfederata u času kada je za njih strane, nije dao povoljan odgovor na zah tjev _ sve bil? 1zgublJeno,_već onda kada se č1mlo da ratna sreća i nade u diplomaciju JOŠ uv1Jek ostavlJaJu neke poz1t1V11e mogućnosti za njihovu stvar i njihove na�me. O utemeljenost! tih mogućnosti, barem u neposrednoj budućnosti, tmdo Je JOŠ I manJe 1luzua od ptice zloslutn_1ce kakav je bio Mably s kojim se W1ethorski bio posaVJetovao pnJe nego s nJ1m. Kritičko nam čitanje tekstova

279

Razmatranja o vladavini u Poljskoj

ovom prigodom dopušta da smjestimo u njegovu pravu perspektivu djelo čije se tumačenje tradicionalno iskrivljavalo. (I) vrlo poučni (N.) (II) Vrline i mane (N.). U W je riječ vrline precrtana. (III) Rousseau je isprva bio napisao tko temeljito poznaje, ali je te riječi precr�ao i iznad toga napisao: tko je dobro proučio. Riječi: na licu mjesta olov­ kom su dodane u N. (IV) a također ponešto i one u njezinu susjedstvu (N.) (V ) i o nekim razmišljanjima (N.) (V I) U W je jedan redak ostavljen prazan; u N. na rubu piše: Opći prvi pogled, te je opći precrtana. 2 Od prve se rečenice postavlja pitanje: kakvom je dokumentacijom o poljskoj politici i pravu raspolagao Rousseau? »Prikaz vladavine u Poljskoj« što ga je Wielhorski navodno osobno za njega sastavio nije pronađen. Nikakav se spis koji bi odgovarao tom sastavku nije nalazio u arhivima obitelji Wielhorski, sačuvanim u biblioteci grofova Krasinski u Varšavi i nesrećom uništenih godine 1944. No, mora da se taj »prikaz«, sudeći po redoslijedu kojega se Rousseau drži u svojim Razmatra­ njima, svodio na pregled klasičnog tipa, neku vrstu podsjetnika o poljskim in­ stitucijama. Temeljno je djelo na tom području bilo djelo Saxona Gottfrieda Lengnicha,Jus publicum regni Poloniae, Dantzig,1742-1746,2 sv. in-8°,čije drugo,pregledano i prošireno izdanje objavljena 1765-1766. Ali Rousseauu i nije bilo potrebno da se zadubljuje u taj obilni traktat,jer su se posvuda mogli naći priručnici; u rukopisima ili tiskani, u kojima je ta grada bila odabrana i prilagođena za upotrebu znatiželjnicima za koje je reformacija Poljske,70-tih godina 18. stoljeća,bila prava tema oko koje će se nadmetati. Kada je sastavio i u svojimEpheme,ides du citoyen (br. II,III. i IY. iz 1770; III i IV iz 1771.) objavio Le/tres historiques sur l'etat actuel de laPologne et sur l'origine de ses malheurs, koje će kasnije izdati kao knjigu (Amsterdam,1772), opat je Baudeau tvrdio da ona proizlaze iz njegovih promatranja na licu mje­ sta i iz razgovora s »nekolicinom vrlo upućenih osoba« (medu koje spada i grof Wielhorski), ali također, dodao je, i »iz ozbiljna proučavanja nekoliko vrijed­ nih djela koja uopće nisu poznata u Francuskoj: kao što su, na primjer, djela viteza Pyrrhysa de Varillea«. Zapravo, djela ovoga normanskog plemića koji je, vezavši se kao upravitelj uz obitelj Sanguszko, odabrao Poljsku za svoju drugu domovinu, i nisu bila tako slabo poznata kako to hoće prikazati Baudeau, te će se Grimm u svojoj Con·espondence litteraire iz prosinca 1770. (cf. sv. IX, str. 195-196) uredno oboriti na njihova autora. Medu njegovim brojnim ogledima i djelcima, barem su tri privukla pažnju: Compendiwn politicum seu Brevis Dissertatio de variisPotoni imperii vicibus, Varšava, 1760; Essai politique sur laPologne, ibid., 1764; Lettres sur la constitution actuelle de Za Pologne et Za tenue de ses Dietes, ibid., 1769. U najgorem je slučaju Essai politique Pyrrhysa de Varillea, prepravljen i dopunjen u njegovim Lettres iz 1769., mogao pružiti Rousseauu dostatne obavijesti o svim tehničkim detalji-

280

Razmatranja o vladavini u Poljskoj

ma u vezi s poljskim institucijama. Stanovita nam srodnost nadahnuća štoviše itekako dopušta da polllislimo kako se Rousseau _ _ oslanjao na tog izvjestitelja u čijem se prosv1Jećenom rodolJublJu I repubhkanstvu barem izdaleka odra­ žavaju ideje P Konarskoga, nadaleko najpromišljenijega medu poljskim publicistima i reformatorima onoga doba. No, upravo iz tog razloga, Pyrrhysa de Varillea nije Rousseauu mogao preporuč1t1 veoma »reakcionarna« nastrojeni Wielhorski. Mora da je »pri­ kaz« što ga Je Wielhorski sastavio ili pribavio bio daleko formalnijega karak­ tera. Kako se po s�emu č_ini, taj _ se »pregled« izbliza držao (osim ako se nije i poistovJeć1vao s n11m) naJnovtJe rasprave o poljskim institucijama: Etat de Za Pologne avec un abrege de son_droit public et les nouvelles constitutions. Ovo je djelo od nekih tn stotme stramca m-12 (teoretski) bilo tiskano u Amsterdamu bez imena autora,ali je već u mjesecu srpnju 1770,bilo u prodaji u Parizu kod Hćrissanta mlađeg. Na njegovo će objavljivanje upozoriti Grimm u svojoj C01responance litteraire iz prosinca iste godine. Odobrenje La Grange de Checieuxa, tadašnjeg cenzora, nosi datum 2. veljače 1770. i u njemu se iz­ javljuje: »U ovom djelu nalazimo točan prikaz neobične vladavine u tom kra­ ljevstvu, pa nimalo ne sumnjam da će ono biti povoljno primljeno kod čitateljstva, naročito u današnje vrijeme kada cijela Evropa pažljivo prati kritični položaj u kojem se nalaze Poljaci«. Zapravo je to djelo u prvom redu spadalo u mformat1vnu I propagandnu kampanju koju je Choiseul bio po­ krenuo u službi vlastite poljske politike. Autor mu je bio glasoviti Christian Pf�ffel? »kraljev pravni stručnjak«, koji je već 1759. bio objavio svoje Mem.oires sur le gouvernem.ent de Pologne, te je tako sada ulučio priliku da ih ponovo uobliči u skladu s pogledima ministarstva. Njegovo se ime nalazi navedeno na nekoliko primjeraka, između ostaloga i na onome koji se čuva u Arhivima Mi�istarstva vanjskih poslova (Memoires Pologne). Isto je i s oba pnmJerka koJt se nalaze u Nacionalnoj biblioteci. Jedan je od njih (Rćs. M. 791), ex libris Ansse de V illoisona, prolažen čistim listovima. Na poleđini se zašrnne_ stranice može pročitati ova bilješka: »Rukom pisane zabilješke načm10 Je g. grof de Wielhorski,a na ovaj ih je primjerak prepisao g. Dague de Clalffontaine,tajnik grofa Wielhorskoga koji je sastavio (?)Prikaz vladavine u Poljskoj i bio veliki neprijatelj kraljevske vlasti. Isti je zadužio opata de Mablyja 1 Jean-Jacquesa Rousseau da pišu o vladavini u Poljskoj. Stoga je ovaj pri­ mjerak veoma dragocjen.« Zanimljivo,u svakom slučaju, u onoj mjeri u kojoj se time svjedoči o vezi Wielhorskoga s ministarstvom. U jednom se pismu (koje je također pre­ pisana, umjesto predgovora) konfederatski izaslanik smjerna obraća osobi koja nije pobliže označena, ali se čini da je riječ o nekom Choiseulovu opunomoćeniku, možda Rulhiereu, ako ne i o samom Choiseulu. Tu mu je osoba navodno stavila u zadaću da »istraži« Etat de Za Pologne. »Nisam očekivao«, kaže »sva ova istraživanja koja sam bio prisitjen poduzeti bilo zato da bih provjerio, bilo zato da bih potpuno utvrdio prvotni oblik velikoga broja bitnih poglavlja.« Nada se da će autor, za kojega pretpostavlja da je »stranac« 1 kojemu zahvaljuje na odanosti njegovoj domovini, njegove Primjedbe Promatrati »manje kao kritiku negoli kao sredstva zahvaljujući kojima bi se

281

�����������������-

Razmatranja o vladavini u Poljskoj

novo izdanje ovoga djela moglo učiniti pouzdanijim«. »Primjedbe«, koje su katkada jako dugačke i kojima je djelo do kraja popraćeno, općenito su tehničke naravi. Wielhorski se, međutim, ispričava što je svom rodoljublju dopustio da ga odvede malo predaleko i da ga navede na to da »doda nekoliko posebnih razmišljanja o pacta conventa i novim zakonima«, te zaključuje: »Kako ta razmišljanja potpuno prepuštam vašoj oštroumnosti, vi ćete, milo­ stivi gospodine, s njima učiniti sve što budete prosudili prikladnim.« Možemo se zapitati ne odgovara li Etat de Za Pologne, objavljena anonim­ no i obogaćeno primjedbama i »razmišljanjima« Wielhorskoga, stricto sensu dihotomiji koja je implicirana u prvoj rečenici Razmatranja. Kada je sastavljao Razmatranja, Rousseau je u svakom slučaju imao pred očima Pfeffelov podsjetnik ili neko potpuno slično djelo. Redoslijed kojega se on drži u glav­ nim se crtama, pa čak i u pojedinostima nekih poglavlja, podudara s pet knjiga ovoga djela: »Zemljopisni« uvod; Des trois Ordres du Royaume; Du gouverne­ ment public et des Dietes (što podrazumijeva i konfederacije); Du gouverne­ ment civil; Des revenus et des forces de Za Republique, a na to se kao dodatak nadovezuju Pacta conventa kralja Stanislava Augusta i »kratka zbirka zakona i uredaba«, donešenih na izvanrednom zasjedanju Sejma 1767-1768. Možemo, štoviše, ustanoviti da se brojke i navodi što ih iznosi Rousseau, kada se razlikuju od Pfeffelovih, slažu s onima koje u svojim primjedbama daje Wielhorski. Analogna se zapažanja mogu napraviti u vezi s prvim dijelom Mablyjevih Zapažanja. Dvojici je glavnih stručnjaka kojima se obratio za sa­ vjet Wielhorski, dakle, ponudio iste osnovne podatke. No, postoji još jedan spis što ga je svakako morao priključiti ostalima. Horoszki su mu generali bili stavili u zadaću da pod njihovim nadzorom sastavi Manifeste de Za Republique confedćrće de Pologne koji nosi datum od 15. studenog 1769. Po dolasku u Pariz krajem siječnja 1770., jedan mu je od naj­ hitnijih naloga bio da dade načiniti njc�()v francuski prijevod (i to, čini se, uz Rulhiereovu pomoć), te da se pobrine/., 1 iskanje i raspačavanje tog teksta (cf. u vezi s raznim ovim pojedinostima 11;1vude koje donosi Konopczynski, Kon­ federacja Barska, Varšava 1936--1938, sv. II, str. 579-585). Ova je preporuka, barem u pogledu materijalne realizacije, bila ve­ ličanstveno izvršena. Prijevod, u kojem je Choiseul ublažio žestinu pojedinih odlomaka protiv kralja Poniatowskog, bio je dogovoren već krajem svibnja 1770; Manifest je ubrzo tiskan na trošak Kraljevske tiskare i raspačan u velikim količinama. Primjerak koji se čuva u Poljskoj biblioteci u Parizu (br. 29635) nosi broj 8372. U njemu su sadržani brojni rukom pisani ispravci, za koje je poticaj dao, ako ih već nije i napisao, Wielhorski.1aj se lijepi svezak in-4°, uvezan u kožu, sastoji od dva dijela: Manifest obuhvaća 141, a 45 dokazanih spisa ispunjava preostalih 295 stranica. Zbog sjajnoga se prikaza još više ističe osrednjost, ako li ne i ispraznost sadržaja. Bitni se dio ograničava na sitničavu i svadljivu polemiku koja je više okrenuta protiv kralja i njegovih stričeva Czartoryskih negoli protiv njihovih ruskih zaštitnika. Nabrajaju se napadi što su ih oni, od smrti Augusta III. do ugovora koji je Sejmu 24. veljače 1768. nametnuo knez Repnin, počinili protiv poljskih sloboda; svaki se pokušaj da se libentm veto

282

Razmatranja o vladavini u Poljskoj

zamijeni većinskim odlučivanjem prokazuje kao korak prema apsolutizmu; oštro se odb1JaJu otpad111čk1 zahtjevi za političku jednakost. Toko se u svom najnegativnijem i najnazadnjačkijem vidu, ukazuje ono što se ne bi �i moolo nazvati programom, pa čak ni idealom . konfederata, osim ako se taj ideai"ne svede na . rodolJu?na razmetanp koJa se provlače kroz manifest i diktiraju završnu nJeč: Penre possumus, tunere numquam. M �blyju ? kao i Rousseauu služi na čast što se nisu nikako dali sputati tako osrednjim c1IJev1ma 111 �ako oč1gledmm predrasudama. Prvi se, unatoč gotovo Jednodušnom raspolozenJ.u konfederata, zalaže za napuštanje veta i za nasljednu n1onarh11u; drugi, čak ako se u ova dva pitanja i slaže s njima, ali zbog razl oga kOJI nema1.u mšta zajedničko s njihovima, pazi da se ne odazove na n11hovu kivnost 1 nJthove polemike. Posebno, i to još otvorenije nego Mably, prešućuJe _ sve.ono što Je u nekoj vezi sa škakljivim pitanjem o otpadnicima, mada to pitanJe zauzima značajno mjesto, kako u Man�f'estu, tako i u primjed­ bama na koJe Je W1elhor�koga nadahnulo Pfeffelovo poglavlje (I, 7, str. 69 sq.) pod naslovom . Etat publtc de Za Rehgi.on. Iz obzirnosti, opreza ili iz principa, Rousseau Je pazio da se ne uplete u ideološku borbu započetu Voltaireovim napadima protiv »fanatičnosti« konfederata. On, naprotiv, najveću važnost pndaJ