Agatha Furbinger - Kako Bi Bilo Da Te Zavedem

~1~

Dobrodošli u Deborah - svijet pun ljubavi i strasti

Kako bi bilo da te zavedem? Strastveni ljubavni roman

Agathe Furbinger

~2~

1 Proljetni dan bližio se kraju. Claire Barron pomislila je kako se u Floridi uvijek brzo smrači kada sunce jednom nestane iza horizonta. Ubrzala je korak i uputila procjenjivački pogled prema čamcima koji su bili usidreni u luci punoj palmi. Ugledavši zgodnu jahtu sa mesinganim ukrasima pogled joj je zastao, pa je i ona zastala ugledavši ime broda. Morska Vila. Njene su se oči raširile i krv joj je pojurila u obraze. Sljedećeg trena na ramenu je osjetila snažnu ruku. “Marc, nasmrt si rnepreplašio!” Muškarac koji se odjednom našao iza nje primio ju je za ruke i poljubio u obraz. “Jesi li u New Yorku kupila mnogo zgodne odjeće?” “Oh, nova jesenska moda je jednostavno fantastična i... ali to te ne zanima. Kada mi je Darlene dala tvoju poruku nije mi bilo jasno zašto se upravo ovdje želiš sastati samnom. Jahta? A i to ime!” Oko njegovih zelenih očiju pojavile su se bore smijeha. “Nije li predivna? Idealna za kratka krstarenja.” Tvoje će se prijateljice sigurno veseliti.’’ Nakratko je oklijevao. “Ukoliko stupe na jahtu, sigurno hoće. Što kažeš na razgledavanje?” Claire je podigla glavu i pogledala njegovo preplanulo lice. Njegova tamnosmeđa kosa sa svijetlim, od sunca izblijedjelim pramenovima, nakupila se na kragni njegove bijele polo majice. U Marcovu držanju bilo je malo arogancije kada je ruke stavio u džepove svojih ispranih traperica. Njegov je osmijeh bio topao i poznat, no Claire se učinilo da u njemu vidi tračak straha i nesigurnosti. Ili je to bila samo varka sumraka koji je svoje varljivo svjetle bacao na njegovo lice? Primio ju je pod ruku i odveo prema jahti. Dok su hodali molom, pričao je o beznačajnim stvarima. Clarie je bila sretna što ne mora mnogo pričati jer ju je njegov dodir potpuno iznenadio toliko da je od njega zadrhtala. Što se to događalo s njom? Pa već je prije mnogo godina naučila kontrolirati svoje osjećaje. ~3~

Kada su ušli u stambeni dio jahte Claire se morala nasmiješiti. Imala je dojam kao da se nalazi u nekom samačkom stanu. Bio je uređen u smeđe i bež tonove a na podu se nalazio debeo tepih. “Vrlo snobovski,” rekla je Claire. On se nasmiješio. “Već mi godinama govoriš da sam snob.” Stavio je ruku oko njena struka i Claire se pritom malo zavrtilo u glavi. Morala se malo odmoriti prije nego što je krenula prema luci. Kada je bila umorna postojala je opasnost da neće moći sakriti kako se osjeća u Marcovoj blizini. “Sjedi, smjesti se udobno, Vilo,” rekao je Marc krečući prema malenom drvenom baru. “Prošlo je barem mjesec dana od kada sam te zadnji puta vidio. Hajdemo najprije nešto popiti prije nego što ti pokažem jahtu.” Claire se smjestila na kauč udobne se naslonivši na jastuke. Osjetila je kako joj se tijelo pri ljuljanju broda opušta. Nekoliko minuta kasnije Marc joj je donio Lime Daquiri. Sjeo je pored nje, ispružio noge otpio gutljaj viskija. “Koliko klijenata imaš sada?” upitao je. “Oko trideset. Darlene i ja jedva stižemo sve.” “Trebala bi proširiti posao, zaposliti više ljudi i potražiti novi prostor. Kada si stigla kući?” Claire se namrštila. “Prvo ne razmišljam u istim dimenzijama kao i ti a drugo, u gradu sam tek nekoliko sati. Stvarno, mislila sam da si u Hong Kongu? Umjesto toga gubiš vrijeme na svojoj novoj luksuznoj igrački.” Marc se nasmijao. “Ponekad me podsjećaš na svog oca.” Claire se nasmijala prisjetivši se južnjačkog dijalekta Johna Barrona i njegov način izražavanja. Za razliku od njene majke, nikada se nije potrudio riješiti se naglaska. “Ne radi se o tome kako pričaš već što govoriš. Iako moram priznati da me i ton tvog glasa pomalo podsjeća na tvog oca,” rekao je kao da joj može čitati misli. “Mogla bih platiti fonetičara i naučiti govoriti poput tebe i tvoje majke,” rekla je Claire gladajući kroz mali prozor u tamu. Zašto li je samo imala osjećaj da ju Marc priprema na nešto važno što joj želi reći? ~4~

“Ne, nemoj to napraviti. Sviđa mi se zvuk tvog glasa. Želiš li još jedno piće’!” “Ne, hvala.” Marc je ustao i krenuo prema baru kako bi sebi natočio još jedno piće. Rijetko je nakon večere pio više od jednog pića, no sada je morao dobiti na vremenu, kako bi joj mogao reći ono što namjerava. Prokleta Lynn... Pa, mogao je barem pokušati Claire taktično javiti vijest od njene majke. Proučavao je njeno napeto lice. Unatoč teškim vremenima koje je proživjela zračila je veselošću. Možda je to bio razlog zašto je izgledala mlađom od dvadesetišest. Njena plava kosa i velike plave oči bile su naslijeđe njena oca. Od majke je nasljedila visoke jagodice lica, tamni ten i pune usne koje nisu trebale više od samo malo sjajila kako bi došle do punog izražaja. Marcov pogled prešao je preko njenog nježnog tijela i zavodljivih grudi. Kako je cijeli život proživjela u sjeni jedne od najljepših žena na svijetu, Claire očito nije bila svjesna vlastite privlačnosti. Marc je uzeo čašu i vratio se na kauč. Claire je primijetila da se bora između njegovih obrva produbila osjećajući nelagodu zbog toga. “Zašto si pomaknuo dolazak?” upitala je. Čitavu minutu trajala je nelagodna šutnja i Claire je bila sva u grču. Osjećala je da nešto nije u redu. “Je li ti Darlene rekla... da je zvala Lynn dok si bila u New Yorku?” upitao je Marc. “Ne. Je li... je li mama dobro?” Marc se nakašljao. “Lynn se prije dva dana udala. Njen suprug je bogati Teksašanin, Anthony Portson. “ “Ah, opet je stigla do oltara?” upitala je Claire sa tmurnim smiješkom. Na Marcovu se licu pojavio izraz boli. “Želio bih da nisi toliko ogorčena.” “Rezignirana je bolji izraz. Dakle, ovo je broj šest među njenim supruzima. Naravno da ima novca. Što je osim toga drugačije na njemu? Mislim, čini mi se da si ti prilično uzbuđen oko cijele stvari.” ~5~

Marc ju je primio za ruku i nježno ju pomilovao što je u Claire izazvalo osjećaj slaboće. “Lynnin novi suprug je mojih godina.” Rekao je tiho. “Tridesetipet? Pa, mama izgleda barem deset godina mlađe nego što ustvari je, čemu dakle uzbuna?” “Lynn je zatajila svoje prave godine a i nije mu rekla da ima tebe.” Claire je progutala i zatim ravnodušno slegla ramenima. “Pa ne viđam ju prevše često.” “Ostat će s tobom u vezi. Dovraga, Claire. Tako je najbolje za tebe. Vjenčanje je držala u tajnosti kako bi svoje i tvoje ima držala podalje od novina”, rekao je Marc i uzdahnuo, “nemaš pojma kako je to kada te uvijek slijede znatiželjni novinari željni senzacija.” Claire je odložila čašu i zgrčila ruke u krilu. Zašto ju je Marc stalno branio? Je li i njega Lynn začarala svojom osobnošću? Zašto nebi? Kada je Claire još bila dijete njena je majka bila jedna od najtraženijih fotomodela u SAD-u. I još danas ljudi vole čitati o njoj, što radi, kako se oblači, tko je njen najnoviji suprug, što jede ... Unatoč otvorenosti prema novinarima Lynn je uvijek uspijevala svoj privatni život zaštititi od javnosti. “Pitam se, kako li je mama uspijevala držati tatu i mene podalje od medija.” “Bila je još vrlo mlada kada se udala za Johna i nedugo nakon tvog rođenja razveli su se. Nitko se nije sjetio provjeriti jesu li informacije koje je Lynn tada dala novinarima točne. Hvala Bogu da je tako. Ali reci mi, ne idemo li van na večeru?” Claire je ustala. “Ja sam potpuno iscrpljena. Nadoknadit ćemo to kada se vratiš.” “Ali moraš nešto pojesti Vilo.” Na trenutak je sklopila oči. “Prošla me volja za jelom!’’ “Ne odlazim prije vikenda. Nazovi me ako me trebaš.” Claire je pomakla pramen kose lica i uspjela se nasmijati. “Marc, ja sam odrasla žena i više se ne moraš osjećati odgovornim za mene.” Marc je uzdahnuo. “Dovraga, misliš li zaista...’’ Prekinuo je rečenicu i čvrsto stisnuo usne. Claire ga je pogledala. Odjednom nije željela ništa više nego da ju zagrli i utješi. Marc je tada proživio svu njenu bol i bio je uz nju kada je umro njen otac. Samo je ~6~

njemu mogla zahvaliti što je postala veliki modni savjetnik. I on je shvatio njenu potrebu da bude samostalna i pomogao joj je pronaći kuću u kojoj bi mogla stanovati i raditi. Međutim imao je preveliki utjecaj na njene osjećaje. Njen razum govorio joj je da se drži podalje od njega. “Marc, moram neko vrijeme biti sama. Želim kući.” “Claire ... “ “Molim te nemoj više ništa re ć i.” Uzdahnuo je i ustao. “Otpratit ću te do auta.” Claire je namjestila glavu na jastuk i pokušala spavati no neprekidno su se javljala njena isprekidana sjećanja iz djetinjstva. Ugledala je svog djeda i baku i njihovu malu kućicu u planinama Georgije. Stigla je tamo sa šest mjeseci i ostala do šeste godine života, a njeni su je djed i baka čuvali i pazili. Zatim se jednog dana pojavila njena majka i ponovno ju uzela k sebi. Claire se dobro sjećala suza i velikog crnog auta koji ju je odvezao. Godine koje su uslijedile bile su pune samoće. Pohađala je skupe privatne škole u kojima gotovo nikada nije mogla naći prijatelje. Zatim su umrli njeni baka i djeda. Sretna je bila jedino kada ju je posjećivao otac. John Barron je bio pilot za ‘Stanley Enterprises’ i zbog pregustog rasporeda jedva je imao vremena za privatni život. Imao je stan u Fort Myersu, gdje je njegova firma imala glavno sjedište, i tamo ga je Claire s vremenana vrijeme posjećivala. O stilu života i karijeri njene majke, Claire su uglavnom informirale novine. Već se kako dijete zaklela da će voditi sasvim drugačiji život nego njena majka. Ona se doduše divila ljepoti i njenom uspjehu kao topmodelu, ali ustvari je bila sretna što nije niti pokušala krenuti stopama svoje majke. Unatoč svim razlikama postojala su vremena u kojima je među Lynn i Claire vladala prisnost. Prije svega Claire je u sjećanju ostao put u Englesku. Tamo je posjetila Lynn i nekako ju upitala: “Zašto ste se ti i tata razveli?” Lynn je nekoliko minuta šutjela prije nego je snenim pogledom rekla: “Oboje smo odrasli.” Claire je klimnula glavom. Znala je da su Lynn i John odrasli u okružju u kojem su im govorili da se treba pokoriti svojoj sudbini i da ~7~

ne treba sanjati o lakoj budućnosti. “John i ja imali smo zajednički cilj”, rekla je Lynn, “imali smo hrabrosti sanjati.” Claire nije ništa rekla kako nebi uništila povezanost između sebe i Lynn. “John i ja smo bili oboje mladi i neiskusni.” Nastavila je Lynn utonuvši u misli, kao da priča sama sa sobom. “Mislim da smo se oboje pomalo i bojali sami ići vlasititm putevima. Zato smo otišli u Atlantu i vjenčali se. Tvoj je otac povremeno radio dok je polagao za pilota, a ja sam radila na blagajni u restoranu kako bih mogla platiti školu manekenstva.” “Zašto ste me imali?” izletjelo je Claire pitanje koje ju je mučilo već godinama. Lynn je rukom prošla kroz kosu. “Ti si se dogodila slučajno, dušo.” “Niste me željeli’?” “Pa, najavila si se baš u nezgodno vrijeme. John i ja smo već bili odlučili da ćemo ubuduće ići svaki svojim putem i kada sam tada saznala da sam trudna”, odgovorila je Lynn šuteći neko vrijeme, “Claire, nisam te smjela roditi.” “A pobačaj?” “Da, bilo je i to moguće. Ali ja to nisam mogla napraviti. Sada smo tvoj otac i ja od srca sretni što si se rodila... “ Razgovor je prekinula zvonjava telefonu i dvije žene nikada više nisu načele ovu temu... Claire je stajala pred svojim krevetom i krenula prema prozoru, gledajući u noć. Marc... činio joj se kao čovjek pun suprotnosti. Bio vrlo discipliniran i pouzdan poslovni čovjek, no s druge strane često je riskirao. Nitko nije znao bolje od Claire da je Marc nježan, osjećajan čovjek koji voli lijepe stvari. Claire je bilo dvadeset kada je upoznala Marca Stanleya. Njena majka upravo se nalazila u Europi na medenom mjesecu s još jednim od njenih muževa a Claire je Uskrs provodila kod oca. Jednog popodneva Marc je ušao u stan kako bi sa Johnom Barronom porazgovarao o poslu. Claire se toliko dojmio ovaj visoki atraktivni muškarac da je jedva uspjela prozboriti nekoliko pozdravnih riječi. Kasnije je saznala da su Marc Stanley i njegova sestra Iris nasljednici ‘Stanley Enterprises’. Njihov je otac zaradio čitavo bogatstvo na nafti, stoci, nekretninama i Marc je odmah umnožio kapital i posao. Nakon smrti njegove mlade ~8~

žene prodao je njihovu zajedničku kuću u Palm Beachu i odselio u Fort Myers. Claire je ponovno legla u krevet i namjestila glavu na jastuk, no san nije dolazio. Razgovor s Marcom u njoj je probudio mnogo sjećanja. Claire je bila uvjerena da ju Marc onoga dana kada su se upoznali uopće nije primijetio. No kada je sljedeće dvije godine posjećivala oca Marc ih je oboje zvao na večere. Kada je John bio poslovno odsutan Marc se brinuo o Claire, vodio ju je na plažu, ili posjećivao s njom turističke atrakcije koje je Fort Myers mogao ponuditi. Vrhunac je bio kada ju je pozvao k sebi na večeru u svoj nevjerojatan stan uređen istočnjački. Ukoliko je ikada za nju osjećao išta više od prijateljstva ona nije znala ništa o tome. Nedugo nakon što je završila college umro je njen otac. Čovjek čija je ljubav bila letenje, umro je u automobilskoj nesreći. Marc je Claire dao potrebnu snagu kao bi preživjela smrt svog oca. Kadaje Marc predložio da se okuša kao modni savjetnik Claire je protestirala. “Pa ja nisam stručnjak za modu.” “Tvoja te majka koječemu naučila što se tiče mode. Ukoliko još nešto moraš znati, brzo ćeš naučiti,” rekao je. I prije nego što se snašla, Claire je od nasljedstva svog oca kupila malenu kuću u Fort Myersu. U početku Claire nije bila sigurna ima li ono što je potrebno za poslovne vode. No Marc joj je slao bogate žene od karijere koje nisu rado same kupovale i koja su htjele imati kompletno novu garderobu jer nisu same imala vremena za kupovinu. Uskoro je Claire vodila uspješan posao i morala je zaposliti asistenticu. Darlene Taylor postala joj je najbliža prijateljica. Kada nije putovao po svijetu, Marc se sastajao s Claire što je češće mogao. I ona je bila jedina kojoj je pokazao svoj mali raj, otok uz obalu Floride koji mu je pripadao. Pri jednom od takvih izleta Claire više nije bila sasvim sigurna da Marc nema pojma o tome da ona osjeća ljubav prema njemu. Uhvatila ga je kako ju promatra nježnim pogledom i njeno je srce zakucalo brže no sljedećeg trena sama je sebi rekla kako je to glupost jer joj se Marc već sljedećeg trena obratio istim prijateljskim tonom kao i obično tako da je povjerivala da joj se sve to učinilo. Claire je znala da Marc nakon smrti svoje žene nije živio poput redovnika, i da je često izlazio sa ženama. Nije tajio niti aferu koju je imao s bogatom ženom iz Palm Beacha godinu dana prije nego što se ~9~

Claire doselila u Fort Myers. Međutim, činilo se da se više ne namjerava ozbiljno vezati za neku ženu. I Claire je povremeno izlazila s muškarcima koje je upoznala privatno ili poslovno. Niti ona nije bila bez iskustva no znala je da seks bez dubljih osjećaja nije naročito zadovoljstvo. Potajno si je priznala da se niti jedan od muškaraca koje je upoznala ne može mjeriti s Marcom. Claire je zatvorila oči. Ujutro je imala mnogo posla i morala je spavati. Što se to događa s njom? Zašto sada plače? Pritom joj uopće nije išlo loše. Posjedovala je vlastitu kuću i posao koji ju je veselio. Njena joj je majka dala sve što se moglo kupiti novcem i zaštitila ju je od medija. Marc je bio predivan prijatelj koji bi za nju učinio gotovo sve. Unatoč tome to joj nije bilo dovoljno. Niti Marc niti Lynn nisu joj mogli dati ono za čim je čeznula. Htjela je ljubav, htjela je za nekoga biti više od obaveze. Claire je obrisala suze i sabrala se. Prestani sažaljevati samu sebe. Odrasla si osoba, više nisi dijete. Dugo je gledala u noć pokušavajući prestati razmišljati. Konačno je zaspala.

~ 10 ~

2 Kada je sljedećeg jutra ulazila u kadu još se uvijek osjećala mrtva umorna. Vjera da će joj nakon kupanja biti bolje očito je bila praznovjerje. Teških udova, obrisala se i obukla rozi kućni ogrtač. Zatim je krenula u spavaću sobu. Bijelo i rozo namještena soba sa zaigranim krevetom bila je njeno utočište. Ovdje se zaista osjećala kao kod kuće. Zamišljeno je gledala u srebrno uramljene slike svoje bake i djeda, kineske posudice i figurice od slonovače na komodi koje su bile poklon od Marca. Za useljenje je od majke dobila skupu kristalnu lampu a u regalu se nalazila njena kolekcija lutaka. Između svih skupih lutaka koje joj je Lynn poklonila tijekom godina nalazila se i njena najstarija lutka koja joj je još uvijek bila najdraža. Claire se nasmiješila kada je pomislila da ju je uzimala sa sobom u krevet kada je još živjela kod bake i djeda. Iz misli ju je prenula zvonjava telefona. Podigla je slušalicu i sjela na krevet. Kada je s druge strane začula Marcov glas osjetila je nervozu u želucu. “Hej, Vilo. Hoćeš li večeras samnom na večeru? Jučer nismo imali prilike popričati.” “Marc, imam zaposlen dan pred sobom a kladim se da i ti imaš za obaviti tisuću stvari prije nego što odeš u Hong Kong.” “Doris će za desert napraviti čokoladnu pjenu,” mamio ju je Marc. “Oh, ti promišljeni prevarantu,” rekla je Claire sa smiješkom, “U redu, u redu. Znaš i sam da ne mogu odoljeti Dorisinom desertu, a naročito ne čokoladnoj pjeni. No bojim se da će ti biti dosadno samnom, Danas ću biti vrlo umorna.” “Nikada se ne dosađujem kada sam s tobom. Doći ću po tebe.” “Mogu se dovesti svojim autom.” “Naravno, znam da si velika cura, ali mislim da se navečer ipak nebi sama trebala vraćati u kućicu.” “Za ime Božje... “ “Ne, zbog mene,” upao joj je u riječ. “A sada moram na posao. Vidimo se navečer.” ~ 11 ~

Veza se prekinula i Claire je poklopila slušalicu. Dok se oblačila mislila je na Marcovu ljubav prema orijentalnoj umjetnosti. Trenutno je otvarao galeriju u kojoj bi izložio i prodavao blaga koja je sakupio. I u njegovom stanu nalazila se zavidna kolekcija orijentalnih slika i umjetnina,. Marc je volio lijepe stvari i sam je imao talenta za slikanje, no u prvom je redu bio poslovni čovjek. Kompjuterska firma koju je posjedovao bila je vrlo uspješna kao i njegova druga firma koja je proizvodila sporstke aparate i odjeću. Claire se promotrila u ogledalu. Kosa joj je padala preko ramena, ljetna haljina s odgovarajućom jaknom isticala je njenu figuru. Zadovoljna svojim izgledom otišla je u kuhinju kako bi popila šalicu kave i pojela tost. Nije imala vremena za obilniji doručak jer je htjela pogledati svoje biljke koje je Darlene zalijevala dok je bila u New Yorku. Nekoliko minuta kasnije Claire je s vrčem za zalijevanje cvijeća šetala kroz bogati zimski vrt s egzotičnim biljkama i bijelim drvenim namještajem. Dok je zalijevala cvijeće misli su joj se vratile na Marca. Možda bi bilo bolje da je nakon smrti njena oca prekinula kontakt s njim. No Marc je bio toliko divan prijatelj. Svidjela joj se kućica koju je izabrao i uređenje koje je sakupila uz njegovu pomoć na aukcijama i izložbama. Dirljivo se brinuo za nju i pomogao joj početi novi život. Claire je znala zašto se Marc osjeća odgovornim za nju. John Barron je za njega bio više od zaposlenika. Njih su dvojica bili prisni prijatelji. Claire se namrštila kada se sjetila onog ljeta kada je Marc upoznao Lynn. Još se nije oporavio od smrti svoje žene a Lynn se upravo bila rastala. Možda su se zato međusobno privukli jer su oboje bili nesretni. Marc i Lynn su provodili mnogo vremena zajedno i Claire je ljubomorno gledala. Kada se Lynn nekoliko mjeseci kasnije ponovno udala Claire je s olakšanjem odahnula. No ipak je bilo trenutaka kada je pomislila da je i Marc podlegao njenom šarmu. Bio je toliko brz kada je trebalo braniti njenu majku. Claire se ponekad pitala nema li njegovo prijateljstvo s njom veze s njegovim osjećajima prema Lynn. Marc je bio iz sasvim drugog, njoj stranog svijeta. Možda je to bio razlog zašto ju je držao podalje od svog poslovnog života. Upoznala je njegovu sestru Iris ali nikada ju nije upoznao sa svojim prijateljima. ~ 12 ~

Claire je uzdahnula. Kao i uvijek nije si mogla zamisliti život bez Marca. Na kraju se navikla biti mu samo dobra prijateljica. Radije je bila s njim nego bez njega čak i ako nije uzvraćao njene osjećaje. Claire se preplašila kada je zazvonilo zvono na vratima. Bacila je pogled na sat i nasmiješila se. Darlene je kao i uvijek bila točna. Radni stol bio je zatrpan papirima i fasciklima. “Imaš li nešto za tu novu klijenticu, Sylvu, kako se ono zove? Liječnikovu ženu?” Claire se nasmiješila. “Da, mislim da će biti zadovoljna. Kupila sam nekoliko elegantnih komada za krstarenje na koje ona i suprug namjeravaju ići za Božić. Dobro da si ju spomenula, moram još jednom pogledati njen dosje.” Darlene je ustala i krenula prema ormaru sa spisima. Claire ju je slijedila pogledom i zatim joj je pogled odlutao promatrajući ostatak sobe koju je pretvorila u ured. Susjedna soba služila je kao izložbeni prostor. Namještaj je bio sav u sivom, crnom i zlatnom što je prostoru davalo elegantno ozračje. Darlene je posložila spis na stol. “Izgledaš umorno,” rekla je gledajući Claire. “Jesi li za kavu?” “To je dobra ideja. Hvala Bogu, za danas smo skoro gotove. Danas popodne ću malo skratiti smjenu.” Darlene je sjela pored Claire. “Ti si zaista genije, znaš li to? Naravno da si mnogo naučila od majke, ali uvijek me zapanji kako dobro pogađaš odjeću za svaku klijenticu.” “Prestani s tim! Trenutno si ne mogu priuštiti da ti dam povišicu.” Darlene se nasmijala i odmahnula rukom. “To što odjeću mogu dobiti po nabavnoj cijeni je jednako kao da imam povišicu. Zaista Claire, imaš odličan talent za ovaj posao.” Nakon što je Darlene napravila kavu, dvije su se žene ponovno bacile na posao. Bavile su se narudžbama koje je Claire predala na sajmu mode u New Yorku i dovele su reda u popis klijenata. “To bi bilo to,” rekla je Claire nakon sat vremena. “Usput, odlično si sve napravila dok me nije bilo. I danas me opet nisi podsjetila da ti dam pauzu za ručak.” “Pa ionako moram paziti na težinu. To je nešto što tebi nije problem. Isto kao i tvojoj majci,” rekla je Darlene i zatim se namrštila. “Sasvim sam zaboravila. Zvala je tvoja majka.” ~ 13 ~

Claire se namrštila. “I Marca je zvala. Moja majka se ponovno udala, za nekog mladog, bogatog Teksašanina.” “Ako želiš pričati, ja sam dobar slušač.” “Hvala. Ti si predivna prijateljica, ali tu se nema što za reći.” Claire je pogledala prijateljicu i morala se sjetiti njenog zgodnog supruga. Claire je Darlene upoznala na zabavi i spontano se s njom sprijateljila. I Paul Taylor, odvjetnik bio joj je na prvi pogled simpatičan. Nakon nekog vremena Darlene je prekinula šutnju. “Zašto danas ne dođeš k nama na večeru?” “Drugi put, Marc me već pozvao danas k sebi. Za vikend odlazi u Hong Kong i neće ga biti mjesec dana.” Darlene ju je zamišljeno pogledala. “Od Annine smrti Marc je postao samotnjak. Mislim da imaš dobar utjecaj na njega. Mislim da je mnogo sretniji od kada si se ti doselila u Fort Myers.” “Zaista? Mi smo doduše dobro prijatelji, ali nikada mi nije pričao o svojoj ženi. Tata mi je rekao da je Anne bila oprerirana na srce i da su morali jako paziti kako nebi došlo do upale. Marc je rekao da je bio potpuno slomljen kada je umrla od upale pluća.” Darlene je klimnula glavom. “Bilo je grozno što se upravo to moralo dogoditi nakon što je Anne toliko propatila.” “Pričaj mi o njoj,” zamolila je Claire. “Nisam nikada vidjela niti jednu sliku.’’ Darlene je procjenjivački pogledala Claire. ‘‘Uvijek me je podsjećala na porculansku lutku. Imala je tamnu kosu i vrlo svijetlu put. Čula sam da su se ona i Marc zaljubili još u vrtiću. Ma, znaš i sama kako ljudi uvijek pričaju.” ‘‘Pričaju?’’ “Pa da. Kada su se vjenčali, pričalo se da njihovo vjenčanje već godinama planiraju Annini i Marcovi roditelji. Marc ju je zasigurno volio, no ono nekoliko puta što sam ih vidjela zajedno, nije me uvjerilo da se radi o tako velikoj ljubavi. Naprotiv, uvijek sam imala osjećaj... U redu, kada već pričamo o Marcu reći ću ti što mislim. Claire, ti glupačo, taj se čovjek ponaša kao da je lud za tobom.” Claire je pocrvenjela. “Kakve to gluposti pričaš? Osjeća se odgovornim za mene i to je sve.” ~ 14 ~

“Ah, ma nemoj. Vidjela sam kako te gleda! I ti si jedina koju je pozvao na svoj otok i stan. Čak je i jahtu nazvao po tebi. Pitam se samo zašto ti otvoreno ne kaže što osjeća prema tebi.” Claire je uzbuđeno gledala Darlene. U očima njene prijateljice nalazio se plamteći sjaj. “Sada dok ga neće biti imat ćeš vremena za razmišljanje. Ali slušaj, ako ne možeš na večeru, moram ti već sada reći svoje vijesti.” “Danas si puna iznenađenja. Što je novo?” “Na Darleninom se licu pojavio snen osmjeh. “Paul i ja ćemo dobiti dijete. Trudna sam.” Claire je na trenutak oklijevala i zatim je srdačno zagrlila Darlene. “Toliko se radujem zbog vas. Koliko dugo već znaš? Kako je Paul primio vijest?” “Liječ nik je juč er potvrdio. Paul se ustvari htio poslovno još malo etablirati prije nego osnujemo obitelj, ali sada je sasvim oduševljen.” “Dakle, ja se moram naviknuti na ovu vijest.” Rekla je Claire. “Što ću bez tebe?” “Radit ću još nekoliko mjeseci i mogu ti pomoći da pronađeš zamjenu za mene.” “Nitko te ne može zamijeniti,” tvrdila je Claire. “A sada bježi kući i odmori se.” Darlene se nasmijala. “Ne moraš se prema meni već sada ponašati kao prema sirovom jajetu. Ali ukoliko mi daš slobodno popodne rado bih u kupovinu. Znam da je smiješno ali osjećam potrebu pogledati dječju odjeću.” “Pa to je sasvim normalno. Nadam se da ćeš mi dopustiti da budem neka vrst tete tvom djetetu,” upitala je Claire nesigurno. “Oh, pa ti već jesi teta Claire. A treba mi tvoja pomoć kod odabira trudničke odjeće. To će biti nov izazov za tebe.” Claire se nasmijala. “Radujem se tome.” Darlene je posegnula za torbom. “Vidimo se sutra ujutro. Kada budeš s Marcom malo više pripazi na govor tijela nego na njegove riječi.” Kada je Darlene za sobom zatvorila vrata Claire je još dugo sjedila zamišljena.” ~ 15 ~

3 Marc je promatrao Claire sa smiješkom punim ljubavi. Na sebi je imala rozu haljinu i njena je plava kosa padala preko ramena. “Kada se ti proždrljivica konačno najedeš, možemo u dnevnom boravku popiti kavu,” rekao je Marc smijući se. “Da me barem nisi nauvkao na tu čokoladnu pjenu. Doris je samu sebe nadmašila večerom. Stol si ti postavio, zar ne?” “Obožavam lijepo postavljene stolove, naročito kada mi društvo pravi predivna žena.” Claire je promatrala ukusne klasične aranžmane od plavo-bijelog porculana i vrijedne japanske posude za voće. Svjetlo je bilo prigušeno. Ovo je romantična atmosfera, pomislila je Claire. Jedino je šteta što Marc u meni prije vidi sestru nego ženu... Marc je ustao i prišao joj. “Neće me biti mjesec dana i htio bih još s tobom razgovarati. Dakle, hajdemo, Vilo.” Već je ranije izbivao na dulje vrijeme, zašto ju je najednom sada spopao osjećaj tuge? Imala je loš predosjećaj... kao da će joj se život iz temelja promijeniti. No sve je to bilo smiješno. Sigurno je samo umišljala, da se Marc večeras čudno ponaša. Malo kasnije sjedili su u dnevnoj sobi i Marc je točio kavu u porculanske šalice dodajući Claire jednu. “Trebat će ti, Vilo, nakon što si sve ono ugurala u sebe.” Pogledala ga je glumeći ljutnju a on se nasmijao. Claire je pijuckala svoju kavu i odjednom upitala: “Jesu li moja majka i gospodin kako se već zove, bili na medenom mjesecu?” ‘‘Još ne. Htjeli bi provesti ljeto u Europi ali tvoja majka će ti se prije još javi ti.’’ Kada je Marc ugledao bolan izraz na njenon licu približio joj se i zagrlio ju. Odjednom je bila kao omamljena mirisom njegova parfema. Bio je to miris jednako romantičan kao i njegovo raspoloženje. I Claire je jasno osjetila napetost među njima. Oduvijek su joj klecala koljena kada bi joj se Marc ovoliko približio, ali večeras se činilo kao da on osjeća ist što i ona. Možda ju je Darlene naprosto zbunila? Možda sve ovo sanja? ~ 16 ~

Zatim je začula njegov glas koji kao izdaleka mrmlja njeno ime. Sljedećeg trena proželi su je trnci. Njegova blizina, miris njegova skupog parfema i pogled u njegovim očima učinio je da zaboravi na sve oko sebe. Rukama je primio njeno lice i prekrio ga malim, zaigranim poljupcima a zatim je pronašao njene usne i strasno ih poljubio, kao da već dugo čezne za ovim trenutkom. Claire je ubrzano disala kada su njegove usne dospjele do njenog vrata i kada su se njegove ruke našle na njenim grudima, milujući ih. Potiskujući uzdah, Claire je zabola svoje nokte u njegova ramena. “Predivna si... “ mrmljao je kada je ponovno podigao glavu. Kada ju je pogledao, malo je zadrhtao. Na trenutak je izgledao kao da se bori sam sa sobom i zatim ju je naglo pustio. Claire je zbunjeno gledala. Još je gorjela od želje za njim, osjećala je strast koju su probudili njegovi dodiri. Oh Bože, više nikada neće biti ista. Claire je zbunjeno tragala za nečim što bi mogla reći da prekine šutnju. “Sasvim sam ti zaboravila reći Darleninu vijest. Ona i Paul će imati dijete.” Marc je gotovo prolio kavu koju je natočio. Claire je začuđeno gledala njegove drhtave ruke dok je odlagao šalicu na stol. “Morat ćeš potražiti novu asistenticu,” rekao je. “Darlene će raditi još neko vrijeme,” objasnila je Claire. Njene oči su zasjale. “Sretna sam zbog nje ali i malo ljubomorna.” Claire je primijetila Marcov bolan izraz lica kada je pričala o Paulu i Darlene, o njihovom sretnom braku i bebi koja će im donijeti još više sreće. “Čudi me da si ljubomorna na Darlene,” rekao Marc napokon. “Većina žena prirodno želi djecu, ali ti nikada nisi rekla niti riječ o tome.” “Nisam do sada niti razmišljala o tome, Marc. Ne zavidim Darlene samo na djetetu već i na tome što ona i Paul imaju sretan brak što je danas prava Claire, nije ti valjda Lynn uništila vjeru u brak? Tvoja majka je staromodna. Ukoliko s nekim muškarcem želi u krevet tada se mora udati.” ~ 17 ~

“No njeni brakovi nikada ne traju, Marc. Znam kakva je mama bila nakon svakog razvoda. No ne brini, nije mi uništila iluzije. Darlene i Paul su dokaz sa postoje dobri brakovi.” “Uvijek sam se čudio zašto se nikada nisi udala za nekog od onih mlađih muškaraca s kojima si izlazila,” rekao je Marc tiho. Claire je zagrizla jezik kako mu nebi odgovorila protupitanjem: zašto nakon smrti svoje žene nije imao stalnu vezu? Slegla je ramenima. “Vjerojatno sam uvijek na krivom mjestu u krivo vnjerne. Ali nemaš li ti još mnogo posla ako sutra odlaziš?” “U pravu si, odvest ću te kući.” “Reci Doris da je večera bila božanstvena.” Marc ju je neko vrijeme šutke gledao kao da joj mora još nešto važno reći. “Zabavlja ju kuhati za tebe,” rekao je kratko. Kada su Claire i Marc nešto kasnije stigli u malo predvorje njene kućice, među njima je na tren zavladala napeta tišina. Marcov izraz lica bio je bolan. Clarie se nasmiješila pomislivši na Silasa Goswicka koji je pazio na red na otoku. “Razmislit ću o tome,” rekla je uspjevši se nasmijati. “Pazi na sebe, Marc.” “Nazvat ću te,” odgovorio je. “Pazi na sebe mala moja Vilo. Nedostajat ćeš m.’’ Zatim se okrenuo i izašao. Claire je gledala za njim. Odjednom je osjetila ledenu hladnoću. Petnaest minuta kasnije, ležala je u krevetu pokušavajući ne misliti ni na što, no nije joj uspijevalo. Stalno se iznova vraćala razlogu iznenadne Marcove nježnosti. Naravno, znala je da ju mnogi muškarci smatraju lijepom. Je li Marc na nekoliko minuta zaboravio da je to bila ona, Claire? Mala Vilo, mlada žena koju je htio zaštititi jer je bio prijatelj njena oca i njene... Ne, nije večeras htjela misliti o svojoj majci. Zatvorila je oči i udobno se smjestila. Uhvatio ju je umor. Zspala je ponovno proživljavajući taj san... ...mali plavi dječak i tamnokosa žena za okladu su trčale po livadi prema živopisnoj engleskoj kućici. Bez daha i smijući se pali su na travu u vrtu. ~ 18 ~

Žena je primila dijete u naručje i poljubila ga. “Dobila si utrku, princezo. Hajdemo nabrati još buket cvijeća.” Djetetove oči sjale su od sreće. “Pustila si me da pobijedim!” “Svatko mora jednom u životu pobijediti,” rekla je žena sa smiješkom. Zajedno su brale cvijeće. Žena je stavila nekolio cvjetova u djetetovu svilenu kosu. “Lijep cvijet za lijepu princezu.” Dijete je zagrlilo majku. “Ti si najljepša žena na cijelom svijetu. Htjela bih da uvijek mogu biti s tobom.” Lice žene se smračilo. “I ja bih to željela. Ti si još samo mala djevojčica ali jednog ćeš dana razumjeti zašto nam se san nije mogao ispuniti. “Zar me ne voliš?” Žena ju je poljubila u vrh nosa. “Naravno da te volim, dušo. Ali hajdemo u kuću...’’ Ovdje je san obično završavao ali ne i danas. Clarie se ukočila od šoka. Nešto nije bilo u redu. ...Marc je sjedio pored nje na rozom kauču. Lynn je položila ruku na njegovu, Claire je začuđeno pokušavala prići im i čuti o čemu pričaju, no noge su joj bile teške poput olova. Strah ju je ukočio na mjestu kada je ugledala svoju majku kako blijedi. Zatim je Lynn pala... San je završio. Claire je otvorila oči i gledala u tami. Bila je znojna i drhtala je čitavim tijelom. Ponovno ju je obuzeo loš predosjećaj. No kada se razbudila njen je strah nestao. Claire je privukla deku i namjestila se. No nije mogla zaboraviti noćnu moru. Nije ga mogla protumačiti. Što je Marc tražio u njoj? Poznavala ga je oko šest godina međutim nije uvijek znala što misli. Što je naprimjer mislio kada ju je poljubio? Je li zamišljao da grli Lynn? Između Marca i Lynn je očito bilo nešto što je prevazilazilo prijateljsku vezu. A bila je tu još jedna žena, Anne, Marcova supruga... Ne, nije više htjela razmišljati o tome. Ne sada. No bilo je to neobično, Lynn je kako se činilo znala nešto o Anne što Marc Claire nikada nije rekao. Pokrila se dekom preko glave kada se vratilo jedno sjećanje koje nikako nije mogla zaboraviti. ~ 19 ~

Bilo je to nedugo nakon njenog preseljenja u Fort Myers. Claire i Marc bili su cijeli dan zauzeti uređivanjem njene kućice. Navečer ju je Marc pozvao k sebi na večeru. Nakon večere primio je poslovni poziv koji ga je neko vrijeme zadržao, stoga je Claire poslao u biblioteku gdje si je mogla izabrati knjigu i čitati dok on ne završi. Odlučila se za knjigu i kada ju je vadila s police iz nje je ispalo neko pismo. Kao začarana gledala je u poznati joj rukopis. Claire je oklijevala. Znala je da nebi trebala pročitati pismo no znala je da će to napraviti. Bacila je pogled na datum. Lynn ga je napisala onog ljeta kada je ona upoznala Marca. Najdraži Marc, Kako predivno iznenađenje sresti te upravo u Rimu. A i ta djevojka... predivno stvorenje. Nemam mnogo vremena za pisanje ali sam ti htjela reći koliko sam sretna što si očito slijedio moj savjet. Zaista, dragi, nemaš razloga osjećati se krivim zbog Anne. Bog zna da si za nju učinio više nego što bi to napravio bilo tko drugi. Znam da nitko ne može popunili njeno mjesto, ali ti si premlad i previše toga za ponuditi jednoj ženi kako bi vodio život svećenika. Žao mi je što nismo imali više vremena za razgovor. Pitao si za Alda. Kada dobiješ ovo pismo možda ćemo već biti vjenčani. Obožava me i neizmjerno je bogat. Pokazao mi je vječni grad iz svoje perspektive i potpuno me omamio samim sobom i ovim gradom. Ali sada moram zaista požuriti. Aldo me naručio kod svog ekskluzivnog frizera a željela bih kupiti ioš nekoliko zgodnih stvari za Claire. Zahvalna sam ti što se brineš za nju. Hvala što me pokušavaš razumjeti, Marc. Dragi, nemoj tratiti svoj život misleći na prošlost. S ljubavlju, Lynn Odjednom je začula kako Marc u hodniku razgovara s Doris i brzo je ustala i ponovno vratila knjigu na mjesto. Pismo ju je zbunilo ali nikada se nije usudila s bilo kim pričati o njemu ili reći da ga je pročitala. Naglo je sjela i protresla jastuk jače no što je bilo potrebno. Bože, odakle sva ova nesretna sjećanja? Previše je vremena protratila razmišaljajući o tome što se događalo između Marca i Lynn. Sada je bilo dosta! Ponovno je legla i pokrila se čekajući san. ~ 20 ~

4 Darlene se namrštila. “Možeš li mi reći kako zabaviti desetogodišnjaka tjedan dana?” “Mogla bi svom nećaku pokazati zimsku kuću Thomasa Edisona ili ići s njim skupljati školjke na plažu,” predložila je Claire. “To će mu se sigurno dopasti.” “To je dobra ideja,” rekla je Darlene. “Jesi li sigurna da me danas više ne trebaš?” “Ne, sigurno. Idi mirno kući. Imam još samo jedan dogovor s novom klijenticom.” Darlene je uzela torbu i pogledala na papire na stolu. “Mislila sam da više nećeš uzimati nove klijente? A ova neće moći platiti niti uobičajenu cijenu, barem ne na početku.” “Unatoč tome, zanima me ovaj posao,” rekla je Claire. “Moći ćemo se diviti našoj odjeći na televiziji, na kraju krajeva, ta je žena TV zvijezda u usponu. Ah, da i još nešto, ne moraš dolaziti svaki dan idući tjedan kada ti Gary dolazi u posjetu.” Darlene je odmahnula rukom. “Mama i tata se također mogu brinuti za njega dok ja radim. Što radiš za vikend?” “Vjerojatno ću početi tražiti odjeću za našeg novinara.” Darlene je oklijevala. “Jesi li se već čula s Marcom?” upitala je. Claire je klimnula glavom. “Nazvao je iz Hong Konga i bio je sasvim oduševljen porculanom koji je kupio. Iris mu je pomogla pri odabiru i sve je spremno za otvorenje galerije. Ona je kao i Marc, uvijek u potrazi za isplativim investicijama. Oni su dobar tim.” “Kada sam još bila na collegu bila sam jedno ljeto s mamom i tatom u Hong Kongu,” pričala je Darlene. “To je poput raja za kupovinu, a noćna panorama oduzima dah.” “Marc je rekao isto,” odgovorila je Claire čeznutljivo uzdišući. “Možda ću i ja imati priliku posjetiti Hong Kong i druga zanimljiva mjesta. Od Marca sam već čula toliko zanimljivih stvari o Dalekom istoku da se već radujem posjetiti ga i vidjeti sve izbliza,” “Zašto nisi pošla s njim? Nisi imala godišnji od otvorenja firme.” ~ 21 ~

“Ne mogu si trenutno priuštiti kopanje po povijesti,” nasmijala se Claire. “Ipak bi mogla uzeti nekolio slobodnih dana. Ali to je tvoja stvar. Ako me trebaš, večeras sam kod kuće.” “Neće biti potrebno. Odmori se i pobrini se za nećaka. Vidimo se idući tjedan.” Kada je Darlene otišla bacila se na posao otvorila mapu na stolu. Smatrala je mladu novinarku nekako zanimljivom. No nije li taj posao preuzela samo zato da nebi morala razmišljati o Marcu i Lynn? Pomislila je na Marcov otok. Moj Bože, koliko je čeznula biti sama s Marcom na tom otoku! S druge strane, ta ju je predodžba pomalo plašila. Kad bi ju Marc ponovno poljubio... Odagnala je misli o njemu i prisilila se koncentrirati se na posao. Preletjela pogledom upitnik koji je Gale Monroe ispunila prošli tjedan. Upravo je završila novinarsku školu i dobila posao na televiziji. Iako će kamera uglavnom prikazivati njenu glavu i gornji dio tijela. Gale nije zbog toga mogla zanemariti ostatak svoje pojave. Claire je upravo pomislila na predivne oči mlade žene i pripasala nekoliko stvari iste plave boje kada se oglasilo zvono na vratima. Ah, sada je svoje ideje mogla raspraviti s klijenticom. “‘U redu,” rekla je Claire malo kasnije kada su obje žene sjedile na sivom kauču za staklenim stolom zatrpanim hrpom papira. “Bez pretjeranog nakita jer se ponekad morate naginjati prema naprijed. Zar ne?” Gale joj je uputila širok osmijeh. “Točno, a moram misliti i na to da televizija dodaje oko 5 kilograma, pa su stoga najbolje tamnije boje.” Claire joj je uzvratila smiješak. “S vašom figurom mogli biste nositi i bijelo, čak i kod snimanja izbliza. Moja asistentica i ja smo jučer prošle stvari u izložbenom prostoru i pronašle smo veliki izbor za Vas. Pritom smo izbacile sve stvari koje su imale preveliki dekolte ili su previše izazovne. Nadam se da Vam to odgovara.’’ “Da, vrlo,” odgovorila je Gale. Claire pogleda mladu ženu. “Pretpostavljam da se osjećate kao i ja. I ja bih ponekad rado nosila ležerniju odjeću.” “Da, to je istina. Ali u svom poslu moram napredovati pa moram paziti na svoj izgled.” ~ 22 ~

Claire je klimnula glavom. “Pogledala sam Vašu reportažu ovaj tjedan. Sigurni ste u nastupu i imate ugodan glas. S pravom odjećom sigurno ćete postići svoj cilj. Biste li mogli probati stvari koje imamo ovdje? U kolovozu ću se na sajmu mode dalje raspitati za odjeću koja bi Vam odgovarala.” Mlada žena ju je na tren zabrinuto pogledala. “Mislim,... Vi znate da imam malen budžet?” Claire se nasmiješila. “Posao s Vama me zanima. Pronaći ćemo prihvatljivu cijenu.’’ “Zahvalna sam Vam na tome,” rekla je Gale s olakšanjem. Kada su se dvije žene uputile u izložbeni prostor Claire je izvukla plavi kostim koji je bio boja Galeinih očiju. Uz to joj je pružila čitav niz košulja, blazera i suknji koje je mogla probati u kabini. Nekoliko minuta kasnije Gale je vrlo zadovljna promatrala vlastiti lik u ogledalu. “Zaljubila sam se u ovaj plavi sako a čini mi se da je i kvaliteta odlična.” “Možete sve što Vam odgovara ponijeti kući,” ponudila je Claire. “Provedite neko vrijeme u odjeći kako biste vidjeli je li zaista udobna. Nazovite me za par dana. Idući tjedan složit ću za Vas nekoliko stvari koje ćete moći kombinirati.” Nakon što se Gale presvukla zahvalila se još jednom i ponijela stvari. Kada je nekoliko minuta kasnije napustila ured, Claire se vratila u svoj ured. Sjela je za stol i proučila Galein dosje. S ovom će kijenticom više novca izgubiti nego zaraditi, Marc bi pomislio da je poludjela. Novac je novac, uvijek je govorio. Kada nešto ne obećava profit bolje je ostaviti se tog posla. Odjednom je osjetila razgovarati s Marcom o tisuću stvari. Trgnulo ju je iznenadno zvono na vratima, Pogledala je na sat. Šest... tko bi to mogao biti? Možda je Gale nešto zaboravila. Ustala je i krenula prema vratima. Tamo je bio muškarac od nekih pedesetak godina. Bio je obučen u plavo odijelo i nosio je aktovku u ruci. Claire se činio poznat, no nije se mogla sjetiti odakle. Čovjek je bio ozbiljan. “Vjerojatno me se više ne sjećate, Claire. Ja sam Jeff Nelson. Upoznali smo se prije nekoliko godina, kada ste posjetili majku u San Franciscu. “ ~ 23 ~

Sada je znala tko je on. “Vi ste mamin odvjetnik, zar ne?” Klimnuo je glavom.”Smijem li ući? Vrlo je važno.” “Naravno. Ispričavam se za nepristojnost, u prvi tren nisam znala tko ste.” Kada je odvjetnik sjeo za stol nasuprot Claire, u nelagodi je otvorio svoju aktovku. “Ja... naime, imam tragičnu vijest za Vas, Claire. Vaša majka imala je prije nekoliko dana automobilsku nesreću u Londonu.” Claire se stislo srce od straha. “Kako... kako je ona?” Jeff Nelson pogledao ju je suosjećajnim pogledom. “Lynn je umrla nekoliko sati nakon nesreće. U bolnici je još nakratko bila pri svijesti i molila je svog supruga da me nazove.” Claire je imala osjećaj kao da napušta vlastito tijelo i da promatra odvjetnika iz daljine. Naravno da je sanjala. Mora da je zaspala nakon što je Gale otišla. Dovraga, ove noćne more postajale su sve gore i gore. Čovjek u njenom snu pričao je tiho, pitao za Marca i objasnio da je Lynn htjela da se njeno tijelo spali. Pričao je i o nekom testamentu... Claire je bila jedina nasljednica. “Pričat ćemo o testamentu Claire, kada se oporavite od prvog šoka. Znate li gdje mogu doći do Marca Stanleya?” “Njegova tajnica sigurno Vas može spojiti s njim,” odgovorila je Claire mirnim glasom. “Trebam li nekoga nazvati da ostane s vama?” upitao je odvjetnik . Marc, vrati se i probudi me. Probudi me iz, tog groznog sna ... “Dobro sam,” rekla je hladnim, sabranim glasom. Kada se probudim strah će nestati i ostat će samo čudan okus u ustima i sjećanje na san. Čovjek ju je zaprepašteno pogledao. Bilo mu je žao ove žene. Zatim je ponovno nešto rekao. “Vaša majka me zamolila da nazovem gospodina Stanleya i da ga zamolim da bude uz Vas, kada ... Ali sada ću nazvati njegovu tajnicu. Claire, imate li prijateljicu koju bih trebao nazvati?’’ “Darlene Taylor,” odgovorila je Claire bezizražajno. Možda će ju Darlene probuditi. “Dajte mi njen broj telefona,” rekao je čovjek. “Piše tamo unutra,” rekla je Claire pokazujući na crni adresar na njenu stolu. ~ 24 ~

Kao u transu Claire je gledala čovjeka kako otvara adresar i bira broj. Marc, oh Bože, Marc, toliko te trebam! Odvjetnik je spustio slušalicu i okrenuo se prema njoj. Claire je plakala ali njeno je lice bilo bezizražajno. Jeff Nelson je zatvorio aktovku. Hvala Bogu, gospođa Tylor je pristala odmah doći. Djevojka je vjerojatno u šoku. Marc je izgledao umorno i iscrpljeno. “Kako je ona?” Darlene je uzdahnula. “Nepromijenjeno. Liječnik misli da je potisnula sve što joj je odvjetnik rekao. Marc, ona jednostavno ne želi vjerovati da je Lynn umrla.” “Gdje je sada?” “U svojoj sobi. Još uvijek misli da je to samo noćna mora.” Darlene je obrisala suze. “Ona je uvjerena da ćeš ju ti probuditi iz sna.” Na Marcovom licu se pojavila zabrinutost. “Moj Bože, jadno dijete! Jesi li spakirala njene stvari?” Darlene je pokazala na torbe koje su stajale u kutu hodnika. “Unutra je sve što joj treba.” “Imaš li ključ od kućice?” “Da. Ne brini. Pobrinut ću se za sve. Klijenticama ću reći da ju je smrt njene majke vrlo pogodila i da joj je potreban odmor.” “To je stvarno istina. Ako ć eš me trebati u Clairinom adresaru piše kako me možeš dobiti.” “Javi mi kako je, kada stigneš,” rekla je Darlene. “A sada idi k njoj.” “Hvala za sve što si za nju napravila, Darlene.” “Ona je moja prijateljica. Pazi na nju, Marc!’’ Potresen je nakon nekoliko minuta stajao njenoj sobi. Claire je ležala u krevetu i gledala u strop. Lice joj je bilo sivo i upalo, a ispod očiju nalazili su se tamni prstenovi. Morao ju je dozvati natrag u život. “Claire.” rekao je tiho krećući prema krevetu. Naglo je ustala. “Marc, moj Bože, gdje si bio? Pomozi mi, imam groznu noćnu moru koja nikako ne prestaje.” Marcu su se u očima pojavile suze kada je sjeo na njen krevet i primio ju za ruke. “Ovdje sam, Vilo. Zajedno ćemo ići na otok i tražiti rakove i ići na kupanje. Napravit ću ti jastoga i sve one stvari koje voliš. Istraživat ćemo otok, kao i pri tvojoj posljednjoj posjeti.” ~ 25 ~

“Najprije me probudi, Marc” Ne mogu to više podnijeti,” plakala je. Marc se na tren osjećao bespomoćno. Nadao se da će i sama njegova pojava trgnuti Claire iz njenog stanja. Borio se sam sa sobom. Bi li trebao pričekati da stignu na otok ili da odmah sruši njenu psihičku blokadu? Claire se u njegovim rukama tresla poput malog djeteta. Brzo je odlučio i nadao se da je donio dobru odluku.

~ 26 ~

5 Claire je gledala kako Marc privezuje brod za mol. Pored njega noćna mora i nije bila toliko strašna. Pogled joj je stao na čovjeku koji je stajao na molu i prišao pomoći Marcu. Silas je bio njen prijatelj i nije joj smetalo što je i on u njenom snu. Ali možda je san sada završio?! Marc joj je pomogao da izađe i odjednom se našla pred Silasom. Na glavi je imao žutu kapu a zelenu je košulju nemarno ugurao u treperice. Kratko je zagrlio Claire. “Dobrodošla, malena. Tvoja soba te već čeka.” Claire se nesigurno nasmiješila. Silas je bio dobar čovjek, ali zašto ju je gledao tako tužno? “Hajde, Vilo. Hajdemo u kuću.” rekao je Marc primivši ju za ruku. Prešli su dobar komad u troje i zatim je Claire ugledala kuću. Nalazila se iza dina u sakrivenoj uvali, okružena starim borovima. Kada su stigli, Claire je pogledala ljuljačku, stol i stolice u njihovoj narančastoj boji. Sve je izgledalo tako stvarno! “Silas će donijeti naše stvari,” rekao je Marc. “Kada se presvučeš u nešto udobno otići ćemo u šetnju. A navečer ću nam pripremiti večeru.” Marc i Claire su ušli u kuću. “Jednako kao što je se sjećam,” mrmljala je Claire. “Tako je stvarna!” Na zidovima su bile zelene tapete a na podu se nalazio tepih bež boje. Pleteni namještaj i žaluzine od bambusa upotpunjavali su ovu idilu za odmor. Claire je lutala sobom i zatim zastala stajati pred jednom antiknom kineskom vazom i iz nje izvadila ljiljan. Marc ju je začuđeno gledao dok ga je stavljala u kosu. “Mama mi je stavila cvijet u kosu kada smo bile u Engleskoj,” rekla je Claire glasom djeteta. “Bilo je lijepo s njom u Engleskoj.” Marc se prisilio ostati smiren. “Cvijet predivno izgleda u tvojoj kosi. Ali dođi, odvest ću te u tvoju sobu. Tamo se možeš malo odmoriti.” Marc ju je odveo u njenu sobu čiji su zidovi bili pokriveni svjetloplavom tapetom. Zavjese i ostali dodaci bili su u odgovarajućim tonovima. Na noćnom ormariću nalazio se buket poljskog cvijeća. “Sjećaš li se kako je lijepo zaspati i probuditi se uz morski zrak?” upitao Marc. “Da.” prošaptala je. ~ 27 ~

Prošlo je gotovo godinu dana od kada su posljednji puta bili na otoku i tada je ostala samo jednu noć. Kako bi samo bilo lijepo kada bi mogla zauvijek ovdje živjeti s Marcom i nikada više ne biti sama. “Ostavi noćas otvoren prozor i uživaj u povjetarcu,” rekao je Marc. “Čujem Silasa dolje na verandi, idem mu pomoći s prtljagom,’’ dodao je. “Odmah se vraćam, Vilo.” Kada je Marc izašao Claire je pogledala kroz prozor i pokušala razmisliti. Marc ju je tješio nakon smrti njena oca, i doveo ovamo a ona se bojala zmija. Marc je doduše mislio da se reptili više boje čovjeka nego obrnuto, ali to nije umanjilo njen strah. Jednom je pored kućice ugledala predivnu srnu. Rekli su joj da srne nisu toliko pitome da bi ih mogla slikati iz blizine. A bio je tu i Marcov atelier... Zabavljalo ju je gledati ga kako slika. Obećao joj je da će jednom napraviti njen portret, i... Claire je odjednom osjetila suze u očima. Zašto nije mogla prestati plakati? Kada se Marc vratio, spustio je kofere na pod i pogođeno gledao Claire. Stajala je nasred sobe djelujući potpuno bespomoćno. Moj Bože, mora da prolazi kroz pakao, pomislio je. Nije ju htio povrijediti ali morao ju je prisiliti da se vrati u stvarnost. Brižno ju je doveo do fotelje. Sjeo je i povukao ju u svoje krilo. Njegove snažne ruke čvrsto su ju zagrlile. “Clarie, dušo. Molim te, slušaj me.” počeo je glasom koji se na ovom pustom otoku činio pretjerano glasnim. “Ti nemaš noćnu moru. Tvoja majka je zaista umrla.” ‘‘Ne, ne!” Nemoj govoriti tako nešto!” Marc je podigao glavu i prisilo ju da ga pogleda. “Moraš se suočiti s činjenicama, Vilo! Nećeš si napraviti uslugu budeš li se i dalje pretvarala da sanjaš!” “Ne!” povikala je očajno. “Mama je lijepa i toliko puna života da ju svi vole. I ti ju voliš! Znala sam da si ju volio od prvog trenutka! Zašto sada govoriš takve grozne stvari?’’ Marc ju je s nerazumijevanjem pogledao. O čemu ona dovraga priča? Nije li valjda vjerovala da on i Lynn... Kako grozno! S druge strane, kako je Claire mogla znati što povezuje njega i Lynn? “Claire, tvoja te majka vrlo voljela. Razgovarat ćemo o tome dok si ovdje.” ~ 28 ~

Zatvorila je oči. Licejoj je bilo puno bola a kroz trepavice su se probijale suze. “Isplači se, dušo. Ali znaš i sama da te Lynn nebi voljela vidjeti ovakvu . Voljela je život i uvijek je htjela samo najbolje za tebe. Zato je i pred smrt zamolila Tonyja da zbog tebe nazove odvjetnika.” Claire je tiho plakala a Marc je nastavio. “Niti Lynn nije zaboravila vaš boravak u Engleskoj. Kratko prije nesreće bila je s Tonyjem u mjestu gdje ste bile vas dvije. Dušo, pričao sam s Tonyjem na telefon. On nije mogao razumjeti zašto mu Lynn nije pričala o tebi. Vjerujem da ju je zaista volio i da mu ništa nebi smetale njene prave godine. Slušaš li me uopće, Vilo?” Claire je jecala bez prestanka. Marc je osjetio njene grudi udišući miris njene kože. “Evo, uzmi moju maramicu.” Claire ju je uzela i utonula licem u nju. Marc ju je privio uza se. “Odgodit ćemo večeru na neko vrijeme. Napravit ću ti samo laganu večeru pa bi morala probati malo odspavati. U redu?” Claire se pomalo umirila. “Toliko se bojim,” rekla je s mukom. “Nije li to grozno? Ja sam odrasla žena i bojim se samoće.” “Ne, dušo. To uopć e nije smiješno. Ali neć eš biti sama. Ja ć u biti u blizini, u kuhinji. Osim toga, bit ću s tobom cijelu noć i pazit ću na tebe.” “Ali... ali i ti moraš spavati.” “Ne brini se za mene,” rekao je sa smiješkom. “Probdio sam više puta i više nego jednu noć.” “Ali ti si umoran i ispcrpljen. Nije li ti teško brinuti se za mene?” “Sada zaista postaješ smiješna,” odgovorio je. Ustao je ne spuštajući ju i odnio ju na krevet gdje ju je spustio na jastuke. Malo, po malo htio joj je pomoći da prihvati majčinu smrt. Neće biti lako. Brzo je odvratio pogled shvativši da se uzbuđuje pri pogledu na Claire u krevetu. Dovraga, sada ju mora promatrati kao dijete. “Nisam gladna,” mrmljala je. “Moraš nešto jesti,” ustrajao je on potrudivši se svom glasu dati očinsku brižnost. “Odmah se vraćam.” Claire je obrisala suze s lica. “Otuširat ću se dok si ti u kuhinji.” Sa smiješkom se okrenuo prema njoj. “Darelene je rekla da si se upravo istuširala kada sam došao po tebe. Zašto se jednostavno ne ~ 29 ~

umiješ, obučeš pidžamu i odeš u krevet? Ako trebaš pomoć samo me zovi.” Claire je pridigla galvu. “Marc, nisam smrtno bolesna. Snaći ću se.” Poljubio ju je u vrh nosa. “Ovako mi se već više sviđaš:” Nakon što je Marc napustio sobu Claire je otišla u kupaonicu. Skidala se polako, teških udova. Umila se hladnom vodom i zatim je obukla spavaćicu. Kada je nedugo zatim legla ukrevet suze su ponovno krenule. Marc je ušao u sobu i odložio hranu na noćni ormarić. Dodao joj je kutiju marmica. “Obriši nos, dušo. Želim da nešto jedeš a zatim ćemo razgovarati. U redu?” Claire je obrisala nos i suze s lica. Zatim je pogledala stvari koje je donio na poslužavniku. Zdjelica s voćem, kroasan s maslacem, meko kuhano jaje i šalicu čaja. “Dobar tek, Claire.” “Marc, ne mogu!” “Claire, molim te. Pokušaj nešto pojesti. Silas je samo za tebe ubrao voće.” Clarie je uzdahnula i stavila komadić banane u usta. Primijetila je da je zaista vrlo gladna. Bol je pomalo popuštala dok je jela, ali znala je da je to samo privremeno. Kada je završila s jelom okrenula se Marcu. Sjedio je pored njenog kreveta na pletenoj stolici i ona je tek sada primijetila koliko je bio napet. “Kada si se posljednji puta naspavao?” upitala je. ‘‘Ne sjećam se,’’ odgovorio je sa smiješkom. “Darlene mi je rekla da nisi mnogo spavala. Možda ćemo noćas oboje bolje spavati.” Marc je počeo pričati o umjetninama koje je kupio u Hong Kongu i ispričao je nekoliko veselih dogodovština koje su mu se dogodila putem. No Claire ga je jedva slušala. Odjednom je bolno povikala. “Mama, nikada te više neći vidjeti i nikada ti neću moći reći da te volim! Oh, Bože... “ Marc je ustao i zagrlio ju. “Zašto je morala umrijeti?” Plakala je Claire. “Sada nemam više nikoga, sasvim sam sama.” Marc ju je čvršće zagrlio. ~ 30 ~

“Dušo, ne smiješ se prepustiti samosažaljenju. Život jednostavno nije fer. Ali tvoja bol će iz dana u dan slabiti. Vrijeme liječi sve rane. I nisi sama, Vilo. Ja sam s tobom.” “O, Marc, kako si samo podnio kada si izgubio roditelje i suprugu? A volio si i majku, zar ne?” Na licu mu se pojavio izraz boli. “Uvijek je teško i grozno kada izgubiš nekog koga voliš. Volio sam i Lynn ali ne onako kako ti misliš. Imali smo neobičnu vezu, ali to ću ti ispričati kasnije. Sada bih rado da pokušaš spavati.” “Hvala, Marc. Za sve.” Dugo vremena je šutio. “Moj bi život bez tebe bio pust i usamljen,” rekao je tiho. “Laku noć,” šapnula je Claire. Osjetila je da je Marc otkrio mnogo više nego što je ustvari htio. Marc je ležao na kauču u dnevnom boravku obučen samo u bokserice pokušavajući zaspati. Bio je vrlo umoran ali prenapet kako bi zaspao. Zatim je začuo Clairin glas koji je bio tih poput šaptanja. “Bojim se mraka.” Marc je ustao i upalio svjetlo. Claire je stala na vratima poput preplašenog djeteta. Došao je do nje i zagrlio ju. “Žao mi je što se ponašam kao mala beba,’’ rekla je snuždeno. “Ali stalno sanjam taj isti san. Ti i ja i mama smo u Engleskoj i zatim ona pada naprijed i... “ Marc ju je podigao u naručje i odnio u spavaću sobu. Nježno ju je spustio na krevet i legao pored nje. Ona je također legla i privila se uz njega. Marc je milovao njeno lice. “Spavaj, dušo. Ne moraš se više bojati.” “Nećeš me ostaviti samu?” “Neću,” uvjerio ju je. Clarie se još neko vrijeme nemirno vrtjela a zatim je Marc primijetio kako se njeno tijelo opustilo. Kada je zaspala još ju je uvijek grlio uživajući u dodiru njenih grudi. Odjednom je osejtio kako se u njemu javlja želja. ~ 31 ~

Bolje bi bilo da se vrati u dnevni boravak. No Claire se tresla u snu i privila se bliže uz njega. Ne, nije ju mogao ostaviti samu. Odjednom se sjetio razgovora koji je prije nekoliko mjeseci vodio s Lynn. “Ne misliš li da bi Claire trebala sve saznati kako bi mogla donijeti odluku?” upitala ga je kao i mnogo puta prije. “To je i njezin život. Dovraga, Marc, kada ćeš se prestati igrati Boga?” Kasnije se Lynn ispričala za ovaj ispad no trn je ostao. Znao je da Lynn misli na Anne. Na neki način, on je određivao njen život. Ali Bože, on je htio samo zaštititi Anne! No čak niti ona nije smatrala dobrim ono što je tada napravio. Što bi Claire rekla da zna za sve to? Zatvorio je oči. Dovraga, morao je prestati misliti na svoju prošlost i svoje brige i morao je pomoći Claire da se oporavi. Claire se micala u snu mrmljajući njegovo ime. Marc ju je čvršće zagrlio. Bože, stvarno se nakon Annine smrti nije namjeavao u nikoga zaljubiti, prije svega ne u Claire! Anne... poznavao ju je cijeli život. Znao je da i njeni i njegovi roditleji očekuju njihovo vjenčanje. Anne mu je mnogo značila. Brinuo se za nju i više nego što je njoj bilo pravo, ali nikada ju nije volio. S njom nikada nije imao onaj divlji osjećaj koji je u njemu Claire i nesvjesno probudila. Bilo je trenutaka kada je gotovo bio bolestan od želje za Claire. Zašto se nije mogao zadovoljiti onime što su mu druge žene pružale, žene koje su i više nego dobrovoljno odlazile s njim u krevet? Njegova želja prema tim ženama bila je čisto fizičke prirode. Potreba koju je bilo lako zadovoljiti i koju je tada zaboravljao. Kada se Claire oporavi i ode s otoka nestat će na neko vrijeme iz njena života. Možda će putovati i raditi cijelu godinu. Neće ju zvati i neće niti poslati razglednicu. Ne, nije smjela saznati da je ona žena koja mu znači više od bilo koja druge. “Marc,” mrmljala je. “Tu, sam dušo, spavaj!” Zamišljen se igrao pramenom njene kose. Što ako je Lynn bila u pravu? Što ako ga Claire zaista voli? Što ako je on zaista bio sve što joj je bilo potrebno da bude sretna? Što ako joj uopće nebi smetalo što se dao sterilizirati? ~ 32 ~

Odjednom se sjetio izraza Claireinog lica kada mu je rekla da je Darlene trudna. U njenim se očima pojavio sjaj. Ne, nije mogao zahtijevati od Claire da se odrekne djeteta. Kada nestane iz njenog života upoznat će nekog drugog muškarca i s njime osnovati obitelj. Ova pomisao i monoton šum mora učinili su svoje i Marc je konačno zaspao.

~ 33 ~

6 Clarie je sjedila u ljuljački na verandi gledala galebove koji su kružili nad valovima. Voljela je more, njegov ritmički šum imao je gotovo hipnotički učinak na nju.

Već je dva tjedna bila na otoku. Prvi šok je prošao i sada su njeni osjećaji oscilirali od tuge do ljutnje. Bila je ljuta jer je njena majka umrla, a da nije imala prilike zaista ju upoznati. Znala je da je to glupo no ljutila se jer ništa u vezi toga nije mogla poduzeti i to ju je ljutilo i osjećala se izigranom. Možda je to samo bio njen strah i potreba za zaštitom, ili sredstvo protiv boli. Lynina smrt ju je još više povezala s Marcom. Osjećala je da ju gleda drugačije i da se prema njoj drugačije ponaša. Svaku ju je noć grlio sve dok nebi zaspala. Nije postavljala nikakava pitanja jednostavno uživajući u njegovoj blizini, no sada se počela pitati nije li previše tražila od njega. Do sada je bila preumorna kako bi se suočila s vlastitom boli i osjećajima. Tog jutra osjetila je kako joj se stara snaga pomalo vraća. Bilo je još mnogo stvari koje je htjela znati o svojoj majci. A i bilo je mnogo toga o čemu je trebalo razgovarati s majčinim odvjetnikom. Nije više mogla očekivati od Darlene da se brine o njenom poslu, koliko god da je marljiva njena prijateljica. Kada je Claire kasnije tog popodneva rekla Marcu da se želi vratiti na njegovu se licu pojavio zabrinut izraz. Zatim je zatresao glavom. “Ne, ostaješ ovdje.” Zarobio sam te. Ne, zaista još uvijek ti je potreban odmor. Obuci kupaći kostim i lezi na sunce. Pomoći će ti!” Kada je samo zatresla glavom zaista se naljutio. “Pogledaj se u ogledalo! Blijeda si poput leša i imaš tamne podočnjake. Rekla si mi da si odrasla i da se možeš brinuti sama za sebe. Dakle, dokaži mi! Pogledaj kako ti drhte ruke! Zar zaista misliš da si u stanju brinuti se za svoju firmu?’’ Marc je naravno bio u pravu, kao i uvijek! Claire se još nije dovoljno oporavila da bi se mogla koncentrirati na posao. Marc je imao ured u svojoj kući na plaži i mogao je voditi svoje poslove i s otoka. Claire mu je trećeg dana svog boravka objasnila da se nekoliko sati ~ 34 ~

može pobrinuti sama za sebe ukoliko on ima posla. Tako je on nekoliko puta odlazio u kuću kako bi obavio poslove. Claire nije promaklo da su u to vrijeme oko gostinjske kuće uvijek nalazio Silas, vjerojatno kako bi pripzio na nju. Prenula se iz misli kada je začula korake na verandi i kada joj je prišao Marc. Izgledao je toliko privlačno da joj je gotovo stao dah. Nosio je isprane traperice i bijelu polo majicu. Očito se tek istuširao jer mu je kosa bila još mokra. Njegov je pogled pun divljenja preletio preko nje. “Što si to obukla!” Na vlastito iznenađenje Claire je začula vlastiti smijeh. Marc ju je ponovno dozvao u život. “To je Sari, žene u Indiji nose takve stvari.” Claire je bila sretna što je Darlene spakirala i njen najdraži sari. Bio je boje mora i pjeska otkrivajući njena ramena i leđa. Uz to je nosila odgovarajući nakit. Do danas Claire nije razmišljala o svom izgledu. Uopće se nije mogla sjetiti šta je imala na sebi kada je stigla na otok. Bilo je dana kada uopće nije prestajala plakati, a bilo je i onih kada je spavala da kasno popodne. Na Marc je uvijek bio tu. Marc ju je primio za ruke i povukao prema sebi. “Krenuo sam po tebe. Večera je umalo gotova.” “Ah, Marc, osjećam se tako beskorisno. Zašta mi nisi dopustio da ti pomognem pri kuhanju?” Nestašno ju je povukao za kosu. “Hajde, ne buni se. Tko je ovdje stručnjak za ribu?” “Pa, moram priznati da si to ti. Ali što se tiče nabavke ribe ja sam nadaleko bolja.” “Je li to izazov? Dobro, vidjet ćemo. Sutra ćemo dakle nakon sunčanja u lov na rakove.” Nekoliko minuta kasnije Marc i Claire su trčali puteljkom prema gostinjskoj kući koji je vodio kroz bogatu divljinu. Pri pogledu na ogromno drveće i cvijeće Claire je osjećala kaka se vraća u život. “Nije li ti teško napustiti ovaj raj?” upitala ga je. ~ 35 ~

Marc se zamislio. “Ponekad ozbiljno razmišljam a tome da ovdje ostanem živjeti i da odlazim na kopno samo kada zaista moram, ali potreban mi je stan kako bi u njemu držao svoje umjetnine a i ponekad mi je potrebno malo gradskog života. A što bih u tom slučaj s Doris? Bojim se da bi Silas bio prilično ljubomoran kada bi ju doveo sa sobom na otak. Ti si jedina iznimka. Jedino tebe mogu dovesti bez da je ljubomoran.” Marc je privio Claire uz sebe i poljubio ju. Ne strasno već nježno kao da je ta najprirodnija stvar na svijetu. Držeći se za ruke, krenuli su dalje. Claire je uživala u pagledu na drveća banana, avokada i kokosove palme. Većina je voća rasla divlje na otoku ali je prethodni vlasnik i posadio nekolicinu. Claire je pomislila na naranče, mango, ananas, guave i papaju koji su rasli na otoku. Silas je također njegovao jagode u vrtu. Kada su stigli u unutrašnjost otoka šuma je postala gusta poput džungle i gotavo neprohodna. Čuli su se samo zvukovi ptica i drugih životinja koje su ovdje živjele. “Nemoj zaboraviti na oprez ukoliko ćeš ikada sama ići ovim putevima,” upozorio je Marc. “Osim zmija ovdje ima i aligatora u močvarama.” Claire je zadrhtala. “Znaš da se panično bojim zmija tako da niti bez tvog upozorenja ne bih sama ovuda šetala.” Marc je stavio ruku oko njenog struka. “I bolje je tako. Barem za sada.” Nekoliko minuta kasnije na vidiku se pojavila Marcova kuća. Claire je pomislila na sve one večeri koje je provela s Marcom na terasi. Uz koktele su doživjeli nekoliko predivnih zalazaka sunca. “Jesi li uopće gladna?” upitao je Marc. “Uvijek mogu jesti tvog odličnog jastoga.” Marc joj je uzvratio smiješak. “Nakon jela ugodno ćemo se smjestiti i provesti večer. Ovdje je udobnije nego u gostinjskoj kući. Jesi li sigurna da ne želiš donijeti svoje stvari ovamo?” Claire je oklijevala. Spavaća soba u gostinjskoj kući bila je puna lijepih sjećanja, ali još uvijek je imala noćne more. Nije bilo fer zahtijevati od Marca da svaku noć provodi s njom. U većoj kući u vlastitom krevetu sigurno bi mu bilo udobnije. Nebi li bilo bolje da i ~ 36 ~

dalje ostane u gostinjskoj kući. Ipak ona i Marc ne nogu više provoditi noći u istom krevetu osim ako... “Razgovarat ćemo kasnije o tome,” rekao je Marc kao da joj čita misli. “Sada ću ti napraviti piće, možeš se opustiti dok ne završim večeru. “Dopusti da ti pomognem!” “Znaš da ne želim nikoga u kuhinji dok kuham.” “Hoćeš li mi nakon večere barem pokazati tvoje najnovije slike?” “Ako budeš dobra,” odgovorio je lupivši je po stražnjici. “Hajdemo u kuću.’’ Claire je umočila jastoga u umak od maslaca i limuna. “Marc, nadmašio si samog sebe. Čips od kokosa, salata od avokad, banane s roštilja i ovaj jastog... božanstveno.’’ “Zaista?” upitao je sa smiješkom. “Već dugo nisi jela tipično otočno jelo ali mislim da ti odgovara.” “Što slikaš trenutno?” “To je iznenađenje. Za tebe.” “Zaista. Što je to Marc?” “Pričat ću ti kasnije o tome. Sada pojedi dokraja!’’ “Da, gospodine!” “Tako treba,” odgovorio je. Claire se nasmijala i pomislila na Marcove slike. Nije volio da mu se ljudi dive ili kada ga se gleda dok radi. Uglavnom je slikao morske motive i njegov stil bio je nesto između naturalizma i impresionizma. “Kamo su pobjegle tvoje misli, Vilo?” upitao je nakon nekog vremena. “S tvojim slikama. Još uvijek ne razumijem čemu sva ta tajnovitost?” “Rekao sam ti već da je slikanje moj hobi. Nešto što radim na otoku kako bih se opustio.” Claire se namrštila. “Kada sam prvi puta stupila u tvoj atelier odmah sam vidjela da uopće nisi toliko trezven kakvim se činiš i da često pustiš osjećajima da te vode, a ne razum. Uvijek si tvrdio da su umjetnine koje kupuješ samo dobra investicija, ali znam da nije tako. Vidiš, ja nisam stručnjak...’’ “Hoćeš li kavu?” prekinuo ju je Marc. ~ 37 ~

“Zašto si to sada rekao? Uvijek kada spomenem tvoje slike ti se zatvoriš.” “Ja nisam umjetnik, Claire,” odgovorio je Marc ljutitim tonom. “Kao dijete sam mnogo crtao i bavio se slikama koje su kupovali moji roditelji. Naučio sam ponešto ali to nije ništa posebno.” “Zaista si nemoguć”. Kada jednom izložiš svoje slike u galriji saznat ćeš, koliko su ‘posebne’.” Ustao je razbarušio joj kosu. “Razmazit ćeš moj ego, priznajem da bih više slikao kada bih imao vremena.” “Zašto si ne uzmeš vremena? Pa imaš dobre zaposlenike koji rade za tebe. A koliko znam, Iris ima financije u svojim rukama.” Marc se nasmijao. “Da, u pravu si. Svi misle kako je moja draga sestra samo razmažena bogatašica, ali ona je ustvari vrlo dobra poslovna žena.” Claire je gledala za Marcom kada je krenu u drugu prostoriju kako bi napravio espresso. Nije joj odgovorio na pitanje. Sa svim novcem koji je posjedovao mogao je živjeti kako god je želio no činilo se da bez posla ne može dugo. Vjerojatno se opuštao tu i tamo isključivo na ovom otoku. Sigurno je potrošio čitavo bogatstvo kako bi se mogao udobno smjestiti na ovom otoku. Od kada ga je kupio od nekog starog čovjeka postavio je i generator za struju i radio uređaj. Obje su kuće bile moderno namještene i vrtovi su bili predivni. Marcov glas prenuo ju je iz razmišljanja. “Hajdemo kavu popiti u boravku.” Claire je klimnula glavom. Odjednom ju je obuzela tuga. Znala je i prije da njeno dobro raspoloženje neće potrajati. Brzo je ustala i krenula u dnevni boravak. Marc ju je slijedio s poslužavnikom na kojem se nalazila kava, šalice, mlijeko i šećer. Natočio je kavu nakon što su se Claire i on smjestili na svijetlom kauču. Claire je pijuckala kavu i odložila šalicu na stol. Grlo joj se steglo od nadolazećih suza. Dovraga, koliko će još dugo morati podnositi ove napade plača. Krajem oka vidjela je da ju Marc promatra. “Želiš li razgovarati o Lynn?” upitao je nježno. Claire je progutala i pogledala ga suznih očiju. ~ 38 ~

Marc ju je primio za ruku. “Razmislio sam o tome što si rekla o Lynn i meni. Da, Lynn je bila neobično lijepa i sexy. Kada sam bio s njom nisam niti pomislio na to da je od mene starija deset godina. Sjećaš li se kada smo se upoznali?” “Da. Mama je tada upravo iza sebe imala razvod i spremala se ponovno udati. Provela je oko mjesec dana u Fort Myersu. Oh, Marc, bila sam toliko ljubomorna. Nadala sam se da će mama provesti više vremena samnom. Dobro, viđale smo se svaki dan na nekoliko sati ali s tobom je provodila gotovo svako večer.” Marc je bio iznenađen. “Siguran sam da Lynn o ovome nije imala poj ma.” “Niti ja nikada nisam došao na ideju da bi ti mogla pomisliti da ti želim oduzeti mamu. Tada se još nisam bio oporavio od Annine smrti a Lynn je imala dar dobro poslušati čovjeka. Zato je ona meni postala posebna. Mogao sam joj reći apsolutno sve. I ona je meni rekla neke stvari koje nisam želio čuti, no natjerala me na razmišljanje. Kada je otišla iz Fort Myersa bio sam ponovo u stanju početi novi život.” Claire je šutjela a Marc je pričao i dalje. “Claire, znam da te Lynn vrlo voljela i da je htjela samo najbolje za tebe.” “Kako možeš tako nešto reći?” upitala je Claire. “O meni su se brinule dadilje sve dok me mama nije poslala u internat. Naravno, imala sam dobru odjeću i sve što sam htjela ali...’’ “Htjela si ljubav i privrženost svoje majke,” rekao je Marc tiho. “A tvoja je majka htjela slavu i bogatstvo. Znaš i sama kako je bila odgajana. Lynn i John su oboje bili ambiciozni. Naporno su radili kako bi postigli svoje ciljeve. Lynn mi je pričala o vremenu kada je radila kao model i dolazila kući navečer mrtva umorna.” “Nije li znala da meni treba samo malo njenog vremena?” “Claire, ona je bila rastrgana između svoje ambicije i želje da bude s tobom. Onaje tada bila najtraženiji model u New Yorku, no znala je da to neće uvijek biti tako. Mislim da je njena najveća briga bila tebi osigurati financijsku sigurnost. Nije samo zarađivala već je i ulagala novac tako da si sada bogata žena.” “Ali to mi ništa ne znači.” Marc ju je s ljubavlju pogledao. “To je jedan od razloga zašto si mi toliko posebna. S tobom znam da si mi prijatelj ne samo zato što imam ~ 39 ~

novca. Ali moraš pokušati razumjeti Lynn. Ona je osiguravši te od financijskih problema pokušala iskazati ljubav prema tebi.” Claire je izvukla svoju ruku iz njegove i prišla prozoru slušajući more. Bila je potpuno zbunjena. Marc je neprekidno imao objašnjenje za ponašanje njene majke, ali što je bilo s njegovim vlastitim ponašanjem? Okrenula se i pogledala ga. Ako nikada nije volio Lynn i ako nije volio nju, zašto ju je doveo ovamo? “Marc, zašto činiš ovo sve za mene?” “Dođi ovamo, Vilo,” rekao je neobično mirnim glasom. Claire je prošla prostorijom i okrenula mu se. Nježno je stavio svoje ruke na njena ramena i zatim skinuo sari s nje. Spretnim prstima otvorio je kopču njena grudnjaka oslobađajući njene grudi svom pogledu i milovanjima. Claire je zadržala dah dok ju je ljubio i milovao. Na usnama joj se pojavio smiješak kada ju je podigao i pogledao u oči. U njegovim je očima vidjela ljubav. Moj Bože, jesam li izgubio razum, prošlo mu je kroz glavu. “Trebao sam te još večeras odvesti na kopno” rekao je promuklim glasom, “nisam planirao... oh Bože, toliko te želim.” “Marc, voli me,” šaptala je drhtavim glasom. Bez napora ju je podigao i odnio u sobu, sari je završio na podu. Srebrni mjesec osvjetljavao je sobu. Kroz otvoreni prozor ulazio je povjetarac unoseći miris tropskog cvijeća. Claire se osjećala kao da je čitav život čekala ovaj trenutak, kao da je sve što je ikada napravila bilo kako bi doživjela ovu noć.

~ 40 ~

7 Mjesec je okupao njeno golo tijelo srebrnim svjetlom. Marc je sjedio na rubu kreveta i promatrao prizor za kojim je toliko dugo čeznuo. Na trenutak je razmislio o svojoj odluci da odmah ode i izbaci Claire iz svog života. No pogled na njeno tijelo u njemu je probudilo dugo potisnutu želju. Morao ju je imati, bez obzira na uvjete. Dok je Marc skidao svoje bokserice Claire je svukla svoje gaćice. Zatim su ležali jedno pored drugog gledajući se. Claire je oklijevajući podigla ruke i stavila ih oko njegova vrata. Njenim je tijelom prošao plamen kada se on primaknuo k njoj i poljubio ju. Njegove su usne zatim krenule prema njenom vratu i ona je zadrhtala od želje. Odjednom su njegove ruke i usne bile posvuda. Njegovi su prsti nježno milovali njene grudi, njen trbuh i bokove pronalazeći put prema njenim bedrima. Marc ju je milovao sve dok nije poludjela od želje za njim. Zagrlila ga je pritišćući svoje grudi a njegova snažna prsa. Toliko ga je željela da je počela osjećati bol. Marc ju je nježno odmaknuo u stranu i dalje ju milijući, dovodeći ju da ruba ekstaze. Claire je drhtala i uzdisala. “Molim te, dođi.” šaptala je. Na Marc ju je nastavio milovati još pojačavajući strast. Primio je njene grudi i prekrio ih poljupcima sve dok njeno uzdisanje nije postalo brže. Zadržala je dah kada se konačno našao u njoj i počeo polako pomicati. Njegovi su pokreti u njoj izazvali provalu strasti i poželjela je da nikada ne prestane. Claire je uzdisala od ugode i prebacila noge ako njegova struka. “Nadam se da znaš šta radiš, Vilo.” Marc je prešao na brži ritam sve dok oboje nisu stigli do vrhunca. Claire je još dugo grlila Marca. On je milovao njenu kosu i šaptao joj ime. Još nije bila ponoć, no Claire je po ravnomjernom disanju zaključila da je Marc zaspao. Ležala je u njegovom naručju naslonivši glavu na njegova prsa kako ga nebi probudila. ~ 41 ~

Na licu joj se nalazio sretan osmijeh. Nikada ranije nije doživjela ovakvo zadovoljenje. Samo je s Marcom upoznala pravu tjelesnu ljubav i znala je da nikada neće imati boljeg ljubavnika od njega. Njen je smiješak odjednom nestao. Marc je očito odlučio zadovoljiti svoju želju jer je predložio da bi ju radije odveo na kopno. Zatim ju je volio na način koji je nagovještavao da ju već dugo vremena obožava. Zašto nikada nije pokazao šta se u njemu događa? Zašto tp nije napravio? Isitna je bila da je i ona od njega pokušala sakriti svoje prave osjećaje, na imala je i razlog za to. Na kraju krajeva, ipak je vjerovala da su Marc i njena majka bili ljubavnici. Ali zašto se Marc prema njoj zatvorio? Je li Anne volio toliko da nakon nje više nikoga nije mogao voljeti? Marc se pomaknuo i njegove su se usne našle uz njene. Poljubio ju je i prstima prešao po njenoj kosi i leđima. “Oprosti šta sam zaspao,” rekao je tiho. Claire bi mu najradije bila rekla koliko ga voli i da više nikada ne želi biti odvojena od njega, ali je šutjela. Marc je sakrio lice u njenoj kosi. “Sve bih napravio za tebe,” mrmljao je. Claire je odjednom osjetila zadovoljstvo i mir. Znala je da ju on voli. Ako ima nekakvih problema pomoći će mu da ih riješi. Zatvorila je oči i zaspala sa smiješkom na usnama. Marc je još dugo ležao budan. Lice mu je bilo ozbiljno. Morao joj je reći, ali ne još, ona se još nije oporavila od smrti svoje majke. A i on nije želio ništa drugo nego provesti s njom nekoliko neopterećenih tjedana bez da misli na budućnost. Ako bude tražila više nego što joj bude mogao dati, barem će mu ostati sjećanja. Claire je otvorila oči i ugledala jutarnje sunce. Zatim je zatvorila oči, preplavljena sjećanjima protekle noći. Nikada neće zaboraviti ovu prvu noć s Marcom. Otvorila je oči kada je netko pomaknuo deku, primio ju za nogu i poljubio u taban. “Hej, što to radiš!” Marc se nasmijao i baci na krevet. ‘‘Tvoj doručak već čeka. Svježe voće i kava. Zatim ćemo jutro provesti na plaži.” Claire ga je pogladala s mnogo ljubavi u očima. ~ 42 ~

Prstom je prelazio po njenim bradavicama. “Sviđa li ti se to?” “Hmmm ... vrlo.” “Imaš prekrasne grudi, kao i ostatak tijela. Čak su i tvoja stopala slatka,” dodao je sa sjajem u očima. “Upravo za pojesti.” “Da se nisi usudio poškakljati me!” “U tom slučaju mogu potražiti nešto drugo,” rekao je Marc privlačeći Claire k sebi i držeći ju iznad sebe tako da su se njene grudi nalazile iznad njegova lica. Zatvorio je oči i sisao njene bradavice sve dok nije pomislila kako više ne može izdržati. “Oh, Bože! Prestani, mislila sam da idemo na plažu,” rekla je s mukom. On se tiho nasmijao i ostavio se njenih grudi kako bi ju mogao strasno poljubiti. Konačno ju je s nevoljkim uzdahom pustio. ‘‘ To za neko vrijeme mora biti dovoljno. Moram te naprije nahraniti i zatim ćemo leći na sunce.” “Jesi li vidio koliko je kupaćih kostima Darlene spakirala? Zaista ne znam što je pritom mislila.” Prekinuo ju je poljupcem. “Možda je Darlene pametnija od nas oboje zajedno.” Pogledala ga je upitno i on se nasmijao. “Ukoliko ne prestanemo s ovim cijeli ćemo dan provesti u krevetu. Hmm... to i nije loša ideja.” Claire je uvukla ruke pod njegovu majicu prolazeći prstima po njegovim prsima. “Prošle sam noći po prvi puta nakon dugo vremena spavala bez snova i kada sam se probudila bila sam toliko sretna i zadovoljna.” Ponovno se javila njegova savjest. Njene oči govorile su više o njenim osjećajima nego sve riječi svijeta. Nježno ju je poljubio. “Raduje me što si sretna, Vilo. Hajdemo na doručak!” Kada su Claire i Marc stigli na bijelu plažu, glasno su ih pozdravili pelikani i galebovi. Dok je Marc raširio deku Claire je već trčala prema vodi. Bacivši pogled unatrag vidjela je da ju Marc slijedi. Sljedećeg trena ju je sustigao i podigao kao da je lagana poput pera. Ušao je u vodu s njom u naručju ne mareći za njenu viku. “Ti promišljeni ... Što si naumio?” Njegov je smiješak bio pun užitka kada se ona bezuspješno pokušavala osloboditi iz njegova stiska. Kada mu je voda doprla do ~ 43 ~

struka bacio ju je bez upozorenja u vodu. Kada je ponovno zadobila ravnotežu psujući je gledala kako Marc pliva smijući se. Pokušala ga je uhvatiti no uvijek je uspijevao biti samo malo ispred nje. Smijao se još glasnije kad, mu je rekla da će ga utopiti kada ga se dočepa. Iscrpljena je doplivala na plažu. Marc je bio tik do nje. Sa smijehom na usnama oboje su legli na veliki ručnik. Zadrhtala je od Marcovog slanog poljupca. Što će napraviti ako ga jednom izgubi? Sada kada je ostvarila svoj san i spavala s njim više nije mogla zamisliti život bez njega. Potisnula je sve te ružne misli. Ispružili su se jedno do drugog dodirujući se prstima. “Kao ti se svidjela voda?” upitao je. “Odlično, već dugo nisam plivala u moru.” “Treba ti malo zabave u životu, Vilo.” “U pravu si.” Marc je podigao glavu i pogledao ju sa smiješkom. “Što se tiče zabave...’’ Njegov pogled našao se na njenim grudima čiji se početak mogao vidjeti kroz crni kostim bez naramenica. “Ti si doista sexy gospođice Barton.” “Hmm ... a ti si besramno atraktivan i također sexy.” Podupro se na lakat i promatrao ju. “Mislim da bi bilo bolje da krenemo natrag, ne bih da izgoriš na suncu.” “Ali Marc, tek smo... “ Zatvorio joj je usta poljupcem. Kada ju je privukao k sebi Claire je osjetila koliko je uzbuđen i zadrhtala je. Kada je povukao njene noge među svoje obuzela ju je želja i kada su oboje uzdahnuli Claire se osvijestila. “Stani, ne ovdje na plaži,” nasmijala se. “Nisam li ti upravo rekao da se trebamo vratiti?” rekao je promuklim glasom. Claire se odvojila od njega i protegla. Marc ju je promatrao kao začaran. Njena kosa je u potocima bila rasprostrta po ručniku a oči su joj bile tamne od želje. Uski kupaći kostim naglašavao je njenu liniju. Nije bila toliko lijepa kao Lynn ili Anne ali je bila čarobna na drugačiji način, poput nimfe. Bože, kako ju je trebao! Niti jedna druga žena nije uspjela u njemu probuditi ovako intenzivne osjećaje kao što je to ~ 44 ~

uspjelo Claire. Dok je vodio ljubav s njom činio je to svakim djelićem svoga bića. Odjednom se sjetio pješčanog sata. Danas je morao napuniti jedan dio ali sutra će većina pjeska biti u drugom dijelu sata. Ovo je mogao biti raj. Kada samo nebi... Popodne je Marc promatrao Claire kako uzima mrežu i spretno postavlja mamac u sredinu. Krenuli su u lov na rakove uz mol gdje je voda bila dovoljno čista kako bi mogli vidjeti mreže. Kada su rakovi progutali mamce brzo je izvukla mrežu. “Reci mi je li tvoje osnovno zanimanje modni savjetnik ili lovac na rakove” upitao je sa smiješkom spuštajući vlastitu mrežu u vodu. Claire je sjela na pijesak. “Zvuči čudno, ali ponekad niti sama ne znam što sam i tko sam.” Marc je dugo nijemo gledao. “Mislim da je to zato što si vrlo brzo morala odrasti, Vilo,” rekao je nježno. “Razumijem kako se osjećaš. Znaš da je moja majka umrla kada sam bio dijete i vjerojatno smo zato Iris i ja tako brzo odrasli, brže nego druga djeca. Sigurni da nas je tata volio no on je naše živote pomno isplanirao i prije nego što smo se rodili i u život nas je poslao dajući nam upute prije nego privrženosot. Tko zna kakav bih bio da nije bilo njega? Sada je prekasno počinjati nešto novo. Potrebno je mnogo hrabrosti da napustiš put kojim si krenuo.” “Ti imaš hrabrosti,” rekla je Claire. ‘‘Ali možda ne želiš mijenjati svoj život.” Marc se namrštio. “Naravno da ću se uvijek brinuti za naše firme, ali još bih više volio kada bih imao više vremena da se mogu baviti slikanjem.” “Ah, Marc, ne moraš tolko mnogo raditi. Bez daljnjega bi mogao uzeti više vremena, moraš to samo željeti.” Odjednom se nasmiješio. “Pretpostavljam da me i moj moto da je vrijeme u koje ne radiš izgubljeno vrijeme pomalo zasljepljuje tako da se više ne mogu promjeniti. “ Ustao je i protegao se. Claire ga je promatrala. Bio je zaista zgodan. Bože, kako ga je voljela. Zatvorila je oči. Bilo bi bolje da prestane uživati u pogledu na njega jer je bilo vrijeme da se psihički počne pripremati na dan kada će napustiti otok. Od one noći kada su proveli prvu zajedničku noć prestala je razmišljati o budućnosti, no sada su se te misli vratile. Bill je puna tuge i boli a i Marc je bio samo čovjek. Isto ~ 45 ~

tako, romantična je okolina, i more pridonijela da ju obuzme ta čarolija. Što će se dogoditi kada se vrate u svakodnevicu? “O čemu razmišljaš?” upitao je Marc . Claire se nasmiješila. “Između ostalog razmišljala sam o tome da bez daljnjega trebaš reklamu za firmu koja izrađuje sportske strojeve i da bi mogao i sam biti model.” “Hvala na komplimentu.” “I drugi put, ali nije baš da si bezgrešan.” Podigao je obrvu. “Da?” “Hrčeš.” Na trenutak ju je zbunjeno gledao a zatim se glasno nasmijao. “Vilo, to mi još nitko nikada nije rekao. Nikada!” “Možda ti ni ja nisam trebala reći,” rekla je. “Ne bih htjela sa dobiješ komplekse.” “Neću sasvim sigurno. Jedino se nadam da te moje hrkanje nije probudilo, ukoliko zaista hrčem:” “Hrčeš, zaista ali to je jedan vrlo ugodan zvuk.” Sjeo je pored nje. “I o čemu si još razmišljala?’’ “Ni o čem važnom.” Kada ju je s nevjericom pogledao Claire je pogledala njegove ruke. “Jesi li ikada razmišljao o tome koliko je neobična naša veza? Pitam se bi li se ikada upoznali da moj otac nije radio za tebe. Ti dolaziš iz svijeta punog tradicija a ja nasuprot tome nikada nisam imala korijene. Ponekad imam osjećaj da mrziš život za kojim sam ja još kao dijete čeznula.” Marc ju je primio za ruku. “Danas to nije tako. Ali kada sam bio mlađi i kada sam već znao da je moj život strogo planiran, često sam poželio da sam negdje drugdje. Naprimjer, moje slikanje. Slikao sam potajno jer sam znao da bi otac ovu aktivnost smatrao gubljenjem vremena. Možda je bio u pravu, no ja sam se bavio time jer sam to želio, razumiješ li me?” Klimnula je glavom i on je nastavio: “Danas živim onako kako mi se dopada i Iris također, leteći sa svojim ljubavnicima po svijetu. Osim toga, sasvim je nevažno dolazimo li ti i ja iz različitih svjetova ili ne. Ali, hajdemo sada donijeti te rakove u kuću.” Claire se prisilila na smiješak. “Imaš li pive u kući?” upitala je usput. “Mislim da ima, zašto?” ~ 46 ~

“U vodu s rakovima uvijek dodam malo pive, to im daje poseban okus.” “Slušaj, već si dokazala da si bolja u lovu na rakove, nećeš li me valjda pokušati nadmašiti u kuhinji?” “Neće doći do toga, ne brini,” umirila ga je. Kada su im se pogledi sreli bili su oboje ozbiljni. “Oh Bože, kako sam gladan, ali ne samo za rakovima,” mrmljao je Marc. “Marc... njen glas je postao grub od želje.” Stisnuo je šake. Dovraga, što je to radio s Claire. Morao joj je sve reći. Vidio je njen izraz lica kada je bila zamišljena. Čeznuo je da joj objavi svoju ljubav i da joj kaže da više nikada ne želi živjeti bez nje. Ali ona je htjela obitelj, korjene... Prije nego što se Anne razbolila razgovarali su o mogućnosti usvojenja. Marc je bio siguran da bi usvojeno dijete mogao voljeti jednako kao svoje vlastito. No bi li i Claire mogla?”

“Koliko još moramo hodati do tvog Rajskog vrta?” raspitivala se Claire probijajući se kroz gusto raslinje. “Rekao sam ti da je ovaj dio otoka poput džungle. Zato sam inzistirao da kratke hlače i majicu zamijeniš nečim prikladnijim podneblju. Kako je vruće i sparno!” Claire se nasmijala. “Mislim da smo ovom odjećom otjerali sve životinje od kukaca do aligatora. “ “Da, izgledamo vrlo zastrašujuće.” Marc i Claire su na sebi imali majice dugih rukava i hlače koje su spremili u čizme. Na glavi su imali neku vrstu šešira za safari a Marc je od mreže protiv komaraca pripremio maske za lice izrezavši otvore za usta, nos i oči. Claire je osjetila kako joj znoj curi niz tijelo lijepi se za donje rublje. “Nadam se da ćemo moći skinuti ove grozne maske kada stignemo u raj.” “Nalazi se tamo gdje ćemo još putem neko vrijeme biti sigurni bez maski. Uskoro smo tamo. Vilo. Zatvori oči i daj mi ruku Želim te iznenaditi.” Claire je zatvorila oči i pustila ga da ju vodi kroz gusto raslinje. “Sada možeš otvoriti oči i diviti se ljepoti.” rekao je tiho. ~ 47 ~

Claire je otvorila oči iznenađeno povikala: “Kako predivno!’’ Pred njom se nalazio raj jezera i mnoštva cvijeća u svim mogućim bojama. Leptiri i ptice kakve Claire još nikada nije vidjela letjeli su uokolo. Sagnula se i udahnula miris orhideje. “Ovo je doista vrt kao iz bajke.” rekla je. “Dobro da si ga pronašao.” “Prethodni vlasnik mi je dao savjet. Mislim da je ovo bilo i njegovo najdraže mjesto na otoku.” rekao je Marc i sjeo pored nje. “Kako si uopće došao do ovog otoka?’’ upitala je Claire. Marc je primio njenu ruku i milovao ju. “Vidjela si onu sliku u mom uredu?” Klimnula je glavom i on je nastavio. “Kada sam na nekoj izložbi kupio sliku, upoznao sam autora. Bio je gotovo osamdeset, vrlo aktivan i fascinantan čovjek. Zvao se Andrew Lewis. Odmah smo se sprijateljili. Imao je apratman u Fort Myersu i često sam ga posjećivao. Jednog dana me molio da ga ovamo dovezem svojim brodom. Bilo je sve vrlo zapušteno, no bila je to ljubav na prvi pogled. Kada me Andrew upitao jesam li zainteresiran odmah sam pristao. Nisam znao da je već tada bio smrtno bolestan. Nije imao rodbine i vjerojatno je tražio nekoga tko bi znao cijeniti blago ovoga otoka.” “I tada si kupio otok?” “Ne odmah. Andrew mi je u sljedećih nekoliko tjedana postavio stotine pitanja. Konačno me jednog dana nazvao i zamolio da dođem do njega. Kako nije imao nasljednika htio mi je prodati otok za jedan jedini dolar. Predložio sam mu nešto drugo. Htio sam mu dati fer cijenu, a on je trebao osnovati fond kojim bi pomagao siromašne umjetnike.” “Kako zgodna ideja. I pristao je?” “Da. Zamolio me da ga još jedan posljednji put ovamo dovedem. Bio je već vrlo slab no ispunio sam mu želju. Više nije mogao hodati do svog rajskog vrta, ali mi je pričao o njemu. Takoder mi je rekao da je otok kupio kao mlad čovjek za svoju suprugu. Nisu imali djece i otok im je postao romantično pribježište.” Marc je šutio. Hito je reći Claire kako će u njegov vrt dovesti jednu jedinu ženu... onu koju voli.” “Zatim je umro?” upitala je Claire. “Da, nedugo nakon što sam od njega kupio otok.” ~ 48 ~

Marc je skinuo svoju i njenu masku i odložio ih u stranu. Zatim se okrenuo prema njoj i Claire se učinilo kao da su njih dvoje jedini ljudi na cijelom svijetu. Napetost medđu njima bila je jača no ikad. Omamljujući miris cvijeća, gusta šuma i vlažan zrak djelovali su na njih poput afrodizijaka. Mare je ispružio ruke i privukao ju k sebi. Kada ju je poljubio, Claire je stavila svoje ruke na njegova prsa osjećajući kako njegovo srce kuca jednakom brzinom kao i njeno. Zajedno su se spustili na tlo. Ne prestajući se ljubiti i milovati svukli su jedno drugo. Marc je legao na leđa i povukao ju na sebe. Sjela je uživajući u njegovom pogledu punom požude. Teško je disala kada je Marc ljubio njene grudi i bokove te se konačno našao u njoj. Zabacila je glavu i počela kružiti bokovima. Njen uzbuđeni pogled Marca je gotovo izludio požudom i on se polako prilagodio njenom ritmu sve dok njihovi pokreti nisu postali sve brži i dok ona uzdišući nije zazvala njegovo ime. Zajedno su dostigli omamljujući vrhunac i iscprljeni legli jedno pored drugog. Kada je Claire navečer svježe istuširana ušla u Marcovu sobu, on je sjedio na krevetu i ispružio je ruku prema noj lagano se nasmiješivši. Krenula je prema njemu i zatim sjela među njegove raširene noge naslonivši leđa na njegova prsa. “Jesi li umorna?” upitao je tiho, prihvaćajući rukama njene grudi. “Trebala bih biti. Marc, kako predivan dan! Hvala ti što si mi pokazao svoj Rajski vrt.” “Hvala tebi za predivno vrijeme ljubavi.” Claire je lagano pocrvenjela. “Kada sam bila pod tušem pomislila sam...’’ “Ne moraš misliti, barem sada ne!” “Ah tako, a što bih trebala raditi?’’ “Najbolje bi bilo da budeš sasvim mirna i da me ne smetaš pri mojoj najvažnijoj aktivnosti.” “A to bi bila?” upitala je sa smiješkom. “Da vidim što se sve može napraviti s ovim predivnim grudima.” Nagnuo se prema njoj i prekrio njeno lice i vrat malenim poljupcima. “Opusti se,” mrmljao je. “Samo osjećaj’ ~ 49 ~

Marc je rukama kružio po njenim grudima i zatim je milovao njene bradavice sve dok nisu postale sasvim čvrste. Zatim ju je povukao prema sebi, te je usnama dotaknuo ta dva roza pupoljka. Claire je zatvorila oči kada je Marc prihvatio njene bradavice zubima i nježno ih sisao. Osjećala je kako pod njegovim dodirom njene grudi bujaju. Predivna toplina prošla je cijelim njenim tijelom. Naslonila se na njega. Ne odvajajući usne od njenih bradavica rukom je milovao njen trbuh te završio na njenim bedrima. Claire je uzdahnula od zadovoljstva, i krv joj je šumila u ušima kada su je njegovi prsti gotovo doveli do orgazma. Čvrsto ga je zagrlila oko vrata i prislonila svoje bokove na njega. Zatim su se, konačno ujedinjeni, počeli pomicati grozničavim ritmom sve dok nisu dostigli vrhunac. Iscrpljeni strašću, zagrljeni su zaspali.

~ 50 ~

8 Claire je sjedila u ljuljački na verandi gledajući raznobojnu igru zalazećeg sunca. Marc je upravo pripremao odreske. Ona je sama pripremila salatu od špinata i postavila stol. Pijuckala je svoj Lime Daquiri i razmišljala o tome kako ju je posljednjih dana ispunilo predivno zadovoljstvo. Otok je sigurno imao nekakav utjecajna nju. Vrijeme provedeno s Marcom bilo je predivno ali Claire je ipak imala osjećaj da se između njih nalazi neka nevidljiva barijera. Bilo je trenutaka kada je bila sigurna da ju Marc voli. No znao je i zapadati u zloslutnu šutnju ili je u potpunosti nestajao. Claire se trgnula iz razmišljanja kad, je na verandu ušao Marc. “Tu si, odrezak za kraljicu otoka je gotov.” “Već mi sline cure.” rekla je slijedeći ga. Zajedno su dovršili večeru. Kada su sjedili Marc ju je s divljenjem promatrao. “Izgledaš čarobno večeras.” “Ova haljina baš i nije za ovakve prigode, ali imala sam potrebu urediti se večeras. A s obzirom na to kako sexy izgledaš u kupaćima, drago mi je da si se i ti presvukao jer mislim da nebi uspjeli večerati.’’ Marc se presvukao za Claire večeras. Sada je na sebi imao bijelu polo majicu i kaki hlače. Dok su jeli razgovarali su sa laganim neobaveznim tonom. Claire se odjednom stresla i Marc ju je primio za ruku. “Jesi li u redu?” upitao je. “Da, samo sam na trenutak imala neobičan osjećaj... znaš kako se ono kaže, kao da netko hoda po tvom grobu. Možda bih trebala zatvoriti prozore. Nakon ove kiše danas popodne je zaista zahladilo.” Marc ju je pogledao. “Jesi li zaista u redu?” Ustala je i umirujući se nasmiješila. ‘‘Da, sasvim sam u redu. Hajdemo pospremiti kuhinju.” “Ne bismo trebali uvrijediti Silasa.” “Silas sutra ujutro ide na pecanje. Dakle, pokreni se i pomozi mi pospremiti stol!” ~ 51 ~

“Dopadaju mi se opasne žene,” rekao je zadirkujući i ponovno se smjestio u stolac. Claire je odjednom postala ozbiljna. “Marc, znam da Silas ne voli da mu se pomaže ali s dvije kuće i vrtom zaista ima dosta posla. Već sam mu to nekoliko puta pokušala reći no jednostavno me ne sluša” “Već sam ti rekao kako je bio zahvalan kada sam ga zaposlio nakon smrti njegove žene. Claire, ne smeta mu kada kuhamo, ali ostale poslove voli obavljati sam. Osim toga, vrlo mu se dopadaš i želio bi da se odmoriš.” “Jesu li mu se sviđale i druge žene koje si dovodio ovamo?” upitala je istog trena zažalivši što je to uopće rekla. Što se to događalo s njom? Marc se na kraju krajeva nije na ništa obavezao. Nervozno je progutala. “Ja... ja nemam pravo... zaboravi pitanje.” Marc je ustao, prišao joj i zagrlio ju. “Osim Iris, koja je ovdje jednom provela noć, ti si jedina osoba muškog ili ženskog spola koja je ikada ovdje bila moj gost.” “Ne razumijem. Sigurno si zvao ovamo i svoje... prijateljice... “ Podigao joj je glavu tako da ga je morala pogledati. “Ne bih želio zvučati umišljeno, ali da sam to napravio sigurno bi dobrovoljno pošle samnom.” Sigurno bi i više nego spremno pošle s Marcom na otok. Mogao je s njima voditi ljubav u gostinjskoj kući ili u svom velikom krevetu. Claire je zadrhtala. Nije mogla podnijeti pomisao da je Marc mogao biti s nekom drugom ženom. Prije svega ne da je na ovom otoku vodio ljubav s nekom drugom ženom. ‘‘Claire... “ “Ja... ja .... “ Spustio je glavu i najprije je nježno a zatim malo strasnije poljubio. “Ostavit ćemo suđe neka stoji, u redu?” mrmljao je umiljavajući se. “U redu,” šapnula je ona naslanjajući glavu na njegovo rame. Bacila je pogled na krevet. Dok je bila u kupaonici Marc je na jastuk stavio latice i cvjetove jasmina. Nagnula se prema krevetu, uzela jedan cvijet i stavila ga u kosu. Zatim je pogledala Marca. Staiao je na prozoru gledajući u tamu. Claire mu je prišla i zagrlila ga. “Ideja s cvijećem je divna. Marc, hvala ti.” On se okrenuo i na tren ju čvrste zagrlio. Zatim je krenuo prema krevetu i bacio se na njega povukavši Claire sa sobom. ~ 52 ~

Usnama je milovao njene bradavice a Claire je strasno prebacila ruke oko njegova vrata. Žudno se naslanjala na njega i kada je silovito ušao u nju, na tren se preplašio da ju je povrijedio. No Claire je osjećala samo žudnju i strast. Zajedno su se bližili vrhuncu slijedeći divlji ritam koji je bio toliko omamljujuć da niti jedno od njih takvo nešto nije moglo niti zamisliti. Izlazeće sunce ljeskalo se na površini mora obasijući plažu. Marc je rano ustao kao bi slikao. Stao je zaštitnički ispred platna kada je vidio da dolazi Claire. Poljubila ga je i zatim sjela iza platna u pijesak. “Kada ć u moć i vidjeti tvoju novu sliku?” upitala je. “Tek kada bude gotova. Ali rado bih da mi budeš model za nimfu koja mi još nedostaje na slici. Budi tako dobra i popni se tamo na onu dinu.” “Stvarno?” “Naravno, hajde. Htio bih te uhvatiti pri ovom osvjetljenju.” Claire je ustala i popela se na veliku dinu. Kada je sjela u pozu zbunjeno je pogledala prema njemu. Na sebi je imala kratke hlače i majicu što i nije bila odjeća za nimfu. Marc je izgleda čitao njene misli. “Hmm... ja mislim da bih sexy nimfu radije trebao slikati golu. Skini se, molim te.” “To sigurno neću napraviti.” Marc se nasmiješio. “Tvoje bi zamamno tijelo mogao naslikati iz pamćenja. Molim te drži glavu malo višlje i gledaj prema moru. Nije li predivno kako mirno valovi udaraju u obalu? Jedva si možeš zamisliti da zaljev po lošem vremenu može biti vrlo zastrašujuć.” Claire je zadrhtala. “Jednom smo tata i ja doživjeli oluju kada smo bili brodom na moru. Bilo je grozn, ali tata je bio tu i kada me zagrlio više se nisam bojala.” Mare je podigao pogled i pogledao ju. “Još uvijek ti nedostaje otac?” “Da. Nisam provodila mnogo vremena s njim no uvijek nam je bilo lijepo. Čudilo me što se nikada nije ponovno oženio iako je imao nekoliko žena.” “Sigurno ih je imao. Bio je šarmer. Ali mislim da nikada nije pronašao ženu koja bi se mogl a mjeriti s Lynn.” “Oh, misliš li da je to razlog” Da je tata i dalje volio Lynn?” ~ 53 ~

“Ne znam je li to bila ljubav, ali rekao mi je jednom da je ona bila najzanimljivija žena koju je ikada upoznao. Neki ljudi možda nikada ne zaborave svoju prvu ljubav.” Oboje su zašutjeli. Claire je razmišljala o Marcovim primjedbama o njenom ocu. Prva ljubav... znala je da su se Anne i Marc zaljubili još takoreći u pješćaniku. Preplavio ju je očaj kada je pomislila da se Marc vjerojatno nije nikada ponovno oženio iz istog razloga. Naime, jer nije mogao zaboraviti svoju prvu ljubav- Anne. “Silas može otići do tvoje kuće ukoliko Darlene nije sve spakirala,” prekinu je Marc šutnju. “Kod ovakve odjeće čudi me da je zaboravila nešto vrlo važno.” Marc je podigao obrvu i Claire je osjetila kako crveni. “Antibaby pilule.” Marc se ukočio. Claire je u čudu gledala kao se njegovo lice koči i njegove oči dobivaju bezizražajan pogled. Claire je progutala. “Nemožeš očekivati da ću samo tako s nekim leći u krevet i... “ “Ne moraš mi pričati o svojoj prošlosti.” prekinuo ju je žustro. Claire su se u očima pojavile suze. Zašto joj Marc ne kaže kako se osjeća? Osjećala je da nešto nije u redu. “Sunce postaje prejako,” rekao je Marc mirno. “Hajdemo natrag u kuću. Htio bih do ručka još raditi u uredu.” Claire se spustila s dine. “Ljutiš se a ne znam zašto,” rekla je kada je stigla do njega. “Dovraga, uvijek si mi bio dobar prijatelj i zaštitnik! Od tebe ne očekujem ništa više osim iskrenosti. Mislim, znam da nikada neću moći zauzeti Annino mjesto u tvom srcu!” Marc je prstima prošao kroz kosu. Lice mu postade blijedo. “Mislim da sam ponekad ćudljiv. Predivno je od tebe što me i takvog trpiš.” Na njenom se licu vidjela zbunjenost. Marc je stisnuo usne. Oh Bože, došao je i taj grozni trenutak. Morao joj je reći. Ne, ne još. Ne sada kada su oboje nervozni. Kada se smiri i sredi msili. Marc ju je zagrlio. “Nakon ručka ćemo popričati, Vilo. Pričala si o Anne. Da, ona će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Prihvatio sam da je umrla.” “Unatoč tome ne želiš stalnu vezu s drugom ženom.” ~ 54 ~

Primio je njeno lice objema rukama. “Anne mi je značila mnogo ali ne na način na koji mi ti značiš. Moraš mi još malo vjerovati, da ne želim ništa drugo nego da si sretna?” “Uvijek sam ti vjerovala, Marc,” rekla Claire tiho. “Dušo, trebaš znati da si me usrećila na način koji do sada nisam poznavao.” Zastao je a zatim nastavio. “Nište za mene više neće biti kao prije.” Claire je osjetila bol. Marc ju je čini se pripremao za ono čega se plašila. “Bilo je zabavno. Vilo, ali oboje moramo priznati da je sve to samo avantura.” Claire se bojala da će svakog trena zaplakati, no tada se u njoj javio ponos. Šest je godina potiskivala svoju ljubav prema njemu. Ukoliko ju ne voli i ne može joj dati on što traži, prihvatit će to. Claire se prisilila na smiješak. “Hajde, pomoći ću ti odnijeti stvari. Napravit ću nam nešto za jelo dok se ti ne pobrineš oko stvari u uredu.” Za večerom je Marc veselo razgovarao. Claire je znala da se trudi biti kao uvijek. Nju su samu međutim ljučile svakakve misli. Pristojno je pokušala sudjelovati razgovoru ali joj je ustvari laknulo kada je on ustao i krenuo prema prozoru. “Poslušaj, nije li to Silasov brodić’?” Claire je ustala i prišla mu. “To je bio kratak lov.Pospremit ću kuhinju a ti mu možeš pomoći da istovari stvari.” “I jutros sam te ostavio sa suđem.” “Zato ćeš mi večeras nešto skuhati. I prati suđe.” Marc ju je poljubio u nos. “Dogovoreno. Večeras ćeš imati slobodno. A sada ide: pomoći Silasu.” Kada je Claire završila posao u kuhinji sjela je za stol i gledala u vrt. Odjednom ju je preplavio tužan osjećaj da se mora vratiti u Fort Myers, bez obzira na isho razgovora koji je predstojao. Morala se pobrinuti za ostavštinu svoje majke a i za svo posao. Claire se preplašila kada ju je Marcov glas prenuo iz misli. U ruci je držao smeđ omotnicu a lice mu je bilo zabrinuto. “Što se događa?” upitala je uznemireno. “Umjetnine za galeriju trebale su stići idući mjesec no javili su mi da stižu krajem tjedna. Iris se također javila. Poslala je nekoliko stvari koje je pronašla.” ‘‘Ali nemaš nikoga tko bi ih mogao primiti?” ~ 55 ~

“Tako je. Dovraga. Mrzim to što se moram vratiti baš sada, ali Vilo, nemam drugog izbora.” “Razumijem te. I ja bih se također morala pobrinuti za svoj posao i razgovarati maminim odjvetnikom,” i zatim dodala tiho. “Nedostajat će mi otok.” Marc joj je prišao i pomaknuo pramen kose s njena lica. “Misliš li da meni neće? Claire je imala suze u očina. “To što sam mogla biti ovdje pomoglo mi je i viš nego što ti mogu objasniti.” “Ubuduće ćeš opet moći sve sama,” rekao je. “Ali ako me trebaš uvijek sam tu.’ Nekoliko su se minuta svaki okrenuli svojim mislima. Claire se pitala kako će ikada više moći zaspati a da nije u njegovom naručju. Nije smjela razmišljati o tome. Ustala je. “Bolje bi bilo da spakiram svoje stvari. Sigurno već popodne želiš krenuti natrag.” “Da.” rekao je Marc tihim glasom. “Žao mi je što sada nemamo vremena razgovarati ali i dalje ćemo što je češće moguće biti zajedno.” Claire je mogla samo klimnuti glavom. Lagano je prstom prešla po njegovom licu i zatim se uputila u sobu. Marc je gledao za njom. Zašto je dovraga toliko dugo čekao umjesto da joj kaže? Ovdje na otoku bilo bi mnogo lakše nego kasnije u gradu kada oboje budu opterećeni poslom. Čim riješi važne poslovne stvari pozvat će ju na predivnu noć u svoj stan. Bože, volio ju je više nego što si je ikada mogao zamisliti da bi mogao voljeti neku drugu osobu. Osjećao je potrebu da ju zagrli i da riješi probleme koji su ju tištili. Glasno kucanje na vrata prenulo ga je iz razmišljanja. “Uđi Silas,” povikao je okrenuvši se. Silas je ušao zabrinuto gledajući Marca “Ukoliko još danas želiš stići na kopno morat ćeš se požuriti. Mislio sam da si se spakirao.” “Zamislio sam se... “ “Mi smo dobri prijatelji i ja ne bih htio gurati nos u tvoje poslove.” rekao je Silas. “Ali bio bi baš glup kada nebi oženio ovu malu Vilu. Očito ti je potreban netko tko će ti srediti misli.” Marc se morao nasmijati. “Što bi mi sve rekao da zaista počneš gurati nos u moje poslove?” ~ 56 ~

Silas ga je u neprilici pogledao. “Prepostavljam da sam otišao malo predaleko.” “Ne, ali u povjerenju, ja bih Claire rado ostavio ovdje dok ne sredim poslove. Tada bi me čekala ovdje kada se vratim... “ “Mogao bih se zakleti da je ta djevojka luda za tobom,” rekao je Silas. Marc ga je primio za ruku. “Možda će biti samnom kada se vratim na otok, a ako ne još će mi više trebati tvoje prijateljstvo. Ali sada se moram zaista požuriti, “ “Javi se uskoro.” “Hoću.” Silas je oklijevao i zatim dodao: “Držat ću položaj ovdje. A ti razmnisli što sam ti rekao, iako nemam pravo bilo što govoriti.” Marc je klimnuo glavom i uzdahnuo. “To ću i napraviti, prijatelju. Vjeruj mi, razmislit ću.”

~ 57 ~

9 Sljedećih šest tjedana Claire i Marc imali su vrlo malo vremena za sebe. Claire se pored posla morala pobrinuti za maminu ostavštinu, a Marc je bio zaposlen planovima oko galerije. Naravno da je Claire znala da je njena majka bogata žena, ali nikada u životu nije računala s ovolikim bogatstvom kakvo joj je ostavila Lynn. Bez riječi je slušala Jeffa Nelsona kada joj je objašnjavao financijsku situaciju njene majke. Jedne večeri kada je bila s Marcom rekla je kako joj se od silnih brojeva vrti u glavi. Marc se samo nasmijao. “Da skratimo priču. Ti si sada jedna vrlo bogata mlada žena. Ali ne brini oko toga, Vilo. Lynn je bila pametna žena i vjerovala je Nelsonu više nego bilo kome drugome kada se radilo o novcu, što znači da mu i ti možeš vjerovati. Od sada možeš raditi samo ono što želiš.” Kada ga je Claire zbunjeno pogledala nastavio je. “Možda više ne želiš raditi u svojoj firmi. Zaista. Ukoliko se sama želiš brinuti za svoje investicije, to ti je puno radno vrijeme. U svakom slučaju možeš računati na moju pomoć ukoliko ti bude trebala.” U kratkim vremenskim razdobljima koja su provodili zajedno najčešće na večeri u restoranu ili u njegovom stanu - često je osjećala da ga muči neka unutarnja borba. Claire je znala da nije zaboravio posljednji dan na otoku niti svoje obećanje da će s njom razgovarati o svojim osjećajima. Bilo je trenutaka kada je Claire umalo podsjetila Marca na to obećanje no šutjela je. Bojala se da se on ne želi u potpunosti vezati za nju. Bilo bi joj grozno kada bi ju ostavio, ali odlučila je prihvatiti njegovu odluku kakva god da bila. Claire je zatvorila fascikl i okrenula se Darlene. “To smo riješili. Možeš ići kući i odmoriti se dok se dijete ne rodi.” “O odmoru nema niti govora. Imam toliko posla. Moram urediti dječju dobu a i kupiti tisuće drugih stvari koje treba beba,” rekla je Darlene sa smiješkom, no zatim se uozbiljila. “Slušaj, rekla sam da ću ostati dok ne nađeš zamjenu za mene ali bile smo toliko zaposlene da se uopće nismo zabavile tim problemom. A nakon tvog nasljedstva, postavlja se pitanje hoćeš li i dalje voditi ovaj posao.” ~ 58 ~

Clarie je zamišljeno gledala pred sebe. “Ovom firmom sam prije svega htjela pokazati svoju neovisnost,” rekla je konačno. “Bio je to zaista dobar osjećaj sam zarađivati za život.” “Što? Dakle želiš se odreći ovog posla?” “Pa, igram se s tom mišlju, Darlene, toliko se toga dogodilo u toliko kratkom vremenu. Marc misli da bi mi koristila promjena kako bih u miru mogla razmisliti o svojoj budućnosti. Sigurno je u pravu, kao i uvijek.” “Kada si ga već spomenula, što ćeš obući večeras na njegovu promociju galerije? Kako sam čula tamo će se sakupiti krema društva.” “Marc me molio da obučem crnu haljinu od svile koju sam kupila u New Yorku. Nakit bih trebala zanemariti. Htio je da podignem kosu iako on više voli kada je raspuštena.” rekla je namršteno “Pa, Marc je barem za mene zagonetka. On je nevjerojatan sportaš i briljantan poslovni čovjek a i bogataši su rado s njim viđeni - naravno uglavnom žene. Ali mislim da mu to ništa ne znači, Mislim, nije se uopće pojavio na onoj super zabavi.” “Kojoj?” Darlene je odjednom pocrvenjela. “Mislila sam da ti Marc nije ništa o tome rekao. Da sam barem držala jezik za zubima. Dok ste ti i Marc bili na otoku ovdje je nazvala neka žena po imenu Valerie Yale. Pokušavala je dobiti Marca već tjedan dana i na kraju se obratila Iris. Iris je predložla Valerie da nazove tebe.” “Valerie Yale... to je bila žena s kojom je Marc imao dulju aferu. Ta žena bila je Annina najbolja prijateljica. Sjećanja koja je Claire htjela potisnuti ponovno su se pojavila. Claire i njen otac upravo su bili u jednom restoranu na večeri kada su se pojavili Marc i Valerie. Claire je zalogaj ostao u grlu pri pogledu na prelijepu ženu koja je sjela pored Marca za stol. Imala je predivnu crnu haljinu, crnu kosu, klisične crte lica i bila je vitka. Claire je bila sasvim sigurna da je Valerie bila ta koja je prekinula aferu. Kakav bi muškarac dobrovoljno pustio takvu ženu? “Što je htjela?” pitala je Claire. “Prijatelji Anninih roditelja pripremali su zabavu za njihovo vjenčanje i naravno Marc je bio pozvan. Valerie je kako se činilo bila prilično ljuta jer se on nije pojavio i što se telefonski nije ispričao. Pitala me jedino znam li gdje ga se može dobiti. Ja sam samo rekla da je zamolio da nikome ne govorim gdje se nalazi i primijetila sam kako je u ~ 59 ~

sebi kuhala ali je ipak ostala ljubazna. Vjerojatno je Marc već sredio stvar.” “Htjela sam da ti i Paul promijenite mišljenje i pođete samnom večeras u galeriju.’’ Clarie je uzdahnula. Darlene se nasmijala. Zašto bi slinili nad svim onim lijepim stvarima koje si ne možemo priuštiti? Ali mama i tata će biti tamo.’’ Claire se namrštila. “Jučer sam vidjela Marcov popis gostiju. Darlene, uopće se ne osjećam ugodno pri pomisli da ću morati biti tamo sa svim tim nepoznatim ljudima. Među njima će biti i Marcovi prijatelji iz Palm Beacha. Kada me Marc zamolio da budem pored njega i pozdravljam goste rekla sam mu da bi radije trebao pitati Iris, ona to zna mnogo bolje od mene.” “Ne budi smiješna. Obuci tu crnu haljinu i sve ćeš ih oboriti s nogu!” Rekla joj je Darlene sa smiješkom. Claire je još jednom uzdahnula. “Vidjet ćemo, a sada kreni kući. Hoću da ti i beba budete zdravi.” “Ah, zdrava sam k’o dren,” rekla je Darlene ustajući. “Osim toga, Paul me tetoši. Nazovi me u ponedjeljak i sve mi ispričaj, u redu?” “Hoću. Javit ću se.” Nakon što je Darlene otišla Claire je otišla u spavaću sobu i svukla se. No prije nego što se spremila za večeras najprije se ispružila na krevetu i pokušala se opustiti. No u njenoj se glavi vrzmalo tisuću misli i nije se mogla smiriti. Pomislila je na sve one kutije koje joj je poslao Lynnin suprug. Claire je otvorila kutiju s nakitom koju su joj posebno dostavili ali nije bila u stanju otvarati kuije s osobnim stvarima njene majke. To će učiniti kasnije. Zatim je pred sobom ugledala Marcovu galeriju. Claire je dan ranije bila tamo s njim i znala je koliko je sati Marc proveo zajedno sa svojim managerom Laneom Benettom kako bi svaka slika i svako djelo imalo pravo osvjetljenje. Ukusno uređene prostorije bile su dobro osvijetljene a tepisi i zidovi su bili u bijeloj i sivoj boji kak nebi odvlačili pažnju posjetitelja od umjetnina. Claire se namsiješila, Marc je bio nervozan poput malog djeteta koje je dobil novu igračku. Naglo je sjela na krevet. Možda je i ona bila samo jedna igračka? Je li Mar izbjegavao razgovarati o osjećajima jer nije ništa osjećao prema njoj? ~ 60 ~

Claire je ponovno legla. Ne, to su gluposti! Marc joj je dokazao koliko osjeć prema njoj i koliko ju želi. No nikada joj nije ponudio više od onoga što joj je sada davao Nikada ju nije mogao zamoliti da postane njegovom suprugom jer je njegova ljubav prem Anne još uvjek prejaka kako bi mogao imati novu stalnu vezu. Jadni Marc, sigurno se nalazio u groznom položaju jer je znao da ga ona voli. N bio je dobar čovjek i bio je otvoren prema njoj prije nego što se njihova veza dalje razvije Možda je zato htio da večeras bude uz njega. Tako da joj nadoknadi sve ono što joj nije mogao pružiti? Claire je bacila pogled na sat. Morala je odbaciti sve tmurne misli i obući se. Sjel je na rub kreveta. Marc joj je predložio odmor, prije nego što donese bilo kakve odluk vezane uz njenu budućnost. Morala je pronaći način kako da izađe na kraj s ovom dilemom Morala je završiti ovu vezu i izbjeći da pritom dođe do neugodnih scena. Kako će to izvest nije imala pojma. Marcov pogled počivao je na Claire. “Izgledaš savršeno, od glave do pete. A frizura je jednostavno savršena za ono št sam planirao.” Clairina kosa bila je povezana u labavi čvor i podignuta. Marc je ispružio ruku prstima prošao kroz pramenove koji su se nalazili na njenim sljepoočnicama. Od povratka otoka mnogo je razmišljao o sebi i Claire. Kao što je Lynn to činila, i on je svoju vezu Claire držao u tajnosti. Štitio ju je od novinara ali joj je na taj način mnogo toga i uskratio shvatio je. “Danas je sasvim poseban dan, Vilo,” rekao je promuklo. “Ti si bila prva kojo sam rekao za ideju o galeriji i prva, osim Lanea koja je vidjela rezultat. Tvoje oduševljenje j dovoljna nagrada za sav trud.” Claire je pocrvenjela, “Tvoja galerija će sigurno biti uspješna. Ima toliko fantastičnih stvari ... “ “Kada već pričaš o fantastičnim stvarima - evo razloga zašto sam htio da podigneš kosu,” objasnio je Marc izvlačeći iz sakoa malu kutijicu. Claire je odmotala srebrni papir i kao omamljena gledala u naušnice koje su s nalazile u malenoj kutijici. Bile su dijamantne sa crnim opalom i uz to odgovarajuća ogrlica Marc ju je godinama obasipao poklonima, no nikada joj nije poklonio nešto ovako osobno ~ 61 ~

Osjetila je kako joj dolaze suze na oči. Možda je to bio oproštajni poklon. Možda je na ova način htio završiti njihovu vezu. “Nikada nisam vidjela nešto tako lijepo,” šaptala je. Marc joj je uzeo kutiju iz ruke i izvadio naušnice te ih stavio na njene uši te joj zatim stavio i ogrlicu. “Jednostavno savršeno,” rekao je pomičući se korak unatrag kako bi promotrio svoje remek-djelo. Nježno ju je poljubio u ruku. “Claire, naušnice i ogrlica su pripadali mojoj majci.” “Oh, Marc, uvijek ću poštovati ovaj nakit. Ali što je s Iris, sigurno bi ih i ona rado nosila.” “Ona rijetko nosi naušnice. Ne boj se malena! Rekao sam Iris da bih ti ih rado poklonio i ona se složila.” Njeno je srce zakucalo brže. Zašto joj je poklanjao obiteljski nakit? Je li to trebao biti oproštajni poklon ili ... nije se niti usudila pomisliti. Njena odluka da će nestati iz njegova života bez velike pompe bila je zaboravljena. Čak i ako joj Marc nikada više ne spomene niti jednu riječ o svojim osjećajima, znala je da ga se ne može odreći. Voljela ga je i čvrsto je vjerovala da i on nju jednako toliko voli. Morala je nekako pokušati probiti zid koji je postavio među njih. “Marc, moramo krenuti,” podsjetila ga je posežući za crnom torbicom. “Moraš biti u galeriji kada gosti stignu. Sljedeći tjedan imat ćeš pune ruke posla pripremajući službeno otvorenje ali kada čitava gužva prođe, podsjetit ću te na obećanje koje si mi dao na otoku. Na razgovor koji još nismo imali.” Na licu mu se pojavio bolan izraz, no nestao je jednako brzo kao što se i pojavio. “Ne, nisam zaboravio, Vilo. Ali hajdemo večeras uživati i ne misliti na prošlost ili budućnost. Zamolio sam te da me pratiš iz nekoliko razloga. Jedan od njih je to što te želim uključiti u jedan aspekt svog života iz kojeg sam te do sada isključivao.” Claire ga je začudeno pogledala. Ukoliko se Marc s njom pokaže u javnosti njegovi će prijatelji možda saznati za njihovu vezu. Ne samo to, mogli bi postati tema trač novina. Zašto je bio spreman sve to riskirati? Marc je izbjegao njen upitni pogled. Dovraga, dugovao joj je objašnjenje ali sada joj ništa nije mogao reći. Ona nije bila samo neka žena s kojom je htio imati kratku aferu. Ona je bila Claire, žena koju je volio. Žena koja mu je značila više od bilo koje druge na svijetu. Bože, zašto li samo nije bio iskren od početka? S nedostatkom hrabrosti ~ 62 ~

odgovorio je na vlastito pitanje. Kada je računao svoje šanse kod Claire bude li joj rekao istinu uvijek je dolazio na jednu veliku nulu.

~ 63 ~

10 Claire je pijuckala svoj šampanjac i razgledavala galeriju. O većini ljudi koji su se divili Marcovoj fascinantnoj kolekciji bila je čitala u novinama. Marc se do sada pažljivo brinuo za nju. Predstavio ju je svima i svi su bili ljubazni prema njoj. Jedino je kod Valerie Yale Claire imala osjećaj da ju procjenjuje. Ona je izgleda bila jedina koja je u njoj vidjela više od pratilje za jednu večer. Valerie se sigurno pitala zašto joj je Iris rekla da pokuša nazvati nju kada nije uspjela dobiti Marca. “Zabavljaš li se dobro?” Claire se okrenula i pred sobom ugledala Marcovu sestru. “Oh, da. Sve je ovo vrlo fascinantno, sve ove lijepe stvari i zanimljivi ljudi.” Iris je nosila krep haljinu koja je naglašavala njenu preplanulu kožu. “Naušnice i ogrlica stoje ti zaista kao po mjeri.” “Ah, Iris, nije bilo u redu što sam ih uzela. Pa, ipak je to obiteljsko nasljeđe.” U Irisinim očima pojavio se sjaj. “Ovi su komadi bili najdraži nakit moje majke i Marcu mnogo znače.” Oklijevala je trenutak. “Moj brat postao je samac i čak se niti meni više ne povjerava. No, večeras sam ga vidjela s tobom i mislim da bi ti konačno trebao reći koliko mu značiš.” I prije nego što je Clarie uspjela nešto odgovoriti pojavila se neka njegovana sjedokosa žena molećivo gledajući Iris. “Draga moja, znam da je Marc rekao da želi izlagati samo pojedinačne komade, ali toliko sam se zaljubila u ove jantarne pse ali već su prodani. Nemate li slučajno još kojeg u skladištu?” “Nina, znate da ručni radovi nikada nisu identični,” odgovorila je Iris. “Ali Marc ima nekoliko predivnih jantarnih pasa koje je stavio sa strane za službeno otvaranje. Ukoliko ste zainteresirani ostavit ću ih po strani.” “Molim Vas, učinite to Iris! Oslanjam se na Vaš dobar ukus.” I prije nego što su su dvije žene otišle dalje, Iris se okrenula Claire. “Vidimo se kasnije.” Claire je pogledom tražila Marca, no izgleda da je nestao. Odjednom je ugledala sliku makova. Šteta što nije rekla Marcu da bi ju ~ 64 ~

htjela kupiti. U usporedbi s drugim izloženim predmetima i nije bila toliko skupa. Na licu joj se pojavio osmijeh. Ako već nije mogla pronaći Marca kupit će ju od Lanea, koji je bio manager. Probijala si je put kroz prostorije koje je Marc odvojio pregradnim zidovima. U stražnjem dijelu zgrade u kojem su bile izložene manje slike, odmah je pojurila prema slici s makovima. Na licu joj se pojavilo duboko razočaranje kada je na slici otkrila malenu točkicu koja je označavala da je slika već prodana. Tužno je promatrala cvjetni motiv. Bila je toliko zamišljena prisjećajući se kako joj je majka jednom stavila crveno vijeće u kosu da uopće nije čula korake koji su joj se približavali i prigušeni razgovor između nekog muškarca i žene koji su se nalazili s druge strane pregradnog zida. Claire je zadrhtala kada je odjednom začula Marcov glas. “Val, najradije bih se sam kaznio što nisam došao na zabavu Jordanovih, trebala si me ranije podsjetiti. Sutra ću ih nazvati i poslati im poklon u mali znak pažnje. Bože, zašto njih dvoje nisu danas došli?” Valerie nije odmah odgovorila. “Ne znam. Ali ne vjerujem da ih je previše iznenadilo kada se nisi pojavio na zabavi. Mislim, ne očekuju da ih i dalje smatraš rodbinom.” Napravila je pauzu. “Pretpostavljam da tvoja odsutnost ima veze s Claire Barron?” “A zašto to pretpostavljaš?’ upitao je Marc. Valerie je zvučala malo hladnije. “Prepoznajem nakit, pripadao je tvojoj majci.” “Odakle ti to znaš?” “S portreta u vašoj kući u Palm Beachu. Na njemu tvoja majka nosi te naušnice i ogrlicu. Kao što i sam znaš, tamo sam bila česti gost.” “Unatoč tome me iznenađuje da si prepoznala nakit,” rekao je Marc zabrinutim glasom. “Dizajn tog nakita je vrlo neobičan i o njemu sam razgovarala s Anne. Ona mi je rekla da je to omiljeni komad tvoje majke. Sigurno je očekivala da će ga jednog dana nositi Iris ili Anne.” “Val, znaš i sama da je Anne voljela rubine i da ih je imala čitavu gomilu. Dovraga, ti bi najbolje morala znati da sam Anne davao sve što je željela. Učinio sam sve kako bi ju zaštitio!” “Znam,” odgovorila je Valerie tiho. “Marc, ne moraš se opravdavati. Nitko od tebe ne očekuje da ostatak svog života tuguješ za Anne. Ali ne ~ 65 ~

možeš zamjeriti prijateljima što su radoznali. Najprije sam pomislila da je to samo još jedna od tvojih prijateljica, no kada sam vas vidjela večeras i primijetila nakit znala sam da ti je važna. Zašto si ju držao u tajnosti?” Claire ustvari nije htjela prisluškivati Marca i Valerie ali je znala da će ju vidjeti ukoliko se pomakne pa je stoga ostala nepomično stajati čekajući Marcov odgovor. “Ti i ja smo odrasli s medijima Val, ali Claire nije navikla na to. Zato sam ju držao podalje. Kada si zvala zbog zabave Jordanovih bio sam s njom. Njena majka poginula je u automobilskoj nesreći i trebala me. Sada nema više nikoga.” “Poznaješ li ju već dugo?” “Da. I ne moraš misliti da se namjerila na moj novac, i sama ga ima dovoljno. Ali sada se moram pobrinuti za nju.” “Marc, ne želim te kritizirati, ali dovraga... ti znaš što osjećam prema tebi. Ne želim da te netko povrijedi.” Marc je šutio trenutak a Claire se učinilo kao da to traje čitavu vječnost. Kada je odgovorio njegov je glas bio slab. “Patim već godinama, Val. Znam što stoji na kocki ali ne znam mogu li riskirati i reći joj istinu.” Claire je još slušala zvuk njihovih glasova kada su napuštali prostoriju. Što je Marc ovime mislio? Uvijek je mislila da je bio iskren prema njoj, no čini se da joj je nešto prešutio i to nešto vrlo važno. Claire je još uvijek stajala pred slikom razmišljajući o Marcu kada su joj se pridružili Iris i on. “Vrijeme je da zatvorimo galeriju, Vilo. Mislim da smo prodali svaki komad,” rekao je Marc ponosno. “Lane može zatvoriti. Hajdemo kući!” Claire se samo blijedo nasmiješila. “Je li sve u redu?” “Ne, tj. htjela sam nešto kupiti ali sam bila toliko fascinirana svime da na kraju nisam stigla.” Nakratko je oklijevao. “Tu je jedna slika s crvenom točkicom koja pripada tebi.’’ “Molim!” “On se nasmiješio. “Slika makova. Kupio sam ju za tebe.” “Ta, Darlene. Sigurno ti je rekla!” ~ 66 ~

“Ne znam o čemu pričaš,” rekao je glumeći nevinost.” Claire je na tren zaboravila tmurne misli kada je Marc podigao ruku i nježno je pomilovao po obrazu. “Znao bih to i bez Darlene. “ “Hvala,” šapnula je. “Znaš zašto sam htjela upravo tu sliku!” “Hajdemo,” rekao je. Iris se nakašljala. Claire je postala svjesna da je ona slušala čitav njihov razgovor. “Vidimo se sutra, sestro.” reklo je Marc i poljubio Iris u obraz. “Ali ne prerano, htjela bih se naspavati. Može li kava u deset?” “U redu. I ja ću nešto duže spavati. Laku noć.” Kada je Iris otišla Claire je pogledala Marca. U njegovim se očima nalazila nježnost ali i jedan drugi izraz koji nije mogla protumačiti. Poznavala ga je toliko dobro ali se među njima ipak nalazio zid. Morala je nekako prisiliti Marca da ga sruši jer inače njihova ljubav nije imala izgleda. Malo kasnije Marc i Claire napustili su galeriju žureći prema autu. Kada su izašli van iznenadilo ih je bljeskanje. Marc je procijedio nekoliko psovki. Pred njima se nalazio fotograf i neka žena koja je pisala bilješke. Marc je primio Claire pod ruku i krenu prema autu. Ona je kaskala za njim dok je žena vikala za njima postavljajući im pitanja. Sljedećeg trena našli su se u Jaguaru i krenuli su. “Žao mi je,” rekao je Marc trudeći se da potisne ljutnju. Claire je šutjela. Marc ju je pogledao. Osjećao se grozno. Što ukoliko sada počnu istraživati tko je njegova pratilja i kada se sazna da je ona Lynnina kći? Claire neće imati niti minute mira. “Oh, Marc, i meni je žao,” rekla je Claire. “Nisam trebala doći u galeriju.” “Ne trebaš se ispričavati. Nisi ti kriva. Možda su samo čuli za otvorenje i došli u nadi da će se tu naći neka poznata ličnost.” “Sasvim sam zbunjena, Marc .Jesi li razumio pitanja koja nam je postavljala novinarka?” “Ne, u svom uzbuđenju nisam obraćao pažnju. Ali ne brini se zbog toga. A ukoliko se ispostavi da te prati Todd ili netko od njegovih fotografa, dat ću ti nekoliko savjeta kako ga povući za nos. Ali za sada zaboravimo cijelu priču.” ~ 67 ~

Claire je klimnula glavom i zašutjela. Marc ju je zagrlio sretan što ima barem neki razlog zbog kojeg ponovno može odgoditi razgovor s Claire. Za večeras je Claire vidjela dovoljno uzbuđenja. “Još kave?” upitala je Iris. Marc je potisnuo zijevanje. ‘‘Pola šalice.” Sjedili su za malim okruglim stolom u Marcovoj sobi za doručak, čije su tapete i zavjese bile svijetlo žute boje. Na prozorima i podu nalazilo se bilje što je prostoriji davalo ugođaj zimskog vrta. “Ovo ovdje je zaista zgodna soba,” primijetila je Iris kada je natoč ila kavu. “Ustvari, ovo je jedina soba u tvom stanu u kojoj se zaista ugodno osjećam.” “Da, ali ovdje je ipak bolje nego u hotelu, zar ne?” “Da, u pravu si,” odgovorila je zamišljeno. “Kada se konačno skrasiš, umjesto da se seliš iz hotela u hotel, moći ćeš sama urediti svoj stan.” Od kada se Iris po drugi puta razvela prije pet godina gotovo je bez prestanka putovala po svijetu. Imala je kuću u Palm Beachu i stan u New Yorku, ali tamo je provodila malo vremena. “Nisam još spremna odreći se svoje slobode,” rekla je Iris. “Uostalom, imamo dogovor: ja se brinem za svoje stvari a ti za svoje! Unatoč toma vrlo sam znatiželjna što se to događa s tobom i Claire. Moj Bože, ne bih nikada pomislila da ćeš pokloniti mamin nakit, ikada.” “Niti ja! Ali Claire mi mnogo znači i činilo mi se prirodnim da joj poklonim naušnice i ogrlicu. Jedina glupa stvar je...” Prekinuo se i stisnuo usne. “Što je glupo?” “Glupo je to što tim poklonom nisam baš učinio Claire nikakvu uslugu. Valerie je prepoznala nakit i naravno donijela svoje zaključke. Zatim nas je, kada smo napuštali galeriju, zaskočio neki fotograf i novinarka. Ne želim da se Claire sada povlači po novinama, ali ne znam što poduzeti da do toga ne dođe.” Iris ga je neko vrijeme nijemo gledala. “Tu se ponovno vidi da ljubav zasljepljuje. Paničariš,” Rekla je. “Za to postoji savršeno riješenje.” “A kako izgleda to rješenje?” ~ 68 ~

“Oženi Claire i odvedi ju na otok! Jedan od naših odvjetnika može objaviti vjenčanje. Možeš čak i platiti fotografa da vas prati posvuda. Igraj otvoreno, Marc. Objasni novinarima da je ona kći pokojnih Johna Barrona i Lynn Norris itd. Ti i Claire možete ostati na otoku dok sva pompa ne splasne a zatim možete živjeti kako vas volja.” “Moj Bože, ne znaš koliko bih rado riješio problem na taj način.” “Pa što te sprečava?” Marc je rukom prošao po kosi. “Ponajprije, nisam ju još zaprosio a drugo, nisam siguran bi li ona pristala.” Iris je zakolutala očima. “Pa ti si zaista slijep! Čak sam i ja jučer primijetila da ste ti i Claire ljubavni par. Ne gledaj me toliko šokirano. Ja već godinama znam što osjećaš prema njoj. Doduše, nisam s njom provela mnogo vremena ali nemam sumnje da te vrlo voli. Trebalo bi vas oboje prodrmati, vi...” Zastala je. “O, ne! Nemoj mi samo reći da joj nisi rekao da si se dao sterilizirati?” “Ne, dovraga. Nisam. Pokušao sam već mnogo puta i jučer sam bio čvrsto odlučio, ali tada se pojavio taj novinar i ona je bila vrlo nervozna... “ Iris je podigla obrve i ljutito ga pogledala “Lynn te tada upozorila da se ne igraš Boga, a i Anne nikada nije tražila da se steriliziraš samo zato što ona nije mogla imati djece. Anne je bila intelignetna žena i znala je da neće dugo živjeti i nije željela da se i ti odrekneš mogućnosti da jednog dana imaš djecu. A što se tiče Claire, ona sigurno zna da je za brak potrebno mnogo više nego sposobnost rađanja djece.” Marc je ustao i prišao prozoru. Iris ga je slijedila. Nježno je položila ruku oko njegova vrata. “Jesi li ikada razgovarao sa urologom da pokušaš reverzirati sterilizaciju?” “Da, ali to je vro komplicirano. Ponekad funkcionira ali liječnik nije bio previše optimističan.” “Znaš li što Claire misli o djeci.” “Ona je normalna mlada žena i mislim da želi imati djecu jednog dana. Dovraga Iris, znam da joj moram to reći. Najprije sam se bojao da ću ju izgubiti kažem li joj istinu a sada se bojim da će sama sebi umisliti kako joj to ne smeta i ipak se udati za mene.” Iris je nekoliko minuta šutjela. “Mislim da će Claire razumjeti da ne moraš nužno roditi dijete kako bi bila dobra majka. Moraš joj naravno dati vremena da o svemu razmisli. A možda uopće ne želi biti majka. ~ 69 ~

Marc, mislim da ćeš ju prije izgubiti ne budeš li iskren, nego činjenicom da ne možeš imati djece.” Marc je stavio ruku oko Irisina struka. “U redu, nagovorila si me, riskirat ću. Ionako trebam mali odmor prije nego što počne organizacija oko službenog otvorenja galerije idućeg vikenda. Nazvat ću Claire i zamoliti ju da ostatak ovog vikenda provede samnom na otoku. Tamo nam se neće miješati novinari.” “Znači, reći ćeš joj večeras?” Marc se nasmiješio. “Obećajem. A ti mi obećaj da ćeš ostati ovdje idući tjedan i pomoći mi oko priprema za otvorenje?” “Znaš da sam uvijek tu kada me trebaš.” Smiješak se izgubio i na njegovu licu pojavio se zabrinut izraz. “Možda ću te trebati i iz jednog drugog razloga.” Iris ga je ozbiljno pogledala. “Mislim da će Claire razumjeti. Ukoliko se varam napravit ću sve kako bi ti pomogla da ju preboliš.”

~ 70 ~

11 Claire je legla na ležaljku i zatvorila oči. S mora je puhao povjetarac miješajući se sa zamamnim mirisom bilja. Marc i Silas donijeli su roštilj i namještaj s verande na terasu. Poluzatvorenih očiju Claire ih je promatrala kako pripremaju jelo. Marc je kuhao svježe račiće koje je htio servirati s pikantnim umakom. Na rustikalnim kolicima za posluživanje napravljenih od drveta, već je stajalo pripremljeno jelo: krumpir, salata od špinata, francuski kruh i svježe voće. Sunce je polako zalazilo. Silas je upalio šarene svjetiljke koje su davale romantično osvjetljenje. Kada je Marc završio s račićima protegnuo se. Claire je pogledom prešla preko njegovih uskih traperica i poluotvorenu majicu koja je pomalo otkrivala njegova prsa. Oduvijek ju je fascinirao svojim dobrim izgledom, još od kada je išla na college. Marc se činio vrlo nervoznim. Očito ju je doveo na otok kako bi obavio dugo očekivani razgovor. Marc je sjeo pored nje, primio ju za ruku i poljubio. “Izgledaš lijepo danas.” “I ti. Razmazit ćeš me, ne dopuštaš mi niti da sudjelujem u pripremi večere.” “Zabavlja me razmaziti te.” Claire se nasmiješila. Kada ćeš ustvari završiti onu tajanstvenu sliku koju do danas nisam vidjela?” “Hmm... pokušat ću vratiti se ponovo za mjesec dana, nakon otvorenja galerije moći ću ju prepustiti Laneu i asistentici koju sam zaposlio. Za dva tjedna moram u Houston kako bi se pobrinuo za neke probleme na koje su se žalili menadžeri naše kemijske firme tamo. Misliš li da ćeš moći uzeti nekoliko slobodnih dana kada se vratim? Moći ćeš se odmoriti na otoku dok ja radim na slici.” “Možda. “ Plašljivo ju je pogledao. “Što znači možda?” “Nakon što Darlene ostane doma... ne znam što bih sa svojom firmom.” “Kasnije ćemo o tome, mislim da nas Silas čeka s jelom.” ~ 71 ~

Claire ga je na trenutak zbunjeno pogledala zbog ovog neobičnog ponašanja. Marc se okrenu i pružio joj ruku. Nakon što ju je povukao s ležaljke zagrlio ju je. “Volim Vas, moja rasna Lady,” rekao je to toliko tiho da se ona pitala nije li zamišljala ove riječi. Za vrijeme jela Silas im je pričao avanture iz vremena njegove službe u mornarici. Claire je imala osjećaj da ovaj čovjek nekako osjeća napetost između njih dvoje. Je li joj Marc zaista rekao da ju voli? Silas je odjednom ustao. ‘‘U redu, nestanite vas dvoje!” mrmljao je. “Ja ću Pospremiti.’’ Claire je slabašno protestirala. “Pusti starom mačku njegovu zabavu, Vilo,” rekao je Marc ustajući. “Stari mačak, ha? Pa ipak izlazim na kraj sa žutokljuncima kao što si ti!” rekao je Silas smijući se. “A sada, pokret! Za vas djecu je vrijeme da idete spavati!” Svjetlost mjeseca ulazila u spavaću sobu. Claire i Marc ležali su na krevetu gledajući se. Nježno je prihvatio njenu glavu i podigao ju. “Jesi li čula što sam ti rekao prije večere?” Claire su na oči došle suze. “Oh Marc, ali jesi li to stvarno mislio? Već sam ti odavno htjela reći koliko te volim ali bojala sam se da ti za mene ne osjećaš isto.” Marc se uspravio i pogledao ju. Kažiprstom je prošao po njenom vratu i između njenih grudi. “Claire... nemaš pojma koliko sam ti puta već htio reći da te volim više nego što sam ikada ikoga volio. Što misliš, zašto sam uvijek tražio tvoju blizinu? No dobro, priznajem. U početku su to zaista bili prijateljski osjećaji i nisam htio ništa drugo do zaštititi te. Ali mislim da sam te zavolio još dok je tvoj otac bio živ.” Htjela je upitati zašto je toliko dugo čekao prije nego li joj je priznao svoju ljubav ali on ju je toliko intenzivno pogledao pogledom punim ljubavi da više ništa nije bilo važno. Kasnije će imati vremena za razgovor. Zagrlila ga je i privila se uz njega. Marc ju je poljubio u vrh nosa. “Već mi dugo nisi rekla da sam zafrkant. Jesi li ljuta na mene?” Claire se nasmiješila. “Zaista si zafrkant.” ~ 72 ~

Ugušio je njen smijeh poljupcem. Sve jačom strašću milovali su se i šaptali riječi pune ljubavi koje si prije nikada nisu rekli. Zatim su doživjeli vrhunac koji ih je oslobodio slatke muke. Kada je Marc ugledao jutarnje svjetlo obuzeo ga je osjećaj krivnje. Još uvijek joj nije rekao istinu. Prethodna noć bila je toliko lijepa i puna strasti da jednostavno nije smogao hrabrosti uništiti to. Osjetio je njeno toplo tijelo zatvorio oči. Reći će joj nakon doručka, prije nego što odu na kopno. Claire je sjedila u svom zimskom vrtu pijući kavu. Poželjela je da vrijeme brže prolazi i da se Marc vrati iz Houstona. Od njihova zajedničkog vikenda na otoku prošlo je gotovo dva tjedna. Prvog tjedna jedva da su imali minutu vremena za sebe. Marc i Iris bili su zaposleni pripremama za otvorenje, a Claire je počela sa zatvaranjem firme. Teško joj je padalo jer je zavoljela sve svoje klijentice i jer joj je posao pričinjavao zadovoljstvo. Nedostajala joj je i Darlene iako su se čule telefonom. Znala je da ju Marc nevoljko ostavlja samu. Uvjeravo ju je kako bi bio poslao nekog od suradnika da ga nisu toliko hitno trebali u Houstonu kako bi riješio spor radnika i uprave. Kada su se vratili u Fort Myers Claire je doslovce lebdjela u oblacima prisjećajući se njegove izjave ljubavi. No ipak je duboko u sebi imala osjećaj da joj Marc iz nekog razloga nije htio dati nikakva obećanja. Da ju sada ostavi bol bi bila neizdrživa. Naglo je ustala i posegnula za posudom za zalijevanje cvijeća. Bilo je to glupo, pomislila je, razmišljati o tome da će ju Marc napustiti. Po prvi puta u svom životu nije imala planove ili obaveze. Ustvari je trebala uživati u svemu tome no predstojao joj je vrlo usamljeni vikend Darlene i Paul toga su vikenda očekivali goste. Claire je pomislila na površna prijateljstva koja je sklopila od kada se doselila u Fort Myers. Nikoga od tih ljudi nije poznavala dovoljno dobro kako bi ih mogla nazvati i pozvati na večeru. Iris... možda je još bila u gradu. Marc se brinuo za svoju sestru. Kada je zalila cvijeće misli su joj se okrenule posljednjoj večeri provedenoj s Marcom. Vodili su ljubav i zatim satima pričali. “Toliko bih želio da Iris pronađe nešto što će ju učiniti sretnom,” rekao je Marc. “Dosađuje joj taj njen jet-set život, ali uvijek misli da mora biti u toku.” ~ 73 ~

“Imam utisak da ju vrlo veseli izabirati predmete za galeriju,” odgovorila je Claire. “Zašto joj ne predložiš da radi kao dobavljač za galeriju?” Marc je malo promislio i zatim se nasmijao. “Mislim da je to prokleto dobra ideja, Vilo. Sutra ću razgovarati s njom o tome.” Idućeg dana odletio je u Houston a ona od tada nije napustila svoju kuću. Zvao je doduše svakog dana ali činilo se da je vrlo zaposlen i u tim kratkim razgovorima uvjeravali su se koliko se vole i nedostaju jedno drugom. Claire bi rado bila upitala je li Iris prihvatila posao u galeriji. Dok je o tome razmišljala zazvonilo je na vratima. U njoj se pojavila nada. Možda se Marc ranije vratio? Ali sigurno bi nazvao i rekao da je promijenio planove. Claire je odložila posudu za vodu i pojurila prema vratima. “Iris!” povikala je obradovano. “Namjeravala sam te nazvati. Uđi!’’ Claire se malo preplašila kada je Iris ušla u hodnik jer je izgledala pomalo izgubljeno. “Je li Marc dobro?” upitala je plašljivo. “Kada sam jučer telefonirala s njim bio je,” umirila ju je Iris sa smiješkom. ‘‘Claire, jesi li ovaj tjedan ikamo izlazila, u dućan ili tako nešto?” “Ne,” odgovorila je Clarie začuđeno. “Sve sam obavila telefonski i cijelo vrijeme sam zakopana u papirima. Što se događa, Iris?” “Moram razgovarati s tobom” “Hajdemo u ured. Želiš li kavu?” “Što? Ne, hvala.” Odgovorila je Iris rastreseno. Ušle su u ured i sjele na kauč. Claire je iz Irisinog ponašanja pokušavala saznati što se događa ali joj nije uspijevalo. “Claire, prihvatila sam Marcovu ponudu da nabavljam stvari za galeriju.” rekla je Iris oklijevajući. “U posljednje vrijeme sam imala mnogo posla u uredu i uvijek sam nakon posla išla ravno u Marcov stan. Danas sam međutim odlučila, baviti neku kupovinu i ... “ “Što se dovraga događa?” prekinula ju je Claire. Irisine su ruke drhtale kada je otvorila svoju torbu i iz nje izvukla jedan časopis. Pružila ga je Claire. “Bojala sam se da će do toga doći.” ~ 74 ~

Claire je gledala ogromne naslove a pogled joj je u nevjerici ostao ukočen na slikama. Najveća je pokazivala Claire i Marca kako izlaze iz galerije a pored se nalazila slika Lynn te slika Marca i Anne. Claire je preletila članak. Prijatelji su otkrili tajnu o kćeri koju je Lynn Norris skrivala od javnosti... Lynn je pokušavala obraniti svoju kćer, Claire Barron, od medija čak i kada su se dvije žene zaljubile u istog čovjeka... Clairin želudac se stisnuo dok je čitala dalje. Autor priče izveo je zastrašujuće pretpostavke o ljubavnom trokutu između kćeri i majke i njihovog zajedničkog ljubavnika. Na kraju priče stajalo je još nešto o Lynn i njenom životu. Naravno da je spomenuto i nasljedstvo koje je Claire dobila od majke. Claire je zapanjeno spustila časopis. “Hvala Bogu, nisu spominjali mog oca ili baku i djeda,” rekla je Clarie zapanjeno. “Oh, i to će još doći na red,” upozorila ju je Iris. “Do nedavno si vodila lijep život, no to će se sada promijeniti. Claire, prilično sam sigurna da su me slijedili kada sam dolazila ovamo. Htjela sam te vidjei i uvjeriti se da si dobro i nisam naročito pazila. Marc je čitav tjedan na sastancima i vjerojatno još nije niti vidio ove novine. Je li te danas nazvao?” “Nije, ali čuli smo se jučer navečer. Jadni Marc, a sada će i tebe uvući u to. Znala sam od samog početka da ne bih smjela s Marcom u galeriju.” “Ne budi smiješna. Claire. Tko god da je napisao ovu priču o vama je znao i prije otvorenja galerije. Što misliš, zašto je taj fotograf bio tamo?” “Nestat ću na neko vrijeme,” rekla je Claire nesretno. “Ako me ne vide s Marcom izgubit će interes za kćer Lynn Norris.’’ ‘‘A kamo ćeš otići? Kamo misliš da možeš neprimijećeno otići? Novinari imaju šesto čulo za te stvari. Možda zvuči ludo, ali znam da vani negdje vrebaju novinari. Kada napustiš kući odmah će te slijediti svakim korakom.” Claire je zagrizla usnicu. “Što da napravim?” “Kao prvo, nazvat ćemo Marca. Je li ti rekao što sam mu predložila kako da izbjegne ovakve naugodnosti?” Claire je podigla obrve. ~ 75 ~

“Očito nije,” odgovorila je Iris na vlastito pitanje. Možda sa nadao da neće otići tako daleko, ali sada je prekasno.” Iris je rekla Claire da je savjetovala Marcu da se oženi Claire. “Na kraju krajeva, volite se. Marc se može pobrinuti za sve pojedinosti i vjenčanje se može održati ovdje. Claire, užasno se osjećam zbog ovakvog publiciteta ali radujem se za tebe i Marca. A čak i ukoliko ne želiš usvojiti dijete ti i Marc možete biti prava obitelj. Već sam mu rekla da pretjeruje ali on se uplašio da ćeš ga napustiti ukoliko ti kaže za svoju sterilizaciju. Ali znala sam da to nećeš napraviti jer ga dovoljno voliš kako bi unatoč tome bila uz njega.” Clarie je gledala Iris širom otvorenih očiju. Osjetila je kako joj krv odlazi iz obraza kada joj je značenje Irisinih riječi postalo jasno. Sterilizacija. Ta je riječ šumila u njenoj glavi. Zašto joj nije ništa o tome rekao? Zar je mislio da je nedovoljno zrela kako bi se mogla nositi s takvim problemom? Zašto je stalno morao donositi odluke za nju? Kao iz daljine začula je Irisin zapanjeni glas. ‘‘Oh, moj Bože! Nije ti ništa o tome rekao.”

~ 76 ~

12 Claire je otvorila oči. Ležala je na krevetu osjećajući se čudno omamljeno i zbunjeno. Kada je prišla prozoru ustanovila je da je vani već mrak. Vrata su se otvorila i jedna je prilika upalila svjetlo. Iris... Sjećanje na njene riječi stiglo je poput munje. Claire se trudila srediti misli. Bila je potpuno preneražena onim člankom a zatim Irisine riječi... “Jesi li dobro?” upitala je Iris i sjela na rub kreveta. “Što si mi dala?” “Samo malo brandyja. Nazvala sam Marca. Na putu je ovamo. Naravno da je sada ljut na mene. Claire, bila sam uvjerena da ti je rekao. Obećao mi je da će ti reći na otoku.” Clarie je odjednom osjetila kao se u njoj javlja ljutnja. “Marcu sam vjerovala kao nikom na svijetu,” rekla je čvrstim glasom. “Kako je samo mogao misliti da ga više neću voljeti jer ne može imati djece? Dovraga Iris, njegova sterilizacija je više dar nego p rokletstvo, na taj način ima dobar izgovor kada se ne želi vezati za nekoga!” Iris je razmišljala. “Marc i ja se ne miješamo jedan drugome u život,” rekla je. “Ali mislim da ću jednom prekršiti to pravilo. Poznavala sam Anne cijeli svoj život, i tako je Marc samnom otvoreno o njoj razgovarao. A zatim Valerie... kada je umrla Anne, Valerie se sjajno brinula za Marca. Ali Marc ju nije volio. Valerie je znala za Marcovu sterilizaciju. Ne znam... možda je Marc svoju sterilizaciju zaista koristio kao izgovor da nebi morao oženiti Valerie ili neku drugu ženu. Ali vidjela sam kako te gleda. I kakav je bio onog jutra kada je nakon otvorenja pričao samnom o tebi.” U Clairinoj glavi su se pojavile svakakve misli. Sve je ovo bilo previše za nju; smrt njene majke, romansa s Marcom, promjene u njenom životu... a sada i taj grozni publicitet i Marcova neiskrenost... “Već sam dugo osjećala da između Marca i mene postoji neka barijera,” rekla je zamuckujući Claire. “Najprije sam mislila da mi ne može priznati da je volio moju majku, zatim sam mislila da nikada nije prebolio Anninu smrt. Ali on me uvjerio da sve to nije istina i da me voli. i vjerovala sam mu. No ipak sam osjećala da postoji ta barijera. ~ 77 ~

Ponekad sam čak imala osjećaj da Marc želi prekinuti našu vezu. Misliš li da bi mi ikada rekao istinu?’’ Iris je slegnula ramenima. “Ne znam,” rekla je tiho. “Toliko je godina patio a s tobom je bio sretan. No strašno se bojao da te ne izgubi. Mislio je da ti svakako želiš imati djecu. Claire, on zna da ga ti voliš i da ćeš mu zbog toga reći da ti to nije važno i da će ti jednog dan a biti žao.” Claire se prisjetila njegove reakcije kada mu je rekla da je Darlene trudna. Iris ju je oprezno promatrala “Želiš li imati djece’!” upitala je konačno. “O tome nisam razmišljala. Ali reci mi Iris, nije li Marc nikada razmišljao o tome da posvoji dijete?” “Je. Razgovarao je s Anne o tome. No morao je znati da Anne tjelesno nije bila u stanju brinuti se za dijete. Claire, Anne nije htjela da se Marc da sterilizirati. No nedugo nakon njihova vjenčanja jednom su se bojali da je Anne trudna, što nije bio slučaj. Mislim da se Marc uspaničario i danas piznaje da je njegova sterilizacija bila previše impulzivna odluka, ali izlazi na kraj s time. Sada mu je stalo samo do tebe.” Claire je naslonila glavu na ruke. Razumjela je konflikt kroz koji prolazi Marc. Ukoliko ju zaista voli, ukoliko ju je zaista htio oženiti. Unatoč svemu što joj je rekla Iris, morala je misliti na Anne. Tradicija... Marc je sigurno želio vlastito dijete koje bi dalje nastavilo njegovu lozu, ali dao se sterilizirati kako nebi ugrozio njeno zdravlje. Morao da ju je volio više nego što je priznao Claire. Oh, Claire nije imala sumnje u Marcovu privrženost, a obožavao ju je tjelesno. Osim toga, osjećao se odgovornim za nju i znao je da ga Claire voli. A sada još i ta priča s medijima... Možda se Marc zaista zabavljao mišlju da ju oženi. Ali, je li mogao biti sretan sa ženom koju ne voli? Claire je sjela. Za mnogo toga je mogla biti zahvalna Marcu i bilo je vrijeme da mu se oduži. “Iris, znam da imaš još mnogo toga za riješiti,” rekla je Claire. “Ne moraš ostati samnom.” “Marc me zamolio.” “Zahvalna sam ti na tome što si došla i sve mi ispričala, “ rekla je Claire. “Nemoj mi zamjeriti, ali ja bih radije bila sama.” Iris ju je pogledala i zatim klimnula glavom. “Razumijem. Usput, Marc će doći ovamo ravno iz zračne luke.” ~ 78 ~

“Mislim da je grozno to što se mora suočiti sa svim tim fotografima i novinarima.” rekla je Claire potišteno. “Ah, ne brini se za njega. Pravi je profcsionalac što se tiče novinara. Izaći će s njima na kraj.” “Misliš li da i tebe već čekaju?” “Vjerojatno da,” rekla je Iris suho. ‘‘Otići ću ravno u Marcov stan i kada jednom stignem tamo, bti ću na sigurnom.” “Toliko mi je žao... “ “Prestani se ispričavati, Claire! Nisi ti kriva. Nadam se da će između tebe i Marca biti sve u redu.” “Hoće, s vremenom.” Iris joj je dobacila začuđeni pogled Claire na to nije ništa rekla i Iris je napustila sobu. Nakon što je Iris otišla Claire je ustala i zatvorila sva vrata koja su vodila van te spustila sve rolete na prozorima. Zatim je pripremila laganu večeru i istuširala se. Upravo se obukla kada je na stražnjim vratima začula kucanje. Na trenutak ju je obuzeo strah. Zašto Marc kuca na stražnjim vratima? Ah, da. Tako da ga ne vide novinari. Otišla je do vrata i ostala nesigurno stajati. “Claire, ja sam,’’ rekao je Marc tiho. “Otvori vrata tek toliko da mogu proći.’’ Claire je otključala i otvorila vrata. Marc je brzo ušao unutra. “Jesi li dobro?” upitao je, grleći ju. Oslobodila se od njega. “Hajdemo u radnu sobu i tamo ćemo razgovarati. Tamo su najdeblje zavjese... ne vjerujem da će nas netko moći vidjeti.” Marc ju je slijedio u malenu sobu koju ona gotovo i nije upotrebljavala i zatim sjeo pored nje na kauč. “Žao mi je što si istinu saznala od Iris. I još svi ti prokleti članci i slike.” Claire je čeznula za njegovim zagrljajem i zaštitom, no morala je biti jaka i napraviti najbolje za njega. “Claire, uvijek sam iznova pokušavao pronaći riječi i reći ti... bio sam kukavica. Ali bili smo toliko sretni da nisam imao srca priznati ti da...” “Žao mi je zbog medija,” prekinula ga je slabim glasom. “Znam koliko ti je važno sačuvati privatni život.” ~ 79 ~

Nježno se nasmiješio. “Nema veze. Osm što si i ti pogođena. Claire, hajdemo na otok! Tamo možemo pričati o svemu.’’ “Ne. Neću bježati od novinara. Ostat ću ovdje i suprostaviti im se. Tako će sve to najbrže proći.” Primio ju je za ramena i nježno protresao. “Dovoljno je grozno to što su te pronašli i saznali da si Lynnina kćer. Ali kad te još povezuju samnom, možeš samo zamišljati što te j oš čeka.” “Izgubit će zanimanje kada vide da mi nemamo ništa jedno s drugim i kada nas više ne vide zajedno.” Marc je zadrhtao. “Što želiš time reći?” Claire je pogledala ravno naprijed. ‘‘Dugo sam razmišljala. Marc, oslobađam te tvoje odgovornosti prema meni. Oslobađam te od sebe.” Na licu mu je trznuo mišić. “O čemu pričaš?” “Znam da su te tata i mama zamolili da paziš na mene. U redu, napravio si to. Što se mene tiče, ponovno si dospio na naslovnice i to je to. Marc molim te, nemoj sve učiniti još gorim.’’ Neko je vrijeme vladala šutnja. “Mislim da te razumijem.” odgovorio je Marc tiho. Claire nije mogla podnijeti bol na njegovu licu. Marc je teško ustao i pogledao ju. “Mislim da razumijem. Sve ovo je težak šok za t ebe. Sve bi bilo lakše da sam od početka bio iskren. Želio bih da mi možeš oprostiti.” Claire se okrenula od njega. Nije više mogla gledati kako pati. Osjetila je bol koja ju je dirala ravno u srce. “Claire, slušaj me’ Mislim da si mi dužna uslugu. Razmisli još jednom o svemu što sam ti rekao, nikad ti nisam lagao. Kada se smiriš, nazovi me i reci što si odlučila. Hoćeš li? Meni za ljubav? Moći ćeš me naći u mom stanu sve dok se ova buka ne smiri.” Claire nije odgovorila. Marcov glas postao je tiši kada je ponovno progovorio.” Vilo, znam da mnogo tražim, kada tražim da prihvatiš činjenicu da ne mogu imati djece. Ukoliko ne možeš, imat ću razumijevanja i dalje ću biti tvoj prijatelj. A kada ti novinari počnu dosađivati, nazovi me. Neću tražiti ništa što mi ne možeš dati a pomoći ću ti.’’ Marc je krenuo prema vratima. Claire se okrenula i gledala za njim. Htjela je potrčati za njim, reći mu da se ništa nije promijeiilo ali je kao ~ 80 ~

skamenjena ostala sjediti na kauču. Kada je nedugo zatim začula zvuk njegova auta shvatila je. Bilo je gotovo... Bila je sama, sasvim sama! Dotrčala je do spavaće sobe i bacila se na krevet te pustila suze neka teku. Osjećala se stravično usamljenom. Zatim se sjetila svoga sna i pokušala ga dozvati. Bilo je zastrašujuće, ali na taj bi način barem bila s majkom a i Marc je sada bio u njenom snu. Neko je vrijeme ležala sasvim mirno, no san nije dolazio. Odjednom je znala da više nikada neće usnuti taj san. Bože, nije mogla podnijeti da sada razmišlja o Marcu ili majci! Bila je toliko umorna... Pokrila se dekom i smjestila glavu na jastuk. Nije joj smetalo to što je bila obučena. Za nekoliko minuta utonula je u dubok san. Sljedećih nekoliko dana Claire je izlazila iz kreveta samo kako bi pojela neku sitnicu. Kada nije spavala razmišljala je o Marcu i proteklim događajima koji su doveli do toga da se osjeća ovako usamljeno. Nije bilo nikoga tko bi se mogao brinuti za nju. Preplašio ju je zvuk telefona. Prišla je aparatu, no umjesto da podigne slušalicu, jednostavno je izvukla kabel iz zida. Šok i njenu unutarnju ukočenost polako je zamjenjivao strah i očaj. Djeca... Prije nego što je upoznala Marca uvijek je razmišljala kako će se jednog dana udati ali na djecu nikada nije ozbiljno pomišljala. Niti sada nije mogla sa sigurnošcu reći želi li dijete ili ne. U svakom slučaju, sada još nije bila spremna preuzeti ulogu majke. Odjednom ju je obuzela ljubav prema Marcu. Sjetila se trenutaka koje su proveli na otoku. Možda je bila nepravedna prema njemu. Što ako ju je on iskreno volio? No, sada je bilo prekasno. Činjenica da ga je pustila da izađe iz njene kuće i njena života sigurno ga je boljela previše a da je nakon svega moglo još ostati osjećaja ljubavi prema njoj. Claire te noći gotovo i nije spavala. Njene nemirne misli nisu joj dale mira. Sljedećeg jutra je već rano bila u kuhinji kako bi napravila kavu. Međutim, kutija s kavom je bila prazna a u frizideru nije bilo ništa jestivog. Claire je sa zabrinutošću zamijetila da više nema živežnih namimica. Morat će u dućan. Pomislila je na upozorenja od novinara koja su joj dali Marc i Iris. No jednom je morala ponovno u svijet i morala je planirati budućnost. ~ 81 ~

Odlučno se obukla, uzela torbu izašla iz kuće. Prije nego što je stigla do garaže ispraznila je poštanski sandučić. Među poštom se nalazilo i pismo od Darlene i jedno od novinarke koja je bila njena klijentica.Vjerojatno su obje pokušavale nazvati. Pisma i drugu poštu strpala je u torbu a zatim je krenula prema autu, izbjegavajući pogledati na ulicu.

~ 82 ~

13 Bilo je grozno. Claire je ipak negdje duboko u sebi pronašala hrabrosti djelovati smireno pri svakom spektaklu koji se dogodio sljedeća dva tjedna uvijek kada je napuštala svoju kuću. Onog elana kada se prvi puta odvažila izaći izvan svoja četiri zida čak je pokušavala biti ljubazna prema fotografima i novinarima koji su ju slijedili. Ne, nije imala aferu s Marcom Stanleyem. Niti njena majka nije imala aferu s njim. Da, vrlo je voljela svoju majku. Lynn je svoju kćer tajila od javnosti kako bi ju zaštitila od medija. Frustrirano je morala ustanoviti da su u trač časopisima ponovno izašle slike i da su njeni odgovori bili potpuno drugačiji od onih koje je dala novinarima. Njeno djetinjstvo, smrt njenih roditelja, njena veza s Marcom, sve je skandalozno opisano a osim toga rečeno je da se s Marcom tajno susreće. Unatoč tome Claire je odlučila izdržati sve to, kako je rekla Darlene na telefon. “Kako možeš ostati mirna kada oni igraju tako prljavo?” upitala je Darlene. Claire je pomislila na fotografe i novinare koji su ju okruživali kao mušice svjetlost. Uspijevala je pred njihovim kamerama ostajati hladna i opuštena. “Dovoljno sam često pokušala povicima i vikom pa čak i šakama držati kamere na udaljenosti,” priznala je Darlene. “Ne mogu zamisliti kako je to mama podnosila sve te godine” “Claire, zašto se jednostavno ne izgubiš na neko vrijeme?” “Kamo bih mogla otići?” Darlene je oklijevala. “Marc te može odvesti na otok bez da netko to primijeti.” “Ne,” rekla je brzo. “Uostalom, uopće ne znam gdje je on. Nakon što u novinama nisam vidjela niti jednu njegovu fotografiju zaključila sam da niti novinari ne znaju.’’ “Nije li ti rekao da će biti u svom stanu?” podsjetila ju je Darlene. “Zašto ga ne pokušaš nazvati?” ~ 83 ~

“Ne mogu. A bila sam i toliko zaposlena sama sa sobom da nisam niti pitala kako si ti?” “Ja sam dobro. Ali brinem se za tebe.” “Gluposti,” odgovorila je Claire opušteno koliko je mogla. “Ne brini se za mene. Usput, dobila sam predivno pismo od naše novinarke. Ispričala se za postupke nekih svojih kolega. Darlene, ja sam prilično umorna. Mislim da ću u krevet i da ću malo čitati.” “Nadam se da nećeš čitati te...” “Ne, ne čitam trač časopise. Kupila sam roman. Možda ću malo zaboraviti na svoje probleme.” Kada je legla u krevet, Claire se unatoč svim naporima nije mogla koncentrirati na knjigu. Uvijek se iznova pitala gdje je Marc. Je li otišao na otok? Je li potajno napustio zemlju? Zatvorila knjigu i sklopila oči. Marc, toliko te trebam. Pomisila je i zatim zaspala. Iris je stajala na vratima Marcovog stana zabrinuto promatrajući brata. Ležao je na kauču i slušao Beethovenovu petu simfoniju kao i uvijek kada je imao problema. Kada je primijetio sestru, ustao je i ugasio muziku. Pogled mu je pao na novine koje je Iris imala u ruci. “Što je novo od tračeva?” upitao je smiješkom. Iris mu je pružila novine i pokazala na fotografiju na trećoj strani. “Marc, pogledaj njeno lice.” Promatrao je Clairinu fotografiju na kojoj se jasno vidjelo da je uplašena. “Čudila sam se kako se dobro drži sa svime, no čini mi se da joj je opterećenje u posljednje vrijeme ipak preveliko,” nastavila je Iris. “Moj Bože, pogledaj samo njene oči.” Marc je bacio novine u stranu i sjeo na kauč. “Bože, rekao sam joj da me nazove! Kada već ne zove zašto se i dalje pokazuje u javnosti kada joj sva ta buka toliko smeta?” “Zar ne znaš? Želi odvratiti pažnju fotografa i novinara od tebe. Voli te i pokušava te zaštititi. Zar ti to nije jasno? No to nije jedini razlog njenom ponašanju.” Mare ju je upitno pogledao a Iris je nastavila. “Danas sam razgovarala s Darlene. Ona misli da si je Clarie utuvila u glavu da ne pripada u naš svijet. Tako se izrazila.” “Oh, moj Bože. Iris, rekao sam Claire da ju volim!” ~ 84 ~

“Ali ju nisi zaprosio,” rekla je Iris. “I sakrivao si ju. Prvi puta si ju svojim prijateljima pokazao na tom otvorenju. Razumijem da ju želiš zaštititi ali ako hoće, na cijelu stvar može gledati i sasvim drugačije. A ima još jedna stvar. Njeni roditelji molili su te da paziš na njihovu ‘malenu’. Claire misli da si joj ti neka vrst babysittera. Bože, Marc, želi da se prema njoj ponašaš kao prema odrasloj osobi, a ne kao prema djetetu!” Marc ju je bolno gledao. Razumijem njene osjećaje. Ali morala je primijetiti da ju volim kao što muškarac voli ženu. I sama znaš zašto ju još nisam zaprosio. I još uvijek ne znam što misli o djeci.” Iris je počela hodati tamo-amo. ‘Ti i Claire jednostavno pripadate jedno drugom. Ali nemate šanse jer ne možete pričati o svojim problemima. Imam ideju kako s njom možeš neprimijećeno nestati. Sada je već noć, ako se požurite, možete nestati za sat vremena. Želiš li čuti moj plan?” “Naravno, ali kako ćeš znati slaže li se Claire s tobom? Ukoliko nešto pođe krivo mogao bi nastradati tvoj ponos i to više nego sada.” “Dovraga s mojim ponosom,’’ rekao je ljutito. “Moram imati priliku razgovarati s njom i sve joj objasniti.” Iris klimne glavom. “U redu, pati...’’ Claire se prestrašila kada je začula zvono na vratima. Preplavio ju je strah kada je ustala iz kreveta. Je li taj prokleti fotograf ponovno pokušavao ući u kuću? U mraku je tražila vrata i otvorila špijunku. Na mjesečini je ugledala ženu u kapuljači kako stoji pred vratima. Iris... Claire je Marcovu sestru prepoznala tek nakon nekog vremena. Otvorila je vrata i pustila ju unutra. “Daj da objesim tvoj kaput,” rekla je tiho. “Je li te tko slijedio?” “Vjerojatno je,” odgovorila je Iris. “S druge strane ulice je parkiran sumnjiv auto. Morala sam s tobom razgovarati.” Claire ju je sumnjičavo promatrala. Je li ju Marc poslao? Pa što ako i je. Bila je sretna što vidi njeno lice. “Hajdemo u spavaću sobu,” predložila je Claire. “Tamo se osjećam najsigurnije. U tami su tražile put i sjele su u naslonjače pored prozora. Gorjela je samo mala noćna lampa. ~ 85 ~

“Žao mi je što te smetam u ovo doba,” počela je Iris, “ali zaista je važno. Puno si toga pretrpjela, zar ne?” Claire je klimnula glavom. “Može se reći. Drago mi je što si samnom.” “Trebaš samo nazvati Marca i ova će ludnica završiti.” “Gdje je Marc?” “U svom stanu. Ako se ne brine za posao leži na kauču i razmišlja. Claire, znaš da on rado ne pokazuje osjećaje, ali prošli se tjedan otvorio i rekao mi da se pomirio s činjenicom da nikada neće imati vlastitu djecu. On može živjeti s tim hendikepom, pa i sama znaš da je unatoč tome pravi muškarac!’’ “Da,” odgovorila je tiho Claire. “Razmišljala sam, Iris. Nisam sigurna želim li uopće imati djecu. Sigurno bi bilo predivno roditi njegovo dijete, ali meni bi bilo dovljno da me voli i oženi me.” “Vas dvoje! Marc je nasmrt nesretan a i ti također, pretpostavljam. No, mislim da se Marc opametio od kada je vidio kako se dobro nosiš s novinarima. Shvatio je da znaš paziti na sebe. Claire, ti imaš sve što Marc želi od žene. Voli te i bio bi ponosan kada bi se udala za njega.” Claire je potisnula suze. “Kako uopće više mogu urediti stvari? Grozno sam se ponašala jer sam ga pustila da vjeruje da mi smeta njegova sterilizacija. To mi neće moći oprostiti.” “Nazovi ga i vjeruj mu! Zar ne misliš da je zaslužio priliku da objasni svoje ponašanje? Samo se bojao da ćeš ga ostaviti kad ti kaže istinu.” “A što je s novinarima i forografima?” “Marc će se pobrinuti za njih.” Claire je odjednom odlučno ustala i uključila telefon. Da, mogla je živjeti bez Marca ali nije htjela. On je bio jedina osoba koju je zaista trebala. Birala je njegov broj. Javio se nakon prve zvonjave. “Marc?” upitala je tiho. Čula je kako udiše. “Tako mi je drago što si nazvala, Vilo,” rekao je promuklim glasom. “Toliko sam se bojao.” Marc i strah? Claire je gotovo naglas zaplakala. “Trebam te,” rekla je s mukom. “Marc, toliko te volim.” “I ja tebe volim, i tako sam ponosan na tebe! Hoćeš li poći samnom, molim te?” ~ 86 ~

“Reci mi što trebam napraviti.” “Obuci se. Spakiraj nekoliko stvari koje ti trebaju za kratki izlet i stavi ih u hodnik. Ne brini se o tome, Iris će se za sve pobrinuti.” “Ali... što je s novinarima?” “Ne brini, Iris će ti reći što napraviti. Ja ću uskoro biti kod tebe i pokazati ti koliko si mi nedostajala. A sada se požuri, draga! Imam još nešto za obaviti. Vidimo se uskoro.” Linija se prekinula. Claire je gledala u telefon i zatim se nasmiješila Iris. “Znaš li uopće kako predivnog brata imaš?” “Znam.” “A on ima i predivnu sestru!” Iris se nasmijala. “Imam svoje svijetle trenutke. A sada hajdemo na posao, avantura može početi.”

~ 87 ~

14 Claire i Iris čekale su u kuhinji dok se nije pojavio Marc sa ugovorenim znakom kucanja na vratima. Iris je pustila brata u kuću. Claire je drhtala kada je ustala kako bi ga pozdravila. Srce joj je kucalo kao ludo kada joj je sa smiješkom prišao. “Hajdemo na nekoliko minuta u tvoju sobu, Vilo,” šapnuo je. “Zatim se moramo žuriti odavde.” Kada su ušli u sobu Marc ju je privukao k sebi i poljubio. Claire se sretna priljubila uz njega a on ju je zatim malo odmaknuo od sebe i pogledao. “Čini mi se da se nisi baš naspavala i najela,” rekao je promuklim glasom kada je ugledao tamne prstenove ispod njenih očiju. I Claire je njega procjenjivački promatrala u polutami sobe. U njegovim je očima bio bolan izraz koji joj je govorio koliko ga je povrijedila. “Tako mi je žao,” mrmljala je nježno milujući njegovo lice. “Djeco, kada stignete na otok moći ćete pričati do mile volje,” provirila je Iris kroz vrata. “Moramo se požuriti.” Marc se okrenuo prema njoj. “Jesi li spremna za naše stare igre?” Iris se nasmiješila. “Bit će mi zadovoljstvo.” Marc se okrenuo Claire. Na sebi je imala tamnu majicu i traperice i upravo je na glavu stavljala šešir. “Izgedaš bajno s tim šeširom,” primjetio je Marc. “Zašto ne obučeš Irisin kaput?” Iris je klimnula glavom. “Malo je dugačak ali dovoljno dobra maska. Treba joj još i neki šal da sakrije svoju plavu kosu.Marc, izgledaš poput nekog radnika.” “Radije se vidim kao vodoinstalater u nevolji,’’ nasmijao se. Claire je gledala jednog pa drugog. “Hoćete li mi molim vas reći što se događa?” Marc je primio njenu ruku. “Došao sam autom firminog vodoinstalatera. Auto je parkiran iza kuće. Nadam se da ćemo se neprimijećeni iskrasti iz kuće.” Okrenuo se sestri. “Iris, ne zaboravi plavu periku, kada budeš napuštala kuću. Sjedni u njen auto i vozi se gradom neko vrijeme. Možeš im i pripremiti potjeru. Ukoliko naš plan ne upali i otkriju mene i Claire, pročitat ćeš to u novinama.” ~ 88 ~

“Nazovi me sutra, u redu?” Marc joj je obećao da će ju nazvati i zatim je primio Claire za ruku i s njom napustio kuću. Claire je bila kao omamljena. Sve joj se činilo nestvarnim. Vožnja u službenom autu do mola, tuđi čamac... Je li sanjala i hoće li se uskoro probuditi? More je bilo nemirno i veliki su valovi ljuljali brod. Claire se nije bojala, Marc je bio dobar kapetan i osjećala se sigurnom. Pričali su malo sve dok nisu ugledali mol na otoku. “Silas nas očekuje, Vilo,” povikao je Marc. “Uspjeli smo.” Jedva su stigli do obale i iznijeli stvari kada je Marc sve spustio iz ruku i podigao Claire u naručje. Odnio ju je u sobu. Claire je šumilo u ušima kada ju je bez riječi skinuo i kada mu je pomagala da se skine. Zatim su konačno ležali jedno drugom u naručju ljubeći se i milujući. Gladno su vodili ljubav sve dok nisu utažili želju jedno za drugim čekajući da dođu do daha. Claire je zagrlila Marca kao da ga više nikada ne želi pustiti. “Moramo razgovarati i napraviti planove” rekao je prekidajući šutnju. ‘‘Želio bih završiti onu sliku... i možda je još prerano reći ti ovo, ali ne postoji ništa što bih radije želio nego da postaneš mojom ženom. Znam da previše tražim ali...’’ “Nema ali,” prekinula ga je Claire. “Zar ne znaš da sam oduvijek željela postati tvojom suprugom? Da sam željela biti s tobom od kada sam te upoznala.” “Htio bih samo znati jesi li apsolutno sigurna, Vilo. Ne samo zato što ti ne mogu dati djecu. Vidjela si posljednjih nekoliko tjedana koliko grozni mogu biti novinari. Ja nisam najsiromašniji i stoga... “ Claire je nježno grickala njegovo uho. “Dovraga, Marc Stanley, dovoljno sam te dugo čekala. Želim te pod svim okolnostima i prestani s tim glupim pričama! Jesi li me razumio?” Marc se tiho nasmijao i poljubio ju u vrh nosa. “Pripadam ti dušom i tijelom, Vilo. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo ponovno zajedno.’’ “Ako sanjam, ne budi me Marc.’’ Postao je ozbiljan. “Draga, što zaista misliš o tome što ne mogu imati djece? Htio bih da budeš iskrena.” Claire je šutjela na tren a zatim je rukama prihvatila njegovo lice. “Koliko god da mi je bilo teško biti bez tebe trebalo mi je vremena da ~ 89 ~

razmislim o nekim stvarima. Marc, biti majkom znači mnogo više od rađanja djeteta. A to što si se dao sterilizirati ne znači da se moraš odreći djece. Na kraju krajeva, postoji i mogućnost usvojenja. Moramo se o tome podrobnije porazgovarati ali sada sam pr eviše umorna. Hoće li ti smetati ako zaspim?” Marc se privio uz nju. “Naravno da ne. Bila je ovo naporna noć.” “Hmm, najradije bih ovako ostala ležati do kraja života.” “Mislim da se to može urediti, dušo. Ali hajdemo na spavanje. Rekao sam Silasu da nas ne smeta dok ga ne zovem. Možemo spavati do mile volje i ne moramo se brinuti oko novinara.” Claire je zijevnula. Osjećala je kako joj se tijelo pomalo opušta, uživala je u Marcovu zagrljaju i već je sljedećeg trena zaspala. Claire je ispružila noge u ležaljci koja je bila postavljena između dva velika bora. Drijemala je razmišljajući o događajima proteklih tjedana koje je provela s Marcom na otoku. Svako jutro bila mu je model za sliku ali još joj nije dopustio da ju vidi. “Biti će to moj vjenčani poklon,’’ šalio se. Claire je oduvijek znala da Marc voli slikanje, ali nikada ga nije vidjela kako to radi. Naravno da je znala da želi što brže završiti sliku, bilo je vrijeme da se vrate na kopno. Iris je ostala s Marcom u vezi i javila je da Clairinu kuću više ne opsijedaju novinari no Claire je znala da su oni i dalje meta javnosti. No s Marcom će to već izdržati. Odjednom je ustala kada je osjetila kapljicu na leđima. “Marc... ti...” “Zafrkantu?” Stajao je pored nje s bocom vina u ruci. Zatim je kleknuo pored nje i počeo lizati vino s njene kože. “Imaš najljepši pupak koji sam ikada vidio. “A ti si stručnjak za to?” Pogled mu je bio vragolast. “Pa možeš mi vjerovati. Dakle, postoji...“ “Ne želim znati što sve postoji.” prekinula ga je Claire glumeći ljutnju. Zatim je pogledala bocu. “A što ustvari slavmo? Da pogodim! Slika je gotova?” ~ 90 ~

“Tako je. A ja sam umoran. Pomakni se, djevojko,” zahtijevao je ljubeći ju. Osjetila je okus vina na njegovim usnama. “Hmm, fino.” Ali daj da najprije vidim sliku. Odmah!” “Kasnije!” Marc je stavio bocu na tlo i legao pored Claire na ležaljku. “Vrijeme je da krenemo kući, zar ne?” “Da. Možemo sutra početi s pakiranjem. Kada se vratimo natrag odmah ću nazvati odvjetnika tako da potpišemo potrebne papire. Znam da si naslijedila Lynnino bogatstvo i njega ćeš i zadržati. Želim da zauvijek budeš financijski osigurana. “ “Ja bih da učiniš još nešto.” “Sve za tebe.” “Uzmi više vremena za slikanje. Znam da si dobar poslovni čovjek ali znam isto tako da ti umjetnost znači mnogo više.” Marc se zamišljeno nasmiješio. ‘‘Da, u pravu si. U planovima za našu kuću bit će mjesta i za atelier.” Nasmiješio se. “U redu, sada želim vidjeti sliku,’’ podsjetila ga je Claire. “Pričekaj tren! Kada se vratimo, u miru ćemo se vjenčati. To se može urediti. Zatim ćemo, nadam se, imati mira u životu.” Claire se namrštila. “Ti i Iris ste aktivni u svojim područjima, niti ja ne želim biti besposlena.” “Neko ćeš vrijeme biti zaposlena s uređivanjem naše kuće, naravno ukoliko to želiš.” “Tome se radujem, ali htjela bih s tobom putovati. A imam i poslovnu ideju.’’ “Dobro se slažeš sa obitelji Stanley. Želiš dakle biti poduzetnik?” Claire je podigla glavu. “Moj posao mi je vrlo zabavan. Sada sam mislila otvoriti eskskluzivni butik. Mamin novac je dobar početni kapital i... Prestani s tim kada pričam o poslu!” ljutila se Claire dok je on grickao njeno uho. Marc se nasmiješio. “Oprosti, ali nisam navikao s atraktivnim, lagano obučenim damama pričati o poslu. Ali tvoja ideja je odlična! Možda jednog dana od toga napraviš lanac butika.” “O tome sam već razmišljala. Htjela bih to napraviti za mamu od koje sam naučila toliko mnogo o modi. Mogla bih ga i nazvati po njoj.” ‘‘Tome bi se iskreno radovala.” ~ 91 ~

“Marc, misliš li da je mama ikada ikog zaista voljela?” “Tebe je sigurno voljela koliko se najviše nekog može voljeti, a i osjećala je privrženost tvom ocu. Znaš da su sve te godine ostali prijatelji. Ali muškarci... bojim se da Lynn nikada nije naučila razlikovati ljubav od zaljubljenosti.” Claire je klimnula glavom. “I kada bi završio medeni mjesec za nju bi završavao i brak.” Marc ju je primio u naručje. “Vilo, ti si mnogo zrelija žena nego što je tvoja majka ikada bila. U brakovima postoje krize i ne vjerujem da ćeš me napustiti odmah nakon prve. Oboje ćemo morati raditi na tome da naš brak ostane sretan.” “Iz majčinih neuspjelih brakova sam ponešto naučila. Ukoliko naučimo izražavati svoje osjećaje i razgovarati o problemima i zajedno ih rješavati, sigurno ćemo uspjeti.” ‘‘To je vrlo važno,” priznao je on. “No najvažnije je da se volimo i da verujemo jedno drugome.” Claire ga je poljubila. “Kada se pojavi problem uvijek ću se sjetiti kako sam nesretna bila bez tebe. Nikada više ne želim bili tako usamljena.” “Nećeš biti. Ali sada ti želim pokazati sliku. Mislim da je to nabolja koju sam ikada naslikao. Vjerojatno je to zbog toga što si mi ti bila model.” “Više ne mogu čekati! Oh, Marc, toliko te volim,” rekla je Claire i poljubila ga. “Koliko? Pokaži mi odmah, sada, prije nego što odemo.” “Jesi li poludio? Silas kosi travu, nećemo ga šokirati.” “Trebao sam ga poslati na pecanje,” uzdahnuoje Marc i zatim se uozbiljio. “Vilo, imaš li bilo kakve sumnje u mene? Ako da, molim te, reci mi.” Nježno se nasmiješila. “Niti jedne. Pogledaj me i sam reci govorim li istinu.’’ “Slika će ti pokazati što vidim u tvom lijepom licu.” Malo kasnije Claire je stajala pred slikom u Marcovom aterlieru. Slika koju toliko dugo nije smjela vidjeti, prikazivala je tirkizno-plavo more i pješčane dine, te prekrasnu ženu koja se izgubila u sanjarenju. ~ 92 ~

Ženu koja je voljela. Marc je Clairine crte lica i njene predivne plave oči te senzualne usne prikazao majstorski. “Zaista je remek-djelo,” rekla je glasom punim poštovanja. Stavio je ruku oko njena struka. “Pa nije baš toliko dobra.” “Je, dobra je ! Kamo ćeš ju objesiti?’’ “U stanu dok ne bude gotova naša kuća. Želim ju uvijek gledati kada nisi samnom. Vilo, pokušao sam uhvatiti tvoju ljepotu i ljubav koju vidim na tvom licu.” “Ljubav... jesi li oduvijek znao da za mene postojiš samo ti?” “Mislim da jesam,” odgovorio je tiho. Claire se privila uz njega. Osjećala se sretnom i sigurnom. Jednog će dana možda posvojiti dijete. Ali ako to i ne učine, uvijek će biti obitelj. Podigla je glavu i pogledala ga. U njegovim se očima vidjela ljubav i razumijevanje. “Imamo cijeli život za ostvarenje naših snova,” rekao je povlačeći ju za sobom na kauč. “Sada ti želim pokazati koliko te volim.” Zatim ju je poljubio i riječi im više nisu bile potrebne.” Kraj

~ 93 ~