Afrika Skripta

GEOGRAFIJA AFRIKE

0

SPECIFIČNOST AFRIKE KAO ODRAZ NJEZINA POLOŽAJA Položajem se Afrika razlikuje od ostalih kontinenata južne hemisfere, što se odražava u specifičnom rasporedu njezina stanovništva i načina privrednog iskorištavanja pojedinih područja tog kontinenta. Ekvator dijeli Afriku na dvije gotovo jednake polovice, koje dopiru samo do suptropskih širina. U pravcu sjever-jug afrika se pruža na udaljenosti od oko 8.000 km. Najsjevernija točka je rt Blanco (37º21´ s.š.). Najjužnija točka je rt Agulhas (34º51´ j.š.). Zbog položaja Afrike u odnosu prema ekvatoru, nju karakterizira simetričan raspored svih tropskih i suptropskih klimatsko-vegetacijskih područja koja je paralelna s ekvatorom. Simetrija nije potpuna zbog prostranije sjeverne polovice, koja je i znatno šira od južne polovice. Najveća širina Afrike je između krajnje istočne točke (rt Guardafui) i krajnje zapadne točke (rt Verde) i iznosi oko 7500 km. Krajnje točke najšireg dijela Afrike gotovo su na istoj g.š., ali nešto sjevernije od 10º š. Kontinent 29 331 883 km2 Područje sjeverno od ekvatora 19 954 116 km2 Područje južno od ekvatora 9 377 767 km2 Madagaskar i ostali otoci 617 824 km2 Kontinent i otoci 29 964 707 km2 Vodene površine 220 000 km2 Najveći dio Afrike smješten je između obiju obratnica, pa je Afrika tipičan kontinent tropskih karakteristika. U tropima se nalazi 75% afričke površine. Tropskim obilježjima Afrika se bitno razlikuje ne samo od ostalih kontinenata južne polutke, već i od ostalih kontinenata. Južna Amerika je mnogo “južnija”. Ekvator prolazi njezinom sjevernom polovicom. Ni najsjeverniji dijelovi južne Amerike ne dopiru do sjeverne granice tropa. Znatni dijelovi južne Amerike protežu se u zonu umjerene klime. Južna Amerika zbog toga nema simetričan raspored klimatsko-vegetacijskih zona.

Sjeverna (mediteranska) & „crna” (tropska) Afrika Unatoč navedenoj specifičnosti, pojedina se afrička područja znatno razlikuju. Mediteransko područje Afrike uvijek je bilo dio mediteranskog svijeta. Dok je od tropskog dijela Afrike odvojeno prostranom saharskom pustinjom, ono se veoma približava Europi, naročito kod Gibraltara (13 km) i Sicilskih vrata (146 km). Nema nikakve razlike u prirodnim osobinama susjednog afričkog i europskog prostora. Između susjednih obala vršila su se i jaka politička i kulturna prožimanja. Veze između mediteranske Afrike i Europe jače su nego između mediteranske i tropske Afrike. Na sjeveroistoku se kontinent neposredno veže za Aziju 250 km širokim pustinjskim pojasom između Sredozemlja i Akapskog zaljeva, odn. uskom potolinom Crvenog mora. 1

Nema vidljive pejzažne ni kulturne granice između sjeverne Afrike i susjedne Azije. Na objema stranama nalaze se prostrane pješčane pustinje. Između susjednih područja razmjenjivala su se dobra i miješale kulture Afrike i Azije. Sredozemlje povezuje primorska područja triju susjednih kontinenata. U ranoj su se povijesti preko sjeverne Afrike širili utjecaji Feničana, Grka i Rimljana. Preko Aleksandrije i Kartage širilo se kršćanstvo koje je kasnije preplavljeno arapskoislamskim utjecajem. Kroz uska vrata Gibraltara utjecaj islama je prodro i na Pirinejski poluotok, učinivši tako jugozapadni dio Europe za nekoliko stoljeća predstražom orijenta. Sahara je bila veća prometna zapreka nego Sredozemno i Crveno more. Zbog toga je stari kulturni svijet Sredozemlja imao maglovita znanja i predodžbe o većem dijelu afričkog prostora južno od Sahare. Slabo poznati karavanski putovi. Zbog ranog upoznavanja sjeverne Afrike ovaj se kontinent često ubraja u sklop kontinenata “staroga svijeta”. Afrički je prostor južno od Sahare toliko “novi svijet” koliko i južna Amerika i Australija. Tropska je Afrika “mlađa” od navedenih članova “novoga svijeta” jer je kasnije upoznata i kolonizirana. Zbog nepristupačnosti, masa stanovništva južne polovice nije imala gotovo nikakve kontakte s vanjskim svijetom. Počeci upoznavanja tropske i južne Afrike datiraju tek od 15. st., kada je trgovina iz Sredozemlja bila skrenuta na Atlantski ocean. Arapski su trgovci stoljećima trgovali uzduž istočne Afričke obale te postepeno prodirali i u unutrašnjost kontinenta. Atlantsko obalno područje postepeno se upoznaje tek prodiranjem europskog mediteranskog svijeta, od kraja 15. st. Zbog povoljnije klime najranije su naseljeni i preobraženi južni dijelovi “crne” Afrike, a ne tropska područja bliža Europi. Niska i visoka Afrika Reljef Afrike dosta je jednoličan - visinske razlike nisu velike. Područja 2000m ograničena na samo oko 2,3% površine. Prevladavaju prostori u visinama 200 - 2 000 m (82,6%). Najveći dio Afrike sastoji se od golemog bloka starih stijena. Taj je stari masiv nekad pripadao jedinstvenom kontinentu Gondvani, koja se kasnije raskomadala, a obuhvaćala je pretežni dio Afrike, istočni dio južne Amerike, Arabiju, Indiju i zapadni dio Australije. Samo krajnji sjeverni i južni dijelovi Afrike pripadaju mlađem nabiranju i pretežno su sastavljeni od stijena nastalih nabiranjem u srednjem tercijaru (pretežno Atlaske planine), odn. između devona i tercijara (pretežito Kapske planine) Stijene tog starog masiva uglavnom su pretkambrijske starosti. Najstarije stijene potječu iz razdoblja prije 3,2 mlrd. god. Naknadno su vrlo poremećene, denudirane i metamorfozirane pa su bogate rudama. Uglavnom su to kristalasti škriljci, graniti i gnajsevi. Stijene starog masiva izbijaju na površinu na mnogim mjestima, naročito u zapadnoj Africi, Zairu, mjestimično u unutrašnjosti Sahare i na visokim ravnjacima jugozapadne i jugoistočne Afrike. Postkambrijska nabiranja i vertikalni pokreti omogućili su prodiranje mora i jezera, u kojima se na staru podlogu taložio mlađi sedimentni pokrov. Na današnji reljef odlučujući su mlađi tektonski pokreti, nastali u vrijeme tercijarnog nabiranja mlađih planina. Došlo je do komadanja kontinenta. Pojedini njegovi dijelovi su 2

izdignuti, a drugi su potonuli. Naročito su poznati srednjoafrički i istočnoafrički tektonski jarak. Uz rasjede su nastale vulkanske planine (Kilimandžaro, Kamerun) i vulkanski pokrovi golemih prostranstava (u Etiopiji, istočnoafričkom jezerskom području, Haruđ u Libijskom dijelu Sahare). Pleistocen je bio karakteriziran smjenom vlažnih i suhih razdoblja.

Unatoč navedenoj monotonosti reljefa mogu se izdvojiti dva visinska afrička područja: 1) Niska Afrika - visine uglavnom ne prelaze 500 m 2) Visoka Afrika – najveći dio je 1 000 m iznad mora Granica: od ušća rijeke Kunene prema Crvenom moru

3

1) NISKA AFRIKA Zaprema najveći dio sjevernog i zapadnog dijela afričkog prostora. Iako prevladavaju visine 500 000 st.), važno uporište na ulazu u Gibraltarski tjesnac. Marokanska Mezeta: zaprema gotovo ¼ Maroka; ograničena je dolinom Sebou, Srednjim i Visokim Atlasom i Atlantikom: građena je uglavnom od krednih i tercijarnih stijena na staroj kristalastoj podlozi. Rijeke se napajaju vodom s Atlasa pa omogućuju navodnjavanje u obalnoj nizini. Bin el Uidan - brana na rijeci Qum el Riba, 1,5 mil. m3. El. Energija za obalnu nizinu, uključujući Casablancu. Obalna nizina gospodarski vrijednija od unutrašnjosti. 1/20 zemlje i 1/5 stanovništva; maritimna klima (10º do 25ºC), padaline do 400 mm ali nema suše zbog visoke relativne vlage zraka. Obala je niska i nerazvedena ali su se sva važnija naselja razvila na obali; značajna je poljoprivreda, naročito uzgoj ranog povrća. Casablanca (Ed dar el Beida)-o. 3 milijuna st. Gospodarsko središte i najveći grad Maroka. Razvio se na razmeđi između doline Sebou i obalne nizine; preko luke se izvozi najveći dio fosfata koji se vade u visokoj Mezeti. Grad su osnovali Potrugalci 1515.

24

Safi-druga po važnosti luka Maroka, ind. Središte-prerada ribe i proizvodnja umjetnog gnojiva. Visoka Mezeta-između obalne ravnice i grebena Atlasa, teško je prohodna i uglavnom je naseljena berberskim stanovništvom. Klima uglavnom suha kontinentalna. Gospodarski važan kraj zbog fosfata- Khouribga i Jussufia. Eksploatacija fosfata započela je 1921. Ruda sadrži oko 80% čistih fosfata koji se uglavnom izvoze preko Casablance. U središnjem dijelu Mezete prevladavaju vapnenačke stijene; siromašan kraj, najvažniji grad je Marrakesh (o. 800 000 st.), glavni grad južnog Maroka u dolini Tensift; ishodište starih karavanskih puteva kroz Saharu, poznato sajmište. Planinski Maroko: područje Srednjeg i visokog Atlasa; granica između atlantske i saharske regije; izvorišno područje svih važnijih marokanskih vodotoka; oštra klima, iznad 1000 m snijeg od prosinca do ožujka; šume cedra; stanovništvo uglavnom berbersko. Najviši vrh Jebel Toubkal Između Atlasa i Antiatlasa nalazi se dolina Sous koja ima ublažene saharske klimatske karakteristike; > 200 mm padalina, drveće argan- dobiva se ulje od njegova ploda, raste na površini od oko 600 000 ha. Područje ima jak emigracijski karakter, oko 1/3 stanovništva danas živi u inozemstvu; glavno središte je Agadir, važna ribarska luka. Saharski Maroko: područje istočno od planinske jezgre, stjenoviti ravnjaci i duboko usječene doline, rijetka vegetacija, zemljoradnja je slaba i uglavnom se prakticira transumantno stočarstvo. Stanovništvo: gušće naseljen od ostalih atlaskih zemalja ali je stanovništvo nejednako raspoređeno. Marokanci-mješavina berbera i Arapa, arapski element prevladava na sjeveru, berberski na jugu, oko ¾ stanovništva ima berberske korijene, intenzivno je rasno miješanje, ima oko 100 000 Europljana (Francuzi) te oko 12 000 Židova i manji broj crnaca. Godišnji porast stanovništva iznosi oko 1,6%: N 22; M 6 promila. Očekivano trajanje života: M 68g.; Ž 72 g. Više od 98% stanovnika su sunitski muslimani. Otprilike polovica stanovništva živi u gradovima. Gospodarstvo: uglavnom poljoprivredna zemlja; 22% zemlje je obrađeno, industrija je u razvoju, inflacija je niska, a rastu i prihodi od turizma. Godine 1992. započet je proces privatizacije gospodarstva. Poljoprivreda: glavni proizvodi su šećerna repa (>3 mil. t) i pšenica (3,3 mil. t); ostali proizvodi: ječam 1,5 mil. t; krumpir 1,2 mil. t, voće, povrće, masline, datulje. Stočarstvo: 17,3 milijuna ovaca; 5,2 mil. koza; 2,66 mil. grla stoke. Ribarstvo: godišnje se ulovi oko 750 000 t ribe uglavnom na Atlantiku; gl. luke: Agadir, Safi, Casablanca. Primarne djelatnosti zapošljavaju 40% stanovnika. Industrija: uglavnom manji pogoni tekstilne i prehrambene proizvodnje. Jače je razvijena kemijska industrija, proizvodi se oko milijun tona umjetnog gnojiva na bazi fosfata; postoji i nekoliko rafinerija nafte jer je Maroko njen uvoznik. Rudarstvo: fosfati, godišnja proizvodnja 21,5 milijuna t. Osim fosfata vade se u manjim količinama ugljen, cink, željezo i olovo. Važni su i proizvodi malog obrta, uglavnom tapiserije i sagovi koji imaju i umjetničku vrijednost. U sekundarnim djelatnostima zaposleno je tek 15% stanovništva. Promet i trgovina: Razvijena je lučka mreža: Casablanca, Agadir, Kenitra, Tanger, Safi.

25

Oko 1 900 km željezničkih pruga, uglavnom od rudnika fosfata do obale; 57 000 km cesta, 56% s tvrdom podlogom. Izvoz: 7,4 mlrd $: fosfati, fosforna kiselina, voće, meso, pšenica, riba. Uvoz: industrijska roba, hrana, gorivo, 11,5 mlrd $. Prihodi od turizma i od marokanskih radnika u inozemstvu uravnotežavaju negativnu platnu bilancu države.

NARODNA DEMOKRATSKA REPUBLIKA ALŽIR Površina. 2,38 mil. km2 (2. u Africi) 34 milijuna st. (14 st./km2) Gl. grad: Alžir (o. 4 milijuna st.) BDP (per capita): 2000$ Geografski smještaj: NW Afrike; graniči s Marokom na W, s Mauritanijom i Malijem na SW, s Nigerom na SE te s Tunisom i Libijom na E. Na N obala Sredozemnog mora. Nezavisna država od 1962.(Francuska). Danas ima upravu s dominantnom ulogom vojske. Stalni sukobi s islamskim militantima onemogućuju stabilan razvoj zemlje. Prirodna osnova Reljef i geološka građa: Okosnicu čini 60-150 km širok pojas uz Sredozemno more – Tell. Obuhvaća tek oko 15% površine Alžira i >85% stanovnika. Oko 85% čini južni Alžir kojim dominira saharska pustinja. Obalna ravnica je uska i ispresjecana mnogobrojnim dolinama koje čine osnovicu alžirske agrarne proizvodnje. Ispunjena je uglavnom marinskim a nešto manje kopnenim neogenim sedimentima. Ravnjak šotova: Od Maroka do depresije Hodne (između Tella i saharskog Atlasa). Zavala ispunjena neogenim kopnenim sedimentima nastalih nanošenjem s okolnih planina; ravnjaci prosječne visine 1000 do 1200 m; zaostale depresije – šotovi ili slana jezera (Rhadbi i Chergui). Kraj otvoren prema Sahari. Alžirska Sahara; od Atlasa do gorja Ahhagar; slabo naseljen kraj osim u oazama (Gurara, Tuat i Tidikelt). Klimatska obilježja: Tell- tipičma sredozemna klima suhih i vrućih ljeta i toplih, vlažnijih zima. Najvažnije područje Alžira; 400 do 1000 mm padalina, ljetne temperature 25,5°C, zimske 11,1C. Ravnjak šotova i Atlas od 200 do 400 mm; u Sahari svugdje manje od 130 mm. Klimatske prilike pogoršava vjetar chehili koji puše iz južnog kvadranta (slično kao u Egiptu). Vegetacijski pokrov: Sjever zemlje izložen je snažnoj deforestaciji i prevelikoj ispaši; šume su se zadržale samo u visokim prostorima Atlasa i Tella. 0,8% površine pokriveno je šumama; uglavnom cedar i razne vrste hrasta (uključujući i plutnjak).

26

Niže zone prekrivene su šikarom, a u sredozemnom primorju javlja se makija. Ravnjak šotova uglavnom je ogoljen uz sporadične zone stepske vegetacije. Postoji 250 endemskih vrsta biljaka; planira se zakonom zaštititi 5% državnog teritorija. Ekološki je najugroženiji prostor sredozemnog priobalja gdje je najveća koncentracija stanovništva i industrije Stanovništvo: Osnovne karakteristike: nagli porast broja stanovnika, visok udio mladog stanovništva (1/3 stanovnika mlađa je od 15 g.). God. 1980. 18,7 mil. st.; 1983. 20,3 mil. st.; 1989. 24,3 mil. st.; 2003. o. 34 mil. Većinu stanovnika čine Berberi i Arapi. Do 1962. u Alžiru je živjelo i oko milijun europskih doseljenika (uglavnom Francuzi). Postojala je i židovska zajednica s oko 150 000 ljudi. Danas Europljani i Židovi čine oko 1% stanovništva. Velika većina stanovništva su sunitski muslimani. Očekivano trajanje života M 71 g, Ž 74 g. Godišnji porast st. 1,3%: N 17, M 4 promila. Stanovništvo je većinski berberskog ne arapskog porijekla ali je znatno izmiješano. Čisto berbersko st. živi u Kabiliji na istoku zemlje; česti su zahtjevi za odcjepljenjem zbog podređenog položaja. Povijesno-geografski razvoj: Berberi-prvo poznato stanovništvo; u 12. st. pr. Kr. Feničani uspostavljaju kolonije na obali. 106. g. pr. Kr. Rimljani zaposjedaju čitavu sjevernu Afriku. Rimsku vlast u 5. st. ruše Vandali koji su na prostoru sj. Afrike uspostavili svoju državu (došli s Pirinejskog poluotoka). Justinijan u 6. st. vraća ovo područje pod rimsku vlast. Polovicom 7. st. arapsko osvajanje, islam postaje dominantna religija. Godine 1518. Turci zauzimaju obalni prostor (gusarenjeBarbarossa). Francuzi 1830.g. FLN – nacionalni front za oslobođenje, osnovan 1954. Započinje rat u Alžiru. Milijun poginulih na alžirskoj strani ( od ukupno 9 milijuna st. tada u Alžiru). Službeni završetak rata u srpnju 1962. Ahmed Ben Bella – prvi predsjednik nezavisnog Alžira. 1989. uveden je višestranački sustav. 1991. provedeni su prvi višestranački izbori od nezavisnosti, pobjedila je Islamska Fronta Spasa (IFS), službena vlada odbila je priznati rezultate izbora, u zemlji izbija sukob; poginulo je oko 100 000 ljudi. 2001. izbija berberska pobuna u Kabiliji. 2002. berberski priznat kao službeni jezik.

SJEVEROISTOČNA AFRIKA Sjeveroistočna Afrika: Egipat, Libija, Sudan Površina: 5,2 mil. km2; oko 127 milijuna st. Egipat 81 mil; Libija 6 mil; Sudan 41 mil. stanovnika. Geopolitički mlado područje čije se granice određuju od početka 19. st. Ponilje – okosnica demografskog razvoja regije; 90% stanovništva regije; sekundarne zone: libijsko primorje i zona uz Sueski kanal.

27

Ograničenost agrarnih površina – posljedica nepovoljnih klimatskih prilika, male količine padalina Kairo 33 mm, Libijsko primorje 300-500 mm uz realtivno visoke temperature. Agrarna civilizacija stara više od 5000 godina, u kasnijoj fazi okrenutost prema Sredozemlju; Smjenjuju se Rimsko Crastvo, Bizant, Arapi, Turci; od kraja 18. st. Francuzi i Britanci. Sueski kanal (otvoren 1869.) najznačajnija geostrateška zona šire regije – globalna važnost

ARAPSKA REPUBLIKA EGIPAT Osnovna geografska obilježja: Površina 997 739 km2, stanovništvo: oko 81 mil. Glavni gard: Kairo ( arap. Al-Qahira) Službeni jezik: arapski BDP (per capita): 1360 $ (World Bank 2006)

Klima: Pretežno pustinjska s dva godišnja doba (ljeto i zima), temperature donekle ublažavaju prevladavajući sjeverni vjetrovi, velik kontrast između sredozemne obale i pustinjske unutrašnjosti. Padaline: neredovite i rijetke; Kairo tek 33 mm godišnje; nešto je povoljnija situacija na obali Sredozemnog mora gdje kišu donose etezijska strujanja s Atlantskog oceana (Aleksandrija 214 mm pretežno u zimskim mjesecima). Temperature: Wadi Halfa: siječanj 15°C, srpanj 32°C;Kairo: siječanj 12,5°C, srpanj 27,3°C Kahmsun-vjetar s S i SW koji donosi vrući zrak i velike količine pijeska. U zimskim mjesecima temperatura u pustinjama redovito pada do 0°C Prirodno-geografska obilježja: >90% površine obuhvaćaju pustinje: Libijska na zapadu (dio Sahare), Arapska na istoku i Nubijska na jugu; manje od 10% zemlje je obradivo-uglavnom dolina i delta Nila te pustinjske oaze. Geološka građa i reljef: Libijska pustinja- različite metamorfne stijene, graniti i pijeskom prekriveni pješčenjaci, na sjeveru vapnenci. Qattarah – depresija 18 000 km2 površine; -133 m najniža točka afričkog koninenta. Arapska pustinja (Istočna pustinja): Pojas između Nila i obale Crvenog mora; viša i uža od Libijske pustinje, uglavnom brdovit krajolik koji se stepenasto uzdiže istočno od Nila; od Crvenog mora odvojen je planinskim lancem s vrhovima iznad 2000 m (2135 m). Građa: izmjena vulkanskih i sedimentnih stijena, plodna tla ograničena su na uske zone s bazaltnom i pješčenjačkom podlogom. Dolina Nila: “Khem”- crna zemlja; nizvodno od drugog katarakta; duga oko 1200 km, široka od 1 do 3 km na jugu, 20 d0 25 km na sjeveru, najuža kod Asuana samo 300 m. Obale 28

na jugu visoke 200 do 300 m i strme na sjeveru niske i blage; delta nizvodno od Kaira površina oko 20 000 km2, Nil se grana u 7 glavnih krakova od kojih su dva plovna. Sinaj: na sjeveru zaravnjen pustinjski reljef koji na jugu prelazi u brdovito i planinsko područje; Gebel Katrinah 2642 m – najviši vrh Egipta; planina Sinaj - vjerojatno današnji Jebel Musa (Mojsijevo brdo) – mjesto na kojem je prema Starom Zavjetu Mojsije od Boga primio deset zapovijedi. Vegetacija: Oskudan biljni pokrov; pješčane i šljunčane pustinje na zapadu, kamenite pustinje na istoku; vegetacija ograničena na dolinu i deltu Nila te na pustinjske oaze. Drveće-autohtone vrste:datulja, tamarisk, akacija, baobab; uvezene vrste: eukaliptus, čempres, mirta, brijest i različite voćke. Papirus- vrsta trske u prošlosti raširena duž čitavog Nila danas gotovo iskorijenjen. Vode: Nil- osnova gospodarskog i demografskog razvoja Egipta. Duljina: o. 6 700 km, najdulja svjetska rijeka (uz Amazonu, Mississippi-Missouri i Jangce); u Egiptu ne prima niti jednu stalnu pritoku. Poplave i visoki vodostaji važni za poljoprivredu; taloženje oko 1,5 kg mulja na m2 godišnje. Dolina Nila najuža kod Gebel Silseile (350 m), najšira kod Beni Swefa 23 km. Asuanska brana- jedna od najvećih brana na svijetu; gradnja je započela 1960. uz veliku pomoć SSSR-a. Završena je godine 1968. Visina brane je 111 m a duljina gotovo 1 km; izgradnjom brane stvoreno je veliko akumulaciono jezero (jezero Nasser) dugačko 480 i široko 16 km s kapacitetom od 169 milijardi kubičnih metara vode. Osim za opskrbu el. energijom izgradnjom brane osigurano je i navodnjavanje okolnih poljoprivrednih površina. Zbog gradnje brane premješten je čitav kompleks hramova u Abu Simbelu (Ramzes II) Povijesno-geografski pregled: Područje jedne od prvih velikih svjetskih civilizacija. Preddinastičko razdoblje: prvi tragovi naseljavanja u delti Nila iz 7. tisućljeća; ovo razdoblje traje do oko 3 000g pr. Krista. Dinastičko razdoblje: od 3 000 g. do 30 g. pr. Kr. Podjela na 30 dinastija prema aleksandrijskom svećeniku Manetonu iz 3. stoljeća pr. Kr. Prvi poznati faraon- Narmer o. 2950. g pr. Kr. Prve piramide: III. dinastija; faron Zoser i arhitekt Imhotep (stepenasta piramida u Sakari); IV. dinastija-kompleks piarmida u Gizi (Keops, Kefren, Mikerin); Ramesidi- XIX. dinastija-13. i 12. st. pr. Kr. Dinastički period završava s Kleopatrom VII. Započinje rimska vladavina; do 476.g Rimsko Carstvo, nakon toga Bizant. Godine 642. Arapi zauzimaju Egipat; prijestolnica seli iz Aleksandrije u El-Fustat (današnja stara El-Qahira); isalm postaje vodeća religija, opada utjecaj koptskog kršćanstva i jezika. Početkom 16. stoljeća Egipat zauzimaju Turci (Selim I.) koji nominalno ostaju gospodari Egipta do 1918. God. 1798. kratka okupacija Francuza (Napoleon); 1805. Muhammad Ali otomanski vezir albanskog porijekla preuzima vlast. Od sredine 19. st. Egipat je pod utjecajem Europljana (Britanci i Francuzi). 1869. otvoren je Sueski kanal. God. 1882. Britanci okupiraju Egipat; 1922. jednostarno proglašavju Egipat samostalnom kraljevinom koja ostaje pod jakim britanskim utjecajem. Godine 1952. izvršen je državni udar (skupina časnika) kojim je 29

svrgnuta monarhija-Muhammad Nagib prvi predsjednik Egipta, stvarni čelnik je Gamal Abdel Nasser koji 1956. postaje predsjednik. Sueska kriza- 1956. Egipat nacionalizira kanal kako bi financirao izgradnju Asuanske brane; vojna intrvencija Francuske, V. Brizanije i Izraela; povlačenje pod pritiskom SAD i SSSR-a; 1967. sukob Izraela i Egipta-kanal zatvoren do 1975. 1979. sporazum s Izraelom u Camp Davidu. Posljednjih godina jača islamski terorizam zbog jačeg povezivanja Egipta s SAD (predsjednik Hosni Mubarak). Stanovništvo: Mješavina predarapskih i arapskih elemenata; u Donjem Egiptu utjecaji grčkog, rimskog i turskog elementa; Nubijci- autohtono stanovništvo s juga, raseljeno nakon izgradnje Asuanske brane. 2008.g. 81 milijuna st. (procjena); izrazito neravnomjerno raspoređeno; čak 98% stanovništva živi u dolini Nila na samo 4% površine Egipta; prosječna naseljenost u ovom području iznosi 1650 st/km2, u čitavom Egiptu 80 st/km 2. Broj stanovnika u naglom je porastu; procjenjuje se da je godišnja stopa rasta oko 1,8% (2003.); 1947. 18mil. st; 1962. 27 mil; 1970. 34 mil; 1984. 46 mil; 2001. 70 mil; 2003. 74 milijuna st.(procjena), 2008. 81 mil. Urbano stanovništvo čini 43% ukupne populacije; očekivano trajanje života je 69 g. za muškarce i 74 g. za žene. Religijska struktura: 90% stanovništva sunitski muslimani; 7% egipatski kopti, 3% pripadnici osatlih kršćanskih zajednica (grčki pravoslavci, rimokatolici, armenska crkva, protestanti) i vrlo mala židovska zajednica. Gradovi: Kairo: najveća gradska aglomeracija Afrike (s okolicom oko 18 milijuna stanovnika); Aleksandrija (El- Iskandryah) oko 5 mil st. najvažnija egipatska luka; Port Said oko 500 000 st, na ulazu u Sueski kanal sa sredozemne strane; Ismailia i Suez luke na kanalu, više od 300 000 stanovnika. Gospodarstvo: Pretežno poljoprivredna zemlja, 30% stanovnika bavi se poljoprivredom; obradivo je tek oko 4% zemlje koja se navodnjava ali daje prinose po jedinici obradive površine koji su među najvišima u svijetu. Poljoprivredna proizvodnja: pamuk (posebna vrsta dugog vlakna) 28 tisuća t (2002.); 6,8 mil t kukuruza; 15,7 mil. t šećerne trske; 5,7 mil. riže. Nizom agrarnih reformi pojedinačni posjed ograničen je na 20 ha (1969.g.) kako bi se smanjila razlika između bogatih veleposjednika i seljeka (felasi). Stočarstvo: 3,8 mil. goveda; 4,4 mil. ovaca; 3,47 mil. koza; 120 000 deva. Ribarstvo: ukupan ulov oko 606 000 t Glavnina u delti Nila i na Crvenom moru i Naserovom jezeru. Rudarstvo: Sirova nafta najvažniji proizvod – proizvodnja 1960. manja od 4 mil t. Od tada naglo raste; vrhunac 1993 s 46 mil. t.; rezerve nafte bliže se kraju ( 11 godina uz sadašnji

30

tempo crpljenja), crpi se na obalama Sredozemnog i Crvenog mora te u pustinjskom području kod El-Alameina. Osim nafte važna je i proizvodnja željezne rude (1,25 mil. t) uglavnom kod Asuana (hematit) te fosfata ( oko 1 mil t.) u dolini Nila i Libijskoj pustinji- podaci za 2001. Industrija: nedovoljno razvijena, zapošljava oko 22% uk. radne snage. Najrazvijenija je tekstilna industrija; proizvode se pamučna vlakna (273 000 t), sintetički tekstil (110 000 t), juta (40 000 t) i vuneno platno (19 000 t); kemijska industrija proizvodi 122 000 t sumporne kiseline i 5,5 mil. t umjetnog gnojiva na bazi dušika; proizvodi se godišnje i 12,5 mil t cementa. Teška industrije koncentrirana je kod Helvana južno od Kaira (“egipatski Ruhr”), a postoje 22 rafinerije za preradu nafte i naftnih derivata. Trgovina: Glavni vanjskotrgovinski partneri Egipta: SAD, V. Britanija, Njemačka, Italija, Francuska, Rumunjska. Izvoz: nafta i naftni derivati, pamuk i pamučne prerađevine. Uvoz: poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, strojevi, kemikalije, prijevozna sredstva,elektronika. Konstantna negativna platna bilanca (vrijednost uvoza premašuje vrijednost izvoza); 2000. g. izvoz 4,6 mlrd $; uvoz 14 mlrd $. Glavni izvori deviznih sredstava: nafta, prihodi od Sueskog kanala, turizam i strana pomoć. Prihodi od turizam u padu od terorističkih napada na starne turiste krajem 90-tih u Luksoru. Turizam: vezan uglavnom uz povijesne znamenitosti iz faraonskog razdoblja; suvremeni turistički kompleksi na obali Crvenog mora (Sharm el Sheik) i na Sinajskom poluotoku (religijski turizam- Izraelci) Promet: Željeznice: oko 5 000 km željezničkih pruga (sve su u državnom vlasništvu); glavna pruga Asuan-Aleksandrija. 1 600 km unutrašnjih vodenih puteva i oko 17 700 km kanala za navodnjavanje. Ceste: 64 000 km cesta (78% asfaltiranih ili makadamskih); glavni auto-putevi od Kaira prema Aleksandriji, Port Saidu i Fayumu. 80 zračnih luka- najvažnije Kairo, Aleksandrija, Port Said. U uslužnim djelatnostima zaposleno je 48% aktivnog stanovništva. Sueski kanal: Prvi kanal između Sredozemnog i Crvenog mora prokopan je još u 13 st. pr. Kr. za vrijeme faraona Setija I. ili Ramzesa II. Nakon faraonskog doba kanal je zapušten iako je bilo pokušaja da se promet njime ponovno uspostavi. Sredinom 19. st. francuskom inžinjeru Ferdinandu de Lesepssu uspjelo je zainteresirati egipatske vlasti za gradnju kanala; osnovana je Sueska kompanija koja je trebala upravljati kanalom 99 godina nkon čega bi prešao u egipatske ruke; kompanija je bila u vlasništvu francuskog i egipatskog kapitala ali je 1875. brit. vlada otkupila egipatski udio. Početkom 20. st. kanal je potpao pod britansku kontrolu u zamjenu za podršku francuskim interesima u Maroku. Kanal je nacionaliziran 1956; zbog rata bio je zatvoren od 1967. do 1975. Gradnja je započela u travnju 1859. a završila je u studenom 1869. Kanal je tada bio širok 58 m a dubok oko 8m. od tada je više puta produbljavan. 31

Dimenzije: duljina oko 161 km; širina minimalna 60 m, a dubina 20 m. Kanalom mogu ploviti potpuno opterećeni brodovi s 150 000 t nosivosti; Godine 2002. prihodi od kanala dostigli su gotovo 2 milijarde dolara. Godišnji kapacitet kanala je oko 25 000 brodova.

ZAPADNA AFRIKA NIGERIJA Federalna republika Nigerija Površina: 923 768 km2 Br. stanovnika: 134 mil. (procjena za 2004.) BDP (per capita): oko 300$ Glavni grad: Abuja Položaj: zapadna Afrika, uz Gvinejski zaljev. Graniči sa Nigerom na sjeveru, Čadom i Kamerunom na istoku i s Beninom na zapadu. Prema državnom uređenju je federalna republika; podjeljena je na 36 federalnih jedinica + teritorij glavnog grada Abuje. Broj federalnih država više puta je povećavan kako bi se udovoljilo interesima mnogobrojnih plemena i naroda. Povijesno-geografski razvoj: Prije europske kolonizacije lokalna plemena imala su svoje države. Narod Hausa imao je državu od 8. do 11. st. Narod Kanuri u 8. st. na NE ima državu Kanem; na NW se nalazila država Nupe dok su na jugu bile velike države Benin i Yoruba u 10. i 11. stoljeću. Prvi od Europljana dolaze Portugalci; osnivaju Lagos Godine 1861. Britanci preuzimaju Lagos; stvoreni su Protektorat Južne i Protektorat Sjeverne Nigerije, protektorati su ujedinjeni 1914. nakon izgradnje željeznice Lagos-Kano (1912.). Od 1946. Nigerija je federalno uređena; nezavisnost je stekla 1960. Nakon stjecanja nezavisnosti započeli su unutrašnji sukobi koji su kulminirali 1967. kada je započeo građanski rat. Pripadnici naroda Ibo iz istočne Nigerije nezadovoljni svojim položajem unutar države proglasili su nezavisnu Republiku Biafru; rat je trajao do siječnja 1970. kada se službeno predala vlada Biafre. Posljedica ratnih sukoba bila je glad od koje je u tijeku rata i neposredno nakon njega umrlo oko milijun ljudi. Od građanskog rata do 1999. učestali su državni udari; 1993.-1998. diktator Sani Abacha; 1999. Olusengun Obasanjo-prvi demokratski izabran predsjednik Nigerije. Prirodno-geografska osnova: Rijeke Niger i Benue dijele zemlju na tri cjeline: sjever, zapad i istok. Sjeverna Nigerija površinom je najveće područje; U njen sastav ulazi i ravnjak Jos (do 1500 m nadmorske visine). Sjeveru pripadaju i gornji dijelovi toka Nigera i Benue. Krajnji sjever obuhvaća polupustinjski prostor Sahela sa znatnim utjecajem klimatskih prilika iz susjednog prostora Sahare (hramatan). Tok rijeke Niger dijeli južni dio zemlje na dva dijela: istočni i zapadni; nizak, zaravnjen prostor. Na krajnjem istoku zemlje nalaze se ogranci Kamerunskog gorja. U geološkoj građi prevladavaju pretkambrijske stijene, dok se u rubnim područjima javljaju kredni i tercijarni sedimenti. U riječnim dolinama ima mlađih aluvijalnih naslaga.

32

Klima: od prašumske klime uz obalu Gvinejskog zaljeva do polupustinjskog prostora Sahela na sjeveru. U južnom dijelu zemlje kišno razdoblje traje od ožujka do studenog; istočna polovica je kišnija od zapadne (3 000 mm prema 1 800 mm). Na sjeveru Nigerije kišno razdoblje traje od travnja do listopada. (Kano 800 mm). Stanovništvo: Nigerija je najmnogoljudnija zemlja Afrike; 145 st/km2. Godišnja stopa porasta broja stanovnika: 2,5%; N 38, M 13 promila. 1963. 56 mil.st., 1980. 81 mil.st., 1990. 110 mil. st., 2001. 126 mil. st. 2004. (procjena) 134 mil. st. Dobna struktura: 0 do 14 - 43,4% 15 do 59 - 57,3% >60 - 2,9%. Očekivano trajanje života pri rođenju: 50 godina za žene i muškarce. Broj osoba s HIV/AIDS-om: 3,6 milijuna (2003.) Etnička struktura: Više od 250 različitih etničkih skupina. Fulani i Hausa 29% (uglavnom na sjeveru); Yoruba 21% (zapad), Ibo ili Igbo 18% (istok), Ijaw 10%, Kanuri 4%, Ibibio 3,5%, Tiv 2,5%. Vjerska struktura: Muslimani 50%, kršćani 40%, urođenička vjerovanja 10%. Sjeverni dio zemlje u potpunosti je muslimanski. Gradovi: Lagos, najveći grad 13,5 mil. st. (2000.g.), Ibadan 1,7 mil. st., 20 gradova s više od 250 000 st. U gradovima živi 45% st. Godine 1991. glavni grad postao je Abija u redišnjem dijelu zemlje, dotada glavni grad Lagos. Gospodarstvo: Ratarstvo: prevladavaju mali posjedi, uglavnom uzgoj za vlastite potrebe; od 1950-tih počinje se splantažnim uzgojem (uljevita palma, kikiriki, kakao). Najvažniji proizvod je kasava 33 mil. t., uzgaja se još i šećerna trska, riža kukuruz, povrće. Oko 1/3 površine zemlje pogodna je za obradu ali se pod stalnim usjevima nalazi manje od 3% zemlje. U ukupnom BDP-u poljoprivreda sudjeluje s 30,8%. Stočarstvo: 26 milijuna koza, 20 milijuna goveda i oko 21 milijun ovaca Industrija i rudarstvo: Temelj ukupnog nigerijskog gospodarstva jest proizvodnja nafte; godine 2001. ona je dosegla količinu od 130 mil. t čime je Nigerija jedan od najvećih svjetskih proizvođača nafte; nigerijska nafta ima malu koncentraciju sumpora – važno za EU i am. Tržište. Osim nafte, značajan je i prirodni plin s godišnjom proizvodnjom većom od 15 mlrd m3. Od ostalih ruda na ravnjaku još vade se kositar i kolumbit, dol u malim količinama ima i ugljena, kamene soli i željezne rude. 33

Industrija: većinom male obrtničke radionice koje proizvode tradicionalne proizvode (obuća, odjeća, keramika), u novije vrijeme proivodi se i građevinski materijal, različite vrste pića isl. 1970.-tih na jugu zemlje počinje jaka industrijalizacija: rafinerije nafte, petrokemijska ind., prehrambena, tekstilna, farmaceutska industrija, automobilska ind., proizodnja guma, cigareta, papira i sl. Rudarstvo i industrija sudjeluju s 43% u ukupnom BDP-u. Trgovina i promet: Vrijednost uvoza 2000. 8,4 mlrd$; Izvoz 39 mlrd$. Glavni trgovinski partneri: SAD, zemlje EU, Kanada, Brazil. Uvozi automobile, strojeve i hranu, izvozi naftu i zemni plin. Iako je platna bilanca pozitivna njenu stabilnost ruši ogroman vanjski dug Nigerije koji neprestano raste; vlada vrši pritisak na najveće dužnike da otpišu dio duga koji Nigerija ne može platiti. Promet: Nigerija prometno ovisi o cestovnoj mreži: oko 200 000 km cesta od čega 1/3 ima neku vrstu podloge. Tijekom 1970.-tih i 1980.-tih izgrađene su autoceste koje povezuju Lagos s Ibadanom i Benin Cityjem. Nigerija ima i oko 3,5 tisuće km željezničkih pruga kojima je važnost opala nakon izgradnje auto-cesta. Za gospodarski razvoj važne su i luke: Lagos, Port Hartcourt, Calabri, Bonny. Obala je lagunskog tipa, niska i obrasla mangrovima, a more je uz obalu plitko tako da je izgradnja luka otežana pa je potrebno ulagati znatna sredstva u njihovo održavanje.

OBALA BJELOKOSTI Obala Bjelokosti (Republique de Côte d’Ivoire) Površina: 322 462 km2 Br. Stanovnika: 18,3 milijuna (2008.) Glavni grad: Yamoussoukro (upravno središte) Službeni jezik: francuski BDP (per capita): 880$ Smještena je na zapadu Afrike na obali Gvinejskog zaljeva; graniči na sjeveru s Malijem i Burkinom Faso, na zapadu s Liberijom i Gvinejom, te na istoku s Ganom. Od stjecanja neovisnosti do 1986. imala je dva službena imena: Côte d’Ivoire i Ivory Coast, od tada je službeno ime Côte d’Ivoire. Prirodna osnova: zemljište se postupno izdiže od obale prema unutrašnjosti, naročito prema NW gdje izbijaju ogranci Gvinejskog gorja (Mt. Nimba 1752 m). U geološkoj građi prevladavaju stijene pretkambrija. Obalna zona je niska s lagunama (Ebrie, Lahou), pjeskovita je i slabo razvedena, jedino je na zapadu nešto strmija i izložena djelovanju valova; dugačka je oko 515 km. Luka Abidjan razvila se nakon 1950. godine kada je probijen kanal između lagune Ebrie i otvorenog mora.

34

Klima: Južna polovica zemlje ima vlažnu monsunsku klimu s 1500 do 2500 mm padalina dok je središnji dio suhlji. Abidjan oko 2000 mm padalina. U unutrašnjosti NW dio zemlje ima oko 2000 mm padalina (Gvinejsko gorje), a istočni je suhlji i ima oko 1500 mm padalina godišnje. Temperature su ujednačene tijekom čitave godine i kreću se uglavnom između 23 i 27°C. Povijesno-geografski osvrt: U pretkolonijalnom razdoblju glavno središte bio je grad Kong na sjevernom dijelu zemlje; trgovalo se uglavnom tropskim proizvodima s juga i solju sa sjevera. Europski interes počinje kasno zbog močvarne i nepristupačne obale, slabe naseljenosti i male količine zlata i ostalih Europljanima zanimljivih proizvoda. Francuski brodovi posjećuju ove obale u 17. st. ali se ne prodire u unutrašnjost; prve stalne utvrde izgrađene su tek polovicom 19. st. Godine 1889. Francuzi obalnoj zoni daju naziv Obala Bjelokosti; 1893. proglašavaju je kolonijom. Obala Bjelokosti postaje nezavisnom državom 1960. Prvi predsjednik bio je Felix Houphouet-Boigny koji je državom vladao sve do 1993. Dugi niz godina Obala Bjelokosti bila je primjer stabilne Afričke države s time da je najveći gospodarski rast doživjela 1970-tih godina. 90-tih godina sigurnosno stanje se pokvarilo zbog građanskog rata u susjednoj Liberiji; 300 000 izbjeglica utočište je našlo u Obali Bjelokosti. Snažne su i suprotnosti između sjevera i juga zemlje (sl. kao u Nigeriji). Krajem 1999. godine vojska je izvršila državni udar; sukobi između službenih vladinih organa i različitih pobunjeničkih skupina traju do danas. Stanovništvo: 60 etničkih grupa: Akan (42%), Agni-Baule, Bete, Kru, Malinke, Mande, Senufo, Lobi. Vjerski sastav: 12% kršćana (većinom rimokatolici), 60% muslimani, ostalitradicionalna vjerovanja. Muslimani naseljavaju uglavnom sjeverni dio zemlje. Broj stanovnika u naglom je porastu: oko 2% godišnje; N 38 M 18 promila. Očekivano trajanje života među najnižima je u svijetu; muškarci tek oko 40 godina , žene 45 godina. 570 000 ljudi s HIV/AIDS-om Dobna struktura:65 g. 2,2%. Gradovi: Najveći grad je Abidjan s oko 4 milijuna stanovnika, do 1983. bio je glavni grad, te godine za glavni grad određen je Yamoussoukro u središnjem dijelu zemlje (o. 200 000 st., 2004.). Novi glavni grad postao je upravno središte zemlje, Abidjan je zadržao neke funkcije (zakonodavstvo i veleposlanstva). Ostali veći gradovi: Bouake (570 000 st.); Daloa (213 000 st.); Korhogo (175 000 st.) Gospodarstvo:

35

Pretežno poljoprivredna zemlja, poljoprivreda zapošljava oko 60% stanovništva. Od 1980. g. Počinje vađenje nafte na offshore bušotinama ispred obale. Obala Bjelokosti jedan je od najvećih proizvođača kakaa (1 milijun t izvoza) i kave. Na plantažama se uzgajaju banane i ananas koji se uglavnom izvoze u EU. U većim količinama uzgaja se i kasava, kukuruz i riža. Šumarstvo je važna gospodarska grana; sječe se uglavnom kvalitetno tropsko drvo za izvoz (mahagonj i ebanovina), oko 12 mil. m3 godišnje. Visoke cijene kakaa, kave i drveta omogućile su gospodarski rast do 80-tih godina, od tada one padaju pa je i rast gospodarstva usporen. Rudarstvo i industrija: Nafta je najvažniji rudarski proizvod; 2001. 4,38 milijuna barela, vadi se na bušotinama ispred obale. Osim nafte vade se i dijamanti, te zlato u manjoj količini. U blizini Bangaloa otkrivena su nalazišta Fe rude. Industrija: uglavnom manji pogoni; proivodnja tekstila, prehrambenih proizvoda, drvne građe, naftnih derivata, cementa itd. HE na rijekama Bia i Bandama proizvode oko 40% električne energije. Industrija zapošljava oko 16% radne snage i ostvaruje 20% BDP-a. Promet i trgovina: Razvijen lučki promet; Abidjan oko 10 mil. t prometa godišnje, željeznicom je povezan s Ougagadougouom u Burkini Faso; nova luka je San Pedro povezan je željeznicom s Malijem. Ukupna dužina želj. pruga je 639 km. Od oko 50 000 km cesta tek 10% ima tvrdu podlogu. Vrijednost izvoza 2001. g. bila je 3,62 mlrd$, a uvoza 2,48 mlrd$. Glavni trgovački partner je Francuska, slijedi SAD, Nigerija i ostale zemlje EU. Izvozi se drvo, kava, kakao i nafta.

REPUBLIKA ANGOLA Površina: 1 246 700 km2 Br. stanovnika: 10,7 mil. Gustoća naseljenosti: 8,6 st/km2 Glavni grad: Luanda (o. 3 mil. st.) BDP (per capita): 500$ Republika Angola smještena je na jugozapadu Afrike. Graniči na sjeveru s DR Kongo, na istoku sa Zambijom i na jugu s Namibijom. Uskim pojasom DR Konga odvojena je od matičnog teritorija enklava Cabinda (7 270 km2). Do 1975. Angola je bila portugalska kolonija (Portugalska Zapadna Afrika). Nakon stjecanja nezavisnosti izbio je građanski rat koji je trajao do 2002. Prirodno-geografske osobine: Reljef: Dvije osnovne cjeline: obalna nizina i visoravan (Planalto). 36

Obalna nizina: duga oko 1 650 km a široka od 30 do 100 km. Građena je pretežito od krednih tercijarnih i kvartarnih stijena. Prevladavaju pješčenjaci i vapnenci. Stijene su jako erodirane i raspadanjem daju slabo obradivo tlo. Utjecaj Europljana bio je prvobitno ograničen na ovaj prostor. Visočje ili Planalto: prostire se u unutrašnjosti, istočno od obalne nizine. Zapadni rub visočja erozijom je izbrazdan. Na jugu planina Chela strmo se ruši prema nizini (strmcem visokim 1 000 m). Središnjim dijelom visoravni proteže se visočje Bihé u čijem je zapadno dijelu i najviši vrh zemlje (Moco, 2 610 m). Najveći dio visočja je između 1 000 i 2 000 m nadmorske visine. Na središnjoj visoravni nalazi se hidrografsko čvorište rijeka Cunene, Konga i Zambezija. U geološkoj građi prevladavaju kristalaste stijene pretkambrijske starosti. Klima: Angola je smještena između 6° i 18° JGŠ što znači da se nalazi u tropskom pojasu. Veće nadmorske visine u unutrašnjosti i hladna Benguelska struja uz obalu znatno modificiraju klimatske prilike. Kišno je razdoblje u vrijeme južnog ljeta (svibanj-listopad) a glavnina kiša pada između veljače i travnja. Na obalnoj nizini padne godišnje do 175 mm oborina, dok u unutrašnjosti padne i do 1 500 mm pa je ona znatno pogodnija za naseljavnje. Temperature: srpanj: Luanda 19,7°C; Malanje (visočje) 17,9°C siječanj: Luanda 26°C, Malanje 21°C. Zbog utjecaja Benguelske struje uz obale su česte magle (caçimbo magle). Vegetacija: Na prostoru obalne nizine vegetacije ima samo na ušćima rijeka i u močvarama (mangrove). Prostor na jugu gotovo je potpuno bez vegetacije; prijelaz prema pustinji Namib. Na jugozapadu prema području Kalaharija prostire se pustinjska stepa. Visočje je u svojem najvećem dijelu prekriveno savanama i savanskim šumama. Veći šumski kompleksi nalaze se samo na zapadnoj strani visočja. Hidrogeografska obilježja: Većina angolanskih rijeka izvire u središnjem visočju. Najvažnije rijeke atalntskog sliva su Cuanza i Cunene. Rijeka Cunene donjim diujelom svojega toka čini prirodnu granicu prema Namibiji. Na sjeveru zemlje najvažnija je rijeka Kasai s pritokom Kwango (Cuango) koja je dio riječne mreže Konga. Na jugoistoku rijeke Kwando (Cuando) i Cubango otječu prema delti Okavanga u Botswani. Regionalna podjela: Cabinda: sjeverno od glavnog državnog teritorija, od Angole je odvaja oko 30 km širok teritorij DR Konga. Površine je 7 270 km2 i ima oko 165 000 st. Pretežito je šumsko područje. Glavninu gospodarstva u prošlosti je činila eksploatacija drva i uzgoj kakaa.

37

Posljednjih godina otkrivena su velika nalazišta nafte ispred njene obale. Postoji jaka težnja za odavajnjem od Angole. Sjeverozapad Angole: provincije Zaire, Cuanza i Malanje. U trokutu između gradova Carmone, Luande i Malanjea nalazi se “sjeverno područje miješane poljoprivrede”. Stanovništvo se uglavnom bavi prehrambenom poljoprivredom. Uzgajaju se velike količine kave; samonikla robusta kava (oko 10 milijardi stabljika). Glavno naselje ove regije je Luanda, ujedno i glavni grad Angole. Osnovali su je Portugalci 1576.g. Danas ima oko 3 milijuna st. Grad se razvio oko pogodnog sidrišta i danas je suvremena luka preko koje ide glavnina angolanskog izvoza kave, dijamanata, nafte i ribe. Luanda je sa zaleđem spojena 475 km dugom željeznicom (“sjeverna željeznica”). Na visočju najvažnije je naselje Malanje (oko 87 000 st.). Jugozapad: provincije Benguele i Moçamedes na obali te Bihé i Huilo u unutrašnjosti. Gospodarski slabo razvijen kraj. Prevladavaju savane i grmolike šume. Na obali se nalazi naselje Namibe (Moçamedes), važna ribarska luka. Namibe i Lubango (bivši Sá da Bandeira) povezuje “južna željeznica”. U Lubangu su postojali veliki rudnici željezne rude (oko 5 mil. t rude godišnje), ali su uništeni 1975. na početku građanskog rata. Središnja Angola: obuhvaća središnji dio zemlje od Lobita uz željezničku prugu prema unutrašnjosti. Gospodarski najrazvijeniji dio zemlje, naročito područje oko Lobita i Benguele. Grad Lobito smješten je u jednoj od najboljih prirodnih luka na zapadnoj obali Afrike. Broji oko 150 000 stanovnika. Procvat je doživio nakon izgradnje željezničke pruge koja preko Katange i Zambije vodi do grada Beire u Mozambiku (ukupna dužina 5 638 km). Benguela (oko 150 000 st.) središte je istoimene provincije. Zbog slabih prirodnih preduvjeta lučka funkcija manje je izražena nego u susjednom Lobitu. Glavno gradsko naselje unutrašnjeg dijela je Huambo (ranije Nova Lisboa), s oko 400 000 st. Važno je prometno središte (željeznica). Stanovništvo: Natalitet=4,6%; mortalitet=2,6%; p.p=2,0%. Dobna struktura: 45% mlado, 53% zrelo, 2% staro st. Smrtnost dojenčadi: 13 do 14%. Jedan liječnik na 17 000 st. Ishrana: oko 2 300 cal. Oko 240 000 ljudi s HIV/AIDS-om. Etnička struktura: Ovimbundu (36%), Mbundu (22%), Kongo (13%), Luimbe (9%), Chokwe (8%). Religijska struktura: katolici 66%, protestanti 19%, ostali 25%. Oko 30% st. živi u gradovima. Tradicionalna naselja su kružni i četvrtasti kraalovi s kolibama. Gospodarstvo: Iako posjeduje velike količine različitih ruda i ima razmjerno dobre uvjete za razvoj poljoprivredne proizvodnje, Angola je gospodarski nerazvijena zemlja. Posljedica je to i kolonijalnog naslijeđa, ali i suvremenih ratnih sukoba koji su trajali gotovo tri desetljeća. Oko 70% stanovništva zaposleno je u poljoprivredi. Obradivo je tek oko 3% površine, livade i pašnjaci zauzimaju 23%, šume 43%, a neobrađeno i neplodno tlo 31%.

38

Najvažniji poljoprivredni proizvod je kasava (oko 5,3 mil. t 2002. g.). Služi kao osnovna hrana. Za potrebe stanovništva uzgajaju se razne žitarice (riža, kukuruz, pšenica), šećerna trska(360 000 t), banane (275 000 t) i dr. Prije izbijanja rata kava je bila vodeći poljoprivredni proizvod (oko 20 000 t godišnje). Godine 2002. proizvedeno je samo 4 200 t čiste kave. Poljoprivreda čini tek 8% vrijednosti BDP-a. Njen oporavak otežan je zbog velikog broja mina zaostalih iz građanskog rata. Stočarstvo: 3,5 mil. goveda, 1 mil. koza, manji broj ovaca i svinja. Razvoj otežan zbog muhe ce-ce i mina. Ribarstvo: more bogato ribom zbog utjecaja Benguelske struje. Ulov 1999. oko 177 000 t. Glavne ribarske luke su Lobito i Namibe. Rudarstvo i industrija: Rudarska proizvodnja čini većinski udio u BDP-u Angole. Glavni proizvod je nafta (12 mil. t godišnje), na sjeveru zemlje i u Cabindi. Dijamanti: oko 1,2 mil. karata. Najvažnija nalazišta su oko naselja Dundo i Andrada. Proizvodnja je znatno opala, u najboljim godinama bila je veća od 2,5 mil. karata. Diajmanti spadaju među najkvalitetnije u svijetu. Željezna ruda kopala se na jugu i oko Huamba, ali su rudnici danas uništeni. Ostale rude: morska sol, bakar, mangan, silicij, bitumen, asfalt, zemni plin. Oko 2/3 energije dobiva se iz HE. Industrija: Prehrambena: pivovare (huambo), šećerane (Luanda, Benguela), duhan (Luanda), cementna (Luanda, Lobito), tekstilna (Luanda), kemijska (Luanda, Benguela, Huambo). Rafinerije: Luanda, Quiguila, Lobito. Metaloprerađivačka industrija: Luanda, Lobito, Benguela, Lubango. Trgovina: Uvoz: 2000.g 2,3 mlrd $. Uvozi se hrana, tekstil, teški strojevi, željezo, čelik. Najviše iz portugala i JAR. Izvoz: 6,6 mlrd $. Nafta i naftne prerađevine čine 95% vrijednosti izvoza. Kava i dijamanti čine tek manji udio u vrijednosti izvoza iako su ranije bili na prvome mjestu. Promet: 3 000 km željeznica. Glavna željeznička pruga je tzv. Benguela željeznica prema Kongu, Zambiji i Mozambiku. Južna željeznica od Namiba prema unutrašnjosti i na sjeveru od Luande prema visočju u zaleđu. Željezničke pruge međusobno su nepovezane, građene su za portugalske uprave prvenstveno radi transporta ruda prema obali. Cestovna mreža: oko 75 000 km, samo 10% s tvrdom podlogom. Cestovna mreža pretrpjela je velika razaranja u građanskom ratu. Luke: Lobito-tranzitna luka za Kongo i Zambiju. Luanda i Namibe (Moçamedes) te Cabinda. Trgovačka flota ima 100 manjih brodova s 0,13 mil. brt. Zračne luke: Luand, Huambo, Lubango, Cabinda. Povijesno-geografski pregled: 39

Na prostoru današnje Angole postojala je prije dolaska Eurpoljan u 14. i15. st. država koja je bila zavisna od Konga. Portugalci na obale Angole dolaze 1482.g. U 16. st. (1576.) Sao Paulo di Luanda postaje veliko trgovište robova (Angola se naziva “crnom majkom Brazila”). Računa se da je do kraja 19. st. iz Angole odvedeno u ropstvo oko 3 milijuna ljudi. Sredinom 17. st. kratkotrajno (1641.-1648.) bila je u posjedu Nizozemaca. Granice kolonije utvrđene su na Berlinskom kongresu. Godine 1951. proglašena je portugalskom prekomorskom provincijom. počinje kampanja za jače useljavanje Europljanaotpor lokalnog stanovništva. Godine 1961. počinje gerilski rat protiv portugalske vlsti. Pobunjenici su razjedinjeni. Tri glavne skupine: FNLA, MPLA (marksisti), i UNITA. Nakon revolucije u Portugalu 1974. Angola 1975. postaje neovisna. Izbija građanski rat između MPLA i UNITA . MPLA podržavaju Kuba i SSSR, UNITA (vođa Jonas Savimbi) Sjedinjene Države i JAR. MPLA preuzima vlast u zemlji, a Agostinho Neto postaje prvi predsjednik neovisne Angole. Na jugu zemlje česti su upadi vojske JAR koja progoni pobunjenike iz Namibije (SWAPO). Godine 1979. Neto umire, a zamjenjuje ga Jose Eduardo dos Santos koji će na čelu države ostati kroz čitav tijek građanskog rata Godine 1991. povlače se kubanske snage i potpisuje se primirje koje se konstantno krši. UNITA za financiranje koristi prihode od ilegalne prodaje dijamanata. Međunarodna zajednica uvodi strogu zabranu trgovine tim dijamantima pa pobunjenici ostaju bez financijskih sredstava. Početkom 2002. Savimbi je ubijen. Kraj građanskog rata.

ISTOČNA AFRIKA-ROG AFRIKE ETIOPIJA, TANZANIJA Tri podcjeline: Etiopsko-somalijski ravnjak, Istočnoafričko jezersko područje i Srednjoafrički tektonski jarak. Pripadajuće zemlje: Etiopija, Eritreja, Somalija, Džibuti, Uganda, Kenija, Tanzanija, Burundi i Ruanda + otok Sokotra koji pripada Jemenu. Površina 3,7 milijuna km2; više od 220 milijuna stanovnika; 60 st/km2. Jače je naseljen jezerski prostor i Etiopsko-somalijski ravnjak. Gospodarski vrlo siromašan dio Afrike; nema značajnijih rudnih bogatstava, kava je najvažniji proizvod. Sredinom etiopsko-somalijskog područja prolazi rasjedna zona (dolina Rift) koja se proteže od Crvenog mora (Afar ili Danakil) preko područja velikih afričkih jezera prema jugu. Stanovništvo ovog prostora vrlo je raznorodno; samo u Etiopiji živi više od 50 “glavnih narodnosti”. Najznačajnije je pleme Gala koje živi na prostoru Kenije i središnje Etiopije.

FEDERALNA DEMOKRATSKA REPUBLIKA ETIOPIJA Površina: 1 133 380 mil. km2 Br. stanovnika: 78 milijuna Gl. grad: Addis Abeba (2,5 mil. st.)

40

BDP (per capita): 170 (2006.) Zahvaljujući planinskom reljefu i izoliranosti Etiopija je jedina praktički stalno nezavisna zemlja Afrike (osim kratkog razdoblja talijanske okupacije 30-tih godina 20. stoljeća). Stanovništvo se doseljavalo iz susjednog prostora Arabije; u 6. st pr. Kr. osnovana je država Aksum na prostoru današnje Etiopije i Eritreje; raspadom te države Etiopija je bila odsječena od mora –ekonomski i kulturni pad (naročito u 18. st.). U 19. st. počinje formiranje suvremene Etiopije. Za razvoj suvremene etiopske države od odlučujućeg značenja bile su prilike u susjednoj Eritreji. Talijanska kolonizacija započela je 1870. zauzimanjem grad Asaba na obali Crvenog mora; 1890. Talijani proglašavaju Eritreju svojom kolonijom. Godine 1891. čitava je Etiopija uključena u talijansku sferu utjecaja. Godine 1896. izbio je etiopsko-talijanski rat u kojemu su talijani pretrpjeli poraz. U vrijeme fašističkog režima u Italiji nastoji se proširiti talijansko kolonijalno carstvo pa 1935. Italija vrši invaziju na Etiopiju; 1936. proglašava je talijanskom kolonijom i drži je do 1941. kada je oslobađaju Britanci. Godine 1952. odlukom UN-a Etiopiji je pripojena Eritreja kao autonomno područje; 1962. ova federacija postala je jedinstvena država. Od 1930. do 1974. Etiopijom vlada car Haile Selassie; uvrijeme talijanske okupacije boravio je u izbjeglištvu u Londonu; 1941. vratio se u Etiopiju. Godine 1931. car je donio prvi etiopski ustav koji je revidiran 1960. i koji je dao ograničene ovalsti parlamentu. Bio je aktivan u vanjskoj politici; jedan je od suosnivača Organizacije Afričkog Jedinstva. Haile Selassie svrgnut je u rujnu 1974. u vojnom udaru. Vlast peruzima vojno vijeće. Uvodi se socijalistički model gospodarstva sa snažnom državnom kontrolom. 1976.-1991. na čelu države je Mengistu Haile Mariam. Godine 1984. Etiopija postaje komunistička država; 1987. mijenja ime u Narodna Demokratska Republika Etiopija; pomoć pruža SSSR i ostale komunističke zemlje. Mengistu je svrgnut 1991. Godine 1993. Eritreja proglašava nezavisnost; Etiopija priznaje Eritreju. 1998. – 2001. pogranični sukob Eritreje i Etiopije; angažman mirovnih snaga UN-a (sudjeluju i hrvatski časnici) Etiopija je smještena na samom istočnom kraju Afrike- Rog Afrike. Na NE graniči s Eritrejom i Džibutijem, na E i SE sa Somalijom, na S s Kenijom a na W sa Sudanom. Prirodno-geografska osnova: Etiopski ravnjak- teško pristupačan, prosječne nadmorske visine 2000 do 3000 m. N asjevernom djelu nalazi se najviši vrh Etiopije Rad Dashen (4 620 m). Jezgra je građena od starih kristalnih stijena koje su prekrivene mlađom sedimentnom i vulkanskom podlogom. Amba-prostori prvobitnih ravnjaka odvojeni uskim i dubokim dolinama. Soamlijsko visočje-od Etiopskog ravnjaka odvojeno tektonskim jarkom; pruža se od SW prema NE. Ruši se strmo prema dolini Afara i prema tektonskom jarku dok prema somalijskom ravnjaku ima postupni prijelaz.

41

Visine opadaju od juga (3000 m) prema sjeveroistoku (1600 do 2700m). Najveći dio područja prekriven je vulkanskim stijenama (bazalt) jer stara kristalna osnova na površinu izbija samo mjestimično. Klimavegetacijske zone: Izdvajaju se prema nadmorskoj visini (slično kao u prostoru latinskoameričkih Kordiljera). KOLA: niži dijelovi do oko 1700 m nadmorske visine; rubna područja i doline u unutrašnjosti. Klima je vruća i relativno suha. Nešto vlažniji južni dijelovi pokriveni su tropskom prašumom. Temperature rijetkom padaju ispod 20ºC pa su ti krajevi nezdravi za život. VOINA DEGA (“visoravan loze”): od 1700 do 2400 m; umjereno klimatsko područje najpogodnije za život. Srednje mjesečne temperature oko 20ºC s 1200 mm padalina. Najnaseljeniji dio Etiopije. Travnata vegetacija, plodno tlo-dvije žetve godišnje. U ovoj zoni nalazi se i Adis Abeba, glavni grad Etiopije. DEGA: najviši dijelovi ravnjaka i visočja; temperature se kreću između 10 i 15 ºC. U zimskim mjesecima čest je mraz, a najviši vrhovi prekriveni su snijegom. Žitarice uspijevaju do 3000, mjestimice čaki do 3900 m. Prevladavaju otvoreni travnati pejzaži. Vode: Iz jezera Tana istječe Plavi Nil; Atabara-vodom najbogatija pritoka Nila.; na zapadu najvažnija je rijeka Sobat; na istoku prema Indijskom oceanu teku rijeke Juba i Shabelle. Endoreička područja: jezero Gamari, jezero Chew Bahir. Etiopski ravnjak nagnut je prema zapadu pa prema zapadu teku i glavne etiopske rijeke. Rijeke su bogate vodom i imaju velik pad korita, ravnjak rasčlanjen dubokim i uskim dolinama strmih strana. Stanovništvo: Br. stanovnika 78 milijuna; 70 st./km2. Prirodni prirast: 2,3%; N: 3,7%;M:1,4%. Infantilni mortalitet: 92 djeteta na 1000 živorođenih. Broj zaraženih HIV/AIDS-om: 1,5 milijuna. Dobna struktura: 0-14: 44,7%; 15-64: 52,5%; >65: 2,8% Očekivano trajanje života: M-48 g.; Ž-50g. Religijski sastav: oko 50% stanovništva pripada etiopskoj koptskoj crkvi (uglavnom na sjeveru zemlje); jug zemlje pretežno je muslimanski. Narodonosni sastav: Oromo 40%, Amhara i Tigre 32%, Sidamo 9%, Shangalla 6%, Somali 65, Afar 4%, ostatak: doseljenici-Jemenci, Armeni, Grci i Indijci, te priadnici ostalih etiopskih plemena. Vodeću ulogu u gospodarskom i političkom životu zemlje imaju pripadnici plemena Amhara koji žive u središnjem dijelu zemlje; amharski jezik ujedno je i službeni jezik Etiopije (semitski jezik), govori ga oko 21 milijun ljudi. Gradovi: Adis Abeba (2,5 mil. st.), osnovao ga je 1889. car Memelik II. Dotadašnj craska rezidencija bio je grad Entotto, nalazi se na dnu ugaslog vulkanskog kratera na 2000 m 42

nadmorske visine. Na vaažnosti je dobio 1917. nakon izgradnje željezničke pruge do Džibutija. Dire Dawa drugi je po veličini grad u Etiopiji (>200 000 st.)i također se razvio na željezničkoj pruzi za Džibuti. Gondar (142 000 st.) leži sjeverno od jezera Tana na 2 200 m. Četvrti grad po veličini je Dese s 123 000 st. Gospodarstvo: Poljoprivreda je najznačajnija grana privrede. Tlo je plodno u većem dijelu zemlje ali su česte suše pa nisu rijetke pojave masovne gladi. Etiopija u sušnim godinama ovisi o stranoj pomoći. Kava je najvažniji proizvod. Smatra se da potječe iz jugozapadne etiopske provincije Kaffa po kojoj je dobila i ime. Godišnje se proivede oko 200 000 t čiste kave (coffee arabica). Postoje 4 vrste uzgoja kave: Šumski(samonikla kava)-oko 10% ukupne proizvodnje. Polušumski- dio šume se iskrči i na tom prostoru se zasije kava, oko 35% proizvodnje. Vrtni uzgoj-u neposrednoj blizini kuća, oko 35% proiv. Plantažni- sudjeluje s tek 20% u uk. proizvodnji. Od ostalih poljoprivrednih kultura u nešto većoj mjeri uzgajaju se šećerna trska, razno voće i povrće te pamuk. Stočarstvo ima velik značaj; stoka se još uvijek rabi u ratarstvu. Etiopija ima 34,5 mil. grla goveda, 22,5 mil. ovaca i 17 mil. koza. U poljoprivredi je zaposleno 80% stanovništva i ona ostvaruje oko50% BDP-a i 60 % izvoza. Do 1975. gotovo sva zemlja bila je u vlasništvu cara nakon čega je nacionaizirana pa je danas većinom u posjedu države. Industrija: uglavnom pogoni za peradu poljoprivrednih proizvoda i tekstilna industrija. Tijekom 60-tih godina 20. st. započeo je razvoj metalne industrije kako bi se proširila industrijska baza. Rudarstvo: slabo razvijeno; postoje značajnija ležišta ruda ali debele naslage lave otežavju vađenje ruda. U manjoj mjeri se vadi Mn, Pb, Au, Zn, Cu. Etiopija nema naftnih nalazišta pa je naftu i njene prerađevine prisiljena uvoziti. Trgovina i promet: Izvoz: kava, stoka, zlato, koža; vrijednost 537 mil.$ (2003.). Izvozi se u Džibuti, Njemačku, Japan, S. aarabiju, Italiju, SAD. Uvoz: hrana, nafta i naftni derivati, strojevi, motorna vozila; vrijednost oko 2 milijarde $; S. Arabija, SAD, Kina. Promet: Zbog nepristupačnog terena cestovni i željeznički promet slabo su razvijeni pa je zračni promet od velike važnosti; Međunarodne zračne luke su Adis Abeba i Dire Dawa. Najvažnija željeznička pruga spaja Adis Abebu s Džibutijem; cestovna mreža duga je oko 31 000 km ali samo 12% cesta ima tvrdu podlogu. Nakon odcjepljenja Eritreje Etiopija nema pristup moru. Pomorski promet obavlja preko luka Mitsiwa i Ased u Eritreji.

43

UJEDINJENA REPUBLIKA TANZANIJA Površina: 942 453 km2 Br. stanovnika: 40,2 milijuna Glavni grad: Dodoma (200 000st.) Administrativno središte: Dar es Salam (2,5 milijuna st.) BDP (per capita): 350$ Zauzima središnji dio Istočne Afrike. Graniči na N s Ugandom, na NE s Kenijom, na NW s Ruandom i Burundijem, na W s DR Kongom, na SW s Zambijom i Malawijem, a na S s Mozambikom. Pripadaju joj i otoci Zanzibar (1650 km2) i Pemba (948 km2) u Indijskom oceanu. Prirodno-geografska osnova: Reljefno se Tanzanija dijeli na visoku i nisku Tanganjiku te otočni prostor koji obuhvaća Zanzibar, Pembu i njima pripadajuće manje otoke. Visoka Tanganjika: prostran ravnjak s visinama oko 1000 m te rubne planine. Izgrađen je od starih stijena iz arhaika i paleozoika, a naknadno je nabran u paleozoiku i tercijaru. Mlađim tektonskim pokretima nastali su istočnoafrički i srednjoafrički tektonski jarak kao i tektonska jezera (Tanganyika, Natron i Manyara). Vulkanizam; Kilimanjaro (5895m), najviša afrička planina i Meru (4552 m). U podnožjima vulkana prevladava plodni vulkaski pokrov. Niska Tanganjika: obuhvaća relativno nisku obalnu dolinu koja se blago uzdiže prema zapadu. Povoljni su uvjeti za naseljavanje i gopsodarsku djelatnost. Otoci Zanzibar i Pemba koraljnog su porijekla i izrazito su niski. Klima: Klimatske karakteristike variraju u odnosu na nadmorsku visinu i udaljenost od mora. Klima je tropska, vruća i pretežno vlažna. Dva kišna razdoblja na sjeveru (III.-V. i IX. do XI.) i jedno na jugu (XI. do IV.). Obalni prostor ima prosječne godišnje temperature iznad 25ºC i 1000 do 2000 mm padalina ( najviše na Zanzibaru i Pembi). Obala je pod utjecajem monsunskih vjetrova s Indijskog oceana. Temperature i vlažnost opadaju prema unutrašnjosti; prosječne godišnje temperature na ravnjaku iznose oko 22 ºC s 500 do 800 mm oborina. Količina oborina raste na padinama planina (Kilimanjaro oko 1500 mm). Vode: Jezera: Viktorijino jezero: 69 490 km2, 82 m dubine, otkrio ga je 1858.g John Speke. Dijele ga Tanzanija, Kenija i Uganda. Tanganjika: 32 900 km2, 1436 m dubine (drugo najdublje jezero na svijetu iza Bajkalskog). Malawi: 22 490 km2, dubina 472 m. Ostala jezera: Natron, Rukwa, Manyara, Eyasi. 44

Rijeke su kraćeg toka i malog protoka; Pangani, Rufiji, Wami, Ruwuma uljevaju se u Indijski ocean, Kagera u jezero Viktoriju, a Malagarasi u jezero Tanganjika. Vegetacija: Savanska vegetacija na ravnjacima, na sjeveru prelazi u stepu. U istočnom dijelu zemlje, u dolinama rijeka, kao i na padinama planina na visinama većim od 1200 m javljaju se tropske galerijske šume. U obalnoj nizini i na otocima prisutne su šume kokosovih palmi i mangrove. Životinjski svijet: Velika krda divljih životinja na tanzanijskom ravnjaku, važnost za gospodrastvo zemlje (safari), slonovi, lavovi, leopardi, zebre, bivoli, gepardi, antilope. Životinje su česta meta krivolovaca pa se poklanja velika pažnja njihovoj zaštiti; 23% površine Tanzanije obuhvaćaju nacionalni parkovi i rezervati. 14 nacionalnih parkova, najpoznatiji je Serengeti s više od 14 000 km2 Stanovništvo: Uglavnom Bantu crnci (oko 130 plemena): Nyamwenzi i Sukuma 21%, Suahili 9%, Hehet i Bena 7%, Makonde i Haya po 6%, ostala plemena oko 52%. Manji broj Europljana, Indijaca i Arapa. Religijska struktura: muslimani 30%, katolici 26%, animisti 30%, protestanti 14%. Službeni jezici su suahili i engleski. Stanovništvo je koncentrirano na obali, u višim planinskim predjelima i na obalama velikih jezera. Biološke karakteristike: prirodni prirast 2,7%; M 1,3% N 4%. oko 1,5 milijuna zaraženih HIV/AIDS-om. Očekivano trajanje života M 50, Ž 52 g. Mlado stanovništvo 44,2%, zrelo 53,2%, staro st. 2,6% Samo 35% stanovnika živi u gradovima. Gradovi: Dar es Salam, oko 2,5 milijuna st. najveći grad, gospodarsko središte i gl. luka Tanzanije. Mwanza, o. 200 000 st. luka na jezeru Viktorija, Tanga, o. 200 000 st., važno lučko središte. Zanzibar, najveći grad na istoimenom otoku (157 000 st.). Dodoma (189 000 st.), novi gl. grad smješten u središnjem dijelu zemlje. Preseljenje svih institucija iz Dar es Salama u Dodomu nije u potpunosti završeno. Povijesno-geografski razvoj: Zanzibar su poznavali još fenički pomorci, od 6. do 10. st. naseljavali su ga Arapi koji su unijeli islam. Od 1503. do 1698. u vlasti je Portugalaca nakon čega postaje arapski sultanat (utjecaj iz Omana). Znazibarski sultan posjedovao je i zemlju na susjednom kopnu koju je u drugoj polovici 19. st. prepustio Nijemcima i Britancima. Godine 1890. Zanzibar je postao britanski protektorat, a nezavisnost je stekao 1963. Tanganjika je 80-tih godina 19. st postala Njemačka Istočna Afrika. Nakon prvog svjetskog rat postaje mandatno područje Lige naroda koja ga predaje na upravljanje V. Britaniji. Nezavisnost je stekla 1961. a za prvog predsjednika je izabran Julius Nyerere. 45

Godine 1964. ujedinjeni su Tanganjika i Zanzibar u Ujedinjenu Republiku Tanzaniju. Pretežno poljoprivredna zemlja, oko 80% djelatnog stanovništva zaposleno je u poljoprivredi. Obradivo tlo obuhvaća 6% površine, pašnjaci 40%, a šume oko 48%. Za izvoz se uzgaja kava, čaj, sisal, pamuk, agrumi, duhan, uljana palma. Zanzibar i Pemba poznati su po velikim plantažama klinčića. Za prehranu domaćeg stanovništva uzgaja se riža, kasava, šećerna repa i razne vrste žitarica (oko 4 mil. t). Poljoprivredni proizvodi čine 85% vrijednosti izvoza. Stočarstvo: razvijeno na ravnjaku: 17 milijuna goveda, 11,6 milijuna koza i 3,4 mil. ovaca. Godišnje se ulovi više od 300 000 t ribe od čega ¾ na unutrašnjim vodama, najviše na jezeru Viktorija. Rudarstvo i industrija: Tanzanija je bogata dijamantima, 2001. proizvedeno je 53 000 karata industrijskih dijamanata i oko 30 000 karata nakitnih dijamanata. Iste godine otvoren je i novi rudnik dijamanata kod Mwanze. Od ostalih ruda još se kopa zlato, sol, kositar, željezo, volfram i dr. Industrija je slabo razvijena, uglavnom tvornice za primarnu obraddu sirovina uključujući kavu, žito, sisal, jutu. Postoje i manji pogoni za proizvodnju tekstila, umjetnih gnojiva, cementa i za obradu drva. Trgovina i promet: Izvoz: kava, pamuk, dijamanti, duhan, čaj, klinčić, sisal. Vrijednost izvoza 2000. 663 mlrd $. Uvoz: nafta, strojevi, prijevozna sredstva, željezo, čelik, hrana. Vrijednost uvoza 1,5 mlrd $. Glavni trgovinski partneri: UK, Njemačka, Japan, Italija, Iran, Danska, Nizozemska. Godine 2001. Tanzaniju je posjetilo pola milijuna turista i ostvaren je prihod od 550 mil.$. Tanzanija ima oko 2 700 km željezničkih pruga. Najvažnija pruga je tzv. Tan-Zam između Dar es Salama i Zambije dugačka 1860 km (969 km u Tanzaniji). Građena je uz pomoć Kineza. Postoji i 88 200 km cesta, ali tek oko 4% ima tvrdu podlogu. Ceste su za kišnog razdoblja uglavnom neprohodne.

DEMOKRATSKA REPUBLIKA MADAGASKAR Površina: 587 000 km2 46

Br. stanovnika: 16 milijuna Gustoća naseljenosti: 26 st./km2 Glavni grad: Atananarivo (Tananarive), 1,6 mil. st. BDP (per capita): 260 $ Otočna država u Indijskom oceanu. Od afričkog kopna odvojen je Mozambičkim kanalom. Do 1975. g. zemlja se nazivala Malgaškom Republikom. Podijeljen je u šest provincija: Diego Suarez (sjever), Fianarantosa (jugozapad), Majunga (sjeverozapad, Tamatave (sjeveroistok), Atananarivo ( Središte) i Tulear (jug i jugozapad) Prirodno-geografska obilježja: Reljef: Madagaskar predstavlja stari dio mase Gondvane, odvojen je od Afrike u tercijaru. Otokom dominira središnji planinski masiv djelomično vulkanskog porijekla. Geološku građu čine škriljavci i graniti prekriveni mlađim sedimentima. Njviši vrh Madagaskara je Tsaratanana (2886 m). Na zapadnom dijelu otoka javljaju se u većoj mjeri mezozojske naslage(trijas, jura i kreda.). Ocean i prelaze 2 600 m visine (Joaindra). Na zapadu i jugozapadu otoka prostiru se aluvijalne ravnice. Obala je dugačka oko 4 500 km i slabo je razvedena. Istočna je obala ravna s manjim brojem pješčanih sprudova i laguna. Sidrišta su otvorena, jedina veća luka je Tamatave, zaštićena koraljnim grebenom. Južna ekvatorska struja oblikuje pješčane sprudove koji zatvaraju lagune. Lagune su međusobno povezane kanalima (Pangalanes kanal) od sjevera prema jugu u dužini od 640 km (Foulpointe-Farafangana). Sjeverozapadan obala je razvedenija s više obala i zaljeva, jugozapadna obala je pretežito niska dok je južna strma pod utjecajem vjetra, valova i morskih struja. Veći otoci su Nosy Be (NW) i Nosy Ste Marie (NE). Klima: Otok se nalazi pod utjecajem vlažnih pasatno-monsunskih vjetrova s Indijskog oceana. Sjever otoka ima tropsku, a jug suptropsku klimu. Temperature se u siječnju kreću između 21°C i 26°C (na jugu do 33°C), a u srpnju od 13° do 20°C. Oborine su izraženije na istočnom visočju, od 2000 do 5000 mm (dolina rijeke Sambirno). Unutrašnje visočje prima od 1500 do 3000 mm, zapadni dio otoka 500 do 1000mm, a SW i N samo 250 do 500 mm. Vode: Razvođe se nalazi u blizini istočne obale pa je riječna mreža istaknutija na zapadu. Najveće rijeke su Betsiboka i Tsiribihina, dugačke oko 500 km. Na istočnoj obali rijeke su kratkog toka s mnogobrojnim brzacima i vodopadima.

47

Jezera su uglavnom vulkanskog porijekla. Najveća su Alaotra (220 km2), Itasy i Tritriva. Jezero Alaotra duboko je samo 60 cm i važno je središte uzgoja riže. Fitogeografska obilježja: Na vlažnijim dijelovima visočja rastu tropske kišne šume koje u visokim predjelima prelaze u svijetle kserofitne šume, pašnjake i travnate stepe. Na zapadu otoka zbog manje količine padalina prevladavaju savane s kserofitnim šumama. Obale otoka uglavnom su pod šumama mangrova. Zoogeografska obilježja: Odvajanje od afričkog kontinenta u tercijaru uvjetovalo je razvitak zasebne faune (Madagaskarska zoogeografska regija). Na Madagaskaru ne žive životinje karakteristične za afričko kopno(velike, mačke, majmuni, slonovi i sl.). Faunu otoka obilježava veliki broj endema (lemuri i više vrsta ptica). Lemuri su primitivan rod primata koji žive jedino na Madagaskaru i Komorskim otocima.

Stanovništvo: Stopa p.p oko 3%, N= 4,2%; M= 1,2%. Smrtnost dojenčadi oko 11%. Dobna struktura: mlado st.=47%, zrelo=50%, staro=3% Jedan liječnik na 10 000 st. Oko 140 000 zaraženih HIV/AIDS-om. Pismenost: 80,2% Ishrana: danas oko 2100 cal/dan; prije 2 500 cal/dan. Očekivano trajanje života M=54; ž=57. Urbano stanovništvo: 25% Etnički sastav: Malgasi 98,8%. Plemena: Merina 26%, Hove-slobodnjaci, Andevo-bivši robovi, Sakalavi-polunomaadi na zapadu, Betsimisaraka na istoku i Betsimileo na jugu. Komori 0,3%, Indijci i Pakistanci 0,2%, Francuzi 0,3%. Religijska struktura: katolici 26%, protestanti 23%, Muslimani 1,7%, tradicionalne vjere 47%. Gradovi: Atananarivo, glavni grad, oko 1,7 mil. st. Smješten je u središnjem dijelu zemlje. Glavni grad postaje 1895, kada ga zauzimaju Francuzi. U vrijeme kolonijalne vladavine bio je poznat pod nazivom Tananarive. Tamatave ( danas Toamasina), oko 137 000 st. Najvažnija morska luka Madagaskara. Nalazi se na njegovoj istočnoj obali. Povezana je željeznicom s glavnim gradom. Majunga (Mahajanga), oko 100 000 st, grad i luka na NW obali. Osnovali su ga Arapi oko 1700 g. Fianarantsoa, oko 100 000 st. Smještena je u unutrašnjosti SE dijela otoka. Važno je prometno čvorište. Antsirabe, oko 100 000 st. u središnjem dijelu otoka.

48

Tulear (Toliara), oko 50 000 st., smješten na SW obali otoka, središnje naselje istoimene provincije. Antsiranana (Diego Suarez), smješten na krajnjem sjeveru otoka. Središte istoimene provincije. Poljoprivreda: je dominantna djelatnost i njome se bavi oko 79% stanovništva. Oranice i voćnjaci obuhvaćaju oko 5,2% zemljišta, 58,5% su pašnjaci, 26,2% šume a ostatak je neobrađeno i neplodno tlo. Oko 1/3 zemljišta se navodnjava. Osnovni prehrambeni proizvod je riža (2,2 mil. t.), slijedi manioka (oko 2 mil. t), slijede krumpir, slatki krumpir. Na plantažama se uzgaja kava, klinčići, šećerna trska, pamuk, kakao, papar, duhan i dr. Stočarstvo: 10,4 mil. goveda, 1,4 mil. svinja, 600 000 ovaca, 1,5 mil. koza. Ribarstvo: oko 60 000 t ribe. Šumarstvo: ebanovina, palisandar, mahagonij, tik. Raphia ruffia- u obalnom dijelu. Koristi se u proizvodnji vlakna. Rudarstvo i industrija: Manje količine grafita, nikla, kroma, urana, kamenog ugljena, zlata, dragog kamenja i soli. Nafta se vadi od 1980. na platformama. Oko 60% energije dobiva se iz TE, ostatak iz HE. Industrija: manji pogoni za proizvodnju šećera, palminog ulja, piva, obuće, tekstila, papira, duhana, cementa. Trgovina i promet: Kava, vanilija i klinčići su glavni izvozni proizvodi. (250 mil. $ vrijednost. 2000.g.). Uvozi se industrijska roba, teški strojevi, motorna vozila, naftai naftni derivati. (660 mil. $) Trgovinski partneri: Francuska, Japan, SAD, Italija. Trgovinska bilanca ugalvnom je negativna. Promet: Oko 1 000 km željeznica, i 17 300 km cesta. Atananarivo je glavno prometno središte. Tamatave je najveća luka preko koje se obavlja oko 35% ukupne vanjske trgovine Madagaskara. Postoje 4 međunarodne zračne luke, među kojima je i nova zračna luka Ivato u Atananarivu. Trgovačka mornarica raspolaže s oko 100 000 t nosivosti.

Povijesno-geografski pregled:

49

Porijeklo stanovništva Madagaskara je miješano: indonezijski, malajski i afrički elementi te utjecaj arapskih trgovaca. Portugalski pomorac Diogo Dias postaje 1500 g. prvi Europljanin koji je stupio na Madagaskar. Tijekom 17. st. Britanci, Potrugalci, Francuzi i Nizozemci bezuspješbno pokušavaju uspostaviti kontrolu nad oTokom. U !8. st. Francuzi uspijevaju osnovati nekoliko trgovačkih baza na istočnoj obali otoka. U 19. st. jaka je država Merina koja spriječava prodiranje francuza prema središtu otoka (podržavaju je Britanci). Tek 1895. Francuzi uspostavljaju vlast nad otokom. Godine 1896. Madagaskar postaje fr. kolonija. Nakon Drugog svjetskog rata jača pokret za neovisnost. Godine 1946. Madagaskar postaje francuski perkomorski teritorij. Izbijaju nemiri na otoku 1947./48. Godine 1958. Madagskar postaje autonomna republika (Malgaška republika), a 1960. proglašava neovisnost. Godine 1972. na otoku izbijaju krvavi nemiri upereni protiv vojne vlasti. Krajem 1975. zemlje mijenja ime u Demokratska Republika Madagaskar.

RUANDA Republika Ruanda Površina: 26 338 km2 Br. stanovnika: 7,8 mil. (procjena 2003.) Gustoća naseljenosti: 297 st./km2 Gl. grad: Kigali (370 000) BDP (per capita): 220 $ Prirodno-geografska osnova: Zapadni dio istočnoafričkog jezerskog visočja, zapadno od jezera Kivu. Graniči na N s Ugandom, na E s Tanzanijom, na W s DR Kongo te na S s Burundijem. Po prirodnim karakteristikama sličan je prostoru susjedne Ugande i Burundija. Uglavnom je planinsko područje; 96% površine iznad je 1000 m nadmorke visine. Visoki ravnjaci strmo prelaze prema zapadu u jarak jezera Kivu. Središnjim dijelom Ruande dominira ravnjak visine 1 700 m. Na zapadu zemlje gorje visine 2700 m čini granicu između porječja Nila i Konga. Na NW nalaze se planine Virunga (vulkan Karisimbi 4 507 m). U geološkoj građi prevladavaju stari arhajski slojevi prekriveni mlađim sedimentima. Značajne površine su pod vulkanskim pokrovom. Vegetacija: Šume su nekad pokrivale veći dio Klima: ekvatorijalna, modificirana velikom nadmorskom visinom. Pogoduje životu ljudi-gusta naseljenost. Prosječne godišnje temperature kreću se između 20 i 25ºC, a količina padalina od 1000 do 2000 mm.

50

Zbog intenzivnog krčenja šume su svedene na mala područja na planinskom sjeverozapadu i uz obalre jezera Kivu i pokrivaju tek 10% površine. Drvo je još uvijek važan izvor energije za stanovništvo (88%). Ulažu se veliki napori u očuvanje postojećih šuma i u pošumljavanje. Stanovništvo: Prirodni prirast 3,1%, N 5,1%, N 2%. Smrtnost dojenčadi 12%. Dobna struktura: mlado st. 51%, zrelo 47%, staro 2%. Jedan liječnik na 22 000 st. Oko 250 000 zaraženih HIV/AIDS-om. Narodonosni sastav: Hutu 84%, Tutsi 15%, Twa 1%. Religijska struktura: katolici 56,5%, protestanti 26%, adventisti 11,1% muslimani 4,6%, animisti 0,1%, ostali 1,7%. Službeni jezici: ruandski, francuski, engleski; koristi se i swahili. U gradovima živi manje od 10% stanovništva. Kigali je najveći grad s oko 370 000 st. Butare, drugi po veličini, 25 000. Gospodarstvo: Isključivo poljoprivredna zemlja. Oko 90% djelatnog stanovništva bavi se poljoprivredom. Na razvoj zemljoradnje utječe sve učestalija pojava erozije zbog krčenja šumskih površina. Zbog stalnih sukoba javlju se i nestašice hrane. Manjak proteina u prehrani veliki je problem, samo 1700 cal/dan. Prehrana je uglavnom biljnog karaktera, meso se jede rijetko. 65 g. 2,5%. Očekivano trajanje života: M 47, Ž 51 godina. Broj zaraženih HIV/AIDS-om: 1,1 milijun. Religijska struktura: katolici 50%, protestanti 20%, muslimani 10%, tradicionalna vjerovanja i ostali 20 %. 54

Etnička struktura: više od 200 etničkih skupina. Uglavnom Bantu-crnci, ima i Nilota (sjeveroistok), sudanskih Crnaca (sjever) te Hamita i Pigmejaca (istok). Plemena Mongo, Kongo, Luba (Bantu) i Mangbetu-Azande (Hamiti) čine oko 45% stanovništva. Gradovi: Samo 31% stanovništva živi u gradovima. Kinshasa (prije Leopoldville): glavni grad, oko 5 mil. st. Gospodarsko, administrativno i kulturno središte zemlje. Smješten je na donjem toku Konga na njegovoj lijevoj obali. Nasuprot Kinshasi nalazi se Brazzaville, glavni grad Republike Kongo. Lubumbashi (prije Elisabethville): glavni grad provincije Katanga, oko milijun stanovnika. Kisangani (prije Stanleyville): oko 500 000 st. Glana luka i središte centralnog dijela Konga. Matadi: oko 175 000 st. Glavna luka DR Konga, smještena je na estuariju Konga i povezana je željeznicom s Kinshasom jer Kongo nizvodno od Kinshase nije plovan. Bukavu: oko 200 000 st. Na krajnjem je istoku zemlje (provincija Kivu), središte je poljoprivredne proizvodnje (kava, voće i povrće). Nalazi se uz granicu s Ruandom-velik broj izbjeglica i česti sukobi. Mbandaka: oko 175 000st. Središte provincije Ekvator. Osnovao ga je 1883. Henry Morton Stanley, nazvavši ga Equator. Administrativna podjela: 10 provincija i teritorija glavnog grada: Bandundu, BasKongo, Istočni Kasai, Zapadni Kasai, Ekvator, Katanga, Istočna provincija, Maniema, Sjeverni Kivu, Južni Kivu, Kinshasa. Gospodarstvo: Spada među zemlje s najmanjim BDP-om po glavi stanovnika na svijetu (oko 80$) iako je sirovinama jedna od najbogatijih afričkih zemalja. U strukturi BDP-a poljoprivreda sudjeluje s 55%, industrija i rudarstvo s 11% a usluge s 34%. Stalni ratni sukobi i korupcija središnjih i lokalnih vlasti glavni su uzrok gospodarskog zaostajanja zemlje. Gospodarstvo ovisi o kretanju cijena sirovina na svjetskom tržištu. Velike količine novca troše se na uvoz hrane i na opremanje vojske. Poljoprivreda: Uglavnom za potrebe stanovništva, manje za izvoz. Obrađuje se tek 3% uk. površine, a samo 0,5% je pod stalnim nasadima. Poljoprivredom se bavi 68% djelatnog stanovništva. Proizvodnja glavnih kultura 2002. iznosila je: 15 mil. t kasave, 1,5 mil. t šećerne repe, 1,1 mil. t kukuruza, 355 000 t kikirikija. Uzgajaju se još u znatnijoj mjeri banane, kava, kakao, pamuk, duhan. Stočarstvo je slabo razvijeno zbog muhe ce-ce. Ograničeno je na visoravni gdje je muha rijetka. Godine 2001. bilo je 760 000 goveda, oko milijun svinja, i 900 000 ovaca. Godine 2001. posječeno je oko 70 mil. m3 drva. Najvećim dijelom drvo se koristi za ogrjev dok se samo manje količine izvoze. Ulov riba 1999. g. iznosio je 208 000 t, najviše na unutrašnjim vodama. 55

Rudarstvo: Osnovni izvor bogatstva DR Konga. Kongo je najveći svjetski proizvođač kobalta i industrijskih dijamanata. Bakar je najvažniji izvozni proizvod. Nalazišta bakra dio su tzv. copper belta koji se pruža većim dijelom kroz Zambiju i DR Kongo. U većim količinama proizode se uran, kositar, srebro, zlato, cink, magngan, kadmij, volfram. Rudarski najrazvijenija provincija jest Katanga. Zbog njenog bogatstva česti su pokušaji odcjepljenja. Sredinom 1970-tih Katanga je promijenila ime u Šaba, ali joj je 1997. g. vraćeno prvobitno ime. Od 1975. g. crpi se nafta na nalazištima ispred obale. Rudarska proizvodnja 2001: 8,7 milijuna barela nafte, 21 000 t bakra, 9,1 milijun karata dijamanata industrijske kvalitete i 9,1 milijun karata nakitnih dijamanata (1 dijamantni karat=200 mg). Rudarstvo se počelo razvijati još početkom 20.st. Godine 1906. osnovano je rudarsko poduzeće UMHK (Union Miniéré du haut Katanga) tada najveće na svijetu u vlasništvu belgijskog kapitala. Godine 1966. tvrtka je nacionaliziran i preimenovana u Gécamines Industrija: Temelji se velikim dijelom na primarnoj preradi rudarskih sirovina. Postoje veći pogoni za obradu bakra (talionice), zatim za proizvodnju cementa i sumporne kiseline. Postoje i manji pogoni za proizvodnju gume, obuće, tekstila, cigarete, hrane, piva. Industrijska proizvodnja uzdrmana je općim gospodarskim kolapsom početkom 90-tih godina uz pojavu hiperinflacije. Manjak novčanih sredstava onemogućio je uvoz sirovina i rezervnih dijelova potrebnih za industrijsku proizvodnju. Industrijska proizvodnja većih razmjera koncentrirana je oko rudnika u provinciji Katanga. Rudratsvo i industrija čine 11% uk. BDP-a. Trgovina i promet: Bakar je činio i do 50% ukupne vrijednosti uvoza ali mu je cijena znatno pala u posljednjih 15 godina. Osim bakra izvoze se dijamanti, kobalt, nafta i kava. Vrijednost izvoza 2002. bila je 1,4 milijarde $. Izvozi se najviše u Belgiju, SAD, Zimbabve i Finsku. Vrijednost uvoza iste godine bila je 933 mil. $. Uvozila se hrana, rudarski i drugi strojevi, prijevozna sredstva i gorivo. Uvozi se iz: JAR, Belgije, Francuske, Njemačke, Kenije i Nizozemske.

Promet: Željeznička mreža dugačka je 3641 km; glavna pruga spaja luku Matadi s Kinshasom (400 km). Željeznička mreža povezuje Katangu s lukom Benguela u Angoli. 56

Cestovna mreža dugačka je 157 000 km ali je u lošem stanju zbog slabog održavanja. Najvažniji cestovni pravac spaja Kinshasu s Lubumbashijem. Ključnu važnost imaju unutrašnji vodeni putevi na Kongu i njegovim pritokama. Ukupna duljina vodenih puteva je oko 14 000 km. Rijeka Kongo plovna je od ušća uzvodno do luke Matadi (134 km), do Kinshase je plovidba nemoguća zbog brzaka. Od Kinshase uzvodno Kongo je plovan oko 1600 km. Povijesno-geografski pregled: Smatra se da su prvi stanovnici Konga bili Pigmeji. Od Europljana na u kongo krajem 15. st. prvi stižu Portugalci. Početkom 16. st. misionari uspijevaju tamošnjeg kralja preobratiti na kršćanstvo. Nakon njegove smrti kršćanstvo nestaje. Godine 1877. unutrašnjost Konga istražuje Sir Henry Morton Stanley. Nakon susreta s Stanlaeyem belgijski kralj Leopold II. osniva Međunarodnu Asocijaciju za Kongo. Stanley se vraća u Kongo i uspostavlja trgovačke ispostave; osniva i današnju Kinshasu. Berlinska konferencija 1884. Portugalci i Francuzi osporavaju Belgijancima pravo na Kongo. Godine 1885. proglašena je Slobodna Država Kongo pod osobnim suverenitetom belgijskog kralja. Započinje snažna eksploatacija, međunarodna javnost optužuje Belgiju da dozvoljava robovski rad. Godine 1908. Belgija anektira Kongo. Država mijenja naziv u Belgijski Kongo. 1950-tih jača pokret za neovisnost. U lipnju 1960. Kongo postaje neovisan; prvi predsjednik je Joseph Kasavubu, a premijer Patricé Lumumba. nakon proglašenja neovisnosti započinju unutrašnji nemiri. Belgijska vojska razmješta se po čitavoj zemlji kako bi zaštitila bijelce. U srpnju Moise Kapenda Tshombe proglašava neovisnost Katange i traži belgijsku pomoć. UN zahtijeva povlačenje belgijskih jedinica i šalje svoje trupe. UN-ove snage zamjenjuju Belgijance. U rujnu 1960. smijenjen je Lumumba, sovjetski stručnjaci dolaze u Kongo, raste napetost između SSSR-a i SAD-a. Vojska preuzima vlast na čelu s Josephom Desireom Mobutuom. Lumumba uhićen. U prosincu 1960. Antoine Gizanga se proglašava premijerom i premješta prijestolnicu u Kisangani. Priznaju ga samo komunističke i arapske države te Gana. U srpnju 1961. vojska odana Lumumbi provaljuje u sjevernu Katangu gdje je zatočen Lumumba. UN šalje svoje jedinice kako bi se spriječio građanski rat. Lumumba bježi iz zatvora i pogiba u avionskoj nesreći. U rujnu 1961.g u avionskoj nesreći pogiba i glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjöld. Nesreća se dogodila u Zambiji pod čudnim okolnostima. Glavni tajnik bio je na putu u Katangu gdje je trebao uspostaviti prekid vatre između Tshombeovih pristaša i snaga UN-a. U siječnju 1963. Tshombe se predaje. Godine 1965. Mobutu preuzima vlast. Sljedeće godine uspostavlja predsjednički sustav. Započinje afrikanizacija zemlje. Godine 1971. zemlja mijenja ime u Zair, a Joseph Mobutu mijenja ime u Mobutu Sese Seko. 57

1980-tih zemlju zahvaća gospodarska kriza; sve su češći nemiri. Godine 1990. Mobutu dozvoljava registriranje oporbenih stranaka. Godine 1997. započinje otvorena pobuna kongoanskih Tutsija na istoku zemlje (provincija Kivu). Osniva se Savez Demokratskih Snaga za Oslobođenje Zaira pod vodstvom Laurenta Kabile. U svibnju 1998. snage odane Kabili ulaze u Kinshasu. Država mijenja naziv u DR Kongo. Kabila zabranjuje svaku političku aktivnost i demonstracije; nasilje nad Hutuima izbjeglima iz Ruande. Međunarodna zajednica vrši pritisak na Kabilu da dozvoli demokratizaciju zemlje. Susjedne zemlje počinju se izravno miješati u unutrašnji sukob i Kongu. Izbija pobuna protiv Kabiline vlade. Interveniraju vojske Zambije, Angole, Ruande, Burundija, Kenije i Ugande. Godine 1999. u Lusaki je potpisan prvi sporazum između pobunjenika i vlade. Godine 2000. šest zemalja susjeda sporazumijeva se o povlačenju iz Konga. U siječnju 2001. Kabila ubijen. Nasljeđuje ga njegov sin Joseph Kabila. Počinje snažnu diplomatsku aktivnost kako bi se okončao sukob. U prosincu 2002. okončan je građanski rat iako su sukobi na istoku zemlje još povremeno izbijali. U travnju 2003. potpisan je završni dokument o prestanku sukoba i povlačenju stranih vojski iz Konga. Istok zemlje i dalje pogađaju nemiri.

JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA Površina: 1 123 000 km2 Br. Stanovnika: 44 mil. Gustoća naseljenosti: 35 st/km2 Glavni grad: Cape Town (administracija) Pretoria (vlada), Bloemfontain (sudstvo). BDP (per capita): 2 820 $ Prirodno-geografska osnova: Reljef: Središnji dio zemlje obuhvaća južnoafričko visočje (1200-1800 m). Završava na NE gorjem Drakensberg (3 657 m). Visočje se naziva Veld i dijeli se na: Visoki Veld- najveći dio visočja, na Ne prelazi u Witwatersrand. Srednji Veld- zapad visočja, spušta se prema zavali polupustinje Kalahari. Niski Veld (Bushveld)-obuhvaća bazen rijeke Transvaal i postupno se spušta prema dolini rijeke Limpopo. Obalna nizina široka je do 130 km. Obala je duga oko 3 000 km i pretežito je strma, nerazvedena i nepristupačna s malim brojem pogodnih skloništa. Između obalne nizine i visočja prostiru se Mali i Veliki Karoo, stepeničasti ravnjaci međusobno odvojeni gorskim lancima. Južnoafričko visočje strmo se spušta prema obalnoj ravnici- Veliki odsjek.

58

Geološka građa: Prastara podloga-graniti, gnajsi, najstariji metamorfiti s pokrivačem pretkambrijskih naslaga. Slojevi su poremećeni tektonikom i magnetskim intruzijama prije perma i trijasa. Slojevi karoo sastoje se od permokarbonskih glacijalnih konglomerata i bogati su ugljenom. Klima: JAR se proteže kroz umjereni, suptropski i tropski pojas. Klimatske karakteristike modificirane su utjecajem nadmorske visine i morskih struja. Količina padalina opada od istoka prema zapadu. Istočna obala vlažnija je zbog utjecaja tople Mozambičke struje i vlažnih vjetrova s Indijskog oceana, dok uz zapadnu obalu teče hladna Benguelska struja. U Durbanu godišnje padne 1140 mm kiše, u unutrašnjosti oko 700 do 800 mm, a oko Cape Towna oko 1000 mm godišnje zbog utjecaja zapadnih vjetrova. Sjeverno prema ušću rijeke Oranje količina padalina pada na 60 do 100 mm godišnje pa taj kraj ima polupustinjsku klimu. Temperature: Siječanj: Durban 24°C, Johannesburg 19°C (1670 m nadmorske visine), Cape Town 20°C. Srpanj: Durban 17°C, Johannesburg 9°C, Cape Town 12°C. Vode: Oranje- izvire u Lesotu, duga je oko 2 000 km, velika su kolebanja vodostaja u toku godine. U donjem dijelu toka čini granicu između JAR i Namibije. Vaal- pritoka Oranja, duga 1 210 km. U Oranje utječe W od Kimberlyija. Vegetacija: Šume obuhvaćaju tek oko 4% teritorija, izdvojeni kompleksi na visočjima, u primorju suptropa i u umjerenom pojasu. Unutrašnje visočje pokrivaju uglavnom savane koje na zapadu prelaze u stepu i polupustinju (Kalahari). U krajevima s ljetnim kišama javljaju se travnjaci(Visoki Veld, istočni dio Capea i Natal) Stanovništvo: 75,2% Crnci (Zulu 24%, Sotho 17%, Xhosa 10%, Tswana 6%, ostali oko 12 %). Bijelci 13,6% (3/5 Buri, 2/5 Englezi), Indijci 2,6%, miješani 8,6% (provincija Cape). Buri: potomci nizozemskih doseljenika s izraženim njemačkim i francuskim (hugenoti) elementima. (boer, niz.=seljak). Za Bure se koristi i naziv Afrikaneri (Afrikaans) Religijska struktura: 78% kršćani (protestanti, katolici, metodisti, nizozemska reformistička crkva), tradicionalne vjere 10,5%, hindusi 1,7%. Biološka struktura: p.p 2,5%; N 3,9%; M 1,4%. Smrtnost dojenčadi oko 7%. Mlado st.= 40%; zrelo= 56%, staro= 4%. Očekivano trajanje života: M 60 g.; Ž 66 g. 59

Broj zaraženih HIV/AIDS-om: 5,3 mil. (1/8 uk. stanovništva)!!!! U JAR postoji 11 službenih jezika ali se u državnoj upravi koriste isključivo afrikaans i engleski. Gradovi: Johannesburg (s predgrađima oko 7 milijuna st.), najveći grad u subsaharskoj Africi, središte proizvodnje zlata na Witwatersrandu. Cape Town (oko 3 mil. st.), zakonodavno središte zemlje, prva stalna naseobina u JAR, osnovali ga 1652. nizozemski pomorci kao opskrbnu postaju na putu prema Indiji. Pretoria (oko 1,7 mil. st), upravno središte zemlje, u njemu zasjeda vlada i parlament JAR. Durban (oko milijun st.), najveća afrička luka, osnovali su ga 1835. Britanci. Procvat mu počinje izgradnjom željeznice prema Witwatersrandu. Središte je provincije Natal. Port Elizabeth (oko milijun st.), grad i luka na obali zaljeva Algoa. Godine 1873. povezan je željeznicom s rudnicima u Kimberleyju. Bloemfontain (350 000 st.) sudsko središte države, glavni Slobodne Države. 70-tih godina 20. st. Politikom apartheida predviđeno je stvaranje zasebnih crnačkih administartivnih jedinica (Bantustani): Bophutatsvana, Transkei, Kwazulu, Ciskei, Venda i dr. Gospodarstvo: Industrijsko-agrarna zemlja. Obradivo je oko 11% površine, pašnjaci i livade obuhvaaćju 65%, a ostalo su šume te neobrađeno i neplodno tlo. Poljodjelstvo: navodnjava se oko 10% obradivih površina. Uzgaja se šećerna repa (22 mil. t) pšenica (2 mil. t), kukuruz (7-8 mil. t), sirak, zob, ječam i oko 1 milijun t krumpira. Važan je i uzgoj vinove loze (oko milijun tona) i proizvodnja vina. Stočarstvo: veći gospodarski značaj od poljodjelstva, povoljni prirodni uvjeti. Ovčarstvo je najznačajnija grana stočarstva, uzgaja se oko 30 milijuna ovaca (pasmina karakul). Uz ovčarstvo značajan je uzgoj goveda (oko 13 mil. komada), 6 mil koza (1 milijun angora koza), te 1,5 milijuna svinja. Ribarstvo: ulovi se godišnje oko 600 000 t ribe (inćuni, tune, srdele, skuše, bakalar). Glavne ribarske luke: Port Nolloth, Lamberts Bay, Berg River Mouth, Saldanha Bay, Cape Town. JAR još uvjek vrši kitolov u morima oko Antarktike usprkos međunarodnoj zabrani i protestima Greenpeacea. Šumarstvo: slabije razvijeno, nešto eukaliptusa se siječe u Drakensberg gorju. Rudarstvo i industrija: industrijski najrazvijenija država Afrike. Osnova za industrijski razvoj velika su rudna nalazišta. Do Drugog svjetskog rata rudarstvo je bila glavna gospodarska grana. Tijekom i nakon rata industrija preuzima primat. Dijamanti i zlato osnova su rudarske djelatnosti. U JAR pronađen je i najveći dijamant na svijetu (Koh-i-Nor, 3 100 karata, iskopan 1905.). Dijamanti se uglavnom nalaze oko grada Kimberleyja i u dolinama rijeka Oranje i Vaal, a vade se i s morskog dna. Proizvodnja je oko 9 mil. karata godišnje. Proizvodnja zlata iznosi oko 700 t godišnje, uglavnom na Witwatersrandu. Zlato je ondje otkriveno 1886. g. Najveća nalazišta i rudnici na svijetu. Rudnici zlata u okolici 60

Johannesburga dopiru do 3 000 m dubine i najdublji su na svijetu. Uz zlato kao nusprodukt često dolazi i uran. Od plemenitih metala kopaju se i platina i srebro u velikim količinama. Proizvodi se oko 140 milijuna t ugljena po čemu JAR spada među vodeće zemlje svijeta. Rezerve ugljena su goleme i procjenjuju se na oko 100 milijardi t. Vezane su uz permokarbonske naslage (karoo slojevi) u Transvaalu, Oranju i Natalu. Značajna je i proizvodnja željeza, godišnje oko 15 milijuna t čiste rude; Thabazimi (Transvaal). Od ostalih ruda vade se mangan, krom, antimon, kositar, bakar, volfram, nikal, azbest, oko 3 mil. t fosfata, 1, 5 milijuna t pirita i dr. Većina električne energije proizvodi se u TE, samo 2% u HE i 5% u NE. Industrija: Željezare: Pretoria, Johannesburg, Wittbank i dr. Proizvodi se oko 5 mil. t sirovog željeza i 7 milijuna t čelika. Obojana metalurgija proizvodi veće količine bakra, kroma, kositra i dr. Posljednjih godina jača automobilska industrija, oko pola milijuna vozila (Potr Elizabeth, East London, Durban, Johannesburg). U Kempton Parku proizvode se zrakoplovi. Johannesburg, glavno industrijsko središte. Raznovrsna industrija (strojevi, kućanski aparati-Olivetti, elektronska industrija-Martindale, jaka kemijska industrija). Od ostalih oblika industrije razvijene su tekstilna i prehrambena ind.

Trgovina i promet: Ujednačena platna bilanca, oko 26 mlrd$ izvoza i otprilike jednaka vrijednost uvoza. Zlato čini oko ¼ prihoda od izvoza. Izvoze se još proizvodi metalurške industrije, hrana, dijamanti, kemikalije, željezo, čelik. Uvoz: strojevi, elektronička i transportna oprema. Glavni trgovački partneri: SAD, Japan, zemlje EU. Promet: oko 200 000 km cesta (1/5 s tvrdom podlogom), i 23 000 km željezničkih pruga koje se većinom u državnom vlasništvu. Najrazvijenija željeznička mreža u Africi. Gospodarski razvoj koči nerazmjer u bogatstvu bjelačkog i crnačkog stanovništva. Bjelačko kućanstvo ima prosječno 12 puta veće prihode od crnačkog kućanstva. Danas 13% bijelaca ostvaruje 61% ukupnih prihoda zemlje dok 75% crnaca u uk. prihodima sudjeluje s tek 28%. Ostatak otpada na mješance i ostale skupine.

Povijesno-geografski pregled: Starosjedioci: Hotentoti (Khoikhoi) i Bušmani; potiskivani od 10. do 17. st. od Bantu plemena. Portugalci prvi od Europljana stižu na prostor južne Afrike. Bartolomeo Diaz 1488. g. oplovio Cape. 61

Sredinom 17. st. Započinje nizozemska kolonizacija. Godine 1652. osniva nizozemska Istočnoindijska kompanija naseobinu na Capeu (Jan van Riebeeck, vođa naseljenika). Doseljenicima je dozvoljena uporaba robovske radne snage i omogućeno im je slobodno naseljavanje van Capea. Za naseljenike se počinje koristiti naziv Buri. Od 1688. jača useljavanje francuskih protestanata (hugenoti). Hotentoti se povlače u unutrašnjost. Krajem 18. st. Kolonisti su na sjeveroistoku i istoku zemlje naišli na Bantu plemena. Godine 1814. Englezi kupuju od Nizozemaca Cape koloniju za 6 milijuna funti. Započinje useljavanje velikog broja Engleza; 1822. engleski postaje službeni jezik, a 1833. ukida se ropstvo. Pod pritiskom Engleza započinje velika seoba Bura iz Capea u unutrašnjost (1836.1838.) Sredinom 19. st. Buri osnivaju Slobodnu Državu Oranje i Transvaal. Britanci priznaju neovisnost ovih država. Otkrivanje zlata i dijamanata na prostoru burskih država dovelo je do pojačanog britanskog pritiska. Između 1899. i 1902. vođeni su Burski ratovi, nakon kojih je Britanija pruzela kontrolu nad burskim republikama. Godine 1910. osnovana je Južnoafrička Unija. Crncima ograničeno pravo vlasništva nad zemljom, 1912. osnovan Afrički Nacionalni Kongres. Nakon Drugog svjetskog rata počinje otvorena politika apartheida pod vodstvom Nacionalne Stranke i njenog predsjednika Daniela Malana. U svibnju 1961. Južnoafrička Unija postaje Južnoafrička Republika. Istupa iz Commonwealtha. Godine 1964. vođa ANC Nelson Mandela osuđen je na kaznu doživotnog zatvora. Sredinom 80-tih SAD i EU uvode sankcije JAR zbog politike apartheida. Poraz vojske JAR u Angoli 1988. g. Uzrokovao je slabljenje režima; naredne godine predsjednik postaje Frederik W. de Klerk koji uvodi reforme u politički život. Godine 1990. skinuta je zabrana djelovanja ANC i iz zatvora je pušten Nelson Mandela. Počeli su dugotrajni pregovori o ukidanju apatrheida. Krajem travnja 1994. održani su prvi slobodni izbori u JAR na kojima je ANC odnio pobjedu. Nelson Mandela postao je prvi crni predsjednik JAR.

1. Opiši položaj Afrike Položajem se Afrika razlikuje od ostalih kontinenata južne hemisfere, što se odražava u specifičnom rasporedu njezina stanovništva i načina privrednog iskorištavanja pojedinih područja tog kontinenta. 62

Ekvator dijeli Afriku na dvije gotovo jednake polovice, koje dopiru samo do suptropskih širina. U pravcu sjever-jug afrika se pruža na udaljenosti od oko 8.000 km. Najsjevernija točka je rt Blanco (37º21´ s.š.). Najjužnija točka je rt Agulhas (34º51´ j.š.). Zbog položaja Afrike u odnosu prema ekvatoru, nju karakterizira simetričan raspored svih tropskih i suptropskih klimatsko-vegetacijskih područja koja je paralelna s ekvatorom. Simetrija nije potpuna zbog prostranije sjeverne polovice, koja je i znatno šira od južne polovice. Najveća širina Afrike je između krajnje istočne točke (rt Guardafui) i krajnje zapadne točke (rt Verde) i iznosi oko 7500 km. Krajnje točke najšireg dijela Afrike gotovo su na istoj g.š., ali nešto sjevernije od 10º š. Najveći dio Afrike smješten je između obiju obratnica, pa je Afrika tipičan kontinent tropskih karakteristika. U tropima se nalazi 75% afričke površine. Tropskim obilježjima Afrika se bitno razlikuje ne samo od ostalih kontinenata južne polutke, već i od ostalih kontinenata. Južna Amerika je mnogo “južnija”. Ekvator prolazi njezinom sjevernom polovicom. Ni najsjeverniji dijelovi južne Amerike ne dopiru do sjeverne granice tropa. Znatni dijelovi južne Amerike protežu se u zonu umjerene klime. Južna Amerika zbog toga nema simetričan raspored klimatsko-vegetacijskih zona. 2. Kad se upoznaje „stari“ i „novi“ svijet i što pod tim podrazumijevamo? Kad je upoznata tropska i južna afrika? Zbog ranog upoznavanja sjeverne Afrike ovaj se kontinent često ubraja u sklop kontinenata “staroga svijeta”. Afrički je prostor južno od Sahare toliko “novi svijet” koliko i južna Amerika i Australija. Tropska je Afrika “mlađa” od navedenih članova “novoga svijeta” jer je kasnije upoznata i kolonizirana. Zbog nepristupačnosti, masa stanovništva južne polovice nije imala gotovo nikakve kontakte s vanjskim svijetom. Počeci upoznavanja tropske i južne Afrike datiraju tek od 15. st., kada je trgovina iz Sredozemlja bila skrenuta na Atlantski ocean. Arapski su trgovci stoljećima trgovali uzduž istočne Afričke obale te postepeno prodirali i u unutrašnjost kontinenta. Atlantsko obalno područje postepeno se upoznaje tek prodiranjem europskog mediteranskog svijeta, od kraja 15. st. Zbog povoljnije klime najranije su naseljeni i preobraženi južni dijelovi “crne” Afrike, a ne tropska područja bliža Europi. 3. Kojem nabiranju pripada Afrika i kad su nastale stijene? Najveći dio Afrike sastoji se od golemog bloka starih stijena. Taj je stari masiv nekad pripadao jedinstvenom kontinentu Gondvani, koja se kasnije raskomadala, a obuhvaćala je pretežni dio Afrike, istočni dio južne Amerike, Arabiju, Indiju i zapadni dio Australije. Samo krajnji sjeverni i južni dijelovi Afrike pripadaju mlađem nabiranju i pretežno su sastavljeni od stijena nastalih nabiranjem u srednjem tercijaru (pretežno Atlaske planine), odn. između devona i tercijara (pretežito Kapske planine) Stijene tog starog masiva uglavnom su pretkambrijske starosti. Najstarije stijene potječu iz razdoblja prije 3,2 mlrd. god. Naknadno su vrlo poremećene, denudirane i metamorfozirane pa su bogate rudama. Uglavnom su to kristalasti škriljci, graniti i gnajsevi. 63

Stijene starog masiva izbijaju na površinu na mnogim mjestima, naročito u zapadnoj Africi, Zairu, mjestimično u unutrašnjosti Sahare i na visokim ravnjacima jugozapadne i jugoistočne Afrike. Postkambrijska nabiranja i vertikalni pokreti omogućili su prodiranje mora i jezera, u kojima se na staru podlogu taložio mlađi sedimentni pokrov. Na današnji reljef odlučujući su mlađi tektonski pokreti, nastali u vrijeme tercijarnog nabiranja mlađih planina. Došlo je do komadanja kontinenta. Pojedini njegovi dijelovi su izdignuti, a drugi su potonuli. Naročito su poznati srednjoafrički i istočnoafrički tektonski jarak. 4. Kome pripadaju stare stijene Najveći dio Afrike sastoji se od golemog bloka starih stijena. Taj je stari masiv nekad pripadao jedinstvenom kontinentu Gondvani, koja se kasnije raskomadala, a obuhvaćala je pretežni dio Afrike, istočni dio južne Amerike, Arabiju, Indiju i zapadni dio Australije. 5. Rasjedi-vulkanske planine-nadopuniti Uz rasjede su nastale vulkanske planine (Kilimandžaro, Kamerun) i vulkanski pokrovi golemih prostranstava (u Etiopiji, istočnoafričkom jezerskom području, Haruđ u Libijskom dijelu Sahare). Pleistocen je bio karakteriziran smjenom vlažnih i suhih razdoblja. 6. Kako se dijeli reljef Afrike Unatoč navedenoj monotonosti reljefa mogu se izdvojiti dva visinska afrička područja: 1) Niska Afrika - visine uglavnom ne prelaze 500 m 2) Visoka Afrika – najveći dio je 1 000 m iznad mora Granica: od ušća rijeke Kunene prema Crvenom moru 7. Vrste pustinja - oblici reljefa u Sahari. Hamada (ili Tassili na berberskom jeziku) - kamena pustinja u kojoj prevladavaju ogoljeli kameni horizontalni sedimentni slojevi. Serir - pješčana pustinja valovita izgleda i grubljeg sastava, jer je finije čestice odnio vjetar. Reg - prostrana nizina u naplavnom materijalu koji su donijeli vadiji. Erg - prava pješčana pustinja; najsuši i najneprohodniji dijelovi sahare. Glavna područja su na zapadu Sahare i u Libijskoj pustinji. Te krajeve izbjegavaju karavanski putevi. 8. Što utječe na klimu Afrike? Utjecaj planetarnih vjetrova Najveći je utjecaj pasata, a mnogo manji glavnih zapadnih vjetrova. Pasati su inače suhi, ali ako prelaze preko toplih vodenih površina, ovlaže se i nose kopnu znatne količine oborina. Nestalnost oborina opća je karakteristika cijele Afrike. Sistem zračne cirkulacije

64

Sistem zračne cirkulacije iznad afričkog kontinenta određen je općim rasporedom visokog zračnog pritiska i pojasom niskog ekvatorijalnog pritiska. Ti stalni pojasi pomiču se prema sjeveru (za našeg ljeta), odn. prema jugu (za naše zime). Utjecaj reljefa Ujednačenost reljefa – postupni prijelazi klimatskih tipova. Sva planinska područja su vlažnija (sahara!). Vlažni vjetrovi – atlas, etiopski ravnjak, krajnji sjeverni i južni dio afrike, područja sredozemne klime. Temperatura opada s porastom visine. Istočnafrički ravnjak i drugi visoki ravnjaci i planine ljeti su hladniji za 10° u odnosu na susjedna područja. Utjecaj morskih struja Zapadna obala: kanarska i benguelska (h), gvinejska, ekvatorijalna (t) Istočna obala: tople struje - južna ekvatorijalna struja indijskog oceana; mozambička, aguljaška (aguihas) U dijelu indijskog oceana kretanja su promjenjiva zbog utjecaja monsuna, odn. pasata (xi – iv mj. prema jz, kasnije si) Utjecaj na temperaturu mora: istočna obala toplija. Hladne struje uz obale povećavaju sušnost obala: kanarska struja uz saharsku obalu, benguelska struja uz obalu pustinje namib. 9. Nabrojati veće rijeke i gdje se ulijevaju (u koja mora se ulijevaju). Dužina toka (u Površina porječja Porječja Ulijeva u km) (u 000 km²) Nil 5 900 2 800 Sredozemno more Niger

4 000

2 600

Gvinejski zaljev-Atlantski ocean

Zair-Kongo

4 200

3 200

Atlantski ocean

Zambezi

2 700

1 400

Indijski ocean

Oranje

2 000

1 200

Atlantski ocean

10. Klimatske zone-nabrojati. 5. zonu stalnih ekvatorskih kiša 6. zonu smjene kišnog i sušnog razdoblja između 5. i 15. paralele 7. zone stalnog suhog pustinjskog podneblja sjevernije i južnije od 15. paralele 8. zone zimskih utjecaja vremenskih prilika umjerenog pojasa na krajnjem sjeveru i jugu Ekvatorska, savanska, suptropska, pustinjska, tropska. 11. Nabrojati vrste tla Recentna tla - stvaraju se na ostacima fosilnih tala. Crvena ilovača - ograničena na krajeve s dva kišna razdoblja između kojih je sušno razdoblje. ova tla odgovaraju klimi savanskih područja. Prava lateritna tla - stvaraju se u klimatskim prilikama koje karakteriziraju ekvatorska šumska područja. 65

Skeletna tla - mlađi nezreo i grub materijal nastao raspadanjem kamene podloge. zapremaju gotovo ½ afričkog prostora. U suhoj je Africi zemlja samo mjestimično plodna. to su lokalne naplavine ili pak od vjetrova zaštićeni lokaliteti u kojima ima nešto vode, vegetacije i humusa. Tropske i suptropske crnice ili smeđa tla - razvile se u vlažnijim tropskim i suptropskim krajevima. Zbog znatnijeg sadržaja humusa i kalcija ona su plodna, ali se dosta teško obrađuju. najbolji primjer takvih tala nalazimo u Zimbabvi i Transvaalu i zapadno od njih prema Atlantskom oceanu. Crvena ilovača i lateriti - prevladavaju u tropskim dijelovima Afrike. Crvenkasta i smeđa tla - prevladavaju u krajevima sredozemne klime i vegetacije, dakle u Atlaskim zemljama i Kapskom primorju. 12. Nabrojati značajnije skupine stanovništva. Domaće afričko stanovništvo negroidnog je i nenegroidnog karaktera. Prijelazi su nijansirani u nizu gradacija između tih dviju grupa a uvjetovani su brojnim društvenim i prirodnim faktorima. Ipak se kao grubi rub između negroida i nenegroida može uzeti južni rub Sahare do Nila, a odatle prema jugoistoku k ušću rijeke Džube u Indijski ocean. Nenegroidno stanovništvo pretežno naseljava sjevernu Afriku i više je nalik susjedima u jugozapadnoj Africi, nego onima južno od Sahare. Sastavljeno je od 2 glavna sloja - hamita i semita. Hamiti predstavljaju stariju podlogu i s obzirom na jezik, bili su međusobno srodni, ali u izgledu se vidi mješavina tamnoputih elemenata. zemljoradnja im je bila osnovna gospodarska grana. Semiti su mlađi sloj koji je preplavio najveći dio prostora hamita. Došli su iz jugozapadne Azije, pa su se naročito raširili u sjeveroistočnom dijelu sjeverne Afrike. Semiti su, kao stočari, bolje organizirani i pokretniji, pa su hamitskom sloju nametnuli svoju kulturu i vjeru, a u znatnoj mjeri i jezik. Hamiti su se najbolje očuvali u planinskim dijelovima Atlaskih zemalja i u centralnim dijelovima Sahare. Nenegroidno stanovništvo sjeverne Afrike nije rasno čisto, već predstavlja mješavinu starog stanovništva s došljacima iz jugozapadne Azije, odnosno iz “crne afrike”. Osnovna je razlika između pravih crnaca i negroidne grupe koju čine bušmani, hotentoti i pigmeji. I crnci se razdvajaju u dvije glavne grupe pretežno određene jezičnim razlikama: sudanide i bantuide. Najčistiji su gvinejski crnci, koji naseljavaju gvinejsko primorje. Očuvali su svoje rasne karakteristike zbog izoliranosti i udaljenosti od stranih utjecaja. Drugu veliku grupu sudanida čine sudanski crnci, koji su manje čisti. Pretežno žive u Sudanu, ali i dalje prema jugu do zamišljene linije koja bi povezivala ušće Nigera i Albertovo jezero, a na istok do etiopskog ravnjaka. Najmanje su čisti niloti koji naseljavaju kraj oko gornjeg toka Nila. Mješanjem sudanida sa susjednim etničkim skupinama (berberima, arapima i etiopljanima) nastale su znatne unutrašnje razlike. Tamo gdje je strani utjecaj na područje sudanida bio osobito jak, stvorio se vladajući sloj stanovnika, koji ima jake hamitske karakteristike. 66

Sudanskim je jezikom govor u većem broju susjednih područja – čak i u Tanzaniji i Egiptu. Bantuidi naseljavaju ostali dio “crne” Afrike, pretežno ravnjake visoke Afrike, a manje i nisku ekvatorijalnu Afriku u području zavale Zaira. izdvajaju se tri grupe. Istočni bantuidi naseljavaju istočnoafričko jezersko područje, a među njima se ističu bugandi u Ugandi i kikuju u Keniji. Zapadni bantuidi naseljavaju zavalu Zaira i kraj na sjeveru do planine Kamerun. Među brojnim narodnostima ističu se mpangve ili fang - tipični prašumski poljodjelci, koji stalno sele iz jednog pališta u drugo. Južni bantuidi bavili su se pašnjačkim stočarstvom, a manje zemljoradnjom. Ali su tradicionalne privrednegrane ovdje toliko izmijenjene pod utjecajem kolonijalne uprave i privrede. Najznačajniji predstavnici te grupe bantuida su zulu i kafri. Negroidna skupina necrnačkog čini najprimitivnije žiteljstvo afrike. Ono živi u nepristupačnim i prirodno nepogodnim dijelovima kontinenta, kamo su ih potisnuli napredniji crnci. Najprimitivniji su pigmejci koji su lovci i sabirači. To patuljasto stanovništvo živi uglavnom u prašumskim dijelovima kontinenta, odnosno zavale Zaira, između 6. južne i 6. sjeverne paralele. Bušmani su pretežno ograničeni na srednji i sjeverni dio Kalaharija i sjeverni dio jugozapadne Afrike. Uglavnom se bave lovom, nešto stočarstvom ( ne samoinicijativno) dok zemljoradnju ne poznaju. Vjerojatno su potisnuti s istočnoafričkog jezerskog područja. Hotentoti su nomadski stočari, žive u najsušim dijelovima južne Afrike, kamo su potisnuti s bogatih pašnjaka Velda. Najranije su došli u kontakt sa burima, pa su decimirani i gotovo su posve izgubili staru plemensku strukturu. rasna su mješavina bušmana i hamita. Rasni sastav je vrlo složen. Unutar svake grupe postoji bezbroj plemena različitih karakteristika, čistih i miješanih, a složenost povećava i jezična raznolikost. Afričko stanovništvo govori 800 – 1000 jezika, no većina nema svog pisma. U Nigeriji npr. polovina stanovništva govori 4 glavna jezika (hanza, jorube, ibo, fulani) dok se ostali slože sa oko 64 razna jezika. U malom Togu se govori oko 50 raznih jezika. Potkraj 19.stoljeća u nacionalnim je državama bilo svega oko 10% afričkog stanovništva, a 90% bilo ih je pod kolonijalnim režimom ili drugim oblicima zavisnosti. Danas u suverenim državama živi gotovo 100 % afričkog stanovništva. Samo 7 afričkih zemalja (od 52) ima više od 20 milijuna stanovnika. Redoslijed prema br. stanovnika: Nigerija, Egipat, Etiopija, Zaire, JAR, Maroko i Alžir. U okviru tih zemalja živi 259 mil stan (50% ukupnog afričkog stan.). Čak 26 zemalja ima manje od 5 mil. stanovnika 13. Nacrtati dobnu piramidu Afrike i objasniti je.

67

Podaci ujedinjenih naroda pokazuju da je afričko stanovništvo vrlo mlado. U manjem broju zemalja životni vijek je kraći i od 38 godina, odnosno dulji od 60. 14. Vrste bolesti Tipične afričke bolesti: malarija, žuta groznica, bolest spavanja, AIDS. 15. Koje je komercijalno gospodarstvo Komercijalna: Kenija, Zimbabve, JAR Komercijalna poljoprivredna gospodarstva:uglavnom plantaže u vlasništvu europskih doseljenika, proizvodi se izvoze, prinosi su visoki. Domorodački posjedi: slabo razvijeni, mali prinosi, proizvodi se uglavnom za vlastite potrebe. Komercijalna poljoprivreda: Pokazuje stalan napredak. Velika važnost; agrarni proizvodi čine 2/3 vrijednosti izvoza Afrike. 4 glavne kulture: kava, kakao, pamuk i produkti uljevite palme. 16. Koje je tradicionalno gospodarstvo Tradicionalni: zapadna Afrika, Sudan, Etiopija, Somalija, Uganda, Malavi, Kongo, Zambija. Tradicionalna poljoprivreda ima izrazito regionalne karakteristike. U sjevernoj Africi isprepleću se utjecaji berberske i arapske kulture;razlika između vlažnijeg primorja i pustinjske unutrašnjosti. Ječam, pšenica, vinova loza i maslina u sredozemnom primorju. Oaze: datulja, pšenica, kukuruz, duhan, prema vlažnijim krajevima pamuk (Sudan) 17. Nabrojati rude i sirovine Rudarstvo: Stara tradicija, sistematski razvoj od 19. st. Rana eksploatacija dijamanata u JAR, iskorištavanje “masovnih” ruda započelo nakon izgradnje željeznica. Fosfati u sj. Africi-prva masovno iskorištavana rudna nalazišta. Rudarstvo je dobro razvijeno za afričke prilike; posljedica kolonijalnih interersa i bogatsva

68

rudnih nalazišta Geološka osnova: stare pretkambrijeske stijene, 57% površine Afrike (granit, gnajs, metamorfirani škriljci), manje kloličine i u sedimentnim stijenama. Witwatersrand, pretkambrijske stijene, bogata ležišta zlata; stariji paleozoik U Šabi i Zambiji-Cu. Karoo formacije- škriljci i pješčenjaci u JAR-velika nalazišta ugljena Politički je važan visok udio stranog kapitala u afričkim rudnicima; gotovo sva rudarska proizvodnja namijenjena je izvozu. U prošlosti se većinom iskorištavala ležišta zlata i dijamanata dok se danas eksploatira čitav niz drugih ruda (Fe, Cu, Cr, Ni, Pt,Ur, Zn, nafta, plin, coltan) Coltan-kolumbij+tantal, uporaba u mobilnim aparatima, nalazišta u istočnom Kongu. Dijamanti: 54% svjetske proizvodnje dijamanata dolazi iz Afrike. Dva oblika: dijamanti iz kimberlita, aluvijalni dijamanti. Glavni proizvođači: Botswana 17% svjetske proizvodnje, Kongo (16%), JAR (9%), Angola, Namibija, Tanzanija, Gana, Sierra Leone. Južnoafrička tvrtka De Beers-monopolist u svjetskoj proizvodnji i trgovini dijamantima. Zlato: Afrika 25% svj. proizvodnje; JAR 19% (oko 390 t godišnje), Gana, Tanzanija Nafta: goišnje tek nešto više od 5% svj. proizvodnje. Gl. proizvođači: Libija, Nigerija, Alžir, Gabon, Ekvatorijalna Gvineja, Angola, Kamerun, Sudan. Bakar: tzv. copper belt u Zambiji, Kongo, Botsvana, JAR. Željezo: Liberija, Mauretanija, Gabon, Gvineja. Boksit: Gvineja U više od polovice afričkih zemalja izvoz ruda sudjeluje s više od 50% u ukupnoj vrijednosti izvoza (Nigerija 99%, Angola 90%, Ekvatorijalna gvineja 95%, Botsvana 85%). Rudna bogatstva često se koriste za financiranje ratnih sukoba u pojedinim afričkim državama (Kongo, Angola, Liberija, Sierra Leone) 18. Što je panafrikanizam? Težnja za stvaranjem većeg jedinstva afričkih zemalja; opterećenost unutarnjim netrpeljivostima i različitim interesima. 19. Što je OAJ? 1963. Adis Abeba, osnovana Organizacija afričkog jedinstva (OAJ), diskusiona ustanova, zastupljena je većina afričkih zemalja. 20. Što je Arapska liga? 1945. osnovana je Arapska liga u koju su ušle neke zemlje sjeverne Afrike: Egipat, Alžir, Tunis, Maroko, Sudan i Libija. Osnovni sporazum te Lige je pakt o nenapadanju. 21. Nabrojati neke oslobodilačke grupe. U radu OAJ sudjelovali su i brojni oslobodilački pokreti: SWAPO iz Namibije, ANC iz JAR, POLISARIO iz Zapadne Sahare.

22. Regionalna podjela Afrike - nabrojati regije - Sjeveroistočna Afrika - Sjeverozapadna Afrika 69

- Zapadna Afrika - Središnja Afrika - Istočna Afrika - Južna Afrika 23. Neokolonijalizam Neokolonijalizam: vezanost sporazumima s bivšim kolonijalnim silama, novi utjecaji: Japan, Kina, Rusija, EU. Neokolonijalizam je način iskorištavanja bivših kolonija. Ugašeni kolonijalizam u Africi je zamijenio novi neokolonijalizam. 24. Apartheid Apartheid je naziv za sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Njime je stanovništvo Južne Afrike podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i "obojene" (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava. Taj sustav, stvoren pod snažnim utjecajem rasizma i protestantskog fundamentalizma, s vremenom je izazivao sve žešći otpor većinskog crnačkog stanovništva, a na JAR navukao antipatije cijele međunarodne javnosti. Pod vanjskim i unutrašnjim pritiscima, apartheid se počeo postupno ukidati 1980-ih, da bi u potpunosti bio ukinut nakon godine 1994. godine dolaskom Nelsona Mandele na vlast. U vrijeme politike Apartheida stvarana su područja koja nisu bila dostupna crncima, već samo bjelcima, te su odvojeni djelovi autobusa, parkova, čak i posebne klupe za bijelce i "obojene". Riječ apartheid se danas često koristi za opis situacija u kojima pripadnici različitih etničkih ili vjerskih skupina zajedno žive na istom području nastojeći ne doći jedni s drugima u bilo kakav kontakt osim onog službenog. 25. Regionalna podjela Maroca - Mediteransko primorje - Istočni Maroko - Prijevoj Taza i dolina Sebou - Marokanska Mezeta - Planinska jezgra i - Saharski Maroko 26. Egipat-poljoprivreda, industrija i rudarstvo. Pretežno poljoprivredna zemlja, 30% stanovnika bavi se poljoprivredom; obradivo je tek oko 4% zemlje koja se navodnjava ali daje prinose po jedinici obradive površine koji su među najvišima u svijetu. Poljoprivredna proizvodnja: pamuk (posebna vrsta dugog vlakna) 28 tisuća t (2002.); 6,8 mil t kukuruza; 15,7 mil. t šećerne trske; 5,7 mil. riže. Nizom agrarnih reformi pojedinačni posjed ograničen je na 20 ha (1969.g.) kako bi se smanjila razlika između bogatih veleposjednika i seljeka (felasi). Stočarstvo: 3,8 mil. goveda; 4,4 mil. ovaca; 3,47 mil. koza; 120 000 deva. Ribarstvo: ukupan ulov oko 606 000 t Glavnina u delti Nila i na Crvenom moru i Naserovom jezeru.

70

Rudarstvo: Sirova nafta najvažniji proizvod – proizvodnja 1960. manja od 4 mil t. Od tada naglo raste; vrhunac 1993 s 46 mil. t.; rezerve nafte bliže se kraju ( 11 godina uz sadašnji tempo crpljenja), crpi se na obalama Sredozemnog i Crvenog mora te u pustinjskom području kod El-Alameina. Osim nafte važna je i proizvodnja željezne rude (1,25 mil. t) uglavnom kod Asuana (hematit) te fosfata ( oko 1 mil t.) u dolini Nila i Libijskoj pustinji- podaci za 2001. Industrija: nedovoljno razvijena, zapošljava oko 22% uk. radne snage. Najrazvijenija je tekstilna industrija; proizvode se pamučna vlakna (273 000 t), sintetički tekstil (110 000 t), juta (40 000 t) i vuneno platno (19 000 t); kemijska industrija proizvodi 122 000 t sumporne kiseline i 5,5 mil. t umjetnog gnojiva na bazi dušika; proizvodi se godišnje i 12,5 mil t cementa. Teška industrije koncentrirana je kod Helvana južno od Kaira (“egipatski Ruhr”), a postoje 22 rafinerije za preradu nafte i naftnih derivata. 27. Nabrojati 4 europske države i koje su njihove kolonije u Africi. Belgija - Kongo; Portugal - Angola, Mozambik; Italija - Etiopija, Eritreja, Somalija, Libija; Francuska - Ćad, Niger, Mali, Mauritanija, Alžir, Maroko, Madagaskar; Velika Britanija - Nigerija, JAR, Botswana, Namibija, Zambija (Sj. Rodezija), Zimbabve (J.Rodezija), Malavi (Njasa), Tanzanija (Zanganjika), Kenija, Uganda. 28. JAR-stanovništvo nabrojati skupine 75,2% Crnci (Zulu 24%, Sotho 17%, Xhosa 10%, Tswana 6%, ostali oko 12 %). Bijelci 13,6% (3/5 Buri, 2/5 Englezi), Indijci 2,6%, miješani 8,6% (provincija Cape). Buri: potomci nizozemskih doseljenika s izraženim njemačkim i francuskim (hugenoti) elementima. (boer, niz.=seljak). Za Bure se koristi i naziv Afrikaneri (Afrikaans) 29. Stanovništvo Nigerije. Nigerija je najmnogoljudnija zemlja Afrike; 145 st/km2. Godišnja stopa porasta broja stanovnika: 2,5%; N 38, M 13 promila. 1963. 56 mil.st., 1980. 81 mil.st., 1990. 110 mil. st., 2001. 126 mil. st. 2004. (procjena) 134 mil. st. Dobna struktura: 0 do 14 - 43,4% 15 do 59 - 57,3% >60 - 2,9%. Očekivano trajanje života pri rođenju: 50 godina za žene i muškarce. Broj osoba s HIV/AIDS-om: 3,6 milijuna (2003.) 30. Nabrojati značajnije etničke grupe Nigerije Više od 250 različitih etničkih skupina. Fulani i Hausa 29% (uglavnom na sjeveru); Yoruba 21% (zapad), Ibo ili Igbo 18% (istok), Ijaw 10%, Kanuri 4%, Ibibio 3,5%, Tiv 2,5%. 31. Koja je etnička grupa skoro istrebljenja u ratu oko 1970 i tko je vodio rat. Nakon stjecanja nezavisnosti započeli su unutrašnji sukobi koji su kulminirali 1967. kada je započeo građanski rat. Pripadnici naroda Ibo iz istočne Nigerije nezadovoljni svojim položajem unutar države proglasili su nezavisnu Republiku Biafru; rat je trajao do siječnja

71

1970. kada se službeno predala vlada Biafre. Posljedica ratnih sukoba bila je glad od koje je u tijeku rata i neposredno nakon njega umrlo oko milijun ljudi. 32. Tko je odvojio Katangu od Konga, zašto i kada. U srpnju 1960. Moise Kapenda Tshombe proglašava neovisnost Katange i traži belgijsku pomoć. 33. Jar - koje kulture se uzgajaju u jaru. Poljodjelstvo: navodnjava se oko 10% obradivih površina. Uzgaja se šećerna repa (22 mil. t) pšenica (2 mil. t), kukuruz (7-8 mil. t), sirak, zob, ječam i oko 1 milijun t krumpira. Važan je i uzgoj vinove loze (oko milijun tona) i proizvodnja vina. Stočarstvo: veći gospodarski značaj od poljodjelstva, povoljni prirodni uvjeti.

1. Klimatsko vegetacijska Afrika u odnosu na ekvator?

72

Najveći dio Afrike je unutar obratnica, pa pripada tropskoj zoni unutar koje se visina i kod najnižeg položaja ne spušta ispod 43°. Sunčevo zračenje i zagrijavanje je jako pa je afrika najvrući kontinent. Samo krajnji sjeverni i južni rubovi kontinenta imaju suptropske karakteristike. Tropsko područje – područje zona tišina. Afrička klima je gotovo svuda topla, osim u planinskim područjima i visinskim ravnjacima. Mraz je gotovo nepoznat u većem dijelu tropske afrike, pa čak i na visokim ravnjacima istočne afrike. 2. Koliko Afrike se nalazi u tropima u postotcima? Oko 75% Afrike se nalazi u tropskom podrucju. 3. Postotak Afrike izna 2000m.? Oko 2,3% Afrike se nalazi iznad 2000m 4. Postotak Afrike pod sumam i travnjacima? Od ukupne površine kontinenta 8,1 % otpada na oranice, 20,8 % na livade i pašnjake, 25,7 % na šume, 43 % je neproduktivno zemljište, a 2,4 % je potencijalno produktivno. 3/5 afričkih poljoprivrednika radi na malim imanjima kako bi prehranili svoje obitelji, tako da gotovo i nemaju viškove koje bi mogli prodati. 5. Podjela nenegroidnog stanovnistva Afrike? Nenegroidno stanovništvo pretežno naseljava sjevernu afriku i više je nalik susjedima u jugozapadnoj africi, nego onima južno od sahare. sastavljeno je od 2 glavna sloja hamita i semita. Hamiti predstavljaju stariju podlogu i s obzirom na jezik, bili su međusobno srodni, ali u izgledu se vidi mješavina tamnoputih elemenata. zemljoradnja im je bila osnovna gospodarska grana. Semiti su mlađi sloj koji je preplavio najveći dio prostora hamita. Došli su iz jugozapadne Azije, pa su se naročito raširili u sjeveroistočnom dijelu sjeverne Afrike. Semiti su, kao stočari, bolje organizirani i pokretniji, pa su hamitskom sloju nametnuli svoju kulturu i vjeru, a u znatnoj mjeri i jezik. Hamiti su se najbolje očuvali u planinskim dijelovima Atlaskih zemalja i u centralnim dijelovima Sahare. Nenegroidno stanovništvo sjeverne Afrike nije rasno čisto, već predstavlja mješavinu starog stanovništva s došljacima iz jugozapadne Azije, odnosno iz “crne afrike”.

73

6. Koliko ima klimatsko – vegetacijskih zona? a. zonu stalnih ekvatorskih kiša b. zonu smjene kišnog i sušnog razdoblja između 5. i 15. paralele c. zone stalnog suhog pustinjskog podneblja sjevernije i južnije od 15. paralele d. zone zimskih utjecaja vremenskih prilika umjerenog pojasa na krajnjem sjeveru i jugu 7. Udio Afrike u svjetskog proizvodnji je 77%, industriji 2%, rudarska proizvodnja

5%, dijamanti 62%, zlato 25%, pamuk 11%, kava 25%, zitarice >5%, nafta