Adib Đozić- Bošnjačka nacija, Sarajevo, 2003.

A(ttb Đozić

Sam Je¥o. 2003

Adib Đozic

V

V

BOŠNJAČKA NACIJA

Sarajevo, 2003

ADIB Đ O Z IĆ BO ŠNJAČKA NACIJA Izdavač BOSANSKI KULTURNI CENTAR SARAJEVO Za izdavača ABDURAHMAN ČOLIĆ, PROF. Recenzenti PROF. DR. NIJAZ DURAKOVIĆ PROF. DR. JU SU F ŽIGA

SEVRETM.ĆE CEHAJIC K orektor NAHIDA MEDIĆ N aslovna strana STUDIO “JORDAN” SARAJEVO DTP D 0 . 0 . “PRINTCOM” GRAFIČKI INŽENJERING TUZLA Štam pa PRINTCOM, TUZLA Z a štam pariju ZIKRIJAH HADŽIMEHMEDOVIĆ ZIĆO Tiraž

1.000 CIP - Katalogizacija u publikaciji N acionalna i univerzitetska biblioteka B o sn e i H ercegovine, Sarajevo 3 1 6 .3 5 6 .4 ( = 1 6 3 .4 3 * ) (091) Đ O Z IĆ , A dib B ošn jačk a nacija / Adib Đ ozič. - Sarajevo : Bosanski kulturni centar, 2003. - 368 str. : ilustr., gcogr. karte ; 25 cm Bilješka o autoru: str. 361-362. - Bibliografija: str. 347 - 360 ISBN 9958-700-15-8 ________ COBISS.BH-ID 12457222______________________________ Na osnovu M išljenja F ed eraln o g m inistarstva b roj 02-15-2901/03 od 15. 10. 2003. god . knjiga “BOŠNJAČKA NACIJA”, autora Adiba Đoziča, je proizt'od iz člana 18. tačka 10. Zakona o porezu na prom et proizvoda i u slu ga na čiji se p rom et ne plaća p o rez na p rom et proizvoda.

Blizu četrnaest je vijekah, kako se ova zemlja zvala Bosna, njezini stanovnici Bošnjaci, a njihov jezik bosanski. (Fra Antun Knežević) Nit smo Hrvati, ni Srbi, jesmo i ostajemo Bošnjaci. (Bošnjak, broj 35, 1892. god.)

Umjesto predgovora

UMJESTO PREDGOVORA Postoji više razloga zbog kojih sam se odlučio na objavljivanje knjige Bošnjačka nacija. Tematiku o kojoj se govori u ovoj knjizi smatram, ne samo akademski izazovnom, več izuzetno relevantnom, te, nadasve, aktualnom za bosanskohercegovačko društvo i državu. Prvo, više od stotinu godin a traje bezobzirn o kriptoiziranje povijesti Bosne i Bošnjaka, s jedne strane, te kontinuirano, nekad posve otvoreno, krajnje brutalno, u drugim situacijama, opet, perfidno, manje vidljivo, minimiziranje njihovog autohtonog, bosanski prepoznatljivog, supstancijaliteta, s druge strane. S vremena na vrijeme, izvanbosanski identiteti (ideološki, politički, vojni, znanstveni...) pokušavaju uništiti duhovno-kulturne sadržajnosti, odnosno multilateralnost bosanskoherce­ govačkog povijesno-društvenog prostora, a sve u funkciji ostvarivanja monstruoznih velikodržavnih (srpskog i hrvatskog) projekata. Drugo, na bazi predrasuda i raznovrsnih stereotipa o povijesnom biču Bosne, koje uporno i, nažalost, očigledno “u sp ješn o” agregiraju u svijetu močni provelikosrpski i provelikohrvatski lobiji, velike sile su (danas se to radije nominira - predstavnici m eđunarodne zajednice), u više navrata, donosile, po Bosnu i njeno društvo u cjelini, višestruko šte-tne odluke, p očev ši od B erlinskog kon gresa, pa do najnovijeg Dejtonskog mirovnog ugovora, nakon kojih su, svaki put, m orale da prođu decenije m ukotrpnog saniranja svakovrsnih šteta, koje su iz njih proizlazile. Konačno, Bosn a i Hercegovina, sa cjelinom svoga biča, danas prolazi kroz dram atično tešku fazu oporavka i konsolidiranja nakon brutalne agresije, koju je doživjela od svojih velikoaspirativnih susjeda. Također, nakon Holokausta, ovdje je izvršen največi genocid u 20. stolječu na tlu Evrope - genocid nad Bošnjacima, kojima se, i pored njihove največe brojn osti, htjelo oduzeti pravo na dom ovinu i nacionalnu opstojnost. Doista, rijetki su živi narodi na planeti koji su dulje i b e zo to m ije “osporavani« u nacionalnom smislu, dezavuirani, kriptoizi^^^if^lflj^'l povijest i si., kao što je to slučaj sa Bošnjacima. Ova knjiga upca^o. tom problematikom. Nadam se da če ona doprinijeti d e j^ ^ t c ^ fa n ju , %. odnosno reafirmiranju znanstvenih činjenica o povijesncJ^-^ltiii^honi; "

Bošnjačka nacija

duhovno-idejnom , nacionalnom , društvenom i političkom identitetu Bošnjaka - kvintesenciji bosanskohercegovačkog društva i države. Knjiga Bošnjačka nacija je neznatno modificirani tekst doktorske d isertacije, bran jen e 2002. g o d in e na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, pod naslovom Bošnjaci u svjetlu savremenih teorija o naciji i nacionalnom pitanju, u koju je uvršten i set tematski korespodentnih dokumentarnih priloga, koji su, i pored svoje povijesnozna-čenjske relevantnosti, nažalost, do sada bili manje poznati i, opčenito uzevši, nedovoljno dostupni javnosti. Na kraju se zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ova knjiga učini dostupn om javnosti, radi koje je i napisana. Dakako, sve dobronam jerne sugestije i kritike če dobro doči za dalja istraživanja u ovoj oblasti. Posebno se želimo zahvaliti prof. dr. Nijazu Durakoviču i prof. dr. Ju su fu Žigi na stručnoj p om oči i p od ršci tokom izrade doktorske disertacije na dragocjenim sugestijama u pripremi teksta za objavljivanje, te izdavaču Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, koji je ocijenio da ovu knjigu treba učiniti dostupnom čitaocima.

Maj 2003- god.

Autor

Uvodni dio

UVODNI DIO N acija kao društveni fenom en 19. i 20. stoljeća p red m et je interesiranja znanstvenika od svog nastanka do današnjih dana. Ovo interesiranje rezultat je, prije svega, praktičnih i znanstvenih potreba: da se svestranije i znanstveno relevantnije razumije složeni društvenopovijesni, političko-ekonomski, kulturni i duhovno-idejni entitet, koji označavam o pojm om nacija. Taj pojam označava cjelovitu i složenu strukturu, u kojoj se izražava i realizira bitna ljudska odrednica življenja - prirođenost zajedništvu, to jest društvenost, čije se trajanje održava u transgeneracijskom hodu. Nacija, kao vrsta zajedništva, uvijek se realizira kao konkretna društvena stvarnost i neposredno se tiče čovjeka kao individuuma, ali i čovjeka kao biča zajednice. Ima mnogo pitanja, ali, isto tako, i mogučnost ra-znovrsnih odgovora, koji vode ka razumijevanju složene strukture društvenosti, izražene i imenovane pojmom nacija. Nije upitno da li nacije postoje i razvijaju se u povijesti, ali je znanstveno neophodno odgovoriti na pitanje, pom oču socio-historijske analize, koji su to činioci koji omogućavaju nastajanje, postojanje i trajanje nacija u konkretnom društveno-historijskom prostoru i vremenu. U sa­ vremenom svijetu, dinamika globalnih socijalnih odnosa sve jasnije se izražava kao odnos nacija. Taj odnos odvija se unutar jedne, dviju ili više država. Karakter tih odnosa je raznovrstan i različit i realizira se kroz razno­ vrsnu mrežu bilateralnih i multilateralnih susretanja, u rasponu od najpri­ snijih oblika saradnje i suživota do surovih neprijateljskih konflikata. Nije upitno da li može postojati nacionalni problem, ali je upitno da li su se mnogi socijalni konflikti dogodili kao nacionalni konflikti. Nije upitna ni težnja za svestranom homogenizacijom odnosa među nacijama i državama, ali je opravdano dati dogovore, ili bar tragati za odgovorima na pitanja: Da li se socijalni odnosi na nivou velikih društvenih grupa uvijek i nužno odvijaju kao nacionalni odnosi? Kako izbječi nacionalne konflikte i zam ijeniti ih nacionalnom saradnjom i tolerancijom? U kakvom su m eđuodnosu nacija, religija i država i da li unutar ovih oblika izražavanja društvenosti postoje suprotnosti koje u pojedinim 7

Bošnjačka nacija

društveno-historijskim okolnostima postaju nepomirljive, te da, neadek­ vatnim rješenjem tih nepomirljivosti, prerastaju u konflikt? Je li moguće razumijevanje određene nacije, njezinog nastanka, razvoja, o d n o sa p rem a drugim nacijam a i p rem a sebi sam oj bez razum ijevanja konkretnih historijskih, socijalnih, kulturnih, etničkih i duhovno-idejnih činilaca u kojima ona nastaje, razvija se, traje i anticipira uslove svoga opstanka? Ova pitanja na teorijskom planu, ali i u praktičnoj primjeni, ne samo da nisu izgubila na značaju nego se, i u novim društveno-povijesnim u slovim a, iznova aktualiziraju, i zahtijevaju svestran o znanstveno preispitivanje i rekapituliranje dosadašnjih saznanja. Jed n o od takvih, vrlo relevantnih, pitanja za ukupnu svjetsku i evropsku povijesnu zbilju, koje se tiče pitanja nacije i njezinog sveopćeg situiranja i samorealizacije u društveno-povijesnoj zbiljnosti, jeste svestrano teorijsko objašnjenje i razumijevanje bošnjaštva, kao nacionalnog individualiteta u svjetskoj zajednici naroda i nacija. Pitanje B ošnjaka i njihove situiranosti u Bosni i Hercegovini izazivalo je pažnju od svog pojavljivanja do danas. Ono je uvijek bilo a k tu aln o , k ak o u k o n tin u ite tu sv o je a firm acije, p rizn av a n ja i samopotvrdivanja, tako i u kontekstu prepoznatljivih političkih pogleda i, nazovi teorijskih, gledišta koji negiraju Bošnjake kao naciju i Bosnu i Hercegovinu kao državu. Značaj i aktualnost znanstvenog sagledavanja bošnjačkog nacionalnog pitanja još više dobija na intenzitetu ako se zna, a danas je to nedvosmisleno jasno, i u najskorijoj prošlosti potvrđeno, da se nosioci idejnih i političkih negiranja Bošnjaka i Bosne i Hercegovine nisu zaustavili na prostom negiranju i asim ilatorskim težnjama, več, naprotiv, teže ka brutalnom i potpunom potiranju nacionalne egzistencije Bošnjacim a, te poricanju njihovog neotuđivog prava na sam ostalnu organizaciju vlastitog kolektivnog života, što uključuje i državno-pravni subjektivitet Bosne i Hercegovine. J e d a n o d a sp e k a ta p o sta v lje n e tem e leži i u n erask id iv o j povezanosti i dijalektičkoj neodvojivosti ideje i prakse bošnjaštva, kao nacionaliteta, i ideje i prakse Bosne i Hercegovine, kao geografskop rostornog i državno-političkog okvira njegove biološke egzistencije. Filozofijski kazano, hiljadugodišnji neprekinuti tok trajanja Bosne, u svom ontologijsko-povijesnom operacionaliziranju sebe samog kao samosvijesti, u ravni društvenih odnosa i društveno-historijske stvarnosti, profilirao je bošnjačku naciju kao prepoznatljivu vlastitu zbiljnost. Druga strana dijalektičkog jedinstva Bošnjaka i Bosne jeste multietnička sadržina Bosne i Hercegovine od početka postojanja do danas. Značaj multietničkog karaktera Bosne jeste u tome što on, niti jeste svojim postojanjem, niti se treba razumjeti, kao prosti zbir višenacionalnih entiteta. Neraskidivo jedinstvo bosanskohercegovačke multietničnosti, bez obzira na oblike. 8

Uvodni dio

ponekad surovih, konflikata, sadržano je upravo u fenomenu bošnjačke nacije, i jednoj od njezinih osnovnih karakteristika - otvorenosti za drugo i drugačije, uz istovremeno očuvanje vlastitosti. Značajno je, također, pokazati da otvorenost Bošnjaka ima izvorište u samom društveno-historijskom biču ove nacije, konkretnije, u duhovno-idejnoj dimenziji njihovog nacionalnog biča. Ta dimenzija nacionalnog biča Bošnjaka mnogo je značajnija za razumijevanje bošnjačke bitnosti nego što se to do sad a akcen tiralo u radovim a koji su se bavili ovom problematikom. I ne samo da je značajnija, več i složenija, te zahtijeva precizniju analizu predislamskih i islamskih činilaca u duhovno-kulturnom biču Bošnjaka. “Izdvojeno religijom i posebnim opštim položajem u odnosu na ostalo stanovništvo Bosne i Hercegovine pod Turcima, muslimansko se stanovništvo u cjelini, pored nekad znatnih etničkih i klasnih razlika, form iralo u zaseb n u i p retežn o u jed n ače n u etn ičku g ru p u . O va ju ž n o slo v e n sk a etn ička g ru p a oču v ala je do d a n a s m n o g e bitn e osoben osti koje su proizašle iz njenog specifičnog razvitka...”' (istakao A. Đ.). Upravo ove “mnoge bitne osobenosti” Bošnjaka rezultat su uzročnoposljedičnih društveno-bistorijskib zbiljnosti i duhovno-idejnih uticaja na tu naciju. Koji su to duhovno-idejni uticaji urasli u društveno-nacionalno biče Bošnjaka? Akcentiranje tih uticaja, kroz suodnos nacije i religije, dovest če nas do razotkrivanja i razumijevanja bošnjačke nacionalne supstance slavensko-“bogumilsko”-islamskog sinkretizma.’ N eosporna je činjenica da su Bošnjaci na putu samorealizacije dostigli stepen m eđunarodnog legitimiteta međunarodnim priznanjem i prijem om u Ujedinjene nacije države Bosne i Hercegovine, ali je isto tako neosporna činjenica da u njihovom najbližem susjedstvu, istočno i zapadn o, p osto je izražene političke i idejne snage koje osporavaju njihovu vlastitost i pokušavaju izvršiti “srbizaciju”, odnosno “hrvatizaciju” ovog naroda. M eđunarodno afirmiranje bošnjačke nacije, pak, otvorilo je i nova pitanja daljeg razvoja, kao što su ideološke i političke suprotsta­ vljenosti i raznovrsne rascijepljenosti na nivou kolektivnog aktivizma. Bošnjaci su danas suočeni sa nekoliko ključnih pitanja, bitnih za dalji razvoj. Kako državno-politički prostor Bosne i Hercegovine uključiti u standardizirane forme evropskih državno-pravnih sistema? Kako osigurati pravo na slobodan život i imovinu i, na taj način, reintegrirati životni prostor na cijelom području Bosne i Hercegovine? Kako revitalizirati privredu u skladu sa tehničko-tehnološkim dostignučima postindustrijske 1 2

Š p iro K ulišić, R a z m a tr a n je o p o rije k lu M u slim a n a u BiH , G lasn ik Z em aljsk og m u zeja u Sarajevu, sv. VIII, Sarajevo, 1953, str. 145. O pširnije o slavensko-‘'b ogu m ilsk o”-islam skom sinkretizm u kod B o šn jak a vidi u: Is la m i M u slim a n i u BiH, El-Kalem, Sarajevo, 1991, 81-89-

9

Bošnjačka nacija

civilizacije, a ne doći u zavisan položaj od međunarodnih centara moči? Kako prevladati vlastite idejne, religijske, ideološke, političke, regionalne, kulturne i ine podjele i suprotstavljenosti? Ova i mnoga druga pitanja ukazuju na to da je tema kojom se bavimo u ovoj knjizi značajna, aktualna i, moglo bi se reči, neophodna ne sam o u rasvjetljavanju mnogih bitnih pitanja bošnjačke društveno-povijesne i kulturno-idejne individualnosti, več i kao doprinos rasvjetlja­ vanju bošnjačke zbilje danas. To nam daje pravo da pitanje, koje je postavio prije nešto više od 30 godina Atif Purivatra, ponovo aktualiziramo i, koristeči se ukupnim dostignučim a dosadašnjih istraživanja u ovoj oblasti, damo vlastiti doprinos viševjekovnom neprekinutom trajanju Bošnjaka. Postavljeno pitanje glasi: “Neophodno je, naime, utvrditi šta društveno-istorijski bosanskohercegovački Muslimani (Bošnjaci o.p. A.Đ.) jesu i kako se danas osjećaju, tj. koji je kod njih preovlađujuči oblik društveno-grupne svijesti?”* U razmišljanju o tome kako uči u problem proučavanja složenog i nedovoljno znanstveno objašnjenog fenomena bošnjaštva kao nacionaliteta, moguče rješenje je bilo to da se poslužimo jednom ili dvjema, do sada teorijski iskristaliziranim, formulama, definicijama nacije i da pomoču njihovih instrumenata istražimo i iskažemo sva svojstva nacionalnog fenomena bošnjaštva. Odmah, poslije ovako izrečenog opredjeljenja, nameče se novo vrlo značajno pitanje, je li m oguče jedno složeno društveno pitanje, društvenu pojavu, društvenu datost, društveni kolektivitet koga imenujemo nacijom, u našem slučaju bošnjačkom, pravilno razumjeti i znanstveno objasniti, promišljajući ga jednodimenzionalno, iz jednog teorijskog ugla. Zaključili smo da bi takvo metodološko polazište dalo određene, ali samo djelimične odgovore na postavljeno pitanje. Naš je zadatak, dakle, misaono naporniji i sastoji se u tome da, sagledavanjem bošnjaštva, kao sam oniklog n acion aln og fenom ena, analizom raznovrsnih, često i suprotstavljen ih, teorijskih pravaca, pokušam o dati što relevantnije odgovore na pitanje šta Bošnjaci jesu danas, i to ne kao datost od danas ili od jučer, več kao povijesni, društveni i civilizacijsko-kulturni identitet sa vlastitim višestoljetnim kontinuitetom? Znanstvena ocjena Nijaza Durakoviča,® iako izrečena u vezi s ukorijenjenošču muslimanske etnogeneze u “bogumilstvu”, može se uzeti 3 4

10

Atif Purivatra, N a c io n a ln i i p o lit ič k i ra z v ita k M u slim a n a , S v jetlo st, Sarajevo, 1 9 7 0 , str. 10. “Kad se istražuje m uslim anska etn ogen eza, p o pravilu se d o d e d o bogum ilstva. U n a š o j n a u c i k o ja j e v e ć s t o lje ć im a p o l it i z i r a n a , ite k a k o id e o lo š k i o b o je n a p ristra sn a , vješto in stru m e n ta liz ira n a z a o v a j ili o n a j v e lik o n a c io n a ln i koncept (istak ao A. Đ .) o d prvih istraživača ove p ro b lem atik e o s je ć a se ili n ed o v o ljn o poznavanje te 'b osan ske h e reze’ ili češće nam jerno zataškavanje nekih nepobitnih istorijskih činjenica.” (N. D uraković, Prokletstvo M uslim ana, O slo b o đ en je, Sarajevo, 1993, str. 15.)

Uvodni dio

kao metodološko polazište za ukupno mišljenje o bošnjačkom nacional­ nom biču. Zašto? Zato što se i danas u koncepcijama srpskog i hrvatskog velikodržavlja Bošnjaci ili potpuno negiraju ili smatraju “bosanskom herezom ”, baš kao što su u srednjem vijeku smatrani dobri Bošnjani, autohtoni narod tadašnje Bosne i neprekinuto žilište bošnjačkog naciona­ lnog stabla do danas. Pred nama je cilj da, posredstvom sociološke analize, znanstveno odgovorimo na pitanje bošnjačkog nacionalnog fenomena. Da bismo to postigli, moramo izbječi skolastička nastojanja da prethodno odredimo “dominantnu” teorijsku definiciju nacije *, kako bismo njome odredili i bošnjački nacionalni identitet. Raznovrsna povijesna imenovanja B oš­ njaka, “Muslimani”, “muslimanski narod”, “islamski element”, Srbi islam­ ske vjeroispovijesti. Hrvati islamske vjeroispovijesti, “N eopredijeljeni”, Jugoslaveni i dr. ne sm ijem o i nečem o dogm atski razumijevati izvan konkretnih povijesnih situacija nužnosti, u kojima se razvijalo bošnjaštvo, kao socijalno-duhovna sadržina, izrasla na konkretnoj povijesnoj i društveno-političkoj podlozi. “O soben ost bosan sk e zbilje bila je takva da je izm icala svim racionalističkim modelima i šematizmima, koji su se na brojnim drugim primjerima pokazivali i dokazivali kao uspješni”®. Upravo ova “osobenost bosanske zbilje” nameče nužnu potrebu da se fenomen bošnjačke nacije sagled a ne sam o iz “v an jsk e” perspektive, kao rezultat djelovan ja društvenih pretpostavki u oblikovanju nacionalnih zajednica, več i iznutra, iz sam og esencijalnog biča Bošnjaka kao takvih. Da bismo nacionalni fenom en razum jeli i “iznutra”, n eoph od n o je načiniti i teorijskom eto d olo šk i isk orak u pravcu u kojem konkretnu naciju nečem o razumijevati samo pom oču unaprijed postavljene teorijske formule, koja definira čvrsto p ostavljen e pretpostavke konstituiranja nacije, več, naprotiv, uvažavajuči sve te pretpostavke (teritorijalnu povezanost, jezik, blisku etničku i kulturnu srodnost, društvenu podjelu rada, ekonomsku povezanost života, zajedničku sudbinu), iskazati i pokazati diferencirajuče činioce sadržane u biču jedne nacije, u našem slučaju bošnjačke, a da oni nemaju podjednak značaj ili da uopče nisu sadržani u biču druge nacije istog teritorijalnog prostora i ekonomske povezanosti života. Sm atram o zn ačajn im istači baš te diferen cirajuče činioce u form iran ju n acija na ju žn o slav en sk om i bo san sk oh ercego vačk o m prostoru. Neosporna je činjenica da je jezik, pored ostalih, diferencirajuči 5

6

“Nije m o gu će postaviti jedn u op ću šem u form iranja nacija i društvenih uvjeta p o d kojim a d o toga dolazi, iako je sam a nacija fen om en tek n aše epoh e. O na nije sam o etnička zajednica, već i složen a društveno-politička zajednica. Nije m oguće odrediti ni uniform ne ohlike nacije koje hi se m ogle prim jenjivati na sve.” (S. Šuvar, Socijalizam i nacija, G loh us, Zagreh, 1988, knjiga I, str. 89 ) Š. Filandra, B o šn ja č k a p o litik a u X X stoljeću, Sejtaria, Sarajevo, 1998, str. 17.

11

Bošnjačka nacija

faktor u formiranju makedonske i slovenačke nacije, država kad je u pitanju crn ogorska nacija, a religija “igra” diferencirajuču ulogu u formiranju bošnjačke nacije, srpske nacije i hrvatske nacije. Ovi primjeri nas nedvosmisleno upučuju na metodološki put razumijevanja nacije iz sebe sam e i pom oču same sebe. Skloni smo mišljenju da se determinante nacionalnog identiteta nalaze duboko u njegovoj prirodi, kao “po sebi bivstvujuče jedin stvo”’ , koje se da razum jeti sam o iz “u n u trašn jeg” p ov ijesn og, socijaln og, i duhovnog biča svake nacije pojed in ačn o. N eophodno bi bilo jasnije precizirati i ulogu pojedinačnih društvenih su bjekata unutar jedn o g nacionalnog individualiteta, koji iskazuju, odnosn o realiziraju nacionalno biče. Kod marksističkih teoretičara, to su proleterijat, odnosno radnička klasa®, a kod tzv. građanskih teoretičara to su “gornji slojevi društva”, intelektualne elite i sveštenstvo®. Naše je stanovište da su sve društvene grupe dale svoj doprinos u p ro filiran ju p o v ijesn o g izrastan ja i sam orealiziran ja B ošn jak a kao m oderne nacije. U različitim historijskim situacijama i u zavisnosti od vlastitih interesa, pojedine izdiferencirane društvene grupe su se i različito ponašale, te brže ili slabije dinamizirale bošnjački nacionalni identitet. Težnja ka afirmaciji privrednih, političkih i kulturnih interesa pojedinačnih društvenih grupa istovrem eno je značila afirm aciju tih interesa kao zajedničkih bošnjačkih. Istina, pojedine društvene grupe u realizaciji vlastitih interesa dolazile su u sukob s drugim grupama, ali ti sukobi nikada nisu zanemarivali bošnjački nacionalni okvir, niti su za cilj imali ukidanje ili negiranje bošnjačke individualnosti'". Postoječe generalizacije i mišljenja o naciji razumijevale su naciju društveno-historijskim proizvodom, na čije formiranje su bitno uticali teritorija, kultura, jezik, država, običaji, tradicija, religija i drugi manje značajni elementi. To jeste tako, ako naciju posm atram o “spolja”, kao objektivnu datost povijesnog procesa, no mi želimo vidjeti kako ona izgleda i sa svoje “unutrašnje stran e”. Ona, ustvari, i jeste subjekat 7 8 9

10

K, M arks, Temelji slobode, (G run drisse), N aprijed, Zagreb, 1974, 194. M arks, Engels, Lenjin. N a c io n a ln o p ita n je , Svjetlost, Sarajevo, 1973. J. J. Witar, O snovni p ro b lem i teorije i n acije, Ideje, B eograd 6/1972. E. Ćim ić, N a c ija u svjetlu so cio lo šk e a n a liz e. Sociologija, B eograd , 511969. F. Ć ulinović, Š ta j e n ac ija, SANU, O djeljenje dru štven ih zn an o sti, B eograd , 1964. Poznate su p o b u n e seljak a B o šn jaka u d o b a O sm anske države protiv u pravljačkog slo ja b o sa n sk o g društva vezira, sp ah ija, kadija, k ap etan a i su dsk ih fun kcionera. O pširn ije vidi u: A .Sućeska, S eljač k e b u n e u B o sn i u XVII i XVIII stoljeću , GDI BiH , XVII, Sarajevo, 1969, 163-207. Ove akcije im ale su, prije svega, socijalni karakter i značile su socijalnu i političku z relo st i sn agu svih slojeva b o san sk o g društva d a se b o re za pravedniju organizaciju v la stito g d ru štva, o d n o sn o , za p rav ed n iju ra sp o d je lu n ac io n a ln o g d ru štv e n o g d o h o tk a , a n e u k id a n je b o sa n sk e sa m o b itn o s ti (b u n e h rišč a n sk e ra je p o r e d so cijalnih imali su i elem en te borbi za n acionalno identificiran je).

12

Adi

Uvodni dio

povijesno-društvenog zbivanja. U tom slučaju, teritorija, kultura, tradicija, država, jezik, običaji, religija i cjelokupna duhovna stvarnost javljaju se i kao proizvodi društvene zajednosti (zajednice), koju nazivamo nacijom. Nacija svojom djelatnošču izgrađuje pojedinačne sadržaje zajednice kao takve i time osigurava prepoznatljivost i vlastitost egzistencije, istovre­ m eno izgrađujuči identitet prema drugim zajednicama. Ako sm o se odlučili da napustim o šem atizirano i dogm atsko poim anje nacije, onda, u našem slučaju, u objašnjenju bošnjaštva, kao nacionalnog konkretuma, neophodno je dosadašnjim teorijskim aspekti­ ma proučavanja nacije (filozofijskom, historiografskom , etnološkom , p o lito lo šk o m i so cio lo šk o m ) p riklju čiti i islam sko razum ijevan je društvenih zajednica. Zašto? Zbog razloga što je diferencirajuči faktor b o san sk o h e rc eg o v a č k ih n acija bila, p rije svega, relig ija: za Srbe pravoslavlje, za Hrvate katoličanstvo, a za Bošnjake islam. Bošnjačka nacija je konkretan historijski, društveni, kulturni i duhovni specifikum, auten­ tičan, neponovljiv, autohton na prostoru Bosne i Hercegovine, u čijem je realiziranju, pored ostalih činilaca, učestvovao i islam. Zato je bošnja­ štvo, uvažavajuči sve teorijske aspekte nacionaliteta i metodološka m o­ trišta, neophodno razumijevati i sa pozicije islamskog učenja. Nijedno pojedinačno biče, da i ne govorimo o složenoj socijalnoj i duhovnoj strukturi nacije, nije moguče parcijalno razumjeti bez razumijevanja svih onih činilaca koji ga sadržajno tvore. Kako se naša zadata tema tiče razumijevanja bošnjačke nacije, kao konkretne društvene stvarnosti u svjetlu savremenih teorijskih pravaca, to se i razumijevanje bošnjaštva iz perspektive islama nameče kao neophodnost. Pri tom, islam ne shvatamo kao apstraktno teološko mišljenje, več kao univerzalnu konkretizaciju znanstvene istine u društveno-duhovnoj praksi. O slanjajuči se, prije svega, na so cio lo šk u " dimenziju Kur’ana, usvajajuči neraskidivo jedinstvo znanstvene i duhovno-idejne istine islama, om ogučit čemo shvatanje bošnjaštva kao forme društveno-po11

M eđu bitna u čen ja K u r’a n a u brajaju se filozofska, etička, ek on om sk a i politička. O pširnije vidi u: M. M. Sharif: H isto rija isla m sk e filo zo fije, knjiga I, Bitna u čen ja K u r’ana, str. 159-215. Ovdje želim o istači d a je i so cio lo šk o u čen je jed n o o d bitnih u če n ja K ur’ana. To se n ed v osm islen o m ože vidjeti na više m jesta u K ur’anu, na k ojim a se govori o čovjekovom o d n o su p rem a sebi, d ru go m čovjeku i zajednici u k ojoj živi, te organizaciji države, kao nužne form e p olitičkog organiziranja n aroda. E vo dv a p rim je r a : “ R o d ite ljim a d o b r o č in stv o čin ite i ro đ a c im a i sir o č a d i, i siro m asim a i kom šijam a, bližnjim i k om šijam a daljnjim i drugovim a i p utnicim a n am jernicim a i on im a koji su u vašem p o s je d u ...” (K ur’an, IV:36). D rugi prim jer je : “Svim g ra đ a n im a držav e, b ili o n i m u slim a n i ili n e m u slim a n i, m o ra ju b iti zajam čen a sljed eća bitna prava, a država se obavezuje d a če ih čuvati i braniti o d svih o b lik a n aru ša v a n ja : a) ličn a sig u r n o st (X V II:23), b) sig u rn o st v la sn ištv a (11:188, rV:29), c) zaštita časti (XLIX:11-12), d) pravo na privatni život (XXI’V:27, X L IX :1 2 ).”

13

Bošnjačka nacija

vijesn og i autentičnog duhovno-kulturnog sad ržaja” , m anje ili više iskazanog u različitim formama imenovanja tog sadržaja i u zavisnosti od konkretnih drušrveno-historijskih i razvojnih pretpostavki. Na eventualni prigovor da je islamsko motrište društvene stvarnosti u suprotnosti sa znanstvenim, želimo ovdje najkrače pokazati istovjetnost islam skog i znanstvenog stajališta, odnosno islamskog kao znanstvenog, kroz prikaz ispoljavanja čovjekovih spoznajnih m ogučnosti” . Ovo istraživanje je zasnovano na sljedečem polazištu: Bošnjačka nacija je jedna od društveno-povijesnih datosti, na nacije izdiferenciranog, čovječanstva, koju određuju i karakteriziraju isti oni činioci koji su odredili i ostale nacije svijeta. Prom atrana u svjetlu savremenih teorija o naciji i nacionalnom pitanju, bošn jačka nacija, kao dio zajedn ice nacija svijeta, o d ređ en a je, p rije svega, autentičnim bosan skim činiocim a: a) G eografsko-prostornim : B osnom i H ercegovinom ; b) Duhovno-kulturnim: sim biozom islam a i duhovnosti bo san sk og srednjovjekovlja; c) B osan skom tradicijom ; d) Bosanskim jezikom ; e) Zajedništvom povijesn e sudbine. Prateči genezu razvoja bošnjačkog nacionalnog biča, savremene teorije o naciji, ne dovodeći u pitanje bošnjački nacionalni identitet, nisu uvijek i podjednako interpretirale i imenovale ukupnost bošnjačkog povi jesno-društvenog sadržaja. Niz specifičnosti m eđuodnosa pojedinih kons titutivnih činilaca bošnjačke nacije ponekad su različito objašnjavane imenovane. Odgovori na pitanje sadržaja bošnjačkog nacionalnog identi teta nalaze se unutar složenog sklopa geografsko-prostornih, društveno ekonomskih, državno-političkih, etničkih, kulturnih, historijskih, jezičkih tradicijskih, običajnih i duhovno-idejnih m eđuodnosa, koji su, u zavisnosti od različitih teorijskih promišljanja, znanstveno, različito interpretirani. Zašto se nekada jedinstven i relativno malobrojan bosanski narod, živeći na relativno malom geografskom prostoru i dijeleći istu sudbinu. 12 13

14

M. Cerić, Isla m u Bosni, El-Kalem, Sarajevo, 1994. Č ovjekova sp ozn ajn a m o gu ćn o st ispoljava se na tri osn ov n a načina. Pokažim o to k u r’anskim prim jerim a: 1) Zaključivanjem - na osnovu utvrđenih pretpostavki: “Ne valja tako, nek znate p o u z d a n o ” (CII:5); 2) percepcijom ili opažanjem - “Jo š jednom , doista ćete ga vidjeti očigledn o” (CII:7); 3) ličnim iskustvom ili intuicijom - “A on je, doista, sam a istin a” (LXIX:51). N avo d im o ove k o m p a ra cije z n a n stv e n o g i islam sk o g , o d n o sn o isla m sk o g kao z n a n stv e n o g sa z n a v a n ja istin e, kako b ism o u kazali n a p o tre b u u k lju čiv a n ja i islam sk o g m o trišta u razu m ijevan ju b o šn jačk e n acije, je r su , očito, d o sa d a šn ja teorijska gled išta bila o p tere ćen a ideološkim , političkim , historijskim , religijskim i drugim činiocim a i op ćim nivoom znanja p ovijesne p rakse, u kojoj su nastajala.

Uvodni dio

podijelio u tri samostalne nacionalne zajednice? Je li bosansko društvo im alo zajedničku sudbin u ili sudbinu zajedn ičkog diferenciranja i izrastanja u tri samostalne i samobitne vlastitosti? Jedn a od te tri bosanske zasebnosti jesu Bošnjaci. Šta je njihova esencijalna specifika i kako se ona, na putu vlastite egzistencije, povijesno, društveno, politički, etnički, kulturno i duhovno iskazivala? Šta je uzrokovalo da su se Bošnjaci, u svom povijesno neprekinutom toku, imenovali sa više različitih etničkih imena? Je li u pitanju zaborav ili utihnuće ili je i ovaj fenomen jedna od b itn o sti bošn jačke društveno-povijesn e egzistencije? Je li različito imenovanje bošnjačkog nacionalnog individualiteta (dobri Bošnjani, Srbin islamske vjeroispovijesti. Hrvat islamske vjeroispovijesti. Neopredijeljen, Jugoslaven, Musliman, Bošnjak) značilo odsustvo bošnjačke identifikacije? Čovjek, kao biče zajednice, nema potrebe da se opredjeljuje za ono što jeste po svom društvenom sadržaju. Nije li jedna od zakonitosti razvoja b o šn jač k o g n acio n aln o g biča izrasla iz v lastite n užn osti? Konkretno, da li su primjeri prosrpske i prohrvatske usm jerenosti u bošnjačkom nacionalnom korpusu etničke ili političke prirode? Jesu li opredjeljenja Bošnjaka u pojedinim vremenskim periodima za, recimo, “jugoslavenstvo” ili “neopredijeljenost” ideološko-politička “m udrost”, jedini mogući izbor, koja su označavala branu agresivnom asimilatorskom srpstvu i hrvatstvu ili zbiljska nacionalna opredjeljenja? Bošnjaci su u svom povijesno-društvenom hodu, kulturnom i duhovnom sazrijevanju svoju ukupnu vlastitost često imenovali jednim od svojih parcijalnih atributa. Mnogo puta su bili primorani, formalnim prihvatanjem imena imperijalnih gospodara, čuvati vlastiti biološki opstanak. Ako sa stajališta savremenih teorija o naciji sagledamo kontroverze oko nacionalnog imena Bošnjaka, vidjet čemo da one nisu izražavale prom jenu suštine povijesno-društvenog sadržaja te nacije. Naprotiv, one su bile izraz nametnute društvene nužde, da se promjenom imena, kao forme, sačuva suština vlastite egzistencije. Zbog tih razloga, neophodno je odrediti šta čini sadržinu nacionalnog biča Bošnjaka. Ako su u pojedinim historijskim periodima morali da odstupe od svog nacionalnog imena, ako ga nisu mogli da odbrane, nameće se pitanje, koji je to onda sadržajni činilac za koji su se neprestano držali i što im ni najljući neprijatelji nisu mogli osporiti? Je li to srednjovjekovna duhovnost, vjera bosanska ili islamska osnova njihovog duhovno-idejnog sadržaja, ili su ta dva bliska duhovna identiteta u historijskom toku, u složenom procesu simbioze, izgradili autohton i autonoman bošnjački identitet? Koje je nove i drugačije elemente islam unio u kulturu i civilizaciju, odnosno ukupan socijalni život onih stanovnika Bosne i Hercegovine koji su ga prihvatili? U kojoj je mjeri islam, i kao religija i kao univerzalni sistem organizacije života, pored jezika, bosanske tradicije, običaja. 15

Bošnjačka nacija

duhovno-kulturne nadgradnje, činio osnovu nacionalnog diferenciranja od bosanskih Srba i bosanskih Hrvata? Značajno je pitanje, u kojoj mjeri, danas religijski sadržaj musliman, ustupa mjesto nacionalnom sadržaju Bošnjak, kao i odgovor na pitanje u kakvom su odnosu bošnjaštvo i muslimanstvo, s jedne strane, i bošnjaštvo i Bosna, kao država, s druge strane?

16

I DIO OSVRT NA TEORIJSKO NASLIJEDE O NACIJI

Nacija je nešto što se form iralo, harem u m nogim zem ljama, dugim povijesnim procesim a, procesim a koje bi bilo glupo, a i drsko prezirati (H ugb Seton-W atson)

Osvrt na teorijsko naslijeđe o naciji

I .l. Pojmovno određenje nacije Pojam i stvarnost nacije sigurno spadaju u red najznačajnijih pitanja koja pred sebe postavlja znanstvena misao o društvu. I danas, kao i prije stotinu godina, ona ništa nisu izgubila od svog značenja i aktualnosti. Krucijalno je pitanje, šta je nacija? Čovječanstvo, strukturirano po raznim osnovama, nezaobilazno se ispoljava i kao skup m eđusobno povezanih i uslovljenih plemena, naroda i nacija. Nacionalna struktura svijeta nadilazi i u se b e u klju ču je sve druge strukturiranosti: rasnu, lingvističnu, religioznu, ekonomsku, političku i druge. Prema S. Šuvaru, “danas u svijetu postoji oko 2.000 etničkih zajednica - od malih plemena do velikih nacija.” Isti autor navodi da “sam o 217 etničkih zajednica ima više od milijun pripadnika i njima je obuhvaćeno oko 95% čovječanstva i da samo 10 velikih etničkih zajednica ima više od 50 milijuna stanovnika.”'® Dosta podataka o shvatanju svijeta čovječanstva, kao skupa nacija i država, dao je Hugb Seton-Watson.'* Kako je nacija višedim enzionalna socijalna realnost, to su i pristupi njezinom izučavanju i objašnjavanju raznovrsni i raznoznačni. Raznovrsnost i mnogobrojnost teorijskih stajališta o naciji ukazuje na složenost i značaj sam og njenog fenomena. Večina autora koji su se ozbiljnije bavili izučavanjem nacionaliteta formirali su vlastita teorijska stajališta. Stoga se opravdano može postaviti pitanje, da li je ispravnije govoriti o pojedinim teorijskim pravcima u znanosti o naciji ili o teorijskim stajalištima pojedinih autora.'® Posebno je pitanje može li se govoriti o začetku konstituiranja posebne znanosti o naciji, koja bi u sebe uključivala, kako istraživanje sam og fenomena nacionaliteta, kao oblika ljudske društvenosti i egzistencije, isto tako i kritički osvrt na dosadašnje teorijsko naslijeđe o naciji, te fundiranje 14 15 16

S. Šuvar, S o c ija liz a m i n acije, G lob u s, Zagreb, 1980, str. 16. Seton-W atson H., N acije i države. G lobu s, Zagreb, 1980. M n ogobrojn i su autori i djela p osvećen a ob jašn jen ju sam o g p ojm a nacije kao jed n og o d oblika zajednice ljudi. O vdje ćem o istaknuti sam o neke: Z. Lerotič, N a cija , G lobu s, Zagreb, 1984. E. Kardelj, N a c ija i m e đ u n a c io n a ln i odnosi. K om unist, B eograd , 1979. I. Bakić, N a c ija i religija, B o sn a Public, Sarajevo, 1994. Dž. SokoVoVić, N a c ija p ro tiv n a r o d a , SVPRESSGORLANG, O slo, 1997. Seton-W atson H., N acije i države. G lobus, Zagreb, 1980. B. A nderson, Nacija: Z a m išlje n a z a je d n ic a , nAAT£2, B eograd , 1998.

19

Bošnjačka nacija

zasebnog “interdisciplinarnog pristupa” nacionalnom fenomenu, jer se on, kao višeslojan, i ne može jednodimenzionalno objasniti. Ne postoje sam o teškoće u definiranju nacije, već su i m nogobrojna pitanja me­ đusobnih odnosa konstitutivnih elemenata nacije:” odnosa nacije i religije, nacije i države, nacije i naroda, nacije i kulture, nacije i jezika... Na njih nije moguće dati odgovore jednom za svagda, već je neophodno iznova preispitati društveno-historijsku praksu, iz perspektive sadašnjeg razvojnog m om enta nacije i njezinog odn osa sa drugim socijalnim realitetima. Neophodno je da, i pored svih teškoća i ograničenja u definiranju slože­ nih društveno-historijskih fenomena, kakav je nacija, ovdje u najkraćim crtama pojmovno odredim o fenomene naroda i nacije. Zašto i naroda? Zbog toga što se vrlo često, ne samo u običnom, več i u znanstvenom govoru, ova dva različita oblika ljudske zajednosti, upotrebljavaju kao sinonimi. Pleme, narod i nacija su tri različite društveno-povijesne kategorije, u kojima se u različitim vremenskim periodima i na različitim geografskim prostorima dijalektički isprepliču etnička, vjerska, ekonomska, politička, kulturna i jezička dimenzija života čovjeka, kao biča zajednice. Pojedini autori dovode u sumnju samu mogučnost znanstvenog definiranja pojm a nacije.'® H. Seton-Watson iznosi sljedeći zaključak: “Tako sam prisiljen zaključiti kako nije m oguče postaviti 'znanstvenu definiciju’ pojm a nacije, a fenomen, ipak, postoji i postojat če. Jedino što bih ovdje mogao reči jeste da nacija postoji kad znatan broj ljudi u nekoj zajednici smatra da je tvori, ili se ponaša tako kao da je tvori.”'® Pojam narod u bosanskom jeziku ima više značenja. U najširem, podrazumijeva određenu ljudsku populaciju, koja nastanjuje određenu 17

18

19

20

“U d o sad ašn jo j teoretsk oj literaturi o naciji, i m arksističkoj i n em arksističkoj, kao njezini k on stitu en si n avode se: - teritorij, pri čem u se o n kvalificira kao 'k om pak tan ’, 'jed in stven ’ ili 'povezan '; - jezik, pri čem u se specificira da se radi o književnom ili povijesn o m jeziku koji razum iju i koriste svi p ripadn ici nacije; - ek on om sk o zajednLštvo, pri čem u se i on o različito definira; - zajedništvo kulture, 'n acion aln a k ultura’; - zajedništvo povijesne sudbin e, nacija kao sudbin ska zajednica, vezana tlom i krvlju; - zajedničko p orijeklo, zajednički preci kao jezgro etn ogen eze; - n acionalna psihička konstitucija; - n acionalni karakter; - n acionalna svijest; - politička kon stitu iranost (nacionalni pokret); - država, državnost. N ijedan o d ovih elem en ata ne d a se precizno definirati i svaki se m ože dovesti u pitanje. Nacije p o sto je i kad nem aju neke o d ovih elem en ata koji se navode kao konstituensi.” (S. Šuvar, S o cijalizam i nacije, Globus, Zagreb, 1988, 22. i 23 ) “Svi p ojm ovi u k ojim a se sem antički sažim a jed an cjelok u p n i p ro ce s ne daju se definirati, definirati se m ože sam o o n o što nem a p ovijesti” (F. Nietzche, navedeno p rem a S. Fočo, So cio lo g ija, Svjetlost, Sarajevo, 1998, str. 71.) Seton-W atson H., N a cije i države. G lobu s, Zagreb, 1980, str. 29.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

teritoriju: narod Podrinja, narod Bosanske Krajine, narod Turske i si. Drugo značenje ovog pojm a podrazumijeva bliže određenje. Njime se izražava socijalno-statusna pripadnost ljudi, naprimjer, “narod iz grada”, “narod sa sela”, “vrijedni narod”, “muslimanski narod”, “jevrejski narod”... Treće značenje termina “narod” označava pojam naroda na određenom stupnju etnogeneze.’" To je grupa ljudi određene teritorije, iste kulture i jezika, s vlastitim osjećajem zajedničkom pripadanju. Svaki narod ima vlastitu vjeru i običaje. Dakle, pojam “naroda” u našem jeziku ima različita značenja. Cesto se miješa sa pojmom nacija. Smatramo da to nisu sinonimi, ni po smislu, niti po terminološkom značenju. Narod’ ' je nacija u nastajanju, čiji je sa­ držaj dominantno etničke prirode. Nacija” je evropskog porijekla, ali nije samo evropska pojava. “Nacija je osobena visoko razvijena socijalno-kulturna i ekonomska forma ljudske zajednice (društva) nastala na onom stepenu svrsishodne podjele rada koja omogućuje šire povezivanje individua i društvenih grupa istog ili sličnog etnosa, sklopa svijesti, mentaliteta, jezika, psihonarativnog i religijskog opredjeljenja, čiji je cilj i težnja otjelovljenje u državi.’” * Ovim se pojmom označavaju formirane društvene zajednice, čija je svijest o zajedničkom pripadanju razvijena u svim dimenzijama ispolja­ vanja života kao društvene kategorije. Te dimenzije su: etnička, ekonomska, kulturna, vjerska i politička. U običnom govoru, pojmovi “narod” i “nacija” se često identificiraju.’®To se dešava i zbog nedovoljne semantičke ekspliciranosti termina. Ova se sinonimnost javlja usljed uproščavanja pojmova “narod” i “nacija” i njihovog svođenja na samo etničke elemente zajednice. “Narod” i “nacija” ne predstavljaju dva istoznačna pojma, iako u suštini označavaju genezu zajednosti određene društvene zajednice u njezinom razvojnom toku ka konačnom društvenom modelu organiziranosti ljudskog života. Za sociologiju nacije značajan je i termin «nacionalnost”, odnosno “nacionalna manjina.’” * Pod ovim pojmom podrazumijevat čemo dio več 20 21

22 23 24 25

E tn ogen eza je, najkraće rečen o, p ro ce s nastanka, razvoja i p o sto jan ja svakog naroda i nacije. “P o seb n a društven a zajed n ica koja čini prijelaz iz ro dovsk o-plem en sk e u nacionalnu zajed n icu ”. (A. Fiam engo, O snove opće sociologije, N arodn e novine, Zagreb, 1997, str. 224.) Lat. n atio, o z n ačav a ro d , sro d stv o , p le m e , sk u p n aro d a, h isto rijsk i form iran u , stabilnu zajednicu ljudi. I. Bakič, N a c ija i religija, B o sn a Public, Sarajevo, 1994, str. 11. Vidi: F ilozofsk i rječnik, M.H. Zagreb, 1965. god ., str. 271, Leksikon, JLZ, Zagreb, 1974, str. 656, i 662. “Pod n acionalnom m an jinom p odrazum ijeva se gru p a stanovništva koja ne p rip ada n arodu s kojim živi u zajedničkoj državi, več etnički čini sastavni dio d ru go g n aroda u drugoj državi, a koncentrisan je u pojedinim naseljima Ui područjima u dovoljnom broju tako da se m ože koristiti priznatim p osebnim pravima na u potreb u m aternjeg jezika u javn om sao b račan ju i na izražavanje svojih nacionalnih sp ecifičn osti” (R. Tubić, E n cik lo p ed ijsk i rječn ik m ark sističk ih p o jm o v a, V M asleša, Sarajevo, 1974, str. 284.)

21

Bošnjačka nacija

formirane nacije, koji, spletom historijske sudbine, živi na prostorim a na kojima stanovništvo druge nacije predstavlja većinu, organiziranu politički u državnu zajednicu. Kako vidimo, nacija je jedan od najsloženijih kolektivnih identiteta, čiji nastanak i razvoj čine najznačajnija pitanja razvoja savrem enih društvenih odnosa i procesa, kao što su odnos društvenih grupa unutar nacije, te odnos nacije prema drugim nacijama.

1.2. Osvrt na teorijske generalizacije o naciji Nacija je kompleksna, slojevita, višedimenzionalna i dinamična d ru štv en a pojava, čije izu čavan je zah tijeva u p o zn av an je sa svim relevantnim učenjima o njoj. Da bismo svestranije sagledali svu složenost nacionalnog fenomena, neophodno je, pored pojm ovnog određenja nacije, osvrnuti se i na dominantne generalizacije - učenja o naciji - i tako dublje i potpunije upoznati složenost cjeline nacionalnog identiteta. Teškoće oko tipologije teorijskih pravaca u objašnjenju nacionalnog fenomena su m nogobrojne.’® Ključno je pitanje, koje činioce uključiti kao određujuče u klasifikaciji određenih teorijskih pravaca? Možda je najispravniji put svakog autora, koji se ozbiljnije bavio pitanjem nacije, analizirati posebno, uvažavajući konkretne realnosti vremena u kome se određeno učenje javlja. Umjesto pojedinačnog predstavljanja autora, izvršit ćemo klasifikaciju pojedinih teorijskih učenja, sistematizirajući ih prem a dominantnim činiocima objašnjenja nacije:” a) subjektivno-idealističke teorije nacije, b) funkcionalističke teorije o naciji, c) etatističke teorije o naciji, d) kibernetsko-komunikacijske teorije o naciji, e) materijalističko-pozitivističke teorije o naciji, f ) islamska misao o naciji’®. 26

27

28

22

Poljski so cio lo g Jerzyj Witar bavio se problem atikom tip ologije u čen ja o naciji. Vidi: F r a g m e n t r a d a o s o c i o l o g i ji n a c ije , p r ije v o d , I d e je , b r o j 6 /7 2 , B e o g r a d , 23-47, Ne sm atram o ovu klasifikaciju i sistem atizaciju ni k on ačnom niti jed in o m ogućom , več prije svega kao jed an o d načina prezentiranja teorija o naciji, kako b ism o lakše razum jeli postavljeni zadatak. I p on u đ en i red oslijed je uslovan, te bi m o gao izgledati i drukčije, što znači d a prije n aveden a teorija ne označava prioritet u značenju i kvalitetu znanstvene sp ozn aje. Sm atram o da se u okvir ovih teo rijsk ih p ravaca m o že svrstati večin a u čen ja o naciji Istina, svjesni sm o d a svaka klasifikacija nosi u sebi o d ređ en e n edostatke i d a sa d rž i o p a s n o s t o d še m a tiz m a , ali, isto tak o , sv a k o m išlje n je m o g u č e je klasificirati, kako p o ob licim a svoga izražavanja, tako i p o sad ržaju činilaca koji m u daju obilježje i karakter.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

1.2 .3.. Subjektivno-idealističke teorije nacije

U ovu grupu teorija o naciji ubrajamo sva ona učenja koja naciju određuju kao duhovno-idejnu kategoriju. Značajniji predstavnik ovog teorijskog pravca je G. W Hegel’ ®. Apsolutni duh se u svom samokreianju i sam orealiziranju, po Hegelu, na određenom historijskom stupnju pojavljuje kao nacija. Nacionalni duh kao suština nacije se materijalizira u državi i bez nje ne može da postoji. Hegel o tome piše: “U egzistenciji jednog naroda jeste supstancijalna svrha da bude država i da se kao takva održi; narod bez državne tvorevine (nacija kao takva) zapravo nema povijesti, kao što su narodi prije stvaranja svoje države kao što drugi još i sada egzistiraju kao divlje nacije.”*" Hegel naciju ostvaruje u državi i, u zavisnosti od toga da li se ona realizira u državi ili ne, on nacije dijeli na historijske i nehistorijske. Nacije koje imaju svoju državu imaju i svoju historiju. One koje nemaju države nemaju ni svoje historije. Bez obzira na to što se nacija, po Hegelu, pojavljuje u sferi objektivnoga duha, zajedno sa prirodom , društvom kao totalitetom i državom, ona je, u suštini, u svojoj istinskoj subjektivnoj egzistenciji, samo određen stupanj u razvitku apsolutne ideje, dakle, duhovna kategorija. Nacija je, za Hegela, forma društvenog života, jedna razvojna faza u samorazvitku apsolutne ideje. Nalazeći u Hegelovoj filozofskoj misli svoje teorijsko izvorište, mnogi autori če kasnije odrediti naciju kao duhovnu i kulturnu zajednicu. I Žorž Gurvič objašnjava naciju iz “čistog um a”, određujući je kao duhovnu i kulturnu zajednicu. Među autore koji naciju određuju subjektivno-idealističkim elementima, kao što su svijest, mišljenje i osječaj pripadanja zajednici, svakako su i Max Weber i Ernest Renan. Iako idejno pripadaju austrijskom socijaldem okratskom pokretu, Otto Bauer i Karl Rener fenom en nacionaliteta objašnjavaju kulturom kao izrazom kolektivnopsihološkog obilježja nacije. Zanimljivo određenje nacije dao je Otto Bauer*'. Osobenost njegove teorije izvire iz stava da nacija, kao društveni fenomen, postoji u različitim oblicima od prvih početaka ljudskog društva do danas. Različiti su, po Baueru, oblici nacionalnog ispoljavanja u historiji. Iz prizme svog socijaldemokratskog idejnog opredjeljenja, on tvrdi da u klasnim društvima naciju čini sam o vladajuča klasa, te da če je tek u socijalističkom društvu činiti svi njegovi pripadnici. Bauer pokušava da izbjegne pozitivističko nabrajanje elemenata koji čine naciju, več ideju 29 30 31

G.W F. H egel, F ilo z o fija povijesti, N aprijed, Zagreb, 1966. E n cik lo p e d ija filo zo fijsk ih z n an o sti, V M asleša, Sarajevo, 1965. G,W F. H egel, E n c ik lo p e d ija filo z o fsk ih z n a n o s ti, V M asleša, S arajevo, 1965., str. 52. “N acija je n aro d n a cjelin a, u je d in je n a z a jed n ičk o m su d b in o m , k oja p o sje d u je zajednički karakter.” N avedeno prem a: Z. Lerotič, naveden o djelo, str. 182.

23

Bošnjačka nacija

nacije traži u relaciji vječite ljudske potrebe za pripadanjem. Za Bauera, nacija ima univerzalno ljudsko značenje. “Tako mi postavljamo, najprije, n am jesto običnog nabrajanja elem enata nacije, sistem - zajedničku historiju kao djelatni uzrok, zajedničku kulturu i zajedničko porijeklo sredstava njene djelotvornosti, zajednički jezik, opet kao posrednika zajedničke kulture, koji je u isti mah njen proizvod i proizvodi je .”*’ O no što jed n u naciju razlikuje od druge nacije jeste njen vlastiti nacionalni karakter, koga Bauer definira kao “zbroj obilježja po kojima se ljudi jedne nacionalnosti razlikuju od druge nacionalnosti.”** Odgovarajući na pitanja šta je nacija, francuski mislilac Ernest Renan, dajući joj veliko značenje u savremenoj povijesti čovječanstva, o d ređ u je je isključivo kao subjektivno-psihološku činjenicu. “Ništa m aterijalno nije tu dostatno. Nacija je duhovni princip, proizašao iz dub ok ih historijskih zapleta, duhovna obitelj, ne gru p a o d ređ en a konfiguracijom tla.”*® Nacija kao “moralna svijest”, za Renana, “rezultat je duge prošlosti napora, žrtava i odanosti. Kult predaka je od svih najelegantniji; preci su nas učinili time što jesmo. Herojska prošlost velikih ljudi, slave (mislim, istinske) društveni je kapital na kome se zasniva nacionalna ideja. Imati zajedničku slavu u prošlosti, zajedničku volju u sadašnjosti; učinjene velike stvari zajedno, htjeti ih još činiti, eto bitnih uvjeta da bi bio narod.”**

I.2.b. Funkcionalističke teorije nacije Analizirajući nastanak i razvoj američke nacije na prostoru SAD, mnogi autori uočavaju sasvim drukčije elemente koji utiču na formiranje nacije, nego što su to uslovi nastanka nacija u Evropi. Američki sociolog Talkontt Parsons*® formiranje američke nacije objašnjava političkom i ekonomskom uslovljenošću, u čijoj osnovi, kao integrirajući faktor, stoji zajednički sistem vrijednosti. Funkciju stvaranja osjećaja i svijesti o p rip a d n o sti n acion aln oj zajed n ici preu zim a norm ativni p ored ak , zasnovan na vrijednosnom sistemu slobode, jednakosti i ravnopravnosti građana. Tako se, po Parsonsu, nacija javlja kao asocijacija građana socijetalna zajednica. Kako Parsons smatra da je država cjelovit sistem. 32 33 34 35 36

24

N a v e d e n o p re m a: P. V ranicki, H is t o r ija m a r k s iz m a . N a p rije d , Z agre b , 1 9 6 1 , str. 263. O tto Bauer, P o ja m n acije, Politička m isao, Zagreb, 1/1983, str. 9 9 ­ E. Renan, Š ta j e n ac ija, Kulturni radnik, broj 6/1981, Prosvjetni sa b o r H rvatske, Z agreb, str. 104. E. Renan, n aveden o djelo, str. 104. O Parsonsovom shvatanju nacije op širn ije vidi: Teorija n ac ije Talkon ta P arso n sa, U: F. Saltaga, Sociologija, Pravni fakultet, Sarajevo, 1999, 83-91-

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

koji u sebe uključuje vrijednosni sustav i normativni poredak, te koja om ogućuje izgradnju nacije, ideja nacije se “u Parsonsa ne poklapa sa državom niti sa skupinom državljana - citojjena, već se gradi na zbiljskoj egzistenciji građana i na cjelokupnosti njihovih materijalnih interesa, d ruštvenih veza i duhovnih v rijed n o sti. Ako im n ed o staje o sječaj zajednosti u obliku vjere u isto etničko porijeklo u procesu stvaranja nacije taj če se momenat nužno izgraditi. Dakle, ono etničko, što neke nacije posjeduju na početku, nacije koje počinju kao političke zajednice postižu na kraju svoga razvitka.”*’ Bitne odrednice Parsonsove zajednice, shvaćene kao nacije, jesu jednakost i dobrovoljnost. Uviđamo nedostatke Parsonsovog funkcionalističkog teorijskog pristupa određenju pojm a nacije, gdje se asocijacija građana, umjesto kao zajednica, može shvatiti i kao ugovor slobodnih i u pravima m eđusobno izjednačenih pojedinaca. Osnovna slabost Parsonsovog određenja nacionalne zajednice ogleda se u pojednostavljivanju strukture nacije i njezinog svođenja na vrijednosni sistem društva, koji, izražen u normativnom poretku, čini integralnu funkciju nacije. Opravdano se postavlja pitanje, šta će se desiti sa nacijom, ako se promijeni vrijednosni sistem i normativni poredak. Posebno je pitanje da li zajedničke vrijednosti jednog društva mogu u sebi obuhvatiti cjelinu nacionalnog individualiteta. Iako sistem zajedničkih vrijednosti ima ulogu u stvaranju nacionalnog zajedništva, on, sam po sebi, ne m ože biti odlučujući i jedini faktor nastanka nacije. Svaka nacija svoju egzistencijalnu osnovu temelji u cjelokupnoj višeslojnoj strukturi društvenog bića, koje utiče ne samo na izrastanje nacionalnog individualiteta, već i na izgradnju vrijednosnog sistema same društvene zajednice. Stejin Rokan nastoji naciju definirati ne sam o kao asocijaciju građana, već i kao kulturnu zajednicu. “Ono što odlikuje sve nacije zapadne, srednje i istočne Evrope, za razliku od prekookeanskih ili nacija koje se izvode iz države, jesu odlike zasebnog kulturnog života, postoja­ nje snažne vjere u zajedničko etničko porijeklo, iz čega su rođene svijest i volja za sam ostalnošću”.*® Evropske nacije, prema S. Rokanu, nastaju uzrokovane teritorijalno-kulturnim uslovima, koji se konkretno ispolja­ vaju kao odnos centra i periferije. Nacionalna zajednica, po Rokanovom shvatanju, prevazilazi okvire asocijacije građana, povezanih zajedničkim vrijednostim a, i u sebe uključuje etničke, jezičke i druge kulturne osobenosti, koje tek tada asocijaciju građana transformiraju u naciju.

37 38

Z. Lerotič, naveden o djelo, str. 67. Z. Lerotič, naveden o djelo, str. 83.

25

Bošnjačka nacija

I.2.C. Etatističke teorije o naciji M eđuzavisnost n acionalnog i državnog fen om ena uslovila je nastanak različitih etatističkih učenja o nastanku i razvoju nacija. Ovim učenjima zajedničko je to što državi daju odlučujuću ulogu u razvoju nacija.*® Teoretičari etatističkog puta konstituiranja nacije državljanstvo p ro g la ša v a ju n a c io n a ln o šč u . N azivi p o je d in ih m e đ u n a ro d n ih organizacija, kao što su United Nations (Ujedinjeni narodi), izražavaju identifikaciju države i nacije, jer su članovi Organizacije ujedinjenih nacija države, a ne nacije svijeta. Kod elaboriranja etatističkih učenja o naciji, sm atram o značajnim istači razliku izm eđu učenja an glosakson sk og porijekla*" i etatističkih učenja materijalističke idejne orijentacije. Zajedničko je i jednom i drugom pravcu što nastoje da izbrišu granice između nacije i države, tako što države, odn osn o građane državljane jedne države, raznim m etodam a transform iraju u nacije. Najizrazitije proglašavanje države nacijom ostvareno je u tzv. teorijama “socijalističke nacije”®'. Utemeljivač ove teorije je J. Y Staljin. “Teorija 'socijalističke nacije’ kao teorija 'nacije novog tipa’, polazi od toga da naciju u kapitalizm u stvara buržoazija, jer su u njenim rukam a sredstva za proizvodnju, a u socijalizmu država, jer je ona opunomoćenik društva, tj. radničke klase, da upravlja sredstvima za proizvodnju.”®’ Staljinistička interpretacija nacije proističe iz političko-ideološke namjere Staljina da se pod formom stvaranja “sovjetskog naroda” ostvari dominacija ruske nacije nad ostalim malobrojnim nacijama novostvorene sovjetske države. To je oblik državnog nacionalizma koji putem centralizovanog državnog aparata provodi n ajm n ogob rojn ija nacija jedn e države, vršeći asim ilaciju i ugnjetavanje životne snage i duhovnog života drugih malobrojnih nacija. Sličan takav proces odvijao se i na prostorima obiju prethodnih Jugoslavija, kada se zagovaranjem državnog jugoslavenstva odvijao proces negiranja bošnjačke i makedonske nacije. “Stoga je državna nacija rezultat zahtjeva moći jedne zbiljske neposredne i osjetilne zajednice, koja centralizirajući državni aparat ostale zajednice nastoji aneksijom ili stapanjem lišiti njihove sn age i životn osti i učiniti sastavn im d ijelo m sv o jeg a o sje tiln o g a materijalnoga i duhovnog života. Jedna nacija tako ubija druge nacije.”®* 39 40

41 42 43

26

O m eđuzavisnosti o d n o sa nacije i države vidi u: D, Janjić, D ržava i nacija, Inform ator, Zagreb, 1987. Izvrstan rad o m eđuzavisnosti n acionalnog i državnog razvoja u svjetskim razm jeram a dao je H ugb Seton W atson u knjizi N acije i d rž av e - isp itiv a n je p o rije k la n a c ija i p o litik e n ac io n a liz m a, G lob u s, Zagreb, 1997. O teoriji “socijalističke n acije” op širn ije vidi u: M uham ed Kešetović, N a c ija u so ci­ ja liz m u , Press Kliping, B eograd , 1978, 69-94. M. Kešetović, naveden o djelo, str. 71. Z. Lerotič, n aveden o d jelo , 56. i 57.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

Kada sa današnje vremenske distance posmatramo pokušaje izgra­ dnje nadnacionalnih tvorevina kao što su “sovjetska nacija”, jugoslave­ nstvo i si., pod pritiskom birokratskog aparata države, jasno vidimo uzaludnost i nem ogućnost vještačkog uobličavanja nacija. Država, iako u pojedinim konkretnim društveno-historijskim primjerima ima značajnu ulogu u formiranju nacija, ne mora uvijek biti njihov konstituens.®® No, istina je da međuzavisnost nacionalnog i državnog postoji, te je neopho­ dno precizirati te međuodnose. Nacija je ta koja na svom razvojnom putu, zbog svojih potreba, izgrađuje državu, kao oblik vlastite političke egzi­ stencije, kao izraz vlastite političke samosvijesti. Nacija je visoko organi­ zirana društvena grupa, čija bi egzistencija bila dovedena u pitanje kada ne bi bila organizirana i kao politička organizacija - država. Svaka država je u biti nacionalna država, jedne ili više nacija ne sam o po imenu nacije koja se organizirala za svoje potrebe, več i po karakteru ekonomskih, kulturnih, duhovno-idejnih i drugih odnosa koji u njoj vladaju. Država je na svim nivoima nosilac i zaštitnik raznovrsnih nacionalnih interesa. Nacija izgrađuje državu da bi preko njezine organizacije racionalno izrazila, ostvarila i zaštitila svoje interese. Zaštita nacionalnih interesa istinski je moguća samo ako se ostvaruje na racionalno organiziran naćin. Državna struktura, sa mnogobrojnim strukturnim podsistemima, pruža svestranu mogučnost razvoja nacije u svim dimenzijama svog ozbiljenja. Uloga države u nacionalnom razvoju postaje sve značajnija sa porastom nivoa tehničko-tehnološkog razvoja društva. U novim uslovima država postaje odlučujući i usm jeravajući faktor društvenog razvoja. Razrješenje mnogih nacionalnih problem a odvija se u okviru državnih institucija. Uslove i pretpostavke nacionalne integracije obezbjeđuje i država. Ona je instnjm ent i uslov da se od spoljnih uticaja zaštiti nesmetan razvoj nacije kao socijalnog sadržaja države. Koliko je država određujući faktor u samom konstituiranju nacije u nauci vladaju podijeljena mišljenja. Pojedini autori smatraju da je država ta koja isključivo utiče na izgradnju nacija kao vlastitog socijaln og supstrata.®* “U uslovima duboko porem ećene tradicionalne društvene ravnoteže autarkičnog seosko-plemenskog ili polufeudalnog društvenog 44

45

“D ržava nije konstitutivni elem en t nacije. N acija kao politička zajed n ica ne m ora steči državnu form u da bi egzistirala i p rosperirala. Kao što m n oge nacije nem aju sv o je države, tako im am o n acije koje im aju više d r ž a v a ...” (S. Šuvar, O d n o si u v iše n a cio n a ln im z a je d n ic a m a u sav rem en om svijetu, K om unist, B eograd , 1981, str. 16.) Ističem o sljedeče autore kao izrazite prim jere ovakvog m išljenja: a) N. Poulantzas, D ržat;«, vlast, so cija liz a m . G lobu s, Zagreb, 1981. b) H. G um plovič tak o đ er egzistenciju nacije vezuje za egzistenciju države, c) M. Weber, P riv re d a i društvo. I, Prosveta, B eograd , 1976. O različitim oblicim a uticaja država na form iranje nacije u svijetu op širn ije piše: Seton-W atson H , N a cije i države. G lobus, Zagreb, 1980.

27

Bošnjačka nacija

uređenja - nije moguće bez savremene države, a takva država je u prin­ cipu nacionalna država, ili - možda tačnije za date uslove država koja formira naciju”®®. Kada je u pitanju uloga određene države, u našem slučaju Bosne i Hercegovine, “historijski gledano, nema nikakvog naučnog osnova da se Bošnjaci, Srbi i Hrvati proglase konstitutivnim nacijama. Historijska je istina da te tri nacije nisu konstituisale Bosnu i Hercegovinu kao državu, već da je B osna kao hiljadugodišnji prostor, na kome je nekoliko stolječa egzistirala i istoim ena m eđunarodno priznata država, k o n stitu isala te tri dan as p o s to je ć e n a c ije ”®’ (istakao A. Đ .). I Enver Redžić, raspravljajući o dokum entim a ZAVNOBIH-a, tvrdi: “Da postojeće etno-konfresionalne zajednice u Bosni i Hercegovini - Srbi, Bošnjaci i Hrvati nisu stvorile Bosnu, jer je Bosna od njih starija, što znaći da Srbi, Bošnjaci i Hrvati nisu konstituirali Bosnu, već da su u Bosni oni nastali i formirali se kao posebni etnosi.”®® Naciju, kao višeslojnu, društveno-historijsku egzistenciju, dijalektički integriranu na materijalnom, kulturnom i idejnom nivou, neophodno je staviti u širi kontekst društveno-historijskog posmatranja. Odnos države i nacije nije jednosmjeran, niti se proces njihova susretanja odvija samo u jednom smjeru. Nacije i države, kao “žive” socijalne egzistencije, dvije velike i dinamične društvene grupe, posmatrane kao društveni odnos, međusobno se uslovljavaju, to jest njihov interakcijski odnos je uvijek uzročno-posljedičan u oba smjera. Nacija izgrađuje državu, kao svoj neophodni instrument, pom oću koga organizirano, na najvišem političkom nivou, ostvaruje neophodne funkcije samozaštite, proizvodnje, kulturnog i idejnog razvoja. Formirana država, u zavisnosti od konkretnih društveno-historijskih uslova, utiče na tok formiranja i razvoja nacije. U odnosu nacija-država, nacija je živi, aktivni subjekat, a država opunomoćeni, organizirani politički instrument nacije. Dovršeni proces formiranja nacije ogleda se u njenom organiziranju kao države. Država je izraz nacionalne samosvijesti, močni čuvar nacionalne slobode i svili nacionalnih interesa. Iako se ne mogu poistovijetiti svi historijski slučajevi u svakom vremenu i u svakom prostoru društveno-historijske zako­ nitosti razvoja nacija, jasno se vidi da sve nacije, i mnogobrojne i malobro­ jne®®, jesu rezultat, između ostalog, interakcijskog odnosa nacije i države. 46 47 48 49

I’

U

28

Najclan Pašić, N a cio n a ln o p ita n je u sa v re m e n o j epohi, Radnička štam pa, B eograd , 1973, str. 31. O m er Ibrahim agić, B o sn a i B o šn ja c i, d r ž a v a i n a r o d k o ji su tr e b a li n esta ti, Svjetlost, Sarajevo, 1995, str. 71. E. Redžić, P ogledi iz an tiisto rije. K rug 99. Sarajevo, 2001, str. 198. U d o sad ašn jo j term inologiji, često se u potreb ljavao term in velike i m ale nacije, da bi se izrazila statistička v rijed n o st o d re d e n e nacije. Sm atram o to neadekvatn im izrazim a, te ćem o zato u potreb ljavati izraze m n o go b ro jn e i m a lo b ro jn e n acije. Veličina i sn aga jedn e nacije ne m jeri se isključivo b rojem njenih pripadn ika, n ego o n a izvire iz u ku pn e n acionalne kulture i sn age ideja, koje nacija u svaja kao vlastitu u n u trašn ju sadržinu.

Osvrt na teorijsko naslijeđe o naciji

Ako bismo prihvatili jednostranost u posmatranju odnosa države i nacije, te državi dali značaj dominantnog nacionalnog konstituensa, kako onda objasniti nestanak sa historijske scene močnih višenacionalnih država, kao što su Austro-Ugarska, SSSR, SFRJ, Čehoslovačka? Svjedoci smo da su sve one nestale i da se nisu mogle održati i pored močnog aparata državne prisile. Zašto se to desilo? Bivši Sovjetski savez nije mogao formirati “sovjetski narod”, a ni obje bivše Jugoslavije nisu mogle formirati jugoslavensku naciju. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina kao državna tvorevina, ona je u svim vremenima, do današnjeg dana, bila država bosanskih naroda u onolikoj mjeri koliko su oni u pojedinim historijskim periodima bili u stanju da je izgrađuju kao svoju. U onim periodima svog postojanja, kada su bili, zbog vanjskih faktora, onemogućeni da je izgrađuju, borili su se za uspostavu nacionalnih institucija, kako bi izrazili vlastitost postojanja u Bosni i Hercegovini. Države nem aju povijest izvan povijesti egzistencije društvenih grupa, koje ih tvore, m eđu kojim a etno-konfesionalne i nacionalne društvene grupe imaju izuzetno značajnu ulogu. Istina, nacionalne države djeluju kao močni instrumenti ubrzavanja procesa integracije elemenata zajed n ičk o g života u jedin stven o n acion aln o biče. Država pom aže o sm re n ju nacionalnih ciljeva, između kojih je jedan od najvažnijih onaj da se nacija organizira i kao država. Dakle, nacije formiraju vlastite države u određenim društveno-povijesnim prilikama, dok u drugim prilikama države konstituiraju nacije.*" Primjere kakvi su američka i švicarska nacija smatramo još nedovršenim procesima i usvajamo stav da “je u američkom narodu anglo-saksonska zajednica svojstva svoje narodne zajednice učinila svojstvima američke nacije.”*'

I.2.d. Komunikacijsko-kibernetičke teorije o naciji Od pojave teorijskog prom išljan ja o faktorim a koji utiču na nastanak i razvoj nacija, sredstvima komuniciranja se pridaje veliki značaj. Sa napretkom znanstveno-tehnološke revolucije dolazi do prom jena u m eđuzavisnosti pojedinih činilaca u cjelokupnoj društvenoj strukturi. Različiti sistemi društvenih zajednica dobijaju ne samo drukčiji značaj u 50

51

“Za naciju je država najviša form a njene političke organiziran osti i najjači instru­ m ent zaštite njenih interesa, p rem a drugim sp oljn im interesim a. Za državu je nacija glavni m oguči izvor unutrašn je društvene kohezije iz koga o n a nastoji d a crpe svoju sn a g u i n osilac o p šte g interesa čiji je on a form aln i i zvanični p red stavn ik .” (N. Pašič, N a c io n a ln o p ita n je u sav rem en o j epohi, Radnička štam pa, B eograd , 1973, str. 70.) Z. Lerotič: n aved en o djelo, str. 57.

29

Bošnjačka nacija

sklopu cjeline sistema, nego i novu ulogu u uticaju na nastanak i razvoj nacije. Poznata je činjenica da je jezik osnovno sredstvo komuniciranja među ljudima, ali istovremeno i integrirajuči faktor određene društvene grupe. No, sa razvojem ljudskih zajednica, razvijali su se i usavršavali i različiti oblici komuniciranja među ljudima. Rezultat takvog razvoja jeste, pored jezika, razvoj i drugih oblika komuniciranja.*’ Kibernetička** i druge teorije, koje se bave izučavanjem komunikacijskih sistema, znatno su doprinijele objašnjenju uticaja jezika na formiranje nacija. Razmatrajući teorijski značaj djela Karla Deutscha, Zvonko Lerotič ga definira kao kibernetsko-komunikacijski model*® i smješta u tzv. sistemske teorije o naciji. Mi smatramo da se ovdje ne radi ni o kakvom zasebnom modelu, več o cjelovitom teorijskom mišljenju koga sm ještam o u grupu onih učenja o naciji koja komunikacijskim sredstvima daju odlučujuću ulogu u nastanku nacija. Ne možemo prihvatiti ni imenovanja pojedinih teorija “sistemskim”, bez obzira na to što one veliki značaj daju sistemu kao takvom. Svaka sociološka teorija je sistemska u manjoj ili većoj mjeri. Nijedna teorija ne tvrdi da, naprimjer, grad, preduzeče, partija, država, narod ili nacija nisu određeni sistemi, sastavljeni od različitih podsistema. I sam jezik, kao sredstvo komuniciranja među ljudima, predstavlja sistem glasovnih znakova, koji su, opet, rezultat raznovrsnih sistemskih rješenja cjelokupne egzistencije čovjeka i njegove društvene zajednice. Karl Deutsch naciju određuje kao zajednicu, u čijoj se osnovi nalazi, kao o d ređ u ju ća, kulturno-kom unikacijska kom ponen ta. Za osnovu svog prom išljanja on uzim a stav Noberta Wienera koji kaže: “Komunikacija je cement koji stvara organizaciju. Komunikacija sama osposobljava grupu da ima zajedničko mišljenje, da zajednički promatra i d a z a je d n o d je lu je . Sva so c io lo g ija z ah tijev a raz u m ijev an je komunikacija”**. Deutsch, u objašnjavanju nastanka nacija, ističe značaj društvenog centra koji svojom društvenom, ekonomskom, kulturnom, informacionom i drugom koncentriranom moči utiče na okupljanje oko sebe stanovništva periferije. On im enuje pet “građevnih blokova”, pom oču kojih se izgrađuje sam ostalnost nacije i ostvaruje nacionalni identitet. To su: “1. institucije, klase i kaste, 2. kulturni centri i civilizacije. 52

53

54 55

30

O so ciološk om asp ek tu izučavanja, razvoja, u lo ge i zn ačaja sred stav a m asovn og kom uniciranja vidi u: A. Todorovič, S o c io lo g ija m aso v n ih k o m u n ik a cija . Gradina, N iš, 1974. go d . U istoj knjizi T odorovič kaže: “Z akon k o m u n ik acije o b u h vata elem entarne oblike razm jene m aterija kroz asimilaciju i disim ilaciju, zatim preko jezika m eđu ljud sk u kom unikaciju, tj. sve oblike m aterijalne, du ševn e i duhovne p otrošn je i razm jen e.” (str. 18.) O u lo zi i zn ačaju k ib e rn e tik e k ao siste m a tsk e z n a n o s ti vidi: N o b e rt W iener, K ibern etik a ili u p ra v lja n je i k o m u n ik a c ija k o d živih b ić a i m a šin a , ICS, B eograd, 1972. Z. Lerotič, navedeno d jelo , str. 116. N avedeno prem a: Z. Lerotič, naveden o djelo, str. 118.

Osvrt na teorijsko naslijeđe o naciji

3. struktura naselja i populacije, 4. jezične zajednice, standardni jezici i dijalekti, 5. tržište, pokretljivost, monopolistička konkurencija, bogatstvo i institucije.”*® Svi ovi elementi rezultat su cjeline nacionalnog života nacije, a ne samo uslovi njezinog nastanka. Analizom ovih elemenata, njihovih sadržaja i načina djelovanja, m ožem o otkriti karakter jedne z a je d n ic e (n acije), sp o lja šn ju m an ifestaciju u n u trašn je so cijaln e egzistencije, određene duhovnom snagom nacije, a ne posm atrati ih sam o kao uslove nastanka nacije. Nacija je, kako je shvata komunikacijskok ib e rn etsk a teorija Karla D eutsch a, ni “v rijed n o sn o pozitivn a, ni v rije d n o sn o negativna, on a je, jed n o stav n o , sistem in fo rm acija i komunikacija i sistem upravljanja, koji sam sebe izgrađuje, u skladu sa zahtjevima modernizacije savremenog društva, i koja svoju funkciju izvodi iz sve večeg značaja sis-tema komuniciranja i kontrole...”*’ Je z ik u kao sred stv u k o m u n ik acije, ali i kao izrazu cjelin e d ru štven og biča nacije, m nogi autori*® davali su značajnu u logu u formiranju i razvoju nacija. Nasuprot ovakvom mišljenju, ima autora*® koji smatraju da sam jezik nije, niti može biti konstituens nacije. Problem čemo lakše razumjeti, ako u najkraćim crtama odredimo značenje jezika, kao komunikacijskog sredstva, ali i kao ukupnosti socijalnog, historijskog i kulturnog izraza jedne društvene zajednice. No, prije toga, pogledajm o kako autori objašnjavaju ulogu jezika u formiranju nacija. U dosadašnjem teorijskom naslijeđu o naciji, smatra se da je veoma značajnu ulogu u njenom formiranju na zapadnoevropskom prostoru upravo imao jezik. Nacija se definira kao “zajednica jezika”. Jezik pripada naciji, a ne nacija jeziku. Jezik nema samostalnu egzistenciju, niti može da postoji izvan okvira plemena, naroda i nacije. Suština jezika nije u n jegovoj govornoj strukturi, več izvire iz vlastitosti i kon kretn osti egzistencije nacionalne zajednice kojoj pripada. Jezik je uvijek nacionalna svojina jedne ili više nacija. Tek kao formirana tvorevina, poslije svog imenovanja imenom nacije kojoj pripada, i čiji je izraz, postaje opče dobro, kojim se, ali samo kao komunikacijskim sredstvom, mogu koristiti i ljudi drugih nacija."Nacija i jezik postali su neraskidivo isprepleteni. Svaka nacija koja drži do sebe mora imati jezik, ne samo kao sredstvo komuniciranja, 'narodni govor’ ili 'dijalekt’ nego sasvim razvijen jezik. Sve što je manje od toga označava naciju kao nedovoljno razvijenu.”®" I nacija i jezik su konkretne tvorevine. Odnos nacije i jezika sličan je odnosu nacije i države. Nacija je subjekat, proizvođač jezika. Nacija svojim govornim izrazom, u datim 56 57 58 59 60

Z. Lerotič, n aveden o djelo, str. 117. Z. Lerotič, navedeno djelo, str. 119. Izm eđu ostalih, p om en im o O tto B au era, Karla Kautskya, Ajnera H augen a, Staljiina. M ax 'Weber, Jerzy Wiatr, Zvonko Lerotič, Edvard K ardelj. A jner H augen , D ijalek t, je zik , n a c ija . Kultura, br. 25, B eograd , 1974, str. 81.

31

Bošnjačka nacija

historijskim okolnostima, izražava karakter i ukupnost svoga življenja. Sa prom jenom unutrašnjih egzistencijalnih (socijalnih, ekonomskih, kulturnih, religijskih) uslova života nacije, mijenja se i izražajna suština jezika. Jezik o m se izražava cjelin a d ru štv e n o g hica zaje d n ice. U bosanskom jeziku ima niz primjera kojima se može na konkretan način pokazati uslovljenost jezika, ne kao vanjskog obilježja nacije, več kao autentičnog izraza, razumijevajuče suštine konkretnih uslova i načina života u određenim društveno-historijskim okolnostima. Jezik®' uvijek prati historijski tok razvoja nacije i autentično izražava sadržaj cjeline nacionalnog biča, koji u potpunosti razumije sam o vlastita nacija. Bez obzira na to koliko jezika ima na svijetu,®’ egzistencija svakog je vezana za egzistenciju vlastite nacije. Sasvim suprotno stanovište zastupa Skender Kulenovič, koji kaže: “U našem poim anju jezici su postali samostalne egzistencije, mi svaki jezik participiramo u prvom redu kao taj i taj, a ne kao toga i toga naroda jezik, nacionalna pripadnost jezika otišla je pri tome u zasjenjak: kad kažemo francuski jezik, onda mislimo u prvom redu na takav i takav, na taj jezik pa tek onda na jezik Francuza, Belgijanaca i Švajcaraca; engleski jezik isto tako vidimo u prvom redu kao određenu jezičku strukturu, pa tek potom kao jezik Engleza i Amerikanaca (jezička pripadnost ne podudara se uvijek sa nacionalnom), pa ova činjenica sa svoje strane baca svjetlo na jezik kao samostalnu egzistenciju.”®* Posebno pitanje predstavlja negiranje postojanja bosanskog jezika u društvenoj misli bivše Jugoslavije. To je rezultat negiranja postojanja bošnjačke nacije. Bosanski jezik mnogo se više razlikuje od srpskog i hrvatskog jezika nego što se ta dva jezika (srpski i hrvatski) m eđusobno razlikuju. To je zbog razloga što pojedini specifični oblici izražavanja sadržine bošnjačke nacionalne bitnosti upotrebljavaju izraze, koji su teško prevodljivi na srpski, hrvatski ili koji drugi jezički izraz. Navedimo samo neke: džemat, mahala, merhamet, sevdah, dženaza, sinija, dimije, zar, nanule, jelek, dugum, džezva, šiljte, serdžada, saz, bestilj, gurabije, hošaf, halva, sutlija, beričet, sedžda, halal, haram itd. Ova leksika izražava dijelove sadržaja života bošnjačke nacije, utemeljene i izrasle iz slavensko-islamske simbioze, kao jedne od osnovnih karakteristika bošnjačke nacije, i nema adekvatne jezičke izraze u srpskom i hrvatskom jeziku, jer u tim kulturama i životnim sadržajima ne postoje takve egzistencijalne sadržajnosti. 61

62 63

32

O značaju o d n o sa jezika i nacije op širn ije vidi u: - E. H a l i l o v i č , k a o f u n d a m e n t id e o lo šk o -p o litičk o g i k u ltu rn o g k o n stitu ­ isa n ja nacije, - R. B u g a rsk i: J e z i k i n a c ija , (S v esk e , br. 5 -6 /1 9 8 4 , In stitu t za p ro u č a v a n je m eđunacion alnih o d n o sa MSC CK-a SKBiH, Sarajevo, 1984.) “Živa je istin a d a na to p itan je n em a o d go v o ra, ili b a r n em a ni je d n o g koji bi izrazio jedn u tem eljnu provjeru .« (Ajner H augen, n aveden o djelo, str. 7 4 )” S. K u le n o v ić , Im e j e z i k a , iz a b r a n i e s e ji IV, V. M a s le š a , S a r a je v o , 1 9 7 1 , 303-304.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

I.2.e. Materijalističko-pozitivističke teorije o naciji Iako je većina marksističkih teoretičara nacije u određivanju i definiranju nacionalnog fenomena polazila od društvene podjele rada, kao osnove na kojoj se nacija temelji, postoje značajne razlike u tome i m eđu njima. M arksističko-m aterijalističko poim anje nacije izvire iz njegovog osnovnog teorijskog polazišta u poim anju čovjeka i ljudske historije.®® Cjelokupna Marksova teorijska analiza ostaje na nivou analize materijalnih uslova proizvodnje čovjeka i društva, te iz toga stava izvire i njegovo poimanje nacije kao zajednice rada. Analiza građanskog društva XIX stolječa zapadne Evrope, tačnije Engleske, predm et je Marksove analize. On društvo uvijek posm atra kao klasno, podijeljeno na dvije suprotstavljene klase: klasu vlasnika kapitala (buržoazija) i klasu vlasnika radne snage (radnička klasa). Za Marksa je primaran odnos klasa-nacija, a ne individua-nacija, jer cjelokupnu historiju ljudskog društva shvata kao historiju klasnih borbi. U svakoj naciji, po Marksu, postoje dvije nacije, jer dvije različite klase izražavaju dva različita klasno-nacionalna interesa. Do ovakvog se zaključka i može doči, ako se u analizi društva ostane samo na nivou ana­ lize ekonomske strukture društva. Svaka društvena grupa, i sama nacija, mnogo je složenija pojava od svoje ekonomske strukture i ne može se sam o njom e objasniti. Nacija je povijesna sam obitnost, nužni izraz čovjekovog biča da živi u zajednici. Ako se nacionalnost svede na klasnost, a ljudska historija na historiju klasnih borbi, što čine Marks i marksisti, onda se neminovno i čovjek, kao univerzalno biče prirode i historije, svodi na materijalizirano biče rada, a ne na slobodno biče, čija je sloboda određena i uslovljena samom prirodom postojanja, kome su rad i odnos sa drugim ljudima put i način izražavanja života kao takvog. Istina, ima autora®* koji smatraju da je u Marksovoj analizi političke ekonomije sadržana opča osnova za cjelovito teorijsko objašnjenje nacije. Ovo mišljenje dolazi upravo od marksističkih mislilaca, koji smatraju da je prim jenjivost M arksove kritike političke ekonom ije m oguća kao univerzalna metoda za one društvene fenomene za koje Marks nije dao gotov instrumentarij i rješenja za praktičnu upotrebu. Ma koliko Marks konkretno izvršio analizu ekonomskih osnova engleskog društva XIX vijeka, njegova društvena teorija u m nogom e je utopistička, jer razvoj

64 65

D etaljn ije o M arksovom sh vatan ju čo vjeka i h isto rije vidi u: V Korač, M a rk s i sa v re m e n a so cio lo gija, BIGZ, B eograd , 1976, 191-213. D. Stripič, M a r k so v o p o im a n je n acije, N aše tem e, Zagreb, br. 7-8/1986, 1008-1013-

33

Bošujačka nacija

ljudskog društva posmatra iz iluzorno osmišljene zajednice, koja tek treba da se ostvari. Ta zajednica je buduće komunističko društvo. Zato su za njega i postoječe društvo, i nacija, i država samo surogati u odnosu na ilu zorn u b u d u ću kom u n ističk u zajed n icu lju d i. “U d o sa d a šn jim surogatim a zajednice, u državi itd. postojala je lična sloboda samo za individuume, koji su se razvijali u odnosim a vladajuče klase, i samo ukoliko su bili individuumi vladajuče klase. Prividna zajednica u kojoj su se individuumi dosad ujedinjavali stalno se nasuprot njima osamostaIjivala, jer je bila ujedinjenje jedne klase nasuprot druge.”®® Za Marksa je nacija spoljašnja manifestacija građanskog društva kao globalnog društva®’ , a država se javlja kao unutrašnja struktura tog istog društva.®® Tačno je da nisu sinonimi pojmovi društvo, nacija i država, te da predstavljaju tri zasebna, m eđusobno uslovljena i povezana sadržaja, ali sc njihovi odnosi bitno razlikuju od načina na koji ih interpretiraju Marks i Engels. Nacija nije spoljna manifestacija nikakvog društva. Ona je subjekat koji egzistira u društvenom sadržaju zajednice kao takve, dok je država organizirani politički supstrat nacije, pom oču koga se nacija izražava kao samosvojna društveno-politička zajednica. Shvatanje nacionalnog kao klasnog određenja usvojili su nastavljači Marksovog učenja: Engels, Lenjin, Staljin, Kautski i Kardelj.®® Razlika izm eđu njih se o g le d a u tom e kom e ili kojoj gru p i m aterijalnopozitivističkih elem enata daju prednost pri objašnjenju nacionalnog fenomena. Dok Marks naciju shvata kao nužan oblik - spoljnu formu postojanja klasnog industrijskog društva, dotle Engels pokušava da je što više pozitivistički definira. Pozitivizam Engelsa u definiranju nacije najbolje se ogleda u definiranju uslova nacionalne egzistencije. Za Engelsa je nacija određena kompaktnom teritorijom, brojem pripadnika nacije, jezikom i naciona­ lnim osjećajem , koga on definira kao sim patiju m eđu pripadnicim a nacionalne zajednice. Kompaktnost teritorije i broj pripadnika za Engelsa su uslovi nacionaine egzistencije’". Ono što je neophodno istači, kada se govori o Engelsovom određenju nacije i poimanju rješavanja naciona66 67 68

69 70

34

K. Marks, F. E n g e l s . rad o v i, N aprijed, Zagreb, 1961, str. 398. G lobaln o društvo uvijek je sk u p o d ređ en ih konkretnih društvenih cjelin a u kom e parcijalne društvene cjeline ispoljavaju svoju zajed n ost. “G rađ an sko društvo ob u h vaća cjelo k u p n o m aterijaln o sao b raćan je individuum a u n u tar o d ređ en o g stu p n ja razvitka proizvodnih snaga. O no obuhvaća čitav trgovački i industrijski život je d n o g stu p n ja i utoliko prelazi državu i naciju, iako on o, s druge strane, sp o lja m ora isticati nacionalnost, a iznutra se m ora organizirati kao država.” (K. Marks, F. Engels, navedeno djelo, str. 358.) Navodim o sam o ona im ena koje sm atram o najznačajnijim marksističkim teoretičarim a nacije. F. Engels, N jem ački se ljačk i rat, R evolucija i k o n trarev o lu cija u Njem ačkoj, Naprijed, Zora, Zagreb, 1973, str. 191.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

Inih odnosa, jeste stav o velikim i malim nacijama. Prema Engelsu, velike nacije su sposobne za život, dok male nisu.’ ' U ovim Engelsovim stavo­ vima nalaze se i osnove kasnijih staljinističko-hegemonističkih metoda u rješavanju nacionalnih pitanja u bivšoj imperijalističkoj socijalističkoj tvorevini ruskog naroda, imenovanoj kao SSSR. Staljinovo učenje o naciji, i teorijski i praktično, zloupotrebljava instrumentarij države da bi ostvario svoj koncept stvaranja socijalističke nacije - sovjetskog naroda, in­ k orp oriraju ći u tu ideju preim enovan koncept velikoruskog h ege­ monizma. Djelujući u sasvim drugim uslovima i u drugom vremenu, Lenjin se mnogo više bavio nacionalnim pitanjem nego njegovi idejni učitelji Marks i Engels. Vrlo malo se zadržavao na pitanju definicije nacije, a mno­ go više pažnje je posvećivao pitanjima konkretnih drušrveno-historijskih i ekonomskih uslova nacionalnih pokreta. On uočava značaj nacionalnog pitanja u savremenoj epohi i pokušava iznaći rješenje ravnopravnosti među nacijama.” Nacija i nacionalno pitanje, za Lenjina, nisu izdvojena pitanja iz cjeline pitanja preobražaja društva njegovog vremena. Rješenje nacionalnog pitanja vidi u rješenju potpune ravnopravnosti nacija, a to je ujedno i put preobražaja cijelog društva u zajednicu slobodnih ljudi. Da bi se to postiglo, Lenjin definira teoriju o pravu nacije na sam oopre­ djeljenje, čije rješenje traži u konkretnijim društveno-historijskim situaci­ jama. Največi doprinos njegovog učenja o naciji sastoji se upravo u stavu o pravu nacije na sam oopredjeljenje. Polemišuči sa Buharinom, Lenjin kaže: “Naš program ne smije govoriti o sam oodređenju trudbenika, jer je to netačno... Izbaciti sam oodređenje nacija i staviti sam oodređenje trudbenika sasvim je nepravilno, jer takvo stanje ne vodi računa s kakvim teškoćam a, kakvim vijugavim putem ide diferenciran je un u tar na­ cija. . .Svaka nacija m ora dobiti pravo na sam oo d ređ en je... ako rekosmo da ne priznajemo nikakvu finsku naciju, nego samo radne mase - to je najveća budalaština. Ne priznati ono što jeste - nije m oguče: ono če svojim p ostojan jem natjerati na priznavanje, (istakao A. D .)”’ * Lenjinov stav o pravu nacije na sam oopredjeljen je i danas je aktuelan, prije svega u ostvarivanju slobodnog razvoja malobrojnih nacija i 71

72 73

“Sve p ro m jen e (na karti E vrop e) k oje trebaju p otrajati o p će n ito bi m o rale biti utem eljen e u n aporu d a velike i za život sp o so b n e evropske nacije d ob iju sve više istinske n acionalne granice k oje se o d ređ u ju jezikom i sim p atijam a ljudi, d o k u isto vrijem e ruine o d n aroda, k oje se nalaze tu i tam o i k oje su n e sp o so b n e za nacionalni život trebaju biti apsorb iran e o d velikih nacija tako d a p ostan u njihov d io ili d a održe seb e kao etn ografske spom en ik e bez političkog zn ačaja,” (navedeno p rem a Z. Lerotič, n aved en o djelo, str, 30.) O pširn ije; Nijaz D urakovič, A ktueln ost Len jin ove m isli o n a c io n a ln o m p ita n ju , O slob o đ en je, Sarajevo, 1983. Lenjin, VI., O n a c io n a ln o m i k o lo n ija ln o m p ita n ju , (Zbornik), N aprijed , Zagreb, 1958, 361-363.

35

Bošnjačka nacija

nacionalnih manjina. Analizirajući konkretnu društvenu sm rn o st Rusije početkom 20. stolječa, Lenjin ispravno uočava velikorusku hegemoniju u odnosu na neruske narode, te uočava i zaključuje da u takvim m eđuna­ cionalnim odnosim a nijedna nacija nije u mogučnosti da se slobodno razvija. “Može li biti slobodan narod koji tlači druge narode? Ne. Interesi slobode velikoruskog stanovništva zahtjevaju borbu protiv takvog tla­ č e n ja ...”’ ®Posm atrana iz pozicije bošnjačke nacije i njezinog daljeg razvoja, posebn o je aktuelna Lenjinova m isao o jačanju imperijalnih tendencija velikih prema malim nacijama, te njegova beskompromisna borba za pravo svake nacije na slobodan i miran razvoj. “Da bi razne nacije slobodno i mirno živjele zajedno ili se razilazile (kad im je to zgodnije), stvarajući razne države, zato je potreban potpuni demokratizam za koji se zalaže radnička klasa. Ni jedn om privilegija, ni za jedn u n a c iju , ni z a je d a n je z ik , ni n a jm a n je g tla č e n ja , ni n a jm a n je n epravednosti prem a nacionalnoj manjini! (istakao A. Đ ,)”’ * Kako još uvijek nisu otklonjene velikodržavne pretenzije bošnja­ čkih susjeda prem a državi Bosni i Hercegovini, kao jedinom životnom prostoru Bošnjaka, koje u sebi sadrže potpuno negiranje bošnjačke nacio­ nalne samobitnosti, to je Lenjinova misao o pravu svake nacije na sam osta­ lan, slobodan i miran razvoj neprevaziđena formula m eđunacionalnog komuniciranja. Jedan od mislilaca koji je temeljito izučio marksističku filozofsku i socijalnu misao, te joj istovremeno dao značajan doprinos, ali i najjaču kritiku sa pozicija antimarksizma, jeste poljski filozof Lešek Kolakovski. Uviđajući n edostatke u m arksističkom poim anju povijesti, društva, društvene strukture i načina društvenog preobražaja, Kolakovski, neka, prije svega Marksova, viđenja društvenih fenomena naziva utopističkim,’® te upučuje na analogiju marksizma i religije, odnosno filozofije i religijskih doktrina. Kolakovski želi da pokaže kako je u marksizmu, kao i u drugim savremenim nereligioznim mišljenjima, prisutno teološko naslijeđe.” 74 75 76

77

36

V I. Lenjin, O p r a v u n ac ije n a op red jeljen je, iz knjige Socijalizam i n acio n aln o pitanje, školska knjiga, Zagreb, 1997, .str. 96. 'Ni-ATks-Eogeis-hcn jm , N a cio n a ln o p ila n je. Svjetlost, Sarajevo, 1975, str. 54. “Ali i glavne osobine kom unističkog d aištv a također su preuzete iz rom antičarskog n aslijeđa. O sn ovn a o sob in a M arksove u to pije je vjera d a če u b u d u čem društvu svako p osredovanje izm eđu jedinke i društva biti ukinuto. Svi m ehanizm i - racionalni i iracionalni - uspostavljeni izm eđu jedinki nestaju; država i pravo, kao i narodi, također nestaju; jedinka se dobrovoljno poistovječuje sa zajednicom , prin uda postaje izlišna, izvori konflikta se g a se .” (L. Kolakovski, Tokovi m ark sizm a, tom I, BIGZ, B eograd, 1980, str. 491.) “Tražeći an alogiju izm eđu h riščanske i m arksističke dogm atike, K olakovskom je više stalo d a otkrije uzroke, načine i form e deform acija izvornih doktrina, n ego da p ok aže bliskost njihove origin aln osti.” (Risto Tubic, Izm eđ u k la sič n o g m a rk siz m a i njegovih fu n k c ija k a o p o lilič k e ideologije, naveden o djelo, str. 508.)

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

Najdalje u pozitivističkoj interpretaciji nacije među marksističkim misliocima otišao je Edvard Kardelj. Kardeljev pozitivizam ogleda se u p rec izn o m n a b ra ja n ju ele m e n a ta koji o d re d u ju n aciju , a to su kompaktna teritorija, jezik i bliska etnička i kulturna srodnost uopče. Svim ovim elem entim a osnovu čini “društvena p od jela rada epohe kapitalizm a.” “Pojava nacije je specifična manifestacija društvenog života na tem elju i u okviru odredene kulturno-jezičke zajednice, tj. istorijski uslovljena sinteza određenih socijalno-ekonom skih faktora i etničke strukture. Nacija je, dakle, specifična narodna zajednica nastala na osnovi društvene podjele rada epohe kapitalizma, na kompaktnoj teritoriji i u okviru zajedničkog jezika i bliske etničke i kulturne srodnosti uopšte.”™ Kardelj ne uspijeva da dopre do same srži nacije, več je poima i određuje kao kolektivni empirijski individuum. Društvenu podjelu rada realizira i određuje čovjek, prem a svojim ljudskim potrebam a u odnosu prem a prirodi i socijalnom okruženju. Istina, društvena podjela rada čini čovjeka zavisnim u proizvodnom smislu od drugog čovjeka, upućenog jednog prem a drugom , ali bez obzira na nacionalnu p rip ad n o st. Kada bi društvena podjela rada bila faktor koji isključivo čini osnovu nacije, u visoko razvijenom industrijskom društvu, sa visokim stepenom društvene podijeljenosti rada, do sada bi nestalo pojedinih, bar malobrojnih, nacija ili bi uveliko več bila u toku faza formiranja jedinstvene nacije, među, od društvene podjele rada zavisnim, društvenim grupam a. Kompaktnost te rito rije , ta k o đ er je re lativ an p o ja m i o d re đ e n je ste p e n o m kom unikacijske veze u svim aspektim a u datom vrem enu. Prostor Zapadne Evrope več duže vremena je teritorijalno kompaktan i sa aspekta društvene podjele rada i sa aspekta komunikacija. No, ni jedna se nacija ne o d riče sv o g n a cio n a lite ta . Čak i u Š v icarsk o j, je d in stv e n o m ekonomskom, državnom i teritorijalnom prostoru ne dolazi do nestajanja pojedinih nacija. Nije li on d a n acija egzistiraju če, bivstvujuče, sam osvo jn o i samosvjesno zajedništvo po sebi i za sebe,™ čije se karakteristike - obilježja mijenjaju u zavisnosti od samorealizacije nacionalnog biča u prostoru i vremenu u kome ona egzistira. 78 79

E. Kardelj, R a z v o j slo v e n a čk o g n a c io n a ln o g p ita n ja , K om unist, B eo grad , 1973, str. 35. Raspravljajuči o izvorim a nacije, Đ. Sokolovič iznosi vrlo zanim ljivo m išljenje: “Mi sm o skloni tvrdnji d a n ajdu b lji izvori n acio n aln o g iden titeta ne m ogu biti ni u kakvom socijalnom obliku, n ego se nalaze n egdje du b ok o u ljudskoj prirodi. Nacija je, p o svem u sudeči, p ojava su i generis i, kao takva, i p o red sličnosti sa drugim so cijaln im p o javam a, niti je n astala razvojem drugih so cijaln ih en titeta, niti se pojm ovno sa njima može porediti.” (Đ. Sokolovič, N acija p rotiv n arod a, Sypressforlang, O slo, 1997, str. 167.)

37

Bošnjačka nacija

I.2.f. Islamska misao o naciji U razum ijevanju i objašnjavanju složenih društvenih pojava i tvorevina kao što su narodi i nacije, neophodno je, na današnjem stepenu razvoja znanstvene misli, konsultirati i islamsku misao. Prije nego što ukažemo na odnos islamske misli prema naciji, neophodno je istaći da je i kršćan stv o, i iz n jeg a izrasla kršćan ska m isao, p rije svega u zapadnoevropskom civilizacijskom prostoru, bilo faktor uobličavanja nacionalnih zajednica, ali dalo i doprinos u teorijskom rasvjetljavanju njihovog nastanka i razvoja. Več je Sveti Augustin kršćansko društvo odredio kao dualističko, zasnovano na dvije vrste ljubavi, koje se na političkoj ravni realiziraju kao zem aljska i kršćanska država. Toma Akvinski, je d a n od zn ačajn ih k ršćan sk ih m islilaca, n astav ljaju ć i aristotelovsku m isao o čovjeku kao političkom biču, ističe da, pored društvenih i političkih elemenata, i kršćanske vrline (vjera, ljubav, nada) odlučujuče utiču na oblikovanje društvenih zajednica, odnosno utiču na karakter i društvenih sadržaja i na oblike društvenih formi. Jedn a od osobenosti razvoja zapadnog društva jeste razvoj nacionalnih država. Taj razvoj u dobroj m jeri pom ogla je i kršćanska crkva. Tako “je p ap a Inocencije 111 u svojoj znamenitoj (kasnije tako često spominjanoj) buli izrekao maksimu rex imperetaor in regno suo (1202); on je unaprijed blagoslovio suverenitet nacionalnih država koje su se tek rađale.”®" O dualističkom karakteru zapadn og društva, koji se ogleda u pom oči crkvene vlasti svjetovnoj legitimaciji nacionalnih država i, s druge strane, nastojanju form iranih nacionalnih država za odvajanjem od vrhovne vjerske vlasti, možda se najjasnije izražava Jen o Szues, stavom o paradoksima koji pripadaju evropskoj dinamici razvoja.®' Istina, u b o san sk o h erceg o v ačk o j so c io lo šk o j m isli, k o ja se intenzivnije razvija posljednjih pedeset godina, islamska misao malo je korištena u objašnjavanju društi^enih pojava, procesa i tvorevina. Ovom prilikom mi se nečemo zadržavati na pojedinačnim mišljenjima o naciji koja dolaze od islamskih mislilaca,®’ več čemo pokušati da u najosnovnijim 80 81

82

38

Bibo-HMSZAr-Szilcs, Regije evropske p ovijesti, N aprijed, Zagreb, 1995, str. 168. “Na parad ok salan je način Kristov n am jesnik dodjeljivao kraljevim a p u n oću vlasti’ (plen itu do p otestatis), k oja se u ovoj p oslanici b arem n ačeln o krila, dok je s druge strane još načelno svaku svjetovnu vlast sm atrao papinskim vazalom: duhovna vrhovna vlast upućivala je svjetovne vlasti na p o tp u n o laičku legitim aciju; univerzalna vrhovna m oć blagoslovila je nacionalne države - k oje su u brzo zatim razorile univerzalizam , d o k je m eđu njim a najjača, francuska, p oslije je d n o g stolječa srušila i sam o duhovno vrhovnišU'O u osobi Bonifacija Vlll. Ovi plodni paradoksi op et pripadaju sam o evropskoj din am ici.” (Bibo-H uszar-Szucs, n aveden o djelo, 168-169 ) U b o sa n sk o h e r c e g o v a č k o j so c io lo šk o j m isli n e p o s t o ji ni je d n o siste m a tsk o zn an stven o d jelo koje fen om en n acion aliteta ob jašn jav a koristeći se islam skom m išlju kao teorijskim polazištem .

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

crtama izložimo stav islama®* prema problemu nacionaliteta, koristeći se ku r’anskim mišljenjem. Islam se prvenstveno obraća čovjeku kao ličnosti i bez razumi­ jevanja suštine čovjeka, njegovog porijekla i društvene uloge nemoguće je shvatiti bilo koji oblik društvene zajednosti, kao forme i načina čovjekovog ispoljavanja individualnosti, ali i kolektivnog individualiteta - nacionalne određenosti. “Razvijajući kod ljudi osječaj ličnosti, islam isto tako zahtijeva da se oni osjećaju kao članovi zajednice kojoj pripadaju. To se vidi u svim njegovim propisima, i vjerskim i svjetovnim, odnosno vjerskim kao svjetovnim . V ršenje sa la ta je uglavnom kolektivno. Hodočašće je još očitiji primjer, jer se vjernici koji putuju sa svih strana svijeta, susreču na jednom istom mjestu. Kolektivni aspekt posta se očituje u činjenici da se on održava istovremeno za vjernike čitavog svijeta... u kolektivnoj solidarn osti p osto ji jedn a sila koju ti isti ljudi pojedinačno n em aju ”®®, (istakao A.Đ.) Čovjek je stvorenje jedinstvene supstancijalne vrijednosti, različitih rasa, jezičkih izraza kao i različitih oblika kolektivnih karakteristika i obilježja.®* Određivanje čovjeka kao stvorenja, čija je unu­ tarnja priroda jasno definirana i određena, ne znači da islam poriče historičnost u razvoju ljudskog društva. Postupnost u razvoju čovjeka i oblika njegove društvenosti eksplicitno je naglašena na više mjesta u Kur’anu®®. Bitno za poimanje nacionaliteta u islamu, kao historijskog oblika ljudske društvene zajednosti, jeste izvorno jedinstvo postojanja svega postojećeg. Bez obzira na sveukupnu raznolikost oblika postojanja života, sva stvorenja imaju jedinstveni izvor u svom Stvoritelju. “Osnovna odrednica islama koja dominira odnosom čovjeka prema sebi i prema drugim ljudima jeste tewhid. Ovaj temeljni islamski koncept omogućava takav odnos prema jednom Bogu koji isključuje sličan odnos prema bilo kome ili bilo čemu drugom. Kako je tewhid širok pojam , ovdje podvlačim njegovo značenje slo b o d e u sm islu em ancipacije od podčinjavanja drugim . Čovjek je slobodan, jer ne duguje nikom osim Stvoritelju, nezavisan je od svega drugog, a zavisan sam o od Njega, (istakao A. Đ.) U toj slobodi su svi ljudi jednaki, bez obzira na rasu, spol i vrijeme u kojem žive. Tewhid znači emancipaciju čovjeka od stanja nedostojnih njemu, kao što su pasivnost, podražavanje ili svođenje životnih aktivnosti na puku biološku egzistenciju”.®’ 83

84 85 86 87

Uz u važavanje p o jm a islam a kao u niverzaln e i sveobu h vatn e istine b ez ostatk a, cjelovite u teorijsko-praktičnom sm islu, ovdje ga uslovno ograničavam o na p ojam teorijsko-znanstvene misli u najširem značenju tog pojm a. M u h a m ed H a m id u lla h , U vod u isla m , M e đ u n a ro d n a o r g a n iz a c ija z a p o m o ć m uslim anim a BiH, Z agreb 1993, str. 48. “I jed an o d dokaza Njegovih je stvaranje n eb esa i zem lje i raznovrsnost jezika vaših i b o ja vaših: to su zaista p ou k e za sve koji zn aju ” (KXX:22) XXXII:4, 111:157. V1I:54 H aris Silajdžič, Isla m i h u m a n iz a c ija sa v re m e n o g d ru štv a , u zborn iku E tik a u islam u , Islam ska zajednica, Zagreb, 1990, str. 49.

39

Bošnjačka nacija

Za ispravno razumijevanje čovjekovog svijeta i njegove društve­ nosti neophodno je razumjeti islamsko poimanje jedinstva egzistencije, izražene u različitostima konkretne realizacije. “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stv^aramo i na narode i plem ena vas dijelim o da biste se upoznali (istakao A.Đ.). Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah uistinu sve zna i nije Mu ništa skriveno.”®®Čovjeku, kao jedinstvenoj vrsti života na zemlji, upućivana je u kontinuitetu jedna istina, duhovnost i idejnost, sadržana u kontinuitetu objava. Sveobuhvatnost islama nije apstraktna, več konkretna i ispoljava se kao historijska konkretnost plemena, naroda, nacija, religija, kultura, država i drugih, čovjeku imanentnih, društvenih sadržaja i oblika.®® Islam se na društ­ venom planu kao jedinstvenost, cjelovitost i sveobuhvatnost uvijek ispoljavao u elementima islamske civilizacije, čiji su nosioci plemena, narodi i nacije, u zavisnosti od vremena i prostora, na kojem se, pod uticajem islama, oblikovala njihova kolektivna identifikacija i, unutar nje, vlastita duhovna egzistencija, kao osnovna suština. Postoji jedan Stvoritelj, jedinstven proces stvaranja jedinstvenog čovjeka kao vrste, shvaćene kao ljudski rod, podijeljene na plemena, n arode i nacije, jedinstvene duhovno-idejne suštine, kao duhovnog izvorišta. Pojavni svijet se na nivou čovjekove društvenosti pojavljuje kao konkretna historija, društveno-historijska praksa, konkretnih plemena naroda i nacija. Kur’an o tome govori nedvosmisleno na više mjesta. Pomenimo samo neke narode koje pominje Kur’an: Bizantinci®", Sabejci®', narodi Sabe®’ , narodi Madana®*, Ada®®, Semuda®*, Luta®®, Izraelci®’ i drugi. Pojam društvene zajednice, onako kako se ona susreće u islamu, bitno se razlikuje od zajednice shvaćene zapadn oevropskim pojm ovnim izrazom nacija. Koncept Umme - islamske zajednice, nije prost društveni kolektiv koji se udružuje da bi ostvario neki praktični cilj. Nju ne karakterizira ni zajednički teritorij, ni jedinstven jezik, ni nacionalna država. Islamska zajednica Umma je zajednica pojedinaca - ljudi, koje veže zajednička vjera, bez obzira na to kojoj rasi i državi pripadali i bez obzira na to kojim jezikom govorili, Umma je i “vanvremenska” zajednica. Svi sljedbenici 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97

40

X LIX :13 XX1:22, VI1:168 X X X :2 11:62 XXVII:22, XXXIV:15-21 VII:85-93 V II:65-72 V II:73-79 VII:80-84 11:40-86, 93. 100, 122, 246-251

Osvri na teorijsko naslijede o naciji

ideje islama, kao načina i prakse života i vjerovanja, pripadnici su islamske zajednice. Umma, dakle, nije nadnacionalna zajednica, ona to ne može ni biti, jer principi jedinstva Umme i nacionalne zajednice nisu isti. Umma se temelji na iz^'ornom učenju islama i javlja se pn^enstveno kao moralna kategorija,®® dok je evropski koncept nacije definiran prvenstveno kao ekonomska, politička i jezička zajednica. Svaka zajednica teži osn^arenju ideje na kojoj je utemeljena. Zajednica definirana kao Umma ostvaruje kur’anske principe jednakosti medu ljudima, bez obzira na rasu, jezik, porijeklo i državnu pripadnost. “Povijesna je činjenica da duhovno zajedništvo Arapa počiva na konceptu Umme, zajednice islama, pa tek onda na zajedništvu jezika i kulture. Čak i iranska revolucija, i pored izražene nacionalne iranske svijesti o posebnosti i povijesno utemeljene iranske duhovnosti, sebe naziva islamskom revolucijom, za razliku od pahlevijanskog kon cepta iranizm a, koji nikada nije p ostao zbiljska politička odrednica.”®® Šta je sa poimanjem nacije u islamu? Islam je jedinstven, integralan i nedjeljiv duhovni, socijalni, ekonom ski, kulturni, m oralni i politički subjekat. Sa tog stanovišta promatrano, svi pripadnici islama čine jedinstvenu društvenu zajednicu. To je tako, ako pojm imo islam kroz prizmu pojm ovnog kategorijalnog aparata zapadnoevropskog znanstvenog načina mišljenja. Ako islam i naciju pojmimo s pozicije islamskog motrišta, kao slobodu čovjekovog izbora načina života u zajednici u konkretnim periodima i prostorima historijskog hoda, on da pojam nacije, shvačen kao oblik čovjekove društvenosti i povijesnosti, nije suprotan islamu. Iskustvo historije i savremena stvarnost jasno nam govore da su stvoreni i čovjek i narodi. Istina, nacija nije isto što i Umma kao islamska zajednica, ali nije ni društvena tvorevina suprotstavljena islam skom poim anju čovjekove društveno-povijesne prakse. Islam su prihvatali različiti narodi u različito vrijeme i pod različitim društvenim okolnostima. Zbog tih razloga, u prošlosti, ali i danas se univerzalna islamska zajednica ispoljava kroz svoje društveno-historijske dijelove - konkretnosti, kao, naprimjer, albanska, bošnjačka, egipatska, iranska, turska i dr. Možemo slobodno reči, islam kao duhovnost se materijalizirao u određenim narodima - nacijama u prostoru i vremenu. To je konkretni historijski tok islama. Ni jedna od nacija ne živi vlastiti islam, več islam kao univerzalnu idejnost, različito i pojedinačno realiziranu u konkretnoj društveno-povijesnoj praksi. Nema nacionalnih formi islama: alžirskih, bosanskih, turskih..., ali zato ima, na usvojenim vrijednostima i normama 98

99

“A roditeljim a d o b ro č in sn o činite, i rođacim a, i siročadi, i sirom asim a, i kom šijam a bližnjim , i k om šijam a, daljnim , i drugovim a, i putnicim a-nam jernicim a, i onim a koji su u vašem p o sje d u .” (IX:36) H. Silajdžič, n aveden o djelo, str. 54.

41

Bošnjačka nacija

islama, različitih naroda, nacija i plemena, koji se m eđusobno razlikuju kao društveno-historijske grupe, sa značajnim razlikama i specifičnostima realizacije vlastitog života u različitim klimatskim, jezičkim, tradicijskim, običajnim, kulturnim i zavičajnim osobenostim a. Lokalne kulture, kao izraz konkretnih uslova života, uticale su na to da ne postoji monolitni islam sk i id en tite t izražen u je d in stv e n o m n a cio n a lite tu , več se univerzalnost islama u društveno-povijesnoj praksi realizira kao različitost naroda i nacije. Ta različitost plemena, naroda i nacija ne znači da islamski identitet, kao jedinstvo i princip vjere, ne izražavaju svi islamski narodi nacije, pojedinačno i parcijalno, u zavisnosti od konkretnih društvenih i povijesnih uslova.

1.3. Odnos nacije i religije Je d n o od ključnih pitanja o b jašn jen ja nacije, kao sadržaja i fenom ena savrem enog društvenog života, jeste razjašnjenje složenog odnosa nacije i religije. Problem jeste upravo u tome kako se taj složeni društveni odnos manifestira u konkretnim društvenim sredinama. Za razumijevanje odnosa nacije i religije smatramo značajnim istači mišljenje Ištvana Biboa (1911-1979), mađarskog politološkog mislioca, o nastanku i razvoju evropskih nacija i modernom nacionalizmu. On u svom djelu Bijeda istočnoevropskih malih država’'^'-' iznosi nekoliko originalnih i značajnih stavova o postanku evropskih nacija. Bibo, s pravom, konstatira da, p ored toga što je nacija karakteristična zajednica Lvrope, proces njenoga nastanka jedan je od najvažnijih političkih procesa u Lvropi. On ne dijeli mišljenje većine teoretičara da je nacija tvorevina tek 19- i 20. stolječa,'"' Bibo početak nastanka evropskih nacija vezuje za raspad Rimskog carstva, čije naslijeđe izm eđu sebe dijele pojedine ugledne dinastije.'"’ Lrancuska revolucija, smatra Bibo, nije uzrokovala nastanak nacija u Lvropi, več su njezini glavni rezultati “demokratizacija kolektivnih osječanja” i “rađanje modernog patriotizma.” Kako su nacije, kao oblik zajedništva, nastale stolječima prije Lrancuske revolucije, a subjektivni nosioci nacionalnog zajedništva u početku bili kraljevi i ugledne dinastije, kasnije 100 101

1 02

42

I. B ibo, B ije d a istočn oevrop sk ih m a lih d rž a v a , u: B ibo-H uszar -S ziics; Religije evropsk e povijesti, N aprijed, Zagreb, 1995. “Nije tačno d a su se nacija i nacionalizam rodili s Francuskom revolucijom i da su n acije o p ć e n ito n astajale p o d o k riljem građ an sk ih revolu cija. Z bilo se, naim e, sam o to da su se politički p rocesi vezani uz naciju pretvorili u m asovne pokrete, a o sjećaji vezani za naciju u m asovn e o sje ć a je ,” (Bibo-H uszar-Sziics, naveden o djelo, str. 13.) “Proces oblikovanja evropskih nacija p očin je u 5. i 6. stolječu n e. iz onih germ anskih k raljevin a k oje su. p red v o đ en e p o jed in im u gled n im d in astijam a, m eđ u so b om podijelile n aslijede Rim skog carstva.” (Bibo-H uszar-Szucs, navedeno djelo, str. 14.)

Osvrt na teorijsko naslijeđe o naciji

plemstvo, ono što se s Francuskom revolucijom mijenja jeste “snažan prodor intelektualnog i građanskog sloja, trećeg staleža, u nacionalne okvire (koji traju neprekidno do kraja srednjeg vijeka) poprimio je u doba Francuske revolucije preko noći oblik pobjedonosnoga stupnja u posjed, i taj nadasve upečatljiv doživljaj rađa moderan nacionalni osječaj.’” "* Za razliku od Zapadne i Sjeverne Evrope, Bibo konstatuje da je u Srednjoj i Istočnoj Evropi bila sasvim druga situacija u oblikovanju nacija. Na drukčiji tok nacionalnog razvoja u ovim dijelovima Evrope uticali su prodor Osmanlija, koji su razbili postoječe nacionalne okvire, i carstvo Habzburgovaca, odnosno Austrougarska država, tvorevina koja je, kako kaže Bibo, “u Srednjoj i Istočnoj Evropi definitivno pom rsila puteve oblikovanja država i nacija.”'"® Bez obzira na to što su imale različita p ov ijesn a iskustva nastanka u o d n o su na zapadn oevropske nacije, srednjoevropske i istočnoevropske nacije, smatra Bibo, uobličila su dva odlučujuća činioca: država kao politički pojam'"* i povijest,'"® a nikako jezik,'"’ kako to misle neki teoretičari. Uz uvažavanje značajnog Bibovog doprinosa rasvjetljavanju nastanka i razvoja nacija u Evropi, posebno njegov doprinos objašnjenju razvoja mađarske, poljske i češke nacije, ne možemo, a da ne istaknemo njegovo neuočavanje, moglo bi se reči, neprepoznavanje nastanka i razvoja bošnjačke nacije, kao jedne od evropskih nacija. Kad nabraja srednje i istočnoevropske nacije'"® Bibo nigdje ne spominje bošnjačku naciju, niti bosansku državu, iako za nju, služeći se njegovom metodologijom, neosporno postoje podaci, kao i za srpsku, hrvatsku, bugarsku, litvansku i druge nacije i države koje nabraja. Možda se odgovor na Bibovo nepominjanje Bošnjaka, kao nacije, i države Bosne, odnosno Bosanskog kraljevstva, krije u činjenici njegove interpretacije “evropskog krščanskog vazaliteta (feudalizm a).”'"® Kako se 103 104 105

Bibo-H uszar-Sziics, n aveden o djelo, 16. i 17. Bibo-H uszar-Sziics, naveden o djelo, str. 18. “M oderna ideja nacije jest p ar excellen ce politički p ojam : njezina p olazn a točka je d ržav n i ok vir k oji n aro d , e n e r g ijo m d e m o k ra tiz iran ih n ac io n a ln ih m a so v n ih osjećaja, želi zap o sjesti i sm atrati ga svojim .” (Bibo-H uszar-Sziics, n aveden o djelo,

10 6

“O no što od lu čn o uobličava jedn u naciju jest u pravo takav niz povijesnih doživljaja. Točna je, dakle, često isticana tvrdnja sljedbenika ideje o sred n joistočn oevrop sk im povijesnim zajednicam a da jezik nije, sam p o sebi, činilac koji stvara naciju - več d a je to jed in o povijest.” (Bibo-H uszar-Sziics, naveden o djelo, 22-23.) “Onih nekoliko nacija (Slovaci, Letonci, Estonci, Albanci) za koje nam se na prvi p o g le d m ože učiniti d a su ro đ en e na čisto jezičnoj osnovi, takođe nisu n astale 'o k u p ljan jem ’ ljudi istog jezika, več p o sred stv o m povijesnih doživljaja i p ro c e sa .” (Bibo-H uszar-Sziics, n aveden o djelo, str. 22.) “Večina ovdašn jih nacija: p o ljsk a, m ađ arsk a, češka, grčka, ru m u n ska, b u garsk a, hrvatska, srpska, litvanska, im ale su tijekom dugih stolječa povijesti svoje državne ili p o lu d rž a v n e o rg a n iz a c ije i v la stitu p o litičk u sv ije st.” (B ib o -H u sz a r-S z iics, naveden o djelo, str. 22.) Bibo-H uszar-Sziics, naveden o djelo, 101.

21 - 2 2 .)

10 7

108

109

43

Bošnjačka nacija

dom in antn a b o san sk a sredn jovjekovn a d uh ovnost - u čenje Crkve bosanske - smatralo u katoličkoj Evropi “herezom”, i kako kod dobrih Bošnjana nije bilo klasičnog sveštenstva i redovniŠD'^a, to je najvjerovatnije dalo povoda Išrv^anu Bibou da zaključi da, ako nije bilo sveštenstva i redovništva u Bosni onakvog kako je bilo u drugim društvima i državama, nije bilo ni organizirajučeg subjekta nacionalne zajednice. Prihvatanje islam a od večine pripadn ika učenja Crkve b osan sk e, sa dolaskom O sm anskog carstva, um n ogom e je prom ijen ilo povijesn u praksu i povijesno iskustvo Bošnjaka, ali i bosanskog društva kao multireligijskog i multietničkog prostora u kome se uobličavala bošnjačka nacija. U odnosu na susjedne kršćanske narode, to je bila sasvim nova povijesna situacija i najvjerovatnije predstavlja drugi činilac koji je onemogućio Ištvanu Bibću da uoči samosvojni put nastanka i razvoja bošnjačke nacije. Odnos između nacije i religije nije “pravo!inijski”, niti je uvijek na istom horizontalnom nivou, več je taj odnos mnogostruko interakcijski isprepleten na različitim nivoima i različitim stepenim a intenziteta, u zavisnosti od stepena razvijenosti svake od navedenih pojava."" Posebno značajno pitanje u razrješavanju odnosa između nacije i religije jeste određenje karaktera ove dvije pojave. Da li je moguče govoriti o dvije pojave koje se nalaze u istoj društvenoj ravni, ili je, pak, riječ o dvije pojave koje, iako su konkretizirane u društvu, ne nose isti nivo društvenosti? Kada govorimo o naciji, onda s pravom govorimo o društveno-historijskoj pojavi, koja je, kao oblik ljudske zajednosti, imala svoje prepoznatljive razvojne stepene. S druge strane, kada govorimo o religiji,'" uvijek trebamo imati na umu da ona, kao društvena pojava, u sebi uvijek sadrži i svoje metadruštveno 110

111

44

O pširnije vidi u: N. D uraković, K on troverze o n ac io n a ln o m i n ac io n a listič k o m , C en tar za društvene aktivnosti RK SSO BiH, Sarajevo, 1987. S.Vrcan, D ilem e so cija lističk o g p r is tu p a o d n o su religije i n acije. Kulturni radnik, Zagreb, br. 1/1984, 29-39. D. Jan jić, Z a k ritičk o p o im a n je religije i n acije, K ulturni radnik, Z agreb, br. 1/ 1984, 51-60, Religija (lat. religio) vjera, vjeroispovjest, religijski vjeroispovjedni, religiozan, predan vjeri, p o b o žan , b o go m o ljačk i, b o g o b o ja z a n (B. Y1a\\ć , R ječn ik stra n ih riječi, Zora, Z agreb, 1958. go d ., str.1075) “Religija je 1) u čen je (o n astanku sveta, m estu čoveka, društva i p riro d e u njem u itd.) ili kognitivna doktrina; 2) im a kom p en zato rsk u funkciju (p ru ža sred stva n ad o k n ad e za stvarne p rilagođ en osti, u teh a u d u h u ); 3) ima kom unikativnu funkciju (om ogućava op šten je vernika sa B o go m i m eđu so b om ); 4) ima regulativnu funkciju (reguliše p on ašan je sistem om vrijednosti, norm i i pravila p o n a ša n ja ); 5) im a in tegrativn u u lo gu (sim b o ličk a p o v e z a n o st član ova versk e za jed n ice ); 6) o n a zad o v o ljav a em o cio n aln e p o treb e (za sig u rn o šč u , duševnim m iro m ...); 7) on a ima profetsku funkciju (pruža etičke ideale i izaziva kritiku društva sa stanovišta tih ideala, a o n d a i m o gu čn o st nem ira); 8) o n a im a legitim acijsku funk­ ciju (opravdava društven i p o red a k i o d ređ en a p o n ašan ja); 9 )o n a d aje lični identitet i identifikaciju sa g ru p o m (uz naciju najjača g ru p a i g ru p n a svest) (Đ. Šušnjič, Je d n o s tr a n o ta čn e teorije, So cio lo g ija, B eograd , 1988, br. 2-3, str. 233.)

Osvrl na teorijsko nasltjeđe o naciji

značenje, odnosno ima svoj metafizički sadržaj. Nemoguće je govoriti na istovjetan način o razvojnim stepenima religije i nacije. Religija je, u suštini, od drušn^a neovisno objavljena duhovnost čovjeku, koja se društveno realizira kao konkretni religijski sadržaj u društvenom životu ljudi. Dakle, kada govorimo o odnosu nacije i religije, uvijek trebamo imati na umu da govorimo o dva autentična društveno-idejna fenomena i sadržaja, koji bismo mogli odrediti kao odnos društveno-historijskog (nacije) i društvenoduhovnog (religije). Sada možemo postaviti konkretnije pitanje. Da li se ova dva značajna fenomena savremenog egzistiranja čovječanstva, dodiruju 111 povezuju, da li uzajamno dopunjuju ili zamjenjuju? Prije odgovora na ovo pitanje, neophodno je preciznije izraziti stav da je nacija, prije svega, društveno-historijski produkt, nastao u određenom vremenu, kao oblik ispoljavanja ljudske zajednosti i kao ljudska potreba i neophodnost življenja u kolektivnom identitetu. Da ne bude zabune, ističemo da, iako je religija dar transcedentnih sila, ona se uvijek društveno realizira, u aktivnosti vjerskih zajednica, i stoga se sa znanstveno-sociološkog stanovišta i može posmatrati kao društvena kategorija. Iz tih razloga opravdano je postaviti pitanje: gdje se nacija i religija dodiruju, gdje dopunjuju, a gdje povezuju? Svaka religija strukturu svog sadržaja ispoljava kao: dogmu (učenje), obred (ritual), vrijednosti, norme, religijske institucije, vjerske službenike i vlastito iskustvo. Svi ovi sadržaji međusobno su povezani sa višestruko različitih interakcijskih odnosa. Da li neki od ovih strukturnih elemenata religije čine istovremeno i strukturni sadržaj nacije? Neosporno je da nacija umjesto dogme ima vlastitu nacionalnu ideju, vlastite vrijednosti i norme, običaje, nacionalne institucije i nacionalne junake, um jesto vjerskih ličnosti. Uviđamo sličnost između nacionalne i religijske strukture, a u kolikoj je mjeri pojedini sadržaj jednog od ovih socijalnih realiteta sadržan u drugom, i obrnuto, zavisi od konkretnih društveno-historijskih uslova u kojima su se susretali nacionalni i religijski razvoj. Religija je u povijesti, a i danas, davala i daje m noge sadržaje društvenog života koji su istovremeno i nacionalni sadržaji. Istina, ona ih ne daje isključivo kao nacionalne, več, prije svega, kao socijalnoreligijske, koji se u ukupnoj identifikaciji etnosa pojavljuju i kao etnički sadržaj. S druge strane, nacija realizira ekonomske, kulturne, političke i socijalne okvire i sadržaje u kojima religija konkretno ispoljava vlastite univerzaln e v rijed n o sti, kao karakteristike kon kretn e n acion aln e zajednice. Dakle, odnos nacije i religije nije jednosm jeran, več uvijek m eđusobno i uzajamno uslovljen i o d ređ en ."’ 112

“Taj od n o s uvijek je bio interakcijskog karaktera. S je d n e strane, uticaj religije (religija) na nastanak i profiliranje različitih kolektivnih i socijalnih entiteta koji su se kasnije razvili u p o se b n e etnicitete, n arode i nacije, a s druge strane i uticaj nacije (nacija) na religiju, anim irajući u njoj sve ove kulturne i socijalne sadržaje koji su bili vododjelnica u form iranju nacija i 'davali profil oblicim a zajed n ica ljudi, koji su prethodili naciji’.” (I. Bakič: N a c ija i religija, B osn a Public, Sarajevo, 1994, str, 23 )

45

Bošnjačka nacija

Ako je n esporan interakcijski odn os izm eđu nacije i religije, opravdano je postaviti pitanje da li je taj odnos istog intenziteta na svim stu p n je v im a p o v ije sn o g razv o ja n acije i na svim g e o p o litič k im prostorima? Svaka se nacija prvo formira kao zasebna etnička grupa, zatim kao narodna zajednica i tek na kraju kao zaokružena društveno-politička, socijalno-kulturna i duhovno-idejna zajednica. Večina teoretičara nacije slaže se u mišljenju da je uticaj religije na naciju mnogo veči na nivou etničkog konstituiranja i diferenciranja nacija, nego što je to na nivou več konstituiranih nacija."* U več konstituiranih nacija nacionalno postaje samostalnije u odnosu na religijsko, samostalnije u smislu obogaćivanja nacionalnih sadržaja sekularnim elementima."® Dakle, n eosporn a je činjenica da je religija konstitutivni element nacije, te da je njezin uticaj na nacionalni razvoj po intenzitetu različit u zavisnosti od stepen a razvijenosti nacije kao društveno-historijske pojave. U fazi stvaranja n acion aln og jedinstva, uticaj religije na naciju je najintenzivniji, a najintenzivniji uticaj nacije na religijske sadržaje je u doba potpuno konstituirane nacije. To je, dakle, nesporno teorijski prihvačeno, ali pitanja koja još nisu dovoljno rasvjetljena, a na koja treba dati odgovore, kako bi suodnos nacije i religije bio znanstveno eksplicitniji, jesu: - kako religija egzistira u naciji, - kako i u kolikoj mjeri religija utiče na kolektivni identitet nacije, - koliko je religijska svijest inkorporirana u nacionalnu svijest, - u kolikoj mjeri u več formiranim nacijama religija utiče na dalji tok nacionalnog razvoja, - kako je i koliko religija na bosanskohercegovačkom prostoru uticala na konstituiranje i razvoj nacija, - u kojoj m jeri več form irani nacionalni identiteti utiču na sekularizaciju religijskih sadržaja? Razumijevanjem suodnosa naznačenih elemenata nacionalnog i religijskog dobit čemo odgovor i o prisutnosti nacionalnih elemenata u religijskim sadržajima. “Odnos nacije i religije niti je jednoznačan niti je pravolinijski več, naprotiv, veoma složen i protivriječan i to onoliko koliko je bio protivriječan i sam proces nastanka i razvoja i religija i nacija.”" * Kako svoj položaj i ulogu u društvu i svoj odnos prema društvu i prirodi čovjek doživljava preko vlastitih socijalnih i psiholoških mehani113

114

115

46

O pširn ije o o d n o su re ligijsk o g i n acio n aln o g na tri nivoa razvoja n acije vidi u: I. Bakić, O su o d n o su n a c io n a ln o g i religijskog, Sveske br. 22-23, 1988., Institut za proučavanje nacionalnih o d n o sa , Sarajevo, 1988, 67-68. Sekularizacija je društven i p ro ce s koji se odvija p od uticajem različitih društveno p o vijesn ih faktora, što za rezu ltat im a sm an je n je u ticaja religije na d ru štven u stvarnost, a povećanje uticaja sekularnih institucija, koje sam e p o sebi ne m oraju biti antireligijske niti ateističke. I. Bakič, navedeno djelo, str. 23.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

zama, to se i religija za čovjeka pojavljuje i ostvaruje ne kao iluzorna idejnost, več kao duhovno-kulturna činjenica. Čovjek je u svojoj datosti, istovremeno, i individualno i društveno biče - biče zajednice, on svoju duhovnu individualnost ostvaruje istovremeno i kao vlastitu društvenost, izraženu unutar i kroz različite oblike društvenih grupa. Šta se zbiva sa religijom, da li se ona na jedan način realizira kao individualni doživljaj čovjeka, a na drugi kao društvena činjenica - kao društveni zakon? Čovjek kao in dividualno biče - ličn o st zbir je m n o gob ro jn ih društvenih sadržajnosti i ličnih osječanja, utem eljenih u m oralnosti. Nacija kao p ro sto r realizacije čovjekove društvenosti, putem složen og procesa socijalizacije, omogućava da se temelji moralnosti ne unište, več, naprotiv, da se održe i obnavljaju. Kakva je u loga religije u ovim i ovakvim individualno-društvenim procesima? Individualni doživljaj religije jeste psihički doživljaj,"® koji uvijek teži da se realizira u socijalnoj sredini kao uspostavljeni društveni odnos (brak, proces rada, pravo, nacija i si.). Realiziranje individualnog doživljaja religije u socijalnoj sredini uvijek utiče na karakter p oton je preko karaktera društvenih veza unutar socijalne zajednice."’ Dakle, religija za čovjeka ne postoji neovisno od ljudskog društva, i iz tih razloga ona se javlja kao društvena pojava sa svojom strukturom, formom, funkcijom, značenjem i posljedicama. U odnosu nacije i religije važnu ulogu “igraju” religijski obredi."® Društveni karakter obreda naročito je značajan kao društvena činjenica kada se obavlja u skupu. Potreba skupnog obreda uticala je na izgradnju vjerskih objekata, koji predstavljaju bitan materijalni element religijske kao društvene kulture. Obredne djelatnosti, kao bitan element religijske prakse, p red stavljaju istovrem en o i socijaln u i duhovno-kulturnu djelatnost. Uz obrede su često vezani i religijski običaji, koji, također, imaju širi društveni značaj. Širi društveni značaj religijskih običaja ogleda se, prije svega, u društvenoj praksi vezanoj za rađanje, smrt, vjenčanje i 116

117

118

“U p ojm u religije je d a on a nije p uk a nauka o B ogu, N jegovim osob in am a, o našem o d n o su i o d n o su svijeta p rem a N jem u, niti o daljem životu naše d u še ... O na nije neko puk o istorijsko ili razum om stečen o znanje, več je u tom p ojm u d a religija interesu je srce, da on a utiče na naša o sjećan ja i na o d ređ en je n aše volje - pri čem u, dijelim ično, naše dužnosti i zakoni do b ijaju veču sn agu tim e što nam se predstavljaju kao zakoni B ožiji.” (H egel, R a n i spisi, V M asleša, Sarajevo, 1982, 8. i 9.) Kad raspravlja o ovom pitanju, tj. o načinu realizacije religije u čovjeku i društvu, H egel gov ori o su b jektivn oj i ob jek tivn oj religiji. "S u b jek tivn a religija jc n ešto individualno, objektivna je apstrakcija, prva je /.iva knjiga p rirode, biljaka, insekata, ptica i životinja, on ako kako on e m e đ u so b n o jed n a s d ru go m žive, kako svaka od njih živi.. druga je kabinet prirodn jak a.” (H egel, navedeno djelo, str. 7.) "O b red i... su sim boličke radnje koje se vrše p o prihvaćenim pravilima kroz koje se izražavaju religijske ideje, p re d o d ž b e , o sjećaji i p o m o č u njih se želi uticati na n ad n arav n o ." (I. Cvitkovič, S a v e z k o m u n ista i re lig ija , O slo b o đ e n je , Sarajevo, 1985, str. 32.)

47

Bošnjačka nacija

obilježavanje određenih datuma. Religijski običaji mogu biti šireg i užeg (lokalnog) društvenog značaja. Posebno bitan element vezan za religijske običaje jeste da oni prerastaju u narodne običaje. Onog momenta kada postanu narodni, religijski običaji u sebe poprim aju elemente tradicij­ skog i kao takvi sve više postaju narodni, a manje religijski običaji. Da bi religija svoje metafizičko i metadruštveno značenje izrazila kao drušU'eni i ljudski sadržaj, ona se služi i simbolima. Religijski simboli u sebi sadrže asocijativnu i sugestivnu komponentu, koja izravno utiče na karakter društvenih odnosa u zajednici. Preko religijskih simbola, religija uspostavlja specifične društvene veze u religijskoj zajednici. Preko sim boličke predstave apsolutn og, religija ljude dovodi u p osred n i praktični kontakt sa transcedentnim, ali i između sebe samih. Praktična dimenzija svetog izražava se preko religijskih sim bola, i tako dovodi članove religije, kako u odnos prema svetom, isto tako i u m eđuodnose unutar zajednice. Kako egzistenciju transcendentnog nije moguče iskust­ veno doživjeti, to se njegova egzistencija posredno doživljava preko sim­ bola kao dijelova čovjekove ukupne duhovne stvarnosti. Religijski simboli su istovremeno i dio kulture religijske zajednice, a kako je religijska zajed­ nica uvijek dio cjeline društvene zajednice, to se religijski simboli uvijek javljaju i kao kulturni simboli društva. Kao takvi, bitno su i društvene ka­ tegorije. Uticaj religijskih simbola na kulturni život društva ogleda se u tome da se u kulturnom stvaralaštvu društva realiziraju kulturno-religijski sadržaji, koji nisu čisto religijske naravi."® Tako se preko religijskih simbola subjektivni oblik duhovnosti ljudi javlja kao opredmečeni, materijalizirani, objektivizirani oblik društvenosti. Posebno značajno u okviru pitanja uticaja religije na naciju i nacije na religiju jeste u kakvom su interakcijskom odnosu religijska svijest i kolektivna svijest nacije. Odnosno, da li pojedinac, prihvatajuči religijsku svijest, ispoljava je i kao svijest nacionalne zajednice? Koliko religijsko ponašanje pojedinaca utiče na ukupno društveno ponašanje, odnosno na kolektivno ponašanje nacionalne zajednice? Pojedinac se sa grupom i zaje d n ico m veže izm eđu o sta lo g i p u tem u n u trašn je d uh ovne solidarnosti i privlačnosti. Religijska zajednica na pojedinca ne vrši nikakav pritisak, a pojedinac religijsku zajednicu prihvata kao nešto prirodno, nešto čemu on pripada, čiji je dio, nešto bez čega ne bi mogao da egzistira, niti da zadovolji svoje elem entarne, m aterijalne i duhovne potrebe. Učešče u religijskoj praksi ne mora uvijek biti izraz istinske religioznosti pojedinca, več i izraz socijalnog i tradicijsko-običajnog načina ponašanja pojedinca u zajednici. Ova činjenica nam ukazuje na to da religioznost, bez obzira na to što se izražava i kao društvena praksa, dakle i nacionalna, 119

48

O pširnije vidi U : V Pavičevič, S o c io lo g ija religije, B eograd, 1970, 10-15. 1. Cvitkovič, n aveden o djelo, str. 34.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

nije u vijek p o d u d a rn a sa njom . N aprotiv, n acio n aln o st izražen a nacionalnom sviješću je sveobuhvatniji pojam od religijske prakse. No, bez obzira na unutrašnju duhovno-psihološku osnovu religijske svijesti i religijske prakse, ona kao društvena činjenica u funkciji je integracije ili dezintegracije društveno-nacionalne zajednice. Naprimjer, učešče večine članova kršćanske zajednice na bogosluženju jača integrativnu dimenziju društvene zajednice. Zajedničko klanjanje dnevnih namaza, džume, bajramnamaza, teravih-namaza, te učestvovanje na tevhidima i mevludima, kao oblicima islamske vjerske prakse, istovremeno znače jaču integrativnu vezu islam ske zajednice, ne sam o kao vjerske več i kao društvene. Unošenjem narodnih običaja u religijske, mijenja se karakter religije. To je p o se b n o izražen o u pravoslavlju. Tako p ro m ijen jen a religijsk a duhovnost utiče na promjene modela ponašanja svojih sljedbenika. U religiji se unose i dodaju narodni propisi o životu, te tradicijska učenja o dobru i zlu, o pravdi i nepravdi. Tako je u pravoslavnu tradiciju unesen mit o “zlim i nepravednim Turcima.” Religija, dakle, putem svoje integrirajuče uloge, kroz institucije, sim bole i obrede, religijskom sviješću, djeluje i kao bitan integrirajuči činilac nacionalne zajednice, dok nacija, istovremeno, putem tradicije, običaja i sekularnih elemenata kulture i nacionalne svijesti, sekularizira religijska ponašanja. Razumijevanje odnosa religije i nacije jeste pitanje odnosa religije i kulture. Nisu li religija i kultura m eđusobno uslovljene duhovno-društvene pojave, koje se u društvenoj zajednici realiziraju kao dvije strane jedin stven og društveno-historijskog procesa? Nije li religija sadržaj kulture, a kultura oblik vlastitog religijskog sadržaja? Bez obzira na to što se realizira u društvu, u kulturi jed n e nacije, religija se ne m ože promatrati samo kao dio kulture, več i kao, od kulture neovisna, duhovna činjenica, čija je materijalna egzistencija moguća kao kulturna činjenica. N eosporna je činjenica da je religija odigrala vrlo značajnu ulogu u razvoju nacionalne kulture. Vrlo bi teško bilo povuči oštru granicu razdvajanja između religijskog, kulturnog i historijskog toka jedne nacije. Također bi bilo vrlo teško utvrditi i razdvojiti početak razvoja religije i početak razvoja nacionalne kulture jednog naroda. Uglavnom, religija i kultura počinjale su i razvijale se zajedno, m eđusobno se oslovljavajući i nadopunjujuči, istina, ne uvijek istovjetno, več u različitim dimenzijama i različitim intenzitetom, sve u zavisnosti od mjesta i vremena vlastitog razvoja. M oguče je govoriti o religiji kao kulturi, ali i o kulturi kao čovjekovom djelu nastalom pod uticajem religije. Ima autora koji smatraju da je religija najhitniji izraz kulture,” " ali isto tako i onih koji kažu: “Religija je samo dio čovjekove kulture. Ona je povezana sa više aspekata kulture 120

J. Hrvat, K u ltu ra H r v a la k ro z 1 0 0 0 g o d in a , I, Zagreb, 1939.

49

Bošnjačka nacija

i ne možemo govoriti o religiji i kulturi, vec o religiji kao kulturi, odnosno kao dijelu kulture na određenom stupnju njenog razvoja.”” ' Oba ova mišljenja u sebi kriju dijelove složenog odnosa religije i kulture. Prihva­ timo činjenicu da su religija i kultura u jednoj svojoj dimenziji specifični izrazi ljudskog načina življenja, te da su opredmečena suština aktivnog života čovjeka kao biča zajednice. S druge strane, nije moguča ljudska praktična djelatnost, a time i religijska i kulturna, a da u krajnjoj instanci ne predstavljaju objektivizaciju duhovno-idejnih principa u društvenoj strukturi. I religija i kultura, kao sastavni dijelovi jedinstvenog duhovno-materijalnog i razvojnog procesa čovjeka i društva, dodiruju se i m eđusobno prožim aju, ne na jednom nivou nego na više nivoa, kao raznovrsne aktivnosti ljudi u raznovrsnim oblicima društvenog ispoljavanja života u zajednici.

1.4. Religijski faktor i uobličavanje nacija u BiH Historija mnogih naroda i nacija, pokazuje da je religija imala i ima vrlo značajnu ulogu u njihovom nastanku i profiliranju, na način da je uticala na formiranje sadržaja i forme cjelokupnog života narodnih i nacionalnih zajednica.'” Međureligijski i međuetnički odnosi u Bosni i Hercegovini ne čine jedinstvenu specifiku Bosne i Hercegovine samo danas, več su to oni bili u čitavom povijesnom toku razvoja bosanskog društva.'’ * U promatranju uticaja religijskog faktora na uobličavanje nacija u Bosni i Hercegovini, bitno je uočiti i ukazati na one činioce interakcijskih odn osa religije i nacije, koji su za rezultat imali razvoj i profiliranje socijalnog sadržaja kolektivnih identiteta Bošnjaka, Srba i Hrvata.'’®Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, onda ne možemo govoriti o uticaju religije, več o uticaju religija na profiliranje bosanskih nacija. U Bosni i H ercegovini su se su srele tri svjetske religije, islam , pravoslavlje i katolicizam, istovremeno i kao tri socijalna, kulturna i idejna realiteta i svaka na svoj način, ili u m eđusobnom interakcijskom odnosu, uslovile nastanak triju samosvojnih bosanskih nacionalnih identiteta: Bošnjaka, Srba i Hrvata.'’ * 1 21 12 2 123 124 125

50

I. CVitko\\ć, S av e z k o m u n ista i religija. O slob o đen je, Sarajevo, 1984, str. 57. O pširnije: Filipe, F ern an d ez -A rm esto, N a ro d i Evrope, N aklada ZADRO, Zagreb, 1997. D žaja M. Srećko, K o n fe sio n a ln o st i n a c io n a ln o st B o sn e i H ercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 1992. M. H adžijahić, V jerski f a k t o r u n a c io n a ln o j id e n tifik a c iji, u "O d tr a d ic ije do id e n tite ta ”, 64-83. ‘‘Pripadnost trim a glavnim religijskim zajednicam a bila je p resu d n o važna za kulturni i politički sadržaj n acion aln osti” (I. B aoac,N a c io n a ln o p it a n je u ju g o sla v iji, G lobus, Zagreb, 1988, str. 67.)

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

Kada govorimo o značaju religijskog faktora u profiliranju nacija u Bosni i Hercegovini, to ni u kom slučaju ne znači zanemarivanje tradicije, običaja, jezika i etničkog porijekla, činilaca koji su u jednom višedim en zion aln om interakcijskom odn osu , u dugom društvenohistorijskom hodu, konstituirali današnju stvarnost Bosne i Hercegovine, kao višekonfesionalne i višenacionalne zajednice. I pored dugovjekovnog suživota religija i nacionaliteta, u Bosni i Hercegovini nije došlo do potpune identifikacije nacije i religije, ali u složenom spletu socijalnog života one se stalno susreču i m eđusobno uslovljavaju.” ® Jedn a od specifika današnje bosanske multinacionalnosti jeste da ona potiče iz srednjovjekovnog jednonarodnog žilišta. N eosporna je činjenica da je u srednjem vijeku u Bosni i Hercegovini postojao jedan jedinstveni bosanski narod,” ’ po dobru poznati dobri Bošnjani, koji su, istina, ispovijedali tri vjere (vjeru bosansku, pravoslavnu i katoličku). Bitna karakteristika bosanske multireligioznosti, kao pravila življenja, jeste ta da je srednjovjekovna bosanska vlastela istovremeno ispovijedala po dvije i tri vjere.” ®Slijedeči tu logiku, za očekivati je da je ta pojava bila raširena i među običnim ljudima (građanstvom) srednjovijekovne Bosne. Opravdano je postaviti pitanje, od kada, kako i zašto iz jedins­ tvenog bosanskog naroda izrastaju tri samosvojna nacionalna identiteta: Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Krščanstvo, odnosno hriščanstvo je u Bosnu i Hercegovinu ulazilo i sa istoka i sa zapada, i, što je sasvim normalno, težilo da se što više ukorijeni u narodu. Poznato je da krščanstvo u Bosnu nije ulazilo kao jedinstvena religija, več kao katoličanstvo i pravoslavlje, te je perm a­ nentno među njima vladala, ako ne borba, ono nekada jače, a nekada slabije, rivalstvo. U tom sučeljavanju katoličanstva i pravoslavlja dobar dio autohtonog dom ačeg stanovništva na vlastiti i dosta originalan način ispoljavao je izvorno krščanstvo, imenujuči ga vjerom bosanskom. “Bra­ neči svoju državnu sam ostalnost i svoju vjeru, oni su svoju crkvu nazivali 'n arodn om ’ - 'b o san sk om ’, a sebe sam e pravim ili 'dobrim B ošn ja­ nim a’.”” ® Svojim postojanjem Crkva bosanska je onem ogučila katoličku i pravoslavnu crkvu da izvrše diferenciranje ljudi bosanskohercegovačkog 126

127 128

129

“D a se religija k od Hrvata n ajčešće prim arno shvata kao n acionalna p o d loga, kod M uslim ana kao faktor razvoja i održanja, a kod Srba kao faktor zaštite i jačan ja nacio­ nalne identifikacije, p o se b n o u kulturno-etničkoj dim enziji.” (I. Bakić, N a cija i religija, str. 35.) E. Im am ović, K o rije n i B o sn e i b o sa n stv a, M eđu n arodn i centar za mir, Sarajevo, 1995, str. 119. Upečatljivi prim jeri su Stjepan Vukčič K osača i Sandalj Hranič. “Sandalj Hranić, zet kneza Lazara, bio je pravoslavn i koliko i p ata re n .” (V Ć orović, H isto rija Bosne, G las srpski. B an ja Luka, Ars Libri, B eograd , 1999, str. 186.) V Ćorovič, n aveden o djelo, str. 185.

51

Bošnjačka nacija

prostora u dvije religijske grupe. Pripadanje određenoj vjeri u to vrijeme značilo je istovremeno i pripadanje određenom društveno-etničkom identitetu. Dakle, več u srednjovjekovlju u Bosni i Hercegovini postoje izdiferencirana tri sam ostalna vjerska identiteta, m eđu kojim a Crkva bosanska predstavlja identitet koga priznaju i strani crkveni i državni faktori. Tako Dubrovčani 1405. godine djeda, starješinu Crkve bosanske, nazivaju “gospodinom i duhovnim ocem Vaše crkve bosanske”.'*" 1 pored nepobitnih dokaza o postojanju autentične Crkve bosa­ nske, kao vjerske organizacije dobrih Bošnjana, naroda srednjovjekovne bosanske države, brojni su primjeri njezinog negiranja i osporavanja,'*' a sve u cilju da se na taj način negira duhovno-idejno i etničko utem e­ ljenje i društveno-historijski kontinuitet bošnjačke nacije, čije je žilište duboko ukorijenjeno u bosanskohercegovačkom srednjovijekovlju. Za pravilno razumijevanje prirode učenja Crkve bosanske, neophodno je njezino postojanje promatrati i iz nje same, a ne samo iz izvora i određenja izvan nje. Ako je tako pogledam o, vidjet čemo da ona predstavlja sam o­ stalnu i pravovjernu crkvu'*’ , ni pravoslavnu ni katoličku, več autentičnu bosansku duhovnu pojavu, koja institucionalizirano krščanstvo pokušava vratiti izvornom učenju u kontekstu vlastitog razumijevanja i duhovne orijentacije vremena u kome je nastala. Bez obzira na progone, nasilje, pritiske i razne vrste osporavanja. Crkva bosanska se održala u narodu, ne kao krivovjerje i “bosanska hereza”, več kao vjera večine srednjo­ vjekovnog bosanskog naroda. Ona je to mogla biti iz razloga što je u največoj mjeri zadovoljavala duhovne potrebe naroda, a zauzvrat nije tražila materijalne nadoknade, jer je to bilo suprotno njezinom učenju. “Bez obzira na to što se bogumilstvo, globalno posmatrano, može tretirati kao hriščanska sekta, ono je po svojoj zastupljenosti bilo dominantna religija jedne države, Bosne, bilo je, dakle, državna religija, i to ga u političkom smislu sasvim diferencira od brojnih heretičkih sekti medijevalne Evrope.”'** Sa nestankom srednjovjekovne bosanske države i uspostavom osmanske državne vlasti na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, dolazi i do etničko-konfesionalnih promjena u pravcu jačeg diferenciranja bosanskohercegovačkog stanovništva na konfesionalnoj osnovi. Najzna130 131

1 32 133

52

Anto Babić, Iz istczrije srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972, str. 262. M eđu autorim a koji n egiraju p o sto jan je Crkve b osan sk e, od ričući joj bilo kakvu sam ostaln o st i p o se b n o st ističu se B ožid ar Petranović i Vlado Glušac. Vidi: B. Petranović, B o gum ili, C rkva b o sa n sk a , i K rstjan i, Zadar, 1867. V G lušac, Sred n jovjek ovn a b o sa n sk a crkva, GDI, Sarajevo, 1953. Ja ro sla v Šidak, S tu d ije o "crkvi b o s a n sk o j” i bogu m ilstvu , Sveučilišn a n aklada, Zagreb, 1975. E. H alilovič, P rih v a t is la m a a ne isla m iz a c ija , Zm aj o d B o sn e, o d 2 5 .0 8 .1 9 9 4 , str. 15.

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

čajniji društveno-povijesni proces, koji se desio sa dolaskom Osmanske države, jeste proces prihvata islama.'*® Prihvatanje islama od strane određenog dijela bosanskoherce­ govačkog stanovništva nije značilo samo religijsku promjenu, u smislu prihvatanja islamskog učenja i rituala, več mnogo širu socijalnu, kulturnu i političku prom jenu. Prihvatanje islam a kao religijskog sistem a isto­ vrem eno je uslovilo promjene karaktera odnosa u cjelokupnom socija­ lnom i kulturnom sistemu življenja njegovih pripadnika. Kod muslimana se islam nikada nije razvijao sam o kao religijski sistem. Sa njegovim prihvatanjem, odnosi među ljudima poprim aju novi karakter, sa jačim osječajem solidarnosti i pripadnosti zajednici, formiraju se nove dru­ štvene strukture, novi kulturni sklopovi, a samim time i začeci novog narodnog kolektiviteta. Prihvatajuči islam, nije dolazilo samo do promjena u karakteru društvenih odnosa i socijalnih struktura, među novim slje­ dbenicima islama, več je došlo i do promjene karaktera odnosa između izdiferenciranih hriščanskih narodnih grupa i grupe naroda koja je primila islam .’Tslam se time uključuje u procese religijskih i etničkih transfo­ rm acija i konstituiranja formirajuči, poput katoličanstva i pravoslavlja, posebnu muslimansku etničku grupaciju, koja če se vijekovima razvijati u suodnosu sa pravoslavljem i katoličanstvom, kao sinonimima za srpstvo i hrvatstvo. Na taj način islam stvara razlike muslimanske grupacije spram neislamskih naroda.”'** Prije nego što ukažemo na osnovne činioce intenzivnijih prijelaza na islam u Bosni i Hercegovini, važno je istači da je taj proces bio dobrovoljan. Na to su uticala dva bitna činioca. Prvi je sadržan u samom islamskom stavu prema načinu prihvatanja vjere. “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti...”'*® Drugi proističe iz bliskosti, odnosno sličnosti učenja Crkve bosanske i islama, te permanentnog progona pripadnika Crkve bosa­ nske od strane katoličke i pravoslavne crkve. Dominikanac Nikola Barbuči papskom legatu 1459- god. piše: “Da mu je kralj odgovorio da če sve učiniti što mu papa i kardinal narede, ali da traži pomoč, jer se sam s Turcima ne može boriti zbog Mahineja, koji bi više voljeli Turke nego hriščane (katolike), a umalo da nije veči dio stanovništva mahinejski.”**’ 134

135 136 137

Ovaj složeni i u znanosti do danas nedovoljno objašnjeni fenom en kod većine istraživača p ogrešn o je nazivan “islam izacijom ”, što asocira na nasilni prihvat islama, a većina historijskih izvora govori o dobrovoljnom prihvatu. Važno je napom enuti d a svi srpski i hrvatski istraživači prihvat islama imenuju islamizacijom. Vidi: A. Solovjev, N e sta n a k b o gu m ilstv a i isla m iz a c ija Bosne, GID BiH, Sarajevo, 19 4 9 . M. H andžić, I s la m iz a c ija B o sn e i H ercegovine, i p o rijek lo bosansko-hercegovačkih M u slim a n a, Islam ska dion ičarska štam parija, Sarajevo, 1940. I. Bakić, naveden o djelo, str. 93. K u r’an, 11:256. N aveden o prem a: A. Solovjev, N e sta n a k b o gu m ilstv a i isla m iz a c ija , str. 48.

53

Bošnjačka nacija

Historijski izvori ukazuju na to da na islam nije prelazila samo vlastela, kako bi sačuvala svoje posjede, več su to činili i svi socijalni slojevi bosanskog društva,'*® “Iz 873. (1469-), dakle šest godina iza osvajanja Bosne, sačuvao nam se budžet šeriatskog suda, u kome se spom inje spor oko zemlje, između nekog Davud-bega i seljaka iz sela Dusine u Icreševskoj nahiji. Šerijatski su d riješio je sp o r u korist seljaka, jer je zem lja njihova baštin a (istakao A.Đ.), koju su naslijedili od očeva i djedova.'*® Seljaci o kojima je govor jesu Husein, sin Pavlov, Muhamed, sin Pavlov i Hasan, sin Radivojev. Iz ovog se vidi da su ti seljaci odmah nakon fetha prešli na islam.”'®" Ovaj nam izvor pruža i dva značajna dokaza 0 demokratskom odnosu islama i islamske države prema tradiciji i pravu dom ačeg stanovništva. Sud je spor riješio u korist seljaka, iako su se sudili sa begom, predstavnikom vlastele, odnosno gornjim slojem društva. 1 drugo, jasno se vidi da je po pitanju nasljedstva i nasljeđivanja islam poštovao zatečeno tradicijsko i običajno pravo. Ovakvi primjeri govore o privlačnosti prihvatanja islama od strane svih slojeva stanovništva, što jeste jedna od osnovnih karakteristika formiranja zasebne i cjelovite narodnosne grupe. Islam se, dakle, ovdje ne pojavljuje samo kao religijsko ubjeđenje, več i kao povijesno izrasliji društveno-civilizacijski krug, koji postaje utočište za stanovnike Bosne, progonjene od katoličkih i pravoslavnih političkih snaga. Svi stanovnici Bosne, ne sam o pripadnici Crkve bosan ske, koji su se u pozn ali sa islamom, uvjerili su se da če njegovim prihvatanjem sačuvati svoje posjede, ali i steči mogučnost da se politički iskažu u Osmanskoj državi. Slanjem svoje djece u janičarsku službu (adžami oglane) i onih koji su prihvatili islam i onih koji to još nisu, sticane su mogučnosti da se dođe do visoke službe na dvoru, dakle, u administrativno-političkom aparatu države. Svi ovi činioci ukazuju na to da je islam več u Osmanskoj državi snažno, preko svih segm enata praktikovanja i organizacije života u Bosni i Hercegovini, uticao na konstituiranje, razvoj i uobličavanje muslimanskog etnosa, kao osnove bošnjačke nacije. N asuprot univerzalističkom karakteru katoličanstva i islam a, pravoslavlje je prvenstveno djelovalo na razini i u okviru različitih narod­ nih zajednica. Ta religijska specifika pravoslavlja odrazila se i na bosan­ skohercegovačkom prostoru. Pravoslavlje, kao religija, i pravoslavna crkva, kao njegova institucionalizirana forma među pripadnicima pravoslavne 1 38

139 1 40

54

“ 1851. god. p isao je fra Ivan Jukić: 'isp očetk a p o svoj prilici sam o su se g o sp o d a turčila za uzdržavati svoje im anje, al kasnije cijela sela i obćin e p ređ o še na turski z a k o n ',.. naveden o prem a: A. Solovjev, ibid, 42. “i ljudim a prava njihova ne u m an jujte i zlo p o Zemlji, n ered praveći, ne činite” . (K u r’an, XXVI: 185) M ehm ed H andžić, Is la m sk a m isa o H. M eh m eda H an d žiča, izbor radova, El-Hidaje, R ijaset Islam ske zajed n ice u BiH, Sarajevo, 1994, str. 191

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

vjere u Bosni i Hercegovini, bili su mnogo snažniji faktor u nacionalnoj identifikaciji nego, naprimjer, jezik, teritorij i drugi elem enti."' Ne ulazeći dublje u samu “prirodu pravoslavlja”, odnosno njegove ukorijenjenosti, njegove izraslosti iz narodne tradicije, običaja i mita, a samim time i njegove neposrednije povezanosti sa narodnim (etničkim), ovdje želimo istači, po našem mišljenju, jedan vrlo bitan činilac koji je uputio i učvrstio pravoslavlje ka neposrednom odnosu sa narodnom zajednicom kojoj je pripadalo. Sa zam jenom srednjovjekovne B osan ske države O sm anskom državom, dešavaju se bitne promjene u organiziranju lokalne samouprave. Nju kod nemuslimanskog stanovništva"’ , svuda, pa i u Bosni i Hercegovini, Osmanska država povjerava njihovim vjerskim organizacijama. Ta država je dala obnoviti Pečku patrijaršiju'®* isključivo kao vjersku instituciju, i preko nje, odnosno preko lokalnih vjerskih voda, upravljati nemuslimanskim podanicim a. Podjela podanika po religijskim zajednicam a u vrijeme osmanske vlasti bila je opčeprihvačen metod razlikovanja naroda. Izrazom m///ef'®® označavana je i vjerska i narodna pripadnost. Nemuslimanski podanici Osmanske države svoj kontakt sa državom ostvarivali su preko svojih crkvenih institucija. Iz tih razloga pravoslavni lokalni poglavari, pored vjersko-duhovne vlasti, za svoje vjernike prihvataju i onaj dio vlasti koji je prije p rip ad ao sredn jovjekovn oj državi. P ravoslavlje se u vrijem e Osmanske države u Bosnu i Hercegovinu (Bosanski sandžak) širilo iz Srbije, noseči sa sobom sve one osobenosti vjerskog i narodnog života koje su se kristalizirale u svom povijesnom iskustvu pod osm anskom vlašču. Širenjem srpske dabarske eparhije, u tadašnjem bosanskom 141

142 143 144

A nalizirajući etničke, religijske i jezičke razlike izm eđu Srba i Albanaca, N. M alcolm s pravom ističe značajnu, o d n o sn o , od lu ču ju ću u lo gu srpsk e pravoslavne crkve i p ravoslavlja na n acio n aln o u ob ličav an je Srba. “O n o p o čem u se Srbi i Albanci u istin u razlikuju je jezik. M eđutim , srpski jezik, m ada jasn o od vaja Srbe o d Albanaca, n e čini S rb e S rb im a n a tak o izričit način; n ap rim jer, d ijalek t i izgovor koji se koriste u Srbiji blijede u B osn i, kao i u Crnoj Gori, prelazeći u varijante o n o g a što je n ek ad a n azivan o srpsko-h rvatskim jezikom , koji su gov orili i H rvati i b o san sk i M uslim ani. N e o p h o d an je, stoga, jo š jed an faktor d a bi se definiralo srpstvo; taj je faktor, p ovijesn o najsn ažn iji u form iranju srp sk o g identiteta, srp sk a pravoslavn a crkva. Ta crkva je p o prvi p u t stekla neovisan status u n u tar grčke pravoslavne crkve p o č e tk o m trin a e sto g sto lje ć a , d a bi p o sta la p o tp u n o n e o v isn a 1936. g o d ,; ta n eovisn ost se nakon tog vrem ena gubila, ali su u p o tre b a slavenske liturgije i njena u lo g a u kulturnom životu Srbije ostale neprekinute. Kada se u devetn aestom stoljeću p o če lo sa prop agiran jem nacije, p rip ad n ost ovoj crkvi je ob ezb ijedila već gotovu i p rip rem n u k ategoriju srpstv a.” (N. M alcolm , K osovo k ra tk a povijest, Dani, Sarajevo, 2000. str. 60.) O pširnije o organizaciji lokaln e vlasti u BiH za vrijem e O sm anlija vidi u: A. Sućeska, A jani, N aučno društvo SRBiH, D jela, knjiga XXII, Sarajevo, 1965. Pećka p atrijaršija je obn ovljena 1557. m ilet - turski (m illet): 1. narod, nacija; 2. vjerska zajednica, vjera (B. Klajić, R ječnik stra n ih riječi, Zora, Zagreb, 1958, str. 819-

55

Bošnjačka nacija

am bijentu uspostavlja se D abarsko-bosauska eparhija, ue kao uovo pravoslavuo utemeljeuje, več, prije svega, kao jedua ispružeua graua srpske pravoslavue crkve kao cjeliue. O iuteuzivuijem šireuju srpske pravoslavue crkve u Bosui i Hercegoviui, tek za vrijeme osmauske državue vlasti ua ovim prostorima uajbolje svjedoče datumi podizauja pravoslavuih mauastira."* Pravoslavua crkveua misao istovremeuo se javlja i kao socijalua i politička misao bosauskih pravoslavaca, što kod ujih formira osječaj zasebue etuokoufesioualue grupe u oduosu ua druga dva (Bošujake i Hrvate) bosauskohercegovačka etuo-koufesioualua ideutiteta. Crkveua m isao bosauskih pravoslavaca preferira, prije svega, preko svojih velikodostvojaustveuika"®, tlo, jezik, grobove, mitsku tradiciju (kosovski mit i mit vođe) i svetosavsku iuterpretaciju hriščaustva. Svi ovi elemeuti uzrokuju povezivauje pojediuaca i socijaluih grupa pravoslavuog stauovuištva u jeduu širu i socijaluo razvijeuiju društveuo-povijesuu, društveuo-kulturuu i ekouomsku formu zajeduice, što uacija, ustvari, i jeste. Oživljavauje uspomeua ua kosovski mit “srpski svešteuici s krstom, a srpski guslari s guslama u ruci”" ’ povezivali su vjersko i uacioualuo tako da je “ouo što je vjersko i uacioualuo je, a što je uaroduosuo i vjersko je. Vjerski običaji postaju narodui, a uarodui običaji postaju vjerski. Tako pravoslavua vjera, prožeta uaroduim duhom, postaje uaroduom vjerom, a pravoslavua crkva postaje naroduom srpskom crkvom.”"® Najbolji dokaz ideutifikacije pravoslavue crkve i srpskog uaroduog uobličavauja, oduosuo uobličavauja pravoslavuo-uacioualue zajeduice u osmanskom periodu, vidljiv je i po nazivu pravoslavnog stanovništva srpski milet (“Sirf millet”), nakon obnove Pečke patrijaršije. Prije toga, pravoslavni stanovnici Bosne i Hercegovine i Srbije ubrajani su u “rumski milet”, što je bila oznaka za sve pripadnike grčke pravoslavne crkve."® 145

U d o sa d a p oznatim izvorim a vijesti o pravoslavnim m an astirim a u B o sn i potiču o d sredin e XVI stoljeća: Lom nica 1578, O zren 1587, Vozuća 1617 (vidi: A. Handžić, Tuzla i n je n a o k olin a, Svjetlost, Sarajevo, 1975, 110-115. M. F ilip o v ić -Đ . V čscisM ,M anastir P a p ra č a u Bosni, u: Spo m en ik SAN 99, O djeljenje društvenih nauka N.S. 1950, 93-114.) 1 4 6 O p širn ije o stavo vim a pravoslavn ih v e lik o d o sto jan stv e n ik a i u lo zi p ravoslavn e crkve vidi u: Gavrilovič, Žarko, N a b ra n ik u vjere i n acije, autorsk o izdanje, B eograd , 1986, Vasilije, ep isk o p Žički, U loga Srpske p ra v o sla v n e crkve u b a n ja lu čk o m veleizdajn ič k o m p rocesu , B eograd , 1970. 147 A, Purivatra, Ju go slo v en sk a m u slim an sk a o rgan iz ac ija u K raljevin i SHS 1918-1929, Svjetlost, Sarajevo, 1974, str. 539. 1 48 Dr. Toma BopoVtć, N aro d n o Jed in stv o , 130, 30. V I 1920, navedeno prem aA . Purivatra, n aveden o djelo, str. 5 3 9 ­ 149 O pširnije: M. Mirković, P ra v n i p o lo ž a j i k a ra k te r srpsk e crkve p o d tursk om vlašću, 1459-1766, Zavod za izdavanje udžbenika SRS, B eograd , 1966. B. N ivelić: S r p sk a p r a v o s la v n a c rk v a u B iH d o o b n o v e Pečke p a t r ija r š ije , V M asleša, Sarajevo, 1990.

56

Osvrt na teorijsko naslijede o naciji

Vjernike pravoslavne vjere p od osm anskom državnom vlascu okuplja, povezuje i podsjeća na vlastitu tradiciju srednjovjekovne srpske države in stitucion aliziran a pravoslavna crk v a."" Kada je u pitan ju bosanskohercegovački prostor, onda je tu još jače pravoslavlje uticalo na uobličavanje srpskog nacionalnog identiteta. Kao jedina nacionalna institucija pravoslavnih stanovnika Bosne i Hercegovine u osmanskom d o b u , p rav oslavn a crkva, p o re d o k u p ljan ja svojih p rip ad n ik a na religioznoj osnovi, istovremeno se javlja i kao snažan kulturni činilac, prije svega u širenju pism enosti,"' jačanju svijesti o vlastitoj zasebnosti, posredstvom širenja kosovskog mita i drugih pravoslavnih, kao narodnih, sadržaja i simbola. Slično, kao što je pravoslavlje uticalo na uobličavanje srpskog nacionalnog identiteta, a islam bošnjačkog, i katoličanstvo je uzrokovalo hrvatstvo, kao etnički identitet stanovnika Bosne i Hercegovine katoličke vjeroispovjesti. Prisutnost katoličanstva u Bosni i H ercegovini ima viševijekovnu tradiciju i, uz univerzalističku organizaciju katoličke crkve, čini suodnos katoličanstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini unekoliko različitim u odnosu na suodnos pravoslavlja i srpstva i islama i bošnjaštva. Dok su pravoslavci i muslimani imali potrebu da u prvim decenijama svog narodnosnog uobličavanja intenzivnije budu vezani i upućeni na pravoslavlje, odnosno islam. Hrvati nisu do u skorije vrijeme (postojanje kraljevine Jugoslavije) imali značajnije potrebe da naglašavaju katoličku tradiciju hrvatstva. Katoličanstvo je u srednjovjekovnoj Bosni imalo značajan uticaj. Taj uticaj se najprije ogledao u borbi katoličke crkve, potpomognute i inicirane od Rima, papske države, protiv pristalica Crkve bosanske i pravoslavlja. Več tada se jasno izdiferencirala zasebna vjersko-narodnosna zaje d n ic a p rep o zn atljiv a p o katoličkom id en titetu . Rim je preko ugarskih i hrvatskih katoličkih velikaša vodio nekoliko krstaških ratova u Bosni i Humu protiv pristalica Crkve bosanske. Iako su dom inikanci'*’ bili prvi misionari katoličanstva u srednjovjekovnoj Bosni, neosporna je činjenica da su franjevci ostavili glavni pečat, kako u širenju katoličke vjere, isto tako i u nacion aln o-religijskom povezivanju katoličkog 150

151

152

“O dn os izm eđu srpske crkve i države Nem anjida, m ogao bi se usp ored iti, s osjetljivim o d n o so m - d a upotrijeb im o Pilarovu p red odžb u - d u še i tijela. Kad je tijelo palo p o d Turke d u ša je čuvala sjećan je na nj. Srp sk a je crkva kanonizirala kraljevsku lozu N em anjića (izuzevši Stefana D ušana) i nekoliko srpskih d esp ota. N jihova se im ena spom in ju u bogosluženju svakoga dana, tijekom sto ljeća.. (I. Banac, navedeno djelo, 73. i 74.) Pravoslavna crkva u Bosni, H um u, Travuniji o d XII d o XV vijeka i n jen a u lo g a u razvitku i širenju pism en osti, (vidi u; V Bogičevič, P ism en ost u B o sn i i H ercegovini, V M asleša, Sarajevo, 1975, 66-87.) S. Jalim an, D jelatn ost d o m in ik a n a c a u srednjovjekovnoj Bosni, IPP Hamidović, Tuzla, 1999.

57

Bošnjačka nacija

Stanovništva u Bosni i Hercegovini. O značaju i snazi franjevaca u Bosni i Hercegovini, pored ostalog, svjedoče i podignuti franjevački sam o­ stan i."* Bosanska franjevačka provincija ne samo da je bila gotovo jedini čuvar katoličke vjere, več je istovremeno svojim djelovanjem razvijala svijest kod katoličkog stanovništva Bosne i Hercegovine o zajedništvu i p rip adn osti jednom posebn om kolektivitetu, različitom, ne sam o u vjerskom , več i u kulturnom, tradicijskom i drugim osobenostim a u odnosu na sljedbenike islama i pravoslavlja."® O priznanju katoličanstva i njegovom uvažavanju, kao duhovnohistorijskog realiteta, svjedoče i dvije ahdname^’’ ’ , koje je izdao sultan Mehmed II Fatih franjevcima, da mogu svoju vjeru slobodno ispovjedati. Intenzivnije isticanje katoličke dimenzije hrvatstva počinje za vrijeme kraljevine Jugoslavije, kad narastaju suprotnosti između hrvatskih i srps­ kih nacionalnih interesa i ideologija. Utemeljenost bosanskih Hrvata u katoličanstvu ogleda se, prije svega, u nacionaliziranju socijalnih struktura i sadržaja katoličke crkve. Katolička crkva se javlja kao zaštitnik narodnih interesa Hrvata. “Hrvati su narod čiji se razvoj vezuje za nacionaliziranje katoličanstva i prisvajanje nekih temeljnih katoličkih principa i institucija koje su vremenom inkorporirane u narodni život i postale podloga za konstituiranje i razvoj nacionalnih institucija kao značajnog faktora u razvitku hrvatske nacionalne sam obitnosti.”"® Katolička crkva i njezini velikodostojnici ostvarili su vezu između katoličanstva kao religije i stanovništva katoličke vjeroispovjesti kao etničke kategorije, ne sam o u sferi duhovnosti, več i u sferi kulture i ideologije i time svestrano i neposredno uticala na uobličavanje hrvatske nacionalne identifikacije u Bosni i Hercegovini.

153

154 155

15 6

58

J o š u p red osm an sk o m p eriod u historijski izvori pom inju 39 franjevačkih sam ostan a na p rostoru dan ašn je B o sn e i H ercegovine (S. D±z.]3., K o n fesio n aln o st i n ac io n a ln o st u B o sn i i H ercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1992, 134-136.) O d je lo v a n ju fra n je v a c a v id i: M .V B atin ić, D je lo v a n je f r a n j e v a c a u B o s n i i H ercegovini z a prv ih šest vijeko va n jih o v a b o rav k a, I-IIl, Zagreb, 1881-1887) Prvu ahdnam u izdao je M ehm ed II Fatih 1462. god. nakon zauzeća Srebrenice, a d ru gu 1463. god. na M ilodraževu tad ašn jem p oglavaru bosan sk ih franjevaca fra. Anđelu Zvizdiću (grupa autora, K a to liča n stv o u B o sn i i H ercegovini, N apredak, Sarajevo, 1997, str. 59 ) I. Bakić, n aveden o djelo, str. 98.

UDIO OSOBENOSTI PROFILIRANJA BOŠNJAČKE NACIJE

J

Kad smo več kod imena, treba napomenuti da je ime Bošnjak istorijsko, hiljadugodišnje ime (prof. Ante Granič)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

IL I. Predislamska komponenta u duhovno-kultumom biću Bošnjaka Proces konstituiranja bošnjačke nacije, izuzetno složen, specifičan i autonoman, često nasilno usporavan, u osnovi neprekinut, predstavlja jedinstven tok, koji neprekidno traje, više od hiljadu godina i kao etnos i kao društvo i kao zajednica, neodvojivo povezano sa bosan skom državom ."’ U dosadašnjim znanstvenim istraživanjima fenomena bošnja­ čke nacije, prije svega u historiografiji, se objašnjavao pračenjem razvoja i stanja bosanske države."® Istina, država i društvo su dva fenomena, u zajam no i uzročno-posljedično povezani, tako da pračenje razvoja etničkog iz perspektive političkog organiziranja države jeste potrebno, ali nije dovoljno. Jer, cjelina društvenog života nije, niti može biti sadržana sam o u političko-pravnoj dimenziji življenja. Način proizvodnje društvenih odnosa i društvo shvačeno kao tota­ litet dijalektičko je jedinstvo teritorije, tradicije, običaja, jezika, duhovno-ku­ lturnih sadržaja, konfesionalnog pluralizma i političke dimenzije života. Smatramo da je promatranje etničkog i njegovo vezivanje isključivo za državno, odnosno političko, navelo pojedine autore"® na zaključak da u Bosni dolazi do prekida etničkog i državnog kontinuiteta u momentu smje­ ne državne vlasti između Bosanskog kraljevstva i Osmanske države. Ovakve zaključke ne donose oni autori"" koji tok etničkog razvoja u Bosni i Herce­ govini i, unutar toga toka, proces profiliranja bošnjačke nacije prate kao razvoj društva i zajednice, čiji je proizvod ne samo etnos, več i sama dr­ žava, koja mu usmjerava tok, nekada omogučava veču slobodu ispoljava­ nja, a nekada sputava i zaprečava. Drugim riječima, bilo bi pogrešno pra­ vno-politički diskontinuitet bosanskog društva, diskontinuitet njegove “fizionomije”, koji se dešavao tokom milenijskog povijesnog razvoja, bilo 1 57

158 159 160

“B o sn a p rip ad a krugu rijetkih zem alja koja je u svojoj du goj povijesti p ro šla sve faze, p o litič k o g o rg a n iz ira n ja , o d p le m e n sk o g sa v ez a (u ilirsk o d o b a ) p rek o organ izacije ž u p a (u ran om sre d n je m vijeku ) i kraljevine (u k asn om sred n je m vijeku ) d o sav rem en e države k o ja je 1992. go d . n ak on p rek id a o d 529 go d in a (1 4 6 3 ) n asta v ila tra d ic iju sr e d n jo v je k o v n e b o s a n sk e d r ž a v e .” (E. Im am ov ić, B o sa n s k a d in a s t ija K o tro m an iča , u zborniku S redn jovijeko vn a b o sa n sk a d r ž a v a i suvrem enost, FPN, Sarajevo 1996, str. 21.) S. D žaja, V Ćorović, E. Redžić, E. Im am ović, V Klajić, N. Klajić. S. D žaja, V Ćorović, S. Ćirković, D. Mandić. N. Klajić, M. Im am ović, M. H adžijahić, A. H andžić, I. Banac, M.Filipović,). Žiga.

61

Bošnjačka nacija

zbog Stranih osvajanja, odluka međunarodne zajednice ili nekog drugog razloga, predstavljati kao nepostojanje kontinuirane historijske vertikale bosanskog društva, odnosno, njegovog biološkog i duhovno-kulturnog supstancijaliteta, konstante njegovog m ultilateralizma"'. Zbog tih razloga, za razumijevanje predislamskih elemenata u društvenom biću Bošnjaka, neophodno je njegov razvoj posmatrati, prije svega, kao razvoj društva, sa cjelokupn om složenom stru k tu ro m ."’ “Društvo srednjovjekovne Bosne ima elemente i društva i zajednice, ali je po svom sadržaju, po svojim društvenim odnosima bliže zajednici u smislu F. Tenisa”" * Ukratko, za predislamski period razvoja bošnjačkog etnosa možemo reči da je to period naroda u nastajanju, odnosno nacije u mogučnosti. To je duhovno i kulturno žilište, iz koga autonomno izrasta, uz neprekidni suodnos sa drugima, bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima, bošnjačka nacija, kao samorealizirana društvena zajednica. Bez obzira na to što je bosansko srednjovjekovno društvo bilo izloženo različitim duhovnim, kulturnim, ideološkim i političkim utica­ jima, ono posjeduje vlastiti identitet, prepoznatljiv u izraženoj multi­ lateralnosti. Srednjovjekovno bosansko društvo je bilo složena društvena struktura. Ta složenost nije se ogledala samo u složenosti religijskih ele­ menata života, več i u svojoj ukupnoj društveno-ekonomskoj i kulturnoj dim enziji. “U Bosni se kroz čitavo razdoblje srednjeg vijeka odvijao najprisniji odnos i saradnja između domače vjere, naroda, vlastele i vlada­ ra.”"® Šta se od tih društvenih karakteristika srednjovijekovnog bosanskog naroda zadržalo do danas u bošnjačkom nacionalnom biču, vidjet čemo tokom upoređivanja socio-ekonomskih, kulturnih i duhovnih dimenzija sadržaja bosanskog srednjovjekovnog društva i bitnih karakteristika bo­ šnjačke nacionalne sadržajnosti. Za formiranje bosanskog etnosa i bošnjačke nacije izuzetno su bitna dva uporedna procesa, koja se uzajamno prožimaju i isprepliču. To su razvoj bosanske države i vjera bosan ska,"* i njezina duhovno-idejna specifika. Bosanska država, kao politička organizacija bosanskog društva, 161 162

163 164

165

62

O pširnije vidi u: J. Žiga, T rad icija B o sn e k o ju su izd ali, VKBI, Sarajevo, 2001. Više o b osan sk oh ercegovačk om srednjovjekovnom društvu vidi u: A. Babić, D ru štvo srednjovjekovne b o sa n sk e držav e, u Prilozi za istoriju B o sn e i H ercegovine, ANU BiH, Sarajevo, 1987. E Živkovič, E k o n om sk o-socijaln ep rom jen e u b o san sk o m d ru štvu u XIV iX V stoljeću , Univerzal, Tuzla, 1965. Š. M eđedović; D ru štvo sred n jovjekovn e Bosne, u Z borniku: B o sa n sk a sred n jo v je­ k o v n a d r ž a v a i suvrem enost, FPN, Sarajevo, 1996, str. 19. E. Im am ović, naveden o djelo str. 185. D ubrovčani u svojim dokum entim a, autoh tonu srednjovjekovnu religiju b o san sk o g stanovništva nazivaju vjera b osan sk a, a njezinu institucionalnu organiziran ost crkva B o san sk a. O pširnije: V KlajiC, P o vijest B osn e, F o to tip izd an ja iz 1882. Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. 280., O. Ibrahim agić, P o litičk i sistem M agistrat, Sarajevo, 1990, str. 18., M. ImAmović, H isto rija B o šn ja k a , P reporod , Sarajevo, 1998, str. 13.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

i vjera bosanska, kao duhovni izraz bosanskog društva, dva su pola ukupne strukture tog društva i mnogo bolje ćemo ih razumjeti ako ih razumi­ jevamo kao međusobno uslovljene i povezane procese. Ta m eđusobna uslovljenost i isprepletenost političke i duhovne dimenzije života odvijala se i u ekonomsko-socijalnoj ravni. Njihovu uslovljenost najbolje čemo uočiti pračenjem privrednog i kulturnog života srednjovjekovne B o­ sne,"® uređenja bosanskog dvora, te političkih i privrednih akata koje je taj dvor sklapao. Zatim, preko djelatnosti zanatlija i trgovaca, njihovih proizvoda i trgovine."’ Društveno-ekonomske i duhovno-kulturne karak­ teristike srednjovjekovnog bosanskog društva nisu samonikle, več izras­ taju iz svoje društveno-historijske prošlosti - ilirskih korijena."® Na prostorima nekadašnje rimske provincije Dalmacije početkom srednjeg vijeka započinje proces oblikovanja bosanskog društva."® Taj proces je izraz intenzivnijeg i naprednijeg privrednog života i nastojanja katoličke i pravoslavne crkvene organizacije da svojim religijskim učenjem ujedine razjedinjena plemena. Glavna karakteristika privrede srednjovje­ kovnog bosanskog društva jeste jačanje ekonom ske i političke moči pojedinaca, banova, župana, vlastele i drugih. Zemlja je osnovno bogat­ stvo, te se stoga javlja jak osječaj pripadnosti njoj i velika borba za nju. Vlastela je zavisna od bana, u onoj mjeri u kojoj on odgovara njihovim interesima. Interesi bana i vlastele često su se sukobljavali. Vlastela je iz svojih redova davala dvorske dostojanstvenike, vojne zapovjednike i župane. Osnovni cilj vlastele bio je stavljanje što više zemlje u svoj posjed. Time se njihova vlast osamostaljivala, te jačali politički uticaj i moč. Zavisno seljaštvo činilo je največi dio stanovništva i bilo je nepo­ sredno pod vlašču svojih gospodara, vlasnika zemlje. Intenzivniji razvoj 166

167

168

169

“Sm ješten a na razm eđu različitih civilizacija, religija pa i ideologija, B o sn a je odvajkada u fok usu nečijih interesovanja. Ovo je p od ru čje na kom e su se su srele dvije velike kulture, istočna i zapad n a, tri svjetske religije, ukrštali interesi raznih carstava, o d rim skog i bizantijskog, preko turskog do austrou garskog. Sve je to izravno u ticalo na specifični multietnički povijesni razvoj Bosne i Hercegovine.” 0 . Žiga, Uvod u sociologiju kulture. B osanski kulturni centar, Sarajevo, 1995, 27 i 28.) O bim nu građu o privrednim prilikam a u srednjovjekovnoj Bosni, iz koje se m ogu razum jeti i upozn ati društven o-ekon om ske i duhovno-kulturne dim enzije tadašn jeg vrem ena p ogled ati u: D. K ovačevič, T rg o v in a u sr e d n jo v ije k o v n o j B o sn i, N a u č n o d r u štv o B o sn e i H ercegovine, Sarajevo 1961. D. Kovačevič-Kojič, G ra d sk a n a s e lja sred njovjekovne b o san sk e držav e, V M asleša, Sarajevo, 1978. R Živkovič, n aveden o djelo, M. Dinič. Z a istoriju ru d a rstv a u sred n jo vjek o vn o j S rb iji i B o sn i I, SAN, p o seb n a izdanja, knj. 240, O djeljenje društvenih nauka, B eograd , 1955. “Predslavensko d o b a ovdje je stvaralački vrlo plo dn o; susreču se kultovi istoka, rimski p an teon i m lado k rščanstvo.” (I. Lovrenovič. M. Im am ovič; B o sn a i njezin n arod , SDA, Sarajevo, 1997, str. 1 9 ) Š. M ededovič, naveden o djelo, str. 16-20.

63

Bošnjačka nacija

rudarstva uslovio je snažniji razvoj trgovine, što je značajnije uticalo na izmjenu karaktera ukupnih društvenih odnosa u d ru šm t srednjovje­ kovne Bosne, “S razvojem rudarstva u prvoj polovini XIV stolječa u osnovi se m ijenja i struktura b o san sk o g stanovništva. Pojavio se novi sloj domačih trgovaca koji če vremenom prerasti u građansku klasu i nešto manje u novo plemstvo. Među najtraženijim bosanskim trgovačkim artik­ lima bili su rudarski proizvodi: srebro, olovo i, donekle, bakar i željezo. Srebro je kao najtraženiji plemeniti metal jedna od skupljih roba.”” " Razvoj rudarstva i sve intenzivnija trgovinska saradnja Bosne sa Dubrovnikom i ostalim prim orskim gradovima, uslovljavaju krupnije promjene u ukupnoj strukturi bosanskog društva. Razvoj rudarstva uslo­ vljava i razvoj zanatstva, a ovo opet novi strukturni sloj društva, zanatlije. Najintenzivniji razvoj zanatstva odvija se pored rudnika, tako da se tu formiraju naselja zanatlija, a uz njih i manji ili veči trgovački centri. Večina ovih naselja nastajala je u podnožju utvrđenih gradova. Pored rudarske proizvodnje, kao glavnog faktora privrede, razvoj zanatskih i trgovačkih naselja uslovio je nastanak gradova u Bosni i Hercegovini” '. Sa razvojem gradova javlja se raslojavanje bosanskog društva na tri društvena sloja: sam vrh društva, koji sačinjavaju ban i krupna vlastela, sa dvorskim ljudima; drugu grupu čine zanatlije, rudarski radnici i sitni trgovci. Treču grupu, proizvođačku, čini večina naroda, koji se pretežno bavio zemljoradnjom. Krupnijom trgovinom bavili su se vladari i krupniji feudalci i uglavnom su trgovali plemenitim metalima.'” Sagledavanjem strukture roba koje se izvoze iz Bosne, te roba koje su uvožene u Bosnu, možemo steči prili­ čno jasnu sliku ukupnog društveno-ekonomskog stanja srednjovjekovnog bosanskog društva. Svi izvori govore da najznačajnije mjesto u izvozu zauzimaju rudarski proizvodi. Pored njih, iz Bosne se izvoze drvo, koža, konji i žitarice, a uvoze so i tkanine.'™ Vrlo značajan pod atak za razum ijevanje karaktera društvenih odnosa srednjovjekovne Bosne i njenog odnosa sa državama s kojima je održavala trgovinske odn ose jeste trgovina ro b lje m .'" Ova praksa je najvjerovatnije naslijeđena iz ranijeg perioda, ali govori i to da je nivo humaniziranosti međuljudskih odnosa još uvijek bio na niskom nivou. Sa razvojem trgovine širio se krug domačih ljudi koji su se njome bavili. 17 0 171 172

173 174

64

E Živkovič, n aveden o djelo, s:r. 12 i 13. D. K ovačevič, G r a d s k a n a s e lja sre d n jo v je k o v n e b o s a n sk e d rž av e, V M asleša, Sarajevo, 1978. D. Kovačevič, T rgovin a u sre d n jo v je k o v n o j B osn i, N au čn o društvo NR B o sn e i H ercegovine, k njigaX III, O djeljen je istorijsko-liloloških nauka, knjiga 13., Sarajevo, 1961, str. 36, 102 i 105. P. Živkovič, n aved en o djelo, str. 16. A. Solovjev, T rgovin a b o sa n sk im ro b ljem d o g o d in e 1661, GZM, nova serija I, 1946. str. 139-146, u sp V Vinarer, Trgovina b o san sk im ro bljem tokom XIV veka u D ubrovniku, Anali h istorijskog instituta JAZU II, Dubrovnik, 1953.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Ona poprim a i nove oblike. Iako je i dalje u praksi zamjena robe za robu, sve više maha uzimaju kreditno-trgovinski odnosi, što, svakako, utiče na dalje prom jene u strukturi bosanskog društva. Stjepan II Kotromanić kuje i “prvi bosanski novac”,” * što upučuje na zaključak da je več tada bosansko drušU'o imalo, za to vrijeme, razvijenu robno-novčanu privredu, a to dalje ukazuje, savremenim rječnikom kazano, na zaokruženost i cjelovitost drušU'eno-ekonomskog sistema. Ako se ovome doda i povelja Kulina bana, koju je izdao Dubrovniku 1189- god, kao državno-politički i m e đ u n a ro d n i akt o u slo v im a p riv red n e i trg o v in sk e sa ra d n je , n e d v o sm isle n o se p o k a z u je da je b o sa n sk o d ru štv o tad a bilo izdiferencirano i raslojeno ne samo po religijskoj, več i po socijalnoj o sn ov i, te da na p o litič k o j ravni d jelu je kao fo rm iran a državna organizacija. Pismo povelje je narodno, jezik narodni, što također potvrđuje visok kulturni nivo društva. Jačanjem privredne proizvodnje i u n ap ređ ivan jem robn o-n ovčan ih o d n o sa, sve više je d o lazilo do raslojavanja bosanskog društva i do međusobne uslovljenosti i zavisnosti jednog dijela društva od drugog. Kučna radinost, kao dominantan oblik rano-feudalnog načina proizvodnje, sve više ustupa mjesto zanatskoj proizvodnji. Značajnije promjene u strukturu bosanskog društva unosile su strane zanatlije, prije svih oni iz Dubrovnika. Oni su u mnogim bosanskim rudarskim centrima i na razvijenim trgovima formirali svoje kolonije.” ®Domači ljudi sve više izučavaju razne zanate i uključuju se u zanatsku proizvodnju. To daje novi dinamizam daljem raslojavanju bosanskog društva i određuje njegovu fizionomiju. Na o sn o v u p ro n a đ e n ih p rim je ra raznih p re d m e ta k o ji su proizvođeni, kao što su potkovice, baglame, halke, čavli, kvake, ključevi, katanci i drugo, može se utvrditi postojanje pojedinih zanata, kao što su zidanje, drvodeljstvo, rezbarenje, grnčarenje, sedlarstvo, zlatarstvo, kovanje, proizvodnja gru bo g sukna (koje je najviše upotrebljavalo dom ače stanovništvo u odijevanju), klesarstvo i druge vrste zanatskih zanim anja.” ’ Pored uticaja zanatstva na karakter društvenih odnosa bosanskog srednjovjekovnog društva, ono utiče i na nazive pojedinih mjesta, te prezimena pojedinih familija koje su se bavile određenim zanatima. Prezimena pojedinih porodica ukazuju na vrstu zanata kojim su se bavile u dužem vremenskom periodu. Navedimo samo neka: Kovač, Štitarič, Saračevič, Drljača, Motika, Vodeničarevič i druga. Da se zaključiti da je srednjovjekovno bosansko društvo, neposredno prije susreta sa osmanskom državnom vlašču i masovnijim prihvatom islama, več bilo 175 176 1 77

D. Kovačevič, n aveden o djelo, str. 21. D. Kovačevič, D u b r o v č a n i z a n a t lije u sre d n jo v je k o v n o j Sreb ren ici, G o d išn jak DrušU'a historičara, god in a X y Sarajevo, 1966, 25-46. P. A ndelić, B o b o v a c i K r a lje v a S u tje sk a s t o ln a m je sta b o sa n sk ih k ra lje v a , V M asleša, Sarajevo, 1973, 111-113.

65

Bošnjačka nacija

form irano, socijalno izdiferen cirano” ® i politički organizirano, kao narodna zajednica, čiji su dijelovi, društvene grupe i socijalni slojevi, bili m eđusobno ekonomski i socijalno povezani. Za p o tp u n ije razu m ijev an je b o sa n sk o g sre d n jo v je k o v n o g d ru štven o g biča, kao žilišta bošn jačke nacije, p otreb n o je, p ored u p o zn av an ja ek o n o m sk o -so cijaln ih stru k tu ra d ru štv e n o g života, razumjeti i njegova duhovno-idejna kretanja i događanja. To je potrebno iz razloga što su se tadašnji oblici izražavanja narodnosnog kolektiviteta ispoljavali u dvije zavisne dimenzije. S jedne strane, ekonomsko-socijalni procesi, izraženi kao struktura društva, uzrokuju uobličavanje kon­ fesionalnih grupa, kao zasebnih zajednica, a, s druge strane, konfe­ sionalne grupe, kao individualni kolektiviteti, putem vlastitih duhovnokulturnih ostvarenja usmjeravaju dalji tok vlastitog društveno-ekonom­ skog razvoja. Izrastanje bosanskog naroda unutar srednjovjekovnog bosanskog društva pratilo je susretanje i sučeljavanje duhovnih tekovina Crkve bosa­ nske, katoličanstva i pravoslavlja. Jedn a od bitnih specifičnosti bosanskog društva jeste susretanje sa različitim duhovnim i kulturnim sadržajima čovječanstva. I pored toga “je Bosna od samog obzorja srednjeg vijeka bila zasebna etnička, kulturna i politička cjelina, da je imala vlastiti kulturno-politički razvoj, koji je rezultirao stvaranje niza autentičnih speci­ fičnosti, kako u sferi duhovnosti (domača - vjera bosanska) tako i u kulturi (stečci, vlastito pismo bosančica i dr.), politici (domača vladarska dinastija banova i kraljeva, razvijena i jaka država) (istakao A. Đ.), te niz drugih tipičnih bosanskih karakteristika koje su poznate diljem svijeta.”” ® “Povijest bošnjačke nacije neodvojivo je i neraskidivo vezana i uslovljena, od svojih najranijih početaka, Bosnom kao balkanskom zemljom, specifične geografske i kulturne sadržine. Tu se još u predhistorijsko doba razvila jedna osebujna visoka kultura, kakvu ne susrečemo u susjednim zemljama. Tu kulturu predstavljaju nadaleko čuveni Butmir i G lasinac, kulturna središta ilirskog porijekla prije, otprilike 4000. godina.”” " Dakle, autohtone bosanske elemente koji određuju bošnjačko nacionalno biče sadržava i iskazuje bosanska historija cjelokupnim svojim sadržajem. Etničko-historijski elementi su konkretni, vidljivi i po sadržaju i po značenju predstavljaju autohtoni bosan ski društveno-kulturni 178

179 180

66

“Po načinu odijevan ja i nošnji koja je bila u u potrebi srednjovjekovne B o sn e odvajao se stalež o d staleža. U p ojed in im sred in am a razlika je bila toliko n aglašen a da je išla d o detalja. Plem stvo i trgovinski sloj n osio je sk u p o cjen e tkanine i to uvezene, d o k su siro m a šn i slo je v i g ra d sk o g sta n o v n ištv a im ali o d ije la n ap rav lje n a o d d o m a ć e rase. O vo je jo š više d o la z ilo d o izražaja k o d se o s k o g sta n o v n ištv a .” (P Živkovič, n aveden o djelo, str. 197.) E. Im am ovič, naveden o djelo str. 11. i 12. M. Hadžijahić, Posebnost B o sn e i H ercegovine i str a d a n je m u slim an a, Centar za bosan sk o m u slim an sk e studije, Sarajevo, 1991, str. 8.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

sadržaj. Ovaj sadržaj prvenstveno se ispoljava u nekoliko značajnih društveno-kulturnih elemenata. - Ilirskoj komponenti predislamske bošnjačke kulture, čiji korijeni traju do današnjih dana. “Do dana današnjeg sačuvalo se u kulturi dom ačeg bosanskog pučanstva dosta starih ilirskih elemenata, što znači da je ilirski sloj bio od velike važnosti.”” ' - Tragovima rimskih puteva koji su povezivali rudarska i trgovačka mjesta Bosne sa njezinim političkim središtem. Taj privredni život, sa svim svojim religijsko-kulturnim sadržajima, činio je bosansku teritorijalno-povijesnu i kulturnu posebnost u odnosu na susjede. - Srednjovjekovni nadgrobni spomenici - stečci, rasprostranjeni ši­ rom Bosne i Hercegovine, svjedoče o postojanju posebnog srednjo­ vjekovnog kulturno-civilizacijskog izraza. Elementi na stečcim a nedvosmisleno pokazuju da kultura dobrih Bošnjana ne pripada ni bizantijsko-srpskom kulturnom krugu niti zapadnoevropskoj ro­ mantici i gotici. “Stečci su, brojnim natpisima u uklesanim znakovima, svojevrsno kazivanje o bogumilima, njihovoj kulturi, koja je ostavila trag u povijesnom razvoju Bosne i Hercegovine. Oni su, zapravo, jedan od 'zaštitnih znakova’ ove države.”'®’ - Značajni neslavenski elementi u etničkom biču Bošnjaka. Zbog svog specifičnog geografskog položaja, sklonjena u brda kao u vlastitu školjku, Bosna je uspjela da očuva svoju antropološku i duhovno-ku­ lturnu autohtonost.'®* - Crkva bosanska je ona predislamska duhovno-idejna realnost, koja nije slijedila učenje ni rimskih krščana, ni bizantskih hriščana, niti učenje jevreja, več je predstavljala autentični duhovni izraz sveuku­ pnog društvenog privrednog i kulturnog života večine stanovništva zemlje Bosne. - Pismenost u Bosni, kao kulturni izraz bosanskog identiteta, između osta­ lih bitno bosanskih autohtonih elemenata društvenog života, također predstavlja posebnost izraženu u bosanskom pismu bosančici. Ovo pismo često se u znanosti naziva bosanska čirilica ili bosanska glagoljica,’®® 181 182 183 18 4

J, Žiga, navedeno djelo, str, 15. J. Žiga, navedeno djelo, str. 3 9 ­ E. Im am ović, K orijen i B o sn e i b o san stv a, str. 26. “Staru glagoljsku tradiciju prigrlili su i bogum ili. Taj faktor naročito sc ja sn o o gled a u to m e što b o san sk i b ogu m ilsk i tekstovi, čak i u p o četk u XV vijeka, p ok azu ju trago v e g la g o ljsk ih o rig in a la i p rid rž av an je jezičkih i re d ak cijsk ih o so b e n o sti arh aičn e o h rid sk e škole. A p o sto lsk e k njige koje su u p o treb ljavali m ak ed o n sk i b ogum ili, koje jc širila Klim entova škola, bile su p ren esen e i u B o sn u. Prirodno je d a se te knjige zb og izolovanosti b ogu m ila nisu m ogle u većoj m jeri podm lađivati on im što se nalazilo u knjigam a koje je u potrebljavala pravoslavna crkva, n ego su se p o tradiciji p red avale u b o gu m ilsk u sred in u u svom arhaičn om o b lik u .” (B. Koneski, O h rid sk a k n jiževn a šk ola, Slovo, broj 6-8, Zagreb, 1957. 59-60.)

67

Bošnjačka nacija

to ne umanjuje njegovu bosanskohercegovačku osobenost. Večina srednjovjekovnog bosanskog plemsn^a imala je svoje dobro orga­ nizirane kancelarije, u kojima su pisana mnoga pisma i drugi akti bosanskim jezikom i bosanskim pism om bosančicom . Na razvoj državnosti, d iplom atskog jezika na narodnom jeziku vlastitim pism om u kazu je p o sto ja n je b o san sk e državne k a n c e la r ije ."* Posebno značajna činjenica koja svjedoči, ne sam o o pism enosti dobrih Bošnjana, o njihovom narodnom jeziku i pismu, jeste ta da su oni, razvijajuči vlastitu pism enost, prije svega, preko Crkve bosanske, bili pismeniji od svojih susjeda."® Opravdano je na osnovu ovih činjenica pretpostaviti da je narod srednjovjekovne bosanske države bio na zavidnom kulmrnom nivou. Nakon sagledavanja ovih “čisto” bosanskih elem enata"’ bošnjačke predislam ske narodnosne sam obitnosti, te usvojenog stava da svakoj materijalnoj egzistenciji prethodi i u njoj je sadržana odredena ideja, opravdano se postavlja pitanje koja je to ideja sadržana u predislamskom biču bošnjačke samobitnosti. To je ideja Bosne, kao teritorijalno-povijesni i duhovno-kulturni oblik veze među članovima zajednice koji je nasta­ njuju. U ideji Bosne izražena je ideja tolerancije i jedinstva u različitosti. Ta ideja jedinstva u različitosti ogleda se u susretu tri sakralna predanja na bosanskohercegovačkom prostoru. U toj ideji realizirana je, opredm e­ čena, materijalizirana, narodnosna, državotvorna i kulturna sadržina cjelokupne društvene egzistencije Bosne i bošnjaštva. Crkva bosanska, kao duhovno-religijska osnova i nosilac ideje bosanske autentičnosti, nije koristila ni pravoslavni ni katolički misaoni izvor. Ona je u svojoj biti bila suprotstavljena jevrejsko-krščanskoj misaonoj tradiciji, dosljedno ostajuči na tragu jedinstva sakralnih predanja. “Jevrejska tradicija, poslije Ezre i Nekem ije, bila je obilježena rasnom teorijom o izabranom narodu. Krščanska crkva sm atrala je sebe nasljednicom te izabranosti (Prva 185 186

18 7

68

E Andelić, D o b a sred n jo vijek ovn e b o san sk e d ržav e u: Kulturna h istorija B o sn e i H ercegovine, V M asleša, Sarajevo, 1966, 513. i 514. F. Rački. n avodeći latinske izvore, tvrdi d a su oni “bili pism en i i to ne sam o m uškarci koji su se bavili zanatim a, vršeći često d u žn o st učitelja, n ego su i žen e bile p ism en e, a bavile su se ručnim radom i odgajivanjem om ladin e.” (F. Rački, B o gu m ili i p ata re n i, SAN, B eograd . 1931. god ., str. 550.) V Klajić također sm atra d a su “u prk os bludanja i vjerskih p red rasu d a bili u kulturnom obziru, n ešto napredniji, od ostalih kršćana i d a je p ojav p ataren stva p o k ren u o književnost, koja je p rem a kršćanskoj knjizi sljedbenika kali zapad n e, toli istočne crkt^e, imali razm jerno p rosto n arod n i b iljeg.” (V Klajič, Povijest B osn e, Svjetlost, Sarajevo, str. 352.). “K ao glavni d o m a či - b o sa n sk i ~ elem en ti u ovom društvu m o gu se ozn ačiti: sa m o sta ln a država - u p olitici, b o sa n sk a crkva - u religiji, b o sa n sk a čirilica (i b o sa n sk a g la g o ljic a ) - u p ism e n o sti, u m je tn o st ste čak a, b o sa n sk a m in ijatu ra, n arodn o zlatarstvo itd. - u um jetnosti, b osan sk a n ošn ja - u načinu od ijevan ja itd.” (P Andelić, D o b a sred n jo v jek o v n e b o sa n sk e d rž av e u-. K ulturna h istorija B o sn e i H ercegovine, V M asleša, Sarajevo, 1966, str. 409.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

poslanica Petra II, 9 ): ’Vi ste izabrana rasa... sveti narod', što će križarskim ratovima i kolonijalizmu dati najbolji duhovni alibi.”'®®Istrajavajudi protiv ovakvih interpretacija svetih predanja. Crkva bosanska ideji Bosne daje specifičan p ovijesn o-dru štven i i duhovno-kulturni sadržaj, čija se sadržajnost izražava kroz jedinstvo različja. Nezaobilazno pitanje u rasvjetljavanju složenog procesa konstitui­ ranja i razvoja bošnjačkog etnosa i njegovog izrastanja u modernu nacio­ nalnu zajednicu jeste pitanje autohtone duhovnosti srednjovjekovnog bosanskog društva, imenovane sintagmom Crkva bosanska.'®® Da bi se, uopče, razumjela duhovna osnova učenja Crkve bosanske, neophodno je njezino sučeljavanje sa kršćanstvom, jer ona postoji, raste i razvija se u p o re d o sa kršćanstvom , odn o sn o hriščanstvom . “U slijed ugarskih ekspanzionističkih pohoda na Bosnu i krstaških ratova u cilju uništenja bosanskog patarenstva vjerski život u Bosni nosio je pečat nesređenosti i nestabilnosti.”'®" Proces širenja kršćanstva na prostorim a srednjovjekovne Bosne imao je dugu tradiciju, jer se Bosna u vrijeme Rimske imperije nalazila u sastavu provincije Dalm acija. Sa sigurnošču se m ože tvrditi da su i katolička i pravoslavna crkva ulagale velike napore za dom inaciju na bosanskim prostorima. Mnogi autori'®' govore o prisutnosti katoličkih i pravoslavnih crkava na ovom prostoru. Posebno je pitanje koliko je kristi­ janizacija bila rasprostranjena u narodu ili je bila samo ograničena na uži krug crkvenih i državnih velikodostojnika. Krščanstvo se u Bosnu ugla­ vnom širilo iz primorskih gradova. Bizantija je također bila zainteresirana za kristijanizaciju naroda koji su bili u njezinom susjedstvu. Svi izvori govore da je širenje kršćanstva u Bosni išlo dosta sporo i da nikada u širim narodnim slojevima nije uhvatilo dubljih korijena.'®’ Poslije velikog raskola koji se dogodio u kršćanskoj crkvi 1057. god, te podjele kršćanske crkve na istočnu (pravoslavnu) i zapadnu (katoličku) nastalo je među 188 189

190 191

192

R. G arodi, Ž ivi islam , El-Kalem, Sarajevo, 1990, 114. M 15. P ostoje razni nazivi za Crkvu b o san sk u , jedn u o d vjera sred n jovjekovn og b o san sk o g društva. Z apadni izvori je nazivaju patarenskom , srpsko-pravoslavni b ogu m ilsk om , grčk i k u d ig erstv o m , a o n a je u istin u b ila a u to n o m n a b o s a n sk a p o ja v a , v jera bosan sk a. “Ipak je n ešto p o stalo p osve jasn o, a to je d a se sam a Crkva b osan sk a u o n o d o b a nikada ne naziva 'b ogu m ilsk om '. Ni bosanski ni katolički izvori nikada ne rabe taj izraz kad govore o B o san cim a.” (N M alcolm, P ovijest Bosne, Erasm us, Zagreb, Novi liber Zagreb, Dani, Sarajevo, 1995, str. 42.) E. Redžič, Sto g o d in a m u slim a n sk e politike, ANU BiH, Sarajevo, 2000., str. 13. S. Cnkov'ić, Isto rija sred n jovjekovn e b o sa n sk e države, B eograd , 1964. A. BAh\ć, Iz isto rije sred n jovjekovn e Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972. B. N ivelić, S rp sk a p r a v o s la v n a c rk v a u B iH d o o b n o v e p e ć k e p a t r ija r š ije , V M asleša, Sarajevo, 1990. “H ristijanizacija kod Srba nije uhvatila d u b ljeg k orijena sve d o velikih crkvenih reform i p oslije 1219. g o d in e ” (B. Nivelić, n aveden o djelo str. 16.)

69

Bošnjačka nacija

njima permanentno trvenje i neprijateljstvo. Obje crkve sve više su se udaljavale u svom učenju od izv^omog učenja kršćanstva, onako kako ga je prvobitno interpretirao Isa, a.s. (Isus), te su umjesto nosilaca duhovnosti, p o stajale krute i d ogm atsk e in stitucije crkvene m isli, p o d re đ en e društveno-političkim interesima vladara i bogatih slojeva društva. Kao rea­ kcija na ovak\;o ponašanje i djelovanje i katoličke i pravoslavne crkve, jav­ lja se “nova vjera”. Crkva bosanska. “Ovo tn^enje (između katoličke i pravo­ slavne crkve, o.p. A. Đ.) urodi žalosnim plodom, jer se je u to uvukla u Bos­ nu nova vjera bogomilska, protivna vjeri kršćanskoj (istakao A. Đ.). Počet­ nikom toj novoj vjeri bješe još u X stolječu pop Jeremija, zvan i Bogomil, svećenik bugarski.”’®’ Večina autora vjeru bosansku naziva Crkvom bosan­ skom’®’ i ubraja je među srednjovjekovna heretička učenja. Ona to jeste samo u jednoj svojoj dimenziji, dok je u svojoj duhovnosti i egzistencijalnoj pojav­ nosti predstavljala i oblik pravovjerja u odnosu na, tada sve veču, institu­ cionalnu dogm atičnost katoličke i pravoslavne religije.'®* Istina, Crkva bosanska je imala crkvenu organizaciju i hijerarhiju, ali daleko jednostav­ niju i fleksibilniju nego što je to bilo kod katoličke i pravoslavne crkve. Crkva bosanska pripada srednjovjekovnom heretičkom pokretu, u onoj mjeri u kojoj taj duhovni i idejni pokret predstavlja kritiku aktualnog krščansko-crkvenog učenja. “Heretička vjerska učenja su ponikla iz kritike hrišča­ nske crkve, koja se pojavljuje, moglo bi se reči, onog momenta kada je, krajem FV vijeka, crkva postala zvanična vjerska ustanova u Rimskoj državi i kada se, izgradivši svoju crkvenu vlast i hijerarhiju, bila več znatno udaljila od prvobitne organizacije ranih hriščanskih opčina.(...) Prvobitne hrišča­ nske zajednice koje su nekada svoje vjernike okupljale na osnovi bratske solidarnosti u uzajamnom pomaganju, ustupile su mjesto sve moćnijoj crkvenoj organizaciji, koja je vjernike pretvarala u podanike i više ih vezala propisima, obavezama i sredstvima vlasti nego osjećajima bratske uzajamnosti”.'®® Iako je, u osnovi. Crkva bosanska vršila kritiku učenja oficijelnog kršćansn^a, kao što su to činile sve heretičke crkve i sekte od Perzije do zapadne Evrope, vjera bosanska ne može se u potpunosti poistovjetiti sa njima. Na osnovu čega ovo tvrdimo? Ne postoje pisani izvori koji bi potvrdili da su dobri Bošnjani, narod srednjovjekovnog bosan sk og društva, u vjerskom pogledu sebe nazivali patarenima, bogumilima, mahinejcima, albigenizima, babunima itd. Oni su sebe, u vjerskom pogledu, nazivali krstjanima.'®’ Različita imena davali su im drugi, prije svega, iz 193 194

195 196 197

70

V Klajić, n aved en o djelo, str. 53. V Klajić, n av ed en o d jelo , A. Babić, n av ed en o djelo, A. Solovjev, SvjedoČ M istva p ra v o sla v n ih izv o ra o b ogu m ilstvu n a B a lk a n u , GDI, BiH, g o d y Sarajevo, 1953, 1-103. J. Šidak, S tu d ije o “crkvi b o sa n sk o j” i bogum ilstvo, Liber, Zagreb, 1975. A. Babić, n aved en o djelo. str. 179 “Sam i B o san ci nisu rabili izraz 'pataren' n ego jedn ostavn o 'kršćani'; na latinskom christianus a u bosanskom govoru krstjanin.'' (N. Malcolm, navedeno djelo, str, 44.).

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Straha od njihovog “pravovjerja.” “Bogumili zvahu se sami kršćani ili dobri kršćani, smatrajući jedino sebe pravim kršćanima; inovjerci međutim u Bosni zvahu ih patareni, do čim ih je rimski dvor nazivao krivovjerci (heretici) za razliku od sljedbenika istočne crkve, koje je imenovao razkolnici (schizmatici).”'®®Do značajnijeg uticaja vjerskog učenja Crkve bosanske dolazi poslije drugog krstaškog rata 1147-1149. god. To govori da su se neki vojnici, a i vojskovođe krstaških pohoda na Istoku upoznali sa životom jevreja i muslimana, te da su ta shvatanja, onako kako su ih oni razumjeli, prenosili u svoje sredine, zapadnu Evropu i na Balkan. Značajnu ulogu u traganju za vjerskim učenjem koje bi ispravilo dogm a­ tiku kršćanske crkve imali su trgovci koji su putovali na istok. Oni su se na istoku upoznali sa ranijim vjerskim učenjima, koja su im se činila ispravnijim od oficijelnih učenja istočne i zapadne kršćanske crkve.'™ “Heretička učenja”, u koja dosadašnja teorijska misao ubraja i Crkvu bosansku, u Bosnu dolaze preko Raške iz Bugarske.’"" Ovo učenje, koje je u Bugarskoj propovijedao pop Bogumil, i koje po njemu dobija naziv bogumilstvo, več u X stolječu predstavljalo je veliku opasnost za pravoslavnu crkvu u Bugarskoj. Kako je u to vrijeme u Bugarskoj več bilo pripadnika islama,’"' postoji osnovana pretpostavka da su se u kritici kršćanstva, putem “bogumilstva”, nalazili i elementi islamskog učenja, prilagođeni tadašnjem nivou vjerskog i idejnog mišljenja. P ostoje n eosp orn i i nepobitni m aterijalni dokazi da je i prije d olaska O sm anlija na prostorim a B osn e bilo m uslim ana,’"’ te da se stanovništvo srednjovjekovne Bosne m oglo upoznati sa principim a islama. Ovo upu ću je na činjenicu da su se p ored pripadnika učenja Crkve bosan sk e, te njezinog odlučn ijeg uticaja, i m uslim ani uključili u form iran je id en titeta sred n jo vjek o vn o g b o san sk o g n aro d a, kao p o seb n o g h istorijskog i duhovno-kulturnog subjektiviteta. Bosanski subjektivitet več tada se ispoljavao kao zaokružena globalna društvena grupa - bosansko društvo, organizirano kao posebna teritorijalno-državna cjelovitost, čiju duhovnu osnovu čini Crkva bosanska, kao organizirana religijska institucija, ali daleko više kao sam osvojna autohtona vjera u odnosu na katoličanstvo i pravoslavlje. 198 199

200 201 202

V Klajić, naveden o djelo, str. 54. “Zatim su neki iz Slavonije, tj. iz zem lje koja se zove B osn a, išli u Carigrad radi trgovine; kad su se povratili u svoju zem lju, prop ovijed ali su (naim e m ahinejsko u ćen je) i, kad su se nam nožili, postavili su sebi ep isk o p a koji se naziva ep isk o p o m Slavon ije ili B o sn e ” (ovaj izvor navodi A. Babić, n aveden o djelo, str. 237). D. D ragojlović, B ogum ilstvo n a B a lk a n u i u M a lo j Aziji, Srp sk a ANU, Balkanološki institut, p o se b n a izdanja, knjiga 2, B eograd , 1974. “N adalje bilo je u sam oj B ugarskoj, osim kršćana i Židova i m o slem a.” (V Klajić; n aved en o djelo, str. 347.) M. H adžijah ić, Is la m i m u slim a n i u B o sn i i H ercegovin i, El-Kalem , S araje v o , 1991, 19-28.

71

Bošnjačka nacija

Za razumijevanje ne samo tadašnje socijalne i religijske strukture b o san sk o g društva, već i d aljeg toka uobličavan ja i konstituiranja bošnjačke nacije iz srednjovjekovnog žilišta, a, prije svega, za pravilno razumijevanje prihvata islama, kao jednog od bitnih faktora bošnjačke društveno-kulturne i duhovne specifike, n eoph od n o je ukazati na specifičn osti učenja i prakticiranja Crkve bosan ske u odnosu na učenja katoličke i pravoslavne crkve. “Bogosluženje biješe u patarena i bogumila veoma jednostavno. Patareni su zabacivali crkve, jer da se bog ne štuje rukom ljudskom. Ne treba bo zidanih zgrada za štovanje boga, koji se može svugdje častiti. Hulili su n adalje krst, nazivajući ga nadalje 'vješali’; jer kako se može kršćanin divu križa klanjati, na kojem Židovi razapeše sina božijega? Ako bi tko careva sina ubio drvom bili to drvo caru milo bilo? Zar da se štuje ubojica spasitelja? Zabacivali su nadalje kipove i rugali se krščenom, što im se klanjaju; isto su tako osuđivali ures u crkvah, sjajne odjeće i posude crkvene. I svetu vodu mrzili su kao otrov. Prema tom u bijahu njihovi hram ovi obične kuće bez zvonika i zvona, koja su d rž ali za d e m o n sk e tru b lje , bez slik a i k ip o v a i b ez u m jetn ih propovjednica’” "* (istakao A. Đ.). Na šta nas upučuju ovi pokazatelji? Bez obzira na to što sebe nazivaju pravim kršćanima, pripadnici Crkve bosanske dobrovoljno neče da budu krščani u smislu u kojem krščanstvo podrazumijeva i istočna i zapadna crkva. Crkva bosanska svojim učenjem utiče na oblikovanje zasebne vjerske grupe, koja, autentičnim poimanjem i prakticiranjem vjere, izgrađuje vlastite društveno-ekonomske, kulturne, tradicijske, običajne i mnoge druge oblike društvenosti. Ovdje se, uistinu, radi o susretanju različitih interpretacija i prakticiranja izvornog učenja Kristovog, ili, islamskom terminologijom rečeno, izvornog učenja Isa, a.s., koje se tada svjetovno ispoljavalo u kršćanskoj crkvi, podijeljenoj na dvije nepomirljive suprotne organizacije. Kada za sebe govore da su pravi krščani, pripadnici srednjovjekovnog bosanskog društva izražavaju svoju individualnost, različitu od pravoslavnih i katoličkih sljedbenika, te sebe sm atraju pravovjernim ,’ "® a sljedben ike katoličanstva i pravoslavlja krivovjercima. Posmatrano sa islamskog teorijskog polazišta, ova se pojava 203

204

72

V Klajić, n aveden o djelo, str. 348. O bjašnjavajući su štinu u ćen ja Crkve bosan sk e, sk o ro istu argum entaciju navodi A. Babić i istiće: “B ogum ili su odbacivali i izvrgavali preziru sve m aterijalne p red m ete hrišćanskog kulta kao što su krst, ikone i svetaćke relikvije (m osti). H eretici’, kaže presvitar K ozm a - 'cijepaju k istove i o d njih prave o ru đ a; ne p o štu ju ikone i nazivaju ih idolim a, ,. .ism ijavaju nas kad vide da p o b o žn o klečim o i m olim o se p red svetim relikvijam a da bi nam bile na p o m o ć i.’ Crkve su sm atrali kućam a licem jerja i stanovim a so to n e, te su pozivali svoje vjernike da sc (sh o d n o riječim a M atejeva evanđelja), m ole b o gu iza zatvorenih vrata, skriveni o d svijeta” (A. Babić, navedeno djelo, str. 230, u sp ored i, isto, str. 258). “Sam i bogum ili nisu se zvali p oseb n im im enom , već n ap rosto kršćan i, d o b ri krščani, d o b ri lju d i (christiani, b o s crestias, bonichristjani), sm atrajući svoju vjeru pravom vjerom Kristovom (V Klajić, n aved en o djelo, str. 347).

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

ne može drukčije ni razumjeti. Uistinu se ovdje radilo o pokušaju što dosljednije primjene jedinstvenog toka objave, tada izražavanog u objavi koju je prenosio Isa, a.s. (Krist). Koliko je zaista učenje Crkve bosanske bilo izraz pravovjerja u odnosu na učenje katoličke i pravoslavne crkve, tema je za posebnu analizu, ali je nedvojbeno to da je vjera dobrib Bošnja­ na bila izraz njibove dubovne diferencijacije u odnosu na pripadnike katoličanstva i pravoslavlja, ali istovremeno i bitan činilac i oblik društvene veze unutar drušn^ene gm pe koju su činili. Ta grupa nije bila samo vjerska, nego i, prije svega, globalna društvena grupa, sa formiranom složenom strukturom, prepoznatljivom po svojoj dubovno-kulturnoj autonomnosti. Najbolji dokaz ovoj tvrdnji je dugovjekovno odolijevanje Crkve bosanske i njezinih pristalica pritiscima katoličke i pravoslavne crkve. I pored vođenih krstaških ratova, dobri Bošnjani su uspjeli na različite načine ne samo da prežive več i da održe svoju samobitnost i posebnost u svim segmentima života: vjerskom, kulturnom, narodnom i državotvo­ rnom. Oni ni po koju cijenu nisu htjeli prihvatiti učenje “izopačenog hriščanstva,”’"* jer se nisu htjeli odreči svoje samobitnosti. Islam su prihva­ tili dobrovoljno, bez prisile,”’®jer su u islamskom učenju pronašli mogučnost daljnjeg opstanka i razvoja svog društvenog biča, več uobličenog u zasebnu vjersku grupu. Samobitnost Crkve bosanske ogledala se ne samo u vjerskom učenju več i u crkvenoj organizaciji, što, također, na institucio­ nalnoj ravni utiče na uobličavanje zasebne društvene grupe. Bez obzira na to što ima sličnosti sa ostalim crkvama, koje kritikuju oficijelno krščanstvo, a koje su nazvane heretičkim, Crkva bosanska se od njih razlikuje i po načinu crkvene organizacije. “Kod zapadnih heretika postojala su četiri stepena ili ’reda’ u starješinstvu pojedinih crkava i to: 1. episkop, 2. stariji sin (filijus maior), 3- mlađi sin (filijus minor) i 4. đakon. U crkvi bosanskoj poznata su tri stepena: 1. episkop ili djed, 2. gost i 3- starac.’’” ” Sagledavajuči ukupnu problematiku predislam skog bosanskog društva, u njegovoj socijalnoj, historijskoj, etničkoj, vjerskoj, kulturnoj i pravnopolitičkoj dimenziji, opravdano se postavlja pitanje na kom je nivou, kog oblika i sa kojim sadržajem bila organizirana društvena zajednost, kao osnova formiranja bosanskih etnija? Vidjeli smo da je pod uticajem sve snažnijeg razvoja rudarstva, zanatstva i trgovine došlo do bitnih prom jena u strukturi srednjovje­ kovnog b o san sk o g društva. Socijaln o raslojavan je i diferenciran je stanovništva je intenzivirano. Društvena podjela rada, razvoj putne mreže 205

206 207

“Seb e su sm atrali jedinim pravim brišćan im a d o k su u o b je o rto d ok sn e crkve, u rim skoj i carigradskoj, gledali u stanove izopačen o g briščan stva.” (A. Babić, navedeno djelo, str. 216). M. H andžić, I s la m iz a c ija B o sn e i H ercegovine, Islam sk a dion ičarsk a štam parija, Sarajevo, 1940. god .; A. Solovjev, n aveden o djelo. A. Babič, navedeno djelo, str. 261.

73

Bošnjačka nacija

između rudarskih centara, novonastalih gradova, trgovačkih i zanatskih naselja uslovili su uzajamnu zavisnost i uslovljenost određenih slojeva stanovnišn^a i krajeva. Razvoj državne organizacije podrazum ijevao je formiranje dvorske službe, kako zbog odnosa bosanske države sa drugim državama,”’®tako i zbog uređenja unutrašnjih državnih poslova. Potrebe državne službe i trgovine uslovili su ražinoj pismenosti koja se širila i u okviru Crloite bosanske. Prepisivačka djelatnost crkvenih knjiga više nije usamljeni oblik književno-jezičkog stvaralaštva. Pouzdano se zna da je u upotrebi bio narodni jezik i narodno pismo bosančica.” ’® U Bosni se vrlo malo ili nikako ne upotrebljava jezik italijanskog ili latinskog porijekla, niti latinsko pismo.” " O upotrebi narodnog jezika u međudržavnim odnosim a svjedoči i poznata Povelja Kulina bana iz 1189godine, upučena Dubrovačkoj republici, kao diplomatski dokument, koji istovrem eno znači i potvrdu o trgovini i prijateljstvu. Istovrem eno, izražava i odslikava karakter narodnog jezika i narodnog pisma. Ona je i pokazatelj oblika dostignutog demokratizma u tadašnjem bosanskom društvu. Prisustvo djedova na dvorovima bosanskih banova i kraljeva,” ’ i to onih koji nisu religijski pripadali Crkvi bosanskoj, upučuje na zaključak da su oni tu bili vladaru na usluzi kod naroda. Zbog čega bi vladar držao djeda bosanske crkve kao sveštenika na svom dvoru, kao što je to činio Trvtko I, a on sam je bio katolik, ako ne zbog naroda države kojoj je bio na čelu? Ova činjenica upučuje i na zaključak da je večina srednjovjekovnog bosanskog naroda pripadala Crkvi bosanskoj.” ’ “U prvoj polovici XV sto­ lječa bijaše naime patarenska vjera tako maha preotela da je postala u p ­ ravo državna vjera bosanska uz koju pristajahu kraljevi, vlastela i puk. Kralj O stoja i svi sinovi njegovi bijahu patareni, patarenstvu prijahu vojvode i knezovi od plemena Hrvatiniča, Jablanoviča i Kosače, u pataren­ stvu bijaše ugresnuo sav puk bosanski.”” * Uz kontinuitet teritorija, koji se, istina, u određenim vremenskim periodima nasilno mijenjao, traje i konti­ nuitet bosanskog društva, koje je več formirano i uobličeno, sa narodnim jezikom, pismom, narodnom kulturom i vlastitom državnom organizacijom. Na tom teritoriju formira se karakteristična privredna struktura, zasnovana na rudarstvu, zanatstvu, stočarstvu i poljoprivrednoj proizvo­ dnji. Kontinuitet rudarstva, kao osnovne privredne grane i žile kucavice 208 209 210 211 212 213

74

A. Babič, D ip lo m a tsk a slu ž b a u sred n jo vjeko vn o j B osn i, M eđu narodn i centar za mir, Sarajevo, 1995. V Bogičevič, Pism en ost u B o sn i i H ercegovini, V M asleša, Sarajevo, str. 61-63. D. Kovačevič-Kojič, G r a d sk a n a se lja sred n jovjekovn e b o sa n sk e države, V M asleša, Sarajevo, 1978, 337. V A . Fine, U loga b o sa n sk e crkve u ja v n o m živ o tu sred n jo v jek o v n e Bosne, GDI BiH, 1970-71, Sarajevo, 1973, 25. Ovakvo m išljenje zastupaju: A. Babić, A. Solovjev, A. Handžič, M, Handžič, M. Imamović i E. Imamovič. V Klajič, n aveden o djelo, str. 287.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

privrednog života, traje još iz rimskog perioda. Uz sve ove faktore, vjera bosanska, organizirana kroz Crkvu bosansku, značila je ponudu duho­ vnog identiteta srednjovjekovnog bosanskog društva. Iz svega do sada rečenog, nameče se opravdan zaključak da je krajem XIV i početkom XV stolječa u Bosni več bio poodmakao proces konstituiranja bosanskog društva,” ®kao autohtonog identiteta sa tri etno-konfesionalna konstitucionalna izraza, sa svim karakteristikama naroda u nastajanju. Potvrđuju to privredni, kulturni, vjerski, državno-pravni, jezički i drugi, več formirani, dijelovi jedinstvene i samosvojne narodne cjeline. Uzajamnost i povezanost različitih sadržaja, kao što su vjerska organizacija - Crkva bosanska, pravno-politička organizacija - država bosan­ ska, te jedinstvenost i uslovljenost svih tih sadržaja (etničkih, privrednih, kulturnih, vjerskih i jezičkih) bosanskim teritorijem, rezultirala je društveno-historijski identitet, sam osvojan i autonoman narod bosanski dobre Bošnjane. Kao izraz neprekinutosti jedinstvenog toka bosanskohe­ rcegovačkog društva i njegove povijesne vezanosti za Bosnu, najbolje se iskazuje prisustvom elemenata materijalne i duhovne kulture iz predislam-skog perioda, u načinu ispoljavanja društvenog života Bošnjaka i nakon prihvata islama. Prihvatanjem islama Bošnjaci se nisu odrekli svojih narodnih običaja, svog narodnog bosanskog jezika, svoje tradicije i svih onih elemenata koji su činili izraz njihovog posebnog drušn^enog i etni­ čkog supstrata. “Cotovo listom prigrliše vjeru Muhamedovu, ali ne promijeniše narodno osječanje, ni stare običaje; stare svoje običaje oni tek p rilago d iše zahtjevim a nove vjere (istakao A. Đ.) i donekle popuniše unesenim novim običajima.”” * Mnogobrojni su primjeri sinkretičkog izražavanja predislamskih i islamskih komponenti u ukupnom bošnjačkom društveno-povijesnom i kulturnom biču. Navest čemo samo neke, po našem mišljenju, najupečat­ ljivije, koji nedvosmisleno ukazuju na neprekinuti kontinuitet trajanja bosanskog društva, kao zbira etnosa, duhovnosti i kultura. Na cijelom području Bosne i Hercegovine, uz večinu srednjovjekovnih nekropola sa stečcima, nalazi se i muslimansko mezarje. Bošnjaci napuštaju stari način nadgrobnih obilježavanja u vidu stečaka, ali su zato na prvim podig214

215

“U čem u je bila snaga srednjovjekovne Bosne kao društva, a slabost kao države, te je k ao društvo o p stala, a kao država do v ed en a u pitanje? U svim sad ržajim a sv oga društv'enog b iča -jez ik , običaji, tradicija, kultura, multikultura, konfesionalni pluralizam i tolerancija, koji nisu izgubljeni ni nakon potpadanja pod imperijalne vlasti (O sm ansko i A ustrougarsko carstvo i Kraljevina Jugoslavija), snaga njezine državnosti, nije se m o gla suprotstaviti im perijalnim silam a, koje su rušile i porobljavalc m n ogo jače države i diuštva o d srednjovjekovne Bosne Ali ni u uslovima podređenosti nikad se nije gubila ideja o vlastitoj dižavnosti, a nikad se nije u potpunosti ni ukidala određen a nit njene državne egzistencije” (S. Mededovič, navedeno djelo, str. 19). K. H orm ann, N a ro d n e p je sm e m u h a m e d a n a c a u B o sn i i H ercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1990, str. LVI.

75

Bošnjačka nacija

nutim nišanima ostavljeni stari znaci, pa čak se na pojedinim nišanima zajedno susreču i polum jesec i križ.” ®Za pojedine ugledne vjerske i političke velikodostojnike iz osmanskog i kasnijih perioda nad mezarima su podizana turbeta, koja u bošnjačko-islamskoj tradiciji imaju veliki značaj. Nije isključeno da ova tradicija, pored islamske, na bosanskom području ima uporište u srednjovjekovnoj tradiciji podizanja grobljan­ skih kapela; “Gost Radin ostavlja ’za hranu i za grev gdje mi kosti budu i legu 140 dukat’. Prema tome, ovaj je dostojanstvenik Crkve bosanske oporučio i odredio da mu se više groba izgradi hram odnosno kapela.”” ’ Poznata je činjenica da su se pristalice Crkve bosanske molili na grobovima svojih predaka, a kako su se mnoga muslimanska groblja situirala neposred­ no do “bogumilskih” to ukazuje na činjenicu da kišne dove uobičajene kod Bošnjaka imaju i predislam sku tradiciju. Mnoga srednjovjekovna “bogumilska” molitvišta poslužila su i kao kišna dovišta Bošnjaka.” ® Jo š očitiji prim jer povezanosti duhovnosti bosan sk og p red is­ lam skog društva i islam ske duhovnosti Bošnjaka vidi se u prim jeru pretvaranja pojedinih grobnih objekata “bogum ila” u tekije (prostore) sufija (islamskih mistika). “Ovdje prvenstveno dolazi u obzir čelija u žutoj stijeni blizu Oengiča kule u Rataju i tzv. katakombe u Jajcu, takođe u živoj stijeni. U čeliji Jusufa Asarije ili žutog Jusufa u Rataju pronađen je natpis u bosančici iz 1492. godine (Radoja ili Radonja), a u tursko doba služila je kao tekija, na koju se nadovezala i džamija.”” ®Praznovanje Aliđuna (Ilin-dana) i Jurjeva (đurđevdana) također je jedan od sinkretičkih eleme­ nata u bošnjačkoj običajnoj tradiciji i pokazatelj predislamskih ostataka koje su praznovali njihovi kršćanski preci. Kult planinskih vrhova, te njiho­ vo kasnije imenovanje islamskim pojmovima, pokazuje ukorijenjenost bošnjačke tradicije, ne samo u heretičkom srednjovjekovlju, več i mnogo ranije do staroslovenskih paganskih kultova i vjerovanja. Mala i Velika čaba, Cabenske stijene, poznata su imena vrhova Treskavice,” " gdje su nekada bila srednjovjekovna molitvišta. Džamija se naziva i vrh planine Visočice.’ ” 216 217 218

219 220 221

76

Š. B ešlagic, Stećci ce n tra ln e B o sn e (S red n jov jek ov n i n a d g ro b n i sp o m en ici B iH IX), Sarajevo, 1966, str. 65, 87-88. M. H adžijahić, Is la m u m u slim a n a u B o sn i i H ercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1991 , str. 84. O obavljanju kišnih dova i njihovoj vezan osti sa b osanskim srednjovjekovnim n e­ k ro p o lam a vidi: V Palavestra - M. Petrič, Sredn jovjek ovn i n a d g ro b n i sp o m en ici u Ž ep i (Radovi N au čn o g dru štva BiH, knj. X X iy O d jeljen je istorijsko-lilološk ih nauka, knj. V lll), Sarajevo 1964, 176-177. M. H adžijahič, naveden o djelo, str. 85. O kultu vrhova vidi: I, Pilar, O d u a liz m u u vjeri sta rih Slovjena, JANU, Zagreb, 1931. O pširnije o slavensko-bogum ilsk o-islam skom sinkretizm u vidi u: “Slavensko-bog u m ilsk o -islam sk i sin k relizam ", M. H adžijahič, n aveden o djelo, 81-89.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

II.2.

Bošnjačko etničko biće

Kao i oko mnogih drugih pitanja, tako i oko pitanja bošnjačkog etničkog bića u znanosti vladaju različita mišljenja i tvrdnje. Večina teorija koje se bave problematikom etnogeneze u Bosni i Hercegovini, prije svih srpska i hrvatska historiografija, željele su pokazati kako bošnjačko etničko biče ne postoji, več da pripada srpskom odnosno hrvatskom etnikumu.’” Možda je to i navelo N. Malcolma da ustvrdi kako “više puta u posljednjih dva stolječa u nacionalnim politikama balkanskih zemalja prevladale su izmišljene teorije o rasno-etničkom identitetu.”” * Postoji mo­ gućnost da se do pogrešnih zaključaka dolazi ne samo zbog ideološko-političkih polazišta, več i zbog sam og pristupa pojmu i praksi etničnosti.” ® Neophodno je uložiti značajan napor da se izdiferencirani sadržaj etnič­ nosti,” * identiteta, nacionalnosti, etnije i nacije razumiju i kao izdifere­ ncirani sadržaji, ali istovremeno i kao jedinstveni i cjeloviti povijesni tok društvenosti, kao jedne od bitnosti nacionalne zajednosti. Etničnost nečemo promatrati samo kao biološko-antropološku i genetsku, krvnosrodničku dimenziju, več i kao zajednost kulturnih obilježja (jezika, tra­ dicije, religije) situiranih na teritoriji Bosne i Hercegovine, kao jedinst­ venom društvenom prostoru bošnjačkog etničkog porijekla. Upravo iz bosanske povijesne prakse realizira se bošnjački etnički subjektivitet, koji je rezultat, kako subjektivnih, tako i objektivnih činilaca. Suočavajući se sa složenim pitan jem p orijek la i p rip ad n o sti stanovništva Bosne i 222

22 3 22 4

225

P o m en u tćem o Jo v an a Cvijića, srp sk o g etnologa, koji b ošn jačko etničko biće svrstava u srpski korp us i D om inika M andiča, koji t\Tdi da su stanovnici B o sn e i H ercegovine o d davnina bili Hrvati. Vidi: J. Cvijič, B a lk a n s k o p o lu o s tr v o i ju ž n o -slo v e n sk e zem lje, V K aradžič, B e o g ra d , 1966. g o d ., D. M andič, E tn ič k a p o v ije s t B o sn e i Hercegovine, Hrvatski povijesni institut, Rim, 1967. N. M alcolm , Povijest Bosne, str. 3. “Važno je znati šta znači pribjegavan je o d ređ en oj identifiUiciji, a ne izricanje suda 0 autentičnosti identiteta. Prihvatimo li da je identitet društven a konstitucija, jetlino u m jesn o pitanje p ostaje: kako je i zašto u tom trenutku i u tom kontekstu proizveden, održan i od b ačen neki od ređ en i identitet i tko je to učinio. U koliko se složim o s tim e d a kultura, etn ičnost i identitet žive i da se m ijenjaju, d a njihov kontinuitet ne zn ači ok ov an u isto st, več d a on znači din am ičk i tran sfo rm iran u o s e b u jn o st raspravu o njim a treba sm jestiti u n u tar specifičnih povijesnih p rom jen a i dogadaja, koji na njih utiskuju svoje tragove,” (1. Čačič-Kum pes, K u ltu ra, etničnost, identitet, Institut za m igracije i n arodn osti, N aklada Je se n sk i i Turk, H rvatsko so cio lo šk o drušrt'o, Zagreb, 1999. 10. “ E tn ič n o st” (e n g l. e th n ic itj, n jem , e tlm iz ite t, tal. e tn ic ita , fr.eth m ate, rus. s m u u v H O c m h , polj. etnicznosč). “Etničnost, etnija ( e G v o c ; ) , narod i nacija (natio. natus) složeni su entiteti koji sadrže više ključnih i djelatnih sastavnica: podrijetlo, prostor, povijest, tradiciju, kulturu (jezik, religija), društven e, političke i g o sp o d arsk e in terese.” (N. Skadler, Etničnost 1 k u ltu r a , u K u ltu r a , etn ičn o st, id e n tite t, In stitu t za m igrac ije i n a ro d n o sti, N aklada Je se n sk i i Turk, Hrvatsko so ciološk o društvo, Zagreb, 1999, 41.

77

Bošnjačka nacija

Hercegovine, kao bitnog elementa etničnosti, E. Imamovič, s pravom, konstatira: “Da bi se ušlo u problematiku etnogeneze bosanskoberce­ govačkog stanovništva, neophodno je dotični problem sagledati u daleko dubljem i širem vremenskom kontekstu, nego što je to večina istraživača činila. Ne može se, naime, raspravljati o porijeklu stanovništva bez sagleda­ vanja arheološko-povijesne problematike i dogadaja koji su se odvijali na ovim prostorima u kontinuitetu dva posljednja milenijuma.”” ®Ovakav pristup etnosu omogućit če nam da pokažemo, jer na to nedvosmisleno ukazuju društveno-historijske činjenice, da bošnjačko etničko biče traje u historiji kao neprekinuti tok, više od hiljadu godina, te da su se u povijesnom trajanju mijenjala samo njegova parcijalna obilježja. Večina istraživača bosanskohercegovačke prošlosti i društveno-etničke povijesti bosanskog društva smatra da su Iliri najstarije poznato dom orodačko stanovništvo današnjeg prostora Bosne i Hercegovine.” ’ Treba ukazati na činjenicu da je prostor Bosne i Hercegovine, zbog njezi­ nih povoljnih klimatskih uslova, plodnih dolina i brda, pašnjaka i šuma, područje gdje se sreću tragovi čovjeka još iz epohe starijeg kamenog doba.” ®Đuro Basler tvrdi da se tragovi prvih ljudi u Bosni i Hercegovini mogu pratiti u vremenu od 120.000 do 60.000 godina prije nove ere. E. Imamovič govori o homo bosniaciusu (bosanskom pračovjeku), te da se pojava razum nog ljudskog biča na bosanskohercegovačkom tlu može utvrditi prije 35.000 godina. U pećini Badanj kod Stoca nađene ogrlice, zubi divljači, crteži konja u stijeni i drugi dokazi ukazuju na prisustvo razumnog čovjeka (homo sapiensa) prije 12.000 do 14.000 godina.” ® Obradom zemlje, izradom posuda i drugih predmeta od zemlje i uzgojem domačih životinja ljudi u Bosni se počinju baviti prije 5.000-6.000 godina p.n.e.’*" Svi ovi pokazatelji nedvosmisleno ukazuju na prisutnost autohto­ nog “bosanskog čovjeka” na bosanskohercegovačkom tlu, od najstarijih vremena. On se tu rađa, umire, ratuje, obrađuje zemlju, ali nikuda ne odlazi, več dočekuje druga plemena, a u periodima mira sa njima saradnje i usavršava svoj društveni razvoj. Malo je dokaza o duhovnom i kulturnom životu stanovn ika B o sn e i H ercegovin e u p red sred n jo vjek o v n o m periodu, osim činjenice da su gajili kult predaka. Svoje umrle zakopavali 226 227

228 229 230

78

E. Im am ović, P o rijek lo i p r ip a d n o s t sta n o v n ištv a B o sn e i H ercegovine, Edicija bosanski korijeni, Sarajevo, 1998, str. 6. “Tokom seo b e B osn a i H ercegovina je do b ila nove stanovnike. Bili su to Iliri. Znaćajni su i po tom e što su to pivi bosansko-hercegovački stanovnici čije nam je ime poznato. Oni su Bosni dali trajno kulturno, etničko i političko obilježje. Njihovu kom paktnost razbili su tek S laven i 2 0 0 0 g o d in a k a sn ije , to k o m Vll sto lje ć a n ove e r e .” (E. Im amović, n aveden o djelo, str. 20). Đ. B -is\er,P raisto rija ju go slo v en sk ih z e m a lja, 1, Sarajevo, 1979. Đ. Basler, P aleo litsk o p re b iv a lište B a d a n j k o d Stoca, G lasnik Z em aljskog m uzeja u Sarajerm, XXXIX, Sarajevo, 1974, 5-18, E. Im amović, n aveden o djelo, str. 14.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

neposredno uz ognjište ili ispod poda vlastitih nastambi, kako bi ih čuvali od zlih duhova. Također je bio rasprostranjen kult žrtvovanja djece, što svjedoče izmiješane kosti djece i životinja pronađene u Obrima kod Kaknja i u Zelenoj pečini na lokalitetu Bune kod Blagaja.’ *’ Sve do pojave ilirskih plemena u razdoblju željeznog doba od X do I stolječa p.n.e., teško je govoriti o bilo kakvim etničkim karakteristikama stanovnika koji su naseljavali Bosnu i Hercegovinu. Tek sa pojavom Ilira m oguče je govoriti o organizaciji etničkih skupina kao kolektiviteta. Zna­ čaj ilirskog etno-historijskog kontinuiteta u etnogenezi bosanskoherce­ govačkog društva posebno ističu E. Imamovič’*’ i Enver Halilovič.’** Značaj isticanja Ilira, kao najstarijih stanovnika Bosne i Hercegovine i ilirskog etno-historijskog kontinuiteta’*' sastoji se u tome da je na taj način postao upitan slavenski etnički element bez ostatka, u etničkom bošnjačkom biču, kako to tvrde pojedini autori.’ ** “Ć. Truhelka je posebno skrenuo pažnju na izrazito slavenske karakteristike bosanskih M uslim ana.”’ *® Slavenski etnički momenat u etničkom biču Srba i Hrvata nije upitan ali, kada je bošnjačko etničko biče u pitanju, treba sagledati i učešče stano­ vnika koje su Slaveni zatekli kada su naseljavali područje Balkana.’Trem a tome, za njih (Ilire, dodao A. Đ.) se pouzdano zna da su prvo dom oro­ dačko stanovništvo, tj. prva etnička skupina koja je živjela na ovim našim širim prostorima, ali se ne zna niti da su nekada bilo gdje otišli, bilo kao osvajači bilo kao poraženi i prisiljeni na odseljenje, niti da su nekuda bilo od kuda ovamo došli.’” *’ I pored velike provale Rimljana i Kelta na prostore gdje su živjeli Iliri nije bilo m oguče njihovo potpun o zatiranje. Kako nem a tačnih historijskih pokazatelja o m eđuodnosim a Rimljana i Ilira, pretpostaviti je da su oni bili sukobljeni oko mnogih pitanja, teritorije, prirodnih bogatstava i vjere. Ono što je za nas bitno to je da je oblik “narodnosti” SU

2 31 232 233 234 235

236 237

A. B e n a c , S tu d ije o k a m e n o m i b a k a r n o m d o b u , u k n jiz i P r a i s l o r i j a j u g o ­ slov en sk ih z e m a lja, Sarajevo, 1979. E. Im am ović, K orijeiii B osn e i b o sa n stv a, M eđunarodn i cen tar za mir, Sarajevo, 1995. E. Halilovič, B o šn ja c i i vrijeme. Filozofski fakultet Tuzla, 1995. “Najstariji poznati žitelji B osn e nisu Bessi, n ego Iliri” (V Klajić, Povijest Bosne, str. 27). M. M alcolm , Iako tvrdi d a “dan ašn je se pućan stvo u Bosni m ože m irne d u še sm atrati slavenskim ” (“Jed in o razborito što bi se m oglo kazati o etnićkom identitetu B osan aca jeste O V O : Oni su bili Slaveni koji su prebivali u B o sn i,” n aveden o djelo, str. 16 ), ipak N. M alcolm upozorava i dovod i u pitanje vlastito polazište: “Stoga jc dolazak Slavena na Balkan, p rirodn o polazište za svaku historiju Bosn e. Ipak, u povijesti ćovječanstva nem a apsolutnih polazišta, treba znati p o n e što i o stanovnicim a B osn e koje su Slaveni zatekli kad su došli i koji su se p oslije asimilirali s njim a.” (N. Malcolm, n aveden o djelo, 3-4.) M. H adžijahić, navedeno djelo, str. 16. E. Halilovič. naveden o djelo, str. 20.

79

Bošnjačka nacija

tada bio plem enski, a da su se ilirska plem ena’ *® bavila naturalnom proizvodnjom, te da su se udruživali u savez plemena radi lakše odbrane od neprijatelja, ali i radi bliske etničke srodnosti. “Svako pleme illjrsko dijelilo se je na više rodova (gentes), a svaki rod (gens) na više centu rija.”’ *®V Klajič nabraja slijedeča ilirska plemena koja su živjela u Bosn Deimatae, Sardeates, Deurii, Maezeii, Ditiones, Ceraunii, Dindarii i Daes tiates. U Hercegovini su živjeli Ardiaejci, Daorsi, Naresii i Deramestae. Pojedina od tib plemena, kao Deimatae, imaliu u davno doba 20 gradova, za največe moči svoje 60 gradova.’®" Svojim teritorijalnim širenjem, Rim­ ljani su vršili krstjanizaciju domorodačkog stanovništva. Tu se sigurno desila jedna ilirsko-rimljanska simbioza u kulturnom i duhovnom životu. Prova­ lom Slavena i Avara u rimsko-ilirska područja Balkana, i pored njihovog pustošenja i razaranja, nije moglo doči do potpunog uništenja Ilira, jer su se mogli skloniti u nepristupačne predjele, prije svega, Bosne i Hercego­ vine. Pored toga, Iliri su od Slavena bili na višem nivou društvenog i kultu­ rnog razvoja. Sve ove činjenice govore da etnička struktura srednjovjekov­ nog bosanskohercegovačkog društva nije, niti ima osnova da bude čisto i samo slavenska. Pretpostaviti je da su Iliri, kao etnos na višem društvenom i kulturnom nivou razvoja, u susretu sa Slavenima unijeli u slavensko etni­ čko biče vlastiti etnički kontinuitet, kroz običaje, religiju, administrativnu organizaciju, nošnju i drugo. To se posebno može pratiti u religiji Ilira i Slavena. Glavna religijska odlika i kod Ilira i kod Slavena toga doba jeste obožavanje prirodnih sila. Božanstvo u liku polučovjeka i poluživotinje Iliri su nazivali Silvan. Njegov ženski par bila je Dijana. U slavenskoj religiji njima odgovaraju božanstva nazvana “Did”, “Čir” i “Domavaj”.’®’ M eđuodnos, ili susret izm eđu starosjedilaca Ilira i doseljenih Slavena u Bosnu i Hercegovinu formirao je specifičnu etničku posebnost, izraženu u krvnom miješanju, specifičnom odnosu prem a vjeri, vlastitom mentalitetu i cjelokupnom načinu društvenog života.’®’ Ova tvrdnja se 238

239 240 241 242

80

O životu i kulturi Ilira, staro sjed ilaca u B osn i i H ercegovini u antičko do b a, op širn ije U: Sinipozijum o I lir im a u a n tičk o do b a, ANU BiH, p o se b n a izdanja, K n jig a y Centar za balkan ološka ispitivanja, Knjiga II, Sarajevo, 1967. V Klajić, n aveden o djelo, str, 33. V Klajić, n aveden o djelo, 27-41. E. Halilovič, navedeno djelo, 36-48. " ... jedn a od posljedica uzajam nih od n o sa koji su bili uspostavljeni izm eđu doseljenih Slavena i zatečenih Ilira. D ok su tokom burnih do gadaja do kojih je d o šlo tokom seobe naroda, starosjedioci bili u najvećoj mjeri po svuda istrijebljeni, na bosansko-he­ rcegovačkom p odru čju su se, zaštićeni brdskim i planinskim gu d u ram a, sačuvali kao u nekoj oazi, u sm irenoj situaciji koja je kasnije u slijed ila ov'dje je kao m alo gdje do šlo d o kulturnog i etničkog m iješanja doseljenika sa starosjediocim a što je imalo dalekosežn e posljedice u sveukupnom životu kasnijih bosansko-hercegovačkih stanovnika; Kn'no m iješanje se odrazilo i na antropološki izgled starosjedilaca, što je srednjovjekov'ne B ošn jane ne m alo činilo posebnim u od n o su na okolne narode, a njihovu B o sn u n eobičn om zem ljom ” (E. Im am ović, K orijen i B o sn e i b o san stv a, 26.).

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

ne odnosi na susjedne narode Balkanskog poluostrva. “Neosporna je, isto tako, istorijska činjenica da su Rimljani u administrativnoj podjeli ovih (bosanskohercegovačkih, dodao A. Đ.) podi'učja nakon okupacije držali se uglavnom starih ilirskih podjela po plemenskim opštinama. 1 kasnije slavenske župe su bile nastavak starih rimskih ekonomskih i administra­ tivnih jedinica. Prema tome, administrativna podjela slavenskih župa po­ navlja i dalje zadržava starinsku podjelu prikvačenu i zadržanu od strane Rimljana. Sve su to neposredni i nepobitni pokazatelji kulturnog, ekono­ mskog, administrativnog, etničkog, odnosno kulturno-historijskog konti­ nuiteta Ilira.’” ®* Ako pokušam o iz današnjeg ugla razumjeti tadašnje vrije­ me (period predsrednjovjekovne bosanske historije), vidimo ogroman uticaj i djelovanje spoljnih faktora na političke i duhovne dimenzije na prostore današnje Bosne i Hercegovine. Kontinuitet života starosjedi­ lačkih plemena se nije prekidao, ali su na njih djelovali snažni vanjski faktori. Sasvim je normalno očekivati da kao rezultat uslova, prvobitnog stvaranja državnih organizacija, uticaja različitih ideološko-kulturnih i religijskih činilaca, etničke i jezičke izmiješanosti, več tada dode do rađanja autohtonog i autonom nog društveno-historijskog bosanskog društva, na svim nivoima ispoljavanja ljudskog života kao kolektiviteta. Na takvim osnovam a temelji se i razvija srednjovjekovna bosanska država, vjera srednjovjekovnog bosanskog stanovništva i cjelokupna društveno-ekonomska struktura srednjovjekovnog bosanskog društva. Istraživači etničke povijesti Bosne i Hercegovine, prije svega srpske i hrvatske nacionalnosti, tvrde da je bosansko etničko biče isključivo slavensko. Oni tvrde da se sa dolaskom slavenskih plemena na ova područja prekida ili, bolje reči, nestaje raniji (predslavenski) etnički subjektivitet.’ " Razlika je u tome što hrvatski historičari i etnolozi tvrde da su Bosnu n aselila hrvatska p lem en a,’®* a srpski da su B osnu naselila srpska plemena.’®®Oni nigdje ne govore šta se desilo sa starosjediocima. Kuda su oni otišli? Takvi zaključci su se mogli donijeti, ako se etnička povijest Bosne posm atra od doseljavanja slavenskih plemena, a ne obrača pažnja na dotadašnji predslavenski postojan i organiziran život na području Bosne i 243 244

245

246

E. Halilovič, n aved en o djelo, str. 16. “O d VI d o VIII vijeka n aše ere n aselili su se defin itivn o u ove krajeve srp sk a i hrt'atska plem ena. (...) kad su Slaveni došli u ove krajeve zatekli su ih o p u sto še n e i sk o ro b e z lju d n e .” (D. P ejan o vić, S ta n o v n ištv o B o sn e i H ercegovin e, .Srpska akadem ija nauka, P osebn a izdanja, Knjiga CCXXLX. O djeljenje društvenih nauka, Knj. 12. B eograd , 1955, str. 3. D, M adič, E tn ič k a p o v ije st B o sn e i H ercegovine, Prvi dio, Čikago-Kim, Hrvatski p o v ijesn i in stitut, Rim, 1967. g o d . V Klajič, P o v ijest Bosn e, fototip izd an ja iz 1882. god in e, Svjetlost, Sarajevo, 1990. god. P Živkovič, E tn ičk a i vjerska p ovijest Bosne, S la v o n ije i Sretn a do k o n ca X V II stoljeća, Sarajevo-M ostar, 1996. V Corovič, H isto rija Bosne, reprint izdanje, Glas srpski, Banja Luka, Ars Libri, Beograd, 1999. god . S. Cirkovič, Isto rija sred njovjekovne Bosne, B eograd , 1964.

81

Bošnjačka nacija

Hercegovine. Drugi razlog je svjesno zanemarivanje činjenica bosanske etničke povijesti, kako bi se na osnovu bnraske, odnosno srpske etničke osnove stanovništva Bosne i Hercegovine politički i kulturno pripojilo Bosnu Hraatskoj, odnosno Srbiji. Međutim, svestrana analiza etničkib kretanja, koja u sebe uključuje obimnu arheološku građu, koju je istražio E. Imamovič, dala je relevantan znanstveni rezultat, a to je da etnički i kulturni kontinuitet u Bosni i Hercegovini neprekidno traje od antičkog doba do danas. “Zato se može reči da su korijeni Bošnjana (Bošnjaka ili Bosanaca) koliko slavenski toliko i ilirski, što ih čini onim i onakvim kakvi jesu.”’ *’ “Bosanski starosjedioci su se u srednjem vijeku toliko slavenizirali, da jc, u srednjem vijeku, Bosna, po svom izgledu, tipična slavenska zemlja iako u suštini to nije bila.”’ ®® O narodnim običajima i narodnom ispoljavanju pojedinih važnih životnih radnji, te o njihovom prastarom, arhajskom karakteru, govori i brak na bo san sk i način (“m atrim onium ad m od us b o sn e n sis”). U srednjovjekovnom bosanskom druŠDoi Bošnjani su se vjenčavali po svom bosanskom običaju, na taj način što je mladoženja pitao mladu: “Hočeš li mi biti dobra i vjerna?”’®®Brak bi bio sklopljen nakon što bi djevojka potvrdno odgovorila. Bio je to jedini prim jer građan sk og braka u cjelokupnoj srednjovjekovnoj Evropi izvan crkvenih pravila i normi. U to vrijeme u susjedstvu i u cijeloj Evropi na snazi je bio crkveni brak. Za svestrano istraživanje bošnjačkog etničkog biča neophodno je konsultirati i rezultate antropoloških istraživanja, dobijene pregledom posmrtnih ostataka iz srednjovjekovnih grobnica. Posmrtni ostaci srednjo­ vjekovnih bosanskih vladara su sačuvani i znanstveno obrađeni. “Skoro kod svih pokojnika zapažena je naglašena robusnost. Da su članovi ove dinastije zaista bili krupnog stasa to potvrđuju i pronađeni prsteni uz skelete. Neki od njih imaju otvor skoro 3 cm. Turski Ijetopisac i učesnik sultanovog pohoda na Bosnu, Dursun-beg, za kralja Stjepana Tomaševiča doslovno kaže da je bio ogromnog stasa, ’kao Hazber’ (mitski div).”’*" Može se izvuči opči zaključak da su i ostali, bosanski narod, kraljevi podanici, imali visok i krupan stas, jer je kraljevska porodica starosjedilačka. Isto tako D. Ferlati piše o Bosancima koji su iz Bosne došli u Dalmaciju, kada je Bosna pala pod osm an­ sku državnu vlast, da se likom i izgledom razlikuju od stanovnika Dalmacije.’ *’ 247 248 249

250 251

82

E. Im am ović. K orijen i B o sn e i b o san stv a, str. 26. E. Im am ović. P o rijek lo i p rip a d n o st sta n o v n ištv a B o sn e i H ercegovine, str.29. “O bičaj zem lje (“m o sp a la ra c ”) sred n jovjekovn e B o sn e da se uzim a žen a u brak 'd o k b u d e d o b ra i vjern a' bio je karakteristika i vladarsk e, kraljevske b o san sk e kuče. P o stoje p o u zd an i historijski izvori koji ukazuju na to da je b osan sk i kralj Stjepan Tom aš u ze o za ženu Vojaču p o starom običaju zem lje B osn e, da mu bu de dobra i vjerna i d a mu čini dobro o čem u mu je i pisao i p ap a Eugen IV” (S. Jalim an, S tu d ija o b o sa n sk im bogu m ilim a, O pština Kalesija, 1996, str. 164.) E. Im am ovič, K orijen i B o sn e i b o san stv a, str. 51. D. Ferlati, Illy ricu m sa rac u m , Venetiis, I 7 5 I , str. 397.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

I dubrovački benediktanac Ludvig Crijevič 1500. god. piše: “Ne slažem se s onim koji misle da su Bosanci i Slaveni istog porijekla i pored sličnosti u jeziku.”’ *’ Bošnjačko etničko biče, pored izraženih specifičnosti u fizičko-antropološkom pogledu, karakterizira i niz etičkih vrlina, po kojima ih upoznaju i prepoznaju strani putopisci. Opča ocjena tih putopisaca za Bošnjake jeste pravičnost, dobrota i pošten je. Te vrijednosti kod njih je razvila, prije svega, njihova vjera. D. Ferlati govori da su svima bili “ugodni i mili”.’ *’ Kontinuitet etničkih i moralnih karakteristika dobrih Bošnja­ na, kako ih putopisci s razlogom nazivaju, ne prekida se, več nastavlja da traje i u osm anskom periodu, što svjedoči i putopisac iz XVII sto­ lječa Evlija Čelebija. Govoreči o Bošnjacima, on kaže: “Kao što je čist njihov jezik, tako su zaista i oni sami bistri ljudi, koji sve ispravno pro­ su đ u ju .’” *® Za razliku od onih istraživača koji su, istražujuči etnogenezu Boš­ njaka, utvrđivali ono što ih je činilo posebnim etničkim identitetom u odnosu na susjedne narode, bilo je i pokušaja da se i rasističkim metodama pokaže kako Bošnjaci, navodno, ne pripadaju ovom tlu več da su po p o ­ rijeklu Azijati. To se pokušalo neuvjerljivo pokazati preko zastupljenosti krvnih grupa kod Crnogoraca, Albanaca i Muslimana. Istraživanje je izvršio dr. Vukman Gligorovič na uzorku krvi od 6000 Crnogoraca, Albanaca i Muslimana, a objavila ga je “Borba” 12. XII 1968. god.’ ** Kada bismo, po logici rasprostranjenosti krvnih grupa, određivali etničku pripadnost jednog naroda, mnogi bi Srbi iz Beograda i Šumadije, također Hrvati i Makedonci bili Azijati prije nego li stanovnici Bosne i Hercegovine, jer, prem a podacima o rasprostranjenosti krvnih grupa po republikama bivše SFRJ, B krvna grupa mnogo je više rasprostranjena u Makedoniji (18,64), Hrvatskoj (17,60), Srbiji (16,73), Sloveniji (15,70), nego u BiH (14,34).’ *® 252 253 254 255

256

Navedeno prem a: E. Imamović,Ponjefe/o b osan sk oh ercegovačk ogstan om ištva, str. 45. D. Ferlati, navedeno djelo, str. 397. E. Č elebija, Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996, .str. 121. “ ...d istrib u cija krvnih gru p a p o p ojed in im n acionalnostim a bila je sljedeća: CRNOGORCI: A gru p a 45 p osto, 0 gru p a 40 p osto, B g ru p a 10 i AB gru p a 5 p osto; ALBANCI: A gru p a 42 p osto, 0 g ru p a 48, B g ru p a 7 i AB gru p a 3 p osto; MUSLIMANI: A gru pa 40 p osto, 0 gru pa 37 p osto, B grupa 20 p osto i AB gru p a 3 posto. Svakako je za nas najinteresantniji zaključak izveden na osnovu ovih pokazatelja. S obzirom na to da je u Crnoj Gori najviše zastupljena A krvna gru p a u izvještaju se daje k om entar da je ta g ru p a “karakteristična za evrop sk e n aro d e ”, p a sc o n d a do daje: "M ože se zapaziti d a u etničkoj gru pi M uslim ana ima više B krvne gru p e, koja je r a sp ro stra n je n a u azijatsk im zem ljam a. P o ru k a je sasvim ja sn a : za razliku od C rnogoraca, koji su p o sastavu ktvi Evropejci, M uslimani su Azijati.” N avedeno prem a: M. H adžijahič, P o rijeklo b o san sk ih m u slim a n a . B osn a, Sarajevo, 1990, 31. i 32. O raspro stran jen osti knmih g ru p a u BiH p isao je Sreten Boškovič: R a d o v i N au čn o g d ru štv a BiH, knj. XXVII, O d jeljen je m edicinskih nauka, knj. 11, Sarajevo, 1965, str. 196.

83

Bošnjačka nacija

Izneseni pokazatelji za srednjovjekovno bosan sko društvo, u etničkom smislu, upućuju na zaključak da ono svoju etničku zasebnost temelji još u ilirskom dobu, kada se na bosanskohercegovačkom prostoru form irala zasebna etnička, kulturna i politička zajednica, sa svojim autentičnim i autonomnim osobinama. Te osobenosti čine osnovu, rodnu podlogu starosjedilačkom stanovništvu, sve do polovine XV stolječa, odnosno do dolaska osmanske državne vlasti u Bosnu. Šta se desilo u daljem toku etničkog razvoja? Da li su negdje dobri Bošnjani otišli? Je li ih Osmanska država osmanizirala ili fizički uništila, ili pak nastavljaju dalje razvijati svoje etničko biče u prom ijenjenim političkim, duhovnim i kulturnim prilikama? Sa nestankom srednjovjekovne bosanske državne organizacije, da li je nestalo bosansko društvo? Da li se promijenila etnička struktura u Bosni ili su se samo promijenili uslovi njezinog izražavanja? Da bism o odgovorili na ova značajna pitanja, n eoph od n o je upoznati strukturu stanovništva Bosne na prijelazu iz srednjovjekovnog u osm anski period. O stanovništvu srednjovjekovne B o sn e’ *’ nem a p ou zd an ih i tačnih p o d atak a, a ista je situ acija i sa p o d acim a o konfesionalnoj pripadnosti tog stanovništva. Historijski izvori ne pružaju jasnu sliku kakvu vjersku strukturu bosanskog društva zatiče Osmanska država. Ono što se pouzdano zna jeste to da je jedinstveni bosanski narod u vjerskom pogledu pripadao trima konfesijam a, Crkvi bosan sk oj,’ *® pravoslavlju i katoličanstvu. Isto je tako neosporno da večina istraživača bosanske srednjovjekovne duhovnosti ukazuje na činjenicu da su u toku cjelokupne bosanske srednjovjekovne sam ostalnosti večinu njezinog stanovništva, u vjerskom pogledu, činili pripadnici Crkve bosanske. F. Rački, baveči se ovim pitanjem, spominje papskog izaslanika u Bosni, koji je 1232. god. javio Rimu “da su stanovnici ove zemlje velikim dijelom okruženi krivovjerskom o pačin om .”’ *® Tridesetak godin a prije ovog javljanja mlađi sin Stjepana Nemanje, knez Vukan, 1199- god. piše papi Inocentiju III i moli ga da mu pom ogne u uređenju crkve i države, slanjem svojih poslanika, jer krivovjerje u Bosni uzima velikog maha. On navodi prim jer bana Kulina, koji je sa svojom ženom , sestrom i m nogom 257

258

259

84

“ ...m o ž e se redi d a je u B o sn i i H ercegovini za vrijem e kraljevstva i p re d kraj državne sam o staln o sti b ilo ok o 1 .500.000 du ša. To znaci d a je n aselje n o st tada bila o sred n ja i slična p rosječn oj n aseljenosti u zem ljam a sred n je i zapad n e E v rop e.” (Đ. Pejanović, Stanovništvo B osn e i Hercegovine, SANU, B eograd, 1955, str. 6.) U historijskim izvorim a se pripadn ici Crkve b osan sk e n ajčešče nazivaju b ogum ilim a i patarenim a. O ni sam i se b e nikada nisu tako nazivali. D akle, dobri B o šn jan i u religijskom sm islu nisu bili bogum ili, naprotiv, bili su pripadn ici vjere b osan sk e, institucionalno organizirani u Crk\'i bosan sk oj. Naziv b ogu m ili daje im, prije svega, srpska historiografija, kao što će ih kasnije, nakon prihvatanja islama, nazivati Turcima, M uslim anim a.m uham edancim a ili. p ogrd n o, balijam a. U sp oredi sa bilješkom 165. F. Rački, B o g u m ili i p a t a r e n i, p o se b n o izd an je S rp sk e k raljev sk e ak ad e m ije , knjiga LXXXVII, B eograd , 1931. str. 402.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

familijom i 10.000 stanovnika prešao u krivovjersCD.’®" I Bela iy ugarski kralj, 1244. god. ističe da je “u Bosni opačina krivovjerstva tako silnog maha preotela, da imade u ovih strana veoma malo ravnatelja i štovanja prave v jere.”’®’ O m noštvu sljedbenika “krivovjerstva”, o njihovom duhovnom stanju, te vjerskom odnosu prem a hriščanima, odnosno katolicima, prije svega prem a katoličkim vladarima, najbolje svjedoči izvještaj koji u Rim šalje maja 1459. god. dominikanac Nikola Barbuči.’ ®’ Iz ovog izvještaja da se zaključiti da je polovina stanovništva (“umalo da nije veči deo stanovništva mahinejski”) u vjerskom pogledu pripadala Crkvi bosanskoj, a da su drugu polovinu činili katolici i pravoslavci. Ne navodeči kojoj je vjeri pripadalo, i V Ćorovič tvrdi da “bosansko plemstvo bilo je očevidno u ogromnoj večini nekatoličko.”’®* Razvoj bošnjačkog etničkog biča u Bosni i Hercegovini za vrijeme osmanske vladavine neposredno je uslovljen i vezan za proces prihvata islama, ali i za očuvanje vlastitih predislamskih narodnih osobina. To su dva uporedna procesa, koja su doprinijela očuvanju bošnjačkog etničkog biča u procesu afirmacije islama ne samo kao religije, več i kao kulture, tradicije i stila življenja. Brojni su autori koji su se bavili pitanjem prihvata islama.’®® Ne postoji jedinstven stav o ovom procesu, naprotiv, daju se primijetiti kontroverzna tumačenja ovog složenog društveno-historijskog fenomena. Nezaobilazno pitanje kod svih autora u tumačenju prihvata islama jeste pitanje odnosa Crkve bosanske i islama. Upravo oko tuma­ čenja karaktera toga odnosa javljaju se mnogobrojne kontroverze. Pripadnost katoličanstvu, pravoslavlju ili vjeri bosanskoj u sre­ dnjovjekovlju nije uticalo na etnički identitet. Da li je promjena vjere u procesu prihvatanja islama uslovila i promjenu identiteta? Vjerskog da, etničkog ne. Ne akcentirajuči dovoljno razliku između religijskog i etni­ čkog identiteta, kao dijelova cjelovitog društvenog identiteta, Srečko M. Džaja veli da je kontinuitet “između bosanskog bogum ilstva i islama historijski vrlo dvojbena, nesigurna stvar. (...) Drugim riječima, treba pokazati da se u bosanskom slučaju mora više računati s diskontinuitetom,

260 261 262

26 3 26 4

F. Rački, naveden o djelo, str. 381. F. Rački, naveden o djelo, str. 410. On p ap sk om legatu p iše “d a mu je kralj (Tom aš o.p. A. Đ.) od govorio d a če sve učiniti što mu p ap a i kardinali narede, ali da traži pom oć, jer se sam s Turcima ne m ože boriti, z b o g m ah in eja koji bi više volili Turke n ego hrišćane (katolike) u m alo d a nije veći dio stanovništva m ahinejski.” (n aveden o prem a: A. Solovjev, navedeno djelo, str. 48.) V Corović, naveden o djelo, str. 477. Proces prihvatanja islam a većina autora naziva islam izacijom . Ovdje ističem o, po n ašem m išljen ju , n ajzn ačajn ije: M uham ed H adžijahić, M ehm ed H andžič, Š piro Kulišić, Ćiro Truhelka, Hazim Šabanovič, N edim Filipovič, Adem Handžič, Aleksan­ dar Solovjev, Taib Okič, Enver Redžič, Srećko M. Džaja, Milan Vasič, Jefto D edijer i dr.

85

Bošnjačka nacija

nego s kontinuitetom izm eđu srednjeg vijeka i osm anske ep oh e.’” ®* S. Džaja također tvrdi da su “u ovo vrijeme s povijesne scene iščezle tri bosan ske srednjovjekovne institucije; Bosansko kraljevstvo, bosanska crkva i bosansko srednjovjekovno plem stvo.’” ®®Do ovakvih zaključaka može se doci ako se problem posmatra isključivo iz ugla institucionalnog organiziranja društ\'a i objašnjenja društvenog života samo iz njegove političke dimenzije, odnosno, ako se društvo i društveni razvoj posmatra iz pozicije nekritičkog historizma. Ovdje treba naglasiti još jedan vrlo bi­ tan momenat. Bosna se u vrijeme širenja Osmanskog carsU'a na Balkan­ skom poluostrvTJ, ne može posmatrati izdvojeno od drugih balkanskih država. Jer, ako se govori o diskontinuitetu historijskog razvoja bosanskih institucija, naprimjer, države - bosanskog kraljevstva, može se steči utisak kao da druge srednjovjekovne države, susjedi Bosne, nisu zamijenjene osm anskom državnom organizacijom. Nema razloga da se to posebno naglašava, kada je u pitanju samo Bosna, pošto se isto desilo Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Ćori i Hrvatskoj. Ista sudbina zadesila je sve balkanske narode i njihove političko-institucionalne organizacije. Nestale su, ili, preciznije rečeno, zamijenjene su dotadašnje državne organizacije jednom močnijom i organiziranijom državnom organizacijom - Osmanskim carstvom. Srednjovjekovna bosanska država, kao institucionalna politička organizacija, nije se mogla održati pred organizovanijom Osmanskom državom, ali srednjovjekovna Bosna kao društvo, kao društvena zajed­ nica, čiju snagu čine sadržaji njezinog društvenog biča, tradicija, običaji, jezik i kultura, nastavlja da živi unutar osm anske državne organizacije i p od uticajem orijentalno-islamskih duhovno-idejnih sadržaja. Tu zapo­ činje, uslovno, novi proces, na tem eljim a “starog” srednjovjekovnog bosanskog društva, čiji su pripadnici bili vjere bosanske. Na temeljima bosan skog društva, um jesto srednjovjekovne organizacije države kao Bosanskog kraljevstva, uzdiže se “zgrada” državne organizacije Osman­ skog carstva, koje je “predstavljalo naprednu i administrativno dobro organiziranu državu.’” ®’ Ta nova državna organizacija, prema svim histo­ rijskim pokazateljima, nenasilno organizira društveni život, uvažavajuči običaje, tradiciju i kuburu starosjedilačkog stanovništva. “S obzirom da je Turska carevina predstavljala kozmopolitsku zajednicu u kojoj nije bilo vjerskih ni nacionalnih predrasuda, taj princip je bio primijenjen i u B osn i.’” ®®Ovaj princip je om ogučio nastavljanje kontinuiteta života, kao socijalne kategorije, koji Džaja osporava. Osvrčuči se na Džajino

26 5 266 267 268

86

S. S. E. E.

Džaja, n aveden o djelo, str. 17. Džaja, navedeno djelo, str. 23. Imamović, P o rijeklo bosan sk o -h ercegov ačk og stan o v n ištv a, str. 54. Im am ović, isto, s tr 54.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

p ro b le m a tizira n je b o sa n sk o g ko n tin u iteta, E. Redžić, s pravom , prim jećuje: “Problematično je zaključivanje koje konfesionalnoj pri­ padnosti daje prednost nad djelovanjem faktora u području kulture, jer je interpretiranje konfesionalnosti u izmijenjenim okolnostima zami­ jenjeno interpretiranjem nacionalnosti, koja je evoluirala iz konfesio­ naln osti.”’ ®® Doista, u pravu je Muhamed Filipovič, kada ističe da “Bosna nikad nije bila podijeljena, razbijena i uništena kao cjelina, kao teritorij, kao tradicija, kao m entalitet i kao d uh ” .” " Zam jenom srednjovjekovne bosanske državne organizacije - bosanskog kraljevstva, kao institucije javne vlasti (statuspublicus), ili, hegelovski kazano, javne političke vlasti, državnom organizacijom O sm anskog carsn^a, nije nestalo bosansko društvo kao multilateralna zajednica. Naprotiv, bosansko društvo nastavlja vlastitu egzistenciju u promijenjenoj državnoj organizaciji, koja, mora se priznati, nijednom od bosanskih etno-konfesionalnih, kulturnih i duhovnih identiteta ne osporava socijalni razvoj u duhu vlastite tradicije, običajnosti i konfesionalnosti. Intenzivniji susret b o san sk o g društva s islam om , koji se d ogađ a s u spostavom osm anske državne organizacije u B osni, nije značio p rekid bosan sk e tradicije, naprotiv, značio je kvalitativno obogaćivanje sad ržaja bo san sk e m ultilateralnosti, kao m aterijaliziran o g su p sta n c ija lite ta b o sa n sk o g d u h a iz č ijeg bitka izrasta biče b o san sk og društva. Smatramo bitnim za bošnjačko etničko biče istači ulogu i značaj Osmanske države. Dosadašnja historiografija ju je isključivo posmatrala kao osvajačku i rušilačku. “Osmanlije su bile ratnički narod, a Osmansko carstvo ratnička država,”” ’ konstatuje E. Redžič, kao da druga carstva nisu ratovala. Posebno u srednjovjekovlju, sva su carstva ratovala. Poznata je činjenica da je i Bosansko kraljevstvo ratom širilo svoje posjede; bosan ski prvi su sjed i, također. M nogo je, za razum ijevanje cjeline društvenog života, hitnije ukazati na činjenice koje društvenoj zajednici i etnosu kao grupi daje država, kao organizacija javne vlasti, i omogućava da svestrano razvija sva svoja obilježja. Društveni život se ne m ože sagledati samo u uslovima i iz perspektive rata. Uspostavu novih državnih organizacija, svih, a ne samo jedne, prate rat i razaranja, manja ili veća. No, šta se dešava u periodima mira, u periodima kada država funkcionira, neugrožavana od strane druge države? Kakav je njezin odnos prem a državljanima - građanima? Osmanska država u periodima mira nije vršila nasilje nad stanov­ ništvom, naprotiv, om ogučavala je slobodan vjerski život. Poznata je 269 270 271

E. Redžić, Sto g o d in a m u slim a n sk e politike, ANU BiH, Sarajevo, 2000, str. 40. M. Filipović, B o sa n sk i du h u književnosti - s t a je to, Život, Sarajevo, 1967, str. 5. E. Redžić, naveden o djelo, str. 19.

87

Bošnjačka nacija

pism ena ahdnama koju je sultan Mehmed II Fatih odmah po dolasku u Bosnu darovao Anđelu Zvizdiću, lideru bosanskih franjevaca, kao pism e­ nu garanciju da franjevci mogu slobodno u Osmanskoj državi ispovijedati svoju vjeru. Osmanska država nije samo bosanskim franjevcima dala takvu slobodu. Poznato je da je status pravoslavne i jevrejske vjerske organi­ zacije sultan Fatih regulirao odmah po zauzeću Konstantinopolisa 1453. god. Jermenskoj crk\4 je 1461. god. također omogućio slobodno djelo­ vanje. Opravdano je i logično postaviti pitanje, zašto bi neriješenim ostalo samo pitanje statusa Crkve bosanske. Zašto nema osmanskog dokumenta 0 slobodi djelovanja Crkve bosanske? O dgovor je logičan. Nije bilo potrebe. Oni su večinom prešli na islam. Kao što su franjevci izašli pred sultana i tražili dozvolu za slobodno ispovijedanje svoje vjere, logično je 1 da su pristalice vjere bosanske, proganjani od katolika, među kojima su prednjačili dominikanci i franjevci, zatražili masovan prihvat islama.” ’ Historijska znanost takav primjer ne bilježi, kada je u pitanju predisla­ m sko srednjovjekovlje. H istorijske činjenice govore da su i vladari B osanskog kraljevstva onog m om enta kada bi prihvatili katoličku ili pravoslavnu vjeru, vršili nasilje i progone pripadnika Crkve bosanske. I ne samo da je Osmanska država omogučavala vjersku slobodu i izgradnju, kako džamija, tako i crkava, več je na polju ekonomske organizacije života davala veće olakšice. Plaćana je manja feudalna renta od proizvođača u Mletačkoj republici i ostalim susjednim državama.” * M išljenje da je osm anski feudalni sistem bio podnošljiviji od zapadnoevropskog bilo je rasprostranjeno i u narodu. O tome svjedoči Adam Tadija Blagojevič, koji je u vezi sa putovanjem Jo sip a II kroz Slavoniju 1768. god. napisao u stihovima knjižicu “Pjesnik putnik” (Beč, 1771. god.) i u njoj, zalažući se za reforme Josipa II, izrekao protiv domačih vlastelina nepovoljnu osudu.” ® 272

273 274

88

Po z a u z e ću Ja jc a , p re m a n ek im p o d a c im a , p red su ltan o m F atih o m je 3 6 .0 0 0 pripadn ika vjere b osan sk e d o b rovo ljn o prihvatilo islam . (M. H andžić, Is la m iz a c ija u B o sn i i H ercegovini, Islam ska dion ićarsk a štam parija, Sarajevo, 1940, str. 20.) (S. Bašagić, Z?05tr/'«« i H ercegovci u isla m sk o j književnosti, str. 14.) G ligo r Stan ojević, D a lm a c ija u d o b a m le ta č k o g r a t a 1684-1698, V ojno d e lo , B eograd , 1962, str. 8. “Volio sam k Turkom uskoćiti n ego da m e p an du ri povlače jer kad Turkom ja arača dad em nit im kopat niti orat idem za nikakvu teškoću nc zn ad em već trudan divaniti sedn em je r su Turci srca m ilostiva znadu oni šta je njim a drago običaja vrlo dobrostiva p ak ne m u če p o d lo ž n ik a m n o g o ." (N av ed en o p rem a: M. H adžijah ić, P o rijek lo b o san sk ih m u slim a n a , str. 100. nap. 92)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Jo š jedan vrlo upečadjiv primjer tolerancije Osmanske države i njezinih funkcionera prema pripadnicima neislamske religije jeste primjer Osman-paše Bošnjaka, koji je u selu Kazanci sagradio i džamiju i crkvu. I dok su osmanski velikodostojnici gradili i dozt^ljavali graditi sve vjerske objekte, dotle je Bajo Pivljanin, vojskovođa i komandant primorskih mletačkih uskoka, kada je zauzeo selo Kazance srušio samo džamiju.” * Šta se dešava sa Crkv^om bosanskom prilikom susreta s Osmanskom državom, često je postavljano pitanje? Nje kao institucije više nema. Davani su raznovrsni odgovori, a najčešće da se prekida duhovni kontinuitet dobrih Bošnjana. Za razumijevanje etničkog biča Bošnjaka nije posebno značajno pitanje šta se dešava sa institucijom Crkve bosanske, pitanje treba postaviti sasvim drukčije: šta se dešava s onim dijelom bosanskog stanovništva, prilikom dolaska osmanske državne vlasti, koji je ispovijedao vjeru bosansku, organiziranu u instituciji Crkve bosanske? Proganjani i od katolika i od pravoslavaca, od ugarskih, hrvatskih, srpskih, a ponekad i svojih vladara, “bosanski heretici” prihvatili su islam kao svoju novu duhovnost, osmansku državu kao zaštitu, a instituciju Crkve bosanske su zamijenili islamskom organizacijom vjerskog života. Ko je prihvatao islam i šta je sa bosanskog srednjovjekovnog plemstva? Župa Vrhbosna, odnosno Bosansko krajište, u čijem je sastavu bilo i Sarajevo, među prvima je došla pod osmansku upravu. Na primjeru Sarajeva možemo pratiti početke prihvata islama i utvrditi jesu li islam prihvatili domači ljudi i bosanska vlastela ili su Sarajevo i druge prostore naselili Osmanlije iz Anadolije? “Sarajevo je odm ah na početku bilo mješovita varoš, i po porijeklu svoga stanovništva i po vjeri njegovoj. Muslimani su, daleko, bili u večini, po porijeklu su oni bili domači ljudi i došljaci iz različitih, vrlo često dalekih, krajeva turske države. Od domačih ljudi se spom inje Balaban sin Bogčinov, dakle čovjek čiji je otac bio hriščanin.”” ®Za bošnjačko etničko biče vrlo je bitan podatak, koji iznosi Behija Zlatar,” ” analizirajući osmanske deftere, a koji ukazuje na to da je vrlo mali broj muslimana Sarajeva bio sa strane, a da je ogromna večina onih koji su prihvatili islam domačeg porijekla. To je sasvim razumljivo kada se zna da Osmanlija nije moglo biti toliko da nasele sve zauzete gradove. Mnogo je istraživača etničke prošlosti bosanskog društva koji tvrde da su islam prihvatili uglavnom domači ljudi, večinom pripadnici 275 276 277

M. H adžijahić, naveden o djelo, n ap om en a 28. V Skarić, S a ra je v o i n jego v a o k o lin a o d n a jsta rijih vrem en a d o A u stro u g arsk e ok u pacije, Sarajevo, 1937, str. 40. “Sto se tiće porijekla tog stanovnišU'a, podaci iz n aved en og deftera pokazuju da je većina njih bila porijek lom iz okoline Sarajeva, koji su prihvatanjem islam a uživali sve privilegije g ra d sk o g stanovnišU 'a. Sam o dv ojica m u slim anskih d om aćin a od u k u p n o 82 kuće bili su stranci: Sk en d er K aram andi, m uftija i M ustafa K um an .” (B ehija Zlatar, Z la tn o d o b a S a ra je v a , Svjetlost, Sarajevo, 1996, str. 105.)

89

Bošnjačka nacija

Crlct^e bosanske, jer se ona potpuno gasi kao institucija, ali i pravoslavci i katolici. Govoreći o etničkoj strukturi istočne Bosne, Jovan Cvijič CTcli da je to oblast u kojoj žive pretežno muslimani i pravoslavni stanovnici.” ® Iznoseći podatke o prihvatanju islama u Bosanskoj krajini, Milan Vasič govori o načinu zavođenja turske vlasti i o načinu i intenzitetu prihvata islama. “Znatan dio bosanske krajine Turci su dobili mirnim, laganim širenjem svoje vlasti. (...) Zavođenje turske uprave mirnim sredsm rna nije na tom prostoru moglo da dovede do većih etničkih prom jena. Starosjedioci su se, uglavnom, zadržali na svojim zemljištima i s tim ili sličnim obavezama prema novoj vlasti, kakve su bili dužni da ispunjavaju p o d an ici odgovaraju ćih katego rija stanovništva u drugim turskim graničnim oblastima. (...) Znatan dio tog stanovništva je prešao na islam još u prvim decenijam a turske vladavine. Vrijeme i intenzitet procesa islamizacije ilustruju brojni podaci popisnih deftera iz XVI vijeka. (...) Islamizacija je zahvatila uglavnom starosjedilačko stanovništvo u Uskoplju, oko Jajca, Glamoča, Livna i u dolini Sane. Taj se proces odvijao kroz cijeli XVI vijek.”” ® O autohtonosti stanovništva koje prihvata islam piše i Borivoje Ž. Milojevič.’®" Proces prihvata islama zahvatio je ne samo sve oblasti Bosne i H ercegovine, kako gradove tako i sela, več i sve socijalne slojeve stanovništva i sve konfesionalne grupe. Kojim se intenzitetom ovaj proces odvijao, zavisilo je od mnogih faktora, kao što su stabilnost prethodne vjerske organizacije, konfesionalna pripadnost, politički razlozi i mnogi drugi. No, sigurno je da se proces odvijao cijelo jedno stoljeće i da je

278

279 280

90

“Ovo je o b last pravoslavnih i m uslim ana i prvi čine većinu stanovništva. M ahom su porijek lom iz san džačk og Starog Vlaha, jo š više o d crnogorskih b rd a i crn ogorsk e H ercegovine; oni su sišli Drinom u ovu ob last sve do G lasin ca na Ronianiji. Protivno njima, m u slim a n i su u ogro m n o j većini sta rin ic i (istakao A. Đ .) i oni daju karakter kitn jastim tu rsk o-istoćn jaćk im varo šim a cele o b lasti, n aro ćito Foći, V išegradu . P lje v ljim a.” (_|. Cvijić, B a lk a n s k o p o lu o s tr v o i ju g o s lo v e n sk e zem lje, k n jiga I, Z agreb 1922, str. 88.) M. Vasic, E tn ičk a k re ta n ja u b o sa n sk o j k r a jin i u XVI vijeku, GDI, XXIII, Sarajevo, 1962, 235, 236. i 248. “Oni su M uslim ani sopstvenici svih zem alja. Prema tom e su oni m ožd a živjeli ovdje jo š u XV veku, kad su prim ili m uham edan stvo. LI tursko d o b a G lam oč kao utvrđeno n a s e lje b io je sr e d iš te m u slim a n s k o i tu r sk o . 1 s e la u o k o lin i G la m o č a sa m u slim a n sk im sta ro sje d ila č k im sta n o v n ištv o m , ta k o đ e m o ra ju b iti sta ra . Uz severoistoćn i okvir G lam očkog p olja u m nogim selim a su starosjedilačk e p o ro d ice m u slim a n s k e .” (B. M ilojevič, K u p rešk o , V ukovsko, R a v n o i G la m o č k o p o lje , N aselja, knj. 13, B eograd , 1923, str. 44.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

završen kao masovan proces krajem XVI stoljeća. Na ovakav zaključak upučuju pokazatelji iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.’®’ Kako vidimo, b o šn ja č k o etn ičko biče g o to v o u c ije lo sti je dom ačeg starobosan skog porijekla. U oktiru Bosne, kao zasebnog dijela Osmanske države, u ambijentu novih drušn^mih odnosa koje su i sami izgrađivali, formirali su vlastiti bošnjački etno-konfesionalni identitet. Bez obzira na to što su stoljećim a živjeli u O sm anskoj državi kao svojoj, saobraćali sa O sm anlijam a i služili na dvorovima, nisu se turcizirali niti postali etnički Turci. O stali su “svoji na svom e,” evropski narod, b o sa n sk a e tn ič k a z a je d n ic a ,’ ®’ sa v lastitim n a ro d n im je zik o m , prezim enim a dom inantno slavenskim ,’®’ islam skom vjerom i vlastitom kulturom , kao izrazom sim bioze dom ače bosanske tradicije i islam ske duhovnosti. Islam nisu prihvatali samo pripadnici Crkve bosanske več i pravos­ lavci i katolici. M. Hadžijahič bilježi izjavu apostolskog vizitara Petra Masarecha iz godine 1624, u kojoj se kaže: “Rečeno mi je da je prošlih godina u okolici Sutjeske otpalo od kršćanske vjere 6000 ili 7000 katolika.’ ®® Isto tako bilo je prelaza katolika na pravoslavlje u trebinjskom kraju, ali i pravoslavnih na islam. (Trag na takve prelaze ostavio je monah Marko Trebinjac koji je 1509- zabilježio kako su mnogi bez prisile napustili pravo­ slavlje i primili islam.)’®* 281

282

283

284 285

Prem a p o d a cim a k oje izn osi B. Zlatar, “go d in e 1489 ( . ) u k u p n o u Sarajm oi i o k o lin i p ro ce n a t hrišc'anskog stan ovn ištva izn osio je 5 9 ,9 2 % a m u slim an sk o g 40,08 % (...) Svi ti novi inuslinm ni n isu nikakvi doseljenici, nego d o m aće autoh tono stan o v n ištv o (istakao A. Đ .), jer gotovo svi m uslim ani, zabilježeni u ovom defteru su direktn o p otom ci kršćana. Tako na prim er u selim a H odidžed, D olac, Vogošća, Jo ša n ic a , H otočina, svi m uslim ani su direktni potom ci kršćana (otac kršćanin) u Blažuju od 20 m uslim anskih kuća, 17 su direktni potom ci kršćana, u Trnovu od 109 m uslim anskih kuća 93 su direktni p otom ci kršćana itd. Za 25 godina, koliko je protek lo od p o p isa iz 1489. god . pa do 1516. god ine, kad im am o sljedeći sačuvani p o p is B o sa n sk o g sancižaka, Sarajevo se znatn o proširilo, kako p o b ro ju m ahala, kojih je tada bilo 15, tako i p o broju stanovnišn'a. (...) To je u procentim a iznosilo 85 ,5 9 % m u slim an a i 14,41 % kršćana. ( ...) U kupno u Sarajevu i okolini (1516. go d ., d o d a o A. Đ .) p o sto tak m uslim ana iznosio je 78,56% d o k je p ostotak kršćana bio 21,44% .” (B. Zlatar, naveden o djelo, 106, 107.) “N aro d se u ovim krajevim a u pučkom govoru zove B o šn jaci (“B o šn jak ”) sam o draže im je kad se kaže B osan ci (B osn evi)” (E. Čelebija, Putopis, Sarajevo-Publis hing, Sarajevo, 1996, str., 121. “Prem a dr. Truhelki iz p red islam sk og razdoblja potiču slijedeća prezim ena: Baćići, B orići, B osn ići, Brankoviči, Filipoviči, K olunići, Kopčići, Kovaćevići, K resojevići, Kulenovići, Ljubušići, Mrnjakovići, Nimiščići, O pijaći, O stojići, Ožegovići, Predojevići, Rajkovići, Repovci, Ristići, Ribići, Sijerćići, Sitnišanjci, Sokolovići, Sudići, Šestokrilovići, Tanovići, Tihićinovići (Tvičinovići), Tvrtkovići, Zvizdići, Vlašići, Vlajkovići, Ž.dralovići,” (N aveden o prem a: M. H adžijahić, P orijeklo b osan sk ih m u slim a n a , str. 28. n ap o ­ m ena 31.) M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 78. M. H adžijahić: n aveden o djelo, str. 78.

91

Bošnjačka nacija

Da bosanska srednjovjekovna vlastela nije uništena, već da veći­ nom, kao i njezin narod, nastavlja kontinuitet svoga trajanja u novim društvenim uslovima, govori i podatak da je mlađi sin Hercega Stjepana Vukčića Kosače primio islam i kasnije postao paša Hercegovine.’®®Ovaj prim jer nije usam ljen, jer je i druga bosanska vlastela dobrovoljno primala islam, zadržala svoje posjede i aktivno sudjelovala u profiliranju bošnjačkog etničkog biča u društvenim uslovima, koje je, prvenstveno na političkoj ravni, određivala Osmanska država.

II.3. Razumijevanje imena Bosna Bosna jeste posebna zemlja. Postoje posebne zemlje, (...) zemlja postavljena između svjetova, pogodna zemlja, koja se nalazi između istočnog i zapadnog svijeta, mediteranske i panonske regije, i koja je na neki način, kao vir koji usisava iz tih prostora sve vrijednosti i stvara jednu specifičnu vrijednost, koja se zove Bosna. (Muhamed Filipovič)

Neodvojivo pitanje od pitanja bošnjačkog etničkog biča jeste razumijevanje samog imena Bosna. Prvi put ga susrećemo polovinom X stolječa u djelu cara pisca Konstantina Porfirogeneta “De administrando im perio,” u kome on ne daje bliže podatke o karakteru i sadržaju samog pojma. “Porfirogenetov podatak kaže samo toliko da je Bosna, kao i druge zemlje koje su tu opisane, postojala kao poseban teritorij, ne govoreči ništa o veličini njezina o p seg a.”’*’ Ako usvojim o Gurvičevo sbvatanje društvene strukture, gdje je jedan od strukturnih elem enata društva prirodna i tehnička sredina, odnosno geografska i demografska osnova, onda imenovanje “tla” prirodno-geografskog prostora usko je vezano sa cjelinom društvenog života, organiziranog na njem u, jer p riro d a i društvo dva su p ola jedinstvenog univerzum a. Kao i o mnogim drugim pitanjima, i o postanku i značenju imena Bosna postoje različita mišljenja. Marko Vego smatra da je to ime slavenskog porijekla’®* i da su ga sa sobom donijela slavenska plemena, koja su naselila prostor današnje 286 287 288

92

M. Handžić, naveden o djelo, str. 20. O tum aćenju Porfirogen etovog p ojm a B osn a, opširn ije: A. Babić, n aveden o djelo, 55-56. “Mislim d a su stari Slaveni d o se ljen i u centraln u B o sn u , d o n ijeli sa so b om ime B osn a, kao što su to uradila neka d ruga slavenska p le m e n a .” (M. Vego, P o sta n a k sred n jovjekovn e b o san sk e države, Svjetlost, Sarajevo, 1982, str. 15)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

centralne Bosne. Suprotno njemu, Enver Imamović smatra da je ime zemlje predslavensko’ *® i da su ga ovdje zatekla slavenska plemena i kao takvo preuzela. Isto m išljenje dijeli i Petar Skok, precizno izvodeći etim ologiju imena B o sn a’ ®". U razjašnjenju etničkog biča Bošnjaka razumijevanje imena Bosna jeste jedno od bitnib pitanja, jer nas to pitanje ne interesira sam o kao lingvistički pojam ’®' ili kao ime za određeni teritorij. Svako ime, pa i ovo, uvijek u sebi podrazum ijeva konkretni sadržaj. Nas upravo i interesira taj sadržaj, kao društvena organizacija, etničko biče, kulturna N^orevina, filozofijski kazano, kao povijesni tubitak. Bosna nikada nije značila prost geografski pojam, več, naprotiv, od svog prvog pominjanja do danas, ona je uvijek značila i konkretni društvenopovijesni i civil izaći jsko-kulturni sadržaj, kao jedinstveni i neprekinuti tok bosanske povijesne individualnosti. 289

“Stručnjaci koji se bave izučavanjem jezika su već davno d o šli d o zaključka d a su oblici Batbinus i Basan p o tp u n o identični i da se o b a o d n o se na naziv rijeke Bosne. U ilirskom jeziku den taln a aspriranta “tb ” koja se javlja u varijanti, Batbinus, ima vrijedn ost glasa “s ”, pa u m jesto Batbinus treba čitati Basinus. To je ustvari latinizirani o b lik ilirsk o g n aziva B a san , iz k o je g su d o se lje n i Slaven i izveli naziv B o sn a. Fonetskom transkripcijom je o d B atbinus (B asinus) i Basan p ivo nastalo Bosina, a o n d a o d toga B o sn a .” (E. Im am ović, K orijen i B o sn e i b o sa n stv a, str. 23. i 24.) 2 9 0 “B o sn a, f bidronim (17. v., pritok Save, iz\'or blizu Sarajeva, o d atle naziv pred jela gd je izv'ire: V rh bosn a), h oron im potvrđen od p olovine 10. v. k od P orfirogeneta B o so n a gd je je p o lu g la s izm eđu 5 i fl ozn ačen sa o. p a bi sc m o glo su p on irati * Boshtta, ali se p oslije p iše B osina u D ubrovniku, upor. arb. B o sb n je, i njem . etnik Waser (k roaten ) < B osn -t er. Ta grafija p retpostavlja i>: *B o s h iia . Prema tom e se vokal ne d a odrediti. D očetak je kadikad bio identificiran sa pridjevskim sufiksom -bii > -an p a se deklin ira kao pridjev; (n,k) B osn oj. U fratarskoj adm inistraciji o zn aču je se p rem a Sreb ren ici, g d je je nekad bio fratarski sn m o sta n ,'p ro v in cija B o sn a argen tin a. Pridjev n3.-bsk bosan sk i, etnici na -ac, m p rem a f na - k a : B o san ac, gen - a n c a (također prezim e) prem a B d sn k a f (također ime uzvisine kod Dubrovnika B o san sk a); na -ja k Bošn jk, gen. - a k a (15 v.) o d atle t u r . “bos ans ki jezik”, arb. bosh'akge, B d sh n jak ; hipokoristikD ošttJo m (Vuk), toponim pl. Bošn jaci, gen. - a k (Slavonija), pcezim c B o šn jako vic, prem a iB o š n ja k u ša , B o šn ja k in ja ; r a - ja n i n B o šn jan in (I4.v., stari instr. pl. B o šn jam i), toponim pl. t. B o šn ja n i (Križevac); prezim e B ošn janović, pridjev bošnjanski. K ak o su n az iv i z a sve veće sa v sk e p rito k e p re d sla v e n sk i i p red rin isk i, m o ra se uzeti d a j e i B o sn a p re d sla v e n sk a (z a cije lo č a k i p re d in d o e v ro p sk a ) riječ. (Istakao A. Đ.) U p o re d u je se s im en o m lijev o g sa v sk o g p rito k a B o su t, k o je m u je p o tv rđ en o pred slaven sk o im e B a s a n te ." (P Skok, E tim olog ijsk i rječnik h rv a tsk o g a ili srjj.skoga je z ik a , knj. I, Z agreb 1971, 191.) 291 “Jezičk a nauka je već d o sa d dokazala da su sva im ena, svih većih pritoka rijeke Save. p red slaven sk og i p red rim sk og porijekla. Na osnovu toga je p rirodn o zaključiti da je i ime B o sn a p red slav en sk o g porijekla, m ad a m eđu naučnicim a ima i onih koji tvrde da je ime rijeke B o sn e čak iz pred rim sk og p eriod a (p ra in d o cv ro p sk o )... Rimljani su takođe zatekli ime rijeke B osn a. Preuzeli ga i zadržali kao oblik Basinus, Batbinus, (tb = s) Bathina (lat. u ( s ) = a ) Dracois, D rinus, Drava, Sava, Drina, Basina, B o sin a , B o sn a .” (A. K asu m ović, Z a što je z ik b o sa n sk i, P re p o ro d , Tuzla. 1995, 67. i 70.)

93

Bošnjačka nacija

“Moje je stajalište”, kaže Ivo Banac, “da BiH predstavlja zasebno društvo - zaseban kulturni prostor. Tri bosanske zajednice nikad nisu živjele u potpunoj izolaciji. Odvojeni običaji i mentaliteti prožimali su se (a smatram da se još uvijek prožimaju) u društvu različitom od onoga Hrvatske i Srbije. Jedinstveni bosanski kulturni prostor najlakše se može otkriti u onome što bosanske Hn^ate i Srbe odvaja od njibovib sunarodnika u Hrvatskoj i Srbiji. Razliku čine povijest suživota Bosanaca s isla­ mom i nazočnost, makar i sublimirana, zasebne državne tradicije. Iz toga su proizašli složeni identiteti, koji nisu tipični za homogena društva. Up­ ravo zato što je Bosna bila integralni kulturni prostor sa zasebnim povije­ snim identitetom, ona se ne može uporediti s Jugoslavijom. Jugoslavija je bila država, ne društvo.”’ ®’ U vremenu kada su na Balkanu živjela plem ena isprekidanim i razdrobljenim životom, na prostoru Bosne i Hercegovine plem enska organizacija ostavila je tragove dajuči ovom p rostoru sam osvojan i autentičan sadržaj. “Plemena što se naseliše oko rieke Neretve (stare Narone) prozvana biješe Neretljani (Narentani); plemena oko planine Huma dobiše ime Humljani; a plemena što zaposjedoše okoliš slavnog g rad a D uklje (D ioclea), p ozn ata su d u g o p o d im enom D ukljana (Dioclenses, Diocletiani). 1 dolina Gornje Bosne bješe od davnib vremena znameniti predjel, i tuj se skupi u jednu oblast više župa plemenskih. Nove pristalice preurediše staro ime rijeke Basante ili Basanius prema svom izgovoru, te prozvaše i rijeku i područje njezino Bosnom (Bosi.na), a se b e sam e B o šn ja n i (B o šn ja n in t) .”’ ®* O n og m o m en ta kad na Balkanskom poluostrvu počinje proces udruživanja plemena u plemenske saveze i stvaranje političko-teritorijalnib cjelina, ti procesi teku i u Bosni. U mnogim izvorima’®' Bosna se uvijek pojavljuje uporedo sa Hrvatskom, Raškom i Dukljom , kao teritorijalno-politička cjelina. Ne sam o kao teritorijalni pojam ili “povijesni krajolik” več, prije svega, kao ranofeudalna država, kao organizirano društvo, na onom nivou na kome su se tada organizirala društva i u njezinom susjedstvu! Bosna tu ni u čemu ne zaostaje, niti se po čemu razlikuje na nivou organizacije u globalu, osim po svojim konkretnim autohtonim o so b en o stim a: m ultietničnosti, m ultikonfesionalnosti i multikulturalnosti. Istina, granice ovih teritorijalno-političkih cjelina su se mijenjale, bilo je osvajanja i porobljavanja 292 29 3 294

94

1. Banac, C ijen a Bosne, Evi'opa danas, Zagreb, 1994, str. 108. V Klajic, n aveden o djelo, 42-43. “U d o gađ ajim a 40-tih god in a XI stoljeća, koji su izaz\«ani ustankom u Zeti ... protiv vizantijskc vlasti, im ala je, p rem a D uk ljan in ovu kazivanju, in d irek tn og u ćešća i B o sn a. O na je tada, kao i Raška još uvijek bila p o d vrhovnom vlašću Vizantije, te je vizantijski car, pokrećući vojsku protiv zetskih ustanika, n astojao da za tu akciju prid obije raškog župana, b osan sk o g bana, i zah u m sk og k neza.” (A. Babić, navedeno djelo, str. 71.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

i različitih odnosa, ali je uvijek Bosna uspijevala da preživi i da uz sebe poveže sve svoje dijelove. Da bism o što ispravnije shvatili državno-političku strukturu srednjovjekovne bosanske države, neophodno je prije toga razumjeti karakter feudalnih odn osa, a isto tako i uticaj vjerskog faktora na bosanskim prostorima. Vjernost feudalaca prema vladaru feudalne države uslovljena je potrebom zajedničke odbrane svog posjeda, ali i religijskom pripadnošču. To su glavni razlozi što se u određenim periodima teritorija je d in stv e n e b o sa n sk e d ržave nije čvršče p o litičk i in te g rirala . Srednjovjekovnu bosansku državu činile su regionalne oblasti, koje su bile uslovljene i određene karakterom feudalne svojine. Pojedine oblasti “plemenite baštine” bile su oblici svojine i izvor ekonomske i političke moči velikih vlastelinskih rodova (porodica). Srednjovjekovna bosanska država, shvačena kao teritorijalno-politička struktura, ali i kao proizvod bosanskog društva, bila je sastavljena od sedam zasebnih oblasti,’®* koje je m e đ u so b n o u jed in jav alo više faktora, m eđu kojim a se ističu: teritorijalna upučenost jednih na druge, zajednička etnička prošlost, jezik bosanski i vjera bosanska, institucionalizirana u crkvi bosanskoj. Svima njima vladale su feudalne porodice. One su nekada čvršče, a nekada slabije bile povezane, ali su uvijek bile bosanske po sadržaju i državnopolitičkoj strukturi, što se najbolje vidi iz povelje Stjepana Kotromaniča, pisane oko 1325. god., kada se prvi put “u banovoj titulari navode jedna pored druge, glavne oblasti bosanske države. Tu bosanski vladar prvi put nastupa kao 'gospodin vsim zem lam bosanskim , (istakao A. D.) i Soli i Usori, i Dolnim Kraem i Hlemske zemle go sp od in ’ .”’®® Osječaj pripadanja Bosni ogleda se u svim segmentima društvenog života, bez izuzetka, i čini osnovnu karakteristiku bošnjačkog etničkog biča. Svaki sadržaj koji u sebi n osi B osn a ima epitet bosanski i čini autohtonu eg z iste n ciju , različitu od ostalih društveno-bistorijskib identiteta na Balkanu. U teritorijalno-političkom sm islu p osto ji bo san sk a država, potpuno neovisna, samostalna i odvojena od susjednih država: Hrvatske, Raške i Duklje, te Mletačke republike i Dubrovnika. U etničkom p ogled u , p o sto ji b o san sk i n aro d , d o b ri B o šn ja n i,’ ®’ koji go vori b o san sk im

295 296

297

“Matica b osan sk e države: gorn ja B osn a, Soli. U sora, D oinji krajevi, Z apad n e strane, H um ska zem lja ili H um i Prim orje, Podrinje” (V Klajić, navedeno djelo, str. 17.) A. Babić, navedeno djelo, str. 171. “ 1446., kralj Stjep an Tom aš u darovn oj povelji braći D ragišićim a d a o je obavezu d a se darovan i p o sje d i i p rivilegije ne m ogu p oreći ni potvoriti ni na m an je d o n e sti ni za je d n u neviru ni zgrih u k raljevstvu n ašem e što n e b i o g le d a n o g o sp o d in o m d id om i crkvom b o san sk o m i d o b rim i B o š n ja n i.’ " (istak ao A. Đ.) (A. Babić, naveden o djelo, str. 281.)

95

Bošnjačka nacija

jezikom i piše svojim pism om bosančicom . B osn a i njezin narod imaju vjeru b o san sk u ,’ ®® potpuno različitu od vjera drugih naroda, i svoju Crkvu bo san sk u ’®®i svoje vladare - banove i kraljeve i svoju vlastelu.*®" I nešto što je svojstveno samo Bosni i Bošnjacima, što se ne susreće u praksi drugih naroda, zakletvu zem ljom B o sn o m .*"’ Svi ovi primjeri neupitno pokazuju neraskidhoi povezanost i uslovljenost Bosne, kao političko-teritorijalnog subjektiviteta, i bosanskog društva, kao imanent­ nog bosanskog sadržaja, u kome bošnjačko etničko biće izražava svoju vlastitost kao bosansku sam obitnost. O bosanskom narodu, konstitu­ iranom i kao društvo i kao država, već u ranom srednjem vijeku, najbolje kazuju skoro neprekidni napadi iz susjednih zemalja na Bosnu. Poznato je da je srpski župan Časlav, sredinom X stoljeća, bio zauzeo sjeveroisto­ čnu B osnu. Sam ostalni bosanski banovi, m orali su se braniti i od hrvatskog kralja Krešimira II, ali i od dukljanskih vladara. Najznačajniji podatak o postojanju bosanskog društva kao samoorganizirane zajednice, organizirane u bosanskoj državi, bilježi grčki Ijetopisac Cinnamus. On ističe da je rijeka Drina granica između Bosne i Srbije, što nedvosmisleno u k azu je na to da su to dva zaseb n a, je d n o od d ru g o g n eovisn o organizirana, društva u dvije države. Bosna nije u vazalskom odnosu sa Srbijom, na što ukazuje činjenica da na čelu srpske države stoji župan, a na čelu Bosne vladar sa titulom bana. Bosanski narod ima i svoje posebne običaje, tradiciju i duhovnost. Ove podatke Cinnamus*"’ iznosi, opisujući rat između Bizanta i Mađara 1154. god. Tada je na strani Mađara učestvovao bosanski ban Borić, kao saveznik,*"* a ne kao zavisni vazal. Ovaj podatak nedvosmisleno ukazuje na to da su Bošnjani narod koji sam ostalno organizira cjelokupni društveni život i, slijedeći svog vladara, ulazi u saveze sa drugim narodima i državama. 298

299

300

301

302 303

96

“Poslavši u travnju 1442. god . veću svotu sreb ra u D ubrovnik u poklad, ob rek oše m u D ubrovčani, da neće to b lago nikom e predati, n ego d a će on o učiniti, što on bu d e poručiti i narediti u svom listu p o d svojom običajn om pećatiju, koji bu de u p isa o p red redovnici rim ske vjere ili vjere b o sa n sk e ’ ' (Istakao A. Đ.) (V Klajić, naveden o djelo, str. 280.) D jeda starješinu crkve b osan sk e dubrovćani 1405. god. jednim p ism om nazivaju “gosp o d in om i duhovnim ocem vaše crkve b osan sk e ” (Istakao A. Đ.) A. Babić, Iz isto rije sred n jovjekovn e Bosne, Svjetlost Sarajevo, 1972, str. 262. “U p ivo j polovici XV sto ljeća b iješe naim e pataran sk a vjera tako m aha p reotela, d a je postala upravo d r ž a v n a v jera b o sa n sk a , uz koju pristajahu k raljevi, v la ste la (istakao A. Đ.) i puk Kralj O stoja i svi sinovi njegovi bijahu patareni; patem strm prijahu vojvode i knezovi od p lem ena Hrvatinić, Jab lan oviča i K osače; u patarenstvu biješe ugrezao sav puk b o san sk i,” (V Klajić, navedeno djelo, str. 287,) "P red d je d o m velikim , R ad o slav o m i p red g o ste m velikim R ad oslavo m i p red starcom R adom irom i Ž un borom , i Vlaćkom, i pred svom Crkvom i p red B o sn o m .” (M. Dizdar, S ta ri b o sa n sk i tekstovi, Alef, Sarajevo, 1997, str. 59,) Vidi napom enu 19. u; V Klajić, n aveden o djelo, str. 51. V Klajić, navedeno djelo, str. 51.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Titula bosanskog vladara ban još je jedan od pokazatelja predsla­ venskog kontinuiteta u bosanskom srednjovjekovlju, jer je sama riječ avarskog, a ne slavenskog porijekla.*"® Koliko je narod srednjovjekovne Bosne bio etnički kompaktan, ne postoji precizna građa, več se zaključci m oraju izvoditi na osnovu relevantnib di'uštveno-bistorijskib događaja i činjenica. Neosporno je da je pom jeranje stanovništva bilo, prije svega, zbog ratnib stradanja, posebno križarskih poh oda protiv “bosanskih heretika”, zatim raznih epidemija, te sam og prirodnog prirasta stano­ vništva. Nerodne godine i glad su, također, bili faktori pom jeranja stano­ vništva. Izrazit primjer bio je 1456. godine, kada su Humljani (Herce­ govci) zbog gladi zatražili prijem na teritoriji Dubrovačke republike, koja im je tu pom oč uskratila.*"* Vrlo vrijedan podatak o autonomnom etničkom biču bosanskohercegovačkog društva imamo iz perioda širenja bosanske države za vrijeme bana Stjepana II i Tvrtka I.*"® U novoosvojene krajeve kretali su, prije svega, stočari. “Činili su ih stočari iz jugoistočne Bosne i istočnog Huma. Razlikovali su se od dalmatinskih starosjedilaca i po imenima. U arhivskoj gradi primorskih gradova Bosanci redovito n ose n arodn a im ena (Milovac, Bogovac, Putnik, Radmil i si.), dok hrvatski starosjedioci imaju kršćanska imena (Nikola, Petra, Pavle i si.)”*"’ Bosanski stočari naseljavali su i jadranska ostrva. U zadarskom arhivu spom in je se žena zadarskog građanina Stanka po imenu Bosna, što najvjerovatnije ukazuje na porijeklo zemlje iz koje je došla.*"® Šta je Bosna?*"® Evropska zem lja koja objedin java povijesn e različitosti. Iz objedinjavanja povijesnih različitosti, razmeđa svjetova i spajanja granica naroda,*’" izrasla je Bosna kao političko-teritorijalna i kao društveno-historijska autonomna pojavnost, kao izraz vlastitosti koja 304 305 306

307 308

309

310

O. Ibrahimagić, D ržavn o p ra v n i razv itak Bosne i Hercegovine, Centrala SDA, Sarajevo, 1997, str. 9. K. Jirićek -,|. Rzidonić, Isto rija Srba. knj. II, B eograd . 1952, str. 419. Diak Stjep an a II 1325. god in e na kraju jedn e povelje piše da Stjepan II “koji držaše o d San e d o m ora, o d Cetine d o D rine.” (n aveden o prem a: M. Dizdar, S ta ri b o sa n sk i tekstovi, Sarajevo, 1990, str. 80. i 349 ) E. \mamoVic. Porijeklo b osan sk o-h ercegovačk og stan o v n ištv a, str. 39 B. H rabak, N a se lja v a n je hercegovačkih i b o san sk ih v la h a u D a lm a tin sk u Z a g o ru u XIV , XV i XVI veku, u zb orn iku M ig r a c ije i B o sn a i H erceg o v in a, S araje v o , 1990, str. 83. “B o sn a je ime zem lje, povijesti i kulture koji n eprekidn o traju du lje o d tisuću godina. O d sred n jo v jek o v n e b an o vin e i kraljevin e, p rek o adm in istrativn e z a se b n o sti u O sm a n sk o m i A u stro-U garsk om carstv u , fe d e ra ln e re p u b lik e u Ju g o sla v iji d o ob n o v lje n e državne n eovisnosti, shvaćen je integristićki sm isao tog im ena, iako mu je u novije doba u zam jenskom i zvanićnom obliku d o d ijeljen a inačica ’B o sn a i H erceg o v in a,” (R.M ahm utćehajić. B o sa n sk o p ita n je o svijetu, u: lo le r a n c ija i tra d ic ija . M e đ u n aro d n i fo r u m B o sn a, Sarajevo, 2000, str. 186.) “Živim o na razm eđu svjetova na gran ici n aroda svakom e na u daru , uvijek krivi n ekom e, na nam a se lom e talasi historije, kao na gre b en u .” (M. Selim ović, D erviš i sm rt, Univerzal, Tuzla, 1986, str. 241.)

97

Bošnjačka nacija

traje preko 1000 godina. “Bosna jeste posebna zemlja. Postoje posebne zemlje, posebna mjesta, kao npr. Palestina, Jerusalem , Meka, Rim. To nije ništa čudno u terminologiji ljudske povijesnosti. (...) B osn a je jedno takvo m jesto, specifičn o. Ja sam jedn o m n ap isao da je to zem lja postavljena između svjetova, p ogodn a zemlja, koja se nalazi između istočnog i zapadnog svijeta, mediteranske i panonske regije, i koja je, na neki način, kao vir koji usisava iz tih p ro sto ra sve vrijednosti i stvara jed n u specifičnu vrijednost, koja se zove B o sn a.”*” (Istakao A. Đ.) Od svog nastanka do danas bosansko društvo je skup zasebnosti, svjesno vlastitih identiteta, čija svjesnost o sebi izvire iz otvorenosti prema drugom. Priznanje drugom da postoji tu pored tebe, istovremeno je određivanje sebe kao identiteta, ne nasuprot drugom , več kao zasebnosti koje se raspoznaju, prepoznaju i uvažavaju. Zasebnosti koje žive zajedno. U bosanskoj povijesti i kulturi, na zemlji bosanskoj, stanovali su i stanuju o sn o v n i p o v ije sn o -civ iliza c ijsk i id en tite ti, sa sv o jo m u k u p n o m dinamičnošću. Materijalizacija tih povijesnih i civilizacijskih subjektiviteta vidljiva je u džamijama, crkvama, katedralam a, sinagogam a i drugim sakralnim objektima. Takvo čvorište svjetske povijesti vidljivo je još samo u Jerusalem u. Zasigurno je u pravu Ju su f Žiga kada ističe da: “Bosna i Hercego­ vina nije parče planete na kome su se susrele i 'sukobile’ različite civili­ zacije, vjere i kulture. U tom kontekstu se ne može predstavljati ni neda­ vna agresija na ovu državu, kako to, inače, sugeriraju neki analitičari, p o p u t S. P. Hantingtona. Riječ je, ustvari, o jednom od planetarnih čvorišta, gdje su se Istok i Zapad, Sjever i Jug, tj. različiti civilizacijski to­ kovi, plodonosno uvezali poput snopa duginih boja, u kome se dovoljno jasno dalo prepoznati i ono pojedinačno i opče - zajedničko.”*” Šta je onda Bosna, shvačena kao bosan sko društvo, u suštini? Kratak i neupitan o d govor bio bi: žilište m ultietničkog, multikonfesio n a ln o g i m u ltik ulturn og b o sa n sk o g društva, iz ko ga je izrasla n jegova kvintesencija bošn jačko etničko biče.

311 312

98

M. Filipović, B o sa n sk i duh, Zbornik radova, Sarajevo, 1997. str. 26. J Žiga, navedeno djelo, str. 13.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

II.4. Bošnjačka otvorenost za drugo i drugačije Nek je djedovska velika kuća uvijek i širom otvorena Za sve pod nebom dobre ljude i za sve dobre Bošnjane (Mak Dizdar)

Višestoljetno povezivanje i uslovljavanje društv^eno-historijskog toka, s jedne strane, i bosanskog teritorija, s druge strane, uslovili su izrastanje triju naroda, ali, um nogom e, odredili i jednu od osnovnih karakteristika društvenog i nacionalnog biča Bošnjaka. Ta differentia specifica društvenog biča bošnjačke nacije jeste on^orenost za drugo i drugačije. Bošnjačka nacija je otvoreni krug, otvoren prem a Zapadu i Istoku, prem a prošlosti kojoj ne robuje i u koju se ne zatvara, ali i prema budućnosti koju ne uzima od drugih. Bošnjačka otv^orenost za drugo i drugačije izražava se na svim poljim a življenja: u duhovnosti, kulturi, m oralu, religiji, drušo^enoj organizaciji života... Ona nije sam ostalna osobina za sebe, jedna karakteristika života, več predstavlja vezivno tkivo, sam način postojan ja bošnjačkog nacionalnog biča, subjektivni izraz društveno-historijskog toka bošnjačkog identiteta. Na pritisak nebosanskog identiteta, Rimske crkve, ban Kulin sa vjerskim poglavarim a je 1203. godine prom ijenio svoj odn os prem a “drugom ”, ne kao izraz dobre volje, jer bi to uradio sam, bez prisustva papskog kapelana i izaslanika Ivana Casamarisa, već, prije svega, kao izraz sprem nosti bosanskih ljudi i bosanskog društva da žive sa drugačijim. I ovaj primjer ukazuje na razliku između otvorenosti bosanskog društva prem a drugom i drugačijem i zatvorenosti drugih prem a bosanskom društvu. I dok zatvoreni identitet Rimske crkve imperativno uslovljava banu Kulinu, “za koga bismo sa sigurnošču znali da je mahinejac ili neki drugi heretik, nečemo primiti da s nama stanuje”,*’* ban Kulin i ljudi bosanskog društv^a prihvataju drugo ne samo kao drugačije već i kao dio v lastitog puta i time pokazuju jednu od bitnih karakteristika svog 313

F. Šanjek, Bosansko-hurnski k rstja n i i k a ta rsk o -d n alisličk ip o k re t u sred njem vijeku, Z agreb, 1975, str. 61.

99

Bošnjačka nacija

identiteta. Nasuprot brojnim vanjskim nebosanskim nasrtajima na otvo­ reno bosansko društvo, ono je uspjelo, upravo snagom svoje otvorenosti, da sačuva svoj identitet, da sačuva svoju ukupnost. Drušu^ena kohezija bosanskog društva nije izrastala iz zatvaranja u vlastitu zasebnost, nego iz m eđusobne otvorenosti i poštovanja, kako unutar bosanske zasebnosti, tako i prem a onima koji su dolazili izvan Bosne. O tome zorno svjedoči povelja bana Kulina, izdata Dubrovčanima 1189- god.*’®Ona ne svjedoči sam o o d ržavn o -p rav n om su b je k tiv ite tu b o sa n sk e države, kao konstituiranog političkog identiteta, nego izražava dostignutu svijest o slobod i, pravdi, zabrani zla i prihvatanja drugog kao prijatelja, kao razvijenih karakteristika bosanskog društva. “Jedinstvo različja”, kao esencijalna bit bosanskog društva, izra­ žava se, izm eđu ostalog, i u bosanskoj pism enosti. Bosanskom banu Kulinu nije sm etalo da pom enutu Povelju Dubrovčanima napiše na dva pism a, bosančicom (bosanskom ćirilicom) i latinskim pism om . Ovaj prim jer bana Kulina ne čini nikakav izuzetak, već, naprotiv, autentičan prim jer “jedinstva različja” otvorenog bosanskog kruga, koje je u Bosni pravilo, a ne izuzetak zbog toga što “se u srednjovijekovnoj Bosni i Hu­ mu koriste četiri sistema pisma: grčko, latinsko (uključivo goticu), glago­ ljica i ćirilica... Teško da bi se našao još neki primjer u svijetu da se na tako malom prostoru istovremeno upotrebljava toliko pismenih sistema.”*’* U osmanskom periodu, sa usvajanjem islamskih vrijednosti i normi, kako u religijskom životu, isto tako i u društvenom, kulturnom i umjetni­ čkom, usvaja se i islam sko-orijentalna pism enost, odn osn o arapsko pismo. Međutim, kontinuitet bosansko-narodnosnog se ne prekida, jer “islamsko-orijentalna pismenost nije presjekla srednjovjekovnu bosansku tradiciju pisma i knjige... Jednim dijelom bosanska ćirilica, ili bosančica egzistira među muslimanskim stanovništvom (Bošnjacima op. A. Đ.), koje je koristi isključivo kao svjetovno pism o.”*’®I prvi službeni list Bosna, koji krajem osmanske vladavine pokreće Vilajetska štamparija (1866-1878) štampan je na narodnom jeziku sa dva pisma, arebicom i čirilicom. 314

315 316

100

“J a , b a n b o s a n sk i K ulin, z ak lin jem se teb i, k n e ž e K rvašu, i svim g ra đ a n im a dubrovačkim , d a ću vam biti o d sad a pravi prijatelj i dovijeka pravi mir držati, s vam a d o k b u d em živ. Svi D ubrovćani koji b u du išli p o m ojoj državi trgujući, gd je g o d b u d u htjeli odsjesti, kud g o d b u d u išli, s pravom vjerom i s pravim srcem , neće im niko nanijeti nikakt^o zlo, osim što im ko d a svojom voljom na poklon. A o d m ojih carinika n eće biti n asilja i d o k k od m ene b u du davaču im savjet i pom oć, k ao i sebi, koliko b u dem m ogao, b ez ikakve zle misli. J a Radoje, dijak banov, pisah ovu povelju p o n aređen ju b an a god in e 1189-, na dan 29. m jeseca a u g u sta.” (Prijevod Povelje u zet iz: O. Ibrahim agić, D rž a v n o -p ra v n i r a z v ita k B o sn e i H ercegovine, Sarajevo, 1997, str. 11.) Dž. Čelić, Tokovi p is a n e rije či u B o sn i i H ercegovini, u P isa n a rije č u B o sn i i H erceg o im i, V M asleša, Sarajevo, 1982, str. 9. Dž. Čelić, n aved en o djelo, str. 18.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

,

1

X

I za vrijem e au strou garske uprave B osn om i H ercegovinom nastavlja se praksa uvažavanja bosanskog “jedinstva različja”. Pluralnost interesa bosanskih etničkih, kulturnih i drugih socijalnih identiteta zad o v o ljav an a je p lu raln o šću jezika i p isam a, p utem kojih su se autonomno izražavala različja bosanskog jedinstva, a da jedno drugom nisu sm etala, već, naprotiv, jedn o pom oću drugog nadopunjavala i istovremeno i uvažavala i potvrđivala kao autonomni bosanski identiteti. Zato se i moglo desiti da većina listova izlazi na bosanskom, srpskom ili hrvatskom jeziku, ali je bilo i onih koji su pisani arebicom na bosanskom jeziku. Isto tako, bilo je listova koji su izlazili i na turskom, mađarskom i španskom jeziku.*” Bosansku otvorenost za drugo i drugačije, kao suštinski izraz sam og načina života bosan skog društva, susrećem o kao neprekinuti tok događan ja, ali o njegovom značaju i suštini tek m ožem o suditi ako tu specifičn u b o san sk u d ato st u p o red im o sa izvanbosanskim isk ljučivostim a i jed n o d im en zio n aln im u ok viren ostim a društava i država koje dodiruju Bosnu. I dok bosansko srednjovjekovno društvo, kulturno i religijski nehom ogeno, egzistira kao cjelina uz pravilo i “potrebu slušanja drugog, bez obzira šta određuje njegovu drugost,”*’® u njegovom susjedstvu, u srpskom društvu Stefana Dušana, drugačiji iskaz vjerske duhovnosti biva sankcioniran državnim zakon om .*’® I dok se u srpskom društvu toga vrem ena kažnjava i sam o izricanje drugačijeg religijskog m išljenja (“ko rekne babunsku reč”) dotle se u Bosni susreču različite religije i civilizacijske tradicije, prepoznaju se je d n a p o m o ć u d ru g e , slije d e ć i v la stite p u tev e, čije u k ršta n je i preplitan je čine bosan sko društvo otvorenim krugom , unutar koga opča isprepleten ost učvršćuje različitosti, kao način tvorbe bosanskog jedinstva. Zato se i m oglo desiti da Anđel Zvizdič, čovjek Bosne, izađe pred sultana M ehmeda Fatiha II 1463. god. i dostojanstveno zatraži slobodu ispovijedanja kršćanske vjere za sve one u Bosni koji to žele. “Mi” bosanski franjevci, prihvatamo Osm ansku državu i ono što ona sa sobom nosi i drugi vjerozakon i drugačiju kulturu i ponašanje. To je poruka izlaska franjevaca pred sultana, ali istovrem eno tražimo da ostanem o zasebnost. Razumijevajući drugog i uvažavajući drugost kao dokaz vlastitog identiteta, sultan Fatih II izdaje Ahd-namu bosanskim

317 318 319

O pširn ije vidi U ; Dž. Čelić, n aveden o djelo, str. 29. R. M ahm utćehajić, naveden o djelo, str. 190. “Čl. 10. O jeretiku. I ako se ko nade d a kao jeretik živi m edu hrišćanim a, neka se o p a li p o ohrazu i neka se izagna; a ako će ga neko tajiti i taj d a se o p ali.” “ćl. 85. O h ah un skoj reći. Ko rekne habunsku reć, ako b u d e vlastelin, da plati 100 perpera, ak o Ii ne b u d e vlastelin d a plati 12 p e rp e ra i d a se b ije štap o v im a.” (D u šan ov zakonik. M atica srpska, Novi Sad, 1950, str. 51.)

101

Bošnjačka nacija

franjevcim a.” " ne o sporavaju ći im pravo “drugog” i drugačijeg, da z a je d n o sa d ru gim v jero z ak o n im a, kao izrazim a živ ljen ja i kao pojedinačnostima, čine jedinsu^enu cjelinu - jedinsiv'O različitosti. Ovaj su sret dva civilizacijska kruga na bosanskom tlu pom -đuje multidimenzionalnost, tolerantnost i otvorenost života bosanskog društva, te njegov putokaz, “izvedeno potvrđivanje da cjelina pripada svakom p o ­ jedinačnom sudioniku tog jedinstva posebnosti. Opstojanje takvog ob­ rasca moguće je pratiti na cijeloj bosanskoj teritoriji kroz tisuću godi­ na.”” ' Abdnamom sultan Fatib II kao opče pravilo ističe slobodu vjerois­ povijesti, imetka i života (“niko se ne smije miješati u njibove stvari niti ib napadati ni vrijeđati ni njib ni njibovživot”), te time jamči pravo svakom da živi kao drugi i drugačiji, poštujući univerzalne principe raznolikosti ispoljavanja života, izrasle iz različitib sakralnih predanja. To je istvremeno značilo negiranje mitološkog i zatvorenog uređenja društva, okrenutog prošlosti, koje je bilo uspostavljeno Dušanovim carstv^om i sebe smatralo apsolutnim, završenim i vječnim, ne dozvoljavajuči drugom i drugačijem da slobodno i na vlastiti način ispoljava svoju drugost. To se najbolje vidi iz propisa Dušanovog zakona prem a robovima i meropsima, zavisnim seljacima vezanim za zemlju.” ’ Opravdano je postaviti pitanje šta čini izvorište bošnjačke otvore­ nosti za drugo i drugačije, kao bitne specifike bosanskog društva. Je li ona utemeljena u legendi, mitu ili u idealnoj svijesti? Pisalo se o bosans­ kom duhu,” * kao sam orazvojnom bosanskom realitetu, koji se kao duhovnost izražava u poeziji, slikarstvu, muzici, graditeljstvu, merhametu, ljubavi prema Bosni, suživotu, toleranciji i otvorenosti za drugo i druga­ čije. U svakoj od ovih izražajnih sfera bosanskog duha moguče je istači primjere njegove autentične realizacije. Je r bosanski duh, taj otvoreni 320

321 322

323

102

“J a sam Sultan M ehm ed han, neka je pozn ato svim a u o p ć e o d p ro sto g puka kao i o d lić n ijim a o v a m o ja v la s t o d r ž a ć k a p o v e lja p r e v iš n ja , k o jo m b o s a n s k im sv eće n icim a u k a z u jem veliku p až n ju , te z a p o v ije d am sp o m e n u tim i njihovim b o g o m o lja m a n e sm ije b iti sm e tn je ni p r itisk a , n ek a se s m je s t e u sv o jim bogo m oljam a, te kako o d uzvišene m oje strane tako o d m ojih vezira, niti od m ojih podan ika, raje, niti o d svega stanovnišU'a cjelok up n e m oje države sp om en u ti niko se ne sm ije m iješati u njihove stc'ari niti ih n apadati ni vrijeđati ni njih, ni njihov život, njihov im etak (im ovin a), ni njihove b o go m o lje . Takođe iz tuđ in e u m oju državu dovoditi lju de dozvoljava im se .” (n aveden o prem a: H. \y\7Axc, M u slim an i i k ršč a n i p o d tursk om v lašć u u BiH, H. Ahm ed Kujundžić, Sarajevo, 1944, str. 13 ) R. M ahm utćehajić; naveden o djelo, str. 191. "Čl. 201. Ako m erop ah p o b e g n e kuda o d svog g o sp o d a ra , u drugu zem lju ili u carevinu , gd e ga n jeg o v g o s p o d a r p ro n a đ e , d a ga o sm u d i i n os m u ra sp o r i.” (D ušan ov zakonik, naveden o djelo, str. 69 ) M. Filipović, B o sa n sk i d id j u književnosti - šta j e to?, Život, Sarajevo, mart, 1967. god. A. Isak ović, A u te n tič n o st i a u to n o m n o s t b o s a n sk o g d u h a , u: B o s a n s k i duh, Zbornik radova, Sarajevo, 1999, 13-15.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

krug neprolaznosti, na nivou društvenosti, realiziran kao bosanskoher­ cegovačko društv'O, “nije podlegao ni državno-administrativnom razbija­ nju banovinskim parceliziranjem u međuratnom periodu. Nije ga svojim načinom preoblikovala ni austrougarska okupacija. Nije nestao u višesto­ ljetnom Osmanskom carstvu zasnovanom na religijskim kategorijama, nisu ga zatrli ni močni krstaški pohodi na predislamsku heretičku Bosnu i Crksm bosansku.”” ®Bosanski duh održao je i branio bosansko društvo i u njemu jasno izdiferenciranu zasebnost - bošnjačku naciju. “Bosanski duh ne bi bio to što jeste da ne gradi mostove i tamo gdje su svi drugi izgubili nadu i gdje se drugima čini da je život prestao. Bosanski duh ne bi bio to što jeste da ga ne pokreče vlastita, iskonska filozofija, da su upravo bol i patnja največi pokretači ljudskog života. Bosanski duh ne bi bio to što jeste da ne uživa u glasu mujezina i u jeci zvona, i to oboje u isto vrijeme.”” * Bošnjaci su zasebni onoliko koliko su zasebne sve evropske nacije: imaju svoju teritorijalnu cjelovitost - Bosnu i Hercegovinu, svoju kulturu, prožetu predislam skim srednjovjekovnim elementima, krščansri^om i islamom i autentičnom narodnom običajnošču. Imaju svoj jezik, kao izraz ukupnosti vlastitog povijesnog razvoja. No, oni unutar svog zasebnog nacionalnog biča sažimaju zajednička ishodišta vlastite otvorenosti. Kao rezultat vlastite otvorenosti u sebi sažimaju jedinstvo različitosti. “Oni, s obzirom na posebnosti, pripadaju, istodobno, evropskom kulturno-historijskom krugu i političkom okviru, mediteranskom krugu uzajamnosti kultura i vjerskih predanja, svijetu kršćanstva i svijetu islama.”*’ ®Praktično ozbiljen je svih ovih dim enzija otvorenosti su srećem o u sim bolim a nadgrobnih obilježja: križ, polumjesec i zvijezda, jabuka, loza i otvorena ruka. Ovi sim boli neum oljivo svjedoče o univerzalnosti otvorenog bošnjačkog kruga. Bošnjaci svoju otvorenost, svoju sposobnost sažimanja razlika nisu ispoljavali samo u znakovima i simbolima, nego i u praktičnom životu. Samo iz otvorenog kruga bosanske duhovnosti može se objasniti vjersko ponašanje vojvode Sandalja Hraniča*” i hercega Stjepana Vukčiča Kosače*’®. Oni su istovremeno ispovijedali po dvije pa i tri vjere. Herceg Stjepan bio je pripadnik Crkve bosanske i pravoslavac, ali je, istovremeno, 324 325

A. Isaković, n aveden o djelo, str. 13. A. G ranić, B o sa n s k i je z ik - m it ili stvarn ost?, u: B o sn a, b o šn ja štv o i b o sa n sk i je z ik . Zbornik radova. M atica B ošn jaka, Zurich, 1993, str. 23. 3 2 6 R. M ah m u tć eh a jić , Ž iv a B o sn a , O slo b o đ e n je In te rn a tio n a l, L ju b ljan a, 1 9 9 4 , str. 139. 32 7 Vidi bilješku 126. 3 2 8 H erceg-Stjepan Vukčić K o sača, v o jvod a hercegovački, g o s p o d a r H u m a, P rim o rja i Veliki v o jv o d a P o d rin ja. Z bog pritiska katoličanstva i p rip adn osti, u religijskom p o g le d u , Crkvi b o s a n s k o j, sa r a đ iv a o je s O sm a n lija m a . P laćao im je d a n a k (p orez) i svog sin a Stjep an a p o sla o na dvor sultan u. Štitio je izbjegle pristalice vjere b o san sk e k oje je rim ska inkvizicija progon ila p o Bosni.

103

Bošnjačka nacija

zbog političkih prilika poručivao papi da je spreman preči na katoličku vjeru. Nije mu bilo teško da umjesto domače vlastelinske titule ban, koja je avarskog porijekla, ili susjednih vlastelinskih titula, za sebe uzme titulu hercega,” ®po kojoj je dobio ime i današnji toponim za Hercegovinu, zemlju Hercegora. I administrativni službenici na dvorovima bosanskog srednjovjekovnog plemstva bili su u religijskom opredjeljenju pripadnici i Crkve bosanske, i pravoslavlja, i katoličanstva.**" Dakle, uvažavanje d ru gog i drugačijeg u bosan skom otvorenom krugu predstavlja način života, način izražavanja sebe kao identiteta, kom e identitet dru gog ne da ne sm eta, več jedan pom oču drugog se o dređ u ju i prepozn aju. Nasljeđujući i nastavljajući povijesni tok bosanske otvorenosti za drugo i drugačije, hercegov sin Stjepan, koji, prihvatajuči islam , uze ime Alimed,**' ali vezanost za rod i rodnu grudu uputi ga da prezime imenuje rodom i zavičajem. Bošnjačka otvorenost za drugo i drugačije ne samo da je priznavala drugom drugost, več je podrazumijevala i zaštitu drugog od eventualnih nepravdi i nasilja, omogućavanje dostojanstvenog života, ne kao formalne pažnje, več, prije svega, kao pravila i načina ispoljavanja života kao takvog. “Godine 1818. planula je u Sarajevu buna protiv Mehmed Ruždi-paše. On je bio lakom i u želji da nagrabi novca pohvata i zatvori neke kršćane i jevreje iz sarajevske čaršije. Na ovo se dignu sarajevski muslimani i zatraže da se uhvaćeni odmah puste iz stanice. Deputaciju sarajevskih muslimana, koja je pošla po savjetu kadije Hatiboviča veziru, radi intervencije, dočekaše vezirovi ljudi pod konakom vatrom iz pušaka. Tek tada planu prava pobuna, pa vezir morade popustiti i sve uhvačenike pustiti na slobodu. Da sebe opere, htio je svu krivicu prebaciti na svog čehaju, ali mu Sarajlije, bojeći se da stvar ne prikaže lažno u Stambolu, ne dadoše otići u Travnik, dok pred kadijom nije dao pismenu izjavu, da je on kriv za pobunu Sarajlija.”**’ Bošnjačka otvorenost prem a drugom i razum ijevanje drugog, uvažavajuči njegovo pravo kao svoje, pravo susjeda da bude miran od 329 330

331

332

104

E. Im am ović, K orijen i B o sn e i b o san stv a, str. 28. N a d v o ru h ercega S tje p a n a slu ž ili su k a o n jegovi sa v je tn ic i p r ip a d n ic i sve tri vjere. To j e n a p r v o m m jestu b io g o st R a d in , a z a t im m itro p o lit D a v id , k a o p o g l a v a r p r a v o s la v n e c rk v e u H u m sk o j z e m lji. M e d u b lis k im h e rc e g o v im s a v je t n i c i m a b io j e i “p o č t e n i v ite z P r ib i s l a v V u k o tić, k o ji se p r i k l o n i o k ato ličan stv u . ” (M. Im am ov ič, H isto rija B o šn ja k a , str. 78.) H erceg o v ić A h m ed -paša. sin H erceg a S tje p a n a , h rat z a d n je b o sa n sk e k raljice Katarine, prv'i p aša H ercegovine, rodio se 1455. god ., šk olovao se na dvoru sultana M ehm eda Fatiha II. K ada je o d rastao, prihvatio je d o b ro v o ljn o islam . O žen io se kćerkom Bajazita 11. Bio je b eglerb eg, nam jesnik Egipta, i veliki vezir, d u žn o st k oju je obavljao tri puta. Na n jegovom dvoru nalazilo se m n ogo B ošn jaka, m eđu njim a i pripadnici Crkve b osanske C rgu r Desilović, Radić Bogašinović i dr. Je d an je od najvećiii vojsk ovo đa osm an sk e vojske. H. Dizdar, n aved en o djeio, 11 i 12.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

ruku i jezika susjedova, posebno se ispoljavala u trenucima aktiviranja, dubovno zatt'orenib, krugova različitib oblika destrukcije i nasilja. Takvib je slučajeva svuda po Bosni i Hercegovini. Upečatljiv primjer su rezolucije Bošnjaka o zaštiti Srba od zločina i nasilja koje su im nanosile ustaše u Drugom svjetskom ratu. O ovim rezolucijama, koje predstavljaju najsv­ jetlije primjere poim anja bumanizma, političke slobode, prava na život i rad druge religije i druge kulture, drugog stila života i druge nacionalne grupe, u našoj znanstvenoj, intelektualnoj i političkoj javnosti zna se vrlo malo.*** Prema istraživanju M. Hadžijahiča, rezolucije su izdate u Prije­ doru 23. septem bra, Sarajevu 18. oktobra, M ostaru 21. oktobra, Banjoj Luci 12. novembra, Bijeljini 2. decem bra i Tuzli 11. decem bra 1941. god., dakle, odm ah nakon prvih ustaških zločina nad Srbima. H adži­ jahič ističe da p osto je indicije da su iste takve rezolucije izdate i u još nekim m jestim a Bosne i Hercegovine, najprije u Bosanskoj Dubici i Visokom . Pored toga što rezolucije n ed vosm islen o, jasn o , zvanično i otvoreno**® osuđuju ustaško ubijanje, pljačku i progon Srba, ograđuju se i o d zlo č in a k o je čine p o je d in i B o šn jaci, zav ed en i u stašk o m id eo logijo m i uključeni u njihov pokret, i o su đu ju progon e sam ih Bošnjaka. One, istovremeno i prije svega, u sebi sadrže potvrdu bošnjačke otvorenosti za drugo i drugačije u svim segmentima ljudske egzistencije. “Možemo i treba da živimo jedni pored drugih i jedni s drugim kao brača,” ističe se u Bijeljinskoj rezoluciji. Istovremeno, u Mostarskoj rezoluciji naglašava se stranost “duši svakog muslimana” činjenje zločina, nanošenje nepravde i nasilnog provjeravanja i bezakonja. “Osuđujuči sve to, želimo da se zavede puna jednakost i jednakopravnost, red i zakonitost za sve, bez obzira na vjersku i narodnu pripadnost.”*** Rezolucije imaju poseban

33 3

334

335

O ovim rezolucijam a, kao p rotestu i osu d i zločina n ad Srbim a u D rugom svjetskom ratu pisali su: M. H adžijahić, M u slim a n sk e re z o lu cije iz 1941. go d ., Z bornik “1941. u isto riji n a r o d a B iH ,” \. M asleša, Sarajevo, 1973, 275-282, R. H urem , P o k u ša j nekih g r a đ a n s k ih m u slim a n sk ih p o lit ič a r a d a B iH izd voje iz o k v ira NDH, GDI, BiH XVI, 1965. 191-220. N. D uraković, P rokletstvo M u slim an a, O slob o đ en je, Sarajevo, 1993, 134-135. “Z ato u o cjen i ovih rezo lu cija treba istaći d a je to prvi i, koliko zn am o, jedin i organ iziran i i zc'anićno p ro slijeđ en i p rotest i o su d a p ro go n a i u bijan ja Srba. Ta, n ad asv e h u m an a, so lid a rn a i h rab ra ak cija bosanskohercegovačkih^JV lijisltoana je, u z o su d u koja je d o šla iz redova K om unističke partije ju g o s la v ^ f ^ l g jt ^ ^ ^ t v m o su d e terora i p ro g o n a naroda, koji nažalost nikada nije bio r^ ^ ij^ e si& ‘ -ii/y ia c c n \ u situ a c iji k ad a su m u slim a n i b ili izlo žen i m aso v n o m ter0 D uraković, n aveden o djelo, 134). N aveden o prem a: M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 211.

Bošnjačka nacija

značaj, ako se posmatraju kao akt cjeline bošnjačke nacije,**® a ne samo kao stavovi pojedinih njezinih političkih grupacija. Neosporna je činjenica da je inicijator don ošen ja ovih rezolucija bilo udruženje ilmije “ElH idaje”, koje je na svojoj skupštini, održanoj u Sarajevu 14. 8. 1941. god., uputilo “ustaškim vlastima” protest protiv njihovih zločina. Potpisnici rezolucija bili su najširi slojevi bošnjačke inteligencije i javnog života, bez obzira na to kojem su političkom opredjeljenju pripadali. U odbrani prava drugog da živi pored Bošnjaka i sa Bošnjacima u Bosni i Hercego­ vini, uvažavajuči religijske, nacionalne i kulturne različitosti, a osuđujuči nasilje, pljačku, zločine, ubijanje, progone, deportacije i nasilna prevjeravanja, na istoj strani našli su se vjerski službenici i komunisti. Ove činjenice nedvosm isleno ukazuju na to da b o šn ja č k a o tv o ren o st za d ru g o i drugačije nije p lod jedn e političke opcije ili političkog opredjeljen ja, n ego svoje izvorište ima u žilištu bo šn jačk o g duhovno-kulturnog, društveno-povijesnog i n acionalnog biča. Bošnjaci su štitili i Srbe i sve one “druge”, koje drugi nisu štitili. Navest čem o prim jer zaštite Cigana od njemačkih fašista u Drugom svjetskom ratu u Zenici. M uslim ani Zenice su 1942. god. vlastitim potpisim a (njih 27) tražili zaštitu zeničkih Cigana, predstavljajući ih kao dio sebe.**’ Krugovi bošnjačke otvorenosti, nisu od jučer, več sežu daleko u prošlost, u duhovno i kulturno-civilizacijsko žilište vlastite povijesti. Bošnjačka otvorenost za drugo i drugačije nije slučajnost, niti historijski i društveni unikum. Zakon kućnog ognjišta, praga prvog susjeda, pravila da je kom šija preči od brata rezultat je historijskog toka bošnjačke zasebn osti, kao jedn o g od rezultata h istorijskog razvoja bosan skih posebnosti. Bošnjačko razumijevanje drugog i drugačijeg, uvažavanje drugog i vlastito određenje u odn osu na drugo, nije sam o jedna od bošnjačkih društveno-etničkih karakteristika, več predstavlja sam način egzistencije, vlastitu bitnost. Bošnjačkom ne smeta drugo i drugačije. Naprotiv, otvorenost prem a njem u otkriva sve vrijednosti bošnjačke zasebnosti, i kao društva, i kao kulture, i kao duhovnosti. Jedan u nizu povijesnih prim jera bošnjačke otvorenosti prem a drugom i drugačijem jeste i prijem Sefarda,**® jevreja izgnanih iz Španije krajem XV stoljeća. Uporedimo događanja u dva povijesno-civilizacijska 336

337 338

106

“Na osnocaj svih ovih zahtjeva, su deći p o m asovn osti i odzivu potpisn ika, te p o tom što je taj p ro test ravn om jern o ob u h vatio cijelu BiH, od M ostara, p rek o Tuzle i Bijeljine, do Prijedora i Ban je Luke, m ože se reći d a ove rezolucije na reprezentativan n aćin o d ra ž a v a ju p o litić k o r a s p o lo ž e n je c ije lo g m u slim a n sk o g n a r o d a .” (N. D uraković, navedeno djelo, str. 135.) M. D žem aludinović, Je d n o sv jed o ča n stv o n a še h u m a n o sti iz ra tn ih d a n a , Takv'im. 1971. 72-77. S e f a r d je naziv za šp a n sk e je v re je d o se lje n e u B o sn u k rajem XV vijek a i na hebrejskom jeziku z m č iŠ p a n ija .

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

ki'uga toga vremena. Sefardi su živjeli i u jednom i u drugom. Iz jednog, špansko-katoličkog, protjerani su kao nepoželjni zato što su drugačiji, a u drugom, bosansko-islamskom, primljeni su sa dobrodošlicom, upravo zato što su drugačiji od svojib novib domaćina. U zatvorenom krugu španske inkvazicije, nije bilo m jesta za nekatolike. Svi oni koji nisu uvažavali volju i pravila velikog inkvizitora Tomasa Torkemade progla­ šavani su krivim, živi spaljivani ili dobijali rok da se isele iz Španije,**® da izađu iz kruga koji nije bio otvoren za drugog. Na m eti diskrim inacije bili su ne sam o Jevreji, več i Mauri, muslimani Španije. Da bi ib obilježili kao druge i drugačije bila je propisana obaveza da nose oznake na gornjim dijelovima odjeće. Nasilno su pokršta­ vani, m altretirani, ubijani i progonjeni, jer zakon zatvorenog kruga “nalaže da u jednoj državi vlada jedna vjera, jedna rasa, jedna boja kože, jedna politička doktrina.”*®" Dolazak Jevreja u Sarajevo bio je omogućen otvorenošću bosan­ skog društva i zakonodavstva Osmanske države, utem eljenog na islam­ skim sbvatanjima ljudske slobode. Bosansko društvo tada se razvijalo u okviru Osmanskog carstva i njegove državne uprave.*®' U Sarajevu i dru­ gim bosanskim gradovima za njib nisu bila formirana geta. U početku su živjeli zajedno sa Bošnjacima, dok nisu formirali svoju četvrt, a kasnije i svoje mabale*®’ i općinu.*®* Jevreji u Bosni i Hercegovini nisu bili diskri­ minirani. Oni su se sasvim slobodno kretali, imali su poslove kao i ostali građani, u nekim čak i prednjačili (naprimjer, u trgovini i liječenju ljudi). Bavili su se brojnim zanatima. Govorili su slobodno svoj maternji jezik i organizirali židovsku osnovnu školu i mnoge vjerske škole, stvarajući tako osnovu za dalji kulturni razvoj svoje posebnosti. U periodim a kada su centralni organi osm anske vlasti svojim odlukam a nanosili štetu jednoj od bosanskih etno-konfesionalnih ili socijalnih društvenih grupa, tada je druga bosanska etno-konfesionalna grupa, istog socijalnog statusa, intervenirala protiv organa centralne vlade, kako bi iskazala svoje poštovanje i uvažavanje drugog i drugačijeg, kao supstancijaliteta bosanskog drušB^a. Jedan, ne usamljen, primjer desio 339 340 341

342 343

O pširn ije: E. Č am p ara, M u slim a n i i Je v r e ji n a p r im je r im a iz Š p a n ije i Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1994. E. Č am para, n aveden o djelo, str. 91. “Turski su ltan Bajazit i njegovi nasljednici Selim I i Su lejm an II širom su otvorili vrata svoje države izbjeglicam a iz Španije. Oni su im dali slo b o d u i sva građanska p ra v a .” (A. Vmto, J e v r e ji S a r a je v a i B o sn e i H ercegovine, V M asleša, Sarajevo, 1987, str. 11.) VtemzLPutopisu Evlije Č elebije, 1660. god in e u Sarajevu su bile dvije jevrejske m ahale (E. Č eleb ip , Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, str. 105 i 106. “Jevreji 1565. god in e osnivaju .svoju opštinu. O pštin a će biti on a centralna ustanova koja će okupiti sve Jevreje. O na će ih reprezentovati u grad u i p red vlastim a. O pština će usm jeravati njihov individualni i kolektivni život.” (A. Pinto, navedeno djelo, str. 12.)

107

Bošnjačka nacija

se 1818. godine u Travniku.*®® Potvrđujući sebe kao zasebnost, bosanskobercegovačko društvo u svom neprekinutom toku, stoljećima, u većoj ili manjoj mjeri, izrasta na temeljima četiri različite religije: islama, katoliča­ nstva, pravoslavlja i judaizma. U ok\4rima ta četiri dubovno-idejna kruga, formirane su zasebne kulturne tradicije, zasebni mentaliteti, istovremeno oslonjeni jedni na druge, jedni drugima poznati, ne tuđi, več drugačiji, kao identiteti koji se određuju radi prepoznavanja i upoznavanja. Kao izraz te duhovne samobitnosti i moglo se desiti da Osman-paša Bošnjak*®* u svom rodnom selu Kazancima u Hercegovini sagradi džamiju i crk\m, jer jedna drugoj nisu smetale. Oba sakralna objekta, shvačena kao društvene institucije, bile su izraz susretišta različitih duhovnih sistema, koji su se raspoznavali i prepoznavali. Bili su potrebni jedan drugom, da bi sebe prepoznali i identificirali kao identiteti. Zajednički tokovi religija i kultura u d u g o m i n ep re k in u to m toku b o sa n sk e p o v ije sti o m o g u čili su form iranje, m eđu bosanskim zasebnostim a, i bošn jačke nacionalne zasebn o sti, okrenute, kako vlastitoj samobitnosti, isto tako i drugom i drugačijem, priznavajući mu pravo na egzistenciju sa sobom. Bosna i Hercegovina je povijesna sadržajnost koja objedinjuje različitosti.*®® Bosansku društvenu površinu ili bosansko društvo nije moguče razumjeti ako ne utvrdimo i ne otkrijemo usvojene aksiome njezine unu­ trašnjosti, koji važe kao pravila življenja,*®’ kao sveti nauk, utkan u dru­ 344

345 346

347

108

“Z ašto su m uslim anski građani Travnika u stali u o d b ran u jevrejskih trgovaca 1818. god in e? M uslim ansko građanstvo Travničke op ćin e bilo je n ezadovoljn o držanjem o rg a n a centralne (turske) vlade, koji su zloupotrebljavali svoju vlast i udarili nam ete n a im ućne jevrejske trgovce. O bijeđeni su n avodn o z b o g ritualnog ubistv'a djeteta u sin agogi. N a kajm akanov zahtrjev n aređ en o je d a se jevreji p o h ap se. D ok su vlasti p rovo d ile jevreje p rek o ćaršije, m uslim anski trgovci, u znak solidarnosti, zatvorili su d u ćan e, sastali se na d o govo r u džam iji i od lu čili d a interveniraju kod kadije. Na njihov kolektivni pritisak turske vlasti su jevreje p ustile iz zatvora.” {B osan sk ip o gled i, go d . y april 1964, broj 33, vidi u: B o sa n sk i p o g le d i 1960-1967, pretisak, London, 1984, str. 396.) A. Šim ičik, O sm a n -p a ša B o šn jak, Novi Behar, y str. 275. “B o sn a i H ercegovin a je m o gla afirm irati kulturu na razini zajed n ičk e du h o vn e sam obitnosti. Uticaji koji ipak prodiru ovako, uz on o što je donijela crkva bosanska i hrvatska glago ljašk a tradicija, m iješaju se u sred n jo vjeko vn o j b o san sk o j državi s naslijeđem autohtone tradicije i stvaraju jedinstvene oblike: bosansku ćirilicu u pismu, dom aće graditeljstvo, um jetnost ukrašavanja rukopisa, um jetničko zanatstvo, um jetnost stećaka, karakterističnu crkt'enu liturgiju. Islam ska kultura n eosporn o je u B osn i i H ercegovini dala neka značajna osU'arenja u sakralnoj i profanoj arhitekturi čiji se d o m eti često u sp o ređ u ju s dom etim a eu ro p sk e sakralne ren esan sn e arhitekture.” (F. Topić, Jed in stv o u različitosti, Zbornik Bosanski duh, str. 85.) “Z b og toga sm o mi propisali sinovim a Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije u bio nikoga, ili o n oga koji na zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude p oub ijao; a ako neko bu d e uzrok da se nečiji život sačuva, - kao d a je svim ljudim a život sačuvao.” (Kur’an, 5:32) “Ne poželi kuće bližnjeg svoga! Ne poželi žene bližnjeg svoga; ni sluge njegova, ni vola njegova, ni m agarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.” {Biblija, Kršćanska sadašn jost, Zagreb. 1983, str. 59 )

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

štveno biće bošnjačkog i drugih bosanskih identiteta. Tolerancija prema drugom i uvažavanje drugog utem eljena je u svetim predanjim a, koja se u b osan sk om društvu isprepliču kao m eđusobn e zavisnosti i kao m eđ u sobn e uslovljenosti. “Nije moguče objasniti opstojanje bosanskog višereligijskog i višeetničkog društva kroz povijest bez te predmoderne vezanosti za sakralnost. Dakako, s tim treba dovesti u vezu i činjenicu da su bosanski kraljevi prihvatili Crkvu bosansku kao ustrojstvo vjerske vlasti izvan autoriteta opčih crkvenih sustava, te da je O sm ansko carstvo priznavalo, nalazeći za to razloge u islamu, vjersku i etničku višestrukost kao sakralnu narav svijeta. Uz to. Austrougarska carevina, prvi put u historiji Evrope, priznala je pravo Bosanskih Muslimana kao ravnopravnih građana krščanskog carst\'a.”” ®O otvorenosti bosanskih krugova uvaža­ vanja, koegzistencije, tolerancije i razumijevanja, svjedoči autentični bosa­ nski fenomen pobratimstva. I u periodima sukoba i u periodima mira bi­ lo je primjera da se pobratime ljudi različitih religijskih, kulturnih i politi­ čkih identiteta.” ® I pored svjesnosti svojih zasebnosti i razlika i različitih političkih interesa, i muslimani i krščani osječali su zajedničku pripadnost tlu i 348 349

R. M ahm utćehajić, B o sa n sk o p it a n je o svijetu, u: T rad icija i to leran cija, Forum B o sn a, Sarajevo, str. 192. N av e st ć e m o je d a n p rim je r p o b ra tim stv a iz XVII vijek a k oji slik o v ito n av o d i p u to p isa c E. Č elebija: “Je d a n krajiški gazija, m eđutim , bio je sakrio je d n o g kršćanina haram iju u kožu. Kad su tog junaka i o n o ga nevjernika koga je on ćuvao prijavili p aši, p a ša se rasrdio i naredio: - O dm ah mi dovedite tog ćovjeka i zarob ljen ik a k ojeg je sakrio. Kad su o b ojica d o šli na stratište k ad je p aša naredio: - O dm ah krvnika! Ovaj se ju n ak savio o k o vrata svog zarobljenika, te pom ažući i p laču ći reče: - Aman, veliki veziru, ja sam se s ovim zarobljenikom p ob ratio na b ojištu, mi sm o jed an drugom dali vjeru. Ako n jega p ogu b iš, on će s m ojom vjerom otići u raj i to će za m ene, jadnika, biti šteta: a ako ja um rem , pri m eni ćc ostati vjera ovog zarobljenika k oga sam ja pob ratio , p a ćem o ob a u pakao, te sam o p et na gubitku. O n se bio složio na svog zarobljenika, i nije u stajao s njega. Kad je odvaženi p aša upitao: - H ej, gazije, šta je ovom čovjeku?, Serhatske gazije m u od govoriše: - Kad naši junaci na ovoj krajini p ad n u u kršćansko ropstvo i tom prilikom je d u i piju za stolom , oni se p ob rate s kršćaninom i zakunu mu se na vjernost. Kršćanin d a vjeru m uslim anu da će ga u slu čaju potreb e izbaviti iz nevjerničkog ropstva, a m uslim an, op et, (zada vjeru kršćaninu) i rekne: ’Ako ti p ad n eš nam a u ropstvo, ja ću tebe izbaviti od Turaka.’ i tako dad u čvrstu vjeru (ahd-u-em an) rekav: ’Tvoja je vjera m oja, a m oja vjera je, op et, rt'oja.’ ’J e Ii?’

’J e s t.’ Z atim lažnu m e đ u so b n o krvi tako se p o b ra ti m u slim an s k ršć a n in o m .” (E. Č elebija, Pwtopw, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996. god ., str. 147 i 148.)

109

Bošnjačka nacija

zajedničku pripadnost istom korijenu svetog predanja, koje za drugog traži postupanje kao i prema sebi. Bosanski čovjek je, svaki za sebe, ali i u okviru svog duhovnog kolektiviteta, poUTđivao sebe kao “J a ” i “Mi”. Držao se dostojanstveno i ponosno, braneči svoj život i čast, čuvajući svoje sim bole i običaje. Istovremeno je gajio svijest o nužnosti i potrebi života drugog “Ti” i “Vi”, poštujući život, tradiciju i simbole drugog. “M oguče je reči da su ti razlozi tolerancije utem eljeni u pojedinačnim svetim predajama. Oni djeluju unutar te unutarnjosti, isključivosti i potpunosti svake pojedi­ načne svete predaje, ali za postojanje drugog i drugačijeg nalaze razloge u Svetoj Jednosti Boga Koji Se objavljuje različitim oblicima predaje.”**" Poslije iznesenih p rim jera toleran cije, suživota, uvažavanja drugog i drugačijeg, kao sastavnica društveno-povijesnog biča bosan­ skog društva, opravdano se postavlja pitanje uzroka sukoba u Bosni i Hercegovini, prije svega onih u koje je u n esen a religija. M ožda je opravdanije postaviti pitanje da li su u Bosni i Hercegovini u pitanju religijski sukobi ili zloupotreba religije, njezina mistifikacija i mitologizacija u cilju ostvarivanja određenih političko-mitoloških i fašisoidnih ciljeva? Otvorenost bosan skog društva ima svoje izvorište u sakralnim predanjima. To je pokazao cijeli tok bosanskohercegovačke povijesti. Duhovna predan ja judaizm a, kršćanstva i islam a i na njim a izrasle društvene strukture, živjele su zajedno jedne pored drugih, u skladu koji je često remečen. Za Bošnjake su judaizam i kršćanstvo religije Božijeg otkrovenja, koje prethode islamu. Uspostavljeni sklad svih oblika svetih predaja i, na njima, ili pom oču njih, formiranih društvenih struktura bosanskih zasebnosti, narušavan je izvan bosanskog otvorenog kruga.**' Prelistajmo samo ključne momente stranih nasrtaja u bosanski otvoreni krug. Krstaške pohode protiv “bosanskih heretika” u srednjem vijeku vodili su ugarski kraljevi, po naredbi pape i rimskih inkvizitora. Jedan od pet takvih ratova, uz saglasnost pape, a po odluci ugarskog kralja, vodio je, sa prekidima, od 1235. do 1238. godine, herceg Koloman. Taj rat, kao i drugi krstaški pohodi, nisu postigli nikakav trajniji uspjeh, zahvaljujući otporu i jedinsuot svih socijalnih stratuma bosanskog društva: vladara, vlastele, se lja šm i narodne Crk\^e bosanske.

350 351

110

R. M ahm utćehajić, n aveden o djelo, str. 193. “Nisu bo san sk i program i zla - b osan sk i. Prelistajte ov d ašn je uzburkane datum e od 1875. d o 1992. i vidjećete om jere van jskog u plitan ja.” (A. Isaković, navedeno djelo, str 14). “Cjeloviti p ovijesni uvid potvrđuje d a su p rom jen e iz\«ornog stanja posljedica vanjskih nam jera protiv B o sn e i djelovan ja u skladu s njim .” (R. Mahmut­ ćehajić, navedeno djelo, str. 191.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Krajem 17. stoljeća Eugen Savojski je zapalio Sarajevo i, kako sam kaže, “prepustili smo sam grad i svu okolicu vatri.” I ne samo da je zapalio grad, on je sa sobom poveo u izgnanstvo kršćansko stanovništvo Bosne, jer nije razumijevao da se bosanski kulturno-civilizacijski krug ne zatvara, te da upravo njegovu suštinu čini “jedinstvo različja”. Austro-Ugarska je 1735. god. iznenada, bez objave rata i bez ika­ kvog povoda, pokušala zauzeti Bosnu, prodirući s velikom vojskom sve do Banje Luke. Sam oorganizirani bošnjački narod organizirao je sam oodbranu Bosne i njezinih pravila življenja. U boju pod Banjom Lukom ,**’ porazivši austrougarsku vojsku, Bošnjaci su odgodili oku­ paciju Bosne sve do 1878. god. Njemački fašisti 1941. god. došli su sa Zapada i opet se za slobodu čovječnosti najviše borilo u bosanskom otvorenom krugu. Posljednji pokušaji fašisoidnih ideologija četništva i ustaštva 1992-1995. godine također su došli izvana da pokušaju zatvoriti bosan sku i bošnjačku otvorenost. Cetništvo i ustaštvo, kao retrogradne ideologije fašisoidnog kara­ ktera 19- i 20. stolječa, izvanbosanski su ideološki projekti. U centrima velikodržavnih ideologija dobro su osmišljeni, isplanirani i organizirani napadi ne sam o na bošnjačko biološko biče, več i na autentične materijalno-kulturne dokaze viševjekovne prisutnosti u Bosni i Hercegovini ovog naroda (džamije, mesdžide, mektebe, tekije, turbeta i mezarja), kao i na moralne vrijednosti u bošnjačkoj porodici. Organizirano obeščaščivanje bošnjačkih majki, žena, sestara i kćeri dio je m onstruoznog plana uništenja Bosne i Bošnjaka. Rezultati velikodržavnih ideologija za Bošnjake i Bosnu su genocid, urbicid, ekocid, kulturocid i razni drugi oblici destrukcije i nasilja. U agresiji na Bosnu i H ercegovinu 1992-1995. god. u bijeno je preko 200.000, a protjerano i raseljeno oko 1.000.000 Bošnjaka. Na meti srpsko-crnogorskih agresora, hrvatske vojske i HVO-a bili su i vjerski objekti Bošnjaka,*** kako bi se njihovim uništavanjem za sva vremena izbrisali materijalni dokazi bošnjačkog prisustva na ovim prostorima.

35 2 353

O pširn ije vidi u: O. Novljanin - A. H adžinesim ović, O d b r a n a B o sn e 1736-1739, Islam ska p e d ago šk a akadem ija, Zenica, 1994. “R ušenje i uništavanje objekata islam ske arhitekture, čiji sm o mi dan as svjedoci, sa m o je, dak le, nastavak p ro v o đ e n ja ran ijeg p ro g ra m a k u ltu ro cid a n ad m u sli­ m an im a na čitavom Balkanu i u Evropi. Tzv. ’V asojevića z ak o n ’ iz prve polovice 19 . sto lje ć a je d n o m sv o jo m o d re d b o m p o tič e i o z a k o n ju je ru še n je svih d jela m u slim an sk e kulture. Ta b arb aro g en a ten den cija p rom iče se kroz sve p rogram e srp sk ih n acio n alističkih o rg a n iz ac ija .” (M uh arem O m erdić, P r ilo z i iz u č a v a n ju g e n o c id a n a d B o šn ja c im a (1992-1995), El-Kalem, Sarajevo. 1999, str. 16.)

111

Bošnjačka nacija

Pokazatelji uništavanja džamija, mesdžida, mekteba, tekija, turbeta, mezarja i vakufskih objekata su zastrašu ju ći.A greso ri su, ipak, najintenzi­ vnije uništavali džamije. Širom Bosne i Hercegovine uništena je, ili ošte­ ćena, 921 džamija od ukupno 1144, koliko ih je bilo prije agresije. Nasuprot velikom destruktivizmu agresora, Bošnjaci, rukovođeni svojom oUDrenošću za drugo i drugačije, nisu uništavali pravoslavne i katoličke vjerske objekte, izuzev onih oštećenih neposrednim ratnim dejsrvom. Sve katoličke i pravoslavne crkve u mjestima gdje su Bošnjaci tokom perioda 1992-1995. god. činili večinu stanovništva i koja su bila pod kontrolom Armije RBiH, kao oružane odbrambene bošnjačke snage, ostale su neoštećene. Bošnjaci ne samo da nisu rušili pravoslavne i katoličke vjerske objekte, nego su ih u toku rata, kada su bili izloženi agresorskim grana-

354 U ništeni i oštećeni vjerski objekti B o šn ja k a u toku a g re sije 1992-1995RB Vjerski objekti

Prije agresija

1 2 3 4 5 6

Džamija M esdžid Mekteb Tekija Turbe Vakufski objekti

1144 557 954 15 90

UNIŠTENO Srbi br. % 5 3 4 4 6 ,6 8 175 3 1 ,4 2 55 5 ,7 6 3 2 0 ,0 0 3 4 3 7 ,7 8

Hn«ati br. % 8 0 6 ,9 9 4 3 7 ,7 2 14 1,47 1 6 ,6 7 3 3 ,3 3

1425

345

60

2 4 ,2 1

RB Vjerski objekti Džamija 1 2 M esdžid Mekteb 3 4 Tekija Turbe 5 6 Vakufski objekti

Prije agresije 1144 557 954 15 90

UNIŠTENO br. % 614 5 3 ,6 7 218 3 9 ,1 4 69 7 ,2 3 4 2 6 ,6 7 37 4 1 ,1 1

1425

405

RB Vjerski objekti

Prije agresije

1 2 3 4

Džamija M esdžid Mekteb Tekija

1144 557 954 15

112

Hrvati br. % 58 5 ,0 7 20 3 ,5 9 0,4 2 4 1 6 ,6 7 1,11 1

125

24

OŠTEĆENO br. % 307 2 6 ,8 3 41 7 ,3 6 18 1,89 5 3 3 ,3 3 7 ,7 8 7

2 8 ,4 2

Uništeno br. 921 259 87 9

M. O m erdić, n aveden o djelo, str. 476.

4 ,2 1

OŠTEĆENO Srbi br % 2 4 9 2 1 ,7 6 21 3 ,7 7 14 1,47 4 2 6 ,6 7 6 6 ,6 6

149

O štećen o 8 0 ,5 1 4 6 ,5 0 9 ,1 2 6 0 ,0 0

1 0 ,4 6

8 ,7 7

1,68

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

tiranjima, sanirali, popravljali i zaštićivali.’’ * Neophodno je istaći da religije nisu uzrok ovom barbarskom nasrtaju na bosansko društvo. “Religije nisu uzrok suprotn osti koje nastaju m eđu članovim a tih religija. Uzrok je, naprotiv, u tom e što ti ljudi - i u kršćanstvu i u islam u - ne žive praktično po duhu tih religija. (Istakao A. Đ.) Uzrok je, dakle, u nesav­ ršenosti i grijesima ljudi, koji čine protivno od onoga što im religija zapo­ vijeda.”-’*®Naprotiv, iskonska prapočela religije, utkana u drušn^eno i moral­ no tkivo Bošnjaka, uspjela su da spase od nestanka taj narod i Bosnu i njegor a on^orenost za dobronamjerna susretanja kultura, civilizacija i religija. II.5.

U ticaj isla m a n a razvo j d u h o v n o -k u ltu rn e n a d g ra d n je B o šn ja k a

U vrijem e su sretan ja sredn jovjekovn og b o san sk o g društva s osm an skom državnom vlašću i svim onim što je ona nosila sa sobom, sa novom organizacijom društva i države, novom vjerom i kulmrom, on o još uvijek nije bilo etnički izdiferencirano, ali je u kulturnom i vjerskom, o dn o sn o duhovno-idejnom pogledu izražavalo tri zasebn e kon fesio­ nalne cjeline, utemeljene u pravoslavlju, katoličanstvu i učenju Crkve bosanske. S islamom, svaki od ova tri zasebna bosanska duhovna identiteta uspostavlja vlastiti suodnos. Suživot različitih vjerskih predanja na bo­ sanskohercegovačkom tlu omogučio je i uputio te različite zasebnosti da se okreću jedna prema drugoj, da se razumiju, toleriraju, uvažavaju i tako tvore jedinstvo razlika, ili različitost izraslu pod uticajem društveno-hi­ storijskog razvoja iz jedinstvenog duhovnog izvorišta.’ *’ U susretu sa 35 5

356 357

“Ne sam o da Bošnjaci nisu rušili pravoslavne i katoličke crkve nego su, štaviše, činili sve da ih sačuvaju. Tako, npr., kad su Srbi, granatirajući Sarajevo u starom gradu zapalili pravoslavnu M itropoliju, Bošnjaci su, izlažući se sm rtnoj opasn osti, ugasili požar. Slično je bilo i s franjevačkim sam ostanom u G ućoj Gori. Pripadnici HVO-a, n aim e, teškim su artiljerijskim oru đ im a iz n e p o sre d n e b lizine o v og sam o sta n a nem ilosrdno razarali okolna bošnjačka sela (Krpeljiće, Bukovicu, Maline i dr.). Stoga je Armija RBiH bila prisiljena otjerati ih s tog podru čja, U m eđ u sob n oj razm jeni artiljerijske vatre neznatno je oštećeno zdanje ovog sam ostana. Po njegovu zauzeću, B o šn jaci su sam i sanirali sva oštećen ja. Armijski gen eral Rasim Delič, kom adant G eneralštaba Armije R BiH, u jeku najžešćih n apada HVO-a na bošnjačka naselja u srednjoj Bosni, naredio je jedinicama Amttije na tom području da poduzm u sve potrebne m jere kako bi se sačuvali franjevački sam ostani u Gućoj Gori, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu. I sačuvani su. (Nasuprot tome, džam ija u Kreševu potpuno je uništena, a u Fojnici je spaljena tekija i turbe čuvenog šeilia i bošnjačkog pjesnika Sirri - B ab e).” (M.Omerdić, navedeno djelo, 23-24.) L. M arkešić, Z born ik B o sa n s k i duh, O d b o r sav jeto v an ja B o sn a i H ercegovin a, m o gu ćn osti i perspektive razvoja, Sarajevo, 1999, str. 29. “N aim e, historijski u su d B o sn e da zauzim a p ro sto r izm eđu k atoličkog z a p a d a i p ravoslavn og istoka ima za posljedicu nužnost usp ostavljan ja, vjerskih p red an ja u kojim a se razum ije i ostvaruje ok ren u tost jedin stven om izt'oru.” (R. M ahm utćehajić, Ž iv a B o sn a, str. 139.)

113

Bošnjačka nacija

islam om sva tri sredn jovjekovn a b o san sk oh ercegovačka duhovnokulturna kruga nisu uništena, naprotiv, nastavljaju da žive i razvijaju se u promijenjenim društvenim i političkim uslovima. Promjene društveno-političkih prilika nisu bile neka posebn a novina za Bosnu i njezino društvo, jer je i dotadašnji njen razvoj praćen čestim promjenama političkih, kulturnih i duhovnih prilika. “Na toj osnovi razvijena je ’crkva bosanska’. Ona je bila, zapravo, nastojanje izmirenja vjerskih izvora kršćanstva s bosanskim jezičkim, kulturnim i političkim prilikama, na jednoj, i okružujučim velikim crkvenim sustavima, na drugoj strani. B o šn jaci sre d n je g vijeka bili su bliski izvornim zasad am a kršćanstva.”**® Islam, kao duhovno-povijesni i civilizacijski krug, ne negira nego sažima i na izvoran način interpretira različita sveta predanja, te kao takav u bosanskohercegovačkom drušnm nailazi na otvorena vrata, prije svega, u onom duhovnom i kulturnom prostoru koji je pripadao pristalicam a Crkve b o san sk e. Za pravilno razum ijevanje slo žen o g društvenog procesa, kakav je bio susret islama sa otvorenim bosanskim društvom, neophodno je istači da islam nije tražio nikakve preduvjete za prihvatanje od bosanskohercegovačkog stanovništva. S druge strane, bosanskohercegovačko društvo, odnosno jedan njegov dio, prihvatanjem islama, formira autentičnu duhovno-kulturnu i društvenu zasebnost, koja u historijskom samohodu izrasta u bošnjačko nacionalno biče, koje unutar sebe sab ire različita ku ltu rn a d o stig n u ča b o sa n sk o g i ev ro p sk o g srednjovjekovlja: jezik, tradiciju, običaje, i islam , kao univerzalnu duhovnost pristiglu sa istoka.**® Islam nije uništavao narode, pa ni bosanski, nije zabranjivao upotrebu narodnog jezika, domačih običaja i kulturnog stvaralaštva. Nije zabranjivao uključivanje domačih ljudi u upravljanje državnim,*®" kulturnim i vjerskim institucijama. Promjena državne organizacije bosanskog društva, dolaskom Osmanskog carstva, nije značila “kidanje života”, niti prekid duhovnih i kulturnih tradicija i zasebnosti, izraslih iz srednjovjekovnih bosanskih društveno-kulturnih sadržaja. Rezultat susreta srednjovjekovnog bosanskog društva sa islamom, čiji je nosilac na političkoj ravni bila Osm anska država, jesu dva, za bosansko društvo izuzetno značajna i uzajamno uslovljena, procesa. To su: a) prihvatanje islama, kao cjelovite koncepcije života, koja u sebi 358 359

360

114

R. M ahm utćehajić, n aveden o d jelo , str. 139. “U zm em o li bošnjašrt'o, kao ozn aku za takvo sabiran je, on d a se njem u ne m ože pripisati p ro sto sadržaj ev rop sk og razum ijevanja nacije. To je prije svega osjećan je i svijest o jedinstvu sakralnih p red an ja.” (R. M ahm utćehajić, D o b ra B o sn a, str. 38.) Safvet-beg B ašag ić, n ab rajaju ći b o sa n sk e n am jesn ik e, n avodi 64 koji su ro đ en i Bošnjaci; 15 hercegovačkih nam jesnika također su ljudi rođeni u B osn i i Hercegovini. (Safvet-beg B ašagić, K ra tk a u p u ta u p o v ijest B o sn e i H ercegovine, o d 1463 - 1850., Sarajevo, 1990, 177-185.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

objedinjava jedinstvo sakralnih predanja i b) otpočinjanje procesa formi­ ranja zasebnog bošnjačkog narodnog identiteta. Taj identitet se od Bosa­ naca katoličke i pravoslavne vjere, sa kojim je dijelio isti životni prostor, razlikovao u vjerskoj dimenziji, a od Osmanlija, sa kojima je dijelio istu vjeru, razlikovao se po etničkim obilježjima. Opravdano se postavlja pitanje koji su to činioci uticali na proces prihvata, širenja i učvršćivanja islama na bosanskohercegovačkom tlu, s jedne strane, i kako je islam povratno djelovao na duhovno-kulturnu nadgradnju onih stanovnika Bosne i Hercegovine koji su ga prihvatili, s druge strane? Odgovor na ovo pitanje proističe iz odgovora na pitanje kako je moguče da pristalice Crkve bosanske stoljećima vode ogorčenu borbu protiv naredbi rimskih papa i pohoda ugarskih kraljeva, vođenih katoličkom crkvom, i srpskih despota, vođenih pravoslavnom crkvom, za očuvanje svoje samobitnosti, a da u susretu sa islamom, ne odričuči se svog etničkog sadržaja, srednjovjekovnog kulturnog, tradicijskog i običajnog naslijeđa, prihvate islam i da svoju več formiranu duhovnu zasebnost nastave izgrađivati u islamskom duhovno-kulturnom sadržaju? U razum ijevanju složenih interakcijskih odnosa, proizašlih iz susreta bosanskog društva sa islamom, čiji je osnovni rezultat formiranje b o šn jačk o g n acion aln og biča,*®' n eo p h o d n o je pravilno razum jeti dijalektičko jedinstvo duhovno-idejne snage sam og islama, koji uvažava različita sakralna predanja, i ekonomsko-socijalnih činilaca, kao rezultata predislam skog duhovno-kulturnog razvoja srednjovjekovnog bosanskog društva. Islam nije sam o i isključivo duhovnost, več nerazdvojni dio ukupnosti ljudskog življenja. Kad ga čovjek jednom prihvati, on postaje njegov duhovni temelj, na čijoj osnovi izrasta ekonom sko-socijalni i kulturno-civilizacijski sadržaj ukupnosti individualnog života, realiziranog u zajedn ici. Sve dim enzije života bošn jačke zajednice, nacionalne, ekonomske, etničke, običajne, kulturne i vjerske, temeljno su određene islamom.*®’ Prije nego što se detaljnije upustimo u analizu uticaja islama na duhovno-kulturnu nadgradnju Bošnjaka, neophodno je istači da je prih­ vatanje islama univerzalni svjetski proces,*®* koji je u Bosni i Hercegovini obilježen autentičnim bosanskim sadržajima i specifičnostima. Da bismo jasnije pokazali povijesno-historijske i društreno-kulturne specifičnosti su sreta islam a sa autentičnim bosanskim sadržajim a, neophodno je 3 61

362 363

“Ni p o se b n a ni op ća svojsU'a nacionainog bića B ošn jaka nisu u neskladu s predanjem vjere. Naprotiv, sakralno je p red an je, i kao n aslijeđe i kao živi izvor duhovnosti, sam a jezgra n acion aln og bića B o šn jak a." (R, M ahm utćehajić, Ž iv a B o sn a, str. 141.) "Izvan cjeline vjere i njenih ućinaka nije m o guće jasn o odrediti ni o\oi naciju ni m entalna svojstva njenih prip adn ik a.” (R. M ahm utćehajić, navedeno djelo, str. 139 ) T h o m a s W A rnold, P o vijest isla m a , H istorijsk i tokovi m isije, M ešihat IZ BiH, Sarajevo, 1990.

ns

Bošnjačka nacija

pokazati koje su to zajedničke, a koje različite karakteristike i rezultati prihvata i širenja islama u Bosni i Hercegovini i u ostalim dijelovima Balkanskog poluostrva, koji su bili u sastara Osmanske države. Masovnije prihvatanje islam a u Bosni i Hercegovini nego u Srbiji, Crnoj Ćori, Hrvatskoj, Bugarskoj i Crčkoj ukazuje na postojanje određenih “p ogo­ dnosti” bosanskohercegovačkog društva za taj proces. Bosanski prostor, shvačen kao društvo i kao civilizacija, nije izoliran od ostalih balkanskih i evropskih društava. Naprotiv, on čini nerazdvojni dio balkanske i evropske društveno-historijske povijesti. Viševjekovna prisutnost islamske civilizacije na Balkanu*®® uslovila je značajne promjene u ukupnom socijalno-ekonomskom i kulturnom životu balkanskih naroda. Rezultat prisustva islama na B alkanu su bošn jačka i alban ska nacija na etničkom plan u, sa preovlađujučim islamskim sadržajima u duhovno-kulturnom biču tih dvaju identiteta. Ističemo, ovdje, pored Bošnjaka i albansku naciju, kao jednu od društvenih rezultata susreta islama i balkanskih naroda, da bismo istakli kako bošnjačka nacionalna p osebn ost, sa svim specifičnostim a, nije “specifičnost” ili izuzetak od uticaja islama na evropskom tlu, več, prije svega, jedn o od pravila u raznolikoj mreži konstituiranja nacija na balkanskom i evropskom prostoru. Istina, iako čini sastavni dio albanskog nacionalnog biča, islam kod Albanaca nije imao onu ulogu kao kod Bošnjaka. Primarni element u formiranju albanske nacije nije bila religija, več jezik.*®* Prihvatanjem islama, dolazi do značajnih prom jena ne sam o u vjerskom več i u ukupnom društveno-ekonomskom i kulturnom životu ljudi u Bosni i Hercegovini. Islam je uticao na promjenu vrijednosnog sistem a života, promjenu moralnih normi življenja, a time i na ukupnu društvenu organizaciju života. Vjerska netrpeljivost između pojedinih konfesionalnih zajednica koje su vladale Bosnom prije susreta sa islamom zam ijenjena je islamskom tolerancijom prema svakom ljudskom biču i prem a svakoj od sakralnih predaja. Uspostavom nove privrede, čiju je osnovu činio timarski sistem, te širenjem slobode duhovnog izražavanja, uspostavljaju se realne osnove za izgradnju progresivnijeg načina života za sve narodne zajednice. Brži rast novih gradova, sa izraženim orijen364

365

116

N. Filipović, Osvrt n a p it a n je isla m iz a c ije n a B a lk a n u p o d Turcim a, G o d išn jak ANU BiH, knj. XIII, Sarajevo, 1976. H. Š a b a n o v ič , P it a n je T urske v la s t i u B o s n i d o p o h o d a M e h m e d a I I 1463go d ., GDI BiH, god in a VII, Sarajevo, 1956. “Su vrem en o alban sko stanovništvo (tj. Albanci iz Albanije, K osova, M akedonije i C rn e G o re ) d ije le se , p o v je rsk o m p o rije k lu , n a o k o 80% m u slim a n a , 12% pravoslavaca i 8% katolika. Rijeć 'p orijek lo' ovdje ima p o se b n i značaj; p o što je, n akon 1945. god ., religija bila slu žb en o suzbijana u alban skoj državi, da bi bila i javn o ukin uta 1967. Tam o su o d ra sle čitave ge n e racije o m lad in e k o ja je znala m alo - ili gotovo ništa - o vjerskim običajim a svojih p red ak a.” (N. M alcom, n aveden o d jelo , str. 61.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

talno-islamskim sadržajima, jedna ili više džamija, m edrese, bezistani, bamami, mostovi i novi zanati bitno utiču ne samo na urbani izgled gra­ dova, nego i na uspostavu novib oblika društs^enib veza među stanov­ ništvom koje je pod uticajem islamske duhovnosti i kulture. Ti novi oblici društvenih veza među ljudima, kao rezultat prihvatanja islama, uslovlja­ vaju uobličavanje autohtone i autentične bošnjačke narodne zasebnosti. Bošnjačka nacija, kao društveno-historijska datost rezultat je zakonomjer­ nosti simbioze bošnjačkog etniciteta, kulture i jezika, s jedne strane, i islamske duhovnosti, koja priznaje raznolikost svetih predanja i priznaje pravo svakom pojedincu na slobodu izbora, vlastitog svjetonazora i od­ nosa prem a čovjeku, s druge strane. Bošnjački nacionalni identitet se u okviru islama, a preko ekonomskih, socijalnih, moralnih, kulturnih i du­ hovnih činjenica okrenuo sebi kao zasebnosti.” ® Islamska univerzalnost, kao opča transcendentalna vrijednost, ozbUjuje se u nacionalnom biču Bošnjaka kao izraz svestranog i vlastitog kulturnog toka.*®’ Bošnjačka običajnost i tradicija snažno su utemeljeni i određeni islamom. Mnoge životne aktivnosti praktično se realiziraju istovremeno i kao vjerski i kao narodni običaji. Karakteristični primjeri su običaji vezani za rađanje djeteta i nadijevanje imena, sunetluci, izgradnja i otvaranje džamija, sklapanje brakova, mevludi, tevhidi, ramazanski i bajramski običaji, klanje kurbana, pobožne pjesme - ilahije i kaside, dženaze, podizanje nišana i turbeta.*®® Sve ove životne aktivnosti direktno su uticale na ukupan stil življenja Bošnjaka, na izgradnju zasebne i specifične duhovno-kulturne zasebnosti u odnosu na druge kulturno-civilizacijske krugove. Obaveza lične higijene muslimana, radi izvršavanja vjerskih dužnosti, uslovljavala je i imala presudan uticaj na izgradnju kuča i u njima hamamdžika (kupatila), abdesthana, prostranih i čistih avlija, sa obaveznim cvjetnim sadržajem, što je davalo specifičan ton i stil ukupnom procesu življenja.*®® Praktikujuči 366

367

368 369

“B u du ći d a islam p rep o zn aje i prizn aje jedinstvo razlićitih svetih pred an ja, razlićitost nacija, jezika i kultura, pri čem u jasn o u p u ću je na jedan i jedin i izvor, on pruža p o tp u n i okvir d a se u sp o stav i sklad izm eđu o k ren u tosti B o šn ja k a p o se b n o m i o p ćem svoga bića u vrem en u .” (R. M ahm utćehajić, Ž iv a B o sn a, str. 141,) B o šn jaćk o kulturno sU 'aralaštro ne svodi se na tzv. duhovnu ravan, koja p o d razu ­ mijeva književnost, filozofiju, znanost, slikarstvo, muziku i dr. već obuhvata uku pn ost načina življenja, o d n o s B ošn jaka p rem a drugim zajednicam a i kulturi, te bošnjački o d n o s p rem a prirodi. E. M ulahalilović, V jerski o b ič a ji m u slim a n a u B o sn i i H ercegovin i, El-Kalem , Sarajevo, 1989. “P ostoje razni ob ičaji koji se o d n o se na izgradnju kuća, kako vjerskih, tako i oni n arodni. O useljavan ju u kuće također. Prije n ego što iznesem o neke vjerske običaje 0 tom e iznijećem o b a r sam o jed an koji je istovrem eno i narodni, a to je solid arn ost 1 priskakanje kom šiji u p om oć prijatelju, rodbini drugom . (...) Prije n ego se tem elji kuće postave, na četiri ćoška se p o običaju u nekim našim krajevim a postave četiri kam enčića na kojim a se p o jed in ačn o p rou čilo 36. poglavlje K ur'ana (la-Sin). Kod p ostavljan ja tem elja za kuću običaj je u p ojed inim našim krajevim a d a se zakolje k u rb an .” (E. M ulabdić, n aveden o djelo, str. 44. i 45.)

117

Bošnjačka nacija

islamski način življenja i neposredno i konkretno postupajući po islamskim normama i načelima, izgradnjom džamija, mostova, tekija, mekteba, dava­ njem zekata i vitara, kao posebnih i specifično islamskih oblika socijalne pomoči, institucijom vakufa itd., uspostavljani su taktd međusobni odnosi da im je osnovna značajka bila solidarnost i uvažavanje među stanovnicima mahale i kasabe. Iz tih i tak\dh odnosa uslovljenih islamom, formirala se posebna vrsta društvene veze, karakteristična Bošnjacima - komšiluk. Unutar komšiluka, kao mikro-zajednice Bošnjaka, širila se kultura i obra­ zovanost. Islamska duhovnost i civilizacija zahtijevaju izgradnju džamija, medresa, mekteba, tekija i biblioteka, a ove institucije neposredno utiču na dalji razvoj kulture i uobličavanje duhovne nadgradnje bošnjačkog nacionalnog biča. Jedn a od islamskih uputa ljudima, koju su Bošnjaci prihvatili, jeste uvažavanje i upražnjavanje lijepog*’ " kao način ljudskog života. Ukra­ šavanje životnog prostora, prije svega, sakralnih objekata, uticalo je na razvoj nekoliko vrlo značajnih umjetničkih pravaca, kao što su kaligrafija i politkoreljefna dekoracija. “Ukrasni motivi najčešče su biljnih oblika, poput ruže, šipka, loze, pupoljka i sk, ali i geometrijske linije kao što je šestougaono polje, šestokraka zvijezda itd. Politkoreljefni kameni dekor se, osim u džamijama, može susresti i na drugim objektima, kao što su hamami, tekije, medrese, karavan-saraji itd.”*’ ' Islam u Bosni i Hercegovini nije uticao sam o na razvoj umjetnosti i kulture, izgradnju osječaj a za lijepim, pravičnim i prirodnim. Jedan od najznačajnijih islamskih uticaja jeste i podsticaj na razvoj znanosti,*” na nova otkriča.*” Znanost je predu­ slov cjelokupne duhovno-kulturne nadgradnje. Vjerski život muslimana u svojoj praksi zahtijeva primjenu znanstvenih dostignuča. “Molimo se okrečuči se Kabi u Meki, a obredi se vrše u skladu sa određenim prirodnim pojavama. Ovo zahtijeva neka osnovna znanja iz geografije i astronomije. Post takođe traži poznavanje izvjesnih prirodnih pojava, kao svitanje zore, izlazak i zalazak sunca, itd. (...) Obračun zekata traži izvjesno znanje iz matematike. Da ne govorimo šta bi sve trebalo znati da se pravedno podijeli nasljedstvo i da odgovorimo dužnosti da razumijemo izučavanje Kur’ana, sa svim što on sadrži (ukazivanje na historijske događaje i upučivanje na nauku), traži, prije svega, poznavanje jezika kojim je on pisan ; spom in jan je naroda i zem alja zahtijeva poznavanje istorije i geografije. I tako redom .”*’ ®Proces konstituiranja i razvoja bošn jaštva 370 371 372 373 374

118

“Za vrijem e nam aza lijepo se o b u cite” (K ur’an VII/3). “B o g je lijep i voli lje p o tu ” (H adis). J. Žiga, U vod u so ciologiju kulture, str. 41. “O m oj G o sp o d aru , povećaj m o je z n an je.” (K ur’an, X X /114) “O ni koji se sjedeći i stojeći i ležeći sjećaju B oga i razm išljaju o stvaranju n eb esa i zem lje i govore: Stvoritelju, Ti nisi sU'orio sve ovo u zalu d.” (K ur’an 111/191). M. H am idullah, U vod u islam , Rijaset IZ BiH Sarajevo, 1996, str. 187.

Osobenosti profilimnja bošnjačke nacije

kao n acion aln og id en titeta nerazdvojivo je povezan sa islam skim uplivom u u kupn ost življenja, počevši od socijalno-ekonom skih dim e­ nzija, preko načina ishrane, odijevanja, odn osa prem a čistoči, do samih um jetničkih izraza tog i takvog stila življenja. Ukupnost bošnjačkog životnog izraza islamom je izražena i kao znakovna umjetnost.*’ * Dublji i živoODrniji značaj bošnjačke znakovne umjetnosti i kulture, kao izraza i iskaza istine o kontinuitetu i autentičnom bosansko-islam skom duhovnom izrazu, svjedoči o bošnjačkoj ukorijenjenosti u živom toku duhovnosti islamske kulture. Najčešči umjetnički i kulturni znakovi, kao izraz islamske duhovne prisutnosti u bošnjačkim kulturnim tvorevinama, jesu jabuka, ruža, loza, mjesec, štap i sablja. Oni istovremeno svjedoče o historijskoj hiljadugodišnjoj bošnjačkoj vertikali, iskazanoj u formi svih 5 ljudskih osjetila na srednjovjekovnom stečku i islamskom nišanu, kao materijalnim znakovima duhovnosti i životnosti.*’® Uticaj islamske duhovnosti na uobličavanje bošnjačkog nacionalnog biča vidljiv je u svim segm en tim a kulturne n ad grad n je. Islam je vršio istovremeni uticaj i na pojedinca, pripadnika islama, i na kolektiv, zajednicu muslimana. Njega uvijek prihvata pojedinac, koji prihvata i islamska pravila i norme ponašanja. Tim činom pojedinac uspostavlja odnose sa drugim lju d im a u okviru iste zaje d n ice. M eđuljudski o d n o si u zajed n ici muslimana, kao zajednici vjernika, predstavljaju oblike društvenih veza, koje teže da pomire suprotnosti, kako unutar sebe, tako i suprotnosti između pojedinca i zajednice. Na toj osnovi izrastala je, u okviru Bosne i H ercegovine, zasebn a društvena zajednica, sa vlastitom kulturom življenja. Tu kulturu življenja određuje islam, suprotstavljajuči kra­ jn o stim a i su p ro tn o stim a rav n o težu lje p o te i sk lad a. B o šn jačk a 37 5

376

“B o šn jačk a u k u p n o st p ro istječe iz svetog p red an ja, pa je zato neshvatljiva izvan nauka o znaku. Iščezavanje tog nauka iz vidokruga baštinika b ošn jačk o g n aslijeđa čini te ljude nesvjesnim su dion icim a u razaranjim a vlastitog b ića.” (R. M ahmutćehajić, D o b ra B o sn a, str. 70.) O p et znakovnih d v o jn o sti, k ao izrazim a gov ora svetih p re d a n ja u b ošn jačk o m kulturnom stvaralaštvu p iše R. M ahm utćehajić. Tih pet dvojn osti su: a) rijeć i jabuka, b) ruža i loza, c) štap i m jesec, d) sablja i p au čina i e) hi'am i greb. N avest ćem o izrazite prim jere onih znakova koji se nalaze i na srednjovjekovnim i na islam skim sp om en icim a kulture i tim e svjed oče o neprekinutom povijesno-kulturnom toku bošn jačke du hovnosti i njezinom skladu sa svetim predanjem . “Prikaz jabu ke n alazim o vrlo često na stečcim a i nišanim a. (...) Prikaz jabuke čest je na vezovim a i sedlim a, a gotovo redovit na vrhovima m unara. Postavljanje jabuke na vrhove m unara svjed oči tem eljn ost znaka jabuke u m uslim anskoj kulturi.” (str. 78, 79) “Štapovi u rukam a didova i gostiju crk\«e bosan sk e i šejhova bosan sk ih sufijskih bratstava, ozn am en ju ju je d n o st koja proistječe iz svih pred an ja op ćeg p o sto jan ja .” “I na stečcim a i na najstarijim nišan im a česti su prikazi štapa. Taj znak ima višestruku p ovezan ost s jedinstvom u razlikam a svetog Predanja.” (str. 87) (...) “Posljednji did Crk\'e b osan sk e p red a o je svoj didovski štap šejhu m evlevijskog bratsn'a. (...) Štap je čuvan pet sto ljeća u tekiji na B entbaši i išćezao je kad je sru še n a .” (str. 89) (RM ahm utćehajić, D o b ra B o sn a, str. 78-89.)

119

Bošnjačka nacija

zajednica, utemeljena i određena vrijednostima i normama islama, izgra­ đuje poseban tip ličnosti, kristalizirajuči vlastitu duhovnost kulturnim izražajima kao što su: običaji, nošnja, materijalna dobra, pjesme i igre, i drugi kulturni sadržaji. Neraskidiva povezanost islama i Bošnjaka rezultira uravnoteženim skladom individualnog i kolektivnog izražavanja života unutar zajednice.*” Kolektivni identitet bošn jačke nacije rezultat je d u go g uticaja islam a na konstituiranje i izgradnju ličnosti m uslim ana kao čovjeka koji vjeruje i svojom vjerujučom praksom izgrađuje zajedn icu u kojoj realizira i potvrđuje vrijednosti vlastitog života. Da bism o razumjeli razvoj duhovno-kulturne nadgradnje Bošnjaka, kao jedne od dimenzija nacionalnog individualiteta, neophodno je načiniti “pristup iznutra” islamu, kao određujučem momentu konstituiranja ličnih identiteta. Islam je izvorište duhovnih veza, koje obrazuju kulturno kao društveno tkivo bošnjačke nacije. Centralno pitanje su o d n o sa bošn jaštva i islam a, kao o d n o sa m aterijalnosti i duhovnosti, odn o sn o nacije i religije, jeste rasvjetljavan je o d n o sa duh ovnosti i kulture, kao bitnih o d red n ica b o šn jač k o g ku ltu rn og iden titeta. Za razumijevanje i prepoznavanje islam skih sadržaja u kulturi B ošn jaka, jer je kultura kristalizirana d u h ovn ost jed n o g naroda, n eo ph o d n o je povuči paralelu izm eđu temeljnih islamskih dužnosti i praktičnih nacionalnih izražaja bošnjaštva, kao nacion aln e zajedn ice. D ijalektička u slo v ljen o st i o d r e đ e n o s t B ošn jak a islam om n ajjasnije se iskazuje n eposredn im oživotvorenjem islam a u praktičnom životu. Prakticiranje islam a (nam az,*’ ® p o st,*’ ® zekat,*®" hadž,*®') u tič e n a r e a liz a c iju n e sa m o lič n ih o s o b in a p ojed inca, več realizira i takve društvene odn ose, između sebe i svoje

377

378 379 380 38 1

120

“Islam im a dvostruki cilj u ovom p o gled u : u individualnom p o g led u on n astoji da o sig u ra dovoljn u opsk rbu svakom e i d a om ogu ći, koliko toliko, svakom p ojed in cu d a vodi pristojan i ćist život; a u kolektivnoj sferi islam u ređ u je stvari na taj način d a su sve d ru štv en e sn a g e z a je d n ic e u p ra v lje n e p re m a p o v e ć a n ju p r o g r e sa i civilizacije u saglasn ost! sa osnovnim p o gled o m islam a na život koji se izražava u ravnoteži izm eđu jedinke i cjeline, izm eđu individue i zajed n ice.” (M. Quth, D ilem e o k o is la m a , M e đ u n a r o d n a z a je d n ic a za p o m o ć m u slim a n im a B iH , Z a g re b , 1993, 19. i 20.) “N am azom mi taj identitet p o tv rđ u jem o .” “Postom mi taj identitet učvršćujem o, zb og toga ga pon avljam o i ob n avljam o svake go d in e.” “Z ekatom m i pot\'rđujem o da sm o zajednica, da sm o džem at, d a sm o ljudi koji žive u zajednici sprem n i pom agati jedni d ru gim a.” “Potvrđujući svoju vjeru ne sam o u svojoj kući, ne sam o u svom džem atu, ne sam o sa svojim kom šijam a, n ego hadžom , potvrđuju svoj islam i sv jed oče ga cijelom svijetu.” (M. C erić, H u d b a R eisu-l-ulem e, K urban b ajram u Tuzli, 20. m a ja 1994. go d ., G lasnik Rijaseta IZ u BiH, broj 4-6, 1995, str. 92.)

Osohenosli profiliranja bošnjačke nacije

rodbine, izm eđu sebe i svojih kom šija (u kom šiluku, mahali, ulici, naselju), između sebe i svoje nacionalne zajednice, k o ji rezu ltiraju zasebn om kulturom , u koju je utkana islamska duhovnost, i zasebnom i autentičnom organizacijom drušu^ene strukture, koja kao krajnji rezultat im a b o šn ja č k o n a cio n a ln o b iče. Vrlo slikovit i upečatljiv prim jer društvenog i kulturnog života u Bosni i na toj osnovi formirane zasebnosti ljudi u XVI i XVII stolječu iznosi Miroslav Krleža.” ’ Islam je izvršio snažan uticaj, ne samo na vjerski život ljudi nego i na cjelokupnu strukturu ličnosti, prije svega na njezinu duhovno-kulturnu dimenziju. Praktikujuči islam, u interakcijskom odnosu između sebe, u sferi ekonomije, kulture, morala, običajnosti i duhovnosti, pripadnici islama identificiraju se u zasebnu društvenu grupu, koja se bitno razlikuje od drugih društvenih grupa. To razlikovanje ne upučuje na suprotstav­ ljanje, nego na prepoznavanje i izražavanje. Duhovna dimenzija islama ispoljava se ne samo u strukturi islamske transcendencije, več i u prakti­ čnom realiziranju svakodnevnog života i na individualnom i na kolektiv­ nom planu. “U ranjanje” islam a u dušu bošn jačkog naroda rezultiralo je m aterijalnim izrazim a u arhitekturi, građevinarstvu, kulturi stano­ vanja, zdravstvenoj kulturi i drugim m aterijalnim i nem aterijalnim izrazima društvenog života, shvačenom kao živi tok kulture. Autentični materijalni izrazi duhovno-kulturne nadgradnje Bošnjaka su džamije, ” * m ostovi, bezistani, hamami, sahat-kule, karavan-saraji, m edrese, tekije, turbeta i nišani. Islamski uticaj u kulturi Bošnjaka nije se osječao samo u pojedinačnim umjetničkim i kulturnim izrazima, nego je islam ska duhovnost uticala i na fizionomiju organizacije naselja, naročito gradova, koji su, kao kulturni centri, svoj uticaj širili na cjelokupno stanovništvo i 382

383

“B o sn a je u o n o vrijem e sp ram Hrvatske pren apu čen a. O na je organizacija koja stoljećim a prije toga traje. P ostoje crkt'e, m ostovi, džam ije, p o sto je pism en i ljudi, p o sto ji alham ijado literatura, pišu se neke knjige. P ostoje visoke teo lo šk e škole, a ovdje su šum e, p o n e gd je naselja, ostalo je prazno. Ovo naše ovdje sp ram B o sn e u to vrijem e m izerija je nevjerovatna, jer sve što je nastalo uglavnom je u novije vrijem e n astalo , mi to p o sv e zab oravljam o. D akle, u B o sn i ž iv i on o šio j e u to vrijem e sa sv im d ru g i tip čo v je k a (istakao A. Đ .). Im a ljudi koji putuju do laze iz Kaira i od laze u Kairo, do laze i odlaze iz C arigrada s univerziteta. I tam o su, kako rekoh viso ke šk o le u B o sn i, a mi ne zn am o je r n em am o historije. N em am o kulturne historije, n em am o političke historije u o p će - p o tp u n o sm o na krivim izvorim a.” (n aveden o prem a: J . Žiga, U vod u so ciologiju kulture, 45-46.) U m u slim anskim n aseljim a džam ije su centralni dio i u rb an e i ruralne sred in e. O ne su i m aterijalno i duhovno sred ište naselja, zato im se i pridavao veliki značaj. N eke o d džam ija u B o sn i i H ercegovini ne p red stavljaju izuzetn a d jela sam o u okviru islam sk e k u ltu re i grad iteljstva, već čine v rije d n o st cje lo k u p n e svjetske arhitekture, Pom en im o sam o najznačajnije: H usref-Begova i Ali-pašina džam ija u Sarajevu, Ferhadija i Arnaudija u Banjoj Luci, te Aladža džam ija u Foći. Ista situacija je i sa m o stograd n jom . Sirom B o sn e i H ercegovine svojom ljep otom plijene m ostovi m o n u m en taln e vrijedn osti: m ost M ehm ed-paše Sokolovića u V išegradu, srušen i stari m ost u M ostaru, m ost na Žepi i Arslanagića m ost u Trebinju.

121

Bošnjačka nacija

davali plodno do za razvoj zanatstva, trgovine i ukupnog stila življenja bošnjačkog naroda.” ®Jo š jedna od specifika bosanskih gradova, koji čine materijalni izraz životnog stila bosanskog drušma, jeste da su oni, i pored dominantnog uticaja islamske kulture, bili i multietnički i multikonfesionalni. To pored duha islamske tradicije, o nesmetanju drugih sakralnih predanja, potvrđuje i neprekinuti tok trajanja otvorenog bosanskog dru­ štva i njegove multikonfesionalne utemeljenosti u srednjovjekovlju,” * odnosno, da je “nacionalna kultura Bošnjaka vjerodostojan i pouzdan ogranak u opčem slijedu svetog predanja u historiji.”*®® Bosanski gradovi, kao sveobuhvatni centri kulturnog života bosan­ skog društva, predstavljali su polazišta sa kojih su se dalje širila mnoga kulturna dostignuča. Jed n a od kulturnih činjenica, koja je poticala iz gradova i širila se periferijom bosanskog društva, jeste pismenost. Kada su u pitanju pismenost i jezik, kao kulturne činjenice u Bosni i Hercego­ vini, onda i na ovom polju bosansko društvo predstavlja autentični izraz svoje vlastitosti. I tu se, uz zadržavanje domačeg srednjovjekovnog pisma, osječa uticaj islama. On se ogleda u širenju kruga pismenosti i afirmiranju drugih pisama, prije svega arapskog, što bitno određuje civilizacijska dostignuča u kulturi, umjetnosti, književnosti i znanosti. M eđuodn os tradicije, dom ačeg jezika i n arodn og pism a, s jedne strane, te kulturnocivilizacijskih specifičnosti islam a, s druge strane, rezultirali su dvije autonomne bosanske duhovno-kulturne pojave u oblasti pismenosti - bosa­ nčicu i alham ijado književnost. Kako je islam zabranjivao ikonografiju, posebno iskazivanje transcendentnosti putem slike Hi crteža čovjeka i životinje, a u cilju sprečavanja obožavanja kipova i ideolatrije, kao osnova za nastanak mitova, veliki značaj dat je pismu odnosno riječi. Islam znaku i riječi daje m ogučnost da iskažu svijest o svetom predanju. U periodu jačeg uticaja islamske civilizacije u Bosni i Hercegovini, kao u rijetko 384

385

386

122

“Radi o sig u ra n ja slo b o d n ih vidika, stam b e n e kuće su g ra đ en e ste p e n a sto ili s velikim m eđ u sob n im razm akom . Poslovni dio grad a (ćaršija, carst) b io je sm ješten u središtu, d o k su stam bene ćeU'rti (m ahale, m ahalleler) bile p odizane na okolnim u zbrdicam a ili u o p ć e ok o lo ćaršije. Iz zdravstvenih, praktičnih i estetskih razloga stam ben e kuće su građ en e u blizini tekuće vode. Polazilo se d a prirodn a ljepota, p o se b n o zelenilo, ostan e očuvano. Žive prim jere takve urbanistike pružaju Travnik, M ostar, Blagaj (k od M ostara). U starim b osan sk im n aseljim a žub orila je svugdje voda, rijeka, potok a i šadrv'ana i mirisala svježina p rirode.” (S. BAić, K u ltu ra B o šn jak a, RiR, Tuzla, 1994 , str. 164.) “B o san sk a država je im ala tri vjeroispovijesti, b ogu m ilsk u, katoličku i pravoslavnu koje su utjecale, svaka na svoj naćin, na ideološk u i kulturnu artikulaciju n adgradnje feu daln og društ\'a. Vodeću u logu sve d o zrelo g razvoja b osan sk e države im alo je bogum ilst\'o. U daljem razv'oju bogum ilstr'o gubi tu u lo gu, a nijedna o d ostale dvije konfesije ne u spijeva d a preu zm e u logu du h o vn o g i kulturnog integriteta b o san sk o g d ru štva.” (N. Filipović, O svrt n a p ita n je isla m iz a c ije n a B a lk a n u p o d Turcim a, G o dišn jak ANU BiH, knj. XIII, Sarajevo, 1976. str. 411.) R. M ahm utćehajić, Ž m « B osm«, str. 142.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

kojoj zemlji, toga vremena piše se i govori na više jezika: domaćim bosan­ skim jezikom i piše bosančicom, narodnim pism om ; govori se i piše arapskim jezikom i pismom; govori se domaćim jezikom, a piše arapskim pism om (alhamijado književnost); govori se i piše turskim jezikom i pism om , također i perzijskim. I bošnjačke narodne pjesm e govore o raznim zapisima, hamajlijama, pišu se “sitne knjige”, piše draga dragom, dragi dragoj, majka sinu, sin majci, junak junaku, pobratim pobratimu, vezu se slova i si. Pretpostavlja se da je u osm ansko doba u svakoj bosanskoj kući bila barem jedna knjiga i napisano nekoliko pisama i zapisa. Konstituirana u bosanskom srednjovjekovnom društvu, bosan ­ čica*®’ nastavlja da živi kao pisani izraz i u susretu sa islamom. Bošnjaci su brzopisnom bosančicom, posve različitom od ćirilice pravoslavnih Slavena,*®® nastavili da pišu sve do XIX vijeka. Istina, ovo pismo, kao kulturna činjenica, bilo je više izraženo u begovskim kućama. Njime su, značajno je napomenuti, pisali i muškarci i žene.*®® Posebno značajna i autohtona kulturna činjenica, kada je u pitanju susret islamske duhovnosti i starobosanskih elemenata jesu nišani - nad­ grobni spomenici islamske tradicije, sa natpisima pisanim bosančicom.*®" Srednjovjekovne zapise na nišanima, pisane bosančicom , u kasnijem periodu razvoja bosanskog društva pod osmanskom vlašću zamjenjuju znakovi arapskog pisma. Islamska epigrafika,*®' pored svoje duhovno-ku­ lturne vrijednosti, pruža i dragocjeno izvorište saznanja o određenim bitnim momentima bošnjačke historije, ljudima i društveno-kulturnim prilikama u kojima je nastala. Autohtoni izraz bošnjačkog duhovno-kulturnog stvaralaštva, izra­ žen ne sam o kao religijski, več, istovremeno, i kao oblik društveno-kul387

388

389 390

39 1

“B o sa n č ic a se k o n stitu ira la u sre d n jo v je k o v n o j b o sa n sk o j državi, o d p o č e tk a b o sa n sk o -h u m sk e ep ig ra fik e XI-XII sto lje ć a , p re k o sred n jo v je k o v n ih u stavn ih biblijskih i apokrifnih k odek sa n am ijenjenih p otreb am a bosan sk ih ’k rstjan a’ preko b o sa n sk e diplom atike, adm inistrativno-pravnih sp isa. ( ...) O so b en o sti b rzo p isn e k urzivn e b o sa n čice , k ojom će n astaviti d a p išu islam iziran i B o šn jaci ( . . . ) ” (M. Rizvić, B o sn a i B o šn jaci, je z ik i p ism o . P reporod, Sarajevo, 1999, str. 17.) “Pism o je b ilo n ap isan o slovim a naročite vrste i za b osan sk e m uslim ane i znatno se razlik u je o d ob ičn e ćirilice k oju u p o tre b lja v a ju p ravoslavn i Slaveni; z ato su sasvim nečitljiva za njih. Je d in o trgovci u trgovačkim gradovim a, radi trgovinskih veza sa B o sn om , m ogu čitati ovo pism o. Priznali su mi čak i slavenski p rofesori da ga ne m ogu pročitati.” (Artur Dž. Evans, Ilirsk a p ism a , Sarajevo, 1967, str. 81.) Ć. Truhelka, B o san čica. P rilog b o sa n sk o j p a le o g ra fiji, GZM, Sarajevo, 1889. god ., (I) knj. IX str. 81. K ao p rim jere n av odim o n išan M ah m uta B ran kovića, k od R ogatice, p re n e se n u Zem aljski m uzej u Sarajevu, n išan H asan a Radilovića u Č adovini kod R ogatice i n išan Su lejm an a O škopice u D um anjićim a kod Rogatice. (M. M ujezinović, Isla m sk a e p ig ra fik a B o sn e i H ercegovine, V M asleša, Sarajevo, 1974. go d ., str. 11.) M. M ujezinović, Is la m sk a e p ig ra fik a B o sn e i H ercegovine, knj. I-Ill, V M asleša, Sarajevo, 1974.

123

Bošnjačka nacija

turnog života, jeste Dan vakifa. Ovaj duhovno-kulturni oblik drušu^enog života jedinstven je primjer u cjelokupnom islamskom svijetu. Inače, obilježava se kao znak zahvalnosti i sjećanja na dvadeset i šesti dan mjeseca redžeba, kada je Gazi Husrev-beg*®’ 943. hidžretske godine (1537) uvakufio svoju imovinu. To je istovremeno sječanje i znak zahvalnosti i brojnim drugim bosanskim vakifima, koji su svoju imovinu, ili njen dio uvakufili za dobro Bošnjaka na polju obrazovanja, kulture, socijalne pomoči i zaštite siromašnih, izdržavanja islamskih institucija, zapošljavanja i dr. razvijajući socijalnu etiku, kao jednu autohtonu bošnjačku društvenu sadržajnost. Sohbet-halve, također, originalna bošnjačka form a društr^enih odnosa, organizirale su grupe mlađih kadija-efendija, kako bi, uz halvu, sijelili i zabavljali se. Na tim sijelima, kako piše Bašeskija,*®’ pjevale su se sevdalinke i pričale razne šale. Autentični izrazi bošnjačko-bosanskog duha jesu bošnjačka naro­ dna balada i sevdalinka. Balade najčešče pripovijedaju o društveno-historijskim događajim a, slaveći m oralne pobjede i duhovno herojstvo opjevan ih junaka. Posebnom um jetničkom vrijedn ošću i ljepo to m izdvajaju se Balada o braći Morićima, Omer i Merima i Hasanaginica. Sevdalinka, bosansko-bošnjačka ljubavna pjesm a, pored um jetničke vrijednosti, u kojoj je itekako sedim entiran sinkretizam bosanskog i orijentalnog, istovrem eno, predstavlja i um jetnički izraz društvenih odnosa u bošnjačkoj gradskoj sredini. Jedn a od najupečatljivijih bošnjačkih kulturnih vrijednosti, uzro­ kovana islamskom duhovnošču, jeste alhamijado literatura. To je literatura pisana arapskim pismom (arebicom)*®® na bosanskom jeziku. Posebno je bitno istači da je arebica bila pism o koje su, za razliku od bosančice, koja je bila begovsko pismo, poznavali i njom se služili gotovo svi Bošnjaci. 392

393

394

124

H usrev-beg, Gazi, najveći vakif B o sn e i H ercegovine, porijek lom je Bošn jak. Rodila g a je kćerka Bajazita 11. Tri puta je bio n am jesnik u B osn i (1521-1525, 1526-1534, 1536-1541). B io je vrlo obrazovan i pravedan p rem a svim a, bez razlike na vjeru i položaj. U n arodu je ostao vrlo p opu laran . O njem u su ispjevane m n oge n arodn e p jesm e. N jegov znaćaj za B o sn u i H ercegovinu je ogrom an , a, prije svega, ogle d a se u tom e što je ostavio najveće građevine i zadužbin e, koje vijekovim a ćine osnovnu strukturu k ulturnog razrnja B o sn e i H ercegovine. Sagrad io je u Sarajevu najveću džam iju, m edresu , hanikah, tašlihan, m uvekithanu i m ekteb, m usafirhanu i imaret, sahat-kulu, ham am , dva bezistana, đu lov dvor i M orića han i cijele ulice dućan a. Sav pokretn i i nepokretni im etak ostavio je za izdržavanje uvakufljenih objekata. D oveo je vo dovo d u Sarajevo i izgradio 21 ćesm u u gradu. “U 1194 . (1780/81) godini jedn a sk u pin a m lađih kadija-efendija (...) njih sed am n aest na broju , priređivalo je p o d o govoru dva p u ta sedm ičn o sohbet-halve, na kojim a su prisustvovali i ćehaja m ehkem e, mulini sinovi, Isa-beg i još nekoliko njihovih poznanika i p rijatelja.” (M.M. Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo Publishing, 1997, str. 189 ) “A rebica je, dakle, arapsk o p ism o iz k og su izostavljeni znakovi za glasove koje ne po zn a naš jezik, a uvršteni znakovi za naše glasove kojih nem a u arapsk om jezik u .” (M. H u k o v ić, M u h a m e d H e v a i u h o r iz o n t im a a l h a m i ja d o k n již e v n o s t i u: M u h am ed H ev ai Uskufi, Univerzal, Tuzla, 1990, str. 34.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Arebica je bila pism o, čije ime je u nepoznavanju evropskih pisama, omogućilo da održe koutiuuitet pisaue riječi i da ui u jeduom pogledu kujiževuog stvaralaštva ue zaostauu za ostalim uarodima Evrope. Sljedeći bitau rezultat uticaja islama ua duhovuo-kulturuu uadgraduju B ošujaka jeste kujiževuo stvaralaštvo ua orijeutaluim jezici­ ma,*®* ua arapskom jeziku, ua turskom jeziku i ua perzijskom jeziku. 396 Na svim ovim jezicim a pisaua su djela um jetuičkog, religiozuog i zuaustveuog karaktera. Oba ova kulturua izraza, i alham ijado literatura i kujiževuo stvaralaštvo ua orijeutaluim jezicima, rezultat su uticaja isla­ mske civilizacije i prihvatauja duhovuo-estetskih i umjetuičkih vidok­ ruga te civilizacije. I pored uepobituo velikog uticaja islam skog svjetouazora, kao duhovuosti, ua razvoj kulture kod Bošujaka, ova se kultura ui u kom slučaju ue može, uiti to jeste, svesti ua religiozuu. “Bošujačka kultura je, u skladu s tim, obuhvatuija i razuolikija od vjerske kulture Bošujaka, ali su ujih dvije u uerazdvojuoj vezi, ouako okreuute jedua prem a drugoj kako je poruka vjere okreuuta cjeliui čovječaustva. Zato, uuutar uacionalue kulture B ošujaka p ostoje sva potrebua sredstva da kultura islama bude promicaua u svojoj izvoruosti, ali po mjeri čovjeka Bosue.”*®’ Da se islam u duhovuoj i socijaluoj sferi ukorijeuio u bošujačkoj duhovuoj i društveuoj tradiciji “po mjeri čovjeka B osue”, pokazuje čiujeuica da su Bošujaci, od početka prihvatauja islama do dauas, ostali suuije, uglavuom hauefijskog mezheba.*®® O vitaluosti, životvoruosti i primjereuosti hauefijskig mezheba bošujačkoj stvaruosti, uajbolja je potvrda čiujeuica da su se oui, kao takvi muslimaui, održali preko 600 godiua u srcu krščauske Evrope. Bošujaci, s pravom i pouosom , mogu za sebe reči da su “uajbolji muslimaui” i ozbiljuo se suprotstaviti pokušajima da se ua bosauskohercegovačkom tlu “uakalemi” ueka druga iuterpretacija islama, drugačija obredua praksa, koja uije prim jereua bošujačkoj tradiciji, duhu i ukorijeujeuoj vjeri. Dauas se Bošujacima pokušavaju uametuuti različite iuterpretacije islama, kakve su irauska, saudijska, afgauistauska i druge. Posebuo štetau 395

396

397 398

H. Šabanovič, K njiževnost m u slim a n a B osn e i H ercegovine n a orijen taln im je z ic im a, Svjetlost Sarajevo, 1973. F. N am etak, P regled književnog stv a r a la š tv a bosan sk o h ercego vačk ih m u slim a n a n a tursk om je z ik u , El-Kalem, Sarajevo, 1989. “N a turskom jeziku su bosanskohercegovački m uslim ani stvarali lijepu književnost u pravom sm islu riječi. O d epskih p jesam a iz n ajranijeg vrem ena preko b o gate i razu đ en e lirike koja je najčešče okrenuta m ističnom prom išljan ju d o b ogate proze k oja je sadržavala kratku priču, p u top ise, kronike, ljeto pise i ep istolografske sp ise .” (F. N am etak, n aveden o djelo, str. 8.) R. M ahm utćehajić, Ž t f « str. 144. Čet iri p ozn ata m ezh eba kod sunijskih m u slim an a su hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski. O pširnije o m ezhebim a u islam u vidi: J u s u f Karadawi, O m ezhebim a, im a m im a i m u d žteh id im a, Takvim, 1996, 115 -1 3 9 .

125

Bošnjačka nacija

i, u suštini, antiislamski i antibošnjački jeste pokret abm edija.” ®Ovi pokušaji u suprotnosti su s islamskom tradicijom u Bošnjaka. “Velika je milost Allabova prem a ovom umetu (muslimanima) što im nije odredio stroge granice (ograničio na jedno mišljenje ili pravac), nego je ostavio prostora za različite stavove i razumijevanje. Jer, ono što odgovara jednoj sredini, ne odgovara drugoj, ono što odgovara jedn om vrem enu ne odgovara u drugom ."(istakao A. Đ.)®"" Bošnjaci-muslimani su s pravom ozlojeđeni na raznovrsne pokušaje nametanja “stranib” interpretacija islam a, izvan, u B osn i u korijenjenog, su n ijskog islam a banefijskog m ezbeba, jer to u bošnjačkom duhovnom i društvenom tkivu slabi čvrstinu jedinstva zajednice, kao jednog od bitnih uslova daljeg razvoja i opstanka Bošnjaka, kao naroda na ovim prostorima. Islamski uticaj na duhovno-kulturni život u Bosni i Hercegovini rezultirao je, kako smo vidjeli i pokazali, autentičnim bosanskim specifič­ nostima u kulturnim i umjetničkim izrazima. Ove kulturne sadržaje Muha­ med Hadžijahič naziva “bosanski islam”.®"' Smatramo to neadekvatnim izrazom, jer mnoštvo oblika nacionalnih i zemljopisnih kultura, nastalih pod uticajem islama, treba imenovati njihovim sadržajem. Zbog tih razloga ističemo da ne postoji “bosanski islam”, a sadržaji koji se ovim pojmom želi imenovati jesu “otisci islamske kulture u Bosni”. “Ta se kultura islama razlijevala u mnoštvo oblika koje slijede raznolikosti svijeta. Oni tako poprimaju, gledajući izvana, nacionalne, zemljopisne i povijesne zaseb­ nosti, ali uvijek zadržavajući Jednu-te-Istu Bit i sposobnost da se luče i prepoznaju u odnosu na sve oblike kulture koji su izvan njih.”®"’ Pogleda­ mo li suodnos nacionalnog biča Bošnjaka i njegove duhovnosti i kulture, u čijem živom jezgru teče i sveto predanje islama, vidjet čemo neraskidivu uslovljenost i povezanost, paradigmatički kazano, sličnu kretanju Zemlje oko Sunca. Bošnjačko nacionalno biče neprekidno se okreče “oko svoje o se”, oko svog živog jezgra - prepoznatljive islamske duhovnosti i kulture, mijenjajući epohe svoga razvoja kao što su “godišnja doba”, ali nikada bez svjetlosti sunca i vlastitog okretanja sebi. Bosna i Bošnjaci predstavljaju historijski tok razvoja, sa mnogo historijskih položaja i mijena, ali nikada izbačeni iz toka vlastitog identiteta.

399 400 401 402

126

Alhaj Ata Ullah K lialeem , O snovne i b itn e in fo rm a c ije o ah m ed ijan stv u , Varlag D er Islam, Frankfurt, 1996. J. Karadavvi, n aveden o djelo, str. 122. M. H adžijah ić, I s la m i m u slim a n i u B o sn i i H ercegovin i, El-Kalem , Sarajevo, 1991, str. 81. R. M ahm utćehajić, ŽzV« str. 144.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

II.6.

S te r e o tip i i p r e d r a s u d e u p re z e n tir a n ju b o šn ja č k e n a c ije

Nasuprot bošnjačkom kulturno-povijesnom krugu, oU'orenom za drugo i drugačije, čija je otvorenost jedn a od bitnib karakteristika nacionalnog biča i koja je izrasla iz dubovne nutrine koja ne osporava pravo svakoj bosanskoj pojedinačnosti na cjelinu i sbvatanja da cijela Bosna i Hercegovina pripada podjednako svakoj svojoj pojedinačnosti, stoje zatvoreni p ovijesn i krugovi, koji b o šn jačk o nacion aln o biče prezentiraju ili kao nebosansku kopiju, ili kao otkinutu sliku druga dva bosanska identiteta, ili ga u potpunosti negiraju. Bošnjaci su u ovim zatv o ren im d u b ov n im k ru go v im a, ili, b o lje reči, id e o lo g ija m a predstavljani, ako ne kao strani onda kao anabroni identitet, kao ostatak “turskog feudalizma”, kao poturice"” i pripadnici preživjele, odnosno lažne vjere,®"® Opravdano je postaviti pitanje gdje su uporišta stereotipim a i predrasudama®"* u prezentiranju bošnjačke nacije. Sve predm oderne sakralne predaje na različite načine izriču istinu o jedinstvu u razlikama. Sa m odernizm om dolazi do reduciranja sakralnih predanja®"®. Njih zam jenjuju m oderne ideologije. Jedn a od osnovnih takvih ideologija, utemeljena u nacionalno-političkoj misli Zapadne Evrope XIX i XX sto­ lječa, jeste ideologija nacija-države. Bošnjački otvoreni krug nije nijednoj bosanskoj pojedinačnosti osporavao pravo na cjelinu. Njemu pripada prva polovina ZAVNOBiH-ovske formule Bosne i Hercegovine “ni-ni-ni”, dok drugi dio te formule “i-i-i” pripada zatv'^orenim duhovno-civilizacijskim krugovima, koji su neprijateljski raspoloženi prem a duhovnoj, socijalnoj i političkoj strukturi bošn jačke nacije. “Program nacija-države nije uskladiv sa obrascem ’ni, ni, ni’, več ’i, i, i’ koji djeluje u okviru religijske 403

404

405

406

O prezentiranju B o šn jak a kao p oturica i o njihovoj n ep oželjn osti i potrehi zatiranja vidi U : P P N jegoš, G o rsk i vijenac, Nolit, B eograd , 1974. god , “Udri vraga, ne osta m u traga, udri poturice ne ostavi im nikog ni o d p oto m stv a,” (str. 162.) Kako su B ošn jaci u ogrom n oj većini, u p o gled u svoje duhovnosti, pripadnici islam a, to je islam, p rom atran iz perspektive evropocentristićnih ideologija, predstavljen kao ili lažna ili preživjela duhovnost. (O pširnije: F. Saltaga, Isla m u iskrivljen om o gled alu , SALFU, Sarajevo, 1998.) Predrasude predstavljaju “ohlik društvene an ti(sim )patije koja se očituje u p ogrešn oj i nesavitljivoj generalizaciji i pristrasn om vrednovanju p ripadn ik a drugih društvenih g ru p a a koja počiva na dinam ici gru p n o g uključivanja i iskjućivanja sa tendencijom ka regresiji u prim itivne oblike agresivnosti u slučaju p orasta m eđugrupnih napetosti. Ova tendencija ka regresiji je pravilo kod etničkih p re d ra su d a .” (R. Su p ek ,D ru štven e p re d ra su d e . Radnička štam pa, B eograd , 1973. str. 80.) “Sveto p red an je s m noštvom njegovih oblika zam jenjuju sekularn e ideologije, m edu njim a najznačajnije m jesto zauzim a ideologija nacija-države” . (R. M ahm utćehajić, B o sa n sk o p ita n je o svijetu, u T oleran cija i tra d ic ija , M eđunarodn i forum B osn a, Sarajevo, 2000, br. 9-10, str. 200.)

127

Bošnjačka nacija

općenitosti. Takva općenitost ne može preživjeti unutar redukcionrzma svojstvenog program u nacija-države.”®'” Ideologija nacija-države nije bosanski proizvod. “Nacija i nacionalna država su evropski patenti. Imaju svoju povijest. Evropsko ljudstvo sa njima izumilo je jedan od najopakijih i naopasnijih kultova. Izumilo je kult nacije i sakraliziranu dogmu naciona­ lne države, koja se epidemično širila cijelom planetom.”®"® Kako je islam određujuća matrica bošnjačkog identiteta, a Bosna i Hercegovina država u kojoj se u toku društveno-povijesnih procesa nacionalna pripadnost identificirala s vjerskom, to se bošnjački naciona­ lni specifikum ne m ože uklopiti u dom inantnu evropsku ideološku form ulu nacija-države. Kada se bošn jačka duhovno-kulturna dim enzija razum ijeva iz perspektive evropocen trističkog teorijsk o g m otrišta, o n d a se u njoj neizostavno p rep ozn aje islam ska dim enzija. I tu nastaje nerazum ijevanje i stereotipn o prezentiranje.®"® Raspravljajuči o nacionalnom fenomenu Bošnjaka krajem šezde­ setih godina prošlog stolječa, Jo co Marjanovič upravo ukazuje na jednost­ ranost teorijskog promišljanja o nacionalnom određenju Bošnjaka, te o predrasudi da su oni vjersko-feudalna, a ne nacionalna grupa.®'" Inter­ p retacije bošnjaštva, nastale upravo na teorijskim jednostranostim a, n isu u stan ju d a p re p o z n a ju se d im e n tiran u sim b io zu b o sa n sk e tradicije i islam a, koja za rezultat ima, ne sam o etno-konfesionalnu već, nacionalnu zajednicu Bošnjaka, i unutar koje je njezina islamsko-konfesionalna sadržajnost samo jedna od dimenzija njezine ukupne sad­ ržajnosti, nisu u stanju da pojm e bošnjačku sadržajnost koja obuhvata, pored islamske, i običajnu, tradicijsku, kulturnu, ekonomsku, društveno-hi­ storijsku, jezičku, etničku i teritorijalno-prostornu pripadnost zemlji Bosni. Po formuli nacija-države, nacionalna država uzdiže se do kulta svetosti, “njen suverenitet je jedan, bezuslovan, apsolutan, neograničen, nedjeljiv, neprenosiv, nepogrešiv, jedan i jedini i kao takav nešto sveto i 407 408 409

410

128

R. M ahm utćehajić, naveden o djelo, str. 193. E. Z godić, K ult su veren iteta, FEB, Sarajevo, 1997, s tr 255. “Evropski duh je p rem a islam u im ao vanjski pristup i o islam u gov orio sa vanjske stra n e g le d išta . U in te rp re ta c iji islam a, z a p a d n i p o jm o v i nikli u k ršć a n sk o m k on tek stu u k ojem on im a sasvim različitu k o n o tac iju , nisu m o gli ob u h vatiti p ojm o vn u i povijesnu strukturu B ožije Objave. Islam je kroz poziciju Z apad a više izučav an kao filo zo fija i h isto rija a m an je k ao živuća d u h o v n o st.” (F. Saltaga, n aveden o djelo, str. 57.) “Plaćao je du g jednoj teoriji i p re d ra su d i (istakao A. Đ .) u suštini građanskoj o tom e kako će se m uslim ani (B ošn jaci op . A. Đ.) u nacionalnom sm islu em ancipovati bilo k ao Srbi b ilo k ao H ravti. Pr\'0 se sm a tra lo d a su M u slim an i v je rsk o -fe u d aln a gru p acija, potom d a su etnička gn jp acija, pa od n edavno d a su n a ro d .(...) M oja teza ili m oje shvatanje je d a su m uslim ani kod nas u B osn i i H ercegovini u p rocesu k on stituisanja i da se konstituišu ne, kako to neki ističu, kao etnička ili n arodn osn a individualnost, n ego n acionalna individualnost.” (loco M arjanovič, O djek, Sarajevo, XXI, br. 4, 15. II 1968.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

uzvišeno.”®" Primijenimo li ovu formulu na prostor Bosne i Hercegovine, na njenu državu i na bosansko društvo, odmab uočavamo da se nijedan o d o vib sa d rž a ja ne m o že izraziti na n ačin kako se to čin i u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu. Zato, odgovarajući na pitanje čija je Bosna, Omer Ibrahimagič konstatuje, “sa današnje vremenske i političke tačke gledišta definicija da zemlja Bosna ’nije ni srp sk a ni hrvatska ni m uslim anska, n ego i srpska i m uslim anska i hrvatska’ nije bila tačna. Naime, ako su ostale federalne jedinice bile definirane po nacionalnom kriteriju i predstavljale su nacionalne države, B osna i Hercegovina je svoju državnost obnavljala ne po nacionalnom, več po historijsko-kulturnoj zasebnosti i političko-teritorijalnom kriteriju i njen narod je bio 'bosan ski n aro d ’, sa svoje tri etno-kulturne zajednice. Prema tome, zemlja Bosna i Hercegovina mogla je pripadati samo Bosancima i Hercegovcima iz sve tri etno-kulturne zajednice kao i onim a koji ne pripadaju tim zajednicama, a jesu Bosanci i Hercegovci koji u njoj žive, a ne sam o M uslim anim a, Srbim a i H rvatim a.(...) Deviza da je Zemlja Bosna ’i srpska i hrvatska i muslimanska’ večina srpskog i hrvatskog naroda, predvođenih svojim nacionalističkim vođama, protumačili su to tako da je Bosna Zemlja i Srba iz Srbije i Hrvata iz Hrvatske, pa nije čudo što su bile često prisutne parole usred Bosne i Hercegovine na kojima je pisalo: ’Ovo je Srbija’ ili ’Ovo je Hrvatska’.®” ” Za teoriju nacija-države suverenitet nacije je jed an i jedini. U b o san sk o h erceg o v ačk o j državi, o d n o sn o društvu su v eren itet nije jedan , n ego pod jedn ak o p rip ad a svim bosanskim nacionalnim p o je d i­ n ačnostim a. Suverenitet u Bosni i Hercegovini nije ni bezuslovan na zapadnoevropski način, jer je jedino izreciv po formuli “ni-ni-ni”, a ne po formuli nacija-države i uslovljen je istim suverenim pravom drugog i drugačijeg. Svaki pojedinačni bosanski nacionalni identitet jeste apso­ lutan, ali nije neograničen i nedjeljiv. Svaki bosan ski identitet ograničen je istim pravom d ru gog identiteta i u pu ćen jedan na d ru gog kao na vlastito određen je. Kada se formula nacija-države, kao rezultat povijesnog kulturnog i političkog razvoja država i nacija zapadne Evrope, primijeni na autohtoni drušn^eno-povijesni sadržaj Bosne i Hercegovine, gdje se nacionalna pripadnost poklapa sa vjerskom pripadnošču, neminovno dolazi do stereotipnih interpretacija. Neosporno je da je diferenciranje bošnjačke nacionalne posebnosti prvobitno započelo kao diferenciranje m uslim anske vjerske zajednice, u odnosu na katoličku i pravoslavnu zajednicu u B osn i i H ercegovini. I u p rav o isla m sk a k o m p o n e n ta b o šn ja č k o g n acio n aln o g bića, p ro m atran a iz ev ro p o cen trističk o g 411 412

E. Z godić, n aveden o d jelo , str. 257. O. Ibrahim agić, Srpsko o sp o ra v a n je B o sn e i B o šn ja k a , M agistrat, Sarajevo 2001, 47 i 48.

129

Bošnjačka nacija

teorijskog motrišta,®'* čini da se bošnjački nacionalni identitet razum i­ jeva kao “tuđi”, “strani”, “d ru gi”, kao nešto što je sasvim drugog pola, nešto što je iw an “n as” . Različitost, kako se bošnjačka nacija promatra iz pozicije teorije nacija-države, k o n kretiziran a u političkim id eo lo g ijam a srp sk o g i hrvatskog nacionalizma, razumijeva se, ako ne kao zlo, onda kao inferiorna i abnorm alna pojava. T ipičan prim jer stere o tip n o g p red stav ljan ja bošnjačke nacije jeste srpska nacionalistička ideologija, ukorijenjena u duhovno-kulturnim tem eljim a pravoslavne, o d n o sn o svetosavske ili srboslavske duhovnosti, koju najeksplicitnije interpretira Njegoš®*® u Gorskom vijencu. U tom spjevu N jegoš B ošn jak e in terpretira kao “poturice”, zbog toga što su primili islam i zbog toga što na drugačiji način, različit od pravoslavnog, izriču svoju religijsku sadržinu. Ključna misao Njegoševe interpretacije “poturica” (domaćih muslimana po vjeri, Bošnjaka po etničkom opredjeljenju) jeste da ih prikaže i odredi kao pripadnike tuđe religije i kulture i da kaže da oni kao takvi nemaju mjesto na ovim prostorima. Zato, on i poziva na njihovo istrebljenje, umjesto na zajedničko življenje: Udri za krst, za obraz junački (...) Da krstimo vodom ili krvlju! Trijebimo gubu iz torineB^’’

U svom zahtjevu uspostavljanja države Crne Gore, po formuli nacija-država, a po uzoru na države Zapadne Evrope, Njegoš ne ostavlja ni minimalne preduslove za drugo i drugačije.®*® 413

414

415 416

“Kad vrši in terpretaciju K u r’an a i islam a, su vrem en a, z a p a d n a m isao p olazi o d svojih korijena srednjovjekovne kršćanske do gm e o islam u, do gm e koja je postala oficijelnom p olitikom i koja se infiltrirala u svjetovno nacionalističko ruho. O dn os pro sv jetiteljstv a p re m a islam u , iako o sp o ra v a religiju u o p ć e , u te m e ljen a je na srednjovjekovnoj k ršćanskoj d o gm i.” (F. Saltaga, n aved en o djelo, str. 53 i 54.) Radivoj Rade Petrović, crn o g o rsk i vlad ar Petar II i p je sn ik N jego š (1 8 13-1851), svojim književnim i političkim rad om je d a n je o d u tem eljivača srp sk e n acion a­ lističke ideologije. N jegoš, G orski vijenac, str. 14. “Za dvostru kost ni m islit ne treha! No, prim ajte vjeru p rađedovsku. (...)

N o lom ite m unar i džam iju, p a badn jake srp sk e nalagajte (...)

Ne slaže se Bajram sa Božićem je l’ ovako, b raćo C rnogorci? svi iz glasa tako već n ikako!” (N jegoš, n aveden o djelo, str. 62.)

130

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

Naprotiv, Bošnjaci kao pripadnici drugačijeg religijskog predanja predstavljaju se kao “tuđi”, iako to nisu; predstavljaju se kao ljudi protureligije iako su ljudi samo drugačijeg ispovijedanja jedne te iste svetosti, sa karakteristikama kulturne i moralne superiornosti.®” Nasuprot ovakvoj ideološkoj isključivosti i netrpeljivosti drugog, u ovom slučaju bošnjačkog na nacionalnom nivou, a islam skog na dubovno-idejnom, i u samom Gorskom vijencu u dosadašnjim interpretacijama neprimiječeno, iz usta Bošnjaka Mustaj-kadije i Kavaz-baše “Ferat Začira” izriče se čuđenje na ponuđeno jednoumlje i iskazuje mogučnost istovremenog življenja dvije vjere i dva naroda na jednom prostoru i u jedinstvenoj političkoj orga­ nizaciji društva.®'® Njegoš nije usamljen u prezentiranju predrasuda i stereotipa pre­ ma Bošnjacima. Postoji čitava plejada srpskib, crnogorskih i hrvatskih hi­ storičara, etnologa, etnografa, lingvista, književnika, političkih i crkveno-religijskih mislilaca, koji do kraja pojednostavljeno, evropocentristički ste­ reotipno, prikazuju Bošnjake, bosansko društvo i državu Bosnu i Hercego­ vinu. Tu, prije svega, mislimo na Jovana Cvijiča, Milana Preloga, Vuka Stefanoviča Karadžiča, Vasu Pelagiča, Ivu Andriča, Jovana Dučiča, Petra Kočiča, Stevana Moljeviča, Ivana Mažuraniča, Ivana Franu Jukiča, patrijarha srpskog Gavrila, episkopa žičkog Vasilija i druge. Skoro u isto vrijeme kada i Njegoš, istina nekoliko godina kasnije, Ivan Frano Jukič, bosanski katolik-franjevac, pod pseudonim om Slavoljub Bošnjak, u svom “Zem ljoopisu Bosne”, govoreči o bosanskom stanov­ ništvu toga doba (polovina 19. stolječa), o Bošnjacima, nazivajući ih Turcima i Muhamedovcima, iznosi sve same neistine i predrasude,®'® čak 417

“N e kršću se g o re u sm rdiše (...)

o d ž a riče na ravnom Cetinju (...)

418

sve je p o šlo davoljijem tragom ; z au d ara zem lja M u ham edom .” (N jegoš, n aveden o djelo, str. 39. i 49 ) “Šta zhorite, jeste li pri sehi? (str. 62.) ( ...)

419

Iako je zem lja p ou zan a dvije vjere, m o gu se složiti, ko u sah an što se čorhe slažu. Mi živim o kao d o sa d hratski, p a Ijuhavi više ne trehaju.” (N jegoš, naveden o djelo, str. 68.) “B o san sk i stanovnici jesu podijeljen ji u glavna dva zakona: hriščanski i turski iliti m u h am edan ski, i n ešto m alo ćifutski. H rišćani se dijele u dvije sljedhe: sljedbenike z ap ad n e i istočne crkve; prvi se o n aroda kršćani, a drugi riščani zovu (...) Turci,.., ov o su n asljed n ici lažljivog p ro ro k a M u h am eda, zato se M u h am edovci pravije zo\Tj. Ovi su postali u B osn i o d zločestih hrišćana koji, svoje g o sp o d stv o nezanjuću d ru gačije uzdržati, p oturčiše se .” (Ivan Frano Juk ić, PMtop/«' i istorijsko -etn ografsk i rad o v i, Svjetlost, Sarajevo, 1953®“ , 342 i 343)

131

Bošnjačka nacija

krajnje uvredljivo naziva Poslanika Muhammeda, a.s., što za cilj ima da religiju Bošnjaka prikaže antireligijom. Najupečadjiviji primjer fetišiziranja i sataniziranja Bosne i Bošnjaka nalazim o u djelu Ive Andrica.®’ " Andrićevo produciranje predrasuda i stereotipija prem a Bošnjacim a i Bosni, utoliko je pogubnije što on c je lo k u p n u b o šn jačk u k u ltu ru , izgrađ en u p o d u ticajem islam a i orijentalne civilizacije, ali autentično bosansku, a ne nikako orijentalnu, “izgon i” iz Bosne. On Bošnjake, kao jedan od društveno-povijesnib identiteta bosanskog “jedinstva različja”, naziva “našim Turcima”, okrečuči protiv njib cjelokupno negativno sječanje, formirano u narodu Bosne, tokom osmanske vladavine. Andrič u svojoj doktorskoj disertaciji “Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine”®’®supstancijalnu bosansku multilateralnost, odnosno susret islama i kršćanstva, označava sintagm om “prisilna sim bioza”®” i “zajedničko življenje na silu ”.®’ * Posebno je pogubna, stereotipna i netačna Andričeva teza da se duhovni život Bošnjaka “skamenio u oblicima tuđe religije i nepoznatog jezika”.®’® Očito da ovdje Andrič kršćanstvo poim a kao domaću, a islam kao tuđu religiju, mada je i manje obrazovanim ljudima poznato da su i kršćanstvo i islam, po svom teritorijalnom porijeklu sa Srednjeg istoka, te da su na prostore Bosne i Hercegovine “došli” u povoljnim historijskim trenucima, odom ačujuči se u njoj, te u simbiozi sa bosanskom tradicijom, svako na svoj način, uticali na dinam ičan razvoj autohtonih bosanskih etnokonfesionalnih, kulturnih i nacionalnih identiteta, koji milenijski tvore bosansko “jedinstvo različja”. Jedn u od autentičnih bošnjačkih kulturno-književnih vrijednosti alhamijado književnost, Andrič kvalificira kao “hibridno pesništvo”.®’* An­ drič kao da time želi reči da je hibridan cjelokupan susret Bosne sa orijen­ talnom kulturom i islamom. Možda to najbolje potvrđuje sljedeći Andričev stav: “Književna djelatnost pisaca muslimana (Bošnjaka, op. A. Đ.) na turskom jeziku - i onda kad nije bila beznačajna i kada je svakako zasluživala pažnju - ne može biti predmet našeg rada, jer su oni po jeziku i po duhu pripadali sferi druge kulture”.®’®U istom duhu predstavljena je Bosna, odnosno društveni, kulturni i duhovni život Bošnjaka, u “Travničkoj hronici”. 420

421

422 423 424 425 426

132

O pširn ije o Andrićevom o d n o su p rem a B o šn jacim a i B osn i, vidi u: -A n d rič i B o šn jaci, BZK P reporod , Tuzla, 2000. - Sveske; Z a d u ž b in a Ive A ndriča, god . I, B eograd , 1982. Ivo A ndrič, R a z v o j d u h o v n o g ž iv o t a u B o sn i p o d u tic a je m tu rsk e v la d a v in e , Kocka, B an ja Luka, 1995. god . D oktorsku tezu Andrič je o d b ran io na Univerzitetu u G racu 1924. Sveske; Z a d u ž b in a Ive A ndriča, str 255. I. Andrič, R azv o j d u h o vn o g ž iv o ta u B o sn i p o d u ticaje m turske v lad av in e, str. 118. I. Andrič, navedeno djelo, str. 117. Sveske; Z a d u ž b in a Ive A ndriča, str. 189 I. Andrič, n aveden o djelo, str. 117.

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

“Prokletoj avliji” i u romanu “Na Drini ćuprija”. Andrić je svojim ukupnim djelom, zasigurno, značajno doprinio izrastanju i učvršćivanju, još uvijek vladajučih, stereotipa i predrasuda o Bošnjacima. Pogledam o li stan je B ošn jaka u B osn i u p erio d u osm an ske vladavine izvan evropocentrističkih motrišta i vladajučih stereotipija i predrasuda, vidimo da su oni u tom periodu producirali izuzetne kulturne vrijednosti. Stvaralaštvo Bošnjaka osmanskog doba, koji pored toga što pišu na maternjem bosanskom jeziku pišu i na arapskom , turskom i p erzijskom , p ok azu je najviše stan dard e kulturne p ro d u k cije toga vremena. To najbolje potvrđuju djela iz filozofije, misticizma, lingvistike, etike, prava, historiografije, putopisa, politike, ljetopisa, lijepe književnosti i drugih oblasti duhovno-kulturnog stvaralaštva. Ako Njegoša možemo smatrati duhovno-kulturnim utemeljiteljem srpskocrn ogorsk og program a nacija-države, onda Ilija G arašanin sa svojim “Načertanijem ”®” predstavlja političkog utem eljitelja tog p ro ­ grama, koji se do danas etapno provodio, sa ciljem ostvarivanja projekta “velike Srbije”, očišćene od nesrpskih identiteta. Moljevičeva “Homogena Srbija”,®’ ®četnički pokret Draže Mihajloviča u Drugom svjetskom ratu, pa sve do najnovije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. god. Srbije i Crne Gore, jesu rezultati primjene političke ideologije nacija-dr­ žave, u kojoj su Bošnjaci kao nacija ili negirani ili političkim i kvazi-znanstvenim m an ipulacijam a ob asip an i stereotipim a i pred rasu dam a. Bošnjački nacionalni identitet stajao je na putu realizacije velikodržavnih projekata na prostoru Bosne i Hercegovine, i velikosrpskim i velikohrvatskim nacionalističkim ideologijama, utemeljenim u ideologiji nacijadržave. Zato su protagonisti i jedne i druge velikodržavne ideologije stereotipnim prikazivanjem, prije svega, duhovno-kulturnog naslijeđa, osporavali Bošnjacima pravo na bošnjaštvo. “Ni jednima ni drugima nije bio interes da se muslimani vrate svome bošnjaštvu, jer im je samo ono davalo pravo na zemlju Bosnu i političko organiziranje Bosne kao neza­ visne države.”®’® Srpski i hrvatski programi nacija-države nisu se mogli realizirati bez praktičnog idejnog, kulturnog i političkog djelovanja prem a b o ­ šnjačkoj naciji. Sirenje tih ideologija u složenom prostoru bosanskog 427

428

429

D ragoslav Stranjaković,/Mgos/ot>ewsfet n a c io n a liz m i i d rž a v n i p r o g r a m K raljev in e Srb ije iz 1844. god in e, “N ačertanije” Ilije G arašanina (u: F, Saltaga, B o sn a i B o šn ja ci u srp sk o j n a c io n a ln o j ideologiji, SALFU, Sarajevo, 1997, 295-324). Stevan M oljevič, b anjolučki advokat, form ulisao je i izgradio p rojekat velike Srbije kao n acionalni p ro gram 30. ju n a I 9 4 I . god in e u d o ku m en tu “H o m o gen a Srbija” . (Z b o r n ik N O R -a, to m XIV, k n jig a I. D o k u m e n ti č e t n ič k o g p o k r e t a D r a ž e M ih ajlo viča, 1941-1942, B eograd , I 9 8 I , broj I.) O. Ibrahim agič, B o sn a i B o šn ja c i - d r ž a v a i n a r o d koji su tre b a li n estati, Svjetlost, Sarajevo, 1995, str. 158.

133

Bošnjačka nacija

društva i bosanskohercegovačke države stvaralo je prividnu sliku nemogučnosti opstanka bosanskog jedinstva u razlikama. To se postizalo kriptoiziran jem i izgrađivan jem “m u slim an sko g ste re o tip a ”,®*" putem ogovaran ja, izn ošen jem neutem eljen ih p red rasu d a, izbjegavanjem društvenog komuniciranja (poznati metod sabijanja Bošnjaka u enklave), tipičnih primjera getoizacije, diskriminacije (primjeri tjeranja bošnjačke inteligencije na teške i ponižavajuće manuelne poslove), fizičkih napada i istrebljenja (mnogobrojni primjeri etničkog čiščenja). “Osim poznatih genocida, nije prestajala anatema, osporavanje imena, jezika, nacije, kulture, a istovremeno traje besramna otimačina i krađa njihovih (bošnjačkih, o.p. A. Đ.) najvećih kulturnih i umjetničkih vrijednosti. Balade 'H asanaginica’ i ’Omer i M erima’ iskazuju se kao srpske.”®*' U etiketiranju Bošnjaka raznobojnom lepezom negativnosti najsv­ ježiji primjer čine srpski orijentalisti Aleksandar Popovič, Darko Tanaskovič. Nada Todorov, Miroljub Jeftič i Mile Nedeljkovič.®*’ Oni, u službi realizacije srpskog program a nacija-države, Bošnjake predstavljaju kao ostatke prošlosti, nosioce nasilja, izdajice srpstva, a sve sa ciljem bošnja­ čkog izoliranja, oduzimanja prava na organizaciju života i konačno istre­ bljenje. “Ključna nit orijentalističke kampanje usredsređena je na ideju da muslimani pripadaju jednoj egzotičnoj i tuđoj religiji i kulturi, te da tako slijedi zaključak - oni nikada ne bi mogli imati mjesto u Evropi! Prema tome, muslimani, navodno, imaju donekle manje legitimnosti da žive u Bosni i Hercegovini nego Srbi, uprkos činjenici da su muslimani, zapravo oni koji su tu domače stanovništvo, dok su Srbi ti koji su pridošlice.”®** U sataniziranju Bošnjaka, njihovom prikazivanju nosiocima nasilja i destrukcije u vidu islamskog fundamentalizma,®*® srpski orijentalisti idu tako daleko da islamski fundamentalizam dijele na vjerski i laički. Oni to čine iz razloga da bi stereotipno prikazali i onaj dio bošnjačke inteligencije, koja, uvažavajuči znanstvenu metodologiju, relevantno interpretira istinu 430

431 432 433 434

134

“Stvorili je d a n tip tričavog islam a i m u slim ansk i ste re o tip koji se d a oblikovati tako d a bi m uslim an e izoliralo i n ap alo .” (N. Cigar, U loga srpskih o r ije n ta lista u o p ra v d a n ju g e n o c id a n a d M u slim a n im a B a lk a n a , Institut za istraživanje zločina p ro tiv čo v je čn o sti i m e đ u n a ro d n o g p rava, S araje v o , B o sa n sk i kulturn i centar, Sarajevo, 2000, str. 25.) A. Tanović, B o šn jaštv o i m u ltik ultu raln ost, u: B o sa n sk i duh, Sarajevo, 1999, str. 72. O pširnije, N. Cigar, n aveden o djelo. N. Cigar, n aved en o djelo, str. 27. “Pojm ovim a za p a d n o g povijesno-kulturnog kruga ne m ože se interpretirati islam. Prim jera radi, p o ja m 'fu n d am en talizam ’ u za p a d n o j op ciji n jegove p rim jen e na široku lepezu islam sk og svijeta i tokove islam ske m isli vrlo je n eod ređ en i varljiv. On je uzet iz k rščan skog k on teksta u kojem ima vrlo različitu kon otaciju,” (F. Saltaga, Isla m u isk rivljen om ogled alu , str. 58.)

Osobenosti profiliranja bošnjačke nacije

o Bošnjacima i Bosni svjetskoj političkoj, znanstvenoj i kulturnoj javnosti. Jo š 1989. god. Miroljub Jeftič ističe: “Najopasniji vid islamskog fundame­ ntalizma (...) laički, zato što je njegova suština skrivena pa se on veoma lako uspijeva probiti na društvenu scenu.”®** Osporavanje Bošnjaka, iznošenjem neutemeljenib predrasuda,®*® osporavanje njihovog imena i preslikavanje na njih arhaičnih i preživjelih negativnih slika prošlosti,"” imaju za cilj slabljenje bosanskog jedinstva u razlikama, a izvorište im je u primjeni moderne ideologije nacija-države. Svoje udare “progonitelji Bosne iz Bosne”,®*® kako slikovito kaže Ju su f Žiga, raspravljajuči o razlozima fetišiziranja multikulturalnosti Bosne, fokusiraju na autonomne osobenosti bosanskog društva i bosanskoherce­ govačke države, na koju se ne mogu jednostavno prenijeti strani modeli političkog i društvenog organiziranja,®*® več modeli izrasli iz autonomne strukture bosanskohercegovačkog društva, po mjeri čovjeka Bosne.

435 436

437

438 439

M. Jeftić , Z a što N ija z D u r a k o v ić n e v id i isla m sk i fu n d a m e n ta liz a m , Intervju, 8. n ovem bar 1989, str. 52. “K ad se b olje u p o zn a život naših m uslim ana i tem eljnije p ro u če izvjesne njihove karakterne o so b in e, na prvi m ah p a d a nam u oči činjenica d a on i ne vole d a m isle. D uh im je nekako n epokretan, inertan. M oglo b i se reči d a su n eprijatelji svega novog, konzervativnog do krajnosti. O traženju nečega novog s njihove stran e ne m ože biti ni govora; tek tu su nepokretni, inertni. Shvataju, u velikoj večini, teško i skrajnjim n ap orom . S te strane posm atran i, naši m uslim ani čine dan as u B osn i je d n u za se b n u cjelin u, n ep ristu p ačn u , ili vrlo m alo p ristu p ačn u u ticajim a.” (C. M i t r i n o v i č , m u slim an i, B eograd , 1926. god ., navedeno prem a: F. S altaga,B osw « i B o šn ja c i u srp sk o j n a c io n a ln o j ideologiji, SALFU, 1997, str. 247.) “Sve sv o je n eg a tiv n o iz su sje d stv a n ab aciv an o je M u slim an im a (B o šn ja c im a ). P redrasu de su veom a duboke. To nepriznavanje du blje je o d politike etn ocentrizm a i glavni je p rob lem za u tem eljen je m ultikulturalnosti kao jedn akopravn osti kultura i n acija.” (A. Tanović, navedeno djelo, str. 72.) J. Žiga, T rad icija B o sn e k oju su izd ali, VKBI, 2001, str. 14. P ro b lem atiziraju ći p o sta n a k B o sa n sk e države. N ada Klajič, s p ravom , p red laž e “p o se b n u pažn ju i to ne sam o zato što je on a, izgleda, m edu svojim su sjed im a najstarija, n ego i zato što se hrv«atska ili srpska 'form u la’ nikako nije dala prim ijeniti na B o sn u ” (N. Klajič, Sred n jovjek ovn a B o sn a, EMINEX, Zagreb, 1994, str. 5.)

135

niDio KONTROVERZE OKO NACIONALNOG IMENA

...

= r '.

'4es»r

-r -..

VV

šta je Bošnjak? Jedna mala grana velikoga stabla Slavijana ( . .. )

Šta je Bošnjak? Jedan narod mali, koji med dva svijeta stajaše (Sajvet-beg Bašagić)

Kontroverze oko nacionalnog imena

III.l. Raspetost između muslimanstva, neopredijeljenosti, jugoslavenstva i bošnjaštva Je d n a od specifičnosti složenog društveno-historijskog razvoja bošnjačke nacije jeste i probiem imenovanja bošnjačkog nacionainog sadržaja. Ovaj probiem rezuitat je, kako sam og p rocesa izrastanja i konstituiranja bošnjačke nacije, tako i jednostranog tumačenja etničkog razvoja u Bosni i Hercegovini sa pozicija teorije nacija-države. Kada je riječ o razvoju bošnjačke nacije, neophodno je istači da se on u određenim historijskim periodima odvijao pod jakim uticajem spoijnih činiiaca. Na etnički, društveni, kuimrni, poiitički i duhovni razvoj bošnjačke nacije često su djeiovaie raziičite povijesne tendencije. Razvoj imenovanja bošnjačke nacije bio je iziožen raznim nesagiasnostima i kontroverzama. Taj proces nije moguče razumjeti bez razumijevanja svake njegove povijesne faze, u duhu vrem ena u kome se izražavao kao društveno-povijesna nužnost viastite egzistencije. Kako se nacionalni razvoj ne svodi sam o na etničku identifikaciju, več se, prije svega, izražava kao totalitet društvenih, historijskih, etničkih, kulturnih, političkih i duhovnih odnosa, tako se i p ro c e s razvoja b ošn jačke nacije u p ov ijesn om h odu , u p ojed in im h istorijskim p erio d im a, im enovao onim im enom koje je u datom društvenom trenutku, ne najadekvatnije, več društveno i povijesno najnužnije iskazivalo zasebnost bošnjačkog društvenog, kao nacionalnog biča. Ono što predstavlja živi tok povijesti, odnosno kontinuitet društvenog toka, jesu konkretna društva, odnosno narodi i nacije, sa svojim društveno-historijskim, kulturnim i duhovnim sadržajima, a ne forme u kojima se oni pojavljuju. Kontroverze nacionalnog imenovanja bošnjačke nacije rezultat su historijskog,®®" ali i ukupnog društvenog i razvojnog puta bošnjaštva kao društvene i kulturno-duhovne sadržine, te spoljnih uslovljavanja, pritisaka, nerazum ijevanja i blokada.®®* Iz tih razloga, razumijevanje 440

441

O historijskim aspektim a razvoja b ošn jačke nacije više vidi u: E. Redžić, Isto rijsk ip o g ie d i n a vjerske i n a c io n a in e o d n o se u B o sn i i H ercegovini, ANU BiH, Sarajevo, 1993, A. S u ć e sk a , Is to r ijs k e o sn o v e n a c io n a in e p o s e b n o s t i b o sa n sk o -h e rce g o v ač k ih M u siim a n a , JIĆ , B eograd , br. 4, 1969, A. H u m o , I s t o r i js k i i a k t u e in i a s p e k t i n a c i o n a i n o g p o i o ž a j a M u s iim a n a , Pregled, Sarajevo, LX/1970, 447-455. “ K ao k o le k tiv ite t, m u slim a n sk i e tn ik u m u p o g le d u a u te n tič n o g iz ra ž a v an ja n acio n aln o g identiteta nalazio se u svojevrsnoj političkoj blokadi, čije je uklanjanje nezam islivo b ez m asovn og političkog o tp o ra i p ok reta.” (E. Redžič, Sto g o d in a m u siim a n sk e poiitik e, str, 77.)

139

Bošnjačka nacija

kontroverzi nacionalnog imenovanja valja shvatiti kao jednu od sadržajnih i povijesnih dimenzija sam og nacionalnog bitka bošnjačke nacije. Već smo istakli da je zajedničko ime stanovništva srednjovjekovnog bosanskog društva, u njegovoj etničkoj identifikaciji, bilo Bošnjani, u jednini Bošnjanin. Bez obzira na to zajedničko ime, oni su i tada bili diferencirani u tri konfesionalne zajednice, što je predstavljalo realnu dru­ štvenu, kulturnu i duhovnu podlogu za dublje konfesionalno i etničko raslo­ javanje u daljem toku razvoja. B osan sko ime Bošnjanin ili Bošnjak®®’ izražava niz konkretnih povijesno-društvenih sadržaja, a, prije svega bošn jačko etničko porijeklo,®®* u srednjovjekovnom sm islu, postojan je bosan sk e države,®®® kao političkog izraza,®®* bošnjačko narodno biče, bosan ski jezik, dom ače bosansko pism o i, na tim osnovam a izraslu, bošnjačku tradiciju, izraženu u ukupnosti bosanske kulture. Taj konkretni bošnjački sadržaj izražavao se i u titulam a bosanskih vladara,®®® izvornoj bosanskoj duhovnosti, iskazanoj u Crkvi bosanskoj i njezinoj autentičnoj crkvenoj organizaciji,®®’ te u pripadnosti tlu, zem lji bosanskoj.®®® Ističemo sve ove sadržaje da bismo pokazali društvenu, povijesnu, kulturnu i duhovnu utemeljenost bošnjaštva u složenoj i autohtonoj strukturi srednjovjekovnog bosanskog društva. Bošnjaštvo je, dakle, sam onikli i autentični izraz zem lje Bosne, bosan sk og društva, srednjovjekovnog bo san sk og naroda, bosanske državnosti, bosanske kulture, bosanske tradicije, bosanske duhovnosti i ukupne bosanske povijesti. Neophodno je napomenuti da je ime Bošnjanin, za pojedinca pri­ padnika srednjovjekovnog bosanskog društva, i Bošnjani kolektivno, odnosno zajedničko ime za srednjovjekovni bosanski narod, bilo opće ime za cjelokupno bosansko stanovništvo, neovisno od pripadnosti bilo kom sa­ kralnom predanju. Jedan od ključnih povijesnih momenata bošnjačkog identificiranja dešava se susretom srednjovjekovne bosanske duhovnosti i islama, odnosno, na društvenoj ravni, uspostavom osmanskog državnog u ređen ja na tem eljim a bosan skog srednjovjekovnog društva. U tom povijesnom susretu dolazi do daljeg raslojavanja bosanskog društva, ne samo 442

443 444 445 446 447 448

140

“B o san sk o ime: B ošn janin ili Bošnjak. To se im e, koliko je d o sad a pozn ato, prvi p u t sp om in je u carskoj tituli M anojla K om nena o d go d in e 1166. ( ...) O d svoje prve p o ja v e , p a sve d o k u d ru go j p olo v ici 19. sto ljeća n isu p reo v la d a le n acio n aln e id eologije ovo je ime stajalo jedn ako pravn o p ojm u Srbin ili H rvat.” (M. H adžijahić, O d tra d ic ije d o identiteta, str. 16.) “Petar, isti je O hm učevića, p o starin i B o šn ja n in ," (M. D izdar, A n to lo g ija sta rih b o san sk ih tekstova, ALEF, Sarajevo, 1997, str. 286.) “i vsoj zem lji kraljevstva b o sa n sk o g a .” (M. Dizdar, n aveden o djelo, str. 125.) “i kad bi se sta n a k na Milah vse zem lje B o sn e," (M. Dizdar, n aveden o djelo, str. 80.) “Sije leži Stjep an b a n b o sa n sk i," (M. Dizdar, naveden o djelo, str. 52.) “I stim i ga s vsim p rid asm o g o sp o d in u did u, i njegovim strojn ikom i v so j crkvi bo san sk o j, u njih ruke u njih’ ob aro van ije.” (M. Dizdar, naveden o djelo, str. 162.) “Sv o b o d n o ga g o sp o d in a vse zem lje b o s ’n sk e," (M. Dizdar, n aveden o djelo, str. 67.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

na socijalno-ekonomskoj osnovi, već i na konfesionalnoj, što za posljedicu ima uobličavanje dem ografske osnove bošn jačkog društvenog bića. Susretanjem islama, odnosno, orijentalno-islamske civilizacije i kulture, i vjere bosanske, odnosno, preovlađujuće duhovnosti srednjovjekovnog bosanskog društva, bošnjaštvo, kao narodnosna oznaka i ime, poprima nove sadržaje i dolazi u situaciju da se mora dvostruko određivati, što nije bio slučaj prije uspostave Osmanske države na prostorima srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva. Ta dvostrukost se ogleda u tome što su se kao pripadnici islamske vjere, kulture i tradicije, koju su dobrovoljno prihvatili, prema svojim sunarodnicima Bosancima drugih sakralnih predanja, iskazivali kao vjerska posebnost, ali su istovremeno prema Osmanlijama, sa kojima su bili istovjemici, iskazivali vlastitu posebnost u etničkom smislu. Zajednička karakteristika i srednjovjekovnog bosanskog društva i društva Bosne, bosanskog pašaluka, u okviru Osmanske države jeste multikonfesionalnost.®®® Kao što su “bosanski krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni neprestano isticali svoju posebnost, isto tako Bošnjaci Bosne i Hercegovine ističu svoju poseb­ nost u Osmanskoj državi. Ta posebnost je bila prisutna kao društvena stvar­ nost, neupitna i nepobitna, samo su načini njezinog izražavanja i imenovanja često određivani društvenim uslovima u kojima se ona izražavala, ali i adre­ sama prema kojima se željela istači. Zbog toga je često dolazilo do neade­ kvatnog naziva kojim se izražavao taj identitet. Zato se i moglo desiti da su taj isti bošnjački identitet Bosanci katoličke i pravoslavne vjere imenovali Turcima, zbog pripadnosti islamu, dok su ga Osmanlije doživljavali i imenovali bošnjačkim,®*" zbog etničkog porijekla. I sami stanovnici bosanskog pašaluka, “muslimani slavenskog porijekla,” sebe su prema Osmanlijama nazivali Bošnja­ cima, a prema inovjernim Bosancima ostali su Turci, podrazumijevajući pod tim imenom vjerski, a ne etnički sadržaj. “U samom bosanskom pašaluku, koji je u nekim razdobljima osmanske vladavine, pored današnje Bosne i Hercegovine i Sandžaka, obuhvatao i druge okolne teritorije, muslimani slavenskog porijekla i jezika i stariničkog pisma nastavljali su tradiciju državnosti srednjovjekovne Bosne pa su sebe u domovinsko-etničkom, 449

450

“Poznato je d a je vjerski sastav stanovništva u srednjovjekovnoj B o sn i bio h eterogen , o bilježen ne sam o razlikam a, već i su p rotn o stim a izm eđu konfesija. Bogum ilstvo je im alo n ajviše slje d b e n ik a u svim dru štven im slo jev im a - m e đ u se ljaštv o m , vlastelom i na d v oru ,” (E. Redžić: n aveden o djelo, 22.) “Iako su p o sto jale neke dilem e u vezi s n jegovom etim ologijom , sam naziv “B o šn jak ” izveden je u du hu i u skladu sa građ en jem riječi b o san sk o g jezika: Bosn-jak, Bošn jak, tj. nastavkom -ak, -jak, d o d an im na osnovu b o sn o d im ena zem lje i n jen e sred išn je rijeke, slično nazivu 'B o šn jan in ’, koji je o d iste osnove izveden nastavkom - anin , - ja n in . U Srp sk om rječniku Vuka K aradžića uz ove nazive, k oje n alazim o u sp o m e­ nicim a kao jedin e etn on im e u srednjovjekovnoj državi B osn i, data su slijedeća o b ja­ šn jen ja: ’B o šn jk, B ošn jk a, m. D er Bosnier, B o sn u s h o m o .c f /B ošnjan in /B osan ac/ B o sa n lija .'B o šn ja n in m. d e r B osn ier, B o sn iu s/ vide B ošn jak/: Ja n k o g le d a Relju B o šn jan in ’” (M. Rizvić, B o sn a i B o šn ja c i je z ik i p ism o. P reporod , Sarajevo, 1999, str. 16.)

141

Bošnjačka nacija

političkom i jezičkom smislu nazivali Bošnjacima, diferencirajuči se tako prema Turcima i vlastima u Carigradu.”®** Bošnjaštvo, kao etničko-nacionalna sadržina, več više od jednog stolječa izaziva pažnju teorijske analize i definiranja. Safvet-beg Bašagič®*’ sigurno je jedan od utemeljivača teorije nacionalnog bošnjaštva. Djelima “Kratka uputa u povijest Bosne i Hercegovine (1463-1850)”, objavljenim 1910. god., i “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti,” objavljenim 1912. god., te ukupnim kulturno-književnim i političkim radom, dao je značajan doprinos afirmaciji bošnjaštva kao nacionalnog osjećaja i realnog društvenog sadržaja. Istina, Bašagič če znatno više svojim književnim radom poticati, ukazivati i iskazivati bošnjaštvo kao narodni osjećaj, dok če, na drugoj strani, svojim političkim djelovanjem i opredjeljenjem stva­ rati zabunu i upitnost. Bašagič je primjer povijesne stvarnosti, odnosno društveno-historijske nužde u kojoj su djelovali bošnjački intelektualci na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Upečatljiv primjer Bašagičevog bošnjačkog o p red jeljen ja iskazan je u njegovom književnom radu, ponajprije u pjesmama “Bošnjak” i “Bošnjaku”.®** 451 452

453

142

M. Rizvić, B o sn a i B o šn ja c i je z ik i p ism o, P reporod, Sarajevo, 1999, str. 17. Analizirajući B ašagićev značaj u afirm iranju b ošn jačk e ideje E. Redžić njegovu m isao karakterizira kao “bošnjačko rom antičarstvo koje je, kao i svako drugo romantičarstvo, n osilo i elem en te nestrpljivosti i šovinizm a, nije stvorilo bošn jačku naciju, ali je činilo stepen icu u n jen om form iran ju ,” (E. Redžić, n aved en o djelo, str. 23.) B ošn jaku . Primi pozdrav, prem ili sp om en e, Z naš “B o šn ja če” nije davno bilo, O d gorštak a sa stu d en e st’jen e Sveg mi sv’jeta! n em a petn est ljeta, Gdje-no so k o sokoliće leže. K ad u n ašoj B osn i p on o sito j G dje-no zem lja krvnu braću steže, I junačkoj zem lji H ercegovoj G dje se bolji oček u ju dani, O d Trebinja d o b rod sk ijeh vrata G dje se štu ju svoji velikani. Nije bilo Srb a ni Hrvata. A d a n a s se kroza svoje hire Ti p oleće n ebu p o d oblake, O ba stran ca ko u svom e šire. D a u grabiš žarkom su n cu trake I jo š n ešto, čem u oko vješto. I sn eseš ih u gn ijezdo milo. H rabri p o n o s i srce junačko Ha, “B o šn ja če” sretn o tebi bilo! N ada sve se začuditi m ora: Miloj B o sn i stani na m edniku O ba su nas go sta saletila, Miloj B osn i na p o n o s i diku! D a nam otm u najsvetije blago Moj “B o šn jače”, ok a sokolova. N aše im e p o n o sn o i drago; D osta slatkih p resp av asm o sn ova Eto hore še će r razgovore! D osta ljutih p reb o ljesm o rana K roz nekoliko god in ica dana. K ucnuo je časak odlu čn osti, Već je hora, k o ja d o ći m ora, D a kliknem o i mi u radosti: D a p oletiš kao so k o sivi, Zdravo sin e, mile dom ovine. D a povikneš: jo šte “B o šn jak ” živi; N aš ju n ače, p on o sn i “B o šn jače” ! Jo šte živi, m rijet mu se neće, Pozdravlja te sa krša viteže, D ok se zem lja o k o su n ca kreće. živi, živi na hiljade ljeta! Miloj m ajci na rad ost i diku, B oreći se za otajstva sveta. S.B ., B o šn jak , broj 2, 1891, str. 2.

Kontroverze oko nacionalnog imena

Značajan znanstveni doprinos u interpretaciji bošnjaštva u bosanskobercegovačkoj historiografiji i sociološko-politološkoj literaturi dali su: M ubam ed Hadžijahič, Mustafa Imamovič, Rusmir Mahmutčehajič, Enver Redžič, Avdo Sučeska, Adem Handžič i Vlado Jokanovič. U svojoj Historiji B o š n j a k a koristeči obimnu historijsku građu, te iznoseći mnogobrojne historijske činjenice, M. Imamovič od početka srednjovjekovne bosanske države, preko perioda osmanske vladavine, au strou garsk o g razdoblja. Prvog svjetskog rata, izgradnje i trajanja jugoslavenske države. Drugog svjetskog rata, te razdoblja 1945-1990, pokazuje društveno-političke prilike razvoja bošnjačkog nacionalnog biča, sa svim otporima i zaprekama koje su mu stajale na putu. Vrlo značajna povijesna činjenica, koja je uticala na bošnjačko nacionalno profiliranje jeste list “Bošnjak”,®** na koji ukazuje M. Imamovič.®*® “List je prvo zastu­ pao bošnjaštvo koje bi obuhvatalo ne samo Muslimane (Bošnjake, op. A. D.) nego i Srbe i Hrvate, tj. pravoslavne i katolike. Ubrzo je shvatio da su pravoslavni i katolici več prihvatili srpsku i hrvatsku nacionalnu ideju, pa se njegovo bošnjaštvo svelo na Muslimane. Bošnjak je ostao po strani od muslimanskog građanskog političkog pokreta koji je izrastao iz borbe za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju.”®*’ Iako se i sam list “Bošnjak” u svom programskom opredjeljenju kolebao između muslimanstva i boš­ njaštva, to niukom slučaju nije značilo umanjivanje ideje bošnjaštva®*® kao nacionalnog opredjeljenja bosanskih Muslimana. Poseban značaj list je imao u animiranju Bošnjaka da se uključe u privredne, društvene i političke reforme koje je donijela austrougarska država. “U polemici sa raznim listovima 'Bošnjak’ je formulirao svoje shvatanje bošnjaštva i njegove istorijske korijene. Prema 'B ošn jaku’, elementi narodne identifikacije su jezik i slavensko porijeklo, a faktori koji su odvojili Bošnjake od ostalih naroda su klima, mjesni običaji i vjera.”®*® Dajuči iscrpnu analizu pisanja lista “Bošnjak”, Imamovič je i 454 455

456

457 458

459

M. Im am ović, H isto rija B o šn ja k a , P rep orod , Sarajevo, 1997. List “B o šn jak ” p ok ren uo je M ehm ed-beg Kapetanović Ljubušak 1891- god ine. Izlazio je u Sarajeroi d o 1910. godine. Vlasnici lista, p o re d M. K apetanovića, bili su Ju s u f i E šre f Filipović. Pored vlasnika, list su uređivali jo š i Hilmi M uhibić, Edhem M ulabdić, Šukri K asum ović i M ehm ed Sen ai Softić. M. Im am ović, L ist B o šn ja k i p it a n je n a c io n a ln e id e n tifik a c ije M u slim a n a , u: Z b o rn ik ra d o v a M e h m ed -b eg K a p e ta n o v ić L ju b u ša k , In stitu t za k n již e v n o st, Sarajevo, 1992, 137-161. M. Im am ović, navedeno djelo, str. 138. “B o šn jak je na prvom m jestu n asto jao suzbiti i on em ogu ćiti uticaj srpske i hrvatske n acion aln e p ro p ag an d e m eđu M uslim anim a. S tim u vezi, list je od lu čn o isticao da ’mi njihovu n arodn ost ne p rezirem o ’ i d a 'n ikada n ećem o zanijekati d a nism o o d ju go slo v en sk o g p lem en a’ ali d a o stajem o B o šn jaci kao što su nam bili pradjedovi i ništa d ru g o .” (M. Im amović, P r a v n i p o lo ž a j i u n u trašn jo-p olitičk i ra z v ita k B iH o d 1878-1914, Svjetlost, Sarajevo, 1976.) M. Im am ović, List B o šn ja k i p ita n je n a c io n a ln e id e n tifik acije M u slim an a, str. 142.

143

Bošnjačka nacija

analizom konkretnih historijskih činjenica ukazao i pokazao na društve­ no-historijske i kulturne korijene bošnjačkog nacionalnog biča. 1 pored nedosljednosti između bošnjačkog i m uslim anskog imena, list nedvo­ sm isleno ukazuje na puteve samoidentifikacije Bošnjaka. Bošnjačka pose­ bnost se ogledala, između ostalog, i u mogučnosti dijela bošnjačke laičke inteligencije da u duhu zapadnoevropskih civilizacijskih tokova pokrene list “Bošnjak” u kome če na narodnom jeziku i narodnim pismom®®" omogućiti bošnjačkoj književnoj, političkoj i publicističkoj inteligenciji da iznese svoje stavove o sebi i narodu kome pripada. Primjer bošnjačke raspetosti između bošnjaštva i njemu suprotstavIjenih nacionalnih ideologija, te raspetosti bošnjačke inteligencije između bošnjašts^a i srpske nacionalne ideje, najbolje se vidi iz polem ičkih pjesam a Muse Ćazima Ćatiča i Avde S. Karabegoviča.®®* Ovakva politička i etnička raspetost u imenovanju bošnjačkog nacionalnog biča nije bila rezultat upitnosti bošnjačkog nacionalnog sadržaja, več, prije svega, rezultat složenosti povijesno-društvenih uslova samorealizacije bošnjaštva kao nacionalnog identiteta bosanskog multietničkog društva. Bošnjaštvom, kao predmetom znanstvenog interesiranja, analize i definiranja, bavio se i E. Redžič.®®’ On, prije svega, nastoji rasvijetliti historijske dimenzije i kontroverze konstituiranja i razvoja bošnjačke nacije, te utvrditi povijesnu, vrijednosnu i sadržajnu razliku m eđu pojmovima Bosanac i Bošnjak.®®* Redžič izričito tvrdi da nema Bošnjaka, u etničkom sm islu, bez Bosn e i jasn o pokazuje dom inantan uticaj islam sko-orijentalne kulture u etničkom uobličavanju m uslim anskog stanovn ištva u B osn i i H ercegovini. Za razliku o d m nogih drugih h isto rio g rafa, Redžič sk reće p ažn ju na ro m an tičarsk o d jelo v an je bosanskom uslimanskog plemstva o superiornosti bošnjačkog naroda nad 460

461

462

463

144

Prvi B o šn ja k koji je p o re d arebice i ćirilice, ob jav io i svoj rad latin icom b io je M ehm ed-beg Kapetanović. On je 1883. god in e objavio svoj rad P o u k a o lijep om i ru žn o m p o n a š a n ju , (u sp o red i: M. Im am ović, List B o šn ja k i p ita n je n a c io n a ln e id e n tifik acije m u slim a n a , navedeno djelo, str. 138.) Avdo S. K arabegović je u “Brankovu k o lu ” br. 32. i 33. o d 27. 08. 1903. god . objavio p jesm u Musi ćatiću: ‘‘Sad poreci što si reko, /Da ne kaljam m ača sv oga/ Priznaj slavu srp sk o g sin a/ I han džara srb in sk o g a .” N a o\m p jesm u o d g o v o rio je M usa Ćazim Ćatić p jesm om ‘‘J a sam B o šn jak ” : ‘J a sam B o šn jak dičan ju n ak /V jeran svetom dinu svom e/V jeran slavi svojih djeda/1 n arodu B o san sk o m e .” (“B o šn jak ”, go d . XIII, br. 36. o d 03. 11. 1903.) E. Redžić, N a c io n a ln i o d n o si u B o sn i i H ercegovini p r e d d e le g a c ija m a ca rsk o g v ije ć a A ustro-U garsk e m o n arh ije, u: P r ilo z i o n a c io n a ln o m p it a n ju , Svjetlost, Sarajevo, 1963, str. 26-53. Sto g o d in a m u slim a n sk e p o litik e u te z a m a i k on trove­ rz a m a istorijsk e nauke, ANUBiH, Sarajevo, 2000. “Pojm ovi B o san ac i B ošn jak, kao i njihovi atributski izrazi, različiti su p ovijesno, p o vrijednosti i sadržajn o. Svaki stanovnik B o sn e je i B osan ac, ali svaki stanovnik B o sn e nije Bošnjak. M eđutim , kao stanovnici B o sn e svi B ošn jaci su Bosanci. Bosanski Srbi i bosan sk i Hrvati su B osanci kao što su i B o šn ja ci.” (E. Redžić, Sto g o d in a m u slim a n sk e p olitik e, str. 17.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

Bosancima nemuslimanima. Misao nacionalnog bošnjačkog romantizma, po Redžiču, pren esen a je iz starije bošnjačke historiografije, čiji je predstavnik Safvet-beg Bašagič, u bošnjačku historijsku publicistiku. Im enujući prihvatanje islama islamizacijom, Redžič tvrdi da je to bio dugotrajan, neravnomjeran i postupan proces, koji je obuhvatio cjelokupno bosansko stanovništvo, i katoličko i pravoslavno, a ne sam o”bogum ilsko”. Redžič tvrdi da se vjerska struktura u Bosni poslije toga mijenja, te da je pojava bošnjačkog naroda, prom atrana historijski, vezana upravo za početak osm anske državne vlasti u Bosni. “U uslovim a i tokovim a islamizacije formirao se bošnjačko-muslimanski etnos, čiju je osnovu činio srednjovjekovni bosan ski narod im enom Bošnjani, da bi mu islam odredio njegov duhovni integritet. To međutim, nisu bila dva p ro cesa več jedinstven p ro ces stapan ja ovih fenom ena, čiji je rezultat novi i s t o r ijs k i fe n o m e n - b o š n ja č k i n a r o d , (istak ao A. Đ .). P roces konstituisanja bošnjačkog naroda nije paralelan formiranju bošnjačke etničko-nacionalne svijesti, koji je kao oblik društvene svijesti imao svoj autonomni tok, svoje istorijske komponente i sadržaje. Dok je pojava bošnjačkog naroda u istorijskom smislu vezana za početak osm anske vladavine u Bosni, za proces njene stabilizacije, kao i za razdoblje širenja i prihvatanja islama kao religije bošnjačkog stanovništva, formiranje i afirm iranje bošn jačke nacionalne svijesti p rip ada novijem p erio d u bošnjačke istorije.”®®® D o p rin o s rasvjetljav an ju fen o m en a b o šn jaštv a u razd o b lju osmanske vladavine u Bosni dao je i Vlado Jokanovič.®®* Polazeći od teorije klasne diferencijacije društva, Jokanovič ideju bošnjaštva veže za bosansku feudalnu klasu, bosanske kapetane i ajane, čiji je cilj da afirmacijom te ideje učvrste feudalni poredak u Bosni. Jedan od elemenata dosezanja toga cilja je i postizanje određene autonomije Bosne i Hercegovine u odnosu na centralnu osmansku vlast. Konsultirajući autore koji su se do tada bavili ovim pitanjem, a prije svih, Špiru Kulišiča,®®® Atifa Purivatru,®®’ Šukriju Kurtoviča,®®® Almteda Muratbegoviča,®®® Suljagu Salihagiča®’ " i Envera Redžiča,®” Jokanovič konstatira da je problem bošnjaštva usko povezan sa problemom nacionalnog opredjeljivanja Muslimana. “Istorijski 464 465 466 467 468 469 470 471

E. Redžić, n aveden o djeio, 20. i 21. V Jok an ov ić, E lem en ti k o ji su k ro z isto riju d je lo v a li p o z itiv n o i n egativ n o n a stv a ran je b o šn ja štv a k a o n a c io n a ln o g p o k reta, Pregied, br. 8-9, 1968. Š. Kuiišić, R a z m a tr a n je o p o rije k lu m u slim a n a u BiH, GZM, N S VII, Sarajevo, 1953. A. Purivatra, Neke sp ecifičn osti n a c io n a ln o g p ita n ja , Pregied, Sarajevo, 4/1964. Š. Kurtović, O n a c io n a liz o v a n ju M u slim an a, Sarajevo, 1914. A. Muradbegović, Problem ju gosloven ske m uslim anske izolacije, Zagreb, 1921. S. Salihagić, M i b osan sk o -h ercegov ačk i M u slim a n i u k rilu ju g o slo v e n sk e n acije, B. Luka, 1940. E. Redžić, P rilo zi o n a c io n a ln o m p ita n ju , Svjetlost, Sarajevo, 1963.

145

Bošnjačka nacija

prikaz evolucije 'nastanka i razvoja’ ovog društvenog fenomena koji se svojevremeno zvao Bošnjaci, bosanski narod, a u novije vrijeme Musli­ mani Bosne i Hercegovine, trebalo bi da bar u najkraćim crtama ukaže na one konstitutivne elemente koji čine kičmenu sadržinu ovog feno­ m ena.”®” Bez obzira na to što smatra da se ideja bošnjaštva “degenerisala,” kako to Jokanovič ističe, važno je istači i njegovo ispravno zapažanje “da je bošnjaštvo kao etnički individualitet pojava koja se razvila naslonom na teritorijaln o-politički in dividualitet sredn jovjekovn e B o sn e .”®’* Pokušavajuči da uzroke bošnjaštva, kao nacionalnog individualiteta, što više otkrije u društvenoj stvarnosti, gdje i jeste bošnjačko utemeljenje, Jokanovič navodi deset uslova, odnosno, faktora,®’ ®koji su uticali na stvaranje bošnjaštva kao nacionalnog pokreta. Bošnjaštvo, kao etnička zajednica, kako je razumijeva Jokanovič, sa ideologijom islama, dodatoj id eo logiji bošnjaštva, bilo je ideja i praksa bosan skobercegovačkib muslimana. Mubamed Hadžijahič®’ * jedan je od autora koji je, koristeči se mno­ štvom historijskih izvora, te navodeći mišljenja m nogobrojnih autora, pokušao svestrano rasvijetliti genezu nacionalnog pitanja “bosanskih mu­ slimana.” Ispravno zaključujući da se nacionalno diferenciranje u Bosni i Hercegovini vršilo na konfesionalnoj osnovi; Hadžijahič konstatuje da se objašnjenje nacionalnog biča “bosanskih muslimana,” ne može raspravljati 472 473 474

475

146

V Jok an ov ić, E lem en ti k o ji su k ro z isto riju d je lo v a li p o z itiv n o i n egativ n o n a stv a ­ r a n je b o šn ja štv a k a o n a c io n a ln o g p o k re ta , Pregied, br. 8/1968, Sarajevo, str. 138. V Jokanović, n aveden o djeio, str. 149“ 1) N aslijeđen o shvatanje naziva Bošnjanin, kao teritorijaino-poiitičke prip adn osti srednjovjekovnoj b o san sk o j državi, k oja se sm atrala u kiop ijen om u tursko carstvo i d o b iia naziv bo san sk i p ašaiu k (ejaiet) viiajet; 2) O svajački karakter tu rsk o g carstva kao m u siim an sk e države koji je u siovio i razvijao p o sto jan je i učvršćivanje snažne i ratob orn e feudaine kiase u Bosni; 3) Teokratski karakter turske države; 4) Krajiški karakter b o sa n sk o g pašaiuka; 5) Islam izacija; 6) O sobcn položaj b o san sk o g plemsU'a; 7) Proces čillučenja; 8) N astanak kapetanija i njihova uloga; 9) N astanak lokalne vlasti - ajanluka u uslovim a p osto jan ja kapetanija; 10) E konom ska kriza tursk og carsU'a izoiovanog od ev rop sk og razvitka.” (V Jokanović, naveden o djelo, str. 149) M u h am ed H a d ž ija h ić (1 9 1 8 - 1 9 8 6 ) r o đ e n je u S a ra je v u . O sn o v n o i sr e d n je obrazovan je stekao je u Sarajevu, a pravni fakultet završio u Zagrebu. Objavio je značajne radove na tem u etn ogen eze B ošn jaka, B o sn e i islam a. N ajznačajnija djela su mu: P o rijeklo bo san sk ih M u slim a n a (1970), O d tra d icije d o id e n tite ta (1974), Isla m i m u slim a n i u B o sn i i H ercegovini (1977). M nogi ga sm atraju prvim bosanskim političkim historičarem .

Kontroverze oko nacionalnog imena

odvojeno od nacionalnog razvoja svih nacionalnih identiteta u Bosni i H erce g o v in i. A n alizirajući n acio n aln i razvoj o p ć e n ito u B o sn i i Hercegovini, Hadžijahić konstatira da “je jedna od karakteristika da nije bilo potrebnih uslova da se oformi posebn a bosanska nacija, uprkos nekim pokušajim a da se to učini. Dalje je značajno da su impulsi koji su imali za rezultat pojavu srpske i hrvatske nacionalne ideologije u Bosni dolazili izvana iz Srbije i Hrvatske.”®’® Hadžijahič svestrano analizira i fenom en bošnjaštva kao nacionalne kategorije®” i, što je posebno značaj­ no istači, pravi razliku između nacionalnog bošnjaštva, za čije najznačajnije predstavnike smatra Antuna JCneževiča i Ivana Franu Jukiča,®’®i “muslima­ nskog bošnjaštva”,®’®za čijeg najznačajnijeg ideologa imenuje Mehmedbega Kapetanovića. Hadžijahič izvorno citira Kneževića,®®" koji Bosnu i Bošnjake brani od mađarskih, srpskih i hrvatskih aspiracija. Kada je riječ 0 društvenoj i političkoj misli fra Antuna Kneževića®®*, neophodno je istači da on pored toga što se svesrdno zalagao za državno-pravnu i narod­ nu sam ostaln ost Bosne i Hercegovine, istovrem eno zastupa tezu da Bošnjaci predstavljaju zasebnu bosanskohercegovačku narodnost, te da nisu ni Turci, ni Srbi, ni Hrvati. Knežević pripada onoj grupi mislilaca koji sve stanovnike Bosne, bez obzira na religijsku pripadnost, smatra pripadnicima bošnjačke nacije. On to nedvosmisleno izražava stavom da “svaki za se neka Boga odgovara zbog vjere; ali se bratski složimo u narod­ nosti!”®®’ Dakle, Knežević jasno izražava nacionalno jedinstvo Bošnjaka, bez obzira na religijsku različitost. Veoma je značajan i Kneževičev stav o 14-stoljetnom zajedničkom egzistiranju Bosne, bošnjaštva i bosanskog jezika, kao autohtonih, povijesno-društvenih i duhovno-kulturnih identi­ teta koji se neraskidivom zajedničkom egzistencijom nužno uslovljavaju 1 određuju. “Nepovezano i nezavisno od akcije Jukiča, Kneževića i ostalih, u uslovima kad se bio več dobro učvrstio srpski nacionalizam, a hrvatski sve više potiskivao bošnjašB^o kod katolika, javljaju se i sa muslimanske strane pokušaji da se stvori jedna bosanska nacionalna ideologija. Pokušaji s m uslim anske strane, istina, činjeni su več za turskog vremena, no 476 477 478 479 480 481

482

M. H adžijahić, O d tra d icije d o id e n iile la ..., str. 5. M. H adžijahić, naveden o djeio, 32-46. O ju k ićev o m shvatanju b ošnjaštva vidi: I. F. Juk ić, P u top isi i istorijsko-etn ografsk i rad o v i, Svjetlost, Sarajevo, 1953. M. H adžijahić, naveden o djeio, str. 36-37. “Pad B o sn e (1463). N a p isa o z a m la d e ž b o sa n sk u O. A ntun Knežević, B o šn ja k iz Varcera, u Senju, 1886. god ., p rid govor.” Fra Antun Knežević ro đen je 1834. god . u Varcar-Vakufu. Poznatija djeia su mu: K rv a v a k n jig a ili sp om en ik n a 4 0 5 g o d in a , p o slije p r o p a s ti sla v n o g k raljev stv a b o sa n sk o g a , Zagreh 1869. P a d B o sn e (1463), N a p isa o z a m la d e ž b osan sk u , Senj, 1886. O lci k ra lje v stv a b o san sk o ga, Vienac, 3/1871. A. Knežević, K rv a v a k n jiga, str. 41.

147

Bošnjačka nacija

najistaknutijim predstavnikom takvog ideološkog naziranja valja smatrati M ehm ed-bega K apetanovića.”®®* Cijeneći i uvažavajući H adžijabićev doprin os rasvjetljavanju “geneze nacionalnog pitanja bosanskih m u­ slimana”, smatramo da njegovo razumijevanje ideje i prakse bošnjaštva pobuđuje preispitivanje u onom dijelu u kojem ga on imenuje pridjevom “muslimanskog bošnjaštva”. Bošnjačka nacionalna ideologija, ni kod jednog od svojih protagonista, pa ni kod Mehmed-bega Kapetanovića, nije iz svoje sadržine isključivala niti i jednog građanina Bosne i Hercegovine. Drugo je pitanje što su se stanovnici Bosne i Hercegovine katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti manje ili nikako osjećali Bošnjacima, več su pod uticajem nacionalnih ideologija iz Srbije i Hrvatske bili bliže ili potpuno nacionalno opredijeljeni kao Srbi i Hrvati. Ostali dio bosanskohercegovačkog stanov­ ništva, istina u ogromnoj večini islamske vjeroispovijesti, ostali su pri svom autohtonom nacionalnom bošnjačkom osjećaju. Dakle, ovdje je vrlo diskutabilno govoriti o “m uslim anskom ” bošnjaštvu, jer je bošnjaštvo nacionalna oznaka, autentičan društveni sadržaj, koji u sebi ima konkretne društveno-historijske i duhovno-kulturne sadržaje. Ti sadržaji, pored isla­ mske, odnosno muslimanske komponente, imaju još i etničke, historijske, tradicijske, običajne, jezičke, političke i geografske karakteristike. Dakle, islamska komponenta samo je jedan dio ukupnog povijesno-društvenog sadržaja bošnjačkog nacionalnog biča. Muslimanska, odnosno islamska, dimenzija tog biča, često, a posebno u periodu od početka 20. stolječa do 1992. godine, bila je glavna odrednica imenovanja bošnjačke nacije. Na putu svog nacionalnog samoizrastanja, Bošnjaci su, pod uticajem susretanja sa različitim kulturno-civilizacijskim krugovima, različitih političkih interesa, a ponekad i vlastitog “nerazumijevanja,” bili u situaciji da svoj nacionalni identitet imenuju različitim imenima. Najslikovitiji i najadekvatniji primjer bošnjačkog, srpskog i hrvatskog nacionalnog diferenciranja na razmeđu 19- i 20. stolječa, te pokušaja nacionaliziranja Bošnjaka daje Ild Bogdanov (Josip Ljubič).®®® 483 484

148

M. H adžijahić, naveden o djelo, str. 35-36. “Kad se Bosna i Hercegovina iz stoljetnog sna prenula na život, pohitaše SiBi i rekoše Bošnjacim a: ’am o k nama, vi ste Srhi!' Kad to opaziše Hrvati, pohitaše i oni i rekoše Bošnjacim a: ’ne k Srhima već k nama, vi ste Hrvati!’ al Bošnjaci nijesu hili lude. Prije nego što hi se odlučili ii’ na desn o ii’ na lijevo, prohtjelo im se da vide je li ta hitnja ’hratska Ijuhav’, ili ’što d ru g o ’, p a kad vidješe ’o čem u se rad i’ tad jedn ostavn o, logično, sasm a logično, d o đ o še d o zaključka: ’ni am o ni tam o već svak za s e ’. Evo logike, kojom se poslužiše: ’Kad se Hrvati i Srhi smatraju ’dva’ naroda a jezik im je isti, zašto ne hi i mi kad govorim o kao i oni, hili 'treći' narod? Kad Srhi i Hrt'ati kažu, da ne m ogu da hudu isti narod, jer su im ’dva’ imena, zašto ne hi i mi, kad nam je ime drugačije nego li njihovo, hili ’treći’ narod? Kad Srhi i Hrvati kažu da ne m ogu da hudu isti narod, jer su jedni pravoslavni a dnagi katolici, zašto ne hi i mi, kad sm o muham edovci, hili ’treći’ narod? Ovo je ’ge n e za’ B ošn jaštva.” (Ild Bogdanov, Spor izm eđu Srb a i H rvata, Zadar, 1895. god. n aveden o prem a: A. Isaković, navedeno djelo, str. 24-25.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

Nacionalno ime Musliman®®* za bošnjački nacionalni sadržaj rezul­ tat je specifičnog razvojnog puta u složenoj društveno-bistorijskoj struk­ turi Bosne i Hercegovine i šireg okruženja, te historijske nužnosti, proizašle iz nacionalističkih ideologija nastalih izvan Bosne. Zbog specifičnog društvenog biča, suprotstavljenosti političkih interesa, dogmatskih prim­ jena teorija o naciji, razvile su se i različite teorije tumačenja konstituiranja, razvoja i imenovanja bošnjačke nacije. Iscrpno, koristeči m n ogo historijskih izvora i literature, M. Hadžijahič identifikaciju Bošnjaka kao nacije razumijeva u širem društvenopovijesnom i duhovno-kultumom kontekstu, ne svodeči je samo na proces prihvatanja islama. Iako tvrdi da se začeci bošnjačkog nacionalnog biča mogu nači i prije početka islamizacije, on naglašava da se, kada su u pitanju muslimani Bosne i Hercegovine, “stvari ne smiju simplificirati.”®®® Kao dokaz za svoju tvrdnju Hadžijahič ističe činjenicu da su u procesu prihvatanja islam a u Bosni i Hercegovini učestvovali njezini sredn jo­ vjekovni stanovnici iz sve tri k o n fesion aln e zajed n ice, a ne sam o pripadnici Crkve bosanske. “Svi pripadnici Crkve bosanske nisu primili islam prilikom turskog osvajanja Bosne. Veliki dio pristalica ove crkve izbjegao je iz zemlje.”®®’ Isticanjem ove činjenice, Hadžijahič želi naglasiti široku socijalnu osnovu prihvatanja islama, a time i široku socijalnu osnovu etničkog biča “Bosanskih muslimana”. On također ističe jednu vrlo značajnu, a kod drugih autora rijetko spominjanu, historijsku istinu da prisustvo islama i muslimana na Balkanu i u Bosni i Hercegovini datira od prije dolaska Osmanske države na ove prostore.®®® Ova činjenica, iako ne utiče direktno na etničku sadržinu današnjih Bošnjaka, značajna je kao h istorijski i društveni podatak, sa ciljem razum ijevanja opčih društvenih pretpostavki ukorjenjivanja islamske kulture i civilizacije, preko p ro ce sa prihvatanja islam a na južn osloven skim prostorim a. Analizirajući etničke, vjerske i političke posljedice prihvatanja islama, kao odlučujućeg društveno-idejnog procesa u diferenciranju “bosanskih 485

486 487

O b ja šn ja v a ju ći etn ič k o z n a č e n je naziva m u slim an , M. Im am ov ić ističe: “N aziv m uslim an p otiče od arapske riječi m uslim , što je particip aktiva od riječi islam , a u značenju 'p red ati se b o g u ’. Riječ m u slim a n je perzijski plural o d arapsk og m uslim , a označava p rip ad n ik a islam ske vjere. Ovaj persijski plural se u turskom (m uslim an) u n ašem jeziku u potreb ljava kao singular. U p oseb n im povijesnim prilikam a taj je p o jam na ju goslo ven sk om geopolitičk om p rosto ru d o b io u posljedn jih sto god in a z n a č e n je e tn ič k e , o d n o s n o n a c io n a ln e o z n a k e s la v e n s k o g m u s lim a n s k o g stanovništva u B osn i i H ercegovini i dijelovim a Srbije i Crne G o re.” (M. Im am ović, 0 h is t o r iji b o š n ja č k o g p o k u š a j a ; u: M u s lim a n i i b o š n ja š tv o , M u slim a n sk a biblioteka, Sarajevo, 1991, str. 34.) M. H adžijahić, Isla m i m u slim a n i u B o sn i i H ercegovini, str. 40. M. H adžijahić, n avedno djelo, str. 40. “N am jera nam je d a u kažem o d a s m uslim anskim n arodim a i s islam om balkanski 1 ju žn osloven ski n arodi dolaze u kontakte jo š m n ogo prije n ego što se javljaju preci dan ašn jeg islam skog stanovništva na Balkanu” (M. Hadžijahić, navedeno djelo, str. 19 )

149

Bošnjačka nacija

Muslimana” od drugih naroda u Bosni i Hercegovini, Hadžijahić ističe i niz drugih, vrlo značajnih, elemenata,®®® koji imaju vrlo važnu ulogu u konstituiranju Bošnjaka, kao etničkog i političkog identiteta. Uticaj svakog od ovih elemenata Hadžijahič iscrpno analizira, no, mi smatramo posebno značajnim istači prihvatanje Osmanske države i uzimanje bošnjačke djece u adžami-oglane. Osmanska država, kao islamska, oformljena je na univerzalističkom poim anju države, a svoje teorijsko-idejno utemeljenje ima u islamskoj doktrini. Prihvatajuči takvu državu kao svoju, Bošnjaci, zajedno sa drugim narodima, mogli su nesmetano da iskazuju svoju vjersku identifikaciju, kao i sve druge elem ente svog drušn^enog biča. Cjelokupna narodna tradicija “bosanskih M uslim ana” prožeta je ideologijom o Bosni kao bedem u Osmanskog carstva, gdje je odbrana dina (vjere), devleta (države) istovrem eno značila i odbranu vlastitog života, časti i imovine. Taj momenat odigrao je značajnu ulogu u izgrađivanju sebe kao posebnosti, nacionalnog osjećanja, svijesti o vlastitosti i vlastitog značaja unutar Osmanske države. O primanju bosanskih m ladića u adžam i-oglane u dosadašnjoj historijskoj i sociološkoj znanosti govoreno je u negativnom konte­ kstu. Za neke je to bio “danak u krvi”, jer su se u principu u adžamioglane prim ala kršćanska djeca. Sa Bosancim a koji su primili islam bio je drugi slučaj. Oni su “Bosanci, primivši islam, zatražili od sultana Fatiha, ’nek se i iz n aše zem lje ku pe ad žam i-oglan i’ .”®®" Bosanci, prim ljeni u adžami-oglane, dospijevali su do visokih položaja širom O sm anskog carstva, što je kod “islamskih B osan aca”®®* stvaralo osjećaj p o n o sa prem a O sm anskoj državi, ljubav p rem a zavičaju, kao užoj dom ovini, i niz drugih činilaca koji su jačali kohezionu snagu zasebne društvene, kao n arodne, zajedn ice u B osn i i H ercegovini. Kako je osjećaj solidarn osti snažno naglašen u islam u, on je realiziran kao koheziona veza unutar zajednice Bošnjaka, a i kao osjećaj bliskosti i p ovezan osti sa ostalim m uslim anim a O sm an skog carstva. B liskost Bošnjaka sa O sm anskom državom ne treba shvatiti kao nešto što je svojstven o sam o B ošn jacim a. A nalogne sim patije imali su i Srbi i Crnogorci prem a Rusiji i bosanskohercegovački Hrvati prem a Austro489

490 491

150

P ored prihvatanja islam a, H adžijahić ističe i sljed eće m om ente: ■‘a) prihvatanje O sm anske carevine kao državnog okvira; b) p o sto jan je privilegija o uzim anju djece u adžam i-oglane; c) afirm acija B o san aca u javnom životu Carevine; d) ek span zija u Podunavlje; e) očuvanje teritorijaln og integriteta i p o se b n o st p o lo žaja B osn e; f) o d b ran a C arstva i B o sn e o d teritorijaln og zauzim an ja su sjed n ih država; g) borb a protiv reform i.” (M. H adžijahić, naveden o djelo, str. 99 ) M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 103. M. H adžijahić, naveden o djelo, str. 103.

, ; ; |

Kontroverze oko nacionalnog imena

-Ugarskoj.®®’ Ovi osjećaji uticali su na etničko diferenciranje u Bosni i Hercegovini. Sva naprijed iznesena teorijska mišljenja o genezi razvoja autoh­ tonog i autentičnog bošnjačkog nacionalnog subjektiviteta nedvosm i­ sleno ukazuju na to da se Bošnjaci u svom srednjovjekovnom trajanju imenuju Bošnjanima. U osmanskom periodu oni su Bošnjaci, prije svega, prem a Turcima i prem a sebi, dok su za dom ače inovjernike bosanski Turci ili, jednostavno, Muslimani. Vrlo je malo autora u Bosni i Hercegovini koji su negirali naciona­ lnu posebnost Bošnjaka, ali je znatan broj onih koji su, objašnjavajući tu posebnost, iskazivali je kao “etničku cjelinu,” “etničku grupu,” “etničku zajednicu,” “muslimanski narod,” “muslimansko društvo,” “muslimanski Slaveni,” “islamski Bošnjaci.” Posebno je značajno istači, što pokazuje cjelokupni društveno-kulturni i povijesno-civilizacijski razrmj Bošnjaka, da su se oni uvijek posebno osjećali i identificirali, kao i druga dva naroda Bosne i Hercegovine. “Kao sam ostalna i posebna etnička zajednica, sa svim relevantnim atributima, oni u nacionalnom smislu nisu ni Srbi ni Hrvati, niti 'neopredijeljeni’, več svjesni svog etničkog (nacionalnog) p erso n aliteta predstavljaju u srpsko-hrvatskom jezičkom pod ru čju etničku posebnost, kao što su na sličan način srpska, crnogorska i hrvatska nacija.”®®* Značajan doprinos u rasvjetljavanju etničkog imena Musliman, kao jedne od razvojnih faza imenovanja bošnjačke nacije, svojim teori­ jskim radom dali su Atif Purivatra,®®® Šalim Ćerič,®®* Muhamed Hadži­ jahič,®®® Mustafa Imamovič,®®’ Branislav Đurđev,®®® Nedim Filipovič,®®® Avdo Sučeska*"" i Špiro Kulišič.*"* Iznoseći svoje ocjene “o nekim koncepcijam a o nacionalnom 'opredjeljenju' Muslimana,” Purivatra se kritički osvrće na ideološka i 492

493 49 4 495 496 497 498

49 9 500 501

“D ovoljno je poznato da su se naročito u tursko do b a, ali i kasnije, b o san sk i Srbi o sla n ja li na p ravoslavn u R usiju k o ju su sm atrali zaštitn icom , kao što je to bio s lu č a j i sa b o s a n sk o h e r c e g o v a č k im H rv atim a u o d n o s u n a A u stro -U g a rsk u ” (M. H adžijahič, navedeno djelo, str. 118.) A. Purivatra, N a c io n a ln i i p o litič k i ra z v o j M u slim a n a, Svjetlost, Sarajevo, 1970, str. 10. A. Purivatra, N acion aln i i p olitičk i razv o j M u slim an a, Svjetlost, Sarajevo, 1970. S. Ć en ć, M u slim an i srpsko-h rvatsk og je z ik a . Svjetlost, Sarajevo, 1968. M. H adžijahič, Isla m i m u slim a n i u B o sn i i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1991. M. Im am ovič, O u vođen ju n a z iv a M u slim an , O djek, br. 7, 1. 04. 1969., Sarajevo. B. Đurđev, Neke n ap om en e o p ro b le m u etn ičk og ra z v itk a u isto riji n a r o d a B osn e i H ercegovine, Institut za istoriju, Prilozi 1-2, Sarajevo, 1975-76. N. Filipovič, O p ro b lem u d ru štv en o g i etn ičk og ra z v itk a u d o b a o sm a n sk e vlasti, ANU BiH, Sarajevo, 1975. A. S u č e sk a , P o lo ž a j b o sa n sk ih m u s lim a n a u o s m a n s k o j d r ž a v i. P regled , br. 5/ 1974 , Sarajevo. Š. K ulišić, R a z m a tr a n je o p o r ije k lu m u s lim a n a u B o sn i i H ercegovin i, GZM, Sarajevo, 1953.

151

Bošnjačka nacija

teorijska gled išta koja ili p otp u n o n egiraju bošn jačku n acionalnu p o se b n o st*'” ili na krajn je id eo lo g iziran način “n a cio n aliziran ju ” Muslimane.*'’* Kritikujuči neadekvatan termin Musliman u Enciklopediji Jugo­ slavije, ABC - činjenice o Jugoslaviji, Purivatra ističe značaj muslimanskih institucija kao što su: “musafirhane, muvekithane, karavan-saraji, kapetani, dizdari, derviši itd.,”*"® koje su imale značajnu ulogu u konstituiranju i uobličavanju bošnjačke nacije. Poseban značaj Purivatra daje interpretaciji uticaja religije na formiranje nacija u Bosni i Hercegovini. Osvrčuči se na mišljenje Mladena Čaldareviča, koji tvrdi da se Muslimani ne osjećaju kao Srbi i Hn^ati, več kao “posebna etničko-istorijska, a najčešće i vjerska grupa,”*"* Purivatra akcentira podjednak značaj uticaja religije kod svih bosanskohercegovačkih naroda, a ne samo kod Muslimana. “Kod bosan­ sko-hercegovačkih Muslimana religija, konkretno islam, odigrala je važnu ulogu u njihovom nacionalnom formiranju kao posebne etničke zajed­ nice. Međutim, nema razloga da se to posebno naglašava samo kod Mu­ slimana, pošto je konfesionalni momenat i kod Srba i kod Hrvata takođe, odigrao istovjetnu ulogu.”*"® Nasuprot ignorantskih teorija o bosanskohercegovačkim muslima­ nima, Purivatra navodi i ona teorijska mišljenja koja Muslimane Bosne i Hercegovine određuju kao posebnu i autentičnu bosanskohercegovačku etničku grupu. Tak\^a mišljenja o posebnom etničkom individualitetu, prem a Purivatri, zastupaju S. Kulišić, E. Redžič, B. Đurđev, Y Jokanovič i Ruža Petrovič.*'” Razvijajući, dalje, svoju analizu nacionalnog, političkog, društveno-kulturnog i duhovnog konstituiranja i razvoja bošnjačke nacije, imenovane etničkom oznakom “Musliman”, Purivatra naglašava osnovni sadržajni m om enat etničkog biča Bošnjaka - bosansko-islam sku sim­ biozu.*"« 502

503

504 505 506 507 508

152

“E n cik lo p e d ija Ju g o sla v ije n ap rim jer nije n ašla za p o tre b u d a u svoj alfab etar u o p šte uvrsti p ojam M usliman. (...) U Enciklopediji Ju go slav ije ignoriše se gotovo cjelok u p n o kulturno naslijede nastalo p o d uticajem islam ske civilizacije, dok se istovrem eno - što je posve pravilno - daje od govarajuće m jesto našim ljudim a koji su davali svoje kulturne d o p rin ose na latinskom , grčkom , njem ačkom , m ađarskom i drugim jezicim a hrišćanskog zapad a i istoka.” (A. Purivatra, navedeno djelo, str. 17.) M ilenko S. Filipović B o šn jak e naziva “srpsko-hrv'atskim m u h am ed an cim a i tvrdi d a ne p o sje d u ju jedinstv'eni narodni karakter te d a n isu ni h o m o ge n a n arodn a g ru p a .” (A. Purivatra, navedeno djelo, 15.) A. Purivatra. naveden o djelo, str. 18. Publikacija Bosm « i H ercegovina, Svjetlost, Sarajevo, 1963, 56-57. A. Purivatra, naveden o djelo, str. 21. R. Petrovič, E tn o -b io lo šk a h o m o g e n iz a c ija ju g o slo v e n sk o g d ru štv a , So cio lo g ija, B eograd , br. 2, 1968. god . D jela ostalih autora, n ap rijed su navedena. “Bosansko-islam ska sim bioza form irala je u našim uslovim a osjećan je p ripadn osti m uslim anskoj etničkoj, a ne vjerskoj zajednici. U tom e jeste specifičnost nacionalnog tretmana bosansko-hercegovačkih m uslim ana” (A. Purivatra, navedeno djelo, str. 28.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

Sa ciljem što objektivnijeg i znanstveno relevantnijeg određenja Muslimana Bosne i Hercegovine kao posebne etničke zajednice, Purivatra upozorava na jedan vrlo važan m etodološki činilac u određivanju i značenju pojedinih pojmova, prilikom definiranja konkretnih društvenih sadržaja.*"® On na primjeru izraza “čaršija” želi ukazati na autentične specifičnosti društveno-ekonom skog, kulturnog i političkog razvoja Bošnjaka. Kad je u pitanju izraz čaršija, želimo istači da je to autentična društvena grupa bošnjačkog društva, koju su činili, i čine, zanatlije, trgovci, ulema, inteligencija i uglednici. To je poseban društveni sloj strukture bošnjačkog društva, za koga se neposredno veže još jedna izrazito boš­ njačka društvena pojava. Radi se o komšiluku, kao autentičnom bošnja­ čkom obliku društvenih odnosa, koga karakteriziraju, prije svega, odnosi solidarnosti i uzajamnosti u zajednici i odnosi poštovanja, uvažavanja i tolerancije prema drugim društvenim i konfesionalnim grupama. O specifičnostima razvoja bošnjačke nacije, kao posebnog “m usli­ m anskog dnaštva” pišu A. Sučeska, B. Đurđev i S. Čerič. Proces etničkog razvoja uvijek se realizira kao društveni proces, tako da etničku kom po­ nentu ne možemo svoditi samo na etnogenezu. Za pravilno razumijevanje društvene biti nacije, odnosno za sagledavanje nacionalnog sadržaja, neophodno je etničko biče promatrati kao konkretno društvo. U povijesti postoje prekidi kontinuiteta ideoloških, etničkih, političkih i društvenih formi, ali ono što ne gubi kontinuitet, čiji tok neprekidno “teče,” jesu konkretni ljudi, organizirani kao društva i imenovani dominantnim fakto­ rom svog društvenog sadržaja, vremena i prostora u kome se izražavaju. Bošnjačko društveno biče, u samorazvojnom toku, kao etnička zajednica, uvijek se izražavalo kao konkretno društvo, sa svojim specifičnim, ali i opčevažečim društvenim karakteristikama. Srednjovjekovno bošnjaštvo, organizirano kao srednjovjekovno bosansko društvo, u svom daljem društveno-historijskom toku nastavlja da se razvija kao društvo u kome se, um jesto širenja etničke osnove, javljaju procesi etničkog diferenciranja na konfesionalnim osnovam a. D iferenciranje bosan skog društva, na tem eljim a konfesionalne pripadnosti, u vrijeme osm anske vladavine B o sn o m i H ercegovin om , d ob ija ne sam o kulturnu več i etničku dimenziju. Bošnjaštvo jeste izvorni bosanski element na nivou etničnosti, ali istovremeno i kao ukupni društveni izraz složenog razvoja bosanskog 509

“1 u novijoj p ro šlo sti bosansko-hercegovačkih M uslim ana d o sta je teško u nekim p itanjim a prim jenjivati klasične p ojm o ve i nazive p ozn ate u društven oj strukturi drugih n aroda. Tako, naprim jer m islim o da nije p o tp u n o adekvatno u potrebljavati izraze kao što su 'm u slim an sk a građ an sk a klasa' i 'm u slim an sk a b u ržo azija' p o n ašem m išljenju u konkretnim bosanskim uslovim a ne bi trebalo zaboravljati kad se raspravlja o sp ecifičn ostim a d r u šn e n o g , ek on om sk og, k ulturn o g i političk og razvitka b osan sk ih M uslim ana - kom pleks drušU'enih o d n o sa kojem u term in ološki n ajb olje odgovara izraz 'čaršija'.” (A. Purivatra, naveden o djelo, str. 11.)

153

Bošnjačka nacija

dmštva. Na duhovnom nivou bošnjačka izvornost ogleda se u jedinstvu dvostrukosti.**" Vjera bosanska je jedan pol i izvorni srednjovjekovni duhovni elem ent dobrih Bošnjana. Drugi pol bosanske izvornosti, u duhovnom biču Bošnjaka, jeste bosanski način prihvatanja islama, te uslovljenost ukupnih društvenih procesa, izazvanih tim prihvatanjem u u slo vim a b o san sk o g društva, kao izvorne tekovine b o san sk o g tla, duhovnosti, tradicije i organizacije političkog života. Da li kontroverznost određivanja bošnjačkog nacionalnog imena Bošnjaci ili Muslimani, danas neupitna, ali u prošlosti prisutna, skoro kao pravilo, ima utemeljenje, upravo u socijalnoj osnovi bošnjačkog nacionalnog biča, izraslog na jedinstvenoj duhovno-kulturnoj i društvenoj podlozi? Bosansko-islamska simbioza na društvenom nivou za rezultat ima bošnjaštvo kao nacionalitet, čiji je dominantni duhovni sadržaj prožet islamskom religijom.*** Izražavajuči bošnjaštvo kao formu pod imenom Muslimani, čiji sadržaj čini “jedinstveno muslimansko društvo” A. Sučeska teorijski potvrđuje kontinuitet etničkog razvoja od srednjovjekovne Bos­ ne, preko osmanskog perioda, do danas, upravo preko “oformljivanja u Bosni specifičnog muslimanskog društva.”**’ Izdiferenciranost “bosansko­ muslimanskog društva” na spahije, sveštenstvo (ulemu), janjičare, zanat­ lije i zavisne seljake potvrđuje činjenicu o organiziranom društvu koje ima svijest o sebi, svijest o svojoj posebnosti, o svojoj vrijednosti, te kao takvo čini “politički narod” u smislu u kom se u tom periodu jedan narod osječao da pripada vlastitom teritorijalno-zavičajnom i državnom prosto­ ru, kao vlastitom subjektivitetu. “Na prikazanim osnovam a u Bosni je tokom vremena nastalo i oblikovalo se po formi i sadržaju je d n o je d in stv e n o m u slim an sk o društvo, jedna zajednica pored drugih zajednica - (pravoslavne, katoličke i jevrejske). Bosanskom uslim ansko društvo se oform ilo kao specifičan vid društva koje je u jedn u cjelinu povezivala zajednička vjera islam i zajednička privrženost osm anskoj m uslim anskoj državi (istakao A. Đ.), čijim su posredstvom Bosanci postali muslimani i na taj način tijesno 510

511

512

154

T erm inom “je d in stv en a du h o v n a d v o stru k o st” želim o izraziti slo že n u sim b iozu sred njovjekovne b osan sk e duhovnosti, često im enovane «bogum ilsw om », a u istini rad ilo se o vjeri b osan sk o j, koju razum ijet'am o kao izvornu b osan sk u d u h ovn ost s jed n e strane, kao je d n o g pola, i islam a, s d ru ge strane kao d ru go g pola, koji su na društven om planu za rezultat imali bošn jačku naciju. “Z ato religija isp u n java ne sam o vjersko biče jedin k e i vjerske sk u pin e, n ego i njegovo socijalno biče, njegovo em ocion aln o biče, upija se u njegOTO psiho-m entalnu su štin u , zah vata bit n jego vih navika, p o stu p a k a , trad icija, p riv atn o g i ja v n o g p o n a šan ja i djelovanja, konstituiše se u bitnu od red n icu n jegovog o d n o sa prem a h isto rijsk o m b itk u , p rem a d ru štv en o j p rak si, kao i p rem a m etafizičk oj sfe ri.” (N. Filipovič, O p ro b le m im a dru štven og i etničkog ra z v itk a u doba. o sm an sk e vlasti, Prilozi, Sarajevo, 1975/76, str. 277.) A. Sučeska, P o lo ž a j b o san sk ih M u slim a n a u o sm a n sk o j držav i, Pregled, 5/1914, Sarajevo, str. 483.

Kontroverze oko nacionalnog imena

povezivali svoju sudbinu sa tom državom. Posredstvom jedinstvene vjere islam a koji je p re d sta v lja o id ejn u p o d lo g u O sm an sk o g carstva, muslimansko društvo u Bosni usvojilo je jedinstvenu političku ideologiju i predstavljalo jedinsn^en kulturni krug. Na toj osnovi ono se formiralo kao poseban narod sa posebnim interesima i stremljenjima. Za razliku od nemuslimanskog stanovništva koje se večinom nalazilo u zavisnom odnosu i potčinjenom političkom položaju, “muslimansko društvo” je bilo potpuno, tj. ono je imalo sve društvene slojeve: spabije, sveštenstvo (ulemu), gradske slojeve, i zavisne muslimanske seljake (raju).”*** Uslovljenost bošnjačke nacije u socijalnoj osnovi društva prije svega u “m uslim anskom d ru štv u ”, kao jedn oj od specifika bosanskobercegovačke društvene stvarnosti, p ored A. Sučeske zapažaju i Branislav Đurđev i Šalim Ćerič. U vrijeme vođenja “intenzivne borbe” za priznavanje nacionalnog imena Musliman kao etničkog imena bošnjačke nacije, sedam desetih godina prošlog vijeka, S. Ćerič se m eđu prvim oglašava naporom da odgovori na pitanje šta je to musliman srpskohrvatskog jezika. Iako koristi marksističku metodologiju u objašnjavanju razvoja d ru šm , pa tako i razvoja Bošnjaka kao etničke posebnosti Bosne i H ercegovine, S. Ćerič**® ističe nekoliko značajnih m om enata koji odlu ču ju če od ređ u ju B ošn jak e kao p o seb n u naciju. Kao značajne elem ente osječan ja p o seb n o sti B ošnjaka Ćerič ističe “m uslim ansko d ru štv o ”*** i n jego v o d n o s p rem a O sm an lijam a, o d n o sn o prem a južnoslavenskim susjedim a. Ćerič, također, ističe još jedan vrlo bitan mom enat u identifikaciji bošnjačke nacije u XIX stolječu. U uslovima opadanja moči Osmanske carevine, malobrojnost i, za njih nepovoljni, politički uslovi onemogučili su Bošnjake da realiziraju vlastiti program samostalne države na etničkoj osnovi. Ostali bosanski narodi u realizaciji vlastitih političkih program a ostvarenja ideje nacija-države, napuštaju naziv Bošnjak i Bosanac i prihvataju, pod jakim uticajem velikodržavnih id e o lo g ija izvan B o sn e, etn ička im ena Srbin i Hrvat.**® B o šn jaci, neraskidivo vezani za Bosnu, od nje se nisu mogli otrgnuti. Nisu mogli prihvatiti političke programe tipa jedna nacija jedna država, jer ih nisu osječali kao svojsP^ene svome biču i biču Bosne. Bitno određeni Bosnom i islamom, ne prihvatajuči nacionalne ideologije iz susjedstva, niti odričuči 513 51 4 515

516

A. Sućeska, navedeno djelo, str. 488. O Ć erićevom d o p rin o su rasv jetljav an ju m u slim an sk e n acije kritički su d izriče E. Redžič. (E. Redžič, n avedno djelo, 98-99.) “M u slim an sk o društvo, i p o red svog h etero gen o g klasn og sastava (feudalci, trgovci, konfesionalni funkcioneri, zanatlije, najam ni radnici, sam ostaln i zem ljoposjedn ici, kmetovi) o sjećalo se k a o c jelin a (istakao A. Đ.) u tadašn jim drušU'enim o d n o sim a.” (S. Cerič. navedeno djelo, str. 117.) “K od au to h to n o g h rišćan sk o g stan ovn ištva u B o sn i i H ercegovini p o ste p e n o se g u b io naziv B o šn ja k ili B o sa n a c , je r su taj naziv zadržali d o m a či m u slim a n i.” (S. Cerič, navedeno djelo, str. 124.)

155

Bošnjačka nacija

pravo bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima na ista prava u Bosni, svoju nacionalnu bošnjačku posebnost imenuju imenom Musliman, jer ib islam ska vjera u osnovi čini društvenom zasebn ošču, ne sam o u konfesionalnom več i u etničkom, kulturnom i ukupnom društvenom smislu. Raspravljajuči o širokoj druŠP^enoj osnovi konstituiranja bošnjačke nacije kao “muslimanskog naroda” u periodu “turskog feudalizma,” Brani­ slav Đurđev ukazuje ne sam o na specifičnost elem enata koji utiču na konstituiranje bošnjačke nacije, nego ističe i specifičnost i autentičnost karaktera ukupnib društvenih odnosa u Bosni i Hercegovini, koji se u znanosti imenuju kao “turski feudalizam.”*” Ukazujuči na široku društve­ nu uslovljenost formiranja muslimanskog naroda, Đurđev posebno ističe rezultate prihvatanja i uticaja islama na bosanskohercegovačko selo. “Uticaj islama na selo nije samo stavio razlike u načinu života, nego je stavio muslimanske i hriščanske seljake u drukčiji odnos prema gradu i turskoj vlasti. Obuhvatajuči domače stanovništvo sela i grada, islamizacija u Bosni i Hercegovini stvorila je sasvim drugu situaciju nego u ostalim južnoslovenskim zemljama, ona je stvorila nov južnoslovenski narod.”*’« Dakle, Đurđev, ukazujuči na o so b en o sti “tu rskog feu d alizm a” kao društvene osnove formiranja bošnjačke nacije, raspoznaje različit položaj muslimanskih i hriščanskih seljaka u odnosu prem a turskoj vlasti. Ne određuje samo prihvatanje islama, ili, kako to Đurđev kaže, “islamizacija” form iranje bosansko-m uslim anske posebn osti, nego i ukupna dife­ rencijacija društva u okvirima osmanskog društva, spoljni pritisci i drugi faktori. Konstituiranje “muslimanskog naroda” Đurđev ne vidi samo u islam izaciji, več i u socijaln oj diferencijaciji osm an sk og dru štva.*’® Diferenciranje “muslimanskog naroda” u Bosni i Hercegovini vršeno je ne sam o prema hriščanskom i krščanskom stanovništvu, nego i prema osmanskim Turcima u etničkom smislu, ali i prem a osmanskoj vlasti u Bosni i Hercegovini. Česta spoljna opasnost, skoro kao redovna pojava, poslije poraza osmanske vojske pod Bečom krajem 17. stolječa, snažno je uticala na homogenizaciju muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini. Drugačiji agrarni odnosi, sa pojačanim čiflučenjem, uticali su na sudaranje 517

518 519

156

“J a stavljam izraz “turski feu dalizam ” p o d znake n avoda, kad je riječ o ranijem , klasičnom osm an sk om d ru šn e n o m poretku, prije n ego što se u vrijem e raspadan ja p o čela razvijati privatna feudaln a svojina, zato što to nije isti p ored ak kao onaj na z ap ad u , koji mi nazivam o feudalni. Razlike se n aročito iskazuju u o d n o su sela i g ra d a i u razvitku svojine na z em lji.” (B. Đ urđev, O n ek im isto rijsk o -e ln ičk im p ro b le m im a u o b ra d i tursk og p e rio d a, Prilozi, str. 285 .) B. Đurđev, n aveden o djelo, str. 284. “M islim d a n e ć e m o izači na kraj, d a n eće m o o b ja sn iti fen o m e n n au čn o , ako prih vatim o teo riju k oja sam o u islam izaciji, a ne i u d iferen cijaciji u okvirim a o sm an sk o g društva, vidi stvaranje m u slim anskog n aro d a u B osn i i H ercegovini.” (B. Đurdev. naveden o djelo, str. 286.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

posebnog sloja bosanskog plemstva - spabijskog sloja, koji ima drugačiji položaj od spabija u drugim dijelovima Carstva od kraja 16. stolječa. Taj izdiferenciran! sloj plemstva imao je vlastite interese ne sam o prem a briščanskim i muslimanskim zavisnim seljacima, nego i prema osmanskoj vlasti. Do antagonizma između spabija i ostalog muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao što je bilo u ostalim feudalnim drušm rna u Evropi, ne dolazi zbog kontinuirane spoljne opasnosti. “Spoljna opasnost povezuje muslimanski narod i domača feudalna klasa postaje bomogen m uslim anskog naroda.”*’ " Svoje razumijevanje konstituiranja razvoja i afirmacije “m uslim anske nacije” i potrebu njezinog preim enovanja u bošnjačku (pošto smatra da izraz muslimanska nacija nije najsretniji), Đ urđev je nedvosm isleno iskazao 1985. godine u razgovoru o nacio­ nalizmu u listu D a n a sH Isto mišljenje dijeli i Sulejman Grozdanič, kada raspravlja o odnosu vjerskog i nacionalnog kod muslimana. On ističe da nije samo kod bosanskih muslimana povezanost vjerskog i nacionalnog neka posebna specifika. I kod dmgih naroda je prisutna međuzavisnost vjerskog i n acion aln og uticaja na nacionalni identitet. No, i p ored nesum njivog uticaja religije na nacionalnu identifikaciju Bošnjaka i isticanja činjenice da je granica između vjerskog i nacionalnog kod ovog naroda teško odvojiva, Grozdanič naziv Musliman sm atra neadekva­ tnim,*” istovremeno naglašavajuči da drugoga nema. Usljed sve jačeg širenja srpske nacionalne ideologije iz Srbije i hrvatstva iz Hrvatske, te njihovog prihvatanja u 19. stolječu od večine n eislam skog stanovništva Bosne i Hercegovine, Bošnjaci, suočeni sa novim društveno-političkim prilikama, pritisnuti “nacionaliziranjem ,” o sp oravan jem , a vrlo često i sa prijetn jom fizičkog u ništen ja, svoj nacionalni bošnjački sadržaj imenuju religijskom oznakom Muslimani.*’ * Oni ovakvim imenovanjem nisu zamijenili svoj nacionalni sadržaj, naprotiv. 520 521

522

523

B. Đurđev, n aveden o djelo, str. 286. “U zgred da kažem , ne sm atram najsretnijim , taj izraz za m u slim ansku naciju. Po m o m b i b ilo n ajb o lje u p o trije b iti izraz B o šn ja ci. Istin a, i tu bi m o rali sv ijetu objašnjavati šta to znači. Ali, zar mu ne m o ram o objašnjavati s m anjim izgledim a za razum ijevanje, šta znači izraz m u slim an .” (B. ĐurAev, D a n a s, Zagreb, 6. Vili. 1985, str. 22.) “Zato sam ja više p u ta govorio da je n ezgod an i sam naziv m uslim anska nacija. Jer, p ojam 'm uslim an’ za m ene je Vjerski p ojam ’.” (Sulejm an Grozdanič, M uslim an, zgo­ d a n ili n ezgod an dru go g n a z iv a nem a, Inteivju, br. 172., 31. 12. 1987, str. 36) “N jihova b ošn jačk a ideologija nije o b u h vaiala p red islam sk o d o b a B o sn e. Srp sk a n acio n aln a ideja širena iz Srbije i m onarh ije bila je več prihvaćena o d o grom n e večine srp sk o g građanstva i seljašu'a. Bez ikakvih p otresa, i franjevci su u korist hrvatske n acio n aln e ideje n ap u stili b o šn jač k u id e o lo giju , u to lik o lak še što ova u o p šte nije im ala korijena kod katoličkog seljaštva. Istovrem eno se krajem stolječa m ed u pripadn icim a islam a ukorjen ju je kao savrem en a etnička i n acionalno-politička o z n a k a im e M u slim an , o d n o sn o M u slim a n i.” (M. Im am ovič, n av e d e n o d je lo , str. 39.)

157

Bošnjačka nacija

on ostaje isti, nepromijenjen, samo pod drugim imenom ga izražavaju. Bili su pritisnuti uslovima historijske nužde, kako ne bi bili imenovani imenima Neopredijeljen, Jugoslaven, Jugoslaven-neopredijeljen, Srbin islamske vjeroispovijesti, Hrvat islamske vjeroispovijesti... Svi ti pojmovi ne sam o da nisu izražavali povijesno-društvenu sadržinu bošnjačke nacije več su je, naprotiv, udaljavali od vlastite identifikacije, a time i od zemlje Bosne i države Bosne i Hercegovine, kao nužnih egzistencijalnih uslova njihovog opstanka. Naziv Musliman za bošnjački nacionalni sadržaj, iako neadekvatan, u datim historijskim, društvenim, političkim, kulturnim i duhovnim uslo­ vima, ipak je najjasnije i najbliže izražavao, kako sam nacionalni identitet bošnjačke nacije, tako i njegovu esencijalnu osnovu, kao određujuču činjenicu u nacionalnom konstituiranju i raz\mju. To je važno i zbog toga što je ponekad u bošnjačkoj nacionalnoj svijesti bilo utihnulo sječanje na predislamsko narodno žilište. B osanskohercegovački Bošnjaci, pritisnuti ideologijom nacija-države, asim ilatorskim asp iracijam a srpskih i hrvatskih n acion ali­ stičk ih n a sr ta ja u a u str o u g a rsk o m p e rio d u , p rih v atili su naziv M uslim an kao nacionalnu oznaku, jer je on im ao uporište u kulturnoj, tradicijskoj, običajnoj i duhovnoj dim enziji bošn jačkog društvenog bića. Na putu društveno-historijskog samokonstituiranja, bošnjačka na­ cija često je bila u situaciji da svoju samobitnost prilagodava uslovima nužnih povijesnih događanja. Sa nestankom sa političke scene multiko­ nfesionalnih i multietničkih državnih organizacija, kakve su nesumnjivo bile Osmanska carevina i Austro-Ugarska, te sa nastankom modernih na­ cionalnih pokreta i nacionalnih država, bošnjačka nacija biva surovo raspe­ ta između nacionalnog osporavanja, od strane velikodržavnih i velikona­ cionalističkih ideologija svojih susjeda, i borbe za očuvanje svoje naciona­ ine, kulturne, političke, duhovne, jezičke i druge samobitnosti. U pojedi­ nim povijesnim razdobljima uspostavljeni, neovisno od volje bošnjačkog naroda, društveno-politički sadržaji nisu dozvoljavali bošnjačkom nacio­ nalnom biču da se iskaže na autentičan način. Suočeni s agresivnim pri­ tiscima od jačih državnih organizacija, Bošnjaci su se na razne načine “dovijali” da izraze vlastitost, izražavajuči se i drugim i drugačijim i sličnim nacionalnim imenima koje su nevoljno prihvatali. Neopredijeljenost, kao nacionalna oznaka uspostavljena poslije 1945. godine, nije bila bošnjačka nacionalna želja, več društveno-političko moranje, da bi pokazali da u nacionalnom smislu i sadržaju nisu ni Srbi ni H nrai. Odgovarajući na pitanje značenja nacionalne “n eopredije­ ljenosti” Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji, A, Purivatra konstatuje “da su Muslimani, ne prihvatajuči srpsku, a ni hrvatsku nacionalnu ideologiju, sam im tim, iskazivali svoju m uslim ansku etničku posebn ost, koju u 158

Kontroverze oko nacionalnog imena

tadašnjim političkim uslovima nisu mogli drugačije iskazati osim preko nacionalne 'neopredijeljenosti’ ili najčešče preko 'jugoslavenstva'.”*’ ® Jugoslavenstvo kao alternativno nacionalno ime za bošnjačku naci­ ju, također, nije bila bošnjačka kolektivna želja, nego način da se izbjegne asimilatorska politika velikosrpske i velikobrvatske nacionalne ideologije. U periodu snaženja brvatskib i srpskib nacionalnih pokreta, te u okviru tih pokreta jačanja ideje ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u zajedničku jugoslavensku državnu zajednicu 20-ih godina 20. stolječa, Bošnjaci su osječali da od tog ujedinjenja za njih neče biti nikakve koristi.*’ * U cjelokupnom periodu trajanja KSHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, u teorijsko-političkom poimanju Bošnjaka skoro identična stajališta imaju i velikosrpski nacionalisti i komunisti, organizirani prvobitno u Socijalde­ mokratskoj partiji Bosne i Hercegovine, koja je osnovana 1908. god., a kasnije u KPJ. Za socijaldem okrate Bosne i Hercegovine “svi građani Bosne i Hercegovine su pripadnici jednog naroda, Srba ili Hrvata, a ’naši m uslim ani’ kako se kaže u rezoluciji 11 kongresa iz 1910. godine, ’su bez nacionalne svijesti'.”*’ ® Jugosloven ska muslim anska organizacija je, tragajući za m oda­ litetima afirmacije bošnjačke nacionalne posebnosti, te suprotstavljajući se asimilatorskim aspiracijama, prije svega, bosanskih radikala,*” opre­ dijelila se za jugoslavenstvo, kao oznaku za bošnjačku nacionalnu zase­ bnost. Prikliještena između velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalnih ideologija, sa permanentnom prijetnjom podjele Bosne i Hercegovine, JMO pom oću jugoslovenstva traži “mogučnosti da se muslimani upravo preko jugosloven stva afirmišu kao p o seb an subjektivitet.”*’ « J u g o s ­ lovenstvo je u tom vremenu bilo jedina m ogućnost da se izrazi bošnjačka vlastitost. 1 dok je nepovoljno stanje Bošnjaka u Kraljevini Jugoslaviji izraženo u vidu nacionalnog nepriznavanja (uz istovremeno priznavanje vjerskog identiteta), donekle i “razumljivo,” kada se zna da je ta Jugoslavija bila rezultat i izraz ideje velike Srbije, “nerazumljivim se čini Bošnjaka poslije

524 52 5

526 527

528

A. P u riv a tra ,/A tO u p o litič k o m ž iv o tu K r a lje v in e S rb a , H r v a t a i S lo v e n a c a , Svjetlost, Sarajevo, 1974, str. 549. “Mi b osan sk o -h e rce go v ačk i m u slim an i m o ra m o n astu p iti p rotiv toga, p o što to u jed in jen je, p o našem najdubljem uvjerenju, ne bi nam a d o n ijelo nikakve koristi, n eg o bi nam naprotiv veom a štetilo.” N avedeno prem a: L. Đ akovič, P o lo ž a j B o sn e i H ercegovine u a u stro u g a rsk im k o n cep cija m a rje ša v a n ja ju g o slo v e n sk o g p it a n ja 1914-1918, Univerzal, Tuzla, 1980, str. 166.) S. Filandra, n aveden o djelo, str. 137. “Ko hoče d a b u d e Ju go slo v e n taj m ora u B osn i i H ercegovini biti najprije Srbin ili Hrvat, a on d a istom ju go slo v en . Neka M uslim ani b u du Hrvati, ako n eče d a b u d u Srb i.” (Milan Srškič, vo da b osanskih radikala, Pravda, br. 12, 8. V 1926.) A. Purivatra, n aved en o djelo, str. 555 i 556.

159

Bošnjačka nacija

Narodnooslobodilačke borbe.” Dokumenti ZAVNOBlH-a, AVNOJ-a i cjelo­ kupnog toka NOB-e, uvažavali su i afirmirali zasebnost Bošnjaka kao ravnopravnog sa Srbima i Hrvatima naroda u Bosni i Hercegovini. “Musli­ mani su u NOR-u ravnopravno tretirani sa Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, odnosno sa svim narodima u Jugoslaviji,”*’ ®tome je, prije svega, doprinijela praktična politika Josipa Broza Tita. Govoreči o značaju narodnooslobodilačke borbe, Tito Muslimane (Bošnjake o.p. A. Đ.) rav­ nopravno tretira s ostalim jugoslavenskim narodim a, govoreči da bi narodnooslobodilačka borba “osim oslobođenja Jugoslavije, značila u isto vrijeme i oslobođenje Hrvata, Slovenaca, Srba, Makedonaca, Arnauta, Muslimana itd.**" No, odm ab poslije završetka Drugog svjetskog rata, u novonastaloj državi se prem a Bošnjacima ispoljavaju stare predrasude, nerazumijevanje i oni se dovode pred svršen čin nacionalnog opredje­ ljivanja. U prvom ustavu 1946. god. Bošnjaci se ne pominju ravnopravno sa ostalim jugoslavenskim narodima: Srbima, Hrvatima, Crnogorcima, Slovencima i Makedoncima. Jugoslavija se definira kao država 5 naroda i 6 republika. “Oni se poslije rata jednostavno 'zaboravljaju’. BiH, a posebno i muslimani, nisu uvršteni u buktinju novog grba, oficijelno se govori o samo 5 nacija u Jugoslaviji, njihova tradicija, kultura i ukupna društvenopolitička uloga se minorizira i ignoriše i oni su ponovo, po ko zna koji put, u situaciji da se nacionalno opredjeljuju.”**’ U prkos svim tim osporavanjim a B ošn jaci su, im enujući sebe Muslimanima i “opredjeljujući se” kao “neopredijeljeni” ukazali na svoju posebnost. Čini to u ime Bošnjaka narodni poslanik Husein (Husaga) Čišič, gradonačelnik Mostara, u prigovoru koji je uputio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine u Beogradu 18. 01. 1946. god.**’ Međutim, ovaj apel je ostao usamljen i uzaludan, jer oni koji su odlučivali bili su optere­ ćeni predrasudam a prošlosti, a u tretiranju i razumijevanju nacionalnog pitanja polazili su od tada “vladajuče” Staljinove teorije nacije. Dogmatski sljedbenici vulgarno-m arksističke Staljinove teorije nacije bili su u komunističkom pokretu Jugoslavije Moša Pijade i Veselin Masleša. Masleša

529 530 531 532

160

A. Purivatra, N a c io n a ln i i p o litič k i ra z v ita k m u slim a n a , Svjetlost, Sarajevo, 1970, str. 68. J . B. Tito, N a c io n a ln o p it a n je u J u g o s l a v i ji u sv jetlu n a r o d n o o s lo b o d ila č k e borbe, u: B o rb a z a oslo b ođ en je Ju g o sla v ije 1941-1945, str. 52. N. D uraković, naveden o djelo, str. 162. “N a š m u slim an sk i elem ent u B o sn i i H ercegovini nije neopredijeljen u n arod n osn om p o g le d u (istakao A. Đ .), kako to neki hoće da kažu, on je p o tp u n o svjestan svoga slaven sk o g p orijek la. ( ...) Zato pri završetku o v og svoga p o d n esk a ap elu jem na sve n arodn e p oslanike u Skupštini d a uvaže m oje n ap om en e i d a se solid arišu sa m ojim p rijed lo gom : d a se u čl. 3. četvrtoj rečenici toga člana Ustava, um etne: m jesto 5, 6 buktinja k o so p o lo ž e n ih .” (navedeno prem a: A. isaković, O n a c io n a liz ira n ju m u slim a n a , G loh us, Zagreh, 1990, str. 17 i 18.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

je još 1942. god. analizirajući “muslimansko pitanje” ustvrdio da musli­ mani Bosne i Hercegovine ne samo da nisu posebna nacija, već nisu ni posebna etnička grupa.**’ M. Pijade, obrazlažući nacionalne oznake prili­ kom popisa stanovništva 1948. i 1953- god, ističe da izraz “musliman” nema nikakve veze sa pitanjem narodnosti.**® Kao rezultat politike nacio­ nalnog negiranja Bošnjaka kod popisa stanovništva Bosne i Hercegovine 1948. i 1953. god. možemo zapaziti svu apsurdnost kategorijalnog aparata oficijelne politike u tretiranju bošnjačke opredijeljenosti i “opredjeljenja” Bošnjaka za “neopredijeljenost.”. U popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1948. za Bošnjake ili, kako su tada zvanično tretirani kao vjerska grupa, muslimane, ostavlje­ ne su sljedeče mogučnosti nacionalnog izjašnjavanja: “Srbin-musliman,” “Hrvat-musliman,” “Makedonac-musliman” ili nacionalno “neopredije­ ljen.” Rezultati popisa su pokazali sljedeče rezultate: nacionalno “neopredijeljenib” bilo je 778.403, “Srba-muslimana” 71.991, “Hrvata-muslimana” 25.295 lica. “Iz ovoga proizilazi da su muslimani iskazujući nacionalnu 'neopredijeljenost’ - kao tada jedinu m ogućnost osim izjašnjavanja za srpstvo i hrvatstvo, prema popisnom upitniku - ustrari iskazivali svoju muslim ansku etničku posebnost a ne nikakvu nacionalnu ’neopredijeIjenost’.*** Ovdje su Bošnjaci kroz formu 'neopredijeljenosti' kao izraza društveno-političke nužde iskazali uistinu svoj zasebni i autentični nacio­ nalni sadržaj, ne prihvatajuči nacionalno ime Srbin i Hrvat. “Time se došlo do paradoksalne situacije u kojoj su Muslimani, objektivno, u odnosu na sve druge etničke grupacije u Jugoslaviji, bili tretirani kao građani drugog red a.”**® Kod popisa stanovništva 1953. godine, Bošnjacima se nacionalna kategorija “Jugo slaven -n eo pred ijeljen ” ili opred ijeljen ost za srpsku o d n o sn o hrvatsku naciju nudila kao jedina m ogućnost. Bošnjaci se opredjeljuju kao “Jugosloveni-neopredijeljeni.” Po popisu iz 1953. godi­ ne u Bosni i Hercegovini Bošnjaka opredijeljenih kao “Jugoslovenineopredijeljeni” bilo je 891.000.**’ “To popisno ’izluđivanje’ pojmovna i

533

534

535 536 537

“Polazim o, dakle, o d toga da m uslim ani B o sn e i H ercegovine nisu nacija, oni stvarno nem aju ni jed n o o d objektivnih potrebnih svojstava koja čine naciju, a nem aju ni su b ­ jektivne svijesti, logične posljedice objektivnih svojstava - o sebi kao naciji. Muslimani nem aju svoga jezika.” (V Masleša, D ela 11, Sarajevo, 1954, str. 151.) “1 d o ista nem a nikak\«a razloga d a se verska ozn aka “m uslim an ” i dalje vezuje za o d re đ iv a n je n aro d n o sti M u slim an .” (M. Pijade, O p o p isu sta n o v n ištv a , B o rb a, 1 8 /1 9 5 3 .) A. Purivatra, naveden o djelo, str. 164. N. D urakovič, naveden o djelo, str. 164. S ta tistič k i g o d išn ja k , NR BiH, 1955, Zavod za statistiku, Sarajevo, str. 31.

161

Bošnjačka tiacija

terminološka zbrka se nastavlja. Tek u popisu stanovništva iz 1961. godine uvodi se kategorija Musliman (etnička pripadnost).”**« Ovakva zvanična politika o nacionalnom pitanju na državnom nivou rezultat je politike vr­ ba KPJ.**® Rezultat takve politike jeste da u federalnom partijskom vrbu nije bilo ni jed n o g Bošnjaka. Analizirajući uzroke “za raspolu ćen e Muslimane” N. Durakovič ističe svu složenost društveno-bistorijskib i političkib uslova u samorealizaciji bošnjačkog, kao muslimanskog, naciona­ lnog identiteta. Među odlučujuče faktore raspolučenosti Muslimana, Durakovič ističe: - dosljednu primjenu tada važeće Staljinove teorije nacije, - stare etničke predrasude*®" - centralistički društveno-politički sistem i etatističku ekonomiju.*®’ Konačno, Bošnjaci popisom iz 1971. dobivaju mogućnost da se, u n acio n aln o m sm islu , izja sn e kao M uslim an i. Ovaj p o litič k i i opčeem an cip acijsk i akt bio je rezultat, prije svega, u dovoljavan ja zahtjevim a društveno-političke realnosti, koja je neum oljivo svojim postojanjem i političkim djelovanjem bošnjačkih intelektualaca, tjerala na javno, političko i ustavno-pravno verificiranje. Opravdano je postaviti pitanje zašto se tada SKJ-SKBiH, kao nosilac vladajuče ideološke i političke moči, opredjeljuje za nacionalno ime Musliman, umjesto Bošnjak, kada

538 539

540

541

162

N. D uraković, naveden o d jelo str, 164, “B o sn a i H ercegovin a zau zim a p o se b n o m jesto m eđ u ostalim n ašim n arodn im repu blikam a. O na je še sta ju go slo v en sk a repu blik a u zajedničkoj državi u k ojoj živi p et ju go slo v en sk ih nacija. (...) U njoj živi u n erazru šivoj izm iješan o sti dio srp sk o g i dio hrvatskog n aroda, d o k treči dio stanovništva sačinjavaju m uslim ani sla v e n sk o g p o rijek la, k oji su prim ili islam i koji se b e o b ilježavaju p o vjersk o j p rip adn osti, a u velikoj večini n acionalno nisu opredijeljeni. Ova čin jen ica d a se dan as u Evropi m ože nači stanovnišvo b ez nacionalnog obilježja p lod je on e teške zaostalosti i vjekovn og stagn iranja koji karakteriše sk u čen ost turskog feu dalizm a.” (M. Pijade, P o z d ra v n a rije č n a o sn iv a č k o m k o n gresu KP B iH 1948, O snivački kon gres KP BiH Sarajevo, 1950, str. 13 ) “Bilo je tu starih etničkih p red rasu d a, zatom ljen og nacionalizm a, m alograđansko-seljačkog m entaliteta, prim itivizm a i birokratske krutosti i zatu p ljen osti, uvjera­ v a n ja d a je p o tr e b n o ići ka stv a ra n ju in te g ra ln e ju g o s lo v e n sk e n ac ije i s i .” (N. Durakovič, naveden o djelo, str. 160.) “C entralizam p o sv ojoj u n u trašn jo j logici, p o g o to v o u u slovim a višen acion aln e zajednice i n aslijeđa koje je ostalo o d m onarhističke Ju go slavije, nem inovn o rađa unitarizam , hegem on izam i nacionalnu n eravn opravn ost.” (N .Duraković, navedeno d jelo , str. 161). Etatizam kao u zrok n eadek\'atnog rješen ja nacionalnih o d n o sa , ističe i S. Suvar. “Etatizam u birokratskim o d n o sim a i u javnom m jenju neodoljivo teži za m on olitizm om , za providn im jedin stvom , za zataškavanjem realnih protivrječnosti i su k ob a interesa, što i u m eđunacionalnim od n osim a rada mistifikacije, te zam agljuje njihovu pravu prirodu, društveno značenje i funkciju.” (S. Šuvar; navedeno djelo, str. 255.)

Kontroverze oko nacionalnog itnena

se sa sigurnošću m ože konstatirati da nacionalno ime Bošnjak u to vrijeme nije bilo nepoznato. Nije bila nepoznata politička aktivnost koju je vodila bošnjačka liberalno-demokratska emigracija,*®’ zalažući se za bošnjačko nacionalno opredjeljen je “bosanskobercegovačkib M usli­ m ana”. Zanimljiv stav o ovom pitanju iznosi Smail Balič, koji kaže da “uza svu snagu argumenata koji su iznešeni u korist priznanja treće nacije u Bosni, ima se dojam da je novopridošlo ime u spektru jugoslovenskih nacija prihvačeno tek iz nedoumice. Očito se pristalije ime bošnjaštvo izbjeglo kako se bosanska državnost ne bi zabunom kod stranaca ili nacionalističkom navikom kod domačih pripisivala samo tom bošnjačkom, muslimanskom elementu.”*®* Bez obzira na raznovrsnost mnogobrojnih nam jera, dilem a i odgovora samih Bošnjaka i onih koji Bošnjake u narodnosnom sm islu im enuju M uslimanima, s punim pravom Sačir Filandra tvrdi da “nacionalno ’muslimansP^o’ ili muslimani s velikim ’M’ jeste oblik i stupanj razr^ja bošnjačke nacionalne ideje i nacionalnosti Bošnjaka, nezaobilazan u povijesnom stasanju bošnjačkog narodnog biča i, objektivno sagledavajući kontekst u kojem je osp^aren, treba reči da je i oblikom i stupnjem on bio veliki korak naprijed.”*®® Iz do sada iznesenih i izrečenih mišljenja, stavova i društveno-historijskih činjenica, nedvosm isleno se da up^diti d a kon troverzn ost nacionalnog im enovanja Bošnjaka, odn osn o njihove raspetosti između b o šn jaštv a, ju g o slo v en stv a, n e o p re d ije lje n o sti i m uslim an stva, te n a c io n a liz ira n o g o p r e d je ljiv a n ja le ž i u d ru štv e n o -p o litič k im i kulturno-civilizacijskim uslovim a u okviru kojih je izrastalo i razvijalo se b o šn ja č k o n a c io n a ln o b ić e , a n e, n ik ak o , u sa m o j sa d ržin i bošn jačkog nacionalnog bića. Svi pokazatelji govore da su Bošnjaci uvijek iskazivali vlastitu posebnost, vlastiti identitet, različit od drugih. I onda, kada su u uslovima historijske nužnosti morali da biraju ili tuđe naciona­ lno ime ili “neopredijeljenost,” oni su se u ogromnoj večini opredjeljivali za “neopredijeljenost,” kako bi na taj način istakli vlastiti autentični sadržaj. Kad su početkom 20. stolječa, nakon 800 godina*®* imenovanja sebe Bošnjacima, naziv Bošnjak zamijenili nacionalnim imenom Musliman, učinili su to dobrovoljno, najvjerovatnije ne imajući dovoljno nacionalne samosvijesti. Manjak nacionalnog samorazumijevanja je rezultat, prije svega. 542

543 544 545

O djelatno.sti b o šn ja č k e em ig racije o p širn ije vidi u: M. Im am ovič, B o š n ja c i u e m ig ra ciji - m o n o g ra fija B o sa n sk ih p o g le d a 1955-1967, B ošn jački institut, Zurich, O djel Sarajevo, 1996. S. Balič, B o sn a u egzilu, 1945-1992, Preporod, Zagreb, 1995, str. 157. Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 238. Ako se ime B ošn jan in , iz d o sa d a poznatih izr^ora, prra put sp om in je 1166. godine, a vezano je za carsku titularu M anojla K om nena, on d a se s pravom m ože reći d a je to ime p o sto jalo i prije svog prvog p isan o g traga, tako d a d o n jegovog utihnuča na p očetk u 20. stolječa, m ože se reči d a je trajalo 8 0 0 godina.

163

Bošnjačka nacija

davanja većeg značaja vjerskim (islamskim) i agrarnim pitanjima u odnosu na nacionalna i državna pitanja,*®® u uslovima neizbježne prikliještenosti između nacionalnih politika bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Opći društveno-politički uslovi zapadnoevropske civilizacije i kul­ ture, započeti Francuskom revolucijom, u čijim su temeljima bili kapi­ talistički društveni odnosi u proizvodnji, a na političkoj ravni nacionalni pokreti, rukovođeni idejom nacija-države, formiraju nacionalne države, sa snažnim oblicima monopola. Ta ideja širila se prem a balkanskim naro­ dima različitim intenzitetom. Sve zapadnoevropske nacije zaokružile su nacionalne teritorije, na “razvalinama” feudalnih carstava. U bosanskom susjedstvu Prvi i Drugi srpski ustanak, potpom ognuti od evropskih sila, prije svega Rusije, u suštini su bili nacionalni pokreti, čiji je krajnji cilj bio uspostava srpske nacionalne države. Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine, pod vodstvom Huseinkapetana Gradaščeviča, 1831. godine također je jedna od bošnjačkih ozraka tog svjetskog procesa. Pokret nije uspio, jer, nedovoljno podržan od evropskih sila, bio je nejak da se sam suprotstavi Osmanskom carstvu i izbori autonoman položaj Bosne i Bošnjaka, kao preduslova formiranju nacionalne države. Borba Bošnjaka za autonomiju Bosne i Hercegovine u njezinim povijesnim granicama prerasta u kontinuiranu praksu i djelatnost različitih bošnjačkih političkih, kulturnih i religijskih subjekata i njihovih institucija. Za bošnjačku nacionalno-političku identifikaciju poseban značaj ima pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine, osnovan krajem 1939- godi­ ne, kao nadstranačko nacionalno tijelo, koje je uspjelo da okupi gotovo sva bošnjačka društva, vjersko-obrazovne ustanove, političke grupacije, javne radnike i inteligenciju. Osnovni zadatak Pokreta je bio suprotsta­ vljanje podjeli Bosne.*®’ Iako odvojeno od ovog pokreta, kome na čelu stoji Džafer-beg Kulenovič, vođa JMO poslije Spahine smrti i ministar u vladi, istu aktivnost, sa istim ciljem, ali s drukčijih ideoloških pozicija, vodi studentska omladina Bosne i Hercegovine. Oni pišu Treće otvoreno pismo, čija je politička i civilizacijska vrijednost izuzetna, a ogleda se u tome što izražava zajedničku volju studentske omladine svih bosanskih nacionalnih identiteta sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine. Pismo potpisuje 509 studenata, pripadnika svih bosanskih nacija iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.*®«

546

547 548

164

“T ešk o je d o kraja o d red iti razlo ge 'n e sta n k a ’ b o šn ja štv a iz svijesti b o sa n sk ih m u slim a n a , k a o i u z ro k e n jih o v o g n e p r e r a s t a n ja u b o s a n s k o m u s lim a n s k u n acionalnu identifikaciju.’’ (Š. TA-andn, B o šn ja č k a p o litik a ii X X stolječu, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 18.) O pširnije vidi u: Š. Filandra, navedeno djelo, 103-132. Pism o p ogled aj u prilogu broj 9.

Kontroverze oko nacionalnog imena

Dodam o li svemu ovome i specifičan duhovno-kulturni položaj Bošnjaka u odnosu prema Osmanskoj carevini, kao muslimanskoj državi, te odn os susjeda i njihovih nacionalnih ideologija prem a Bošnjacim a i Bosni, onda se jasno vidi da B o šn jaci od druge p olovine 19. stolječa sve d o dan as, žive u uslovim a h istorijske nužde. Ostavši bez zaštite O sm anske države, ukliješteni između srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji, ne da neče da prihvate bošnjaštvo kao nacionalnu odrednicu, več agresivno nasrču na bilo kakvo isticanje bošnjačke narodnosne p oseb­ nosti, Bošnjacim a ne preostaje ništa drugo nego da “zaborave” svoje nacionalno ime Bošnjak, a prihvate “Musliman.” U cjelokupnom bošnja­ čkom društvenom biču toga vrem ena od spoljnih faktora sve je bilo dovedeno u pitanje, čak i biološki opstanak. Ono što je bilo neupitno i za njih same i za susjede, jeste njihova vjera islam. Jedin o im vjeru ni­ ko nije osporavao, a vjera je istovremeno bila i jedan od glavnih diferencirajučih činilaca u njihovom ukupnom društvenom izražavanju na ovim prostorim a tokom cijelog povijesnog hoda. Skoro da nije bilo izbora. Biti Musliman ili nestati. Bošnjaci su unutarnjim instinktom svog druš­ tvenog sadržaja odlučili da prežive kao posebnost, kao vlastiti identitet. Vjersko i nacionalno kod njih se dijalektički isprepliču. Bošnjački nacio­ nalni sadržaj “prepakovan” je u oznaku koja je bila njegova, dio njegovog ukupnog društv^eno-povijesnog biča. Za razumijevanje zam jene nacio­ nalnog imena Bošnjak imenom Musliman, neophodno je istači činje­ nicu podijeljen osti u kupnog društvenog identiteta na više relativno zasebnih identiteta, kao što su kulturni, etnički, ekonom ski, jezički, politički i duhovni. Ukupni društveno-povijesni identitet dijalektička je sinteza svih ovih “parcijalnih” identiteta. Kada su Bošnjaci “izgubili” m ogućnost da se etnički, politički i kulturno izraze kao Bošnjaci, oni su svoj parcijalni duhovni identitet podigli na nivo cjeline identiteta. Iskazivali su sebe onim što nije upitno, što nije dovedeno u pitanje od susjeda. Istovremeno, duhovni identitet za njih je bio “žila kucavica” društvenog biča uopče, te stoga i činilac koji se nije m ogao izgubiti, utihnuti i pom oću koga su mogli iskazati i narodnosnu oznaku, ako ne autentično, ono bar autonomno. Raspravljajuči o fenom enu bosanskohercegovačkog 'zaborava’ nacionalnog bošnjaštva, S. Filandra ističe dva razloga: “Jedan je u činjenici da u trenutku kad je 'bošnjaštvo' 'spalo' na bosanske muslimane, kad je o d b ače n o kao n acion aln a o d red n ica od bosan sk ih prav oslavaca i b o sa n sk ih k ato lik a, n ije u d o v o ljn o j m jeri u širok im slo je v im a p rep o zn ato , niti usvojeno ni od bosanskih m uslim ana kao njihova nacionalna odrednica. (...) Nije bilo nove građanske klase, koja kod svih evropskih naroda potiče i oblikuje naciju, niti je bilo nacionalne ideologije koja u načelu taj razvoj sragdje i vodi.” (...) “Drugi razlog utihnuča ili utrnuča 'bošnjaštva' je političko-nacionalna nedomišljenost Bošnjaka toga 165

Bošnjačka nacija

doba, njibova slab ost i n epriprem ljen ost za n astupaju će povijesne tokove.”*®® Bez obzira na to što je austrougarska vlast sa dosta takta i opreza respektirala običaje, tradiciju i institucije Bošnjaka, oni, nenaviknuti na tekovine zapadnoevropske civilizacije, prema njoj se odnose sa rezervom. Ne smije se zaboraviti činjenica da je Bosna i Hercegovina stoljećima bila izolirana od Zapada, a još od ranog srednjovjekovlja bila je često u neprijateljstvu sa njim. Bošnjaci su austrougarsku vlast, cijeneći njezina civilizacijska dostignuča, ipak sm atrali sebi tuđom vlašću, jer je bila kršćanski obilježena. Na promjenu ukupnog načina života koji je došao na prijelom u osm anske, kao islamske, i austrougarske, kao katoličke vlasti, različito su reagirali bosanskohercegovački narodi.**" U ovakvim uslovima dolazi do jedne vrste kolektivnog otuđenja “bosansko-herce­ govačkih muslimana.” Ne želeći napustiti orijentalno-islamsku tradiciju, kao vlastiti sadržaj, bošnjaci su je željeli sačuvati. I dok je povijesni tok civilizacije neumoljivo uspostavljao nove društvene odnose, kulturne sadržaje i političke ideje, Bošnjaci nisu uspjeli da svoje očuvane orije­ ntalno-islamske duhovne sadržaje prilagode novonastalim uslovim a. Teškoće u njihovom prilagođavanju norm am a i vrijednostim a zapad­ noevropske civilizacije ogledale su se, prije svega, u nedovoljnom uklju­ čivanju u procese industrijalizacije, krupnije trgovine, neprihvatanje ev­ ropskog načina obrazovanja,**’ a poseban problem za Bošnjake bilo je uključivanje žena u nastupajuće tokove društvenog razvoja. Jed an od uzroka ekonomskog nazadovanja Bošnjaka jeste i neuključivanje žena u procese privređivanja i uopče u procese društvenog razvoja. I dok je is­ lam, kao idejnost, imperativno naređivao svojim sljedbenicima učenje i rad i muslimanu i muslimanki, ne praveći razliku među polovima, dotle su Bošnjaci konzervativnim tumačenjem svoje tradicije, običaja i duho­ vnosti, “samovoljno” ušli u izoliranost od m odernog načina rada i poli­ tičkog djelovanja. U novim u slo vim a rad a i života, kad a stari feu d aln i način proizvodnje gubi korak sa modernijom industrijskom proizvodnjom, kad nacionalni pokreti, rukovođeni idejom nacija-države, zamjenjuju raniju univerzalističku multikonfesionalnu i multinacionalnu formulu organiza549 550

551

166

Š. Filandra, n aveden o djelo, 18. i 19. “Ki-šćansko stanovništvo u B o sn i i H ercegovini bez p otešk oća p rilagod ilo se novim civilizacijskim tokovim a. ( ...) M uslim ansko stanovništvo n asup rot tom e našlo se u teškoj i delikatnoj situaciji. O stajući vjerni uvriježenim tradicijam a orijentalno-islamske civilizacije, k oje se u isti m ah u sve v ećoj m jeri o d ric a lo o sta lo stan ovn ištvo, m uslim ani se jače kulturno izoliraju.” (M. H adžijahič, Isla m i m u slim a n i u BiH, str. 116.) Prem a p o p isu stanovništva “iz 1910. go d in e pism enih m uslim ana preko 7 god in a b ilo je svega 5,64% u u k u p n o m stan ovn ištvu.” (M. H adžijahič, n aved en o djelo, str. 119 .)

Kontroverze oko nacionalnog imena

cije društva, Bošnjaci, nezaštićeni dovoljno državnom vlašću, koju također osjećaju kao tuđu, kako primjećuje N. Duraković, doživljavaju svojevrsni “em ocionalno-psihološki stres.”**’ U prom ijenjenim uslovim a življenja, nova civilizacija i kultura m ijenja i konfesionalni naziv m uslim an term inom M uhamedanci ili M uhamedovci, prem a njem ačkom M uham m edaner.*** Ovaj naziv za muslimane Bošnjake nije bio samo neadekvatan i netačan, več i uvredljiv, jer M uham m ed, a.s., za m uslim ane nije bio prorok, več poslanik, prenosilac S tvorite lje vih riječi, upućenih ljudim a kao uputa, pouka, poruka i opomena. Na sve češću upotrebu termina muhamedovac, i u običnom govoru, i u politici, i u štampi, reagirali su Osman Nuri Hadžić u “Beharu”**® i Hifzi-ef. Muftič u “Bošnjaku” 1900. godine,*** predlažući njegovu zamjenu imenom Musliman, koji autentičnije izražava sadržaj bošnjačkog društvenog biča. I Mehmed-beg Kapetanovič Ljubušak, jedan od glavnih nosilaca ideje bošnjaštva, oglašavao se u štampi na način da je Bošnjake imenovao muhamedancima,**® najvjerovatnije iz razloga da kao prorežimski čovjek iskaže svoju lojalnost oficijelnoj političkoj i kulturnoj praksi. Teško i sporo Bošnjaci su prihvatili mnoge promjene, izazvane utjecajima zapadnoevropskog sistema vrijednosti, koje je u BiH unosila Austro-Ugarska. No, “prom jenu” nacionalnog imena B ošnjaku Musliman, kao jednu od zakonitosti tadašnjeg trenutka povijesnog razvoja, prihvatili su skoro nečujno i dobrovoljno, bez ikakvog protivljenja. Najvjerovatnije je da su je shvatili kao rezultat historijske nužde i kao prijeku potrebu očuvanja nacionalnog identiteta. Raspetost između bošnjaštva i muslima­ nstva za Bošnjake je bila nužnost, uzrokovana vanjskim pritiscima na njih i na Bosnu. Imenovanjem sebe Muslimanima, i u tom imenu sjedi­ njujući i konfesionalnu i nacionalnu dimenziju vlastitog društveno-povijesnog biča, omogućili su sebi dalju nacionalnu samoidentifikaciju, a spriječili mogućnost asimilacije i potpunog nestanka. 552

553

55 4 5 55 556

“Bez obzira na očekivanje, p a i sve rašireniju svijest d a 'tursk o p rolazi’, M uslim ani aneksiju doživljavaju kao svojevrstan šok. N aročito stariji ljudi, p o n o sn i begovi i age, d io p an islam istički ili pan turkistički o rijen tisan e inteligen cije (n aročito oni k o ji su b ili o d u š e v lje n i id e ja m a m la d o tu r s k e re v o lu c ije ) to d o ž iv lja v a kao em ocion aln o-psih ološk i stres, kraj n ad an ja i iluzija, definitivan slom staro g sistem a v rijed n osti, što se sve pretvara u neku vrstu sje tn o g žala (’Eh, p u sto tu rsk o ’), ogo rče n ja i o sječan ja n ap u šten o sti.” (N. D urakovič, n avedno djelo, str. 84.) M. Im amovič, O u vođ en ju n a z iv a m u slim an , O djek, br. 7, Sarajevo, 01. 04. 1996. god. K ošta H orm an je 1888-1889. god in e svoju dvotom n u zbirku narodnih p jesam a B o šn jak a nazvao p jesm am a “M uham edovaca u B osn i i H ercegovini” . O. N. H adžič, M u slim a n i a ne m u h a m e d a n c i - P o sla n ik a ne p ro ro k i P roph eta - j e d a n p red log, Behar, god. I, br. 11. 01. 10. 1900. Pod inicijalom “M” Hifzi eff. Muftič, M u slim -m u h am edov ac, “B o šn jak ”, god in a X, br. 37, 13. 10. 1900. M. K apetanovič Ljubušak, Š ta m isle m u h a m e d a n c i u Bosni, Sarajevo, 1886.

167

Bošnjačka nacija

III.2. O sm a n sk i p e r io d i B o šn ja c i Kao i u periodu srednjovjekovnog predosm anskog društvenog razvoja, bošnjaštvo kao narodnosna oznaka i u osm anskom periodu nastavlja svoje samokonstituiranje na autonoman način i u autentičnim bosanskim uslovima u odnosu na ukupne društveno-političke uslove O sm anskog carstva. 1 kao što je bosan sko srednjovjekovno društvo preživjelo kao drušP^o, a nije moglo da preživi kao država i u osmanskom periodu nastavljena je ta tradicija. Bosansko društvo nastavlja da živi, prije svega, kao društvo, sa niz vlastitih specifičnosti, koje nisu prisutne u ostalim dijelovima Osmanskog carstva. Tu prvenstveno mislimo na orga­ nizaciju timarsko-spahijskog sistema,**’ kao posebnog oblika privrednih, odnosno agrarnih odnosa, uspostavljenih samo u Bosni i Hercegovini. Oni su, kao talcvi, proizveli niz drugih bosansko-bošnjačkih specifičnosti, kao što su razvijena i cjelovita struktura bošnjačkog društva, sa svim drušP^enim slojevima, bosanskim jezikom, bošnjačkom kulturom i tradicijom. Svi ovi elementi u jednoj nedjeljivoj cjelini čine društvenu osnovu boš­ njaštva u osmanskom periodu. Ako državno-pravni kontinuitet B osn e posm atram o s aspekta ukupnosti društvenog razvoja društva kao globalne društvene pojave, onda je neosporna istina da srednjovjekovnu strukturu bosanske države zamjenjuje osmanska državna vlast. To niukom slučaju ne znači prekid državno-pravnog kontinuiteta organiziranja državne vlasti na tlu Bosne, k o ja u n u tar se b e u k lju ču je zn ačajan nivo b o sa n sk e au to n o m ije. Interpretacije, odn osn o osporavan je državno-pravnog kontinuiteta Bosne, kao jednog od segmenata složenog sistem a ukupnosti njezine društvene strukture i jednog od uslova izrastanja bošnjačke nacije iz perspektive pozitivističkog historizma, kako to čini E. Redžič,**« daju iskrivljenu sliku o Bosni i Bošnjacim a, kao jedn om od autentičnih 557

558

168

N. ¥'\\ipović J e d a n p o g le d n a o sm a n sk i fe u d a liz a m (s p oseb n im osvrtom na agrarn e o d n o se ), GDI, iy Sarajevo, 1952. K a m in i i K an u n -n am e, z a bosan sk i, hercegovački, zvornički. Miški, crn ogorsk i i s k a d a r s k i sa n d ž a k , M o n u m en ta Turcica knj. I, O rijentalni institut, Sarajevo, 1957. “K onstrukcije o državno-pravnom kontinuitetu B o sn e p o d vlašću O sm anske države pred stavljaju p ok ušaj d a se proizvoljnim tum ačen jem , b ez u p o rišta u istorijskim iz\«orima, povijesti B o sn e vrati neprekinuti status državnog poretka i d a se na taj n ač in , o s m a n s k i p o re d a k tre tira k ao n ek a k a v o b lik b o s a n sk e a u t o n o m ije .” (E. Redžič, P ogledi iz an tiistorije. Krug 99, Sarajevo, 2001, str. 193.

Kontroverze oko nacionalnog imena

bosan skih identiteta. Pogledajm o šta govore neum oljive historijske činjenice, kao historijski izvori, posm atrani i razumijevam s aspekta razvoja društva kao totaliteta. Zamjenom državne organizacije srednjovjekovne predosm anske Bosne osm anskom državnom organizacijom: - Nije zam ijenjeno ili protjerano starosjedilačko stanovništvo Bosne, dakle, nije prekinut demografski kontinuitet. - Nije prekinut multilateralni sadržaj bosanskog društva; mijenja se sam o njegova karakterologija, što je sasvim norm alno u razvoju svakog društva. - Nije prekinut konfesionalni pluralizam bosan skog društva, prije svega, katoličkog i pravoslavnog sadržaja. Prihvatanjem islama, taj se pluralizam samo obogačuje. - Nije prekinuta zem ljovlasnička struktura ogrom ne večine stanovništva, osim vlasništva kraljevske porodice. Posebno je značajno istaknuti da je srednji stalež bosanskog plemstva zadržao svoje zemljišne posjede (baštine). - Nije prekinuto, niti ukinuto ime Bosna sa svim onim što ono u sebi sažima; prije svega, ostao je da živi bosanski duh u tradiciji, običajnosti, kulturi, um jetnosti i politici, koji je, pored svih pojedinačnosti, usvojio i islam, kao još jednu svoju duhovno-idejnu sadržajnost. Rezultat svih ovih društveno-povijesnih činjenica, a ne želje Osmanlija, jeste to da Osmanska država, u državno-pravnom kontekstu, B osn u form ira kao autonom an decentralizirani dio centralne vlasti, u važavaju či n jezin u d ru štv en o -p o v ijesn u au to h ton u sa d rž a jn o st, imenujuči je uvijek njezinim historijskim bosanskim imenom (Bosanski beglerbegluk. Bosanski pašaluk. Bosanski elajet. B osanski sandžak. B o san sk i vilajet). “Turska vlast nije uvodila nikakve m jere koje bi obezličavale bosan ski identitet zem lje. Bosanski sandžak. B osanski pašaluk. Bosanski beglerbegluk, Bosanski vilajet, Bosanski elajet bile su uistinu administrativno-upravne oznake turskog izvora, ali uvijek uz atrib u t b o sa n sk i.”**® P o seb n o je bitno istakn uti da u o rg an im a i institucijama vlasti u Bosni osm anskog perioda vlast su izvršavali pretežno dom ači ljudi. Dakle, kontinuitet Bosne nije bio sam o u “biološkom trajanju,” kako PTdi Redžič, naprotiv, on je upečatljivo prisutan i vidljiv u kontinuitetu b o san sk og društva, kontinuitetu pluralizm a kultura, religija, tradicija, običajnosti, stanovništva i “bosanskog stila”. Sve ove pojedinačne sadržajnosti su bosanske i kao pojedinačnosti nužno tvore 559

V K ržišnik-Bukić, B o sa n s k i id e n tite t izm eđ u p r o šlo s ti i s a d a š n jo s t i, B o sa n sk a knjiga, Sarajevo, 1997, str. 26.

169

Bošnjačka nacija

neraskidivo bosansko jedinstvo različja. Istina, i Redžič govori o bosans­ kom identitetu u osmanskom periodu i njegovom neprekinutom konti­ nuitetu, koji se izražava, ne samo u administrativno-upravnim obilježjima Bosne, več i “u imenima gradova, u imenima listova, časopisa, institucija i društava.”*®" Kako politički identitet ne egzistira izdvojeno izvan cjeline društva i nije potpuno zaseban element društvene strukture, stoga se on i izražava političkim institucijama i ukupnom društvenom sadržajnošču datog teritorijalno-administrativnog prostora. M anje je bitn o pitanje, za cjelinu društveno-povijesnog identiteta, stepen centralizacije ili, pak, decentralizacije institucija vlasti. M nogo je hitnije koji se sadržaj tim institucijam a izražava. Na prim jeru Bosn e regionalne bosan ske institucije osm anske vlasti izražavale su upravo dom inantno bosansko-bošnjačke sadržaje. Jedn a od specifičnosti organizacije Osmanske države, koja je imala značaja i za nacionalno formiranje Bošnjaka jeste i administrativna organi­ zacija države u kojoj je bez obzira na teritoriju, jezik, etničku pripadnost, bilo slobodno narodno opredjeljivanje koje se poklapalo sa konfesio­ nalnom pripadnošču. Osmanska država je preko sistem a milieta*®’ omogučavala izvjes­ nu autonomiju i nemuslimanskim vjerskim zajednicama, dozvoljavajuči da u okvdru krščanskog milleta sva rukovodeča mjesta pripadaju ljudima iz crkvene hijerarhije. Naslijede i praksa milleta značajno je uticala i na profiliranje zasebnih narodnih identiteta izraslih iz konfesionalnih zajed­ nica. Praksa neiden tificiran ja države i nacije, teritorije i nacije, nacije i države u B osn i i H ercegovini, dobrim dijelom n aslijeđe je osm anskog sistem a m illeta. Ovaj sistem o m ogućio je diferenciranje nacionalnih id e n tite ta , na isto j o n o j o sn o v i n a k o jo j su se izd ife re n c ira li i k o n fesion aln i identiteti. To je o m ogućilo da u B osn i i H ercegovini n a jedin stven om teritoriju izrastu tri etno-religijske zajed n ice, da u čestvu ju u jedin stven om privredn om životu, d ijele sličnu sudbin u, n ekad u istom , a često i u suprotstavljen im p oložajim a. Sistem milleta imao je svoje racionalno utem eljenje i opravdanje, jer religijski identitet istovremeno je i dio kulturnog i ukupnog društvenog identiteta, a sve se ovo skupa obično “n asljeđ u je.” S koljena na koljeno, pren osi se porodično ime, čime se nasljeđuje etnički identitet, isto tako u krugu porodice, od roditelja se nasljeđuje i religijski identitet. I kao što su pravoslavni i katolički stanovnici Bosne i Hercegovine u okviru Osman­ ske države na ovaj način razumijevali svoj, ne samo religijski, več i ukupni narodni identitet, tako su i Bošnjaci, diferencirajuči se religijski od kršćana, kao posebna religijska zajednica, istovremeno i narodnosno 560 561

170

E. Redžić, naveden o djelo, str. 126. N ajbrojniji m illet u O sm anskoj državi bio je millet-i rum. Ovaj m illet je obuhvaćao hrišćansko pravoslavno stanovništvo (Albance, Bugare, Grke, Srbe),

Kontroverze oko nacionalnog imena

se zaokruživali i uobličavali u odnosu na istovjerne Osmanlije. To naro­ dnosno prepoznavanje i identificiranje Bošnjaka prem a Osmanlijama ogleda se prvenstveno u jeziku, etničkom porijeklu i pripadnosti zemlji Bosni. “Prema Turcima i prem a centralnim vlastima u Carigradu bosansko­ hercegovački, sandžački i ostali Muslimani slavenskog etničkog porijekla i jezika su sebe u narodnom, političkom i jezičkom smislu smatrali i nazivali Bošnjacim a. Tako su ih nazivali i Turci-Osmanlije i sam a osm anska administracija u svojim službenim aktima. U mnogim se službenim aktima Porte bošnjačko ime sreče u raznim vidovima kao regionalna i narodna oznaka (Bosnaklar, B osn ak taifesi, B osn alu takimi, B osn alu kavm, sve u značenju Bošnjaci, odnosno bosanski narod).”*®’ Sve do pred sam kraj osmanske vladavine, historijski izvori i literatura upučuju na zaključak da se naziv Bošnjak odnosi samo na “bosanskohercegovačke muslimane,” shvaćene ne samo kao religijska zajednica. Prolazeći Srebrenicom u 17. stolječu E. Čelebija o njezinim stanovnicima piše; “Stanovnici su Bošnjaci, a raja su im Srbi i Bugari, svi su međutim prijatelji stranaca.”*®* M. Mažuranič polovinom 19. stolječa ističe da se u Bosni “krstjani ne smiju zva­ ti Bošnjaci. Kad se reče Bošnjaci: onda Muhamedovci samo sebe razumiju, a krstjani su samo raja bošnjačka, a dioigačije Vlasi. Bošnjaci i Osmanlije, prem da su muhamedovci i jedni i drugi, opet se mrze strašno kao prava nebrača.”*®® Iz ovog Mažuraničevog stava jasno se vidi izdiferencirana etnička podjela u Bosni i Hercegovini, gdje se Bošnjaci ne samo u vjer­ skom več i u narodnosnom pogledu identificiraju kao zaseban društveni identitet, različit i od domačih inovjernika, religijski i istovjernih Osma­ nlija, etnički. Nisu sam o drugi Bošnjake identificirali zasebnim nacionalnim identitetom. I oni su sami u osm anskom periodu sebe tako osječali, prepoznavali i pokazivali. Značajan izraz narodnosnog osječanja i potrebe da pokažu svoju narodnosnu oznaku čini praksa književnika Bošnjaka na orijentalnim jezicima, koji svom imenu dodaju pridjev al-Bosnawi, Bosnali, Bosnavi ili Bosnag.*®* U bibliografskoj obradi književnosti Muslimana na orijentalnim jezicima Hazim Šabanovič nabraja 44 autora 562 563 564 565

M. Im am ović, O h isto riji b o šn jačk o g p o k u š a ja , n aveden o djelo, str. 35 i 36. E. Č elebija, n aveden o djelo, str. 100. M. M ažuranić, P o g le d u B o sn u ili k r a t a k p u t u ovu k r a jin u učinjeti 1 8 3 9 d ru go izdanje, Zagreb, 1928, str. 53. “U arapsk om jeziku se p ridjevak p o ro du (n eseb u ) ili p orijek lu zove n isab (p o tu rsk om izgovaran ju: n isbet). O blikuje se p o pravilu d o d av an jem nastavka i na k o rije n sk u rije č. Tako se p o ja v lju ju im en a a l-B o sn a w i (B o šn ja n in ), al-M isri (E gipćan in ), al-H abaši (Abesinac) i ai-Hindi (Indijac) (...) B u du ći da je pridjevak al-Bosnaw i m o gao označavati i o so b u koja p rip ad a b o san sk o m rodu ili je na bilo koji način p ovezan a s B osn om , to je op ravd an o u njem u vidjeti i sem antičku preteču d an ašn je n aro d n o sn e ozn ak e.” (S. Balič, B o sn a u egzilu, str. 154 i 155.)

171

/40

Bošnjačka nacija

m eđu Bošnjacima koji pored svog prezimena ističu i dodatak Bošnjak.*®® Iz ovog pregleda jasno se vidi da su svi književnici Bošnjaci - muslimani po vjeroispovijesti, te da se ne bilježi niti ijedan književnik kršćanske ili neke druge neislamske religije, koji sebe naziva Bošnjakom. Istražujući imena bosanskih književnika, kaligrafa, poslenika u oblasti literature, a koji sebe imenuju pridjevom Al-Bosnawi, Bosnali ili Bošnaq, Smail Balič tvrdi da takvih poslenika “na osmanlijskom knjiže­ vnom polju nadmašuje navedeni broj od 200 za dva puta.”*®’ Da se naziv Bošnjaci odnosio samo na “bosanske m uslim ane,” a ne na cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, svjedoči i komunikacija Husein-kapetana Gradaščeviča sa srpskim knezom Milošem i austrijskim vlastima, za vrijeme Autonomnog pokreta, te komuniciranje Ali-paše Rizvanbegoviča sa austrijskim vlastima.*®« Određivanje samo “bosanskih muslimana” nacionalnim imenom Bošnjak ima svoje utemeljenje u socijalnoj i političkoj osnovi bosanskog društv^a. Iako je drušPD u Bosni i Hercegovini u suštini izražavalo osm a­ nsku strukturu društva, ono je istovremeno, tokom cjelokupnog osm an­ skog perioda, zadržalo niz vlastitih specifičnosti koje su uticale na narod­ nosno konstiruii'anje Bošnjaka u okviru jedinstvene Osmanske države i jedinsP'-ene religijske pripadnosti sa Osmanlijama. Jedn a od tih specifi­ čnosti je i to da je Osmanska država, samo u Bosni, u ok\aru prostranog 566

567 568

172

D erviš Ja k u b p a ša Bošnjak; M uham ed B o šn ja k - A jn e Ruri; Servi B o šn ja k /če m p resi; Ali D ede B ošn jak; Vahdeti, Ahmed B ošn jak; šani, Salih B o šn ja k -P o tu r; Visali, Ju s u f B ošn jak; Allamek, M uham ed M usić B ošn jak; Ibrahim Kazzaz Bošn jak; Asafi B o šn jak H izir C au š; M ehm ed B o šn ja k M ufettiš; B o šn ja k Alija sin H adži M ustafe; H asan B ošn jak; šin asi M ehm ed čelebi B ošn jak; H u sejn B o šn jak - K odža M uerrih; Sijahi M ustafa B o šn jak; B ošn jak M uham ed H alifa sin H u sejnov; Katibi M ustafa B ošn jak; H asan B o šn jak Im am ovič; Aruzi M ehm ed B o šn jak; Miri M ehm ed b e g B ošn jak; Talib A hm ed B o šn ja k ; M ezaki D erviš S u le jm a n B o šn ja k ; Sam ii A bdu lkerim B o šn ja k ; Asim Yusuf čelebi/efendi/ Bošnjak; Fahim Salih B ošn jak; Rešid M ehm ed B ošn jak; Atfi Ahm ed B ošn jak; Nutki Ali D ede B ošn jak; M uhlisi hadži M ustafa B ošn jak; Alimed sin H asan o v B o šn jak ; Nutki Ali D ed e B o šn jak ; M uhlisi hadži M ustafa B o šn jak ; Altm ed sin H asan ov Bošn jak; A bdulvehhab B o šn jak; Bosnavi: B o šn jak O sm an sin Ibrahim ov; H asan ibn M ustafa B o šn jak; H asan H u sni B o šn jak, H u sam B o šn jak; Intizam i B ošn jak; Ja h ja Bosnevi; M ehm ed Tahir b e g B ošn jak; M uham m ed B ošn jak; M uslihuddin Bošnjak-Travničanin, Šeh su var p a ša B ošn jak, Šejh M ahm ud B ošn jak. (U p ored i H. Šabanovič, K n jižev n o st M u slim a n a B iH n a o rije n ta ln im je z ic im a ! Bibliografija/, Sarajevo, Svjetlost, 1973.) S. Balič, naveden o djelo, str. 154. “Isti naziv za M uslim ane, tj. B ošn jaci ili b o san sk i n arod se u potrebljava i u pism im a k o ja su istak n u ti su d io n ic i p o k re ta H u se in -k a p e ta n a G ra d a šč e v ič a u p u ć iv a li austrijskim vlastim a i knezu M ilošu. Iz k on teksta p isam a što ih je H usein-kapetan u p u tio austrijskom caru i n jegovom kancelaru M eternichu, datiranih u Travniku 13. m arta i u G radačcu 23. ju na 1832, vidi se da je on p o d p o jm o m 'b o san sk i nai'od' obu h vatio sam o M uslim ane, i to sve b ez o b zira na stalešk u p rip ad n o st. O vaj term in k oristio je i Ali-paša Rizv'anbegovič u k o m u n iciran ju s au strijsk im vlastim a.” (M. Im am ovič, n aveden o djelo, str. 36.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

carstva, dozvolila da temeljni privredni sistem - timarski sistem*®® postane nasljedan u porodici. Timarski sistem u Osmanskoj državi bio je isključivo uslovljen vojnom službom. No, zbog specifičnog karaktera Bosne i Her­ cegovine, kao granične pokrajine prema krščanskom zapadu, čestib rato­ va u kojima su stradale bosanske spabije, Porta se odlučila da u Bosni i Hercegovini uvede tzv. odžakluk timare.*’ " Odžakluk tim ari kao osn ova društvenog života u B osn i i H erce­ govini om ogučili su nekoliko značajnih, autonom nih i specifičnih društvenih tvorevina kod B ošn jak a u odnosu na druge muslimanske narode Osmanskog carstva. Prvi rezultat je bio da se u Bosni i Hercegovini konstituiralo i obrazovalo, kao posebna društvena grupa, dom aće p le­ m stvo. Druga posljedica i rezultat odžakluk timara jeste da je B o sn a i H ercegovina na ovaj način sačuvala svoja prirodna bogatstva i svoju zem lju za dom ače ljude. Time su prirodna i ekonomska dobra i institucije države bili u rukama dom ačeg plemstva. Kao posljedica ova dva rezultata, jeste treči, a to je da spahijska, kao upravna struktura b o san sk og dru ­ štva, djeluje autonom no i, u neku ruku, neovisno od o pčeg osm anskog sistem a. Četvrta posljedica odžakluk timarskog sistema i na njemu u sp os­ tavljenog društvenog organiziranja jeste so cijaln a izd ifere n ciran o st b o san sk o g društva, što ga u narodnosnom smislu čini potpunim, što nije bio slučaj sa socijalnim strukturama naroda sa kojima su Bošnjaci dijelili jedinstvenu teritoriju i jedinstvenu državnu organizaciju. Po tada važečoj teoriji strukture društva,*” B ošnjaci su kao n arod p osjed o vali sve strukturne slojeve društva: a) vezire i spahije (upravljačko-administrativni sloj) kao vladare i upravljače Bosnom,*” b) spah ijsku vojsku, (isključivo vojsku domačih ljudi), c) ulem u kao sloj učenih ljudi, d) zana­ tlije i trgovce, te vlastite poljoprivredne proizvođače. Takva društvena stru ktu ra čini bo šn jačk u n aro d n u zajedn icu p o tp u n o u ob ličen o m 569

570

571 572

Tim ar je p o sje d k ojeg je O sm an ska država dodjeljivala zaslužn im oficirim a, a koji im je služio za vlastito izdržavanje i izdržavanje vojske p otreb n e za o d b ran u Carstva. T im ar se dijelio u dvije kategorije, onaj koji je bio dodjeljivan n ep o sre d n o m slu žb om u ratu i z\'ao se ‘kilic tim ar”, i ‘‘gidik tim ar”, dodjeljivan za službu u državi civilnog ili v o jn o g karaktera. “O džakluk tim ar” kao p o se b an oblik tim arskog sistem a uveden je u B o sn u, a nije više bio uslovljen sam o vojn om službom , n ego i p orod ičn om p rip ad n o šču . Bio je n asljedan u okviru p orod ice. A. Ljubovič - F. N am etak, H a s a n K a fija P ru ščak , Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1999, str. 50. “J o š je d n a sU'ar je interesantna u vezi s tim arom u Bosni. U B osn i je tim ar d o sta u sitn je n i sp a d a p re te ž n o u on u k ategoriju tim ara k oje d o d je lju ju pok rajin sk i nam jesnici. Tako j e k o n tro la iz ce n tra držav e b ila sla b a , g o to v o n ik ak v a, (istakao A. Đ .) 1 p o red p ok u šaja centralne vlasti da stavi p od svoju kontrolu i te tim are, u B o sn i to ne uspijeva. Čak su česti zahtjevi iz B o sn e da se b o san sk a defterh an a ostavi B o šn jacim a.” (Ahm ed S. Aličič, Pokret z a a u to n o m iju B o sn e o d 1831- d o 1832, O rijentalni institut, Sarajevo, 1996, str. 45.)

173

Bošnjačka nacija

globaln om društvenom gru p om k o ja p o sje d u je , u n u tar sebe, kao vlastiti sadržaj, sve p otreb n e uslove da se iskaže kao zasebni socijalno razvijeni društveno-povijesni identitet.*’ * Dakle, bošnjačko društvo u Bosni u osmanskom periodu formiralo se kao “zrelo” društvo, kao cjelovit sistem, sa begovatom kao domaćim plem stvom i upravljačkim slojem društva, te time zadobija političku dimenziju, odnosno postaje politički svjesno društvo, što iskazuje vlas­ titim izrazima za autonomijom, isto tako i kroz nezadovoljstvo seljačkog sloja, iskazanog seljačkim bunama. Gradsko stanovništvo, čiju osnovu čini ulema, zanatlije i trgovci, čine snagu koja na najsavremeniji način toga doba organizira privredu i duhovno-kulturni život, a samim time kohezionu vezu društva, iskazanu njegovom organizacijom, čini čvršćom i sveobuhvatni]om. Kako su narodi i nacije organizirane zajednice u okviru jedinstvenog teritorija, s vlastitom privredom, kulturom, duhovnom i političkom organizacijom, uz to i osjećajem zajedničkog pripadanja zaje­ dnici svih slojeva društva, u slučaju Bošnjaka osm anskog perioda, svi uslovi su se ispunili u cjelini. Oni uistinu čine zasebnu narodnosnu grupu, teritorijalno, ekonomski, vjerski, interesno i kulturno povezanu u jedins­ tvenu cjelinu. Zbog tih razloga su i imali m ogućnost da se u vrijeme pokreta za nacionalnim organiziranjem i organiziraju i zatraže auto­ noman položaj Bosne i Hercegovine i sebe u njoj u odnosu na Osmansko carstvo. Dva, sigurn o najznačajnija, društveno-historijska d ogađ aja u osm anskom periodu, koja su značajno doprinijela jačanju bošnjačke samosvijesti, jesu Boj pod Banjom Lukom 1737.*’ ®i Autonomni pokret H usein-kapetana G radaščeviča.*’ * Ova dva d o g ađ a ja definitivno su učvrstili bošnjačku svijest o sebi kao političkom narodu, koji sudbinu naroda i sudbinu zemlje Bosne treba sam uređivati. Poseban značaj ovim događajim a daje činjenica da su u oba slučaja Bošnjaci vlastitim snagama pokušali ostvariti ključne ciljeve svoje egzistencije. U Boju pod Banjom 573

574

575

174

U svojim p u top isim a Evlija Č elebija o zanim anjim a Sarajeva kaže: “Je d a n dio naroda služi kao graničarski ratnici, drugi su državni službenici a treći obrtnici i m jenjači (sarral). Je d a n d io stanovništva bavi se trgovinom . J e d n a g ru p a stanovnika služi kao sejm eni (sekban) p a ša i aga, te pob iru državne d o h o tk e (m ali m iri)” . Skoro istovjetnu socijalnu strukturu stanovništva Č elebija u očava i u drugim gradovim a. Tako, za stanovništvo B an je Luke kaže d a su jedni trgovci “drugi su, op et, gazije i borci za vjeru, službenici ča sn o g šerijata” . Pored baščovan a, Č elebija navodi i stalež (socijalni sloj - o p . A. Đ .) privrednika i zanatlija. (E. Č elebija, Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 119, 216.) O. N ovljanin-A .H adžinesim ovič, O d b ran a B o sn e 1736-1739-, Islam ska p ed ago šk a akadem ija Zenica, 1994. S. Bašagič, K ra tk a u p u ta u p ro šlo st B o sn e i H ercegovine, 95-100. E. Redžič, n aveden o djelo, 52-54. A. S. Aličič, Pokret z a a u to n o m iju B o sn e o d 1831-1832. go d .. Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996.

Kontroverze oko nacionalnog imena

Lukom, odnosno u odbrani Bosne, učestvuju isključivo Bošnjaci. Tu su zajedno i dobrovoljno bili krajiški kapetani, bosanski alajbezi, janjičari, sa zaimima i timarlijama, te širom Bosne mobilizirani “obični” Bošnjaci. “Svijest o tom posebnom položaju narod je izražavao izrekom: 'Baška Bosna, baška urm elija'.”*’ ® U ovoj izreci, pored svijesti o zasebnosti naroda, kristalizirana je i narodna svijest o zasebnosti Bosne i njezinog au to n o m n o g p o lo ž a ja u o sm an sk oj organ izaciji državne vlasti, u teritorijalno-upravnom smislu. “I turska vlast je pučanstvo Bosne tretirala kao samosvojnu i posebnu zajednicu, te ga do kraja XVIII stolječa nazivala 'bosanski n arod ’, uprkos istodobnom razlikovanju ljudi po kriteriju religije. Tek tad se u zvaničnim dokumentima počinju pojavljivati riječi millet, kavm, taifesi, koje određuju pojam naroda. Tako je srb-milleti značilo Srbi, srpski narod, bošnjak-kavmi Bošnjaci, bošnjački narod."*” B o šn jačk u sam osvijest n ep o sre d n o p red Boj p o d B an jom Lukom značajno naglašava činjenica da je zvanični stav Carevine bio da se Bošnjaci drže pasivno, kako bi se izbjegao širi sukob sa Austrijom. Neposredno su o če n i s o p a sn o šć u , B o šn jaci n isu d ijelili takvo m išljen je. Iako desetkovani ratovima koje su vodili od 1711. do 1739. godine i masovnog stradanja od kuge i gladi, odlučili su da se vojno suprotstave Austriji, ne tražeći pom oć od Porte.*’ ®Iz proglasa kojeg je austrijski car Karlo \T u pripremi zauzimanja Banje Luke i Bosne uputio hrišćanima u Osmanskoj carevini, Bošnjaci su shvatili da sami moraju odlučivati o svojoj sudbini. Zato M. Imamović konstatuje da je “ovaj veliki boj i bošnjačka pobjeda pod Banja Lukom imao za Bošnjake značaj presudnog otadžbinskog i domovinskog rata.”*’ ®S. Bašagić također konstatuje da su bosanski ajani u Travniku na sastanku ajanskog vijeća odlučili da odlučno pruže otpor Austrijancima, ne mareći mnogo za upute iz Carigrada da se ne remeti primirje sa Austrijancima.*®"

57 6 577 578

579 580

M. Imtrcao'tić, H isto rija B o šn ja k a , str. 316. V Kržišnik-Bukić, naveden o djelo, str. 26. “S tra d a n je b o sa n sk ih M u slim an a se n astav lja to k o m prve p o lo v in e 1 8 .sto lje ć a kao i kasn ije u ratovim a koje su Turci vodili na gran icam a B o sn e i na strani (u Rusiji i Perziji) o d 1711. d o 1739. go d in e izginulo je p rek o 20.000 najvrednijih B o šn jak a. U isto vrijem e b o sa n sk o stanovnišrv'o je m aso v n o strad alo o d kuge, glad i i drugih elem entarnih n ep o go d a. U četvrtoj deceniji 18. stolječa sam o za pet g o d in a u nekim krajevim a B o sn e, naročito istočne, kuga je p om orila preko 20.000 lica.” (A. Sućeska, B o sa n sk i M u slim a n i u o sm a n sk o j držav i, Pregled, br. 5/1974, Sarajevo, str. 492.) M. Im am ovič, n aveden o djelo, str. 301. A jansko viječe, p o Bašagiču, reagiralo je na sljedeći način: “Što velikivezir Aliniet p a ša i čch aja mu O sm an-beg prijete, ako biaustrijsk a vojsk a i p rešla na tursko zem ljište, d a joj se ne stane na put, o d dvoje m ora biti jedn o. Ili ne razum iju položaj, ili su zavedeni, zato nijesm o dužni slušati njihove zapovijedi. O tpo r m ora biti pa m akar nas sve stao glave i im anja.” (S. Bašagič, n aveden o djelo, str. 95.)

175

Bošnjačka nacija

Ovakva odluka Ajanskog vijeća upućuje na zaključak o visokom stepenu političke samosvijesti i vlastitoj odgovornosti prem a odbrani Bosne kao svoje domovine i bošnjačkog naroda, vlastitim snagam a i sredstvima, po cijenu remećenja globalnih interesa Osmanskog carstva. Zato nam se čini pojednostavljenom tvrdnja E. Redžiča da u “ratu sa Austrijancima Bošnjaci su branili Bosnu od Austrijanaca za Osmansko carstvo; od jednih osvajača za održanje vlasti i vladavine Osmanlija.”*®’ Kada je odbrana Bosne u pitanju, konkretno Boj pod Banjom Lukom, onda ova tvrdnja E. Redžiča nema realno utemeljenje. Ovdje se Bošnjaci nisu borili za vlast osmanskih vezira nad Bosnom , več za vlast i život Bošnjaka u Bosni, u okvirima Osmanske države, um jesto u okvirima Austro-Ugarske. Da nisu branili Bosnu u Boju pod Banjom Lukom, Bošnjaci bi pali u austrougarsko ropstvo ili progon kao i u onim krajevima koje je Austrija ranije zauzela. Pobjedom u ovom Boju, Bošnjaci su odbranili Bosnu i u njoj sačuvali svoju prisutnost, vladali u Bosni u okvirima O sm anskog carstva. O značaju odbrane Bosne pod Banjom Lukom i učvršćivanju bošnjačke sam osvijesti najbolje svjedoči epska tradicija i književnost, koju ističe M. Imamovič.*®’ Pokret za autonom iju Bosne p od vodstvom H usein-kapetana Gradaščeviča, iako u sebi nije uspio da uključi i hercegovačke ajane, nosi obilježje općenarodnog pokreta. On se istovremeno uklapa u široku m režu n acio n aln o -o slo b o d ilačk ih p o k reta to g a v rem en a m n ogih neturskih naroda. Ma koji motivi bili bosanskih ajana, da krenu u borbu za autonom iju Bosne, taj pokret u sebi sadrži socijalne i političke p o s lje d ic e , k o je če d a le k o se ž n o o d re d iti b o šn ja č k o n a cio n a ln o samorealiziranje. O motivima pokreta kao i njegovoj političkoj osnovi do sad a su izrečena različita m išljenja, od toga da je bio reakcija konzervativnog bosanskog begovata na reforme u Osmanskom carstvu, što tvrdi najprije srpska historiografija, do ocjene da je pokret autentična “posljedica svijesti o sebi i o svojoj zemlji naroda koji je tu živio ili ljudi koji su tu živjeli, mi sasvim ozbiljno tvrdimo da taj narod, kao nešto različito od ostalih naroda i različito od drugih naroda, pogoto%ai onih čija je vlast u to doba bila u toj zemlji. Zaista, jeste stari narod i nacionalno svjestan u svojoj vrlo staroj zemlji, a ovaj Pokret je nepobitan dokaz za to, i to, on se ne zove Muslimani ili drugačije, nego Bošnjaci.”*®* A. Aličič 5 81 582

583

176

E. Redžić, navedeno djelo, str. 54. “K njiževnost o Banjalučkom boju , kao o p će n ita cjelo k u p n a b ošn jačk a literatura, kako na bosan sk o m tako i na orijentalnim jezicim a, izražava svijest njenih stanovnika o svom bošnjaćko-m uslim anskom identitetu. T ajje identitet ja s n o određen i om eđen, n a je d n o j stra n i ro dn im b o san sk im tlom a n a d r u g o j d u b o k o m sv iješću o p r i­ p a d n o s t i islam u , (istakao A. Đ.) Ta svijest je koliko duhovna, toliko i so ciološk a kategorija i on a je kao takva jasno p risutn a u cjelok u p n o m b ošn jačk o m književnom st\«aralašt\oi.” (M. Im amović, navedeno djelo, str. 302.) A. Alićić, n aved en o djelo, str. 345. i 346.

Kontroverze oko nacionalnog imena

je jedan od autora koji, koristeći historijske \z\^ore i kritički se osvrčuči na dotadašnje teorijsko određenje pokreta, daje dosta iscrpno i originalno tumačenje tog centralnog događaja, kako autor kaže, u trajanju osmanske vlasti. Aličič još u Predgovoru svoga djela ističe nedostatke dotadašnje misli o pokretu, koju posebno karakterizira anatemiziranje bošnjaštva kao nacionalnog obilježja Pokreta. Također je i “gradski korpus sta­ novništva predstavljen u esnafu i janjičarstvu interesno povezanih u jedinstveni sloj bosanskog društva, koji je bio osnovni nosilac ideje o autonom iji i sam ostalnosti; krupni spahijski sloj - begovat - kao dio stan o v n ištv a k o ji je im ao v iso k o razvijen u državotvorn u sv ijest, ekonomsku moć i političku zrelost, da zajedno sa gradskim slojem orga­ nizira cijeli narod, dakle, i onaj dio seoskog stanovništva i povede taj p ok ret.”*®® O no što ovom p o k re tu , sa stan o v išta n a c io n a ln o g sa m o ­ konstituiranja Bošnjaka, daje vrijednost jeste njegova bošnjačka na­ cionalna odrednica i poimanje Bosne kao vlastite domovinske odrednice. Ovo se najbolje vidi ako se svestrano utvrde uzroci nastanka pokreta. Aličič m eđu njih, sa jednakom snagom značenja, ubraja spoljnu opasnost za Bosnu kao zemlju; ukidanje janjičara uslovilo je promjenu socijalne strukture društva koja u prvi plan u društvenom i političkom životu Bosne “izbacuje” domače strukture stanovništva, svjesne svog položaja, svjesne svoje odgovornosti za vlastitu sudbinu. Drugi važan uzrok za n astan ak p ok reta je ste so cijaln o stan je i način o rgan iziran ja p r o ­ izvođačkog sloja u društvu. Sve ovo upučuje na zaključak da su su ­ protnosti između Bošnjaka i Carigrada izvirale iz specifičnog društvenog razvoja u Bosni. Sljedeći u nizu razloga neslaganja sa Portom jeste “v raćan je” Srbiji šest nabija na desnoj obali Drine. Taj potez Porte direktno je zadirao u interes Bošnjaka. “S odvajanjem još nekih dijelova Bosne, makar i s desne strane Drine, za Bošnjake je značilo direktan napad na Bosnu i njenu integralnu cjelinu, i to od strane sultana. Vidječem o kasnije da Bošnjaci sultana svrstavaju u isti koš sa Milošem, kao neprijatelja vjere i države, a posebno Bosne.”*®* Iz analize uzroka pokreta jasno se vidi da je njegova osnova i socijalne i političke prirode, te da bez obzira na to što “bosanski Muslimani” čine njegovu glavninu, on p o ­ prima široku društvenu osnovu, koju čini bosanski narod višekonfesionalnog sastava. Analizirajući autonomistički pokret, M. Imamovič*®® kaže da je on rezultat otpora bosanskih ajana reformama sultana Mahmuda II, te ističe

584 585 586

A. Aličić, navedeno djelo, 9. i 10. A. Aličič, naveden o djelo str. 184. M. Im amović, H isto rija B o šn ja k a , 333-337.

177

Bošnjačka nacija

zapažanje tadašnjih stranih posmatrača*®' o karakteru odnosa Bosne prema centralnoj vlasti. Uzroke neuspjeha pokreta Imamović vidi u tome što nije bio u dovoljnoj mjeri povezan sa širokim slojevima bosanskog stanovništva. Da je Imamovićev zaključak tačan, potvrđuje čin suprotsta­ vljenosti hercegovačkih ajana Rizvanbegoviča i Čengiča pokretu i njiho­ vom direktnom vojnom učestvovanju na strani centralne vlade u gušenju ustanka. Cilj bosan skog autonom ističkog pokreta, iako kratkotrajan, postignut je. Poslije kratkotrajnih vojnih uspjeha, konkretnije, poslije pobjede bosanske vojske nad osmanskom na Kosovu, Husejn-kapetan je izabran za bosanskog vezira,*®® što je za posljedicu imalo proglašenje autonom ije Bosne. A utonom ija je zvanično p ro glašen a i objavljena 31. 11. 1831. godine. Značaj pokreta, i pored njegovog neuspjeha, nalazi se u svebosanskom karakteru, u ideji autonomije. Ta ideja je nadživjela tadašnji pokret, što svjedoče naredna događanja, a prije svih akcija koju je vodio Omer-paša Latas 1850-1852. godine.*®® Kako je večina svih struktura bosanskog društva (zem ljoposjednici, janjičari, ulema, ajani i seljaci) bila protiv centralne vlade i predloženih reformi, Porta je odlučila da uništi bosansko plemstvo. Za godinu dana, koliko je trajao Latasov pohod na Bosnu, us­ pio je da uništi “one političke snage koje su stoljećima predstavljale p o ­ litički narod u historiji Bosne i Bošnjaka. Sa povijesne distance gledano, te su se snage, iako sa svojih ekonomsko-socijalnih pozicija, ustvari borile za autonomiju Bosne u Osmanskom carstvu.”*®" Latasova akcija u Bosni, pored postavljenog zadatka provođenja započetih reformi Osmanskog carstva za rezultat je imala skoro potpuno uništenje bošnjačkog plemstva u Bosni. Posljedice Latasove akcije imale su više negativnih rezultata.*®’ Pored pom injanog uništenja bosanskog plemstva, u bitkama je poginulo dvije i po hiljade bosanskih mladića. Clavni vođa otpora Latasovoj akciji bio je Ali-paša Rizvanbegovič. “Po njegovom mišljenju prihvatanje na­ redaba fermana značilo je izgonjenje Bošnjaka iz Bosne. U narodu je sa­ čuvano predanje da je Ali-paša tom prilikom prorekao da ako sve bude onako kako zahtijeva Latas, Bosna neče biti bosanska ni trideset godina. To proročanstvo se obistinilo.”*®’ 587

588 589 590 591 592

178

“Tadašnji strani p osm atrači u B osn i, uglavnom konzuli velikih sila, prim ijetili su d a su b osan sk i ajani, kao n ep o sre d n i g o sp o d ari u kadilucim a, učinili o d B o san sk og pašalu k a jed n u svoju o so b en u kon federaciju .” (M. Im am ović, naveden o djelo, str. 33 3 .) H u sein a G radaščeviča b osan sk i ajani su za vezira p roglasili 18. 7. 1831. god in e u Zabilju k od Viteza u kuli H adži M ujage Zlatara. G. Šljivo, O m er-paša L a ta s, Svjetlost, Sarajevo, 1977. M. Im am ović, n aveden o d jelo , str. 336. A. A lićić, U ređ en je b o s a n s k o g e la je t a o d 1789- d o 1878. g o d in e , O rijen taln i institut, Sarajevo, 1983, 64-76. A, Aličić, n aveden o djelo, str. 67.

Kontroverze oko nacionalnog imena

Poslije Latasove akcije bosansko društvo, zbog karaktera vlasničkih i nacionalnih odn osa, još više je opterećen o povećanim socijalnim n em irim a i su p ro tn o stim a, koje su istov rem en o im ale i karakter nacionalnih sukoba i netrpeljivosti. Osman Šerif Topal-paša (1861.- 1869•) pokušao je da riješi te nagomilane socijalno-nacionalne suprotnosti u okviru Osmanskog carstva. On je u prvom redu pokušao da, umjesto vodeče uloge bosanskog plemstva, na društvenu pozornicu Bosne kao vodeću snagu podigne trgovce i male industrijalce, odnosno da razvojem zanatstva, trgovine i izgradnjom cesta*®* u dari tem elje savrem enom građanstvu. Da bi realizirao svoju koncepciju privrednog razvoja Bosne, o sp o s o b lja v a n je g ra đ a n sk o g slo ja d ru štv a i re a liz a c iju id eje interkonfesionalnog bošnjaštva Osman Topal-paša pokreče izlaženje službenog vilajetskog lista “Bosna”. Ono što je posebno značajno za ovaj list jeste da je štampan dvojezično: na turskom i na bosanskom jeziku.*®® Za vrijeme vladavine Bosnom O sm an Topal-paša podiže mnoge značajne javne objekte, otv^ara svjetovne škole (ruždije), te obnavlja i otvara prvu m odernu štam pariju 1866. godin e u Sarajevu. “Pored službene ’Bosne’ u Sarajevu se uskoro pojavio i prvi privatni bošn jački list, 'Sarajevski cvjetnik’, čiji je izdavač i urednik bio Mehmed Šačir Kurtčehajič. Njegov osnovni cilj je bio da zaštiti Bosnu i Bošnjake od olahkog omalovažavanja i svojatanja od strane tadašnje srpske i hrvatske štam pe.”*®* U domenu p o litičk o -n acio n aln ih o d n o sa , O sm an T op al-paša čini n ap o re da n acion aln u ideju bo šn jaštv a, koju su izgled a istin ski nosili sam o “m uslim ani”,*®® proširi i na pripadnike pravoslavne i katoličke vjere. Proširenje ideje bošnjaštva na sve stanovnike Bosne i Hercegovine, bez obzira na kon fesion aln u pripadn ost, bilo je u interesu i centralne osmanske vlasti, da bi pom oću nje zaustavila i spriječila širenje nacionalnih ideja srpstra i hrvatstva iz susjedstva. Tu ideju je pokušao realizirati Omer-paša Latas*®’ u sklopu provođenja reformi koje je inicirala centralna osm anska vlast. O sm an Topal-pašina ideja naišla je na podršku kod 5 93 594

5 95 596

597

Za vrijem e vladavine O sm an Topal-paše izgrađena je cesta Sarajevo-Bosanski Brod. “ ’B o sn a ’ je šta m p a n a na o sa m stran a: četiri u n u tra šn je areb ico m i na turskom jeziku, a četiri sp o lja šn e srpsko-hrvatskim , ćirilicom i Vukovim p ra v o p iso m (...). List je izašao u k u p n o u 363 b ro ja.” (N. D uraković, n aveden o djelo, str, 89.) M. Im am ović, n aveden o djelo, str. 341. “Naziv B o šn jak kao obilježje porijekla, p ovijesne su štin e i etničke svijesti te bosan sk e d o m o v in sk e p rip a d n o sti k oja n o si i n astavlja trad iciju sred n jo v jek o v n e države B o sn e, p rirod n o su i bez p rom jen e i h istorijskog k oleb an ja nosili sam o m uslim ani u tok u cije lo g ra z d o b lja o sm a n sk e vladavin e, n e p o d ra z u m ijev a ju ć i p o d njim krstjane i hristjane, a m n ogi su ga isticali i uz svoje lično im e kao znak razlikovanja m eđu Turcim a i drugim n arodim a.” (M. Rizvić, n aveden o djelo, str. 27.) “Č ak je Latas su rađ ivao sa m n ogim kršćanskim prvacim a, a n aroćito sa Ivanom Franom Jukićem , m ladim svećenikom iz Varcar Vakufa. U loga Ju k iča u ovom ustanku bila je sasvim prljava, jer se sasto jala o d do u šn ištva i kinjenja protiv M uslim ana.” (A. Alićić, n aved en o djelo, str. 69 )

179

Bošnjačka nacija

“bosanskih muslimana,” dok je kod drage dvije konfesionalne zajednice u Bosni i Hercegovini ostala slabo primljena. Da li će ideja interkonfesio­ nalnog bošnjaštva biti jedna velika zabluda, kako smatra E. Redžić,*®® ili je to realna dim enzija bosanskohercegovačkog društva, čiju su realizaciju onemogućavali kasniji nacionalni pokreti iz Srbije i Hrvatske, pokazat če naredni događaj, a prije svega austrougarska okupacija Bosne i Herce­ govine.

III.3. Austrougarska okupacija i Bošnjaci A ustrougarska okupacija B osn e i Hercegovine m nogo je više značila u životu bošnjačkog naroda od prostog čina okupacije i promjene državne vlasti na jednom području. “Dolaskom Švabe - austrougarskog adm inistratora - u Bosnu 1878. godine, nastao je u životu bosanskih Muslimana dubok prelom. Jak val europeizacije zahvatio je čitavu zemlju. Način rada i odijevanja, prehrana, običaji pri stolu, školski sustav, pismo - sve se promijenilo. Muslimani su se polako morali oprostiti od svojih tadašnjih pisama arebice i bosančice. Među njima nema više ni onih koji pišu svoja književna djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku ili stvaraju na području alhamijado književnosti.”*®®Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina i njezin etnički sastav, onda se može reči da okupacija nije značila isto, niti je imala jednake posljedice za sve bosanskohercegovačke narode. Na kulturno-civilizacijskom planu okupacija je značila smjenu civilizacija: otomansko-islamsku civilizaciju zam jenjuje austrijsko-krščanska. Ova smjena različito se odrazila na dalji tok razvoja bosanskoher­ cegovačkih naroda. Dok je kršćansko katoličko stanovništvo okupaciju priželjkivalo i austrijsku upravu prihvatilo dobrodošlicom , a srpskopravoslavno stanovništvo se držalo dosta rezervisano, dotle je bošnjačko o k u paciju doživjelo kao n ep rijateljski čin, u p eren direktno protiv bošnjačkih životnih interesa. “S d olaskom Austro-Ugarske, koja je uz to označena kao ’kaurska’ katolička, odnosno antiislamska, koja je stoljećima bila sinonim neprijatelja, m uslim ani se nalaze u velikom, prije svega em ocio n aln o -p sih o lo šk o m p ro c ije p u : (istakao A. D.) između nem i­ novnosti da gotovo prekonočno odbace Istok i istočno i nemogućnosti da prihvate Zapad i zapadno. Radikalni kulturni preokret i civilizacijska smjena koja u Bosni, s dolaskom jedne moderne evropske sile, nemino­ vno pritišće, M uslimane dovodi u poziciju ekonom ske ugroženosti, kulturne i em ocionalno-psihološke nestabilnosti, n esnalaženja pa i svojevrsnog fatalizma.”®"" Ako su narodi Bosne i Hercegovine okupaciju 598 599 600

180

E. Redžić, navedeno djelo, str. 60. S. B aHć , B o sn a u egzilu, 21. N. Duraković. navedeno djelo, str. 63.

Kontroverze oko nacionalnog imena

doživjeli različito, Austro-Ugarska je izražavala jedinsn^o ciljeva oku­ pacije.®'” Okupacijom Bosne i Hercegovine, Austro-Ugarska je otvorila vrata ekspanziji na jugoistok Evrope. Pripreme i pokušaji osvajanja Bosne i Hercegovine postojali su m nogo ranije, čak i od polovine 19- stolječa. Bosna i Hercegovina je u v o jn o m i p riv re d n o m p o g le d u p r e d s ta v lja la n a jn e p o s r e d n iji au stro u g arsk i cilj.®'” U vojn om i teritorijaln om p o g le d u , B o sn a i Hercegovina je duboko uranjala u zemlje Habsburške krune. Posebno se nesigurno osjećala Dalmacija. Nova vlast u svim segm entim a života donosi promjene: mijenja se način privređivanja, vrši se preorijentacija u o dn o su na dotadašn je društvene vrijednosti, odn o sn o m ijenja se kom pletan način i stil života. Te prom jene jače utiču na uobličavanje nacionalnih identiteta u Bosni i Hercegovini, ali istovremeno dovode Bošnjake u nimalo jednostavan položaj. Kad je u pitanju intenzivnije etničko diferenciranje, izazvano novim načinom života, ono se osjeća na svakom koraku, a n ajp rije u kulturnom p o g led u . I za vrijem e O smanske države osjećala se razlika između krščanskog stanovništva, p o se b n o na selu. G rad sk o stan ovn ištvo se u tom p o g le d u jedva razlikovalo, prije svega u načinu odijevanja. I dok kršćansko stanovništvo brzo i lahko napušta elemente orijentalno-islamske kulture, Bošnjaci, u nem ogućnosti da to prihvate, jednostavno se izoliraju i povlače u 601

602

“ 1) preuzim a veliki k o rak u ek on om sk oj i političkoj ekspanziji ka ju goistok u ; 2) sprječava stvaranje neke velike slavenske države na svojim južnim granicam a; 3) o sigu rava svom kapitalu u p o g le d u p rirod n ih b o gatstav a i o p ćih privrednih p o ten cijala izuzetn o zn ačajn o p o d ru č je .” (M. Im am ović, n av ed en o d jelo , 345. i 3 4 6 .) O dm ah nakon od lu k e B erlin skog k on gresa u Zagrebu je osn o v an a glavna agen tura za iseljav an je u B o sn u i H ercegovin u , k o ja je rad ila n a u seljav an ju k ršćan sk o g s t a n o v n iš t v a u B o s n u i H e r c e g o v in u , s a c ilje m š t o v e ć e e k s p l o a t a c i je bosanskoh ercegovačkih prirodn ih i ljudskih resursa. O db or je izdao “O glas i p o z iv z a ise lja v a n je u Bosnu, ’’ u kom e izm eđu ostalo g p iše: “O pšte je p o zn ato d a je B o sn a b o gata raznim neiscrpn im izvorima. To je zdrava zem lja, p lo d n a sa obiljem rijeka i šu m a, gd je je život veom a jeftin i gd je se lako dobije, sve što iskazuje komfor. Zem lja, gdje su njive glavni izvori blagostan ja, u sp ješn o se o b rađ u je s ob zirom na izvanredno p lo d n o tlo i zem ljište. Svojstveno za B o sn u je to, d a bi se od žitnica i p lo d o v a m o glo stvoriti k anan itsko obilje, sve je vrlo jeftin o k ao i rad n a snaga. Radi toga sa p o stojećim kapitalom m ogli bi se postići m n o go veći u sp je si n ego u bilo kojoj drugoj zem lji na svijetu, ne izuzevši Sjevernu Ameriku i Rusiju. B o sn a je takva zem lja, čija će se vrijedn ost bogatstva sve više povećavati, gd je će rad je d n o g m uškarca uvijek m oći n jega i p orod icu da hrani, gd je p o sto je široke m o gu ćn osti za z a p o slen je svih vrsta za svakoga. To je zem lja, čija veličan stvena v o d en a sn aga i o grom n a bogatstva u drvetu i uglju, m ogu svakoj industriji d o b ro doći - ukratko rečen o, zem lja b o g a ta p rirodn im b lagom k ojoj su sam o p o treb n i: inteligencija, rad n a sn aga i kapital, trgovina i zanatstvo d a bi se stvorila zem lja sreće, jed n a od n ajveličan sn en ijih zem alja svijeta.” (n aved en o prem a: S. C erić, n aved en o djelo, str. 143.)

181

Bošnjačka nacija

sebe.®"* M nogobrojni su uzroci različitog doživljaja i prihvata austrouga­ rske okupacije bosanskohercegovačkih naroda. No, ono što je sigurno, jeste da je svaka nacionalna zajednica u Bosni i Hercegovini imala vlastitu socijalnu strukturu, različitu od strukture drugih dviju nacionalnih zajednica. Iz te različite društvene strukture, kao posljedice različitih društveno-političkih i historijsko-razvojnih položaja, proizašli su i različiti ciljevi i interesi. Bošnjaci su još u osmanskom periodu zaokružili svoje kompletno socijalno struktuiranje i posjedovali su sve glavne strukturne slojeve društva; političku elitu, ulemu, gradsko stanovništvo (zanatlije, trgovce), kao srednji sloj društva, i seljaštvo. Svi slojevi bošnjačkog nacionalnog biča bivaju p o g o đ en i okupacijom . O sječali su da se njihov položaj mijenja, da su ugrožena njihova stečena prava i tradicionalni način života, te u nemogućnosti da promijene ni uslove, ali ni sebe same, kod njih “otpočinje proces etničkog učahurenja, zatvaranja u sebe, u svoju patrijar­ halnu kulturu i si.”®"1Jedini proces koji su uspjeli da organiziraju Bošnjaci u prvim godinam a austrougarske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom jeste iseljavanje! No, prije nego što ukažemo na posljedice iseljavanja Bošnjaka iz Bosne i useljavanja stanovništva u Bosnu i Hercegovinu iz drugih dijelova Monarhije, istaknut čemo najhitnije elemente socijalne strukture Srba i Hrvata, kako bismo lakše razumjeli njihov odnos prema okupaciji. ‘Stanovnici Srbi, pravoslavci, bili su u Bosni najvećim dijelom seljaci, Brnogi od njih kmetovi muslimanskih zemljoposjednika sredinom devetnaestog stoljeća.; Svećenici srpsko pravoslavne vjere živjeli su u selima. Mnogi su bili nepismeni i nisu se razlikovali od seljaka kojima su služili. (...) i^osanski su katolici bili etnički Hrvati. Kao i Srbi večinom su bili seljaci koji s propadan jem turske vlasti postep en o prestaju biti kmetovi m uslim anskih v ele p o sje d n ik ^ (...) Sve do kraja austrijskog razdoblja, politički najjače izraženi Hrvati u Bosni bili su članovi katoličke vjerske organizacije.”®"* Iz naprijed navedene deskripcije vidi se da|ni bosanski Srbi ni bosanski Hrvati skoro u opče nem aju plem stva, a i 603

604 605

182

“Preveliko o slan jan je na oportu n ističk o vodstvo koje je u najvećem broju bilo iz reda begovata i u lem e, gled an je u religiji n acion aln og sp asitelja i s tim u vezi o tp o r p re m a m o d e r n o m šk o lstv u i p ro sv jeć iv an ju , p o stu p n o g u b lje n je o rije n ta ln ih k ulturnih o slo n a c a i u o p šte n esn alažen je u novim civilizacijskim tokovim a, uz n e d o sta ta k ja sn e p olitičk e k o n cep cije i organ iziran ih klasn ih sn a g a k oje b i tu kon cepciju p rovodili, do vod i do 'gu b ljen ja sm isla za sn alažen je u novonastalim prilikam a’ (Dr. M. B egovič)’, što ima dalekosežn e posljedice za u ku pn e tokove klasno-nacionalne em ancipacije m u slim anskog n aro d a.” (N. D uraković, n aveden o djelo, str. 64.) N. D uraković, naveden o djelo, str. 64. R. .!■ D o n ia , J s l a m p o d d v o g la v im o rlo m . M u s lim a n i B o sn e i H e rc e g o v in e 1878.-1914, ZORO. Zagreb-Sarajevo, 2000, str. 16 i 17.

Kontroverze oko nacionalnog imena

sveštenstvo im je vrlo neobrazovano. Zbog toga oni novu vlast, prije svega što je kršćanska, doživljavaju kao priliku da poprave svoj socijalni položaj. Ogroman broj kmetova očekuje izlazak iz kmetovskog položaja i očekuje da to pravno regulira nova državna vlast. Njenom uspostavom, znatno se popravlja socijalna struktura Srba i Hrvata, dok se, nasuprot tome, javlja privredno i ukupno društveno slabljenje Bošnjaka. Ne samo da okupaciona vlast socijalno-političkim promjenama uzrokuje značajne strukturne promjene unutar etničkib zajednica, več istovremeno sa pro­ mjenama društveno-političkib uslova omogućava dva paralelna procesa: iseljavanje i useljavanje u Bosnu i Hercegovinu, što za posljedicu ima prom jenu cjelokupne dem ografske strukture bosanskobercegovačkog drušn^a i po socijalnoj i po ngcionalno-konfesionalnoj osnovi. Neophodno je istači da su na prom jenu etničko-konfesionalne strukture stanovništva bosanskog društva na štetu Bošnjaka, pored iselja­ vanja, značajno uticali ratovi i kuge. Poznato je da su od 17. do 19- stolječa Bosnom harale velike epidemije kuge. Zbog ove bolesti je najviše umiralo gradsko stanovništvo, a, kako su sve veće bosanske gradove (Sarajevo, Mostar, Banja Luka i dr.) naseljavali pretežno Bošnjaci, jasno je da su u najvećem procentu oni i umirali. Kako smo naprijed istakli, jedini proces koji su uspješno organizirali Bošnjaci jeste iseljavanje u Tursku.®"® Ovaj proces je bio direktna posljedica austrougarske okupacije i nem ogućnosti “bosanskih Muslimana” da se prilagode novim privrednim i socijalno-političkim uslovima života. Mnogo je razloga d op rin ijelo da B ošn jaci s velikim teškoćam a prihvataju zapadnoevropske norme i vrijednosti, uspostavljene okupacionom vlašću. Zasigurno da je tradicionalni način života Bošnjaka, uspostavljen na vrijednosnim normama islama, kroz vijekove izgubio one dimenzije koje mu omogućavaju da u zatečenim društvenim uslovima te iste društvene u slo v e p rilag o d av a islam skim zah tjevim a. D u g o g o d išn je b o rb e i neprijateljstvo između Osmanske carevine i Austrije, gdje su na strani Osmanske carevine kao vojnici aktivno učestvovali Bošnjaci, ostavili su tragove u emocionalno-psihološkom raspoloženju prema Austrijancima, kao neprijateljima islama. Narodna epska tradicija, kao ova pjesma: “Ovakva je krvava krajina / s krvi ručak, a s krvi večera,/ svak krvave žvače zalogaje,/ nikad bijela danka za odm orka,” upečatljivo opisuje krvavu i oporu svakidašnjost bošnjačke borbe za opstanak. Upravo iz tog dugogodišnjeg

606

“Tačanbroj iseljenih M uslim ana o d 1878. do 1918. doista je teško utvrditi. Po zvaničnim austrou garsk im p o d acim a (u koje je i oficijelna u prava sum njala jer je to p o pravilu isticala d a su p od aci 'prilično p ouzd an i') iselilo se 61.114 M uslimana. Ako je sam o 1910. god. iseljen o p rek o 17.000, on d a ova brojk a do ista nije vjerod osto jn a, po nekim a (npr. "V Bogićević: 'Iseljavanje M uslim ana BiH u Tursku' radi se o broju ok o 1 50.000 d u ša .” (N. D uraković, n aveden o djelo, str. 87.)

183

Bošnjačka nacija

neprijateljstva i aktivnosti kršćanskih osvajača u ubijanju, pokrštavanju, rušenju, paljevini i pljački onih teritorija koje su osvajali od Osmanske države,®"’ uzrokovala je svijest kod Bošnjaka da sve što dolazi sa Zapada jeste antiislamsko. Da to nije uvijek tako, uvjerili su se znatno kasnije, ži­ veći u austrougarskoj državi. Zato, N. Durakovič, kritikujuči velikosrpsku historiografiju i propagandu koja je Austrougarsku monarhiju predsta­ vljala kao najgoreg eksploatatora i pljačkaša, ugnjetača naroda i slobode, konstatuje da “to ne znači da je sve što je Austro-Ugarska u BiH uradila bilo promašaj, prevara, otimačina, eksploatacija.”®"® Jedan od razloga težeg prilagodavanja Bošnjaka novim uslovima života i rada jeste i činjenica da je okupacija, formalno, definirana kao pri­ vremena. Stanje uspostavljeno okupacijom sve do aneksije 1908. godine Bošnjaci su smatrali provizorijem i očekivali ponovnu uspostavu osmanske vlasti. Vrlo su rijetki bili među bošnjačkim intelektualcima i plemstvom oni koji su smatrali da se odmah treba okrenuti životu u novim uslovima i više se ne nadati ponovnoj uspostavi osmanske državne vlasti. Na to je več 1886. godine upozorio Mehmed-beg Kapetanovič Ljubušak.®"® Istovremeno, ali u suprotnom pravcu, odvijao se i proces useljavanja kolonista u Bosnu i Hercegovinu. Taj proces je bio i jedan od uslova podsticanja iseljavanja Bošnjaka. Da bi ojačali svoj nacionalni element, srpsko i hrvatsko političko vodstvo također je podsticalo emigraciju, odnosno iseljavanje Bošnjaka. M. Imamovič navodi da “mostarski biskup fra Paškal Buconjič je poveo akciju da iseljenička zemlja pređe u hrvatske ruke. On je kupovao zemlju u Nevesinju i Bijelom Polju i naseljavao stanovništvo iz Ijubuškog i mostarskog sreza koji su bili prenaseljeni.”®’" I austrougarska vlada je naseljavanjem kolonista®” na iseljeničku zemlju, te pružanjem usluga transporta i novčane pom oći raseljenicima direktno 607

608 609

610 611

184

Iskustva B ošn jaka, sa, o d strane A ustrije osvojenih, osm anskih pokrajina, kao što su p o d ru čja sjeverno o d Save, zatim na z ap ad u Lika, Krbava i drugi dijelovi, zaista su loša. H istorijski je n eo sp o rn o d a su B ošn jaci u tim krajevim a ubijani, pokrštavani, protjerivani, njihova im ovina pljačkan a i oduzim an a, a vjerski objekti i n adgrobni sp o m e n ici zauvijek un išten i. P o h o d E u g e n a S a v o jsk o g 1697. g o d in e i n jego va paljevina Sarajeva bili su u rezani u b ošn jačk o sjećan je. “Sličnu su db in u im ali su i B o šn jaci u Lici, Krbavi i D alm aciji. S p o m in jan i katolički žu p n ik M arko M usić je od m ah p o povlačenju O sm anlija iz Like i Krbave z ap o čeo 'pokrštavanje preostalih Turaka', na tom podru čju. Ti navodni Turci bili su ustvari etnički B o šn jaci.” (M. Im am ović, H isto rija B o šn ja k a , str. 285.) N. Duraković, navedeno djelo, str. 63. ‘Što se tiče m isli i nade za povratak B o sn e u turske ruke, tu već to baš lijep o svatko znade da ova zadn ja dva vijeka što je g o d turska vlada izgubila i što joj se o d u zelo već nikad i nikad nije joj se p ovratilo.” (M. Kapetanović, Šta m isle m u h a m e d a n ci u Bosni, U : A. Isaković, O n a c io n a liz ira n ju M u slim an a, G lobu s, Zagreb, 1900, 21-22.) M. P rav n i p o lo ž a j..., str. 111. ‘“Vlada je od m ah p o ok u paciji n aselila u Krajini 12.000 hrvatskih seljaka koji su dijelom uzurpirali zem lju staro sjed ilaca.” (M. Im am ović, Pravni položaj i u nutrašn jo politički razv'itak Bosne i Hercegovine od 1878-1914. Svjetlost, Sarajevo 1975. str. 111.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

podsticaia iseljavanje Bošnjaka. Neposredni rezultat tog iseljavanja i uselja­ vanja pretežno katoličkog stanovništva jeste promjena demografske struk­ ture u Bosni i Hercegovini na štetu Bošnjaka. Prema austrougarskom po­ pisu iz 1879- godine u Bosni i Hercegovini bilo je 495.485 pravoslavnih, 448.613 Muslimana i 209.391 katolika. Izraženo u procentima, pravoslavnih je bilo 42,88%, Muslimana 38,73%, a katolika 18,08%. Popis stanovništva 1910. god., dakle, 30 godina kasnije, pokazuje smanjenje broja Bošnjaka, a povećanje katolika i pravoslavnih. Procenat učešća Muslimana u ukupnom stanovništvu 1910. god. sm anjen je u odnosu na 1879- god. za 6,48%, dok je procenat povećanja katoličkog stanovn ištva izn osio 4,79% , a pravoslavn og 0,61%. U osm an skom periodu, Bošnjaci su činili večinu gradskog stanovništva, ali u sljed useljavanja, kojeg kontinuirano podstiče austrougarska vlada, i iseljavanja Bošnjaka, ta se slika mijenja u skoro svim gradovima. Primjer Sarajeva®” izražava opče stanje promjena strukture stanovništva u bosanskoherce­ govačkim gradovima. Podaci koje je iznio N. Durakovič jasno govore o drastičnom smanjenju Bošnjaka i istom takvom povećanju rimokatolika. Muslimani su sa 72,23% 1851. god. več 1910. god. činili samo 35,57%. Faktički, za nešto manje od jednog prosječnog ljudskog vijeka, bošnjačko se stanovništvo p rep o lov ilo , dok je d o šlo do skoro sto p o sto tn o g povećanja katoličkog stanovništva. Katolika je 1851. god. bilo 1,14%, da bi 1910. god. u strukturi gi'adskog stanovništva Sarajeva činili 34,51%. Ne sam o da dolazi do dem ografskog sm anjenja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, več su oni i u drugim dimenzijama života konstantno u procesu nazadovanja i samoizolacije. Posebno je bila izražena kulturna izolacija bošnjačkog stanovništva i stagnacija u obrazovanju. To se naročito izražavalo u problemu školovanja bošnjačke ženske omladine. Bosanski sabor 1912. god. odbio je obrazovanje školovanja muslimanske ženske djece, “iako je u BiH tada u svim školama bilo samo 137 Muslimanki, a procenat nepismenosti iznosi 99,68%.”®’* Razvoj i narastanje srpskog i hrvatskog nacionalnog pokreta u cijelom razdoblju austrougarske okupacije praćen je težnjama i pritiscima na Bošnjake da se nacionalno opredijele za srpsko ili hrvatsko nacionalno ime.®’®Iznoseći 612

613 614

npr. 1851. u Sarajevu M uslim ani čine 72,23% , pravoslavni 16,94%, rim okatolici 1,14%, jevreji 8,12% . Več 1885. god . p o sto ci izgledaju ovako: M uslim ana 60,09% , pravoslavn ih 16,88% , rim ok atolik a 12,66% , jevreja 9,96% o sta lih 0,41% . 1910. god in e M uslim ana je 35,57% , pravoslavnih 16,27%, rim okatolika 34,51% , jevreja 12,23%, ostalih 1,32% ” (N. D uraković, naveden o djelo, str. 86.) N. Duraković, n aveden o djelo, 64-65. “Program ski stav srp sk e inteligencije da u B osn i i H ercegovini živi jed an n arod koji p r ip a d a trim a k o n fe sija m a iz ra že n je u p rv o m b ro ju m o sta r sk o g ’N a r o d a ’ (01. 01. 1907. go d .), inplicirao je gledište d a je riječ o srpskom n arod u .” (Dž. Juzbašić, N acio n aln o -p o litičk i o d n o si u bosansko-hercegovačkom sa b o ru i jezičko p ita n je (1910-1914), ANI! BiH, Sarajevo, 1999, str. 22.

185

Bošnjačka nacija

ove podatke, želimo ukazati na svu složenost i nezavidnost položaja Bošnjaka, izazvanog austrougarskom okupacijom i vlastitim odnosom prema novonastaloj povijesnoj situaciji. U takvim demografskim, socijalnim i kulturnim uslovima odvijala se nacionalna identifikacija Bošnjaka. Kada je u pitanju ukupna politika Austro-Ugarske prema Bosni onda se ona ogleda u njezinom odnosu prema rješenju nacionalno-konfesionalnih odnosa, te u domenu agrarne politike. Posmatrano sa stanovišta ukupnosti društvenih odnosa, nacionalni i agrarni odnosi predstavljali su dvije strane jedinstvenog političkog procesa u kome če Bošnjaci izdržati sve mijene i promjene, nužno se prilagođavajuči, nekad teže, a nekad lakše novonastalim uslovima, ali uvijek iskazujući svoju posebnost i prepoznavajuči sebe kao nezaobilazni subjekat Bosne i Hercegovine. Agrarno pitanje predstavljalo je sigurno jedno od najkrupnijih i najsloženijih pitanja, koje je čekalo pred austrijskom vladom na rješa­ vanje. Ovo pitanje bilo je permanentni uzrok sukoba i socijalnih nemira još u osmanskom periodu. Od načina rješavanja agrarnog pitanja zavisila su i m noga rješenja ekonomskih, socijalnih, nacionalnih i političkih pitanja. Iako je pobunjeno seljaštvo očekivalo od nove vlasti da osjetljivo agrarno pitanje riješi hitno i povoljno za njih, austrougarska vlada prišla mu je vrlo oprezno. U Bosni i Hercegovini je ono bilo dodatno usložnjeno i posebno osjetljivo, jer su se preko agrarnih odnosa prelamali i nacio­ nalni. Austrijska vlada je bila svjesna uticaja agrarnih odnosa na ukupne društvene relacije u Bosni i zato se opredijelila za uvažavanje zatečenog stanja, a svoju je aktivnost usmjerila na sprečavanje zloupotreba i sam o­ volje zemljovlasnika prema kmetovima.®’* Benjamin Kalaj, inspirator i tvo­ rac nacionalne i agrarne politike u Bosni i Hercegovini, opredijelio se za postepeno rješavanje agrarnih odnosa i zbog tih se razloga oslonio na Sefersku naredbu.®’®Jedan od faktora koji je uticao na ovakvo rješenje agrarnih odnosa jeste to što je bošnjačko plemstvo predstavljalo jedini svjesni državotvorni element u Bosni i Hercegovini, a istovremeno je bi­ lo i glavni zemljoposjednik. Austro-Ugarska se nije željela odreći usluga ovog sloja bošnjačkog društva, jer je znala da bi vrlo teško bez begovata mogla mirno vladati Bosnom. Bosansko plemstvo poslužit če i kao osnovna društvena snaga u 615

616

186

“D o sad ašn ji o d n o si m eđu agam a i njihovim km etovim a za sa d a ostaju kao i d o sad , n e k n itk o n e iz o sta je o d sv o je d u ž n o sti, k o lik o a g a m a to lik o i k m e to v im a p rep o ru ču je se d a pravilno p ristojbine p od ijele i tako d a nikom krivo ne b u d e .” O vakav p ro g la s u p u tio je g e n e ra l Stevan Jo v a n o v ič 8. a u g u sta 1 8 7 8 . g o d in e . (H. K apidžič, H ercegovačk i u sta n a k , str. 37.) “Po sa fe rsk o j n ared b i p o sje d n ik z em ljišta je v lasn ik k oji to zem ljište m o že uz sa glasn o st države prodati, zam ijeniti, založiti i ostaviti svojim nasljednicim a. Lice koje tu zem lju drži u zakup (m ustedžir) nem a vlasničkih prava na sam u zem lju, m ad a n jego v zak u p ima n asljed n i karakter.” (M. Im am ovič, H isto rija B o šn ja k a , str. 340.)

Kontroverze oko nacionalnog imena

realizaciji nacionalne politike bošnjaštva, kao izraza autentičnog bosanskog sadržaja, ali istovremeno i kao brana nacionalnim ideologijama iz Srbije i Hrvatske. Svojom borbom za očuvanje vlasništva nad zemljom, bošnjačko plemstvo je time vezalo sudbinu zemlje za sebe i preuzelo odgovornost za njen dalji politički opstanak. Opredijelivši se za fakultativni, a ne obligatni otkup kmetova, austrougarska vlada je još jednom iskazala razumijevanje značaja agrarnih odnosa za rješenje još suptilnijeg, složenijeg i osjetljivijeg pitanja konfesionalno-nacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Kako su u Bosni i Hercegovini zemljoposjednici uglavnom bili Bošnjaci, a kmetovi krščani, to se kroz pitanje agrarnih odnosa prelamaju i međunacionalni odnosi. Zato austrougarska politika posebnu pažnju poklanja nacionalnom pitanju. Jačanje nacionalnih pokreta u Srbiji i Hrvatskoj, pod uticajem nacionalne ideje iz Zapadne Evrope, ukorijenjene teorijski i ideološki u ideji nacija-države, imalo je veliki odražaj na tok nacionalnog identificiranja u Bosni i Hercegovini. Na širenje nacionalnih ideja iz susjedstva u Bosni su svi društveni, politički, nacionalni i kulturni subjekti različito reagirali. Pravoslavno stanovništvo u Bosni i Hercegovini večinom je prihvatalo srpsku nacionalnu ideju. Katolici iz Bosne i Hercegovine prihvatali su hrvatsku nacionalnu ideju. Bošnjaci, čvrsto i neodvojivo vezani za Bosnu, a u religijskom pogledu za islam, odbojno su reagirali i prema srpstvu i prem a hrvatstvu kao nacionalnim odrednicam a. Reagujuči na težnju srpskih i hrvatskih listova koji su izražavali nacionalne stavove političkih vrhova Srba i Hrvata, “Bošnjak” nedvosmisleno i precizno izriče bošnjačku nacionalnu individualnost i posebnost. “Mi smo više puta jasno i glasno izjavili da smo ogranak jugoslovenskog plemena, ali ’niti smo Hrvati ni Srbi, jesm o i ostajem o Bošnjaci’.” (istakao A. Đ.)®” Austrougarska uprava, kao četvrti značajni subjekat u Bosni, pored Bošnjaka, Srba i Hrvata, nastoji da prilično, moglo bi se reči, realno i u duhu b o san sk o g patriotizm a riješi nacionalno pitanje. D osad ašn ja historiografija djelovanje austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, u vezi s rješavanjem nacionalnih odnosa, u večini slučajeva karakterizira kao politiku austrougarskog sprečavanja širenja nacionalnih ideja iz Srbije i Hrvatske.®’®Ovakva i slična m išljenja predstavljaju pojednostavljenje 617 618

B o šn jak , god in a II, br. 35, 1. 09. 1892. “O kolnosti u kojim a se pojavio 'B o šn jak ’ i zatim p ok u šaj proklam ovan ja b osan sk e nacije ukazuje na to d a je čitav rad režim a ok o n jen og uvođen ja bio u sm jeren u prvom redu protiv srpskog nacionalnog pokreta. Taj pokret se trebao suzbiti ili barem kanalisati u okviru B o sn e i H ercegovine i m o n arh ije.” (T. Kraljačič, K a la je v režim u B o sn i i H ercegovini, 1882.-1903, V M asleša, Sarajevo, 1987, str. 96) Identično m išljen je z astu paju i: M. Ekm ečić, U sta n a k u B o sn i 1875.-1878., H. Kapidžič, H ercegovački u sta n a k , 1882, 9. M asleša, Sarajevo, 1973. go d ., T. Kruševac: Bosansko-h ercegovački listo v i u X IX veku, V M asleša, Sarajevo, 1988. god. Niko o d pom enutih autora ne navodi kakve bi bile p o sljed ice n esu protstavljan ja ovakvim p ok ušajim a p o B o sn u i H ercegovinu i Bošnjake.

187

Bošnjačka nacija

ovog pitanja, jer problem posmatraju iz pozicija i interesa jednog nacional­ nog pokreta, u navedenom primjeru srpskog, a ne iz pozicija očuvanja bosanskog društva kao jedinsn^enog društva sa složenom ekonomskom, konfesionalnom i kulturnom strukturom. Da je austrougarska uprava dozvolila nesmetano širenje i realizaciju srpskib i brvatskib nacionalnih program a u Bosni i Hercegovini, bilo bi dovedeno u pitanje samo postoja­ nje i opstanak Bosne i Hercegovine kao zasebne administrativne i upravne jedinice u okviru Habsburške monarhije, ali i opstanak jednog od bosans­ kohercegovačkih naroda - Bošnjaka, a samim tim i bosanskog društva, formiranog još u bosanskom srednjovjekovlju. Kakva je bila stvarna sadržina i ciljevi srpskog i hrvatskog nacionalnog programa u Bosni i Hercegovini najbolje se vidi iz intenziviranja propagande u vezi sa srpskom nacionalnom idejom u Bosni, poslije dolaska Radikalne stranke na vlast u Srbiji 1889. god.®’®Austrougarska vlada dobro je pratila zbivanja u Srbiji i uticaj tih zbivanja na stanje nacionalniti odnosa u Bosni i Hercegovini. Tako Kalaj u noti upučenoj grofu Kolnakiju 23. 10. 1891- god., osvrčuči se na sve učestaliju propagandu iz Srbije, piše: “Tako se u Bosni sada čuje sve češča parola da je čitava Bosna i Hercegovina nastanjena od jednog narodnog plemena, srpskog, a tamošnji katolici i muahamedanci nisu ništa drugo nego Srbi koji su uzeli drugu vjeru, umjesto prvobitne pravoslavne i da če je prije ili kasnije morati u njih da se probudi prava nacionalna svijest.”®’" Ideja širenja srpske nacionalne ideologije u Bosni i Hercegovini prisutna je još od sredine 19 stolječa. U širenju nacionalne ideologije u Bosni i Hercegovini o Srbima kao naciji triju vjera prednjačilo je drušUD “Zora”. “Napredak,” politički list Srba, svojom pojavom 1890. god. pojačava širenje trokonfesionalne ideologije srpske nacije u Bosni i Hercegovini. I književni list “Bosanska vila”®” suprotstavljao se bilo kakvoj ideji bosanstva i bošnjaštva. Sve tadašnje događaje “Bosanska vila” promatra sa srpskog gledišta, šireči, prije svega, ugled ličnosti iz srpskog javnog života, te preporučuje srpske narodne ustanove. “Srpski kurs je u svakom broju 'Bosanske vile’ obeležen, iskazan na bilo koji način. Kao skoro svi Srbi u to vreme, list stoji na stanovištu da je Bosna i Hercegovina srpska zemlja i da u njoj živi jedan jedini, srpski narod, razdeljen u tri vere.”®” Prije svega, zbog jake političke i ideološke propagande preko pisanja srpske štampe, “Bosanska vila,” “Napredak,” “Srpski vijesnik,” “Otadžbina” i “Prosveta,” te kulmmog i političkog djelovanja V Karadžiča izvan granica Srbije, misao o Srbima triju 619

620 621

622

188

Poslije abdikacije ki'alja Milana O brenoviča, na vlast u Srbiji dolazi Radikalna stranka, koja u političkom p ogled u zauzim a o d b o ja n stav p rem a A ustrougarskoj m onarhiji, a zauzim a kurs naklonosti p rem a Rusiji. N avedeno prem a: T. Kraljačič, n aveden o djelo, str. 216. B o sa n s k a vila, književni list b o san sk ih Srba, izlazila je od 1885. do 1914. god . O snovali su je učitelji sarajevske srp sk e škole Nikola Kašiković, B o žid ar Nikašinovič, Stevo Kaluđerovič i Nikola Šum on ja. T. Kruševac Bosanskohercegovački listovi u XIX veku, V Masleša, Sarajevo, 1978, str. 318.

Kontroverze oko nacionalnog imena

vjera “prihvata i evropska nauka, čemu posebno doprinose radovi čuvenog filologa i istoričara Pavla Šafarika, koji je smatrao da srpskom plemenu pripadaju stanovnici Bosne svih triju vjera.”®” Ovakvoj srpskoj propagandi suprotstavilo se hrvatsko političko vođsrio prije svega preko “Glasa Herce­ govaca”®’®i “Osvita."®’ * Nasuprot ovakvim mišljenjima, austrougarski historičari bošnjačku nacionalnu identifikaciju žele znanstveno dokazati.®’®Našavši se u ovakvom socijalnom, drušu^enom i propagandnom okruženju, Bošnjaci, još uvijek ukorijenjeni u univerzalističkoj ideologiji multinacionalne i multikonfesionalne Osmanske države, čvrsto osječajuči svoje bosansko porijeklo i izraslost iz Bosne i Hercegovine i njezine složene povijesti, traže što adekvatniji odgovor srpskim i hrvatskim nacionalnim ideologijama. Nalaze ga u bošnjaštvu, u onome što stvarno povijesno, etnički, kulturno, politički, emo­ cionalno i duhovno, jesu. U dugom periodu osmanske vladavine Bosnom, bilo je odomačeno i opčeprilivačeno ime Bošnjak, ponajprije za stanovnike Bosne i Hercegovine islamske vjeroispovijesti, kojim su se oni razlikovali od Osmanlija. Več smo istakli da je još za vrijeme vezirovanja Bosnom Osman Topal-paše bila inagurirana ideja o bosanskoj naciji, koja bi obuhvatala sve stanovnike ove zemlje. Ta ideja javno je iskazana u uvodniku “Bosanskog vijesnika” od 7. aprila 1866. god.®” To dugovjekovno postojanje bošnjačke 623 624

T. Kraljačič, navedeno djelo, str. 219. “Kao nasljednik ’N ovog hercegovačkog Bosiljka’, ’Glas H ercegovca’ sakupljat če po narodu našem u zakopan o bogatsts'o našeg miloz\mčnog jezika, te narodne pjesm e, pripovjetke itd. priobičavat će u p odlistk u .” (T. Kruševac, n aveden o djelo, str. 205.) 6 2 5 H rvatski p olitički list “O svit” p o k ren u t je u ljeto 1898. g o d in e u M ostaru kao protivteža “Srpsk om vijesn iku” i izlazio je do kraja 1907. 6 2 6 “A u stro u g arsk i isto rič a ri n a sto ja li su b o sa n stv o n a u č n o d o k a z a ti i u čin iti ga elem en tom svoje zvanične političke ideologije. Tako je L. Thall6czy u predavanjim a koja je držao na dip lo m atsk oj akadem iji u Beču isticao d a se b o san stv o form ira jo š u sred n jem vijeku, p o doseljavanju Slavena na Balkan. ’D ok je srpstvo na Jad ran u i u unu trašn josti zem lje p o če lo svoju političku kristalizaciju, d o tle vidim o u dolini rijeke B o sn e, k o ja g e o g ra fsk i p red stav lja kičm u d a n a šn je B o sn e , n astan jivan je sla v e n sk ih p le m e n a , k o ja su ta k o đ e r na p re lo m u VI-VII v ije k a na B a lk a n sk o p olu ostrvo d o šla i prvi put p o d topografskim im enom B ošn janin, B o šn jak pojavljuju se u XII vijeku kao političko-istorijski individualitet koji igra veliku u lo gu. 'G ovoreći dalje o slovenskim plem en im a Thall6czy kaže: 'Sve n arodn osti koje se u geografsk om sm islu, kratko zovu Ju ž n i Slaveni, predstavljaju u Sredn jem vijeku tri političke nacije: Hrvate, Srbe i Bošn jake.’” (N avedeno prem a: M. Im^LVCioVić, P rav n i p o lo ž a j i un u trašn jo p o litič k i ra z v ita k B iH o d 1878-1914., str. 71. bilj. 9.) 6 2 7 “Tok p o v je sn ice p rič islio je o sm a n sk o j državi različite z em lje i n aro d e ; ovi su m anjeviše svi zadržali svoje n arodn e osobitosti, p a i sam i p red jeli u kojim a žive, p onajviše su kao geografsko-istorični pojm ovi stupili u sad ašn jo st. I B o sn a je u ovu istoričnu individualnost pri svim prom jen am a vrem ena zadržala, i njena prastara n arodn ost ovdje je preživila bure prošlosti. B osanski n arod izražava n arodn ost u p o tp u n o m sm islu, koja nije sam o gen etičn a n ego i istoričn o sp o je n a sa ovom z em ljom , i nju o gran ičavaju tako đe njom ogran ičavan a, o sta la je n ep o v re đ e n a različitošću v jeroisp ov jed i.” (B osanski vjestnik, br. 1, 7. april 1866.)

189

Bošnjačka nacija

samosvijesti o sebi, kao tradicije bosanstva, pokušaj Osman Topal-paše da realizuje ideju bosan ske nacije, te razum ijevanja i “n aklon osti” austrougarske okupacione uprave da preko ideje bosanske nacije očuva i iskaže posebn ost Bosne i Hercegovine, činili su objektivne uslove i h isto rijsk e p retp o stav k e b o šn jačk o j p olitičkoj avangardi, koju je predvodio M ehmed-beg Kapetanovič,®’ ® da se suprotstavi agresivnoj srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj propagandi, te iskaže i očuva vlastiti nacio­ nalni subjektivitet.(Nasuprot tvrdnjama srpske nacionalne propagande o jedinstvenom srpskom narodu u Bosni i Hercegovini sa tri vjere, M. Kapetanovič, kao vodeči zagovornik bošnjačke nacionalne ideologije, tvrdi da su svi stanovnici Bosne i Hercegovine (islamske, pravoslavne i katoličke vjere) po narodnosti Bošnjaci.®’ ® “Kapetanovič je p osebn o ukazao na državotvornu funkciju muslimanskih feudalaca i tvrdio da su begovi, kao potom ci bogumila, 'vjerno služili sultana’, pa če isto tako biti odani i habzburškom dvoru. Ovo je prvi slučaj da jedan Musliman putem javne riječi ističe tezu o bogumilskom porijeklu muslimanskih feudalaca. Ova teza imala je koliko da argumentuje privilegirani položaj muslima­ nskog plemstva toliko i da podstakne kod Muslimana oživljavanje bosan­ ske srednjovjekovne tradicije.”®*" Bez obzira na to što je na političkom nivou, posebno u prvim godinama svog izlaženja, “Bošnjak”®*’ načelno zastupao stanovište da nacionalni pojam Bošnjak obuhvata muslimane, pravoslavne i katolike, tj. cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, sadržaj objavljenih radova političko-polemičkih i književnih, ukazivao je na to da se ova nacionalna oznaka odnosi prvenstveno na “bosansko­ hercegovačke muslimane” u religijskom poimanju. “Zašto se mi zovem o B o šn ja c im a , m islim o da če biti dosta i ovo: je r sm o m i b o sa n sk i m uslim ani ogromnom večinom potomci starih Bogumila bosanskih, koji su sačinjavali večinu ili masu naroda bosanskog, za doba narodne države, te su naši uvidili, da je islamska vjera čista i pametna i voljeli primiti istu, 628

629 630 631

190

M e h m ed -b eg K a p e ta n o v ić L ju b u ša k , p o z n a t jo š i k ao “b e g o d V itin e” , če sto kvalifikovan kao prorežim ski orijentiran B ošn jak, za vrijem e austrou garsk e uprave B o sn o m i H erceg o v in o m , m n o g o je zn ačajn iji za k u ltu rn u i p olitičk u p o v ijest B o šn ja k a , p o to m e što je p o k re n u o list “B o šn ja k ,” sa k u p lja o n a r o d n o b la g o B o šn jaka, a svojim političko-polem ičkim sp isim a značajno d o p rin o sio bošn jačkoj nacionalnoj sam orealizaciji. B o šn jak koje vjere bio, on je o p e t ostao pri svojoj n arod n osti,” (M. Kapetanovič, S ta m isle m u h a m e d a n c i u Bosni, Sarajevo, 1886, str. 6.) T. Kraljačič, naveden o djelo, str. 197. O zn ačaju “B o šn ja k a ” n jego voj k ulturno-političkoj u lo zi u d o p rin o su razvoju i razum ijevanju bošn jačke nacionalne ideje i svijesti o p širn ije u: M. Im am ovič, L ist B o šn ja k i p it a n je n a c io n a ln e id e n tifik a c ije M u slim a n a , u: Z bornik: M ehm ed-beg K a p e ta n o v ić L ju b u šak , In stitut za književnost, Sarajevo, 1992, 137-161. T. Kraljačič, n aveden o djelo, 224-230. T. Kruševac, naveden o djelo, 236-261.

Kontroverze oko nacionalnog imena

nego se iseliti; amo sm o najbolje i najvjernije sačuvali blago domačib predaja.”®*’ Ubrzo su i Kapetanovič i “Bošnjak” i Bošnjaci kao narod i austrougarska uprava, shvatili da su bosanski pravoslavci i katolici prihvatili srpsku, odnosno hn^atsku nacionalnu ideju. Tako se i bošnjačka naciona­ lna oznaka svela na “temeljnog” nosioca ove ideje “bosanske muslimane”. U “Bošnjaku”, skoro dvadeset godina, preplitalo se bošnjaštvo i muslimanstvo, kao oznake za isti nacionalni i društveno-kulturni sadržaj. To preplitanje nikada nije značilo nedovoljno razumijevanje bošnjačke nacionalne identifikacije. U polemici sa raznim listovima “Bošnjak” je formulirao svoje shvatanje bošnjaštva i njegove društveno-historijske ko­ rijene. Prema ovom listu, elementi narodne identifikacije su “jezik i slave­ nsko porijeklo, a faktori koji su odvojili Bošnjake od ostalih naroda su klima, vjerski običaji i vjera.”®** Pored “Bošnjaka,” značajnu ulogu u afir­ maciji bošnjačkog nacionalnog identiteta, imali su “Behar,” “Gajret,” “Bi­ ser,” “Rehber,” “Sarajevski cvijetnik,” “Bosna” i “Bosansko-hercegovačke novine.”®*® Kad je u pitanju uloga austrougarske uprave u profiliranju bošnja­ čke nacije, smatramo neophodnim istači da se ona ne smije posmatrati jednostrano, a, prije svega, iz pozicija razvoja srpske nacionalne ideo­ logije. U dosadašnjoj znanstvenoj literaturi preovladavalo je mišljenje o kolonijalnom karakteru austrougarske uprave, što je ona u jednoj svojoj dimenziji i bila. Ne smije se zanemariti značajna uloga Austro-Ugarske u unapređivanju organizacije privrednog života, poboljšan ju kvaliteta državne uprave, izgradnji značajnih javnih objekata kao što su željeznice, mostovi i dr., kao faktora koji su neposredno i posredno uticali na uobliča­ vanje i izrastanje nacionalnih identiteta u Bosni i Hercegovini. Ista je situacija i u kvalificiranju austrougarske nacionalne politike i zalaganja za uspostavljanje “bosanske nacije.” Ako je austrougarska uprava nekada svojim aktivnostima sprječavala, zabranjivala ili opstruirala realizaciju srpskih i hrvatskih nacionalnih, često nacionalističkih zahtjeva, ona je to činila jednim dijelom zbog vlastitih interesa, ali i zbog interesa naroda Bosne i Hercegovine za suživotom i tolerancijom. Može se sa sigurnošču tvrditi da su se ponekad poklapali nacionalni interesi Bošnjaka sa austro­ ugarskim interesima u politici prem a Bosni i Hercegovini. Austro-Uga­ rska nije sprječavala kulturno i konfesionalno organiziranje u Bosni i Hercegovini. Posebno je bila izražena aktivnost osnivanja raznih društava i čitaonica®** koji su bili u funkciji kulturnog prosvječivanja, što je svakako 632 633 634

635

“B o šn jak ” br. 16, 21. 04. 1892, M. Im am ović, naveden o djelo, str. 142. O u lozi ovih listova i njihovom uticaju na afirm aciju bošnjačke nacionalne p oseb n osti ali i kao značajnijeg dijela b ošn jačke kulture vidi u: T. Kruševac, navedeno djelo, i N. D urakovič, n aveden o djelo, 88-94. U Sarajevu je 1888. g o d in e osn o v an a sarajevska čitaonica i predstavljala je prvo b ošn jačko kulturno društvo u B osn i i H ercegovini.

191

Bošnjačka nacija

imalo pozitivne rezultate u kulturnom i nacionalnom razvoju. Ističući nešto brži rast kiraetbana (čitaonica) T. Kraljačič konstatira da je “ovaj porast odgovarao režimu ukoliko su te institucije služile izolaciji Muslimana od srpskib, a on d a i brvatskib nacion aln o političkih u ticaja.”®*® I ova interpretacija, kao i mnoge druge®*’ u našoj znanosti, pojednostavljuje društvene procese, promatrajući ih i objašnjavajući s aspekta klasnih ili pozicija pojedinih nacionalnih pokreta. U konkretnom slučaju, čitaonice i društva jednog naroda, iako su nekad i bile u funkciji izolacije jednih od drugih naroda, istovremeno su bile i element afirmacije i samopotvrdivanja vlastitog identiteta kroz projektovane društveno-kulturne aktivnosti. Upotrijebljeni termin “bošnjakluk” kod T. Kruševca, umjesto Bošnjak, bošnjački narod ili nacija, upučuje na pogrešan zaključak, kao da list “Bošnjak” i pored neosporne prorežimske orijentacije, istovremeno nije značio, sa stanovišta naroda, i probošnjačku orijentaciju. Također, u jednom teškom i vrlo složenom vremenu za Bosnu i Hercegovinu i sve njezine narode doprinosio je afirmaciji jedne od osnovnih bosanskih specifičnosti - bošnjačke nacije. Neupitna je, i znanstveno i historijski, potvrđena misao izrečena 1891. god.: “Bošnjak muahmedanac ne zna za druge narodnosti osim bosanske.”®*® Kontroverze bošnjačke nacionalne identifikacije u austrougarskom periodu, počevši od pokušaja prevazilaženja konfesionalne sadržine nacije, kolebanja između bošnjaŠB^a i muslimanstva, bile su istovremeno i elementi izrastanja bošnjaštva kao nacionalne posebnosti, koja se izražavala preko kulturnog, konfesionalnog i političkog organiziranja.

III.4. Političko organiziranje na konfesionalnoj osnovi i kontroverze nacionalnog identiteta Početak 20. stolječa u Bosni i Hercegovini istovremeno je značio i p o četak aktivnosti svih bo san sk ih su b jek ata na u sp o stav i novih društvenih, etničkih, kulturnih, političkih i duhovnih odnosa, a u skladu sa evropskim standardima i mjerilima koje je promovirala austrougarska uprava. Bez obzira na očiglednu i neospornu izdiferenciranost bosanskog društva na tri etničke zajednice, čije su se diferencirajuče linije poklapale s linijama konfesionalne pripadnosti, zvanična austrougarska politika, u želji da izbjegne i suzbije kon fesion aln e protivrječn osti i sukobe, proklamirala je ideju o pripadnosti svih stanovnika Bosne i Hercegovine jednoj bosanskoj naciji. Ideja jedinstvene bosanske nacije imala je u 636 637

638

192

T. Kraljačič, navedeno djelo, str. 162. “O snovan, pre svega za širenje zvanično sp ro v ed en e ideje b ošnjakluka i sam list “B o šn jak ” je doživljavao svojevrsni trijum f p ok azu ju ći to p o načinu izražavanja i razm atranja nekih p ro b lem a.” (T. Kruševac, navedeno djeio, str. 258.) “B o šn jak ” br. 22, 1891.

Kontroverze oko nacionalnog imena

asutrougarskoj politici i političko-praktične i teorijske ciljeve, ali i realnu društveno-povijesnu osnovu. Ta opravdanost ogledala se u sljedećim či­ njenicama: bosanskohercegovačko društvo, kao društveno-historijska či­ njenica, traje i preživljava neprekidno još od bosanskog srednjovjekovlja; zemlja Bosna i slavensko etničko porijeklo svih bosanskohercegovačkih naroda uslovili su snažan osjećaj pripadnosti, kako bosanskom tlu, isto tako i bosanskoj tradiciji. Je d a n od autentičnih rezultata autonom nog p ovijesn og razvoja bosan sk og društva jeste i konstituiranje bošn jačkog nacionalnog identiteta, koji uistinu jeste kvintensencija bo san sk oh e­ rcegovačkog društva i B osn e i H ercegovine kao političkog subjekta, u raznovrsnim oblicim a političkog izražavanja. Uvažavajuči takve društteno-povijesne realnosti, na jednoj strani, i slijedeći vlastite okupacione političke interese, na drugoj, austrougarska u prava nije dozvoljavala n arodim a B osn e i H ercegovine osnivanje političkih institucija na nacionalnoj osnovi. Našavši se u takvoj situaciji, kada je nacionalno organiziranje formalno bilo zabranjeno, a vjersko jedino moguče, svi bosanskohercegovački narodi su se ograničili na organiziranje putem kulturno-prosvjetnih društava,®*® crkveno-pjevačkih društava,®®" čitaonica®®’ i vjerskih škola. Bošnjaci su se našli u posebno teškom položaju. Suočeni sa austrougarskom upravom, na koju nisu bili pripremljeni, niti su je željeli, dvojako definiran pravno-politički status Bosne i Hercegovine, prema odrednicama Berlinske konferencije, ostav­ ljao im je nadu u ponovnu uspostavu osmanske državne vlasti. Istovre­ meno, suočeni s narastanjem srpske i hrvatske nacionalne ideologije, tražili su elem ente za odbranu svoje zasebnosti. “Najsigurnija brana 'nacionaliziranju’ i asimiliranju bila je njihova vjera, te je to razlog zašto se bošnjački narod u ukupnoj društvenoj ravni poistovjećuje s njom. Islam je bio n ajsigurnija i n ajdublja differentia specifica i o d Srba 639

Z načajnija kulturno-prosvjetna društva, na nacionalno-kon fesion alnoj osnovi, bila S U : bošnjačko “Gajret”, hrvatsko “Napredak” i srpsko “Prosveta”. “Gajret” kao kultumo-prosvjetno i hum anitarno društvo, osn ov an o je 1903. go d ., čiji je najznačajniji do p rin o s bio u prihvatanju p ostojeće društveno-političke realnosti u kojoj su se zatekli Bošnjaci. (O pširnije u: 1. Kem ura, U loga G a jre ta u d ru štven om živ o tu m u slim a n a , V M asleša, Sarajevo, 1986.) 6 4 0 O dn os austrougarskih vlasti i zahtjeva pojed in ih n aroda za osnivan jem pjevačkih d ru štav a m o že se n ajb o lje vidjeti iz p rim jera m o starsk ih S rb a 1884. g o d in e d a o sn u ju pjevačko društvo “G u sle.” “Dajuči prim jed b e na nacrt statuta društva Mini­ starstvo je izričito naglasilo d a su naziv ’srbin ’ za društvo i ’srp sk i’ za jezik, n edopustivi i d a ih treba zamijeniti sa pravoslavni, o d n o sn o naš i l i narodni.” (T. Kraljačič, navedeno 'd je lo , str. 153.) 6 4 1 Za razliku o d Srba i H n'ata koji su većinom zahtijevali osnivanje crkveno-pjevačkih društava, Bošnjaci su u početku svoju aktivnost ograničili na osnivan je čitaonica (kiraethana). Na kraju Kalajeve uprave u B osn i je bilo 12 kiraethana. Prva je osnovana čitaonica u Sarajevu 1888. god . U Banjoj Luci je kiraethana o sn ov an a 1890, u Tuzli 1891. u B osansk om B rodu 1896, u Brčkom 1896, i u Stocu 1897.

193

Bošnjačka nacija

pravoslavaca i od Hrvata katolika. Stoga Bošnjaci većinu svojih nacionalnih potreba izražavaju putem vjerskog iskazivanja, a vjersko udruživanje je na početku stolječa bilo jedino i m oguče.”®®’ Nalazeći se u procjepu između austrougarske državne politike o jedinstvenoj bosanskoj naciji, koja im nije bila daleka i sve agresivnijih nacionalnih ideologija iz Srbije i Hrvatske, Bošnjaci su bili suočeni i sa odbranom vjerskog identiteta. Incidenti koji su se dešavali oko vjerske konverzije u posljednjem deset­ ljeću 19- stoljeća,®®* dodatno su upućivali i opom injali Bošnjake da se trebaju kolektivno organizirati, ako misle sačuvati svoju vjersku i ukupnu narodnu posebnost. Kalajeva ideologija jedinstvene bosanske nacije, po­ red toga što je značila branu srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj propagandi, istovremeno je za zajedničkog ministra finansija, tvorca i realizatora ideje “bosanske nacije,” trebala da posluži kao društvena i poliačka osnova za buduće prelaženje Bošnjaka na katoličanstvo i nestanak islama kao religije u Bosni i Hercegovini. Ova Kalajeva nakana i nada najvjerovatnije je bila dio šireg projekta obračuna katoličkog zapada sa muslimanima i islamom u jugoistočnoj Evropi. “Tu misao je prvi put iznosio u več ranije spom e­ nutom memoaru iz 1877. god., koji je uputio caru. On je tada smatrao da u Bosni i Hercegovini treba stvoriti takve uslove da muslimani pređu na katoličku vjeru, čime bi se ostvarila katolička večina u zemlji i učvrstio u njoj položaj Monarhije. Kasnije je toj ideji dao i teoretsko obrazloženje u jednom pismu baronu Benku 1893. god. On je u tom pism u tvrdio da če m u slim an i u b u d u ćn o sti, p a m akar i d a le k o j, p rije ili p o slije ’bezuslovno preči u hrišćanstvo i potpun o nestati’ (istakao A.Đ.). To če se desiti ubrzo poslije emancipacije muslimanske žene, kad ona napusti harem i prihvati evropski način života.”®®® 642 643

644

194

Š. Filandra, n aved en o djelo, str. 20. O d 1890. d o 1899. god in e zabilježen o je nekoliko otm ica b ošn jačk e djece o d strane katoličkih svećen ik a i njih ovo p ok atoličavan je o d n o sn o p rev o đ e n je u katoličku vjeru. Bilo je slučajeva i “d o b ro v o ljn o g” p relask a na katoličku vjeru, ali p o što se rad ilo o m aloljetn im o so b a m a , to je u lijevalo su m n ju u n agovaran je o d stran e katoličkog sveštenstva na čijem je čelu bio n ad b isk u p Stadler, p ozn at p o katoličkom fun dam en talizm u. Evo nekoliko p rim jera; D elim u stafič U zejfa kućna p o m oćn ica sarajevsk og grad on ačeln ik a E sada Kuloviča, 22. 08. 1890. go d . p rešla je na katoličku vjeru. O dved en a je u rezidenciju n ad b isk u p a Stadlera, a zatim sk lon jen a u sam ostan n a Ć em aluši. Sivrič Sala, udovica B ošn jakin ja, ro dila je izvanbračno dijete čiji je o ta c b io k ato lik , ali je sa d v o je z a k o n ite sta rije d je c e p o b je g la iz sv o g se la 17. 02. 1903. god ine. “Sivričeva je otišla u Sarajevo i d jecu p red ala n ad b isk up u dr. Stadleru, koji ih je prim io i tajno pok rstio na katoličku vjeru. Sivričeva je nastavila p utovan je d o sam o stan a sv. Filom ena k od G radačca g d je su je katoličke redovnice prim ile, hranile i krile nekoliko tjed an a.” (R. D onija, n aveden o djelo, str. 78) Fata O m an ović, m aloljetn a kćerka O sm an a O m an oviča iz B ije lo g P olja k od M ostara, o d v ed en a je o d strane neke m ilosrdn e katoličke sestre. Taj d o gađ aj izazvao je b u ru o g o rče n ja i protesta. T. Kraljačič, naveden o djelo, str. 86. U pored i: Popovič Vasilj, K a la je v p la n o Bosni, K alen d ar “Prosveta” za 1936, Sarajevo, 1935.

Kontroverze oko nacionalnog imena

Kako je nacionalni identitet Bošnjaka izrastao na islamskoj vjeri i dominantno slavenskoj etničkoj osnovi, te vezanosti za osmansku državnu ideju, kod Bošnjaka se nestankom osmanske državne zaštite, na emocionalno-psihološkoj ravni, pojačao strah od potpunog nestanka. Sve ideje im se čine nesigurnim i varljivim. Njihova dominantno slavenska etnička osnova nije im ulijevala nadu da če izbječi “nacionaliziranje.” Naprotiv, etnička i jezička sličnost sa Srbima i Hrvatima davala je osnova nacionalnim ideologijam a Srba i Hrvata da ih “nacionaliziraju” i asimiliraju.®®* Ideja bosanske nacije, propagirana kod austrougarskog okupatora, iako prih­ vatljiva, ulijevala je nepovjerenje kod šireg sloja naroda, prije svega zbog toga što su se u periodu osmanske vladavine Bošnjacima smatrali samo pripadnici islama, dok se sve jasnije raspoznavalo da Srbi i Hrvati ne pri­ hvataju bosansku naciju, več posve jako ispoljavaju pripadanje srpskoj, odnosno hrvatskoj naciji. Ono što je bilo autentično bošnjačko, njihova vjera, životi i imovina, bilo je ugroženo sa svih strana. Islam je bio onaj društveni i duhovni element u cjelokupnom procesu samoidentifikacije koji im niko nije osporavao. Islam je definirao sve ostale društveno-kohezione sadržaje bošnjačkog biča, tako da bi njegovim gubitkom ili prei­ nakom bio doveden u pitanje opstanak naroda kao zasebnog povijesnog identiteta. Zato su zahtjevi za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju značili izraz nacionalnog instikta za očuvanjem vlastite zasebnosti, ali je taj zahtjev istovremeno značio i društveni preduslov m odernog politi­ čkog organiziranja. “Borbu muslimana za vakufsko-mearifsku autonomiju ističemo stoga što ona u osnovi označava i proces njihovog m odernog političkog organiziranja. Ona če poslije početnih zahtjeva za autono­ mijom vjerskog života, vakufa i škola početkom XX stolječa prerasti u eminentno politički zahtjev za samom autonomijom Bosne i Hercego­ vine. Taj politički pokret če jačati preko osnivanja muslimanskog kulturno-prosvjetnog društva “Gajret” (1903), pa do formiranja prve političke stranke 'Muslimanske narodne organizacije.”®®® Nezadovoljstvo Bošnjaka nije se odnosilo samo na konverzije več i na upravljanje vakufskom imovinom, izbor Ulema-medžlisa, Reisul-uleme, školovanja ženske djece.®®’ Naročito značajno pitanje bilo je problem 645

646 647

O sporavan je b o šn jačk o g nacionalnog identiteta kontinuiran je i osm išljavan plan. G ovoreči o nacionalnim ideologijam a kod srpsk e i hrvatske om ladine M .Ekmečič ističe “n ap o r d a se ne dozvoli stvaranje m uslim anske nacije. Trebalo je m uslim ane p rid o b iti za srpsko-hrvatsku sarad n ju , sa priključivanjem srpsk o m p o k retu .” (M. Ekmečić, S tvaran je Ju g o sla v ije 1790-1918., knjiga II, Prosveta, Beograd, 1989. str. 545. N. D urakovič, n aved en o djelo, str. 91. “Je d n o o d najvažnijih pitanja svoga nezadovoljstva - lokaciju m uslim anske škole za žensku djecu. Nastava se, naime, održavala u kući Koste Horm anna, vladina fiinkcionera, a p o d nadzorom H orm annove supruge. Oni su strahovali d a bi gospo da H orm ann p od uticajem katoličkog biskupa Stadlera, mogla učenice prevesti na katoličku vjeru. Potpisnici su tražili d a škola prestane sa radom, a djevojčice prijeđu u druge ustanove koje su p od islam skom upravom .” (R. Donija, navedeno djelo, str. 75.)

195

Bošnjačka nacija

mešihata. Delegacija Bošnjaka, na čelu sa muftijom Džabičem,®®® 19- 12. 1900. god. predala je Kalaju opširan Memorandum, sa nacrtom statuta za au to n o m n u upravu islam skih vjerskih i vakufskih poslova. Ista delegacija je Memorandum slične sadržine, poslije neuspjelih pregovora sa Zemaljskom vladom, direktno predala 1. 6. 1901. god. u Beču caru Francu Jo sip u I. U Memorandumu se ističe nezadovoljstvo rezultatima dvadesetogodišnjeg rada okupacione vlade na polju zaštite i razvoja islama i islamskih institucija. Također, tražili su zaštitu od agresivnosti katolicizma i katoličke propagande.®®® Izvršimo li detaljnu analizu postavljenih zahtjeva, u sklopu ukupnih društvenih događanja, vidjet čemo da su ova pitanja, samo po formi, vjerske prirode, a u suštini njihovo rješavanje u pravcu postavljenih zahtjeva značilo je rješavanje i političkih pitanja, jer su se ticala priznavanja sultanovog suvereniteta nad Bosnom i Hercego­ vinom.®*" Austrijske vlasti su prepoznale političke namjere autonomnog pokreta, te su na sve načine pokušale da odugovlače pregovore i pokušaju izazvati rascjep u vodstvu pokreta. Za austrougarsku vlast posebno je bi­ lo neprihvatljivo da kod imenovanja reisu-l-uleme car mora prethodno dobiti odobrenje iz rezidencije šejhul-islama. Takvo rješenje tražili su predvodnici pokreta za autonomiju, ali je ono indirektno potvrđivalo suverenitet sultana nad Bosnom i Hercegovinom, istina samo u vjerskim pitanjima. Kako je tada uticaj uleme i vjerske organizacije istovremeno značio, u dobroj mjeri, i uticaj na ukupnu organizaciju društva, to je za austrougarsku vlast bilo neprihvatljivo rješenje. Austrija nije željela pristati da se sultan miješa u bilo koja pitanja u Bosni i Hercegovini, pa i u čisto vjerska, jer bi tim aktom austrougarska vlast potvrdila sultanov suverenitet nad Bosnom . 648

649

650

196

U delegaciji su, p o re d Ali Fehm i Efendi D žabića, bili: H am di-beg H asan pašić, H adži O sm an Efendi Prcić, H adži Su lejm an -b eg C erić, H adži Salih-aga Bičakčić i Š e rif Efendi Arnautovič. “P o zn ata je čin jen ica d a je p o d u p ravo m o k u p a c io n e v lad e k ato licizam tolik o osilio, da je p rem a ostalim vjeroispovijestim a, naročito p rem a islam skoj, p o sta o u to lik o j m jeri a g re siv a n , d a je već d o šlo d o silo v ito g p o k a to lič e n ja islam sk ih m alod obn ik a, o so b ito žen sk og sp ola, i do najstrašnijih i najužasnijih pogrđivan ja n aših vjerskih svetinja. (...) Poslije d v adesetogodišn jice o k u p acio n e vlade vidio je isla m sk i n aro d o k o se b e p o ru še n e d žam ije, razro v an a i ra z g ra b lje n a islam sk a groblja, u n išten e zadužbin e p obožnih m uslim ana, džam ije p reru šen e u katoličke crkve, na islam skim grobljim a p odign u te katoličke sam ostan e, šetališta i m arvinjska sajm išta, a sa islam skim nadgrobnim kam enim a kaldrm isan e d ru m ove.” {M em oran­ d u m , HZ Janja-Bijeljina, Frankfurt / Main, 1994, 37-41.) “U nacrtu Statuta bila je jed n a od red b a, čl. 96. na koju au strou garsk a vlast u n aprijed n ije h tjela p ristati. B o šn jaci su tim član om tražili d a član ove U lem a-m edžlisa i reisul-ulem u bira vakufsko-m earifski sa b o r i d a izm eđ u izabranih k an d id ata car p o stav lja je d n o g za reisa n akon p re th o d n o g o d o b re n ja ca rig ra d sk o g m eših ata. (reziden cija šejhul-islam a) (M. Im am ovič, n aveden o djelo, 392) Iz n av ed en og stava p roizlazi p o d ijeljen i suveren itet n ad B o sn o m i H ercegovinom izm eđu B o šn jaka, su ltan a i au stro u garsk o g cara.

Kontroverze oko nacionalnog imena

O r g a n iz ir a n je B o š n ja k a n a v je r s k o j o sn o v i, a u v e z i s rješav an jem vjerskih p itan ja, i za njih, i za vlast, istovrem en o su zn ačila i p olitička p itan ja. Ovu tvrdnju najbolje odslikava neuspjeli kraj pregovora 1901. godine i razgovor između barona Huge Kučera “civilnog adlatusa poglavara zem lje” i vođe autonom nog pokreta muftije Džabiča. “Baron Kučera je uzrujanim tonom poručio; ’Ovo što vi tražite, to nije reforma, nego su to prevratne ideje, vaši zahtjevi idu za tim da se državna vlast sasvim podredi volji jednog autonom nog tijela. Vlada na ovakva traženja nikada neče pristati, ne m ože vlada pružiti svoju ruku da pom ogne da dođe do očitog prevrata.’ Kratak odgovor Džabiča je bio: ’Ni mi n ečem o p op u stiti od naših opravdanih tražen ja.’”®*’ Progonom muftije Džabiča iz zemlje, austrougarska uprava je uticala da jedno vrijeme pokret ostane bez vodstva. Uprkos tome, pokret je pokazao da ima uporište u najširim slojevima bošnjačkog naroda, te da nije nastao kao posljedica ničije propagande ili parcijalnih želja, več je bio izraz društveno-historijske potrebe, proistekle iz teškog socijalnog stanja Bošnjaka, u kojem su bila ugrožena njihova osnovna ljudska prava.®*’ Iz duboke unutrašnje potrebe bošnjačkog naroda i političke samosvijesti, te neodložnosti potrebe rješavanja ovog pitanja, početkom 1906. god. delegaciji koja je posjetila Džabiča u Carigradu,®** on je pre­ dao dokum enta i punom oč da mogu legitimno voditi pokret i pokrenuti narod u akciju. Vodstvo pokreta po povratku u zemlju preduzima korake koji če bitno prom ijeniti organizaciju bošn jačkog političkog izraza. U cilju pridobijanja što širih slojeva naroda u političku akciju oni pokreču u jesen I 9O6 . god. list “Musavat” i ponovo otvaraju kancelariju u Budimpešti. Autonomnom pokretu podršku pruža i Zemaljsko vakufsko povjerenstvo. Bilo je to vrijeme kada je postignuto najšire jedinstvo bošnjačkog naroda. Pokret poprim a sve karakteristike političkog pokreta i političke borbe. Kao rezultat takve aktivnosti i podrške koju je pokret imao u bošnjačkom narodu, prvenstveno gradskog stanovništva, u kome su Bošnjaci činili 651 652

653

N avedeno p rem a N. D uraković, navedeno djelo, str. 72. “Austrijanci se o p tu žu ju d a su preu zeli kon trolu n ad islam skim p oslovim a jer su im e n o v a li re isu -l-u le m u , član o v e u le m a m e d ž lisa i v a k u fsk e k o m isije . Te su im enovane o so b e b ile od govo rn e njim a, tj. vlasti a ne 'isla m sk o j n a c iji’ (istakao A. Đ .). Ali, islam ne p o zn aje jurisdikciju n em u slim ana n ad vjerskim oganizacijam a. U d ru gim islam sk im zem ljam a p o d k ršćan sko m u p ravo m n em a sličn e situ acije kao što je u B o sn i. ( ...) Iz tih razloga b osan sk i M uslim ani zahtijevaju auton om nu organ izaciju d a z am ijen i p o sto je ć u vjersku hijerarh iju k oja je o ru đ e u rukam a n em u slim ansk e v lad e .” (R. D onija, n aveden o djelo, str. 158.) D elegaciju k oja je otp u tovala u C arigrad d a preuzm e ovlaštenja i dokum entaciju o d p ro gn an o g D žabiča činili su: Š erif Arnautovič, M ahm ut-beg Džinič, Šem si-beg Z aim ovič i D erviš-b eg M iralem . O tp u tovala je u feb ru aru , a vratila se u aprilu 1906.

197

Bošnjačka nacija

natpolovičnu večinu,®*® jeste utemeljenje Muslimanske narodne organi­ zacije (MNO) 3. XII 1906. godine u Slavonskom Brodu. Novi politički izraz bošnjačkog djelovanja putem organizirane političke stranke iskazan 654

N avest ćem o k on fesion aln u strukturu stanovništva u Sarajevu, Travniku i M ostaru p rem a p o p isim a iz 1879, 1885, 1895. i 1910. godine.

A) S a ra je v o V jera M uslimani pravoslavni Srbi K atolici Židovi Ostali U kupno

1879.

1885.

1895.

1910.

1 4 .8 4 8 3.747 698 2.077 7 2 1 .3 7 7

1 5 .7 8 7 4.431 3.326 2.618 106 2 6 .2 6 8

1 7 ,1 5 8 5.858 1 0 .6 7 2 4.058 337 3 8 .0 8 3

1 8 .4 6 0 8.450 1 7 .9 2 2 6.397 6 90 51919

B) Travnik Vjera Muslimani pravoslavni Srbi Katolici Židovi Ostali U kupno

3.482 576 1.455 374 0 5.887

3.042 559 1.889 425 18 5.933

2.983 651 2.179 426 22 6.261

2.750 674 2.725 472 26 6.647

6.421 3.026 1.366 35 0 1 0 .8 4 8

6.825 3.369 2.359 98 14 1 2 .6 6 5

6.946 3.877 3.353 164 30 1 4 .3 7 0

7.212 4.517 4,307 254 101 1 6 .3 9 2

Q

M o sta r V jera M uslimani pravoslavn i Srbi K atolici Židovi O stali U kupno

Izvor: A u strijsk i iz v ješta j o p o p isu sta n o v n ištv a z a 1879, 1885, 1889- i 1910. K a k o bi p r o c e n t u a ln o p o v e ć a la p r is u s t v o k a to lič k o g s ta n o v n iš tv a u B iH , a u stro u g arsk a vlast je p o d sticaia i p o tp o m a g a la k olon izaciju stranaca u B osn i i H ercegovini. D oseljavali su se Nijem ci, Č esi, Poljaci, M ađari, Slovaci i dr. U m noštvu takvih prim jera istači čem o prim jer koji navodi T. Kraljačič: “N akon dužih priprem a, d o se lila se iz Torontalske žup an ije u južnoj U garskoj 1886. god in e 61 p orod ica u blizinu Bijeljine i osn ovala kolon iju p o d im en om Franc Jo se fsfeld . K olonisti su bili N ijem ci protestanti. D olaskom novih doseljen ik a, ova je kolonija 1889. god, n arasla na 121 fam iliju.” (T. Kraljačič, n aveden o djelo, str. 124) Rezultat politike doseljavanja stran aca, prije svega katoličkog stanovništva iz Austro-Ugarske, i velikog iseljavanja B o šn jak a poslije oku pacije BiH 1878. go d in e i aneksije 1908. god in e, jeste p rom jen a d em ografsk e strukture stanovništva na štetu B o šn jaka. Prim jer Sarajeva to n ajbolje potvrđuje. N e p o sred n o nakon ok u pacije 1879. god in e, kako vidim o iz priloženih pokazatelja, u Sarajevu je živjelo 14.848 B ošn jaka, d o k je katolika b ilo svega 698. G o d in e 1910. broj katoličkog i m u slim an sk og (b o šn jačk og) stanovništva se gotovo izjednačio.

198

Kontroverze oko nacionalnog imena

je u političkom programu koji je usvojio Egzekutivni odbor,®** za čijeg je predsjednika izabran Ali-beg Firdus.®*® Politički program zahtijeva proši­ rivanje autonomne borbe sa vjerskih pitanja na pitanje političkih sloboda, uređenje agrarnih odnosa, opčinske samouprave i ravnopravnosti gra­ đana. Program je nedvosmisleno ukazao na teško stanje u kome se nalazio c jelo k u p n i b o šn jačk i narod.®*’ L egitim n ost M uslim anska n arod n a organizacija traži od naroda početkom 1907. god, kad su organizirani izbori u cijeloj Bosni i Hercegovini, na kojim a je učestvovalo preko 130.000 punoljetnih Bošnjaka. Muslimanska narodna organizacija je imala široku podršku naroda, prije svega gradskog stanovništva, zanatlija i trgovaca, s jedne strane, s druge strane izostala joj je podrška bošnjačke inteligencije, tako da su njezino vodstvo činili u ogromnoj večini zem ljo­ posjednici. Nova bošnjačka inteligencija, odškolovana pretežno na Zapadu, distancirala se od Pokreta za autonomiju, smatrajuči da je on interes srpske nacionalne politike, kako bi po proglašenju autonomije Bosne i Hercegovine u pogodnom trenutku ona postala dio velike Srbije. Iz tih razloga ova heterogena grupa “naprednih muslimana” djeluje u pravcu kulturnog identificiranja Bošnjaka®*® kao načina osposobljavanja ovog n arod a za uključivanje u m oderne tokove privređivanja i rada, što 655

656

657

658

Č lanovi Egzekutivnog o d b o ra bili su: Ali-beg Firdus, Šerif ef. Arnautovič, M ebm ed-beg Fadilpašič, A bm ed-aga H enda, Abdulab-ef. Pršljo, M ebm ed-beg Džinič, H usien-beg Cerič, A bm ed-beg Cerič, Bakir-beg Tuzlič, Ali-beg H adžialibegovič, Šem si-beg Zaim ovič, O sm an-beg Pašič, Rifat-beg S u lejm an p ašič, D erviš-beg M iralem , Babrib e g K apetan ović, M u b am ed -ef M ulalič, V asif-beg Biščevič, Z aim -beg Filipov ič i M ubarem -aga Pašalič. Ali-beg Firdus (1862.-1910.) je ro đ en u Livnu. Potiče iz u gledn e plem ićke p o ro d ic e F irdu sa, koja je u pravljala Livnom o d 1750. d o 1835. god. Uz D žabiča, je d an je o d istaknutijih p redstavn ika Pokreta za vjersko-m earifsku auton om iju , što m u je, uz d o k azan i patriotizam , o m o gu ćilo veliku p o p u la rn o st u n arodu . B o rio se p rotiv an ek sije B o sn e i H ercegovine. Bio je sab o rn ik i prvi p red sjedn ik B o san sk o g sab ora. “D o k se B ošn jaci h ap se i pri privatnom p utovan ju iz jed n og kotara u drugi, dotle katolici drže javne zborove sa više hiljada učesnika. Ustaje se i protiv povlaščivanja stran aca - k olon ista koji dobijaju državnu zem lju, d o k se od n ašeg seljaka b eskućnika stvara varo šk i p ro leterijat. Sve su državne zak u p n in e, in d u strijsk a p re d u z e č a i razn e liferacije u ru k am a stran aca ’d o k se i n ašim p ok u šajim a staje na p u t.’ Na kraju se o d lu čn o ističe d a bošn jački prvaci ne rade ’p o naputku Srba i u korist Srbije, ’što vlad a širi kako bi ih diskreditirala ’kod do m ačeg islam sk og sv ijeta’.” (M. Im am ovič, n aveden o djelo, 399 i 400.) “Iz osnovnih program sk ih načela vidi se d a 'n ap red n jaci’, kako su zvali prip adn ik e MNS, zagovaraju p rih vatanje tekovin a m o d e rn o g vrem ena, novih civilizacijskih d o stig n u ča , otvaran je p rem a sv jetov n om ob razo v an ju i ob licim a d e m o k ra tsk o g p olitičk og duha. Za s m r a n je tih načela trebalo bi koristiti p o m agala p o sto je ć e g dru štven og su stava i sam o u takvu sustaroi je to m oguče postići, odakle proizilazi nekritički i b lagon aklon i o d n o s p rem a au strou garsk oj upravi u B o sn i.” (Š. Filandra, n aved en o djelo, str. 32.)

199

Bošnjačka nacija

neminovno dolazi sa novom austrougarskom upravom. Posebna kritika “naprednih muslimana” bila je upućena ulemi sa zahtjevom da se reformišu sve postojeće islamske institucije: mektebi, medrese i druge škole. Svoj politički izraz gru p a “naprednih M uslim ana” realizira form iranjem Muslimanske napredne stranke (MNS) krajem jula 1908. god. u Tešnju. Za predsjednika stranke izabran je Ademaga Mešič (1861-1945) iz Tešnja. Mešič je sigurno jedan od najvećih vakifa kulturne djelatnosti Bošnjaka u 19. stolječu. MNS rješenje problema Bošnjaka vidi u okviru Austrougarske monarhije, uz uslov jačeg kulturnog prosvječivanja. U program u MNS izričito se tvrdi da “spas muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini leži u prosvjeti (...) islamske vjerske zasade ne stoje u prothoislovlju sa zapad­ noevropskom prosvjetom.”®*® Opče društveno-političke prilike u Bosni i Hercegovini i sve izraslija bošnjačka sam osvijest upučuju Bošnjake na zaključak o nužnosti političkog jedinstva kao preuduslova za uspješno nastavljanje socijalne, kulturne, nacionalne i duhovne identifikacije. To su razlozi koji dovode početkom augusta 1911. god. do ujedinjenja MNO i MNS i formiranja Ujedinjene muslimanske organizacije, u čijem se politi­ čkom programu ističe “naglašena autonomija Bosne, apostrofirano zemlji­ šno pitanje, zaštita vakufa, borba protiv nasilnog pokrštavanja, osavremenjavanje školstva, osnivanje novčanih zavoda, zahtijevanje služenja vojske domačih sinova u Bosni itd.”®®" Bez obzira na mnoge protivrječnosti i kontroverze u pogledu od­ nosa bošnjaštva kao nacionalne identifikacije i islama kao duhovno-ku­ lturne sadržine, Pokret za vjersku i vakufsko-m earifsku autonom iju, sam im svojim izrastanjem u političku stranku, značajno je uticao na jačan je ne sam o političke organiziranosti Bošnjaka, već i na jačanje u k u p n e sam osvijesti i o sjećaja p rip ad an ja B osn i, te ukorjenjivanje n a c io n a ln o g b ića u islam u , kao d u h o v n o sti, b o sa n sk o m tlu kao dom ovinsko-zavičajnom p rostoru, dom inanto slavenskom etničkom porijeklu, kao etničkom elem entu, te bosan sk om jeziku, kao izrazu kristalizirane društveno-kom unikacijske povezanosti. To što je često zemljoposjednički sloj borbu za nacionalno priznanje bošnjaštva smatrao novotarijom i suprotnom duhu islama nije rezultat nepriznavanja vlastite posebnosti i značaja samobitnosti Bosne i Hercegovine, več, prije svega, isticanje u prvi plan rješenja agrarnih odnosa, jer je zemljišni posjed bio osnovno ekonomsko bogatstvo i oslonac onog sloja bošnjačkog društva koji je jedini mogao politički artikulirati volju bošnjačkog naroda. Gu­ bljenjem zemljišnog posjeda, što je i bio cilj političkih protivnika Bošnjaka, oni bi izgubili posljednji značajni oslonac sa koga su mogli politički, kulturno i ekonomski djelovati. 659 660

200

N avedeno prem a: Š. Filandra, n aved en o djelo, str. 31. Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 35.

Kontroverze oko nacionalnog imena

Pitanje ustavno-pravnog položaja Bosne i Hercegovine posebno se aktualizira 1917. i 1918. god. Nisu samo bosanskohercegovački susjedi željeli prisajediniti Bosnu i H ercegovinu svojim zam išljenim veliko­ državnim projektima, nego i Mađari izražavaju želju da se Bosna i Herce­ govina pripoji Mađarskoj, kao “separatum corpus sacrae coranae hungariae”. G rof Tisa, mađarski političar, s tim ciljem dolazi u Bosnu septembra 1918. god. Sa prisajedinjenjem Bosne i Hercegovine Mađarskoj nisu se slagali bosanskohercegovački narodi. Srpski i hrvatski političari u Bosni, jugoslavenski orijentirani, izrazili su neslaganje s idejom grofa Tise, te mu predali M emorandum 20. 9. 1918. god. u kom e odbijaju njegov p rijedlog i ističu zahtjev za narodno sam oopredjeljenje. Među potpi­ snicima ovog Memoranduma nema Bošnjaka, jer su se oni zalagali za autonomni položaj Bosne i Hercegovine u okviru Austrougarske mona­ rhije, što je eksplicitno istaknuto godinu dana ranije u Memorandumu Ujedinjene muslimanske organizacije o rješavanju jugoslavenskog pitanja, koji je 17. augusta 1917. god. austrougarskom caru Karlu predao vakufski direktor za Bosnu i Hercegovinu Šerif-e£ Arnautovič, prilikom njegovog prijem a kod austrougarskog cara. Memorandum u tim teškim vremenima potvrđuje visoku samosvijest bošnjačkog političkog vodstva, naglašenim isticanjem samostalnosti srednjovjekovne bosanske države,®®’ smatrajuči je temeljem vlastitog biča, te posebnosti socijalne strukture bosanskog društva, kao osnovnih pretpostavki i opravdanja zahtjeva za autonomni položaj i razvoj Bosne i Hercegovine. Bošnjački stavovi, izneseni u M em orandum u, nedvosm isleno izražavaju protivljenje ideji jugoslovenskog ujedinjenja,®®’ jer bi ona za Bošnjake značila smanjenje autonomije Bosne i Hercegovine i svođenje tog n arod a na zanem arljivu m anjinu u o d n o su na Srbe i Hrvate u novonastaloj državnoj zajednici. Strahovanja od ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu državu i od negativnih posljedica po Bošnjake, obistinila su se odmah po formiranju Kraljevine SHS. “Muslimani BiH (da ne govorimo o drugim dijelovima Kraljevine) su odmah nakon uje661

662

“B o sn a je bila sve do 1463. g o d in e, sa m o sta ln a država u k ojo j su p rvo vladali banovi, a zatim kraljevi. N jeno p od ru čje se često m ijenjalo, pri čem u se je d a n put povećavalo na račun su sjed n e Srbije i H rvatske, a drugi put su se ove dvije države n a raču n B o sn e i H ercegovine p o k u šav ale p ovećati, n jen n aro d se zvao ’d o b ri b o šn ja n i’ . Oni su p osjed o vali svoju vlastitu crkvu koja se zvala 'b o san sk a crkva’. B o sn a i H ercegovina je u to vrijem e im ala i p o se b n u svoju so cijaln u strukturu, vlastite su dije, svoje velike i m ale zem ljo p o sje d n ik e i svoj vrlo liberalni feudaln i sistem . Radna k lasa bili su slo b o d n i lju d i k oji su m o gli n ap u stiti sv oju zem lju k ad go d su btjeli, nisu bili km etovi kao što je to bio slučaj u ostaloj Evropi.” (N avedeno prem a: L. Džakovič, navedeno djelo, str. 164.) “Š to se tiče n as b osan sk o -b ercego v ačk b M uslim an a, m i m o ram o n ajen erg ičn ije p ro te stira ti p ro tiv o v o g ju ž n o s la v e n sk o g z a h tje v a u k o lik o u k lju č u je B o sn u i H ercegovinu i to iz istorijskih, kulturnih i socijalnih razloga.” Izvor: M em orandum , S e f države B o sn e i H ercegovine, p rep is, str. 2.

201

Bošnjačka nacija

dinjenja bili izloženi mnogim problemima. Zbog neriješenog agrarnog pitanja žestina socijalnih pobuna nezadovoljnog seljaštva se uglavnom usmjerila prema njima. Često se ne pravi nikakva razlika između stvarnih zem ljoposjednika i onih Bošnjaka koji su također bili u veoma teškom položaju, tako da paljenje imanja, pljačke, osvete, sve do ubistava ne mi­ moilaze ni mnoge “obične” bošnjačke porodice, koje potpuno nevine plačaju dug hajdučiji i anarhiji koja zahvata mnoge srezove u Bosni i He­ rcegovini.”®®* Zaseban državno-pravni položaj Bosne i Hercegovine i u njoj zaseb­ na bošnjačka nacionalna identifikacija, kao brana pokušajima “naciona­ liziranja” i asimilacije, zahtjevi su Pokreta za autonomiju, kao političkog izraza utem eljenog na konfesionalnim osnovama, čiji je rezultat bio omogučavanje preživljavanja bošnjaštva kroz sve društvene protivriječnosti u smislu misli Vasif-bega Biščeviča, izrečenih juna 1911. god. u “Hrvatskom dnevniku”: “Bosna Bošnjacima, narod bosanski i jezik bosanski.”®®’‘ Na putu realizacije ove formule tokom cijele povijesti stajale su velikodržavne pretenzije i raznovrsne idejne zapreke.

663 664

202

N. D uraković, naveden o djelo, str. 105. N aveden o prem a: A. Isaković, n aveden o djelo, str. 34.

IV D IO “NACIONALIZIRANJE” BOŠNJAKA

'

i'

■

.: H..

.Si: • N v -V ;:# ■-..

^

■ ->T =*'

I Š.'/ ,:’-/ ■ 7 4: i .. 'v,

: I : j %■ "■

.

5-

% 4

?' ■

.V , '

■

Kad se Bosna i Hercegoi'ina iz stoljetna sna prenula na život pohitaše Srbi i rekoše Bošnjacima: “Amo k nama, vi ste Srbi. ”Kad to opaziše Hrvati, pohitaše i oni i rekoše Bošnjacima: “Ne k Srbima, već k nama, vi ste Hrvati!” fJld Bogdanov/Jo.dp Ljuhić)

"Nacionaliziranje” Bošnjaka

IVI. Velikodržavne pretenzije i idejne zapreke u samorealiziranju bošnjačke nacije Smjenom civilizacija na prostoru Bosne i Hercegovine, koja se dogodila, okupacijom Austro-Ugarske 1878. godine, istovremeno dolazi do prom jene ukupnih društveno-političkih i povijesno-kulturnih uslova daljeg razvoja bošnjačke nacije. Bez obzira na to što je i Austrougarska kao i Osmanska carevina, predstavljala multinacionalnu i multikonfesionalnu državnu tvorevinu, pokreti za nacionalnu emancipaciju na balkannskom prostoru postaju sve značajnija društvena snaga, koja bitno i odredujuče utiče na ukupna političko-pravna, ideološka i kulturno-duhovna zbivanja u Bosni i Hercegovini. Iz teorijsko-političke form ule nacija-države, izrasle su konkretne društvene i ideološke snage koje če tokom c ije lo g 19 . i 20. sto lje ć a o g ran ičav ati, z a p re č a v a ti i sp rje č a v a ti slo b o d n o i sam ostalno konstituiranje bošn jačke nacije. Te konkretne političke i ideološke snage, izražavaju se u velikodržavnim pretenzijama prem a Bosni i Hercegovini, koje su u kontinuitetu produkovale idejne, kao ideološke, zapreke samorealiziranju bošnjačke nacije. Konstituiranje nacionalnih država na području osmanske Rumelije započin je u formi autonom ija (kneževina) tridesetih godin a 19. stoljeća, uspostavljan jem srpske države na p ro sto ru Sm ederevskog sandžaka. Taj događaj, iako se desio izvan granica Bosne i Hercegovine, predstavljao je novu realnost od izuzetnog značaja, koja će, rješavajući pitanje srpske nacionalne emancipacije i uspostavljanja države srpskog naroda, direktno i indirektno predstavljati idejnu zapreku bošnjačkom nacionalnom razvoju,®®* ali istovremeno, biti i činilac preko koga če bošnjačko nacionalno biče, suprottavljajuči mu se, kroz raznovrsne oblike društveno-duhovnog otpora, iskazati sebe kao etničku, društ­ venu, političku, kulturnu i duhovnu posebnost. 665

“N aim e, nova država je postala izvor stalnih sm utnji, ratova i m iješan ja u poslove d ru gih država i n aroda. U zrokovala je ili bila direktn o u m iješan a, u goto v o sve ratove na tom p ro sto ru u 19. i 20. stoljeću. N jeno p o sto jan je i djelovan je p o stalo je glavn i izvor staln ih p o re m e ć aja sta n ja i o d n o sa na u žem p ro sto ru B alk an sk o g p o lu o to k a. Srbi su započeli i vodili d eset ratova tokom 19. i 20. stoljeća. Neki od tih ratova bili su o p ći k on tin en taln i i svjetski ratovi, o d n o sn o srp sk a držaVa je glavni proizvođač ratova u 19. i 20. stoljeću. U svakom slu čaju S rb l'šu zapo čeli Pnd svjetski rat. Kad su, uz p om oć Rusije i Engleske, svoju državu usp jeti stabilizirati, p o stali su glavni žandarm i n ad svim n arodim a u žeg Balkana i bivšeg jugosloV enskog p ro sto ra.” (M. Tilipo^ić, B o šn ja čk a p o litik a, Svjetlost, Sarajevo, 1996, štf. 23.)

205

Bošnjačka nacija

Dok se na istočnim granicama Bosne i Hercegovine rađala srpska nacionalna država, pračena snažnom ideologijom mitskog karaktera, ute­ meljena na kosovskom mitu i slavi srednjovjekovnog Dušanovog carstva, na njezinim zapadnim, sjevernim i južnim granicama Bošnjaci su bili suo­ čeni sa svim posljedicam a vjersko-kulturnog unilateralizma. Savremena ideologija nacija-države, autentični ideološki proizvod Zapadne Evrope ukorijenjena je upravo u vjersko-kulturnom unilateralizmu i predstavlja ideološku praksu Evrope, od Franačkog carstva i rekonkviste u Španiji do danas. Pravilo “čija je vladavina, toga je i vjera” nastalo još za perioda rekonkviste u Španiji, praktično je, na zapadnim, južnim i sjevernim grani­ cama Bosne i Hercegovine značilo protjerivanje i uništavanje Bošnjaka. Negativne posljedice raznovrsnih idejnih konkretizacija ideologije nacija-države po bošnjačku naciju ogledaju se u protjerivanju, ubijanju, pljačkanju, otimanju imovine, paljenju, silovanju, pokrštavanju.®®® Istovre­ meno, nasuprot ovim pojavama, odnosno kao protivakcija bošnjačkog sam oodržanja jeste jačanje njihove svijesti o zajedničkoj sudbini, o neras­ kidivoj povezanosti njihove biološke, kulturne i duhovne egzistencije i egzistencije zemlje Bosne, i kao političkog i kao zavičajnog sadržaja. Upravo sa narastanjem velikodržavnih pretenzija i asimilatorskih ideoloških zapreka, izrasta i bošnjačka socijalna, kulturna, religijska i politička samosvijest o neophodnosti unutrašnje solidarnosti i hom oge­ nizacije. Razvojem nacionalnih i “oslobodilačkih” pokreta na Balkanu, Bošnjaci su bili direktno ugroženi. Vješto vođenom propagandom, Boš­ njaci su proglašavani Turcima, iako to nikada nisu bili. Koristeći slogan “Natrag u Anadol,” hriščanski seljački ustanici®®’ borbu protiv osmanske vlasti konkretizirali su paljenjem odžaka i čardaka bošnjačkog plemstva, ubijanjem Bošnjaka, progonima i stvaranjem ambijenta nesigurnog živ­ ljenja i straha. Sve ove “oslobodilačke” narodne borbe pored borbe protiv osmanlijske vlasti, za krajnji rezultat imali su otimanje imanja bošnjacima, njihovo protjerivanje iz sela i gradova i na tim temeljima uspostavljanje nacionalnih država.

666

667

206

D eviza šp a n sk e rekon k viste “p rizn aj grijeh nevjerstva, p ok aj se, prih vati pravu Božiju vjeru katoličku ili u m ri” bila je prim jenjivana i p rem a B ošn jacim a Slavonije, Like, Krbave, D alm acije i drugih krajeva. “Sam i seljačk i u stan ci nisu bili u tolik oj m jeri izraz n ep rem ostivih u n u trašn jih su k o b a i su p ro tn o sti m eđ u stan ovn icim a B o sn e, koliko su, ustvari, bili elem en t sp o ljn e politike velikih sila i instrum ent za p ostizan je njihovih ciljeva. U stanici su bili organizirani, priprem ljen i i voden i iz vana. Vodeću u logu u prip rem am a ovih u stan ak a im ale su Austrija, Rusija, S rb ija i C rna G o ra.” (M. Filipovič, n av ed en o d jelo , str. 41 i 42.)

“Nacionaliziranje” Bošnjaka

B o sn a i H ercegovina, kao zasebnost,®®® i kao d ruštvo i kao država, izražavana u različitim oblicim a ustavno-političkih nagodbi, kao su sretište civilizacija i kultura, istovrem eno je bila i p od ru čje n e p re sta n ih p re te n z ija različitih velik o d ržav n ih id e o lo g ija . Veli­ kodržavne pretenzije prema Bosni i Hercegovini snažnije počinju da se ispoljavaju još za vrijeme Austrougarske monarhije, konkretnije oko pitanja unutrašnjeg teritorijalnog ustrojstva Monarhije. Poznato je da je mađarsko političko vodstvo zagovaralo i zalagalo se za dualističko ure­ đenje Monarhije, gdje bi Bosna i Hercegovina i sve zemlje krune sv. Stje­ pana bile priključene Mađarskoj, a sve u cilju realizacije mađarske veli­ kodržavne ideologije. Velikohrvatska državna ideologija zagovarala je trijalističko ure­ đenje Monarhije, zahtijevajući sjedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrva­ tskom i Slavonijom. Ujedinjena muslimanska organizacija, kao politički predstavnik Bošnjaka toga vremena, oštro se suprotstavlja politici pris­ vajanja Bosne. Ona preko svog glasila “Zeman” jasno iznosi svoja politička načela,®®'* u kojima je autonomija Bosne naglašena i neupitna. Politički krugovi iz Srbije u Bosni i Hercegovini su djelovali preko predstavnika Srpske narodne organizacije, sa ciljem postizanja autonomije Bosne i Hercegovine. Za razliku od bošnjačke ideje o autonomiji kao trajnom rješenju, srpski politički krugovi su je vidjeli kao prelaznu etapu ka njezinom konačnom pripajanju Srbiji i realizaciji velikosrpske državne ideologije objedinjavanja “svih srpskih zemalja” u jednu državnu zajednicu. U periodu Prvog svjetskog rata intenziviraju se brojni velikodržavni apetiti prem a Bosni i Hercegovini. Žele je Austrija, Mađarska, Srbija, Hrva­ tska i Crna Gora. Svi pokušavaju da sklapaju saveze, prave dogovore i kompromise. I Rusija se uključuje u crtanje granica podjele Bosne. Jedino bošnjački politički vrh pokušava zadržati autonom an položaj cjelovite Bosne i Hercegovine u okviru Austrougarske monarhije. Odmah na početku Prvog svjetskog rata zemaljski upravitelj Oscar Potoirek predložio je podjelu Bosne i Hercegovine između Austrije i Mađarske.®’®Plan podjele ima i Rusija. Ona 1914. god. rasparčava Bosnu 668

669

670

N e o sp o rn a je historijska čin jen ica d a bosan sk o h ercego vačk o društvo p ostoji kao h iljadu god išn ja zaseb n ost, b ez ob zira na to u kom se državno-političkom subjektu nalazilo. U srednjovjekovlju bosan sk o h ercego vačk o društvo politički se organizira kao sam ostaln a država, B o san sk o kraljevstvo. U okviru O sm anske države, egzistira kao zaseb n a adm inistrativna jedin ica B osanski pašaluk, za vrijem e A ustrougarske m onarhije bosan sk o društvo politički se izražava kao “provizorij” - korpus-separatum . Kratkotrajno k om adanje na b anovine za vrijem e stare Ju go slavije ubrzo je ispravljeno u sp o stav o m sa m o staln e fed eraln e jed in ice BiH u n ovoform iran oj socijalističk oj Jugoslaviji. “A utonom ija B o sn e i H ercegovine isključuje kako njihovo sjed in jen je s H rvatskom i Slovenijom tako isto i njihovo p rip ajan je U garskoj. To je b io vazda naš politički id eal.” (“Z em an”, god . 1 br. 2. 1911.) Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 43.

207

Bošnjačka nacija

tako što područja istočno od rijeke Bosne i Neretve, uključujuči grad Sarajevo, dodjeljuje Srbiji, a zapadna područja Hrvatskoj. Crnoj Gori, prema toj podjeli, pripadao bi jugoistočni dio Hercegovine od Metkovića do Herceg Novog.®’ * Mađarski predstavnik vlade grof Tizsa je na sjednici Vlade 2. oktobra 1915. god. podnio elaborat o priključenju Bosne i Hercegovine Mađarskoj. Iznoseći navodno mađarsko “historijsko pravo” na Bosnu i Hercegovinu, te neodrživ njen postojeći položaj, Tizsa ističe: “Svi smo odlučno na tom stanovištu da je postojeći javno-pravni status Bosne i Hercegovine više neodrživ, a isto tako svi sm o jednodušni u tome da je najcjelishodnije da se on riješi putem priključenja ovih pokrajina m ađarskoj svetoj kruni.” ( ...) ”Prema tome, za M ađarsku je trenutno najvažnije priključiti Bosnu i Hercegovinu zem ljam a svoje krune, uspostaviti u njoj državnu Vladu s ovlaščenjima i zadacima koje sam več globalno označio, a poslije če se tek vidjeti i odlučiti kako če njeno mjesto i uloga biti u odnosu na cjelokupan državni teritorij.”®’'* Srpski politički interesi bili su da se putem širenja jugoslavenske ideje uspostavi samostalna jugoslavenska država, u okviru koje bi bile Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slavonija. Nasuprot ovome stajala je Austro-Ugarska, potpomažuči hrvatsko rješenje koje predviđa ujedinjenje Hrvatske, Slavonije i Bosne i Hercegovine u jednu državu, u kojoj bi katoličko-hrvatsko stanovništvo predstavljalo apsolutnu većinu. I zemaljski poglavar general Sarkotič pokušava usaglasiti hrvatski i mađarski prijedlog, te predlaže ujedinjenje Hrvatske, Slavonije, Bosne i Hercegovine i Dalma­ cije u jednu državu, u kojoj bi, također, katoličko stanovništvo predstav­ ljalo apsolutnu većinu.®’ * Bošnjački politički stav prezentiran je u “Memo­ randumu Ujedinjene muslimanske organizacije” koji je caru Karlu predao Šerif Arnautovič.®’^ “Memorandum Muslimana BiH polazi od svoje dom o­ vine i svoje države BiH, jedinstvene i nedjeljive, uz bojazan da bi se u velikoj južnoslovenskoj državi oni utopili, da bi BiH izgubila svoju samostalnost, a Muslimani svoj nacionalni identitet. Kao da je proročanski predviđeno sve ono što če se kasnije događati. Polazi se od toga da bi 671 672 673

674

208

U poredi: Ivan Meštrović, U spom en e na političke ljude i d o gađ aje, Knjižnica Hrvatska, B u en o s Aires, 1961. N avedeno p rem a L. Đakovič, navedeno djelo, 67. i 68. “Z b o g to ga Sark otič pri “u sa g la ša v a n ju ” p red lo ž en ih rje še n ja traži d a se stvori upravn a cjelina 'ujed in jen jem Hrvatske, Slavonije, B o sn e i H ercegovine i D alm acije, koja bi brojala 1.583.940 Srba, 12.137 M uslim ana i 2 .8 4 9 .9 9 5 katoličko-hrvatskih stanovnika i predstavljala bi ap solu tn u hrvatsku večin u ’”. (L. Đ akovič, navedeno djelo, str. 162.) Šerif Arnautovič (1847-1935) jed n a je o d značajnijih političkih ličnosti na razm eđu 19. i 20. stolječa. Za vrijem e borbi za vjersko-prosvjetnu auton om iju sarađivao je sa vo đam a bosan sk ih Srba. N ap isao je b rošu ru “B ezakon je austrijske uprave u B osn i i H ercegovini.” Bio je član B o san sk o g sab ora. Sa Avdom H asan begovičem izdavao je list “D om ovina”. 1930. godine postaje senator Kraljevine Jugoslavije i direktor Vakufske direkcije.

"Nacionaliziranje ” Bošnjaka

svaka podjela Bosne i Hercegovine ili njeno utapanje u neku državnu tvorevinu koja bi p otrla njenu sam ostaln o st i historijski identitet, podjednako bilo pogubno i po interese BiH i Muslimana posebice.”®’* Izuzetno težak položaj Bošnjaka pri kraju Prvog svjetskog rata najbolje izražavaju tri njihove političke usmjerenosti,®’ ®od kojih ni jedna ne zahti­ jeva sam ostalno političko rješenje Bosne i Hercegovine izvan okvira nametnutih državnih sistema. Ova činjenica pokazuje primjere historijske nužde u okviru koje Bošnjaci nisu bili u situaciji da odlučuju, več da u okviru nametnutih državno-pravnih rješenja traže najadekvatnije odgovo­ re za vlastiti opstanak. Jed an od najtežih i najtragičnijih perioda velikodržavnih i idejnih zapreka u samokonstituiranju bošnjačke nacije jeste period između dva svjetska rata. Posebno teški momenti bile su prve godine uspostave Kraljevine SHS i period Šestojanuarske diktature 1929. god. Dvije političko-povijesne i idejne činjenice posebn o su negativno uticale na onem ogučavanje bošnjačkog nacionalnog razvoja. To su realiziranje državne tvorevine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i, uz tu političku tvorevinu prirasla, ideja nacionalnog jugoslavenstva. Ta ideologija je u cjelini značila negiranje bošnjačkog nacionalnog individualiteta, ne dajuči mu ni elementarne mogućnosti da se bar izrazi kao etnička posebnost ili kao etnička grupa. Ideologija nacionalnog jugoslavenstva u svojoj interpretaciji jedinstvenog jugoslavenskog naroda sa tri plemenska imena u suštini je značila antibošnjačko opredjeljenje. “Sama ta ideja, ideja jednog jugoslavenskog naroda s tri plemenska imena, priznaje samo srpsko, hrvatsko i slovenačko pleme­ nsko, ali ne i nacionalno ime. Jedina nacija koja je figurirala bili su Jugosloveni. Bošnjaka ni u jednom obliku nema, ne priznaje im se čak ni etnička osobenost. Ideja nacionalnog jugoslovenstva nikada nije zaživjela, niti od jednog naroda nije ozbiljno prihvaćena, a od nje je jedino preostalo i dugo trajalo ideološko jugoslovenstvo. Ideja nacionalnog jugoslovenstva samo je jedan od razvojnih puteva i sredstava uobličavanja srpske, hrva­ tske i slovenačke nacionalne svijesti.”®” Bošnjaci uopće nisu učesri^ovali u konstituiranju prve jugoslovenske države, jer im ona niti je bila bliska, niti su je željeli, što je pokazalo i bošnjačko izjašnjavanje putem spom enu­ tog M emoranduma iz 1917. godine. Istovremeno, politički subjekti u procesu konstituiranja KSHS ponašali su se prema Bošnjacima jednosta675 676

677

N. D uraković, n aveden o djelo, str. 101. “Tako su kod B o šn jak a prisutn e tri političke u sm jeren osti gled e b u d u ćn o sti B o sn e i B o šn jak a, m ađarofilska, hrv'atofilska i ju go slo v en sk a. Je d in o nije b ilo p o se b n e b o sa n sk e u sm jeren osti, zahtjeva za državnu neovisnost i suverenitet B o sn e, zahtjev za sam ostaln o ustavno i političko rješen je bez složenih i izvana naturenih državnih oblika m ada su sve tri usm jeren osti podrazu m ijevale auton om iju B o sn e u m anjoj ili većoj m jeri.” (S. Filandra, naveden o djelo, str. 49.) S. Filandra, naveden o djelo, str. 50.

209

Bošnjačka nacija

vno kao da ih nema.®’ ®U novonastaloj državi za sva najvažnija pitanja, posebno za ona u agraru, za stradanja Srba u ratovima koje su vodili, u kojima su ubijali i ginuli, okrivljeni su Bošnjaci, namjerno prezentirani kao ostaci o sm an skog feu d aln og sistem a. Ove kvalifikacije su bile neophodne da bi opravdale nepravde i zločine koji su činjeni prem a Bošnjacima. U provođenju kadrovske politike u državnoj upravi Bošnjaka nema nigdje.®’ ®I ne samo da su bili politički diskriminirani več su njihovi životi, imetak i čast bili nezaštičeni. Praktično, bili su stavljeni izvan zakona. Na nezaštićenost i ugroženost Bošnjaka u novonastaloj državi reagirao je reisu-l-ulem a Džem aludin Čauševič, predstavkom narodnoj Vladi Bosne i Hercegovine,®®® ali i intervjuom pariškom listu “Temps,” gdje se izravno obratio francuskoj javnosti i zatražio zaštitu za svoje sunarodnike.®®* Nije bio težak samo položaj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini več i u svim krajevima novouspostavljene države. Posebno teške ucjene i zločine podnosili su Bošnjaci Sandžaka. Beogradska vlada je u Sandžak poslala četnike Koste Pečanca da održavaju red, a oni su tamo pljačkali, silovali i ubijali. O stanju u Sandžaku najbolje svjedoče podaci iz “Memora­ ndum a muslimanskih izaslanika iz Novopazarskog Sandžaka”®®^ koji je 678

679

680 681

682

210

“Jugoslovenski pokret, prem a Bošnjacim a o d n o sio se maćehinski. Kad su jugoslovenski političari iz zem alja p o d austrou garsk om upravom dva puta. M ajskom deklaracijom (3. 5. 1917.) i sastan kom svih političkih g ru p a (2. - 3. 3.1918.) u Z agrebu, predstavili ideju neovisne i na dem okratskim načelim a zasnovane države Srba, Hr\'ata i Slovenaca, na tim sku povim a niko o d B o šn jaka nije bio p risu tan .” (Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 51.) “Tako npr. 1920. god in e o d 54 rukovodioca u državnoj upravi (pok rajin sk og značaja) n em a ni je d a n M uslim an. K ako M uslim an i o stv aru ju ob ečan u rav n o p rav n o st u Kraljevini SH S, vidi se iz slijedećih p odatak a: 1921. god. o d 6 okružnih načelnika, poglavara grad a Sarajeva, 6 p red sjed n ik a okružnih sudova, 6 državnih odvjetnika i 5 drugih ru kovodilaca u državnom odvjetništvu, nije bio nijedan M uslim an. O d 54 kotarska p oglavara bilo je 5 M uslim ana i o d 17 upravnika kotarskih ispostava b io je 1 M uslim an.” (N. D urakovič, n aveden o djelo, 106. i 107.) U poredi: A. Purivatra, Ju g o slo v e n sk a m u slim a n sk a o rg a n iz ac ija , str. 36. i 37. “Kažite svojoj dom ovini, d a mi svi gled am o dan as u njoj svoje u točište, kako bi d o g a đ a ji koji se zbivaju kod nas p ostali sistem om (...) T isuće u bijenih ljudi, 76 sprženih žena, 270 razorenih i opljačkanih sela; to je bilanca koju mi m uslim ani im am o zapisati na b lagdan p orađ an ja ove Ju go slavije, kojoj bi htjeli svom d u šo m slu žiti.” (“Pravda”, god. I, br. 23, 17. april 1919.) “U Sandžaku je o stala m alo koja džam ija da nije opljačkana (...) Kučeviča džam iju (Fethiju) u B ijelom Polju pretvoriše, b ez ičijeg pitanja, u pravoslavnu crkvu (...) u šk olam a sile našu m uslim ansku djecu d a u če pravoslavnu vjeronauku, d o čim im zabran juju d a slave petak (...) Izbjeglice se ne m ogu vratiti u svoja sela tako d a čak i p o ulicam a spavaju, a oni koji bi se vratili, nem aju kud jer su im kuče ako nisu p o p alje n e , z a p o sje li njihovi pravoslavni su sjed i a zem lju su uzu rpirali i zasijali, agrarn a reform a sastoji se kod nas u otim anju i pljačkanju m uslim anskih p o sje d a. ( ...) S ta n je je u to lik o tež e što su v lasti o d m a h u p o če tk u p o d ije lile o ru ž je pravoslavnom stanovnišnm , a o d m uslim ana oduzeli sve, a često i sjekire.” (navedeno p rem a: Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 61. bilj. 11.)

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

upućen Vladi u Beograd augusta 1919- god. Upečatljivi primjeri izuzetno teškog položaja Bošnjaka u Kraljevini SHS, kao rezultat osm išljene protubošnjačke politike nove državne vlasti, u cilju uspostavljanja etnički čistih prostora kao preduslova realizacije velikosrpske državne ideje, jesu pored nabrojanih primjera i Prijedorski zločin 1923. god.,®®* te pokolj golorukih Bošnjaka u Šahovičima 1924. god.®®'* “U noći između 9- i 10. novembra pošlo je oko 2.000 naoružanih Crnogoraca na Šahoviće i Pavino Polje, gdje su pobili i poklali oko 600 Bošnjaka - djece, žena i odraslih. Za zločin se odmah saznalo, pa je reisu-1-ulema Čauševič uputio oštar protest vlastima, dok su poslanici raznih stranaka u parlamentu s tim u vezi interpelirali vladu. Slati su i memoran­ dumi kralju Aleksandru, ali se cijeli slučaj vremenom zataškao.”®®* Pored fizičkog zlostavljanja i ugrožavanja, prosrpski orijentirana vlast u Kraljevini, u oblasti reguliranja vlasničkih odnosa, izuzetno se protubošnjački ponašala, da bi ih što više osiromašila. “Famozna odluka 0 prethodnim odredbam a o rješavanju 'kmetskih i kmetstvu sličnih o dn o sa’ u Bosni i Hercegovini odnosila se na kmetsko-feudalne i tzv. beglučke odnose. Pri tom je Bošnjacima učinjena posebna nepravda time što su državne vlasti slobodn o, privatno i ničim opterećeno imanje, osobno vlasništvo imućnih bošnjačkih porodica, pravno smatrale javnim vlasništvom. Proglasivši takvo vlasništvo “beglukom ,” u Bosni do tada nepoznatim oblikom zem ljišno-pravnog odnosa, i to imanje, pored kmetskih selišta, došlo je pod udar preobrazbe vlasništva.”®®®Ostavljeni sami, bez oslonca na bilo koga, nacionalno, politički, kulturno osporavani 1 diskvalificirani, sa oduzetim pravom na državotvornost, Bošnjaci su smogli snage da se politički organiziraju prije svega da bi zaštitili vlastitu biološku supstancu, a potom ukazali na sebe kao zasebnost na koju se mora računati i uvažavati. Političko okupljanje Bošnjaka, kao pretpostavke političko-nacionalnog sam okonstituiranja u početku je bilo bez velike usklađenosti i koordiniranosti. Različite političke grupacije u Sarajevu,

683

684

685 686

U Prijedoru su n apadn uti B ošn jaci u džam iji prilikom dove za p restolonasljedn ika. Iako su oni bili n apadn uti vlast je zatvorila 15 B ošn jaka a n ijedn og Srbina. (U poredi “Pravda”, god. y br. 195, 09. IX. 1923.) O pširnije o p okolju B o šn jak a u Šahovićim a vidi u: M. Đ ilas, B e stid n a zem lja, Land oh n e Recht, Wistch, Koln, 1958, H. Avdić, P o lo ž a j m u slim a n a u S an d ž a k u , B iblioteka K ljučanin, Sarajevo, 1991, 124-140. P rav d a , god . VI, br. 279. 10. XII. 1924. M. \ma.mo\'ić. H isto rija B o šn ja k a , str. 491. Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 63.

211

Bošnjačka nacija

Tuzli i Banjoj Luci®®’ imale su za cilj organiziranje jedinstvene bošnjačke političke organizacije. Pritisnuti nužnošću historijske situacije i bez jedinstvenog i konzistentnog nacionalnog programa, te jasno postavljenih političkih ciljeva, uz dosta kompromisa, koga je pratilo i kompromiterstvo, u Sarajevu je od 14. do 19- februara 1919- god. održana osnivačka skupština JMO prve moderne političke stranke Bošnjaka.®®® M nogobrojne su političke ocjene rada i djelovanja JMO,®®® ali je neosporno da je ona predstavljala najmoćniju političku snagu Bošnjaka, te, bez obzira na to što nije uspjela oblikovati bošnjački nacionalni program, JMO iz nužde, uzimajući vjersku 687

688

689

212

“P o litičk o o k u p lja n je M u slim a n a se u g lav n o m o d v ija p re k o p o litičk ih g ru p a o k u p lje n ih o k o lista J e d n a k o s t ’ (G la silo M u slim a n a, S rb a , ’sr b o fila ’) i lista "Vrijeme’ pri k om e se organ izu je Privrem eni o d b o r 'm u slim an sk e o rgan izacije’ . O d različitih gru p acija, u Sarajevu je 22. 12. 1918. go d . form iran a p o se b n a gru p a (Dr. H am dija K aram eh m edovič, Dr. M ehm ed Spah o, Dr. H alid H rasnica, Edhem M ulabdič, Sakib Korkut, Ibrahim Sarić i H am ed Salihbegović) sa ciljem stvaranja jedinstven e m u slim anske političke organizacije. (...) n eslagan je sa ovom p ro srp ­ sk om organ izacijom isk azuje se u zam jerk am a da o n a nije p recizirala svoj p ro ­ gram , d a se ne vidi njih ov ja san stav o n acio n aliziran ju M uslim an a, o vjersko-prosvjetnoj auton om iji, o stavni p rem a težacim a, o o d n o su p rem a Hilafetu i si. Istovrem eno se u Tuzli organ izuje 'Tuzlanski akcioni o d b o r ’ s m uftijom M aglajlićem na čelu, koji se p redstavlja kao 'Centralni o d b o r m uslim anske organizacije okružja tuzlan sk og.’ ( ...) ’U sva m jesta BiH razaslana je i 'O sn ova p rogram a za jedinstvenu organ izaciju M u slim an a Ju g o slo v e n sk e d ržav e’. U feb ru aru 1919- u B an ja Luci form iran a je i 'M uslim anska zajed n ica’, koja p ledira za jedin stven o organiziranje svih m uslim ana, ( ’d a se svi u jedn u jedinstvenu stranku b ar na izvan u jed in im o ’). K ao o sn o v a za u je d in je n je i stvaran je 'M uslim an ske z a je d n ic e ’ ističu se načela: d e m o k ra tsk a u sta v n o st, slo b o d a , je d n a k o st, b ratstv o , d e m o k ra c ija i u za jam n a toleran cija.” (N. D urakovič, n aveden o djelo, str. 108.) “Naim e, Dr. S p ah o je, su d eći p o svem u što znam o, im ao n am jeru da o sn u je upravo stranku B ošn jaka tj. bošn jačku n arodn u stranku. M eđutim , bio je on em o gu ćen u nam jeri da stranci d ad n e n acionalno ime, a tim e je bila den acionalizirana i njegova politika, tj. on je bio prisiljen da, u o d ređ en oj m jeri vodi i sastavlja on u isti tragičnu m im ikrijsku form u političkog života B ošn jaka m u slim an a k oja ih je več d o sta toga koštala, a još više če ili koštati u budućnosti. N am jera d a se stran ci d a d n e n acio n aln o im e B o šn ja č k a n a r o d n a st r a n k a i d a se tim e, p re k o im e ita stran k e, p re c iz n o im en u ju n jen a p o litik a i p ro g ra m , a tim e u jed n o a fir m ir a n a c io n a ln i i p o v ijesiti d iž a v n o -p o litičk i iden titet n a še g b o šn ja č k o g n a r o d a , b ila j e sm rtn o o p a sn a z a on e k o ji su sv o je i d rž av n e p la n o v e g r a d ili isk lju čiv o n a o d u z im a n ju B o šn ja ­ c im a n a c io n a ln o g id e n tite ta, a B o sn i n je n o g sp e c ifič n o g b o šn ja č k o g n a r o d a (istakao A. Đ .), dakle, o n o g n aroda koji je bio im en om , egzisten cijom i cijelom p oviješću vezan za zem lju i državu B o sn u . K ad je Dr. H alib eg H rasnica, u im e osn ivača, p red sta v io z em aljsk o j u pravi u Sarajevu d o k u m e n te radi re gistracije stranke, bio je od b ijen . O dbijanje je ob razložen o argu m en tom da je, prem a važećem p rop isu koji važi na teritoriji Kraljevine Srba, Hrv'ata i Slovenaca, bilo zabranjen o u p o tre b lja v a ti b ilo kakvo d r u g o n a c io n a ln o im e o sim n a v e d e n a tri im e n a .” (M. Filipovič, naveden o djelo, 67. i 68). U p o red i: N. D urako vič, n av ed en o d je lo ,109-111, Š. F ilan d ra, n av ed en o d jelo , 69-71.

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

umjesto nacionalne oznake, opredjeljujući se za jugoslavensko uz pret­ hodno naglašavanje muslimanska,®®® uspjela je očuvati i iskazati bošnjačku nacionalnu zasebnost. Neosporna je istina da su se i pojedini čelnici JMO nacionalno izjašnjavali Hrvatima i Srbima,®®* neosporno je da ova politička organizacija Bošnjaka, pokatkad, kolebljivo ulazi u koalicije i sa onim političkim strankama koje su direktno radile protiv interesa Bošnjaka, ali ispravno konstatuje N. Durakovič: “Treba priznati da je JMO bila u vr­ lo delikatnom položaju. Bosanski Muslimani nemaju tada afirmirano na­ cionalno ime i sve se čini da ga i ne ’dobiju’.”®®’ Ideja jugoslavenska pri­ hvaćena je kao izraz političke i socijalne nužde samo na nivou ideološke ravni, kao taktički instrument zaštite bošnjačkog nacionalnog identiteta od agresivne prosrpske i prohrvatske ideologije i propagande. JMO u svom djelovanju, ipak je jedan od bošnjačkih političkih izraza, zaštite Bošnjaka od pokušaja nacionaliziranja i asimilacije. I KPJ uviđa sve veću važnost nacionalnog pitanja, od čijeg rješavanja zavisi fizionomija ukupnosti druškenih odnosa. Poslije Druge zemaljske konferencije, održane 1923- god. u Beču, KPJ napušta svoje stajalište o “narodnom jedinstvu” i prihvata teoriju o nacionalnom jugoslavenstvu “kao naciji koja se nalazi u procesu sk aran ja,”®®* te usvaja stav da se nacionalno pitanje teorijski razradi, kako bi se mogla donijeti rezolucija o njemu. Raspravljajući o nacionalnom pitanju u svjetlu marksizma, dr. Sima Markovič pom inje “bosansko-hercegovačke muslimane,” negirajući im nacionalnu posebnost, odnosno on ih prikazuje kao otuđeni dio “našeg naroda.” Za tu otuđenost on “okrivljuje” religiju. I um jesto da istakne religiju kao jedan od elemenata bošnjačke nacionalne posebnosti,

690

691

692 693

“V odstvo JM O jasn o ističe d a su oni prvo m uslim ani, a p otom Ju go sloven i, politički se z ase b n o u dru žuju, d a bi se kao n arod održali, zaštitili i prom icali svoje p o se b n e in terese.” (S. Filandra, navedeno djelo, str. 71.) “M eđu d v adeset tri poslan ik a M uslim ana u U stavotvornoj skupštin i n ajbrojn ije su bili zastu pljen i oni koji su se tada deklarisali kao Hrvati (H asan Miljkovič, D žafer Kulenovič, N urija Pozderac, H usein Alič, H am zalija Ajanovič, dr. H alid-beg H rasnica, Alim ed Šerič, H am id Kurbegovič, O sm an Vilovič, Šem su din Sarajlič, Atif H adžikadič, D erviš O m erovič, H usein Mašič, Salih Balič i M ustaj-beg Kapetanovič. Svega dvojica p o sla n ik a izjasnili su se u n acionalnom p o g le d u kao Srbi (dr. H am d ija K aram e­ hm ed ovič i Velija Sadovič). O stali p oslanici su od b ili d a se n acionalno deklarišu b ilo kao Srbi bilo kao Hrv'ati (dr. M ehm ed Spah o, Ibrahim-e£ M aglajlič, A lim etaga Kovačevič, M ujo Šehovič i Sakib Korkut), d o k se Seid Ali-beg Filipovič izjasnio kao B o šn ja k .” (M. H adžijahić, navedeno djelo, str. 209. i 210.) N. D urakovič, n aveden o djelo, str. 110. P reg led isto rije SKJ, B eograd , 1963. god ., str. 96.

213

Bošnjačka nacija

on je razumijeva kao faktor nacionalnog otuđenja.®®® Iz ovih Markovićevih stavova može se vidjeti nem ogućnost jednostranog i šematskog primje­ njivanja pojedinih teorijskih shvatanja na konkretne društvene odnose. Dogm atski odn os kom unista prem a religiji i njezinoj ulozi u pojedinim razvojnim fazam a naroda u B osn i i H ercegovini uzrokovao je neshvatanje složen osti i specifičnosti nacionalnog razvoja Bošnjaka, gdje je religija bila jed an od odlučujućih elem enata njihovog n acionalnog sam okonstituiranja. Slobodni sm o tvrditi da su osjećaji p rip adn osti Bosni, i kao zavičaju, i kao državno-političkom prostoru, te vjera islam o sn o v n e o d re d n ic e b o šn ja č k o g n acio n a ln o g id en titeta. Na Petoj zemaljskoj konferenciji, održanoj oktobra 1940. god. u Zagrebu, iako je podržan stav o autonomiji Bosne i Hercegovine i usvojena odredba da se “narodi BiH slobodno opredijele i nađu rješenje za uređenje u tim oblastima putem autonomije i si.”,®®* o Bošnjacima je zastupano gledište da se oni nalaze u procesu nacionalnog opredjeljivanja u Srbe i Hrvate.®®® Lutanje u pitanju nacionalnog opredjeljenja Bošnjaka u politici i praksi KPJ vidljivo je i po samom toku i raspravi o Nacrtu referata o nacionalnom pitanju, na Petoj zemaljskoj konferenciji, koji je podnio M. Pijade i koji nije usvojen. ‘Ali, ni referat o nacionalnom pitanju koji je podnio Dilas nije dobio opštu podršku konferencije. U referatu je, naime, zadržano gledište M. Pijade da se Muslimani nalaze u procesu nacionalnog opre­ djeljivanja kao Srbi i Hrvati. Delegat iz Bosne i Hercegovine, sekretar ob­ lasnog komiteta KPJ za Hercegovinu Mustafa Pašič oponirao je tom shvatanju. ’Ne slažem se, kazao je, sa referatom po pitanju Muslimana. On je rekao da muslimani nisu etnička grupa, več ili Srbi ili Hrvati. S time potpomažemo hrvatsku ili srpsku buržoaziju. Samo vrhovi muslimana se osje­ ćaju Srbima ili Hrvatima. Narod kaže da je Bosanac, ali ne Srbin ili Hrvat. Muslimani nisu formirana nacija, ali jesu etnička grupa.’”®®’

694

695 696

697

214

“Prim jer bosan sk o-h ercegovačk ih M uslim ana n ajjasn ije p o k azu je kako je religija u prvom redu bila u stanju da n acionalno otuđi znatan dio n ašeg n aroda. ( ...) Bilo je vrijem e kad se m oglo reći: cu ius religio eius natio (čija religija n jegova i nacija), p a je tako jo š uvijek i sa b o san sk o h erceg o v ačk im m u slim an sk im m asam a. Oni se b e sm atraju Turcim a iako ne znaju ni riječi turske niti imaju m a kakvih drugih veza sa Turcim a - osim vjere i to je najbolji dokaz zaostalosti B o sn e i H ercegovine. (S. Markovič, N a cio n a ln o jn la n je u svjetlu m ark sizm a, navedeno p rem a A. Purivatra, n aveden o djelo, str. 46.) J. B. Tito, S a b r a n a d je la - R e z o lu c ija V z e m a ljsk e k o n fe re n cije KPJ, B e o g ra d , 1979, str. 61. “Peta zem aljska konferencija izbegla je d a kruto form uliše stanovište KPJ o obliku v išenacion alne istorijske pokrajine B o sn e i H ercegovine, rukovodeći se pri tom e p rin cipom d a izbor oblika višenacion alne istorijske pok rajin e B o sn e i H ercegovine p rije svega srt'ar sam ih njenih n aro d a.” (E. R ediic, Ju g o slo v e n sk i ra d n ič k i p o k ret i n a c io n a ln o p ita n je u B o sn i i H ercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1983, str. 415. i 416.) E. Redžič, naveden o djelo, str. 413. i 414.

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

U toku Narodnooslobodilačke borbe i nakon uspostave socijali­ stičke Jugoslavije, KPJ, bez obzira na to što nije generalno osporavala bo­ šnjačku posebnost, nije se jasno odredila prema njoj. Naprotiv, “još uvijek nije imala teorijski jasan i konzistentan stav u tom pogledu.”®®®Rukovo­ dstvo KPJ, izuzimajuči J. B. Tita, tokom cijele Narodnooslobodilačke bo­ rbe, nije imalo precizan stav o posebnosti bošnjačkog nacionalnog iden­ titeta. Vodeče ličnosti ovog pokreta Moša Pijade, Đuro Pucar Stari i Veselin Masleša polaze od stava da “Muslimani” nisu ne samo nacija, več ni posebna etnička grupa. Ovi stavovi rezultat su dogmatske primjene Staljinove de­ finicije nacije, ali i naslijeđenih teorijskih predrasuda o Bošnjacima, prois­ teklih iz nacionalističkih i mitologijskih ideologija, prije svega, srpske narodne tradicije i historiografije. Kritički osvrt na teorijsko mišljenje V Masleše o bošnjačkom nacionalnom pitanju, izneseno u članku “Muslima­ nsko pitanje”,®®® dali su N. Durakovič’ ®®i A. Purivatra.’ ®* Nedosljednost, nepreciznost, kolebljivost, negiranje i osporavanje Bošnjaka od strane vodstva KPJ u toku Narodnooslobodilačke borbe, uz četničke zločine, rezultirali su stravičnim genocidom .’ ®** Ovaj genocid, prem a ocjeni E. Redžiča, poslužio je rukovodstvu KPJ da bošnjačku mržnju pre-ma če­ tnicima iskoristi kao “’vanredno važnu rezervu naše oslobodilačke borbe’. Odnos muslimana prema četnicima predstavljao je takođe podlogu da CK KPJ proglasi muslimane 'najvažnijom pokretnom snagom ’ u borbi protiv četnika. Rukovodstvo KPJ tako nastoji da tragediju muslimana pre­ tvori u korist svoje ratne taktike, da taktičko osciliranje pokrije doktrinom o 'rezervi revolucije.’”’ ®* I poslije oslobođenja, odnosno uspostave vlasti socijalističke Ju g o ­ slavije, nastavlja se sa ignorisanjem, osporavanjem, negiranjem, “nacionali­ ziran jem ” Bošnjaka, što n ajbolje potvrđuje politika “n acio n aln og” 698 699 700

701 702 703

N. Duraković, naveden o djelo, str. 154. V M asleša, D e/«, I, Svjetlost, Sarajevo, 1954, 148-166. “ Ovi M aslešin i stavovi, k ao m alo k oji d ru gi, g o v o re o n ap o rim a d a se i kvazi teorijom negira m uslim anski n acionalni identitet. Oni su tim p ogu bn iji što dolaze iz p era jed n og o d najučenijih b osan sk oh ercegovačk ih m arksista, kako ga je poratn a historiografija lažno predstavlj:ila. J e r gotovo da ni jedan o d ovih stavova ne m ože izdržati ozbiljniju kritiku. Ili M asleša apso lu tn o ne razum ije n acionalno pitanje, ili n am jern o falsifikuje. J e r čak d a se d o slje d n o prid ržavao i Staljin ove defin icije, nikako ne bi m o gao izvući ovakve zaključke, npr. ako m uslim ani 'nem aju subjektivne svijesti’, otkud on d a tvrdnja d a su se 'održali kao politička gru p acija d o d a n a s’, otkud njihov kontinuirani zahtjev ’za političkom au to n o m ijo m ’, i zašto oni tako u porn o od b ijaju da b u d u Srbi ili Hrvati, vrijeđaju se kad ih se identifikuju s Turcima (u nacionalnom sm islu riječi) itd .” (N. D urakovič, n aveden o djelo, str. 155.) A. Purivatra, N a c io n a ln i i p o lit ič k i r a z v it a k m u s lim a n a , S v je tlo st, S araje v o , 1970, str. 117 i 118. S. Čekić, G e n o cid n a d B o š n ja c im a u D ru g o m sv jetsk o m ra tu , MAG, Sarajevo, 1996. E. 'Iš s .Atać, Sto g o d in a m u slim a n sk e p olitik e, str. 165.

215

Bošnjačka nacija

imenovanja Bošnjaka prilikom popisa stanovništva 1948. i 1953. godine. Poslijeratni razvoj nacionalnih odnosa u socijalističkoj Jugoslaviji, uz proklamiranu nacionalnu ravnopravnost i pravo nacija na sam oopre­ djeljenje, Bošnjake nije doveo u ravnopravan položaj, ni imenom, ni in stitucionaliziranjem nacioitalnih interesa, niti ravnopravnošču u kadrovskoj politici. Priznavanje grešak a i zab lu d a u politici prem a nacionalnom o pred jeljen ju Bošnjaka u redovim a KPJ/SKJ počinje tek p o četk o m 70-tih g o d in a 20. stolječa. No, i tad a im je partijskim dekretom dato “rezervno” nacionalno ime “M usliman” i time ispunjena više lormalno-pravna i ideološko-politička ravnopravnost, a stvarna, u bitnim elem entim a nacionalne afirmacije, u skračena.” ®Stiče se utisak da su Bošnjaci svojom istrajnom i žilavom “borbom ” za vlastito samoiskazivanje natjerali vladajuču političku grupu, predstavljenu SK-a, da termino­ loški uskladi političku ideologiju sa društvenom realnošću. Sm atram o da se svjesno izbjeglo nacionalno ime B ošn jak zb o g toga što ono n ed­ vosm isleno u pu ču je na tem eljnog kon stituen sa bosan sk e državnosti, koju ni Srbi ni Hrvati nisu gledali sa sim patijam a, bez obzira na to što su bili članovi “anacionalne” političke organizacije. Rukovodstva SKJ i SK BiH sigurno su znala za stavove Liberalnog demokratskog saveza bošnjačke emigracije, na čijem je čelu stajao Adil-beg Zulfikarpašič, da se konačno “bosanskim muslimanima” vrati njihovo, nepravedno oduzeto, nacionalno ime Bošnjak. S tim ciljem, 28. decem bra 1963. god. u Minhenu je Skupština Liberalnog demokratskog saveza Bošnjaka Muslimana doni­ jela rezoluciju’®* u kojoj eksplicitno naglašava da je “bošn jaštvo za nas naše jedin o nacionalno o p red jeljen je” (istakao A. Đ.). Sa jačanjem nacionalnih pokreta na južnoslovenskim prostorima, intenzivira se i borba za zaokruživanje nacionalnih teritorija u okvire nacionalnih država. Bosna i Hercegovina, sa svojim historijskim multiku­ lturnim i multireligijskim sastavom, postaje prostor gdje se ukrštaju težnje i želje, prije svih, velikosrpskih i velikohrvatskih nacionalnih ideolo­ gija. Bošnjaci, kao jedan od autohtonih bosanskih identiteta, neodvojivo urasli u Bosnu i Hercegovinu, postaju predm et svojatanja i “nacionali­ ziranja,” a nerijetko, ako se u “nacionaliziranju” nije uspijevalo, i fizičkog uništavanja. Oni su na putu vlastitog nacionalnog izrastanja u toku posljednjih 200 godina, bili suočeni s agresivnim nastojanjima i nasrtajima 704

705

216

“Oni i dalje nem aju svojih nacionalnih institucija, negira se njihova jezička tradicija, n em aju n ap isan u svoju n acion aln u h isto riju , različite o b la sti njih ove k ulture i u k u pn e k ulturne baštine su p o tp u n o n eistražen e, jo š se p rem a tim p ok u šajim a gled a sa do zo m velike sum n je, a praksa o lak og etiketiranja i političkog diskvali­ ficiranja m uslim anskih naučnika i stv^aralaca je jo š uvijek veom a žilava, što če se nastaviti i kasnijih go d in a.” (N. Duraković, n aved en o djelo, str. 167.) R ezoluciju Lib eraln og dem o k ratsk o g saveza B o šn ja k a M uslim ana vidi u p rilogu broj 10.

“Nacionaliziranje ” Bošnjaka

srpskog i hnraskog “nacionaliziranja.” Bez obzira na to što su ove tende­ ncije, s jedne strane, činile smetnje i idejne zapreke u bržem konstituiranju bošnjačke nacije, one su istovremeno bile jedan od faktora bošnjačkog nacionalnog iskazivanja sebe kao zasebnosti, kroz kontinuirano suprotsta­ vljanje tim tendencijama. Bošnjaci nikada nisu masovno, izuzev pojedina­ čnih slučajeva, prihvatili ni srpsku ni hrvatsku nacionalnu identifikaciju. To su kasnija zbivanja u SFRJ i SRBiH upečatljivo pokazala.

IV2. Pokušaji “srbizacije” Bošnjaka Od svog početka, srpski nacionalni pokret imao je cilj da od osla­ bljenog Osmanskog carstva uzima dio po dio teritorije, na kojoj želi fo­ rmirati srpsku nacionalnu državu, odnosno obnoviti Dušanovo sred­ njovjekovno carstvo. Večina istraživača srpske nacionalne ideologije pola­ zi od “Načertanija” Nikole Garašanina, u kome on ističe kao primarni sr­ pski interes uključivanje Bosne i Hercegovine i njezinih naroda u projekat “velike Srbije.” Smatramo da je srpsko svojatanje Bosne i Hercegovine mnogo starije i da seže do samih početaka borbe Srba protiv Osmanske carevine. “Jo š je Karađorđe pisao 27. aprila 1807. godine Petru I, mitro­ politu i gospodaru Crne Gore, da mora 'podržati našu braču u Bosni i Hercegovini, jer su se i oni digli protiv Turaka i, prirodno, od Srbije oče­ kuju pom oč i potporu. Več sam uputio oružane odrede u Bos nu’. D a su nacionalno-politički ciljevi srpskog nacionalnog pokreta, pored Srbije, obuhvatali Bosnu i Hercegovinu, sjevernu Albaniju i mnoge druge susje­ dne krajeve vidi se i po pokušaju srpskih knezova Miloša i Milana Obrenoviča’ "’ da pokrenu ustanke srpskog naroda sa ciljem prisajedinjenja Bosne i Hercegovine Srbiji. O namjerama Srbije da u okvir svojih državnih granica uključi Bosnu i Hercegovinu, prije odluka Berlinskog kongresa, govori i austrijski historiograf Viktor Bibl.’“® Srpska nacionalna id eo logija ispoljavala se istovrem eno i kao nacionalno-politička, i nacionalno-kulturna, i nacionalno-crkvena d je­ latnost. U svom historijsko-praktičnom toku kao nacionalni pokret “simultano se konstituirala u politiku srpskog velikodržavlja”.’®®“General­ ne i suštinske odrednice srpske ukupne politike struktuirane su na princi­ pima: hegemonizma, totalitarizma, nacionalnog ekskluzivizma, naciona­ lnog mesijanstva, religije kao instrumenta zemaljske unutrašnje i spoljne 706 707 708 709

Lazo M. Kostić, S ta su Srb i m islili o Bosni, p o litičk o -isto rijsk a stu d ija , Toronto, 1965, str. 30. L. Kostić, n aveden o djelo, 30-32. “Srbi pri započin jan ju rata (1876) u jedn om m anifestu označili zauzim anje B osn e i Hercegovine k to svoj ratni cilj.” (N avedeno prem a: L. Kostič, navedeno djelo, str. 35.) E. Keć&ić, P o gledi iz an tiisto rije , str. 171.

217

Bošnjačka nacija

politike, elitizma fašističkog tipa (srbizam) i opčeg ekspanzionizma koji je, u pravilu, pokušavan da bude osmaren ili je realiziran oružanim zalitjevima.”’ *® U poredo sa nacionalno-političkim pravcem djelovanja, koji su u kontinuitetu provodili svi predstavnici srpskog državnog vodstva, od Karađorđa 1804. preko Miloša i Milana Obrenoviča, Aleksandra i Petra Krađorđeviča, Draže Mihajloviča i Stevana Moljeviča do Slobodana Miloševiča i Radovana Karadžiča, velikosrpska nacionalna ideologija im ala je i drugi pravac djelovanja - nacionalno-kulturni. Nesumnjivo, najzna­ čajnija imena ovog pravca srpske nacionalne ideologije bili su Vuk Ste­ fanovič Karadžič,’ ** Jovan Cvijič, Dositej Obradovič, Stojan Novakovič, Milenko M. Vukičevič,’ *^ Radovan Samardžič, Ljubo Jovanovič, Živan Živanovič, Dušan Vasiljevič, Vaso Pelagič, Petar Kočič, Jovan Dučič, Ivo Andrič i dr. Srp sk e nacionalno-kulturne p erjan ice u tirali su p u t srpskom političkom program u, pokušavajuči da “znanstveno” “nacionaliziraju” B ošn jak e. Unaprijed se znalo da priznavanjem Bošnjacima nacionalnog identiteta, uz hrvatski, Bosna i Hercegovina ne može biti srpska, niti kao dio srpske države, niti kao samo srpska zemlja u geografsko-zavičajnom smislu. Zbog tih razloga Bošnjake je trebalo nacionalizirati u Srbe ili proglasiti Turcima, te kao takve “istrijebiti iz naroda.” Jovan Cvijič, koristeči dostignuti renome etnologa i antropogeografa, pokušava da “znanstveno” Bošnjake, koji su pretežno islamske vjerois­ povijesti, prikaže kao “poislamljene Srbe,” “srpske muhamedance” ili kao “mu­ hamedanske Srbe.”’ ** Svi sljedbenici Cvijičeve etnografske škole nastav­ ljaju sa pokušajima nacionaliziranja Bošnjaka u “muhamedanske Srbe.’” *® 710 711 712 713

714

218

M. Abazović, K a d ro v sk i r a t z a BiH, Savez lo g o ra ša BiH, Sarajevo, 1999, str. 20. B o šn jaci su za Karadžića “Srbi tursk og z a k o n a ”, a B o šn jak in je “Srpkin je turskog zak o n a”. M. M. Vukičević, Z n am en iti Srb i m u slim an i, S rp sk a književna zadruga, B eograd , 1906. “Poznato je d a m u b a m e d a n sk ib S rb a din arsk og karaktera ima o d Save kroz B o sn u, H ercegovinu i n egdašnji N ovopazarski San d žak do Mitrovice na K oso vu ... M u h a­ m e d a n s k i D in a r c i su p o to m c i b o sa n sk o -h e rc e g o v a č k o g p le m stv a i b o g u m ila ili patarena, koji su prim ili Islam p o turskom osvajanju BiH. Večina je pom uham edan jen a krajem XV i u toku XVI v e k a ... (u Sandžaku znatn o docn ije). O sm anlije koje su se p o B osn i naselile kao činovnici, vojnici i trgovci bili su d o sta m alobrojn e, a tako i oni koji su se naselili poslije proterivan ja Turaka iz U garske. Ali p o d uti­ cajem sred in e i usled m ešan ja žen id bam a oni su se stopili sa m uslim anskim Srbim a i p o tp u n o su zaboravili svoj jezik. 'D in a rsk i M u b a in e d a n c i s p a d a ju u o p šte u n a jsta r ije srpsko stan o v n ištv o ovih o b lasti. Pre austrijsk og zauzeča B o sn e nisu se iseljavali... govore o so b ito lepim i živopisnim srpskim jezikom u kom e ima pu n o figura i karakterističnih starih reći; ali oni u potrebljavaju i d o sta posrbljenih turskih reči.” (istakao A. Đ.) (N avedeno prem a: L. Kostič, n aveden o djelo, str. 20.) Iznoseći podatke o etničkom sastavu stanovništva BiH 1905. godine Jovan Erdeljanovič tvrdi da u BiH ima pravoslavnih Srba 7 9 3 .0 0 0 , 'm u h am ed an sk ih S r b a ' 610.000, a katoličkih Srba i Hrvata 3 8 0 .0 0 0 .” (J. Erdeljanovič, B ro j S rb a i H rvata, Srpski književni glasn ik za jan uar 1911. br. 239 i 240.

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

Cvijić je 1910. god. u raspravi “O iseljavanju bosanskih muhamedanaca” izričit u posrbljavanju Bošnjaka kad kaže: “Oni bosanski muhamedanci koji ostanu u Bosni, moraju se vratiti svojoj narodnosti. Za taj proces je svejedno kakav če politički položaj srpski narod u Bosni trenutno zauzimati prema bosanskim muhamedancima.”’ ** Da je bio oduševljen “srbiziranjem Bošnjaka” i Jovan Skerlič, srpski historičar književnosti, potvrđuje njegov osvrt na knjigu Šukrije Kurtoviča “O nacionalizovanju m u slim an a,” 1914. g o d .’ *® Iz Skerličevih stavova jasn o se vidi da “muslimansko pitanje” u Bosni i Hercegovini treba rješavati u smislu “srbizacije” Bošnjaka, kako to poima Š. Kurtovič, a teorijski okvir za to jeste stav da srpsku n arodn ost čini pravoslavna i “m uham edanska” vjeroispovijest. Prihvativši teoriju o jedinstvenom narodu sa dva plem e­ nska imena, gdje najvažniji element jedinstvenosti naroda određuje jezik, Kurtovič, kako Bošnjacima tada nije priznavan bosanski jezik posebni, prihvata teoriju “nacionaliziranja” Bošnjaka u srpski nacionalni identitet. Religiju, politiku, kulturu i tradiciju Kurtovič, primjenjujuči u nacionali­ ziranju Bošnjaka, ne shvata kao elemente koji uobičavaju njihovu nacio­ nalnu posebnost, več, naprotiv, kao elemente koji ih “rastavljaju od ostale jednokrvne brače.”’ *’ Pored znanstvenika koji “m uslim an sko p ita n je ” žele riješiti “nacionaliziranjem” u Srbe, u srpskoj politici, znanosti i kulturi početkom 715

716

717

J. Cvijič, G ovori i član ci, knj. I i II, B eograd, 1921, str. 253. “G o sp o d in K urtovič razlaže k ao Srbin, koji ja sn o u viđ a v a žn o st m u slim an sk o g pitanja, i kao m u slim an koji p oim a istinske i trajne interese svojih jednovjeraca. (...) Ne sam o d a se d o sad a iz krugova naših m uslim ana nije ču o razum niji glas, n e g o se n ik ad d o s a d a o n aše m m u slim a n sk o m p ita n ju n ije p isa lo sa to lik o razum ijevanja, trezvenosti i političk og sm isla. (...) N ajum niji ljudi u našem narodu ja sn o su vidjeli veliku n acion aln u o p a sn o st o d to ga stan ja stvari, i o d kraja 18. veka p očeli su se k od nas, Srba, p rop oved ati ideje verske snošljivosti i istavljanja n arodn osti iznad religije.” (J. Skerlič, P isci i knjige, VII sveska, U izdanje, B eograd , 1922 , str. 60 i 61 .) “Vjera, politika i d u g o vrijem e rastavilo ih je o d ostale jedn okrvn e brače. Sam o se p o se b i razu m ije d a i k od njih vrijedi isto p ravilo u izjed n ačavan ju o so b in a i širenju n acionalizam a. Mi im m oram o davati čisti, izgrađeni nacionalizam , a to je dan ašn ji srpski. Ali ovdje h očem o da istaknem o n ešto dru go , naim e širenje im ena. Za te m p o m u slim a n sk o g n ac io n a liz o v a n ja i za što b rže i sig u rn ije d o la ž e n je zajedničkom cilju ne m ože nikako u dan ašn je d o b a biti svejedn o da li če m uslim ani prim iti im e srp sk o ili hrvatsko. O so b ito to ne m ože biti u B o sn i i H ercegovini svejedn o, gd je Hrvati sačinjavaju jedn u a p so lu tn o nenacionaliziovanu m asu, bez n ac io n a ln ih id e a la ; g d je se - n a ro č ito k o d m u slim a n sk e m a se - im e ’hrv'at’ iden tifik u je sa ’a u strija n a c ’ ili ’v lad in ovac' i si. ( ...) Za Srb e p ak m u slim an sk a m asa sasvim drugačije misli, a to i od govara istini; on a vidi kod njih sve on o, sva o n a sv o jstv a , k o ji im a p r o b u đ e n i n a c io n a liz a m . Za S rb in a m u slim a n a drži m uslim anski svijet, već tim e što je Srbin, d a se uhvati u koštac s vladom . Im e dakle Srbin tu več nosi sa so b o m o so b in e n acionalizm a. Radi toga treba sam o to ime m eđu njim a širiti. (S. Kurtovič, O n a c io n a liz o v a n ju m u slim a n a , navedeno prem a: A. Isaković, n aveden o djelo, str. 38.)

219

Bošnjačka nacija

20. stoljeća bilo je i primjera potpune negacije postojanja bilo kakvog drugog naroda osim srpskog u Bosni i Hercegovini, kako tada, isto tako i u bližoj i daljoj prošlosti. Izrazit primjer isticanja srpskog karaktera Bosne iznosi Ljuba Jovanovič, predsjednik Narodne skupštine Kraljevine Srbije, upravo na zasjedanju te skupštine 29. IX. 1908. god.’ *® Iz ovih stavova jasno se vidi da i srpska znanst\^ena misao, bez ikakvih historijskih izvora i pokazatelja, mitologizira društveno-historijsku i etničku prošlost Bosne i Hercegovine. Slično mišljenje na nacionalno-kulturnom planu zastupa i Vuk Stefanovič Karadžič u svom spisu “Kovčežič za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona.” Karadžič uvdi da na cjelokupnom južnoslovenskom prostoru živi srpsko stanovništvo, koje on religijski dijeli na pravoslavne, “rim ske” i “turske” Srbe.’ *®Prihvatajuči jezik kao glavnu odrednicu nacio­ nalnog identiteta, Karadžič tvrdi da su svi štokavci Srbi, te da je cjelokupno stanovništvo južnoslovenskog prostora srpsko, osim onih što govore čakavskim i kajkavskim narječjem, koji su, za Vuka, Hrvati.” ®Kao rezultat takvog pristupa jeziku u interpretaciji srpske nacije i na osnovu tog kriterija, moglo se desiti da Vuk narodno stvaralaštvo Bošnjaka i Hrvata, ponajprije narodne pjesme, proglasi srpskim. Karakterističan primjer je prisvajanje “Hasanaginice,” autentične bošnjačke narodne pjesme. Bez obzira na to što govori o Srbima tri vjerozakona, Vuk u svom radu, natjeran 718

719

720

220

“N acion aln o je pravo srp sk o g n aroda sa d a u grožen o. Ko živi u B osn i i koliko on im a tam o n acion aln og prava to je, braćo, pozn ato. N em a n ik ak v o g d ru g o g n a r o d a d a n a s n a svetu, k oji je u B o sn i ik a d živeo ili živ i osim Srba. Ko je tam o živeo pre Srba, gotovo u p reistorijsko vrem e, toga više dan as na licu zem lje n em a i Srbi su tam o bili jo š pre n ego što su naprim er M ađari i d o šli u svoju sadašn ju otadžbinu. Srbi su tam o pre p ostan k a države Karla Velikog i u toliko više pre p ostan k a svih on ih država koje su nikle iz države Karla Velikog ... mi m oram o tražiti život, iako m i taj život gled am o, kakav je on kad bio, kao što rekoh o d najranijih vrem ena p ro st bi Srbin kazao: o d K ulina Bana; ali ja kažem : m n ogo i m n ogo pre K ulina B an a - n e m a u B o sn i i H ercegovini d ru g o g ž iv o ta nego ž iv o ta Srp sk o g." (Istakao A. Đ .) (N avedeno prem a: L. Kostić, n aveden o djelo, str. 16.) “Iz istorije zn am o i vidim o d a su se u B o sn u iz n ajprije izturčila najviše g o sp o d a , o d kojih su neki i d o dan as stara prezim en a sačuvali kao npr. Kulini, Vidajidi, Ljubovići, Brankoviči, Todoroviči, Filipoviči itd. K ad su se g o sp o d a prije razlikovala o d svog p ro sto g a n aroda, s kojom su u jedn u crkvu išla« i iz jed n e se čaše pričeščivala, što je prirodn ije n ego d a se sad, prim ivši i zakon ne sam o sa svijem drukčiji o d njihovoga, n ego i na dru go m e jeziku i s drugijem pism om , p ostaraju jo š večm a razlikovati se. Tako oni d o sa d a šn je svoje im e Srbi, k oje je sa zak on om hrišćanskijem i s p ređ ašnjim životom njihovijem vrlo sk op čan o bilo, ne sam o o d b ace, nego im žao b u d e i raja njihova d a se s njim a diči i nazovu je V lasim a. Kao što su ovi poturčen jaci prije u hriščan sk om zakonu bili p obožni, tako isto p ostan u i u turskom , i dan as m ože biti d a u cijelom e zakonu M uham edovom n em a p obožnijih ljudi o d B o šn ja k a . Ovako ja, od prilike, m islim da su rim ski i tu rsk i S rb i (istakao A. Đ.) izgubili svoje n arodn o im e. Ali bilo to kako mu drago sad je m rzo st ova popu stila. (V S. Karadžič, Srbi svi i scotda, naveden o prem a: M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 157.) R adivoje Simič, Vuk S tefan o v ič K a r a d ž ič i n a š kn jiževn i jezik , u: Z b orn ik ra d o v a o Vuku S tefan o viću K a ra d ž iću , Sarajevo, 1987, str. 23.

“Nacionaliziranje ” Bošnjaka

društveno-povijesnom realnošću, na nekoliko mjesta pominje Bošnjake, da li kao etničku ili regionalnu oznaku, ali termin uvijek veže “za bosa­ nsko-hercegovačke m uslim ane.”” * O pokušaju “srbizacije” cjelokupnog stanovništva Bosne i Herce­ govine značajno je navesti stavove Dušana Vasiljeviča’ -*^ i Riste Raduloviča. U listu srpske emigracije u Čikagu “Srpska Borba” Radulovič ističe da u BiH žive isključivo Srbi.” * Oba ova bosanskohercegovačka srpska intele­ ktualca negiraju bilo kakvu drugu etničku individualnost u Bosni i Herce­ govini osim srpske. O srpskom karakteru Bosne i Hercegovine i njenom priključenju u državnu zajednicu sa Srbijom pisali su i književnici Petar Kočič” ®i Jovan Dučič.” * Poslije austrougarske okupacije Bosne i H ercegovine, m nogi ugledni intelektualci Bošnjaci odlaze u emigraciju u Istanbul i Beograd i tam o, p o d u ticajem srp sk e n acio n aln e id e o lo g ije i p ro p a g a n d e , razočarani stanjem u Bosni i Hercegovini i ljuti na Osmansku državu, a uviđajući nemogućnost vraćanja na staro, pokušavaju stradanje Bošnjaka zaustaviti traženjem saradnje, čas sa jednim, čas sa drugim, nacionalnim pokretim a iz susjedstva. Nije nimalo jednostavno utvrditi od kada se pojedini Bošnjaci počinju nacionalno izjašnjavati kao Srbi, ali je tačna činjenica da to počinju činiti, prije svih, emigranti u Turskoj i Srbiji. M. Hadžijahić navodi zanimljiv podatak o sinu Ali-paše Rizvanbegoviča Mehmed Ali-paši Rizvanbegoviču, koji je cijeli svoj životni vijek proveo u Turskoj. “Mehmed Ali-paša je zapravo jedan od prvih bosanskih Muslimana koji je usvojio srpsku nacionalnu ideologiju. Zaključak o njegovu srpskom osvjedočenju jasno proizilazi iz korespondencije koju je vodio sa Tomom Oraovcem, kao i Nikolom Pašičem.”” ®Na srpsko nacionalno opredjeljenje M ehm ed Ali-paše Rizvanbegoviča uticalo je n ep rijateljstv o prem a 721

722

723 724

725

726

“I dan as m ože biti d a u cijelom zakonu M uham edovom n em a pob ožn ijih ljudi od B o šn jak a.” (n aveden o p rem a M. H adžijahić, navedeno djelo, str. 117) Uz pjesm u “ B ajraktar d jev o jk a” Vuk ističe d a je to “p jesm a Srbija M u h am ed an sk og zak on a (B ošn jaka) (M. Rizvič, H ercegovin a i B o sn a u ra n o m Vukovom stv a ran ju , navedeni zbornik, str. 381. “B o sn a i H ercegovina su dve najčistije srpske zem lje u p ogled u kr\'i i jezika. N a ro d ovih zem alja, iak o podeljen rta tri vere (istakao A. Đ.), sačuvao je čistotu u jeziku i o sećan je zajednice u kojoj Srbi pravoslavni sačinjavaju ap solu tn u večinu u k u pn og stanovnišrt'a.” (n aveden o prem a: L. Kostić, naveden o djelo, str. 26.) “N em a B o san aca i H ercegovaca, ima sam o Srbi u Bosn i i H ercegovini.” (R. Radulović, P rim er z a ugled, Srpska Borba, 10. XII. 1959.) U priči “Starostavna knjiga Sim con a đ ak a,” Kočić u u sta ovoga ju n ak a stavlja riječi kojim a B osn u o d ređ u je “srcem i sn agom srp sk o g otečestva.” (P Kočić, S a h r a n a d e la , knjiga I, str, 295.) “U B osn i se izrodio narod sviju vera, i p okušava veštački d a se razm etne, čak i u on e o kojim a ni njegov otac nije znao pre austrijskog režim a.” (). D učič, S a b r a n a dela, izdanje SNO u Americi, 1951, str. 199.) M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 165.

221

Bošnjačka nacija

austrijskoj okupaciji Bosne i Hercegovine, te srpsko zalaganje za bosan­ sku autonomiju pod suverenitetom sultana. To se najbolje da zaključiti iz pisma koje je napiso Tomi Oraovcu oko 1901. god.’ ^’ Rizvanbegovič je, s namjerom da zaštiti Bošnjake, pokušao da vjerske razlike, kao izvor sukoba, zamijeni narodnim jedinstvom. On to p o m đ u je stihovima,’ ^® kao odgovor na knjigu Tome Oraovca iz 1886. god. “Crni dani Bosne i Herce­ govine,” u kojoj stihom prijeti: “Očističu zemlju od nekrsti.” Hadžijahić na­ vodi još jednog istaknutog Bošnjaka emigranta u Beogradu poslije ustan­ ka 1882. godine u Hercegovini koji se nacionalno izjašnjavao Srbinom. To je Derviš-beg Ljubovič iz Nevesinja. Pored Ljuboviča, najistaknutiji predstavnici srpskog nacionalnog opredjeljenja među Bošnjacima bili su upravo oni koji su kao emigranti proveli jedno vrijeme u Carigradu.” ®Po­ gledamo li regionalnu zastupljenost Bošnjaka nacionalno opredijeljenih kao Srbi, da se uočiti, da je najviše “nacionaliziranih” iz onih krajeva gdje je nasilje nad Bošnjacima bilo najžešće, a to su područja istočno od Mostara.” " 727

728

729

730

222

“Ti se čudiš, dragi brate, kako čisto, čitko i lijep o p išem čirilicom . A kako d a ne p išem zar nije ćirilica n aro d n o p ism o , zar naš p rav o p is n arod n i nije savršen, i takvi kakvi nem a ni jed an narod. (...) čirilicom treba d a se služe svi M uslim ani u B osn i i H ercegovini, sa n jom su se služili i svi naši stari, a ti im aš, d a o sam ti jedn o p ism o m o g a rah m etli b a b a A li-paše R izvan begoviča - Stočeviča, k oje je p isao , d rob n jačk om e knezu, k o d k oga su m u se nalazili ovnovi na ispaši. To je p ism o p isan o čirilicom , takozvanom bosančicom . Grijeh bi bio i sram ota bi bila kad bi se Srbi m u slim a n i (istakao A. Đ .) služili drugim pravopisom a ne srpskim . Latinica je tuđa, on a je kobn a p o naš narod, njom se služe m nogi neprijatelji srpski i turski, nju treba izbaciti iz sviju škola, iz sviju kuća i iz n ašeg n aroda, a to treba d a učine Hrvati i drugi Sloveni.” (n aved en o prem a: M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 165.) “O stavim o vjere popo vim a I odžam a, vjeri čuvarim a, N ek boj biju o vjerskom prvenstvu, N ek se glože kad im je d o toga: N o čistim o zem lju o d nebratstva O d nevolje i zavisti klete D a pružim o je d n a drugom ru k e.” (N aveden o p rem a M. H adžijahić, n aveden o djelo, str. 166.) “M oglo bi se reči da su i najistaknutiji p rotagon isti srpsk e nacionalne orijentacije m eđ u M uslim anim a; O sm an Dikič i Avdo K arabegovič-Srbin p rošli kroz carigradske šk o le (D ikič je b io slu ša la c M ulkije a K a ra b eg o v ič c a rsk o - o to m a n sk o g lic e ja Sultan ije). N acion aln o op red ijeljen i kao Srbi bili su jo š i ovi stam bolski đaci: Salih Savfet Bašič, Salim-ef. Muftič, M ehm ed Remzi Delič, Fehim M usa Kadič, Velja Sadovič, Su lejm an Hafizadič, Mustafa-ef. Fočo, A lim ed Traljič i dr.” (M. H adžijahić, navedeno djelo, str. 168.) “K arakteristično je d a je srp sk a n acionalna ideologija najistaknutije predstavnike m edu M uslim anim a našla u M ostaru. O sm an Dikič i Sm ail-aga C em alovič sm atrali su d a je srpski n acionalizam b io ’čist’ nacionalizam , d a su BiH 'srp sk e z e m lje ’, p o što je bosan sk o-h ercegovačk o stanovništ\«o u večini 'srpske n acio n aln o sti’ kojoj p o njih ovom uvjeren ju p rip ad aju bosan sk o-h ercegovačk i m uslim ani. N jihovo je gled ište d a vjera islam ne m ože biti sm etnja u sm islu prihvatanja srpsk e n aciona­ ln o sti.” (F. Redžič, Sto g o d in a m u slim a n sk e politike, str. 142.)

“Nacionaliziranje ” Bošnjaka

Srpska nacionalna ideologija, koristeči se programom “Načerta­ nija” koje predviđa sveobuhvatnu i cjelovitu akciju pripajanja Bosne i Hercegovine Srbiji, svoju aktivnost usmjeravala je, kako na političkom planu, isto tako i na vojnom, nacionalnom, književnom, publicističko-propagandnom i crkveno-religijskom .'** Borbu za nacionaliziranje bošnjačke inteligencije vodili su i srpski listovi među kojima prednjače sarajevska “Bosanska vila,’” ” i mostarska “Zora”. Koliko se ko od saradnika ovih listova uistinu osječao Srbinom , teško je utvrditi, ali su srpski nacionalni krugovi samu ovu saradnju kvalificirali srpskim nacionalnim obilježjem. O lutanju bošnjačkih intelektualaca u nacionalnom određivanju najbolje pokazuje prim jer Safvet-bega Bašagiča, koji je cjelokupnim svojim književnim rad om p ok azao istin sku bošn jačku nacionalnu opredijeljenost. Ali kada je bilo u pitanju deklarativno političko izjašnja­ vanje, on se u početku deklarirao kao Srbin, a kasnije kao Hrvat. Pojava njegova priloga u “Bosanskoj vili” 1890. god. (br. 19-20), gdje ga uredni­ štvo imenuje kao Srbina muhamedovca, izazvat če Bašagičevu reakciju u pismu upućenom Frani Miličeviču 2. II 1891. god. U pismu on ističe; “Srpstvo i muhamedanstvo su dva kontrasta, koji se ne mogu i ne daju sastaviti. Te sada oslanjajući se na Fetvu: ’Fššebabetu šebetun min-eldžunun’ jasno i glasno, pravo, zdravo, oštro, bistro, jasno, i svjesno opo­ zivam, da Srbin nijesam.”” * Srpska nacionalna ideologija, iako je u sp jela pridobiti za svoje ciljeve i “nacionalizirati” p ojed in e bošn jačke intelektualce, nikada nije im ala dublje korijene u širokim slojevim a bošn jačkog društva. Uviđali su to i priznavali i pojedini, istina, rijetki srpski politički predstavnici. Jedan takav, izuzetno rijedak, stav iskazao je kralj Petar II Karađorđevič 29. juna 1963. godine na V Svesrpskom kongresu u Čikagu. On nedvosmi­ sleno Bošnjake Jugoslavije smatra zasebnom nacionalnom zajednicom,

731

732

733

“Ovaj parcijalni geopolitički p ro sto r inten cion aln o je sadržan u titularniku prvih srpskih patrijarha, gd je izm eđu o stalo g stoji: 'srpski patrijarh svijeh srpskih zem alja: M ačed on ije, Srbije, B o sn e i H ercegovin e, D alm acije, S la v o n ije’, ...O va crkvena o d re d n ic a ’svjah srp sk ih z e m a lja ’ p o d stič e u sv jetov n oj sferi o k o sn icu srp sk e n a c io n a ln e p o litik e , p o litič k e h e g e m o n ije i e k s p a n z ije u te m e lje n e na kultu p ag an sk o g h e ro ja.” (F. Saltaga, B o sn a i B o šn ja c i u srp sk o j n a c io n a ln o j ideologiji, SALFU, Sarajevo, 1997, str. 9.) “U 'B o san sk oj vili’ p isali su: M ustafa Hilmi (M uhibič), M ehm ed-beg Kapetanovič, Riza-beg Kapetanovič, SaN et-beg Bašagić, Salih Kazazovič, Avdo Karabegovič-Srbin, Avdo K arab egovič H asan-begov, Ali Riza D autovič, O sm an D ikič, H akija Temin, O m er-b cgSu lejm an pašič, šejh Sejih din K em ura i dr.” (M .Hadžijahić, navedeno djelo, str. 169.) N avedeno p rem a M .Hadžijahić: N avedeno djelo, str. 170.

223

Bošnjačka nacija

imenujući ih Muslimanima i priznajući ih kao jedan od državotvornih naroda.” ®Da se bošnjački narod samosvjesno osječao zasebnim nacio­ nalnim individualitetom, a ne dijelom srpskog nacionalnog identiteta “muhamedanske vjere”, najbolje svjedoče izbori održani 28. 11. 1920. god. na kojima prosrpski orijentirane stranke, koje su predvodili Bošnjaci nacionalno opredijeljeni kao Srbi (Muslimanska težačka stranka koju su vodili Šukrija Kurtovič i Šelkija Gluhič, te Muslimanska narodna stranka i Muslimanski radikali Šerifa Arnautoviča) nisu dobili ni jedan mandat. To pokazuje da srpska nacionalna ideologija i propaganda, osim m anjeg broja intelektualaca, nisu uspjele da “nacionaliziraju” široke slojeve bo ­ šnjačkog stanovništva. Ono što su uspjeli jeste da izgrade idejne zapre­ ke i nedoum ice kod pojedinih bošnjačkih intelektualaca i onem oguće ih da se snažnije i odlučnije uključe u izražavanje bošnjačke nacionalne identifikacije. Odupirući se nasilnom “nacionaliziranju,” koje je bilo u suprotnosti sa stvarnim osjećajem samobitnosti Bošnjaka, reagirao je u “Novom Beharu,” Maksim Svara pod pseudonim om “Zija.”’ ** Pokušaji “nacionaliziranja” Bošnjaka u pravcu srpske nacionalne ideje nisu prestajali ni do današnjih dana. To potvrđuje aktivnost većine političkih partija Srba u Bosni i Hercegovini i izvan BiH, zatim politika KPJ/SKJ, najbolje vidljiva iz politike “socijalističkog nacionaliziranja” Bošnjaka u popisima stanovništva 1948. i 1953. godine. Paralelno sa pok u ­ šajim a n acion aln og “srbiziranja” B ošn jaka, tekao je i p ro ces “srbi­ zacije” osnovnih institucija vlasti u B osn i i Hercegovini, kroz kadrovsku politiku u svim sferam a. Praksa “srbiziranja” ključnih institucija vlasti

734

735

224

“Nije kralj Petar II izm islio M uslim ane, n o su se on i kao tak\«i afirm isali o d p rvog d a n a zajedničke države. Njihova ogrom n a večina je o d prv'ih ustavotvornih izbora, p a k ro z sve o s ta le , d o s le d n o g la s a la za sv o ju J u g o s lo v e n s k u M u slim a n sk u O rganizaciju. Kroz sve p o p ise stanovništva izjašnjavali su se velikom večinom za M uslim ane-Jugoslovene. Po form uli politike, koju sam vam m aločas sao p štio , takvo stan je stvari predstavlja jedan vid i jedan d eo n aše državne i n arodn e sU'arnosti. Tu stvarnost su prihvatili i m oji b laženopočivši otac i največi politički ljudi baš srp sk o g n aro d a . 1 to je je d n a p am etn a p o litik a. A ja d o d a je m , i je d in o m o g u ć a . N aši M uslim ani su uvek bili državoU 'orni”. (Vidi: G o vor k r a lja P etra II o d rž a n n a V S v e srp sk o m k o n g re su u C h ic a g u 29- j u n a 1963- g o d in e , B o sa n s k i P o g le d i, pretisak, London, 1984, str. 317. “Po n ašem m išljenju se griješi i čini se jed n a n ep ravda bosansko-hercegovačkim m uslim anim a, ako se ističe da je njim a p otreb n o neko 'n acionaliziran je’. Oni su d o v o ljn o n acion aln i i, kam o sreče kad b i svi ostali u Ju g o sla v iji bili isto toliko nacionalizirani, koliko su to m uslim ani. Njim a, koji su od svojih d jed ova naslijedili n acionalni p o n o s, nije - barem u p o gled u n acionalnosti - p otreb n o više ništa, a n ajm anje lekcije nepozvanih savjetnika, što oni nisu n acionalni p o on oj znam enitoj riječi n jem ačk og p jesn ik a G rillparzera: ’O d n acio n aliteta do b e stijalite ta ’, to je sam o njihovo veliko du ševn o preim učstvo, na kojem u im m ože zavidjeti i jedan kud i kam o veći i savršeniji narod n ego što je naš, i u koji se cio naš n arod bez razlike treba u gledati.” (n aveden o prem a: A. Isaković, n aved en o djelo, str. 79 )

“Nacionaliziranje” Bošnjaka

bila je u kontinuitetu prisutna od prvih dana osnivanja KSHS 1918. godine preko Kraljevine Jugoslavije,” ® te u cjelokupnom periodu komunističko-socijalističkog razvoja Bosne Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji 1945-1991. godine.” ’ Ne ulazeči dublje u politiku kadrovske “srbizacije” državnih insti­ tucija u SFRJ i SRBiH, želimo istači dva karakteristična primjera. Jedan je kadrovska zastupljenost naroda i narodnosti u strukturi općinskih organa uprave u BiH, februara 1991. god. Od ukupno 14.238 zaposlenih u općin­ skim organima uprave u SR Bosni i Hercegovini, Bošnjaka je bilo 4.987 ili 35,00 %, ukupno u stanovništvu Bosne i Hercegovine 43,7 %, Srba 5.646 ili 39,76 % u ukupnoj strukturi stanovništva činili su 31,3 %, Hrvata 2.479 ili 17,4 %, u ukupnoj strukturi stanovništva 17,3 %, ostalih je bilo 1.126 ili 7,9 %, u ukupnoj strukturi stanovništva 7,7 %. Pokazatelji neum o­ ljivo potvrđuju da su od svih bosanskih nacionalnih zajednica jedino Bošnjaci u kadrovskom pogledu diskriminirani. Gledajući procentualno, Bošnjaci su skoro za cijelih 9 % bili manje zastupljeni u općinskim or­ ganima uprave u odnosu na ukupan broj stanovnika. Nasuprot njima, Srbi su za cijelih 6,4 posto bili više zastupljeni u odnosu na ukupan pro­ cenat učešća u stanovništvu BiH.’ *® Jo š nepovoljnija kadrovska zastupljenost Bošnjaka bila je u profe­ sionalnom starješinskom kadru u JNA. Bošnjaci su u ukupnom stanov­ ništvu SFRJ 1991. god. činili 8,4 % stanovništva, dok su u profesionalnom starješinskom kadru u JNA bili zastupljeni sa svega 2,4 %. Kad su u pitanju Srbi i Crnogorci, onda je tu sasvim obrnuta situacija. Srbi su u ukupnom stanovništvu SFRJ činili 39,7 % stanovništva, ali su zato činili 60 % starješinskog profesionalnog kadra JNA. Jo š povoljnija situacija je kod Crnogoraca. Činili su svega 2,5 % stanovništva SFRJ, a u oficirskoj strukturi JNA bili su prisutni sa 6,2 %.’*® Skoro istim metodama i istim ciljevima, samo u hrvatskom naciona­ lnom pravcu, tekao je proces pokušaja “hrvatizacije” Bošnjaka.

736

737 738 739

“N aprim jer, u p n 'ih d v ad eset i četiri ju g o slo v en sk e vlade (1 9 1 8 -1 9 2 9 ), Srbi su držali m jesto p rem ijera u 9 7 p rocen ata tog p eriod a, m inistra za o d b ran u u 100 procenata, m inistra za u nu trašn je p oslove 92 procenta, m inistra za vanjske poslove 83 procenta, m inistra za financije 98 procenata, m inistra za obrazovanje 83 p rocen ta i m in istra p ra v o su đ a 87 p ro c e n a ta .” (Philip J . C oh en , S rp sk i ta jrii rat, Ljiljan, Ljubljana, Sarajevo, 1996, str. 32.) O pširnije o nacionalnim aspektim a kadrovske politike u BiH o d 1945. do 1991vidi U : M. Abazović, K a d ro v sk i r a t z a BiH, Savez lo g o ra ša BiH, Sarajevo, 1999O p širn ije , p o o p ć in a m a p o je d in a č n o , vid i u: M. A b azo vić, n a v e d e n o d je lo , str. 427 i 428. D a n a s, broj 468/1991, str. 16.

225

Bošnjačka nacija

IY3. Pokušaji “hrvatizacije” Bošnjaka Suprotstavljajući se pokušajima “srbizacije” Bošnjaka, hrvatska na­ cionalna ideologija, s druge strane, pokušava, u cilju realizacije ideje hr­ vatskog velikodržavlja izvršiti “hrvatizaciju” Bošnjaka. Ideologija hrva­ tskog velikodržavlja kao i ideologija srpskog velikodržavlja, sa svojim nacionalnim programima u suštini se ne razlikuju. Ciljevi su im isti, a og­ ledaju se u tome da preko “nacionaliziranja” Bošnjaka postignu dom i­ nantnu, natpolovičnu večinu stanovništva u Bosni i Hercegovini opre­ dijeljenog u srpskom, odnosno, hrvatskom nacionalnom smislu, kako bi taj demografski pokazatelj istaknuli kao dokaz i opravdanje uključivanja Bosne i Hercegovine u jedan od dva velikodržavna projekata. Razlike koje uočavaju između srpskog i hrvatskog nacionalnog pokreta E. Re­ džič’®'’ i M. Hadžijahić,’ ®* više su formalne nego suštinske prirode. P odu darn ost hrvatskih i srpskih p ok u šaja da nacionaliziraju Bošnjake jeste očigledna i ogleda se u tome da i jedan i drugi nacionalni pokret u cilju imaju velikodržavne ideje. Bosna i Hercegovina u ovim koncepcijam a ne figurira u političko-pravnom smislu kao autonoman subjektivitet, več kao dio velike Srbije ili velike Hrvatske. U nacionalnom pogledu i ideologija nacionalnog hrvatstva i srpska nacionalna ideologija Bošnjake smatraju Hrvatima odnosno Srbima. Bosna i Bošnjaci su u oba slučaja, ne subjekat, več objekat velikodržavnih nacionalnih interesa. U oba slučaja učinci koji su postignuti bili su rezultat nacionalnih akcija iz 740

741

226

E. Redžić osnovnu razliku ovih velikodržavnih ideologija vidi u tom e što je tvorac srp sk e n acionalne ideologije bio visoki činovnik Vlade m inistar G arašanin, a glavni tvorac hrvatske n acionalne ideje bio je tadašnji protivnik režim a, dr. Ante Starčević, (E. Redžič, Sto g o d in a m u slim a n sk e politike, str. 144.) U razlikovanju ova dva p ok reta JVl. Hadžijahič ističe dva m om en ta: prvi je što Stranka prava, kao politički reprezent, i njezin utem eljivač A. Starčcvič glavnog neprijatelja hrvatstva vide u Austriji, a ne u Turskoj. To je rezultat p ad a n ja u zaborav u drugoj polovici p ro šlo g stolječa krvavih su k ob a sa Turskom . D ruga važna razlika, izm eđu h rvatsk og i srp sk o g n acio n aln o g p ok reta u o d n o su p rem a B o šn jacim a, p rem a H ađžijahiču, “sasto ji se u tom e što se hrvatski n acionalni p ok ret razvijao u b orb i isto v jern ih A u strijan aca, M ađara, Italijan a za razliku o d sr p s k o g n a c io n a ln o g p ok reta koji je bio u p e ren protiv inovjernih Turaka. Hrvatski nacionalni pokret, p rem a tom e, nije im ao p rotutursku oštricu. Starčcvič i kasnije Radič bili su izrazito an tik lerikaln o u sm je re n i p o što su sm atrali d a je kato ličk a k o m p o n e n ta slab ila hrvatski n acionalni p o k ret.” (M. H adžijahič, navedeno djelo, str. 212.)

“Nacionaliziranje ” Bošnjaka

Srbije odnosno Hrvatske, dakle, u suštini, bili su rezultat vanjskih, a ne unutrašnjih bosanskih uticaja, stremljenja i želja. Većina istraživača hn^atske nacionalne ideologije jedinstevni su u ocjeni da je Dr. Ante Starčević” ^ rodonačelnik ovog pokreta, a njemu vjeimi savremenici i nastavljači su: E. Kvaternik,’®* J. Strosmajer,’®®F. Rački,'®* S. Radič’®®i F. Šupilo.’®’ Šupilo se razlikovao od ostalih po tome što je hrvatsko nacionalno pitanje pokušavao riješiti preko realizacije ju­ goslovenske ideje, istovremeno negirajući Bosnu i Bošnjake. Ante Starčevič kao rodonačelnik hrvatske nacionalne ideologije, zastupa tezu o Bosni kao hrvatskoj zemlji i Bošnjacima kao Hrvatima. Ova misao če biti vodilja pravaškoj ideologiji, koja u objedinjavanju i poimanju nacije polazi od geopolitičkih elemenata. Ono što je posebno značajno istači za političku misao A. Starčeviča jeste to što on zauzima miroljubiv stav prema islamu, Bošnjacima i Osma­ nskoj državi.’®®Takav stav nema srpska nacionalna ideologija. Antiislamska i antiosmanska utemeljenost je osnova velikosrpske ideologije. Starčević svoju nacionalnu ideologiju bazira na konkretizaciji historijskih činjenica, dok srpska nacionalna ideologija svoje političko utemeljenje ima u koso­ vskoj mitologiji. A.Starčevič je m eđu prvima na cjelokupnom južnoslavenskom prostoru, i među političarima i među znanstvenicima, uvidio negativne posljedice austrougarske vladavine Hrvatskom. Zato on svoju ideologiju nacionalnog hrvatstva temelji na “mržnji” prem a Austriji, ne prihvatajuči

742

743 744 74 5 746 747 748

A. Starčević (1823-1896) d o k to r filozofije, osnivač Stranke prava, jed an o d rijetkih p olitičkih m islilaca k ršćan ske p roven ijen cije, koji u islam u nije gled ao “protureligiju ” niti je o osm an sk o j državnoj vlasti zauzim ao stav m ržnje, kao što je to slučaj sa srp sk o m n acionalnom i političkom mišlju. E u gen Kvaternik (1825-1871) suosnivač Stranke prava, poznat p o tvrdnji d a m edu južnim Slavenim a p o sto je sam o dva n aroda Srbi i Bugari. Jo s ip J. Strossm ayer (1815-1905) katolički bisk up , osnivač N arodn e stranke. Franjo Rački (1828-1894) p ristalica ideje ju goslaven stva, koju treba realizirati u uniji Srba i Hrv'ata o d n o sn o pravoslavlja i katoličanstva u borb i protiv islama. S tjep an Radić (1871-1928) sa bratom Antom 1904. god. form ira Hrvatsku pučku seljačku stranku. O rtodoksn i ne-Jugoslaven. Erano Š u p ilo (1870-1917) vrlo aktivan u listovim a “Crvena H n u tsk a,” “Novi list,” “Riječki novi list” u borbi za u jed in jen je hrvatskog naroda. “O d u še v lje n je p o v ijesn o -k u ltu rn im čin jen ic a m a k oje karaktiriziraju B o šn ja k e m u slim an e . N jegov o d u b o k o re sp ek to v a n je islam a kao religije toleran cije im a sn agu javn og publiciteta. U Turskoj gd je je islam vladajuča religija on vidi plu ralnost i to leran ciju k ultura, a ni u kakt'om slu čaju glavn og n ep rijatelja katoličan stva, Hrvata i svih južnih Slovena. Starčević se su p rotstavlja oficijelnom poim anju Turske i islam a kao antireligije, a m uslim ana kao an tirase.” (F. Saltaga, B o sn a i B o šn ja c i u h r v a tsk o j n a c io n a ln o j ideologiji, SALFU, Sarajevo, 1999, str. 23.)

227

Bošnjačka nacija

ideju da Bosnu okupira Austrija,’ ®®već, naprotiv, želi oslobođenje Hrvat­ ske od Austrije pa tek onda prisajedinjenje Bosne i Hercegovine zajedni­ čkoj državi Hrvatskoj. Za Starčeviča je Bosna neupitno hrvatska oblast, “našeg ’kako on kaže, najčistijeg, najnepokvarenijeg naroda.” Kad govori 0 Bošnjacima,’ ’" Starčević misli na geografsku, a ne na političko-nacionaInu odrednicu, jer za njega su “muhamedovci Bosn e” u nacionalnom smislu Hrvati. Pored toga, za bošnjačko plemstvo ističe da “je najbolje što ga Evropa ikada imala.”’ ** On uviđa i značaj nacionalnog opredjeljenja Bošnjaka u nacionalno hrvatstvo, jer bi velikodržavna hrvatska ideja bez “hrvatiziranih” Bošnjaka bila nemoguća. On konstatira: “Ako muhamedo­ vci Bosne žele k Srbiji posao je gotov; proti volji onih muhamedovaca ne bude nikakva dobra iz tog posla.”’ *^ Starčević, Kvaternik, kao i cijela pravaška ideologija, iznoseći elemente o Bošnjacima kao plemstvu “najplemenitije krvi Hrvatske,” o Bosni kao povijesnoj hrvatskoj zemlji, u cilju imaju opra­ vdati pravo Hrvatske na Bosnu. Dosljedni nastavljači Starčevičevog povijesnog hrvatskog prava na Bosnu i Hercegovinu jesu braća Radič. Ante Radič je kao etnolog boravio u Bosni sa ciljem kulturnog i etničkog proučavanja Bošnjaka. Stjepan Radič kao političar nastavlja politiku hrvatskog prava na Bosnu i Hercegovinu, suprotstavljajući se srpskoj nacionalnoj ideologiji i politici prema Bosni 1Hercegovini, iznesenoj u članku “Hrvatsko državno pravo kao cimer protuslavenskoj srpskoj politici.”’ ** Radič se zalaže za priključenje Bosne i Herce­ govine Hrvatskoj u okviru Austrougarske monarhije, koja bi bila trijalistički preuređena. Pozivajući se na historijsko i državno pravo ujedinjenja svih hrvatskih zem alja u jedinstvenu i sam ostalnu hrvatsku državu, Radič posebno obrazlaže bosansko pitanje u svom radu “Bosna i Hercegovina.”’ *® 749

750

751 752 753 754

228

“Uz tu vižlad Austrije d o šla bi austrijska soldatčija, austrijsko redarstvo, austrijska žandarm erija, austrijsko špijun stvo, austrijsk o poreznišrvo, austrijsko financijerstvo, au strijsk o učiteljstvo, austrijsk o svećenstvo, au strijsk o trgovaštvo, austrijsk a gaunerija, austrijsko dokonjaštvo; d o šlo bi sve za d a se u p ro p asti onaj n ap ram a nam i nepokvareni, djevičanski narod, za d a se u n esreći i o p u sto ši on a lijepa zem lja. Svu tu svoju n esreću pripisali bi B ošn jaci nam a Hrvatima, Austrija bi ih sa Slavoserbim a to učila i u tom m nijenju potvrđivala. Tada, tko d a u vede ljubav i slogu m eđu B o šn jacim a i m eđu nam a, ostalim H rvatim a? Ne leži li u tom združen ju , ako se zb u d e, očita p ro p ast Hrvata?” (N aveden o prem a: F. Saltaga, n aveden o djelo, str. 96.) “B ošn jaci svih triju vjera, znajte d a za vas ne ime bu du ćn o sti, nego ako se b u dete p rizn avali i sm atrali b ra ćo m je d n o g n aro d a ije d n e d o m o v in e; ak o vas je d a n d ru go ga b u d e bratim ski p o m agao ; ako se upitate d a B o sn a i D alm acija bijahu, i d a o p et m oraju biti ognjištem hrvatske slave i veličine; ako vaše Slavoserbe on ako izopćite kako sm o mi naše izopćili; ako b u d ete izdajicom i neprijateljem sm atrali svakoga, tko radi ili bi radio d a B o sn a d o đ e p o d b u di k o ga;” (N aveden o prem a: F. Saltaga, navedeno djelo, str. 93.) U poredi F. Saltaga, navedeno djelo, str. 97. K.Sta.rčd'v'ić, K neževina Srbija, (n aved en o prem a: F. Saltaga, navedeno djelo, str. 97.) “D o m ”, br. 35, Zagreb, 17. rujna 1917. “D o m ”, br. 19, Zagreb, 10. travanj 1907.

“Nacionaliziranje " Bošnjaka

“U vrijeme aneksione krize Stjepan Radić je razvio tezu da na Bosnu i Hercegovinu imaju pravo Evropa, Habsburška monarhija i Hn^atska.’” ** I pored nedvosmislene tvrdnje da “u Bosni i Hercegovini žive samo Hr­ vati,”’ *® Radić pored vjerske izdiferenciranosti hrvatske nacionalnosti bo­ sansko-hercegovačkog društva, ponekad za “muhamedannce” u zagradi istakne etničku oznaku Turci. “Seljaci su večinom pravoslavni kršćani, a posjednici (begovi) - to su muhamedanci (Turci), pa je i to jedan od ra­ zloga što se Turci i Srbi dobro ne gledaju. Nedavno je bilo u novinama da su Srbi palili Turcima čardake.”’ *’ Franjo Šupilo nije bio suzbijač samo srpskih težnji prem a Bosni i Hercegovini, več i suzbijač njemačko-mađarskog uticaja na Hrvatsku i Balkansko poluostrvo uopće. On, kada je u pitanju etnička slika Bosne i Hercegovine, ne dovodeći u pitanje njen “hrvatski karakter,” ističe da se Bošnjaci “neće da zovu ni Hrvati ni Srbi,” ali je i kod njega prisutna Starčevičeva ideologija “našeg naroda muslimanske vjere.”’ *® Prva politička organizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini Hrvatska narodna zajednica (HNZ) osnovana u Docu kod Travnika 1906. godine, u svoj program i političke ciljeve ugradila je velikodržavnu hrvatsku ideologiju , kao izraz političkog kontinuiteta pravaške id eo lo g ije .’ *® Pokušavajuči da u B osn i i H ercegovini usm jere B ošn jake u pravcu hrvatskog nacionalnog određenja, nosioci hrvatske nacionalne ideologije djelovali su u dva pravca, političkom i literalnom. Na političkom planu Muslimanska napredna stranka, na čelu sa Adem-agom Mešičem, odno­ sno njen uži politički vrh, suprostavljajuči se autonom nom programu M uslimanske narodne organizacije, smatrajući ga prosrpskim progra755 756

757 758

759

E. Redžić, navedeno djelo, str. 185. “U B osn i i H ercegovini žive sam o Hrv'ati, tj. sav n arod govori jedn im jezikom , i to našim , hrvatskim. No taj je n arod razdijeljen na tri vjere: rim okatoličku, grčkoistočn u i m u h am ed an sk u ili m u slim an sk u ( ’tu rsk u ’). K atolika bi m o g lo d a n a s biti ok o 4 2 0 .0 0 0 , pravoslavnih oko 7 9 0 .0 0 0 a m u h am edan aca 6 2 0 .0 0 0 . Katolici, koji su i koliko prosvijećeni drže se svi za H ivate, pravoslavni za Srb e a m u ham edan ci se zovu Turci. M nogi B ošn jaci i H ercegovci svoj jezik zovu hrvatskim , o so b ito katolici i m u ham edan ci (p a i oni koji nisu prosvijećeni), no večina kaže d a govori bosanski. Školovani m u ham edan ci drže se večinom za Hrv'ate, a sam o neki, i to radi politike pristaju uz S rb e .” (N avedeno prem a: F. Saltaga, navedeno djelo, str. 250.) N avedeno prem a: F. Saltaga, n aved en o djelo, str. 251. “O d toga je 2 .7 0 0 .0 0 0 H rvata i 1.500.000 Srba. Im a 6 0 0 .0 0 0 d u ša n ašeg n aroda m uslim anske vjere, koji n eće da se zovu ni Hrvati ni Srbi, ali če u etn ografskom p o g led u m orati d a se podvrgnu p rocesu i zakonim a naravnim .” (F. Šu pilo, A neksija B o sn e i H ercegovine, n aveden o prem a: F. Saltaga, n aveden o djelo, str. 233.) “O snovno načelo tog p olitičkog program a bilo je ’d a su B o sn a i H ercegovina etnički i državno-pravno hrv'atske z em lje’, te d a je, kako je u tim ’p u n ktacijam a’ zapisan o, prirodn a težnja b osan sk oh ercegovačk ih Hr\«ata sjed in jen je B o sn e i H ercegovine s H n'atskom , a u okviru habzburške M onarhije’.” (L. Đ akovič, P o liličk e o rg a n iz a c ije b o sa n sk o -h e rce g o v ač k ih k a to lik a H rv a la , 1. d io: D o o t v a r a n ja s a b o r a 1910, G lobu s, Zagreb, 1985, str. 229. i 230.)

229

Bošnjačka nacija

mom, odmah po svom osnivanju, proglasila je prohn^atski nacionalni i politički kurs. '®" I politički vrh JMO dominantno je izražavao hrvatstvo kao nacionalnu oznaku. To najbolje pon^rđuje činjenica da je od 23 posla­ nika Bošnjaka izabrana na izborima 1920. god. u Ustavotvornu skupštinu, njih 15 se izjasnilo kao Hrvati, dva kao Srbi, a samo jedan kao Bošnjak. Sedmerica poslanika nacionalno se nisu deklarisali. “Na izborima od 18. III 1923. god. - svi su se izabrani poslanici, osim Mehmeda Spahe izjasnili kao Hrvati.”’ ®* Najznačajniji zaokret bošnjačkog političkog vodstva u pravcu hrvatskih nacionalnih interesa desio se 1911. god, kada je dogovoren “Hrvatsko-muslimanski pakt.”’®^ Bošnjaci su pristali na taj dogovor da bi zadržali autonom iju Bosn e i H ercegovine u bilo kakvom uređenju Habsburške monarhije, te da bi bošnjački velikoposjednici dobili podršku hrvatskih predstavnika za dobrovoljni otkup kmetova, što bi Bošnjacima veleposjednicima omogućilo da zadrže vlasništvo nad zemljom, jedino bogatstvo sa kojim su raspolagali. Da li su tada Bošnjaci, dobrovoljno se odričući naziva jezika “bosanski” u korist naziva “hrvatski” i “srpski,” napravili sudbonosnu grešku kada je u pitanju nacionalno određenje, teško je sa sigurn ošću tvrditi. Ističući značaj jezika i načina otkupa kmetova, kao krupna politička pitanja, Š. Filandra sm atra da se tada bošnjačko političko vodstvo ponijelo pragmatično-politički, te da su izgubili bitku na političkom i jezičkom planu, a radi zadovoljavanja posjedničkih interesa bosanskog begovata.’ ®* Filandra također smatra 760

76 1 762

“M uslim anska n ap red n a stranka je p održala aneksiju BiH, koja je p ro glašen a sam o m jesec i p o dan a p o slije n jen og osnivanja. Stranka je p o d M ešidevim rukovodstvom v o d ila izrazito p ro h rv a tsk u i p ro re ž im sk u p o litik u , z b o g če g a je b ila k rajn je n ep o p u larn a u n aro d u .” (M. \m 2imowić. H isto rija B o šn ja k a , str. 417.) M. H adžijahič, n aveden o djelo, str. 210. “O sječaju či životnu p otreb u d a zajednički radim o na svim gran am a javn og života, sp o razu m ism o se u dan ašn jim aktuelnim pitanjim a ovako: Mi m uslim ani stojim o na stanovištu auton om ije B o sn e i H ercegovine u kakvom g o d državno-pravnom sk lop u H abzburške m onarhije. Mi m uslim ani ob avezujem o se u sab o ru glasati za priležeču jezičnu osnovu. O bavezujem o se sh odn im načinom zakonom isključiti fiktivnu kupovinu km etovskih selišta. (...)

Mi Hrvati katolici ob avezujem o se glasati za vladinu osnovu o davanju zajm ova za d o b ro v o ljn o o tk u p ljiv an je km etovskih se lišta sa p rein ak am a a g ra rn o g o d b o ra . (...)

763

230

U svim o sta lim e k o n o m sk im p itan jim a o b a v e z u je m o se mi m u slim an i i Hrvati katolici da čem o se bratski m e đ u so b n o podu pirati i u o d n o šaju n ap rem a svakom jed n a d ru go m pogod ovati te nastojat, d a se u slučaju oprečnih interesa n iti H rv ati k a to lic i n iti m u slim a n i (istakao A. Đ .) ni na koji n ačin ne izigravaju u svojim n arodn im p o slovim a.” (N aveden o p rem a: M. H adžijahič, navedeno djelo, str. 207.) U poredi: Š. Filandra, naveden o djelo, str. 33.

“Nacionaliziranje” Bošnjaka

da je zbog te bošnjačke političke nedomišljenosti nestalo bošnjaštva i bosan skog jezika.”’® N eosporna je činjenica da su se Bošnjaci, usljed suprotstavljanja hegemonističkim težnjama ideologije srpskog velikodr­ žavlja, često nalazili u sličnom položaju sa Hn^atima i bili u situaciji da prave m eđusobne političke kompromise. Objektivno gledajući, ako bi Bošnjaci dozvolili koaliciju između Srba i Hrvata, postali bi politička ma­ njina, a ionako su bili, posmatrano izdvojeno, politički slabiji od ova dva naroda, jer iza sebe nisu imali moćnijeg političkog zaštitnika. U uslovima političke nužde bili su prisiljeni spriječiti koaliciju srpskog i hrvatskog političkog vrha, jer im je samo na takav način bila ostavljena mogućnost da zaštite političku autonom nost Bosne i Hercegovine, što i jeste bio njihov osnovni politički cilj. Da ii su je, odustajanjem od naziva jezika, vi­ še ugrozili i doveli u pitanje, iz ove perspektive teško je odgovoriti. Najvjerovatnije je da su smatrali da če zaštitom i očuvanjem zemljišnog posjeda očuvati, kako pravo na zemlju, također i pravo na autonoman položaj Bosne i Hercegovine. Potvrđuje to proglas upućen Bošnjacima 1910. godine. “Muslimani ne puštajte zemlju iz ruku jer je narod bez zem lje n arod bez budućn osti (istakao A. Đ.), jest stablo bez korijena. Organizujte društva za kupovanje zemlje.”’®* Drugi pravac pokušaja “hrvatizacije” Bošnjaka bio je putem listova i publicistike. Hrvatski književnici “pravaši” pisali su pod bošnjačkim imenima,’®®da bi na taj način podstakli Bošnjake da se u literarnom stvara­ laštvu pokušaju vezati za hrvatsku nacionalnu ideologiju. Svojatanje naro­ dne kulture Bošnjaka vršeno je, kako sa srpske, isto tako i sa hrvatske stra­ ne. Matica Hrvatska izdavala je književna djela pojedinih Bošnjaka.’ ®’ Narodne bošnjačke epske pjesm e bile su posebno popularne među širo­ kim slojevima bošnjačkog stanovništva, nakon njihovog sakupljanja koje je trajalo nekoliko godina “Matica Hrvatska je izdala 1898. i 1899. god. dvije knjige u redakciji dra Marjanoviča pod nazivom 'Hrvatske narodne 764

765 766

767

“Tako se d e silo d a je u slje d p o litičk e n e d o m išlje n o sti k od B o šn ja k a n e sta lo i b ošn jaštva i b o sa n sk o g jezika. Je d n o sta v n o ta pitanja niti su p rep ozn ata, niti su razm atrana kao nacionalno-historijska. Svijest o značajnosti jezika za u stroj nacije i iskazivanje vlastite d u h o vn o sti B o šn jaci tad, n ažalost nisu imali. Zato su tud a rješen ja olah k o prihvatili b ez sp o z n aje o p o g u b n o sti takvih p o stu p ak a za razvoj n aroda i države.” (Š. Filandra, n aveden o djelo, str. 34.) “M usavat”, br. 82, god . y 8. X. 1910. K rsto Pavlctić p isa o je p o d im en om O sm an -b eg Štafič, u “V ijen cu ,” “O sv itu ” i “Pro.svjeti.” Hrvatsku nacionalnu akciju literarnim putem živo su razvijala dvojica d om ačih pisaca, H ercegovci Ivan Milićević - koji je u zeo nadim ak Ivan-Aziz i O sm an Nuri H adžić, poznati p o d zajedničkim p seu d o n im o m Osman-Aziz.” (M. H adžijahič, naveden o djelo, str. 200.) “M atica H rvatska je d o s a d a o b jav ila d je la m u slim an sk ih p isaca: O sm an Nuri H adžiča, E d h em a M u lab dića, S ejfu d in a H u sejn agiča-F ik reta, A lim eda M uratbegoviča, Š em su d in a Sarajlića, Alije N am etka, Safvet-bega Bašagiča, Envera Čolakoviča i dr.” (M. H adžijahić, naveden o djelo, str. 201, bilj. 13 )

231

Bošnjačka nacija

pjesme. Junačke pjesme muhamedovske’.”’ ®®Neophodno je napomenuti da se nakon austrougarske okupacije dio bošnjačke studentske omladine školovao u Beču i Zagrebu, što je bio jedan od povoljnih uslova za prihva­ tanje zapadnoevropskih standarda i mjerila, kao i vrijednosti. Kako je sve to bilo povezano sa novim nacionalnim trendom, koji je kod Hrvata bio nešto izraženiji nego kod Bošnjaka, taj je momenat uticao da prva bošnjačka inteligencija na početku 20. stolječa prihvati hrvatsko nacio­ nalno određenje.’ ®®Prihvatanje “hrvatstva” od dijela bošnjačkih intelek­ tualaca, školovanih na Zapadu, kao nacionalnog imena, u biti je značilo form aln o izjašn javan je, “prih vatan je stila v rem en a,” što p o k azu je njihova aktivnost i sadržajna b ošn jačka opred ijeljen ost u listovim a “B o šn jak ” i “Behar.”” " Takvo nacionalno izjašnjavanje dovodilo je do zabune i nedoumica u redovima bošnjačke inteligencije i, zasigurno, do­ prinosilo, kako s pravom konstatira E. Redžič, “da je bošnjaštvo bilo u sjeni koja ga je zatamnjivala i potiskivala.”” * Kulminacija pokušaja “nacionaliziranja” Bošnjaka u hrvatskom nacionalnom određen ju dešava se za vrijem e tzv. Nezavisne države Hrvatske. Koristeči težak položaj Bošnjaka između dva svjetska rata, te srpske pokolje i progone nad njima, ideolozi hrvatskog velikodržavlja političkim projektom NDH, pok ušavaju konačno dovršiti program p o tp u n o g “hrvatiziranja” B ošn jaka i B osn e i H ercegovine. O snovu projekta NDH činila je ideologija ustaštva. Poznato je da ustaška ideologija nije nastala sa Paveličem i NDH, več svoje korijene, svoje prve izdanke, ima u politici Hrvatske stranke prava. Političko formiranje vođa ustaškog pokreta započeto je u okrilju Hrvatske stranke prava. Čelnici ovog pokreta još su poznati i pod imenom frankovci. Ime su dobili po osnivaču stranke Jo sip u Franku. Pavelič če postati najaktivniji predstavnik frankovaca. Svojom političkom koncepcijom kao cjelovitim političkim program om ustaški pokret, kao organizirani subjekat ideologije ustaštva, pokušao je preko NDH realizirati svoju osnovnu ideju - stvaranje velikohrvatske 768 769

770

771

232

M. H adžijahić, navedeno djelo, str. 201. i 202. “Prvi univerzitetski obrazovani M uslim ani (n ajpretežn ije bečki studenti) iskazivali su se H rvatim a: M ehmed-Ali b e g K ap etan ovič, H ajd ar ef. Fazlagič, A hm ed-beg D efterdarevič, Ibrahim -beg D efterdarevič, Šem si-beg Salihbegović, O sm an e f Miđič, Salvet-beg Bašagić, Asim-beg R esulbegović, Avdi-beg H rasnica, H alid-beg H rasnica, M ah m ud-beg H rasnica, H ašim -beg B adnjevič. Je d in o se u ovoj prvoj g en eraciji m uslim anskih intelektualaca Srbinom u n acion aln om p o gled u o sje ć a o Ćam il e f K aram eh m edovič.” (M. H adžijahič, n aveden o djelo, str. 202.) “Iako su se u n acionalnom p o g led u osnivači ’B e h a ra ’ o sjećali H rvatim a (Edhem M ulabdič, Safvet-beg Bašagić, O sm an Nuri H adžić), kao i njegov izdavač (Adem aga M ešić) i njegovi u red n ici (B ašagić, M ulabdič, D žem alu din Č au ševič, Šem si-b eg Salihbegović, i dr. H am id Šahinovič Ekrem ), te d o b ar dio saradnika njihova se nacio­ naln a deklarisan ost na stranicam a ’B e h ara’ nije gotovo ni o sjeć ala.” (M. H adžijahič, n aved en o djelo, str 203.) E. Redžič, navedeno djelo, str. 190,

"Nacionaliziranje ” Bošnjaka

države. Kako je ta država bila nezamisliva bez Bosne i Hercegovine, to su ideolozi ustašn^a zauzimali poseban odnos prema Bošnjacima i prema Bosni i Hercegovini. U dosadašnjoj literaturi o ustašama i NDH naglaša­ vana je antijugoslovenska orijentacija tog pokreta” ^ u koncepciji rješa­ vanja hi-vatskog državnog i nacionalnog pitanja. Ovdje želim o da ista­ knem o i naglašenu antibošnjačku i antibosansku orijentaciju id eo ­ logije u staško g pokreta, iskazanu prije svega njezinim odnosom prema Bošnjacima i državi Bosni i Hercegovini. Osnovna sadržina antibošnjačke političke akcije ustaškog pokreta sastojala se u nastojanju i pokušajima ustaša da dokažu navodno hrvatstvo Bošnjaka. Poistovječivanje bošnjaštva sa hrvatstvom” * bilo je u najneposrednijoj vezi koju su ustaše dodjeljivale državi Bosni i Hercegovini u svojoj koncepciji izgradnje velike Hrvatske, pod imenom NDH. Da bi što bezbolnije dokinuli državu Bosnu i Hercego­ vinu ideolozi hrvatskog velikodržavlja uspostavljanjem NDH vrše teritori­ jalnu reorganizaciju države i na taj način zaokružuju jedinstveni povijesni hrvatski nacionalni prostor, te brišu granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Da bi se dokinulo sječanje na državnost Bosne i Hercegovine, Pavelič naređuje da se ime ove zemlje što manje upotrebljava,” ®a i kad se upotrebljava da to bude u povijesnom i etnografskom značenju, a nikako u političko-pravnom. Bošnjačka nacionalna odrednica se potpuno potire “u duhu teorijskog uzora i ideologa Starčeviča (’ovo su hrvatske pasm ine, oni su najstarije i najčistije plemstvo, što ga Evropa im a’), 772

773

774

“Svoju velikohrvatsku k on cepciju ustaški je pokret tem eljio na veličini hrvatskog teritorija i značenju rijeke Drine kao 'granice dvaju svjetova, za p a d n o g i isto čn o g ’. Ističući tako gran icu b u d u će u stašk e države, u staški je p o k ret sv oju kon cep ciju rješavan ja hrvatskog pitanja grad io na isključivoj an tiju goslo ven sk oj orijen taciji.” (Fikreta Jelič-Butič, U staše i n ez a v isn a d r ž a v a H rv a tsk a 1941-1945, Liber, Zagreb, šk olska knjiga Zagreb, 1978, str. 23.) O pširnije o u stašam a i NDH vidi u: B o gd an Krizm an, P a v e lič i u staše, G lobus, Zagreb, 1978, Fikreta je lič - Butič, n aveden o djelo “To b o šn jaštv o nije ništa dru g o , n ego sačuvan o hrvatstvo, k oje je p o d okriljem islam a našlo svoju zaštitu i n eprekinutost toka ogradivši se čak i o d svoje islam ske brače sa istok a.” (“U staša”, 9. XI 1941). N avedeno prem a: F. Jelič-Butič, navedeno djelo, str. 197.) “U spostavom velikih žu p a Dubrava, Hum, Posavlje, Livac i Z apolje, G ora, te Krbava i Psat, trebalo je da jo š više ojačaju napori za p o tp u n o m elim inacijom u p otreb e im ena B o sn e i H ercegovine, na čem u je Pavelič do slovn o institirao. U spostavom im e n a B o sn e i H e rc e g o v in e k rila se za u sta še sta ln a o p a s n o s t n a g la ša v a n ja p o se b n o sti p o lo ž a ja tih zem alja u NDH tako se napr. O kružnici PredsjednišU 'a "Vlade NDH (16. 3. 1942. g o d .) ukazuje da se im e BiH treb a u p otreb ljavati što m a n je i to sam o u p ovijesnom i etnografskom značenju, a isticati im ena velikih župa. Istovrem eno Pavelič naglašava da "politički ima H rvatska sam o jed n o ime - H rv a tsk a ’ i z ato u b u d u ć e ’treb a u n u ta r h rvatsk e držav e g ra n ic e iz o k re n u ti p o k r a jin sk a im en a u političkom sm islu .’” (N. Durakovič, n av ed en o djelo, str. 129.)

233

Bošnjačka nacija

a stvarni cilj je da se upravo preko 'muslimanskog elementa’ prisvoji Bo­ sna i Hercegovina.”” * Stavovima koje iznosi Mile Budak u svojoj knjizi “Hrvatski narod u borbi za sam ostalnu i nezavisnu hn^atsku državu,” objavljenoj 1934. god., udareni su temelji ustaške politike prema Bošnjacima. Budak tvrdi “da su bosanski Muslimani rasno najčišći, najmanje natrunjeni Hrvati.”” ® Analizirajući ustašku propagandu o Bošnjacima u NDH, F. Jelić-Butić ističe slijedeče karakteristične momente: “a) Nastojalo se maksimalno iskorišćavati Starčevićevu tezu o muslimanima kao najčišćem dijelu hrvatskog naroda. I tim se putem težilo ukazati na ulogu Pavelića kao baštinika Ante Starčeviča. (...) b) U dokazivanju hrvatstva muslimana posebno se značenje p ridavalo vjerskoj komponenti. Glavna p arola j e glasila: Nacionalni sklad Hrvata ne smeta i ne smije smetat vjerska različitost’. Posebno se tumačila i uloga islama u konstitui­ ranju hrvatstva. (...) c) Muslimani su isticani kao jedan od glavnih konstituensa u stvaranju NDH. To se prvenstveno odnosilo na definiranje mjesta i uloge muslimana u Bosni i Hercegovini. (...) d) Ustaška propaganda se u skladu sa navedenim momentima, oštro suprotstavljala prisutnim m išljenjim a i tezam a o postojanju 'muslimanskog p ita n ja ’, čime su se podrazum i­ jev a li različiti stavovi, bez obzira na nosioce i interese, o posebnostim a muslimana. Negirajuči postojanje 'musliman­ skog p ita n ja ’ kao jed n og od 'unutrašnjih p ita n ja ’ u NDH, Pavelič j e u Saboru NDH, u veljači 1942. god. izjavljivao: 'Muslimanska krv naših muslimana j e hrvatska krv. Ona j e hrvatska vjera, je r su na našoj zemlji njeni pripadnici hrvatski sin ovi’. Iako je m eđu Bošnjacim a u NDH bilo onih koji su propagirali ideju o hrvatstvu Bošnjaka, prvenstveno među studentskim desničarskim krugovima u Zagrebu, sa sigurnošču se može tvrditi da ustaška ideologija nije imala široku društvenu osnovu među Bošnjacima. “Muslimanske rezolucije,” o kojim a sm o naprijed govorili, i m asovno uključivanje Bošnjaka u II svjetskom ratu u antifašističku borbu, nedvosm isleno pokazuju da ustaštvo kao ideologija, ne da nije bilo prihvačeno od Bošnjaka, več potvrđuje činjenicu da je ogrom na večina bošnjačkog stanovništva bila njegov protivnik, p repozn aju či u njem u ne sam o 775 776 777

234

N. D uraković, n aveden o djelo, str. 130. N avedeno prem a, F. Jelić-Butić, navedeno djelo, str. 197, F. Jelić-Butić, n aveden o djelo, str. 197 i 198.

“Nacionaliziranje” Bošnjaka

opasnost po vlastiti nacionalni identitet, već i kao opasnost za slobodno življenje svih naroda i nem ogućnost da se na toj ideologiji izgradi demoki'atsko društvo i država. U nešto modifikovanijem obliku nastavljač ideologije ustaštva, i na teorijskom i na političkom planu, bio je Franjo Tuđman. Raspravljajući o Bošnjacima i nazivajući ih “muslimanskim plemstvom,” Tuđman ističe kako su oni u etničkom smislu neosporno hrvatskog porijekla.” ®On, također, ističe da se i 1968. god. protivio nacionalnoj afirmaciji Bošnjaka u formi priznavanja muslimanske nacije. “Jedino sam se ja 1968. god. javno usprotivio odluci CK KPJ o Muslimanima kao samostalnom narodu. Od hrvatske se inteligencije očekivalo da to pozdravi, ali ja sam izjavio da to ona ne treba pozdravljati jer su interne prognoze govorile da bi se 80 do 85% do tad neopredijeljenih muslimana izjasnilo za Hrvate, a samo 15 do 20% njih za Srbe. Prema tome, jasno je da bi granice Hrvatske, kakve su bile ojačale da nije donesena ta, za Hrvatsku strateški nepovoljna, o dlu k a!”” ® Rukovodeći se svojim načelima negiranja postojanja bošnjačke nacije, odnosno pokušajima njenog hrvatiziranja, Tuđman kao političar osporava i negira postojanje države Bosne i Hercegovine. U najnovijem ratu protiv Bosne i Hercegovine 1992-1995. god. koga je vodio s Miloševičem, Tuđman je, uvidjevši da ne može Bosnu i Hercegovinu kao cje­ linu pripojiti Hrvatskoj, s Miloševičem dogovarao njezinju podjelu. O ovim tajnim pregovorima štampa je ozbiljno pisala.’®" Neol Malcolm, pro­ fesor povijesti, govoreći o hrvatskoj politici prema Bosni za vrijeme Tuđmanove vladavine kaže: “Moram reči da je najveća pogreška hrvatske politike prema Bosni nastala na početku rata kada je Tuđman sve m ogu­ ćnosti ostavio otvorenim, uključujuči i podjelu Bosne.’” ®* Uprkos svim osporavanjima, negiranjima i raznovrsnim pokušajima hrvatizacije Bošnjaka od početka do danas, hrvatsku nacionalnu ideju i 778

779 780 781

“Pri objektivnom razm atranju b ro jn o g sastava pučanstva BiH ne m ože se n ip ošto zan em ariti čin jen ica d a je m u slim an sk o p u čan stv o u sv ojoj go le m o j večini, p o svom etničkom sastavu i govoru, n ep rijep orn o hrvatskog podrijetla, te d a se, unatoč p ovijesn o stvorenim vjersko-kulturnim p oseb n ostim a, uvijek, kad kod je za to im alo priliku, izjasnilo u golem oj večini kao sastavni dio hrv'atske nacije. Polazeći o d tih činjenica, u B osn i i H ercegovini dobiva se hrvatska većina u pučanstvu, a njihova ge o grafsk o-gosp o d arsk a povezan ost s ostalim hrv'atskim dijelovim a je takve naravi d a ni H rvatska u sad ašn jim granicam a, ni izdvojena BiH nem aju uvjeta za p oseb an , n o rm a la n ra z v ita k .” (F. T u đ m an , N a c io n a ln o jn l a n je u s a v r e m e n o j E v ro p i, N akladni zavod Matice H rvatske, Zagreb, 1990, str. 120.) B o sn a i H ercegovin e i B o šn ja c i u p o litic i i p r a k s i Dr. F ra n je T u đm ana, Viječe kon gresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 1998, str. 54. Š ta m p a o n ag o d b i Tuđm an - M ilo še v ić u: B o sn a i H ercegovin a i B o šn ja c i u p o litic i i jo rak si Dr. F ra n je Tuđm ana, 31-39S lo b o d n a D a lm a c ija , 24. jan u ara 1995.

235

Bošnjačka nacija

projekat velikohrvatske države prihvatio je samo manji dio bošnjačke inteligencije. I kod njih je hrvatst\D kao nacionalna odrednica prvenstveno bilo politički, a ne nacionalno motivirano. Hrvatska nacionalna ideja ni­ kada nije zahvatila široke slojeve bošnjačkog društva. Ista je situacija bila i sa pokušajima srpske nacionalne velikodržavne ideje da “srbizira” Bo­ šnjake. Bez obzira na svu upornost i političke pritiske, pokušaji “srbi­ zacije” i “hrvatizacije” Bošnjaka nisu zahvatili široke slojeve bošnjačkog naroda. Činjenice, naravno, govore da je bilo “srbiziranih” i “hrvatiziranih” Bošnjaka, naročito u manjem broju bošnjačke inteligencije. O motivima takvog opredjeljivanja vrlo relevantno mišljenje iznosi N. Durakovič, koje čemo iznijeti sa znatnim skraćivanjem.’®’ Pokušaji “srbizacije” i “hrvatizacije” Bošnjaka u osnovi su imali za cilj da onemoguće nacionalnu afirmaciju bošnjaštva, kako bi onem oguća­ vanjem bošnjačke identifikacije otvorili prostor za prisajedinjenje Bosne i Hercegovine velikosrpskom, odnosno velikohrvatskom državnom pro­ jektu. Bošnjaštvo nije bilo dovoljno razvijeno kao nacionalni pokret da spriječi ove tendencije, ali je, s druge strane, ukupni osjećaj bošnjačke nacionalne zasebnosti, u društveno-povijesnoj, kulturnoj, političkoj i du­ hovnoj stvarnosti bio dovoljno snažan da om ogući vlastiti opstanak i samorealizaciju.

782

236

“Prvo, M u slim an i u to v rije m e jo š u v ijek n isu d o k raja o b lik o v a li so p stv e n u nacionalnu svijest u m o d ern o m sm islu te riječi. Oni su bili svjesni svoje tradicije, privržene svojoj vjeri, lju b o m o rn o čuvaju svoje ob ičaje i kulturu, im aju izražen o sjećaj prem a svojoj dom ovin i B osn i i H ercegovini itd., ali tu n ed o staje neka nota, prije svega na em ocion aln o-psih ološk om plan u. Tu se m iješa religijsko i nacionalno. ( ..,) D rugo (...) d u go je izgrađivan i naročito kroz školovanje p o d stican čitav sistem vrijedn osti koji M uslim ane diskreditira kao ’o rijen talce’, 'reakcionarn e feu d alce ,’ d a h ije i izrabljivače, m rzitelje h rišćan stva, van d ale k oji su p alili i ru šili crkve, v a d ili ru b in e s o č iju sv e ta č k ih fre sa k a . ( ...) T reć e, ra z lo z i s ig u r n o le ž e i u n epoznavan ju sU'arnih historijskih činjenica. Većina nije nikad m ogla ni saznati da M u slim an i nisu m o rali p o sta ti sa m o o d S rb a i H rvata k o ji su to b o ž e na silu islam izirani, već da su oni slavenski n arod koji je prim io drugu vjeru kao što su je svojevrem no prim ili i drugi. ( ...) Četvrto, nisu zanem arljivi ni karijeristički razlozi ( ...) dokazan o srbofilstvo bila je jedan o d tem eljnih pretpostavki d a bi se u opšte d o b ila neka značajna funkcija (...) Peto, sam a činjenica d a M uslim ani u periodu o d 1918. pa sve do 1971. god in e (uz neka kom p rom isn a rješen ja u p eriod u 19611971.) nisu bili z\'anično 'priznata’ nacija. (...) Šesto, sam o političko vodstvo Muslimana u p ojed in im razdobljim a nije bilo na nivou h istorijskog zadatka i očekivanja većine M uslim ana. (...) I na kraju, treba istaći d a je i o d n o s KPJ p rem a n acionalnom pitanju, a p o se b n o p rem a M u slim an im a itekako u tje c a o na tok ove njih ove n acio n aln e em an cip acije.” (N. D uraković, naveden o djelo, 116-118.)

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

IVA. R efle k sije m o d e rn iz m a i p a n isla m iz m a n a b o šn ja č k u n aciju

Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine nije značila samo promjenu državno-pravnog osnova, već je to istovremeno bio početak dugotrajnog procesa približavanja Bošnjaka zapadnoevro­ pskim oblicima kulture, kao i idejama modernizma, koji je, kao pokret, nastajao u islamskim državama, također pod uticajem ideja demokratizma i liberalizma zapadnoevropske civilizacije. Istina, Bošnjaci su se sa reformnim idejama, koje je pokušala provesti Osmanska država susreli znatno ranije. Naročito je to bilo izraženo tokom pokušaja reorganizacije i m ode­ rnizacije vojske,’®* te u vrijeme vladavine Bosnom Osman Topal-paše.’®"* Kako je u to vrijeme, kod Bošnjaka bio probuđen, kao i kod drugih naroda neturskog porijekla, pokret za autonomiju, odnosno, pokret nacionalnog sam oodređenja, ideje modernističkog reformizma su upravo činile jedan od uzroka tog pokreta, i ukupnih društvenih kretanja. Čak su neki potezi autonom nog pokreta bili tumačeni upravo kao borba protiv reformističkih pokušaja Porte. M odernistički pokreti’®* u islam skim zem ljam a u prvim g o d in a m a sv o g d je lo v a n ja u s u š t in i su te ž ili t r a n s f o r m a c iji tradicionalnih islam skih društava uvođenjem evropske tehnologije, t r a ž e n je m a d e k v a tn ijih in s tit u c io n a ln ih o b lik a n a p o d r u č ju organizacije političkog života, države, kulture, a d a se istovrem eno na p o d ru č ju duh ovn osti, zadrže o sn ov n a islam sk a n ačela i p rin cipi. 783

784

785

Sa p očetk om intenzivnijeg slabljen ja O sm anske države krajem 18. stolječa, Porta se n ašla u situ aciji d a za sv oju o d b ra n u m ora, k ao n e o p h o d n u m jeru , izvršiti m odernizaciju vojske. Zatražena je o d evropskih prijatelja tehnička i organizacijska p o m o č . M odern izacija vo jsk e nije se m o gla p ro v esti izo lo v an o o d p ro m je n a u cjelok u p n o j društvenoj i državnoj strukturi. Tako o p če stanje uslovilo je O sm ansku d ržav u d a p ristu p i rad ik aln ijim re fo rm a m a c je lo k u p n o g d ru štv a . R e fo rm a se najintenzivnije ogled ala u agraru i vojsci. Taj reform ski pok ret p ozn at je p o d im en om tan z im a t, a ozakon jen je 3. XI 1839. god ine, p roglašavan jem H atišerifa o d G ulhane. (G tilhne Hatti H iim nvunu) Intenziviranje ovih reform i nastavljeno je krajem 60-ih go d in a 19. stolječa, kad centralna vlast 12. IX 1859. god in e izdaje Safersku n aredbu, kao p o seb n u naredbu o regulisanju agrarnih o d n o sa u B o sn i i H ercegovini. “ O b je d in ja v a n je tih ta n z im a tsk ih m je ra ili re fo rm i u B o sn i je u p ra v n o m i a d m in is tr a tiv n o m p o g le d u iz v rše n o iz d a v a n je m i o b ja v ljiv a n je m U r e d b e o organizaciji B o san sk o g vilajeta 1. VI 1865. godine. N jena stvarna p rim jen a u praksi kao U stavnog zakona Vilajeta B o san sk o g p očela je tokom 1867. god ine. U tom je p o g le d u p o se b n o bio aktivan O sm an Š erif Topal-paša, p o slje d n ji veliki b o san sk i n am jesnik, koji je za svoje uprave tokom 60-ih go d in a p ro šlo g sto lječa priličn o o d lu č n o n astojao izvesti B o sn u na put građ an sk o g razvitka, kako u privrednom tako i u adm inistrativno-političkom p o g le d u .” (M. Im am ovič, H isto rija B o šn ja k a , 340, i 341.) M io d r a g R a n k o v ič , M o d e r n i z a c i ja , S o c io l o š k i le k s ik o n , B e o g r a d , 1 9 8 2 , str. 371 i 372.

237

Bošnjačka nacija

Rješenje, za ovako zahtijevanu dvojnost, predstavnici Osmanske države pronalaze u uspostavi dvojnosti ustanova (modernih i tradicionalnih).’ ®® Krajem 19- i početkom 20. stolječa u islamskim državama javljaju se novi društveni slojevi, obrazovani na evropskim školama sa usvojenim evropskim društvenim i kulturnim vrijednostima. Ti novi intelektualni slojevi’ ®’ preuzimaju značajne poslove u vojsci, državnoj upravi, trgovini i obrazovan ju i tim e u tradicionalnim islam skim društvim a uvode elemente evropske modernosti. Prihvatanjem poslovanja po zapadnim uzusima, organizacijom vojske i njezine tehnološke oprem ljenosti po standardima i mjerilima Zapada, te uvođenjem svjetovnih pravnih propisa u zakone o trgovini i bankama, za posljedicu su imali veču ili manju sekularizaciju ukupnog društvenog života. U svim islamskim državama i društvima javljaju se značajna intelektualna imena koja svojim radom i djelovanjem značajnije utiču na modernizaciju tradicionalnih islamskih d ru štav a.’ ®® Z ajedn ička id eja svih m odern ističkih m islilaca bila je 786

787

788

238

“Za d o n o še n je p ro p isa koji će biti u funkciji m odernizacije obrazovano je p o se b n o tije io p o d im en o m V rhovni sav jet za p ravn e p ro p ise (M eciis-i Vaiay-i Aiikam-i A diiy e). Z b o g p re o p te re ć e n o sti o v o g tijeia 1854. je o b ra z o v a n novi o rg a n za p ro v o đ en je državno-pravne reform e nazvan Visoki savjet za reform u (Meclis-i Aliyi Tanzim at). Ovaj savjet im ao je dva o d sjek a: Državni savjet (Sura-yi D eviet) sa zak on odavn im i upravno-sudskim funkcijam a i Savjet za pravne p ro p ise (Divan-i Ahkam -i A diiye) sa n ad le ž n o šć u za p rip re m a n je p ro je k a ta sv jetov n ih p ravnih p ro p isa i funkciju najviše instance svjetovnih su d o v a.” (F. Karčić, D ru štven o p r a v n i aspekt islam skog reformizma, Islamski teološki fakultet, Sarajevo, 1990, str. 50.) “Stara in telektu aln a elita, m u slim an sk a u lem a, isp o četk a je bila sk lon a d a nove id eje n ap ro sto od b aci kao bezbožn e. Ali uz nju je izrasla nova intelektualna elita k o ja je d o b ila ob razov an je ev rop sk og tipa, isprva je to b ilo tek n ekoliko sinova p rip a d n ik a viših klasa, ali p o stu p n o i zn atan b roj m ladih lju di n ižeg porijek la. N eki su o d njih n ap rosto odbacili islam sku svijest i usvojili n apredn ije evropsk e id eje sv oga do b a. Večina ih je, m eđutim p ok ušav ala u nekolik o kom binirati nove ideje i stara vjerovanja, da bi m odernizirala islam sko društvo i doktrin u.” (SetonW atson H., n aveden o djelo, str. 239 ) U tem eljivač m odernizm a u Indiji bio je Sajid A lim ed Kan (1817-1898). U Aligarhu o sn ov ao je 1875. godine Angloorijentalni koledž p o uzoru na koledže u C am bridgeu. Predstavnike m odern ističk og pokreta u Turskoj činile su gru p e vjerskih i svjetovnih m odern ista. “Stru ja koja se u Turskoj u prvim decen ijam a XX vijeka m ože označiti k ao vjerski m odern izam bila je k on cen trisan a ok o lista ’Sirati M u stekim ’ (Sirati M ustekim —Pravi put), koji je p ok ren ut u Istanbulu 1908. god in e Ovaj list je 1912. p rom ijen io ime u 'Sebil-i rešad' (Sebil-iir - resad - Ispravni put), p o d kojim izlazi sve d o n aših d a n a (...) M eđu n ajzn ačajn ijim p red stavn icim a svjetovnih m o d ern ista bio je Abdulah D ževdet (Abdullah Cevdet, 1869-1932.), poznat kao jedan o d osnivača D ruštva za jedinstvo i p rogres. G odine 1904. u Ženevi p o k ren u o je list ’Idžtih ad’ p u tem k oga je širio ideje o drušrv'enom i kulturnom p reobražaju tu rsk og i u o p č e m u slim an sk og drušU'a. (...) Teorijski n ajizgrađen iji p rojekat društven e, pravne i k u ltu rn e refo rm e p ru žio je u krugu svjetovnih m o d ern ista turski so c io lo g Zija G e k a lp (Ziya G d k alp , 1 8 7 5 -1 9 2 4 ). Svoje stavo ve o islam u i islam sk o m pravu o b lik o v a o je p o d znatn im u ticajem e v ro p sk e d ru štv e n e m isli, p o se b n o Em ila D irkem a (Em il D urkheim , 1858-1917).” (F. Karčič, n aveden o djelo, 118-120.)

"Nacionaliziranje" Bošnjaka

napredovan je islam skog društva u duhu zapad n oevropsk og načina organizacije privrede, vojske, države i obrazovanja, uz istovrem eno zadržavanje izvornosti islama. Uslov da bi se to postiglo jeste odvojenost državne i religijske organizacije društva. Svakako, najznačajnije mjesto u islam skom svijetu u tom pravcu ima Mladoturska revolucija, na čijem čelu je stajao od 1919. godine Mustafa Kemal-paša (1881-1938).” ® Refleksije modernizma i panislamizma nisu zaobišle ni Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina kao najzapadnija provincija Osman­ skog carstva bila je u neposrednom kontaktu sa idejama modernizma kako iz Zapadne Evrope, isto tako i iz islamskih zemalja i same Osmanske države kojoj je pripadala. Sa austrougarskom okupacijom u političkom, privrednom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine javljaju se, ne samo pretpostavke, več i potrebe za modernizacijom i reformom tradicionalne bosanskohercegovačke sredine. Kada je u pitanju proces širenja ideja islamskog modernizma u Bosni i Hercegovini, R Karčič, ovaj proces dijeli na tri perioda. Prvi period je do kraja Prvog svjetskog rata, drugi traje od 1918. do 1946. god, a treči od 1946. do danas.’®" Nosioci ideje reforme bosan­ skog društva, a prije svega reformiranje odnosa islama i privrede, obrazo­ vanja i kulture, u modernističkom smislu bili su najprije bošnjački intelektu­ alci koji su svoje obrazovanje stekli u Zapadnoj Evropi i Istanbulu. Koliko su oni tada bili pod uticajem nastojanja modernista u Turskoj i drugim islamskim zemljama, a koliko pod direktnim uticajem ideja modernizma iz Z apadne Evrope teško je reči. G rupa bošn jačkih in telektualaca pokretača “Behara”’ ®* početkom XX stolječa če putem publicističkog i književnog stvaralaštva u bosanskohercegovačko društvo unositi ideje modernističkog usmjerenja i na taj način Bošnjake približavati evropskoj kulturi, v rijed n o stim a i načinu o rgan iziran ja države i društva, uz istovremeno očuvanje islamske vjere kao bošnjačke duhovne sadržine.’®’ 789

790 791

792

Kem alizam kao reform istički p ok ret nije značajnije djelovao na zbivanja u B osn i i H ercegvoini, što je jed an o d razloga d a se u našoj literaturi skoro i ne sp om in je, osim u sk lop u izvanredn og rad a F. K arčiča D ru štv e n o p r a v n i a sp e k t isla m sk o g reform izm a, 117-126. F. Karčič, naveden o djelo, 197. i 198. “B eh ar” list za pouku i zabavu izlazio je o d 01. V 1900. do 01. I I 1911. god ine. Osnivač lista je A dem aga M ešič, a urednici su mu bili Safvet-beg Bašagič, Edhem M ulabdič, M ehm ed D žem alu din Č au ševič, Šem si-b eg Salih b egov ič, Ljudevit D vornikovič i H am id Šahinovič Ekrem. “O no p o čem u se ’B eh ar’ specifičn o obilježava to je 'islam ski d u h ’, ili b olje, suštinski rečen o, dom ači duh, koji u klju ču je m entalitet b osansko-hercegovačkog m uslim an ­ sk o g stan ovn ištva, m u slim an sk e p o ro d ic e , sa svim ozn ak am a slavensko-orijen ta ln o g du h o v n o g n aslijeđa, o b ičaja, tradicije, koji se z a n u ra p rem a n egativnim p ro d u k tim a z a p a d n e civ ilizacije, n esp o jiv im sa d o m a čo m etik o m , ali, p rem a in ten cijam a ’B e h a ra ’ ne isk lju č u je razu m n u a d a p ta c iju u n ovom m o d e rn o m , evrop sk om d o b u i savrem en p ristu p n aslijeđenim duhovnim vrijedn ostim a.” (M. Rizt'ič, B e h a r - k njiževno isto rijsk a m o n o g ra fija , Svjetlost, Sarajevo, 1971, str. 31.)

239

Bošnjačka nacija

Pored pokretača ovog časopisa S. Bašagiča, O. N. Hadžiča, E. Mulabdiča,’ ®* “Behar” če okupiti široki krug bošnjačke svjetovne i vjerske inteligencije (Musa Ćazim Ćatič, Šemsudin Salihbegovič, Omer Bostandžič, Berberovic Hasnija, Đikič Osman, Deronja Hasan, Kapetanovič Rrza-beg, Kemura Sej fudin šeih, Kurtagič Fadil, Bjelevac A. Hifzi, Dautovič Ibrahim, Ivan Mili čevič, Muftič Muhamed Hifei, Mulič Hamdija, Džemaludin Čauševič)...’® Bošnjački intelektualci modernističkog usmjerenja, okupljeni oko “Be hara”, pokušavaju da u tradicionalnu bosansku sredinu unesu “duh okolnosti vremena”. To konkretno znači da je promijenjene društveno -političke uslove, izazvane austrougarskom okupacijom, neophodno naj prije realistično sagledati, zatim ih reformirati u duhu savremenog pris tupa religiji, običajima, tradiciji i kulturi uopče. Kako su bile izgubljene mogučnosti da se na političkom planu postignu značajniji društveni uti caji, bošnjački modernisti su na reformu bošnjačkog društvenog iden titeta djelovali putem prosvjetno-vjerske aktivnosti. Posebno ih je zani malo pitanje zašto muslimanski narodi nazaduju. “Modernisti okupljen oko “Behara” prihvatili su društvene i političke prilike u Bosni i Herce govini nastale nakon austrougarske okupacije. Zalagali su se za kulturu preobražaj Muslimana uz korištenje reformističko-prosvjetiteljskih meto da. Takvim stavovima oni su se udaljili od tradicionalne uleme, tako da se od 1890-ih u Bosni i Hercegovini javlja razlika između 'inteligencije’ (svjetovnih intelektualaca) i ’ilmije’ (islamskih učenjaka). Glavno područje interesa m odernista oko “Behara” bilo je reform isanje muslimanskih obrazovnih ustanova i običaja.”’®* Ako brošura Osmana Nuri Hadžiča “Islam i kultura”, objavljena 1894. god. u Zagrebu predstavlja jedno od prvih pisanih djela bošnjačkih intelektualaca u duhu islamskog modernizma, isto tako, kasnije djelovanje D žem aludina Čauševiča (1870-1938) predstavlja značajan doprin os umjerenom vjerskom modernizmu. Osnovni Čauševičev doprinos jačanju bošnjačke samosvijesti jeste prilagođavanje arebice glasovnoj strukturi bosanskog jezika i pisanje vjerskih knjiga arebicom na maternjem jeziku. Kao glavni urednik “Behara” 1906. i 1907. god. usmjerava ga u pravcu bavljenja neposrednim društvenim pitanjima, koja se tiču svakodnevnog života građana. “Godine 1908. M. Dž. Čauševič pokreče list ’Tarik’ koji je izlazio svakog lunarnog m jeseca od 1. 6.1908. do 1. 4. 1910. U ovoj 793

794 795

240

E d h e m M u lab d ić (1 8 6 8 -1 9 5 4 ) je d a n je o d n a jz n a č a jn ijih su d io n ik a m n o g ih kulturnih i političkih zbivanja u prvoj polovin i XX sto lječa. Piše u “B o šn ja k u ”, ured n ik je Kalendara “B ajraktar” (1894) i “M earifa” 1898/99, jedan je o d pokretača ča so p isa “B eh ar”, jed an o d osnivača Islam ske dion ičke štam parije 1905, pokretač je i urednik “N ovog B eh ara” 1927. O b ib lio g ra fiji k njiževnih p rilo g a u “B e h a r u ” vidi: M .Rizvič, n av e d e n o d je lo , 453-616. F. Karčič, navedeno djelo, str. 200.

"Nacionaliziranje” Bošnjaka

publikaciji, koja je označena kao ’list za pouku i zabavu’, poklanjana je pažnja reformi muslimanskog školstva u Bosni i Hercegovini, a redovno su objavljivani napisi o reformističkim nastojanjima u muslimanskom svi­ jetu. Glavni izvori informacija za ove posljednje vijesti su bili istanbulski listovi ’Sirat-i mustekim’ i ’Bejanu-l-hak’. Često je naveden kairski ’Menar’. Prevođeni su reformistički pisci Musa Kazim (br. 6/1909, str. 81-84; br. 7/1909, str. 97-100), i Smail-beg Gasprinski (br. 5/1909, str. 68-70), Manstirli Ismail Haki (br. 2/1909, str. 17-21) i dr.”” ® Rezultat značajnijeg uticaja modernističkog reformizma u Bosni i Hercegovini ogleda se u otvaranju prosvjetno-kulturnih i humanitarnih društava,” ’ knjižara, štamparija, modernih novčanih zavoda i drugih kul­ turnih ustanova. Kada se u promijenjenim socijalnim i ekonomskim uslo­ vima početkom XX stolječa ukazala potreba za koncentracijom kapitala i novčanih sredstava, bošnjački predstavnici u namjeri da osnuju banku koja če poslovati sa kamatom, zatražili su fetvu od Mešihata u Carigradu. Ova fetva je izdata na osnovu tradicionalnog tumačenja o “svijetu islama” i “svijetu rata.” Fetva je izazvala različite reakcije.’ ®*Jačanje modernističkih shvatanja u organiziranju pojedinih segmenata bosanskohercegovačkog društva doprinijelo je osnivanju prvog modernog bošnjačkog novčanog zavoda.” ® Pored “Behara” koji posljednjih godina svoga izlaženja poprima hrvatsku nacionalnu ideologiju, i “Gajreta,” lista istoimenog prosvjetnohum anitarnog društva, sa prosrpskom nacionalnom orijentacijom , u

796 797 798

799

F. Karčić, n aveden o djelo, str. 201. Je d n o od takvih društava b ilo je “G ajret” . O pširnije: I,K em ura, U loga “G a jr e ta ” u d ru štven om živ o tu M u slim a n a B iH (1903-1941), Sarajevo, 1986. “Za osn ivan je b an ak a i prihvaćanje p oslovan ja sa k am atom založili su se i neki m lađi predstavnici ulem e. Je d a n o d njih Ibrahim Fejič je u članku N ešto o šeriatu (p osvećen šeriatsk om građanskom pravu, ’M isbah’ , II, br. 3/15. XI 1913.-br.13/9- 1 1914.) zatražio liberalno tum ačenje šeriatskih prop isa. Ti p rop isi, istakao je nisu sam i sebi svrha več im je cilj uređivanje ljudskih o d n o sa i p otreb a. Kad se ljudske p o treb e p ro m ijen e p o treb n o je m ijenjati i p ro p ise šeriatsk o g građ an sk o g prava. ( ...) N ak o n o v o g č la n k a u s lije d io je o d g o v o r tr a d ic io n a ln o g a lim a Ali Riza K arabega, koji je kao nem jerodavn e od b acio zahtjeve m lade generacije za reform om šeriatskih p ro p isa .” (F, Karčič, navedeno djelo, str. 202.) “N ajstariji čisto m uslim anski novčani zavod je ’Prva m uslim anska kreditna zadru ga s.o.j. u T ešn ju ’, osn ov an a 1906. koja je u brzo prerasla u 'M uslim ansku trgovačku i p o ljod jelsk u banku d.d. u Tešn ju’ sa kapitalom o d 6 0 0 .0 0 0 kruna. (M. Im am ovič, P ra v n i p o lo ž a j i u n u tra šn jo p o litič k i ra z v ita k B iH 1 8 7 8 -1 9 1 4 . str. 144.)

241

Bošnjačka nacija

Mostaru 1912. god. počinje sa izlaženjem “Biser,”*"" list za širenje prosvjete među Muslimanima u Bosni i Hercegovini, sa pokušajem da se na naciona­ lno neutralnoj panislamističkoj ideji podstakne širenje ideje modernisti­ čkog reformizma među Bošnjacima. Ono što predstavlja posebnu karakteristiku “Bisera” jeste to da on, odmah, od prvog broja, ideje islamskog modernističkog reformizma veže sa panislamističkim idejama. “Panislamizam i Evropa,” rasprava Azmazade Refik-bega, u prijevodu s arapskog Ahmeda Rašidkadiča, objavljuje se u nastavcima. Isti je slučaj i sa člankom “Panislamizam i panturcizam” nepoznatog autora, u prijevodu s francuskog Saliha Bahamoviča. Među panislamističke napise spada i sadržaj knjige šejh Zade Halil Halid-bega “Borba polum jeseca i krsta,” koju je s turskog preveo M. Ć. Ćatič. Prijevod ove knjige 1913. god. objavila je Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija (Mehmed Bekir Kalajdžič) u Mostaru. Vijesti i aktuelnosti iz islam skog svijeta, koje je skoro redovno objavljivao “Biser,” imale su cilj, pored upoznavanja sa aktualnostima kao takvim, da istovremeno šire i podstiču solidarnost Bošnjaka Bosne i Hercegovine sa muslimanskim narodima širom svijeta. Svi ovi mnogobrojni naslovi o temi panislamizma i modernizma, imali su i različita shvatanja ovih pojmova. Tako u raspravi “Sta je naš cilj” od M. Hifzi Muftiča, autor slikovito i upečatljivo na jednostavan način ističe: “Taj naš cilj jest Islam, njegovo učvrščivanje i napredak za nas i za naše potomstvo. I taj naš ideal, naš cilj nije to Islam Hadži Loje (da se duhan otvoreno a ne u pakličima prodaje) niti je Islam Husein Kapetana (tvrdoglavost, natražnaštvo i sila). Naš je ideal Islam Hazreti Ehu Bekra, Hazreti Omera, misirskog muftije mehrum šejh Mehmed Abduhu, tj. islam razboritosti, pravde, rada i napretka.”*"* Halil Halid-beg p od panislam izm om podrazum ijeva “jedinstvo m uslim ana” kao sredstvo o ču v an ja sam o staln o sti islam skih n eovisnih zem alja o d evropskih

800

801

242

“B ise r” je izlazio u M ostaru 1912-1918. god in e sa prekidim a u toku Prvog svjetskog rata. Vlasnik i izdavač je Prva m u slim anska nakladna knjižara M uham ed -B ek ira Kalajdžiča, a u red n ik M usa Gazim Ćatič. Več u svom prvom broju (l.ju n a 1912.) p o v o d o m p o k re ta n ja lista, izn o si se n jeg o v a o rije n ta cija : “Pisati če se u čisto islam sk om duhu, te neće u pu štati u politička pitanja, jer stojim o na tom stanovištu, d a j e n ašem ttaro d u (istakao A. Đ.) preče prije du ševn o prosvjetljenje i usavršavanje n egoli prazna politika.” (Biser, I, b r.l, ju na 1912, str. 1) Vidimo da list, suprotstavljajući se srpskim i hrvatskim tendencijam a, nacionalno ne im enuje Bošnjake več ih o d ređ u je “kao naš n aro d .” “B ise r”, I, 15. ju na i l.ju la 1912, br. 2-3.

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

kolonijalnih sila.*"’ Zvanično, panislamističku ideju provodilo je Osmansko carstvo preko sjedinjene institucije sultana kao suverena jedne države i halife kao vjerskog poglavara svih muslimana. Osmanska država je instituciju halife koristila kao sredstvo uticaja na muslimane izr^an svojih granica. To pitanje direktno je vezano i za zbivanja u toku pokreta Bošnjaka za vjersku i vjerskomearifsku autonomiju, kada su zahtijevali da samo carigradski Mešihat može imenovati vjerskog starješinu u Bosni i Hercegovini, a ne austrougarski car. Taj zahtjev vodstva autonomnog pokreta uistinu je bio mnogo više zahtjev za iskazivanje bošnjačke etničke, kulturne i duhovne neovisnosti i zasebnosti u odnosu na druga dva nacionalna identiteta u BiH, te zahtjev za autonoman položaj Bosne i Hercegovine, nego što je bio izraz panislamističke ili panturkističke id eje i želje. Ako se u ovom zahtjevu i m ogu nači panislamističke ideje, one su više vjersko-prosvjetnog, a ne političkog karaktera. Poslije usvajanja statuta za autonomnu upravu vjerskih i vjersko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini 15. IV1909. god, gdje su precizirane veze Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i hilafeta, štampa je intenzivirala vijesti vezane za značaj halife.*"* Iz iznesenog se da zaključiti da su refleksije islam skog m odernizm a i panislam izm a kod Bošnjaka bile u funkciji jačanja njihove samosvijesti o vlastitoj zasebnosti i drugosti u odnosu na druga dva nacionalna identiteta u Bosni i Hercegovini. Oni su tu svoju zasebnost izražavali širenjem pismenosti na bosanskom jeziku, zagovaranjem reform e obrazovanja reform om tradicionalnih islamskih škola, zatim reformom propisa koji se odnose na privređivanje u uslovima industrijali­ zacije. Svi ovi zahtjevi i refleksije modernizma, s jedne strane, bili su izraz zahtjeva i prakse za nacionalnim samoidentificiranjem, a, s druge strane, reformistički uticaji islamskog modernizma približavali su Bošnjake evropskim standardima, mjerilima i vrijednostima, uz istovremeno zad­ ržavanje vlastitih duhovno-kulturnih sadržaja. 802

803

“O vdje se p o d izrazom 'jedin stvo m u slim an a’ m isli na 'p an islam izam ’, što su ga izum ili evropski političari sa svrhom , d a na islam skom istoku n ered e izazivaju i priprave put intervencijam a i osvajačim a Evrope. A kakav li sm isao sad ržaje ovaj evropejski izraz? Ako se s njim ozn aču je jed n om išljen o st prosvijećenih ljudi m u­ slim an sk og istoka u p o g led u oču van ja sam ostaln o sti p reostalih islam skih n eo s­ vojenih zem alja, o n d a bez dvojb e taj islam izam p ostoji i dap ače m o guče je d a če ta jedn om išljen ost rezultirati svestran o duhovno jedinstvo m eđu islam skim n arodim a i obaveznu akciju protiv besprav n im navalam a kršćanskih osvajača.” (H alil Halid, n aveden o djelo, str. 176.) “B ise r” u broju 10. u vijestim a iz islam skog svijeta d o n o si naslov: “Turski SultanHalifa cijelog Islam a.” (str. 217). N o, i u toku sam e “b o rb e” za vjersku auton om iju, o rg a n MNO “M u sav at” p o v o d o m p ro sla v e su lta n o v o g ro đ e n d a n a p re k o prve stranice d o n o si naslov “Padišahum čok ja ša .” (živio d u go padišah-sultan) Prijedlog o proslavi podržali su i srpski listovi, d o k “B o šn jak ” i hrvatski listovi to nisu uradili. Stavovi redakcija ovih listova izraz su stavova pojedinih političkih su b jekata i stavova oko državno-pravnog karaktera B o sn e i H ercegovine, a m nogo m anje panislam ističkih ideja.

243

Bošnjačka nacija

IV5. Agresija na BiH i međunarodno priznanje bošnjačke nacije Jedan od rezultata raspada socijalističke Jugoslavije jeste i Agresija njenog srbiziranog ostatka na Republiku Bosnu i Hercegovinu, međuna­ rodno priznatu državu. Razumijevanje Agresije na Bosnu i Hercegovinu moguče je samo iz razumijevanja uzroka raspada SFRJ. Obje Jugoslavije rezultat su realizacije ideologije srpskog velikodržavlja, uz pom oč sila pobjednica Prvog i Drugog svjetskog rata. Prva, Kraljevina Jugoslavija se raspala pred najezdom fašizma, za samo 12 dana, bez otpora, zbog toga što je južnoslavenski narodi nisu željeli i što unutar nje nisu uspjeli da ostvare potpunu nacionalnu i socijalnu ravnopravnost. Drugu, socijali­ stičku Jugoslaviju razbio je srpski velikodržavni projekat, čija je ideologija stara oko 200 godina, a imao je cilj velikodržavnu hegemoniju Srbije i Srba nad ostalim jugoslavenskim republikama i narodima.®"® Agresija na Bosnu i Hercegovinu ima svoju dublju historijsku, političku i duhovno-idejnu pozadinu i nije isključivo rezultat raspada SFRJ. Sam raspad Jugoslavije uzrokovan je i uslovljen ideologijama velikodrža­ vnih projekata iz Srbije i Hrvatske. Memorandum Srpske akademije nauka i umjetnosti, donesen 1986. god., predstavlja sintezu i reafirmaciju svih prethodnih srpskih velikodržavnih nacionalističkih ideologija i proje­ kata.®"* Govoreči o srpskoj nacionalnoj misli od 1918. godine Milenko Markovič ističe da ona “fiksira tri svoje bitne premise: unitarna Jugoslavija ili federacija sa velikom Srbijom u njoj, a ako ni jedno ni drugo, onda 804

805

244

“R aspad Ju go slav ije je dom aći proizvod vlastite kuće. Ni kraljevska, ni kom unistička J u g o s la v ija n isu m o g le raz v iti p o litič k u k u ltu r u , k o ja b i je k a ra k te riz ira la tolerancijom , u zim an jem u o b zir interesa ostalih i resp ek tovan jem njihove časti. U m jesto to ga su n ep rijatelji viđeni i traženi n ap o lju u svijetu i u n u tar zem lje. N eprijatelje treba un ištiti.” (Volfgang Libal: N aveden o prem a: “E tn ičko čišč en je” G en o cid z a “veliku S rb iju ”, D okum en tacija društva za u grožen e n arode; priredio Tilm an Ziilch, str. 25.) “Šta su zapravo hteli srpski akadem ici? U suštini, o n o isto što su oduvek hteli srpski n acio n alisti - takozvan u veliku Srb iju u razn im vidovim a. Tu p o srp sk i n arod p o gu bn u ideju n ajsp retn ije form uliše Velimir Jankovič, jo š pre ovog rata 'Srbija i n jen a Ju g o sla v ija ’, a vi sa d tum ačite kako vam d ra g o šta sve m ože d a znači ovo ’n je n a ’. M ože d a znači zaista svašta, sam o nikako ravn op ravn ost ju gosloven sk ih n aro d a . D akle, isk lju č u je b a š o n o z b o g če g a Ju g o sla v ija n e m o že b iti.” (Ivan Stam bolič, Put u bespuće. Radio B92, B eograd , 1995, str. 119.)

"Nacionaliziranje" Bošnjaka

velika Srbija kao nezavisna država izvan Jugoslavije. To su njene tradicio­ nalne konstante, kojih se, uz izneta prilagodavanja, držao četnički pokret u vreme Drugog svetskog rata (velika Srbija u velikoj Jugoslaviji) i koje su nakon poluvekovne vladavine socijalizma opet izbile u pnd plan u nacionalnom predlošku grupe akadem ika 1986. (tzv. M em orandum SANU).”®"® Isticanje uzroka raspada Jugoslavije, te geneze ideologije srpskog i hrvatskog velikodržavlja neophodni su uslovi u razumijevanju ciljeva Agresije na Bosnu i Hercegovinu, da bi se izbjegla ideološka zamka koju žele plasirati neki politički krugovi iz Bosne i Hercegovine, ali i m eđunarodne zajednice, kako bi Agresiju na BiH prikazali kao građanski rat. U BiH nije bio građanski rat,®"’ več naprotiv, tipičan primjer agresije JNA, i od te iste armije naoružanih paravojnih form acija SDS-a, kao produžene ruke velikosrpskog projekta kojim je rukovodio Slobodan Miloševič. “Rat u Bosni i Hercegovini nije bio običan rat, kao što ni Bosna i Hercegovina nije obična država. U Bosni se vodi genocidni rat, da bi se uništili Bošnjaci. Bosna ima hiljadugodišnje iskustvo suživota različitih vjera i naroda, na razmeđu istočne i zapadne kulture i civilizacije. U njoj su prožete obje, izražene bosanskom duhovnošču. Zato je u ovom ratu suprotstavljen taj bosanski duh, kao sintetički izraz različitih kultura i religija, barbarizmu jednog naroda i jedne vjere, koji sam sebe naziva nebeskim .”®"® Ideologija srpskog velikodržavlja jedna je od konkretnih realizacija evropske ideje nacija-države na balkanskim prostorima. Počeci realizacije te ideje su Prvi i Drugi srpski ustanak. Prvi sistematičan plan projekta “velike Srbije” kao državnog projekta, kao primarnog cilja srpske države, iskazan je u “Načertaniju” Ilije Garašanina 1844. godine. Istovre­ meno, “Načertanije” je dugoročna programska osnova za sve kasnije pro­ jekte srpskog velikonacionalističkog ekspanzionizma. Drugi značajan projekat direktno naslonjen i ukorijenjen u “Načer­ taniju” jeste Moljevičeva “Homogena Srbija,”®"®čiju realizaciju praktično provode četničke formacije pod kom andom Draže Mihajloviča. Ratne ciljeve velikodržavnog srpskog projekta krajem 1941. god. Mihajlovič

806

M. M arković, P o gled i n a u zrok e r a s p a d a Ju g o s la v ije , u: S tv a r a n je i r a z a r a n je Ju g o sla v ije , d ru go izdanje, B eograd , 1996, str. 21, 8 0 7 “ G ra đ a n sk i rat - o ru ž a n a b o rb a etn ičk ih g ru p a , d ru štv en ih slo je v a ili dru gih an tago n ističk ih sn a g a u n u tar je d n e države, o d kojih svaka im a sv oje političk e, ek on om sk e i d ru ge ciljeve. Rat u BiH 1992. g. se n astojao p roglasiti građanskim , iako se radi o tipičnoj agresiji drugih država na nezavisnu i m eđ u n aro d n o priznatu državu. M eđu n arodn o pravo ne regulira građanski rat, več sam o štiti žrtve oru žan o g su k o b a .” (A. Kasum ovič, C. H useinbašič, E n cik lo p ed ijsk i rječn ik o d b ra n e B o sn e i H ercegovine, Tuzla, 1996, str. 115.) 8 0 8 O. Ibrahim agič, n aveden o djelo, str. 8. i 98 0 9 O p širn ije vidi u: V ladim ir D edijer, A ntun M iletič, G e n o cid n a d m u slim a n im a , Svjetlost, Sarajevo, 1990.

245

Bošnjačka nacija

upućuje četničkim komandantima.®*" Ovi ciljevi najneposrednije govore 0 projektovanom genocidu nad nesrpskim narodima kao sredstvu reali­ zacije ideologije srpskog velikodržavlja. Rezultati Drugog svjetskog rata nisu omogućili realizaciju projekta “Homogene Srbije,” zahvaljujući prije svega, Narodnooslobodilačkoj borbi južnoslavenskih naroda i pobjedi antifašističke koalicije na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama nad fašizmom. Kasnija događanja če pokazati, iako su poražene u Drugom svjetskom ratu, fašističke snage na prostorima Bosne i Hercegovine i Ju ­ goslavije nisu bile potpuno uništene. One su nastavile svoje trajanje “pri­ tajeno” u nacional-komunističkoj ideologiji komunističke Jugoslavije. Poslije Titove smrti u Jugoslaviji se na političkom planu odvijaju dva procesa. Prvi je nastojanje demokratskih snaga unutar i izvan SKJ da reformišuči postojeći privredni i politički sistem i tako demokratiziraju jugoslavensku državu. Drugi je proces preuređenja jugoslavenske fede­ racije u unitarnu državu. Njega vode i žele realizirati velikosrpske snage, na čijem čelu stoji Srpska akademija nauka i umjetnosti. Politički, ovaj proces je personaliziran u ličnosti Slobodana Miloševiča. Projekat unita­ rne Jugoslavije koju bi kontrolirali Srbi, izradila je Srpska akademija nauka 1 umjetnosti i objavila u obliku “Memoranduma” 1986. god. Tada počinje završna borba velikosrpskog ekspanzionističkog pokreta protiv naciona­ lnih politika ostalih južnoslavenskih naroda za kulturnim i, uopče, politi­ čkim i civilizacijskim sam oodređenjem . Slovenija i Hrvatska su voljom svojih građana proglasile političku neovisnost 1991. god. Poslije progla­ šenja neovisnosti Slovenije i Hrvatske, Bosna i Hercegovina nije imala izbora. Bilo je jasno, Jugoslavija se raspada pod prijetnjom velikosrpskog nacionalizma. Ono što je posebno značajno istaknuti jeste društveno-politička činjenica da se Jugoslavija raspala, a Bosna i Hercegovina nije. Jugoslavija se m ogla raspasti, jer je bila složena država dobrovoljno ujedinjenih republika kao historijskih država, ali nikada nije bila društvo. Nasuprot njoj, Bosna i Hercegovina je bila i država i društvo. Zbog tih razloga, 810

246

“ 1) B o rba za slo b o d u cjelo k u p n o g n ašeg n aroda p o d skiptrom N jegovog Veličanstva Kralja Petra II. 2 ) Stvoriti veliku Ju go slaviju i u njoj veliku Srbiju etnički čistu u gran icam a Srbije- C rne G ore - B o sn e i H ercegovine - Slavonije - Ban ata i Bačke. 3) B o rba za uključivanje u naš državni život i svih jo š n eoslo b ođ en ih slovenačkih teritorija p o d Italijom i N em cim a (Trst - G orica - Istra i K oruška) kao i B u garske, severne Albanije sa Skadrom . 4 ) Č iščen je državne teritorije o d svih narodnih m anjina i nenacionalnih elem enata, 5) Stvoriti n ep o sred n e - zajedničke granice izm eđu Srbije i Crne G ore, kao i Srbije i S lo v e n a č k e č iš ć e n je m S a n d ž a k a o d M u slim a n sk o g ž iv lja i B o s n e o d M uslim anskog i H rvatskog življa.” (N aveden o prem a: S. Čekič, G en o cid n a d B o šn ja c im a u D ru gom sv jetsko m ratu, MAG, Sarajevo, 1996, str. 62.)

"Nacionaliziranje” Bošnjaka

Omer Ibrahimagić konstatuje “da je Jugoslavija nastala dobrovoljnim udruživanjem država i njihovih naroda (federalnih jedinica) koje su imale svoju historiju, kao zasebni državni ili politički entiteti. Bosna i Hercego­ vina nije nastala od svojih entiteta. Ona je iz sebe iznjedrila svoje tri etno-kulturne zajednice, koje nisu bile teritorijalno zasebno homogenizi­ rane, pa se prema tome Bosna nema na što ni raspasti.”®** Jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu bilo je čuti volju njenih građana. Da bi se jasno izrazila želja tih građana, bosanskohercegovačka Vlada donosi odluku o raspisivanju referenduma, koji je održan 1 .3 . 1992. god. Odziv glasača na referndum bio je 64,4%, za nezavisnost je glasalo 99,4% od ukupno izašlih građana na referendum . Večina bosanskohercegovačkih Srba bojkotirala je glasanje, ne svi, jer ih je tada u ukupnoj strukturi bosan­ skohercegovačkog stanovništva bilo 31,30%. Neophodno je istaknuti da je u Bosni i Hercegovini održan “nenacionalni, več građanski referendum o nezavisnosti Bosne H ercegovine”,®*’ utem eljen na načelima javnog m eđunarodnog prava. To međunarodno pravo iskazano je u Deklaraciji 0 Jugoslaviji, koju je donijela Evropska zajednica 16. 12. 1991- godine. Deklaracijom su pozvane sve jugoslovenske republike “da do 23. dece­ mbra 1991. g. izjave: žele li biti priznate kao nezavisne države.”®** Poštujući volju većine građana, izražene na referendumu, Republika Bosna i Herce­ govina proglasila je svoju nezavisnost 6. marta 1992. godine. Volju građana BiH poštovala je i E vropska zajed n ica koja je B osn u i H ercegovinu priznala 6. aprila iste godine. Djelujući u duhu Memoranduma Srpske akademije nauka i umje­ tnosti, jugoslavenski politički vrh več je bio izvršio opsežne pripreme za početak Agresije.®*® JNA u saradnji sa srpskim m ilicijskim snagam a, paravojnim formacijama SDS-a, pokreče široku akciju destrukcije Repub­ like Bosne i Hercegovine i uništenja njena dva nesrpska naroda Bošnjaka 1 Hrvata. Ne trpeći drugo i drugačije, u nastojanju da realizuje ideju “svi Srbi u jednoj državi,” velikosrpska ideologija, projektovana “Memoran­ dum om ,” vrši mobiliziranje srpskog građanstva za rat i genocid, propagira­ jući navodnu srpsku ugroženost na političkom, kulturnom, državotvo811 812 813 814

O. Ibrahim agić, Srpsko o sp o ra v a n je B o sn e i B o šn ja k a , str. 28. O. Ibrahim agić, n aveden o d jelo , str. 23. O. Ibrahim agič, Po/?ftcG' sistem . M agistrat, Sarajevo, 1999, str. 260. “Uz preth o dn o plan sk o otim anje oru žja o d Teritorijalne od b ran e Republike BiH, scenaristi i realizatori p rogram a Velike Srb ije’ o sv a rili su da R epublika BiH p otp u n o izgubi k om p on en tu svoje vo jn e organiziranosti, čim e je bitno u sk raćen a m o gućn ost narodu da se suprotstavlja daljoj fašističko-četničkoj velikosrpskoj najezdi u nasilnom osvajanju tuđih teritorija. To je značilo da scen aristi i realizatori program a 'velike S r b ije ’ završavaju sv o je p rip re m e za k o n ač n o ru še n je i u k id a n je b o sa n sk o h e ­ rcegovačke držav n osti.” (R M uslim ovič, R e zu ltati i p ro b le m i o d b ra n e R epublike B o sn e i H ercegovine, u: R a tn i kotzgres b o sa n sk o -m u slim a n sk ih in te le k tu a la c a, str. 33.)

247

Bošnjačka nacija

m om i duhovnom planu. Memorandumski projekat “ugroženosti” Srba u Jugoslaviji, ogleda se u navodnoj privrednoj diskriminaciji Srbije, nedržavotvornom, državno-pravnom odnosu Srbije prem a autonomnim pokrajinama Kosovu i Vojvodini, ugroženosti Srba na Kosovu, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Sve te iskonstruisane ideološke formule bile su sredstvo u mobiliziranju srpskih m asa za realizaciju projekta “velike Srbije,” odnosno, unitarističkog uređenja jugoslavenske države. Nasu­ prot ovakvoj iskonstruiranoj slici položaja srpskog naroda u jugoslave­ nskoj federaciji, stvarno stanje je sasvim dmgačije.®** Sve činjenice govore da uzroci rata u BiH nisu bili ugroženost srpskog naroda, niti sporovi oko ustavno-pravnih pitanja, uređenja međunacionalnih i međurepubličkih odnosa, več težnja velikosrpskih imperijalista da unište državu Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod, kao osnovnu smetnju i prepreku u rea­ lizaciji postavljenog cilja, starog blizu 200 godina - uspostavljanja hege­ monije Srba i Srbije na južnoslavenskim prostorima.®*® Poslije izvedenih p rip rem a, d etaljn o i u n ap rije d utvrđenih planova, agresija na Bošnjake, kao narod, i na državu Bosnu i Hercegovinu p o č e la je svom žestin om . Pračena je oklijevan jem m eđ u n aro d n e zajednice da je spriječi. Projekat ideologije srpskog velikodržavlja u realizaciji “velike Srbije,” prim ijenjen u agresiji, imao je zastrašujuće rezultate. “Prema procjenama Društva za ugrožene narode postojalo je najmanje 200 srpskih koncentracionih i zatočeničkih logora u kojima je stradalo preko 250.000 Bosanaca, gotovo isključivo civila, a postoje i druge 815

816

248

“Srbi su u okviru Ju go slavije faktički raspolagali brojnim privilegijam a: o d države subvencion isani p o go n i nalazili su se p retežn o u Srbiji ili u p od ru čjim a B o sn e i H ercegovine i Hrvatske koji su bili pretežn o nastanjeni Srbim a, veći d io zarađenih deviznih sredstava u H rvatskoj i Sloveniji išao je u B eograd ; u K om unističkoj partiji H rvatske Srbi su činili 40% pri 11,5 p o sto tn o m u djelu u stanovništvu; p rek o 60% p olicajaca u Hrvatskoj bili su Srbi i p rek o 40% rukovodećih p o lo žaja u privredi i upravi zap o sjed ali su Srbi. Procenat Srb a m eđu gastarbajterim a, su p ro tn o ovoga b io je zanemarljiv. U 1985. god . u dio Srba i C rn ogoraca u K om unističkoj partiji bio je ok o 80% i to pri 4 0-postotn om u djelu u cjelok up n o m stanovništvu Ju go slav ije (p rek o ove većine bila je m o gu ća kontrola privrede, društven o-poiitičkog života, kao i sp oljn e politike); u dio Srba u oficirskom koru savezne arm ije iznosio je više o d 70%; o d 1981. god . Srbija je koristila saveznu policiju, savezna sredstva, a takođe i saveznu arm iju, za p odršk u i realizaciju p olicijskog terora na K oso vu .” (Elisabet fon Erdman-Pandžič, Ideolozi i in sp irato ri r a t a - ta jn i sp is Srpske a k a d e m ije n a u k a i u m jetn osti, u: "Etn ičko čišć e n je " G e n o cid z a "veliku S r b iju ," D ok u m en tacija D ruštva za u grožen e n arode, p rired io Tilm an Ziilch, str. 3 1 ) “Razm atrajući način agresije, od uzim an je do ku m en ata i p o sljed ice koje je agresija m anifestirala, jasn o je da je ju gosloven sk a/srp sk a agresija p lan iran a u n aprijed , sa ciljem da se B ošn jaci u nište kao nacija i d a se oku piraju p o d ru čja gd je su oni živjeli. Ju go slav ija (Srbija i Crna G ora) prim jenjivala je i nastavljala da prim jen ju je d u go o d lagan e planove za stvaranje tzv. 'velike S rb ije’ ,” (Fransis E. Boji, B o sa n sk i n a r o d o p tu ž u je , G en o cid , in stitu t za istraživ an je z lo čin a p ro tiv čo v je č n o sti i m e đ u ­ n aro d n o g prava, Sarajevo, 2000, str. 49. i 50.)

"Nacionaliziranje" Bošnjaka

daleko veće procjene. U nekim od koncentracionih logora, kao što su Omarska, Keraterm ili Luka Brčko, vršena su sistematska ubijanja zatoče­ nika. (...) Otvaranjem masovnih grobnica moglo bi se doći do tačnijih p odatak a. Društvo za ugrožene narode, prem a nalazim a, pripisuje srpskim trupama da su prema unaprijed sastavljenim listama likvidirali prije svega pripadnike bosanske muslimanske elite. Žrtvom silovanja bilo je najmanje 20.000 bosanskih žena, pretežno muslimanki. Silovanja su vršena večinom u logorima i bila su organizovana. Na okupiranim podru­ čjima srpske vlasti i vojska razarali su namjerno sve tragove islamske vjere i kulture. Najmanje 1000 džamija dignuto je u vazduh i uništeno, jednako kao i drugi spomenici islamskog porijekla - hamami, konaci, medrese, gradske četvrti i biblioteke. Srpski režim pokušava razoriti jednu od najlje­ pših i najstarijih kultura istočne i srednje Evrope.”®*’ Zahvaljujući “čudu bosanskog otpora,” srpski agresor uviđa da sam ne može uništiti Bosnu i Bošnjake, te iz tih razloga stupa u savez sa hrvatskim velikodržavnim pokretom na čelu sa F. Tuđmanom, sa ciljem podjele Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske.®*® Za realizaciju i ovog projekta potrebno je bilo uništiti bošnjački narod. Kao rezultat dogovora podjele Bosne i Herce­ govine između dva velikodržavna projekta,®*® hrvatske elitne jedinice su aprila 1993. god. pokušale okupirati srednju Bosnu i područja regije Mostara. Ideolozi i stratezi hrvatskog velikodržavnog projekta koristili su iste metode u uništavanju Bošnjaka kao i srpski fašisti. Projekt “velike H rvatske” koji nije m ogao biti realiziran putem NDH, zbog poraza fašističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, pokušao je sada realizirati Tuđman, uz pom oč Miloševiča i nosilaca tog projekta u jednom dijelu 817 818

819

Tilm an Ziilch, naveden o djelo, str. 15. i 16. “Tek kad nije u sp jela cijelu Bosn u prisvojiti za seb e, Srbija je pristupila realizaciji ran ijeg d o go v o ra sa Hrvatskom o m e đ u so b n o j p od je li B o sn e i H ercegovine. Tada p očin je i otvoren a agresija Hrvatske i HVO-a na n ašu zem lju. Prvo sp orad ičn o , na p o jed in e gradove, a sa početkom 1993. go d in e na svim frontovim a s ciljem d a se B o san ci M uslim ani unište na teritorijam a koje je HVO vo jn o kontrolirao. Kad im ta m e đ u so b n a p o d je la BiH nije u sp jela, zahvaljujući veličanstvenom otp oru Armije BiH i n ao ru žan og naroda, Srbija i H rvatska izm islile su p o sto jan je konstitutivnih n arod a u BiH d a bi je p odijelile na tri etničke države, tzv. konstitutivne republike, s k rajn jom n am jerom i da se srpskehrvatske repu b lik e’ otcijepe iz BiH i p rip o je Srbiji, Crnoj Gori i H rvatskoj.” (O. Ibrahim agić, B o sn a i B o šn ja c i d r ž a v a i n a r o d k o ji su tre b a li n estati, Svjetlost, Sarajevo, 1995, str. 76.) “M oje je, pak, m išljenje, na osnovu m n ogobrojn ih činjenica, uključujuči i inform acije k o je sa m u n e o u ov u m o ju z a b e le š k u o ra z g o v o r im a M ilo šev ič-T u đ m an u K arađorđevu m arta 1991. d a se rat u H n'atskoj vo dio za ’nove granice' 'sm an jen e Ju g o sla v ije ’ ili, tačnije, za nove teritorije i gran ice 'velike S rb ije’, a rat u B osn i i H ercegovini za p od elu ove republike izm eđu Srbije i Hrvatske, za stvaranje 'velike S rb ije ’ i 'velike H rvatske’ i za nove granice izm eđu tako proširenih država Srbije i Hrv'atske.” (M. Minič, D ogo vori u K a ra đ o rđ e v u o p o d e li B o sn e i H ercegovine, Ra bic, Sarajevo, 1998.)

249

Bošnjačka nacija

političkog vodstva HDZ-a Bosne i Hercegovine.®’ " “Ovu republiku je, prem a dogovoru, trebalo podeliti između Srbije i Hrvatske. Več duže vreme nije tajna da su se predsednici Miloševič i Tuđman dogovorili oko p o d ele B osn e i H ercegovine u martu 1991- na sastanku u K arađo­ rđevu.”®’* Poučeni historijskim iskustvom i pamčenjem, suočeni ponovo sa pitanjem biološkog opstanka, Bošnjaci samoinicijativno i sam osvjesno organiziraju vlastitu odbranu, angažujuči sve svoje ljudske i materijalne p oten cijale. Naviknuti na d ru gog i drugačijeg, kao pravilo životne egzistencije, Bošnjaci su se sada našli u situaciji, izazvanoj ne svojom vo­ ljom, več voljom snaga izvan Bosne i Hercegovine, da se definitivno odrede prem a tom drugom, ali i prema sebi samima. Historijska nužda ih je natjerala da kroz neprestanu borbu za samoodržanje od početka nacionalnih pokreta Srba i Hrvata, konačno identificiraju sebe vlastitim identitetom . Borba za opstanak i očuvanje vlastitog identiteta traje od sam og kraja 17. stolječa do danas. Upečatljivi primjeri bošnjačke samosvijesti iskazani su upravo kroz odbranu zemlje Bosne, svoje imovine, časti i ži­ vota. Prvi primjer svakako je Boj pod Banjom Lukom 1737. god, kada su Bošnjaci vlastitim snagama porazili austrijsku vojsku i time očuvali sebe od progona i Bosnu od Austrije. Drugi primjer je borba za autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru Osmanske carevine 1831. god. Bošnjaci su tada porazili osmansku vojsku i potvrdili sebe kao zasebnost u odnosu na Osmansku državu i osmanski narod. Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. god. sljedeći je primjer i samosvjesni bošnjački odgovor u odbrani svoje zemlje, tradicije i kulture. Masovno uključivanje Bošnjaka u antifa­ šističku borbu u toku Drugog svjetskog rata, predstavlja, također, bošnja­ čko definiranje sebe kao zasebnosti, dokumentima ZAVNOBiH-a. Otpor Agresiji srpskih i hrvatskih velikodržavnih projekata 19921995. god. konačna je potvrda bošnjačkog samokonstituiranja i međuna820

821

250

“D uga je historija im perijalnih pretenzija Srhije i Hrvatske na B o sn u i H ercegovinu. V elik osrp sk i p ro je k a t ’svi S rb i u je d n o j d ržav i’ živi već 150 g o d in a . ( ...) Velikoh rvatsk i p ro je k a t o “velik oj H rv a tsk o j’ d o D rine i Z em u n a, n e što je m lađi, živi o k o 100 godina. R odon ačeln ik m u je Jo sip Franko, vo đa d e sn o g krila Hrvatske stra n k e p rav a k oji su se b e n azivali ’p ravim p ra v a šim a ’ p re k o Ante P avelića i n jego ve u stašk e NDH, d o Franje T u đm ana i njegovih p o slu šn ik a tip a B o b an a i drugih. Život podijeljen e B o sn e i H ercegovine izm eđu Hrvatske i Srbije 1939- god in e bio je prekinut ratom 1941. god in e, d a bi, nakon 52 god in e bila p on o vo p od ijeljen a do go v o ro m izm eđu M iloševiča i Tuđm ana u K arađorđevu 1991. god in e. O ba p uta p o d je la je izvršena m im o volje b o sa n sk o g n arod a, kako B o sa n a c a M u slim an a, tako i b o sa n sk ih H rvata i b o sa n sk ih Srba, koji B o sn u i H erceg o v in u sm atraju svojom d o m ov in om .” (0 . Ibrahim agič, navedeno djelo, str. 54.) V Pešič, R a t z a n a c io n a ln e d ržav e, sr p sk a s t r a n a r a t a - t r a u m a i k a t a r z a u isto rijsk o m p am će n ju , Republika, B eograd , 1996, str. 5.

"Nacionaliziranje ” Bošnjaka

rodnog afirmiranja kao nacionalnog i državotvornog identiteta. “Ako bi se u najkraćem htjela definirati historija Bosanskih M uslimana, onda bi se m o g lo reći d a je to je d n a p rak tičn o n ep re k id n a b o rb a za sam oo d ržan je na v lastitom e tlu u, prem a njim a n eprijateljskom e, o k ru ž e n ju , (istakao A. Đ.) u toku koje je uprkos svim ratovim a i stradanjima bosanskom uslim anski narodni genije stvorio djela visokih dometa, kako na polju materijalne tako i duhovne kulture.”®” Iznevjerena očekivanja da če subjekti m eđunarodne zajednice pom oći u očuvanju Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao države i naroda u njihovoj pravednoj borbi za slobodu i m eđunarodno priznanje, još jače su učvrstili njihovu svijest o zajedničkoj sudbini, bez obzira na svjetonazor, društveni položaj, političku opredijeljenost i duhovno-kulturnu identifikaciju. Našavši se u smrtnom zagrljaju velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma, Bošnjaci su tražili od međunarodne zajednice pravo na samoodbranu, pravo da se oružjem brane protiv agresije ljudi i oružja. Međunarodni centri moči to im pravo nisu dali.®’* Naprotiv, međunarodna zajednica, a prije svih politička vodstva Engleske, Francuske i Rusije, zagovaraju prihvatanje faktičkog stanja, podjelu Bosne i raseljavanje bošnjačkog stanovništva.®’® Uporedo sa jačanjem spoljnih pritisaka na podjelu Bosne i Hercegovine i uništenje Bošnjaka kao naroda, jačala je bošnjačka samosvijest i upor­ nost, da se opstane u vlastitoj državi i u okviru tradicionalno vrijednosnih normi. K ontinuirano h istorijsko iskustvo vojnih bo rbi sa različitim 822

823

824

M. Im am ović, O snovne h isto rijsk e n az n a k e b o san sk o -m u slim an sk o g n a c io n a ln o g id e n tite ta , u: K o n g re s b o s a n sk o - m u slim a n sk ih in t e le k t u a la c a , VKBI, 1992. str. 12. Em bargo na oru žje u svojilo je Vijeće sigurn osti, na zahtjev ju goslo ven sk og vodstva 1991. god ., kao n av odn o sred stvo za sprečavanje širenja rata. Ta od lu k a je u suštini z n ačila e m b a rg o n a ravn o p rav n u o d b ra n u B o šn ja k a o d a g re so ra k oji su im ali sasvim do voljn o oružja. To je značilo ostavljanje n ezaštićen og civilnog b ošn jačko g stanovništva o d d o b ro n aoružan e JNA i paravojnih srpskih form acija. “Politiku Z apad n e Evrope i Rusije p rem a Bosni, n ajbolje je izrazio britanski prem ijer D žon M ejdžor u p ism u svom e m inistru D aglasu H ogu, čiji je sadržaj n edovoljn o p ozn at široj javnosti u našoj zem lji. Prvo što p ad a u oči u tom p ism u je d a i M ejdžor državu B o sn u i H ercegovinu, koju je i sam prizn ao i čiji am b a sa d o r sjed i u Sarajevu, stavlja p o d nazivnike kao i n jegovi p olitički istom išljen ici, M iloševič, K aradžič, T uđm an i h e rcegb osan sk i Hrvati. M ejdžor je ljuti protivnik ukidan ja em b arga na oru žje za b o sa n sk u V ladu, kao što su M ilošević i Tuđm an. M ejdžor se zalaže za p o d jelu B o sn e i H ercegovine, kao i njegov zem ljak Oven, i njen nestan ak kao ’važeče d rž a v e .’ R aseljav an je M u slim an a iz sv oje države je cilj b ritan sk e p olitik e, ali i politike Srbije i H rvatske. (...) M ejdžor instruira svog m inistra d a se nastave mirovni p reg o v o ri, je r m u o n i slu ž e kao ’ p rev a ra ’ d a bi se 'o d g o d ila b ilo kakva takva akcija (misli na akciju 'm uslim an skih ' zem alja), sve d o k B o sn a i H ercegovina ne p re sta n e p o sto jati k ao važeća država, a n jen o m u slim an sk o stan ovn ištvo se ne raseli iz svoje zem lje.’ (...) Na kraju p ism a M ejdžor tvrdi d a iza ove politike stoji ’svaka d ru g a e v ro p sk a i sjev e rn o a m erič k a vlada i zato n ećem o interven isati u ovom p o d ru čju d a sp a sim o m u slim an sk o stanovništt'o, ili da ukin em o em b argo na o ru ž je .’” (O. Ibrahim agič, n aveden o djelo, str. 138 i 139 )

251

Bošnjačka nacija

neprijateljim a, u trajanju od preko 250 posljedn jih godina, nužno su kod Bošnjaka, pored osjećaja zajedničkog porijekla, osjećaja pripadanja zem lji i dom ovini Bosni, uslovili i snažan osjećaj solidarnosti. Svi ovi m e đ u p o v ez an i čin ioci u zro ko v ali su k ristalizaciju sam o sv ijesti o p rip ad n o sti bošnjačkoj naciji kao zasebn oj društvenoj grupi, jednom o d a u to n o m n ih i a u te n tič n ih b o sa n sk ih d ru štv e n o -p o v ije sn ih identiteta. Zajedničko sječanje na vlastite borbe za opstanak, od Bitke pod Banjom Lukom 1737. godine, preko bošnjačke borbe u autonomnim pokretima (postavljanje pitanja legitimiteta osmanske vlasti u BiH 1831. god., bošnjačkog otpora austrougarskoj okupaciji 1878. god.. Autonomni pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju 1899-1909- god.. Autonomni pokret 1939. god.), bošnjačkoj borbi protiv fašizma i fašisoidnih ideologija četništva i ustaštva u Drugom svjetskom ratu, u koaliciji sa antifašističkim snagam a drugih južnoslavenskih naroda, do odlučujuće borbe Bošnjaka protiv agresije i genocida 1992-1995. god., proizvelo je sazrelu samosvijest 0 vlastitom nacionalnom biču i imenu. Probuđena svijest o zajedničkoj sudbini uticala je da bošnjačka in te lig e n c ija , in ače tra d ic io n a ln o n e h o m o g e n a , ra sp e ta izm eđu “nacionaliziranja” i vlastitog identificiranja, suprotstavljena kroz razne idejne pokrete i socijalne strukture, zauzme aktivno učešće u definiranju 1 afirmiranju bošnjačke nacije. Ratni kongres bosanskom uslim anskih intelektualaca, održan 22 decem bra 1992. godine, označava jedan od značajnih događaja bošnjačkog sam osvjesnog identificiranja. Bosanski Muslimani, kako su do tada zvati i kako su sami sebe zvali, konačno vračaju sebi vlastito ime Bošnjaci, koje im je nepravedno osporavano raznovrsnim oblicim a kriptoiziranja njihove historije, kulture, tradicije, religije, politike, historiografije i umjetnosti. Dešavalo se da su Bošnjaci, usljed, po njih teškog, toka historijskih događanja, koja su ih nerijetko dovodila na granicu biološkog opstanka, svoje nacionalno ime “zaboravljali”, ali ga se nikada nisu odricali. Rezolucijom usvojenom na Kongresu jasno i nedvosmisleno bošnjački intelektualci ističu hiljadugodišnji državno-pra­ vni kontinuitet zem lje Bosne i Hercegovine.®’ * Kongres ukazuje na. Agresijom ugroženo, nacionalno biče Bošnjaka,®’ ®sudbinsku vezanost

825

826

252

“U svojoj h iljadu god išn joj povijesti B o sn a je p ro šla kroz više oblika državnosti i bila najprije B o sn a banovina, zatim B o sn a kraljeva, p a p o d osm an sk om upravom B o san sk i elajet, p o d au stro u garsk o m u pravo m co rp u s separatu m , a u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca p o se b n a pokrajina, o d n o sn o cjelina, u SFRJ jedn a od 6 repu blika, d a bi u 1992. god in i p o stala su veren a R epublika B o sn a i H ercegovina, m e đ u n aro d n o p rizn ata član ica organ izacije U jedin jen ih n acija,” (R a tn i k on gres bosan sk o -m iislim an sk ih in tele k tu a la c a, str. 183.) ‘‘S a m o sjed in jen i i složn i, B o sa n sk i m u slim an i (B o šn ja c i) m o gu sačuvati svoje agresijom u groženo, n acionalno b iče.” (Isto, str. 184.)

“Nacionaliziranje" Bošnjaka

Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine.®” Precizno se definira karakter rata koji se vodi protiv Bosne i Bošnjaka i izražava opravdani zahtjev za bošnjačku samoodbranu.®’® Da se ne bi stekao dojam kako napora i pokušaja bošnjačke nacio­ nalne identifikacije nije bilo prije izbijanja agresije na BiH, ističemo neko­ liko značajnih događaja koji su se dogodili neposredno prije i na početku Agresije, a činili su značajne primjere bošnjačke nacionalne samosvijesti i intelektualnog doprinosa afirmaciji bošnjačke nacionalne ideje, koja je politikom i ideologijom komunizma za vrijeme komunističke/socijalističke Jugoslavije neprekidno osporavana. “Id eo lo gija i politika kom unizm a u BiH provodila je liniju nacionalne ravnoteže Srba, Hrvata i Muslimana, su p ro tsta v lja ju ć i se b o šn jaštv u kao n acio n aln o sti M uslim ana p o d izlikom da bi se na taj način dovela u pitan je politika nacionalne ravnopravnosti i da bi M uslimani kao B ošn jaci stekli poziciju glavne n acije u BiH (istakao A. Đ.). U ime nacionalne ravnopravnosti i ravnoteže u Bosni Muslimani su lišavani istorijskog bošnjačkog nacionalnog imena, što je značilo da je komunistička politika prisvajala sebi pravo da jednom istorijski formiranom narodu oduzme i određuje nacionalnost saglasno svojoj ideološkoj doktrini i političkom interesu.”®’® U septembru 1990. godine u organizaciji Bošnjačkog instituta iz Ciriha organiziran je Simpozij na temu “Bosna i bošnjaštro”®*" na kojem su učestvovali mnogi istaknuti znanstveni i kulturni predstavnici bosans­ kih naroda. Bez obzira na raznovrsnost pristupa i različitost pogleda i mišljenja, rezultati Simpozija upućuju na zaključak da Bošnjaci postoje kao društveno-kulturna i historijska zasebnost, te da je slijed historijskih d o g ađ an ja uslovio da su “M uslim ani-Bošnjaci (...) zap očeli p roces unutrašnje političke, etničke i psihološke homogenizacije, što je tipičan početak nastajanja nacionalne svijesti.”®** U 1990. godini izlaze dva značajna d]c\2iPorijeklo bosanskih M u s l i m a n a Muhameda Hadžijahiča, i publikacija A SC Muslimana koju su zajednički priredili Atif Purivatra 827

828

829 830 831 832 833

“B o san sk i m uslim ani (B o šn jaci) sudbin ski su vezani za op stan ak Republike B o sn e i H ercegovine. B ilo kak\'o o sp o ra v a n je teritorijaln e cjelo k u p n o sti i n ezavisn osti Republike B o sn e i H ercegovine, što se i d o g a đ a ek span zijom velikodržavnih am bicija p rem a njenoj teritoriji, znači ugrožavan je b io lo šk o g i du h o vn o g op stan k a Bosanskih m u slim an a (B o šn ja k a )." (Isto, str. 84.) “Iako rat u B osn i i H ercegovini nije etnički, ni građanski, niti vjerski m eđ u n aro d n a zajed n ica uskratila je efikasnu p o m o č našoj Republici. (...) Insistiranje na em bargu u su p ro tn o sti je sa pravim a na sa m o o b ra n u , p red v iđ en im o d re d b a m a Povelje O rganizacije U jedinjenih n acija.” (Isto, str. 184.) E. Redžič, naveden o djelo, str. 167. B o sn a i bošn jaštvo, Karantanija, Ljubljana, 1990, M. Filipovič, M u slim a n i- B o š n a jc i u u v je tim a p o lit ič k o g p lu r a l iz m a {B o sn a i b ošn jaštvo, str. 27.) M. H adžijahič, b o san sk ih M u slim an a, B osn a, Sarajevo, 1990. A. Purivatra, M, ABC M u slim a n a, B o sn a, Sarajevo, 1990.

253

Bošnjačka nacija

i Muhamed Hadžijahić. Posebnost Bosne i stradanja Muslimana još je jedn a knjiga M. Hadžijahiča, koju 1991- god. izdaje KDM Preporod Sarajevo.®*® Značajan doprinos rasvjetljavanju kontroverzi bošnjačkog naciona­ lnog imenovanja, ali i cjelokupnog procesa nacionalnog konstituiranja, daju djela; Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini^^’’ od M. Hadžijahiča i Muslimani i b o š n j a š t v o publikacija autora A. Purivatre, M. Imamoviča i R. Mahmutčehajiča, objavljena 1991. godine. Doprinos prijeratnom ukazi­ vanju na elemente samokonstituiranja bošnjačke nacionalne ideje daje znanstveni skup o Mehmed-begu Kapetanoviču Ljubušaku u organizaciji Instituta za književnost Sarajevo, također 1991- godine. Relevantna tema ovog Simpozija je Imamovičeva analiza doprinosa lista “Bošnjak” naciona­ lnoj identifikaciji Muslimana.®*’ Jo š pet djela u 1991. godini obogaćuju intelektualne napore isticanja i profiliranja bošnjačke zasebnosti. To su djela Bosanski jeziH^'^ Senahida Haliloviča iJezik bosanskih Muslimana^’’’^ Dževada Jahiča i Istina o Bosni i Hercegovini - činjenice iz istorije BilP^° autora Dubravka Lovrenoviča, Avde Sučeske, Ibrahima Tepiča i Vlade Azinoviča. Smatramo da poseban značaj imaju knjige S. Haliloviča i Dž. Jahi­ ča, jer ukazuju i ističu jezičku identifikaciju Bošnjaka. Set šesnaest izabra­ nih tekstova o bosanskom jeziku u knjizi Bosanski jezik S. Haliloviča aut­ entično svjedoči o razvoju bosanskog jezika kao jedne od bitnih odredni­ ca bošnjačke nacije. Fototip izdanja bosanskog ustava®®* iz 1910. godine, uz uvodne studije Mustafe Imamoviča i Uzejra Bavčiča, podsjeća na važno­ st ideje autonomije i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine, kao zasebnog političkog identiteta. Knjiga Hakije Avdiča Položaj Muslimana u Sandžakuj^^ objavljena također 1991- god. upozorava i opominje na kontinuitet bošnjačkog stradanja od istih snaga i ideologija, te ukazuje na zajedn ičku sudbin u, zajedn ičko pam ćen je, kao bitne elem ente bošnjačke samosvijesti o vlastitom identitetu.

834 835 836 837 838 839 840 841 842

254

M. H adžijah ić, P o se b n o st B o sn e i H erceg o v in e i s t r a d a n ja M u slim a n a , KDM P rep orod , Sarajevo, 1991. M. H adžijahić, i m u slim a n i u B o s n i i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1991. A. Purivatra, M. Im am ović, R. M ahm utćehajić, M u slim a n i i b ošn jaštvo, Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991. M. Im a m o v ič, L ist B o š n ja k i p it a n je n a c io n a ln e i d e n t ifik a c ije M u slim a n a , n aveden o djelo, str. 137-161. S. Halilovič, B o sa n sk i je zik , B iblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991. Dž. }zh\ć, Je z ik b o san sk ih M u slim an a, B iblioteka K ljučanin, Sarajevo, 1991. D. Lovrenovič, A. Sučeska, I. Tepič, V Azinovič, Istin a o B o sn i i H ercegovini - činjenice iz isto rije BiH, A lterm edija i NUB B o sn e i H ercegovine, Sarajevo, 1991B o sa n sk i ustav, M uslim anski glas, Sarajevo, 1991. H, Ntćtić, P o lo ž a j M u slim a n a u S an d žak u , Biblioteka Ključanin, Sarajevo, 1991-

“Nacionaliziranje’’ Bošnjaka

Neposredno pred Agresiju 1992. godine, Rječnik karakteristične leksike u bosanskome je z ik u j’^^autora Alije Isakovića, i publikacija Rosna i njezin narod - Bosna i Hercegovina milenij kontinuiteta^^'’ Ivana Lovrenovića i Mustafe Imamoviča ukazuju na “živu” supstancu društveno-jezičkog i društveno-historijskog razvoja Bošnjaka i Bosne. Aktivnost bosanskohercegovačkih intelektualaca na širenju i učvr­ šćivanju bošnjačke nacionalne samosvijesti nije prestajala tokom cijele Agresije. Ogromna večina bošnjačkih intelektualaca je u redovima Armije Republike BiH oružjem branila Bosnu i Hercegovinu. Uporedo s oruža­ nim otporom, isticana je i širena ideja o bosanskohercegovačkoj drža­ vnosti, te isticana potreba o sam ostalnosti, nedjeljivosti i suverenosti države Bosne i Hercegovine. S tim ciljem usvojena je Bosanska (bosan­ skohercegovačka) deklaracija*®* 24. 8. 1992. god., koju je potpisalo 137 bosanskih intelektualaca, pripadnika svih bosanskih nacionalnih iden­ titeta. Svojom upornom borbom proisteklom iz visokog stepena samosvi­ jesti o vlastitoj nacionalnoj identifikaciji i bezuslovnoj i neraskidivoj povezanosti života i zemlje - naroda i države, Bošnjaci su natjerali subjekte međunarodne zajednice da ih priznaju kao zaseban nacionalni identitet, ukorijenjen ravnopravno s ostala dva naroda u jedinstvenoj i međuna­ rodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini. P otpisivanje D ejton skog m irovnog sp o razu m a 14. 12. 1995. g o d in e , kojim je B o sn a i H ercegovin a defin itivn o m e đ u n aro d n o priznata država u svojim historijskim granicama, kao članica Ujedinjenih naroda, p o tv rđ u je m e đ u n a ro d n u afirm aciju b o šn ja č k o g n aro d a, potvrđuje i afirm iše državu B osn u i H ercegovinu, unutar koje egzistira otvoreno bosansko društvo, u kom e bošnjački nacionalni identitet jeste kvintesencija egzistencije i bosan skoh ercegovačkog društva i države B osn e i H ercegovine. Dejtonski mirovni sporazum uistinu je bio kom pro­ mis za zaustavljanje rata i ubijanja, rezultat bošnjačke borbe za sam oodr­ žanje i biološki opstanak. Od razumijevanja bošnjačkog stanja danas um ­ nogom e zavisi karakter bošnjačkog trajanja sutra.

843 844 845

A. Isak ović, R je čn ik k a r a k te r is t ič n e le k sik e u b o sa n sk o m e je z ik u , S v je tlo st, Sarajevo, 1992. I. Lovrenovič, M. Im am ovič, B o sn a i njeziir ita r o d - B o sn a i H ercegovin a m ile n ij k on tin u iteta. B o sa n sk a (b o san sk o h e rce go v ačk a) d e k la r a c ija , O slob o đen je, 28. 8. 1992.

255

VDIO BOŠNJACI DANAS

Kako ćemo legitimnom i legalnom političkom, i ne samo poli­ tičkom, pameču i angažm anim a prevladati naše današnje enklavsko stanje, koje sve više urasta u naš mentalitet? Doista, šta raditi i kako raditi da bismo prevladali egzistenciju u enklavama, kako osujetiti sudbinu geta koja se nad našu budučnost sve više nadvija? (Enes Karič)

Bošnjaci danas

Bošnjaci, kao nacija, i Bosna i Hercegovina, kao država, uspjeli su preživjeti Agresiju, proizašlu iz velikodržavnih apetita i ideologija. Svoj opstanak duguju, prije svega, vlastitoj hrabroj i pravednoj odbrani. Veli­ kodržavnim ideologijam a uništenja Bošnjaka i Bosne, ili, eventualno, podjele Bosne i Hercegovine, suprotstavljena je ideja Bosne koja podra­ zumijeva toleranciju i suživot kultura, religija i civilizacija. Bošnjaci su uspjeli da odbrane ideju Bosne, ali ne i da je do kraja realiziraju politički i praktično. Sa svim drugim narodima Bosne i Hercegovine, koji su se ravnopravno uključili u odbranu bosanskih pravila življenja, Bošnjaci su uspjeli da očuvaju svoj biološki, kulturni, politički i duhovni ostanak u Bosni i Hercegovini. No, zbog velikoaspirativnih pretenzija bosanskoher­ cegovačkih susjeda borba za njihov opstanak i razvoj na ovom prostoru če trajati i u narednom periodu. Bošnjačko danas počinje od trenutka potpisivanja D ejtonskog mirovnog sporazum a 14. decembra 1995. god., kao političkog programa i okvira zaustavljanja rata, razaranja, uništavanja, destrukcije i drugih anticivilizacijskih postupaka. Bošnjački otpor Agresiji i Dejtonski sporazum potvrdili su i sačuvali hiljadugodišnju državnost Bosne i Hercegovine, ali i Bošnjake kao samosvojnu naciju koja čini kvintesenciju te državnosti. Bošnjaci danas postoje, postoji i država Bosna i Hercegovina, ali oni u njoj ne žive na svakom njezinom dijelu, tačnije žive na jednoj četvrtini teritorija i pokušavaju da reintegriraju i ostala područja u kojima če za sve bosanske narode biti ostvariva sva ljudska prava. “Na nacionalnoj karti današnjeg nemirnog Balkana Bošnjaci žive u tri enklave: A) sandžačkoj, B) bosansko-neretljanskoj i C) unsko-sanskoj. Unutar ove tri enklave ima barem dvadesetak bošnjačkih mikroenklava u postajanju. Ta je karta bošnjačkih enklava danas vidljiva svima koji imaju oči! Te su tri bošnjačke enklave na Balkanu u prvom redu posljedica agresije na Bosnu i Hercego­ vinu, zatim posljedica raspada SFRJ i dakako posljedica genocida.”*®® Ako je Dejtonskim mirovnim sporazumom omogućeno zaustavljanje rata, opravdano je postaviti pitanje je li tim istim sporazumom Bošnjacima om ogućen normalan, ne samo politički, več i ukupan kulturno-civilizacijski razvoj u vlastitoj državi, kao što je to drugim evropskim narodima u njiho­ vim državama? Neosporno je da su Bošnjaci evropski narod, ne samo prema teritorijalnoj pripadnosti, več i prema historijskim, kulturnim i tradicijskim osobenostim a. Bošnjačko bosanstvo i evropejstvo temeljni su okviri u kojima se danas realizira njilrova nacionalna i duhovna identifikacija. “Bosanstvo označava pravo na državu, a država prvo znači dostojanstven opstanak.”*®’ Da li 846 847

E. Karić, Eseji o d Bosne, (Tri b osanske enklave) Sejtarija, Sarajevo, 1999, str. 9. E. K arić, B o sa n s tv o i E vrop ejstvo, B o šn ja štv o i M u slim an stv o , F oru m Bosnae, M eđu n arodn i forum B osn a, Sarajevo, br. 1-2 1998, str. 38.

259

Bošnjačka tiacija

je m oguć dostojanstven opstanak bilo kom narodu u državnoj organizaciji kakva je D ejtonskim sp o razu m o m B ošn jacim a p on u đ en a B o sn a i Hercegovina kao država? Ovakav oblik državnog uređenja ne poznaje ni p ro šlo st, ni sad ašn jo st, kada je u pitan ju politička organ iziran ost društvenih zajednica.*®* Upravo, državni okvir i državna administrativna regulativa danas odlučujuće utiču na uslove razvoja svih društvenih zajednica. Pogledajmo kako politička razdrobljenost Bosne i Hercegovine, određena Dejtonskim mirovnim sporazumom, uslovljava egzistenciju i razvoj Bošnjaka danas. Bosna i Hercegovina kao međunarodno priznata država, “podijeljena je” skoro po polovini na dva entiteta, koji u svojoj suštini imaju mnogo više obilježja države, nego što je to dato Bosni i Hercegovini. Danas funkcionira i Distrikt Brčko kao posebna političko-administrativna jedinica države Bosne i Hercegovine. Entiteti imaju vojsku i policiju, država Bosna i Hercegovina nema. Jedan entitet - RS - funkci­ onira kao unitarna republika i to srpskog naroda, u kome su Bošnjaci i Hrvati u poziciji nacionalnih manjina, a u praksi, na nivou ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i manje od toga. Federacija BiH kao drugi bosanski entitet, funkcionira kao federacija 10 kantona, gdje postoje kantoni sa bošnjačkom i kantoni sa hrvatskom večinom, vojska Federacije sastavljena je iz dvije nacionalne komponente, bošnjačke i hrvatske. Svaki od entiteta ima vlastiti poreski sistem, plus poreski sistem Distrikta Brčko, dok ga država Bosna i Hercegovina nema. U Federaciji Bosne i Hercegovine nacionalna ravnopravnost se na političkom nivou izražava u Domu naroda. U RS pokušaj da se ostvari ravnopravnost naroda omogućio je tek nedavno Visoki Predstavnik, svojom odlukom o uspostavi Komisije za ustavna pitanja. Kako sm o več naprijed istaknuli, politički okvir organiziranja društvenih zajednica umnogome određujuče utiče ne samo na političku dimenziju življenja zajednice, več i na kulturnu, ekonomsku, socijalnu, d u h o v n o -id e jn u i d ru g e d im e n z ije i sa d rž a je živ ljen ja p o je d i­ n aca i kolek tiviteta. V ečina b o sa n sk o h e rc e g o v a č k ih , p rije sv ega bošnjačkih, filozofa,*®® pravnika, ekonom ista, sociologa,**" politologa, 848

849

850

260

“N em a trenutačno u svijetu m an je države s više važećih u stava.” (M. Tadić, U stavi B o sn e i H ercegovine, F ed eraln o m in istarstvo pravde, Sarajevo, 1998, predgovor, str. VII) “Taj je ugovor dokaz da, uz dovoljn u količinu sile, m oći i cinizm a i on o što je su p rotn o pravu, što protivurijeći m oralu, što je politički ap su rd n o i što je protivno historijskoj logici, m ože d a p ostan e stvarno i d a se nam etne kao realitet, ali da li i kako m ože da p ostan e i pravno valjano stan je.” (M. Filipovič, N. Duraković, T raged ija Bosne, Walter, Sarajevo, 2002, str. 102. “D ejtonskim u govorom instalirano adm inistrativno-politićko u strojstvo B o sn e i H er­ cegovine posve je atipično i za n jega je teško p ron aći validno u p orište u pravno-političkoj teoriji i praksi.” Q. Žiga, T rad icija B o sn e koju su izd ali, str. 15.)

Bošnjaci danas

historičara*** i drugih znanstvenika iznosi stav, duboko znanstveno ute­ meljen, da je političko uređenje Bosne i Hercegovine prem a principima definiranim Dejtonskim mirovnim sporazum om suprotno društvenohistorijskom biču Bosne i Hercegovine, te “da je Dejtonski sporazum najtragičniji datum u novijoj historiji Bosne i Hercegovine”.®*’ I ne sam o d a je d ejton sk o u ređ e n je B o sn e i H ercegovine su p ro tn o njen om m ilenijskom m ultilateralnom historijskom iskustvu več i ograničavajuče i nepovoljno utječe na n esm etan i slo b o d an n acionalni i kultunocivilizacijsk i razvoj B o šn ja k a i sp u tav a n jih ov u k u p n i kolektivni aktivizam. Ovakvo političko rješenje ograničavajuče je i za druge bosa­ nske nacionalne individualitete, koji zajedno sa Bošnjacima več duže od jednog milenija čine isprepletenu sadržajnost bosanskog društva i bosan­ ske države. Dejtonsko uređenje Bosne i Hercegovine ne samo da je suprotno njezinom povijesnom iskustvu, več i opčevažečim i opčeprihvačenim normama koje danas dominiraju u organiziranju država. Političko ustrojstv^o Bosne i Hercegovine, po formuli Dejtona, suprotno je međunaro­ dnom pravu i međunarodnim deklaracijama, a, prije svega, Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka i građanina, usvojenoj na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 10. decembra 1948. god., te Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina 1789- god., usvojenoj u Parizu. Dakle, ako je dejtonsko ustrojstvo Bosne i Hercegovine suprotno njezinom histori­ jskom iskustvu, a jeste, suprotno međunarodnom pravu, deklaracijama i konvencijama, a jeste, onda je ono istovremeno nelogično, nepravedno, nemoralno, neprirodno, a, kao takvo, ograničavajuče i negativno utiče na razvoj ne samo Bosne i Bošnjaka, več i bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, kao i drugih bosanskih građana. Ono što je najvažnije za bošnjačko danas, D ejtonski mirovni sporazum nije otklonio, niti uklonio nacionalističke velikodržavne politi­ čke ideologije i projekte. Naprotiv, svojom koncepcijskom strukturom i ukupnom sadržajnošču, omogućio je nacionalno homogeniziranje teri­ torija Bosne i Hercegovine, gdje Bošnjaci čine večinu na svega 25 % 851

852

“N em a na svijetu države p o p u t d e jto n sk e B o sn e i H ercegovin e, u k ojoj p o sto ji n ekoliko ustavnih p ored ak a: B o sn e i H ercegovine, F ederacije B o sn e i H ercegovine i Republike Srpske. B o sn a i H ercegovina d jelu je više kao 'geografski p o ja m ’ nego kao država. D ejtonska B o sn a i H ercegovina lišen a je vojske, p olicije i su d sk e vlasti, glavnih organa čija je funkcija d a osiguravaju zaštitu ustavnog poretka. Istovrem eno, na teritoriji Bosne i Hercegovine djeluje 13 skupština, 13 vlada, preko 150 ministarstava. Sva vlast nalazi se u entitetim a, u kojim a je, kao i u B o sn i i H ercegovini, p rovedena apsolutizacija n acion aln og kriterija, koji u praksi vodi u grožavan ju ljudskih prava. Proklam ovani dem okratski karakter B o sn e i H ercegovine ne sam o d a nem a od jek a u entitetim a, već je s on e strane njihove političke prakse. U entitetim a se sve više sužava p ro sto r za o p šte interese B o sn e i H ercegovine i dem ok ratiju .” (E. Redžić, P o gledi iz a n iiisto rije, str. 206.) M. Filipovič, N. D uraković, T ragedija Bosne, Valter, Sarajevo, 2000, str. 98.

261

Bošnjačka nacija

teritorije. Ono što posebn o zabrinjava Bošnjake i utiče na njihov ukupni aktivizam danas jeste činjenica da unutar sam e dejton ske form ule, kao njezina suština, a ne popratna pojava, nalazi se prikrivena razara­ ju ća o p a sn o st p on o vn o g p ovam piren]a velikodržavnih ideologija i secesionističkih pokreta kao osnove novog sukoba. Svjesni takvog stanja, poučeni negativnim dvjestogodišnjim iskustvom ubijanja, progona i sva­ kovrsnih stradanja, uz neprincipijelno ponašanje međunarodnih centara političke i vojne moči, Bošnjaci i danas žive u strahu, dezorijentirani i zbunjeno zagledani u budučnost. Radije se odlučuju na iseljavanje iz Bosne i Hercegovine, nego na povratak razrušenom zavičaju. No, bez obzira na sve nedostatke, nelogičnosti i neprirođenost historijskom biču Bosne, dejtonski politički okvir je jedini prostor unutar koga, njegovom dogradnjom, prije svega, izmjenom, uz obavezujuču pom oč međunaro­ dne zajednice, Bošnjaci mogu preživjeti sadašnjost i unutar nje ostvariti perspektive za prosperitetan razvoj u budućnosti. Kad je u pitanju uloga međunarodne zajednice u BiH, a prije svega u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, ona je uglavnom neop­ hodna i opče prihvaćena od bošnjačkog naroda. Drugo je pitanje namjere i ciljeva međunarodne zajednice, a treće da li poslije tragedije Srebre­ nice*** bošnjački narod smije i treba svoju sudbinu povjeriti bilo kome osim sebi samom. Poznato je da je država Bosna i Hercegovina potpisala sporazum sa međunarodnom zajednicom o čuvanju naroda u Srebrenici. Rezultat se zna. M eđunarodna zajednica je to povjerenje iznevjerila. Neumoljiva je istina da se najveća tragedija poslije Drugog svjetskog rata u Evropi desila upravo Bošnjacima, narodu koji je svoje živote i sudbinu povjerio snagama UN-a. Iz tih i takvih stavova međunarodne zajednice, a prije svega evropskih subjekata u njoj, Bošnjaci u nju danas gledaju sa podijeljenim “simpatijama.” Kod Bošnjaka su se danas s pravom iskrista­ lizirala “tri stava kada je evropejstv’o posrijedi. Prvi postoji kod manjeg dijela Bošnjaka, u malim segmentima i na razini pojavnosti, i on se svodi na otpor, nihilistički stav prema evropejstvu (...) Drugi stav prem a evrope853

262

Ju la m jeseca 1995. god ., tada zoni zaštićen oj R ezolucijom UN-a, u grad u Srebrenici i njezinoj užoj okolini, sn age Vojske Republike Srp sk e u roku o d nekoliko dana ubile su plan iran o, organizirano, svjesno, b ru taln o p rek o 8 .0 0 0 civila, prije svega, m u šk araca o d 12 d o 75 godina. Vidi u: N orm an Cigar, G enocide in B o sn ia, The Policiy o f «Etnich C leasing«, Texas, A.M., University Press, 1995. Francis A. Boyle, The B o sn ian p oep le charge genocide: p ro ceed in gs o f the intem at io n a l C o u rt o f ju s t i c e c o n c e rn in g B o s n ia v. S e r b ia on the p r e v e n tio n a n d p a n ish m e n t o f the crim e, o f genocide, Althcia Press, MA, 1996. Ja n W illlem H onig - N orbert Both, Srebren ica, h ro n ik a ra tn o g z lo čin a, Sarajevo, 1997. Alizer Mihrović - Zultb Salihović - Armin Krdžalić, Ž rtve srebreničke ap o k alip se, O rganizacija dem obilisanih boraca op štin e Srebrenica, Tuzla, 2002. god. Nijaz Mašić, Sreb ren ica - a g re sija , otpoi; iz d a ja , gen ocid , O pćin a Srebrenica, 1999.

Bošnjaci danas

jstvu kod Bošnjaka izražen je u pretjeranom i nekritičkom odobravanju i prihvatanju svega što iz Evrope stiže, čak i onoga što Evropljani u svojim sredinama odbacuju (...) Treči stav prema evropejstvu podržava največi dio Bošnjaka. Evropa je naša šira domovina, porijeklom, jezikom i mnogim segmentima svoje kulture mi srno Evropljani. Bošnjačko evropejstvo nije oprečno bošnjačkome muslimanstvu.”**® Pored nabrojanih teritorijalnih, političkih, vojnih, ekonomskih podijeljenosti na nivou Bosne i Herce­ govine kao države, neophodno je istači i nejedinstvenost, odnosno podi­ jeljenost radnog, obrazovnog i kulturnog zakonodavstva u Bosni i Herce­ govini. Sva ova pitanja od vitalnog značaja za slobodan i nesmetan razvoj svakog naroda, pa time i Bošnjaka, u nadležnosti su entiteta, a ne države Bosne i Hercegovine. Sve ono što nema Bosna i Hercegovina, odnosno, sva ona prava koja nisu jednaka za sve njene građane, na svakom dijelu bosanskohercegovačkog teritorija, direktno je ograničavajuća posljedica za slobodan i demokratičan razvoj ne sam o Bošnjaka, več i bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. D ejtonski način političkog u ređ en ja B o sn e i H ercegovine, kao nužni kompromis zaustavljanja rata i uspostave mira, dan as se pokazuje kao prepreka za brži društveni, privredni, kulturni i politički razvoj i B ošn jaka i Srba i Hrvata. Evo zašto: - Entitetska p od ijeljen ost BiH, ne om ogućava svim narodim a ravnopravan i jedn ak položaj u svim segm entim a lju d sk o g življenja na cjelokupnoj teritoriji državnog prostora. Posebnu zabunu izaziva teorija o konstitutivnosti naroda.*** Entiteti imaju pravo sklapati tzv. specijalne odnose sa susjednim državama, RS sa SRJ, a FBiH sa Hrvatskom, što predstavlja rješenje koje nije u funkciji jačanja države Bosne i Hercegovine. To pravo trebalo bi biti isključivo u nadležnosti države Bosne i Hercegovine. - Cjelokupna struktura političkog ustrojstva države, gdje postoji trinaest ustava i trinaest parlamenata, sa isto toliko administracija (Ustav i Parlament BiH, ustavi i parlamenti entiteta, deset kan­ tonalnih ustava i parlam enata) izuzetno je glom azna, nera854 855

E. Karić, naveden o djelo, str. 40. i 41. “O tuda su, historijski gled an o , b osan sk i Srbi i b osan sk i Hrvati (nastali o d bosan sk ih p ravoslavaca i bosan sk ih katolika), kao i Bošnjaci, autoh tone, a ne konstitutivne n acije. To su sam on ik li, u rođ en i, staro sjed ilačk i n arodi koji im aju više sto lje tn u tradiciju zajed n ičk og življenja i kojim a je slovenski i b osan sk i korijen identičan. B o sn a je d ak le, izn jed rila iz se b e sve tri sv o je nacije. Ta h isto rijsk a čin jen ic a p o tv rđ e n a je i prilik om o b n av ljan ja b o sa n sk e državnosti na prvom z a sje d a n ju ZAVNOBiH-a, 25. novem bra 1943. god in e (...) nikada u ustavima B osn e i H ercegovine nabrojani narodi (M uslim ani, Srbi i Hrvati), nisu bili nom inirani kao konstitutivni, već sa m o k ao ravn op ravn i na cijelo m terito riju države, što je g o v o rilo o n jih ovoj autohtonosti, a ne o konstitutivnosti, jer nisu oni om eđeni (ograđeni) nekom ’sv o jo m ’ teritorijom , koja bi imala neko p o se b n o političko teritorijalno-nacionalno zn ačen je.” (O. Ibrahim agić, navedeno djelo, str. 72.)

263

Bošnjačka nacija

cionalna, pre organizirana i ekonomski neodrživa za bosansko­ hercegovačku privredu sa tehnološkom zastarjelošću i nemoguć­ nošću da se ozbiljnije i efikasnije uključi u svjetsku razmjenu rada i integrirajuče procese. - Sporo realiziranje Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je predviđen bezuslovan povratak izbjeglih i raseljenih lica,®*® predstavlja osnovnu prepreku reintegraciji države Bosne i Hercegovine i uspostavi multinacionalnog društva na cjelokup­ nom n jezin o m državn om p o d ru č ju . N e p ro v o đ e n je ovog Aneksa legalizira politiku “etničkog čišćenja,” u kojoj bošnjački narod i sa stanovišta teritorije i sa stanovišta ostvarivanja prava na imovinu, slobodu kretanja, zapošljavanja, obrazovanja i drugih ispoljavanja, dolazi u poziciju “enklavskog stanja” kao preduslova nestanka, u sm islu političkog naroda. “Insistiranje na terito­ rijalnom preuređenju naše države po etničkom principu treba da osigura za neko buduće vrijeme pripajanje tih mini-državica Srbiji i Hrvatskoj.”®*’ Agresija na Bosnu i Hercegovinu, brutalna ratna razaranja, protje­ rivanja stanovništva, zločin genocida, neprirodnost, neracionalnost i atipičnost dejtonskog političkog ustrojstva bosanskohercegovačke države, te neodlučnost i neefikasnost subjekata međunarodne zajednice, zaduže­ nih za realizaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, i otpora antibosanskih snaga u Bosni i Hercegovini, rezultirali su promjenom socijalne, demogra­ fske, etničke i regionalne strukture bosanskohercegovačkog društva, sas­ vim suprotne historijskoj strukturi Bosne i Hercegovine.®*® Strukturne promjene bosanskohercegovačkog društva, izazvane Agresijom, rezulta­ tima genocida nad Bošnjacim a i nečinjenjem m eđunarodne zajednice da dosljedno implementira norme i pravila m eđunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, svojim negativnim djelovanjem produbljuju krizu bošnja­ čkog identiteta danas, ne samo na političkom, več i na ekonomskom, psihosocijalnom, kulturnom i duhovno-idejnom planu. Razmatrajući boš­ njačko stanje danas Ismet Grbo, na pitanje “šta same Bošnjake karakte­ rizira danas”, daje preciznu sliku složenog kompleksa odrednica i stanja, među kojima, kao najznačajnije, ističe sljedeče:

856

857 858

264

“Sve izbjeglice i raseljen e o so b e imaju pravo slo b o d n o se vratiti na svoja ognjišta. Oni će imati pravo d a im se vrati im ovina koja im je od u zeta tijekom neprijateljstava od 1991- go d in e i d a im se n adoknadi sva im ovina koja im se ne m ože vratiti.” (član 1. Aneksa 7 D ejto n sk o g sp orazu m a) O. Ibrahim agić, n aveden o d jelo , str. 72. O strukturalnim p rom jen am a b o san sk o g društt'a, izazvanih A gresijom , opširn ije u: j. Žiga, T rad icija B o sn e k o ju su izd ali, 17-23.

Bošnjaci danas

“l.Posvemašno siromaštvo; 2. Visok p rocen a t rasutosti p o svijetu (Bošnjaci progonom i bjekstvom od rata kao izbjeglice i doseljenici dospjeli u oko 111 zemalja svijeta); 3- Veoma visok stupanj raseljenosti unutar BiH i vrlo nizak intenzitet povratka; 4. Naglašena tendencija stalnog naseljavanja četiri velika grada u BiH (Sarajevo, Zenica, Tuzla i Mostar) i iseljavanje iz BiH; 5- Bijeg od devastiranog zavičaja iz kojeg su prognani i u kojem nema pretpostavki za zapošljavanje, slobodan život i školo­ vanje djece; 6. Napuštanje zemljišnog posjeda na selu; 7. Besperspektivnost razvoja u mjestima u kojima j e obavljen ili se treba dogoditi povratak; 8. Divergentni interesi roditelja i djece, koja su stekla ili stiču punoljetstvo nakon rata; 9- Enormna stopa nezaposlenosti u privred n o nerazvijenoj zemlji; 10. Sve m asovnije prihvaćanje vrijednosti m asovne kulture i m asovne potrošnje od strane pripadnika mlade i srednje generacije; 11. Slabljenje veza sa sopstvenom tradicijom i kulturom; 12. Anacionalizacija koju p otiče svakodnevni javni govor; 13. Zapostavljanje istine o agresiji i genocidu nad Bošnjacima; 14. Porast anacionalnih ideja i organizacija koje se protive naciji u sklopu naglašene borbe protiv nacionalizma; 15- Bosanstvo kao moguća nacionalna perspektiva; 16. Oštra suprotstavljenost p olitičkih koncepcija p o pitanju daljnjeg razvoja.

Bošnjaci, najmnogobrojniji narod u Bosni i Hercegovini, prema popisu stanovništva 1991- god., činiii su 43,7 % stanovništva i biii prisutni na oko 95 % njezine teritorije.®®" Danas, i pored nekih početnih rezultata u procesu povratka izbjeglih i raseljenih lica, dominantno naseljavaju jedva 1/4 teritorije Bosne i Hercegovine, sa značajnom tendencijom demografskog natrpavanja u velike gradske centre. Etničko homogeni­ ziranje nije ni historija, ni tradicija, niti želja, ali ni cilj Bošnjaka. Međutim, jeste rezultat antibosanskih i antibošnjačkih snaga i ideologija, koje su etničkim čiščenjem u toku protekle Agresije na Bosnu i Hercegovinu 859 860

I- G rbo, B o šn ja štv o

d a n a s ~ k riz a identiteta, u G o d išn jak , BZK Preporod, Sarajevo 2001, str. 46. P o gledati d e m o g rafsk e p o k azatelje p o p isa stan ovn ištva i etničku kartu B o sn e i H ercegovine 1991, p rilog br. 12.

265

Bošnjačka nacija

izvršile etničku homogenizaciju bosanskohercegovačkog društva i države. Upečatljiv primjer u tom smislu čini prostor Bosanskog Podrinja. Taj prostor, izuzimajuči Goražde sa prigradskim naseljima, danas čini teritoriju RS-a. Nad tim prostorom i njegovim autohtonim stanovnicima učinjeno je do sada u povijesti nezabilježeno demografsko nasilje. Prema popisu stanovništva iz 1991. god., opčine smještene niz lijevi tok rijeke Drine u Bosanskom Podrinju (Foča, Višegrad, Rogatica, Vlasenica, Srebrenica, Bratunac i Zvornik) imale su mnogoljudnu i natpolovičnu bošnjačku ve­ činu. Važno je napomenuti da je u opčinskim gradskim središtima bošnja­ čka zastupljenost bila još izrazitija. Pored ovih, i u ostalim gradovima Bo­ sanskog Podrinja Ćajniču, Rudom, Janji i Bijeljini i večim urbanim nase­ ljima Novoj Kasabi i Žepi Bošnjaci su činili demografsku večinu negdje i 100 % (Janja, Nova Kasaba, Žepa). Slična je situcija sa gradovima i opčinama u Bosanskoj Posavini. Razlika je u tom e što je u opčinam a Modriča, Derventa, Bosanski Šamac i Brčko postojala 1991. god. bošnjačko-hrvatska večina stanovništva. Od 40 predratnih opčina, koliko ih danas, nelogično, protivpravno, nasilno i protivno bilo kom pravedno zasnovanom aktu, na osnovu rezultata etničkog čiščenja, a ne slobodne volje njezinih građana, pripada RS-u, samo se u 21 opčini nalazila izrazita srpska etnička večina. To su večinom malobrojne i nerazvijene opčine u istočnoj Hercegovini i jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine. Ako danas pogledam o nacionalni sastav Bosne i Hercegovine i njezina dva entiteta,®®* uočit čemo, i pored 861

NACIONALNI SASTAV STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE 1999- GODINE PREMA PODACIMA AGENCIJE ZA STATISTIKU BO SNE I HERCEGOVINE OD 12. 04. 2000. GODINE a ) B o sn a i H ercegovina UKUPNO B o šn jak a H rvata Srb a Ostali

3 .7 4 1 .3 1 1 1 .7 6 9 .7 0 5 3 3 .7 1 1 1 .3 8 1 .2 9 9 3 6 .5 4 1

47% 15% 36,92% 1,08%

b) F e d e ra c ija B iH UKUPNO B o šn jak a H rvata Srb a Ostali

2 .2 9 7 .7 7 4 1 .6 9 8 .7 6 0 5 0 4 .7 1 1 7 2 .7 6 2 2 1 .5 4 1

73% 22% 4,1% 0,9%

c) R ep u b lik a S rp sk a UKUPNO 1 .3 8 1 .2 9 9 9 3.48% S rb a 1 .2 9 1 .2 9 9 7 0 .0 0 0 B o šn jak a 5,06% 2 0 .0 0 0 H rvata 1,45 N aveden o prem a: O. Ibrahim agić, Srpsko o sp o ra v a n je B o sn e i B o šn ja k a , str. 301.

266

Bošnjaci danas

skromnih rezultata povratka izbjeglog i raseljenog stanovništva, vidljive rezultate etničkog homogeniziranja. Ovakva etnička struktura ne odgo­ vara ni jednom od bosanskohercegovačkih nacionalnih subjekata, ali na­ jviše negativnih posljedica ima po Bošnjake. Na cijelom prostoru RS-a, to jest na skoro jednoj polovini Bosne i Hercegovine, danas živi samo 5,06 % Bošnjaka, dok su na tom istom prostoru, posebno u Bosanskom Podrinju i u večini gradova, neposredno pred Agresiju činili izrazitu veći­ nu stanovništva. Pored demografskih gubitaka, usljed zločina genocida, Bošnjaci su štetovali gubitkom radnih mjesta u prijeratnim privrednim kolektivima, jer im je onem ogućen Zakonom o radu RS-a povratak na svoja predratna radna mjesta. Štete se ogledaju ne samo u potpuno poru­ šenim, devastiranim i zapuštenim kućama i imanjima, već i u nem oguć­ nosti učešća u procesu privatizacije privrednih subjekata koje su upravo oni svojim minulim radom prije rata izgradili. Danas se više Bošnjaka iselilo u treće zemlje nego što ih se vratilo u manji bosanski entitet. “Prema podacim a Ministarstva za izbjegla i raseljena lica pri Vijeću ministara, tokom rata u BiH iz svojih domova se pokrenulo 2,2 miliona stanovnika, što čini preko 50% stanovništva BiH. Od toga se 1,2 miliona raselilo u više od sto zemalja širom svijeta, a unutar zemlje je raseljeno blizu milion stanovnika.”®'’^ Ako znamo da je u gotovo polovini općina današnje RS prije rata živjelo većinsko bošn jaćko i hrvatsko stanovništvo, te da je tu imalo imovinu, koja ni do danas nije vraćena,®'’^ onda ta činjenica govori, da su Bošnjaci ne samo prognani, nego su im uskraćena i osnovna ljudska prava, zagarantirana Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina, usvojenom još 1789. god. u Parizu.®'^^ B ošnjacim a ova prava uskraćuju njihovi susjedi,®®^ a m eđ un arod n a zajednica koja ima mandat, obavezu ali i sredstva, oklijeva da ovo pitanje riješi. I ne samo da je danas Bošnjacima uskraćeno pravo na imovinu i 862 863

864

865

Su zan a Andelić: Tamo d a n a s ž iv i sa m o 10% B o šn ja k a i H rv a ta !, S lo b o d n a B osn a, go d . VI, br. 234, 10. 05. 2001, str. 21. “O d p o tp isiv an ja D ejto n sk o g sp o raz u m a 1995. god in e d o d a n a s u RS se vratilo 148.195 ljudi, o d n o sn o 20,47 p o sto d o k se u F BiH vratilo 5 7 5 .7 1 9 lica ili 79,53 p o sto . Kad su u pitanju m anjinski povratci, o d D ejtonskog sp orazu m a d o kraja 2000. o d u k u p n o 1 9 5 .1 6 6 m an jin sk ih p o v ra ta k a čak 71 ,4 1 % je n a p o d r u č je F BiH d o k je taj p rocen at u RS tek 25,77% . O d u ku pn o p odn esen ih zahtjeva za povrat im ovine u RS, d o n esen a je odluka za svega 32% zahtjeva (S. Andelić, Isto, str. 21. i 22.) “Svojina je n ep rik osn oven o i sveto pravo. Niko ne m ože biti lišen o v og prava osim ako to iskazuju javne p otreb e, ali u tom slučaju sam o kad to zakon d o p u šta i uz pravičnu i prethodnu n ad ok n ad u.” (čl.17. Deklaracije o pravima čovjeka i građanina.) “B o sn a n ije p re sta la b iti stra te šk im in tereso m n jen im su sje d im a o d sr e d n jo ­ vjekovn og vrem ena d o dan as (...) osnovni cilj im je da se teritorijalno p rošire na n jen račun . D a bi u tom e u sp je li p o treb n o je b ilo izbrisati je kao g e o g rafsk i i politički p ojam . Zato je b ilo n užn o pr\'o on em ogu ćiti n acion aln u em an cip aciju B o šn jak a m uslim ana i učiniti ih ljudim a b ez nacije, kulture i zem lje.” (O. Ibrahim agić, n aveden o djelo, str. 149.)

267

Bošnjačka nacija

jedinstveno zakonodavstvo na cijelom području države, več im se još uvijek nedosljedno priznaje pravo na etničko ime. “Bošnjaštvo je danas još uvijek nepriznato od 'značajnih drugih’, dakle od komšija Srba i Hrvata. Rekli smo da srpski fašizam hode da iskorijeni ovaj narod, da zatre ime Bošnjaka i zemlje Bosne. Velikog suprotstavljanja tom barbarizmu nema u srpskom nacionalnom korpusu. Mala progresivna struja još ne dolazi do punog izražaja u Srbiji. Bosanskohercegovačko srpsko građanstvo nije još u poziciji da nametne svoj duh zaslijepljenoj masi, pretežno u ruralnim krajevima. Hrvatski ekstremni nacionalizam u politici i kulturi unisno uz termin Bošnjak stavlja i musliman. Tako ne razdvaja vjersko i nacionalno, valjda sam o zato da bi se time uskratilo puno priznanje nacionalnog imena Bošnjak za bosanske muslimane, što je ipak, njihovo historijsko ime.”®“ Svi ovi iskazani problemi bošnjačke današnjice daju za pravo E. Kariču da otvoreno i nedvosmisleno postavi pitanje: “Kako biti i opstati normalan i pri cijeloj pameti, u ove tri bošnjačke enklave; drugo, kako iz tih enklava na normalan i politički legitiman način izači?”®'’^ Ako danas ne možemo sasvim sigurno odgovoriti na ovo pitanje, ono što možemo jeste, a to pokazuju i do sada izneseni stavovi i mišljenja, kazati da su Bošnjaci danas jedini evropski narod kome su onem ogućena m noga civilizacijska prava, dostupn a ostalim narodima Evrope. Pod uticajem unutrašnjih (bosanskih) i vanjskih (međunarodnih) činilaca, Bošnjaci se danas nalaze, kako konstatuje E. Karić, u “enklavskom stanju.” Da bi se prevladala egzistencija u enklavam a n eoph odno je spriječiti pojavu “enklavske svijesti.” “Mislim da ne smijemo dopustiti da u ovim enklavama zavlada enklavska svijest i mentalitet. Da bih tu enklavsku svijest izvrgao kritici, ja moram kazati šta u njoj vidim i kao pogubnu opasnost. U prvom redu, enklavska svijest promiče lažnu samodovoljnost. Ta je sam odovo­ ljnost ubogo nalična stanju u kojem egzistira lokva puna žaba. Sav taj žablji svijet na tom malom prostoru toliko mnogo krekeče da tu niko nije u stanju razmisliti ne samo o ustajaloj lokvanjskoj vodurini nego ni 0 onom mnogo hitnijem, tj. kadli-tadli opet će upeći Zvizdan o podnevu, 1 sušiti vodu u lokvi i prouzrokovati smrt svog tog svijeta.”®®® Za prevladavanje egzistencije “enklavskog stanja” Bošnjacima je neophodno, na krajnje kritičan i odgovoran način, preispitati kako spoljašnje uzroke, isto tako i unutrašnje slabosti položaja u kome se danas na­ laze. B ošn jacim a je, p o red svestrane i precizne analize i su p rotsta­ vljanja spoljnim uzrocim a vlastitog stradanja, prije svega, otklanjanja 866 867 868

268

A. Tanović, B o š n ja š tv o i m u ltik u ltu ra ln o s t, u: B o s a n s k i duh, B ib lio te k a BiH m ogućnosti i p erspektive razvoja, Sarajevo 1999, 82 i 83. E. Karić, E seji o d Bosne, str. 9. E. Karić, n aveden o djelo, str. 9.

Bošnjaci danas

o p asn o sti od velikodržavnih projekata svojih su sjed a, n eoph odn o se suočiti i s unutrašnjim političkim i ideološkim zabludam a i sukobim a i što h itn ije p o stići ko n sen zu s o ključn im p itan jim a n acion aln og razvoja. Evidentno je da se, gotovo istovjetno, stradanje i izazovi Bošnja cima “ciklično” ponavljaju u proteklih nekoliko stoljeća. Iste probleme izazove imali su i tražili rješenja za njih, u personificirajuće-paradigma tičnom smislu, i Husejn-kapetan Gradaščević tridesetih godina XIX sto Ijeća, i Mehmed Spaho dvadesetih godina XX stoljeća, i Alija Izetbegović na razmeđu XX i XXI stoljeća. Za sve njih i za cijeli bošnjački narod, uvijek iznova, bilo je pitanje: Kako sačuvati bosanskohercegovačku autohton ost i autonom nost i njezinu kvintesenciju Bošnjake. To pitanje ni danas nije izgubilo na svojoj aktualnosti i važnosti, niti je na njega dat precizan odgovor i rješenje. Uporedo sa snagam a i pokretima za očuvanje Bosne i Bošnjaka ciklično se pojavljivala i bošnjačka politička rascijepljenost, a, nerijetko, i m eđusobno oružano sukobljavanje. Te suprotstavljenosti i sukobljenosti ponekad su bile toliko izražene da su prijetile potpu­ nim porazom bošnjačkih snaga koje se bore za političku autonomiju Bo­ sne i status Bošnjaka, kao političkog naroda u Bosni i Hercegovini. Kada Husejn-kapetan Gradaščević 1831. god., predvodeći pokret za autono­ miju Bosne, u suštini, postavlja pitanje legitimiteta osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini,®®^ njemu se suprotstavlja, ne samo politički, već i oružano drugi dio bošnjačkog plemstva, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, te taj pokret na kraju završava neuspjehom. Sličan politički ras­ cjep istina bez oružanog sukoba, samo devedeset godina kasnije, desio se između Mehmeda Spahe i Ibrahima Maglajlića 1922. god., koji je prou­ zrokovan, prije svega, političkim sukobom, a u suštini se radilo o neslaga­ nju kojim putem ići do autonom nog položaja Bosne i Hercegovine u novoformiranoj državi Kraljevini SHS.®^® U toku Drugog svjetskog rata bošnjačka politička dezorijentiranost, izgubljenost i rasutost dolaze do p un og izražaja. Zbog nepostojanja jedinstvenog nacionalnog programa dio bošnjačke inteligencije i plemstva uključuje se u ustaški pokret,®^^ dok drugi dio pristupa četničkom pokretu.®’ ^

869 870 871 872

O p širn ije vidi u: E. Z godić, B o šn ja č k o isu k stv o p o litik e , E u ro m ed ija, Sarajevo, 1998, 316-367. Š. Filandra, B o šn ja č k a p o litik a u X X stoljeću, 49-59. A dem aga M ešić b io je Pavelićev doglavnik, Alija Šiljak p oglavni pobočn ik, Osm an-beg K ulenović i dr. Džafer-beg Kulenovič bili su d o p re d sjed n ici vlade NDH. M ustafa Mulalić jed an je od p o tp red sjed n ik a ravn ogo rsk og C entralnog n acionalnog kom iteta. M uham ed-beg Preljubović, zvani “d e n e ra l Đ erzelez”, kom adant G rupe muslimanskih korpusa jugoslovenske vojske, Mustafa Pašić, Ismet Pupovac i dr. Opširnije o B ošn jacim a u četničkom pokretu vidi u: M. Seferovič, Vojska z a je d n o ljeto. Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999.

269

Bošnjačka nacija

Ipak, kako je poznato, većina bošnjačkih intelektualaca®^^ i skoro cjeloku­ pan narod učestvovao je, zajedno s ostalim južnoslavenskim i evropskim narodima, u antifašističkoj borbi, koja je, pored pobjede nad fašizmom, podrazum ijevala i autonomni položaj Bosne i Hercegovine i političku afirmaciju Bošnjaka. Razmatrajući političku rasutost Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, Š. Filandra konstatira; “Nijedna južnoslavenska nacionalna i vjerska zajednica nije bila tako razbijena i dovedena u položaj, da tražeći izlaz, ide u susret novim stradanjima i kataklizmama.”®^^ Isti usud, ista rascijepljenost dešava se Bošnjacima i u periodu 1992-1995. god. Općebošnjačkom i općebosanskom političkom i oružanom otporu Agresiji na B osnu i Hercegovinu, te borbi za očuvanje suverene države Bosne i Hercegovine i definitivne političke emancipacije Bošnjaka, čiju političku personalizaciju predstavlja Alija Izetbegović, suprotstavlja se Fikret Abdić, sa grupom dezorijentiranih Bošnjaka Velike Kladuše i okoline. Potpo­ m ognut vojnim snagama hrvatskih i bosanskih Srba, oružano se supro­ tstavlja Armiji Republike Bosne i Hercegovine i time značajno otežava i usložnjava odbranu Bosne i Bošnjaka. Nasuprot ovim bošnjačkim ideološkim i političkim suprotstavljenostima, bošnjačko društvo danas “nagriza” jedna socio-psihološka sla­ bost, prisutna u svim strukturnim slojevima nacionalnog identiteta. Radi se, naime, o vrlo rasprostranjenoj komunikacijskoj sadržajnosti - traču.®^® Ova društvena bolest razarajuće utiče na pozitivne tradicionalne vrijed­ nosti Bošnjaka i njihove dobro poznate etničke vrline: radinost, poštenje, hrabrost, ponos, ustrajnost, strpljivost i dr. “Uništavajući vrijednosti i kri­ terije, trač uništava i sve tanjom čini granicu između rada i nerada, istine i laži, tačnog i netačnog, važnog i nevažnog, prioritetnog i neprioritetnog, potrebnog i nepotrebnog, poštenog i nepoštenog.”®^®Kako pitanja unutarbošnjačkih ideoloških i političkih sukoba i socio-psiholoških slabosti zavređuju posebnu studiju, ovom prilikom želimo samo naglasiti njihovu aktualnost i važnost, te dati nekoliko naznaka. Bošnjačku protivrječnost velike snage i inelektualnog p oten ­ cijala na individualnom nivou i perm anentne neh om ogen osti na razini kolektivnog aktivizma više je n edopustivo prešutkivati. U am bijentu u kom e se nalaze, okruženi, često, nerazum ijevanjem i antipatijam a, B o šn jaci kao m alobrojan narod sebi danas ne m ogu dopu stiti luksuz svakovrsnih podjela, ideoloških i političkih sukoba, nesporazum a i 873

874 875 876

270

Pom en im o ovdje sam o neke: N urija Pozderac, Su lejm an Filipovič, M uradbeg Zainiović, Avdo H um o, H am dija Čem erlić, Sk en der Kulenović, H asan Brkić, O sm an Karabegović, H am dija O m anović, Pašaga M andžić, Enver Redžić, Fazlija Alikalfić i dr. Š. Filandra, navedeno djelo, str. 165. Trač, njem . (tratsch) - čerečen je, b rb ljan je, o go varan je, klevetanje, laž, kleveta; ’rekla-kazala’ (B. Kl-iić, Rječnik stra n ih riječi, Zora, Z agreb, 1958, str. 1289.) E. Karić, navedeno djelo, str. 33.

Bošnjaci danas

n esloge, ogovaranja i trača. Pomenimo samo neke ključne nedopustive rascijepljenosti i nesloge među Bošnjacima, koje ih na nivou kolektivnog aktivizma sputavaju i ograničavaju i, itekako, umanjuju sposobnost opstan­ ka kao političkog naroda. M eđu tim, vještački izazvanim, unutarbošnjačkim suprotstavljenostim a, svakako su najznačajnije podjele na: Bošnjake i Sanđžaklije, domaće i muhadžire, građane i seljake, Bosance i Hercegovce, Podrinjce i Tuzlake, esdeaovce i esdepeovce, vjernike i komuniste, svjetovnu i teološku inteligenciju... Bili sm o svjedoci, kod najnovijeg zločina genocida nad Bošnjacima, da zločinci nisu pitali ko je vjern ik , a ko k o m u n ista m eđu B o šn jacim a, ko je B o san ac , a ko Hercegovac, ko građanin, a ko seljak, ko esđeaovac, a ko esđepeovac; ubijani su redom samo zato što su Bošnjaci. No, čini nam se da je po Bošnjake posebno pogubna ona podjela koja je “dovela do podjele na, uvjetno rečeno, nacionaliste i one koji su gradili anacionalni vrijednosni sistem. Izboreno pravo na nacionalnost koje im je u dugom vremenskom periodu na raznovrsne načine osporavano moglo bi biti dovedeno u pi­ tanje ukoliko se aktivizam Bošnjaka na kolektivnoj razini ne oslobodi prisutnih političkih sukoba, ideoloških nesloga, socijalne i regionalne rascijepljenosti, dezorijentiranosti, apatičnosti i, povrh svega, amateri­ zma, da ne kažemo, nepismenosti u politici. Institucionalna organiziranost nacionalnih interesa pojavljuje se danas kao neodložni imperativ. No, valja istaknuti da, ma koliko bila nužna i potrebna, institucionalna organiziranost nacionalnih bošnjačkih intere­ sa, isto tako i istovremeno, nužno je neodvojiva od institucija države Bo­ sne i Hercegovine. Bošnjačko nacionalno danas neodvojivo je od bosan­ skog državnog i, obrnuto, bosanska državnost danas ozbiljno je upitna bez bošnjačkog nacionalnog identiteta, koji svojom tolerancijom, otv^orenošću za drugo i drugačije ne osporava podjednako pravo na Bosnu i Hercegovinu i bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima. Priznanje Bošnjaka od strane subjekata međunarodne zajednice i njihove države Bosne i Hercegovine, koju zajedno i ravnopravno treba da dijele sa ostalim bosanskim individualitetima, mogla bi biti dovedeno u pitanje ako se nastavi dalje marginaliziranje Bošnjaka u strukturama političke i izvršne vlasti, u oblasti upravljanja prirodnim i proizvodnim resursima, te ne zaustave negativne i štetne tendencije u procesu priva­ tizacije. Za sve unutarbošnjačke slabosti (ideološke suprotstavljenosti, političke sukobe i svakovrsne socijalne i regionalne podijeljenosti) valja tražiti rješenje. Ono se ne nalazi u nekoliko parcijalnih odgovora, već u cjelovitoj kritičkoj analizi ukupnosti bošnjačkog povijesno-društvenog 877

I. G rbo, naveden o djelo, str. 44.

271

Bošnjačka nacija

bića, i, iz te analize proizašlih, znanstvenih odgovora, koji će ukloniti ukorijenjene predrasude evropocentrističkog načina mišljenja Bošnjaka i Bosne.®'® Zagovornici ideje nacija-države, na prostoru Bosne i Hercegovine ekstremno pokušane realizirati velikodržavnim projektima, uzrokovali su razbijanje prirodnog jedinstva bosanskohercegovačkog društva,®^'-* milenijski potvrđenog kroz simbiozu jedinstva različja. Zbog tih razloga povijesno m ultilateralno iskustvo Bosne, i kao društva i kao države, Bošnjaci neophodno trebaju znanstveno afirmirati i ponuditi kao sadržaj globalizirajućim procesim a u svijetu, kao jedino m oguću alternativu n arastaju ćim to talitarizm im a, n eo k o lo n ijalizm im a i svim dru gim političkim i društveno-kulturnim anarhonizmima, koji čovječanstvo vuku u feudalizam, umjesto u postmoderni humanizam. Nisu li možda Bosna i Hercegovina i Bošnjaci “onaj most spasa između prošlosti i budućnosti, sačuvan i postavljen kao znak jednog novog svijeta upravo onoga koji ima m odel političkog pluralizma i jedinstva država? Kao znak nade u pojavama beznađa.”®®® Bošnjačka inteligencija, kao značajan strukturni sloj bošnjačkog identiteta, iako nehomogena,®®* bez obzira kom idejnom pravcu pripada razvila je državotvornu svijest, ne samo unutar sebe nego je postepeno unosi i u živo narodno tkivo nacije. Bošnjaci su svjesni sebe kao nacionalne zasebnosti, svjesni da ih “susjedi neće ostaviti na 878 879

880 881

272

“E vrop ocen trizam n ikada nije resp ek tovao i uvažavao B o sn u i H ercegovinu kao istorijski su b je k at.” (E. Kedać, P ogledi iz an tiisto rije, str. 34.) “U trajanju zajed n ičk og življenja, kao p riro d n o g stan ja b o san sk o g društva, form iran je istorijski person alitet i lik B osn e. Z ajedništvo je p o stalo priroda istorijskog biča B o sn e, n jen a izvorna, životvorna i neuništiva tradicija. N ekom e se m ogu učiniti slab ašn e i krhke sp o jn e niti i zajedništvo B o sn e, ali du gov ječn o istorijsko trajanje B o sn e p otire taj u tisak .” (E. Redžič, naveden o djelo, str. 61.) Fra Luka M arkešič, Politički p lu ra liz a m i p o rijek lo države, u: Z born ik o p o litičk om p lu ra liz m u u d e m o k ra tsk o j tra n z iciji BiH, 1998, str. 56. “M u slim an sk a in teligen cija u ovim ratnim dan im a p o n o v o se n ašla na raskršću, ali d o g a d a ji su je iznova potresli, raspršili iluzije i m o žd a osvijestili, n adam se i ujedinili. Poznato je d a inteligencija nije h o m o gen društveni sloj n ego izražava i u id e jam a o b lik u je in terese raznih socijaln ih stru k tu ra i pokreta. Kao i u svakom n aro d u i b o sa n sk o m u slim an sk a in teligen cija se ra sp in ja la i če sto k on fron tirala k ro z isto riju i d a n a s: b o g u m ilstv o izm eđ u k ato ličan stv a i p ravoslavlja, ’D ob ri B o š n ja n i ’ iz m e đ u k r šć a n s tv a i isla m a , B o š n ja c i n a s p r a m id e n t ifik a c ije sa O sm anlijam a, zatim ideolozi JM O n aspram srbofila i kroatofila, p o to m antifašisti i kolaboracion isti, kom unisti i konzervativci, staljinisti i titoisti, dogm atici i liberali, ateisti i vjernici i m eđu njim a tradicionalni i savrem eni, u du žem p eriod u nacio­ nalno srpsko-hrvatski i jugoslovenski opredijeljeni i neopredijeljeni, da bi se m nogi o d njih p očetk om 70-ih god in a iskazali kao m uslim ani sa velikim slovom M. 1 dan as je ten zija izm eđ u lijevih i d e sn ih , laičke i te o lo šk e in teligen cije, an g až iran e i kontem plativne, elitističke i m asovne n arodn e itd. ( . . . ) ” (A.Tanović, O dgovornost b o s a n s k o m u s l i m a n s k o g i n t e l e k t u a l c a d a n a s i o v d je u: R a t n i k o n g r e s b o sa n sk o m u slim an sk ih in tele k tu alac a, str. 48.)

Bošnjaci danas

miru ni u buduće.”®®^ Svijest o vezanosti i uslovljenosti nacionalne egziste­ ncije za egzistenciju jedinstvene države Bosne i Hercegovine čini jedan od egzistencijalnih sadržaja nacionalnog identiteta. Današnje ukupno stanje organiziranosti društva i države reflektira potrebu za zahtjevom o izmjeni dejtonskih neracionalnih, nepravednih, neprirodnih, histori­ jskom iskustvu i biču Bosne suprotnih, rješenja u svim segmentima politi­ čkog i društvenog organiziranja. Uključivanje u evropske i svjetske integracione procese u kojima su osnovne vrijednosti sadržane u dem o­ kratizaciji, radu, obrazovanju, disciplini i humanizmu, proces je koji teče i u koji se Bošnjaci uključuju. Bošnjaci su svjesni svoje uloge “kopče” odnosno spoja, dva kulturno civilizacijska kruga, islamskog i jevrejskokrščanskog, koji se, tako plodon osn o stoljećim a sedim entirao na tlu Bosne i Hercegovine. Ta uloga Bošnjacima nije nova, jer su oni kao etni­ čka, društvena i duhovno-kulturna zasebnost, upravo, rezultat simbioze bosanskog evropejstva i islamske duhovnosti.

882

O. Ibrahim agić, n aved en o djelo, str. 15.

273

Bošnjačka nacija

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA Hiljadugodišnji neprekinuti tok trajanja Bosne, kao geopolitičkog p ro sto ra , kao društva, kao p olitičko-pravn og su b jektiviteta i kao bosanskog duha, u ravni društvenih odnosa, rezultiralo je uobličavanjem bošnjačke nacije kao vlastite bosanske zbiljnosti. Autonom an i autentičan društveno-povijesni razvoj, uslovljen, prije svega, bosanskim tlom , dom inantno slavenskom etničkom stru­ kturom , sim biozom islam a i duhovnosti bo san sk og srednjovjekovlja, bo san sk im jezikom i tradicijom , te islam skom duhovnošću, rezultirao je fo rm ira n je m b o šn ja č k e n acije , kao n acio n a ln e z a s e b n o sti sa vlastitim osoben ostim a, proizašlim , upravo, iz razvojnih činilaca koji su je uslovili. Promatrana u svjetlu savremenih teorija o naciji i nacionalnom pitanju, bošnjačka nacija, kao jedna od bosanskih i evropskih nacija, o d red en a je prvenstveno autentičnim bosan skim elem entim a, ali i islamom, koji se kao povijesno-duhovna i društveno-kulturna činjenica “odom aćio” u Bosni i Hercegovini. Pored toga što je učestvovao u obli­ kovanju bošnjačke nacije, islam istovremeno u mnogim razvojnim perio­ dima jeste i odlučujući faktor čuvanja i očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta. O sobenost bosanske zbilje rezultirala je fenom enom bošnjačke nacije, u čijem su društveno-povijesnom uobličavanju p od jed n ak o učestvovali, kako “vanjski” činioci oblikovanja nacionalnih zajednica, isto tako i “unutrašnji,” oni koji izviru iz sam og esencijalnog bića Bošnjaka, kao takvih. Zbog tih razloga bošn jaštvo kao n acionalni sadržaj ne razumijevamo samo i pom oću unaprijed postavljenih teorijskih formula, već, naprotiv, uvažavajući sve teorijske doprinose i dostignuća, bošnjačku naciju razumijevamo iz nje same, kao “po sebi bivstvujuće jedinstvo,” čiji se “u n u trašn ji” sadržaj iskazuje kao form a neraskidivo povezanih, pojedinačnih oblika: etničkih, društvenih, političkih, kulturnih, jezičkih i tradicijskih, koji zajedno u dijalektičkom jedinstvu tvore ukupnost sadržaja bošnjačke nacije. B osan skoh ercegovačko društvo u svom neprekin utom toku, potvrđujući sebe kao multikulturno i multireligijsko, stoljećima, u većoj ili manjoj mjeri, izrasta na temeljima četiri religije: islama, katoličanstva, pravoslavlja i judaizm a. U okvirima ta četiri duhovno-idejna kruga. 274

Zaključna razmatranja

formirane su zasebne kulturne tradicije, zasebni mentaliteti, zasebne nacionalne samobitnosti, istovremeno oslonjene jedne na druge, jedne drugima poznate, ne tude već drugačije, kao identiteti koji se odreduju radi prepoznavanja i upoznavanja. Kao izraz te društveno-duhovne samobitnosti, zajednički tokovi religija i kultura u dugom i neprekinutom toku omogućili su formiranje, medu bosanskim zasebnostima, i bošnjačke zasebnosti, okrenute sam obitnosti, koja se, istovrem eno, potvrđuje otvorenošću za drugo i drugačije. Kad govorimo o uticaju religijskog faktora u profiliranju nacija u Bosni i Hercegovini, to ni u kom slučaju ne znači zanemarivanje tradicije, običaja, jezika i etničkog porijekla, činilaca koji su u jednom višedimenzionalnom interakcijskom odnosu, u dugom društveno-historijskom to­ ku, konstituirali stvarnost Bosne i Hercegovine kao višenacionalne i višekonfesionalne zajednice. Je d n a od sp ecifičn o sti d an ašn je b o san sk e m u ltin acion aln e strukture jeste da ona potiče iz jednonarodnog srednjovjekovnog žilišta. Jedinstveni narod srednjovjekovne bosanske države, u konfesionalnom smislu bio je izdiferenciran u tri samostalna vjerska identiteta: katoličkom, pravoslavnom i identitetu pristalica učenja Crkve bo san sk e. Crkva bosanska predstavljala je vjerski identitet čije postojanje priznaju i strani crkveni i državni faktori. Zamjenom srednjovjekovne bosanske države osm anskom drža­ vnom vlašću na prostorim a današnje Bosne i Hercegovine, dolazi i do etno-konfesionalnih prom jena u pravcu jačeg diferenciranja bosansko­ hercegovačkog stanovništva na konfesionalnoj osnovi. Rezultat susreta srednjovjekovn og b o san sk o g društva sa islam om , čiji je nosilac na političkom nivou bila Osmanska država, jesu dva, za bosansko društro izuzetno značajna i uzajamno uslovljena, dogadaja. To su: a) prihvat islama, kao cjelovite koncepcije života, koja u sebi objedinjava jedinstvo sakralnih predan ja i b) otpočinjanje pro cesa form iranja zasebn og bošn jačkog narodnog identiteta, koji se od Bosanaca katoličke i pravoslavne vjere, sa kojim je dijelio isti životni prostor, razlikovao, ne u etničkoj, već u vjerskoj dimenziji, a od Osmanlija, s kojima je dijelio istu vjeru, po etničkim obilježjima. Prihvatanjem islama nije došlo samo do promjene u karakteru društvenih odnosa i struktura medu pripadnieima islamske vjeroispovijesti, već je došlo i do prom jene karaktera odn osa između izdiferenciranih narodnih grupa, čiju osnovu čini kršćanstvo, i onog dijela bosanskog naroda koji je primio islam. Prihvatanjem islama, dolazi do značajnih prom jena ne sam o u vjerskom već i u ukupnom društveno-ekonomskom i kulturnom životu ljudi u Bosni i Hercegovini. Islam je uticao na promjenu vrijednosnog sistema života, promjenu moralnih normi življenja, a time i na ukupnu društvenu organizaciju života. Vjerska netrpeljivost između pojedinih 275

Bošnjačka nacija

konfesionalnih zajednica koje su vladale Bosnom prije susreta sa islamom zam ijenjena je islamskom tolerancijom prem a svakom ljudskom biću i p rem a svakoj od sakralnih predaja. U spostavom novog privrednog sistema, čiju je osnovu činio timarski sistem, te širenjem slobode duhovnog izražavanja, uspostavljaju se realne osnove za izgradnju progresivnijeg načina života za sve narodne zajednice. Brži rast novih gradova, sa izraženim orijentalno-islamskim sadržajima (jedna ili više džamija, medrese, bezistani, hamami, mostovi, novi zanati), bitno utiče i na uspostavu novih oblika društvenih veza medu stanovništvom pod uticajem islamske duhovnosti i kulture. Ti novi oblici društvenih veza medu ljudima, kao rezultat društvenih odnosa uzrokovanih prihvatom islama, oslovljavaju uobličavanje autohtone i autentične bošnjačke narodne zasebnosti. Mnoge životne aktivnosti praktično se realiziraju istovremeno i kao vjerski i kao narodni običaji. Karakteristični primjeri su običaji vezani za rađanje djeteta i nadijevanje imena, sunetluci, izgradnja i otvaranje džamija, sklapanje brakova, mevludi, tevhidi, ramazanski i bajramski običaji, klanje kurbana, pobožne pjesme ilahije i kaside, dženaze, podizanje nišana i turbeta. Sve ove životne aktivnosti direktno su uticale na ukupan stil življenja Bošnjaka, na izgradnju zasebne i specifične duhovno-kulturne i emocionalno-psihološke zasebnosti u odnosu na druge bosanske nacionalne identitete. Islam, kao duhovno-povijesni i civilizacijski krug, ne negira, već, naprotiv, unutar sebe sažima i na izvoran način interpretira različita sveta predanja, te kao takav u bosanskohercegovačkom društvu nailazi na otvorena vrata, prije svega u onom duhovnom i kulturnom prostoru koji je pripadao pristalicama Crkve bosanske. Za pravilno razumijevanje slo že n o g d ru štven og p ro c e sa su sreta islam a sa sredn jovjekovn im bosanskim društvom, neophodno je istaći da islam nije tražio nikakve p re d u v je te za v la stito p rih v a ta n je o d b o sa n sk o h e rc e g o v a č k o g stanovništva. S druge strane, bosanskohercegovačko društvo, odnosno jedan njegov dio, prihvatanjem islama, formira autentičnu duhovnokulturnu i društvenu zasebnost, koja u historijskom samohodu izrasta u bošnjačko nacionalno biče, koje unutar sebe sabire različita kulturna d o stign u ča b o san sk o g ev ro p sk o g sredn jovjekovlja, bo san sk i jezik, tradiciju, običaje, i islam, kao univerzalnu duhovnost pristiglu sa Istoka. Islam nije uništavao narode, pa ni bosanski narod, nije zabranjivao upotrebu narodnog jezika, domačih običaja i kulturnog stvaralaštva. Nije zabranjivao uključivanje domaćih ljudi u upravljanje državnim kulturnim i vjerskim institucijama. Promjena državne organizacije bosanskog društva dolaskom Osmanskog carstva u Bosnu i Hercegovinu, nije značila “kidanje života” niti prekid duhovnih i kulturnih tradicija i zasebnosti izraslih iz srednjovjekovnih bosanskih društveno-kulturnih sadržaja. Proces konstituiranja i razvoja bošnjašn^a kao nacionalnog identi­ teta, nerazdvojivo je povezan sa procesom islamskog uplitanja, ne samo 276

Zaključna razmatranja

U duhovno-kulturne dimenzije življenja, već i u ukupnost življenja, počevši od ekonom sko-socijalnih dim enzija, preko načina ishrane, odijevanja, odnosa prema čistoći, do samih umjetničkih izraza tog i takvog stila življenja. Ukupnost bošnjačkog životnog izraza uzrokovana islamom je izražena i kao znakovna umjetnost. “U ranjanje” islam a u dušu bošn jačkog naroda, rezultiralo je materijalnim izrazima u arhitekturi, građevinarstvu, kulturi stanovanja, zdravstvenoj kulturi i drugim materijalnim i nematerijalnim izrazima dru­ štvenog života, shvaćenom kao živi tok kulture. Autentični materijalni izrazi duhovno-kulturne nadgradnje Bošnjaka su džamije, mostovi, bezistani, hamami, sahat-kule, karavan-saraji, medrese, tekije, turbeta i nišani. Islamski uticaj u kulturi Bošnjaka nije se osjećao samo u pojedinačnim umjetničkim i kulturnim izrazima, već je islamska duhovnost uticala i na fizionomiju or­ ganizacije naselja, naroćito gradova, koji su, kao kulturni centri, svoj uticaj širili na cjelokupno stanovništvo i davali plodno tlo za razvoj zanatstva, tr­ govine i ukupnog stila življenja bošnjačkog naroda. 1 pored nepobitne činjenice velikog uticaja islama, kao vjere i kao duhovnosti, na razvoj kulture kod Bošnjaka ona se ni u kom slučaju ne mo­ že, niti to jeste, svesti na vjersku kulturu. Islamski uticaj na duhovno-kuIturni život u Bosni i Hercegovini rezultirao je, kako smo vidjeli i pokazali, autentičnim bosan skim specifičnostim a u kulturnim i um jetničkim izrazima, kao što su: lična imena, alhamijado književnost, književnost Bošnjaka na orijentalnim jezicima, pobožne pjesm e - ilahije i kaside, mevludi na bosanskom jeziku, nadgrobni spomenici nišani i mnogi drugi tradicijski i običajni sadržaji bošnjačkog kulturnog izražavanja. Proces konstituiranja bošnjačke nacije autonom an je i složen p roces, često nasilno usporavan, ali u osnovi neprekinut. Kontinuitet b o šn jačk o g n acio n aln og toka pon ek ad je p rek idan n a političkom nivou, ali nikada nije prekinuto njegovo trajanje kao etnosa, društva i kao zajednice. Mnogobrojni su autohtoni starobosanski i srednjovjekovni elemen­ ti sadržani u bošnjačkom nacionalnom biću. Ovaj sadržaj prvenstveno se ispoljava u ilirskoj kom ponenti bošnjačke kulture, srednjovjekovnim nadgrobnim spom enicim a-stećcim a razasutim širom BiH, prisutnost neslavenskih etničkih elemenata u etničkom biću. Crkva bosanska, koja nije slijedila učenje ni rimskih kršćana ni bizantskih hrišćana, već je predstavljala, autentičan duhovni izraz bosan skog srednjovjekovnog društva. Postojanje srednjovjekovne bosanske državnosti, između ostalog, poBTđuje postojanje bosanske državne kancelarije, a sve ovo ukazuje na cjelovitu zaokruženost i razvijenost, u srednjovjekovnom smislu, bosanskog društra. Prihvatanjem islama Bošnjaci se nisu odrekli svojih narodnih obi­ čaja, svog narodnog bosanskog jezika, svoje tradicije i svih onih elemenata 277

Bošnjačka imcija

koji su činili izraz njihovog posebnog društvenog i etničkog supstrata. M nogobrojn i su prim jeri sinkretičkog p ro žim an ja predislam skih i islam sk ih e le m e n a ta u b o šn ja č k o m n a c io n a ln o m b iču . Sredn jo­ vjekovna bogumilska molitrišta poslužila su kao kišna dovišta onima koji prihvatiše islam. Kult planinskih vrhova iz “heretičke” starobosanske duhovnosti u periodu prihvata islama, imenovan je islamskim pojmovima. Srednjovjekovna tradicija grobljanskih kapela, zadržala se i u islamskoj tradiciji izgradn jom turbeta. U p relazn om p erio d u obilježavaju se nadgrobni spom enici tako da se um jesto stečaka izgrađuju nišani, na kojima se m ogu susresti zajedno i srednjovjekovni i islamski znakovni sadržaji. N arodni bosan sk i jezik također nije prom ijenjen. Sadržaj bošnjačkog etničkog biča u cijelosti je dom aćeg porijekla. U okviru Bosne, kao zasebnog dijela Osmanske države, u ambi­ jentu prihvata islama, domaćih socijalnih, običajnih, tradicijskih, jezičkih uslova, i na tim osnovam a izgrađenih društvenih odnosa, formiran je bošnjački narod. Bez obzira na to što su stoljećima živjeli u Osmanskoj državi kao svojoj, saobraćali sa Osmanlijama, služili na dvorovima, nisu se turcizirali niti postali etnički Turci. Ostali su “svoji na svome,” evropski narod, b o san sk a etnička zajednica, sa vlastitim narodnim jezikom , dominantno predislamskim prezimenima, islamskom vjerom i vlastitom kulturom, kao izrazom simbioze dom aće bosanske tradicije i islamske duhovnosti. K ao r e z u lta t sim b io z e p re d isla m sk ih sre d n jo v je k o v n ih i islam skih sadržaja u svom e biču, bošn jačka nacija je otvoreni krug, otvoren prem a kulturi Z apada i kulturi Istoka, prem a pro šlo sti kojoj ne robu je i u koju se ne zatvara, ali i prem a b u d u ćn osti koju ne uzim a o d drugih. Bošn jačka otvorenost za drugo i drugačije izražava se na svim poljim a vlastitog življenja, u duhovnosti, kulturi, m oralu, religiji i društvenoj organizaciji života. Ona nije sam ostaln a o sobin a za sebe, je d n a k a ra k te ristik a živ o ta, već p r e d s ta v lja p ra v ilo , sam n ačin p o sto jan ja bo šn jačk o g nacionalnog bića, subjektivni izraz društvenohistorijskog toka b o šn jačko g identiteta. Bošnjaci unutar svog zasebnog nacionalnog bića sažimaju zajednička ishodišta vlastite otvorenosti. Bošnjačka otvorenost za drugo i drugačije nije slučajnost, ni historijska ni društvena. Poštovanje zakona kućnog ognjišta, praga prvog susjeda, pravila da je komšija preči od brata, rezultat su historijskog toka bošnjačke zasebnosti. I pored nepobitnih dokaza praktičnog postojanja bošnjačke nacije, u svom autentičnom i autonomnom obliku, u toku njezinog razvojnog puta i cijelog toka trajanja, prisutni su raznovrsni stereotipi i predrasude u prezentiranju bošnjačkog razvoja i postojanja. Stereotipi i p red rasu de u prezentiranju bošnjačke nacije izvorište im aju u ideologiji nacija-dr­ žave. N e o p h o d n o je istaći d a su ste re o tip i i p re d rasu d e rezu ltat 278

Zaključna razmatranja

prim jen e na bosan ske uslove evropocentrističkih m odela političkog i d ruštvenog organiziranja i teorijskih aksiom a, koji na bosanske uslove nisu prim jenjivi. Je d a n o d rezu ltata slo ž e n o g toka b o šn ja č k o g n acio n aln o g izražavanja jesu i kontroverze oko nacionalnog imena. Kako se nacionalni razvoj ne svodi samo na etničku identifikaciju, več se najprije izražava kao totalitet društvenih, historijskih, etničkih, kulturnih, političkih i duhovnih odnosa, tako se i proces razvoja bošnjačke nacije u povijesnom toku, u pojedinim historijskim periodima, imenovao onim imenom, koje je u datom društvenom trenutku, ne najadekvatnije, več društveno i povijesno najnužnije iskazivalo zasebnost bošnjačkog društvenog, kao nacionalnog biča. Teorijska m išljenja o genezi razvoja autohtonog i autentičnog bošnjačkog nacionalnog subjektiviteta nedvosmisleno ukazuju na to da se Bošnjaci u svom srednjovjekovnom trajanju imenuju Bošnjanima, u osm anskom periodu oni su Bošnjaci prem a Osmanlijama i prema sebi, dok su za domaće inovjernike "bosanski Turci” ili, jednostavno, muslimani. Nestankom sa političke scene multietničkih i multikonfesionalnih državnih organizacija kakve su, nesumnjivo, bile Osmanska carevina i Austro-Ugarska, te sa nastankom modernih nacionalnih pokreta i na tim osnovam a uspostavljenih nacionalnih država, bošnjačka nacija biva surovo raspeta između nacionalnog osporavanja od strane susjednih veliko­ državnih i velikonacionalističkih ideologija i borbe za očuvanje vlastite ne sam o nacionalne, već i političke, kulturne, jezičke i duhovne sam o­ bitnosti. U pojedinim povijesnim razdobljim a uspostavljeni, neovisno od volje bošnjačkog naroda, društveno-politički uslovi življenja nisu dozvoljavali bošnjačkom nacionalnom biću da se iskaže na autentičan način. Naprotiv, suočeni s agresivnim “nacionaliziranjem,” nametnutim od jačih državnih organizacija, Bošnjaci su se na razne načine “dovijali”, kako da izraze svoju vlastitost. Cesto pritisnuti nuždom, prihvataju da imenuju vlastito nacionalno biće različitim nacionalnim imenima, koja nisu autentično izražavala njihov stvarni nacionalni sadržaj. Usljed sve jačeg širenja srpske nacionalne ideologije iz Srbije i hrvatstva iz Hrvatske, te njihovog prihvatanja u drugoj polovini 19. stoljeća od većine pravoslavnog i katoličkog stanovništva B osn e i Hercegovine, Bošnjaci, suočeni sa novim društveno-političkim prilikama, pritisnuti “nacionaliziranjem,” osporavanjem , a vrlo često, suočeni sa prijetnjom fizičkog uništenja, svoj nacionalni bošnjački sadržaj imenuju religijskom oznakom Muslimani. Ovakvim imenovanjem Bošnjaci nisu zamijenili, niti izmijenili svoj nacionalni sadržaj; oni ga samo pod drugim imenom izražavaju, pritisnuti uslovima historijske nužde, kako bi izbjegli nametnuta imena Neopredijeljen, Jugoslaven, Jugoslaven-neopredijeljen, Srbin islamske vjeroispovijesti. Hrvat islamske vjeroispovijesti, jer svi ti 279

Bošnjačka nacija

pojmovi ne samo da nisu izražavali povijesno-društvenu sadržinu bošnjač ke nacije već su je, naprotiv, udaljavali od vlastite identifikacije, a time od zemlje Bosne i države Bosne i Hercegovine, kao nužnog egzistenci jalnog uslova njihovog opstanka. Nacionalni naziv Musliman za bošnjački nacionalni sadržaj, iako neadekvatan, u datim historijskim, društvenim političkim, kulturnim i duhovnim uslovima, ipak je najjasnije i najbliže izražavao, kako sam nacionalni identitet bošnjačke nacije, isto tako i njegovu esencijalnu osnovu, kao odredujuću činjenicu u nacionalnom konstituiranju i razvoju, prije svega što je ponekad u bošnjačkoj naciona­ lnoj svijesti bilo utihnulo sjećanje na bošnjačko predislamsko žilište. Z načajan d o p rin o s rasvjetljavan ju kon troverzi n acio n aln o g imenovanja i uopće konstituiranja i razvoja bošnjačke nacije, u svjetlu savremenih teorija o naciji, dali su bosanskohercegovački književnici, filozofi, historičari, sociolozi, politolozi, pravnici i etnografi, medu kojima su, svakako, najznačajniji; M uhsin Rizvić, Alija Isaković, M uham ed Hadžijahić, Šalim Ćerić, Špiro Kulišić, Muhamed Filipovič, Atif Purivatra, Avdo Sućeska, Vlado Jokanović, Mustafa Imamović, Fnver Redžić, Omer Ibrahimagić, Nijaz Duraković, Rusmir Mahmutćehajić, Šaćir Filandra i Ju su f Žiga. Svi ovi autori ne dovode u pitanje nacionalnu posebnost Bošnjaka, ali, u zavisnosti od ukupnih društvenih, političkih i znanstvenih uslova u kojima su djelovali, bošnjački nacionalni identitet interpretiraju različito, term inološki ga iskazujući kao “etničku cjelinu”, “etničku g ru p u ”, “ etničku zajed n icu ,” “m uslim anski n a ro d ,” “m uslim an sko d ru štvo ,” “muslimanski Slaveni,” “islamski Bošnjaci,” Muslimani i Bošnjaci. Na putu samokonstituiranja bošnjačke nacije, tokom cijele njezine povijesti i danas, stajale su velikodržavne ideologije i njihovi pokušaji “nacionaliziranja” Bošnjaka. Pokušaji “srbizacije” i “hrvatizacije” Bošnjaka u osnovi su imali cilj da onemoguće nacionalnu afirmaciju bošnjaštva, kako bi na taj način otv orili p ro sto r za p risa je d in je n je B o sn e i Hercegovine “velikoj Srbiji”, odnosno “velikoj Hrvatskoj.” Bošnjaštvo nije bilo dovoljno snažno kao nacionalni pokret da spriječi ove tendencije, ali je, s druge strane, ukupni osjećaj bošnjačke nacionalne zasebnosti, u društveno-povijesnoj, kulturnoj, političkoj i duhovnoj stvarnosti bio toliko snažan da omogući vlastiti opstanak i samorealizaciju. Ni srpska, ni hrvatska n acio n aln a id eja n ik ad a n isu zahvatile širo k e slojeve b o š n ja č k o g d ru štv a . O n e su b ile p rije m č iv e z a d io b o šn ja č k e inteligencije, ali i za njih više kao politički m otivirano opredjeljen je, a ne kao istinski nacionalni osjećaj. Bošnjački nacionalni razvoj nisu zaobišle ni refleksije modernizma i panislamizma. Refleksije islamskog modernizma i panislamizma su kod Bošnjaka bile u funkciji jačanja njihove samosvijesti o vlastitoj zasebnosti i d rag o sti u o dn o su na druga dva n acionalna identiteta u Bosni i Hercegovini. Oni su tu svoju zasebnost izražavali širenjem pismenosti 280

Zaključna razmatranja

na bosanskom jeziku, reformi obrazovanja, reform om tradicionalnih islamskih škola, zatim reformom propisa koji se odnose na privređivanje u uslovima industrijalizacije. Svi ovi zahtjevi i refleksije modernizma, s jedne strane, bili su izraz zahtjeva i prakse za nacionalnim samoidentificiranjem, a, s druge strane, reformistički uticaji islamskog modernizma približavali su B ošn jake evropskim standardim a, m jerilim a i vrije­ dn ostim a, uz istovrem eno zadržavanje vlastitih duhovno-kulturnih sadržaja. Borba Bošnjaka za opstanak i očuvanje vlastitog identiteta traje od sam og kraja 17. stoljeća do danas. Poučeni historijskim iskustvom, koje ih je natjeralo da, neprestanom borbom za samoodržanje od početka nacionalnih pokreta Srba i Hrvata, konačno, u toku posljednje Agresije, definiraju sebe vlastitim identitetom. Upečatljivi primjeri bošnjačke sam osvijesti iskazani su upravo odbranom zemlje Bosne, svoje imovine, časti i života. Prvi primjer svakako je Boj pod Banjom Lukom 1737. god., kada su Bošnjaci vlastitim snagama porazili austrijsku vojsku i time očuvali sebe od progona i Bosnu od Austrije. Drugi primjer je borba za autonomiju Bosne i Hercegovine u okviru Osmanske carevine 1831. god. Bošnjaci su tada porazili osmansku vojsku i potvrdili sebe kao zasebnost u odnosu na Osmansku državu i osmanski narod. Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. god. sljedeći je prim jer i sam osvjesni bošnjački odgovor u odbrani vlastite zem lje, tradicije i kulture. Značajnije uključivanje Bošnjaka u antifašističku borbu u toku Drugog svjetskog rata, predstavlja, također, definiranje sebe kao zasebnosti, izražene u dokumentima ZAVNOBiH-a. Otpor Agresiji srpskili i hrvatskih velikodržavnili projekata 1992-1995. god. konačna je potvrda bošnjačkog samokonstituiranja i m eđunarodnog afirmiranja kao nacionalnog i državotvornog identiteta. Uporedo s jača­ njem spoljnih pritisaka na podjelu Bosne i Hercegovine i uništenje Boš­ njaka kao naroda, jačala je bošnjačka samosvijest i upornost da se opstane u vlastitoj državi i u okviru tradicionalnih vrijednosnih normi. Ta borba i probuđena svijest o zajedničkoj sudbini uticali su da bošnjačka intelige­ ncija, inače tradicionalno nehomogena, raspeta između “nacionaliziranja” i vlastitog identificiranja, suprotstavljena raznim idejnim pokretim a i socijalnim strukturama, zauzme aktivno učešće u definiranju i afirmiranju bošnjačke nacije. Ratni kongres bosansko-muslimanskih intelektualaca, održan 22. decembra 1992. god., označava kamen m eđaš savremenog bošnjačkog sam osvjesnog nacionalnog identificiranja. Bošnjački otpor Agresiji i Dejtonski mirovni sporazum potvrdili su i sačuvali hiljadugodišnju državnost Bosne i Hercegovine i Bošnjake kao samosvojnu naciju koja jeste kvintesencija te državnosti. Bošnjaci danas postoje, postoji i država Bosna i Hercegovina, ali oni u njoj ne žive na svakom njezinom dijelu, tačnije žive na jednoj četvrtini teritorija 281

Bošnjačka nacija

i pokušavaju da reintegriraju i ostala područja u kojima če za sve bosanske identitete biti ostvariva sva ljudska prava. Prevladavanju egzistencije “enklavskog stanja”, u koju su dovedeni brutalnom agresijom , Bošnjacim a danas nem a alternative. Bošnjačka inteligencija, kao značajan strukturni sloj bošnjačkog identiteta, iako nehomogena, bez obzira na to kom idejnom pravcu pripada, razvila je državotvornu svijest ne samo unutar sebe, nego je postepeno unosi i u živo narodno tkivo nacije. Svijest o vezanosti i uslovljenosti nacionalne egzisten cije za egzistenciju jedin stven e i suverene države B o sn e i H ercegov in e čini je d an od egzisten cijaln ih sa d rža ja n acio n aln o g identiteta. Današnje ukupno stanje organiziranosti društva i države refle­ ktira potrebu za zahtjevom o izmjeni dejtonskih neracionalnih rješenja u svim segmentima političkog i društvenog organiziranja. Uključivanje u ev ro p sk e i svjetske in tegracion e p ro ce se, u kojim a su osn ovn e vrijednosti sadržane u radu, obrazovanju, disciplini i humanizmu, proces je koji teče i u koji se Bošnjaci uključuju. Bošnjaci su danas svjesni svoje uloge “kopče”, odnosno spoja dva kulturno-civilizacijska kruga, islamskog i jevrejsko-krščanskog. Ta uloga Bošnjacim a nije nova, jer su oni kao nacija, društvena i duhovno-kulturna zasebnost, upravo, rezultat sim ­ bioze bosanskog evropejstva i islamske duhovnosti. Proces konstituiranja i razvoja bošnjačke nacije pratio je, ne uvijek istovremeno, i proces znanstveno-teorijskog definiranja bošnjačke nacio­ nalne samoidentifikacije. Prateći genezu razvoja bošnjačkog nacionalnog bića, savrem ene teorije o naciji, ne d ov o d eći u pitan je b o šn jačk i nacionalni identitet, nisu uvijek i podjednako interpretirale i imenovale u kupnost bošnjačkog povijesno-društvenog sadržaja. Niz autentičnih bošnjačkih m eđuodnosa, između pojedinih konstitutivnih činilaca nacije, ponekad su različito objašnjavani i imenovani. Bez obzira na različitost teorijskih interpretacija, uslovljenih društvenim, intelektualnim i poli­ tičkim uslovima i vremenom nastanka, bošnjačku naciju, posmatranu u svjetlu savremenih teorija o naciji i nacionalnom pitanju, određuju i kara­ kteriziraju svi oni činioci koji su odredili i koji karakteriziraju i ostale balkanske i evropske nacije. Istina, značaj pojedinih faktora u konsti­ tuiranju bošnjačke nacije u odnosu na druge nacije nema uvijek istu va­ žnost, ali su svi prisutni u njezinom određenju. Onoliko koliko su sam o­ svojne i zasebne sve evropske nacije, posmatrane u svjetlu savremenih teorija, zasebna je i samosvojna i bošnjačka nacija, posmatrana iz tih istih teorijskih perspektiva. U nutar sam okonstituiranog bića, bošnjačka nacija, kvintesencija bosan skohercegovačkog društva i države, sažim a sljedeća zajednička društveno-historijska i duhovna iskustva: - bosansko-hercegovačko tlo, zem lju B osn u i H ercegovinu; - dom inantno slavensko etničko porijeklo; 282

Zaključna razmatranja

neprekinuti p ovijesni kontinuitet u form i b o san sk og društva, čije je žilište u korijenjeno u srednjovjekovnom bosan skom društvu; svijest o državotvornom kontinuitetu, utem eljena u bosanskoj srednjovjekovnoj državnosti; proces prihvata islam a; sin k re tič k i sla v e n sk o -”b o g u m ilsk o ”-isla m sk i sa d r ž a ji u kulturi; dvostruka društvena diferencijacija u O sm anskoj državi, a) etnička prem a istovjernim O sm anlijam a, b) vjerska prem a inovjernim Slavenima; borba za autonom iju u okviru O sm anskog carstva; borba za vjersku i vjersko-m earifsku autonom iju u au strou g­ arskom p eriod u; n eprekidna b o rb a za sam oodržanje otporom velikodržavnim id eologijam a i projektim a; vlastiti kulturno-umjetnički sadržaj u arhitekturi, graditeljstvu, filozofiji, znanosti, književnosti i um jetnosti, bosan ski jezik, kao kristalizirani izraz zaseb n o g društveno-povijesnog i duhovno-kulturnog sadržaja; n acion aln i karakter, izražen kroz em ocion aln o-psih ološke karakteristike; sim bioza b o san sk o g evropejstva i islam skog m uslim anstva, gdje “bo san sk o evropejstvo nije oprečno bošnjačkom e m usli­ m an stvu” ; sv ijest o n erask id ivo j p o v ezan o sti b o šn ja č k e n acio n aln e egzistencije i države B osn e i H ercegovine; svijest o zajedničkoj sudbini.

283

PRILOZI

"V-" '

.:.3 -

T

« .4 '.

Ne priznati ono što jeste - nije moguće: ono će svojim postojanjem natjerati na priznavanje. (V. I. Lenjin)

1. Stjepan Kotromanić (15. 8. 1332.) Ako Bošnjanin bude dužan i pobjegne da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana 2. Stjepan Ostoja (6. 1. 1404.) Dasmo mu sve ono s to je njegovo bilo 3. Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. godine 4. Bošnjak, br. 2, 9. VII 1891. 5. Vatroslav Jagić, Naziv “bosanski” 6. Osman Nuri Hadžić, Muslimani, a ne muhamedanci - Posla­ nik, a ne prorok i propheta

7. Vasif-beg Biščević, Niti sam Srbin, niti sam Hrvat 8. Muhamed Arnaut, Bosanski jezik i njegova grafija, Bosančica 9. Treće otvoreno pism o bosanskohercegovačke studentske om ladine 1939- godine 10. Rezolucija Liberalno-demokratskog saveza Bošnjaka Musli­ mana 1963- godine 11. Rezolucija Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca 22. decem bra 1992. godine 12. Etnička karta Bosne i Hercegovine 1991. godine 13. Adib Đozič, Spomen-dani Bosne i Bošnjaka

Bošnjačka nacija

Prilog br. 1.

STJEPAN KOTROMANIĆ (15. au gust 1332.)

AKO BOŠNJANIN BUDE DUŽAN I POBJEGNE - DA MU NIJE VJERE NI RUKE OD GOSPODINA BANA Utvrdi zakon ki je prvo bio među Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki človjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovčanin koju pravdu na B ošn jan in u - da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti. Ako B ošn jan in zapši da nije dužan - da mu nareče priseči samošestu, koje ljubo postavi banj rod. Ako bude podoban od banova roda tko - da mu se porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje. A toj da se zna - da ne može tehej pobjegnuti, a veće ne može pred nikoga mu nareči. A kto Dubrovčanin ubije ili posječe u Bosni ili B ošn jan in Dubro­ včanina - taj se pravda da je pred gospodinom banom, a osud da grede banu na njih. Ako bude svađa B ošn jan in a z Dubrovčaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovački i sudje, a globa opčini. Ako B ošn jan in uhiti Dubrovčanina za konja, a on bude ukraden ili uhušen, a pravi Dubrovčanin: “Moj je konj vlašti! volja:” Ja sam ga kupio, ne znam od koga!, volja povije od koga je kupljen, volja priseže sam ošest - čist duga da bude! I ako B ošn jan in bude dužan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina bana! 1 ako B ošn jan in izme dobitak dubrovački na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje pošlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovčaninu i bez prestavštine! Ako li je tat ili husar uzme Dubrovčaninu u banovu vladanju, tko se uvje - da plati Dubrovčaninu i bez prestavštine, a gospodinu banu vsaki šest volova na svoju glara - i da se ne vrate! 298

Prilozi

Ako rat bude, česa Bog uliši, među Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin ban da rok Dubrovčanom šest mjeseca, da si pođu u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina bana Stjepana! A Dubrovčane da živu Humskom zem ljom u njih’ zakonu - u prvom. A ovomuj pisanju svjedok: župan Krkša i veliki vojvoda Vladislav Galešič i Vukosav Tepčić, Radosav Hlapenovič, Stjepko Radosalič, Miloš Vukasič, Stjepan Družčič, Budisav Gojsalič, Vladisav Vukasič, Mioten Draživojevič, PribisavMilibratič. A od Završja: župan Ivahan Pribilovič, Vlatko Dobrovojevič, Čeonih Hlap, Ivan Budisalič, Divoš Tihoradovič, Gojsav Vojsilovič, Branoš Ćeprnjič, knez Pavao Hrvatinič, Stanac Vojsalič. A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina bana Stjepana, gospodina svem zem ljam ’ bosancem ’ i hum scem’ i Donjem ’ krajem’ gospodin (istakao A. Đ.). Mak Dizdar, Antologija starih bosanskih tekstova, Alef, Sarajevo, 1997, 69-70.

299

Bošnjačka nacija

Prilog br. 2.

STJEPAN OSTOJA (6. januara 1404.)

DASMO MU SVE ONO ŠTO JE NJEGOVO BILO Dajemo vidjeti vsakomu človiku komu se dostoji - da mi prizvasmo k’ sebi vojevodu Pavla Klešoća. I dasmo mu vse onoj što je godire njegovo bilo do pošastija od nas, izloživše grad Visućega i s onim što je primorja po Visućim bilo. A za toj hoćemo dati vojevodi Pavlu zamjenu podobnu. A vratismo mu njegov grad u Dlamoči i vse njegovo što je u Dlamoči bilo, i u Dumni, i u Bosni. I primismo mu našom virom i rotom - da ga ćemo u tom, u vsem, kripiti i držati. I s timi ga vsim pridasmo gospodinu didu i njegovim strojnikom i vsoj Crkvi bosan skoj, u njih’ ruke i njih’ obarovanje. 1 da mu se ne čini nik’dare nijedno hudo - što ga ne bi ogledala Crkve bosan sk e i vlastele bosansci (istakao A. Đ.). Mak Dizdar, Antologija starih bosanskih tekstova, Alef, Sarajevo, 1997, str. 162.

300

Prilozi

Prilog br. 3 m. svmb. b i e u o t e k a

uZAGRSau

151353

L~™.

'

Gramatika

bosanskoga jezika za

srednje škole. Dio 1. i II.

Nauka o glasovima i oblicima.

Prodajo le kruto vezana po 40 novčića.

SAEAJE70 1890. N akladom zem aljske vlade za B osna i Hercegovina Štampo, acm aljske štam parije.

301

Bošnjačka nacija

Prilog br. 4 m r I

" Cijena 3®'' ,^Boinja^ za Bosnti, Hercegovinu i

auslro-iigarska monarhiju;

®a C'jelu godino . . . 5 for. — n i . * a pola godine . . . 3 „ - -

Za inozemstvo: na g o d i n u .....................6 for. — „ za pola godine . . . . 3 „ 50 „

List za politiku,fouk

Izlazi svakoga dett rtka.

Broj 2.

U S A R A J E V U , detvriik d

Sarajevska čAaonica. Do tri mj^eca prolaze |tri godine, kako je „Sarajevska čitaonica" nstr|ijena, a u isto doba ističe trogodišnje vrijeme, Ina koje J e upravni odbor čitaonički bifan^js^t^r^^^iva^bor druš­ tvene članove u "glavnuf skupštinu,' koja če biti 10. o. mj. gdje ^ odbor predložiti u glavnom tri predmeta, najme; biranje novog od­ bora, ispitivanje blagajni^ih računa i vijećanje D povišenju članarine. f Dva prva predmeta'moraju se, kako druš­ tvena pravila propisuju, ^raspravljati svake treće jodine, te su po tome.bbične naravi, pa nema >otrebe dalje o njima |ovoriti. Treći predmet t. . da će odbor glajnoj skupštini predložiti jovišenje članarine, npbičan je i čovjek mora la prvi mah pitati: i što se hoće povišenje? Sla tako pitanje lakoj će svako sam sebi odgororiti, da društvena b^ajn a nema dovoljno prilo d a .^ a k o je pitan| naravno, tako je opet i )dgovpi,‘ što će ga s^ki sam naći istinit, a pošto iredniltvo našeg li^ stoji u uskoj blizini sa sitaonicom i za to a mu njezini odnošaji poz­ lati, i pošto- smo xkpuno uvjereni da svaki azboriti član čitaome pa i drugri valiani .pra302

blaga vrijediti Ijepih nasiata ču čovjeka na svijetu, daie.bistr može redi da mu ne trebju ova Koliko je kirajethau znam odrasle ljude, još je znaueuitija mladežj koja se već pašenuškom će dan^s, sjutra morati plesti svijetom. Danas dogju i logu đje i nema kod sebe onih;' ®ji^ je misao njihov dobar odgoj. Nama je farz, da se taamo u našem gradu, da pr za vremena odmomBi doš pošteno društvo, gdje bi^ilada do našla. Pojmite bezbeli, koB vesel kada doe'ie u nobnA« sv.->Tnmni l-r,

Prilozi

ih nasiata čutL T^že. Nema 11, da e, bistra irtehma, a da ne trebju ovake mike. ajethai* znamenm za zrele i je znanenitija korisnija za ć paše nuškomP ’^ o m i koja norati plesti jai^u očeva sa gju i logu d(|Jpmlagji serbes iskusijem Ijidima u svako ) pamtnih i iskusnih ;irajetilne, i]^/bi\ imali češće i i naiiiti. j | koliko ri jed^lrajethgnia^aamo ima, bja došla j^ ^ v ih žbine, a sf Izuči, i (^^vila (jake, p se