ABC tehnike br.473

NATJECANJA MLADIH TEHNIČARA

U OVOM BROJU

Najbolji se pripremaju

Robotići “ABC tehnike” (2) . . . . . . . . . . . . . 3

U tijeku su pripreme za ovogodišnja natjecanja mladih tehničara. Školska natjecanja održat će se 19. ožujka, a najbolji s njih susrest će se 2. travnja na općinskim odnosno gradskim natjecanjima te potom najuspješniji od njih “ogledat će se” na županijskim natjecanjima 30. travnja. Najbolji mladi tehničari sa županijskih natjecanja bit će pozvani da sudjeluju na 46. natjecanju mladih tehničara Republike Hrvatske koje će se održati u Kraljevici od 25. do 29. svibnja 2004. godine. I časopis “ABC tehnike” uključio se u te pripreme. Izdali smo II. prošireno izdanje “Zbirke zadataka za natjecanja mladih tehničara”, u kojoj mladi tehničari i njihovi mentori mogu naći brojne zadatke za pripreme sudjelovanja na natjecanjima mladih tehničara na svim razinama. Također smo u ovom broju “ABC tehnike” objavili izgled i sadržaj OBRASCA koji je obvezno priložiti uz svaki izradak koji se prijavljuje na ovogodišnja natjecanja te u prošlom i ovom broju primjere praktičnih zadataka za prometnu tehniku, strojarstvo i elektrotehniku, a u idućem ćemo objaviti primjere zadataka za robotiku i graditeljstvo. Prošle godine u 462. broju “ABC tehnike” objavili smo PRIMJERE PISANIH PRAKTIČNIH PROBLEMSKIH ZADATAKA za svako od pet područja natjecanja za provjeru posebnoga tehničkog znanja mladih tehničara - natjecatelja. Podsjećamo sve mlade tehničare i njihove mentore koji do sada nisu kupili ZBIRKU ZADATAKA ZA NATJECANJA MLADIH TEHNIČARA da ju mogu nabaviti u našem uredništvu po cijeni od 35 kuna.

Milan Viličić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia Izdavački savjet: dr. Marin HRASTE - predsjednik, Dubravko MALVIĆ - tajnik, Borko BORANIĆ, Stanislav GOVEDIĆ, Branko HRPKA, mr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, Zdenko JUREŠA, Marčelo MARIĆ, Željko MEDVEŠEK, dr. Vladimir MULJEVIĆ Uredništvo: Borko BORANIĆ, dr. Marin HRASTE, mr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, Zoran KUŠAN, Ivan LUČIĆ, Dubravko MALVIĆ, Željko MEDVEŠEK, Miljenko OŽURA

Treća ekspedicija na Mjesec. . . . . . . . . . . . 6

Tehnička dokumentacija na obveznom obrascu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Sastavljanje strujnog kruga . . . . . . . . . . . . 11 Model motocikla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Programiranje u Qbasicu (6). . . . . . . . . . . 13 Aero 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Alpsko skijanje u dvorani . . . . . . . . . . . . . 17 Airbus A340-600 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Leteće krilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Radioprijenos iz svemira . . . . . . . . . . . . . 22 Nikada više pogrešno zaleđe. . . . . . . . . . . 22 Kako pohraniti Sunčevu energiju . . . . . . . . 23 Brod na solarni pogon . . . . . . . . . . . . . . . 24 Rušitelji rekorda - sudjeluje i prva žena . . . 25 Pad u bezdan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Izumi i otkrića 1896. - 1900. godine. . . . . 29 Hommage robotu “Sojourner” . . . . . . . . . 33 Pokušajte i ovako . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 PRILOG Aero 3 Leteće krilo

Glavni urednik: Dubravko MALVIĆ Urednik: Zoran KUŠAN, ing. Tehnički urednik: Hinko BOHR Administrator: Sandra HAVLIČEK Broj 7 (473), ožujak 2004. Školska godina 2003./2004. Naslovna stranica: S Državnog natjecanja mladih tehničara u Varaždinu 2003. godine Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia; telefon i telefaks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; www.hztk.hr; e-pošta: [email protected] “Abc tehnike” na adresi www.hztk.hr Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje) Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Na pitanja odgovaramo posebno. Za odgovor priložite poštansku marku za pismo. Cijena pojedinačnog primjerka je 7,50 kuna U cijenu je uračunano i 22% poreza na dodanu vrijednost

Godišnja pretplata za 10 brojeva je 75 kuna za Hrvatsku, odnosno 150 kuna za inozemstvo Pretplata za tuzemstvo i inozemstvo može se uplatiti u kunama u korist žiro-računa: Hrvatska zajednica tehničke kulture 23600001101559470 (za “ABC tehnike”, poziv na broj 13 + JMBG). Pretplata za inozemstvo može se uplatiti na devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka banka d.d. 2500-3222764 swiftcode: ZABAHR2X Pretiskivanje je dopušteno samo uz naznaku izvora, a proizvodnja uz odobrenje uredništva časopisa “ABC tehnike” Upisan u evidenciju javnih glasila rješenjem Ministarstva informiranja Republike Hrvatske broj UP-22/2 od 2. lipnja 1982. Poštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb Tisak i otprema: KRATIS - 10431 Sv. Nedjelja, Ulica dr. Franje Tuđmana 14a Časopis se tiska uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Ministarstvo obrazovanja odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

SAMOGRADNJA ROBOTA

Robotići “ABC tehnike” (2) Nakon što ste skinuli dva kotača s vratila, odvrnite dva vijka, kojima je reduktorska kutija pričvršćena na donji dio autića. Pazite, vijke nemojte izgubiti. Njima ćemo ponovno pričvrstiti reduktorsku kutiju na isto mjesto.

Sl. 11. Oslobodite reduktorsku kutiju s elektromotorom, zupčanicima i kotačima tako da odvrnete dva vijka

Reduktorska kutija, odvojena od donjeg dijela autića vidi se na slici 12. Vratila s kojih ste skinuli kotače skratite tako da kombiniranim kliještima ili kliještima za sječenje jednostavno odsiječete višak. Vratila presijecite tako da njihovi krajevi vire oko 10 mm iz reduktorske kutije. To učinite i s drugim autićem, pa ćete dobiti dva motora, dva reduktora, kao što se vidi na slici

Sl. 12. Kliještima za sječenje ili kombiniranim kliještima skratite vratila tako da vire oko 10 mm iz reduktorske kutije

14. Reduktore ćete vijcima učvrstiti na isto mjesto odakle ste ih skinuli, nakon što dva donja dijela autića spojite u jeSl. 13. Reduktorska kutija sa skra- dan. ćenim vratilima kako se vidi s doOkrenite nje strane sada donje dijelove obaju rastavljenih autića tako da prostori za reduktore na svakoj kutiji budu s vanjske strane, kao što se

Sl. 14. Za vaš robotić “ABC tehnike” trebat ćete dvije reduktorske kutije s pripadnim motorima i kotačima

to vidi na 15. slici. Oba dijela spojite vijcima M3 tako da čine cjelinu, kao što se vidi na 16. slici. Ne morate ništa bušiti. Iskoristite provrte za vratila. Dobro je pri spajanju vijcima upotrijebiti podložne pločice. Time će spoj biti pouzdaniji. Pri spajanju budite pažljivi tako da vam gornji dio jedne i druge kutije, nakon što ih spojite, bude u istoj ravnini.

Sl. 15. Donji dijelovi dvaju autića okrenuti i tako ih treba spojiti

3

Sl. 16. Donje dijelove autića treba spojiti vijcima M3 kako se vidi na slici

Učvrstite jedan pa potom drugi reduktor na mjesta gdje su bili učvršćeni. Za spajanje upotrijebite one iste vijke kojima su reduktori bili učvršćeni u autiću.

Na donji postroj ili robotska kolica u drugom ćemo koraku učvrstiti mikrokontrolerski modul. Osim toga na donji ćemo postroj učvrstiti različita osjetila, na primjer osjetilo dodira, osjetilo svjetla. I sve druge dijelove učvrstit ćemo na donji postroj. To mogu biti različite žaruljice, mali zvučnik, robotska ruka s prihvatnicom itd. Za pričvršćivanje različitih dijelova na donji postroj izradite ćemo dva U-profila od aluminijskog lima debljine oko 0,5 milimetara. Dimenzije su profila približno 10x10x10 milimetara. Duljinu profila odredite prema širini donjeg postroja svojega budućeg robotića. Za naš robotić taj je profil bio dugačak 96 mm (slike 19. i 20.).

Sl. 19. i 20. Aluminijski profili koji služe za pričvršćivanje mikrokontrolerskog modula i drugih dodataka na donji postroj robotića “ABC tehnike”

Sl. 17. Pogonske dijelove automobilčića treba učvrstiti opet na mjesto gdje su bili

I, evo donji je postroj vašega robotića gotov. Trebao bi izgledati kako se vidi na slici 18.

Sl. 18. Donji postroj ili robotska kolica robotića “ABC tehnike”

4

Na svakoj plohi profila probušite rupe promjera 2 milimetra. S donje strane razmak rupa mora odgovarati razmaku rupa na donjem postroju kroz koje su vijcima bili spojeni gornji i donji dio autića. S gornje strane probušite dvije po dvije rupe promjera 2 mm koje su međusobno razmaknute 70 mm, a s prednje strane probušite više rupa također promjera 2 milimetra. Te će nam rupe služiti da s prednje ili sa stražnje strane pričvrstimo različite druge dijelove našega robotića. Dobro je da razmak među tim rupama bude 5 ili 10 ili 15 mm te da su simetrično raspoređene od sredine profila. Okrenite sada naopako donji postroj robotića i postavite ga na pripremljene aluminijske profile. Kroz rupe na donjem postroju provucite vijke za lim promjera 2,4 mm duljine 15 mm, odvijačem uvrnite vijke u aluminijski profil. Svaki će vijak uvrtanjem napraviti navoj u aluminijskom limu, pa ćete pri prvom uvrtanju osjetiti otpor (slike 21. i 22.). Kad ste na donji postroj učvrstili oba aluminijska profila, postavite donji postroj na kotače i na

Sl. 21.

Sl. 22.

lemne ušice elektromotora zalemite krajeve tanke mekane izolirane žice dugačke oko 20 centimetara.

komadićem žice duljine oko 10 cm. Time ćete dobiti napajanje motora naponom od 6 V. U protivnom vaš bi se robotić mogao kretati suviše sporo, jer je zbrojeni napon dvije baterije samo 3 V. Raspored priključaka možete provjeriti tako da okrenete donji postroj i otvorite poklopac kutije za baterije. U toj su kutiji označeni polovi baterija i način kako se one postavljaju.

Sl. 24. U kutiji za baterije vidi se raspored priključaka i položaj u kojem moraju biti baterije Sl. 23. Žice od “flat kabela” zalemite na lemne ušice elektromotora i na priključke baterije

Dobro je da su te žice u boji, pa je najbolje rabiti žice od plosnatoga kabela, poznatog još pod nazivom “flat kabel”. Od “flat kabela” odvojite dvije žice, jednu crvenu i jednu smeđu, duljine također oko 20 centimetara. Te su žice obično jedna do druge. Krajeve tih žica zalemite na priključke baterije, kako se vidi na slici 23. Crvenu žicu zalemite na plus-priključak baterije, a smeđu na minus. Na našoj slici plus-priključak je s lijeve, a minus s desne strane. Upozoravamo da je na autićima koji u kutiji imaju po tri baterije napon napajanja elektromotora 4,5 V. Ako vaši autići imaju u kutiji po dvije baterije, dobro je crvenu žicu zalemiti na plus-priključak u jednoj kutiji autića, a smeđu na minus-priključak u drugoj. Minus-priključak iz prve kutije spojite na plus-priključak druge

Sl. 25. Gotov donji postroj robotića “ABC tehnike”

Time je naš donji postroj gotov i trebao bi izgledati kao na slici 25. Sada nas čeka nešto teži, drugi korak: izrada mikrokontrolerskog modula. (Nastavak u idućem broju) Borko Boranić, prof.

5

ASTRONAUTIKA (32)

Treća ekspedicija na Mjesec Devet mjeseci nakon drame “Apolla - 13”, 31. siječnja 1971. svemirskim brodom “Apollo 14” počela je treća ekspedicija na Mjesec. Zapovjednik broda bio je Alan Shepard, prvi američki astronaut koji je ostvario balistički, suborbitalni let, ali astronaut koji do ove ekspedicije nikad nije letio u orbiti oko Zemlje. To je ujedno i jedini astronaut iz programa “Mercury” koji je letio na Mjesec. Bio je nevjerojatno uporan u svojoj želji da dođe na Mjesec. Zbog jednog malog problema u unutarnjem uhu, Shepard godinama nije mogao biti uključen u ekipu aktivnih astronauta. Nakon što se podvrgnuo operaciji, riješio je taj problem i ponovno postao aktivan. Iako nikad prije nije imao priliku da obavi orbitalni let, izabran je za zapovjednika ekspedicije na naš prirodni satelit Mjesec. Pilot zapovjednog broda bio je Stuart Roosa, a pilot Mjesečeva broda bio je Edgar Mitchell. Lansiranje “Apolla - 14” ostvareno je sa zakašnjenjem od 40 minuta zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Nakon ulaska u putanju leta prema Mjesecu astronauti su doživjeli prvu poteškoću. Pet puta su uzaludno pokušali spojiti svoj brod s Mjesečevim brodom. Mehanički uređaj za spajanje nije mogao spojiti te dvije letjelice. Na kraju, spajanje je uspjelo u šestom pokušaju. Uzrok nije bio otkriven, ali se vjeruje da je problem mogao nastati zbog komadića leda koji je sprječavao normalan rad elemenata za zabravljivanje. U toj misiji zapovjedni brod imao je masu od 29 231 kg, a masa Mjesečeva broda iznosila je 15 277 kg. Čitava kompozicija imala je masu od 44 508 kg nakon ulaska u putanju leta prema Mjesecu.

6

Zbog povećanja sigurnosti (nakon dramatičnoga leta “Apolla - 13”) ovaj svemirski brod imao je stanovite modifikacije. Dodan mu je treći spremnik tekućega kisika u servisnom modulu. U slučaju opasnosti, taj se spremnik može isključiti iz sustava za punjenje gorivih ćelija te može u nuždi poslužiti samo za potrebe astronauta. Servisnom modulu dodan je i akumulator srebro - cink kapaciteta 400 Ah, za slučaj otkaza gorivih ćelija. Njegova masa iznosila je 61 kilogram. Bio je rekonstruiran uređaj za miješanje kisika u spremnicima. Iz njihova sustava za grijanje uklonjen je termostatski prekidač. Žice u spremniku, umjesto teflonskom izolacijom, sada su bile obložene zaštitnom čeličnom košuljicom. Svemirski brod ušao je u početnu orbitu oko Mjeseca na visini od 107 do 313 kilometara. Samo 25 minuta kasnije treći stupanj rakete-nosača prema planu pao je na Mjesec s brzinom od oko 9 tisuća kilometara na sat. Pao je 163 km od seizmometra iz misije “Apolla - 12”. Seizmometar je registrirao udar i nastavio je mjeriti vibracije koje su potrajale dva sata. Vjeruje se da je pad raketnog stupnja napravio krater promjera oko 50 metara i dubine oko 10 metara. Nakon ulaska u orbitu oko Mjeseca oba su broda imala zajedno masu od 32 500 kilograma. Da bi se štedjelo gorivo Mjesečeva broda, kompozicija je ubačena u putanju visine od 115 do samo 17 km iznad Mjesečeve površine. Stuart Roosa odvojio je zapovjedni brod od Mjesečeva broda u kojem su se nalazili Alan Shepard i Edgar Mitchell. Prilikom spuštanja motor Mjesečeva broda radio je 12 minuta i 44 sekunde.

Spustili su se samo 26 metara dalje od predviđenog mjesta! Mjesto spuštanja nalazilo se u području zvanom Fra Mauro. Područje je tako nazvano po istoimenom krateru, krateru koji nosi ime srednjovjekovnog kartografa fra Maura. To je područje od znanstvenog interesa za istraživanje i tu se trebao spustiti “Apollo - 13”. Mjesto spuštanja nalazi se oko 4 stupnja južno od Mjesečeva ekvatora, na 17 stupnjeva zapadne dužine. Prva kolica na Mjesecu Za vrijeme svoje prve šetnje na Mjesecu astronauti su na 152 metra od broda postavili instrumente znanstvene postaje ALSEP-a. Na oko 30 metara od nje postavili su laserski reflektor za mjerenje udaljenosti Zemlja - Mjesec. Postavili su i geofone za potrebe seizmičkih eksperimenata. Na 13 mjesta astronauti su aktivirali pirotehničke uređaje da bi mjerili brzinu širenja udarnih valova, kako bi se proučavala priroda materijala Mjesečeva tla kroz koji se oni šire. Taj prvi izlazak astronauta trajao je 4 sata i 48 minuta.

Zbog lakšeg obavljanja posla, astronauti su se u ovoj misiji služili posebnim kolicima sa dva kotača za ručni prijevoz opreme i uzoraka. Na kolicima je bio i prijenosni magnetometar. Kolica su bila dugačka 2 metra, široka jedan metar i visoka 81 centimetar. Njihova masa iznosila je 12 kg a na njima su se mogla prevoziti 63 kg tereta. Gume na kotačima imale su promjer od 40 centimetara.

Naporno planinarenje po Mjesecu U drugom izlasku astronauti su imali težak zadatak. Trebali su doći do ruba velikoga konusnoga kratera udaljenog oko 1100 metara. Nitko nije očekivao da će to biti naporno za astronaute, no teren je bio mnogo teži nego što se očekivalo. Astronauti su morali zaobilaziti stijene visoke i do šest metara. Nagib terena bilo je teško svladavati u tijesnim skafandrima: temperatura u njima dosezala je 32 stupnja do 35 Celzijevih stupnjeva. Zamor astronauta bio je velik, otkucaji srca postali su veoma ubrzani. Bio je veliki problem i u orijentaciji i u procjeni udaljenosti. Zbog velikoga kašnjenja odlučeno je da astronauti prekinu taj uspon prema rubu kratera kako bi stigli obaviti još neke poslove na Mjesečevoj površini. Ni astronauti ni kontrola leta na Zemlji nisu znali da su bili stigli na samo četrdesetak metara do ruba kratera, koji nisu mogli zapaziti. Druga šetnja po Mjesecu trajala je 4 sata i 34 minute. Tako su astronauti u dvije šetnje zajedno proveli na Mjesečevoj površini ukupno 9 sati i 22 minute. Svojim su se brodom zadržali na Mjesecu 33 sata i 28 minuta. Ukupno su prikupili 43,5 kg uzoraka Mjesečeva tla i kamenja. Ponijeli su i rekordno veliki kamen, velik poput rukometne lopte, čija je masa iznosila oko 10 kilograma. Propješačili su ukupno oko 3300 metara, kao nitko dotada. Odlazak s Mjeseca protekao je u najboljem redu. Za razliku od prijašnjih letova, ovaj put se Mjesečev brod spojio sa zapovjednim brodom u Mjesečevoj orbiti prije završetka prvoga kruga oko Mjeseca, samo jedan sat i 46 minuta nakon polijetanja. Stupanj za uzlijetanje Mjesečeva broda poslije je odbačen da padne na Mjesec. On je udario u Mjesečevu površinu pod kutom od 4 stupnja, i to s brzinom od 1670 metara u sekundi. Pao je 70 km zapadno od seizmometra “Apolla - 14” a 115 km istočno od seizmometra “Apolla - 12”. To je bilo prvi put da je takav udar na Mjesecu registriran istovremeno sa dva seizmometra, postavljena na različitim mjestima na Mjesečevoj površini. Usprkos značajnoj udaljenosti od instrumenata znanstvene postaje ALSEP, pedeset sekundi

7

poslije udara instrumenti na Mjesecu registrirali su prisutnost neke vrste vrlo razrijeđenoga “oblaka”. To je za znanstvenike bilo posebno značajno. Zaključili su da: kada mikrometeoriti padaju na Mjesec, oni ne djeluju na Mjesečevo tlo samo mehanički, nego dio Mjesečeve materije pri tome isparava. Nakon što je zapovjedni brod napravio ukupno 34 kruga oko Mjeseca, upaljen je raketni motor servisnog modula i počeo je povratak na Zemlju. Za vrijeme leta prema Zemlji astronauti su u svojoj kabini obavljali razne tehnološke eksperimente u uvjetima bestežinskoga stanja. Nakon ukupno devet dana misije, zapovjedni modul spustio se na površinu Pacifika 9. veljače 1971. samo jedan kilometar dalje od predviđenog mjesta spuštanja a oko 8 kilometara od nosača helikoptera “New Orleans”. Boraveći u prijenosnoj karanteni, astronauti su 12. veljače dopremljeni u Houston a iz karantene su izašli 26. veljače. Misija “Apollo - 14” potvrdila je da se spuštanje na odabrano mjesto na Mjesecu može obaviti, pa je time bilo omogućeno planiranje budućih letova u neravnije predjele na Mjesecu. Pripremanje zahtjevnijih misija Nakon “Apolla - 14” sve je bilo spremno za prvi “Apollo” iz serije “J”. Cilj je bio da se omogući dulje zadržavanje na Mjesecu, i to s većom pok-

8

retljivosti na njegovoj površini. Tako je u Mjesečev brod dodan peti akumulator kapaciteta 2074 Ah u stupnju za spuštanje. Spremnik za vodu u istom stupnju povećan je tako da može primiti 170 litara vode. Spremnik za kisik povećan je da može primiti 39 kg kisika kako bi astronauti mogli puniti svoje osobne sustave u ruksaku na leđima i kako bi tako mogli ostvariti tri izlaska na Mjesečevu površinu. Povećan je i kapacitet spremnika za urin i za druge produkte organizma zbog produljenog boravka na Mjesecu. Postavljena je dodatna vanjska toplinska izolacija zbog dvostruko duljeg zadržavanja na Mjesecu. Zbog dodatnog tereta, povećana je i količina goriva u Mjesečevu brodu. Nove rezerve goriva također omogućuju da Mjesečev brod može u slučaju potrebe do 157 sekundi “lebdjeti” iznad Mjeseca prije konačnog dodira, kako bi astronauti mogli dovesti svoju letjelicu na teren dovoljno ravan za sigurno spuštanje. U dio prostora za teret stupnja za spuštanje, smješteno je i malo električno vozilo za posadu, u sklopljenom položaju. Ostalo je i dovoljno mjesta za uobičajeni set znanstvenih instrumenata postaje ALSEP-a. U jednu od praznih pregrada servisnog modula zapovjednog broda ugrađena je oprema za znanstvena istraživanja, koja će se obavljati u orbiti oko Mjeseca. Tu su bili: kamera za kartografska snimanja Mjesečeve površine, laserski visinomjer, panoramska kamera i drugi instrumenti. Tu je smješten i mali znanstveni satelit koji se izbacuje u orbitu oko Mjeseca da bi samostalno obavljao svoju misiju. Poklopac oplate na toj pregradi napravljen je tako da se odbacuje na zapovijed iz kabine kako bi oprema ugrađena u pregradi mogla obavljati svoje zadaće. Povećana je i fleksibilnost skafandra u predjelu struka kako bi se astronauti lakše saginjali pri radu na Mjesečevoj površini. Poboljšane su i sposobnosti unutarnje odjeće skafandra koja služi za održavanje toplinskog režima u odijelu. Poboljšan je u ruksaku sustav za održavanje životnih uvjeta izvan broda i povećane su njegove zalihe kako bi se omogućile dulje šetnje po Mjesečevoj površini. To će sve skupa omogućiti da tri posljednje ekspedicije ostvare najopsežnija istraživanja uopće na površini našega nebeskog susjeda. Ante Radonić

brodograđevnog fakulteta (SBF). Šest je godina bio starješina Strojarsko-konstrukcijskog odjela toga fakulteta. Više je godina bio član Savjeta Strojarsko-brodograđevnog fakulteta, zatim Upravnog

HRVATSKA TEHNIČKA POVIJEST

Milan Viličić (Višegrad (BiH), 1906. - Zagreb, 1990.)

Rodio se 18. rujna. 1906. godine. Osnovnu školu završio je u Gorici, a gimnaziju u Subotici, gdje je i maturirao. Studirao je na Tehničkom fakultetu u Ljubljani, zatim na Tehničkoj visokoj školi u Pragu te na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1940. godine za inženjera strojarstva. Od 1929. do 1940. godine bio je namješten u tehničkom poduzeću “Bačić d. d.” u Zagrebu, kao samostalni projektant i voditelj montažnih radova za centralno grijanje, ventilaciju i klimatizaciju. Nakon diplomiranja 1940. godine pa do odlaska u mirovinu 1977. godine bio je najprije asistent, a zatim je izabran za docenta, pa za izvanrednog te redovito profesora (1962. god.) na području termodinamike. Predstojnikom Zavoda za toplinu i hlađenje Tehničkog fakulteta u Zagrebu postao je 1953. godine i s tim je Zavodom ostao vezan sve do kraja života. Akademske godine 1956./57. bio je prodekan, a 1964./66. i 1966./68. dekan Strojarsko-

odbora i mnogih komisija. Dugo je surađivao s prof. dr. ing. Franom Bošnjakovićem (1902. - 1993.), kojega je naslijedio 1953. godine na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Osim na matičnom fakultetu predavao je na Tehničkom fakultetu u Rijeci i na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. M. Viličić izveo je više od 300 projekata grijanja, ventilacije i sličnih instalacija, i to na velikim objektima kao što su Ekonomski fakultet u Zagrebu, Vojna bolnica na Šalati u Zagrebu, Zajednica elektroprivrednih poduzeća u Zagrebu, Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu te mnogi drugi objekti i prostorije. Za Pomorsku enciklopediju napisao je poglavlje Grijanje, ventilacija i klimatizacija brodova. Bio je predsjednik saveza strojarskih inženjera i tehničara Hrvatske i potpredsjednik Društva termičara Jugoslavije. Bio je i stručni suradnik JAZU u Zagrebu. Objavio je niz stručnih i znanstvenih radova. Primio je više nagrada, a Savjet Strojarsko-brodograđevnog fakulteta dodijelio mu je 1974. godine Veliku medalju Fakulteta za osobite zasluge u razvitku tog fakulteta. Umro je 27. veljače 1990. u Zagrebu, a pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju. Dr. sc. Vladimir Muljević

9

NAJTECANJA MLADIH TEHNIČARA

Tehnička dokumentacija na obveznom obrascu U skladu s Pravilima za ovogodišnja natjecanja mladih tehničara (koja su objavljena u “Zbirci zadataka za natjecanja mladih tehničara”, a koju možete nabaviti po cijeni od 35 kuna u našem uredništvu), Hrvatski je savez pedagoga tehničke kulture izradio obrazac koji je obvezno priložiti uz svaki izradak koji se prijavljuje na natjecanja mladih tehničara na svim razinama (školska 19. ožujka 2004., općinska - gradska 2. travnja 2004., županijska 30. travnja 2004., Državno 25. - 29. svibnja 2004. u Kraljevici). Tehnička dokumentacija za svaki izradak mladih tehničara treba biti upisana u obrazac koji ima šest stranica izmjera A4. Izgled i sadržaj 1. stranice obrasca objavljujemo uz ovaj tekst, a na 2. stranici upisuju se “Opis, svrha i namjena izratka”, na 3. stranici “Crteži i sheme”, na 4. stranici “Popis i specifikacija materijala”, na 5. stranici “Funkcionalni opis izratka”, a na 6. stranici “Upute za rukovanje”.

Sve podrobnije obavijesti o ovogodišnjim natjecanjima mogu mladi tehničari dobiti od svog učitelja tehničke kulture a učitelji ih mogu dobiti u Hrvatskoj zajednici tehničke kulture odnosno u Hrvatskom savezu pedagoga tehničke kulture (Zagreb, Dalmatinska 12) na telefon 01/48 48 760.

Autori testova na državnim natjecanjima mladih tehničara: Stjepan ANDROLIĆ, Andrija GREGURIĆ, Branko HRPKA, Drago LABAŠ i Marčelo MARIĆ pripremili su u redakciji Borka BORANIĆA zbirku koja mladim tehničarima i njihovim mentorima služi u pripremi za školska, gradska, županijska i državna natjecanja mladih tehničara. U novom proširenom II. izdanju se nalaze brojni novi zadaci i kao dopuna test iz općetehničkih znanja.

Cijena je 35 kuna. Učiteljima-naručiteljima odobravamo rabat od 20 posto.

10

NATJECANJA MLADIH TEHNIČARA

R

Sastavljanje strujnog kruga

Učini isto za vrijednosti otpora 1000 Ω, 2000 Ω, 3000 Ω, 4000 Ω i 5000 Ω. Upiši vrijednosti u tablicu. Nacrtaj dijagram ovisnosti vremena pražnjenja ovoga kondenzatora o otporu otpornika u ovom strujnom krugu. Ponovi mjerenja i nacrtaj dijagram vremena pražnjenja za dva paralelno spojena elektrolitska kondenzatora. Pribor: 1. Univerzalni mjerni instrument 2. Univerzalna eksperimentalna pločica 3. Zaporni sat 4. Otpornici 1000 Ω - 5 kom. 5. Elektrolitski kondenzator 2200 µF/10-25 V 6. Džepna baterija 4,5 V

(Primjer praktičnog zadatka)

1. zadatak Sastavi strujni krug prema shemi tako da spajanjem više otpornika možeš mijenjati vrijednost otpora R. Napuni elektrolitski kondenzator tako da njegove krajeve spojiš s polovima džepne baterije. Izmjeri koliko je vremena potrebno da se napon na krajevima elektrolitskoga kondenzatora smanji na polovicu prvotne vrijednosti nakon što odspojiš izvor napajanja.

Vrijednost otpornika R Vrijeme pražnjenja kondenzatora (s) Vrijeme pražnjenja 2 kondenzatora (s)

1000 Ω

Spoji serijski strujni krug s džepnom baterijom otpornik od 100 Ω i svijetleće diode (LED) tako da možeš mijenjati broj dioda u strujnom krugu. Odredi: 1. Koliko svijetlećih dioda (LED) možeš serijski spojiti s otpornikom od 100 Ω i džepnom baterijskom napona 4,5 V da bi diode svijetlile? 2. Izmjeri koliki je najmanji napon pri kojem svijetleća dioda (LED) svijetli. 3. Izmjeri struju ako su u strujni krug s otpornikom od 100 Ω spojene jedna, dvije, tri, četiri, pet ili šest dioda. Izmjerene vrijednosti upiši u tablicu.

1 dioda

2 diode

2000 Ω

3000 Ω

4000 Ω

5000 Ω

Pribor: 1. Univerzalni mjerni instrument 2. Univerzalna eksperimentalna pločica 3. Džepna baterija 4,5 V 4. Otpornik 100 Ω (6 kom) 5. Svijetleće diode (LED) - 6 kom.

2. zadatak

Broj dioda Jakost struje

V

100

3 diode

4 diode

5 dioda

6 dioda Marčelo Marić

11

NATJECANJA MLADIH TEHNIČARA

Model motocikla (Primjer praktičnog zadatka)

Od priloženih elemenata inventivne slagalice “eitech” sastavite prema tehničkoj dokumentaciji model motocikla. Prema priloženoj uputi rasporedite (sortirajte) elemente i pravilno organizirajte svoje radno mjesto. Pazite na redoslijed sastavljanja pojedinih sklopova i na njihovu montažu. Pažljivo čitajte tehničku dokumentaciju. Nakon što je član prosudbenog povjerenstva model vrednovao i odobrio, svoj model rastavite i dijelove pospremite.

Povjerenstvo će vrednovati: - pravilno razvrstavanje (sortiranje) elemenata - pravilnu organizaciju radnog mjesta - montažu pojedinih pozicija - pravilnu demonstraciju gotova modela i obrazloženje pred povjerenstvom - pravilnu demontažu i vraćanje svih dijelova u ispravnom stanju. Drago Labaš, prof.

12

INFORMATIKA U ŠKOLI

Jednodimenzionalni niz • Formirajmo jedan jednodimenzionalni niz a(n) sa n=5 pet pretinaca i napunimo pretince brojevima kao u shemi:

Programiranje u Qbasicu (6) U ovom šestom nastavku nalazimo se pred pravim izazovom - naučit ćemo primjenjivati nizove. Točnije, radi se o malim bazama podataka. Baza podataka u najjednostavnijem obliku može se donekle usporediti s policama koje imaju određen broj pretinaca. U svaki od pretinaca može se pohraniti neki podatak, numerički (brojevno) ili alfanumerički (slovno). Moguće je premještati podatke iz jednog pretinca u drugi, obavljati različite matematičke operacije između sadržaja pojedinih pretinaca te mijenjati sadržaj (puniti) pojedine pretince. Jedan od najčešćih zahtjeva koji se upućuje bazi podataka jest pretraživanje baze podataka i uređivanje baze podataka. Danas postoji mnogo programa koji to čine, a jedan od najpopularnijih tabličnog je izgleda - Microsoft Excel. Osim što obrađuje podatke iz baze podataka može te podatke prikazati u obliku različitih dijagrama. Ali tko kaže da to nećemo moći učiniti i mi u QBasicu kad se naučimo služiti nizovima.

NIZOVI Smatram da je upravo razumijevanje NIZOVA bitno za dobro programiranje pa se tom području moramo posebno posvetiti kako ne bi bilo nikakvih nejasnoća. Ako se ne izradi dovoljan broj primjera s nizovima, kasnijem ozbiljnijem programiranju je kraj. Odmah na početku moramo se pozabaviti naredbom DIM Q(.) gdje je Q naziv niza, a DIM njegova dimenzija. Nizovi mogu biti: jednodimenzionalni (polica s pretincima), dvodimenzionalni (tablica - matrica), trodimenzionalni.

7

-2

5

11

9

CLS INPUT “unesi broj pretinaca u nizu “; n DIM a(n) PRINT “unos brojeva u pretince a(1),a(2),....” FOR x = 1 TO n INPUT a(x) NEXT PRINT “ispis unesenih brojeva!” FOR x = 1 TO n PRINT a(x); NEXT END Moramo uočiti način kako se pune pojedini pretinci niza a(n). Za vježbu je dobro zadati više različitih naziva s različitim duljinama te tražiti ispis njihovih pretinaca i zbroj brojeva njihovih pretinaca ... • Tražimo zbroj unesenih brojeva u nekom jednodimenzionalnom nizu a(n): CLS s=0 INPUT “unesi broj pretinaca u nizu “; n DIM a(n) PRINT “unos pretinaca a(1),a(2),....” FOR x = 1 TO n INPUT a(x) NEXT CLS PRINT “ispis i zbroj unesenih brojeva:” FOR x = 1 TO n PRINT a(x); NEXT PRINT FOR x = 1 TO n s = s + a(x) NEXT PRINT “zbroj unesenih brojeva (članova) niza je : “; s END

13

• Imamo formiran niz od tri pretinca u koji unosimo tri različita cijela broja. Trebamo ispisati najveći broj: CLS DIM x(3) FOR i = 1 TO 3 PRINT "unesi broj "; INPUT x(i) NEXT i IF x(1)