Tajna bisernog otoka Liberty Basic - Aplikacije Županijska natjecanja iz tehničke kulture Ekološki projekt budućnosti Voda 50. školsko natjecanje mladih tehničara
1
PRILOG Mikroskop Brodomodel ”Čaplja”
POZIV NA SURADNJU
Učenicima, učiteljima i zaljubljenicima u tehniku
U OVOM BROJU Tajna bisernog otoka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Aplikacije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 PC osvaja automobile . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Mikroskop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Županijska natjecanja iz tehničke kulture 11. travnja 2008. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Potreban pribor, alat i materijal. . . . . . . . . . 15
Ekološki projekt budućnosti Ovom prilikom želimo uputiti poziv svim zaintena ušću rijeke Chang Jiang. . . . . . . . . . . . . 17 resiranima da svojim prilozima, člancima, fotograVoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 fijama, nacrtima, modelima i maketama dopunjuju sadržaj časopisa ABC-tehnike. Samo na taj način Brodomodel "Čaplja". . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 možemo časopis učiniti još zanimljivijim i boljim. Robopauk. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Sve članke i ilustracije ćemo honorirati: Obrađeni članci 100 - 150 kuna po kartici (tekTiskarstvo…”. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 stovi preneseni iz druih medija i prilagođeni objavRobotički muzeji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 ljivanju u časopisu. Naziv izvora obavezan!) Autorski članci 200 - 500 kuna po kartici (oviNagradna križaljka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 sno o razradi teme, shemama, fotografijama i 50. školsko natjecanje stručnosti) mladih tehničara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Reportaže, interviewi - 200 - 300 kuna po kartici Svoje priloge (članke i ilustracije ili fotografije Prilozi možete slati na e-mail redakcije: abc-tehnike@ hztk.hr ili poštom. Tekstovi neka budu u Wordu Mikroskop (DOC) ili Rich text format (RTF), ako radite Brodomodel "Čaplja" u nekom drugom programu za obradu teksta. Fotografije šaljite u zasebnim datotekama, najbolje u JPG-u. Nacrte i druge crteže pretvorite u PDF. Velike mailove preko 4 Mb možete slati preko Iskonovog "Jumbo maila", tako ćete jedino i moći poslati veliUredništvo i administracija: Dalmatinska 12, Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia; kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 ke datoteke. Veći broj fajlova telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; Zagreb, Hrvatska/Croatia komprimirajte u datoteku (ZIP) Izdavački savjet: akademik Marin HRA www.hztk.hr; e-pošta:
[email protected] STE, (predsjednik), Dubravko MALVIĆ dr. sc “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr ili (RAR). Ako je Vaš članak priStanislav ČAJAVEC, dr. sc. Zvonimir JAKOBO Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini hvaćen od strane uredništva, bit VIĆ, prof. dr. sc. Zdenko KOVAČIĆ, Marčelo (10 brojeva godišnje) MARIĆ, Mihovil Bogoslav MATKOVIĆ, Željko ćete o tome obaviješteni e-maiRukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju MEDVEŠEK, Božica ŠKULJ lom. Uredništvo: Žarko BOŠNJAK, dr. sc. Zvonimir Žiro-račun: Hrvatska zajednica tehničke JAKOBOVIĆ, Sanja KOVAČEVIĆ, Zoran kulture 2360000-1101559470 Obavezno u e-mailu navedite KUŠAN, Ivan LUČIĆ, Željko MEDVEŠEK, Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke Miljenko OŽURA, Igor RATKOVIĆ sve svoje podatke i broj telekulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre Glavni urednik: Zoran KUŠAN, ing. bačka banka d.d. 2500-3222764 swiftcode: fona ili mobitela, kako bi Vas Priprema za tisak: Zoran KUŠAN, ing. ZABAHR2X Lektura: Marina ZLATARIĆ, prof. mogli kontaktirati u vezi isplate Tisak i otprema: DENONA d.o.o. - 10000 Administrator: Sandra HAVLIČEK Zagreb, Ivanićgradska 22 honorara. Broj 8 (514), travanj 2008. Časopis se tiska uz novčanu potporu Mini Srdačan pozdrav i uspješnu Školska godina 2007./2008. starstva znanosti, obrazovanja i športa Naslovna stranica: Kineski EKO projekt Republike Hrvatske suradnju želi Vam ABC-tehnike.
Ministarstvo obrazovanja odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama
Povijest podmorništva
Tajna bisernog otoka Dan za danom, već 137 godina, na pacifičkoj obali, za plimnih valova, izranja zagonetna brodska olupina. Istraživači sada znaju da je to iščezli “Sub Marine Explorer”, jedna od prvih podmornica na svijetu. Savršeno ju je konstruirao jedan Nijemac, kojeg je njegov izradak i odveo u smrt. Jim Delgado najprije je ugledao most podmornice. Centimetar po centimetar izvirivao je iz tamnozelenih valova Tihog oceana crno okorjeli kovinski dio, prekriven školjkama, hrđom i morskom travom. Sablasnom se sporošću pojavljivao iz mora polaganim izmicanjem vode. Jim Delgado je sjedio na korijenu prastare tropske palme na pješčanom žalu i očaran ukočeno gledao u vodu. Pred njim su kroz pijesak rovali rakovi strvinari (Pagurus bernhardus), a u krošnjama drveća kriještali su smeđi nesiti (Pelecanus).
Bio je sam, jedini čovjek na tom osamljenom otoku San Telmo, otprilike na osmom stupnju geografske širine, jugoistočno od Panama-Cityja. Oseka je dolazila polako, tromo i onda se pokazalo nešto o čemu mu je pričao jedan ribar - hrđom izjedena olupina neobične ronilačke naprave. Navodno je to, tako je mislio taj ribar, japanska uhodnička podmornica, koja je u 2. svjetskom ratu trebala napasti Panamski kanal i pri tome se nasukala u podmuklim vodama Bisernog otočja. Što se voda više povlačila, to je Delgado, direktor poznatog muzeja Vancouver Maritime Museums, sve više shvaćao kako priča ribara ne odgovara istini. Predmet, koji je pred njim izronio iz prošlosti, svakako je stariji. Mnogo stariji. Ustrojstvo je podsjećalo istraživača na “željeznu cigaru” i u njegovoj su se glavi nehotice pojavile slike “Nautilusa”, podmornice
3
Sudionici znanstvenog putovanja na olupini ispred San Telma: vrata u zaboravljeno vrijeme. PANAMA Panama KOSTARIKA KOLUMBIJA
koju je Jules Verne opisao u svojem romanu “20 000 milja pod morem”. Delgado je kao dječak tu knjigu jednostavno “gutao”. Je li tako nešto moguće? Delgado je sav bio naelektriziran. Kao podvodni arheolog prije više je godina iz pijeska iščeprkao olupinu broda iz vremena zlatne groznice “General Harrison”, u zaljevu San Francisca. Bio je također prisutan pri dizanju “H. L. Hunlleya” na lučkom ulazu Charlestona, South Carolina, prve podmornice, koju je potopio neprijateljski brod u američkom građanskom ratu 1864. I baš sada, odmarajući se na potpuno pustoj plaži tropskog otoka dobio je na poklon najzapaženije otkriće u svojoj arheološkoj karijeri. Delgado je otplivao do zagonetne olupine, bez opreme i samo u širokim boksericama. Psovao je, jer je na oštrom bridu željeza ozlijedio nogu, a i zbog toga jer sa sobom nije imao mjernu vrpcu
je trebao prevesti natrag na njegov brod za kružna putovanja, napravio je još nekoliko fotografija svojom turističkom kamerom i zahvaljivao sudbini što s ostalim putnicima nije otišao Arheolog podmorja, Delgado; smrtonosna teh- na taj dosadni nika izlet s programom kojom bi utvrdio točne izmjere te promatranja ptica. Nekoliko sati tvorevine. Veličina, oblik i značajke provedenih na ovom samotnom komora nisu odgovarale nijednom otoku “debelo” se isplatilo. plovilu koje je on već poznavao. Bilo je to prije pet godina i A on je, zapravo, znao za sve što sada je jasno da se znanstveniku je ikada plivalo. No, tehnika ovog za podmorje, Delgradu, posreplovila djelovala je puno suvreme- ćio neočekivani povijesni događaj. nije, nego “Hunley”. I oblik trupa Otkrio je “Sub Marine Explorer”, doimao se više kao oni iz prastarih za koji se vjerovalo da je nepoknjiga znanstvene fantastike. Kako vratno nestao. Bila je to jedna od to da on još nikada nije ništa čuo prvih djelatnih podmornica na svio tom plovilu? jetu, koju je konstruirao genijalni Kada je Delgado čuo zvuk dola- Nijemac i koja je najzad svojeg zećeg gumenog čamca, koji ga izumitelja odvela u mučnu smrt.
Dobro očuvana olupina ispred obale San Telma pruža jedinstveni pogled u maglu prošlosti jer, iako početak podvodne plovidbe s posadom prema povijesnim mjerilima nema dugu prošlost, vrijeme krčilaca na tom području priča puna je otvorenih pitanja. Stari planovi gradnje često se razlikuju od stvarnih konstrukcija, a mnoge podmornice drže se izgubljenima ili uništenima. I često je nejasno kako su ta plovila, i jesu li uopće, funkcionirala. Otkriće iz San Telma moglo bi dati odgovor na mnoga takva pitanja vezana uz prve podmornice. Kolege Delgada misle da je olupina iz Tihog oceana jedinstven primjerak iz pregršt očuvanih podmorničkih prototipova, a u kojima su se neobično odvažni ljudi u 19. stoljeću usudili krenuti u nepoznati svijet ispod morske površine, nešto kao piloti svemirskih vozila “spaceshuttle” onog doba. Samo je pet ronilačkih naprava iz godi-
Američka podmornica “H. L. Hunley” u suhom doku Charleston (crtež, oko 1863.): Prekomjerno odvažni ronioci kao piloti “Spaceshuttlea” svojeg vremena
4
Gornja polovica trupa pojačana dijagonalnim poduporama pruža utočište spremniku stlačenog zraka
Napredna okamina Rekonstrukcija “Sub Marine Explorera” iz 1865. Most s ulaznim grotlom, prozorima i ronilačkom komorom
Pogon snagom mišića
Donja polovica trupa balastne komore na bokovima, između njih se provlači radna komora za posadu
na prije 1870. odoljelo valovima vremena: • 1850. sagrađen je "Brand taucher" njemačkog izumitelja Wilhelma Bauera, danas u muzeju u Dresdenu; • bezimena podmornica Kon federacije iz američkog građanskog rata 1862., izložena u New Orleansu; • 1863. konstruirana je "H. L. Hunley", koja se trenutačno obnavlja u Charlestonu; • "Intelligent Whale", još jedna američka podmornica iz 1866., sada u muzeju u New Jerseyu, • i sada "Sub Marine Explorer" iz San Telma na Tihom oceanu, izgrađena 1865. Opremljenost domišljatim sustavom balastnih komora i spremnikom stlačenog zraka omogućavalo joj je izjednačavanje tlaka i čak izlazak ronioca iz plovila kroz dva grotla ispod trupa. Bio je to vrhunac pomorskog inženjerskog umijeća – pa makar i tragični. Kad je podmornica prije otprilike 130 godina izvodila ispitivanja ispod površine mora, u najvećoj mjeri podmukla ronilačka bolest još nije bila poznata. Ta bolest kod prebrzog izranjavanja iz dubokih voda
duljina trupa: 11 m
može izazvati bolnu smrt. Kod toga je na sudbonosan način tehnički napredak prestigao medicinski i, u slučaju "Explorera", zdravlja i života koštao njegovu posadu i njegovog izumitelja. Ali, o toj tragediji, koja se davno prije odvijala u tom željeznom mrtvačkom kovčegu kod Bisernog otočja ispred obale Paname, Delgado tu večer, dok je lagano uzbuđen u blagovaonici broda svojoj ženi Ann opisivao pojedinosti neobične olupine, još ništa nije znao. Znanstvenik je kod kuće, u Vancouveru, dao razviti svoje fotografije iz San Telma i poslao ih je, dopunjene opisom i pitanjima zna li netko nešto o toj podmornici, svojim kolegama diljem svijeta. Jedan je znao. Richard Wills, stručnjak za podmornice iz američkog građanskog rata, bio je pravi pogodak. Podatci Delgada savršeno su se slagali s opisom koji je Wills otkrio u jednom znanstvenom radu iz 1902. Publikacija je čak sadržavala točni crtež tog nepoznatog ronilačkog stroja. U mnogim su se pojedinostima značajke podudarale – toliko slučajnosti zaista ne može biti! To plovilo mora biti "Sub Marine Explorer".
5
O njezinom konstruktoru nije se znalo mnogo. Zvao se Julius H. Kroehl i bio je izumitelj koji se iz Njemačke doselio u Sjedinjene Države. Prije nego je po narudžbi gradske uprave neuspješno pokušavao razoriti jedan podvodni greben, koji je ometao plovidbu u East Riveru, u Harlemu je 1856. sagradio željezni vatrogasni toranj. Ali, pitanje je kako je taj tajanstveni Nijemac došao na to da konstruira takvu naprednu podmornicu? Delgado je odlučio ići do kraja. Istraživanja u povijesnim pismohranama pokazala su da je "Sub Marine Explorer" naposljetku pripadao tvrtki Pacific Pearl Company, koja je u 60-im godinama 19. stoljeća namjeravala tragati za kamenicama ispred panamske obale. Još se u vrijeme konkvistadora tamo, u dubinama "Archipiélago de las Perlas", mogao prikupiti bogati plijen. Jednom su crni robovi na tom mjestu iz valova izvukli legendarni biser "Peregrina", zagasito svjetlucavu dragocjenost s bajoslovnih 50 karata. Sa školjkama se moglo dobro zaraditi i u novom vijeku, pri čemu nisu samo biseri jamčili sigurnu dobit, nego prije svega sedef (unu-
zato da se zadrži aerodinamički oblik podmornice čiji je porivni vijak bio pokretan snagom mišića članova posade. U naslagama finog pijeska, koji je prekrivao dno radne komore s oba grotla za prikupljanje kamenica, Delgado je pronašao dubinomjer ispunjen živom i drvenu dršku ručne crpke koja je očito služila za poboljšanje kakvoće zraka za disanje u stiješnjenoj tlačnoj komori: Njome se, pretpostavlja se, raspršivala Istraživač Delgado (l.) u potopljenoj tlačnoj komori “Exprorera”: golema fina vodena magla koja je na mogućnost sebe trebala vezati ugljikov tarnja, sjajna prevlaka školjke). Za i procesa korozije. Oni su, prije monoksid iz zraka za udisanje modu tog vremena taj je materijal svega, trebali razjasniti najvažnije u komori. Najzad, tu je do šestebila najpoželjnija luksuzna roba. pitanje, a to je koliko bi još dugo ro ljudi lopatama, kod treperavog Među ortacima poduzeća mogla ta jedinstvena olupina izdr- svjetla svijeća, ubacivalo kamenice smještenog u blizini njujorškog žati izranjavanje i uronjavanje u u radnu komoru – mukotrpan Wall Streeta bio je, prema starim slanoj vodi, od kojeg je materija- posao na dnu mora. poslovnim izvještajima, i izvjesni la uopće podmornica građena te Sve ove značajke točno su odgoW. H. Tiffany, očito izdanak istoi- kako je funkcionirala. varale sadržaju jednog novinskog mene dinastije nakita i svjetiljki. Starinskoj tehnici 19. stoljeća napisa koji su prije toga Delgadovi Stvar je postala sve napetija i istraživači su se nametnuli suvre- istraživači iskopali iz dubina poslije dva daljnja odlaska na San menim navigacijskim prijamnikom pismohrane Naime, u ljeto 1869., Telmo, 2002. i 2004., Delgado je GPS, multiparametarskim sonda- novine "Mercantile Chronicle" su u imao toliko materijala da si je uzeo ma i laserski upravljanim mjerači- Panami, ukrašenim jezikom svojeg malo vremena za pripremu jednog ma udaljenosti. "Bilo je to", odu- vremena, opisale način rada te znanstvenog putovanja koje bi tre- ševljava se Delgado, "kao da ste prevratničke podmornice: "Prije balo rasvijetliti posljednje tajne provalili kroz vrata jednog zabo- uronjavanja pomoću parne crpke "Explorera". ravljenog vremena." na pomoćnom plovilu, snage 30 Međunarodna istraživačka druOn i njegovi suradnici nepre- KS (22 kW), puni se u spremnik žina, praćena kućom Spiegel i kidno su iznova bili zadivljeni stlačenog zraka toliko zraka, dok Spiegel-TV, krenula je 18. veljače ustrojstvom podmornice i tehnič- se ne postigne gustoća od 60 2006. na put u vode Bisernog kim pojedinostima. lb", što približno odgovara tlaku otočja. "Voditelj ekspedicije Gornja polovica dvodijelne od četiri bara. Poslije zatvaranja Delgado je, kao što sam kaže, ljuske trupa, na primjer, koja je spremnika posada ulazi u stroj okupio najbolje ljude poput nekoć u sebi skrivala spremnik kroz most na gornjoj strani i čim Australca Michaela McCarthyja stlačenog zraka, bila je izrađena se balastne komore počinju puniti (58), podvodnog arheologa svjet- od željeznog lijeva otpornog na vodom, plovilo bez zadržavanja skog glasa, kolegu jednakih godina tlak, dok je donja polovica bila od tone ravno prema morskom dnu. Larryja Murphyja, stručnjaka za ploča kovanog željeza, međusob- Nakon toga se stlačeni zrak dovoispitivanje korozije, te metalurga no spojenih zakovicama. Pri tome di u radnu komoru, po obujmu i Don Johnsona (79), potvrđenog su glave zakovica bile okrenute na snazi dovoljnoj da može odoljeti stručnjaka za ispitivanje materijala unutarnju stranu trupa; vjerojatno odnosnom tlaku vode, kako bi
6
ljudi mogli otvoriti grotla na dnu stroja i započeti s prikupljanjem kamenica. Autor iz onog vremena nastavlja: "Kad su pokupljene sve kamenice u dosegu sakupljača, stlačeni zrak se odvodi u balastne komore i iz njih istiskuje vodu, a stroj se sigurno podiže prema površini mora." Kroehl, konstruktor plovila, tada još nije mogao znati koliko je važno polagano, nadzirano izjednačenje tlaka pri izranjavanju. Podvodni istraživač Delgado, koji je i sam iskusni ronilac, i danas, kad ulazi u usku komoru, koja je pri podnevnom zrcaljenom tropskom suncu obasjana blijedim zelenim svjetlom, između svih tih hrđom skorenih pipaca, poluga kormila i drški, ne može ne misliti na to kako su se "morali osjećati ljudi u tom željeznom mrtvačkom kovčegu". Kao da, u ušima bolnim od tlaka, čuje pištanje stlačenog zraka. Kako je morao kiselo zaudarati zrak dolje, na morskom dnu, kad je ostao skoro potpuno bez kisika, a svijeće su se polagano gasile. U takvim je trenutcima Delgado bio filozofski raspoložen. Govorio je o velikoj rijeci povijesti koja zameće svaki trag pojedinca. Već pet godina istražuje samo "Explorer" i još uvijek ne poznaje lice njegovog izumitelja. Iako je Kroehl i sam vjerojatno bio strastveni fotograf, do danas se nije pronašao nijedan njegov portret. Čak je i životopis zaboravljenog inženjera sastavljen iz oskudnih sjećanja njegovih potomaka i dokumenata iz vremena njegove vojne službe u postrojbama Unije Sjevernih Država, još uvijek nepotpun. Kao sigurno ipak vrijedi da je Kroehl rođen 1820.u
istočnopruskom Memelu, današnjem Klaipedu u Litvi, i da je kao dijete sa svojom obitelji preselio u Berlin. U starim adresarima još se i danas može vidjeti trag njegovog oca, trgovca Jacoba Kröhla, koji je između 1829. i 1833. stanovao na Hausvogteiplatzu br. 11. Mladi se Julius, poslije vojničke službe u topništvu, 1838. ukrcao na jedan od iseljeničkih brodova koji su u to vrijeme brojne Europljane prevozili u Novi svijet. Dokumentirano je kako je Kroehl 1840. postao državljanin Sjedinjenih Država te da se 1855. po prvi put pojavio kao inženjer u poslovnom popisu New York Cityja, gradskoj četvrti Lower Manhattan, predjelu ispunjenom dokovima, ljevaonicama željeza – i njemačkim useljenicima. U međuvremenu je Kroehl prijavio patent za "poboljšanje strojeva za savijanje željeza" i bio je opčinjen ronilačkim zvonima koja su se počela primjenjivati pri gradnji mostova. U studenom 1858. Kroehl je u Washingtonu oženio 26-godišnju Sophie Leuber, a od 1863. godinu i pol je sudjelovao u građanskom ratu. U mornarici Sjevernih Država služio je kao stručnjak za razaranje podvodnih zapreka, a nakon toga kao izvidnik u močvarama Louisiane. Vjerojatno se tu Kroehl zarazio bolešću koja ga je više mjeseci prikovala u bolesnički krevet. Izumitelj je neprekidno, između napadaja groznice, razmišljao o zamisli podvodnog stroja. Pri tome je mislio na jednu vrstu ronilačkog zvona, ali takvog koje se može pokretati slobodno i vlastitom snagom, te tako moći prikriveno postavljati mine na protivničke ratne brodove.
7
Kad je Kroehl dovršio svoje planove i ponovno bio u punoj snazi, admiralitet nije pokazivao preveliko oduševljenje za tu zamisao. Rat je bio završen, projekt prilično skup. Vojska jednostavno nije vidjela kakve bi to bile mogućnosti ronilačkog borbenog stroja takve izvedbe. Pokusi s nekim drugim napravama nisu bili tako poticajni, a tehnički je ispred svih bila podmornica Kroehla. Izumitelj se nije predavao. Godine 1864. bio je glavni inženjer i suvlasnik tvrtke Pacific Pearl Company koja je dvije godine kasnije i izazvala pažnju javnosti. U proljeće 1866. "New York Times" izvještava o prvom dojmljivom uronjavanju plovila "Sub Marine Explorer". Kroehl je u pratnji tri prijatelja, 30. svibnja oko 13:30, ušao u svoj podvodni uređaj i zaronio na dno lučkog bazena North Third Streeta. Gledatelji su morali, prije nego se ta čelična neman opet pojavila na površini, jedan i pol sat strepiti. Iz otvorenog je grotla izvirio vidljivo raspoložen Kroehl, nehajno pušeći svoju lulu od stive (mineral morska pjena) i ponosno pokazujući vjedro puno mulja s morskog dna. Ovo je događanje očito osvjedočilo i ohrabrilo ulagače Pacific Pearl Company. Još iste su godine financirali transport "Explorera" koji je, rastavljen u dijelove, prevezen brodom od New Yorka do panamske obale u Karipskom moru. Odatle je dalje željeznicom kroz džunglu otpremljen do Panama-Cityja na Tihom oceanu. Taj, nekad ponosni biser španjolske krune, bio je u to vrijeme okružen rojevima komaraca i pun brojnih sumnjivih barova, podmitljivih službenika i grozničavih pustolova uvjerenih u svoju sreću,
koji su na svojem putu u Kaliforniju imali međupostaju ovdje, na vrhu novog tranzitnog smjera između New Yorka i San Francisca. Vijest o tome da je stigao nevjerojatan uređaj za ronjenje izazvala je 8. prosinca 1866. veliko zanimanje u gradu. Sastavljan je na željezničkoj postaji i za kratko vrijeme bio je spreman za akciju. Tek poslije više od šest mjeseci "Panama Star and Herald" obavještava o sljedećem događaju: inženjer Kroehl osobno je nadzirao premještanje "Sub Marine Explorera" u susjedni dok. Podmornica je kroz nekoliko dana trebala izvesti prve ronilačke pothvate ispred otočja Pacific Mail Steamship Company. Izvjesno je da su ti, tjednima izvođeni pokusi, bili sudbonosni za Kroehla. Opčinjen svojim izumom i opsjednut radom u morskim dubinama, nije mogao znati kako se molekule dušika šire u tijelu u male mjehuriće ako se prebrzo izranjava i to da se krv pritom, tako reći, počinje pjeniti. Liječnici su po mjesnom običaju postavili dijagnozu, a američki konzul ju je učinio službenom: Julius H. Kroehl umro je 9. rujna 1867. "od groznice", kao što je diplomat pisao udovici, jer ni on nije mogao znati nešto o toj smrtonosnoj ronilačkoj bolesti. Pogreb je obavilo mjesno Bratstvo slobodnih zidara na "Cementeris de Extranjeros", "groblju za strance" u četvrti Chorrillo. Sa smrću Kroehla izgubio se svaki trag "Exolorera", sve dok nakon dvije godine "New York Times" nije izvijestio o pohodu ronioca na bisere na "St. Elmo". U kolovozu 1869. podmornica se pri jednom uronjavanju pod vodom zadržala četiri sata i zatim izronila s 1800 kamenica. Postupak je ponavljan sljedećih 11 dana, sve dok se nije sakupilo 10, 5 tona kamenica i bisera u vrijednosti od 2 000 američkih dolara. Nakon tog pothvata, pišu novine, "sve je ronioce spopala bolest groznice" i to je dovelo do prekida radova. Đavolski stroj otpremljen je u zaštićeni zaljev otoka s namjerom da će se radovi nastaviti, ali sada već s "domaćim, priviknutim roniocima", kojima tobožnja groznica ne može nauditi. I baš u tom zaljevu, u zelenim vodama San Telma, Jim Delgado je ponovno pronašao "Explorer" – kad je pri oseci izronio, kao što se to događa svakodnevno dva puta u posljednjih 137 godina. Izvornik: Der Spiegel 16/2006 Pripremio Željko Medvešek
8
MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA (10)
Aplikacije Aplikacija 4. Sigurno ste već čuli da digitalni strojevi (računala) koriste binarne brojeve. To su brojevi koji se sastoje od samo dvije znamenke, nule (0) i jedinice (1), za razliku od dekadskih brojeva koji se sastoje od čak 10 znamenki (0,1,2,3,4,5,6,7,8,9). Binarni brojevi savršeno odgovaraju građi računala koje u svojoj osnovi može pouzdano razlikovati samo dva stanja. Za računalo će žaruljica pouzdano svijetliti ili neće svijetliti, između toga ne postoji ništa. Za čovjeka žaruljica može imati više stanja, može svijetliti slabije, jače, jako, vrlo jako ..., ali i ne svijetliti, pa su mu za takav opis stanja žaruljice pogodniji brojevi s više znamenki. Uz navedeno, činjenica je da je čovjek konstruirao stroj (računalo) i da je svoj način razmišljanja pomoću dekadskih brojeva morao prilagoditi “načinu razmišljanja stroja” pomoću binarnih znamenki, pa je u tu svrhu stvorio i logički matematički aparat, tzv. Boolovu algebru, pomoću koje stroj može računati jednako tako dobro kao i čovjek. Kako se o binarnim brojevima jako puno govori, a vidjeli smo i zašto, mali je Ivica (koji je čvrsto odlučio postati računalni programer ne bi li jednoga dana napisao igricu koja će osvojiti svijet) odlučio pomoći svima kojima su binarni brojevi nerazumljivi, pa je napisao program koji pretvara dekadske brojeve u binarne. Ivica se potrudio pa je koristio prozore kako bi napravio pravu aplikaciju koju je, vjerovali ili ne, uspio prodati svojem učitelju tehničke kulture ..... za jednu veliku čokoladu. Svatko od vas može biti kao Ivica ukoliko se potrudi i napravi nešto slično. Pa pogledajmo što je to Ivica tako dobro napravio da je to uspio i prodati:
[pocetak] WindowWidth = 300 WindowHeight = 100 UpperLeftX = 300 UpperLeftY = 140 button #myFirst.ok, “OK!”, [okClicked], UL, 250, 35 textbox #myFirst.field, 10, 35, 200, 25 statictext #myFirst.label, “Unesi broj:”, 10, 10, 100, 25 open “Pretvaranje dekadskog broja u binarni!” for window as #myFirst print #myFirst, “trapclose [quit]” wait [okClicked] print #myFirst.field, “!contents? x” do x=x/2 if int(x) = x then n$ = “0” + n$ else n$ = “1” + n$ end if x = int(x) loop until x = 0 notice “Binarni broj je “; n$ [quit] confirm “Završiti pretvaranje?”; answer$ if answer$ “yes” then close #myFirst : n$=””: goto [pocetak] else close #myFirst print “Zatvoren prozor...., kraj rada, pozdrav!” end if end Kad pokrenete program, pojavi se prozor u koji je potrebno unijeti dekadski broj.
Pojavit će se prozor s binarnim brojem, dekadski broj 255 pretvoren je u binarni broj 11111111.
Poslije klika na OK pojavit će se novi prozor u kojemu će se tražiti da kliknete na Yes ukoliko želite izaći iz programa i završiti pretvaranje dekadskih brojeva u binarne.
Ovo na kraju svakako je zanimljivo. Ivica je prilagodio aplikaciju korisniku dajući mu izbor. Korisnik može pretvarati dekadske brojeve u binarne do mile volje, pa i za vrijeme dok nešto drugo radi na računalu. Potrudite se da sami uočite kako je to Ivica napravio u programu. Onima, kojima je sve to prelagano, neka naprave program koji će pretvarati binarne brojeve u dekadske :))) Aplikacija 5.
Kad unesete neki broj, npr. 255, kliknite na OK!
Kad je Marko vidio kako je Ivica lako zaradio čokoladu, odlučio je napraviti aplikaciju koju će prodati svojem profesoru matematike. Kako baš sada uče rastavljanje brojeva na proste faktore, nije trebao puno razmišljati što će napraviti.
9
Pogledajte što je Marko napravio i prosudite je li Marko uspio prodati matematičku aplikaciju svojem profesoru matematike, naravno, za čokoladu. [pocetak] WindowWidth = 300 WindowHeight = 100 UpperLeftX = 300 UpperLeftY = 140 button #myFirst.ok, “OK!”, [okClicked], UL, 250, 35 textbox #myFirst.field, 10, 35, 200, 25 statictext #myFirst.label, “Unesi broj:”, 10, 10, 100, 25 open “Prosti faktori broja!” for window as #myFirst print #myFirst, “trapclose [quit]” wait [okClicked] print #myFirst.field, “!contents? x” f=2 f$=”” do while f
