,
~
'I
'.I
I
Izdavac: Naklada Pelago
Frane Petrica 7, Zagreb, Hrvatska
Tel/faks: + + 385/114852-505
[email protected]
www.peJago.hr
Za izdavaca: Du.!ianka Profeta
Urednica: Katarina Luketic
Prijevod s francuskoga: Morana Cale
Oblikovanje: Mileusnic+Serdarevic
Tisak: GrafiCki zavod Hrvatske
Zagreb, studeni 2009.
..
i.
Izvornik: Roland Barthes: Mythologies, Editions du Seuil, 1957
© Editions du Seuil, 1957
© Za hrvatsko izdanje Naklada Peiago
© Prijevod na hrvatski Morana Cale i Naklada Peiago
Objavljivanje ovog djela pomoglo je
Ministarstvo kuiture Republike Hrvatske.
ISBN 978-953-7151-18-8
PELAGO
" ~ d
~
cd ,....-t 0
~
>
-·--7tt?ID :-;
j
.~
III ~
u
c:: CIS
.c Ul
"Ci? .~
"t:S CiS rfJ.
Q)
:::::;')
bO
..9 0
::: ~
[Il
ell
c::
ell
"0
:1:::
~
9
8
Tekstove Mitologija napisao sam izmedu 1954. i 1956; samaje knji ga izasla 1957. U njoj cete naCi dvije odrednice: s jedne strane, ideolosku kri tiku jezika takozvane masovne kulture; s druge strane, uvodnu se miologijsku razgradnju tog jezika - bio sam netom proeitao Sau ssurea i od njega preuzeo uvjerenje kako se mozemo nadati da cemo, baveCi se "skupnim predodZbama" kao sustavima znakova, umjesto da je bezazleno prokazujemo, do pojedinosti iznijeti mistifikaciju koja malogradansku kulturu pretvara u univerzalnu prirodu. Ta dva postupka iz kojih je potekia ova knjiga danas se - to je oeito - vise ne bi mogla izvesti na isti naCin (sto je i razlog zbog kojega odustajem od pomisli daje ispravljam); ne zato sto bi njezi na grada u meduvremenu nestala, nego je ideoloska kritika, upravo u vrijeme kad je potreba za njom uskrsavala svom zestinom (u svibnju 1968), istaneala, iii barem zahtijeva da se istanca, a semio logijska se analiza kakvu je, barem sto se mene tiCe, zapoeeo zavrSni tekst Mitologija, razvila, postala preciznijom, slozenijom, raSelanje nijom; prometnula se u teorijsko mjesto na kojemu se, u ovome stoljecu i na nasemu Zapadu, moze odigrati stanovito oslobodenje oznaeitelja. Nove mitologije, dakle, ne bih mogao napisati u njihovu proslom (ovdje prisutnom) obliku. Medutim, osim glavnoga neprijatelja (gradanske Norme), i dalje ostaje munost da se ta dva postupka spoje: ne moZe se proka zivati ako se pomno ne razradi sredstvo za rasclambu onoga sto se prokazuje, nema semiologije koja se u krajnjem ishodu ne bi posta vila kao semioklastija. R. B.
Veljaca 1970.
ROLAND BARTHES
10
Predgovor
Tekstove koji slijede pisao sam svaki mjesec otprilike dvije godine, od 1954. do 1956, kako su me navodile trenutne prigode. Tada sam pokusavao redovito razmisljati 0 nekim mitovima francuskoga sva kodnevnog zivota. Grada 0 kojoj sam razmisljao mogla je biti vrlo raznolika (novinski clanak, fotografija u tjedniku, film, predstava, izlozba), a tema posve nasumicna: birao sam dakako ono sto je bilo aktualno za mene. Na razmiSljanje bi me najcesee potaknula nesnosljivost prema "prirodnosti" sto je tisak, umjetnost i zdrav razum neprestano pri dijevaju zbilji koja, makar i bila zbilja u kojoj zivimo, zbog toga nije nista manje potpuno povijesna: jednom rijecju, patio sam sto na svakom koraku vidim kako se brkaju Priroda i Povijest kad se prica o nasoj sadasnjici, pa sam htio razobliciti ideolosku zloupotrebu koja se, po mojemu misljenju, skriva u obicaju da se dekorativno iznose stvari koje se "razumiju same po sebi". Vee mi se od pocetka ucinilo da te privide ocevidnosti dobro saZima pojam mita: rijec sam tada shvaeao u tradicionalnom smi slu. No bio sam uvjeren u nesto iz cega sam zatim pokusao izvesti krajnje posljedice: mit je jezik. Baved se tako cinjenicama koje su naoko najudaljenije od bilo kakve knjizevnosti (borilackim susre tom, pripremomjela, izlozbom plasticnih predmeta), nisam namje ravao prijeei okvire opee semiologije nasega gradanskog svijeta, kojemu sam u prethodnim esejima razmatrao knjizevnu stranu. Suvremeni sam mit, medutim, pokusao metodicno definirati tek posto sam istraZio stanovitu kolicinu aktualnih cinjenica: doticni sam tekst, naravno, ostavio za kraj ove knjige, jer on samo usustav Ijuje prethodnu gradu. Budud da sam ih pisao mjesec za mjesecom, ovi eseji ne na stoje izgledati kao da se organicno razvijaju: povezuje ih ustrajnost, ponavljanje. Ne znam, naime, je Ii istina da, kako veli francuska poslovica, stvari koje se ponavljaju izazivaju ugodu, ali mislim da u najmanju ruku proizvode smisao. A u svemu sam tome traZio upravo smislove. Jesam Ii to moji smislovi? Drugim rijecima, je Ii posrijedi mitologija mitologa? Nedvojbeno jest, a citatelj ee itekako
MITOLOGIJE
11
i sam vidjeti koliki je moj ulog. No istini za volju, ne mislim da pitanje treba postaviti bas na taj naCin. "Demistifikacija", da se opet posluzim vee pomalo isluzenom rijecju, nije zahvat koji se moze poduzeti s oIimpskih visina. Hoeu reCi da se ne mogu prepustiti tra dicionalnome vjerovanju kako se prirodno razilaze znanstvenikova objektivnost i pisceva subjektivnost, kao da je prvi obdaren nekom "slobodom" a drugi "pozivom", pri cemu obje prikladno zabaSuruju Hi sublimiraju stvarne granice svojega polozaja. Namjera mi je da u punoj mjeri prozivim proturjecnost svojega vremena, po kojoj sarkazam moze postati uvjet istine. R.B.
........
"""""
b.() 0 0
~
~
.......
"' G 0 ...
