9 Svojstva Maziva Aditivi i Standardi

SVOJSTVA MAZIVA, ADITIVI I STANDARDI

SVOJSTVA MAZIVA

EKSPLOATACIJSKA FIZIČKA gustoća viskoznost indeks viskoznosti temperatura zapaljenja temperatura tečenja/ stinište hlapljivost/isparljivost emulzijske osobine sposobnost absorbiranja plinova stvaranje pjene konzistentnost i penetracija masti točka kapanja izdvajanje ulja iz masti boja specifična toplina toplinska vodljivost ...

KEMIJSKA oksidacijska stabilnost termička stabilnost vodootpornost neutralizacijski broj sadržaj pepela sadržaj koksa sadržaj vode saponifikacijski broj korozivnost ...

ukupan bazni broj (TBN) ukupan kiselinski broj (TAN) EP svojstva otpornost mazivog filma otpornost na habanje ...

Ovise o svojstvima pojedinih komponenti, određuju se standardiziranim postupcima.

Neka svojstva ista kao kod goriva, samo će se spomenut i naglasit specifičnosti za maziva. Gustoća: Omjer mase i volumena ρ= m/V [kg/m3], mjeri se pri 15 oC, zanemarivo ovisna o tlaku, ovisna o temperaturi, standardi za određivanje: ISO 3675, ASTM D1298 i IP 160.

Viskoznost: unutarnje trenje, dinamička/kinematička, ... Od viskoznosti ovisi kvaliteta podmazivanja, energetski gubici tokom protjecanja, rad uljne pumpe, dovođenje dovoljne količine ulja do svih mjesta koja se podmazuju, uspiješnost rada filtera ulja, čišćenje površina, hermetizacija mjesta trenja itd. Usljed velike viskoznosti biti će veliki gubici usljed unutarnjeg trenja u mazivu. Naprotiv, premala viskoznost može uzrokovati smanjenje debljine uljnog filma i dodir između podmazivanih ploha.

VISKOZNOST NA NISKIM TEMPERATURAMA

Indeks viskoznosti (IV): empirijski broj koji označava stupanj promjene viskoznosti u datom temperaturnom području. Izračunava se iz viskoznosti određenih pri 40 i 100 oC. Visoki IV znači mala promijena viskoznosti s porastom temperature. Mineralna bazna ulja imaju IV 80 do 100 a sintetička bazna ulja preko 120. Visoki IV imaju parafinski i naftenski ugljikovodici s dugim parafinskim lancima. Naftenski i aromatski ugljikovodici s kratkim lancima imaju nizak IV.

Računa se prema izrazu: IV = 100 x ((L - U) / (L - H)) Pri čemu je: L - kinematska viskoznaost pri 40 oC ulja koje ima IV 0, a koje pri 100 oC ima istu kinematsku viskoznost kao ulje za koje računamo IV H - kinematska viskoznaost pri 40 oC ulja koje ima IV 100, a koje pri 100 oC ima istu kinematsku viskoznost kao ulje za koje računamo IV U - kinematska viskoznost pri 40 oC ulja za koje računamo IV

Temperatura zapaljenja (plamište): najniža temperatura kod koje će se oslobođene pare ulja zapaliti na otvorenom plamenu. Važna je za transport i skladištenje zbog opasnosti od požara, te kod primjene na kompresorima.

Isparljivost (hlapljivost, volatility): podrazumjeva količinu ulja koja ispari u propisanom vremenu na propisanoj temperaturi (Noack test: 1 sat na 250oC). Predstavlja važnu karakteristiku motornih ulja, jer se kod ulja koja imaju veliku isparljivost javljaju razni problemi u toku eksploatacije, kao na primjer: povećana potrošnja, ugušćivanje, a s tim i pogoršano podmazivanje. Osim toga sa povećanjem isparljivosti raste opasnost od požara.

Emulzijska svojstva: Emulzivnost: sklonost nekog ulja da u prisustvu vode gradi stabilnu emulziju. Kod većine mazivih ulja (motorna, industrijska) zahtijevaju se neemulzivne osobine, dok su kod nekih (ulja za hlađenje i podmazivanje pri obradi metala, teško zapaljiva emulzivna hidraulična ulja) poželjne dobre emulzivne osobine. Određuje se metodama ASTM D1401 i DIN 51599, a mjeri se vremenom potrebnim za potpuno razdvajanje ulja i vode.

Velika adhezija i kohezija

Stvaranje pjene: Pod pjenušanjem se podrazumijeva sklonost ulja da rastvara zrak i da sa njim gradi pjenu. Pjena vrlo nepovoljno utječe na kvalitetu podmazivanja i ima za posledicu poremećaje u radu tehničkih sistema, povećano habanje, ubrzanu oksidaciju i starenje ulja itd.

Oksidacijska stabilnost: Otpornost na djelovanje kisika. Jedna od najvažnijih osobina koja utječe na radni vijek ulja, tim više što rade na povišenim temperaturama i u doticaju s metalima. Parafini oksidacijom prelaze u kiseline i smolaste spojeve. Ovaj proces često se naziva “starenje ulja”. U početku su ti proizvodi meki i djelomično se rastvaraju u ulju, povećavajući mu viskoznost. U daljoj fazi upotrebe ti talozi prelaze u čvrste, što ima za posljedicu veće štete na mehaničkim sklopovima.

Termička stabilnost: Definira se kao otpornost ulja protiv razlaganja uslijed djelovanja topline. Izražava se temperaturom na kojoj počinje razlaganje. Termooksidacijsko razlaganje je veoma važno u praksi, jer je poznato da se oksidacija ulja udvostručuje sa porastom temperature za svakih deset stupnjeva iznad propisane.

Ukupni bazni broj (TBN) Mjera alkalnosti koja potiče od svih materijala u mazivu koji rezultiraju baznom reakcijom. Izražava se u mgKOH/g (mg kalijevog hidroksida po gramu ulja). To je ekvivalent za količinu kiseline potrebne da se neutraliziraju bazni materijali u ulju. Kiseli produkti izgaranja (sumpor u gorivu) dospijevaju ulje. U ulju uslijed oksidacije nastaju kiseli spojevi. Kiseli spojevi korozivno djeluju na metalne dijelove. Stoga je važno da ulje ima sposobnost neutralizacije kiselih spojeva u sebi. Ukupni kiselinski broj (TAN) / Neutralizacijski broj Definiran je sadržajem kiselina u ulju. Mjeri se u mgKOH/g. Jaki kiselinski broj (SAN) Mjera sadržaja jakih kiselina u ulju za podmazivanje nastalih izgaranjem goriva. Hidrolitička stabilnost / vodootpornost: Hidrolitička stabilnost je mjerilo otpornosti ulja, odnosno nekih aditiva, da reagiraju sa vodom. Hidrolitički nestabilni aditivi se razlažu na komponente koje mogu stvarati taloge a mogu biti i korozivne. Pri tome se smanjuje njihov sadržaj u ulju što ima za posljedicu njegovu brzu degradaciju. Korozivnost Korozivnost ulja podrazumijeva agresivno ponašanje nekih njegovih komponenata prema elementima mehaničkih sistema. Korozivnost se mora kontrolirati radi donošenja odluke o pravovremenoj zamjeni ulja.

Sadržaj pepela/ Netopivi ostatak/ Talog(Sludge)/ Glazura (Varnish) Do onečišćenja ulja dolazi zbog produkata izgaranja, čađe, pepela, djelomično istrošenih aditiva, oksidacije, čestica uslijed habanja metalnih djelova. Visoke razine netopljivih djelova uzrokuju povećanje viskoznosti ulja, trošenje ležajeva i radnih površina, začepljenje filtera, zaprljanje oko klipnih prstenova i čela klipa. Mekana, crna, želatinasta emulzija vode i produkata izgaranja (Sludge). Nastanak se povezuje uglavnom sa radom motora pri niskim temperaturama. S radom pri visokim temperaturama se povezuje smolasta glazura (varnish) koja se pojavljuje na strojnim elementima koja je rezultat oksidacije komponenti ulja.

Sadržaj koksa Koristi se za ocjenu ponašanja ulja u termički opterećenim mehaničkim sistemima, a posebno za ocjenu starosti ulja u toku upotrebe. Koksni ostatak ukazuje i na dubinu rafinacije, odnosno kvalitetu baznih ulja.

NEKA SVOJSTVA MAZIVIH MASTI Konzistencija Predstavlja mjeru za tvrdoću masti i izražava se penetracijskim brojem. Penetracija masti Daje podatke o tvrdoći masti tj. njenoj konzistenciji. Mjeri se konusom po metodama ASTM 217, IP 50 ili DIN 51804, 1.dio. Mjerna jedinica odgovara dubini ulaska mjernog konusa u mast koja se 5 sekundi nalazi u posudi, a mjeri se u desetinkama milimetra. Ispitna mast se prije ispitivanja gnječi (standard propisuje 60 ciklusa gnječenja). Temperatura kapanja Predstavlja temperaturu na kojoj mast prelazi iz polučvrstog u tekuće stanje.

Mehanička stabilnost Predstavlja osobinu mazivih masti da zadrže prvobitnu strukturu i konzistenciju i poslije mehaničkog djelovanja. Koloidna stabilnost Predstavlja sposobnost mazivih masti da u svojoj strukturi zadrže ulje, suprostavljajući se njegovom izdvajanju pri skladištenju i eksploataciji. Mjeri se poslije 24 sata i poslije 168 sati na 40oC metodama ASTM D 1742; IP 121.

ADITIVI

Aditivi su tvari koje se dodaju mazivima u cilju poboljšanja ili donošenja nekih novih osobina mazivima, čime se povećavaju eksploatacijsko -tehnička svojstva ulja. To su sintetičke tvari koje su topive u baznom ulju, termički stabilne i vrlo niske isparljivosti.

BAZNA ULJA

+

ADITIVI

=

MAZIVA ULJA

Poboljšivači temperature tečenja – Depresanti (Pour point depressant) Snižavaju temperaturu tečenja. Mehanizam djelovanja ovih aditiva se temelji na omotavanju mikroskopski sitnih kristale parafina, ili izmjena njihovog oblika i veličine, pri čemu se onemogućava njihovo grupiranje i taloženje, tako da ulje ostaje duže tekuće. Nemaju sposobnost sprečavanja kristalizacije.

Poboljšivači indeksa viskoznosti – Impruveri Poboljšavaju stabilnost viskoznosti sa promjenom temperature, odnosno viskozno-temperaturna svojstva. Na niskim temperaturama ovi aditivi gotovo ne djeluju, a na visokim temperaturama je pad viskoznosti manji uslijed njihovog ugušćivačkog djelovanja. Koriste se za proizvodnju multigradnih ulja.

HLADNO

Struktura ovih aditiva sastoji se od polimera koji sliče oprugama. Kada je hladno molekule se skrate. Kada je toplo molekule se istegnu, postaju duge te pružaju veći otpor tečenju (viskoznost). Ako se ova maziva jako opterete (npr. visokoopterećeni zupčanici), može doći do “rezanja” VI molekula na manje djelove, čime one gube sposobnost povećanja viskoznosti. TOPLO

Aditivi protiv pjenušanja – antipjenušavci Stvaranje pjene nastaje prodiranjem zraka u ulje ili usljed djelovanja deterdžentnih i antioksidacijskih aditiva. Pjena je nepoželjna naročito u hidrauličkim i reduktorskim uljima, pogoršava podmazivanje, pospješuje oksidaciju, i uzrokuje gubitak prijenosa snage u hidrauličkim sistemima. Antipjenušavci sprečavaju razvoj stabilne pjene u ulju. Djeluju tako da smanjuju površinsku napetost zračnih mjehurića, razbijaju ih na manje mjehuriće, ili ih uništavaju na površini i tako doprinose brzoj razgradnji pjene. Koriste se silikonska ulja ili polimeri.

Aditivi za zaštitu od habanja - AW (Anti Wear) aditivi Aditivi na bazi cinka, najučinkovitiji su na visokim temperaturama kada smanjuju koeficijent trenja i trošenje metala u dodiru. Način djelovanja je takav da reagiraju sa metalnom površinom i vlagom te razvijaju sloj željeznog i cinkovog sulfida i željeznog fosfata na metalnoj površini. Takav površinski sloj ima znatno manji koeficijent trenja a služi i kao zaštita od oksidacije.

Aditivi za poboljšanje mazivih svojstava, za smanjenje trenja, (Polarni aditivi, Friction modifiers)

Koriste se prirodni esteri masnih kiselina (repičino ulje, ricinusovo ulje), sintetički proizvodi kao i aminske soli masnih kiselina. Koriste se i otopine grafita ili molibdenovog disulfida. Poboljšavaju mazivost odnosno sposobnost orjentacije molekula ulja prema metalnoj površini (polarnost), stvaraju tanak zaštitni film, smanjuju trenje.

Aditivi za zaštitu od ekstremno visokih pritisaka i udarnih opterećenja (EP aditivi) Koriste se za zaštitu od visokih lokalnih pritisaka i udarnih opterećenja u uvjetima graničnog podmazivanja. U takvim uvjetima EP aditivi formiraju anorganske strukture sa metalnim površinama, te preuzimaju na sebe ulogu čvrstog maziva. Takav sloj je otporniji na penetraciju te ima manji koeficijent trenja od metala. Usljed ovakvog kemijskog djelovanja metal korodira, pa je potrebno pažljivo procjeniti trajnost i ukupne troškove sa ili bez ovakvih maziva. Atomi sumpora, fosfora i klora predstavljaju osnovu EP aditiva.

Aditivi za zaštitu od oksidacije – Antioksidanti Povećavaju otpornost ulja na djelovanje kisika i predstavljaju najčešće korištene aditive. Kako su produkti oksidacije korozivni inhibiranjem oksidacije automatski se inhibira i korozija. Također djeluju kao katalizatori za degradaciju preostalih aditiva. Produkti oksidacije se grupiraju i međusobno vežu, što povećava viskoznost i smanjuje sposobnost tečenja. Jedan način djelovanja antioksidanta je sprečavanje grupiranja produkata oksidacije. Ovi aditivi također vrše pasivizaciju metalne površine i na taj način smanjuju katalitičko djelovanje metala na proces oksidacije.

Produkti oksidacije se vezuju u lance

Antioksidanti sprečavaju grupiranje molekula

Aditivi za zaštitu od korozije - Inhibitori korozije Korozija je elektrokemijski proces i nastaje agresivnim djelovanjem kiselih kemijskih produkata. Osnovni mehanizam delovanja antikorozivnih aditiva zasniva se na formiranju zaštitnog sloja na površini metala fizičkom i hemijskom adsorpcijom.

Kiseline mogu nastati za vrijeme rada te ući u ulje. Može se zamisliti molekule kiseline kao oštre čestice koje oštećuju metal. Neki inhibitori korozije (bazični) djeluju na način da neutraliziraju kiseline i sprečavaju ih da oštećuju metal. Moguće ih je zamisliti kao zaštitni štit koji se stavlja ispred “oštrih” kiselih molekula.

Aditivi za poboljšanje ispiranja (detergentni atitivi) Sprečavaju taloženje (ispiru) načistoća na dijelovima motora. Ovakve nečistoće su često kiseli i korozivni produkti izgaranja sumpora iz goriva. Ovi aditivi također pospješuju neutralizaciju kiselina (visoki TBN). Neposredno djeluju na smanjenje korozije. Aditivi za poboljšanje disperzije Drže u disperziji produkte nastale oksidacijom ulja (smole, čađa) u uvjetima niske i srednje temperature. Djuluju na način da se molekule nečistoća obavijaju te se sprečava njihovo grupiranje i taloženje. Molekule aditiva su polarne, tako da bivaju privučene od pozitivno ili negativno nabijenih čestica nečistoće.

Čestice kakve se neutraliziraju djelovanjem ovih aditiva su previše sitne da bi ih se odstraniro filtriranjem. Molekule koje neutraliziraju česticu se ne mogu dalje koristiti tako da se nakon nekog vremena na taj način aditivi potroše.

Deaktivatori metala Smanjuju katalitički utjecaj metalnih čestica na oksidaciju ulja na način da se čestice obavijaju zaštitnim slojem koji prekida ili smanjuje katalitičko djelovanje. Također razlažu produkte oksidacije i prekidaju štetne reakcije.

Emulgatori To su najvažniji dodaci emulzijskim uljima koja sa vodom grade emulzije. Zbog velikih površinskih napetosti u graničnim slojevima ulje i voda se ne miješaju. Zadatak emulgatora je da smanje površinski napon i osiguraju stvaranje stabilne emulzije.

Deemulgatori Funkcija deemulgatora je da spriječi stvaranje emulzije u slučaju prodora vode u sistem. Mehanizam djelovanja se sastoji iz povećanja površinske napetosti između molekula ulja i vode i sprečavanja procesa stvaranja emulzije.

KLASIFIKACIJA MAZIVA I STANDARDI Zašto standardi? Čitav je niz svojstava. Za svaku primjenu zahtjevaju se drugačija svojstva. Kako korisnik ne bi trebao analizirat sva svojstva pojedinačno, standard u kratkoj oznaci obuhvaća mnoga svojstva. Najvažniji i najutjecajniji klasifikatori motornih ulja u svijetu su: - Society of Automotive Engineers (SAE) - American Petroleum Institute (API) - Association des Constructeurs Européens d’Automobiles ili European Automobile Manufacturers Association (ACEA ili EAMA) - Original Equipment Manufacturer (OEM) - Japanese Automotive Standards Organization (JASO) - National Marine Manufacturers Association (NMMA ) udruženje proizvođača vanbrodskih motora

Postoje još i standardi pojedinih proizvođača automobila te vojni standardi i razni drugi.

Klasifikacija prema viskozitetu – S A E - KLASIFIKACIJA Što se manje mijenja viskozitet s promjenom temperature, ulje je kvalitetnije. Ova kvaliteta se postiže izborom baze ulja ili aditivima. Međutim, posebni pogonski uvjeti zahtijevaju ulja specifičnih karakteristika, pa se ulja klasificiraju prema viskozitetu. Prema klasifikaciji SAE motorna maziva ulja dijele se u dvije osnovne skupine: - monogradna (sezonska, moraju se mijenjati prema godišnjim dobima – zima/ljeto); - multigradna – koriste se tijekom cijele godine. ZIMSKA ulja, s oznakom W – Propisan je MAKSIMALNI viskozitet kod niskih temperatura i MINIMALNI viskozitet kod 100oC. Također je propisana najveća granična temperatura pumpabilnosti. Namjena: korištenje kod niskih temperatura; LJETNA ulja – Propisan je MINIMALNI I MAKSIMALNI viskozitet kod 100oC. Namjena: korištenje kod visokih vanjskih temperatura. MULTIGRADNA ulja: Ulja čiji viskozitet kod niskih temperatura udovoljava propisima za ZIMSKA ulja (W), a kod 100oC zahtjevima za ljetna (bez W). U oznaci su obvezna dva broja – karakteristike zimskog i ljetnog ulja, npr. 15W-40. Multigradna ulja se koriste u podnebljima gdje je neophodna upotreba zimskih i ljetna ulja. Na ovaj način nije potrebna zamjena ulja u jesen i proljeće.

API Klasifikacija prema radnim karakteristikama API klasifikacija dijeli ulja po kvaliteti u dve osnovne grupe: S (Service) servisna ulja – namjenjena benzinskim motorima i C (Commercial) komercijalna ulja – namjenjena dizel motorima T - za dvotaktne motore Prvo slovo (S ili C) označava polje primjene, a drugo (A, B, C, D, ..., H) stupanj kvalitete.

Primjer standardiziranih (propisanih) veličina

Svaki noviji standard (SA, SB ... SM) ima više propisanih svojstava sa strožim kriterijima.

ACEA standardi (European Automobile

Manufacturers Association)

Ulja za podmazivanje četvorotaktnih benzinskih i dizel motora putničkih automobila

Ulja za četvorotaktne benzinske i dizel motore automobila sa obradom ispušnih plinova Ulja za podmazivanje četvorotaktnih dizel motora velikih opterećenja (teškog režima rada)

KLASIFIKACIJA MAZIVIH MASTI NLGI (National Lubricating Grease Institute) gradacija

Ova klasifikacija se zasniva samo na tvrdoći (mekoći) masti. Određivanje NLGI gradacije odvija se u dva koraka. U prvom koraku, mast se u posebnom uređaju gnječi šupljim cilindrom 60 puta pri konstantnoj temperaturi od 25°C. Tako pripremljena mast izlaže se testu na penetraciju. Mast se stavlja u odgovarajuću posudu te joj se gornja površina zagladi. Posebnim konusom se penetrira u površinu masti, te se nakon određenog vremena očita dubina penetriranja.

NLGI Penetracij gradaci a ja u 0,1mm

Karakteristik a čvrstoće

Analogija s hranom

Uobičajena primjena

000

445÷475

polutekuće

ulje za kuhanje

zupčasti prijenosnici

00

400÷430

polutekuće

sok za razrjeđivanje

zupčasti prijenosnici

0

355÷385

jako mekana

majoneza

središnji sustavi

1

310÷340

mekana

senf

središnji sustavi

2

265÷295

srednje mekana

maslac

valjni ležajevi

3

220÷250

srednja

biljna mast

opća primjena

4

175÷205

tvrda

smrznuti jogurt

klizni ležajevi

5

130÷160

jako tvrda

pašteta

klizni ležajevi malih brzina

6

85÷115

iznimno tvrda

sir

briketne masti

STARENJE MAZIVA Tijekom upotrebe, maziva mijenjaju svojstva. Dolazi do promjene fizičko - kemijskih karakteristika. Ove promjene često uvjetuju da se neko svojstvo toliko pokvari da mazivo postane neupotrebljivo i ugrožava funkcioniranje ili trajnost mehaničkog sustava u kojem se primjenjuje. Ovaj proces se naziva starenje maziva. Uzroci promjena se često dijele na kontaminaciju i degradaciju. Kontaminacija nastaje uslijed prodora stranih tvari ili materijala u mazivo. Tako uzrok može biti prodor vode (vlage), goriva, čađe, prašine i procesnih fluida, te zbog prisustva metalnih čestica od habanja. Degradacija se manifestira nastajanjem kiselina, smola, oksidacijom, promijenom viskoznosti, boje ili drugih karakteristika. Do ovih promjena dolazi uslijed izloženosti visokim temperaturama za vrijeme pogona što pospješuje kemijske promjene, ili zbog smičnih ili tlačnih mehaničkih naprezanja.

Do starenja maziva može doći uslijed eksploatacije, ali i samo stajanje u stroju ili čak u ambalaži može uzrokovati neke vrste starenja.

KONTROLA STANJA MAZIVA

U velikim pogonima (elektrane, brodovi, autoprevoznici, željeznica) moguće je ostvariti uštede ako se o promjeni ulja odlučuje temeljem ispitivanja a ne temeljem vremena rada ili kalendarskog vremena. Osim financijske dobiti, ovakvo upravljanje ima pogodnosti i sa strane ekologije jer na taj način se stvaraju manje količine otpadnog ulja. Kod većine ulja za podmazivanje kao glavne kontrolne karakteristike mogu se smatrati: - izgled (boja, bistrina, prisutnost taloga) - miris (gorivo, čađa ...) - viskoznost - kiselinski i bazni broj - temperatura paljenja - sadržaj vode - sadržaj goriva - sadržaj čestica metala - sadržaj nečistoća - pojava taloga

METALNE ČESTICE U ULJU Tvrde čestice u ulju su posebno nepovoljne jer abrazivnim djelovanjem dolazi do trošenja ležajeva i klipova. Tvrde čestice su najčešće odlomljene metalne čestice usljed probijanja uljnog filma i dodira između metalnih djelova. Analizom ulja ispod mikroskopa moguće je razlikovati vrste čestica te na taj način precizirati uzrok trošenja/havarije. Tako se razlikuje: normalno habanje i intenzivno ili katastrofalno habanje Čestice mogu biti reda veličine nekoliko mikrometara do nekoliko desetaka mikrometara. Nastajanje čestica habanja velikih dimenzija je prva indikacija za oštećenje površina. Pojava čestica u ulju je progresivna pojava jer svaka čestica uzrokuje daljnju intenzivniju abraziju i pojavu novih čestica. Male čestice: normalno habanje

Najprije se pojave oštećenja na visokoopterećenim dijelovima i na onim sa visokim relativnim brzinama kao što su ležajevi koljenastog vratila, ležajevi turbina i cilindarske košuljice

ZBRINJAVANJE OTPADNOG ULJA Otpadno ulje predstava opasnost otpad pošto je štetno za ljude i okolinu. Naročito su opasni ako sadrže PCB (Policlorinated Biphenile), teške metale ili kancerogene policikličke aromatske ugljikovodike (PAH). Nekontrolirano odlaganje ulja je opasno radi kontaminacije zemljišta te naročito vode. Tome u prilog govori podatak da 1 litra ulja može zagaditi milion litara pitke vode. Iz tog razloga Europsko zakonodavstvo definira sakupljanje, obnavljanje i odlaganje otpadnih ulja. Na razini RH zbrinjavanje ulja je također definirano Pravilnikom o gospodarenju otpadnim uljima (NN 124/200). U RH je zbrinjavanje otpadnog ulja organizirano na način da se otpadna maziva ulja može predati, bez naknade, kod ovlaštenih koncesionara. Na Riječkom području koncesionar je npr. firma DEZINSEKCIJA. Popis ostalih koncesionara može se pronaći na stranicama INA-e.

DEZINSEKCIJA Brajšina 13, Rijeka, radnim danom od 7 do 15 sati tel.: 051/ 506-920

RECIKLIRANJE OTPADNIH ULJA U tablici su prikazani primjeri recikliranja otpadnih mazivih ulja i njihova upotreba VRSTA OTPADNOG ULJA

POSTUPAK

PROIZVODI

Malo kontaminirana otpadna ulja

Pročišćavanje radi ponovne upotrebe kao maziva

Hidraulička ulja, reduktorska ulja, ulja za obradu

Motorna i druga ulja

Rerafinacija

Bazna ulja

Sve vrste ulja

Termičko krekiranje

dizelsko gorivo, loživo ulje

Mješoviti otpad

Plinifikacija

Sintetički plin

Jako kontaminirana i degradirana ulja

Reprocesiranje

Goriva za brodske motore, za toplane, za cementare, asfaltne baze

SREDSTVA ZA HLAĐENJE I PODMAZIVANJE PRI OBRADI METALA

1 - alat 2 - strugotina 3 - primarna zona deformacije 4 - sekundarna zona deformacije

Uslijed kretanja alata kroz izradak, metal se uklanja s predmeta obrade procesom deformacije i smicanja u zoni rezanja (3). Daljnjim kretanjem strugotine po alatu također nastaje trenje i deformacija (4). Rad uložen u svladavanje otpora kretanju alata najvećim djelom pretvara se u toplinu. 2/3 topline nastaje u zoni smicanja (u samom obrađivanom materijalu) 1/3 nastaje usljed trenja dodirnih površina alata i izradka Razvijena toplina se sastoji od 4 komponente: Q1 - sabijanje strugotine, najveći dio, na nju se nemože utjecati primjenom sredstva za podmaz. Q2 - trenje strugotine i prednje strane alata Q3 - trenje strugotine i stražnje strane alata Q4 - oslobađanje topline u zoni odvajanja Q2, Q3 i Q4 moguće je smanjiti primjenom sredstva za podmazivanje.

Osnovne zadaće sredstva za podmazivanje pri obradi metala

- smanjenje trenja između alata i izradka - odvođenje topline - ispiranje strugotine

smanjuje se oslobađanje topline, neželjene deformacije, trošenje alata, potrošnja energije, omogućuje se povećanje brzine ...

suviše visoka temperatura negativno utječe na trošenje alata, kvalitetu obrade i na podmazivanje

zaostala strugotina abrazivno djeluje na alat i na izradak pogoršavajući kvalitetu obrade. Istopljene čestice strugotine formiraju naslage na alatu

Ispravnom primjenom sredstva za podmazivanje pri obradi postiže se povećanje produktivnosti, povećanje trajnosti alata, povećanje kvalitete obrade i smanjenje utroška energije. Novi standardi zahtjevaju i svojstva koja omogućuju povećanje sigurnosti u radu (da ne stvara uljnu maglu, da je neotrovno) te zaštite okoliša (razgradivost ili primjena što manje količine)

Podjela sredstava za podmazivanje pri obradi metala Ulja Koriste se najčešće mineralna ulja sa aditivima protiv habanja i EP aditivima. Također se koriste i ostali aditivi prema potrebi (zaštita od korozije...). Zbog pospješivanja odvođenja topline koriste se ulja manje viskoznosti (ISO VG 15 do ISO VG 46).

Emulzije Zbog izvanrednih svojstava odvođenja topline vode, proizvode se posebna sredstva namijenjena mješanju s vodom. Sastoje se od osnovnog ulja koje osigurava svojstva podmazivanja, od emulgatora koji održava ulje u finim kapljicama u vodi, te od ostalih aditiva.