7_Povijest_joge_2

7. POVIJEST JOGE

JOGA KROZ POVIJEST Ne zna se mnogo o počecima joge. Prvi zapisi o jogi su nastali u Indiji prije barem 5000 godina, a sve do nedavno mnogi su znanstvenici mislili da je joga mnogo mlađa, da se rodila oko 500 g.pr.n.e., u vrijeme Gautame Buddhe. Ali 1920.-ih arheolozi su se iznenadili kad su pronašli civilizaciju u dolini rijeke Ind, izuzetno razvijenu kulturu koja je cvjetala na ogromnom području i bila najveća civilizacija drevnog doba. U ruševinama velikih gradova Mohenjo Daro i Harappa pronađeni su pečati s likovima jogija u asanama. Indijska hinduistička kultura razvila se na tom području i pokupila mnoge značajke te prastare civilizacije.

„Ako želiš znati kuda nešto ide, dobro je znati odakle je došlo“ G. Feuerstein

Civilizacija u dolini rijeke Ind nije bila nimalo primitivna. Razvila se na dvije rijeke, Ind i Sarasvati, koje su nekada davno prolazile sjevernom Indijom (danas postoji samo Ind i prolazi kroz Pakistan). Ta je civilizacija poznavala napredne građevine i kanalizacijski sustav kakav se nije razvio na Zapadu sve do Rimskog carstva; imali su ogromna javna kupališta čiji su zidovi bili otporni na vlagu, geometrijski pravilne popločene ulice, zgrade s mnogo katova… Ta je civilizacija bila ujedno i pomorska velesila, trgovala je s Mezopotamijom i drugim dijelovima Bliskog Istoka i Afrike. Iako je preživjelo svega nekoliko umjetnina, one pokazuju značajno umijeće umjetnika. Dugo se mislilo da je ta civilizacija uništena kad su do nje došli „osvajači“ Arijevci (arya na sanskritu znači „plemenit“). Oko Arijevaca i navodne invazije postojale su i još uvijek postoje mnoge dileme, pa su neki znanstvenici tvrdili da je joga došla zajedno s tim „ratobornim nomadima“ u sjevernu Indiju, drugi su tvrdili da je joga nastala u dolini rijeke Ind i da nije bila dio arijevske kulture, a treći su mislili da je joga zajednička kreacija oba naroda... Danas istraživači njeguju malo drugačiju sliku drevne indijske povijesti: došli su do zaključka da nije bilo invazije Arijevaca te da su gradovi na rijekama Ind i Sarasvati propali zbog klimatskih promjena, koje su dovele do tektonskih poremećaja i tako promijenile tijek rijeka. Sarasvati, najveća indijska rijeka uz koju je živjelo barem 2500 naselja, presušila je i sada je na mjestu njezinog korita pustinja Thar (Velika Indijska Pustinja). Presušivanje Sarasvati bilo je završeno do 1900.g.pr.n.e. i imalo katastrofalne posljedice: stanovništvo je migriralo prema istoku, prema rijeci Gangi, te prema jugu, u središnju Indiju. Zašto je ovo važno za povijest joge? Sarasvati je najslavnija rijeka Rig-Vede, najstarijeg poznatog teksta. Rig-Veda je napisana na arhaičnom sanskritu i bila je prenošena usmenom predajom. Budući da je rijeka Sarasvati presušila do 1900.g.pr.n.e., Rig-Veda je morala nastati prije tog vremena, što znači da su oni koji su je zapisali bili suvremenici ljudi iz civilizacije u dolini rijeke Ind (koja je cvjetala oko 3000.-1900.g.pr.n.e.). Mnoge reference sugeriraju da je Rig-Veda i starija, da je tih 1028 stihova nastalo i 4000 g.pr.n.e., pa i prije toga. Postoje brojne tvrdnje da su Arijevci govorili sanskrit i da su oni stvorili Rig-Vedu, i da Arijevci nisu došli izvan Indije i nisu došli kako bi uništili civilizaciju u dolini Inda, nego su bili tamo cijelo vrijeme... Oko toga se još uvijek vode polemike, ali moguće je da

Mohenjo Daro

„Ignorirati ono što se dogodilo prije nego što se netko rodio, znači ostati zauvijek dijete“ Ciceron

5

7. POVIJEST JOGE

su Arijevci i stanovnici civilizacije u dolini rijeke Ind bili isti narod. Tradicionalno, joga traži odgovore na pitanja „Tko sam ja?“, „Odakle sam došao?“, „Gdje idem?“ i „Koja je moja svrha?“. Sve su to pitanja na koja, prije ili kasnije, svi tražimo odgovore. Ili na koja barem imamo naše implicitne odgovore, iako ih možda nismo svjesno formulirali. Neki od nas odgađaju razmišljanje o tim pitanjima, ali nas ona nikada ne napuštaju. Ako znamo od čega smo napravljeni - možemo bolje funkcionirati u ovom svijetu. Naša saznanja o nama samima daju nam mogućnost da napravimo svjesnije i bolje izbore. Zato posežemo za jogom i koristeći jogijske metode tražimo svoje odgovore.

Dapače, izgleda da su Rig-Veda i ostali drevni zapisi na sanskritu „nedostajući“ tekstovi civilizacije iz doline rijeke Ind. U tom slučaju, arheološki nalazi iz doline Inda daju nam „nedostajući“ temelj rane literature na sanskritu - i to je elegantno rješenje problema koji su dugo mučili istraživače. Naime, mnogi jogijski zapisi su pisani na sanskritu (koji je temelj za grčki, latinski, francuski, njemački, španjolski itd.) što znači da je joga proizvod napredne civilizacije kojoj nije bilo ravne u drevnom svijetu. Praktičari joge dio su drevne i časne tradicije, iz koje se najprije rodila kulturna tradicija hinduizma, pa budizma. Indijska civilizacija smatra se najstarijom civilizacijom na svijetu. Današnji problemi u tom dijelu svijeta ne smiju nas učiniti slijepima prema znanjima koja možemo dobiti iz nje. Praktičari joge pogotovo mogu profitirati od znanja koje je indijska civilizacija stekla iz istraživanja misterija života, a pogotovo misterija uma. Indijska civilizacija rodila je mnoge filozofske i duhovne genije koji su zajedno dali odgovore na sva goruća i velika pitanja, i oni su i danas, tisućama godina kasnije, relevantni.

Joga u pet povijesnih razdoblja Povijest daje kontekst i značenje, a jogu nalazimo od samog početka povijesti naše civilizacije. Kako se mijenjala civilizacija, tako se mijenjala i praksa joge, pa povijest joge možemo podijeliti u pet razdoblja: • Vedski period • Pretklasični period • Klasični period • Post-klasični period • Moderni period

Vedski period Vede su se prenosile usmeno, a prenašanje znanja s učitelja na učenika bilo je od iznimne važnosti, pa se ono prenosilo u neprekinutom naslijeđu, kako se znanje ne bi iskrivilo. Rishiji su uglavnom živjeli u šumama, pećinama i skloništima razbacanim po čitavoj Indiji.

6

Riječ veda znači „znanje“ (sanskrit), rig znači „veličati“. Rig-Veda, prva knjiga Veda, zbirka je himni koje slave višu moć. Ova je zbirka temelj hinduizma, na sličan način kao što je Knjiga postanka temelj kršćanstva. Vede su se recitirale u ritmičnim stihovima i prenosile isključivo usmeno, a zapisane su tek kad ljudi više nisu mogli pamtiti (početak Kali Yuge). Prva knjiga Veda, Rig-Veda, je zbirka od 1028 himni na drevnom sanskritu, s preko 10000 stihova organiziranih u 10 knjiga, posvećenih bogovima, koji opisuju meditacije, rituale i ceremonije. Rig-Veda sadrži ideju joge kao meditativne prakse, a meditacija se sastoji od mantre, vizualizacije i zadubljenosti u um i srce. Rig-Veda daje uvid u moć mantre, koja postaje alat za transformaciju uma: mantra nas povezuje s božanskim i dovodi do razumijevanja temeljne činjenice da su sve forme u svemiru manifestacija božanske riječi - kreativne vibracije - OM.

7. POVIJEST JOGE

Ostale knjige Veda su Yajur-Veda (“Znanje o žrtvovanju“), Sama-Veda (“Znanje napjeva“) i Atharva-Veda (“Znanje Atharvana”). Yayur-Veda sadrži žrtvene formule vedskih svećenika, Sama-Veda je zbirka pjesama koje su pratile žrtvovanja, a Atharva-Veda je puna magičnih napjeva za sve prilike. Yajur-Veda je knjiga žrtvenih formula koje se recitiraju prilikom žrtvovanja. Yajur-Veda bavi se temom prane i manifestacije energije svijesti kroz dah. Prema vedskom shvaćanju um je nemanifestirana, suptilna prana, pa kontrolirajući pranu možemo kontrolirati um te na taj način probuditi višu inteligenciju i dohvatiti direktnu percepciju. Sama-Veda je knjiga himni koje su se pjevale na ceremonijama biljke some, koja je donosila bistrinu uma i nudila se različitim božanstvima. Sama-Veda priča o percepciji svega kao dijela kozmičke inteligencije, o jedinstvu svega što nas okružuje. Atharva-Veda se sastoji uglavnom od čarolija i pjesama koje štite od demona i nesreće, čarolija za liječenje bolesti i za dug život, a sadrži i vrlo moćne filozofske himne. Povezana je s Atharvanom, slavnim svećenikom vatre, majstorom magičnih rituala. Vedska ili arhaična joga bila je usko povezana s drevnim ritualima, a temelj joj je ideja žrtvovanja kao sredstvo sjedinjenja materijalnog svijeta s nevidljivim svijetom duhovnog. Kako bi mogli izvoditi duge i vrlo precizne rituale, rišiji su morali biti vrlo fokusirani, mirna uma - i to je unutarnje fokusiranje u svrhu transcedencije inače ograničenog uma korijen i temelj joge.

Vratyasi, grupe svećenikanomada koje su putovale po sjeveroistoku Indije, smatrani su otpadnicima vedskog društva, a navode se kao autori koncepta pranayame. O njima govori Vratya-Kanda, 15. knjiga Atharva-Veda. Štovali su Rudru, boga vjetra, i imitirali zvukove vjetra pjevajući mu pjesme - te tako otkrili da mogu učinkovitije pjevati ako su sposobni kontrolirati dah. Smatra se da je jedan pripadnik Vratyasa, Vena, dao upute o mantri OM Kralju Prithu (Upanišade).

Kad su bili uspješni, vedski jogiji bili su nagrađeni vizijama ili iskustvima transcedentalne realnosti. Majstori vedske joge bili su prozvani „vidiocima“ rishijima (sanskrit). Vedski vidioci mogli su vidjeti samu strukturu egzistencije, a njihove himne pjevaju o veličanstvenoj intuiciji. Vede su neposredno obznanjene, dobivene iz više svijesti, i zato se nazivaju śruti („ono što se čulo“): śruti su informacije primljene direktno iz transcedentalne svijesti, koje su potom rishiji prenosili ljudima. Vedski narod učio je od posvećenih jogija kako umanjiti patnju i živjeti u božanskoj harmoniji, a sami su jogiji pronicljivo promatrali stvarnost i održavali strogu duhovnu praksu. Smatralo se da su vidjeli mantre prije nego su bile izgovorene.

Šamanizam i joga

Rishiji

Zbog podudarnosti mnogih ideja i koncepata šamanizma i joge, znanstvenici sumnjaju da su korijeni joge utemeljeni u šamanizmu kamenog doba, koje datira čak 25000 godina u prošlost: obje prakse fokusirane su na zdravlje i boljitak tijela i uma te čitave zajednice - što je u današnje doba zanemareno i joga se pogrešno smatra alatom koji služi pojedincu za postizanje intimnog ostvarenja. Joga je alat za mijenjanje svijeta, a ne samo pojedinca, pa je potrebno jogu staviti u kontekst oslobođenja svijeta ili barem kolektiva od sveprisutne patnje.

7

7. POVIJEST JOGE

U Rig-Vedi nalazimo tragove šamanizma, posebice u tehnikama za postizanje ekstaze, ponekad uz konzumaciju opojnih sredstava (soma), zatim rituale inicijacije (ritualno ubijanje nakon kojeg slijedi ponovno rađanje), kroz putovanje u nebo ili onostrani svijet, pojavljivanje duhova koji su društvo i zaštita na takvim putovanjima... U šamanizmu nailazimo na koncepcije i kozmocentrične simbole axis mundi: „drvo svijeta“, po kojem su uređeni slojevi svijeta i koji je veza između neba i zemlje. Axis mundi je točka gdje se spajaju četiri strane svijeta, to je spoj između viših i nižih realnosti, ujedno je to i pupak svijeta, točka nastanka svijeta. Prema šamanskim vjerovanjima, šaman putuje preko točke axis mundi i vraća natrag sa sobom znanje s druge strane, iz drugog svijeta, a o takvim putovanjima svjedoče i Vede.

Pretklasična joga Vrijednost Upanišada je u njihovoj poruci, namijenjoj svim vremenima i svim ljudima, a njihovo učenje je sažeto u dvije Maha-Vakyam ili „velike izreke“: Tat tvam osi (To si ti) i Aham Brahmasmi (Ja sam Brahman) - jednota duše i Boga leži u korijenu svih vedskih misli.

Period dugačak oko 2000 godina, koji završava u 2. st., naziva se pretklasičnim periodom joge. Još je uvijek aktualna vedska kultura žrtvovanja, opisana u Brahmanama i Aranyakama (dijelovi Upanišada). Brahmane su sanskritski tekstovi koji objašnjavaju vedske himne i rituale, dok su Aranyake („ono što pripada divljini“) ritualni tekstovi pustinjaka koji su živjeli na osami, u šumama.

Svaka Veda ima svoje Brahmane; ukupno 19. Dva teksta se povezuju s RigVedom, 6 s Yayur-Vedom, 10 sa Sama-Vedom i jedan s Atharva-Vedom. U ovom periodu se pojavljuju Upanišade, gnostički* tekstovi koji objašnjavaju tajna učenja o ultimatnom jedinstvu svih stvari. Upanišada ima preko 200, ali samo nekoliko ih je nastalo u periodu prije Gautama Buddhe (5. st.pr.n.e.). Također su se prenosile usmeno.

„Za onoga tko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali za onoga tko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj.“ (Bhagavad-Gita)

Upanišade su kolekcije vedskih tekstova i u njima se spominju koncepti kasnije nastalih hinduizma, budizma i jainizma. Upanišade se nazivaju i Vedantom („kraj Veda“ = „kraj znanja“), a sadrže tvrdnje o prirodi realnosti, kao i opise ljudskog spasenja (mokshe). Naziv „Upanišade“ različito se interpretira: neki tvrde da je to spoj saskritskih riječi upa-ni-shad, a znači „sjedeći na stopalima ili u prisutnosti učitelja“, dok prema drugim izvorima znači „razbiti ili uništiti okove neznanja“. Naziv upućuje na slikovit prikaz tragača koji se približava mudrom vidovnjaku u osami himalajske šume, kako bi naučio od njega najdublju istinu o kozmičkom univerzumu i Bogu.

* Gnosticizam (gnostikos = “učeno”, „znanje“) opisuje drevne religije koje su podučavale da se ljudi trebaju odreći materijalnog svijeta i prigrliti duhovni svijet. Gnostička uvjerenja su utjecala na mnoge religije koje uče da se gnoza (znanje, prosvjetljenje, spasenje, jedinstvo s Bogom) može dostići prakticiranjem čovjekoljublja (filantropije), ali i osobnim siromaštvom, seksualnom apstinencijom te upornom potragom za mudrošću koja će pomoći drugima. 8

7. POVIJEST JOGE

Jedan od najvažnijih tekstova joge je Bhagavad-Gita („Božanska pjesma“). Bhagavad-Gita u svojih 700 stihova poručuje kako se aktivno suprotstaviti zlu. U obliku kakvog je danas poznajemo, Gita je sastavljena oko 500. g.pr.n.e. i odonda je inspiracija milijunima hinduista. Njezino centralno učenje jest: živjeti znači biti aktivan i, želimo li izbjeći poteškoće i sebi i drugima, naša djela moraju biti dobronamjerna i prelaziti okvire ega. U razdoblju pretklasične joge razvile su se mnoge škole čija se učenja mogu pronaći u dvama velikim epovima, Ramajana i Mahabharata (čiji je BhagavadGita dio i koja je velika kao sedam Ilijada i Odiseja zajedno!). Sve su ove razne pretklasične škole razvile mnoštvo tehnika za postizanje stanja duboke meditacije, uz pomoć kojih jogiji mogu transcedentirati tijelo i um te otkriti svoju pravu prirodu.

„Kad mi se razočaranje unese u lice i ne vidim svjetlo, vratim se Bhagavad-Giti. Pronađem stih ovdje, stih tamo, i odmah se počnem smješkati, uslijed silnih tragedija - a moj je život pun vanjskih tragedija - i ako one nisu ostavile vidljiv ožiljak na meni, to dugujem učenjima Bhagavad-Gite.“ (Mahatma Gandhi)

Klasična joga Klasična joga se temelji na Patanjalijevim Joga Sutrama i osmokrakom putu joge. Joga Sutre je knjiga aforizama („sutra“ = niz, slijed), njih 196, o kojima se razmišlja i koje se komentira već stoljećima: fascinacija Joga Sutrama ne prestaje.

Krishna i Arjuna

Joga Sutre su najvjerojatnije zapisane u 2. st. Najraniji komentar na sanskritu je Yoga-Bhâshya (“Govor joge”) mudraca Vyase, nastao u 5. st. Ništa se ne zna ni o Patanjaliju ni o Vyasi, osim legendi. Patanjalija se često naziva „ocem joge“, a u Joga Sutrama opisuje svoje vjerovanje da je pojedinac stvoren od materije (prakriti) i duše (purushe). Joga je proces koji objašnjava separaciju tih dviju elemenata, kako bi obnovio i ponovno vratio dušu u potpunu čistoću. Njegova je formulacija generalno karakterizirana kao filozofski dualizam, što je zanimljivo jer je u većini indijskih filozofskih sustava favoriziran neki oblik nedualizma: svi aspekti ili forme empirijskog svijeta na kraju su jedno, isto - čista svjesna egzistencija bez oblika. Patanjali

Post-klasična joga Ova kategorija se odnosi na mnoge tipove i škole joge koje su su razvile nakon nastanka Joga Sutri i neovisno o njima. Suprotno od klasičnog perioda, postklasična joga prihvaća ultimatno jedinstvo svega, nedualizam, temeljno učenje Vedante, filozofskog sustava temeljenog na Upanišadama. Dualizam klasičnog perioda joge može se smatrati kratkim ali snažnim međuperiodom nedualističkih učenja utemeljenih još u vedskom dobu. Prema tim učenima svi mi i sve što nas okružuje samo smo aspekt ili izraz jedne realnosti. Na sanskritu se ta jedna realnost zove brahman („onaj koji se proširio“) ili atman (transcedentalno Ja kao suprotnost ograničenom ego-sepstvu). Nekoliko stoljeća nakon Patanjalija, joga je skrenula u posve novom, zanimljivom smjeru. Novi jogiji počeli su otkrivati do tada skrivene potencijale tijela. Prijašnje 9

7. POVIJEST JOGE

generacije jogija nisu posvećivale veliku pažnju tijelu, više ih je zanimalo kako kroz kontemplaciju svjesno izaći iz tijela i ostaviti svijet iza sebe, sažeti se s duhovnom realnošću bez oblika. Pod utjecajem alkemije, preteče kemije, novi naraštaji jogija stvorili su sustav vježbi čiji je cilj revitalizirati tijelo i produžiti životni vijek. Tijelo je hram besmrtnog duha, a ne samo spremnik kojeg ćemo se riješiti prvom prilikom... pa su istraživali i napredne jogijske tehnike za energiziranje tijela do te mjere da su težili reorganizirati biokemijsku strukturu tijela i osnovne materije kako bi ona dostigla besmrtnost. Ova je preokupacija tijelom dovela do razvoja Hatha Joge, koja se danas prakticira svugdje u svijetu. Također je dovela i do razvoja mnogih škola i smjerova tantre. Post-klasičnu jogu obilježilo je djelo „Hatha Yoga Pradipika“, praktični vodič kroz praksu joge Svamija Svatmarame, sljedbenika Svami Gorakhnatha, napisano u 15.st.

Moderna joga

Svami Vivekananda

Povijest moderne joge započela je slavnim govorom Svamija Vivekanande u Parlamentu religija u Chicagu 1893. Svami Vivekananda našao se u Americi na nagovor svog učitelja Ramakrishne, sasvim sam, ne znajući što je njegova zadaća. Vivekananda je bio praktičar Jnana joge, a nakon govora u Parlamentu religija, koji je navodno bio posve spontan, postao je njegov najpopularniji diplomat. U godinama koje su slijedile Vivekananda je putovao i širio znanje o jogi i Vedanti, a njegove su knjige o jogi i danas popularne. Prije Svamija Vivekanande nekolicina je jogijskih majstora prešla ocean i posjetila Europu, ali njihov je utjecaj ostao lokalan i kratkotrajan. Vivekananda je otvorio vrata budućim guruima s Istoka, koji su pohrlili na Zapad.

Paramahansa Yogananda U dvadesetim godinama 20. st. i desetljećima kasnije u Americi je bio popularan Ramacharaka, čije se knjige i danas mogu pronaći u antikvarijatima - a onda se ispostavilo da Ramacharaka uopće nije osoba, već da je to pseudonim kojim se potpisivalo dvoje ljudi: William Walker Atkinson, pravnik iz Chicaga koji je napustio pravo kako bi se bavio jogom, i njegov učitelj Baba Bharata.

10

Nakon Svamija Vivekanande najpopularniji učitelj joge u počecima 20. st. bio je Paramahansa Yogananda, koji je stigao u Boston 1920. Njegova „Autobiografija jednog jogija“ još je uvijek jedna od najpopularnijih jogijskih knjiga, fascinantno štivo kojim se „hrane“ jogiji u svim dijelovima svijeta. Jedna od zanimljivosti iz njegovog života prebogatog zanimljivosti, jest da niti 20 dana nakon njegove smrti njegovo tijelo nije pokazivalo znakove raspada. Svami Rama Tirtha, učitelj matematike koji je preferirao duhovni život umjesto akademskog poziva, došao je u SAD 1902. i osnovao centar za povlačenje u Kaliforniji. Ostao je tamo samo dvije godine, prije nego što se utopio u Gangi 1906. u dobi od samo 32 godine. Njegovi inspirativni govori sastavljeni su u pet knjiga „In Woods of God-Realization“. Yogendra Mastamani je došao na Long Island 1919. i sljedeće tri godine proveo demonstrirajući hatha jogu zapanjenim Amerikancima. Prije nego što se vratio u Indiju osnovao je američku verziju Kaivalyadhama, indijske organizacije koju je pokrenuo Svami Kuvalayananda.

7. POVIJEST JOGE

Jiddu Krishnamurti

Ramana Maharshi Novinar Paul Brunton postao je poznat 1934. kad je objavio knjigu „A Search in Secret India“ i u njoj Zapadnjacima predstavio Ramanu Maharshija. U sljedećih 18 godina napisao je mnoge knjige, sve do „The Spiritual Crisis of Man“. U 80ima sva su njegova djela ponovno izdana, u 16 tomova, i pravo su bogatstvo za svakog ozbiljnog jogija. Ramanua Maharshi ostao je jedan od najutjecajnijih i najvoljenijih gurua 20. stoljeća: prosvijetlio se u 16. godini i potom preselio na svetu planinu Arunachalu, gdje je najprije živio u samoći, a potom su se oko njega okupili sljedbenici. U kasnijim godinama odgovarao je na pitanja, ali je uvijek zadržao stav da je tišina najčišće učenje.

Joga u obliku kakvog danas poznajemo ušla je u mainstream preko Indre Devi, „Prve dame joge“ i prve učenice Krishnamacharye, koja je otvorila studio u Hollywoodu 1947. i na taj način proširila jogu u Americi. Podučavala je filmske zvijezde, ali i obučila stotine učitelja.

Jiddu Krishnamurti je od 30-ih godina pa sve do svoje smrti 1986. oduševljavao i frapirao zapadne umove svojim elokventnim govorima. Pričao je o Jnana jogi i privlačio mase slušatelja i čitatelja. Prijateljevao je s Aldousom Huxleyem, Charlesom Chaplinom i Gretom Garbo, a Bernard Shaw ga je opisao kao najljepše ljudsko biće koje je ikad vidio. U 50-ima jedan od najpoznatijih učitelja joge bio je Selvarajan Yesudian, čija je knjiga „Sport i joga“ prevedena na 14 jezika i prodana u pola milijuna primjeraka. Profesionalni sportaši prihvatili su jogu i uvrstili je u svoje treninge. U istom periodu Sri Yogendra iz Yoga Instituta u Indiji, najstarije jogijske organizacije na svijetu, posjetio je SAD i sa Zapadom podijelio svoja medicinska istraživanja, koja je započeo još 1918. Njegova istraživanja dovela su do razvoja jogijske terapije.

Richard Hittleman je 1961. predstavio jogu na američkoj televiziji, a njegova knjiga „The 28 Day Yoga Plan“ prodala se u milijune primjeraka.

11

7. POVIJEST JOGE

Maharishi Mahesh Yogi s Beatlesima

S koferom punim knjiga i 8 dolara u džepu, 1965. pristigao je u New York Shrila Pabhupada. Šest godina kasnije osnovao je Međunarodno društvo za svjesnost Krishne (ISKCON).

Sredinom 60-ih pojavio se Maharishi Mahesh Yogi, koji je postao svjetski poznat kao duhovni učitelj Beatlesa. Popularizirao je transcedentalnu meditaciju i bio vođa svjetskog pokreta Natural Law Party (1992.), potom i Global Country for World Peace (2000.), a zagovarao je mir u svijetu. Maharishi je 2008. obznanio da se povlači i uronio u tišinu sve do svoje smrti, tri tjedna kasnije. Maharishi je bio kontroverzna osoba, obučio je 40.000 učitelja transcedentalne meditacije i proširio tu tehniku na „više od pet milijuna ljudi“, osnovao tisuće centara za obuku i stotine škola u Indiji, Kanadi i SAD-u. Transcedentalnu meditaciju ponudio je korporativnom svijetu, a i potaknuo medicinska istraživanja joge na američkim sveučilištima. U 60-ima i 70-ima mnogi svamiji koje je obučio Svami Sivananda došli su na Zapad i otvorili škole. Među najpoznatijima su bili Svami Satchitananda (dobro poznat posjetiteljima Woodstocka), Svami Vishnudevananda (autor „Complete Illustrated Book of Yoga“), Svami Sivananda Radha (žena koja je prva pokrenula vezu između duhovnosti joge i psihologije), Svami Satyananda i Svami Chidananda (ravnatelj Sivananda Ashrama u Rishikeshu). Yogi Bhajan izazvao je veliku pomutnju među Sikhima kad je 1969. počeo podučavati Kundalini jogu učenicima sa Zapada. Njegova „Healthy, Happy, Holy Organization“ broji na stotine centara na Zapadu, a kundalini joga je još uvijek u uzletu. Ovaj osebujan stil joge munjevito se širi svijetom i broji na milijune praktičara.

12

7. POVIJEST JOGE

Najveći učitelj joge modernog doba je Sri T. Krishnamacharya, koji nas je napustio 1989. u dobi od 101 godine. Njegova učenja su nastavili njegov sin T.K.V. Desikachar, B.K.S. Iyengar, Sri K. Pattabhi Jois i potom njegov unuk Sharat Jois, koji je danas prvo lice Ashtanga joge.

Kontroverzan ali vrlo popularan guru u 70-ima i 80-ima bio je Bhagavan Rajneesh - Osho, čiji su sljedbenici objavljivani po naslovnicama novima zbog seksualnih orgija i sličnih ekscesa. Nekadašnji profesor filozofije, Rajneesh je svoja učenja temeljio na autentičnim jogijskim izvorima i miješao ih s vlastitim iskustvima. Napisao je toliko knjiga da mogu popuniti čitavu biblioteku, a svojim je sljedbenicima dozvoljavao da ispunjavaju svoje fantazije u nadi da će ih to osloboditi i dati im uvide u dublje jogijske procese. Mnogi su od njih ostali zarobljeni u mistično obojenom hedonizmu. Osho nas je napustio 1990. a njegov život i učenja bogato ilustriraju tvrdnju da joga dolazi u svim oblicima i pojavnostima.

Sri K. Pattabhi Jois i Sharat Jois

Bhagavan Rajneesh - Osho

13