5. TEMA - Razdoblje Formalnih Operacija J. Piageta

1. UVOD Ovaj seminarski rad govori o značajnim obilježjima formalno-operacionalnog mišljenja u kojima se spominju bitne razlike u odnosu prema konkretno-operacionalnom mišljenju, logika iskaza i operacije drugog stupnja, uključivanje mogućeg u hipotetsko-deduktivno  postupanje te kombinatorika. kombinatorika.  Nastavila sam govoreći o posebnim formalno-operacionalnim formalno-operacionalnim shemama u kojima se  javljaju proporcionalnost, proporcionalnost, vjerojatnost i povezanost, zatim koordinacija više sustava i relati relativno vnost st kretan kretanja. ja. Isto Isto tako tako vidjet vidjet ćemo ćemo opis opis formal formalnono-ope operac racion ionaln alnog og mišlje mišljenja nja  pomoću matematičko-algebarskih matematičko-algebarskih i formalno-logičkih sredstava, gdje se spominje Kleinova četveročlana grupa čiji elementi tvore četiri transformacije iskaza. U nastvaku slijede načelne značajke mišljenja kod mladih, njihov egocentrizam i otklanjanje, te uvjete za stvaranje formalno-operacionalnih struktura mišljenja.

1

2 ZNAČAJNA OBILJEŽJA FORMALNO .

OPERACIONALNOG MIŠLJENJA 2.1 Bitne razlike u odnosu prema konkretno-operacionalnom mišljenju Operacionalno mišljenje sve se jasnije odvaja od određenja i od uske povezanosti za neke konkretne sadržaje. Mišljenje sve više ide od: -Konkretno-stvarnog prema opsežnijem području hipotetsko mogućeg. -Od pojedinog konkretnog sadržaja sve općenitijim,tj. prema sve apstraktnijim oblicima bez konkretnog sadržaja. -Od prostorno-vremenskog ovdje i sada, prema prostorno-vremenski sve udaljenijim i obuhvatnijim horizontima. Sistematizacija i integracija pretvaraju se u opsežnije opće strukture. Sustavi operacija koji su međusobno uglavnom bili izolirani sve se više povezuju i integriraju u općenite cjelokupne sustave.

2.2 Logika iskaza i operacije drugog stupnja Bitna značajka po kojoj se formalno-operacionalno mišljenje razlikuje od konkretnooperacionalnog je proširenje konkretno-realnog na moguće, tj. identifikacija stvarnog kao  posebnog slučaja. Znači, sada operacionalno mišljenje nije izazvano samo na konkretno-realne objekte i na događaje kao takve, nego i na iskaze o njima. Predmetom operacionalnog mišljenja postaju upravo ti iskazi. Ako to hoćemo reći drugim riječima, onda se može reći da djeca, mladi ili odrasli koji ostvaruju stupanj formalno-operacionalnog mišljenja, podvrgavaju- eksplicitno ili implicitnorezultate konkretnih operacija koji su izneseni u iskazima daljnjim operacijama drugog stupnja; tako što uspostavljaju logičke veze među njima .  Na taj ih način integriraju u formalno-operacionalni opći sustav s određenim novim značajkama. Logika iskaza tako  postaje, opći okvir za logiku klasa i odnosa.

2

2.3 Uključivanje mogućeg i hipotetsko-deduktivno postupanje Daljnja središnja metodička značajka formalno-operacionalnog mišljenja, odgovara sveobuhvatnom uključivanju mogućeg; dok se postupanje koje se sada sve češće zamjećuje kao idealan put k vašem cilju i konzekventna strategija pri određenju onoga što je stvarno u kontekstu mogućeg naziva se hipotetsko-deduktivno postupanje. Moguće, može biti izraženo, bilo u znanstvenom obliku ili svakodnevnom razmišljanju u okviru kojeg se sve više promišlja na rečenice tipa: „Moglo bi biti da...“ ili „Što bi bilo ako...“. To, moguće, se sve više potvrđuje kao stvarno preko ekperimentalne provjere. Drugim riječima rečeno-kao da se falcificira nešto što nije stvarno. Ako za primjer uzmemo dijete, vidjet ćemo da ono stječe svoja operativna znanja preko kontakata s konkretnom realnošču. Dijete je na stupnju formalnih operacija u stanju ankcipitirati predmete svojih operacija kao hipotetski-moguće, a potom ih eksperimentalno testira da vidi jesu li stvarni. Dijete na stupnju konkretnih operacija primjenjuje područje mogućeg samo u vrlo reduciranoj mjeri kao „virtualni nastavak akcija i operacija“ preko kojeg operacionalno i strukturalno organizira konkretne, aktualne činjenice. „Konkretno mišljenje načelno ostaje vezano za stvarnost, a sustav konkretnih operacija... dolazi do pojma 'mogućeg' ... koji samo produžuje ono što je stvarno“. Onome kome je bliska problematika djece i dječje psihologije na prvi bi se pogled moglo činiti kao da se ovdje pojavljuje proturječje u odnosu na poznatu činjenicu da se upravo kod djece na ranom stupnju kognitivnog razvoja može promatrati izrazito razvijena mašta, koju stvarnost sputava u maloj mjeri. Ali to što nije „stvarno“ ne smije se izjednačiti s „mogućim“ u razdoblju formalnih operacija. Samo se po sebi razumije da područje mogućeg, do kojeg dolazi formalno mišljenje, nikakvim pravilom niti objektivno nije povezano s maštom ili samovoljom. Formalno - operacionalno moguće jest logički moguće: „Moguće je sve ono što nije  proturječno“.

3

2.4 Kombinatorika Hipotetsko-deduktivno postupanje i njegove temeljna značajke se na primjeren način mogu  pojasniti na slučaju prirodoznanstvene ili empirijske kauzalne analize koja je karakteristična za formalno-operacionalno mišljenje. Dijete će na stupnju formalnih operacija prvo identificirati sve moguće varijable koje dolaze u obzir kao činitelji i tada pokušati izolirati pojedine varijable ili njihove moguće kombinacije u  pogledu kauzalnog djelovanja. Kauzalno djelovanje ili njihova kombinacija može sada uslijediti samo preko dokidanja mogućeg efekta djelovanja te preko promatranja rezultata tog dokidanja. Određeno djelovanje može se dokinuti preko negacije, dakle preko dokidanja pojedinog mogućeg uzroka djelovanja ili preko neutralizacije, dakle preko suprotnog djelovanja pomoću kompenzacijskih protusnaga. Prema reverzibilnosti inverzije i reverzibilnosti reciprociteta: isti efekt dokidanja djelovanja može se postići različitim putovima. Djeca na stupnju konkretnih operacija nisu u stanju ni razdvojiti ta dva činitelja jedan od drugoga, da bi utvrdila njihovo pojedino djelovanje i/ili njihovu kombinaciju-ona još ni ne  promišljaju na to. „Za razliku od njih testirana djeca na stupnju formalnih operacija znaju... , da se mora isključiti činitelj dužine ako se želi pokazati uloga metala i obrnuto. Osim toga, znaju da se činitelj koji se analizira ne može isključiti samo tako, nego da ga se neutralizira pomoću  jednostavnog izjednačavanja, ako njegova priroda isključuje potpuno izostavljanje: stoga uzimaju istu dužinu da bi istražili ulogu metala i obrnuto“.

4

3. POSEBNE FORMALNO-OPERACIONALNE SHEME 3.1 Proporcionalnost, vjerojatnost i povezanost Iz prikazanih temeljnih značajki formalno-operacionalnog mišljenja proizlazi stvaranje nekih daljnjih kognitivnih shema. Na shemi kompenzacije izgrađuje se proporcija kao izraz ekvivalentnosti odnosa između dvije veličine: „Čim testirana osoba pred kojom su dvije neovisne varijable, shvati da povećanje jedne daje identičan rezultat kao i smanjivanje druge varijable, ona konstruira kvalitativnu shemu  proporcionalnosti.“ Daljnje postignuće ovog stupnja kognitivnog razvoja jest pojam vjerojatnosti kao „odnos između ostvarenih i mogućih slučajeva“, te pojam povezanosti koji je usko povezan sa shemom proporcije i pojmom vjerojatnosti.

3.2 Koordinacija više sustava i relativnost kretanja Djetetu je na ovom razvojnom stupnju na temelju stečenih općih kognitivnih struktura moguće koordinirati dva sustava odnosa i shvatiti relativnost kretanja ili brzine , te to kognitivno svladati. Primjer: puž se kreće po dasci na kojoj su označena kretanja u istom pravcu kojim se puž kreće ili u obrnutom pravcu. Djeca na stupnju konkretnih operacija shvaćaju da se puž može kretati s lijeva na desno i da se potom preko inverzne operacije koja dokida prvu može vratiti zdesna na lijevo. Također razumiju da kretanje daske, ako je puž nepokretan, s lijeva na desno  puža dovodi na isto mjesto kao da se i on sam kretao prema naprijed te da ga kretanje u obrnutom pravcu vraća na početno mjesto. No tek na stupnju formalnih operacija moguće je  preko anticipacije istodobno uzeti u obzir obje vrste kretanja, jer se sada moraju koordinirati dva sustava odnosa, jedan pokretni i jedan nepokretni. Svladavanje ove situacije omogućuje sposobnost koja je svojstvena za stupanj formalnih operacija, sposobnost da se reverzibilnost inverzije i reciprociteta ne uklopi u opću kognitivnu strukturu izolirano, kao što je to slučaj na stupnju konkretnih operacija, nego koordinirano.

5

4. OPIS FORMALNO-OPRACIONALNOG MIŠLJENJA POMOĆU MATEMATIČKO-ALGEBARSKIH I FORMALNOLOGIČKIH SREDSTAVA Da bi se opisale važne temeljne strukture formalno-operacionalnog mišljenja, Piaget opet koristi formalna jezična sredstva i u tom slučaju ne aritmetičko-statistička koja prevladavaju u suvremenim psihološkim istraživanjima, nego prije svega logističke izvode, za koje smtra da dublje od aritmetičkih ili statističkih izračuna prodiru u nutrinu formalno-operacionalnih struktura ne obuhvaćajući samo krajnja postignuća koja iz njih proizlaze ili njihove manje ili više vanjske preduvjete. Kleinova (INRC) četveročlana grupa čiji elementi tvore četiri transformacije iskaza: I = identitet: (iskaz ostaje identičan)  N = negacija: (afirmacije postaju negacije i obrnuto, konjukcije postaju disjunkcije i obrnuto) R = reciprocitet: (afirmacije postaju negacije, konjukcije i disjunkcije ostaju nepromijenjene) C = korelativnost: (konjukcije postaju dijunkcije i obrnuto, afirmacije i negacije ostaju nepromijenjene). Važno je da ovaj formalni model odražava sada za dijete moguću

integriranu

primjenu

reverzibilnosti negacije i reciprociteta u operacionalnom općem sustavu. Dopunjavajući Kleinovu četveročlanu grupu i skup koji, prema Piagetu, na univerzalan, sveobuhvatan način opisuju temeljnu strukturu formalnih operacija, Piaget navodi i cijeli niz daljnjih specijalnih struktura formalno-operacionalnih shema da bi opisao način rješavanja  posebnih problema.

6

5. NAČELNE ZNAČAJKE MIŠLJENJA KOD MLADIH 5.1 Veća usmjerenost prema općenito-apstraktnom, hipotetski-mogućem i alternativno-socijalnom Pokazane temeljne značajke stupnja formalnih operacija mogu nas, preko ovdje navedenih  područja primjene i primjera, približiti općenitoj karakteristici strukture mišljenja i sadržaja kod mladih, na području koje se odnosi na samu osobu, društvo i kulturu. Mladi na stupnju formalnih operacija sve više razvijaju i bave se individualno-osobnim te dalekosežnim društvenim planovima za život i budućnost. Uz osobnu i društvenu realnost koja je često nezadovoljavajuća i koju se doživljava ograničenom, razvijaju se alternativne mogućnosti u obliku planova za život ili ideala koji se često uvode u strukturu apstraktnih društvenih ili filozofskih sustava. Mladi, veliki dio svoje afektivne energije usmjeravaju prema tim dijelom vrlo apstraktnim idejama; ideje o reformama nikako ne ostaju na razini teorije, nego su često popraćene velikim emocionalno-motivacijskim potencijalom.

5.2 Mladenački egocentrizam i njegovo otklanjanje Taj emocionalno-motivacijski sadržaj dodatno se pojačava egocentrizmom koji ulaskom u stupanj formalnih operacija ponovno u znatnoj mjeri dolazi do izražaja. Prema Piagetu, s postizanjem nove kognitivne razine trenutno se intenzivira egocentrizam koji se inače smanjuje s porastom životne dobi; odnosi se na novostečenu razinu. Ovdje ima vrlo važnu ulogu komunikativna razmjena s drugim ljudima koja se predstavlja kao proces međusobnog djelovanja. Komunikaciju s drugim ljudima i konfrontaciju s njihovim uvijek različitim perspektivama,  bila ona direktna ili indirektna, primjerice preko knjiga i slično, valja ovdje smatrati važnim  pokretačem objektivirajućeg decentriranja koje, prema Piagetu, treba dovesti do pravog odrastanja.

7

5.3 Sklonost deduktivnom mišljenju S nepotpunim razlikovanjem između vlastitog ja i svijeta povezan je, za Piageta, jedan fenomen koji nalazimo kako u povijesti znanosti tako i u individualnoj ontogenezi, a čiji utjecaj je vrlo značajan upravo ako se promatra povijest znanja: izrazito davanje prednosti dedukciji u odnosu na indukciju: „Kako je dakle moguće-da mladi čovjek koji odrasta i koji je istodobno osposobljen kako za dedukciju tako i za indukciju, dedukciji pridaje toliku važnost i da tek kasnije dolazi na ideju ... da koristi i indukciju? Da bi se riješio ovakav problem mora se vratiti ne samo na razvoj formalnog mišljenja nego svakako i na relativno nerazlikovanje između subjekta i objekta koje prati aktiviranje formalnog mišljenja na ovoj novoj razini: također se valja vratiti i na mukotrpno i dugotrajno decentriranje koje za sobom povlači određenu socijalnu suradnju i uznapredovalo  podređivanje efektivnom radu.“

8

6. UVJETI ZA STVARANJE FORMALNOOPERACIONALNIH STRUKTURA MIŠLJENJA  Na kraju valja još jednom ukazati na to da postizanje ovdje opisanog, prema Piagetu, najvišeg kognitivnog razvojnog stupnja predstavlja mogućnost, a nikako i biološku nužnost. Doduše, za Piageta, uzrastom uvjetovano sazrijevanje temeljnih živčanih struktura predstavlja nužan, no nikako i dovoljan uvjet za stvarno ostvarenje ovdje opisanog formalno-operacionalnog djelovanja. To ostvarenje u velikoj mjeri ovisi o zahtijevima koje predstavlja okolina i o drugim sociokulturalnim činiteljima. „Ukratko, sazrijevanje živčanog sustava jest sve drugo doli izvor 'urođenih predodžbi' koje su zadane- ono određuje ukupnost mogućnosti i nemogućnosti na određenom stupnju, a za aktualiziranje tih mogućnosti nužno je određeno socijalno okruženje. U kojoj se dakle mjeri ostvaruje stupanj formalnih operacija u različitim sociokulturalnim sredinama, kod različitih pojedinaca te na posebnim područjima spoznaje, mora se utvrditi samo u pojedinačnom slučaju.

9

7. ZAKLJUČAK   Naučila sam da se zapravo operacionalno mišljenje sve više odvaja od određenja i uske  povezanosti za konkretne sadržaje, da ono sve više ide od pojedinog konkretnog sadržaja  prema sve općenitijim oblicima. Pokazane temeljne značajke formalnih operacija, također nas mogu približiti općenitoj karakteristici strukture mišljenja i sadržaja kod mladih, na području koje se odnosi na samu osobu, društvo i kulturu. Mladi se sve više razvijaju i bave individualno-osobnim te dalekosežnim društvenim  planovima za život i budućnost. Veliki dio svoje afektivne energije usmjeravaju prema idejama o reformama koje nikako ne ostaju na razini teorije, nego su često popraćene velikim emocionalno-motivacijskim potencijalom. Sve u svemu temeljni afektivni tijek adolescencije paralelan je njenom intelektualnom tijeku.

10

8. LITERATURA 1. F.Buggle: Razvojna psihologija Jeana Piageta; Naklada Slap, Jastrebarsko (Razvoj formalnih operacija) 2. J.Piaget; B. Inhelder: Intelektualni razvoj djeteta; Zavod za udžbenike, nastavna sredstva; Beograd 1985. (Mišljenje u adolescenata)

11