5-8

DUBROVAČKO NERETVANSKA ŽUPANIJA

PRIRUČNIK ZA ŠKOLSKI PREVENTIVNI PROGRAM radionice za učenike

Dubrovnik, veljača 2000.

PRIRUČNIK ZA ŠKOLSKI PREVENTIVNI PROGRAM radionice za učenike

Autori (abecednim redom): Matija Čale-Mratović, liječnik specijalista školske medicine - ZZJZ županije dubrovačko-neretvanske Bojana Čengija, psiholog - O.Š. Mokošica, Dubrovnik Marija Mioč, defektolog - O.Š. Don Mihovila Pavlinovića, Metković Rina Nenadić, pedagog-psiholog - O.Š. Cavtat, Cavtat Tanja Rončević, psiholog - O.Š. Lapad, Dubrovnik Marina Sambrailo, defektolog - O.Š. Ivana Gundulića, Dubrovnik Jadranka Stojiljković, pedagog - O.Š. Marina Držića, Dubrovnik Jasna Šimunac, pedagog - O.Š. Župa dubrovačka, Župa dubrovačka Jadranka Zlošilo, psiholog - O.Š. Marina Getaldića, Dubrovnik

Uredništvo: Matija Čale-Mratović Tanja Rončević Jasna Šimunac

Lektori: Nikica Česko Asija Kursar

SADRŽAJ: Predgovor Uvod Upute za rad

Radionice: V. razred 1. Ja sam petaš 2. Kako treba učiti***** 3. Uvod u osnovne psihološke potrebe***** 4. Osnovne psihološke potrebe***** 5. Moj prostor***** 6. Dnevnik 7. Moja najdraža (najvažnija) osoba 8. Prepoznavanje osjećaja 9. Sreća 10. Kako se postiže sreća-radost 11. Tužna slika**** 12. Kad sam sam, kako se zabavljam 13. Dobre vijesti 14. Moj heroj (idol) 15. Moje tijelo se mijenja 16. Moja obitelj 17. Ja sam i volim

1 1 6 8 10 11 14 14 16 16 17 17 18 19 20 20 22

VI. razred 1. Bravo, bravo. 2. Samopoštovanje ***** 3. Pitalice 4. Jezik zmije i žirafe 5. Tjelesne i psihološke promjene u pubertetu 6. Odrastanje i odgovornost 7. Osnovne psihološke potrebe kroz aktivnosti ***** 8. Pozitivne poruke sebi. 9. Piramida prijateljstva 10. Dvorac na dnu mora.

23 23 24 25 27 28 29 31 32 34

11. Prepoznavanje osjećaja na tjelesnom nivou***** 12. Poštivanje drugih 13. Naša pjesma 14. Problemi djece 15. Zajedno do rješenja 16. Moj cvijet 17. Kako reći ne***** 18. Moja škola (razred) 19. Potpora i povjerenje 20. Zlatna ribica 21. Drvo želja 22. Piramida života

VII. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

34 35 37 38 38 39 40 40 41 42 42 43

razred Krug povjerenja 46 Nedovršene rečenice 46 Ovo sam ja 47 Kako se bavimo frustracijom***** 48 Kako donosimo odluke ***** 49 Zabavi se i nađi prijatelja 51 Da sam ja 53 Konstruktivno korištenje slobodnim vremenom 53 Pravila lijepog ponašanja u komunikaciji pismom i telefonom 54 Aktivno i pasivno slušanje 55 Katran u plućima 55 Cijena pušenja 56 Debata i argumentacija 57 Pitanja za šešir 59 Mudro stablo 61 Zadovoljenje psiholoških potreba***** 62 Uspješni i neuspješni načini zadovoljavanja psiholoških potreba 65 Zar sam to ja 65 Postavljanje osobnih ciljeva i praćenje realizacije postavljenih ciljeva 66 Kako me drugi vide 68 Dvojbe ***** 68 Kakva osoba želim biti 70 Pitanja za budućnost 71

VIII. razred 1. Komunikacija 2. Suradnjom do uspjeha 3. Ah, ti dečki - ah, te cure 4. Prve simpatije - prvi izlasci 5. Skriveno blago 6. Krug privatnosti 7. Problemi mladih 8. Tko sam ja 9. Što posiješ, to požanješ I 10. Definicija i prepoznavanje osjećaja***** 11. Duga osjećaja 12. Što posiješ, to požanješ II 13. Telefonska govornica 14. Rješavanje problema 15. Škola kakvu bismo željeli imati 16. Negativne i pozitivne ovisnosti***** 17. Štete od droga 18. Što mladi ljudi, roditelji i nastavnici mogu napraviti da spriječe problem ovisnosti 19. Zdravlje 20. Moj zdravstveni profil 21. Uspjeh***** 22. Dvojbe***** 23. Teorijski tekst za pripremu teme o ilegalnim drogama *****

72 72 74 74 75 76 78 79 81 81 83 84 84 85 87 89 91 91 93 94 97 97 99

Igre za razonodu i relaksaciju .

108

Literatura

117

PREDGOVOR Ovaj Priručnik je nastao zajedničkim radom grupe školskih koordinatora ŠPP-a i liječnice školske medicine Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko neretvanske županije. Namijenjen je svim nositeljima ŠPP-a za rad s učenicima osnovne škole od 1. do 8. razreda. Radni materijali Priručnika su rezultat višegodišnjeg profesionalnog iskustva autora, ali i entuzijazma i podrške naših škola i obitelji. Stoga se želimo zahvaliti njima i svima koji su nam svojom podrškom pomogli u realizaciji Priručnika: • Uredu za društvene djelatnosti Dubrovačko-neretvanske županije, • Županijskom uredu za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu i ravnateljima škola, • Uredu za društvene djelatnosti Grada Dubrovnika i NGO Dubrovnik-zdravi grad • Djelatnicima poduzeća Dubrovnik-tim d.o.o.

I na kraju, unaprijed se zahvaljujemo svima koji će ove radionice pretvoriti u stvarni doživljaj.

Autori

UVOD Temeljni cilj ŠPP-a je kroz odgojno obrazovni proces smanjiti broj mladih koji će započeti s iskušavanjem sredstava ovisnosti. Dugoročno to znači i smanjenje broja konzumenata sredstava ovisnosti i ovisnika u Hrvatskoj. Ovaj Priručnik smo pripremili na temelju Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga, Županijskog preventivnog programa, poštujući suvremena načela i dosadašnja iskustva u prevenciji zlouporabe droga. Prema njima se postavljeni cilj najefikasnije postiže kroz programe u kojima se manjim dijelom govori o drogama i njihovom djelovanju, a prvenstveno se učenike usmjerava ka razvoju socijalnih vještina, te zdravim stilovima života. Stoga naš program prevencije ovisnosti u osnovnoj školi obuhvaća podciljeve: 1. Razvijanje pozitivne slike o sebi 2. Učenje vještina donošenja odluka i rješavanja problema 3. Učenje o osjećajima i njihovom izražavanju 4. Formiranje ispravnog stava prema sredstvima ovisnosti i upoznavanje sa štetnim posljedicama zlouporaba droga 5. Stjecanje vještine otpora pritiscima da se uzme droga 6. Formiranje pozitivnog stava prema zdravim stilovima života.

Navedeni podciljevi će se realizirati kroz predložene i razrađene tematske cjeline i aktivnosti za svaki razred, te u sklopu edukacije učitelja. Teme za roditelje nisu priložene ovom priručniku, ali je njihova izrada u tijeku i planirana u narednom periodu. Ovo je prva radna verzija Priručnika za ŠPP, koji će se kroz praksu evaluirati, mijenjati i dopunjavati.

UPUTE ZA RAD ŠTO sadrži Priručnik? Radni materijali ovog Priručnika izrađeni su u obliku radionica. Za svaki razred, od prvog do osmog, pripremljen je određen broj tema prilagođenih uzrastu učenika. Na kraju je posebni dodatak igara za razonodu i relaksaciju koji možete koristiti u svim razredima, te preporučena literatura u kojoj možete naći velik broj zanimljivih igara koje također možete koristiti u radionicama.

TKO su nositelji programa ? • Koordinatori ŠPP-a realiziraju teme označene zvjezdicama (*****). • Razrednici obrađuju ostale teme za što ih je potrebno educirati. • Pojedine teme, u dogovoru s koordinatorom, obrađuju liječnici školske medicine. • Vanjski suradnici, članovi Povjerenstva za provedbu ŠPP-a i roditelji učenika prema svojim zanimanjima, educiranosti i područjima djelovanja, mogu obraditi pojedine teme u dogovoru s razrednicima i koordinatorima. • Učenici, članovi grupa Vršnjaci pomagači, Mali psiholozi i sl. mogu biti voditelji igara za razonodu i relaksaciju.

KADA provoditi ŠPP? • Većina tema će se realizirati na satovima razrednog odjela. • Pojedini sadržaji su prikladni i za ostale nastavne sate: hrvatskog jezika, likovne kulture, tjelesno-zdravstvene kulture, prirode i biologije. • Igre za razonodu i relaksaciju mogu se koristiti kao uvod ili dodatak temama ŠPP-a, na početku ili na kraju nastave, na satovima tjelesno-zdravstvene kulture, na nastavi izvan učionice, ili, uostalom, uvijek kad procijenite da učenicima treba osvježenje i zabava.

KAKO provoditi ŠPP? • Da bi rad na prevenciji ovisnosti imao kontinuitet, preporučamo realizaciju radionica slijedom kako su navedene u Priručniku. • Bilo bi poželjno da učenici imaju bilježnicu u kojoj će raditi sve teme iz ŠPP-a. Radne listove mogu zalijepiti u svoje bilježnice. • Iako u radnim materijalima nije posebno istaknuto, bilo bi poželjno da učenici na kraju radionice vrednuju ocjenama od 1 do 5 prema tomu koliko im je ono, što su radili i naučili, korisno i zanimljivo. Primjer povratne informacije koju možete koristiti dok se ne razradi sustavniji način evaluacije ovog programa: Ova tema mi je: korisna 1 2 3 4 5 zanimljiva 1 2 3 4 5 zabavna 1 2 3 4 5 slobodno sam izražavao svoje mišljenje 1 2 3 4 5 ostali su me uvažavali 1 2 3 4 5 osjećao sam se prihvaćeno 1 2 3 4 5 Napiši što si novo naučio danas? Povratne informacije prema dogovoru obradite zajedno sa koordinatorom ŠPP-a. Želimo vam puno uspjeha u radu!

ŠPP-radionice V-VIII razred

Dubrovnik, veljača 2000.godine

Radionice za V. razred

1. JA SAM PETAŠ CILJ: Upoznavanje razrednika s teškoćama učenika pri prelasku u predmetnu nastavu, zbližavanje i upoznavanje učenika i razrednika, međusobna podrška učenika. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici rade u malim grupama. PRIBOR: Papir i olovke. POSTUPAK U prvom dijelu sata učenici sjede na svojim uobičajenim mjestima. Recite da vas zanima kako im je sada, u 5. razredu, što im je lako, a što im se ne čini lakim u 5. razredu. Na ploču napišite pitanja: 1. Po čemu se, po tvom mišljenju, razlikuje 5. razred od prethodnih razreda (1.-4.) ? 2. Što ti je teže, lošije u 5. razredu? 3. Što ti je sad ljepše, lakše, bolje u 5. razredu? 4. Što ti je najlakše (najljepše) u 5. razredu? Neka svaki učenik za sebe napiše odgovore na ova pitanja. Kada završe, podijelite ih u grupe od 5 učenika. Neka rasprave i usporede svoje odgovore, te od njih izrade zajednički odgovor koji će njihov “izvještavač” pročitati pred razredom. Nakon izvješća raspravite o dobivenim odgovorima. Nastojte utvrditi što učenicima stvara najviše teškoća u prilagodbi na predmetnu nastavu. Vrlo zanimljive podatke dat će vam odgovori na pitanje što im je najljepše u 5. razredu. Ako želite, možete evidentirati njihove odgovore i s njima upoznati roditelje na roditeljskom sastanku i/ili učitelje na učiteljskom vijeću. Dobivene odgovore iskoristite kao predložak za određivanje vrste pomoći i tehnika koje možete primijeniti u nastojanju da olakšate učenicima prijelaz na predmetnu nastavu.

2. KAKO TREBA UČITI?***** CILJ: Poučavanje učenika najučinkovitijim načinima učenja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Upitnik, tekst izlaganja, letak za učenika.

POSTUPAK Umnožite upitnike o učenju i podijelite učenicima. Kada ih popune, obradite temu učenja prema sljedećoj uputi:

UPITNIK O UČENJU Pročitaj navedene tvrdnje i zaokruži DA ako ti tako učiš, a NE ako to nije tvoj način učenja 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20.

Uvijek učim u isto vrijeme (u istoj smjeni). Učim svakodnevno više od jedno sata. Uvijek učim odmah nakon što jedem. Učim tek nakon što mi se roditelji vrate s posla. Učim na raznim mjestima u kući. Dok učim uključen mi je TV. Dok učim svira mi glazba. Učim sam u sobi. Najčešće učim u krevetu. Dok učim na stolu su mi sve knjige i bilježnice iz svih predmeta. Napravim plan učenja kada ću i kako učiti. Najprije učim lakše predmete. Kada su neki predmeti slični po sadržaju (npr. povijest i zemljopis) učim ih jedan za drugim. Učim tako da lekciju samo nekoliko puta pročitam. Ponavljam naglas (ili u sebi) pročitanu lekciju. Duže lekcije podijelim na manje dijelove i učim dio po dio. Onaj dio koji ne razumijem naučim napamet. Dok učim pravim bilješke ili podcrtavam u tekstu. Dok sve predmete ne naučim ne pravim nikakvu pauzu za odmor. Čim naučim uključim TV ili kompjutor.

DA DA DA DA DA DA DA DA DA

NE NE NE NE NE NE NE NE NE

DA DA DA

NE NE NE

DA DA DA

NE NE NE

DA DA DA

NE NE NE

DA DA

NE NE

Najpovoljnije vrijeme za učenje je: Ujutro od ______ do _______ popodne od ______ do ______ Najvažniji dio učenja je: a) čitanje, b) podcrtavanje c) pravljenje bilješki, d) dijeljenje lekcije u manje dijelove, e) prepričavanje lekcije Objasni zašto je to najvažnije_________________________________________ _______________________________________________________________ _______________________________________________________________ _______________________________________________________________

Uvod: Ovaj SRO posvetit ćemo temi - učenju. Ove školske godine učenje postaje puno ozbiljniji posao, dobili ste puno novih učitelja i novih predmeta. No, za svakog učenika osim obavljanja školskih obveza važno je da ima dovoljno vremena i za odmor, igru, hobije i slobodne aktivnosti. Stručnjaci koji sudjeluju u izradi vaših školskih programa (onoga što učite iz pojedinog predmeta) znaju da učenici vaše dobi ne bi smjeli provesti učeći više od 2 do 3 sata dnevno (samo iznimno 3 sata). No mnogi od vas, ipak, za odličan uspjeh moraju učiti i više. U čemu je problem? Problem bi se možda mogao zvati "loša organizacija učenja". Što znači loša organizacija? Koliko ste puta od vaših roditelja i prijatelja čuli da je nešto propalo jer je bilo loše organizirano i planirano (navedite djeci primjer nečeg sličnog). Što iz ovoga možemo zaključiti? Da su samo dobro organizirane i planirane aktivnosti i poslovi uspješni, efikasni i da polučuju rezultate. I onda, kako treba učiti, odnosno kako dobro organizirati učenje? Osnovno je utvrditi vrijeme kad ćemo učiti. Stručnjaci koji se bave problematikom učenja (psiholozi) tvrde da je najpovoljnije vrijeme ujutro od 9 do 11 (12) sati, a poslijepodne od 15 do 17 (18) sati. Tad najbolje pamtimo, zaključujemo i uviđamo. Zato treba učiti upravo u to vrijeme. Ako svaki dan budemo započinjali učiti u to vrijeme, stvorit ćemo naviku, što će dodatno ubrzati naše učenje. Naime, naš "mozak" naviknut će se da je to vrijeme kad on mora pojačano raditi pa će se brže "zagrijati" za učenje (dajte učenicima primjer iz svakodnevng života o nekim pozitivnim stečenim navikama, npr, vrijeme jela, odlaska na spavanje sl.). Između pojedinih predmeta napravite kraću pauzu. Jednako je važan dobar izbor mjesta učenja. Kako treba izgledati mjesto gdje se može dobro naučiti? Nije važno je li to dječja soba, dnevna soba ili blagovaonica. Važno je da je u toj prostoriji u vrijeme kada se uči tiho, mirno i prozračno i da učenika nitko ne uznemirava. Uči se sjedeći za stolom na stolcu od tvrđeg materijala (fotelje ne dolaze u obzir), na stolu stoje samo knjige i bilježnice iz predmeta koji se trenutno uči. Znači, bez suvišnih knjiga i nekih drugih stvari koje bi vam odvlačile pozornost. Prostorija mora biti i dostatno svijetla; ako nema dovoljno dnevne svjetlosti, upalite svjetiljku (po mogućnosti je postavite s lijeve strane). Kad smo osigurali prostorne i vremenske uvjete, krećemo s učenjem. Što prvo trebamo učiti? Kad smo svježi i odmorni, trebamo učiti one predmete (dijelove gradiva) koji nam nisu laki, a zatim one koji su lakši. Jednako tako nije preporučljivo učiti jedne iza drugih slične predmete (povijest i zemljopis i sl.) jer će se vjerojatno pomiješati naučeno. Kako učiti? Lekciju bi prvo trebalo podijeliti u odjeljke. Svaki odjeljak pročitajte jednom, zatim pročitajte još jednom i tom prilikom možete podcrtati ključne riječi. Odjeljak

pročitajte i treći put, a nakon trećeg čitanja ponovite, prepričajte samostalno cijeli odjeljak. Pomažite se podcrtanim riječima. Tek nakon što ste tako naučili prvi odjeljak, krenite na isti način dalje. Na kraju ponovite cijelu lekciju dva do tri puta samostalno. Ako se nečega ne možete sjetiti, slobodno otvorite knjigu i pogledajte, a zatim nastavite ponavljanje. Prilikom čitanja usmjerite pozornost na ono što čitate jer tako i razvijamo sposobnost koncentracije koja nam poslije omogućuje uspješno učenje. Ako ne možete podcrtavati važne dijelove, onda zapisujte bilješke o njima. Nerazumljive dijelove pokušajte razjasniti uz nečiju pomoć, a ako to ne uspijete, nemojte ih učiti napamet, već na sljedećem redovitom satu ili satu dopunske nastave zamolite učitelja za dodatno objašnjenje. Kad u onome što učite ima nekih stranih nerazumljivih riječi, upotrijebite rječnik stranih riječi ili zamolite za pomoć roditelje ili nekog za koga mislite da bi mogao znati. Važno je istaknuti da nije potrebno naučiti cijelu lekciju napamet, nego razumjeti je i zapamtiti najvažnije dijelove. "Sad ću vam ja podijeliti letke u kojima je u kratkim crtama opisano ovo što sam vam ja sad tumačila (tumačio). (Ovdje su navedena dva letka, odaberite koji ćete podijeliti učenicima, ili iskombinirajte svoj). Pročitajte još jedanput i prokomentirajte zajedno s učenicima tekst letka. Bilo bi poželjno da neki od učenika koji ne uče na ovakav organizirani način ispričaju kako oni uče i da svi učenici zajedno daju na to svoj komentar. Učenici koji uče planirano i organizirano neka iznesu svoja iskustva. Zanimljivo bi bilo usporediti njihov uspjeh, vrijeme koje provedu učeći, i općenito, njihovo zadovoljstvo školskim uspjehom. Na kraju učenike treba uputiti na to da svaki dan planiraju učenje i da se drže plana. USPJEH U UČENJU PROBUDIT ĆE ZANIMANJE ZA DALJNJE NAPREDOVANJE. OSJETIT ĆEŠ DA ZNAŠ I VOLIŠ UČITI - TO ĆE BITI NAJVEĆA NAGRADA I VELIKA GARANCIJA ZA USPJEH U ŽIVOTU. Napomena: Umnožite ovaj letak za sve učenike i podijelite ga. Na kraju neka svaki učenik usporedi svoje odgovore iz upitnika i podatke sa letka te na taj način utvrdi što bi trebao mijenjati da poveća učinkovitost tehnike učenja. Letak mogu zalijepiti na karton i staviti na zid iznad radnog stola kao podsjetnik.

KAKO UČITI - LAKO UČITI Mjesto za učenje: 1. Važno je da učiš uvijek na istom mjestu. Čim sjedneš na uobičajeno mjesto za učenje «program za učenje» se automatski uključuje. 2. Prostorija u kojoj učiš treba biti mirna i dovoljno osvijetljena. Isključi TV. Možeš slušati glazbu, ako ti godi dok učiš. 3. Uči sjedeći za stolom na stolici od tvrđeg materijala Krevet ili fotelja su mjesta za odmor, drijemanje, maštu. Na stolici mišići tijela su aktivniji, mozak se budi i spreman je za rad. 4. Na stolu drži samo knjige, bilježnice i pribor iz predmeta koji učiš. Igračke i druge stvari «stanuju» na drugim mjestima. Vrijeme za učenje: 1. Planiraj kad ćeš i što učiti. Organiziraj svoj dan tako da se zna kad je vrijeme za učenje, a kad za igru i odmaranje. 2. Najbolje je učiti svaki dan u isto vrijeme, jer tako navikavaš svoj mozak da u određeno vrijeme bude brzo spreman za učenje- da uključi «program za učenje. 3. Najpovoljnije vrijeme za učenje je ujutro od 9 do 11 sati, a popodne od 16 do 18 sati. 4. Neka prođe najmanje 1 sat između objeda i učenja. Način učenja: 1. Najprije cijelu lekciju pročitaj naglas. 2. Zatim je podijeliti u manje dijelove /odjeljke/ 3. Prvi dio pročitaj, ako želiš nešto podcrtaj i na kraju sebi naglas prepričaj. Dok prepričavaš možeš se pomoći onim što si podcrtao. 4. Zatim pročitaj slijedeći dio lekcije, pa ponovi i tako do kraja. 5. Dobro bi bilo još jednom pročitati svu lekciju i prepričati je cijelu. Već primjećuješ da je ponavljanje i prepričavanje lekcije najvažniji dio učenja. 6. Na kraju odgovori na pitanja iz udžbenika.

Gradivo možeš ponavljati šećući po sobi. Možeš zamisliti da odgovaraš pred nastavnikom. Dok stojiš ili hodaš tvoje tijelo i mozak su aktivniji pa bolje pamtiš. U početku ti se može činiti da ti treba puno vremena za ovakvo učenje. Ubrzo ćeš uvidjeti da ovako naučeno gradivo razumiješ i jako dugo pamtiš.

Što još pomaže u učenju: 1. Najprije dok si odmoran i svjež uči najteži predmet. Kada naučiš, prijeđi na lakši. Između napravi malu pauzu od 5 minuta. Ustani i «protegnuti noge». 2. Između sličnih predmeta uči nešto sasvim različito ili napravi veću pauzu. 3. Ako imaš test nemoj učiti sve u zadnji tren pred ispit, jer će se sve pomiješati. Preporučljivo je prespavati između učenja i testa. 4. Nakon učenja nemoj gledati TV ili igrati kompjutor bar 1 sat vremena. Novi sadržaji će izbrisati iz pamćenja dio tek naučenog gradiva. 5. Da bi naučeno gradivo ostalo dobro zapamćeno daj mu vremena da se slegne. Zato nakon učenja izađi vani i igraj neku aktivnu igru, npr. vožnja bicikla, rolanje, igre s loptom. Na taj način će se tvoje tijelo razgibati, a mozak odmoriti.

LETAK ZA UČENIKE - KAKO TREBA UČITI 1. 2. 3. 4.

Uči uvijek na istomu mjestu. Po mogućnosti uvijek u isto vrijeme. Svaki dan planiraj učenje za idući dan i drži se plana rada; pozornost usmjeri prema onome što učiš jer se sposobnost koncentracije razvija u procesu učenja. Razmišljaj o organizaciji vlastitog učenja.

USPJEH U UČENJU PROBUDIT ĆE ZANIMANJE ZA DALJNJE NAPREDOVANJE. OSJETIT ČEŠ DA ZNAŠ I VOLIŠ UČITI. TO ĆE BITI NAJVEĆA NAGRADA I VELIKA GARANCIJA ZA USPJEH U ŽIVOTU. PODSJETNIK ZA UČENIKE 1. Redovito polazi nastavu. U školu dolazi na vrijeme i bez zakašnjenja. 2. Uvijek sa sobom nosi sav potrebni pribor. 3. Aktivno sudjeluj u nastavi i budi pažljiv na satu. 4. Prepiši (i preriši) sve što nastavnik napiše na ploči. 5. Bilješke sa sata kod kuće dopuni bilješkama iz udžbenika. 6. Prije učenja provjetri prostoriju u kojoj ćeš učiti. 7. Pripremi sve što ti je potrebno za učenje. Na tvom radnom stolu ne smije biti ništa suvišno. 8. Prije učenja novoga gradiva ponovi staro. 9. Temeljito i pozorno prouči one dijelove nastavnoga gradiva koji su ti teški. Ako ih ni nakon toga ne razumiješ, potraži pomoć od učitelja, roditelja ili nekog drugog učenika. 10. Nepoznate riječi objasni koristeći se rječnikom. Pitaj učitelja ili roditelja. 11. Podijeli lekciju u odjeljke. 12. Svaki odjeljak pročitaj tri puta. Pri drugom čitanju podcrtaj ili prepiši važne dijelove. Nakon trećeg čitanja ponovi odjeljak samostalno, i tek tada kreni dalje. 13. Nakon što si nastavno gradivo tako pročitao, skratio i naučio, ponovi ga bez upotrebe knjige i bilježnice dva do tri puta. Nezanimljivo gradivo povezuj sa zanimljivim. VRIJEME UČENJA • Treba učiti kad je organizam najaktivniji: - ujutro - od 9 do 11 sati - popodne - od 16 do 18 sati MJESTO UČENJA • Treba uvijek učiti na istomu mjestu. REDOSLIJED UČENJA PREDMETA • Prvo treba učiti teže, pa lakše, a na kraju najlakše predmete. • Slične predmete ne smijemo učiti jedan poslije drugoga. • Između pojedinih predmeta napravi kraću pauzu. ORGANIZACIJA UČENJA • Uči u tihoj i osvijetlijenoj sobi. (Isključi radio, TV, zamoli ukućane da te ne uznemiruju.) • Prozrači prostoriju u kojoj učiš. • Sjedi za stolom na drvenom stolcu ili stolici od nekoga tvrđeg materijala. • Na stolu drži samo bilježnice i knjige iz predmeta koje učiš. • Aktivno uči: - podijeli gradivo u odjeljke, svaki odjeljak pročitaj naglas tri puta - podcrtavj bitne dijelove lekcije ili piši bilješke - ponavljaj gradivo naglas i/ili odgovaraj na pitanja koja slijede iza lekcije.

3. UVOD U OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE***** CILJ: Prepoznavanje osnovnih psiholoških potreba, utvrđivanje njihova značenja,. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i rade u malim skupinama. PRIBOR: Papir, olovke. POSTUPAK Uputa učenicima: “Na list papira nacrtajte veliko zrcalo. Ukrasite ga kako želite. Napišite na list svoje ime da se zna čije je zrcalo. Kad ga svi nacrtate, dajte svoj list prvom učeniku do sebe. On će vam na vaše zrcalo napisati nešto lijepo, neku vašu lijepu osobinu koju je primijetio. Kad završi, dodat će list sljedećem učeniku i tako će zrcalo kružiti vašim redom dok svako iz reda ne upiše nešto pozitivno na vaše zrcalo. Vaše poruke, koje ćete napisati na zrcalo, mogu se odnositi na izgled ili osobine učenika, na nešto lijepo što ste zapazili u njegovu ponašanju, nešto što smatrate posebno vrijednim kod tog učenika, što god želite, ali pazite: vaše poruke trebaju biti pozitivne, dobronamjerne i odnositi se baš na tog učenika. Kad vam se ponovno vrate vaša zrcala, pročitajte što su to lijepo o vama napisali učenici iz reda. Recite učenicima da se okrenu učenicima iza sebe i tako naprave male skupine. Pustite učenike da malo prokomentiraju svoja zrcala i sadržaje na njima. Pitajte ih sviđaju li im se poruke na zrcalu, kako se sada osjećaju, jesu li zadovoljni, neka razmisle što ih to čini zadovoljnima kad pročitaju poruke. INFORMIRANJE UČENIKA: osnovne psihološke potrebe Svi ljudi od početka do kraja života imaju svoje biološke potrebe za: vodom, hranom, zrakom, snom, … i psihološke potrebe. Psihološke potrebe su: LJUBAV: VAŽNOST: ZABAVA: SLOBODA:

Označavaju: pripadanje, prijateljstvo, druženje, suradnja priznanje, moć, poštivanje drugih, samopoštovanje, pobjeda igranje, kreativnost, stvaranje, radost, smijeh, radoznalost i, zamislite, učenje sloboda ponašanja, sloboda izražavanja, nezavisnost

Svi mi, i veliki i mali, imamo jednake potrebe i želimo biti voljeni, cijenjeni, slobodni i zabaviti se. Što kažete na ovo? Pustite učenike da kratko prokomentiraju dobivene informacije. Neka razmisle koje su njihove potrebe zadovoljene porukama sa zrcala. Dajte im radni list i neka u odgovarajuće likove prepišu poruke prema potrebi koju poruka zadovoljava. RASPRAVA Zamolite učenike da podijele iskustvo kako su doživjeli i što su novo naučili iz ove vježbe. Koliko često dajete drugima ovakve poruke? Kako to utječe na zadovoljavanje vaših potreba, samopoštovanje, prijateljstvo?

Radni list

OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE U svaki simbol upiši poruke koje zadovoljavaju tu potrebu.

LJUBAV

MOĆ

SLOBODA

ZABAVA

4. OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE***** CILJ: Razumijevanje veze između želja i psiholoških potreba te istraživanje aktivnosti kojima te potrebe mogu zadovoljiti. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i povremeno rade u malim skupinama. PRIBOR: Papir, olovke, radni listovi Želje i potrebe i Ostvarenje želja. POSTUPAK Zamolite djecu da napišu listu svojih želja. Lista mora imati najmanje 10 želja. Zatim će u radni list Želje i potrebe u svaku potrebu upisati one želje koje tu potrebu zadovoljavaju. Jedna te ista želja može zadovoljavati različite potrebe, pa je upišite u sva polja gdje spada. Kad učenici završe, ostavite im malo vremena da u malim skupinama prokomentiraju što su napisali, a zatim im podijelite radni list Ostvarenje želja. Neka odaberu za svaku potrebu po jednu želju i u svaki odgovarajući lik upišu želju i što će napraviti da je ostvare i kad će to napraviti. Što trebam uraditi da zadobijem više ljubavi i pažnje? Što trebam uraditi da dobijem više moći? Što trebam uraditi da dobijem više slobode? Što trebam uraditi da dobijem više zabave? Ako imate vremena, neka nekoliko dragovoljaca ispriča što su napisali.

Radni list

OSTVARIVANJE ŽELJA Prema tome koju potrebu želja zadovoljava, upiši je u odgovarajući simbol . Na poleđini lista napiši što ćeš napraviti da tu želju ostvariš i kad ćeš to napraviti. Npr. možeš razmisliti: što trebaš uraditi da zadobiješ više ljubavi, moći, slobode i zabave.

LJUBAV

MOĆ

SLOBODA

ZABAVA

5. MOJ PROSTOR***** CILJ: Opuštanje, spontano izražavanje unutrašnjeg svijeta učenika. UVJETI RADA: Učenici sjede udobno smješteni u stolcima. VRIJEME: 45 minuta. PRIBOR: Pribor za crtanje. POSTUPAK Ovu vježbu možete napraviti na satu likovne kulture. Zamolite učenike da se udobno namjeste u svoje stolce i recite da ćete krenuti na zamišljeno putovanje. Vi ćete polako čitati tekst, a oni će u mašti slijediti vaš glas i upute. Čitajte vrlo polako, tišim glasom, sa pauzama, ostavljajući dovoljno vremena nakon svake upute kako bi djeca napravila ono što im se govori. Tekst vođene fantazije Sada ćete zatvoriti oči. Ja ću vas odvesti na zamišljeno putovanje.... Namjestite se što udobnije.. Zatvorite oči. Pođite vašim tijelom od glave do prstiju na nogama i obratite pozornost... kako dišete, dišete li duboko ili dišete malim brzim udisajima. Sada nekoliko puta udahnite vrlo duboko. Pustite zrak sa zvukom. Haaaaaaaaa..... Dobro... Sada ću vam ispričati malu priču. Povest ću vas na zamišljeno putovanje. Zamislite ono što ću vam reći i obratite pozornost na to kako se osjećate kad to zamišljate. Kad dođete do mjesta koja vam se ne sviđaju, ne morate ići tamo. Samo slušajte moj glas i pratite me. Zamislite da hodate kroz šumu.... Drveće je svuda oko vas, ptice pjevaju, sunce se probija kroz drveće. Vrlo je lijepo šetati ovom šumom. Pored puta je cvijeće prekrasnih boja. Možete čak osjetiti njegov miris. Vi hodate putem. Pored puta su stijene. Vi povremeno ugledate malu životinjicu... Uskoro primjetite da se penjete uz brdo... Idete dalje uzbrdo i kada stignete na vrh, sjednete na veliku stijenu da se odmorite. Gledate oko sebe. Sunce sija i ptice lete oko vas. S druge strane puta je dolina, a u daljini drugo brdo. Vidite da je na vrhu špilja i poželite biti tamo. Vidite ptice koje lako prelijeću i poželite biti ptica. Odjednom, jer u mašti je sve moguće, osjetite da ste se pretvorili u pticu........ Provjeravate krila i stvarno, možete letjeti... Dignete se i lako preletite na drugu stranu. Na drugoj strani sletite na stijenu i opet se pretvorite u sebe... Penjete se po stijenama tražeći ulaz u špilju i vidite mala vrata. Sagnete se, otvorite ih i uđete u špilju... U špilji je puno prostora i vi se uspravljate. Ispitujete zidove i iznenada otkrijete prolaz-hodnik. Idete niz taj hodnik i vidite redove vrata, a na svakima piše ime. Iznenada dolazite do vrata s vašim imenom. Zastajete pred tim vratima.... Znate da ćete ih uskoro otvoriti i naći se na drugoj strani. Znate da je to tamo-vaš prostor..... Može to biti mjesto kojega se sjećate, mjesto koje ste sanjali, mjesto koje ne volite, mjesto koje nikad niste vidjeli. Kakvo god da je, to je vaše mjesto. Otvarate vrata i prolazite.... Pogledajte vaše mjesto.. Jeste li iznenađeni? Dobro ga pogledajte. Pogledajte što je tu, gdje je to, je li izvana ili iznutra? Koga ima tu? Ima li ljudi koje poznajete ili koje ne poznajete? Ima li životinja? Ili nema nikoga? Obratite

pozornost na to kako se osjećate..... Pogledajte, prošetajte svojim mjestom ....... Ako vam se nešto na tom mjestu ne sviđa, napravite promjenu koju želite..... Sada se polako vratite ovdje, u naš razred. Možete se vratiti istim putem kojim ste došli ili jednostavno kad poželite, možete biti ovdje... Kad završite, samo otvorite oči i vi ste ponovno ovdje u ovom razredu. Sada nacrtajte svoje mjesto. Nemojte govoriti dok to radite. Ako nemate pravu boju za svoje mjesto, tiho uzmite što vam treba ili posudite od nekoga. Ako želite, možete nacrtati svoje osjećaje o tomu mjestu koristeći se bojama, oblicima, linijama. Odlučite hoćete li sebe staviti na to mjesto i gdje i kako - kao oblik, ili boju ili simbol. Vjerujte u ono što ste vidjeli kad ste otvorili vrata čak iako vam se ne sviđa. Imate oko deset minuta. Možete početi kad se osjetite spremnima. Do kraja sata dajte djeci priliku da nacrtaju svoju fantaziju. Recite im da ako netko želi, nakon ovog sata može s vama porazgovarati o crtežu. Obratite pozornost na djecu koju je ova aktivnost uznemirila. VAŽNA NAPOMENA Vođene fantazije terapijsko su sredstvo kojim se koristi za relaksaciju, bolji kontakt s nesvjesnim i rješavanje problema kroz metaforu. Primjenjive su u radu s djecom i odraslima, u individualnome i grupnom radu. Za vođene fantazije važno je da ni voditelj ni sudionici ne tumače doživljaje drugih članova grupe. Vođena je fantazija autentično i jedinstveno iskustvo pojedinca, i svako tumačenje izvana može više štetiti nego koristiti. Moguće je da sam sudionik nakon vođene fantazije tumači ono što je doživio i tad je to autentični dio doživljaja.

6. DNEVNIK CILJ: Poticanje učenika za prepoznavanje i bilježenje osjećaja i doživljaja u dnevnik. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti na svojim mjestima. PRIBOR: Tekst ulomka Tamara iz romana Nikica, autora Sempe Goscinny. POSTUPAK Kratko se najavi tema, npr.: "Danas ćemo razgovarati o prepoznavanju i bilježenju osjećaja i doživljaja u dnevnik. Na početku, pročitat ću vam ulomak "Tamara" iz romana NIKICA autora Sempe Goscinny. (Tema, naziv romana i autor istog mogu se napisati na školskoj ploči.) Molim vas da pozorno pratite ulomak koji ću pročitati i da zabilježite ili zapamtite riječi koje vam nisu jasne, radi pojašnjenja. Nakon čitanja razgovarat ćemo i o osjećajima koje ste kod likova u tekstu zapazili i o vašim dojmovima, zapažanjima i razmišljanjima o pročitanom."

Nakon čitanja voditelj razgovara s učenicima o pročitanom tekstu. O čemu govori ova priča? Koje ste osjećaje prepoznali u likovima ovog ulomka? Kako su se osjećaji izmjenjivali? Da li se vi ponekad tako osjećate? Možete li o tome s nekim razgovarati? Jeste li poželjeli nekad te osjećaje napisati? Znate li što je dnevnik i zašto ga ljudi pišu? Vodi li netko od vas dnevnik? Ako da, o čemu najčešće piše, od kada ga vodi i sl. Nakon toga voditelj može učenicima ponoviti o mogućnosti bilježenja svojih osjećaja, doživljaja, misli, zapažanja i dr. u dnevnik. U dnevniku možemo pisati i o svemu onome što nas zabrinjava, tišti ili plaši, a nemamo dovoljno hrabrosti ili povjerenja u druge da im to ispričamo. Vođenje dnevnika nije obvezno, ali nam može biti vrlo korisno, kako onda kad smo zabrinuti ili uplašeni, tako i poslije, kad čitajući naše zabilješke, vidimo da smo mnoge teškoće uspješno rješavali. 3.15. "Tamara" (odlomak iz romana "Nikica") Sempe Goscinny -Nisam bio jako sretan kad mi je mama rekla da će jcdna njezina prijateljica doći s kćerkom na čaj. Ja ne volim curice. To je čaknuto, samo se igra lutkama, izigrava prodavačice i cmizdri cijelo vrijeme. Naravno, i ja katkad plačem, ali samo kad je gusto, kao kad sam razbio vazu u dnevnom boravku. Stari me izgrdio, što nije fer jer je nisam namjerno razbio, a osim toga bila je strašno ružna. Dobro znam da tata ne voli kad se loptam u kući, ali vani je padala kiša. -Bit ćeš pažljiv prema Tamari - reče mi mama. - Ona je simpatična djevojčica i hoću da joj pokažeš kako si dobro odgojen. Kad mama hoće pokazati kako sam dobro odgojen, obuče me u plavo odijelo s bijelom košuljom, tako da izgledam kao mutavac. Rekao sam joj da bih više volio ići sa škvadrom u kino na vestern, ali me mama prostrijelila pogledom kao kad joj nije do šale. -I molim te da ne budeš grub prema toj djevojčici, jer ćeš inače imati posla sa mnom, jasno? - upozorila me mama. -U četiri je sata mamina prijateljica stigla sa svojom kćerkicom. Zagrlila me, rekla, kao i svi drugi, da sam veliki dečko i još dodala: -Ovo je Tamara. Tamara i ja smo se pogledali. Ona je imala žute pletenice, plave oči, crvenu haljinu i crveni nos. Na brzinu smo se rukovali prstima. Mama je donijela čaj, što je gala jer, kad su gosti na čaju, ima i čokoladnih kolača, a može se uzeti i repete. Za užine Tamara i ja nismo ni pisnuli. Jeli smo i nismo se gledali. Kad smo završili, mama je rekla: -A sada se, djeco, lijepo pođite igrati. Nikice, odvedi Tamaru u svoju sobu i pokaži joj svoje lijepe igračke. Mama se pri tome široko osmjehnula, ali me u isto

vrijeme prostrijelila pogledom tako strašno da mi je srce sišlo u pete. Tamara i ja smo otišli u moju sobu, a u sobi više nisam znao što bih joj rekao. Tamara je prva progovorila: -Izgledaš kao majmun. To mi se nije svidjelo pa sam joj odbrusio: -A ti si samo obična curica! Ošamarila me. Htio sam zaplakati, ali sam se savladao, jer mama hoće da budem dobro odgojen. Zato sam je puvukao za pletenicu, a ona me udarila nogom u potkoljenicu. Sad sam ipak morao viknuti "Joj, joj", jer me je zaboljelo. Baš sam joj htio prilijepiti ćušku, kad je promijenila ploču i rekla: - Onda, hoćeš li mi već jednom pokazati te igračke? Baš sam joj htio reći da su to igračke za dečke, kad je ugledala moga medu, kojega sam napola obrijao tatinim brijaćim aparatom. A obrijao sam ga napola jer aparat nije dulje izdržao. -Igraš se lutkama - upitala me Tamara i počela se ceriti. Već sam je htio povući za pletenicu, a ona podigla ruku prema mome licu, kad su se otvorila vrata i ušle naše mame. -Onda, djeco - rekla je mama - je li se lijepo zabavljate? -Je, teta - odvratila je Tamara široko otvorivši oči i brzo zatreptala. Mama ju je poljubila. A Tamara se opet razmahala trepavicama. -Pokaži Tamari svoje lijepe slikovnice - rekla je moja mama, a njezina mama je zaključila da smo mi dvoje slatkih malih pilića. I mame su otišle. Skinuo sam knjige s police i pružio ih Tamari, ali ih ona nije ni pogledala nego ih je bacila na pod, čak i onu famoznu, s mnogo Indijanaca. -Tvoje me knjige ne zanimaju - kazala je Tamara - nemaš li ništa zabavnije? Pogledala je na policu i opazila moj gala crveni avion koji leti na gumicu. -Pusti to - uzviknuo sam - to nije za cure, to je moj avion. Pokušao sam joj ga oduzeti, ali je ona odskočila u stranu. -Ja sam tvoj gost i imam se pravo igrati tvojim igračkama - pobunila se ona. -Ako imaš nešto protiv, pozvat ću mamu pa ćemo vidjeti tko je u pravu. Nisam znao što bih: bojao sam se da će ga razbiti, a opet nisam želio ni da pozove mamu, jer bi to izazvalo frku. Dok sam ja o tome razmišljao, Tamara je navila elisu, napela gumicu i pustila avion. Pustila ga je kroz otvoreni prozor moje sobe i avion je odletio. -Gle što si napravila! - povikao sam i rasplakao se. - Propao mi je avion. -Ma što bi propao, idiote, eno ga u vrtu. Treba samo otići po njega. Sišli smo u dnevni boravak. Zapitao sam mamu možemo li se ići igrati u vrt. Mama je odgovorila da je prehladno, ali je Tamara zatreptala okicama i rekla da bi željela vidjeti naše lijepo cvijeće. Mama je opet rekla da je ona zlatno pilence i upozorila da se samo dobro obučemo. Trebalo bi naučiti taj trik s treptanjem, očito je da ludo pali. U vrtu sam podigao avion koji, na sreću, nije bio oštećen. A Tamara me upitala: -Što ćemo sad?

-Nemam pojma - odgovorio sam. - Ti si htjela vidjeti cvijeće, pa ga sad gledaj, ima ga koliko hoćeš. Tamara je uzvratila da joj se fućka za moje cvijeće, koje je ionako više nego jadno. Htio sam je udariti po nosu, ali se nisam usudio, jer je prozor dnevnog boravka gledao u vrt. A u dnevnom boravku sjedile su naše mame. -Ovdje nemam igračaka - rekao sam - osim nogometne lopte u garaži. Tamara je rekla da je to sjajna ideja. Otišli smo po loptu. Bio sam na sto muka jer sam se bojao da me frendovi ne vide kako se loptam s curicom. -Stani između dva stabla - naredila mi je Tamara - i pokušaj obraniti. Zbilja mi je ta Tamara bila smiješna, ali ona je uzela zalet i -bum- kakav šut! Nisam uspio obraniti pa je lopta razbila prozor na garaži. Mame su istrčale iz kuće. Moja je mama ugledala razbijeni prozor i sve odmah shvatila. -Nikice! - ukorila me.-Umjesto da se igraš kao divljak, bolje bi bilo da pripaziš na svoje goste, osobito kad su tako zlatni kao Tamara. Potražio sam pogledom Tamaru. U dnu vrta njuškala je tulipane. Navečer sam ostao bez večere, ali nema veze, Tamara je gala mačka i kad odrastemo, vjenčat ćemo se. Ona zbilja ima strašan šut!

7. MOJA NAJDRAŽA (NAJVAŽNIJA) OSOBA CILJ: Vježbanje izražavanja misli i osjećaja drugoj osobi, povećanje uzajamnog razumijevanja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Papir i pribor za crtanje. POSTUPAK Recite djeci da se sjete osobe koja im je najdraža ili najvažnija u životu upravo sada. Mogu zatvoriti oči i zamisliti osobu kao da je sada tu pred njima. Neka je nacrtaju. Zatim neka iznad osobe nacrtaju četiri oblaka u koje će staviti tekst. U jednom će se osoba predstaviti (Ja sam...), u drugom će opisati osobu (reći što misli o njoj), u trećem što osjeća prema njoj i u četvrtom što bi želio za nju u budućnosti. Zatim neka djeca napišu što žele reći toj osobi (što oni misle i osjećaju u vezi te osobe). U nastavku djeca mogu napisati pismo toj osobi izražavajući joj svoje misli i osjećaje o tome što ta osoba znači za njih i zašto.

8. PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA CILJ: Prepoznavanje i osvješćivanje svojih osjećaja, prepoznavanje osjećaja koje pokazujemo i koje ne pokazujemo drugima. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, kasnije formiraju malu grupu od 34 učenika. PRIBOR: Radni listovi, papir za pisanje, olovke. POSTUPAK Učenicima recite da ćete razgovarati o osjećajima. Potaknite učenike da navedu različite osjećaje kojih se mogu sjetiti. Napomenite djeci da su svi osjećaji u redu. Pitajte učenike kako oni prepoznaju kako se netko osjeća. Raspravu usmjerite ka prepoznavanju osjećaja prema izrazu lica, položaju tijela, tonu glasa. Učenicima podijelite radne listove s ucrtanim elipsama. Ispod svake elipse naveden je jedan osjećaj. Učenici trebaju u elipsu ucrtati odgovarajući izraz lica. Zamolite ih da rade što samostalnije i da nacrtaju onako kako oni žele. Ako učenici pitaju kako će nacrtati, recite im da se sjete izraza lica nekoga tko je bio npr. ljut, sretan itd. Crteže učenici mogu obojiti ako žele. Nema dobrih i loših crteža osjećaja. Svi su u redu, jer su to njihovi izrazi i odražavaju njihova zapažanja. Kada učenici završe sa crtanjem, neka u maloj grupi pokažu svoje crteže i kratko prokomentiraju. Na kraju radionice možete napraviti vježbu relaksacije. Stanite svi u krug. Voditelj se okrene učeniku do sebe, napravi neki smiješni izraz lica, a učenik treba takav izraz prenijeti sljedećem učeniku. Vježba je gotova kad se zadnji učenik iz kruga okrene voditelju i pokaže mu taj izraz lica. Druga varijanta ove vježbe je da voditelj nakon kraćeg vremena pošalje drugi izraz lica u krug, pa treći itd. Dobro je da ulogu voditelja prepustite nekom učeniku.

SVATKO IMA PUNO RAZLIČITIH OSJEĆAJA I SVI SU U REDU! OSJEĆAJI SE MIJENJAJU.

RADOST

TUGA

LJUTNJA

STRAH

KRIVNJA

LJUBOMORA

NACRTAJ IZRAZ LICA ZA OSJEĆAJE.

9. SREĆA CILJ: Izražavanje radosnih osjećaja riječima i slikom. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Pribor za crtanje i papir. POSTUPAK Recite djeci da ćete danas crtati sreću. Pozovite ih da nacrtaju sliku radosnih osjećaja. Neka nacrtaju sliku sebe kad su sretni i sve ono što ih čini sretnima i radosnima. Nakon toga mogu napisati priču ili pjesmu sa naslovom Sretan sam kad... Rasprava Zamolite djecu koja žele da vam opišu crtež i pročitaju što su napisali. Recite da su radost i sreća najugodniji osjećaji koji se javljaju kad god imamo ili postignemo ono što želimo. Oni nam govore da imamo ili smo postigli ono što nam je važno i motiviraju nas da radimo dalje na ostvarenju svojih ciljeva.

10. KAKO SE POSTIŽE SREĆA-RADOST CILJ: Naučiti djecu povezivati osjećaj radosti-sreće sa svakodnevnim životom i aktivnostima, tj. učiti ih njihovoj vlastitoj ulozi u ostvarivanju sreće. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede u grupama od četiri učenika. PRIBOR: Olovke, papir i bojice. POSTUPAK U maloj grupi učenici najprije napišu što je moguće više situacija u kojima su bili radosni ili sretni. Zatim za svaku situaciju pišu što više načina na koje su oni osobno pridonijeli da se situacija dogodi. U velikoj grupi napravite popis što više aktivnosti i načina razmišljanja koji pomažu da osoba ostvari sreću ili radost. Koristite tehniku brainstorminga. Na kraju svak nacrta sebe sretnog, a u oblačiću iznad sebe napiše što čini da postane sretan, izreže crtež zajedno sa oblačićem i zalijepi ga na zajednički plakat koji ostane izložen na zidu u razredu. Naslov može biti MI ZNAMO KAKO SE POSTIŽE SREĆA.

11. TUŽNA SLIKA ***** CILJ: Ohrabriti djecu da prepoznaju i prihvate svoju tugu, te da je izraze crtežom i riječima. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Pribor za crtanje i papir.

POSTUPAK Recite djeci da ćete danas razgovarati o još jednom osjećaju o tuzi. Zamolite djecu koja žele da vam kažu kad su oni tužni. Objasnite da je tuga važan osjećaj koji se javlja uvijek kad izgubimo nešto što nam je važno. Ona nam na neki način govori što nam je važno, do čega nam je stalo i zato smo tužni kad to izgubimo. Važno je znati prepoznati tugu i izraziti je na pravi način. Ako smo tužni zbog gubitka igračke ili ljubimca, možda prijatelja ili neke druge drage osobe, i ako to prepoznamo kao tugu, onda se možemo oprostiti od njih. To će nam pomoći da ih ostavimo u prošlosti i da nastavimo dalje bez njih, ali da ih se uvijek možemo sa zahvalnošću sjećati zbog onog lijepog što su nam dali i onog vrijednog što su nam značili. To će nam pomoći da kasnije steknemo novog prijatelja, prihvatimo novog ljubimca ili igračku. Tugu mogu izraziti suzama ili tako da pišu o događaju i osjećajima ili tako da pričaju o tome ili da crtaju slike koje govore o tom događaju ili da se igraju lutkama na način da lutke pričaju o tužnom događaju. Iako odrasli često uče djecu da ne treba plakati, to nije sasvim ispravno. Kad si tužan, onda treba slobodno pustiti suze jer je to način na koji tuga odlazi van iz tijela. (To naravno nije isto kao kad plačeš zato da bi ti mama nešto kupila što ti želiš. Tuga je kad nešto izgubiš i kad ti je teško zbog toga i plače ti se.) Ako tugu ne prepoznamo, ne prihvatimo i ne izrazimo je, ona ostaje u nama i kasnije smo tužni i u situacijama u kojima ne bismo trebali biti tužni i ne znamo zašto se tako osjećamo. Neka nacrtaju dvije slike: jedna je slika njih ili nekog drugog kad su tužni ili kako zamišljaju tugu. Druga slika je kako izgledaju kad tuga prođe. Na kraju napravite brainstorming što sve pomaže kad su tužni i kako sve mogu izraziti tugu. Naglasite ponovo kako je važno svoju tugu pustiti van iz tijela i da je u redu plakati kad si tužan. Također postoje i drugi načini kako izraziti tugu, a jedan od načina je ovaj koji ste danas radili.

12. KAD SAM SAM, KAKO SE ZABAVLJAM CILJ: Potaknuti učenike da sami kvalitetno ispune svoje slobodno vrijeme. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici rade u skupinama od 4 do 6 učenika. PRIBOR: List papira i veliki hamer za svaku skupinu, olovke, flomasteri. POSTUPAK Od učenika tražimo da se sjete što više načina, prvenstveno zabavnih, kojima mogu ispuniti slobodno vrijeme kada su sami i kada im je dosadno. Svakoj skupini zadamo da napiše listu ideja što sve mogu raditi kad su sami a što ih zabavlja. Zatim trebaju na što jednostavniji i originalniji način crtežom predstaviti svoje ideje vršnjacima. Svaka skupina, u stvari, izrađuje plakat ili strip, poručujući vršnjacima kako se mogu zabaviti sami. Nakon dvadesetak minuta vođa svake skupine prezentira plakat ili strip odjelu i obrazlaže ideje skupine. Da bi bilo zabavnije, ako želite, učenici mogu ideje svoje grupe predstaviti pantomimom.

13. DOBRE VIJESTI CILJ: Usmjeravanje pažnje na dobre stvari koje djeca rade svaki dan. Jačanje grupne pripadnosti i samopoštovanja. VRIJEME: 1-2 školska sata. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, u malim grupama, a za vrijeme crtanja slobodno se kreću po razredu. PRIBOR: Bojice, pakpapir ili hamer za grupni crtež.

POSTUPAK Napišite na ploči dva naslova: Kako djeluju pohvale? Kako djeluju kritike? Neka djeca odgovaraju, a vi pišite ispod naslova. Recite učenicima kako provodimo mnogo vremena promatrajući i uočavajući što ljudi rade loše. Mnogo puta dobre stvari koje ljudi rade, ostaju nezamijećene. Zamolite učenike da vam kažu što više lijepih osobina, navika ili ponašanja koja mogu primijetiti kod drugih. Napišite ih na ploči, npr. urednost, lijepo raspoloženje, zabavnost, pomaganje drugima, marljivost, lijepo izgledati, nešto lijepo uraditi npr. nešto lijepo otpjevati ili napraviti dobro školsku zadaću itd. Sve ideje koje učenici kažu, napišite na ploču.

Podijelite učenike u male grupe od četiri člana. Svaki član će na svom listu papira napisati imena ostale trojice, i pored imena što je dobro primijetio kod njih (neku pozitivnu aktivnost, npr. nekom su pomogli, ili nešto drugo lijepo što si primijetio, npr. lijepo su napravili neki zadatak, lijepo su se dotjerali za neku priliku i sl.).. U ovom dijelu zadatka nema dogovaranja. Kad završe sa pisanjem, neka međusobno ispričaju što su napisali. Raspravite zajedno: • Što ste naučili iz ove vježbe? • Kako se vi želite ponašati? Zašto? Na sljedećem satu SRO na veliki list hamer papira napišite naslov: Dobre vijesti. Zbog veličine razreda možete napraviti dva ili tri hamera. Neka učenici zajednički ukrase crtežom rub hamera i u sredinu napišu lijepe stvari koje su primijetili kod drugih učenika iz razreda. Ograničite se na stvari koje su se događale danas. Npr. Maja, danas si lijepo pjevala na satu glazbenog. Ivane, pomogao si Ani riješiti zadatak iz matematike. Iva, danas si na ulici pomogla baki prijeći preko pješačkog. Onaj koji je primijetio djelo, mora napisati ime kome je poruka ili pohvala upućena. Onaj kome je poruka upućena, mora potpisati kad pročita poruku, tako da pošiljatelj poruke zna da je poruka primljena. Plakat ostaje na zidu i u njega se upisuje sve dok ne bude posve ispunjen. Recite da je važno da sva djeca iz razreda na ovaj način dobiju poruku. S vremena na vrijeme birate osobu sa najviše "dobrih vijesti". U biranju sudjeluje cijeli razred. Predlagač obrazlaže predložene kandidate, a ostali procjenjuju tko je zaslužio naslov učenika sa najviše dobrih vijesti. • Učenici na isti način mogu pisati poruke za učitelje i na kraju polugodišta birati učitelje sa najviše dobrih vijesti, obrazlažući i procjenjujući kandidate na isti način. • Učenici na isti način mogu u bilježnicu pisati pozitivne poruke sebi na kraju svakog dana. Na razrednim sastancima s vremena na vrijeme možete razgovarati o tom iskustvu. Kako razmišljanje o tome što si dobro napravio u danu koji je upravo iza tebe, utječe na to kako se osjećaš i što misliš o sebi? Napomena: Može se raditi i u starijim razredima.

14. MOJ HEROJ (IDOL) CILJ: Prepoznati vrijednosti koje cijene u životu. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima, a kasnije formiraju grupe od tri do četiri učenika. PRIBOR: Papir i pribor za crtanje.

POSTUPAK Pitajte djecu da vam objasne tko su to heroji (idoli) i zašto oni postoje. Recite da je to netko kome se divimo, poštujemo ga i slijedimo ga (nastojimo biti kao on). Zamolite djecu da razmisle o ljudima kojima se dive i željeli bi biti kao oni i da izaberu jednu osobu i nacrtaju je. Neka ispod crteža napišu osobine ili dostignuća zbog kojih su oni njihovi idoli. Neka poslije toga zamisle da imaju primanje kod svog heroja i da ga mogu pitati što god žele, a on će odgovoriti na sva njihova pitanja. Neka napišu taj razgovor u obliku stripa ili intervjua u bilježnicu. Ako djeca žele neki savjet, neka ga u mašti slobodno pitaju i neka počekaju odgovor koji će u mašti doći. Na kraju zamolite dragovoljce, ako žele, da podijele svoje iskustvo iz ove vježbe. Ponovite zašto je važno imati svoje heroje i ugledati se na njih.

15. MOJE TIJELO SE MIJENJA CILJ: Prepoznavanje razvojnih tjelesnih promjena, uspoređivanje svojih promjena s promjenama drugih učenika, osvješćivanje tjelesnih promjena koje donosi predpubertet, usmjeravanje djece prema zdravim izborima i očuvanju tjelesnog zravlja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti na svojim mjestima ili u krugu, što bi bilo preporučljivije. PRIBOR: Fotografije mlađe dobi. POSTUPAK Učenicima prethodno recite da donesu fotografije mlađe dobi, iz prvog ili drugog razreda. Na satu prirode i društva ili SRO najprije ih podijelite u male skupine od 4-5 učenika i recite neka prokomentiraju svoje fotografije: gdje su nastale, kojom prigodom, tko ih je snimio itd. Nakon toga neka svi sjednu u veliki krug. Svaki će učenik ostalima pokazati svoju fotografiju “kad je bio mali” i reći u čemu se dosad promijenio, koje su tjelesne promjene uslijedile. Učenici će u početku navoditi najopćenitije promjene: visina, težina, promjena frizure. Vi ih potičete da uoče i neke konkretne promjene koje nisu odmah uočljive,

primjerice: oblik tijela, te razlike u obliku tijela dječaka i djevojčica, promjene i počeci rasta dojki kod djevojčica, drugačiji raspored i izraženost mišića kod dječaka i slično. Naglasite im da su to sve promjene koje se javljaju na njihovu tijelu i koje obilježavaju ulazak u predpubertet. Ako su u nekih učenika evidentirane veće promjene u debljini, možete s učenicima razgovarati o boljem izboru prehrane i važnosti tjelovježbe. Također, neka djeca rastu brže od drugih, pa im možete objasniti da svatko raste svojim tempom i da sadašnje razlike u visini ne određuju konačnu visinu. Općenito, dopustite djeci da slobodno razgovaraju i pitaju o ovim temama i, u svakom slučaju, spriječite etiketiranje ili eventualno ruganje pojedinim učenicima jer je ovo doista osjetljiva tema za većinu učenika.

16. MOJA OBITELJ CILJ: Razvijanje osjećaja pripadanja obitelji kroz samoprocjenu i dijeljenje iskustava, razvijanje pozitivnih osobnih vrijednosti. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Radni list, listovi papira i bojice.

POSTUPAK Učenici najprije popunjavaju radni list. Zatim sjednu u trojke ili četvorke i porazgovaraju o onome što su otkrili. Kad završe sa dijeljenjem iskustava, svatko ponovo sjedne sam i nacrta svoju obitelj razmišljajući o onome o čemu je sada razgovarao. Grb moje obitelji U odgovarajuća polja pod brojem izrazi crtežom ili simbolom: 1. Osobine i talente koje si naslijedio od svoje obitelji 2. Navike koje si naslijedio od svoje obitelji 3. Najsretniji trenutak u tvojoj obitelji 4. Najveći uspjeh u tvojoj obitelji 5. Što najviše voliš kod svoje obitelji 6. Napiši što tvoji roditelji najčešće govore da je najvažnije Sjedite u trojke, oni koji su najmanje bili zajedno i koji se najmanje druže ili poznaju međusobno. Porazgovarajte o vašim grbovima u malim grupama

Grb moje obitelji

17. JA SAM I VOLIM CILJ: Podrška i suradnja u grupi. VRIJEME: 20 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu ili na svojim mjestima. PRIBOR: Nije potreban. POSTUPAK Možete organizirati malo natjecanje između redova tako da svaki red ima različitu temu. Postupak je za sve jednak. Prvi učenik treba reći: "Ja sam (svoje ime) i volim (tu možete odabrati različite stvari: voće, životinje, cvijeće, marku automobila, vrstu športa, pjevača, idola u športu, hranu, predmete u školi, aktivnosti što vole raditi itd)." (Dobro je da odabir teme napravite prema većinskom sastavu reda. Ako su dječaci, neka bude automobilska marka, šport, a ako su djevojčice, cvijeće, odjevni predmet i slično). Zatim sljedeći učenik do prvoga ponovi: "Ti si (njegovo ime) i voliš (ono što je rekao), a ja sam (svoje ime) i volim (također nešto od zadanog sadržaja)." Nakon toga sljedeći ponovi sve od početka, doda svoje ime i što voli, i tako do kraja reda. Drugom je redu ista uputa, samo što će promijenite temu - što vole. Tu se igra može završiti. Iz svakog reda odaberite po jednog učenika koji će biti član povjerenstva za proglašavanje pobjedničkog reda. Kriteriji za najbolje su uspješnost u radu, točnost ponavljanja i brzina, ali veće značenje ima podrška ostalih članova pojedinog reda, borbenost i slično (učenici ne smiju šaptati jedni drugima). Kad proglase pobjednika, odluku treba argumentirati, objasniti na osnovu čega su pobijedili, po čemu su bili najbolji. Za članove prosudbenog povjerenstva možete odabrati učenike koji nisu spremni na dogovor, već su skloniji u nametanju svog mišljenja. Kad ipak donesu odluku, razgovarajte o tome kako je tekao dogovor, kako su započeli, kako su se odlučili promijeniti način rada od inzistiranja na svom mišljenju do suradnje i zajedničkog rješenja; kakvo im je bilo to iskustvo kad su trebali popustiti, prilagoditi se većini i slično. Ovu igru možete iskoristiti kao uvod u razgovor o važnosti pomoći i podrške svih članova za konačnu pobjedu. To možete prenijeti na čitav odjel i time potaknuti učenike da pomažu jedni drugima u učenju, posebice učenicima s teškoćama u učenju i ponašanju.

Radionice za VI. razred

1. BRAVO, BRAVO CILJ: Razvijanje samopoštovanja i pozitivne slike o sebi. VRIJEME: 45 do 60 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima; dva po dva izlaze pred školsku ploču okrenuti prema razredu. PRIBOR: Nije potreban. POSTUPAK Učenicima kažemo da ćemo jedni drugima i sami sebi dijeliti istinske komplimente, za ono što je dobro ili što dobro činimo. Pitajte učenike kako oni reagiraju na pohvale. Dajte mogućnost učenicima da komentiraju u što većem broju. Ponekad se osjećamo neugodno, sramimo se, pa na pohvale reagiramo odbijanjem (npr.: "Ma, nije to ništa, to sam bez veze uradio-la.") ili umanjivanjem pohvale (npr.: "To može svatko učiniti, to je jednostavno izraditi" i sl.). Važno je naučiti prihvatiti pohvalu i reći koliko nam je drago što je nama namijenjena (npr.: "I ja se radujem što sam uspio", ili "Drago mi je što si i ti to primijetio(la)", ili jednostavno: "Hvala na komplimentu", ili kažete samo sebi: "Bravo ja."). Osim toga, važno je znati istaknuti svoje vještine, prednosti ili uspjehe, npr.: "Znam dobro pripremati rođendanske zabave". Drugome možemo i ponuditi pomoć u onome u čemu smo uspješni, npr.: "Mogu ti pomoći pripremiti zabavu za rođendan, imam puno ideja!" U uputi za igru "Bravo, bravo" kažemo učenicima da će vježbati davanje pohvala, što je važna socijalna vještina. Učenici izlaze u paru ispred ploče, ili u sredinu kruga ako učenici sjede u krugu. Jedan učenik kaže drugome jednu istinsku pohvalu, a na to drugi učenik odgovara: "Da, slažem se", ali dodaje i jedan vlastiti kompliment o sebi. Nakon oba komplimenta za jednog učenika, svi učenici plješću i uzvikuju: "Bravo bravo!" Učenici tada mijenjaju uloge i postupak se ponavlja u svakom paru, dok se svi parovi ne izmijene.

2. SAMOPOŠTOVANJE***** CILJ: Jačanje samopoštovanja i osjećaja odgovornosti za sebe i druge. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u grupama od tri do četiri učenika. PRIBOR: Papir i olovka. METODA: Brainstorming, rasprava u maloj i velikoj grupi. POSTUPAK: Napišite pitanja na ploču. Učenici imaju zadatak da zajednički odgovore na ta pitanja u maloj grupi, koristeći tehniku brainstorminga. Predstavnik svake grupe će svoje

odgovore predstaviti ostalima. Raspravite na kraju zašto je važno da znate odgovor na ova četiri pitanja. Definirajte samopoštovanje i dajte primjere za sljedeće situacije: • na koji način cijenim svoju vrijednost i važnost • na koji način cijenim vrijednost i važnost drugih • •

na koji način pokazujem svoju odgovornost za svoja djela na koji način pokazujem svoju odgovornost prema drugima.

3. PITALICE CILJ: Prepoznavanje svojih želja i potreba, upoznavanje potreba drugih. VRIJEME: 30 - 45 minuta (ovisi o broju učenika). UVJETI RADA: Djeca sjede u krugu, a ako to nije moguće, mogu na svojim stolcima. PRIBOR: Mali papirići i najlonske vrećice.

POSTUPAK: Pitalice se mogu unaprijed napisati na male papiriće i staviti u vrećicu da ih djeca izvlače. Kad dijete izvuče pitanje, odgovori na njega i tek onda preda vrećicu s pitanjima učeniku do sebe. 1. Da imam veliku moć, kako bih je upotrijebio da promijenim svoj sadašnji život? 2. Kako bi izgledao svijet da njime vladaju djeca? 3. Da sam ravnatelj škole, što bih učinio? 4. O čemu sam maštao kad sam bio malen? 5. U čemu sam uspješan u školi? 6. Po čemu sam dobar dječak/djevojčica? 7. Što najviše volim u školi? 8. Kad bih imao...(što), život u školi bio bi mi lakši. 9. Najljepše mi je ...(što). 10. Što bih želio dobiti za rođendan? 11. Što radim kad sam sretan? 12. Nešto u što sam vjerovao, a ne vjerujem više. 13. Kako sam se osjećao kad sam prvi put došao u ovu školu (ovaj razred)? 14. Što kažem sebi kad sam u nevolji? 15. Čega sam se bojao kad sam bio malen? Jesam li to prevladao i kako? 16. Ponosan sam na ...(što). 17. Nešto što sam jednom učinio i ne bih nikad više? 18. Što radim kad sam usamljen? 19. Što radim kad dobijem slabu ocjenu ili slabiju nego sam očekivao? 20. Što mi je potrebno od drugih učenika u razredu?

21. 22. 23. 24. 25. 26. 27.

Kako sam pomogao nekome tko je trebao pomoć? Želio bih da odrasli znaju o djeci ...(što). Kad bih jedan dan mogao biti netko drugi, tko bih bio, zašto, što bih učinio? Volio bih da u školi ima više...(čega). Kad bih na svoj rođendan mogao pozvati neku poznatu osobu, tko bi to bio? Kako ću izgledati i što ću raditi za 10 godina? Kad bih imao čarobni štapić ..., što bih učinio?

NAPOMENA: Neke od ovih pitalica možete postaviti čitavom razredu, a možete se njima koristiti i kao uvodom za razgovor o, primjerice, prošlosti: pitalice 12, 13, 15, 17, 21, ili budućnosti, ili za uvod pri obradi novog štiva sa sličnom tematikom.

4. JEZIK ZMIJE I ŽIRAFE CILJ: Razlikovanje govora prihvaćanja i govora odbijanja, prepoznavanje i imenovanje osjećaja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, glume pred razredom. PRIBOR: Pripremljene kartice situacija (kartice zmije i žirafe). POSTUPAK: Danas ćemo raditi vježbu u kojoj ćemo vježbati govor prihvaćanja i govor odbijanja. Ja ću vam sada pokazati dva različita načina kako se može postupiti u istoj situaciji, a poslije ćemo o tome razgovarati. Voditelj što izražajnije, pred cijelim razredom pročita tekst sa kartice Učiteljica. Najprije jezikom zmije, a zatim jezikom žirafe. Učenici trebaju odgovoriti u čemu se razlikuju ova dva govora i kako se oni osjećaju kada se govori na jedan, a kako kada se govori na drugi način. Objasnite im da ćemo ova dva načina govora nazvati jezikom zmije i jezikom žirafe. Govor jezikom zmije je hladan, optužujući, napadački. Osoba kritizira, okrivljuje i etiketira drugu osobu. Osoba koja tako govori ne daje priliku drugoj osobi da se opravda, prebacuje svu krivicu na drugoga. Govor jezikom žirafe je topao, prijateljski, iskren, govori o onome što se dogodilo, o vlastitim osjećajima i željama. Ovaj govor je otvoren za nastavak razgovora, dok jezik zmije onemogućava dalji dogovor i razgovor. Podijelite preostale kartice dvanaestorici učenika. Svaki učenik dobije po jednu karticu. Neka svoju karticu pročitaju nekoliko puta i pripreme se da je pred cijelim razredom što vjernije odglume. Pozovite prvi par kartica npr. dva roditelja i još jednog učenika. Sada će roditelji i dijete odglumiti dvije različite situacije. Jedan roditelj će odglumiti svoj tekst, a dijete će odgovoriti. Zatim će drugi roditelj odglumiti svoj tekst, a dijete odgovoriti. Raspravite s učenicima tko je govorio

jezikom zmije, a tko jezikom žirafe, zašto, i na kraju pitajte dijete kako se osjećalo u jednoj i drugoj situaciji. Isto ponovite i s ostalim parovima kartica. Na kraju ponovite razliku između jezika zmije i jezika žirafe. Pokažite im formulu za jezik žirafe. Jezik žirafe govori o situaciji, o tome kako se ja osjećam i što bih želio od druge osobe. INFORMACIJA KAD SE DOGODI

OSJEĆAJ JA SE OSJEĆAM

ŽELJA ŽELIO BIH

U formi jezika žirafe odvježbajte nekoliko situacija iz života.

UČITELJICA Ovo nije prvi put da si mi došao bez zadaće!

DJEVOJKA Pustio si me da čekam puna tri sata. Stvarno si bezobrazan. KONDUKTER Skidaj te noge sa sjedala. Je li ti kod kuće tako držiš noge na stolici!? VOZAČ Što voziš auto kad ne znaš ni parkirati?

RODITELJ Ti si propalica, svaki dan kasniš, a danas si stvarno pretjerao. Ja se toliko mučim, a ti tako. RAVNATELJ Vi kolegice stalno zakašnjavate na posao. Izletjet ćeš ti s posla. PRODAVAČICA Što toliko razgledate te police? Roba se ne smije dirati.

UČITELJICA A pored toga željela bih da bolje napreduješ u matematici pa sam nezadovoljna što redovno ne pišeš zadaće. DJEVOJKA Ljuta sam zato što ovdje dosta dugo čekam. Htjela bih da poštuješ naš dogovor. KONDUKTER Molim vas, nemojte držati noge na sjedalu. Htio bih da i drugi putnici mogu sjesti na čisto sjedalo. VOZAČ Molim vas da malo pomaknete svoj auto jer mi je zatvorio izlaz s parkirališta. Ljut sam kad vidim da ne mogu otići, a žuri mi se. RODITELJ Brinem se kad kasniš. Htio bih da si više kod kuće i da je cijela obitelj više na okupu. A kad kasniš, bojim se da ti se nije što dogodilo. RAVNATELJ Primijetio sam da ste danas malo zakasnili. Želim da se nastava uredno odvija i da dolazite na vrijeme. PRODAVAČICA Oprostite, ali kupci iza vas žele uzeti nešto s ove police. Mogu li vam pomoći naći robu koju trebate?

5. TJELESNE I PSIHOLOŠKE PROMJENE U PUBERTETU CILJ: Prepoznavanje tih promjena kod sebe i svojih vršnjaka, osvješćivanje promjena. VRIJEME: 2 školska sata. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, u drugom dijelu rade u malim skupinama. PRIBOR: Papir, olovka. POSTUPAK Uputa učenicima: “Vi ste već učili o tome što je pubertet i o promjenama koje ga obilježavaju. Vjerojatno su vam roditelji i drugi odrasli govorili o tome, čitali ste i vjerujem da dosta o pubertetu znate. Ali sada pripremite papir i olovke i napišite odgovore na pitanja: (Ova pitanja vi napišite na ploči.) 1. 2.

Što ti misliš da je pubertet? Po kojim promjenama primjećuješ da je netko u pubertetu? “

Potaknite učenike da svatko piše za sebe i da što detaljnije opiše promjene kod sebe i svojih vršnjaka po kojima zaključuje da je netko u pubertetu. Napomenite im da svoje pismene radove mogu upotpuniti prikladnim crtežima. Kad završe, dozvolite im da u malim skupinama kratko prokomentiraju što su napisali. Zatim neka predstavnik svake skupine pročita što je napisala njegova skupina i ako žele, pokažu crteže ostalima. Nemojte kritizirati odgovore učenika jer tu nije bitno njihovo znanje, već njihovo mišljenje o ovoj temi. Dopustite učenicima što ležerniju atmosferu jer je ovo pomalo “škakljiva” tema, i oni se smijehom i upadicama oslobađaju napetosti koju osjećaju kad govore o tome. Dok učenici čitaju o znakovima puberteta, vi ih pišite na ploču. Pri tome ih podijelite u dva stupca: tjelesne i psihološke promjene u pubertetu. Rasprava S učenicima prokomentirajte dobivene podatke kroz pitanja: 1. Kojih znakova ima više, što mislite koje je lakše prepoznati, zašto? 2. Koji su znakovi najučestaliji u većine učenika? 3. Kako odrasli (roditelji, učitelji) reagiraju na ove promjene? 4. Koje promjene vas vesele, a koje vam nisu baš lake? 5. Što mislite čemu služe sve ove promjene u pubertetu? 6. Ulaze li svi u isto vrijeme u pubertet? 7. Kako vi doživljavate te razlike? Recite im da dječaci ulaze u pubertet nešto kasnije od djevojčica, ali da dostižu djevojčice i izjednačavaju se. Budući da ćete sigurno dobiti dosta zanimljivih odgovora i crteža, a vjerojatno i duhovitih, možete ih staviti na pano. To će sigurno biti zanimljivo i drugim učenicima, ali i roditeljima.Odgovore koje dobijete na ovoj radionici možete koristiti kao temu za roditeljski sastanak.

6. ODRASTANJE I ODGOVORNOST

Nastavak teme Tjelesne i psihološke promjene u pubertetu kroz raspravu prema sljedećim pitanjima. Recite da tjelesno i psihičko sazrijevanje ne označava samo veća prava nego i veću odgovornost za svoje ponašanje. Raspravite: 1.

2. 3. 4.

Što je za vas odgovornost i što je odgovorno ponašanje? Svi zajedno definirajte pojam odgovornosti i odgovornog ponašanja u nekoliko različitih situacija. (Odgovorno ponašanje znači zadovoljavanje svojih psihičkih i fizičkih potreba na način koji osobi omogućuje ostvarivanje ciljeva, a istodobno omogućava i drugim ljudima zadovoljavanje njihovih potreba i ostvarivanje njihovih ciljeva. Odgovorno ponašanje također uključuje slijeđenje pravila.) Zašto su potrebna pravila? Nabrojte neka pravila kod kuće i neka pravila u školi. Što bi bilo kada ne bi bilo pravila? Zašto se roditelji “naglo” počnu brinuti zbog vaših izlazaka i prijatelja s kojima se družite? Što je odgovornost u novoj situaciji izlazaka? Kako možete pomoći roditeljima da prihvate vaše odrastanje tako da oni i vi budete zadovoljni?

Opišite nekoliko situacija u kojima ste objasnili definiciju odgovornosti. Npr. roditelji imaju cilj odgojiti djecu i pomoći im da postanu uspješni i odgovorni odrasli. Kako djeca mogu zadovoljavati svoje potrebe i svoje ciljeve i istodobno omogućiti roditeljima obavljanje njihove uloge? U školi su zadaća i cilj učitelja da djecu nauče propisano gradivo. Kako djeca mogu zadovoljavati svoje potrebe, a da ne ugroze zadovoljavanje potreba i zadaće učitelja? Kako učitelji i roditelji mogu zadovoljavati svoje potrebe i ostvarivati svoje ciljeve (odgajati i poučavati djecu), a da ne ugroze zadovoljavanje dječjih potreba? Podijelite učenike u grupe od tri člana. Svaka grupa treba opisati nekoliko odgovornih ponašanja za djecu njihovih godina i objasniti kako ta odgovorna ponašanja pomažu njima i njihovim roditeljima (učiteljima) u zadovoljavanju njihovih potreba i ostvarivanju njihovih ciljeva. Primjer odgovornog ponašanja je dogovarati se s roditeljima o izlasku vani, reći gdje ideš i poštivati dogovoreno, dogovarati se oko vremena dolaska i poštivati dogovor, planirati učenje i ispunjavanje plana itd.

Ovu temu možete ponoviti u VIII. razredu i započeti s pitanjem: Kako se odgovornost u VIII. razredu razlikuje od odgovornosti u VI. razredu? Ovu istu temu možete uraditi na roditeljskom sastanku sa roditeljima tako da pitanja preuredite za roditelje. U malim grupama dajte zadatak da izmjenjaju svoja iskustva o ponašanjima koja koriste kako bi pomogli djeci da odrastu na odgovoran način, da procijene svoja odgovorna ponašanja i da usmjere svoju pozornost na ponašanja i vještine koje bi mogli unaprijediti tako da budu još uspješniji u zadovoljavanju svojih potreba i ciljeva, na način koji će i djeci omogućiti da maksimalno zadovolje svoje potrebe i ciljeve.

7. OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE KROZ AKTIVNOSTI***** CILJ: Zadovoljenje psiholoških potreba kroz aktivnosti, proširivanje izbora efikasnih ponašanja za zadovoljenje potreba. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Papir, olovke. POSTUPAK Podijelite učenicima radne listove. Recite im da se sjete desetak aktivnosti koje vole raditi i napišu ih na vrhu radnog lista. Zatim im dajte sljedeće objašnjenje: "Sjetite se osnovnih psiholoških potreba: za ljubavlju, važnošću, zabavom i slobodom. Te potrebe nas potiču na različite aktivnosti kojima ih nastojimo zadovoljiti. Sve što želimo, sve što radimo potječe od naših potreba. Ako ostvarimo ono što želimo, ako radimo ono što nas veseli, naše potrebe za ljubavlju, važnošću, slobodom i zabavom su ispunjene i mi se osjećamo zadovoljni." Sada za svaku vašu aktivnost razmislite koju potrebu zadovoljavate dok radite tu aktivnost. Upišite je u odgovarajući dio Kruga potreba. Pri tome se pomozite pitanjima za svaku potrebu koja se nalazi iznad kruga. Razmislite o još nekim načinima, još nekim aktivnostima koje će vam omogućiti da što bolje ispunite svoje potrebe. Kad učenici završe, formirajte male skupine. Neka učenici usporede svoje crteže i aktivnosti po sličnostima i razlikama. Neka posebno usmjere svoju pažnju na razlike i primijete koliko bi novih aktivnosti mogli naučiti da povećaju svoj izbor aktivnosti za zadovoljenje svojih potreba. Neka pronađu dvije do tri nove aktivnosti i naprave plan kad bi ih mogli isprobati. Neka ispričaju ostalim članovima u grupi i dogovore se kad će jedni drugima dati izvješće o učinjenom. MOĆ

LJUBAV

ZABAVA

SLOBODA

OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE KROZ AKTIVNOSTI Radni list za učenike Ovo volim raditi:___________________________________________________

________________________________________________________________

• Ljubav Kad to radim, osjećam li se kao pripadnik tima, grupe, obitelji? • Moć Kad to radim, osjećam li se važno, stručno, sposobno? • Zabava Kad to radim, osjećam li zadovoljstvo, zabavljam li se, otkrivam li nove stvari, uživam li? • Sloboda Kad to radim, osjećam li da je to moj izbor, osjećam li neovisnost, mogućnost da biram i donosim odluke?

U svaki dio ovog kruga upiši aktivnosti koje zadovoljavaju neku od navedenih potreba.

8. POZITIVNE PORUKE SEBI CILJ: Jačanje samopoštovanja kroz samoprocjenu, pozitivno razmišljanje i predstavljanje drugima. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Pakpapir, škarice, boje, ljepilo.

POSTUPAK: Djeca će najprije izraditi majice od papira prema slici. Zatim će osmisliti pozitivnu poruku za sebe te je nacrtati i napisati na majicu. Važno je da to bude poruka koja im pomaže da se bolje osjećaju i da imaju bolje mišljenje o sebi. Kad završe sa izradom, obući će majice, prošetati se po razredu tako da se sretnu sa svim ostalim učenicima. Svatko će svakom predstaviti svoju poruku, objasniti što ta poruka znači i zašto su baš nju izabrali. Možete napraviti i pano sa izložbom najboljih majica. Napravite mali žiri za izbor. Ocjene su od 1-5. Ocjenjuje se: 1. 2. 3.

sadržaj poruke i njena razumljivost uvjerljivost i pouzdanje s kojim je netko predstavljao svoju majicu estetski dojam majice i poruke.

Uputa za izradu majice: Iskrojite dva ovakva dijela od pak papira i zalijepite na ramenima.

9. PIRAMIDA PRIJATELJSTVA

CILJ: Poticanje razvijanja prijateljstva, istraživanje i razvijanje vrijednosnog sustava o prijateljstvu, razvijanje zajedništva u odjelu. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima. PRIBOR: Radni listovi za učenike, ploča, kreda (može i hamer i markeri).

POSTUPAK Recite učenicima da razmisle o osobinama ili kvalitetama koje čine pravo prijateljestvo. Podijelite svakom učeniku radni list s nacrtanom piramidom. Ako nemate pripremljene radne listove, neka učenici nacrtaju piramidu od sedam dijelova kao na slici iz priručnika. Recite da osobine ili kvalitete grade prijateljstvo jednako kao što kamenje gradi piramidu. Što je kamenje čvršće i solidnije, to je i piramida jača i stabilnija. Što su kvalitete i osobine prijateljstva vrjednije, to je i prijateljstvo čvršće i trajnije. Recite da će najprije u parovima, onako kako sjede, jedan drugome postavljati jedno te isto pitanje, najmanje 10 puta i upisivati odgovor na radni list učenika kojeg ispituju. Pitanje je: Što je važno za prijateljstvo? Kad drugi učenik odgovori, upisat će odgovor na slobodan prostor sa strane piramide. Tako 10 puta. Zatim zamijene uloge. Kad učenici završe s međusobnim ispitivanjem, svatko na svom papiru ispred osobina ili kvaliteta koje su važne za prijateljstvo, stavlja brojeve tako da ona osobina koju smatraju najvažnijom dobije broj 1, druga po važnosti 2, treća 3 itd. Kad završe rang listu vrijednosti o prijateljstvu, upisuju ih u piramidu na isti način. Najvrjednije osobine dolaze na dno kao kameni temeljci, a sljedeće po važnosti prema vrhu piramide.

Dok učenici rade zadaću, učitelj će na ploči nacrtati veliku piramidu istog oblika. (Također možete veliku piramidu nacrtati na hameru da bi vam i nakon vježbe ostala u odjelu.) Kad svi učenici ispune svoje piramide po redu, čitaju osobine koje su napisali na svojim listovima, i to tako da naglase koje su temeljne. Učitelj ih upisuje na piramidu na ploči (ili na hameru). Hamer ostaje u razredu kao podsjetnik. Na vrhu hamera napišite naslov Piramida prijateljstva u V.x.. razredu.

PIRAMIDA PRIJATELJSTVA

Koje osobine ili kvalitete čine pravo prijateljstvo? Najprije upišite osnovne, temeljne osobine na polja 1, 2, 3. To su najvažnije i najvrjednije osobine ili kvalitete, one koje najviše cijenite. Prema gore, na polja 4, 5, 6 i 7 upišite i ostale osobine ili kvalitete koje su važne za dobro prijateljstvo.

10. DVORAC NA DNU MORA CILJ: Osvješćivanje svojih unutarnjih želja, opuštanje. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu ili na svojim mjestima. PRIBOR: Listovi za crtanje, flomasteri.

POSTUPAK Uputa za učenike: "Sada ćemo putovati u mašti. Udobno se smjestite na stolicama. Zatvorite oči. Opustite noge, tijelo, ruke, nađite najudobniji položaj. Zamisli da izlaziš iz ove prostorije i ideš ulicom do kraja grada. Dolazi do velike cvjetne livade. Osjeti miris cvijeća, meke trave dok hodaš, primijeti prekrasne boje poljskog cvijeća. Hodaš dalje i dolaziš do stijene koja se spušta do mora. Polako silaziš do obale. More te zapljuskuje po nogama, miriše na alge i sol, toplo je i ugodno za kupanje. Ulaziš u more. Osjećaš ga po cijelom tijelu. Zaplivaš i uživaš u plivanju i blagom dodiru ugodne vode, a onda polako zaroniš, roniš do dna. Odjednom ugledaš prekrasan dvorac. Dolaziš do velikih vrata koja se otvaraju. Ulaziš u veliko prekrasno predvorje. Otvaraju se jedna vrata, uđi unutra i pogledaj. U sobi je je prekrasni princ (princeza) koji te očekuje. Pogledaj kako izgleda. Kako se ti osjećaš? Princ (princeza) ti prilazi i daje nešto, jedan poklon u znak ljubavi prema tebi. Nemoj odmah gledati što je to. Obrati pažnju na svoje osjećaje, misli , doživljaj. Polako iziđi iz te sobe u predvorje, iziđi iz dvorca. Ponovo si u moru, roni do površine. Sa sobom nosiš svoj poklon. Iziđi iz mora na toplu stijenu. Sunce te obasjava, sjedi na stijenu, malo se odmori i otvori poklon. Pogledaj što je to. Kako se osjećaš? Zadrži se u tom osjećaju. Polako se popni do cvjetne livade, pređi je do ulice koja vodi do naše škole i učionice. Opet si ovdje, na svojoj stolici.. Polako otvori oči. Ostavite djeci malo vremena da se "vrate". UPUTA: Sada uzmite listove za crtanje i flomastere i nacrtajte što ste dobili od princa/princeze. Sjetite se kako je izgledao dvorac, princ/princeza i to možete nacrtati. Nakon crtanja recite djeci da, ako žele, ispričaju kako je proteklo putovanje, kako su ga doživjeli, kako su se osjećali. Djeca jako vole ovakve igre koje se zovu vođene fantazije.

11. PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA NA TJELESNOM NIVOU ***** CILJ: Prepoznavanje osjećaja , prepoznavanje i osvješćivanje tjelesnih manifestacija osjećaja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Bilježnica, flomasteri ili bojice. POSTUPAK Recite učenicima da se sjete neke situacije u kojoj su osjećali radost i neka prepoznaju mjesto u tijelu gdje osjećaju taj osjećaj. (Dajte učenicima dovoljno vremena da se užive u situaciju i da osjete taj dio tijela.) Zamolite nekoliko učenika da vam pokažu gdje su osjetili zadani osjećaj, dok ne utvrdite da su učenici shvatili zadatak. Recite da je u redu ako pokažu različita mjesta, zato jer svatko od nas različito doživljava osjećaje. Dozvolite im potpunu slobodu u tome, podržite tu razliku i naglasite da je važno da svatko traži za sebe i u svom tijelu i da to isto dozvoli i drugim učenicima. Napišite listu različitih osjećaja koje vam učenici kažu (tehnikom brainstorminga) na ploču. Ako se učenici ne sjete, uz ostale osjećaje, dodajte osjećaj umora, ljubomore, zavisti, razočaranja. Pokažite im kako će nacrtati sebe u bilježnice i na crtežu označiti mjesto gdje doživljavaju ove osjećaje. Osjećaje sa liste tražit će na isti način na koji su otkrivali gdje se u tijelu nalazi radost. Bilo bi dobro da ih potraže sve, ali u redu je ako odaberu samo neke. Tražit će ih jednog po jednog. Da bi bilo lakše, za svaki osjećaj će se sjetiti neke situacije u kojoj su taj osjećaj osjećali. Uživjeti se u taj događaj, osjetiti ga, zatim pronać gdje ga u tijelu osjećaju i onda ga ucrtati na svoj crtež u bilježnici. Da bi razlikovali mjesta i različite osjećaje, svaki će osjećaj predstaviti drugom bojom, onom bojom koju sami izaberu. Sa strane crteža napisat će za svaki osjećaj kojom bojom su ga prikazali, npr. tuga-plava itd. Dajte učenicima dovoljno vremena i recite da rade polako i pažljivo. Potrebno je omogućiti što tišu i ugodniju atmosferu u razredu. Zamolite učenike da ne komentiraju naglas svoje doživljaje i da rade samostalno. Sigurno će neki učenici reći da ne mogu prepoznati neke osjećaje. Potaknite ih da pokušaju, da zamisle neku situaciju, ali ako odbijaju neke osjećaje, pustite ih. Za neku djecu je to možda preteško. Dozvolite im izbor da to ne urade. Ako različite osjećaje imaju na istom dijelu tijela, neka ih tako i ucrtaju. Puno je važnije prepoznati lokacije, nego estetski dojam crteža. Kada učenici završe, neka u malim grupama prodiskutiraju svoje crteže. RASPRAVA Pitajte učenike kako im se svidio zadatak? Jesu li do sada razmišljali o tome kako osjećaje smještamo u različite dijelove tijela? Koje su osjećaje našli lako, a koje ne baš lako, a koje uopće nisu našli? Što misle zašto je to tako? Ako je neki osjećaj bilo teško naći, znači li to možda da smo neke osjećaje naučili prihvaćati i izražavati, a neke ne? Napomena Ovo nije obavezna vježba. Koordinator će procijeniti kada je treba napraviti. Općenito se preporuča pred kraj obrazovnog razdoblja, kad su učenici pod stresom i mnogi pokazuju osjećaj umora ili psihosomatske tegobe, najčešće bolove.

12. POŠTIVANJE DRUGIH CILJ: Uvažavanje osjećaja drugih osoba, uvažavanje međusobnih različitosti. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Sjedenje u krugu, igra uloga. PRIBOR: Listić papira za svakog učenika, nekoliko araka papira A3 ili A2, flomasteri. POSTUPAK Na početku radionice pročita se Priča o pajacima Sunčane Škrinjarić. Nakon toga se potakne razgovor o priči koju su upravo čuli. Pitanja za poticaj diskusije: Kako su izgledali pajaci? Kako su živjeli? Kako su se ponašali? Što su "posjedovali"? Kako su izgledali stanari? Kako su razmišljali o pajacima? Što ih je najviše smetalo kod pajaca? Kako su se stanari ponašali? Što su govorili? Kako je priča završila? Što mislite o postupcima stanara? Nakon diskusije podijeli se skupina na manje dijelove od 4-5 učenika. Neka svaka skupina napiše zajedničku poruku pajacima i susjedima na arku papira. Kad svaka skupina završi, poredaju se arci papira (zalijepe se na zid) i prodiskutira se o porukama: što im je zajedničko, koji dijelovi su poruka posebno lijepi, kako bi reagirali pajaci na njihove poruke, a kako stanari? Ako ostane vremena, može se odigrati ova situacija s izmjenama uloga. Izaberu se dva dragovoljca. Zamisle da jedan učenik ima na sebi staru odjeću, a drugi mu se zbog toga naprestano ruga.. Komentar ove igre možda uopće neće biti potreban. PRIČA O PAJACIMA U našu su se kuću uselili novi stanari. Bila su to dva pajaca: jedan zelen, a drugi plav. Zeleni pajac nosio je torbu i kišobran, a plavi loptu i utege. Bili su odjeveni u baršunasta odijela. Kosa im je vijorila zrakom. Koji put bi je vezali u perčine. Pajaci su spavali u mrežama za njihanje: plavi u zelenoj mreži, a zeleni u plavoj. Oba su nosila gumene čarape, a doručkovali su meko kuhana jaja s prženim kruhom. Pajaci su imali bijelog, kovrčave dlake psa. Živio je u stanu, ali u vlastitoj drvenoj kućici. Stanari su tražili da i pas plaća vodu. Stanari su tražili da pas ne laje. Pas je rado sjedio na prozoru. Pajaci su sjedili na balkonu, pili su čaj i kartali se. Izvodili su trikove igraćim kartama. Pravili su i mjehure od sapunice. Mala djeca hvatala su mjehure rukama i pritom se smijala. Pajaci su se klizali potrbuške niz ogradu na stubištu, a koji put su hodali na rukama. Oni nisu imali namještaj, samo

kutije, kovčege, svjetiljke i sag na kojem se moglo spavati ako im dosadi ljuljanje u mrežama. U našoj kući se sve zna. Ljudi proviruju iza staklenih okana na vratima, iza zastora, roleta i rublja što se suši na balkonima. Ljudi zaviruju u poštanske sandučiće i kante za smeće. Ljudi prisluškuju kad se netko svađa, plače ili pjeva. Pajaci nisu imali automobil. Oni nisu čak imali ni televizor, a to imaju svi, osim slijepog profesora na četvrtom katu, koji umjesto televizora ima dva radio aparata i gramofon. I mnogi drugi ljudi imaju gramofon. Neki imaju i magnetofon, a gotovo svi imaju telefon. Svi imaju i hladnjak, a čini mi se da svi, osim čistačice u prizemlju, imaju stroj za pranje rublja. Pajaci nisu imali štednjak, samo okruglo i malo kuhalo. Oni su nacrtali ormar na zidu, a baršunasta su odijela držali u kovčegu. Njihova prva susjeda, u blještavoj kućnoj haljini s cvjetićima, rekla je predsjedniku. kućnog savjeta: -To je strašno!... Oni nemaju ničega. To, dakako, nije bila istina. Pajaci su imali tucet raznobojnih, šarenih marama, dva kaleidoskopa, tri cilindra, nekoliko pari papuča, mnogo "špekula" i klikera, mirisne štapiće iz Indije i zelene čajeve iz Kine. Osim toga, tu je bio i pas. On se prao samo dječjim sapunom. Ipak, susjeda u blještavoj kućnoj haljini je govorila: -To je čudno: Tako se ne može živjeti. To nije način. Druga susjeda, s perikom i mužem u prugastoj pidžami, nastavila je: -To je sramota. To nisu pristojni ljudi. Oni loše djeluju na našu djecu. To je, tek, bila laž. Pajaci su skupljali papir i obrezivali grmlje u parku. Oni su djeci posuđivali psa. Hranili su vrapce i golubove na svom balkonu. Svirali su usnu harmoniku i priređivali besplatne vatromete. Oni su znali hodati po užetu. Oni su znali sve što nitko nije znao. Oni nemaju ormar - rckla je susjeda s prugastim mužem. I nastavila: - Oni nemaju usisivač. Oni žive kao divljaci. Mora se nešto poduzeti. Kakvi su to ljudi! - rekao je starac prodavačici povrća. - Nemaju ništa, a smiju se. To je jako sumnjivo. Pajaci su bili bezbrižni. Nabavili su sat s kukavicom i sašili dva nova baršunasta odijela. Možda su mislili zauvijek ostati u našem naselju. Ali, odrasli ljudi nisu tako mislili. Susjeda u blještavoj kućnoj haljini i nadalje•je govorila: -Oni nisu ništa nabavili. Oni još uvijek nisu kupili štednjak. Kako se može živjeti s takvim svijetom u kući? Kamo to vodi? -To vodi u propast - odgovorili su stanari u zboru, a muž u prugastoj pidžami strugao je papučama. On jedini nije rekao ništa, a djecu nije nitko ništa pitao. Rekli su pajacima da idu, a predsjednik kućnog savjeta uručio im je otkaz. -To je opasno - rekao je starac prodavačici ribe. - Takve treba izbjegavati. Oni nemaju stol, a pjevaju. Dajte mi jednog šarana. Samo nemojte da je mastan.

I pajaci su otišli. Zeleni pajac je ronio plave suze, a plavi pajac zelene. Iza njih je ostala trava i plavo cvijeće izniklo na stubištu. Pas je lajao i mahao repom. Pajaci su izbrisali gumicom ormar na zidu. Odnijeli su ono ništa što su imali. Susjeda je navukla novu blještavu haljinu i prošetala stubištem. -To je moja zasluga - rekla je ponosno. -Nije istina - rekla je druga susjeda mužu u prugastoj pidžami. -Ja sam prva rekla da ih treba izbaciti. Predsjednik kućnog savjeta naredio je da se počupa trava i plavo cvijeće što je niklo po stubama. Sada je u našoj kući ponovno red. SUNČANA ŠKRINJARIĆ

13. NAŠA PJESMA CILJ: Poticanje kreativnosti, zabava. VRIJEME: Do 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima. PRIBOR: List papira za svakog učenika, olovke. POSTUPAK U većem razredu neka svaki red radi svoju pjesmu. Na dnu lista učenici najprije napišu svoje ime, a na vrhu lista neki stih, misao ili što žele, ali samo jedan red. Napomenite djeci da pišu što čitkije; mogu i tiskanim slovima. Nakon što je svatko napisao tekst, svoj list doda prvom susjedu do sebe. On treba napisati jedan red nastavka koji je po smislu povezan s prethodnim. To može biti u obliku rime, ali i ne mora. Dobro je napomenuti učenicima da ne pričaju između sebe, već se usmjere na pisanje, jer je obično najbolje ono što im prvo padne na pamet čim pročitaju tekst. Nakon što svi napišu novi red, trebaju saviti prvi red da se ne vidi, a drugi ostave otvoren i list dodaju sljedećem učeniku u svom redu. Nakon svakog reda koji napišu, postupak se ponavlja. Važno je da svaki put saviju list tako da ostane otvoren samo zadnji red. Listovi putuju do zadnjeg učenika. Kad završe, svatko uzme svoj i pročita pjesmu. Nakon toga svaki učenik pročita svoju pjesmu naglas. Izaberite tri najljepše pjesme i pročitajte ih još jedanput uz buran aplauz.

14. PROBLEMI DJECE CILJ: Upoznavanje s problemima djece svog uzrasta. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici rade u skupinama od 5 članova. PRIBOR: Olovke, papiri, veliki list papira za zajedničku listu, flomaster, ljepljiva traka i škare.

POSTUPAK Učitelj daje kratak uvod prije najave teme. Npr. "Svatko od nas imao je trenutaka kad je pomislio da od svih ljudi na svijetu, baš on, ima najviše problema. Kako bismo koju teškoću riješili ili bi ona sama iščezla, osjećali smo se lakše." Svaki učenik treba razmisliti, a zatim napisati na listu papira problem koji ima u obitelji, školi, među prijateljima ili uopće u životu. Učenici će zatim u skupinama od 5 članova komentirati ono što su napisali, a jedan član svake skupine objediniti će iznesene probleme i izvijestiti cijeli odjel. Na većem listu papira pričvršćenom na školsku ploču učitelj bilježi probleme dok ih iznosi vođa svake grupe. Potom učenici glasovanjem izaberu jedan problem za koji će, na sljedećem satu, pokušati naći rješenje.

15. ZAJEDNO DO RJEŠENJA CILJ: Zajedničko rješavanje problema, suradnja, podrška grupe. VRIJEME: 20 do 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu. PRIBOR: Ploča, kreda. POSTUPAK Podsjetite učenike da će rješavati problem koji su izabrali prošli sat. Nastojte ga s učenicima što konkretnije i preciznije formulirati. Zatim ga ispišite na ploču. Svaki učenik treba razmisliti kako bi on riješio taj problem, što i tko bi mogao pomoći, što bi trebalo učiniti. Podijelite učenike u manje skupine po 4-5 učenika, koji će zajedno osmisliti rješenje, a predstavnici skupina iznijet će ih razredu. Vi ih pišite na ploči. Važno je potaknuti učenike da slobodno iznose svoje prijedloge, bez straha, a vi ih nemojte procjenjivati ili odbacivati. Rasprava Pitajte učenika čiji je to problem. Je li zadovoljan ponuđenim rješenjima, jesu li mu prihvatljiva, ostvarljiva; što će od predloženog poduzeti? Je li on sam dobio ideju kako prevladati problem, od koga će eventualno tražiti pomoć. Ostale učenike pitajte kako su se osjećali pomažući učeniku, kako su došli do zajedničkog prijedloga u malim skupinama, i kako se sada osjećaju? Postupak ponovite s ostalim problemima s liste. NAPOMENA: U ovoj je igri jako važno da ne komentirate ili ne omalovažavate prijedloge dok ih učenici iznose. Ostavite im slobodu da traže, ispituju mogućnosti. Kod prvog vašeg prijedloga ili komentara oni bi prestali potragu i poveli se za vašim prijedlogom.

16. MOJ CVIJET CILJ: Prepoznavanje vlastitih kvaliteta i pozitivno samodoživljavanje. VRIJEME: 40 minuta. UVJETI RADA: Rad u malim grupama. PRIBOR: Papir A4, olovke. POSTUPAK Učitelj kaže učenicima da nacrtaju cvijet s pet latica, s krugom u sredini. 1. U središnji krug upiši svoje dvije najveće želje. U latice redom upišite odgovore na slijedeća pitanja: 2. Što najbolje radiš? 3. Gdje bi sad želio biti? 4. Moja najveća snaga je u... 5. Stvari koje me čine dobrim prijateljem... 6. Moja poruka odraslima. Zatim se ponudi sudionicima (uvijek najprije oni koji to žele, a onda poticati one povučene) da komentiraju svoje latice u malim grupama. Pitajte ih jesu li sada korak bliže ostvarenju napisanih želja ili drugih. Koristeći odgovore učenika na 4. pitanje izradite plakat SNAGA NAŠEG RAZREDA. Na vrh hamera učitelj napiše ovaj naslov, a učenici ispod upisuju svoje odgovore na 4. pitanje. Plakat stavite na školski pano.

17. KAKO REĆI NE***** CILJ: Vježbati vještinu odbijanja (kako reći NE) kroz igranje uloga. VRIJEME: 25-30 minuta. UVJETI RADA: Učenici rade u parovima, mogu se kretati po razredu, za vrijeme rasprave sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Nije potreban. POSTUPAK Recite učenicima da stanu u parove. Imaju zadatak da jedan od drugoga pokušaju dobiti nešto što druga osoba ima na sebi ili kod sebe (naočale, sat, majicu, olovku itd.). Mogu koristiti sve načine uvjeravanja kojih se mogu sjetiti. Zadatak druge osobe je da ni na koji način ne da predmet koji se od nje traži. Uloge se izmjenjuju. Kad završe igru u jednom paru, promijene par, po mogućnosti s osobom s kojom se najmanje druže. Poželjno je da promijene više partnera kako bi iskusili različite načine uvjeravanja i vježbali različite načine odbijanja.

Kad završe igranje, zamolite dragovoljce da podijele svoje iskustvo. Koja uloga vam je bila lakša? Kako je to bilo različito sa različitim partnerima? Što ste naučili iz ove vježbe? Kome je uspjelo dobiti traženi predmet? Kako ova situacja izgleda inače u životu, za svakog od učenika? Koliko su vješti u uvjeravanju drugih, koliko su vješti u odbijanju i obrani svog stava? Zanimljivo je kad na ploču pišete “metode” uvjeravanja i “metode” odbijanja, te prokomentirate koje su uspješne. Zamolite ih da se sjete situacija u kojima su nekog odbili. Koji su bili razlozi da su ga odbili? Je li se kad dogodilo da ste željeli reći NE, ali ste se zbog nekog razloga dali nagovoriti? Zašto i u kojim situacijama čovjek mora znati reći NE? Ako osoba zna reći NE, što to govori o osobi?

18. MOJA ŠKOLA (RAZRED) CILJ: Prepoznati i raspraviti o tome što vole, a što ne vole u školi (razredu). VRIJEME: 2 školska sata. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima, kasnije rade u grupama od tri-četiri učenika. PRIBOR: Papir i olovka. POSTUPAK Prvi školski sat djeca imaju zadatak da opišu svoju školu ili razred. Neka navedu sve što vole i sve što ne vole i kako se osjećaju u školi (razredu). Sljedeći školski sat podijelite učenike u male grupe od tri-četiri člana. Učenici će zajednički odgovoriti na pitanja: 1. Što volimo u našoj školi (razredu) i zašto? 2. Što ne volimo u našoj školi (razredu) i zašto? 3. Što bismo željeli promijeniti i zašto? 4. Napišite nekoliko ideja kako biste mogli napraviti promjenu koju želite. Odgovore iz prvog i četvrtog pitanja neka nacrtaju na papiru, obojaju i izrežu, te nalijepe na hamer papir sa naslovom MOJA ŠKOLA. Na kraju prokomentirajte nekoliko odgovora u velikoj grupi. Hamer stavite na zid u učionici. Ovisno o odgovorima možete napraviti eventualne planove za postizanje željene promjene.

19. POTPORA I POVJERENJE CILJ: Razvijanje povjerenja i pripadanja u grupi kroz dijeljenje iskustava i osjećaja. VRIJEME: 30-40 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu (Ako je grupa veća od 20 učenika podijelite je u dvije manje grupe). PRIBOR: Mala krpena lutka (po jedna lutka za svaku grupu). POSTUPAK Svrha je dati učenicima mogućnost da podijele neko za njih značajno iskustvo. Objasnite im da će nekoliko sljedećih minuta govoriti o stvarima koje su njima važne iz bilo kojeg razloga. Recite im da razmisle o nečem važnom o čemu često ramišljaju. To može biti neki događaj kojeg se često sjete, neki uspjeh ili neuspjeh o kojem razmišljaju, konflikt sa članom obitelji ili prijateljem, želje koje žele ostvariti i sl. Važno je da to bude nešto što im je istinski važno. Dajte im nekoliko minuta da razmisle o čemu žele govoriti drugima. Recite da u ovoj igri smije govoriti samo osoba koja dobije pravo da govori. Pravo govora ima osoba koja dobije u ruke "malog govornika". (Mali govornik je mala krpena lutkica koju ćete nabaviti za ovu vježbu.) Dajte im uputu da jedan drugog slušaju pažljivo i s razumijevanjem, jer će tako najbolje pokazati svoju pažnju i zainteresiranost, a to je važno kad ljudi govore o sebi. Onaj koji dobije "malog govornika" u ruke, reći će o čemu razmišlja, zašto je to važno za njega i što bi glede toga želio u budućnosti. Svako ima jednu minutu da kaže nešto o svom iskustvu. Rečenice započnite sa Razmišljam o..... U vezi toga se osjećam.... To mi je važno zato što .... U budućnosti želim ..... Igra započinje tako da prvi igrač uzme "malog govornika" i drži ga u ruci dok govori. Kad završi, daje lutku sljedećem učeniku, koji time dobija pravo govora. Igra traje sve dok se svi učenici ne izredaju. Svak ima priliku govoriti samo jednom. Na kraju možete zajednički odgovoriti na pitanja: Kako im se svidjela ova igra? Kako se osjećaju nakon ove igre? Što misle zašto su ovakvi razgovori važni? Tko su ljudi s kojima bi trebalo razgovarati na ovaj način i zašto?

20. ZLATNA RIBICA CILJ: Istraživanje svijeta želja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede u klupama. PRIBOR: Papir i pribor za crtanje. POSTUPAK Podsjetite djecu na bajku o zlatnoj ribici. Recite im da zamisle da se nalaze na prekrasnoj morskoj obali u malom čamcu i da su upravo ulovili neobičnu ribicu. Samo što su je izvukli iznad površine vode, ona je progovorila: "Pustite me natrag u more. Ispunit ću vam tri želje koje god zaželite." Zamislite da imate mogućnost da vam se ostvare tri želje, koje god poželite. Razmislite malo, napišite svoje želje, a zatim ih nacrtajte. Kad djeca završe s crtanjem, zamolite ih da podijele svoje želje sa ostalima, ako to netko želi. (I ovu vježbu možete napraviti tako da prvo pričaju o svojim željama u malim grupama kako bi svatko imao priliku govoriti o sebi, a onda zajednički svaka grupa govori svoje želje ostalima.) Raspravite zašto su poželjeli baš te želje i što to govori o svijetu u kojem žive. Neka rasprave koje želje su ostvarive, a koje ne, ostvarenje kojih želja ovisi o njima, a na koje želje nemaju utjecaja, itd. Možete zaključiti da svijet nije uvijek savršen, da ga se nekad može učiniti boljim, a nekad ga treba prihvatiti onakvog kakav jest i naučiti pronalaziti lijepo u onome što imamo. Isto tako, ponekad nam neke želje izgledaju neostvarive, a onda otkrijemo da ih možemo ostvariti ako se potrudimo. Na kraju neka zamisle situacije u kojima bi mogli ostvariti neke od želja koje su stavili u grupu ostvarivih želja.

21. DRVO ŽELJA CILJ: Postavljanje ciljeva i motiviranje za njihovu realizaciju. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Hamer, list papira u obliku lista za svakog učenika, pribadače. POSTUPAK: Recite djeci da razmisle što sve žele postići u školi i izvan škole u narednih tjedan dana. Učiteljica na hameru nacrta stablo (razgranato) i pričvrsti ga na zid. Učenici sjede na svojim mjestima i na papiru u obliku lista pišu svoje želje (ciljeve), svatko za sebe, zatim ga pričvrste na stablo. Stablo stoji na zidu, a djeca kad ostvare cilj, obojaju svoj list sa stabla u boju koju žele i ponovo vrate na stablo. Stablo stoji sve dok svi listovi ne dobiju boju.

22. PIRAMIDA ŽIVOTA CILJ: razmišljanje o vrijednostima u životu VRIJEME: 45 minuta UVJETI RADA: učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima PRIBOR: radni listovi za učenike, olovka POSTUPAK Recite učenicima da razmisle što im je važno u životu? Podijelite svakom učeniku radni list s nacrtanom piramidom. Ako nemate pripremljene radne listove, neka učenici nacrtaju piramidu od sedam dijelova kao na slici iz priručnika. Recite djeci da će oni sada pomoću kamenja napraviti piramidu života, tj. onoga što je važno u životu ostvariti ili posjedovati da bi život bio vrijedan, dobar i sretan. Neka svaki učenik za sebe odredi što misli da je važno u životu. Neka najprije na papir napiše deset stvari koje su važne za dobar život. Kad ih napiše neka ispred svake stvari stavi brojku kojom označava redoslijed važnosti. Ono što je najvažnije je broj 1, što je iza toga 2 itd. a što je najmanje važno je broj 10. Neka zatim upišu u kamenje vrijednosti, na način da u svaki kamen upišu jednu vrijednost (prvih 7). U temelje upisuju one vrijednosti koje su najvažnije a prema gore one koje slijede po važnosti. Kad završe neka u malim grupama prokomentiraju svoje piramide. Dok učenici rade zadaću, učitelj će na ploči nacrtati veliku piramidu istog oblika. (Također možete veliku piramidu nacrtati na hameru da bi vam i nakon vježbe ostala u odjelu.) Kad svi učenici završe razgovor u malim grupama, čitaju vrijednosti koje su napisali na svojim listovima, i to tako da naglase koje su temeljne. Učitelj ih upisuje na piramidu na ploči (ili na hameru). Hamer ostaje u razredu kao podsjetnik. Raspravite zajedno koje su temeljne, najvažnije vrijednosti u životu, da bi život bio vrijedan, dobar i sretan i zašto su te vrijednosti važne. Isto tako raspravite kako ljudi ostvaruju te vrijednosti u životu. Neka se svatko sjeti jedne osobe koju cijeni zbog nečeg i neka razmisli što je to zbog čega cijeni tu osobu. Neka vam kažu nekoliko primjera a vi ih usporedite sa vrijednostima koje ste napisali na piramidi. Napomena: Na početku objasnite djeci da vrijednosti mogu biti vrlo različite. To mogu biti osobine ili opće kvalitete koje ljudi posjeduju; poštenje, marljivost. To mogu biti aktivnosti; ostvariti ciljeve, uspjeti u životu ili okolnosti;. rodit se u dobroj obitelji, imati dobre prijatelje ili vjerovanja; vjerovati u boga, imati vjeru u budućnost. Materijalne vrijednosti su npr. imati kuću, novac i sl. Važno je da djeci pomognete osvijestiti što više vrijednosti u životu i da ih potaknete na razmišljanje zašto i kako su one važne.

PIRAMIDA ŽIVOTA

Uz ovdje napisane radionice preporučamo da u šestom razredu obradite i teme iz nastavnog paketa: Siguran korak i pravo na zrak - Mladi, pušenje i alkohol Radionica br. 38. Pravo na zrak-poruka odraslima, str. 97. Radionica 39. Reklame, str 98 Radionica 40. (Anti)propaganda, str. 99. Radionica br. 42. Mali princ, str.102 Radionica br.47. Trčati ili klonuti, str.112.

Radionice za VII. razred

1. KRUG POVJERENJA CILJ: Osvijestiti važnost uzajamne podrške i osobnog doprinosa u postizanju zajedničkih ciljeva kroz igru. VRIJEME: 15-20 minuta. UVJETI RADA: Dovoljno prostora da se u njemu može formirati krug od svih učenika Ako želite, možete učenike podijeliti u dva kruga. PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK Recite da ćete sad napraviti demonstraciju važnosti uzajamne podrške i suradnje i usput ćete se malo zabaviti. Postavite cijelu grupu u krug, rame uz rame. Neka svi budu okrenuti prema sredini kruga. Zatim se svi okrenu za 90 stupnjeva na desno, tako da su svi okrenuti u istom smjeru, jedan iza drugoga, lijevim ramenom okrenuti prema sredini. Zamolite učenike da smanje krug i da zakorače jedan prema drugom tako da im se tijela skoro dodiruju. Recite im da uhvate za struk osobu ispred sebe. Nakon što izbrojite do tri, neka svatko pomalo sjedne u krilo osobi iza sebe. Izbrojite opet do tri i neka svi podignu ruke u zrak, a zatim ih vrate na struk osobe ispred sebe. Na sljedeće brojenje do tri neka svi učine male korake naprijed krećući prvo nogom bližom sredini kruga, a zatim drugom nogom. Na konačno brojanje do tri neka svi ustanu. Kada se učenici vrate na svoja mjesta, pitajte ih zašto je ovaj krug djelovao. (Ako vam ne uspije uspješno obaviti vježbu od prvog puta, ponavljajte sve dok ne uspijete). Nakon njihovih odgovora, naglasite dvije stvari: Kad imamo zajednički cilj ili zadatak, onda ga možemo obaviti samo ako svi obavljamo svoj dio zadatka i ako jedni druge podržavamo i pomažemo. Što bi se dogodilo da netko nije poslušao upute ili da je namjerno otišao u drugom smjeru? Što bi se dogodilo da netko nije htio prihvatiti osobu ispred sebe i podržati je? Je li ovaj zadatak mogao obaviti pojedinac sam? U svakoj zajednici postoji čitav niz situacija i zadataka koje ne može riješiti pojedinac ili manji broj ljudi. Čak i one zadatke koje može riješiti manji broj ljudi, uspješnije će riješiti ako se u njihovo rješavanje uključi čitava zajednica. Bilo koji problem u razredu riješit ćete brže i lakše ako se svi pomažete i pridonosite njegovu rješenju. Uzmite neki primjer iz razreda u kojem se očitovao ovaj princip (situacija iz prošlosti koju su uspješno riješili jer su se svi uključili). Uzmite neki aktualni problem iz razreda koji bi se mogao riješiti uz pomoć ovog principa. Raspravite situaciju (problem) i donesite zaključke.

2. NEDOVRŠENE REČENICE

CILJ: Upoznavanje sebe, jačanje samopoštovanja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Ploča, papir A 4 format i olovke. POSTUPAK Na ploči učitelj napiše slijedeći zadatak: Dovrši započete rečenice Moje ime je......... Rođen sam ......... Živim sa .......... Moj hobi je........ U slobodno vrijeme........ Kod sebe najviše volim........ U budućnosti sebe vidim kao.......... Osjećam se važnim kad ........... Ljudi me poštuju kad........ Najviše me raduje...... U školi najviše volim..... Neka se podijele u grupe od 3 člana i prokomentiraju svoje odgovore. Pitajte ih kako je pisati o sebi i što je bilo najlakše, a što nije bilo lako. Što su novo naučili o sebi? Napomena: Na kraju im zadajte zadatak da napišu pismo samome sebi koje započinje sa: Dragi ja

3. OVO SAM JA

CILJ: Usmjeravanje pažnje na sebe i svoje postupke; jačanje samopoštovanja. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Za vrijeme prvog dijela sata učenici sjede na svojim mjestima, a kasnije u malim grupama razgovaraju o svojim odgovorima. PRIBOR: Olovke, radni listovi (pripremljeni ili ih izdiktirajte u bilježnice). POSTUPAK Podijelite radne listove. Svaki učenik ispunja svoj list samostalno. Zatim izabere osobu u razredu s kojom se najmanje poznaje i u paru prokomentiraju svoje liste. Zatim pronađu još jedan par i popričaju o svojim listama tako da svatko predstavlja svog para umjesto sebe. Na kraju zamolite dragovoljce da podijele nešto iz svojih listova sa cijelim razredom. RADNI LIST ZA UČENIKE Ovo sam ja

Nešto na što sam ponosan

Najgluplja stvar koju sam ikad napravio

Tri stvari kojih se bojim

Mjesto koje me čini sretnim

Nešto po čemu bih želio da me pamte

Što želim biti kad odrastem

Moja najljepša uspomena

Nešto što bih kod sebe želio unaprijediti

4. KAKO SE BAVIMO FRUSTRACIJOM***** CILJ: Učenje pozitivnih načina bavljenja frustracijom. VRIJEME: 60 minuta. UVJETI RADA: Za igru “Kuća od karata” djeca rade u grupama po troje +promatrač. Tijekom rasprave učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Komplet igraćih karata za svaku grupu djece. POSTUPAK Učenicima, bez najave teme, kažemo da ćemo se malo zabaviti. Izvedite 7-8 učenika van na hodnik i dajte im upute: učenici u razredu bit će podijeljeni u male grupe od tri učenika. Njihov zadatak bit će da od kompleta karata slože kuću na tri kata. Dok oni budu radili, vi ćete promatrati i bilježiti njihove reakcije (što su govorili, što su radili, kako su se osjećali) na papir. Nastojte to raditi što diskretnije. Sjedite ili možete se kretati u blizini vaše grupe. Kad uđete, razmjestite se tako da je po jedan promatrač na svaku grupu. Učenike u razredu podijelite u trojke i dajte im upute za slaganje kuće. Pobjednik je ona grupa koja prva izgradi kuću, s tim da kuća mora ostati cijela najmanje dvije minute. Pozovite promatrače, a učenicima recite da će oni pratiti vrijeme. Svakoj grupi damo komplet karata i igra počinje. Nakon deset minuta završavamo s igrom i razgovaramo o njoj (zapažanja prvo iznose po jedan član iz svake grupe, a zatim promatrači). Pitamo učenike kako im se svidjela igra i kako su se osjećali. Pišite osjećaje na ploču. Potcrtajte riječi koje označavaju frustraciju, nezadovoljstvo, ljutnju. Objasnimo im što je frustracija. (Frustracija je reakcija na neuspjeh u ostvarivanju neke naše potrebe ili želje, često manifestirana u obliku ljutnje, nezadovoljstva, ponekad tuge i sl.) Neka razmisle o svojim ponašanjima u grupi dok su igrali ovu igru i neka vam izdiktiraju ponašanja koja su smanjivala frustraciju i pomagala sagraditi kuću pa onda ponašanja koja su frustraciju još više povećavala. Pišite odgovore na ploči u dva stupca. Pitajmo učenike da definiraju što su pozitivni, a što negativni načini bavljenja frustracijom. (Pozitivne reakcije na frustraciju doprinose smanjenju frustracije i rješavanju konkretnog zadatka, npr. ustrajnost, pronalaženje novih mogućnosti za rješenje zadatka i dr. Negativne reakcije na frustraciju ne doprinose rješavanju konkretnog zadatka.) Iznad stupaca napišite naslove: Pozitivni načini bavljenja frustracijom i Negativni načini bavljenja frustracijom, prema tome koji način opisuje stupac ispod naslova. Na kraju porazgovarajte kako inače reagiraju na frustraciju i kako je rješavaju. Dopisujte nove ideje u stupce na ploči.

5. KAKO DONOSIMO ODLUKE ***** CILJ: Vježbati vještinu donošenja odluka. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, u uvodnom dijelu kreću se po razredu, kasnije sjede u malim grupama. PRIBOR: Listovi papira sa nacrtanim ili napisanim pojmovima hrane, osobine ili aktivnosti, papir za pisanje i olovke. POSTUPAK U svaki kut učionice stavite papir na kojem je nacrtano nešto od hrane ili naziv ponašanja ili nešto drugo (npr. u jednom kutu je hamburger, u drugom voće, u trećem pepsi itd., ili u jednom je zabava, u drugom glazba, u trećem sport, u četvrtom znanje i sl.). Svaki učenik mora se odlučiti za jedan od uglova prema tome što najviše voli i otići u taj ugao. Neka nakon toga u uglovima međusobno popričaju zašto su izabrali baš taj kut. Kad se vrate na mjesta, neka predstavnik svake grupe objasni zašto je njegova grupa izabrala taj ugao. Uvođenje u proces donošenja odluka Komentirajte da su učenici upravo razgovarali o odlukama koje ljudi svakodnevno donose. To su odluke sa manjim ili većim značenjem za njihov život. Ponekad su to sudbonosne odluke poput odluke da se oženite ili koju školu ćete upisati. Razmislite na trenutak koliko pažnje posvećujete svojim odlukama, koliko ste svijesni da ih donosite, i kako ih donosite. Dovodite li se ponekad, rijetko ili često u situaciju da umjesto vas, odluku donese netko drugi. Ne donijeti odluku u nekom trenutku znači odlučiti da to netko drugi uradi za vas. Neka učenici zatvore oči i razmišljaju o odluci koju su napravili u zadnja dva dana i kako su je napravili i neka u grupama prodiskutiraju o svojim odlukama. Donošenje odluka toliko je sastavni dio života da mi često i nismo svijesni donosimo li odluke ili nam se one jednostavno događaju. Kako ljudi donose odluke ili izbore u životu, od presudnog je značenja za njihov svakodnevni život. Dobro je poznavati način na koji donosimo odluke kako bismo uvijek mogli provjeriti kakvu odluku i kako smo je donijeli. Ovaj proces pomaže nam da budemo odgovorni u rješavanju bilo kojeg problema. Pitajte učenike kako oni obično donose odluke. Zamolite da vam kažu koja su pitanja koja moraju sebi postaviti kako bi donijeli ispravnu odluku. Pišite na pakpapir njihove odgovore. Na kraju ponovite njihove odgovore na način da ih prikažete kroz niže navedenu shemu. Dajte im radni list i zadatak da kroz pitanja na radnom listu prođu neku svoju dilemu i proces donošenja odluke. • Rasprava Raspravite zajednički odgovore na pitanja. Komentirajte na kraju da izbor između više alternativa nije uvijek lagan posao. Kad ljudi ne donesu aktivnu odluku, obično požale. (Tad je donesu drugi za njih.) Npr., kad nas drugi dovedu u situaciju da napravimo

nešto što nismo željeli. Nedonošenje odluke je u stvari donošenje odluke da se odustane od toga da se napravi svoj izbor. Objasnite da je donošenje odluka vještina koju treba naučiti vježbanjem kao i svaku drugu vještinu. Napravite vježbu donošenja odluke da se proba ponuđena cigareta. Učenici će proći vježbu u malim grupama zajednički odgovarajući na pitanja. Kad završe, pitajte za odluku koju su donijeli, zašto su donijeli baš tu odluku. Složite se s njima da donošenje odluka često nije lak posao. U životu nam pomaže da znamo prepoznati i cijeniti svoje vrijednosti. Što mi je važno i koliko cijenim i poštujem sebe? Odbijanje da se proba cigareta može rezultirati gubitkom pripadanja, neugodnošću, vrijeđanjem nečijih osjećaja itd. S druge strane, uzeti cigaretu, znači štetiti svom zdravlju; može ti biti muka, može ti se povraćati i boljeti te glava, možeš štetiti svom izgledu; neugodan zadah i žuti i smrdljivi prsti na rukama, žuti zubi, možeš povrijediti osjećaje i povjerenje roditelja, dugoročno to može značiti uvod u ovisnost, koja će kasnije činiti mnoge probleme, nervozu kad nemaš cigaretu, biti uzrok brojnih bolesti koje cigareta izaziva itd.

Radni list PROCES DONOŠENJA ODLUKE 1.

Opiši dilemu, problem. •Što je problem? •O čemu odlučuješ? •Što želiš?

2.

Prikupi informacije koje će te odvesti do odluke. •Koje informacije trebaš? •Gdje ih možeš dobiti? •Zašto trebaš baš te informacije?

3.

Razmisli o izborima. •Što sve možeš napraviti (koristi svoje iskustvo, iskustvo drugih, znanje)?

4.

Razmotri posljedice svakog od izbora. •Što će se dogoditi kao rezultat svakog izbora? (Ovo uključuje razmatranje pozitivnih i negativnih rezultata odluka. Nacrtajte vagu i na svaku stranu napišite što dobivate, a što gubite.) •Što će se dogoditi kratkoročno, što će se dogoditi dugoročno? •Kako bi na tvoj izbor gledala tvoja obitelj ili neka druga tebi važna osoba? Možeš li biti ponosan na svoju odluku? Napravi izbor i djeluj. (Što ćeš odlučiti?)

5.

6. ZABAVI SE I NAĐI PRIJATELJA CILJ: Razvijanje osjećaja pripadanja odjelu, pronalaženje novih prijatelja kroz igru i razgovor. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Radni list za svakog učenika.

POSTUPAK Učenicima se podijele radni listovi. Svaki učenik upiše na vrhu svoje ime i prezime, a zatim u prvom stupcu (TO SAM JA) sve osobne podatke počevši od mjeseca svog rođenja do različitih drugih podataka o sebi i svojim interesima. Kada sve ispuni, u dogovorenom smjeru, šalje svoj list dalje prvom učeniku koji se potpisuje u svaku rubriku u kojoj je identičan vlasniku lista. Na primjer, ako učenik voli istu boju upisanu u stupac "To sam ja", u istom redu, (omiljena boja) i stupcu "To smo mi" napisat će svoje ime. Kada se potpiše za sva područja (rubrike) u kojima je isti kao vršnjak vlasnik lista, šalje list dalje, sljedećem učeniku koji ga na isti način ispunjava. Kao što svi učenici istovremeno ispunjavaju za sebe stupac "To sam ja", tako i kasnije svi učenici u isto vrijeme ispunjavaju stupac "To smo mi". Radni listovi idu od jednog do drugog učenika, dok se nakon cijelog kruga, ne vrate vlasniku. Na kraju sata, učenici koji žele, mogu navesti imena jednog do dva učenika koji su im najsličniji, te precizirati u kojim područjima se najbolje slažu.

RADNI LIST ZA UČENIKE

Zabavi se i nađi prijatelja

Ime i prezime: mjesec rođenja horoskopski znak mjesto rođenja broj braće broj sestara broj cipela hobi omiljeno jelo omiljeni glumac omiljena boja omiljeno doba dana najdraži dan u tjednu vrsta filmova koje voliš najljepši mjesec u godini omiljeni pjevač omiljena pjesma najdraži kolač omiljeni sport moja zemlja snova omiljena životinja

TO SAM JA

TO

SMO

MI

7. DA SAM JA ...... CILJ: Razvijanje dječje mašte, osjećaja moći i pozitivnog stava za rješavanje problema, uživljavanje u različite uloge i predviđanje novih rješenja za različite situacije. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK • Recite djeci da napišu pjesmu koja se sastoji od rečenica: Da sam ja ....., ja bih.... zato Da sam ja ......., ja bih ...... Pjesma se ne mora rimovati • Dajte im ideje za različite uloge koje mogu izabrati npr. Da sam ja moja mama, ja bih ........ Da sam ja moj tata, ja bih ....... Da sam ja moj brat (sestra), ja bih ...... Da sam ja pjesnik, ja bih ..... Da sam ja učiteljica, ja bih ...... Da sam ja ravnatelj škole, ja bih ...... Da sam ja direktor cirkusa, ja bih ..... Da sam ja gradonačelnik, ja bih ... Da sam ja životinja, ja bih ....... Da sam ja ptica, ja bih ..... Zamolite dragovoljce, na kraju, da pročitaju svoje pjesme. Možete napraviti i tako da djeca u manjim grupama pročitaju i izaberu najbolju pjesmu. Sve najbolje pjesme stavite na pano u razredu. Možete raspraviti i o tome što će oni napraviti drugačije jednog dana kad budu u nekoj od tih uloga i zašto.

8. KONSTRUKTIVNO KORIŠTENJE SLOBODNIM VREMENOM KAKO SE ZABAVLJAMO NA ROĐENDANIMA, IZLETIMA, ZABAVAMA

CILJ: Upoznavanje s različitim oblicima korištenja slobodnog vremena, zabava. VRIJEME: 45 ili 90 minuta. UVJETI RADA: Prema zahtjevima igara. PRIBOR: Prema zahtjevima igara. POSTUPAK Priprema Ovaj zadatak dati ćete na prethodnom satu razrednog odjela: Svaki učenik treba doznati što više zabavnih aktivnosti, igara koje mogu poslužiti na zabavama, rođendanima, izletima ili u njihovu svakodnevnom druženju. Podijelite učenike u manje grupe po 4-5 članova koji će napraviti zajedničku listu igara svoje grupe. Izvjestitelj prve grupe čita tu listu, a učitelj je zapisuje na ploču. Izvjestitelji sljedećih grupa dodaju na listu aktivnosti koje do tada nisu navedene. Neka objasne i demonstriraju igre koje nisu poznate ostalim učenicima. Na taj način dobit ćete zajedničku listu zabavnih aktivnosti. Na popis možete još dodati Igre za relaksaciju i zabavu iz ovog Priručnika. Na kraju neka svatko zamisli neki budući rođendan, izlet, zabavu i neka osmisli kako ove igre može tamo koristiti. Dozvolite im da međusobno ispričaju kako su to zamislili. Ako ima dragovoljaca, mogu to pokazati vođenjem igre sa ostalim učenicima na ovom SRO ili nekom drugom. Tako možete dobiti pomagače za vođenje igara na budućim SRO.

9. PRAVILA LIJEPOG PONAŠANJA U KOMUNIKACIJI PISMOM I TELEFONOM CILJ: Uputiti učenika u pravila komunikacije pismom i telefonom. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Za vrijeme igranja uloga, učenici “glumci” igraju uloge pred cijelim odjelom, dok drugi sjede u klupi. Tijekom rasprave i izrade pravila učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Kartice za igranje uloga, dva velika hamer papira, flomasteri.

POSTUPAK Priprema Tjedan dana prije realizacije ove teme, najavimo temu učenicima i zadamo im da iz literature prikupe pravila ponašanja u komunikaciji pismom i telefonom, koji zauzimaju važno mjesto u komunikaciji mladih, kako među prijateljima, tako i između osoba suprotnog spola. (Učenike možemo uputiti u Bonton za tinejdžere autorice J. Goldman.) Neka učenici sami pripreme kartice sa sadržajima i situacijama za igranje uloga na ovu temu. Realizacija Učenici koji žele glumiti, dobiju karticu na kojoj im je zadana uloga. Prvi put odigraju zadanu situaciju ne pridržavajući se bon-tona, a drugi put istu komunikaciju pridržavajući se pravila lijepog ponašanja. Nakon igranja uloga, s učenicima se raspravlja o najvažnijim pravilima u komunikaciji pismom i telefonom. Kao zaključak, učenici na dva hamera ispisuju pravila lijepog ponašanja (jedan hamer za komunikaciju pismom, a drugi za komunikaciju telefonom). Učenici mogu naizmjenično pisati na hamere kako bismo ih što više uključili u ispisivanje pravila. Pravila se mogu ispisati ili natipkati na format A-4 ili A-8 te fotokopirati i podijeliti učenicima kao letak koji su sami kreirali.

10. AKTIVNO I PASIVNO SLUŠANJE CILJ: Razlikovanje aktivnog i pasivnog slušanja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Sjedenje u dva koncentrična kruga, rad u parovima. POSTUPAK Cijela se grupa razbroji u parove. Jedinice ostanu u vanjskom krugu, dvojke formiraju unutrašnji i svi se okrenu licem jedni prema drugima. Jedinice pričaju o jednom svom događaju. Dvojke samo slušaju. Sjede mirno i ne pokazuju svoje reakcije ni riječima, ni mimikom. Zatim se svi igrači pomaknu za jedno mjesto udesno. Jedinice ponovo pričaju isti događaj. Dvojke slušaju, mimikom, klimanjem glave, kratkim riječima i rečenicama odražavaju ono što su čuli (dakle vrlo malo govore). Po završetku igre Jedinice pričaju kako su se osjećale kada su Dvojke pasivno slušale (tj. kad nisu pokazivale zanimanje), a kako kad sugovornik pokazuje svoju pažnju. Što im je najviše davalo osjećaj prihvaćanja, osjećaj da ih onaj koji sluša razumije. Ako ostane dostatno vremena, parovi neka izmijene uloge kako bi oni koji su dotada slušali, osjetili kako ono što su sami radili, djeluje kad se primijeni na njih.

11. KATRAN U PLUĆIMA CILJ:Pokazati količinu duhanskog dima i katrana koju pušač udiše i čime zagađuje pluća prilikom pušenja. Ukazati na štetno djelovanje duhanskog dima na pluća. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Prethodno pripremite stroj za pušenje.

POSTUPAK Ako vam je vrijeme ograničeno, ranije napravite stroj za pušenje. Koristite ga kao sredstvo za demonstraciju. • Materijal: Čista plastična prozirna boca od deterdženta s čepom Cijev od 5 do 7,5 cm veličine cigarete Glina Cigareta (po mogućnosti bez filtera) Šibice i kuglica vate • Što učiniti: Isperite bocu. Napravite rupu na čepu veličine cijevi. Stavite vatu na jedan kraj cijevi-boce i cigaretu na drugi. Zavrnite čep. Istisnite zrak iz boce čvrstim stiskanjem boce. Zapalite cigaretu i počnite pumpati bocu polako i ustrajno. • Rezultat Kako nakon pokusa izgleda vata? Kako izgleda boca? Što mislite kako dim cigarete djeluje na pluća? Istrljajte vatom koju ste koristili u stroju za pušenje, lišće i stabljike nekoliko biljaka. Što se događa?

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Cigareta Glina za zatvaranje Rupe na čepu Čep Gumena cijev Vata

Možete djecu pitati tko ima bicikl ili motor kod kuće. Vlasnike pitajte bi li oni umjesto ulja u svoj motor ulili kiselinu ili bi svoj bicikl premazali katranom. Kad kažu da ne bi, pitajte zašto ne bi. Odrasli svoja pluća podmazuju katranom i ne samo svoja nego i njihova kad su u istoj prostoriji. Što misle zašto to odrasli rade. Porazgovarajte s učenicima o ovom eksperimentu koji ste upravo napravili. Neka netko ponovi što ste napravili i što ste dobili kao rezultat. Zamolite nekog učenika da podsjeti djecu na štetne posljedice pušenja koje su učili iz biologije. Neka učenici podijele iskustvo kako su doživjeli ovu vježbu i što oni misle o zagađivanju pluća na ovaj način.

12. CIJENA PUŠENJA CILJ: Utvrđivanje cijene pušenja u novcu, utjecaja na zdravlje i izgled mladih. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici rade u malim skupinama. PRIBOR: Papir, olovke, 2 velika hamera, ploča, kreda. POSTUPAK Pitajte učenike da ukratko naznače štetne posljedice pušenja. Potaknite ih da razmisle o štetnosti na: zdravlje, ljepotu, higijenu usta i zubi, higijenu tijela, čistoću stana, moguća oštećenja u stanu i na odjeći. Podijelite učenike u male skupine po 4-5 članova. Neka razgovaraju za što sve pušači troše više novca od nepušača. Recite im da naprave popis dodatnih troškova zbog pušenja za 1 mjesec. Neka točno naznače što moraju više trošiti i koliko to košta. Predstavnik grupe čita njihovu listu, a drugi član piše na hamere. Kad sve grupe napišu svoja izvješća, neka dva učenika zbroje ukupnu potrošnju novca za 1 mjesec. Potaknite ih da budu objektivni i ne pretjeruju s iznosima novca. Recite da u Americi pušači plaćaju značajno veći iznos za zdravstveno osiguranje i da teže dobijaju posao od nepušača.

Rasprava Jesu li prije razmišljali o tome koliko pušači troše za svoju ovisnost? Što bi se sve moglo kupiti za taj novac u jednom mjesecu ili nakon dužeg perioda? Ako žele, neka prepišu “troškovnik” na papir i pokažu svojim roditeljima, rođacima i poznanicima koji puše.

13. DEBATA I ARGUMENTACIJA CILJ: Uvježbavanje iznošenja i zastupanja osobnih uvjerenja i mišljenja, te poticanje poštivanja i toleriranja mišljenja drugih. VRIJEME: 45-90 minuta. UVJETI RADA: Učenici su na svojim mjestima. PRIBOR: Radni list (u prilogu). POSTUPAK Voditelj upoznaje učenike sa sadržajem današnje radionice: "Danas ćemo razgovarati o nekoliko važnih pitanja. Ali, naš razgovor imati će nekoliko pravila kojih ćemo se strogo pridržavati." Ispisuje pravila na ploču: 1. 2. 3. 4. 5.

Slušaj, pričekaj da sugovornik dovrši ili da ti voditelj “da” riječ. Govori kratko, jasno. Drži se teme razgovora. Pozorno slušaj što drugi govore. Pazi na jačinu glasa i budi pristojan prema sugovornicima.

"Ovo su pravila tzv. DEBATE, odnosno stručnog razgovora potkrijepljenoga dokazima i obrazloženjima na zadanu temu. Sada ću vam podijeliti radne listiće s pitanjima. Upotrijebit ćete ih tako što ćete za vrijeme razgovora, ako taj tren netko drugi ima riječ, ispod pitanja o kojem se tad bude razgovaralo zabilježiti ono što želite reći kako bi zapamtili misao. Kad dođete na red, uz pomoć tih natuknica ćete lakše govoriti." Nakon vježbe slijede pitanja: O kojem vam je pitanju bilo najteže, a o kojem najlakše razgovarati? Kako vam se svidjela debata kao način razgovora? Je li bilo teško pridržavati se pravila? Koje je pravilo bilo najteže poštivati? Što mislite jesu li ova pravila dobra, ima li tu koje nepotrebno pravilo? Napomena: Uloga je voditelja da usmjerava na problem (tehnikom sažimanja i pojašnjavanja) i da smiruje kada primijeti da “emotivna zagrijavanja” učenika prelaze razumnu mjeru.

RADNI LIST DEBATA

1.

2.

3.

4.

Trebaju li roditelji svoju djecu, kad teško griješe, kažnjavati batinama?

Treba li zakonom zabraniti proizvodnju duhana?

Treba li zakonom zabraniti uživanje droga?

Treba li zakonom prisiliti narkomane na obvezno liječenje?

5. Ako se roditelji ne slažu, je li bolje da se razvedu, nego da se svađaju pred djecom?

14. PITANJA ZA ŠEŠIR (koristiti u 7. i 8. razredu)

CILJ: Stvaranje boljeg međusobnog razumijevanja i prihvaćanja u grupi kroz dijeljenje iskustava i osjećaja. VRIJEME: 20-30 minuta (ovisi o tome koliko djeca budu željela igrati). UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu, podijeljeni u dvije do tri grupe. PRIBOR: Šešir sa napisanim pitanjima na karticama za svaku grupu učenika.

POSTUPAK Šešir ide od učenika do učenika i svaki učenik uzima jednu karticu sa pitanjem tj. nedovršenom rečenicom. Nakon što na nju odgovori, predaje šešir drugom učeniku koji uzima karticu i odgovara itd. Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si se pogledao u ogledalo? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada ti je netko rekao nešto lijepo? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada ti je netko rekao nešto ružno? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si napravio nešto smiješno? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si razgovarao sa svojim roditeljima? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kada si imao konflikt kod kuće? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi na svom zadnjem rođendanu? Kako si se osjećao i što si mislio o sebi zadnji put kad si dobio negativnu ocjenu? Moja omiljena priča i zašto Moja omiljena knjiga Moj omiljeni film Moj omiljeni tip ličnosti (kakve ljude volim) Što najviše volim raditi? Što najviše volim raditi sam? Što najviše volim raditi u društvu? O čemu često sanjarim danju? Nešto što bih želio imati Nešto što bih volio da mogu uraditi Mjesta na koja se volim skrivati Vrijeme kad se osjećam najusamljenije San koji imam (koji stalno sanjam, koji se ponavlja-neostvareni) San koji ne želim ponovo sanjati San u kojem uživam Moje brige Nešto što stalno govorim sebi ( u svojim mislima)

Nešto čega se bojim Ljubimac - domaća životinja (kojeg imam, imao sam, želio bih imati) Strah koji sam savladao Što radim kad sam sretan (veseo, uspješan, ponosan, važan)? Što radim kad se osjećam tužan (povrijeđen, ljut, odbačen, neuspješan)? Osoba koja mi mnogo znači (veoma važna osoba za mene) Moje misli o nadprirodnom Nešto u meni samom što ne razumijem Nešto što za mene nema smisla, što me izluđuje Što mislim o školi? Što mislim o školskim (domskim, obiteljskim) pravilima? Sreća je Bijeda je Način mišljenja za koji mi se čini da utječe na mene Nešto u što sam vjerovao, a ne vjerujem više Nešto što sam želio, a ne želim više Nešto što sam osjećao, a ne osjećam više Način koji sam pronašao da mi se ostvaruju želje Nešto zbog čega se ljutim Kako sam se osjećao kad sam bio nov u nekoj sredini? Što sebi kažem kad sam u nevolji? Što sebi kažem kad trebam donijeti odluku? Što sebi kažem kad sam zbunjen? Što sebi kažem kad imam problema? Što sebi kažem kad se moram suočiti s nekim? Nešto u prošlosti o čemu mnogo razmišljam Nešto u budućnosti o čemu mnogo razmišljam Kad bih imao milion dolara Nešto iza čega stojim Kako izbjegavam nevolje Nešto što sam uradio što mi je dalo lekciju Vrijeme kada sam se osjećao najbespomoćnije Vrijeme kad sam se osjećao najviše važan Nešto što izbjegavam, a znam da ne bi trebalo Tip, vrsta osobe na koju se ugledam (koja mi je uzor) Kad bih jedan dan mogao biti netko drugi Tri riječi koje bih želio čuti o sebi Način na koji se osjećam drugačiji od ostalih Način na koji se osjećam jednak kao drugi Kako način na koji razmišljam utječe na ono što radim? Nešto što volim kod sebe Nešto što ne volim kod sebe Nešto što bih želio uraditi bolje Nešto na što sam ponosan Nešto u meni što prihvaćam kao ograničenje Odluka za koju mi je drago da sam je donio Što obično radim kad treba donijeti tešku odluku?

Što radim da se prestanem osjećati loše? Što radim da se prestanem osjećati povrijeđeno? Što radim da se prestanem osjećati ljuto? Situacija u kojoj sam se osjećao pametno Situacija u kojoj sam se osjećao glupo Što planiram biti kad odrastem? Što planiram uraditi kao roditelj? Nešto za što znam da ne mogu promijeniti Nešto za što znam da mogu promijeniti Nešto u čemu sam dobar u školi Nešto u čemu nisam dobar u školi Nešto što sam uradio sada, a što će mi koristiti kada odrastem Kako se bunim protiv autoriteta? Zbog čega (kada) se osjećam buntovnički? Nešto što nisam mislio da mogu uraditi Nešto što smatram nepravednim, ali ne mogu ništa poduzeti Nešto što smatram nepravednim, a mogu nešto poduzeti Kako postignem da ljudi rade što želim? Prilika kad sam lošu situaciju preokrenuo u dobru Što tražim u prijatelju Netko je uradio nešto lijepo za mene Učinio sam nešto lijepo za nekog Kad bih mogao promijeniti svijet? Netko tko me zaista razumije Kako stječem prijatelje? Kako pridobiti nekog da obrati pažnju na mene? Nešto što je netko učinio i to me inspiriralo Vrijeme kad sam se osjećao prihvaćen Vrijeme kada sam se nekog bojao i kad sam to prebrodio Nešto što poštujem kod drugih ljudi Najbolja stvar u mojoj zajednici Najgora stvar u mojoj zajednici (društvu) Nešto o čemu bih volio da ljudi više vode brigu Tri stvari koje bi imalo moje idealno društvo Što je najvažnije u obitelji? Moje nade za budućnost svijeta Nešto što mi je bilo potrebno, a nisu mi dali, kako sam im to stavio do znanja Moja ideja o onome što čini “pravog čovjeka” muškarca idealnog Moja ideja što čini “pravog čovjeka” ženu idealnom Kako se osjećam kad netko ovisi o meni? Nešto što djeca trebaju od odraslih Nešto što odrasli trebaju od djece Kako mi se sviđa ponašanje ljudi kojima sam okružen? Najsretniji sam kada Za mene je pripadanje Što biste htjeli ostvariti/učiniti sljedeću godinu?

15. MUDRO STABLO CILJ: Kroz vođenu fantaziju postići opuštanje i nesvjesno usvajanje stava da za svako pitanje imamo odgovor (za svaki problem postoji rješenje). VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Papir i pribor za crtanje. POSTUPAK Vođenu fantaziju čitajte polako, nešto tišim i dubljim glasom nego je obično čitanje. Pazite na stanke, dajte dovoljno vremena svaki put kad djeca imaju obaviti neki zadatak. Ako želite, ovaj tekst možete čitati uz neku tihu, laganu glazbu. Na kraju, u tišini djeca će nacrtati svoj doživljaj ove vođene fantazije. Želim da zamislite ispred sebe jedan put negdje u prirodi. To može biti bilo kakav put, kako god ga zamislite, dobro je. Može biti širok ili možda uzak, vijugav ili prav, pored mora ili rijeke ili možda negdje u šumi ili na nekom drugom mjestu gdje god poželite da se nalazi vaš put.... Želim da idete putem i primijetite što se sve nalazi oko i ispred njega i da na kraju dođete do jednog stabla, prekrasnog stabla sa mnogo, mnogo grana. To je vaše stablo za nevolje, stablo na koje ostavljate sve svoje nevolje......... sve svoje nevolje ma kako malene bile.. Objesite sve svoje nevolje na stablo prije nego krenete dalje.... Provjerite da niste neku zaboravili.... Stablo za nevolje ima tako mnogo grana....Tu ima mjesta za sve vrste nevolja. Sada krenite dalje sve dok ne dođete do vrata vašeg vrta. To je najljepši vrt kakav možete zamisliti. Kako otvarate vrata, primijetite da tu sunce sjaji sjajnije nego igdje drugdje, a nebo ima najljepšu plavu boju koju ste ikada vidjeli. Oko vas čuje se pjev ptica, a trava pod vašim stopalima je tako mekana i svježa. Hodate vašim vrtom dok dođete do vrlo velikog raskošnog stabla, najvećeg stabla koje ste ikad vidjeli, koje je tako veliko da mu ne možete vidjeti vrh, a svojim najvišim granama dodiruje oblake.......Deblo stabla je ogromno, a na njegovom dnu nalazi se mali otvor taman dovoljan da stanete u njega. I kako se približavate i obraćate pažnju na deblo stabla, čini vam se kao da se pojavljuje lice, vrlo ugodno i mudro lice, poput dragog starca koji vas možda podsjeća na djeda, na neko lice iz bajke ili neku drugu dragu osobu iz vašeg stvarnog života ili vaše mašte. Čini vam se da vas poziva i vi polako ulazite u otvor na deblu i nađete se u unutrašnjosti debla. Kako vam se oči prilagođavaju na svjetlo, vidite kako je ta unutrašnjost debla jako velika i jako razgranata, sa mnogo vrata. Svaka vrata vode u jedan dio kore stabla i jedan god, a unutar tih godova nalazi se sva mudrost koju ćete ikada trebati. Imate li pitanje na koje tražite odgovor? Bilo koje pitanje na koje trebate odgovor. Dok razmišljate o pitanju, iako ne morate biti svijesni koje je to pitanje, otvaraju se, kao čarolijom, mala vrata u kori debla. To su vrata iza kojih se nalazi odgovor na vaše pitanje. Pođite prema otvorenim vratima i budite spremni primiti odgovor, može biti napisan na komadiću papira, možete ga vidjeti u slici ili ga možete čuti ili možda uopće niste svijesni odgovora koji ste primili u ovom trenutku..... samo budite otvoreni da ga primite iako možda ne morate biti svijesni što je vaše pitanje i odgovor.... i iako će

možda vaš odgovor stići tek sutra ili u neko drugo skoro vrijeme kada ga budete trebali i kad budete spremni da ga primite.... i možete ga primiti posve nesvijesno... i jedino je važno da znate posve sigurno da će vaš odgovor stići.....I sada se možete spremiti na povratak. Vratite se polako iz debla istim putem kojim ste došli i izađite u vaš vrt. Okrenite se prema stablu i zahvalite mu što je tu za vas...sa svom tom mudrošću... zato... jer je to vaše mjesto za odgovore.... Dok idete prema vratima vrta, zahvalite se i vašem vrtu što je tu za vas i što je tako savršen, znajući da će uvijek biti tu kada ga trebate. Na kraju možete dati učenicima zadatak da nacrtaju ili opišu svoj vrt. Na dnu crteža mogu napisati jednu rečenicu o tome što taj vrt predstavlja.

16. ZADOVOLJAVANJE PSIHOLOŠKIH POTREBA***** CILJ: Prepoznavanje i razumijevanje potreba koje nas pokreću na ponašanje, proširivanje izbora za uspješnije zadovoljavanje potreba. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, dijele se u male grupe. PRIBOR: Radni listovi, olovke. POSTUPAK Učenicima podijelite radne listove. Napomenite im da ćete im za svaki stupac dati uputu za rad. • Uputa za stupac A: ”Sjetite se što ste jučer radili u slobodno vrijeme. U stupac A napišite desetak aktivnosti koje ste jučer radili u slobodno vrijeme, jednu ispod druge. Sve aktivnosti koje ste radili, radili ste da biste zadovoljili svoje biološke i psihološke potrebe. Biološke su potrebe: potrebe za hranom, pićem, zrakom, spavanjem i sl., a ostalo su psihološke potrebe. Na radnom listu, na vašem popisu prekrižite aktivnosti: jeo sam, spavao, pio i sl. jer o njima danas nećemo razgovarati. • Uputa za stupac B: ”Sada razmislite za svaku aktivnost zašto ste je radili, što ste željeli postići tom aktivnošću i to napišite pored svake aktivnosti.” • Uputa za stupac C: “Ocjenom od 1-5 procjenite koliko ste tom aktivnošću uspjeli postići i dobiti od onoga što ste željeli.” • Uputa za stupac D: Pored svake aktivnosti napišite koju ste potrebu željeli zadovoljiti. Podsjetimo se - te potrebe su (napišite ih na ploču):

Ljubav - želimo pripadanje, prijateljstvo, druženje, suradnju. Moć - želimo priznanje, važnost, samopoštovanje. Zabava - želimo igranje, kreativnost, radost, smijeh, radoznalost, učenje. Sloboda - želimo slobodu ponašanja i izražavanja, nezavisnost.

Objašnjenje: "Svi ljudi od početka pa do kraja života imaju ove iste potrebe, pa tako ih imate i vi, vaši prijatelji, roditelji i učitelji. Sve što radimo, i ono za što mislimo da su nas drugi natjerali, sve to radimo da bismo zadovoljili naše 4 psihološke potrebe. Ako su naše potrebe zadovoljene, mi smo zadovoljni i sretni. Ako nisu mi smo nezadovoljni i nesretni. Nakon toga recite im da međusobno u malim skupinama prokomentiraju kojim su ocjenama ocijenili svoje zadovoljstvo pojedinom aktivnošću i usporede s potrebama koje su željeli ispuniti. Primjerice: ako su pored aktivnosti - igra s prijateljima napisali ljubav, zabava i ocjenu 5, što to znači. (To znači da im ta aktivnost u potpunosti zadovoljava ove potrebe. Ako su zadovoljstvo nekom aktivnošću ocijenili s 1, to znači da im ta aktivnost ne zadovoljava potrebu koju su napisali pored nje.) Recite im neka međusobno prokomentiraju koje su iste aktivnosti napisali, jesu li pored njih i iste potrebe? Posebno neka prokomentiraju aktivnosti koje su zadovoljile pojedine potrebe za ocjene 3, 4 i 5. Uputa: “Aktivnosti koje imaju ocjene 1 i 2 znače da slabo ili uopće ne zadovoljavaju vaše potrebe. Sada se vratite na svoja mjesta i razmislite koje bi druge, možda slične aktivnosti, mogle bolje, u većoj mjeri, zadovoljiti istu potrebu. Pri tome moramo voditi računa o tome da i drugi ljudi imaju jednake potrebe i da traže načina da ih zadovolje.

Rasprava Pitajte učenike je li im se svidio ovakav način rada, je li im neobično da sve što radimo, radimo da bismo zadovoljili samo 4 potrebe, i što su novo otkrili o sebi. Neka opet u malim skupinama usporede svoje podatke: Koju potrebu najbolje zadovoljavaju, na kojoj još treba raditi i tražiti efikasnije ponašanje za zadovoljenje.

RADNI LIST

Psihološke potrebe

A Radio sam

B Želio sam postići

C Ocjena

D Potrebe

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11.

Stupac A: Aktivnosti koje sam jučer radio. Stupac B: Što sam želio postići tom aktivnošću? Stupac C: Ocjenom od 1 do 5 izrazi koliko si u tome uspio, koliko si bio zadovoljan svakom aktivnošću. Stupac D: Za svaku aktivnost naznači potrebu koju si želio zadovoljiti tom aktivnošću (pogledajte stupac B).

17. USPJEŠNI I NEUSPJEŠNI NAČINI ZADOVOLJAVANJA POTREBA CILJ: Prepoznati uspješne i neuspješne načine zadovoljavanja potreba koristeći tehniku brainstorminga, samoprocjene i rasprave. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima, tri do četiri u grupi. PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK: Podsjetite djecu na prošli sat i na aktivnosti koje poduzimaju da zadovolje svoje potrebe. Pitajte ih jesu li sve aktivnosti koje poduzimamo uspješne? O čemu to ovisi? Recite djeci da se sjete što je moguće više ideja o tome što sve rade kad žele zadovoljiti neku od svojih potreba (želja). Neka se sjete što više životnih situacija u odnosu sa roditeljima, braćom, sestrama, učiteljima, prijateljima i onoga što oni zaista rade u životu u takvim situacijama (razgovaraju, ljute se, plaču, razmisle pa poduzimaju aktivnost itd.). 1. Pišite njihove ideje na ploču. 2. Zajedno se dogovorite kod svake ideje koliko je uspješna. U takvim primjerima pokušajte kao razred općenito procijeniti uspješnost takvog postupka u odnosu na posljedice i uobičajena reagiranja ljudi. Možete koristiti skalu jednostavno uspješno (+), neuspješno (-) i može biti uspješno (+/-). (Ako želite, možete koristiti i skalu u % od 0-100%.) 3. Kod svake ideje zapišite kraticom što ste zajednički zaključili. 4. Kad završite sa procjenom, neka učenici prepiši listu s ploče u bilježnicu, a zatim svatko za sebe još jednom razmisli koja ponašanja on koristi i koliko je zadovoljan sa njihovom uspješnošću. Neka ta ponašanja podcrta u bilježnici. 5. Neka sa liste odabere neko ponašanje za koje procjenjuje da bi moglo biti uspješnije od onog ponašanja koje je do sada koristio u istoj situaciji i napiše ga velikim slovima. 6. U malim grupama od 3-4 člana neka prokomentiraju što su podcrtali i napisali slovima.

18. ZAR SAM TO JA CILJ: Uspoređivanje slike o sebi s onim kako nas drugi vide, zabava. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu. PRIBOR: Mali komadići papira, olovke, najlonska vrećica.

POSTUPAK Svaki učenik napiše na papirić jednu svoju osobinu koja ga najbolje opisuje, koja je za njega najkarakterističnija. (Treba napisati osobinu ličnosti, npr: lukav, duhovit, snalažljiv; a ne osobinu koja se odnosi na izgled.) Smota papirić i stavi ga u vrećicu. Svaki učenik izvlači po jedan papirić, pročita na glas osobinu i reče kome ona pripada. Imenovani treba reći je li on to zaista napisao ili ne. Ako je učenik pogodio “vlasnika”, papirić se stavlja sa strane, a ako ne, ponovno u vrećicu. Ako izvuče svoj papirić, vraća ga u vrećicu, i igra ide dalje. Kad sve završe, pitajte ih da razmisle što je to što oni rade pa drugi ljudi u njima prepoznaju određene osobine. Ako drugi ne prepoznaju te osobine, pitajte ih koliko jasno oni te osobine pokazuju drugima. Možete nastaviti raspravu o različitim osobinama i kako se one mogu različito prikazivati ili u određenim situacijama ih pokazati, a u drugim ne pokazati.

19. POSTAVLJANJE OSOBNIH CILJEVA I PRAĆENJE REALIZACIJE POSTAVLJENIH CILJEVA CILJ: Razvijanje svijesti o osobnim željama i planovima, potrebnim koracima do realizacije ciljeva, razvijanje grupne povezanosti. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu. PRIBOR: Radni listovi s nacrtanim piramidama i olovke.

POSTUPAK "Zamislite sada da ćete graditi svoju budućnost pomoću piramide na radnim listovima. Zamislite koji biste cilj željeli postići u budućnosti i napišite ga na vrh piramide na kamen broj 7. Razmislite što bi vam sve bilo potrebno da ga postignete, koje vaše aktivnosti, sposobnosti, sve što će vam biti potrebno i što bi vam moglo pomoći u ostvarenju željenog cilja. Neke će stvari biti važnije i potrebnije. Njih upišite u temelje piramide. To su temeljni, osnovni preduvjeti da postignete ono što ste željeli.

Gradeći prema vrhu, na svaki kamen upišite sljedeće važne stvari koje su vam potrebne da biste u budućnosti imali ono što ste sebi postavili za cilj." Dajte učenicima dovoljno vremena da sami zamisle i odrede svoj cilj. Kad svi završe, možete sjesti u krug i dati priliku svakom učeniku da pročita svoj cilj i ono što mu je potrebno da bi ga ostvario. Na ploči možemo napisati sve što su napisali da im je potrebno u ostvarenju cilja i povesti raspravu o najčešćim odgovorima. Također možete raspravljati o sličnosti i razlikama u izboru ciljeva i načina kako ih ostvariti.

RADNI LIST

Postavljanje osobnih ciljeva

Na vrh piramide upišite cilj koji želite postići, a na ostala polja upišite sposobnosti, aktivnosti i drugo što vam je potrebno da ostvarite cilj.

20. KAKO ME DRUGI VIDE CILJ: Osvješćivanje slike o sebi kroz povratne informacije od drugih učenika, jačanje grupne povezanosti. VRIJEME: oko 20 minuta. UVJETI RADA: Djeca se slobodno kreću po razredu, a nakon toga bilo bi poželjno da sjednu u krug. PRIBOR: Listovi papira A4 za svakog učenika, olovke, ljepljiva traka. POSTUPAK Učenici međusobno nalijepe jedni drugima list papira na leđa. Zatim pišu vlasniku na papir lijepe, dobre osobine ili nešto što im se kod njega sviđa. Kad napišu 5 osobina svakom učeniku, igra se prekida. Svatko skine svoj popis i pročita. Nakon igre, u krugu otvorite raspravu. Jesu li iznenađeni onim što drugi učenici misle o njima, jesu li zadovoljni...Koja vam se osobina koju su vam drugi učenici napisali najviše sviđa, zašto? Koliko su osobine koje su vam drugi napsiali slične ili različite od onih osobina koje vi prepoznajete i volite kod sebe?

21. DVOJBE ***** CILJ: Potaknuti učenike na razmišljanje o posljedicama stava i odluke koju mogu donijeti glede korištenja sredstava ovisnosti od strane njihovih prijatelja. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Radi se u malim grupama od četiri učenika. PRIBOR: Listovi sa napisanim situacijama (broj listova jednak je broju učenika). POSTUPAK • Recite učenicima: "Zamislite da se sve ove situacije događaju u školi. Razmislite što ćete napraviti?" Podijelite svakom učeniku listove sa situacijama “DVOJBE”. Zamolite ih da najprije odgovore svak za sebe, tako da napišu odgovor na prazan prostor ispod situacije. Kad završe, neka formiraju grupe od četvero i zajedno ponovo prodiskutiraju iste situacije. Za svaku situaciju moraju se dogovoriti o zajedničkom odgovoru za grupu. • Na kraju diskutirajte u velikoj grupi, nakon što svaka grupa da svoj zajednički odgovor za svaku situaciju. Raspravite sljedeća pitanja prateći logiku odgovora koje dobijete: Kako ste donosili odluke? Što su bili kriteriji za donošenje odluka? Jesu li vaši odgovori bili isti ili različiti? Kako ste se dogovorili o zajedničkom odgovoru?

Kako ste se osjećali kad ste vidjeli da drugi imaju drugačije odgovore i kako ste se dalje ponašali? Za one koji su se predomislili, kako je tekao proces vašeg predomišljanja? Je li netko odustao od svog odgovora jer su ga ostali nadglasali? Kako ste se osjećali kad su vas ostali nadglasali? Jeste li (stvarno) promijenili svoje mišljenje ili ste prepustili odluku većini? Što je lakše (kad se bolje osjećate), kad se predomislite ili kad vas nadglasaju? Je li netko uspio uvjeriti druge u svoje mišljenje? Kako to inače radite u životu, da li se češće predomislite ili dozvolite da vas nadglasaju ili vi uvjerite druge u svoje mišljenje? Koja situacija vam je bila najteža i zašto? Je li bilo grupa koje se nikako nisu mogle složiti? Jeste li se ikad sreli sa sličnom situacijom? Što ste napravili? S kakvim dilemama se susrećete svakodnevno i kako ih rješavate? Što vam pomaže, a što odmaže u donošenju odluka o nekoj situaciji? Raspravite značenje osobnih stavova-vrijednosnog sustava, točnosti informacije, samopoštovanja, vještina kritičkog razmišljanja i vještina donošenja odluka.

Radni list Dvojbe Što ćeš učiniti? 1. Reći nešto što će promijeniti njihove planove.

Nećeš biti sudac. Pokušat ćeš poći s njima da se uvjeriš da se ništa ozbiljno neće dogoditi.

Tvoji prijatelji razgovaraju o tome da kupe alkohol i odu ga piti u park. Čuo si da se u tom parku skupljaju ljudi koji puše "travu". ŠTO ĆEŠ UČINITI??????

Započeti diskusiju o opasnosti uzimanja droga, a pogotovo o njihovom miješanju.

Nećeš ništa reći jer to nije tvoj posao. Osim toga događa se izvan škole.

Što ćeš učiniti? 2.

Reći im istinu o tome uzimaš li ili ne uzimaš droge.

Pronaći način da promijeniš temu i započneš razgovor o nečem drugom.

Grupa mladih koja je počela pušiti "travu", pita te: Jesi li ikada uzeo neku ilegalnu drogu? ŠTO ĆEŠ UČINITI????

Nešto drugo-što? ___________________________

Lagati o svom uzimanju droga.

22. KAKVA OSOBA ŽELIM BITI CILJ: Potaknuti učenike na razmišljanje o pozitivnim vrijednostima i osobinama koje žele razvijati kod sebe u budućnosti. VRIJEME: Jedan školski sat. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Olovke i papir, radni list Kakva osoba želim biti. POSTUPAK Uvod Ljudi koji su zadovoljni sobom donose odgovornije, zdravije i uspješnije odluke u životu, a tako i kad je u pitanju upotreba alkohola i drugih droga. Mladi ljudi u školi, u obitelji i na ulici sa svojim prijateljima dobijaju mnogo različitih poruka o tome tko su oni i što mogu postati. Negativne poruke poput “Nikad ne napraviš ništa kako treba, ništa od tebe neće postati” sigurno ne pomažu mladom čovjeku da otkrije i razvije svoje potencijale. Pa ipak pokušajte se sjetiti koliko često ste takvu ili sličnu poruku čuli u obitelji, na ulici i u školi. Mladi trebaju mnogo pozitivnih poruka za samopoštovanje i rast. Pozitivne iskrene poruke jačaju snagu i pomažu otkriti pozitivnu sliku o sebi. Gradeći pozitivnu sliku o sebi, gradimo temelj za naše pozitivno ponašanje. Zajedno pročitajte radni list Kakva osoba želim biti. Objasnite osobine napisane na listu. Podijelite razred u male grupe od tri do četiri člana. Svaki član ima zadatak da za svaku od osobina koje su napisane na listu, pronađe primjer kad su se tako ponašali. Međusobno će podijeliti primjere u grupi i izabrati jedan ili dva koja će ispričati ostalim učenicima u razredu. Na kraju mogu u bilježnicu razrednih sastanaka upisati rečenicu: "Mi smo razred u kojem rastu ljudi koji cijene i njeguju neovisnost, odgovornost, odanost osobnim vrijednostima, uspješnost, zdravlje, prijazan i brižan način ophođenja, samopoštovanje." (Možete se dogovoriti da povreda nekog od ovih načela može biti povod za raspravu na razrednom sastanku. Cilj rasprave je obrana i ponovno uspostavljanje te vrijednosti koja je povrijeđena.)

•

• •

Radni list KAKVA OSOBA ŽELIM BITI NEOVISNA Vjerovati u sebe i svoje odluke. Biti spreman prihvatiti posljedice, i pozitivne i negativne. Braniti svoj stav i mišljenje. Biti svoj ne znači biti sam. Biti svoj znači prihvatiti da su ljudi različiti i naučiti prihvaćati druge ljude i kad nemaju isto mišljenje kao mi. ODGOVORNA Dati najbolje od sebe, nikad ne odustajati čak i onda kada ti se čini da je situacija bezizgledna. Živjeti svoj život ne ugrožavajući prava drugih. ODAN SVOJIM VRIJEDNOSTIMA Osjećaj se slobodnim izraziti svoja uvjerenja i imaj hrabrosti braniti ih. Na isti način dozvoli drugima da izraze svoje ideje. Zajedno možete raspraviti na koji način je za svakog od vas ispravno vjerovanje koje ste izabrali.

•

USPJEŠNA u pronalaženju svojih osobnih interesa i ispunjavanju svojih želja, bez obzira kakvi interesi i želje bili (mali ili veliki). Budi ponosan na svoja dostignuća. • ZDRAVA Poštuj svoje tijelo i čuvaj ga zdravim, jer ono će te nositi kroz život. • PRIJAZNA I BRIŽNA Poštuj i uvažavaj druge ljude, budi brižan i suosjećajan, budi sposoban dati i primiti ljubav. • IMATI SAMOPOŠTOVANJE Osjećaj se dobro s time tko si ti, što si i kuda ideš. Cijeni svoju jedinstvenost.

23. PITANJA ZA BUDUĆNOST CILJ: Vježbanje vještine postavljanja ciljeva u budućnosti. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u grupama od tri do četiri učenika. PRIBOR: Papir i olovka.

POSTUPAK Podijelite učenike u grupe od tri do četiri učenika i dajte kartice sa pitanjima ili pitanja izdiktirajte.

RADNI LIST Pitanja za budućnost 1. Što si ikad napravio što je nadmašilo tvoja vjerovanja da bi mogao postići? 2. Koje ciljeve intenzivno želiš postići baš sad? Ako nemaš ni jedan cilj, zašto ga nemaš? 3. Razmisli o jednoj svojoj slabosti. Što bi mogao napraviti da to pretvoriš u snagu? Neka ti drugi pomognu sa idejama. 4. Razmišljaj o sebi kao o zemljoradniku koji sije sjeme uspjeha, a zatim ga kultivira svojim zalaganjem, ljubavlju i energijom. 5. Raspravite u maloj grupi što je to uspjeh. 6. Nek svatko za sebe razmisli •o jednom svom velikom cilju u životu (npr postati glazbenik, otvoriti automehaničarsku radnju, postati liječnik, imati skladnu obitelj, pomagati drugim ljudima). •Razmisli o stepenicama koje moraš proći i teškoćama na koje možeš naići. •Napravi vremenski plan, kada ćeš što uraditi (npr. u ovoj godini ću završiti 3 god. glazbene škole, dogodine ću uzeti dodatne satove, itd). Na kraju zamolite učenike da podijele svoje iskustvo iz ove vježbe.

Uz ovdje napisane radionice preporučamo da u sedmom razredu obradite i teme iz nastavnog paketa: Siguran korak i pravo na zrak - Mladi, pušenje i alkohol

1. 2. 3. 4. 5. 6.

Radionica br. 50. Hvala, ja ne pušim, str. 126. Radionica br. 51. Male stvari puno znače, str. 127. Radionica br. 52. Zašto mladi puše, str. 128. Radionica br. 53. Pušenje i zdravlje, str. 129. Radionica br. 54. Svi puše, moram i ja, str.131. Radionica br. 55. Imam svoje stajalište, str. 132.

Radionice za VIII. razred

1. KOMUNIKACIJA CILJ: Prepoznavanje "šumova" u komunikaciji,. VRIJEME: 20 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima ili u krugu. PRIBOR: Nije potreban.

POSTUPAK Voditelj poziva pet dragovoljaca. Četvero napušta prostoriju, a peti ostaje unutra. Voditelj osobi koja je ostala u prostoriji predaje papirić na kojemu piše: "U čekaonici Doma zdravlja u Copacabani sjedi osamnaestoro ljudi. Na vratima sobe ispred koje sjedi najviše ljudi piše: "Dr. Pero Pletikosa, psihijatar, medicinska sestra Pavica Marić." U čekaonici sjedi časnik u civilu, čovjek u crnim cipelama, bijela žena s malim trogodišnjim crnčićem, žena s uvijačima na glavi, nekoliko djevojaka i mladića, te čovjek s velikim nosom. Odjednom se hodnikom začuje oštar zvuk ubrzanih koraka i u čekaonicu ulazi zgodna četrdesetogodišnjakinja, a za njom kaska debeljuškast, ali namršten čovjek. Žena šmrca. Ulaze u ordinaciju bez kucanja. Izvana se čuje zvuk automobila i šum vjetra. Jesen je. Časnik u civilu upravo je glasno zakašljao, kad se jednom od mladića u čekaonici učinilo da je čuo pucanj. Crvenokosa četrdesetogodišnjakinja bijesno izlazi iz ordinacije. Za njom trči doktor Pletikosa držeći se za glavu. Mali crnčić je zaplakao." Voditelj upućuje osobu koja je pročitala priču da je prepriča prvoj osobi koju će pozvati da uđe. Nakon toga, ta osoba priča istu pripovijest sljedećoj i tako redom. Najčešće, na kraju od priče ostaje samo nekoliko pojedinosti koje su toliko izmijenjene, te malo nalikuju početnoj priči. Na kraju voditelj čita pripovijest u cijelosti. • Nakon igre Dobro je govoriti o šumovima u komunikaciji; iskrivljavanju, otpisivanju i poopćavanju. Zanimljivo je obratiti pažnju na to koji su se sadržaji zapamtili i zašto, koji su se detalji dodali i koji su se izmijenili. • Komentar Ta je igra dobra za prepoznavanje šumova u komunikaciji i za usmjeravanje pažnje na to koliko se zapravo slušamo i u kojoj mjeri je poslana poruka primljena. Voditelj može uvesti bilo koji odgovarajući sadržaj u obliku priče i vidjeti koje činitelje učenici pamte, a koje ne.

2. SURADNJOM DO USPJEHA CILJ: Prepoznavanje važnosti jasnog izražavanja i suradnje u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i u parovima. Dok rade u parovima okrenuti su leđima jedan drugome. PRIBOR: Papiri, olovke, crteži (predlošci). POSTUPAK U uvodu učenicima najavimo da će zajednički ostvariti neki cilj. Da bi to uspjeli, moraju surađivati, pomagati i prihvaćati pomoć. Zamolite učenike da vam objasne što je to suradnja i koja ponašanja ljudi koriste u suradnji. Važno je uskladiti aktivnosti koje vode do cilja i imati povjerenja u onog s kojim radimo. Moramo razgovarati, slušati se, osjećati uzajamnu naklonost. Ako surađujemo u rješavanju bilo kakvog zajedničkog problema, lakše ćemo utjecati jedan na drugoga, te nećemo imati osjećaj prisile da nešto moramo napraviti. Više ćemo se obazirati na mišljenja drugih, imati više ideja za rješenje problema, a kao pozitivnu posljedicu imat ćemo i uspješnije ostvaren cilj (bolju ideju, proizvod, rješenje, program rada i slično). Učenici igru "Suradnjom do uspjeha" ostvaruju istovremeno, u parovima. Učenici sjednu u paru, okrenuti leđima jedan drugome. Jedan učenik drži u ruci nacrtani predložak i daje upute drugoj osobi u paru kako i što treba nacrtati. Pomagač daje jasne i detaljne upute, a druga osoba u paru ga sluša i crta po uputama. Ukoliko mu upute nisu jasne, može pitati pojašnjenje. Kada završi s crtanjem, svaki par uspoređuje predložak i crtež nacrtan po uputstvu. Nakon toga izmjenjuju uloge, a pomagač dobiva novi predložak te na kraju opet uspoređuju crtež s predloška i crtež nacrtan po uputi. Razrednik može izdvojiti crteže nekoliko parova koji su odraz visoke, odnosno niske (ili slabije) suradnje, te usporediti u razgovoru s učenicima njihove načine ostvarivanja zajedničkog cilja. Sa svim učenicima možemo porazgovarati kako su se snalazili u svakoj ulozi. Što je lakše, pružati ili primati pomoć? Kako su nadoknadili nemogućnost da jedan drugog vide? Da ponovo rade istu vježbu, kako bi poboljšali suradnju? Ako želite, možete organizirati malo natjecanje između redova. Svaki red izabere svoje predstavnike, a crtež koji pokazuje najveću razinu suradnje, pobjeđuje.

3. AH, TI DEČKI - AH, TE CURE CILJ: Osvješćivanje stereotipa i izvora stereotipa o suprotnom spolu, prepoznavanje problema u odnosima među spolovima koji su posljedica stereotipa, važnost objektivne procjene. VRIJEME: 40 minuta. UVJETI RADA: Rad u malim skupinama. PRIBOR: Papir, olovka, ploča, kreda. POSTUPAK Učenici na papir napišu: Djevoke su: …………. Djevojke napišu: Dečki su: ………. i dopisuju sve čega se sjete: osobine, karakteristike …… Kad završe, podijele se u manje skupine istog spola po 4-5 učenika. Na zajednički papir napišu sve osobine i karakteristike za suprotni spol koje su svi članovi grupe napisali i broj koliko učenika je to isto napisalo. Izdvoje najčešće napisane osobine i upišu broj učestalosti. Zatim predstavnici svih muških grupa na isti način sjedine podatke. To urade predstavnice ženskih grupa. Za to vrijeme ostali učenici međusobno komentiraju što su napisali za suprotni spol. Predstavnici muških i ženskih skupina istodobno, svaki na svojoj polovici ploče, pišu skupne podatke. Dopustite im vrijeme za komentare, koji će sigurno biti burni. Pitajte ih: Kako se osjećate kad vidite što suprotni spol misli o vama? Jeste li znali da tako mislite o suprotnom spolu? Jesu li sve djevojke i svi momci takvi kako su opisani? (Raspravu usmjerite tako da poljuljate istinitost navedenih podataka.) Što mislite, odakle vam takva mišljenja o suprotnom spolu, kako ste ih stekli? Koje i kakve poteškoće u odnosima mladih izazivaju takva, unaprijed formirana mišljenja? Informirajte učenike da su takva uobičajena mišljenja najčešće netočna ili bar neprecizna i da se zovu STEREOTIPI. Uče se od odraslih u obitelji i izvan nje, pod utjecajem medija, osobnih necjelovitih iskustava i slično. Kako se takva mišljenja i stavovi odražavaju na odnose među spolovima? Napomena Možete raditi raspravu tako da je vode dvoje učenika različitog spola prema ovim pitanjima. Naravno, mogu dodati i svoja. Na kraju odigrajte jednu igru. Dečki i djevojke naprave parove. Okrenu se leđima, uhvate za ruke ispod lakta i nastoje hodati. Najprije vodi jedan član para, a na vaš znak drugi član para.

4. PRVE SIMPATIJE - PRVI IZLASCI CILJ: Stjecanje sigumosti u kontaktima s vršnjacima suprotnog spola i poticanje međusobnog uvažavanje spolova. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Literatura za pripremu tema (učenici će se obratiti koordinatoru za pomoć u prikupljanju literature i pripremu ove teme). POSTUPAK Dva tjedna prije realizacije teme, razrednik će se dogovoriti s četiri učenika (dvije djevojke i dva mladića) da zajedno pripreme ovu temu. Učenike ćemo uputiti na literaturu, ali i predložiti da sakupe iskustva i šaljive zgode vršnjaka i odraslih na temu prvih izlazaka. Izabrani učenici izložit će temu nakon dva tjedna. Tema je: kako prići, razgovarati, pokazati osjećaje, dogovoriti izlazak, te kako se ponašati prema osobi suprotnog spola s kojom izlazimo. Uz preporuke vršnjacima, prepričat će i nekoliko šaljivih zgoda, ilustrirajući primjerom nesigurnost, nespretnost, ali i snalažljivost mladih u realizaciji prvih bliskijih kontakata s vršnjacima suprotnog spola. Razrednik treba dati do znanja učenicima da se potreba za izlaženjem s vršjacima suprotnog spola, prirodno, javlja u različito vrijeme kod mladih. Vjerojatno nisu znali da neka djeca najbrže rastu u jesen, a neka u proljeće. Isto tako, vrijeme kad će netko početi ostvarivati kontakt sa suprotnim spolom je za svakog pojedinca drugačije. Važno je poštivati svoj ritam odrastanja, jer to najviše osigurava sklad sa samim sobom i sa drugima, a to isto tako pokazuje da cijenite i volite sebe. S učenicima možete raspraviti o "hodanju" radi stjecanja popularnosti među vršnjacima. Pitajte ih što oni misle o onima koji imaju česte i kratkotrajne "veze". S učenicima možemo raspraviti o pozitivnim i negativnim načinima dokazivanja mladih pred vršnjacima suprotnog spola. Na temelju prikupljenih anegdota, učenici i voditelji mogu pripremiti igranje uloga te podijeliti uloge dragovoljcima iz odjela.

5. SKRIVENO BLAGO CILJ: Jačanje pozitivne slike o sebi, poticanje samopouzdanja. VRIJEME: 45minuta. UVJETI RADA: Učenici mogu sjediti na svojim mjestima. POTREBAN PRIBOR: Veliki arak papira, flomaster ili marker, ljepljiva traka i škare.

POSTUPAK Sat može početi kratkim uvodnim izlaganjem o tome što je to slika o sebi i kako je stvaramo. Što je to slika o sebi ili spoznaja sebe? Način na koji vidimo sebe, kako opisujemo sebe i svoja unutrašnja stanja, zove se slika o sebi ili spoznaja sebe. Spoznaja sebe zanimljiv je i izazovan posao. Kako i na koji način stvaramo sliku o sebi? Dijete počinje spoznavati sebe već u prvim mjesecima života, kada gradi povjerenje u svoje roditelje. Ono upoznaje sebe igrajući se, a odnos prema sebi gradi ponajprije na temelju roditeljskog reagiranja prema njemu - na temelju komentara koje mu odrasli upućuju, onoga što roditelji o njemu misle, kada i kako ga hvale, kada i zbog čega ga kude. Ti roditeljski komentari, mišljenja, pohvale, pokude, primjedbe odlučujući su za djetetovo viđenje sebe, ili kao vrijedne, ili kao manje vrijedne osobe. Poslije se odnos prema sebi gradi na temelju reagiranja drugih važnih osoba: vršnjaka, prijatelja, učitelja, i rezultata koje postižemo. Slika koju imamo o sebi može biti pozitivna ili negativna. Što znači imati pozitivnu sliku o sebi ili imati zdrav, pozitivan odnos prema sebi? To znači da dijete ili odrastao čovjek poznaje sebe, svoje najbolje i najslabije strane, poznaje svoje prednosti i ograničenja, zna što može, a što ne može, zna u čemu je dobro, a na čemu još treba raditi. Ono prihvaća sebe takvim kakvo jest i voli sebe. Nakon uvoda, učitelj može započeti igru riječima: "Svatko od vas neka malo razmisli i predstavi se tako da kaže jednu svoju pozitivnu osobinu koju drugi rijetko primjećuju. Ako netko ima problema da se dosjeti neke takve osobine, neka kaže bilo koju svoju dobru osobinu. Učitelj ispisuje sve što učenici govore na veliki list papira učvršćen na ploči. Na kraju, na vrhu papira ispisuje naslov SKRIVENO BLAGO. To je sve ono vrijedno, lijepo što nosimo u sebi, a da toga ni mi sami nismo uvijek svijesni. Nastavite razgovor s učenicima o važnosti posjedovanja pozitivne slike o sebi i kako je možemo . Na primjer:" Što mislite, koje još pozitivne osobine ima svatko od nas?" Dajte im priliku da u dvojkama porazgovaraju o najmanje pet-šest pozitivnih osobina koje posjeduju. Na kraju razgovora neka svatko sebe potapše po ramenu za svoje pozitivne osobine. Hoće li naznačene i druge pozitivne osobine, po vašem mišljenju, donijeti jačanju pozitivne ili (negativne) slike o sebi? Zbog čega je važno da djeca i odrasli imaju pozitivnu sliku o sebi? Prema potrebi, učitelj će učenikove odgovore nadopuniti ponuđenim informacijama. Pozitivna slika pridonosi djetetovu odnosno čovjekovu:

• • • • • •

samopouzdanju, samopoštovanju, njegovoj sigurnosti u sebe, boljem školskom uspjehu, kad je riječ o učenicima, skladnijim odnosima s drugima, pozitivnom odnosu prema drugima, povjerenju u druge, razvoju čuvstvene stabilnosti, povećanju vjerojatnosti uspješnog "nošenja" sa stresom u životno nepovoljnim situacijama kao što su gubitak voljene osobe, neuspjeh i dr., povećanju učinkovitosti u svim aktivnostima kojima se čovjek bavi.

Razrednik može navesti primjer uspjeha u športu kada ne uspijevaju samo nadareni za pojedine športske grane i koji puno treniraju, nego i oni koji imaju pozitinu sliku o sebi.

6. KRUG PRIVATNOSTI CILJ: Osvješćivanje odnosa i različite razine povjerenja prema ljudima s kojima smo bliski. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Radni list i olovka. POSTUPAK Učenicima podijelite radne listove. Radne listove ispunjava svak za sebe. Kad odgovore na sva pitanja, neka se okrenu učenicima iza sebe i podijele iskustvo iz vježbe. Što su novo saznali o sebi? Zamolite da predstavnik svake grupe kaže nešto o tome što su novo naučili ili otkrili ostalima. Krug privatnosti nam omogućuje da razmišljamo o ljudima sa kojima smo u odnosu. Učenici će u svaki krug upisati imena ljudi, djece sa kojima dijele otvoren odnos i komunikaciju. Krug privatnosti uključuje imena osoba u svakom krugu. U sredini će biti imena onih s kojima su u najbliskijem odnosu, a prema vani imena onih s kojima su manje bliski. Ako žele, mogu dodati još koji krug da naznače razliku u odnosima. Radni list

roditelji braća i sestre prijatelji ostala rodbina učitelji ostali odrasli

Krug privatnosti

7. PROBLEMI MLADIH CILJ: Raspraviti o najčešćim problemima mladih i načinima njihovog rješavanja; usvajanje stava da je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti. VRIJEME: 45 minuta UVJETI RADA: Učenici sjede u malim grupama od tri do četiri učenika. PRIBOR: Papir i olovke, kreda i ploča ili veliki komadi pakpapira na zidu, listići sa pitanjima.

POSTUPAK Podijelite učenike u male grupe i podijelite listiće s pitanjima. (Pitanja možete i diktirati.) Učenici najprije zajednički u malim grupama odgovaraju na pitanja sa listića. Kad završe, svaka grupa čita svoje odgovore ostalima, a voditelj ih piše na ploču ili pakpapir. U velikoj grupi voditelj zajedno sa učenicima ispisuje, pored navedenih problema, odgovore prema ostalim pitanjima. Primjerice: uz problem koji rješavaju sami, stavlja znak "S", a uz problem za koji traže pomoć, stavlja znak "P". Prema ostalim pitanjima s radnog lista otvori raspravu. Na kraju upisuje na papir sve navedene osobe i ustanove od kojih učenici mogu tražiti pomoć. Važno je da voditelj i učenici izvedu zaključak i da učenici usvoje stav da je traženje pomoći znak snage. Što je veći broj osoba od kojih možemo tražiti pomoć, to ćemo lakše i brže riješiti problem. Što smo vještiji u definiranju problema, vještiji smo u traženju rješenja. Problemi su normalan dio odrastanja i učeći ih rješavati, mi se učimo životu i uspjehu. Sam problem nije problem. Problem je onda kad ga ne rješavamo. Napišite na kraju velikim slovima: TRAŽENJE POMOĆI JE ZNAK SNAGE.

PITANJA ZA UČENIKE Problemi mladih 1. Koristeći tehniku brainstorminga (oluje u mozgu) napišite što više problema koji muče vaše vršnjake. 2. Koje probleme rješavate sami? 3. Za koje probleme tražite pomoć i od koga? 4. Kako znate kad ste pomoć dobili, tj. kako znate da vam je netko pomogao? 5. Iz vašeg iskustva, tko najbolje pomaže u rješavanju problema i zašto? (Od koga najčešće tražite pomoć?) 6. Je li traženje pomoći znak snage ili slabosti? 7. Tko su osobe u vašoj školi od kojih možete tražiti pomoć? 8. Gdje sve možete tražiti pomoć? (Nabrojite sve osobe, stručne osobe ili institucije kojih se sjetite, a razmišljajući i o listi problema koju ste napisali na početku.)

8. TKO SAM JA CILJ: Razvijanje svijesti o sebi i svom razvoju, razumijevanje povezanosti prošlih, sadašnjih i budućih događaja u životu pojedinca, razvijanje samopoštovanja. VRIJEME: 30 minuta UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i u malim grupama od 3-4 učenika. PRIBOR: Radni list Tko sam ja za svakog učenika i olovke.

POSTUPAK Zamolite učenike da ispune list Tko sam ja tako da ispune oblake tekstom ili simbolom koji predstavlja odgovor na pitanje za taj oblak. Ako nemaju dovoljno prostora, mogu pisati odgovore na poleđini lista. Nakon što svi učenici dovrše zadatak, neka porazgovaraju o svojim listovima u malim grupama a zatim porazgovarajte: Što ste novo doznali o sebi? Je li vas nešto iznenadilo? Kakva je veza između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Ima li nešto što biste htjeli promijeniti da u budućnosti bude još bolje. Zamolite dragovoljce da podijele neke od svojih odgovora.

RADNI LIST ZA UČENIKE Tko sam ja

Prošlost Ljudi koji su utjecali na mene

Na što sam ponosan?

Neka od mojih dostignuća

Kakav sam bio kao malo dijete?

Najvažniji događaji koji su se dogodili u mom životu

U čemu sam bio dobar?

Budućnost Kako bih želio da izgleda moja budućnost?

Ima li nešto u meni što želim promijeniti?

Kako bih želio da me drugi opišu?

Sadašnjost U čemu sam ja dobar?

Što radim sada što će mi pomoći da postignem svoje

ciljeve u budućnosti?

Kakva sam ja osoba?

Kako provodim svoje vrijeme?

Koje su mi stvari važne?

Koji ljudi su mi značajni?

9. ŠTO POSIJEŠ, TO POŽANJEŠ I CILJ: Osvješćivanje i razumijevanje načina na koje formiramo ponašanja i navike i kako to utječe na naš život. Vježbanje davanja sebi pozitivnih poruka. VRIJEME: 45 minuta UVJETI RADA: Učenici sjede za stolom u grupama od 4-5 učenika. PRIBOR: Papir i olovka. POSTUPAK Napišite na male komade papira misli engleskog pisca Williama Makepeace Thackerayja s pitanjima. Podijelite ih tako da svaki stol ima jedan papir. Zajedno pročitajte tekst misli i zamolite grupe da odgovore na pitanja u bilježnicu. Na kraju potaknite zajedničku raspravu u velikoj grupi. Što su naučili iz ovog malog teksta? Zasijali smo misao i požnjeli ponašanje; Zasijali smo ponašanje i požnjeli naviku; Zasijali smo naviku i požnjeli karakter; Zasijali smo karakter i požnjeli sudbinu. 1. O čemu govori ovaj kratki tekst? 2. Navedite nekoliko primjera iz života kojima ćete potkrijepiti svaku od tvrdnji teksta. 3. Kako nastaje ponašanje? 4. Kako se formiraju navike? 5. Kako ponašanje i navike utječe na to tko smo mi? 6. Kako ideja o tome tko smo mi utječe na ono što nam se događa u životu? 7. Pronađite neki primjer kako je neka ideja koja vas je vodila u neko ponašanje, neku aktivnost (dobru ili lošu), utjecala na članove vaše obitelji? Sljedeća dva tjedna učenici će voditi dnevnik. Prvi tjedan pisat će o svojim mislima, osjećajima i aktivnostima. Drugi tjedan će svakodnevno, svaki put kad se pogledaju u ogledalo, reći sami sebi : "Ti si prekrasna osoba, volim te." I dalje će pisati o svojim mislima, osjećajima i aktivnostima i o tome kako ova izjava utječe na osjećaje, misli i ponašanja. Za dva tjedna će o tom iskustvu razgovarati u razredu. Provjeravajte učenike pišu li svoje dnevnike i potičite ih u pisanju. (Lako je moguće da će većina učenika nastojati izbjeći ovaj zadatak, stoga je od neobične važnosti vaš angažman u tome da ih motivirate i potičete u ovom za njih teškom zadatku.)

10. DEFINICIJA I PREPOZNAVANJE OSJEĆAJA***** CILJ: Učenje o osjećajima i njihovoj ulozi. VRIJEME: 45 minuta UVJETI RADA: Učenici sjede u malim grupama. PRIBOR: Olovke i papir, pakpapir. POSTUPAK Podijelite učenike u grupe od tri-četiri učenika. Svakoj grupi dajte kartice s pitanjima ili pitanja izdiktirajte. Kad završe, grupe će zajednički odgovarati na pitanja, a predstavnik grupe će prezentirati zaključke grupe ostalima. Učitelj će voditi raspravu prema zaključcima u skladu sa dolje napisanim podsjetnikom za učitelje. Pitanja za raspravu u maloj grupi • Što su to osjećaji? • Čemu služe osjećaji? • Koje sve osjećaje imamo? • Kako se osjećaji mijenjaju tijekom dana? • Što izaziva osjećaje? • Kako mi možemo utjecati na naše osjećaje? • Što je to raspoloženje? • Kako i koliko često se raspoloženja mijenjaju u našim godinama? • U kakvoj su vezi osjećaji i ponašanje? • Koliko dobro prepoznajem osjećaje kod sebe i koliko ih pokazujem drugima? • Kako izražavam osjećaje? (Kako izražavam ljutnju, tugu, strah, radost.) • Koje osjećaje skrivam ili ih ne izražavam u potpunosti? Slijedi prezentacija odgovora grupa i rasprava u velikoj grupi. Podsjetnik za učitelje U ovom periodu života djece karakteristično je i zajedničko svima da osjećaju vrlo različite osjećaje i da se oni brzo izmjenjuju u kratkom vremenu. Npr. možete se probuditi ujutro i osjećati se izvrsno. Brat ili sestra ili netko od ukućana vam nešto kaže i vi osjećate kako vas hvata bijes. Sat vremena kasnije, prijatelj vas nazove i kaže da otpada dogovor o zajedničkom izletu. Vi se osjećate frustrirano da biste mogli početi plakati itd. Ova promjena je zajednička za ljude vaše dobi. Nemojte se čuditi zbog tih naglih promjena. To je normalno. Važno je da prihvatite ove osjećaje i da se naučite baviti njima tako da vi kontrolirate njih, a ne oni vas. Riječ osjećaji dolazi od riječi sjećanje - o sjećanju ili riječi emocije od e motio, što znači pokretati. Osjećaji nas motiviraju na ponašanje, pokreću nas, govore nam da nam je nešto važno. Osjećaji su reakcije koje osjećamo u sebi kao odgovor na ono što se oko nas događa. (Dajte neki primjer koji su djeca u raspravi spomenula). Naši osjećaji su odgovor na ono što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo, kušamo ili o čemu razmišljamo. Javljaju se uvijek u situaciji u kojoj procjenjujemo da je došlo do važne promjene između nas i svijeta (negativne ili pozitivne). Njihov cilj je pokrenuti nas na

aktivnosti koje će u vanjskom svijetu dati ono što mi želimo. Kad ne bi bilo osjećaja, mi ne bismo znali kad smo zadovoljni, a kad nismo, ni zašto da nešto radimo ili ne. Ne bi nam stalo ni do čega, i uopće ne bismo imali potrebu raditi ništa. Iz toga proizlazi da su osjećaji zapravo vrlo racionalni, a ne iracionalni kako ih obično smatramo. (Naša kultura podcjenjuje osjećaje, često ih nazivajući iracionalnim.) Njihov je zadatak da uspostave ravnotežu između nas i svijeta. Pri tom -mi- znači naše zadovoljene ili nezadovoljene psihološke potrebe. Prvi korak u učenju o osjećajima je da ih prepoznamo, da kažemo koji su to sve osjećaji, da im damo imena. Četiri glavna osjećaja su: radost, strah, tuga i ljutnja. Kako nas motiviraju na ponašanje i kakvu ulogu uopće imaju u našem životu i u krajnjem slučaju samom preživljavanju? Npr., strah nas sprječava da pretrčimo cestu neposredno ispred jurećeg automobila; ljutnja nam je pomogla da se branimo kada smo bili napadnuti; tuga nam govori da smo nešto izgubili i tako nas uči što nam je važno u životu i da to čuvamo; radost nam govori kad su naše potrebe zadovoljene i kaže nam kako ćemo se osjećati kad ostvarimo ono što želimo. Svi osjećaji zajedno nam govore je li svijet u kojem živimo onakav kakav bismo željeli i potiču nas da nešto napravimo da ga približimo našoj željenoj slici. Vodite raspravu tako da vaši zaključci uključe sljedeće spoznaje: • Svatko ima osjećaje. • Normalno je i zdravo osjećati čitav niz različitih osjećaja. • Osjećaji su ugodni ili neugodni, a ne dobri ili loši. Oni nam pokazuju gdje smo mi u odnosu na ono gdje želimo biti u svom životu, odnosno pokazuju nam dobivamo li ono što želimo ili ne, motiviraju nas i pokreću na aktivnosti. • Osjećaje izazivaju različite situacije i svatko odgovara različito na svoj način. • Važno je poštivati tuđe osjećaje. • Kada ljudi nauče da razumiju i pokazuju svoje osjećaje, bit će sposobniji da kontroliraju svoje osjećaje umjesto da osjećaji kontroliraju njih. • Nakon svake tvrdnje prokomentirajte s grupom i zatražite da vam kažu primjere iz života, pomozite im. Možete ih podsjetiti na definiciju u kojoj nam osjećaji govore o onome što nam je važno i da nas pokreću, da su različitih intenziteta ovisno o podražaju i značenju koje osoba daje tom podražaju. • Kada pomažemo drugim ljudima, važno je poštivati njihove osjećaje i imati na umu da su njihove reakcije na događanja drugačije od naših. Nešto što se nama čini beznačajnim, nekom drugom može biti od životne važnosti. Zato je važno prepoznati tuđe osjećaje i razumjeti ih da bismo osobi mogli zaista pomoći.

11. DUGA OSJEĆAJA CILJ: prepoznavanje različitih osjećaja, njihovih naziva i načina izražavanja, vježbanje izražavanja osjećaja riječima. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima, a za vrijeme crtanja duge i pisanja osjećaja kreću se po razredu. PRIBOR: Hamer papir, boje, pakpapir, kreda, ploča. POSTUPAK Uvod Ponovite zašto je važno učiti o osjećajima? Ako su riječi kojima nazivamo svoje osjećaje previše neodređene, tada ni mi ne možemo biti u kontaktu sa svojim pravim osjećajima (a time i sa samima sobom) kako bi trebalo. Kad ne znamo što stvarno osjećamo, to nas blokira i u aktivnosti koju bismo mogli napraviti da osjećaj razriješimo, osobito kad su u pitanju neugodni osjećaji. Napravite četiri stupca na ploči ili na pakpapiru (ako želite da pakpapir ostane neko vrijeme na zidu kao podsjetnik). Na vrh svakog stavite jedno od glavnih osjećaja. Učenici će nabrajati što veći broj osjećaja i raspoloženja kojih se mogu sjetiti za svaki osjećaj. Objasnite da izraz raspoloženje koristimo za osjećaj koji traje. Raspoloženje može biti i rezultat više osjećaja koje osjećate istovremeno. Raspoloženje traje dulje i u cjelini, manje je intenzivno od čistog osjećaja. Pišite nazive osjećaja i raspoloženja, kako učenici navode, ispod naziva glavnog osjećaja onako kako pripadaju kojoj vrsti osjećaja. Uz svaki naziv možete napisati boju na koju vas asocira. Zajednički nacrtajte veliku dugu na hamer papiru. Na svaku boju u dugi upišite osjećaj na koji vas asocira. Duga će visjeti na zidu učionice, a učenici mogu upisivati kad god se sjete nekog osjećaja koji još nije upisan u dugu. Kad završite crtanje duge, raspravite načine na koje djeca pokazuju osjećaje. Npr.: Kako izražavamo osjećaje i kako prepoznajete da je netko ljut, radostan, tužan, da se boji? Neka djeca odglume svaki od osjećaja. Pokazujemo li uvijek svu svoju ljutnju, ili tugu ili strah? Zašto zanemarujemo ili potiskujemo osjećaje. Kad i kako to radimo? Na ploči (ili pakpapiru) napišite naslov Kako izražavam osjećaje, a ispod podnaslove Strah, Ljutnja, Zavist, Ljubomora, Tuga, Krivnja, Radost, Zadovoljstvo. Učenici će davati odgovore za svaki od osjećaja, a učitelj će pisati u stupcima ispod podnaslova. Najbolje da se kod svakog osjećaja učenici sjete kako su se osjećali kad su zadnji put osjećali taj osjećaj i kako su ga izražavali. Na kraju prodiskutirajte kako bi svaki od tih osjećaja mogli izraziti riječima i kako bi druga osoba reagirala. Za svaki osjećaj i izražavanje osjećaja odaberite dva glumca da odigraju situaciju. Nakon što na ovaj način prođete kroz sve situacije izražavanja osjećaja riječima, pitajte učenike kakvo je iskustvo bilo izražavati osjećaj riječima drugoj osobi i kakvo je to iskustvo bilo čuti

drugu osobu da govori o svojim osjećajima. Kako ste doživjeli drugu osobu, pitajte za obje uloge. Na kraju, ako želite, možete pročitati tekst: Za kraj usmjerite svoju pažnju na dugu na zidu, ili možete misliti na pravu dugu koju možete vidjeti ponekad poslije kiše, na sve one prekrasne boje od kojih se sastoji. Možete zamisliti kako tu dugu nosite u svojim grudima. Smjestite je u predio vašeg srca i možete osjetiti kako rastete zajedno s njom i osjećate se dobro sa svim tim različitim osjećajima jer vam oni pokazuju gdje se nalazite na svom putu i pomažu vam donijeti odluku o tome što da promijenite u svom životu da bi vaš život bio još bolji i kvalitetniji. Za sada ostanite malo sa tim osjećajem boja i energije u grudima, svijesni da je to bogatstvo koje nosite svuda sa sobom. Bez njega bili biste prazna tijela. Osjetite zahvalnost Vašem umu i Vašim tijelima što Vam daju tako dragocjen poklon kao što su osjećaji... Ugodni ili neugodni, oni su uvijek vaš smjerokaz na putu ka životu kakav želite. Naučite ih prihvaćati, razumjeti, izražavati i slijediti njihove poruke.

12. ŠTO POSIJEŠ, TO POŽANJEŠ II CILJ: Osvješćivanje i razumijevanje načina na koje formiramo ponašanja i navike i kako to utječe na naš život. Vježbanje davanja i primanja pozitivnih mišljenja i opažanja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede za stolom u grupama od 4-5 učenika. PRIBOR: Nije potreban. POSTUPAK Otvorite raspravu o iskustvu vođenja dnevnika prethodna dva tjedna, kakva je razlika između prvog i drugog tjedna. Potaknite raspravu kako naše misli o nama samima utječu na naše osjećaje, misli i ponašanja? Kako primjedbe drugih o nama utječu na naše osjećaje, misli i ponašanja? Kako reagiramo na primjedbe drugih ljudi? Kako kad su negativne, kako kad su pozitivne? Čemu služe negativne, čemu pozitivne poruke? (Otkrit ćete da i jedne i druge služe da bismo mi postali bolji.) Koje je ljepše primati, koje nas bolje motiviraju da postanemo osobe kakve želimo biti? Odigrajte vježbu tako da jedan učenik ustane i kaže nešto što mu se kod njega ne sviđa. Ostali imaju zadatak da mu govore lijepe stvari o njemu, tj. ono što im se sviđa kod njega. Učenik treba reći kako se osjećao dok je govorio o sebi i kako se osjećao dok je slušao o svojim dobrim osobinama. Kad jedan učenik završi, drugi ustaje i igra se nastavlja. Možete razred podijeliti u dvije manje grupe koje će sjediti u krugu, tako da svak svakoga vidi. Pomažite učenicima u izražavanju pozitivnih osobina.

13. TELEFONSKA GOVORNICA CILJ: Vježbanje tehnike rješavanje sukoba interesa. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Podjela učenika na promatrače i glumce (6 glumaca dragovoljaca). PRIBOR: Arak papira na kojem je nacrtana telefonska govornica, jedna tel. slušalica (od priručnog materijala). POSTUPAK Šest dobrovoljaca iziđe iz prostorije i podijeli se u parove: tri osobe A i tri osobe B. Uputa osobama A: Razgovarate telefonom (javna govornica) o nekom svom problemu (događaju, osobi, stvari, želji, snu, primjerice što ste dobili na poklon, o utakmici, o kuharskom receptu, filmu koji ste gledali i sl.). Nemojte se dati s telefona dok se ne napričate koliko vam drago. Uputa osobama B: U krugu od 10 km nema telefonske govornice ni telefona iz usluge, a vama se dogodilo (u kući, u susjedstvu) nešto zbog čega hitno trebate telefon (požar, poplava, provala). Uputa promatračima u razredu:" Ovdje ćemo imati tipične primjere konfliktnih situacija. Promatrajte sudionike, njihove pokrete i riječi, način govora, kako temperatura raste ili pada tijekom sukoba, te ako se problem riješi, kako se riješio. Pokušajte razabrati što osjećaju sudionici, koji su to osjećaji, kakva je njihova jačina, kako se mijenjaju." U prostoriju će na poziv voditelja najprije ući osoba A (iz prvog para) i početi razgovarati telefonom s imaginarnim sugovornikom. Ubrzo će, također na poziv, ući osoba B iz prvog para i htjeti što prije doći do telefona. Voditelj ostavlja prema svojoj prosudbi o razvoju spora/sporazuma dovoljno vremena za rješenje situacije. Ukoliko se rješenje ne nazire, prekida igru, zahvaljuje glumcima i poziva sljedeći par. Nakon trećeg para svi se ponovno nalaze u zajedničkom krugu. Razgovor nakon igre uloga Prvo govore osobe A o tome kako su se osjećale (napadnute/nenapadnute, iznenađene, zlovoljne), kako i zašto, jesu li ili nisu prepustile telefon osobi B. Ako su prepustile, što ih je navelo da to učine. Zatim govore osobe B kako su odabrale situaciju, jesu li planirale kako će postupiti, jesu li taj plan mijenjale, što je kod druge osobe utjecalo na njihovo raspoloženje, što su osjećale i koliko jako. Promatrači govore na kraju što je tko primijetio kao specifičnost, odnosno kao zajedničko u ponašanju sva tri para (u sve tri konfliktne situacije), kako su se ponašali sudionici, i kako je situacija u pojedinom primjeru riješena. Ako su razabrali o kojim se osjećajima radi, neka kažu zašto se po njihovu mišljenju oni javljaju kod osoba A i B. Ako se ni u jednom od tri slučaja situacija nije riješila, koji je njihov prijedlog načina rješavanja ovakvog konflikta. Dva dragovoljca mogu odglumiti taj prijedlog uspješnog rješenja situacije.

14. RJEŠAVANJE PROBLEMA CILJ: Svladavanje tehnike rješavanja problema. VRIJEME: 1-2 školska sata. UVJETI RADA: Učenici su na svojim mjestima. PRIBOR: Radni listić. POSTUPAK Podsjetite učenike na vježbu Problemi mladih. Pitajte ih kako oni rješavaju svoje probleme i kako su zadovoljni s načinom na koji ih rješavaju. Recite im da ćete danas nešto više učiti o tehnikama rješavanja problema. Podijelite radne listove. Voditelj pomaže učenicima objasniti da vrijeme rješavanja ovisi o vremenu koje je potrebno da bi neku situaciju razriješili, promijenili, poboljšali, da broj potrebnih koraka ovisi o pojedinačnoj situaciji i sl. Po završetku rada voditelj pita učenike kako im se sviđa ovaj način rada. Kako bi mogli ovu tehniku koristiti u budućnosti? Zamolite nekolicinu da kažu koji problem će rješavati ovom tehnikom.... S vremena na vrijeme, tijekom godine, voditelj traži povratnu informaciju kako napreduje rješavanje problema na ovaj način, razmjenjuju se iskustva.

RADNI LIST RJEŠAVANJE PROBLEMA a) 1. 2. 3. b) c)

Ovo bih volio promijeniti, riješiti, poboljšati:

Izaberi jedan od tri problema koji bi prvo htio (htjela) riješiti: (Daj mu radni naziv.) Ovo želim postići:

d) Do kada bih želio da problem bude riješen: Možeš napisati datum ili otprilike neki period (pet dana, mjesec, godinu, više godina, i sl.) e) 1.

Ovo su potrebni postupci (koraci): korak

2.

korak

3.

korak

4.

korak

5.

korak

6.

korak

f) Potrebni su mi ovi suradnici, pomoćnici, savjetodavci: _____________________________________________za _____________________________________________za _____________________________________________za _____________________________________________za _____________________________________________za _____________________________________________za g) h) i)

Ovako ocjenjujem trenutno stanje: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ovako želim da bude: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 OVO SAM OSTVARIO:

OCJENA: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

korak korak korak korak korak korak

1. 2. 3. 4. 5. 6.

15. ŠKOLA KAKVU BISMO ŽELJELI IMATI

CILJ: Potaknuti učenike na stvaranje slike pozitivne budućnosti, učenje planiranja za budućnost. VRIJEME: 2-3 školska sata, po potrebi i više ako pokrenete program za unapređenje kvalitete života u školi. (Umjesto škole, na isti način možete raditi na viziji mjesta ili grada u kojem žive, svog susjedstva i sl.) UVJETI RADA: Učenici sjede na svojim mjestima i u grupama od 5-6 za stolom. PRIBOR: Veliki komadi hamer papira ili pakpapira, boje (flomasteri) za crtanje. POSTUPAK Recite da ćete sad napraviti malo zamišljeno putovanje u budućnost i to ne bilo kakvu budućnost, nego u budućnost kakvu bi svatko od nas želio kad bi bilo moguće, tj u idealno zamišljenu budućnost iz naših snova i naših najljepših želja. Objasnite: Da bi ljudi krenuli u pravcu svojih najdubljih i najljepših želja, moraju prvo osvijestiti slike koje imaju u svojim maštanjima. Kad ih osvijeste, onda mogu pronaći način da sve ili nešto od toga ostvare i učine svoj život boljim i kvalitetnijim. Zato ćemo mi sad otići na jedno takvo putovanje da otkrijemo svoje najljepše snove o svome gradu i zajednici u kojoj živimo i svojoj školi u kojoj provodimo toliko vremena, u namjeri da otkrijemo kako naš život učiniti ljepšim i ugodnijim za življenje. (Čitajte tekst polako i pažljivo, pazite na visinu i ritam glasa.) Nađite najugodniji položaj u svojim stolicama tako da se lako i jednostavno možete opustiti. Ako želite, možete zatvoriti oči, zato jer je lakše maštati zatvorenih očiju, ali ako želite, možete ih ostaviti i otvorene, kako god je ugodnije za vas. Sad ćemo napraviti izlet u budućnost. Otputovat ćemo u Dubrovnik kakav tek treba postati, u idealni Dubrovnik, dvadeset godina ili možda još više godina od današnjeg dana. To nije Dubrovnik kakav je danas, niti je to Dubrovnik kakav vjerujemo da će biti - to je Dubrovnik kakav bismo mi željeli imati, ako sve naše akcije budu uspješne i mi istinski postanemo idealan grad u kojem ljudi u miru i blagostanju i skladu ostvaruju svoje pune potencijale. Tako.......... namjestite se doista udobno, možete naći korisnim da zatvorite oči tako da možete lakše vidjeti budući grad.... očima vašeg duha.. i.. vašeg uma. Sada možete zamisliti da se nalazite iznad Dubrovnika, da lebdite iznad idealnog željenog Dubrovnika u budućnosti... možete osjetitit strujanje vjetra i miris zraka i možete pogledati dole na grad ispod vas... Što vidite?.. Koje su boje i slike koje vidite?.. Koje je doba godine?.. Uočite oblike zgrada i strukturu grada, njegove zelene površine, luku, obalu, more. Možete li vidjeti kako se ljudi i stvari kreću u raznim smjerovima?

Koji zvukovi dopiru do vas iz grada i koji mirisi? ......Sada u vidokrugu potražite mjesto gdje bi trebala biti vaša škola. Što vidite? Uputite se polako u tom pravcu. Primijetite što se sve nalazi u njenom okolišu, pažljivo osmotrite okoliš škole i sve što se u njemu nalazi, kakav je prilaz školi, tko se nalazi u njenoj okolini, što čujete, kakve su boje, zvukovi, mirisi?..... Onda se polako spustite na školsko igralište. Tko se sve nalazi na igralištu? Koje se aktivnosti događaju tamo? Kakva je atmosfera, kako reagiraju na vaš dolazak i kako se ponašaju međusobno?.. Kako izgleda prostor? Da li se osjeća sigurnost?.. Što govore jedni drugima, kakav im je izraz na licu, kako su raspoloženi? Nakon što u potpunosti osjetite atmosferu školskog okoliša, krenite prema ulaznim vratima škole. Kakav je ulaz, tko ili što vas tamo dočekuje....kako vam se obraća na ulazu?..... Ulazite u hodnik. Što tamo vidite, čujete, osjećate? Otvarate vrata prve učionice... Što vas dočekuje, što sve vidite u razredu, kakvi su izrazi na licu, kako se učenici ponašaju, kako se ponašaju međusobno, što sve čujete, što osjećate pri tom, kako izgleda njihov školski sat i kako se osjećaju u školi? Vole li školu, imaju li domaćih zadataka i kakvi su? O čemu uče i kako se znanje provjerava, i što uče o životu i zdravlju? Kakva je atmosfera u razredu? Da li se učenici međusobno pomažu, kakvi su učitelji i kako se oni ponašaju u razredu? Izlazite polako iz tog razreda i idete u susjedni. Što se tamo događa, što vidite, čujete, kako se pri tom osjećate? Pa onda još jedna vrata, još jedan razred, pa još jedan, prođite kroz sve razrede u školi, od razreda u kojima su najmlađi do razreda u kojima su najstariji učenici, različiti kabineti, razni učitelji. Na kraju otvorite vrata zbornice, pogledajte lica učitelja. Što vidite na njima, što čujete u zbornici, kako se osjećate i kako se osjećaju učitelji u toj zbornici? Kako se oni međusobno ponašaju i kako govore o učenicima i njihovim roditeljima? Kad napustite zbornicu, ugledate grupu roditelja kako ulazi u školu na roditeljski sastanak. Pođite za njima u razred, sjedite u klupu i samo obratite pažnju na to kako je biti na roditeljskom sastanku u vašoj školi iz budućnosti. Kakva je atmosfera, kako se osjećate, što pričaju roditelji učitelju i što učitelj priča roditeljima? Ima li tu i djece i kako se oni svi zajedno odnose jedni prema drugima? Što čujete, što vidite, što osjećate? Samo obratite pažnju i zapamtite sve što ste tamo našli......A onda polako izađite iz razreda, prođite kroz sve hodnike u školi, noseći u sebi dojmove koje ste upravo dobili o školi. Napustite je polako i tiho. Sjetite se... ovo je vaš idealni Dubrovnik kao idealna zajednica, kao Dubrovnik kakvog čuvate i njegujete u svojoj mašti i svom srcu. Što djeca rade vikendom u gradu iz vaše mašte? Što rade u svoje slobodno vrijeme? Kako se rekreiraju ili odmaraju..ili uče..ili istražuju..ili druže..i koje aktivnosti poduzimaju u tom cilju? Što se događa u gradu i zajednici? Odlaze li djeca u prirodu i kamo odlaze? Sada, prije nego napustimo ovo idealno mjesto, sjetite se svega što ste tamo vidjeli. Sjetite se još jednom svih mjesta kojima ste prošli....i kako ste se osjećali....i kako ste osjećali da se osjećaju ljudi oko vas?.....Vaš Dubrovnik, iz vašeg srca, iz budućnosti. Još jednom usmjerite svoju pažnju na slike koje ste upravo vidjeli ... riječi i zvukove koje ste čuli.... osjećaje koje ste osjetili..... i što ste razmišljali pri tom.... Sada želim da se polako vratite u sadašnje vrijeme, u prostoriju iz koje smo krenuli. Pripremite se da

napišete na papir sve što ste tamo vidjeli, osjetili, čuli, mirisali, dodirnuli, sve stvari koje su vas iznenadile... stvari koje su vas uznemirile... stvari koje su bile ugodne... Što vas se najviše dojmilo u vašoj idealnoj školi u vašem idealnom Dubrovniku....? Kad budete spremni polako otvorite oči, a onda polako rastegnite vaše noge i ruke i tijela i vi ste ponovo ovdje u ovoj sobi iz koje ste krenuli. Ako želite, možete ustati na kratko i prošetati po razredu. Svi zajedno se prošetajte po razredu 2-3 minute, rastežući se. • I. zadatak: Svaki će učenik napisati na jedan list papira svoje najživlje impresije onog što je tamo vidio, čuo ili osjetio, najneobičnije, iznenađujuće, najugodnije, najuzbudljivije... Podijelite grupu u manje grupe po 5-6 učenika. • II. zadatak: Svaka grupa će nacrtati svoju viziju tako da svatko nacrta što više od svoje vizije u zajedničku sliku. Na kraju će svaka grupa opisati drugima svoju sliku, tj. kako vidi život u školi iz budućnosti, idealnoj školi u kakvu bi oni željeli ići. Prezentaciju možete napraviti tako da predstavnik grupe jednostavno drugima objasni sliku. Ako želite, čitav rad možete učiniti kreativnijim ako date i zadatak da prezentaciju učine na što je moguće kreativniji način, kao predstavu, pjesmu, skeč, pantomimu. • III. zadatak: Zajednički se dogovorite, raspravljajući o zaključcima grupa, što bi iz slike iz budućnosti mogli promijeniti već sada. Pokušajte pronaći neki realno ostvariv cilj koji želite ostvariti već sada i napravite plan kako ćete to postići. Pitanja za izradu plana: Što želimo ostvariti? (Jasno definirajte cilj.) Za koga je ostvarenje cilja značajno? Zašto je ostvarenje cilja značajno nama? Što ćemo mi dobiti kad se cilj ostvari?Što će dobiti drugi? Kako ćemo program nazvati? Što nam je potrebno za ostvarenje tog cilja (ljudi, znanja, vještine, sredstva)? Gdje možemo potražiti pomoć? Koji su koraci u dostizanju cilja? (Što treba napraviti prvo, što drugo itd.) Tko sve treba sudjelovati? Kako ćemo ga motivirati? Kako ćemo znati da smo ostvarili cilj? Kako ćemo izmjeriti rezultat? Tko će napraviti što i kojim vremenskim slijedom? Koliko često ćemo raspravljati o tome koliko smo napredovali u ostvarenju cilja? Napravite plakat za promidžbu akcije.

16. NEGATIVNE I POZITIVNE OVISNOSTI*****

CILJ: Osvijestiti kod učenika mogućnost izbora između negativne i pozitivne ovisnosti, te prepoznavanje i njegovanje vlastite pozitivne ovisnosti kao zdravog izbora. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Za vrijeme izlaganja razrednika, učenici sjede na svojim mjestima, a kasnije rade u grupama od 5-7 učenika. PRIBOR: Olovka i papir za svaku grupu, 2 hamer papira. POSTUPAK Uvodno izlaganje razrednika Danas ćemo govoriti o negativnim i pozitivnim ovisnostima. Pojam "ovisnost" sigurno vam je poznat. U svakodnevnom govoru riječ "ovisnost' ima samo negativno značenje. Nabrojite im negativne ovisnosti: pušenje, alkoholizam, ovisnost o ilegalnim drogama. Zbog čega su te ovisnosti negativne? Jer štete ljudskom zdravlju i potiču psihološku i/ili fizičku ovisnost. Jeste li primijetili kako se ponaša pušač kada nema cigarete kod sebe? Nervozan je i razdražljiv. Zbog toga što se tijelo ovisnika naviklo na droge, ono više bez nje ne može dobro funkcionirati. On puši, pije ili se drogira da se ne bi osjećao loše tj. da bi unio u tijelo kemijsku supstancu koja mu nedostaje i o kojoj je tijelo već ovisno. On to sve više radi ne zato da bi se osjećao dobro, nego da bi izbjegao patnju koja nastaje zbog nedostatka droge. Za razliku od negativnih ovisnosti, svatko od nas ima priliku izabrati neku aktivnost koju može razviti u pozitivnu ovisnost. Imaš li neku aktivnost koju voliš i koja te opušta? Npr. igra, bavljenje nekim hobijem, šetanje, trčanje, vožnja biciklom, čitanje, crtanje, slušanje glazbe, maštanje.. ? Jesi li u svojim mislima ili s nekim razgovaraš dok obavljaš tu aktivnost? Radiš li svaki dan nešto što voliš i što te opušta, da li bez te aktivnosti jednostavno ne možeš? Pozitivna ovisnost može biti bilo koja aktivnost koja ima sve ove osobitosti: • biramo je sami • nije natjecateljska aktivnost - obavljamo je bez samokritike • obavljamo je svaki dan najmanje pola sata • obavljamo je sami, a ako smo u društvu, ne razgovaramo s drugima • dok obavljamo tu aktivnost, osjećamo se ugodno, opušteno, zadovoljno • ako je ne obavljamo, osjećamo se loše. Može li netko navesti svoju pozitivnu ovisnost? Kako se osjećaš dok radiš svoju omiljenu aktivnost? Istraživanja su pokazala da tijekom obavljanja aktivnosti o kojoj

smo pozitivno ovisni, mozak emitira alfa-valove, valove opuštanja. Cijelo tijelo oslobađa se napetosti, umora i skuplja energiju za brojne obveze koje nas čekaju. Nivo hormona zadovoljstva /endorfina/ u tijelu se povećava, te je ovo stanje slično transu. Nema univerzalne aktivnosti za pozitivnu ovisnost; pronaći ćemo onu aktivnost koja nama osobno "leži" i godi nam - nekoga će čitanje umarati i naprezati, a drugoga opuštati, te će u toj aktivnosti, jednostavno, uživati. Nakon uvodnog izlaganja, podijelimo učenike u grupe i damo im pitanja koja će zajednički raspraviti. Predstavnik svake grupe izvješćuje odjel što su zaključili, a razrednik odgovore učenika bilježi na velikom hameru. Jednog do dva učenika možemo zamoliti da, na osnovi bilježaka sa hamera, pojedine zaključke grupa sažmu u objedinjeni zaključak odjela. Odgovori (za informaciju učiteljima): 1. igranje, plivanje, šetanje, trčanje, pletenje, čišćenje, slaganje, crtanje, pisanje, vođenje dnevnika ili leksikona, slikanje, pjevanje, slušanje glazbe... 2. osjećaj ugode, zadovoljstva, bezbrižnosti, opuštenosti, ispunjenosti, samopoštovanja, važnosti, ponosa, radosti, sreće, uspjeha, optimizma, otvorenosti, upornosti, ambicioznosti, tjelesne snage, živosti, zdravlja, uzbuđenosti, avanturizma, ljubavi... 3. Negativna ovisnost ugrožava zdravlje tjelesnih organa (prvenstveno mozga i nervnog sustava, pluća, jetre), smanjuje tjel. težinu i snagu (mršavljenje, osjećaj umora i iscrpljenosti, slabljenje spolne moći), smanjuje otpornost organizma na različite bolesti, psihičko zdravlje je narušeno (nesanica, nedostatak apetita, neugodne promjene raspoloženja, nervoza, razdražljivost). Narušavanje tjel. zdravlja može dovesti ovisnika u kroničnu bolest ili smrt. 4. Pozitivna ovisnost čuva prvenstveno psihičko zdravlje čovjeka, a indirektno i tjelesno zdravlje (čovjek koji je psihički zdrav, ima bolji imunitet). Osim toga, osoba koja ne unosi različite štetne kemijske tvari u tijelo, izravno čuva svoj organizam od ovakvih štetnih utjecaja. Lučenje hormona zadovoljstva (endorfina) doprinosi tjelesnoj i psihičkoj ravnoteži osobe.

(Umjesto umnožavanja radnog lista, možete pitanja napisati na ploči.)

RADNI LIST Negativne i pozitivne ovisnosti Pitanja za učenike 1. Navedite što više aktivnosti koje vam donose ugodu i zadovoljstvo te mogu prerasti u pozitivnu ovisnost (ili već predstavljaju vašu pozitivnu ovisnost). 2. Navedite kakva sve raspoloženja i osjećaje potiče pozitivna ovisnost (tijekom i nakon obavljanja omiljene aktivnosti)? 3. a) Kako negativna ovisnost ugrožava zdravlje? b) Kako pozitivna ovisnost njeguje zdravlje?

17. ŠTETE OD DROGA

CILJ: Utvrđivanje kratkoročnih i dugoročnih posljedica uzimanja ilegalnih droga na korisnika i njegovu obitelj, aktivan pristup problemu. VRIJEME: 45 do 90 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u krugu. PRIBOR: Pitanja za stručnjake, izvješća učenika (2 tjedna prije ovog SRO podijelite pitanja i dogovorite tko će razgovarati s kojim stručnjakom. Na sat će donijeti već pripremljena izvješća koja će pripremiti uz pomoć koordinatora.) POSTUPAK Pitajte učenike da naznače koji sve stručnjaci rade s korisnicima ilegalnih droga. Od njih će učenici trebati prikupiti podatke kako bi odgovorili na sljedeća pitanja: KOJE SU KRATKOROČNE I DUGOROČNE ŠTETE OD DROGA ZA OVISNIKA I ZA NJEGOVU OBITELJ? OBJASNITE ZAKON O POSJEDOVANJU I UPORABI DROGE I KAZNAMA. Svaki učenik (ili po dvojica) odabrat će od kojeg će stručnjaka tražiti ove informacije. Ti stručnjaci neka budu: liječnici što više specijalnosti (psihijatar, internista, obiteljski liječnik, pedijatar, ginekolog), policijski inspektor za droge, prometni policajci, socijalni radnik, psiholog iz Centra za prevenciju ovisnosti i izvanbolničko liječenje ovisnika, i pravnik (odvjetnik). Od pravnika (odvjetnika) i policijskog inspektora za droge neka traže informaciju o zakonima kojima se zabranjuje posjedovanje i uporaba ilegalnih droga, te o kaznama za prekršitelje. Kad učenici prikupe podatke, pozorno ih pregledajte ili uputite koordinatoru, jer je važno kako će učenici prikazati dobivene podatke. RASPRAVA Kad je priprema obavljena, svaki učenik će u što kraćim crtama pred ostalim učenicima izvijestiti o odgovorima do kojih je došao. Potaknite učenike na raspravu o kratkoročnim i dugoročnim štetama za pojedinca i društvo. Možete na ploču nacrtati vagu. Na jednu stranu vage napišite sve štete, a na drugu stranu koristi za pojedinca. Isto napravite za njegovu obitelj i još jednu za društvo. Na kraju procijenite ukupne štete, a za svaku od koristi koju djeca predlože, pronađite 4-5 drugih načina kako se može dobiti isto, ali na pozitivan i zdrav način. Na isti način obradite temu legalne droge (duhan i alkohol).

18. ŠTO MLADI LJUDI, RODITELJI I NASTAVNICI MOGU NAPRAVITI DA SPRIJEČE PROBLEM OVISNOSTI CILJ: Potaknuti učenike da razmišljaju o načinima na koje se može spriječiti problem ovisnosti, stvaranje odluke za zdrav život. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Radi se u malim grupama. PRIBOR: Kartice sa pitanjima, olovke i pakpapir. POSTUPAK Najprije dajte nekoliko informacija za uvodni dio. Recite: "U jednom istraživanju koje je tražilo odgovor na pitanje zašto mladi koji žive na zdrav način (i u sklopu toga ne konzumiraju drogu) dobiveni su rezultati: Drogu ne uzimam zbog a) sebe 50% b) mojih roditelja 26,50 % c) mojih prijatelja 12,25 % d) jer je kažnjivo. 11,25% Odnos prema sebi i roditeljima u tri četvrtine slučajeva diktira stav mladih prema drogama. Zdravi mladi ljudi na prvom mjestu kao razlog apstinencije od droga ističu sebe. Onaj tko drži do sebe, tko sebe poštuje, živi zdravim stilom života, taj odbacuje i drogu i pomisao na drogu. • Koristeći svoje dosadašnje znanje i iskustvo, sada ćete raspraviti o načinu kako pomoći mladim ljudima u sprječavanju problema ovisnosti. • Podijelite grupu u tri manje grupe. Svakoj dajte zadatak na kartici. KARTICE • Kartica 1. Razmislite o što više mogućih ideja o tome kako mladi ljudi mogu pomoći jedan drugome u sprječavanju problema ovisnosti. Koristite metodu “oluje u mozgu”. Ispišite vaše ideje na list pakpapira. Razmislite o tome što ljudi stvarno rade i kako bi se trebali ponašati jedni prema drugima. • Kartica 2. Razmislite o što više mogućih ideja o tome kako roditelji mogu pomoći da se spriječi problem ovisnosti. Koristite metodu “oluje u mozgu”. Ispišite vaše ideje na list pakpapira. Razmislite o tome što roditelji stvarno rade i kako bi se trebali ponašati prema mladim ljudima. • Kartica 3. Razmislite o što više mogućih ideja o tome kako učitelji mogu pomoći da se spriječi problem ovisnosti. Koristite metodu “oluje u mozgu”. Ispišite vaše ideje na list pakpapira. Razmislite o tome što učitelji stvarno rade i kako bi se trebali ponašati prema mladim ljudima. Dok učenici rade, obilazite grupe, pomozite im pitanjima i objašnjenjima. Kad završe pisanje, neka svaka grupa preda svoj pakpapir drugoj grupi, a druga grupa će dodati ideje koje još nisu napisane. Učinite to još jednom, tako da svaka grupa raspravi svaku od lista. Kad je svaka grupa dobila svoj pakpapir natrag, neka raspravi o tome kojih pet ideja sa pakpapira smatra najvažnijima. Što misle da može najbolje pomoći u sprječavanju

ovisnosti? Podcrtajte pet ideja koje smatrate najvažnijim. Sad svaka grupa prezentira svoj list ostalima, diskutirajući pet stvari koje su izabrali kao najznačajnije. • Rasprava Voditelj vodi grupnu diskusiju prema odgovoru na sljedeća pitanja: a) Da li mladi ljudi, roditelji i učitelji stvarno rade stvari koje su potrebite da bi se spriječio problem ovisnosti? b) Ako ne, zašto mislite da je to tako i što bi trebalo napraviti da ih se potakne da djeluju u tom pravcu? c) Što biste vi praktično mogli poduzeti da potaknete proces u kojem bi mladi, roditelji i učitelji imali pozitivnu ulogu u pomoći mladim ljudima da razviju zdrave odnose i zdrave stilove života i tako ujedno spriječe i problem ovisnosti? Odgovori mogu poslužiti kao tema za roditeljski sastanak koji mogu voditi učenici dragovoljci uz pomoć koordinatora. Dodatak 1. Javna obveza Ako procijenite da je prikladno, možete pitati učenike: Što mislite o javnoj obvezi? Ako se neko javno obveže da neće uzimati sredstva ovisnosti, kakvog to odjeka ili reakcije može izazvati? Ako kažu da to nema smisla, uvažavajte njihov odgovor, ne inzistirajte na aktivnosti. Ako kažu da bi to moglo biti dobro, možete potaknuti pisanje peticije u školi ili lokalnoj zajednici, ako ocijenite da bi to učenici prihvatili i proveli u svojoj sredini. Učenici se javno obvezuju da će izbjegavati uporabu duhana, alkohola i psihoaktivnih droga. Pokreću peticiju u svojoj lokalnoj zajednici (školi, susjedstvu, klubu) i pozivaju sve one koji im se žele priključiti. Učenici se mogu obvezati na isto i samo u okviru vaše grupe, znači bez akcije prema van. Izaberite ovisno o situaciji. To obećanje (obveza) pomaže oblikovanju trajne odluke da se ne eksperimentira s drogama. Na ovu izjavu u pismenom obliku idite tek ako ste sigurni da je grupa za to spremna. Pitajte ih žele li pokrenuti peticiju protiv droge, za zdrav život, tko se želi pridružiti peticiji, gdje će je izvjesiti, kome će je uputiti, i druge detalje. Neka naprave cijeli plan. Dodatak 2. Roditeljski sastanak Na isti način možete organizirati zajednički sastanak roditelja i djece. Odgovaraju najprije u odvojenim grupama (grupe mladih i grupe roditelja) na pitanja sa kartica. Nakon odgovora predstavljaju svoje odgovore ostalima. Zatim u miješanim grupama (roditelji i djeca zajedno) odgovaraju na sljedeća pitanja: Definirajte ulogu roditelja u odnosu na ponašanje mladih glede uporabe sredstava ovisnosti? Tko je odgovoran za ponašanje djeteta kada je u pitanju konzumiranje sredstava ovisnosti (roditelj, dijete ili oboje)? Što je to odgovornost? Za što je odgovoran roditelj, a za što dijete? Što su granice za ponašanje i tko i kako ih treba postaviti i kontrolirati? Ako dijete posegne za ilegalnom drogom, što treba napraviti dijete, što roditelj, što prijatelji u školi?

19. ZDRAVLJE CILJ: Definiranje pojma zdravlja i razumijevanje različitih aspekata zdravlja; razvijanje svjesnosti o vlastitoj ulozi u formiranju i očuvanju zdravlja. VRIJEME: 30 minuta. UVJETI RADA: Učenici rade u malim grupama na svojim mjestima. PRIBOR: Papir, olovke. POSTUPAK Zamolite učenike da vam kažu svaku riječ koja na bilo koji način ima veze sa zdravljem. Koristite tehniku brainstorminga. Na pakpapir ili ploču napišite Zdravlje je... i dodajte sve što učenici kažu. Podijelite učenicima upitnik ili diktirajte pitanja u bilježnicu. 1. Što podrazumijevate pod riječju zdravlje? 2. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate dobro. 3. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate loše. 4. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate slobodno i puni energije. 5. Napišite tri različite stvari koje čine da se osjećate ograničeno, kao u zatvoru. 6. Mislite li da bi u narednih šest mjeseci mogli imati neki problem koji bi vas mučio. Ako da, opišite što bi to moglo biti. 7. Što ste radili u zadnja tri mjeseca u cilju poboljšanja zdravlja i općeg dobrog osjećanja? Ako niste ništa, upišite “ništa“. 8. Nabrojite okolinske čimbenike značajne za formiranje i očuvanje zdravlja. 9. Objasnite životni stil koji vodi očuvanju i unapređenju zdravlja. Kad završe upitnik, neka najprije prodiskutiraju svoje odgovore u svojim malim grupama, a zatim neka predstavnik svake grupe da grupno izvješće za grupu. Na kraju definirajte zdravlje pojmovima koje ste ispisali na ploči i pojmovima koje su učenici dobili odgovarajući na pitanja. Rasprava Koristeći informacije, ideje, razmišljanja sa današnjeg sata raspravite: • zašto je važno brinuti o svome zdravlju • koja je uloga pojedinca u očuvanju i unapređenju svoga zdravlja • što sve pojedinac može napraviti za svoje zdravlje (posebno se osvrnite na negativne okolinske čimbenike npr. siromaštvo, alkoholizam u obitelji) • definirajte zdrave životne stilove. Kao voditelj pomozite grupama u odgovaranju na ova pitanja podpitanjima i primjerima.

Podsjetnik za učitelja Navikli smo da o zdravlju razmišljamo u terminima biti, odnosno ne biti bolestan. Ali, zdravlje je mnogo više nego samo odsustvo bolesti. Npr. do velikog i naglog unapređenja zdravstvenog stanja ljudi u Europi, u prošlom stoljeću, nije došlo zbog medicinskih otkrića, nego zbog poboljšanja standarda. Npr., do smanjenja zaraznih bolesti došlo je mnogo prije otkrića penicilina zato što su se poboljšale higijenske prilike i ljudi su shvatili značaj higijene u sprječavanju nastanka bolesti. Zdravlje u svom najširem smislu, znači mogućnost zadovoljenja svih istinskih ljudskih potreba. Zdravlje uključuje zadovoljenje i međudjelovanje bioloških, psihoemocionalnih i socijalnih potreba ljudi. Zdravi smo onda kad su naše psihičke i fizičke potrebe zadovoljene, a naša osjećanja izražena u punoj mjeri. To znači da i osoba sa hendikepom može biti zdrava, ako u skladu sa svojim mogućnostima i željama zadovoljava sve svoje potrebe. Zdravlje znači prisustvo energije, životnosti i zabave. Pa iako zdravlje često vezujemo uz medicinu, zdravlje je stanje o kojem medicina nema što reći. Ono je rezultat cjelokupnog čovjekova življenja i uvjeta života, u kojem medicina zauzima mali dio. Istraživanja pokazuju da socijalni kontekst ima velikog utjecaja na zdravlje. Okolina utječe sa 25%, životni stil sa 50%, naslijeđe sa 20%, a zdravstveni servisi tek sa 5% udjela čine da jedna individua i društvo u cjelini budu manje ili više zdravi.

20. MOJ ZDRAVSTVENI PROFIL CILJ: Samoprocjena svog zdravlja i planiranje za unapređenje zdravlja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u svojim klupama. PRIBOR: Radni list i olovka. POSTUPAK Podijelite učenicima radne listove i zamolite ih da ispune upitnik. Kada završe upitnik, neka sjednu u grupe po četvero. Na kraju, u malim grupama diskutiraju odgovore na kraju zadatka. Iste odgovore prodiskutirajte u velikoj grupi kao zaključak. Posebnu pažnju obratite na stavove o zdravlju i kako oni utječu na ponašanja.

RADNI LIST Moj zdravstveni profil Zaokruži broj ispod odgovora koji najbolje opisuje tvoje stanje. Emocionalni profil 1. Osjećam se dobro sa tim tko sam i kakva sam osoba.

cijelo vrijeme 4

većinu vremena 3

2. Osjećam se u minusu (depresivno, bezvoljno).

gotovo svakog dana 1

tri do četiri puta tjedno 2

3. Osjećam se nervozno, uznemireno ili napeto.

gotovo svakog dana 1

tri do četiri puta tjedno 2

ponekad 2

nikad 1

jednom do dva puta tjedno 3

gotovo nikad

jednom do dva puta tjedno 3

gotovo nikad

4

4

Tjelesna kategorija 4. Vježbam redovito (trčanje, sportske aktivnosti, plivanje itd).

gotovo svakog dana 1

tri do četiri puta tjedno 2

jednom do dva puta tjedno 3

gotovo nikad 4

5. Moji dnevni obroci uključuju sve navedene stvari: voće i povrće, kruh od integralnog

brašna, meso i mlijeko ili sir. uvijek većinom 4 3 6. Pušim cigarete.

svakodnevno 1

dva i više puta tjedno 2

pola dana da 2

gotovo nikad 1

rijetko, samo u društvu 3

nikad 4

Društvena kategorija 7. Kada brinem o nečemu, mogu razgovarati sa: više osoba dvoje ljudi uglavnom samo sa jednom osobom 4 3 2

obično ni s kim 1

8. Svoje osjećaje i misli mogu podijeliti sa drugima. vrlo dobro dobro slabo 4 3 2

uopće ne mogu 1

9. Ja ulažem vrijeme i energiju u stvaranje i održavanje prijateljstava. uvijek često ponekad gotovo nikad 4 3 2 1 Koristeći vaše odgovore, možete ispuniti dijagram koji pokazuje vaše zdravlje. Obojite onoliko svakog stupca, koliko odgovara broju bodova za pojedini odgovor. (Ako je vaš odgovor na prvo pitanje 4, onda ćete obojiti cijeli stupac pitanja br.1. Ako je odgovor 1, onda ćete obojiti samo jednu četvrtinu uz centar kruga.)

U malim grupama prodiskutirajte: 1. 2. 3.

4.

Kako ste zadovoljni ispunjenošću stupaca u zdravstvenom profilu? Koji je najviše, a koji najmanje ispunjen? Odaberite tri stvari koje biste mogli raditi još bolje ili nešto što do sada niste radili, a trebali biste, da slabije ispunjen stupac ispunite onoliko koliko biste željeli. Razmislite koji stavovi i ponašanja poboljšavaju vaše zdravlje, a koji djeluju suprotno?

21. USPJEH***** CILJ: Razmišljanje o ciljevima koje bismo željeli postići u životu, planiranje za uspjeh. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Djeca sjede na svojim mjestima. PRIBOR: Olovka i papir. METODA: Vođeno maštanje, izražavanje riječima.

POSTUPAK Recite djeci da zamisle neki cilj koji bi željeli postići u životu. Dajte dovoljno vremena da svatko zamisli neki cilj za sebe. Zatim recite: Zamislite da se možete izdići iznad sada i odlebdjeti u budućnost, u vrijeme kada ste cilj već ostvarili. Ako želite, možete zatvoriti oči jer ćete tako lakše zamišljati, ali ako ne želite, ne morate. Uzmite dovoljno vremena da odlebdite u budućnost i dođete točno iznad vremena u kojem je vaš cilj već ostvaren. Spustite se u to vrijeme i iskusite kako je to kada ostvarite svoj cilj. Primijetite što vidite oko sebe, što čujete, kako se osjećate, kako razmišljate o sebi, što drugi govore o vama, kako vas drugi vide. Uživajte u tom osjećaju postignuća... Iskusite taj osjećaj u potpunosti.... i uživajte u njemu..... Pogledajte sada iz tog vremena iz budućnosti prema sada i primijetite koje ste sve korake bili poduzeli da ostvarite svoj cilj. Zamislite da lokalne novine žele objaviti članak o vama. Razgovarate sa lokalnim novinarom koji radi intervju sa vama. Ispričajte mu kako ste ostvarili svoj cilj......Što ste sve bili radili? Kako ste započeli? Kako ste planirali....kako poduzimali pojedine korake u ostvarenju vašeg cilja? ...... Kad završite, vratite se ponovo u sada, tako da se izdignete iznad zamišljene budućnosti i istim putem vratite natrag i spustite se u sada. Kad dođete natrag ... ovdje ... u svoju stolicu ..... otvorite oči, uzmite olovku i napišite kratak sastav o svom uspjehu. Pišite u prošlom vremenu, zato jer gledano očima budućnosti, vaš cilj je već ostvaren. Kad završe pisanje neka zamisle da je prošlo 15 godina i da su se ponovo sreli. Neka se svako susretne sa svakim i kaže nekoliko rečenica o svome uspjehu i kako ga je ostvario. Zamolite ih da se užive u ulogu i što vjernije ispričaju o događajima koji su prethodili njihovom današnjem uspjehu. Recite, na kraju, da je važno zamišljati sebe u budućnosti, jer mi u životu ostvarimo samo ono što smo zamislili. Ono što nismo najprije zamislili, rijetko možemo ostvariti.

22. DVOJBE***** CILJ: Poticanje razmišljanja za odgovorno ponašanje glede uzimanja sredstava ovisnosti kod prijatelja. VRIJEME: 45 minuta. UVJETI RADA: Učenici sjede u grupama od četvero učenika. PRIBOR: Papir i olovka. POSTUPAK Napišite pitanja na kartice i podijelite grupama ili možete pitanja izdiktirati. Zamislite situaciju da je netko koga znate doznao da je njegov prijatelj uzeo drogu. 1. Što bi po vašem mišljenju ta osoba trebala napraviti? 2. Koje su negativne posljedice ili rizici koji se mogu dogoditi ako to nekome kaže? Kome bi mogao reći i koje su posljedice u kojem slučaju? (kratkoročno i dugoročno) 3. Koje su negativne posljedice ili rizici koji se mogu dogoditi ako ne kaže? (kratkoročno i dugoročno) 4. Što možete poduzeti ako odlučite pomoći prijatelju? 5. Napišite listu ljudi koji mogu pomoći. 6. Što bi ti napravio da si na njegovom mjestu? Raspravite u velikoj grupi o dugoročnim i kratkoročnim posljedicama za prijatelja ako nešto poduzmemo ili ako ništa ne poduzmemo i što se može poduzeti u takvom slučaju kad je u pitanju droga. Gdje mogu dobiti više informacija o tome?

Uz ovdje napisane radionice preporučamo da u osmom razredu obradite i teme iz nastavnog paketa: Siguran korak i pravo na zrak - Mladi, pušenje i alkohol Radionica br.36, Ivanova odluka, str 94. Radionica br. 56, VIIIA ide na maturalno, str. 133. Radionica br. 12, Izrada plakata, str. 58. Radionica 17, Zagonetke: "Zdrav život " i "Neprijatelji zdravlja", str. 63.

23. TEORIJSKI TEKST ZA PRIPREMU TEME O ILEGALNIM DROGAMA ***** OSNOVNE PSIHOLOŠKE POTREBE Da bismo se osjećali dobro i bili zadovoljni u životu, potrebno je da budu zadovoljene naše osnovne psihološke potrebe. To su potreba za LJUBAVI, MOĆI, ZABAVOM I SLOBODOM. • Potreba za ljubavi je potreba za pripadanjem, sudjelovanjem, prijateljstvom, suradnjom. Tu potrebu zadovoljavamo sa obitelji, prijateljima, ljudima s kojima sudjelujemo u različitim zajedničkim aktivnostima. • Potreba za moći je potreba za vladanjem, dominacijom, priznanjem, važnošću, poštovanjem (u vašim godinama, ali ne samo u vašim godinama, posebno često se uspoređujemo s drugima, tko je ljepše obučen, tko ima moderniju frizuru, tko je uspješniji u nečemu, tko je priznatiji u grupi, jesmo li jednako dobri ili bolji nego drugi.). Moć se može zadobiti tako da nekoga pobijedimo u tučnjavi. To je negativan način dobivanja osjećaja važnosti i pri tom uzimamo moć drugome. Pozitivan način zadobivanja moći je kada zadovoljavamo svoju potrebu za moći i dozvoljavamo drugima da i oni zadovolje svoje potrebe. Jedan od načina zadovoljavanja potrebe za moći jest zadobivanje priznanja, dobre ocjene, pomaganje drugome. Većina ljudi ne shvaća da kada drugima dajete moć (važnost), da tada i vaša moć (važnost) raste. I na kraju, većina ljudi ne shvaća koliko je važno da sami sebi damo priznanje za stvari koje smo dobro uradili. • Potrebu za slobodom zadovoljavamo kroz mogućnost izbora. To znači da ja odlučujem o stvarima koje su meni važne. Ako nemamo slobodu izbora i zadobivanja stanovite kontrole nad vlastitim životom, tada ne možemo zadovoljiti ni svoje ostale potrebe. Isto tako uzimanje prevelike slobode za sebe može ugroziti potrebe drugih ljudi, ili čak naše vlastite, npr. prevelika sloboda da uzmemo očev automobil ili vozimo 100 km na sat, može ugroziti i naš život. Slično je i kada se uzme sloboda da se uzmu droge. Potrebna je mudrost da se koristi sloboda ispunjenja vlastitih potreba. Treba naučiti kako da dobijemo ono što želimo na način koji štiti druge ljude u nastojanjima da zadovolje svoje potrebe i štiti nas same (naše druge potrebe ili sam život). • Potreba za zabavom je najviše osporavana potreba. Svi odrasli će djeci i mladima često predbaciti da su neozbiljni i neodgovorni kada se žele neprekidno igrati i zabavljati. Istovremeno oni svoje čitanje novina, gledanje nogometne utakmice, televizije, časkanje sa prijateljima, ne smatraju neozbiljnom zabavom. Mark Twain je dao definiciju zabave- “Zabava je kad činite ono što ne morate”. Nije li najljepše

upravo to, raditi ono što ne morate. Zabava je igra. Sjetite se kako ste učili stvari dok ste bili mali, kako ste učili voziti bicikl, kako ste učili bacati kamenje po površini vode, kad ste prvi put učili slova. Učenje je zabava sve dok djeca ne pođu u školu. Tada učenje najčešće postaje rad, a moglo bi biti i dalje zabava ako bismo naučili učiti na način koji zadovoljava našu znatiželju. Potrebu za zabavom zadovoljavamo uvijek onda kada um koristimo na spontan način; ispričamo vic, kažemo nešto luckasto. Pustimo mislima na volju i zapamtimo da učenje može biti zabava uvijek kada svoj um koristimo na spontan način. ŠTO SU DROGE? • Droge su prirodno ili umjetno dobijeni kemijski spojevi koji, kada se uzmu, imaju djelovanje na središnji živčani sustav mijenjajući stanje svijesti. Prema vrsti djelovanja možemo ih podijeliti na stimulanse (kava, amfetamin, kokain) tj. droge koje ubrzavaju rad organizma; depresore (lijekovi sedativi i slični, heroin, alkohol) tj. lijekove koji usporavaju rad organizma; halucinogene (LSD) tj droge koji izazivaju halucinacije. Podjela i ne mora biti tako stroga jer Ectasy npr djeluje i kao stimulant i kao halucinogen, a marihuana može imati različito djelovanje ovisno o količini i raspoloženju osobe.

ŠTO JE OVISNOST? • Sve droge djeluju tako da razvijaju ovisnost. Ovisnost je stanje u kojem osoba mora uzimati drogu da bi mogla normalno funkcionirati ili da bi se mogla osjećati dobro. Ovisnost može biti psihička i fizička. Psihička ovisnost znači da osoba ima neodoljivu psihičku potrebu za uzimanjem sredstva ovisnosti, jer se njeno tijelo naviklo na to sredstvo i više se ne može osjećati dobro bez tog sredstva. Fizička ovisnost znači da je droga postala sastavni dio našeg tijela i tijelo više ne može normalno raditi bez prisustva droge. Uz svakodnevno uzimanje heroina ovisnost se može razviti za tri tjedna. Iskustva iz Vijetnama govore da je 75% vojnika postalo ovisnima nakon pet uzimanja heroina.

KAKO DROGE DJELUJU? (DROGE-KEMIJSKA KONTROLA ŽIVOTA) • Kad god se osjećamo dobro, naš mozak luči određene spojeve (najpoznatiji od njih je endogeni opijatski peptid-endorfih) koje možemo nazvati našom prirodnom vlastitom drogom. Ti spojevi koje luči mozak izazivaju dobro raspoloženje, smanjuju bol, izazivaju osjećaj ugode, zadovoljstva ili uzbuđenja u životu u trenucima kada dobijemo ili ostvarimo ono što želimo, kada nam je ugodno i lijepo s prijateljima, kada se zabavljamo, šalimo ili igramo i sl. Osim toga, osjećaji koje pri tom osjećamo služe nam kao orijentir u životu. Osjećaji nas motiviraju tako da je osjećaj nezadovoljstva npr. signal da nešto u našem

•

•

•

•

•

životu nije onako kako bismo mi željeli i da nešto napravimo da dovedemo život u kontrolu tj. da napravimo nešto zbog čega ćemo biti zadovoljni. Kada smo zadovoljni, to nas opet motivira da radimo iste te stvari u budućnosti kako bismo ponovo ostvarili taj isti osjećaj ugode. Npr. uhvati nas panika kada saznamo za iznenadnu zadaću iz predmeta iz kojeg se nismo spremili, što nas potiče da redovito učimo ako želimo imati dobar uspjeh. Isto tako uživamo u bujici čistog zadovoljstva kada saznamo da se djevojčica ili dječak koji nam se sviđa, zanima za nas, a to nas potiče da otvorenije pokažemo svoje zanimanje itd. Naučili smo i zapamtili da se osjećamo dobro uvijek kada zadovoljavamo naše psihičke potrebe. Tada imamo osjećaj da je sve onako kako treba biti. To je osjećaj da imamo kontrolu nad našim životom. To je stvarno tako osim u jednom slučaju, a to je kada se uzme droga (cigarete, alkohol, heroin, kokain, marihuana i druge droge). Ako se nastavi s korištenjem bilo koje droge, bez obzira kako se dobro osjećali, život će sve više i više izmicati kontroli, jer će biti potrebna sve veća količina droge za isti osjećaj, a dobar osjećaj bit će sve slabiji. Što se događa u mozgu kada se uzme droga? Droge u našem središnjem živčanom sustavu oštećuju normalnu razmjenu prirodnih tvari odgovornih za dobro raspoloženje. One se natječu sa onim spojevima mozga koji su odgovorni za dobro raspoloženje ili izazivaju njihovo pojačano lučenje. Mozak ne može bezgranično proizvoditi te spojeve. Njegov kapacitet je ograničen. Droge koje se uzmu izvana dovode do toga da se ti kapaciteti na brzinu istroše i poslije toga mozak više nije u stanju proizvoditi te spojeve niti je u stanju reagirati na vanjsku drogu ni u kojem slučaju. Možemo reći da droge, svaka na svoj način kao da potroše sposobnost naših moždanih stanica na proizvodnju naših prirodnih droga. Zbog toga ih mozak više ne može proizvoditi, a to ima za posljedicu da se osoba više ne može osjećati dobro bez droge. Što više, nakon nekog vremena ni velike količine droge nemaju efekta, pa najprije jako povećaju količinu koju uzimaju, a onda moraju prijeći na drugu drogu kako bi se uopće mogli osjećati dobro. Bez droge osjećaju se jadno, depresivno, bezvoljno, nervozno i imaju još neke druge simptome. Kad na isti način oštete mehanizam djelovanja drugog sustava za osjećaje ili raspoloženja, onda preijeđu na treći sustav sa trećom drogom, dok ih sve ne iscrpe. Tih sustava ima svega nekoliko. Nakon toga više ni jedna droga nije u stanju u njima izazvati dobro raspoloženje, a sam mozak dugo vremena nakon toga nije u stanju obnoviti svoju sposobnost normalnog rada i proizvodnje vlastitih spojeva koji izazivaju dobre osjećaje. Na kraju ti ovisnici ne mogu uopće funkcionirati ni sa drogom ni bez droge. Ta blokada je to dulja što je upotreba droga bila dulja. Takva stanja se teško liječe. Sama ovisnost je uvrštena u kronične recidivirajuće bolesti. To znači kad osoba postane ovisna, onda je to neizlječiva bolest u kojoj osoba jedno vrijeme može ne uzimati sredstvo ovisnosti, a onda se opet vrati ovisničkom ponašanju. Procjenjuje se da se od ovisnosti o heroinu npr. izliječi svega 10-20% ovisnika.

TOLERANCIJA • Tolerancija je pojava da se organizam navikava na sredstvo ovisnosti, pa ista količina droge više ne izaziva isti efekat. Zbog toga je potrebno uzimati sve veće količine droge da bi se dobio osjećaj koji se dobijao u početku. Na kraju ni opasno velike količine droge više nisu u stanju dati taj željeni osjećaj. To je zato jer su se iscrpli neurokemijski mehanizmi u mozgu koji su odgovorni za lučenje spojeva koji izazivaju određena osjećanja.

APSTINENCIJSKA KRIZA • Apstinencijska kriza je kriza koja nastaje kada osoba prestane uzimati sredstvo koje je uzimala. Kriza može biti psihička ili fizička. Psihička kriza je neodoljiva psihička potreba za uzimanjem sredstva jer se bez sredstva osoba osjeća jadno i prazno. Fizička kriza je stanje u kojem je droga postala sastavni dio organizma i tijelo ne može normalno funkcionirati bez droge. Npr. u apstinencijskoj krizi kod opijata nastaju simptomi koje neki opisuju kao gripu, samo 500 puta jaču. To su jaki bolovi u mišićima i kostima, poremećaj rada probavnih organa, grčevi u stomku, proljev i povraćanje, znojenje itd. Ovo stanje traje tjedan-dva, a nakon toga ostaju znaci psihičke krize: nemir, osjećaj praznine, nesanica, depresija. Ovi simptomi dovedu do ponovnog uzimanja droge ukoliko se osoba ne uključi u terapijski program.

SOCIJALNE POSLJEDICE UZIMANJA DROGA • Socijalne posljedice nisu iste za sve vrste droga. Društveno prihvatljive droge kao cigarete i alkohol nemaju socijalnih posljedica sve do onog trenutka kad osoba uzme preveliku dozu alkohola pa prouzroči probleme svojoj okolini ili kada nakon duže upotrebe alkohola postane ovisna, zanemari svoje obveze u obitelji i na radnom mjestu. Nakon više godina pušenja osoba može oboljeti od neke bolesti kao karcinoma pluća ili bolesti krvnih žila, zbog čega ne može raditi i zarađivati kao prije, što utječe na socijalnu sigurnost njezine obitelji. Ako netko preživi srčani ili moždani udar, sigurno da više ne može raditi i živjeti jednako kao prije. • Socijalne posljedice ilegalnih droga su da osoba koja uzima ilegalne droge (marihuana, ectasy, heroin, LSD, kokain), podliježe zakonu o drogama i čini kažnjivo djelo pa može biti uhvaćena od strane policije. Policija svakodnevno pravi racije, a osobe kod kojih nađe ilegalnu drogu, upućuje u krivični postupak. Uzimanje ilegalnih droga mnogo brže oštećuje živčani sustav ljudi, što uzrokuje promjenu u njihovom socijalnom životu na način da se otuđuju od svojih normalnih vršnjaka, da zanemaruju svoje obveze, svoje prijatelje i obitelj, da su skloni kriminalnim radnjama da bi dobili novac za drogu. Dugoročne posljedice su te da nastane potpuno oštećenje ličnosti, nastanu različiti psihički i psihijatrijski poremećaji ili bolesti, teški problemi u obitelji.

ZDRAVSTVENE POSLJEDICE UZIMANJA DROGA • Duhan je jedan od najvećih uzroka smrti u svijetu. U Americi su npr. izračunali da godišnje od posljedice pušenja cigareta umre 400 000 ljudi. To je kao da se tri jumbo jeta sruše svaki dan. Procjenjuje se da u Hrvatskoj svake godine umre oko 7000 ljudi od posljedica pušenja. 1993. god. npr. zbog posljedica pušenja bilo je bolesno od srčanih bolesti oko 300 000 ljudi. 4700 ljudi je imalo karcinom pluća i bronha također kao posljedicu pušenja. 10 000 prometnih nesreća uzrokovano je alkoholiziranošću vozača. 1569 ubojstava i namjerno nanesenih tjelesnih ozljeda drugim ljudima također su gotovo u pravilu povezani sa konzumiranjem alkohola. 198 djece je namjerno ubijeno ili je dobilo teške tjelesne ozljede od strane osoba koje su najčešće bile pod utjecajem alkohola. Računa se da u Hrvastkoj ima više od 200 000 ovisnika o alkoholu. U pravilu obitelji alkoholičara jako stradaju zbog prisutnog zlostavljanja ostalih članova obitelji od alkoholičara. • Svake godine umre 20-40 mladih ljudi zbog posljedice predoziranja heroinom. Zbog nesterilnog rukovanja iglama oboli velik broj ovisnika od hepatitisa B ili C. Moguća je i zaraza virusom AIDS-a, bakterijska infekcija vena ili prijenos neke druge bolesti. U našem gradu je veći broj ovisnika o heroinu zaražen virusom hepatitsa C što je vrlo teška i opasna bolest jer u velikom postotku završava smrću. Problem je tim veći što ti zaraženi dalje prenose virus i spolnim putem, a ne samo iglom, pa je mogućnost da se zarazi i velik dio mladih koji niti ne uzimaju drogu. • Nitko ne zna točan broj mladih ljudi koji stradaju u prometnim nesrećama pod djelovanjem nekog od sredstava ovisnosti (npr alkohola, marihuane, LSD-a ili drugog). • Sve veći je broj onih koji stradaju (često skoče s neke visine) kao posljedica djelovanja LSD-a ili flash becka. • Mnogi stradaju od dilera (jer ih ovi, ako osoba odustane od uzimanja, znaju fizički napasti). Takvih primjera ima i u našem gradu. • Uzimanje droga povećava broj psihijatrijskih bolesti i stanja npr. depresija i psihoza kod onih koji uzimaju ilegalne droge, ali i kod onih koji uzimaju alkohol. • Marihuana izaziva amotivacijski sindrom koji također može voditi u depresiju, izaziva "rupe u sjećanju" i posebno oštećuje pluća i spolne organe. Kod pojedinaca može izazvati početak psihoze koja se inače ne bi razvila da se nije uzela marihuana. MLADI I DROGA • Droga se najčešće počne uzimati zbog osjećaja nesigurnosti. Da bi se napravili važni, mladi lako posegnu za cigaretom i alkoholom. Vrijeme odrastanja je vrijeme koje je puno frustracija. To je ujedno vrijeme kada se moramo naučiti kako savladati te frustracije, kako se ponašati u društvu, kako razviti u sebi osjećaj samopoštovanja i još mnoge druge vještine. Mladi ljudi danas imaju veću slobodu nego su njihove sposobnosti za savladavanje različitih novih situacija.

Rezultat je toga da lako prihvaćaju ponuđenu drogu počev od cigarete i alkohola, jer je to način da sakriju svoju nesigurnost i nezrelost. Dodatni problem je da oni istovremeno na taj način sebe zaustavljaju u svom normalnom razvoju i sazrijevanju. Tako npr. ako osoba počne uzimati neko sredstvo sa 15 godina, kada se osvijesti u 19-oj godini, ona je psihički na razini petnaestogodišnjaka i još uvijek mora naučiti one zadatke koji stoje pred petnaestogodišnjakom. Kriminalci čiji je interes zarada, uvjerili su mnogu djecu da droge nisu štetne, a pogotovo marihuana. Neki čak zagovaraju da se legalizira. Neki zagovaraju da je uzimanje droga osobna stvar pojedinca. Je li je osobna stvar pojedinca ako netko, zato što se napušio pregazi dijete, ako prouzroči prometnu nesreću u kojoj stradaju nečiji sin, otac ili kći. Je li osobna stvar pojedinca ako je broj oboljelih od hepatitisa C sve veći u populaciji pa raste vjerojatnost da bilo tko od nas dobije tu tešku smrtnu bolest? Je li osobna stvar pojedinca ako se neko dijete nabode na iglu ovisnika zaraženog hepatitisom C? Je li osobna stvar pojedinca ako osoba kojoj treba droga, opljačka nečiju kuću da bi došla do novca ili napadne i ozlijedi nečiju baku, mamu, tatu... Je li osobna stvar ako ulice postanu takva mjesta gdje vas je strah proći u kasne sate, jer vas netko može napasti, ozlijediti i opljačkati? Poznato je da sa dolaskom droge rastu kriminal i ubojstva. Taj odnos je upravo proporcionalan u svim statistikama svijeta. Je li osobna stvar pojedinca da velik broj ljudi koji su pod djelovanjem droga nisu motivirani ni sposobni pridonijeti društvu, pa umjesto da mu koriste, štete mu itd. Biste li htjeli da se vozite autobusom ili avionom čiji se vozač napušio, ili da vas operira ili vam popravlja zub liječnik koji je pijan ili je uzeo LSD? Je li osobna stvar da društvo tako gubi svoje talente i potencijale i novac, pa umjesto zdravih sposobnih ljudi koji će stvarati budućnost i unapređivati društvo, ima balast nesposobnih, asocijalnih i bolesnih na koje troši ogromne količine novca za institucije koje će ih rehabilitirati? Zaključak • Droge su spojevi dobijeni iz prirodnih izvora ili umjetno napravljeni, a djeluju na središnji živčani sustav tako da mijenjaju njegove funkcije. Najpoznatije droge su duhan, alkohol, marihuana, kokain, heroin (opijate), amfetamini, LSD, Ectasy i druge. Različite droge imaju različita djelovanja. Neke droge djeluju tako da pojačavaju i ubrzavaju rad središnjeg živčanog sustava, neke usporavaju, a neke mijenjaju doživljaj okoline ili izazivaju halucinacije. Osim na središnji živčani sustav droge djeluju i na druge organe u tijelu i oštećuju ih. Na mozak droge djeluju tako da oštećuju normalnu funkciju rada mozga, oštećujući normalne biokemijske procese koji su odgovorni za proizvodnju i prenošenje naših vlastitih prirodnih spojeva koji su odgovorni za dobro osjećanje. Nakon što droge iscrpe te sustave, njihovo djelovanje se gubi pa se osoba više ne može osjećati dobro ni s drogom ni bez droge. Upravo, zato ljudi koji uzimaju drogu ne mogu prestati sa uzimanjem. Ako prestanu, tada nastupa bolno stanje bez

zadovoljstva i dobrog osjećaja koji imamo u trenucima kada smo zadovoljni i sretni. Samo je krajnje mali broj ljudi ovisnika spreman proći kroz taj bolni period i zato se broj stvarno izliječenih ovisnika npr. kreće tek oko 10-20 %. Alkohol djeluje direktno na mozak i izaziva osjećaj kontrole. • Sve droge izazivaju ovisnost, bilo psihičku, bilo fizičku, a neke droge izazivaju i psihičku i fizičku ovisnost. Neki smatraju da su droge koje izazivaju samo psihičku ovisnost, manje opasne, no to nije istina, jer je psihička ovisnost razlog zašto se ovisnik vraća drogi, a ne fizička ovisnost koju je moguće lijekovima prevladati za relativno kraće vrijeme. • Droge oštećuju i druge organe, npr pluća, krvne žile, srce, spolne žlijezde, jetru, a posebno su opasne za trudnice tj. njihovu nerođenu djecu jer izazivaju različita tjelesna oštećenja ili mentalnu retardaciju (duševnu zaostalost) kod još nerođene djece. • Rekli smo da su osjećaji potrebni kako bismo znali gdje smo sa svojim životom i da nam pomognu orijentirati se u životu. Kada ljudi uzimaju droge i umjetno izazivaju osjećaje, osjećaji više nemaju svoju prirodnu ulogu vodiča u njihovom životu pa oni gube orijentaciju i kontakt sa stvarnim životom. Postaju poput lutki na navijanje. Kad ih naviješ, rade, kad ih ne naviješ, samo su prazna tijela. Tako je i sa ovisnicima o drogi. Kad uzmu drogu, funkcioniraju, osjećaju se dobro. Kad je ne uzmu, osjećaju prazninu i pustoš. Uzimajući drogu, adolescenti koji žele smanjiti strahove i frustracije odrastanja, zaustavljaju svoj normalni razvoj i sazrijevanje za onaj period u kojem uzimaju drogu. Ako ikad prestanu sa uzimanjem, još uvijek moraju naučiti i nadoknaditi svoj razvoj i sazrijevanje i naučiti sve one vještine koje su propustili naučiti, a potrebne su da bi ih odvele u svijet odraslih. • U jednom istraživanju koje je tražilo odgovor na pitanje zašto mladi koji ne uzimaju drogu, ne uzimaju drogu, korišten je upitnik: Drogu ne uzimam zbog a) sebe, b) svojih roditelja, c) svojih prijatelja, d) jer je kažnjivo. Rezultati ankete su: 50% mladih je odgovorilo da drogu ne uzima zbog sebe, 26,50% zbog roditelja, 12,25% zbog prijatelja, 11,25% zato jer je to kažnjivo. Odnos prema sebi i roditeljima u tri četvrtine slučajeva diktira stav djeteta prema drogama. Neovisnici na prvom mjestu kao razlog neuzimanja droga ističu sebe, što potvrđuje mišljenje o važnosti pozitivne slike o sebi u sprječavanju ovisnosti o drogama. Sva istraživanja na području, prevencije ovisnosti pokazuju da je samopoštovanje vrlo veliki zaštitni čimbenik u sprječavanju ovisnosti.

KAD SVE OVO ZNAMO MOŽEMO ZAKLJUČITI DA JE JEDINA PAMETNA STVAR: SA DROGOM NIKAD NE POČETI. Test donošenja odluka Uzeti ili ne uzeti ponuđenu cigaretu ili nešto drugo što ti mogu ponuditi na ulici, disku, kafiću nije jedina situacija u kojoj moraš donijeti odluku. Mnogo puta u mnogim situacijama donosimo različite odluke. Ovdje je test za donošenje odluka. On nam pomaže donijeti ispravnu odluku, to jest onu odluku zbog koje ćemo kasnije biti zadovoljni. 1. 2. 3. 4. 5.

Hoće li tvoja odluka rezultirati dobrom ili bi mogla koga povrijediti? Jesi li spreman otvoreno porazgovarati o svojoj odluci sa ljudima koji su ti važni? Možeš li biti ponosan na odluku? Što bi se dogodilo kad bi svi ljudi na svijetu donijeli istu odluku? Bi li želio živjeti u takvu svijetu? Zamisli da je tvoja odluka već ostvarila rezultate. Što se dogodilo? Kako je tvoja odluka utjecala na tvoje ponašanje, odnose sa obitelji i prijateljima, tvoju budućnost, tvoje osjećaje. Misliš li još uvijek da je odluka bila ispravna? Osjećaš li se još uvijek dobro zbog svoje odluke? Želiš li s kime porazgovarati o svojoj odluci?

MARIHUANA • U marihuani se nalazi više od 70 spojeva koji se zovu kanabinoidi. Svi su biološki aktivni, a to znači da svaki od njih utječe na neku normalnu funkciju živoga organizma. Svi kanabinoidi su topivi u mastima. Pošto su masti sastavni dio građe svih stanica u našem tijelu, svi kanabinoidi djeluju na sve tipove živih stanica ometajući ih u funkciji. Kanabinoidi djeluju u tijelu tako da ometaju proces dijeljenja stanice. To sprječava stvaranje DNA, RNA i bjelančevina u stanici, čime je općenito smanjena aktivnost stanice. Šteta koju kanabinoidi nanose, ovisi o vremenu u kojem se nalaze u tijelu. U mozgu marihuana mijenja kemijske funkcije tako da ometa proces motivacije i mišljenja, slabi pamćenje i koncentraciju. U većim dozama izaziva halucinacije, paniku, tjeskobu, flashbackove i psihoze poput LSD-a. Marihuana utječe na motoričke sposobnosti čime smanjuje sposobnost za sigurnu vožnju. Kod nekih osoba višestruko povećava rizik javljanja psihotičkih stanja i shizofrenije. Dugotrajna upotreba može dovesti do trajnih oštećenja mozga i njegovih funkcija. Kod takvih korisnika javljaju se tzv. "rupe u pamćenju". Osoba se ne može sjetiti što se jučer dogodilo, što je upravo htjela reći i sl. Na pluća marihuana djeluje poput duhana. Najnoviji nalazi govore da jedan joint ima djelovanje jedne kutije cigareta. Kod muškaraca smanjuje nivo testosterona. Česta i dugotrajna upotreba može toliko smanjiti razinu hormona da izazove smetnje u spolnom

sazrijevanju dječaka. Utječe i na smanjenu plodnost, smanjujući pokretljivost i broj spermija, a također povećava mogućnost stvaranja abnormalnih spermija. Kod žena može izazvati smetnje u ovulaciji, zbog čega se smanjuje plodnost, kao i kod muškaraca. Može biti uzrokom pobačaja, mrtvorođenosti, a povećana je i smrtnost novorođenčadi majki koje su uzimale marihuanu.

LSD • LSD je droga koja izaziva halucinacije. To znači da osoba vidi ili čuje ono čega stvarno nema. Halucinacije mogu biti takvog sadržaja da su korisnici u stanju skočiti kroz prozor zato što bježe od svojih halucinacija ili misle da mogu letjeti. Mogu biti opasni za okolinu ako su halucinacije takvog tipa da svoju okolinu vide kao neprijateljsku. Zbog tog razloga ovisnost na LSD je znatno rjeđa. Njegovo je djelovanje previše nepredvidljivo, ali i samo probanje može biti krajnje opasno i završiti s tragičnim posljedicama, posebno zbog naknadnog djelovanja zvanog “flash back”, kada se i nekoliko mjeseci nakon uzimanja, mogu iznenada javiti halucinacije. Npr. osoba može voziti auto i kad joj se javi "flash back", može doživjeti prometnu nesreću i ubiti ne samo sebe nego i nekog tko se nađe na putu. Velik broj korisnika LSD-a javlja se na liječenje upravo zbog flash backa, no ne postoji lijek za tu vrst poremećaja koji nastaje nakon uzimanja LSD-a.

ECTASY • Ectasy (kemijski naziv MDMA) ima djelovanje amfetamina (stimulator poput kokaina, samo slabiji) i LSD-a. To je umjetni spoj obično u obliku tableta. Djeluje tako da pojačava doživljaj okoline. Moguće su halucinacije kod osjetljivih osoba, ako je doza velika ili ako su umiješani i drugi halucinogeni, što je dosta često. Nakon popuštanja djelovanja droge razvija se osjećaj umora, iscrpljenosti i depresije. Nakon prekida uzimanja tjednima su moguće flashback epizode u kojima se mnogo češće vraćaju negativni doživljaji djelovanja droge. Dugotrajno uzimanje smanjuje imunitet, čime povećava rizik obolijevanja od zaraznih bolesti. Može oštetiti jetru. Kao i druge ilegalne droge, djeluje na funkcioniranje neurotransmiterskog sustava i oštećuje ga, pa može izazvati stanje dugotrajne bezvoljnosti i teške depresije, što onda povećava žudnju za uzimanjem i drugih sredstava ovisnosti. KOKAIN • Kokain djeluje tako da energizira naš sustav ponašanja. Na kratko vrijeme može djelovati tako da osoba brže savladava dnevne napore, nakon čega nastupa period produženog spavanja. Izaziva tešku ovisnost, gubitak zanimanja za prijatelje, hobije i druge aktivnosti. Mogu se osjećati depresivno, često i naglo mijenjaju raspoloženja, nestrpljivi su, nervozni, nerijetko imaju agresivne reakcije. Duže uzimanje vrlo često izaziva psihozu i oštećenje mozga. Kokain djeluje na mozak preko kemijskog prenosioca živčanih impulsa

(neurotransmitera). Normalno, kada dopamin završi svoj put među neuronima, on se vraća do početnog neurona da prihvati sljedeću informaciju. Kokain remeti taj proces i uzrokuje euforički efekt. Ponavljano uzimanje kokaina može iscrpiti zalihu dopamina. Zato nakon prestanka djelovanja droge osoba zapada u stanje dubokog sna, zbog čega je prisiljena uzimati sve veće i veće količine droge da bi se ponovo mogla osjećati normalno i sretno. Kokain steže krvne žile srca i povećava brzinu krvnog protoka kroz tijelo povećavajući srčano opterećenje, što može izazvati bol u prsima, a može i poremetiti srčani ritam. Sve zajedno može rezultirati srčanim zastojem ili srčanim udarom. Kokain djeluje na nerođeno dijete tako da može izazvati pobačaj, abnormalnosti ili mrtvorođenost. Može izazvati prerano odvajanje posteljice i ugroziti život i majke i djeteta. Nakon rođenja dijete može doživjeti moždani ili srčani udar, i izloženije je sindromu nagle smrti novorođenčadi.

PSIHODEPRESORI • Psihodepresori su lijekovi za različite psihičke tegobe koje prepisuje liječnik. Ove droge djeluju smirujuće na sustav ponašanja, a u dovoljnim količinama dovest će do stanja sličnog spavanju koje niti približno ne odmara kao normalan san. Kod dužeg uzimanja stvaraju ovisnost. Pod djelovanjem tih droga sposobnost rasuđivanja i motorička sposobnost su znatno smanjene, govor može biti nerazgovijetan. Osobito je opasno miješati psihodepresore sa alkoholom jer to može dovesti do smrti.

ALKOHOL • Alkohol je također droga koja djeluje umirujuće. Djeluje direktno na središnji živčani sustav izazivajući osjećaj kontrole na način da osoba osjeća da može raditi stvari koje inače nije u stanju raditi kada nije pod djelovanjem alkohola (npr. ima osjećaj hrabrosti, opuštenosti, veselosti). Za razliku od heroina i marihuane, koji korisnike čine pasivnim, alkohol često vodi svoje korisnike prema činjenju nečeg aktivnog kako bi i sami povećali osjećaj kontrole koji im je alkohol dao. Nevolja je tim veća što ta aktivnost najčešće vodi radnjama koje stvaraju probleme samom korisniku i njegovoj okolini pa je krajnji rezultat sve veći i veći gubitak kontrole nad životom. Korisnik alkohola sve je dalje i dalje od onoga što želi postići i sve više tone u alkohol, jer jedino tako može imati svoju lažnu sliku sebe, sliku onakvog kakav bi želio biti u stvarnosti. Nakon pijenja alkohola povećana je opasnost od nesreća. Uziman u većim količinama kroz dulje razdoblje alkohol oštećuje jetru, mozak i srce, izaziva čireve i gastritis, upalu gušterače. Česta je neuhranjenost, anemija i oslabljene seksualne funkcije. U velikim dozama može izazvati komu i smrt, djelujući na centre u mozgu koji upravljaju radom srca i disanjem. Posebno je opasan za trudnice jer izaziva oštećenje djeteta. Oštećenja mogu biti tjelesna ili izaziva duševnu zaostalost.

•

Ne postoji sigurna doza alkohola. I vrlo mala količina alkohola u trudnoći može izazvati deformacije i oštećenja. Među mladima alkohol je najpopularnije sredstvo za omamljivanje, društveno je prihvatljiv i pored duhana najdostupniji od svih sredstava ovisnosti. Alkohol kod mladih uzrokuje probleme u školi, destruktivno i delikventno ponašanje, nasilje i vodeći je uzrok nesreća, tj. ozljeda i smrti kod mladih ljudi. Zbog gubitka kontrole nad ponašanjem, alkohol povećava promiskuitet, opasnost od spolno prenosivih bolesti i adolescentne trudnoće. Alkoholizam u tolikoj mjeri utječe na ljude oko alkoholičara da ga zovemo bolesti obitelji, jer udruženo sa nasiljem u obitelji, zlostavljanjem djece i bračnog druga, često rezultira razvodom braka, a iz takvih obitelji djeca češće izrastaju u odrasle alkoholičare.

Igre za razonodu i relaksaciju

MOJ PAR CILJ: zabava, relaksacija, govor tijela VRIJEME: 10 minuta UVJETI RADA: otvoreni prostor PRIBOR: onoliko papirića koliko ima učenika u odjelu, najlonska vrećica POSTUPAK Na dva papirića učenici upisuju istu životinju, primjerice: koza, mačka, miš, ovca krava, pas, ptica, magarac, prase, kokoš, prase, pijetao itd. Ceduljice smotaju i stave u vrećicu. Svaki učenik izvuče jednu ceduljicu i, da mu nitko ne vidi, pročita što piše na njoj. Zadaća svakog učenika je naći svog para, istu životinju, s pomoću pokreta tijela ili, može, glasanja određene životine. Ako djeca žele, igru možete ponoviti.

IGRA MAČKE I MIŠA CILJ: razvijanje povjerenja, prihvaćanje i zabava VRIJEME: 40 minuta UVJETI RADA: dovoljno slobodnog prostora za igru PRIBOR: nije potreban POSTUPAK: Svi učenici igraju zajedno. Izaberu se dva dragovoljca. Jedno je dijete mačka, a drugo miš. Ostali učenici se uhvate čvrsto za ruke i naprave krug. U krugu se nalazi "miš", a izvan kruga je "mačka". "Mačka" želi uhvatiti "miša". "Mačka" (izvan kruga) i "miš" (unutar kruga) lagano trče istim smjerom. Djeca se čvrsto drže za ruke i ne dopuštaju "mački" da uđe kroz rupe između njih u krug. Učenici čučnu i stežu krug. Ako "mačka" uspije ući u krug, učenici "miša" puštaju, a "mačku" drže u krugu.. Ukoliko "mačka" uhvati "miša", igra se ponavlja i biraju se novi učenici za te uloge. Na kraju učenici pričaju o svom iskustvu u različitim ulogama.

KIPARI I GLINA CILJ: rad na tijelu, uspostavljanje veze s tijelom i pojačavanje doživljaja sebe VRIJEME: 45 minuta UVJETI RADA: rad u parovima PRIBOR: nije potreban

POSTUPAK: Učenici rade u parovima: jedan je kipar, a drugi je glina. Kipar od gline polako stvara svoju sklupturu. Kad je dovršena, pokazuje je drugima, a oni pogađaju što skulptura pokazuje i kako na njih djeluje. Zatim kipar i glina zamijene uloge. Nakon igre svaki sudionik treba opisati kako je doživio svoju ulogu i kako se osjećao kao kipar ili glina (odnosno skulptura), što mu je predstavljalo teškoće, što mu se svidjelo i sl. Skulpture se mogu raditi i na neku zadanu temu, npr. ljubav, mir, igra i sl. Može se igrati i tako da svi sudionici plešu ili izvode različite pokrete u ritmu glazbe, a kad glazba prestane, “zamrznu” se u položaju u kojem su se našli.

KAKO ME DRUGI VIDE CILJ: osvješćivanje slike o sebi kroz povratne informacije od drugih učenika, jačanje grupne povezanosti. VRIJEME: oko 20 min. UVJETI RADA: djeca se slobodno kreću po razredu, a nakon toga bilo bi poželjno da sjednu u krug. PRIBOR: listovi papira A4 za svakog učenika, olovke, ljepljiva traka. POSTUPAK: Učenici međusobno nalijepe jedni drugima list papira na leđa. Zatim pišu vlasniku na papir lijepe, dobre osobine ili nešto što im se kod njega sviđa. Kad napišu 5 osobina svakom učeniku, igra se prekida. Svatko skine svoj popis i pročita. Nakon igre: U krugu otvorite raspravu: jesu li iznenađeni onim što drugi učenici misle o njima, jesu li zadovoljni...

BILO JE TAKO SMIJEŠNO CILJ: razvijanje grupne dinamike i kreativnosti, opuštanje VRIJEME: nekoliko minuta za svakog člana PRIBOR: nije potreban. POSTUPAK Voditelj treba zatražiti od članova skupine da se sjete nečega što su tog dana (prethodnog dana, u bližoj prošlosti...) uradili ili kazali, a što ih je jako nasmijalo. Svaki bi član trebao ispričati i odglumiti taj događaj. Voditelj treba potaknuti svakog člana da sudjeluje u igri, makar ispričao samo neki vic. Nakon igre: "Kako se osjećate sada, nakon igre? Koji je događaj bio najsmješniji? Koja je interpretacija bila najsmješnija? Je li vam bilo teško ispričati ili odglumiti događaj?

Biste li željeli ponoviti igru drugi put?" Komentar: Igra je dobra za razvoj grupne dinamike, za uključivanje pasivnih članova. Igra se može preobraziti u pričaonicu viceva, što samo po sebi nije loše, ali to nije cilj igri - pogotovo ako viceve priča uvijek ista osoba.

PITALICE CILJ: prepoznavanje svojih želja i potreba, upoznavanje potreba drugih VRIJEME: 30 - 45 minuta (ovisi o broju učenika) UVJETI RADA: djeca sjede u krugu, a ako to nije moguće, mogu na svojim stolcima PRIBOR: mali papirići i najlonske vrećice POSTUPAK: Pitalice se mogu unaprijed napisati na male papiriće i staviti u vrećicu da ih djeca izvlače. Kad dijete izvuče pitanje, odgovori na njega i tek onda preda vrećicu s pitanjima učeniku do sebe. 1. Da imam veliku moć, kako bih je upotrijebio da promijenim svoj sadašnji život? 2. Kako bi izgledao svijet da njime vladaju djeca? 3. Da sam ravnatelj škole, što bih učinio? 4. O čemu sam maštao kad sam bio malen? 5. U čemu sam uspješan u školi? 6. Po čemu sam dobar dječak/djevojčica? 7. Što najviše volim u školi? 8. Kad bih imao...(što), život u školi bi mi bio lakši? 9. Najljepše mi je ...(što)? 10. Što bih želio dobiti za rođendan? 11. Što radim kad sam sretan? 12. Nešto u što sam vjerovao, a ne vjerujem više. 13. Kako sam se osjećao kad sam prvi put došao u ovu školu (ovaj razred)? 14. Što kažem sebi kad sam u nevolji? 15. Čega sam se bojao kad sam bio malen? Jesam li to prevladao i kako? 16. Ponosan sam na ...(što)? 17. Nešto što sam jednom učinio i ne bih nikad više? 18. Što radim kad sam usamljen? 19. Što radim kad dobijem slabu ocjenu ili slabiju nego sam očekivao? 20. Što mi je potrebno od drugih učenika u razredu? 21. Kako sam pomogao nekome tko je trebao pomoć? 22. Želio bih da odrasli znaju o djeci ...(što)? 23. Kad bih jedan dan mogao biti netko drugi, tko bih bio, zašto, što bih učinio? 24. Volio bih da u školi ima više...(čega)? 25. Kad bih na svoj rođendan mogao pozvati neku poznatu osobu, tko bi to bio?

26. 27.

Kako ću izgledati i što ću raditi za 10 godina? Kad bih imao čarobni štapić ..., što bih učinio?

NAPOMENA: Neke od ovih pitalica možete postaviti čitavom razredu, a možete se njima koristiti i kao uvodom za razgovor o primjerice prošlosti: pitalice 12, 13, 15, 17, 21, ili budućnosti ili za uvod pri obradi novog štiva sa sličnom tematikom.

PREPOZNAVANJE DODIROM CILJ: rad na osjetilima VRIJEME: 45 minuta UVJETI RADA: učenici sjede u krugu PRIBOR: povez za oči POSTUPAK Učenici sjede u krugu, jednom dragovoljcu stavi se povez preko očiju, a zatim ostali sudionici izmijene mjesta sjedenja. Učenik prilazi jednom djetetu i pokušava opipom prepoznati o kome se radi. Ako ne može prepoznati, ide do drugoga učenika. Kad uspije, daje traku tom učeniku koji tada ponavlja postupak. Igra se dok se svi sudionici ne izredaju u ulozi onoga koji prepoznaje opipom. Nakon igre voditelj povede razgovor o tome kako se učenicima svidjela igra, je li bilo teško prepoznati svoje prijatelje, što im je najviše pomoglo u prepoznavanju... Ako ostane vremena, može se odigrati igra Zapetljavanje. Tijek igre: sudionici stanu u krug i ispruže ruke. Zatvore oči i svatko ulovi po dvije (po mogućnosti) različite ruke. Otvore oči i pokušaju se raspetljati, a da ne puštaju ruke. Igra je završena kad svi stoje raspetljani držeći se za ruke. Igra je zabavna i potiče kooperativnost.

IGRA S BALONIMA CILJ: razgibavanje, relaksacija VRIJEME: 15 minuta UVJETI RADA: rašćišćena prostorija, bez prepreka PRIBOR: dva - tri balona POSTUPAK Igra se može igrati u zatvorenom ili otvorenom prostoru (tad je teža). Igra se balonima koje igrači udaraju ne dopuštajući da padnu na pod. Treba zadati

pravilo da se balon može udarati samo jednim određenim dijelom tijela ili na određeni način. Npr. samo glavom, nosom, lijevom ili desnom rukom, lijevim ili desnim koljenom, petom, stražnjicom... Moguće su promjene pravila tijekom igre kako bi se postigla veća dinamičnost.

NAŠA PJESMA CILJ: poticanje kreativnosti, zabava VRIJEME: do 30 minuta UVJETI RADA: učenici mogu sjediti u krugu ili na svojim mjestima PRIBOR: list papira za svakog učenika, olovke POSTUPAK U većem razredu neka svaki red radi svoju pjesmu. Na dnu lista učenici najprije napišu svoje ime, a na vrhu lista neki stih, misao ili što žele, ali samo jedan red. Napomenite djeci da pišu što čitkije; mogu i tiskanim slovima. Nakon što je svatko napisao tekst, svoj list doda prvom susjedu do sebe. On treba napisati jedan red nastavka koji je po smislu povezan s prethodnim. To može biti u obliku rime, ali i ne mora. Dobro je napomenuti učenicima da ne pričaju između sebe, već se usmjere na pisanje, jer je obično najbolje ono što im prvo padne na pamet čim pročitaju tekst. Nakon toga što svi napišu novi red, trebaju saviti prvi red da se ne vidi, a drugi ostave otvoren i list dodaju sljedećem učeniku u svom redu. Nakon svakog reda koji napišu, postupak se ponavlja. Važno je da svaki put saviju list tako da ostane otvoren samo zadnji red. Listovi putuju do zadnjeg učenika. Kad završe, svatko uzme svoj i pročita pjesmu. Nakon toga svaki učenik pročita svoju pjesmu naglas.

VJEŽBA DISANJA CILJ: opuštanje, priprema za vođene fantazije koje bi se primjenjivale u višim razredima VRIJEME: 15 minuta UVJETI RADA: učenici sjede u krugu ili u svojim klupama POSTUPAK Učenicima se objasni da će danas učiti poseban način disanja, koji je vrlo koristan za opuštanje (ili im se zada da oni nakon vježbe zaključe čemu bi moglo koristiti ovakvo disanje). Voditelj nakon uvoda izgovara sljedeće: “Zauzmite ugodan položaj. Leđa izravnajte, noge malo razmaknite. Ruke položite na koljena. Bitno je da stopala punom svojom

dužinom bude na podu. Pokušajte opustiti sve svoje mišiće...Zatvorite oči... Svu pozornost sad posvetite disanju. Duboko i vrlo polagano udahnite kroz nos, tako da vam se cijela prsa ispune zrakom. Kratko zadržite dah. Sad vrlo polagano izdišite zrak kroz usta ali tako kao da pušete svjećice na torti.” Postupak se ponavlja tri puta. Važno je da se sve izvodi vrlo polagano. Da bi djeca bolje shvatila zadatak, učitelj može prvi put sam demonstrirati vježbu. Razgovor nakon obje vježbe: Kako im se dopala igra balonima, što im je bilo najsmješnije, kako su se osjećali tijekom igre, a kako nakon vježbe disanja...?

KREĆIMO SE CILJ: razgibavanje, relaksacija, razvijanje svijesti o porukama koje tijelo šalje VRIJEME: 25 minuta UVJETI RADA: rašćišćena prostorija, bez prepreka POSTUPAK Svi ustanu i kreću se na način koji ima zada voditelj: “Hodajte kao zabrinuti ljudi, kao poslovni ljudi, kao kauboji, kao kraljica, kao netko s nogom u gipsu, kao netko kome ispadaju cipele, kao netko koga žulje cipele itd. Hodajte kroz blato, bosi po vrućem asfaltu, po snijegu, po bodljikavoj podlogi. Pokažite kako ljudi hodaju kad su zabrinuti, preplašeni, tužni, sretni." Ova se igra može igrati i tako da se učenici podijele u manje skupine. Prva skupina hoda na način koji se prvi zada, a ostali promatraju, zatim druga skupina hoda na sljedeći način (prva se pridružuje promatračima) i tako redom. Nakon igre sudionici pričaju kako su doživjeli ovu igru, koji hod im je bio posebno zanimljiv, a koji najteži, može li se prema načinu hodanja nešto doznati o nekome i sl.

VREĆA KRUMPIRA CILJ: razgibavanje, relaksacija VRIJEME: 5 - 10 minuta UVJETI RADA: raščišćena prostorija POSTUPAK Djeca se rasporede tako da svatko ima dovoljno mjesta za savijanje. Zatim se djeca upute da zamisle kako su vreća krumpira svezana na vrhu. Vrh je vreće njihova glava. Krumpiri predstavljaju brige i probleme kojih se žele riješiti (npr. loši osjećaji, mržnja prema nekome, neprijateljstva, ljutnja, strah). Sudionici trebaju duboko udahnuti i naglo se presaviti u struku, opuštajući ruke prema

tlu, savijajući gornji dio tijela prema donjem. (Voditelj može istodobno dok govori pokazati kretnje). Djeca zamišljaju da se krumpiri (problemi) kotrljaju iz njih svaki put kad izdahnu. Nakon vježbe svatko treba reći kako je doživio igru i kako se osjeća.

ČVOR CILJ: zagrijavanje, energiziranje, slikovito prikazivanje suradnje VRIJEME: 10 min UVJETI RADA: slobodan prostor POSTUPAK Učenici se podijele u dvije tri skupine od 9-10 članova, stanu u krug, zatvore oči i ispruže ruke. Polako se približavaju jedni drugima i svakom rukom hvataju nečiju slobodnu ruku. Kad su se svi uhvatili za ruke, otvore oči i pokušaju se raspetljati, ali tako da ne puštaju ničiju ruku. Kraj igre je kad svi stoje u krugu raspetljani držeći se za ruke (ako uspiju).

MASAŽA CILJ: osvježavanje umorne grupe, relaksacija VRIJEME: 10 min UVJETI RADA:slobodan prostor POSTUPAK: Učenici slobodno, polako hodaju u svim pravcima (oko dvije - tri minute). Pri tom im skrenite pažnju da dišu duboko i polako, tako da prvo cijela pluća ispune zrakom, a zatim polako izdahnu. Nakon dvije-tri minute, recite im da se zaustave gdje se tko zatekao. Neka izmasiraju najbližeg učenika tamo gdje i kako on to želi. Nakon toga zamjene uloge.

TUŠIRANJE CILJ: relaksacija, zajedništvo, zabava VRIJEME: 15-20 min UVJETI RADA: slobodan prostor POSTUPAK: Učenici se podijele u tri ili četiri manje skupine. Stanu u krug. Dragovoljac uđe u krug. Ostali učenici ga “masiraju” od glave prema stopalima tako da ga najprije lagano

dodiruju oponašajući kapljice vode. Zatim prelaze rukama od glave prema stopalima oponašajući mlaz vode i na kraju ponovo oponašaju kapljice vode laganim dodirima.

UH, UH CILJ: osvježavanje, rasterećenje, razbuđivanje VRIJEME: 10-15 min UVJETI RADA: otvoren prostor POSTUPAK: Igra se radi u parovima. Učenici se okrenu jedan prema drugome. Jedan član kaže jednostavnu riječ primjerice: “OH”, “UH”, “AH”, a drugi član para ponovi tu riječ malo glasnije. Zatim prvi član ponovi još glasnije. Igra se igra nadglasavanjem sve dok sami ne prekinu igru. Igru mogu raditi svi zajedno ili jedan pojedan par.

POKRETNA TRAKA CILJ: bolja grupna povezanost, poticanje razvoja povjerenja, podrške i bliskosti u odjelu VRIJEME: 30 min UVJETI RADA:slobodan prostor POSTUPAK: Učenici stanu u dva usporedna reda, okrenuti jedni prema drugima. Svaki učenik ispruži ruke prema svom paru iz suprotnog reda i čvrsto se uhvate za obje ruke. Parovi stanu u niz što bliže jedan drugome. Učenik dragovoljac legne na početak na ruke prvih učenika, a ostali učenici podižući i spuštajući ruke ga “bacaju” i pomiču od početka reda prema kraju i natrag. Važno je napomenuti učenicima da se čvrsto drže za ruke i pažljivo izvode ovu igru. Nakon prvog učenika ostali se izmjenjuju s njim i igra se ponavlja dok ima zainteresiranih za “vožnju po pokretnoj traci”.

KRUG POVJERENJA CILJ: bolja grupna povezanost, poticanje razvoja povjerenja, podrške i bliskosti u odjelu VRIJEME: 30 min UVJETI RADA:slobodan prostor

POSTUPAK: Učenici se podijele na manje skupine po 6 članova. Jedan stane u sredinu, a ostali u krug oko njega na udaljenosti poluispruženih ruku. Učenik u sredini se opusti i nagne na jednu stranu a ostali ga trebaju podržavati i polagano pokretati u raznim smjerovima. Igra traje sve dok se svi učenici ne izmjene u sredini kruga.

VJETAR PUŠE CILJ: zabava, energiziranje grupe VRIJEME: 10-15 min UVJETI RADA: učenici sjede u krugu, osim jednog učenika, koji stoji u sredini. POSTUPAK: Učenik koji stoji u sredini kaže: “Vjetar puše za sve one koji ... “ i dovrši rečenicu po svom izboru. Ukoliko npr. za sve one koji imaju plave oči, svi učenici s plavim očima moraju ustati i naći drugu stolicu za sjedenje. Onaj koji ne uspije naći slobodnu stolicu ostaje u sredini kruga i daje novu uputu “Vjetar puše za sve one koji...” a učenici sa zadanim obilježjima mjenjaju svoja mjesta.

GLAZBENE STOLICE CILJ: zabava, energiziranje grupe VRIJEME: 10-15 min UVJETI RADA: učenici sjede u krugu PRIBOR: kazetofon i kazeta sa zabavnom glazbom POSTUPAK: Učenici sjede u krugu na stolicama. Voditelj uključi glazbu a učenici imaju zadatak da se ustanu i plešu. Dok djeca plešu voditelj diže jednu stolicu iz kruga . Kad isključi glazbu djeca trebaju brzo sjesti na najbližu stolicu. Učenik koji ne uspije pronaći slobodnu stolicu ostaje stajati u krugu. Sa ponovnim uključivanjem glazbe djeca ustaju i plešu, a sa isključivanjem glazbe brzo nalaze slobodnu stolicu. Igra se igra 10-15 minuta. Igru možete igrati i tako da plešu u parovima ili da učenik koji ne uspije naći stolicu ispada iz igre, a svakim novim krugom diže se iz kruga nova stolica.

TIHO-GLASNO CILJ: zabava, energiziranje grupe VRIJEME: 10-15 min UVJETI RADA: učenici sjede na svojim mjestima ili u krugu POSTUPAK: Jedan učenik izlazi iz učionice, dok drugi skrivaju određeni predmet u učionici gdje žele. Kada ga sakriju, zovu učenika u učionicu i on ima zadatak pronaći skriveni predmet. Ako je učenik, dok traži daleko od skrivwenog predmeta učenici pjevaju unaprijed dogovorenu pjesmu vrlo tiho. Što se više približava skrivenom predemtu, učenici pjevaju glasnije, a kad je u njegovoj neposrednoj blizini pjevaju vrlo glasno. Kada učenik pronađe predmet, iz učionice izlazi drugi učenik i nakon povratka traži skriveni predmet na isti način.

PRIČANJE PRIČA CILJ: zabava, energiziranje grupe, razvijanje mašte i suradnja VRIJEME: 25-30 min UVJETI RADA: učenici sjede u krugu ili na svojim mjestima PRIBOR: nije potreban POSTUPAK: Jedan učenik počinje priču a svaki drugi dodaje još nešto dok se svi ne izredaju. Teme mogu biti: putovanje na Mars, planiranje zabave, tko je ukrao novac, kakvi su stvarno naši gradovi. Ovo se može ponavljati, a ako imate dovoljno vremena i interesa, čak usmjeriti i na pismeno izražavanje. Istaknite kako je više zanimljivh i smiješnih priča kada čitav razred zajedno sudjeluje u njihovom stvaranju.

NASMIJANA LICA CILJ: zabava, energiziranje grupe VRIJEME: 5-30 min UVJETI RADA: učenici stoje u krugu PRIBOR: nije potreban POSTUPAK: Ova vježba pomaže djeci u skupini, ili individualno kako naučiti druge nasmijati. Izaberite neko dijete koje će započeti. Njegov je zadatak okrenuti se prema osobi koja stoji desno i reči i učiniti nešto što će nasmijati tu osobu, npr. treba napraviti

smiješan izraz lica, dati neki kompliment, ispričati šalu ili slično. Ako se ovo ne može uspješno izvoditi pojedinačno, usmjerite aktivnosti na čitavu skupinu. Pitajte što mora učiniti Davor da nasmije Anu. Par djece može pokušati.

LITERATURA: 1. D. Maleš, I. Stričević, S. Junaković: Najljepše je biti dijete - Dječja prava, Tipex, Zagreb, 1996. 2. M. Čudina Obradović, D. Težak: Mirotvorni razed, Znamen, Zagreb, 1995 3. Grupa autora: 125 igara, RT edicija, Rijeka 1989. 4. M. Uzelac, L.Bognar, A.Bagić: Budimo prijatelji, Slon, Zagreb, 1994 5. M. Èudina Obradović, D. Težak: Priče o dobru, priče o zlu, Zagreb, Školska knjiga 1993 6. D. Nenadić-Bilan: Moja nova slikovnica, Stožer za borbu protiv ovisnosti, Zadar 7. V. Ouklender: Prozor prema našoj djeci. Školska knjiga, Zagreb, 1996 8. Grupa autora: Programi psihosocijalne pomoći prognanoj i izbjegloj djeci, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, 1995. 9. L. Capacchione: The Creative Journal for Children, Shambhala, Boston&London 1989. 10. J. Day: Creative Visualization with Children, Element, Dorset, 1994. 11. K. Bunčić, Ivković, J. Janković: Igrom do sebe, Alinea, Zagreb, 12. Pery Good: Kako pomoći klincima da si sami pomognu, Alinea, Zagreb, 1994. 13. R. A. Sullo: Učite ih da budu sretni, Alinea, Zagreb, 1995. 14. E. Janikovsky: Da sam odrastao, Hena Com, Zagreb, 1996. 15. W. Glasser: Teorija kontrole, Alinea, Zagreb, 1997. 16. H. Thorne: Dečko sa stilom, Mozaik, Zagreb, 1997. 17. S. Rugen: Budi spremna djevojko, Mozaik, Zagreb, 1997. 18. J. Goldman: Za vjenčanja, sprovode i uvijek kad pocrveniš, Mozaik, Zagreb, 1997. 19. J. Janković: Vrtić-škola-droga, Školske novine, Zagreb, 1998. 19. Grupa autora: Siguran korak i pravo na zrak, Zagreb, Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar' i Hrvatska mreža škola koje promiču zdravlje, 1997 20. The Natural Helpers Program - People at Roberts 1982 21. Skills-Building Methods to Prevent Smoking by Adolescents Steven Paul Schinke, i suradnici 22. Instant Programs For Youth Groups, Me and God Responsibility Emotions 2, From the editors of Group Publishing, Group Books 23. "Alkohol i ostale droge" Susan Shapiro

PREPORUČENA LITERATURA igara za zagrijavanje i relaksaciju 125 igara, Edicija RT, Rijeka 1989 Janković J. Sukob ili suradnja. Zagreb: Alinea, 1996 Bunčić, Ivković, Janković: Igrom do sebe, Zagreb, Alinea, 1994