4.JESTIVE GLJIVE

GLJIVE-PEČURKE

JESTIVE GLJIVE VRGANJ (BOLETUS EDULIS) Pravi vrganj (Boletus edulis) Najcjenjeniji i najpoznatiji , u kulinarstvu se koristi cjelo tjelo  pogodan je za konzerviranje konzerviranje

Proljetni (Ljetni) vrganj, Mrežasti vrganj, Raspucani vrganj vrganj (Boletus aestivalis Paulet ex Fries, sinonim: Boletus reticulatus Schaeff.)

Veoma cjenjen u kulinarstvu , ima slatkast ukus. Zbog saržaja manitola koji doprinosi i ljekovitim svojstvima ove

pečurke,prije pečurke,prije svega postice cirkulaciju u krvnim sudovima glave.

KLOBUK: promjera 10 –20 cm, pokriven je po

cijeloj površini baršunastom kožicom najčešće ujednačene smeĎe boje lješnjaka, a boja klobuka može varirati od gotovo bjelkaste ili bjelkastosivkaste, pa sve do tamnije smeĎe ili riĎe boje. Za suha vremena nerijetko ispuca u smeĎa polja, koja su odvojena svjetlijim mrežastim raspuklinama.

Proljetni (Ljetni) vrganj

u početku bijele, potom žute i na kraju maslinastozelene, prirasle uz stručak i poslije se lako C JEVČICE:

odvajaju od mesa klobuka. STRUČAK: bijeli ili svijetlosmeĎi stručak je dug 7–15

cm, debeo 2,5 cm, često u donjem dijelu sužen. Potpuno  je isprepleten sitnom mrežicom bjelkaste ili smeĎaste boje.

MESO: ĉvrsto, tvrdo, bijelo, samo pod pokožicom klobuka crvenkasto i mekše. Tik

do trusišta žuto. Prijatna okusa i mirisa, karakteristiĉnih za vrganje. STANIŠTE: u bjelogoriĉnim šumama, posebice ispod hrastova, bukvi, kestena i grabova. U nas je jedan od najĉešćih vrganja. Raste sam i u skupinama. ZAMJENA: moguća zamjena s jesenskim vrganjem (Boletus edulis), koji ima obiĉno svjetliji rub klobuka, glatku, a ne baršunastu kožicu, a svjetlija vlaknata mrežica obiĉno je prisutna samo po gornjem dijelu struĉka. Boletus edulis najĉešće raste u crnogoriĉnim šumama, ali se pronaĊe i u ĉistoj bjelogorici, najradije uz bukve.

UPOTREBLJIVOST: jestiv, odliĉan, jedan od najukusnijih vrganja.

Borov vrganj (Boletus pinicola Vittadini, sinonim: Boletus pinophilus Pil. ex Dermek) K L O B U K :   mesnat, 7-35

cm, širok polukuglast, zatim malo izboĉen, obiĉno  je pravilan, smeĊecrvenkast ili zrnato smeĊ, malo naboran, kod mladih gljiva kao prekriven bijelim prahom koji se na

rubu zadrži. CJEVČICE: najprije bijele, zatim blijedožućkaste i na kraju žuĉkastomaslinaste; rupice su male i okrugle.

STRUČAK: 5-15 cm visok i 5-8 cm debeo, tvrd, prekriven je tipiĉnom i vrlo izraženom crvenkastom mrežicom.

MESO:   bijelo, tvrdo i

nepromjenjive boje. Gotovo nikada nije

crvljiv. Najveći meĎu svim plemenitim vrganjima, navodno

može narasti i do 3 kg težine.

ZAMJENA: moguća zamjena s hajdinskim

vrganjem koji je takoĎer izvrsne kakvoće. Nije moguća zamjena s otrovnim gljivama. STANIŠTE: raste u proljeće i jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama; osobito voli bukove proplanke obrasle mahovinom. UPOTREBLJIVOST:  jestiv, izvrsne kakvoće.

Borov vrganj (Boletus pinicola

Hajdinski Vrganj, Crni vrganj (Boletus aereus Bull. ex Fries)

5-30 LOBUK: 

cm, širok, polukuglast, zatim otvoren, u mladosti je tamnosmeĊe boje, gotovo crn, sad tamniji, sad svjetliji, debelomesnat. CJEVČICE: duge, slobodne, u pravilu zatvorene, bijele ili blijedožute boje. STRUČAK: robustan, 5-15 cm visok, tvrd, u mladosti prema dnu vidno odebljan, zatim cilindriĉan, smeĊe boje, prekriven je finom blijedom mrežicom.  bijelo i tvrdo, miris i okus izvanredni. MESO: 

STANIŠTE: raste od ljeta i pogotovo potkraj jeseni u hrastovoj i mješovitoj šumi i uz rubove šuma. Z A M J E N A :  nije moguća zamjena s otrovnim gljivama. Sliĉan mu je borov vrganj.

 jestiv, UPOTREBLJIVOST: 

izvrsne kakvoće zbog tvrĊe konzistencije mesa.

Crnogorični vrganj, Jesenski vrganj, Hrženjak, Jurček, Varganj, Gobanj (Boletus edulis Bull. ex Fries)

KLOBUK: 5-30 cm, širok, u mladosti polukuglast, pa raširen,

ponekad ulegnut, bjelkastosmeĎe boje, prema staništu sad tamniji, sad svjetliji, mesnat. CJEVČICE: najprije bijele pa žute i konačno zelenkaste, lako se odvajaju od podnice klobuka. STRUČAK:  5-15 cm visok i 2-7 cm debeo, prema dnu često

odebljan, pun, najprije blijedosmeĎ, zatim smeĎkast; ponekad ima vidljivu blijedu mrežicu. STANIŠTE: raste ljeti i u jesen u listopadnim i jelovim i smrekovim

šumama. MESO: bijelo, tvrdo, ugodnog mirisa i okusa. ZAMJENA: moguća je zamjena s borovim vrganjem koji je

takoĎer izvrsne kakvoće. Nije moguća zamjena s otrovnim gljivama. UPOTREBLJIVOST: jestiv, izvrsne kakvoće. LjEKOVITOST: posjeduje antivirusno djelovanje, jača otpornost

prema gripi, liječi ulkusne bolesti.

Tamni vrganj, hrastov,Pravi vrganj (Boletus edulis var. fuscoruber sensu Moser, sinonim: Boletus edulis var. quercicola Vas.)

LOBUK: u mlaosti konveksan, poslije raširen, jako tvr, mesnat, najprije gotovo crn i crvenkasto nahukan, potom izblijedi, gladak; 5- 15 cm širok. CJEVČICE: u mlaosti bijele, kasnije žudkaste ili žutomaslinaste, na oir

za sat ili va postanu lagano crvenkastoljubičaste. STRUČAK: jako tvr i robustan, valjkast i trbušast, često svinut; najznačajnija karakteristika je u tome što je glaak bez tipične mrežice, poneka može biti vrlo slabo uzužno rebrast, na oir kroz neko vrijeme postane lagano crvenkastoljubičasto nahukan.

MESO: ebelo, suho, bijelo, ispo kožice klobuka crvenkasto, nepromijenjivo, miris i okus ugodni. STANIŠTE: raste ljeti i u jesen u listopanim i crnogoričnim

šumama.  ZAMJENA: nije moguda zamjena s otrovnim gljivama. UPOTREBLJIVOST: jestiv, izvrstan. LJEKOVITOST: tamni vrganj ima antivirusno djelovanje i

pojačava otpornost prema gripi.

Ako krenete prema jugu moža naletite na Kraljevski vrganj odnosnoKraljevku (Boletus regius Krombholz) . Na

kontinentu je rijeak, maa sam ga našao na Mevenici. Kraljevski vrganj je strogo zaštidena gljiva, nalazi se na crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske i njeno branje je strogo zabranjeno. Zato izvadite svoj zilionpixelni mobitel, poslikajte ga

i hvalite kako ste našli Kraljevski vrganj. Prepoznati ga možete po klobuku žive crvene boje maline i zlatnožutom stručku.

Boletus regineus

LOBUK: 5-30 cm širine, ebeo, kompaktan, tvrd, najprije

zatvoren k stručku, zatim otvoren s vijugavim oboom, za vlažnih dana sluzav, sivkastobijel, prljavosiv, gladak, kao lakiran. CJEVČICE: prilično uge, u

pazušcu zelenkastožute; površina cjevčica je najprije žuta, pa narančasta i potom kao krv crvena, na pritisak postaju modrozelene.

Iako je vrganj gotovo nemogude zamijeniti za otrovnu gljivu, OPREZ. Postoji i otrovni vrganj – Ludara ili Vražji vrganj (Boletus satanas Lenz). Njega je lako raspoznati zbog

karakterističnog izglea.

STRUČAK: 5-15 cm visok, uglavnom kratak, na dnu napadno odebljan, vidljiv je manje-više mrežasti crtež, ispo klobuka žut, a prema nu sve

crveniji, na najvedem zaebljanju crven kao krv. MESO: žutosivo, tvro, na prerezu malo poplavi, vrlo neugona mirisa, bljutava okusa. STANIŠTE: raste ljeti u listopanim šumama i šumskim čistinma; u Istri

raste upravo u fantatičnim količinama.

ZAMJENA: moguda je zamjena sa lažnom luarom.  JESTIVOST: otrovna, teška otrovnica?????

Boletus haematinus

Boletus luridellus

Blagva ili Jajčara (Amanita caesarea)

Najlepša i jena o najukusnijih vrsta gljiva koja, sa pravom, nosi sva svoja imena, pa i ono latinsko - carska. Osim gornjih naziva poznata je i kao knjeginja, gospa,

rujnica... Zabilježeno je a je bila poznata i u starom Rimu gdje je bila veoma cjenjena. Raste leti na

sunčanim čistinama uz hrast i kesten... Opis vrste

Šešir: prečnika o šest o 20 centimetara, u početku jajast ili poluloptast, kasnije izbočen , ponekad malo uubljen. Boja naranžasta o naranžastocrvena. Na šeširu su, ponekad, prisutni ostatci bjelog ovoja iz

koga cjela gljiva raste. Ivica šešira je blago narebrena.

Stručak: o osam o 15 visok, a o tri centimetara širok, prema šeširu tanji, po površini žut u mesu bjel, ko starijih često u centru šupalj u gornjem jelu nalazi se opnast žuti široki vjenčid, na nu je ostatak bjele opne iz koje gljiva raste, kao iz jajeta. Meso: bjelo, ispo kožice žuto ili naranžastožuto srenje ebelo .

Miris nije osobito izražen, ukus je blag i prijatan i posjeda na mlade orahe.

 jeme i m jesto rasta Vr 

Blagva ili Jajĉara raste l jeti na sunĉanim ĉistinama uz hrast i kesten. Na većim visinama ju je moguće naći samo na  jugu (u Makedoniji i Crnoj Gori) a u Srbiji raste do 1.000 metara tamo gd je rastu i domaćini. Često se dešava da proĎe sezona bez ijednog prim jerka, dok ima sezona (ukoliko je juli

kišovit) kada je veoma obilna.

Ima zanimljiv razvoj jer je na početku rasta gljiva prekrivena elastičnim ovojem i izgleda kao jaje. Kako gljiva raste ovojnica puca i pojavljuje se

narančasti klobuk koji je u početku poluloptast, a kasnije se raširi.

Upotrebljivost Prvorazredna, veoma cjenjena i u sirovom stanju (u Italiji je veoma cjenjena, na primjer, salata od sirove blagve).

Moguća zam jena Zam jena je moguća sa crvenom muharom (Amanita muscaria) ukoliko se zanemari vreme i mesto rasta, jer ova

druga uglavnom raste u jesen uz crnogoricu.

TakoĊe potrebno je biti oprezan pri branju nerazvijenih prim jeraka (dok su još uv jek u jajetu), jer je mala razlika izmeĎu Amanita dok su u ovom stadijumu razvoja .

crvena muhar a (Amanita muscaria)

Cantharellus cibarius-LISIČARKA Najomiljenija

gljiva meĎu gljivarima, poslije vrganja, svakako je lisičarka, koja nosi latinski naziv Cantharellus cibarius, što u  prevodu znači „dobra za jelo". Osim što je pravi delikates, lisičarka ima i l jekovita svojstva. Ona sadrži osam esencijalnih amino-kiselina i vitamin A, povećava otpornost organizma prema infekcijama respiratornog trakta i

 jača imunitet

Lisičarka je u narou još poznata i kao žutica, žujkica, lisičica, lisica i kajsijevača, a raste samo u četinarskim i listopanim (bukovim) šumama, o kasnog proleda o zime.

Spada meĎu najkvalitetnije gljive, jer sadrži prirodne antibiotike, osam esencijalnih amino-kiselina, enzime, b jelančevine, polisaharide, proteine, provitamin A, vitamine B kompleksa.

Od minerala zastupljeni su natrijum, kalcijum, kalijum, fosfor,

gvožĎe, magnezijum, cink i bakar. Niskokalorična je i više od 90 odsto njenog sastava čini voda. Osim toga, lisičarka ima antibakterijska i antivirusna svojstva, čisti organizam, jača imunitet, poboljšava cirkulaciju, snižava holesterol, reguliše krvni pritisak i smiruje nervni sistem.

Gljiva s mirisom kajsije

Većina sakupljača čuva kao tajnu m jesta na kojima bere ove pečurke, jer one iz godine u godinu rastu na istim m jestima u velikim količinama. Važno je, meĎutim, da budete sigurni da ste pronašli pravu lisičarku. Klobuk joj je prečnika od dva do dvanaest centimetara.

U početku ravan, sa izlomljenim rubom, kasnije postaje talasast sa udubljenjem u sredini. Boja zna da varira od veoma svjetle do

tamnožute, pri čemu blijei starenjem. Ima čak primjeraka skoro naranžaste boje. Stabljika je uga o tri o osam centimetara, vrlo je čvrsta i zašiljena prema bazi. Žuti listidi su tupi, uski, nepravilni i spuštaju se niz stabljiku. Žudkasto meso ima ivan, blagi miris kajsija, što joj je još jena važna identifikaciona karakteristika.

Dragocjen dodatak svim jelima

Svježe ili sušene lisičarke ko nas mogu a se nabave i u proavnicama i na pijaci. Za lisičarku mogu a se preporuče sve vrste čuvanja. Posebno je zanimljiva za čuvanje u začinjenom alkoholu zbog veoma mirišljavog ukusa, ali je  jenako obra ako se čuva u maslinovom ulju ili sirdetu, ili sušena.

Važno je da lisičarke dobro očistite prilikom branja. Jedino na šta treba da obratite pažnju jeste da ih stavite u činiju ili papirnu kesu, a plastične posude treba izbegavati. Aromatična i ukusna, pripremljena sama ili kao dio m ješanih jela, lisičarka je mnogima omiljena vrsta gljive. Najviše korisnih sastojaka zadržava kad je sv ježa i pripremljena kao salata, ali je možete još i pržiti, pohovati i marinirati. Imaju izvrstan ukus i veoma su upotrebljive, bilo da ih spremate sami ili u m ješanim jelima od pečuraka ili s mesom ili ribom. TakoĎe, daju divnu boju sosovima i doprinose ukupnom izgledu jela.

Teško se vari Prednost lisičarke je što sadrži malo kalorija, tačnije 12 kilokalorija na 100 grama. Ovi žuti šumski plodovi sadrže kalijum, koji je važan za probavu, srce, mišiće i nerve, kao i kalcijum koji je potreban kostima. Osim toga, lisičarka sadrži i magnezijum, važan za srce i krvotok, fosfor, za mozak, i vitamin D, takoĎe za kosti.

Poznato je da organizam sam proizvodi vitamin D kada je koža izložena suncu. MeĎutim, nutricionisti sav jetuju da se ne jedu više od dva jela sa lisičarkom nedeljno, jer je ova vrsta pečurke teško svarljiva. Ona se mora dobro sažvakati, u suprotnom čitavi komadi prolaze kroz želudac i creva, a u najgorem slučaju ona se taloži u debelom crevu na  jednom mestu.

 Agaricus campestris L:Fr  Livana pečurka, runjača, pečurka, pečura, pečurica, pečurak, poljski šampinjon

KLOBUK: 5-15 cm. U poĉetku okruglast, potom sve više otvoren, a pod

starost ravno raširen, mada gotovo uvijek ostane malo konveksan. Najĉešće je bijele boje, ali ponekad može biti prekriven ĉehicama bjelkasto smeĊaste boje. Kožica klobuka obiĉno prerasta klobuk i malo na rubu visi s njega ili je podvuĉena prema unutra.

TRUSIŠTE / LISTIĆI: Listići su slobodni, gusti i usko zbijeni. U početku su blijedo ružičaste boje, kasnije sve jače ljubičasti i naposljetku crni poput tamne čokolade. STRUĈAK: Obično je kratak i zdepast, valjkast, tvrd, bjelkaste boje, visok do 7 cm i promjera 1.5 cm. U gornjem dijelu stručka je mali bijeli vjenčić, često nepostojan jer se otkine. Dno stručka nije deblje, čak nerijetko se sužuje pri dnu. OTRUSINA:

ČokoladnosmeĎa.

MIKROSKOPIJA:

Spore čokoladnosmeĎe, eliptične, 7-8 x 4-5 µm. STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Na raznim travnatim područjima –  poljima, livadama, vrtovima, voćnjacima, rubovima šuma itd. Kako po planinskim livadama, tako i u nizinskim. JESTIVOST:

Jedna od najboljih jestivih gljiva, pogodna za sve načine pripremanja. DOBA:

Glavna sezona joj je kraj ljeta i početak jeseni. Javlja se već nakon 5 -6 dana poslije jakih i obilnih kiša. MeĎutim, u manjim se količinama javlja i u drugoj polovici proljeća.

SLIČNE VRSTE: Slične su joj neke ruge vrste oličnih jestivih pečuraka ( npr.  Agaricus bitorquis ili Agaricus bisporus). Moguda je i zamjena sa otrovnom pečurkom ( Agaricus xanthoderma), ali ona ima neugodan miris po tinti, onosno karbolu i požuti na mjestima gje ju zagrebemo ili prerežemo (posebno u nu stručka). Treba obratiti pažnju a se ne zamijeni mlaim smrtonosno otrovnim bijelim pupavkama (Amanita verna, Amanita virosa) dok su u jajetu. Te vrste

pupavki rastu u šumama, a ne po livaama i imaju bijele, a ne ružičaste listide.

Ovo je jedna od najpoznatijih jestivih vrsta gljiva koja se u

spomenutom razoblju može po livaama nakupiti u ogromnim količinama. U bliskom je srostvu sa komercijalno naširoko uzgajanom vrstom plemenite pečurke ili šampinjona Agaricus bisporus.

Mrka trubaća, Crna truba Latinski naziv: C r at e r el l u s c o r n u c o p i o i d e s   Stanište: Raste u skupinama u listopadnim šumama, posebno u bukovim šumama Izgled: gljiva je tamno smeĎe ponekad gotovo crne boje izrazito lijekastog oblika Zbog tamne boje teško se opaža. Meso joj je tanko i krhko.

Šešir postepeno prelazi u ršku, tako a nije baš mogude oreiti ge se završava rška i počinje šešir. Zajeno su visoki o 5 o 12 cm. Cjela gljiva je u obliku roga ili trube, pa joj otu i naziv. U svim slučajevima je šuplja o na. Boja joj je crnosmeđa. Listidi su pepeljastosivi, široki i iu niz ršku. Drška je iste boje kao i listidi, mekana je i šuplja.

Meso je tanko, vlaknasto, sivocrne boje prijatnog ukusa i mirisa.

Mrka trubača ili Crna truba raste u mješovitim šumama, na vlažnom zemljištu. Veoma je česta u velikim kolonijama. kolonijama. Raste od jula do decembra. Ovo je veoma ukusna gljiva koja se uglavnom koristi

sušena kao oatak jelima.

Postoji mogudnost zamjene sa Pepeljastom lisičarkom (Cantharellus cinereus). Nije moguda zamjena sa otrovnicama.

Sunčanica – Macrolepiota procera

Prekrasna gljiva koju nalazimo na sunčanim proplancima svijetlih listopadnih i mješovitih šuma te na travnajcima uz rubove šuma. Na stručku ( dršci ) visokom oko 30 cm nalazi se velik klobuk tanjurastog oblika koji, ovisno o trenu na kojem raste, može biti svih nijansi krem do smeĎkaste boje. Na klobuku koji takoĎer može biti velik oko 30 cm se nalaze tačke koje su neravnomjerno poredane po klobuku

Visoka 15 do 38 cm. Šešir 8 do 30 cm. Drška 1,2 do 2,2 cm, a zadebljanje pri dnu i do 6 cm. Mlade, nerazvijenog šešira, djeluju kao udaraljka za bubanj. Postepeno se otvara i širi da bi djelovala kao suncobran. Širenjem, glatka, svjetlo smeĎa kožica ispuca u krupne krljušti, sa diskom u sredini, izbodenim kao bradavica. IzmeĎu krljušti proviruje bijelo meso. Drška je vlaknasta i žilava pa se teško lomi. Prsten je dvostruk I može se pomjerati gore-dole Meso je meko i bijelo,

kasnije spužvasto, slabog misrisa

(prijatnog) na lješnike. Vrlo ukusna gljiva.

Može se pržiti ili pohovati.

TRUSIŠTE / LISTIDI: Gusti, nejenako ugi, mekani, široki, sloboni (ovojeni o stručka ovratnikom). Bijele boje, kasnije krem, a u starosti sa oker nijansom.

OTRUSINA:Bijela. MESO:U klobuku tanko, mekano i bijele boje. U stručku

žilavo i vlaknasto. Miris i okus ugoni. Okus je slatkast i posjeda na okus oraha ili lješnjaka.

JESTIVOST:

Olična jestiva gljiva. Pogona za različite načine pripreme, ali ipak najpopularnija je pohana. Upotrebljavaju se samo klobuci jer su stručci prežilavi i vlaknasti. Ipak, neki suše stručke te ih melju u prah koji oaju raznim jelima. Sunčanice se obro suše, a mogu se i uboko zamrznuti prethono blanširane. Za kiseljenje nisu pogone

Neki ih zamrzavaju prethodno panirane i nakon vaĎenja iz zamrzavanja direktno smrznute stavljaju na prženje. Na taj način one sačuvaju svoj oblik i strukturu, ali nakon dužeg vremena provedenog u dubokom zamrzavanju gube svoju aromu i dobivaju

pomalo neugodan okus (koji nekima uopće ne smeta). Treba još reći da su rijetki pojedinci alergični na sunčanice i da mogu pretrpjeti ozbiljne alergijske reakcije i trovanja.

DOBA: Ljeto – jesen, ali poneka se ved jave u rugoj polovici

proljeda. Ipak, najuarnije oba njihove pojave je jesen kaa ponekaa oslovno preplave šume.

Mogudnost zamjene: Neiskusni berači gljiva najčešde je zamjene sa otrovnom Zelenom pupavkom. Razlike koje život znaĉe: 1. Zelena pupavka nikada ne naraste tako velika i visoka kao Sunčanica. 2. Sunčanica je baršunasta, suha, prsten je "čupav", cijela gljiva je nekako paperjasta. Pupavka je čvršća, tvrĎa i više glatka. 3. Ako niste 100 % sigurni da ste ubrali Sunčanicu,  nemojte ju konzumirati ni u kojem slućaju. Bolje je i baciti jestivu gljivu nego pojesti otrovnu.

Morchela esculenta/smrčak

Smrčci imaju mnoge narone nazive, a i sami naziv roda Morchella potiče o riječi "morchel", što je u starom Njemačkom jeziku značilo "gljiva". Sve su vrste sličnog izglea, zbog čega olazi o komplikacija u njihovoj taksonomiji.

Po nekim autorima, ovaj rod se sastoji od samo 3-6 vrsta, dok

neki tvrde da postoji oko 50 vrsta. TakoĎer se tvrdi da rastu u simbiozi sa nekim drvećem, no to nije dokazano. Drveće često povezano sa smrčcima su javori, topole i stare jabuke. Meso je bjelkaste do oker boje i vrlo ugodnog mirisa i okusa.

Stručak je nepravilnog oblika i šupalj. Klobuk je jajast ili stožast. Spore ostavljaju trag žute ili krem boje, a himenij je glaak. Rastu u proljede uglavnom u šumama. Mnogi smrčci su u sirovom stanju otrovni, tj. sarže termolabilne toksine koji se kuhanjem raspadaju. Zato nemojte jesti sirove

smrčke!!!

Lactarius deliciosus (L:Fr) SF Gray Rujnica, brinovka KLOBUK: 15 cm. U 5- 

početku konveksan, kasnije se raširi i često bude ulegnut i ljevkast. Narančastooker ili smeĎastocrvenkaste boje sa tamnijim koncentričnim krugovima. Kod starijih primjeraka često pozeleni, a isto se ponaša kad ga pritisnemo.

TRUSIŠTE / LISTIDI: Narančasti listidi su prilično gusti, silazedi po stručku, pomiješani sa kradima i krhki. Ka se slome puštaju narančastu tekudinu, te na tim mjestima kasnije pozelene.

STRUČAK: Visok o 7 cm, ebljine o 2.5 cm. Zepast, cilinričan, šupalj iznutra. Inače čvrste vanjske kore, ali kasnije se sve više prošupljuje i postaje mekaniji. U gornjem ijelu prekriven bjelkastim prahom. Slične je boje kao i klobuk s više ili manje tamnijih kapljastih uubljenja po svojoj površini. OTRUSINA: Bjelkasta ili krem. MESO:

U početku tvro, ali krhko, kasnije mekanije. Boja mesa varira o bjelkaste o blijeonarančaste, izloženo na zraku pozeleni. Ka se prereže ispušta narančasti mliječni sok boje mrkve koji kasnije malo pozeleni, a kasnije potamni. Miris je ugoan, biljni, začinski. Okus slatkasto gorkast.

MIKROSKOPIJA:

Spore u masi okersmeĎe, eliptične, 7-9 x 6-7 µm. STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Raste u crnogoričnim šumama, posebno ispod raznih vrsta borova (Pinus), u nizinama i planinama. Česta je i uz borove u primorskom pojasu. JESTIVOST:

Zbog svojeg aromatičnog začinskog okusa i mirisa smatra se vrlo kvalitetnom  jestivom gljivom. Najbolje su pečene na žaru, roštilju, pržene u tavi na maslacu, ulju i slično. Mogu se jesti i pohane i raditi od njih salate. TakoĎer su vrhunske ukiseljene. Nisu baš pogodne za juhe i variva. Mogu se čuvati i u dubokom zamrzavanju, prethodno blanširane, no ipak su najbolje kad se pripreme svježe. Neki ih još melju i od njih rade ajvar.

Slične su joj druge srodne vrste jestivih rujnica iz sekcije Dapetes, koje na prerezu

takoĎer ispuštaju narančasto ili crveno mlijeko. To su Lactarius sanguifluus koja je najčešća uz borove u primorskim krajevima i ispušta crveno mlijeko. Zatim, Lactarius semisanguifluus kojoj prvobitno narančasto mlijeko na zraku postane crveno, a svi dijelovi gljive imaju tendenciju da jako pozelene. Lactarius salmonicolor koja raste uz

 jele (Abies), cijelo joj je plodište narančaste lososove boje i gotovo uopće ne pozeleni i na kraju Lactarius deterrimus koja raste uz smreke i ima jači gorkasti okus, klobuk gotovo bez koncentričnih krugova, a stručak bez jamica.

Ko nekih se ljui (nakon što pojeu vede količine rujnica) može ogoiti da im se urin oboji u crvenu boju.

No, to nije zabrinjavajude (moža samo vizualno), jer nema negativnih efekata po zdravlje.

Russula virescens (Golubača) Klobuk – Klobuk je mesnat širok 10-15 cm. Kod mlaĎih primjeraka polukuglast, a kod odraslih primjeraka se izravna te često bude blago udubljen u sredini klobuka. Klobuk je zelenkaste boje na kojem se nalaze mnogobrojne debele ljuske (bradavice), prilično pravilno rasporeĎene, najčešće maslinasto ili   sivozelene boje

Listidi – Listidi su vrlo gusti, krhki i lomljivi. Boja im je bijela o blago krem boje.

Stručak – Stručak je čiste bijele boje, tvr, pun i lako lomljiv, visok 5-10 cm. Pomalo jeluje šiljato, pri vrhu stručka (ko klobuka) uvijek je nešto eblji nego pri nu. Meso – Meso je tvrdo, krhko i ugodnog mirisa.

Raste o ljeta o jeseni u listopanim šumama. Jena o rijetkih gljiva kojoj ne smetaju sušna razoblja pa ju možemo pronači i ka zbog nepovoljnih utjecaja nema drugih gljiva. Ovo je jestiva, vrlo ukusna i cijenjena gljiva.

Slične gljive - Ovu je gljivu teško zamjeniti sa nekom rugom gljivom upravo zbog tih ljuskica (bradavica) koje se nalaze na njezinom klobuku.

RUSSULA VIRESCENS -Golubača ili kako je u nas zovu golubica je tako

tipična gljiva a ju je gotovo nemogude zamijeniti. Jeinu pažnju treba obratiti, ako je neiskusni gljivar ili jako nepažljivi ne zamijene s mlaom zelenom pupavkom (amanita phaloides) koja je smrtno otrovna. Ali

stručak golubice je tvr, bez zaebljanja i ovoja, te bez vjenčida. Ta zamjena nam se čini gotovo nemogudom, ali iskustvo nas uči a nika ne reci nikad.

Čupava gnojištarka - lat. Coprinus comatus

Čupava gnojištarka - lat. Coprinus comatus, gljiva je koja se često susrede na travnjacima, uz makadamske puteve, te na smetištima. Klobuk gljive je bijel, izuženo jajastog oblika, visine o 10 cm, promjera do 6 cm. Listidi s unutarnje strane su kod mladih gljiva bijeli, ko malo starijih ružičasti, ok ko starih postaju crni i izlučuju crnu tekudinu ispunjenu sporama. Mlai primjerci s bijelim listidima izvrsni su za jelo, no treba ih pripremiti što prije, 4 - 6 sati po branju. U Kini se ova gljiva i uzgaja.

Aleuria aurantia (Fr.) Fuckel

NARANČASTA ZDJELICA