40597272 George Ritchie Povratak Iz Sutra

Copyright © 1989

Originally published in English under title: Return from Tomorrow

Copyright © 1978 by George G. Ritchie, MD All rights reserved

Publisher:CHOSEN BOOKS Publishing Co. Ltd 184 Central Ave. Old Tappan, NJ 07675

Predgovor GJedajuCi unatrag na njenu povijest i razvoj, filozofija se maze dobro okarakterizirati kao opsjednuee smreu. Smrt je uVijek bila nesto sto je budilo duboko i temeJjno zanimanje filozofa. I nije tako iznenadujuee da sam se, kao dvadesetjed­ nogadisnji student filozofije, zainteresirao kad sam 1965. saznaoza covjekasto je dozivio ocevidnu klinicku "smrt", koji je u meduvremenu imao nevjerojatno iskustvo, te zivi da bi o tome govorio. Ne samo to, ovaj covjek je cijenjeni lijecnik - psihijatar koji se do tada vee cetrnaest godina bavio opCom praksom - i zelio podijeliti svoju pricu s drugima. Nepotrebno je reCi da samiskoristio priliku da ga cujem kako govori, ida me se duboko dojmio. Kasnije, kad sam cuo druge slicne izvjestaje, poceo sam istrazivati dozivljaje ljudi koji su bili u blizini smrti. Psihijatrovo ime je George Ritchie i on je sad ispricao svoj dozivljaj za tisak: to je izvjestaj 0 jednom od tri iii cetiri najneobicnija i dobra dokumentirana meni poznata iskustva "umiranja". Cak i kad se promatra odvojeno ad drugih, prica dr. Ritchieja zapanjuje, a moida jos vise kad seshv~ti da su stotine i stotine drugih osoba, koje su imale bliski dadir sa smreu, dosle natrag sa cudnovato slicnim saopeenjima. Za mnoge ee ostati pitanje: "Da Ii je George Ritchie (i mnogi drugi koji su se nasli u takvim okolnostima) bio stvarno mrtav?" Kao sto je poznato, ako se "smrt" definira ­ sto izgleda u najveeoj mjeri razumno - kao tjelesno stanje iz kojega je nemoguee ponovno uspostaviti funkcioniranje organizma, tada nitko od ovih ljudi nije bio mrtav. U klinic­ kom smislu, medutim, krajnji kriterij za dijagnozu smrti up­ ravo sada dosta visi u zraku, i u lijecnickoj prafesiji se dosta kolebaju oko toga. Sto se mene tice, zadovoljavam se mislju da su, kakvo god bilo stanje koje se smatra krajnjom tjeles­ nom smrti, dr. Ritchie i drugi poput njega dosH mnogo,

3

Povratak iz sutra

mnogo bliie tome nego veeina drugih zivih ljudskih bica. Samo iz tog razloga, ielim barem saslusati one sto imaju reci. Drugo pitanje. koje cesto dolazi u odnosu na ova iskustva, jest: koje djelavanje ona imaju na zivole onih slo su to doiivjeli. Kao sto ce biti ocigledno iz njegovog izvjestaja. iskustvo dr. Ritchiea je izuzetno djelovalo na cijeli njegov zivot. Na zalost. jedino oni menu nama koji ga poznaju kao prijatelja mogu uistinu osjetiti dubinu dobrote. razumijeva­ nja, i painje pune ljubavi za druge, sto obiljezava ovog izvanrednog cavjeka. Nakon avih napomena dopustite mi da vas upoznam s mojim prijateljem Georgeom. Nadam se da cele ga pomo­ cu ave knjige upoznati i zavoljeti kao i ja i moja obitelj.

DR. RAYMOND A. MOODY, JR Autor knjige "Zivot poslije zivota"

4

~tiSao sam ranD u ured, kao i inace, da nekoliko minuta

~ budem sam prije nego mi dade prvi pacijent. Letimice sam pogledao uokoJo na tihu zatamnjenu sobu - pisaci stol, udobne stoIice, iutu sofu ispred prozora. Praksa psihijalrije me duboko iznutra zadovoljava)a~ Tijekom trinaest godina, koliko sam ranije radio kao lijecnik, cesto sam imao osjecaj da lijecim samo dijelove osobe, da radim sa simptomima bolesti a ne sa samom bolescu. Na Memorial Hospllal u Richmondu, Virdilnia, gdje sam radio, kao i 11 bila kojoj velikoj modernoj bolnici, nije bilo vremena da upoznam svoje pacijente kao Ijude. Nije bilo vremena da se sasluSaju pitanja osim onih koja se postavljaju u ordinaciji. I taka sam se sa cetrdeset godina vratio natrag u skolu. Nije bilo laka zahtijevati od supruge da napusti Richmond i preseli se u Charlottesville, istrgnuti nase dvoje djece iz skole, astaviti svoj pololBj predsjednika Ricmondske akademije opee prakse, i vratiti se natrag visegodisnjem sll.ldiranju. U ovih dvanaest godina nakonte odluke mnogo puta sam zbog nje bio zadovoljan, ali cini mi se nikad viSe nego u avom mirnom trenutku na p0cetku dana.

7

Povratak iz sulra

Brzo sam otvorio blok na pisacem stolu i pogledom pre\etio listu sastanaka dogovorenih za danas. Mildred Brown, Peter Jones, Jane Martin 1. Tad mi se prst zaustavio. Moj prvi sastanak nakon ruranu. Tog jutra Je dZip koji je vOlio naletlo na kopnenu mlnu; na sreeu on je jedinl bio ranjen. Lij~nik je Wao da pr~leda ranu I cia ml da upute da je cdnavam ~1s1om. Kad sam napravio one ~ta mi je rekao nije bila razlogada ostanem, ali ja sam I dalje visio oka kreveta. Postojalo Je ne!to u Jacku - on nije volio da ga zovemo "narednlk" - !to vas je nagnalo cia felite biti kraj !'Ijega. Pcdsjeeao me je na nekoga, ali se nisam mogao sjetiti na koga. Bio je krupan momak dobrog izgleda, jako poer­ nJelog Ilea, tarnnosmedlh oclju, njegov osmijeh je bio taj koji se nije mogao zaboravitl. On se Siria njegovim licem cd uha do uha I obuhvatlo tebe I veliki zeleni ~tor i ~Itavu blatnjavu evakuacijsku balnleu u bljesku razumijevanja.

~eZnja

108

__.J!!naeslo poglavije

Ja sam se vee prije brinuo za povrede koljena i znao sam kako one i dalje mogu biti bolne. Ali Jack to nikada nije spominjao; izgledalo je da se vise zanima za moje probleme negb za svoje vlastite. Kad je cuo za fijasko na medicini, gorio je od ielje da se vratim natrag nakon rata i ponovo pokusam. Govorio je 0 mojoj velikoj buducnosti kao lijeenika. Kad sam mu rekao 0 covjeku koji neee dopustiti da ponovo dodem na fakultet, nasmijao se jednim cx:I svojih osmijeha. "Ljudi govore puno stvarL Ako je moja pretpostav­ ka tocna, on cak neee bili na toj skoli kad se ti vratK" Moj posao medicinskog tehnicara ukljucivao je sve cx:I nOSenja posluiavnika i nocne posude za bolesnike u krevetu, do davanja injekcija i nOSenja poruka. Poput drugih tehnica­ ra bio sam prilicno zaposlen dok moja smjena nije bila gotova. Sada, na svoje iznenadenje, naSao sam se kako ostajem duie, kako ra.:lim dcx:latne sate. Tko je bio taj na koga me Jack pcxJsjeeao, i zasto sam se osjeeao tako dobra kad sam bio s njim? Bio sam znatiieljan, njegovog drugog dana u bolnici, kada se major zracnih snaga pojavio traieci narednika Helm­ sa. U krutom kastnom sistemu oruianih snaga, oficira i vojnika, Ijudi su imali malo kontakata izvan duinosti. Kad sam ga cx:Iveo do C-Satora, major je sjee na Jackovu postelju i brbljao pola sata. Jack mi je kasnije rekao da je to bio oficir kojegjevozio kadjediipnaletiona minu i prevrnuose. "Tako je prirodno da se zanima za mene." Vee sam otkrio da je ponaSanje, koje je "prirodno" oko Jacka, nekako drugacije od obicnog ponasanja. Za mene najznacajniji dio majoravih stalnih posjeta nije bila dobrodos­ Iica kojom ga je Jack docekivao, nego da je on docekivao s istom dobradoslicom svakoga tko bi se zaustavio da s njim poprica ... ukljucujuci i mene. Jack, izgleda, nije pravio razliku izmedu majora iii kirurga koji je operirao njegovo koljeno, i niieg tehnicara koji je mijenjao njegove plahte. Za tjejan dana Jack je hramao u gipsu, i tada, kad god nisam bio na duinosti, Setali bismo zajedno, najprije sarno oko dvorca, probijajuCi se kroz korov onoga sto je nekada bio uleknuti vrt, zatim vani, cestom, koja vodi do

109

Povratak iz sutra

Rethela. Prividno sam pomagao ranjenom vojniku zracnih snaga da se oporavi. Ali bio sam svjestan, a sumnjao sam da je i Jack, cia se u meni odigravalo vece izljecenje. Na ovim ~etnjama razgovarali sma 0 svemu: 0 ~koli, djetinjstvu, karijeri, i cijelo vrijeme je u meni rastao osjeeaj da od prije paznajem Jacka Helmsa. On je bio duboko predani kr~anin, saznao sam, protestant, iako je i~o u crkvu s katolickom porodicom koja ga je usvojila i prema njemu pokazivala veliku dobrotu. I cdjednom, jednog dana, a da nisam namjeravao i~ta vi~ nego onda kad sam pricao svojoj pomajci, na~ sam se kako mu pricam 0 noei kad sam iza~o iz bolnickog kina i zalraiio bolnicara aspirin. Kao 5tO je bilo i ranije, rijeei su jednostavno bile lu. Ispricao sam mu sve 0 tome; 0 vainji ambulantnim kolima do cdjela za rend­ gen, budenje u cudnoj maloj sobi kad sam naSao nekoga drugog u Svom krevetu, hodanje po ulici u Vicksburgu, u Mississippiju, kad sam pokuSavao da me prolaznik sasluSa. To je bio drugi put da sam mogao govoriti a svom daZivljaju. Po cudenju na Jackovom Iicu mogu reci da nikad nije cuo ni~ta cak ni izdaleka slicno onome ~to sam mu ja opisivao. Mogao sam takoder vidjeti po izrazu njegovog Iica da ni za trenutak nije sumnjao u ana ~to sam govorio. Opisao sam Svjetlo koje je u~lo u mali ogradeni prostor, kako je u islo vrijeme moj cilavi iivot nekako usao, osvijetljen Ijuhavlju kakvu nikada nisam ... Zaustavio sam se, zureci u Jacka. Taj stalni osjeeaj da sam ga cd prije poznavao, taj cudni osjeeaj koji sam imao cd prvog dana da sam u prisutnosti dragog prijatelja ... To je bio Krist koji me je cijelo vrijeme gledao iz ociju Jacka Helmsa. Prihvacanje. Zabrinutost. Radost. Naravno da sam prepoznao ove stvari! 5 njima sam se susreo u bolnickoj sobi u Teksasu, i sada, osam tisuca kilometara dalje, ponovo sam ih susreo na padini breiuljka u Francuskoj. ani sJ.l ovog puta bili samo jeka, nesavr~na, prenesena preko pogresivog ljt..dskog bica. Ali sada sam harem znao od Koga poruka dolazi.

110

trinaesto poglavlje

Toliko toga je despjelo na svoJe mjesto kad smo zaokrenuli na cesti I pOCeli sevraeati prema logoru. Ovaj put nili jedan od nas nije govorio. Jack nije navaljivao da nasta­ vim svoju prekinutu pr~u; on je, izgleda, svojlm natlnom opaianja znao da ne~to preradujem u svom duhu. Usamljenost, koju sam osjeeao te godine, otudenost od svijeta i stvari koje su tu bile, zar nlje sve to bila teinja da se vratim natrag u vrijeme kad sam stajao u Njegovoj prisut­ nosti? Ali, moles Ji Ga ikad nael? pitao sam se dok smo dolazili na vrh breiuljka, iduei nazad. Sama prlroda Osobe kojusam susreo bila je Njegova sadasnjost. On je bio nad­ mocno svugdje prisutan, tako da niti jedno drugo vrijeme ne bl moglo tak ni postojati tame gdje je On. Nije bilo dobra. iznenada sam vidio, traiiti ga u pro~losti, tak i kada je ta proSiest bila samo prije petnaest mjeseci. Znao sam tog poslijepodneva, na cesti iz Rethela, da, ako ielim osjeeati blizinu Krista- a ja sam to ielio vi~ od svega drugoga ­ morae bih je pronaei u ljudima koje On stavlja preda me svaki dan. Dosli smo do dvorca dok su.se ove misli vrtjele po mojoj glavi. Pro~etali sma okolo ; tame su bila tri panja na kojima sam sjedio, samo malo vi~ cd dva tjedna prije, moleei da mi se dozvoli da umrem. A iznenada sam. ovog dana novih uvida, spoznao ne~to drugo. Na tu molitvu dobio sam odgovor. . Na natin, na koji to nikad nisam mislio, ja sam zaista umra. Po prvi put tijekom mnogo mjeseci ostavio .sam na stranu svoje samosaialjevanje, svoje samookrivljavanje - bilo kakve misli 0 sebi - dovoljno dugo da se zaokupim nekim drugim. Jackova povreda i njegovo hjetenje bili su mi jedini na umu ovih zadnjih dvaju tjedana; brinuei se za njega izgubio sam pogled na sebe. A gubeCi sebe, otkrio sam Krista. To je tudno, misJio sam: morae sam umrijeti, i u Teksasu, da Ga vidim. Pitao sam se da Ii mi uvijek moramo umrijeti, neki tvrdoglavi dio nas, prije no ~to moiemo vidjeti vi~ od Njega. Jack je ostao jo~ samo jedan tjedan u bolnici prije no ~to se vratio u svoju zrae:nu baw. ali tog tjedna smo za~atili

111

Povratak iz sutra

na~ prijateljstvo koje traje trideset godina. On danas iNi u Malibu Beaehu, u Californiji, a ja u Charlottesvilleu, u Virdii­ niji, I ml se ne vidimo cesto, ali tijekom svakog susreta imamo osjeCaj kao da smo se upravo vratili sa ~Je seoskom eestom u Franeuskoj. • To je za mene bio poeetak, ta ~tnja okolinom, trenu­ tak kad sam pOCeo Integrirati iskustvo iz Berkeleya, u Teksa­ su, s ostatkom svog fivota. Prvi korak, shvatio sam, bio je da . prestanem poku§avatl vratiti viziju Isusa Iz drugog svijeta, I pOCnem ga trafitl u lielma oko stoIa u blagovaoniei. To nije bilo lako za mladog vojnika koji je proveo cijeli svoj zivot u malom juinjaek6m gradu. Rlmokatoliei, fidovi, ernei - ]a sam odrastao vjerujuci da ovi Ijudi ne sarno ~to su drugaciji od mene, nego nisu ni tako dabri. Isus me je u SvojoJ milosti slavio u 123. evakuaeijsku. Pustio me da poenem s Jaekom jer Jack je bio jednostavan; morali ste vidjeti Krista u Jacku. Ali trebalo je vremena dok sam poeeo gledati lsusa u Zidovu iz NewYorka, u Talijanu iz Chieaga, u erncu iz Trentona. Otkrio sam jo~ ne~to drugo, i na poeetku me to zbunilo. &0 sam vi~ ucio da vidim Krista u drugim Ijudima, to manje sam bio porazen smreu i patnjom s kojom je na~ jedinlca bila povezana.lzgledalo je kao da ce to biti suprotno, ~to ~ nalazi~ Ijubav u Ijudima, to teie C'e tI biti da vidi~ njihov bol. To nikarl nije lako, naravno, ali je postalo nekako ... podno~ljlvo, i ponovo sam se uhvatio kako mislim na dozivljaj u Teksasu. Ja sam uljep~vao to sjeeanje, shvatio sam, zadriava­ jucl se sarno na radosti zbog Njegove prisutnosti. All kada sam se po!teno toga sjetio, bilo je mnogo toga u toj "drugoj oblasti" ito je bilo, Iskreno govoreei, stra!no; scene agonije gore nego bilo Ato drugo, pa cak i nesreea vlaka u St. Valeryju. Rekao sam sebl da zeJim napustiti ovu zemlju jer sam vidio boIJe injesto. Ali pOCeo sam shviiCati da to nije Istina: taj drugl svijet, u koji sam za trenutak gledao, bio je I beskonaeno svjetJljl od ovoga, alii beskonaeno dlvljiJI i uZas­ nijl. Za!to nije z1a strana tog svijeta zgromlla moj duh - kao ~to se to dogodllo snegaUvnim stvarlma u ovom svIjetu?

112

trinaesto poglavlje

Poceo sam u svom ~loru cilali Bibliju, i jednog dana sam nai~o na psalam koji ml je, izgleda, pomogao...Ako se ja uzdignem na nebo", procitao sam u psalmu 139, "11 si lamo! Ako napravim svojkrevel u Sheolu, ti si lamo!" Narav­ no, 10 je bio odgovor: Isus je bio lamo, u onlm scenama Sheola. To je bilo Njegovo svjetlo, NJegovo suosjeeanje, u kojima sam vidio slrahole, I to je bacalo zraku nade, cak I u paklu. Kad je rat u Evropi zavrsio u svibnju 1945, 123. evakuacijska je usia u Njemacku s okupacijskim trupama. Ja sam blo u grupi koja je bila dodijeljena koncentracionom logoru blizu Wupperlala. Bili smo zaduieni za medicinsku pomoc nedavno oslobodenlm zatvorenicima, od kojih su mnogi bili Zidovi iz Nizozemske, Francuske i istocne Evrope. To je bilo iskustvo koje me je'do sada najvise prodrmalo; do tada sam blo mnogo pula izloien pogledu na iznenadnu smrt i ranjavanje, ali vidjeti posljedice polaganog izgladnjivanja, hodati kroz barake gdje je lisuce Ijudi polagano umiralo tijekom nekoliko godina, bila je nova vrSla uZasa. Za mnoge je to bio nepovratan proces: svaki dan smo gubili mnostvo njih, unatoc svim Jijekovima I hrani koju smo im mogli pruiiti. Sada sam zalSla trebao svoj novi uvid. Kad je ruinoca pOSlala prevelika da bi se mogla podnijeti, radio sam one sto sam naucio. ISao sam od jednog do drugog kraja prostora ogradenog bodljikavom iicom gledajuci u lica Ijudi dok ne bih vldio da u mene gleda lice Krisla. Tako sam upoznao Wild Bill Codyja. To nije bilo njegovo pravo Ime. Njegovo pravo ime je imalo sedam neiz- . govorljivih slogova na poljskom, ali on je imao duge spuslene brkove kao na slikama starog zapadnja~kog junaka, pa su ga americki vojnicl prozvali Wild Bill. On je bio jedan od slanovnlka koncentracionog logora, ali, ocigledno, lama nije bio dugo: njegovo drianje je bilo uspravno, oci su mu bile sjajne, imao je neumornu energiju. Ka'ko je tecno govo­ rio engleski, francuskl, njemacki i ruski, kao I poljski, postao je neka vrsla nesluibenog logorskog prevodioca. Dolazili sme mu sa svlm vrstama problema; rad s papirima tesko je i~10 u nastojanju da se smjeste Ijudi cije

113

Povratak iz sulra

porodice, ~ak i cijeli gradovi, u kojima su se rodili, su, moida, nestali. tako je Wild Bill radio petnaest i Sesnaest sati na dan, nije pokazivao nikakve znakove umora. Dok smo mi ostali klonuli 00 umora, onje izgledao da dobiva snagu. "Mi imamo vremena za ovog starog momka", rekao bi. "On je cijeli dan ~ekao da nas vidi." Suosjeeaj za njegove sUdrugove-zatvore­ nike obasjavalo je njegovo lice, i upravo tom sjaju sam dolazio kad sam bio loSe. Bio sam iznenaden kad sam jednog dana iz papira Wild Billa saznao da je on bio u Wuppertalu 00 1939! Sest godina je iivio na istoj diJeti - gladovanju, spavao u istim barakama bez zraka i punim bolesti kao i svi drugi, ali bez i najmanjeg nzi~kog iii mentalnog pogor~nja. Maida jos viSe iznenaduje to sto ga je svaka grupa u logoru gledala kao prijatelja. On je bio taj koji je presudivao svade izmedu stanovnika. Tek nakon sto sam tjednima bio u Wuppertalu, vidio sam kakva Je to bila rijetkost u mje~vini IJudi gdje su razli~ite nacionalnosti zatvorenika mrzile jedna drugu Qotovo onoliko koliko i Nijemce. Sto se ti~e Nijemaca, osjecaj protiv njih je toliko nara­ stao, da su u nekim ranije oslobodenim logorima bivsi zat­ vorenici zgrabili puske, otr~ali do najbliieg sela i jednostavno ubili prvog Nijemca kojeg bi vidjeli. Dio stvari 0 kojima smo se trebali brinuti bio je i da sprij~imo ovakve situacije. Ponovno je Wild Bill bio nas najveCi oslonac, koji je rasprav­ ljao s razli~itim grupama, i savjetovao oprastanje. "Nije lako za neke 00 njih da oproste", rekao sam mu jednog dana dok smo sjedili uz ~aj. "Toliko od njih je izgubilo ~lanove svojih potodica." Wild Bill se nagnuo natrag u uspravnoj stolici i gutnuo svoje pice. "Mi smo iivjeli u iidovskom dijelu Varsave", pola­ gano je ~eo, prve rij~i koje sam ga ~uo da 0 sebi govori, "moja iena, naSe dvije kceri, i na~ tri mala dj~aka. Kada su Nijemci stigli u nasu ulicu, sve su postavili uza zid i pOCeli pucati mitraljezima. Molio sam da mi se dozvoli umrijeti sa svojom porodicom, ali kako sam govorio njema~ki, stavili su me u radnu grupu."

114

trinaeslo poglavlje

Zauslavio se, maida panamo videCi svoju fenu I pelaro dje