25847541-Skola-Gitare-Pocetnici

UVOD U ovim lekcijama cete naučiti osnove pravilnog rukovanja I sviranja gitare. Dobri savjeti za početak: Strpljenje Uvjek učite polagano Pokušajte pogoditi ritam odmah Ne odustajte Pokušajte svirati barem 30-40 minuta dnevno Strpljenje

LEKCIJA 1 Pavilno drzanje gitare Gitara se svira sjedeci na stolici veličine primjerene uzrastu svirača. Nisu sve gitare jednake po obliku, tako da se ne mogu sve jednako držati. Stvar je u tome da vam mora biti udobno. Međutim, gitare sa rezonantim korpusom su velike i debele, tako da postoje osnovni ili "klasični" načini držanja gitare. Stolica mora biti ravna i bez naslona za ruke, neophodan je i mali stolčić za lijevu nogu. Ovo vrijedi manje više samo ukoliko vam gitara leži na lijevoj nozi. Postoji još jedna stvar što se da napraviti ukoliko imate uvjete, a namjerate se gitarom intenzivno baviti, a to je izrada malog, ali tvrdog jastučića s kožnom površinom da ne klizi gitara, tako da možete imati gitaru na povišenom, a noge na podu. Po želji dodati i jednu traku čička na gitaru i jastučić.

Lijevu nogu postavite na stolčić punim stopalom, time sprječavamo klizanje gitare. Udubljeni dio gitare naslonite na lijevu nogu. Desnu nogu razmaknite od lijeve toliko da gitara legne širim trupom između njih. Desnu nogu postavite čitavim stopalom na pod. Gornji dio trupa (uži) naslonite na prsa. Postavite je koso tako da njena glava bude otprilike u visini vašeg ramena. Primjeri pravilnog držanja gitare na slici:

LEKCIJA 2

Vrste i dijelovi gitara Klasična gitara Najčešće je koriste izvođači klasične glazbe pa je zbog toga i dobila ime. Karakteristika klasičnih gitara su odlična akustičnost i plastične žice, a nerijetko ima duplo dno u tijelu. Akustična gitara Akustična gitara je instrument bez električnog pojačala. Može imati čelične ili plastične žice. Trup gitare je izrađen od tvrdog drveta poput palisandra, a gornja ploča je izrađena od smreke, cedra ili više egzotičnih tipova drva. Smreka prevladava kod čeličnih „folk“ gitara dok cedar prevladava kod klasičnih. Akustična gitara sa dvanaest žica Popularna dvanestica identična je gitari sa šest žica po svemu. "Dupli" komplet pri sviranju akorda daje joj punoću i ljepotu. Odlično za solo pjevača sa akustičnom pratnjom. Dobro Instrument koji specifičnošću svog zvuka zaslužuje svrstavanje u posebnu grupu. Aluminijsko tijelo daje mu lako prepoznatljiv ton nalik bendžu. Često se svira sa slajdom. Akustično-električna gitara Gitara koja je u potpunosti akustična gitara, no radi

ozvučavanja najčešće ima u sebi ugrađen mikrofon ili neku vrstu pickupa. Ta gitara negdje na sebi ima rupu za uštekati kabel. Ovaj tip gitara košta nekoliko desetaka eura više nego obična akustična gitara istih specifikacija. Pogledaj na našem rječniku. Poluakustična gitara Akustična gitara sa pickupom (ili više pickupa) najjednostavnije je objašnjenje za ovu vrstu. I ton joj je sličan. Zbog mekanog zvuka najviše je vole jazz-eri. Poznata i kao Hollow body ili Semi hollow. Pogledaj na našem rječniku. Električna gitara Električna gitara je vrsta gitare koja koristi elektronske pick-upove za pretvaranje vibracija čeličnih žica u struju. Električna gitara se koristi u skoro svim žanrovima glazbe. Vrste gitara :

Redom sa slike : 1-Akustična gitara 2-12 žičana akustična gitara 3-Klasična gitara 4-Dobro 5-Polu-akustična gitara 6-Električna gitara 7-Električna bas gitara

O Magnetima (pickups) Za Električne Gitare Magneti (eng. pickups, njemački Tonabnehmer)su statički dijelovi električnih gitara. Kako se ove gitare u biti ne mogu koristiti bez njih, možemo slobodno reći da predstavljaju srce gitare, dok dušu daje tijelo gitare (vrsta drveta, sistem veze vrata i tijela gitare, završna obrada, tj. kako je gitara i čime lakirana, te elektronika sa mehanikom). ULOGA MAGNETA Zadatak magneta je da vibracije žice gitare pretvore u električni signal. U osnovi se magnet sastoji od kućišta u kojem se nalazi stalni magnet i namotaji lak-žice (veći broj namotaja).

Vibracije okinute žice u magnetnom polju induciraju stvaranje napona u namotajima magneta. nastali signal se odvodi kablom (ili bežično) do ulaznom stupnja pojačala i tamo pojačava i eventualno dodatno izobličava prigodnim elektronskim sklopovima pojačala. UTICAJ POLOŽAJA MAGNETA NA ZVUK Početkom 70-tih godina velike gitarske firme, poput Gibsona i Fendera (a kasnije i drugi) jedan te isti model magneta postavljaju na dva (vrat, most) ili tri (kao Fender Stratocaster) mjesta na gitari. Izbor magneta na nekoj od pozicija utiče tada na kvalitet i karakteristiku zvuka. Razvojem magneta dobijaju se različiti modeli i proizvođači gitara počinju ugradnju oba različita magneta ili 2 ista i 1 nešto jači. Sam stil muzike, glazbe tog vremena stavlja pred proizvođače potrebu da se za solo dionice koristi jači magnet, dok za ritam ide nešto "slabiji" magnet. Jači magnet redovito ide uz most, dok se ritam magnet stavlja uz vrat gitare. Zašto? većina gitarista svira tako da trzalica kači žice negde na pola udaljenosti između mosta i vrata, ili čak tik iznad ritam magneta, blizu vrata. To znači da je tu treperenje žice jače, pa i inducirani napon, što samo po sebi znači da tu može nešto artikulisaniji magnet, s manjom snagom; lead magnet se nalazi uz most, gdje se žice protežu preko "konjića", podizača, kako god ih zvali, i zbog toga imaju malo kretanje pa je potreban jači magnet da se to "detektuje" i na pravi način uporabi. Nekad, na svojem bivšem Stratocasteru '79. nikad nisam koristio srednji magnet i bio je nešto niži od preostala dva, jer mi je davao neprihvatljiv ton, uglavnom sam koristio prvi i zadnji magnet, kao što to većina Startocaster vlasnika radi (pri tom mi je smetao 5-položajni prekidač, dok dođe iz 5. poz u 1., ali et'). Vrlo jak magnet ili suviše primaknut magnet ka žicama izaziva privlačenje žica ka magnetu za vrijeme svirke i izaziva pojavu lažnog harmonika, neželjen feedback i efekat "udvostručenih nota". No, neželjen feedback može biti izazvan zbog nedostataka oklopljenosti magneta (kalemova) tj. pottinga nekom masom, najčešće voskom. Većina suvremenih magneta je "potted". VRSTE MAGNETA U biti razlikujemo dvije vrste magneta: - pasivne - aktivne

Pasivni nemaju potrebu za el.baterijom za svoj rad i u biti predstavljaju bazični koncept povijesnog magneta: kućište, magnet i veći broj namotaja žice. Povećanjem broja namotaja (overwinding) se pojačava izlazni signal i distorzira dobijeni ton, tako da ima znatan uticaj i na clean kanalu pojačala. za one koji preferiraju HM i slične pravce, overwounded magneti su "ko metak" za njih jer na boosted (gained) kanalu daju urnebesnu svirku. Neka blaga takva razlika je npr. između Gibson magneta '57 i '57 Plus, gdje klasična '57 ima vintage, tradicionalan obojen zvuk, dok '57 Plus daje nešto malo više života gitari, pogodno današnjim rock stilovima (ne HM). Ah da, ovi magneti su namijenjeni za upotrebu čeličnih ne plastičnih žica! Za akustične gitare sa plastičnim žicama se rabe tzv. piezo-magneti. Ovi magneti koriste kristale za detekciju vibracija žica i pokrivaju jako veliko područje frekvenicija. Imaju jako veliku impedancu, oko 5 Mega. No, neke firme, poput Godina i Parkera (serija Fly) koriste ove magnete i na gitarama od punog drveta! DIZAJN MAGNETA Sigurno je najveća borba u mišljenju o magnetima gitarista između izbora tzv. single-coil (jednokalemski) i double-coil magneta (dvokalemski). Prve poznajemo sa većine Fender gitara, dok su drugi prepoznati uglavnom kod Gibsona i sličnih proizvođača. Jednokalemski magneti imaju samo jedan kalem žice i magnet dok potonji imaju dva kalema i zajednički magnet, što logički nalaže zaključak (čak i laiku) da su ovi jači, "žešći", "bolji"... Pa, slično efektu "overwounded" dvokalemski (često nazivani i humbucker) zbog većeg broja namotaja imaju bolje pokriveno područje srednjih tonova, što im daje puniji, masniji zvuk. Većina jednokalemskih magneta daje malo, do srednje izobličen zvuk, često opisan kao "twang", koji cijene ljubitelji clean kanala, bluesa, rock & rolla i sličnih pravaca. Kod jednokalemskih magneta, svaki magnetni pol (mali valjak na čeonoj strani magneta do žica) je magnet za sebe, i budući da su nepodesivi, mora se pomjerati po visini cijeli magnet; kod dvokalemskih magneta jedan red magnetnih polova je u obliku vijaka koji se može podešaavti po visini ali svi su "uvrnuti" u veliki zajednički magnet čime se dobija i jače magnetno polje, te nema potrebe da magnet bude blizu žica. Kako se tu radi još o dva kalema, jedan pored drugog, naravno da oni bolje "bilježe" vibracije žice no jedan kalem. "Magnet" od magneta je komponenta koja takođe utiče na

jačinu signala. Danas imamo nekoliko magneta, gdje su najpoznatiji od: - legure aluminija, nikla i kobalta (AlNiCo) - keramički magneti - kobalt-samarium i dr. ALNICO magneti se međusobno razlikuju po kem. sastavu, pa imamo od ALNICO II do ALNICO V. ALNICO II daje mek, obojen, artikulisan zvuk 60-tih i ranih 70-tih, dok ALNICO V ima daje svjetliji (trebled) i jači zvuk neophodan za modernu glazbu današnjice. Ovdje za ALNICO važi: veća brojka = žešći magnet. neki od poznatih ALNICO magneta su: DiMarzio PAF Joe, Fred, Gibson PAF, Seymour Duncan SH55, SH-PG1 pearly gates,... Za one kojima je ALNICO magnet još uvijek "slab" i nije baš "ono" tu su keramički magneti, poput npr. Gibson 500T, 496R, DiMarzio X2N, Super 2, Super 3... Aktivni magneti imaju znatno manji broj namotaja, daju manji izlaz i impedancu, te daju vrlo čist i rezak ton. Da bi se mali izlazni signal pojačao rabi se pojačivački sklop u vidu ugrađenog pretpojačala (preamp) kojem treba pomoć baterije, npr. kompaktna od 9V, koja se nalazi negdje u tijelu gitare. Vijek trajanja baterije je 3-6 mjeseci, nakon čega je treba promijenti. POTOVI TONA I GLASNOĆE Elektroniku gitare ne čine samo magneti i žice, već su tu potovi za ton i glasnoću, te prekidač i - kondenzatori. Svrha iznosa potova je određivanje visine signala koja će otići do ampa. Njihova vrijednost se kreće 250 K za Stratocaster i slične magnete i 500 K za humbucker i slične. Izuzetno se mogu susresti verziej sa 1 M. Ako vam treba svjetliji ton (trebled) koristite potove od 500 K i obratno. Postoje tzv. linearni i audio potovi. Obično se koriste audio potovi za obje kontrole ili audio pot za kontrolu tona a linearni za glasnoću. Ne treba zaboraviti da brand potova nije stvar koja je nebitna: pametno je uzeti npr. one od CTS ili ALPS. Cijena je smiješna za kvalitet koji se dobije. Kondenzator na ton potu su reda 0.01 - 0.1 MF ali su najčešće od 0.022 - 0.047 MF. Imaju ulogu filtera frekvencija signala na putu ka pojačalu. DVOŽIČNI ILI ČETVEROŽIČNI MAGNET Ranije verzije magneta su proizvođene kao dvožične, dok noviji, posebno oni tipa humbucker, sa dva kalema, imaju 4 žice. Ovako velik broj žica u izvodu magneta omogućava veći

broj međusobno povezivanja magneta i dobijanje šireg izbora timbera instrumenta, ali je to poširoka tema za ovaj tekst, možda u nekom nastavku, ako bude interesovanja. U većini slučajeva, kada se na gitari nalazi samo jedan prekidač, 4-žični magnet se svodi na 2-žični i vezuje u standardni humbuckerspoj. O TONU I TIMBERU MAGNETA Ton magneta je njegova karaktesristika na koju možete uticati na više načina: na pojačalu možete podešavati EQ-grupu (middle, treble, bass) ili na gitari sa Tone potom. Pomjeranjem pota Tone dobijate topliji ton i akordi melodičnije zvuče. Timber je unikatna karakteristika magneta, kao i za svaki instrument; klavira ili glasovira ima od raznih proizvođača ali ne zvuče svi isto za vrijeme izvođenja iste skladbe. Timber magneta je određen nivoima harmonika. Što je nivo harmonika viši, to je ton svjetliji, sa odsustvom tonova srednjeg područja i više pogoduje lead ulozi. Može se lako zaključiti da bez obzira na svu silu EQ-grupe na pojačalu ne možete dobiti zvuk Gibsona na Stratocasteru i obratno. UMJESTO ZAKLJUČKA Samo dobri magneti neće od vaše "daske od gitare" napraviti čudo sa tonom a la Gibson ili Fender, donekle će promijeniti se prijašnje stanje na bolje ali to opet neće biti "to". Na ukupan dojam priično (ne)povoljno djeluje vrsta drveta i način izgradnje gitare (vrat je spojen vijcima sa kutijom - bolt-on = Stratocaster, lijepljen je - set neck Gibson Les Paul, Explorer ili prolazi kroz tijelo gitare neck-trough = KH-2). Naravno, bitno je i čime je gitara i kako lakirana, jer jeftiniji modeli gitara od slabijeg drveta su "utopljeni" u par slojeva laka i poliuretanskog sloja od par milimetara debljine što onemogućava gitari da "diše" a rezonancija je slaba. Da se vratimo magnetima: nisu svi magneti dobri, niti su svi loši. Danas postoji kod većine poznatih proizvođača serija magneta male snage, vintage zvuka ili žestokih; što ćete odabrati, zavisi od stila glazbe kojom se kanite baviti. teško je "pogoditi" magnet "za sve" iako se mogu načiniti stanoviti kompromisi uz pomoć dobra ampa. Ako ste "svaštožder" onda bi vam mogao pasati magnet ALNICO serije, za teškaše i metalce ništa ispod ALNICO V i keramica, ne bi bilo pravo. Ekstremni slučajevi mogu eventualn odabrati aktivne magnete, npr. EMG, kojih opet ima puna šaka. jeftini magneti su rijetko oklopljeni voskom i prave nesnosnu

mikrofoniju (koju ne treba miješati sa sustainom) i daju slab signal, kako na clean tako na boosted kanalu. Jednokalmeski magneti daju jaču crtu vašoj svirci, karakter i jasnoću tona dok dvokalemski i aktivni daju jači overdrive i ponešto zamućen clean ton. Ne povodite se za reklamama, poslušajte svojim ušima! jedan te isti magnet u različitim gitarama i na različitim pojačalima (sa naravno različitim EQ-postavkama) daje sasvim drugačiji ton. Zato probajte. Niš' ne košta. Nadam se da tekst nije bio davež i da ste mogli steći kompletniju sliku o tome što magnet jeste i kako utiče na "buku" koju pravite svojom gitarom.

LEKCIJA -3 Pravilno držanje trzalice Pravilno drzanje

Držite trzalicu između vrha prvog prsta i palca. Ne držite trzalicu ni prečvrsto ni preklimavo.

Kada počinjete tako svirati trzalica ce vam klizat po prstima ali to neznači da je držite prelabavo nego samo se morate priviknuti na ovaj način držanja trzalice. Pogresno drzanje :

Najčešći način držanja trzalice je i pogrešan. Ova slika demonstrira držanje trzalice Držeci trzalicu palcem i drugim prstom prenisko u odnosu na prvi prst, što najudobnije ali nije pravilno jer u umanjuje fleksibilnost sviranja. kada krenete ozbiljnije svirati cete puno gubiti na brzini i tehnici.

LEKCIJA 4 Nastimavanje gitare Ovako, pošto ste najvjerovatnije početnik, nema smisla da vam govorim o štimanju gitare po sluhu jer cete se samo zbuniti. Najbolje je da napravite sljedece: 1. Sa naše stranice skinete besplatni štimer za kompjuter. 2. Instalirajte ga. 3. Morate imati neki mikrofon ( ima ih jeftinih i za 10 kn)(2-3eura) Nakon što imate sve , sada se bacite na stimanje gitare. Priblizite gitaru mikrofonu i trznite žicu jedanput i automatski ce vam štimer prepoznat koja je to žica i najvjerovatnije de vam strelicama pokazivat lijevo desno, odnosno zatezanje i otpustanje kako da nastimate tu zicu (naravno kod svakog štimera je drugacije ali je princip jako slican) Bilo bi lijepo da naucite kako se koja zica zove : e|------------ ovo je najtanja B|------------

G|-----------D|-----------A|-----------E|------------ ovo je najdeblja Ako ste imućni, onda si priuštite i normalni kromatski štimer (s mikrofonom). Za vas koji na znate što je to, to je uređaj koji radi ovo gore navedeno, ali u praktićnom kućištu veličine malo većeg mobitela. On na sebi ima lijepo display na kojem vam piše što svirate. Ako imate akustičnu ili klasičnu gitaru, samo upalite štimer i prinesete ga na 30 cm od gitare i trznete žicu koju želite naštimati. On u sebi ima ugrađen mikrofon i "pokupi" frekvenciju vaše žice i kaže vam da li je treba zategnuti ili otpustiti. Ako imate električnu, proces je joč lakši. Taj štimer na sebi uz mikrofon ima i rupu za uštekati kabel, što uklanja potrebu za mikrofonom. Dakle jedan kraj kabla u gitaru, a drugi u štimer i štimaj do mile volje. Neke gitare vć imaju ugrađen štimer u sebi, neka pojačala također, gotovo svi multiefekti. Ukoliko svirate na bini, nije na odmet imati i štimer pedalu.

Kad Gitara Ne Kotira Dobro U većini slučajeva gitare se isporučuju sa tvornički podešenim bridgeom, pa tako i kod onih sa Floyd Rose sistemom i rijetko kad je potrebno da se vrši neko dodatno podešavanje. Ako ste učinili sve onako kako je objašnjeno u dijelu "Kratki kurs za podešavanje FloydRose mehanizma" ne bi trebalo biti

nikakvih problema. Ipak, moguća su ponekad određena odstupanja "štima". To je ono što se kod nas često naziva "slabo kotiranje" gitare. Nastojaću što kraće objasniti kako se to obavlja. Drugi razloga za izvođenje ove procedure je neravnomjerno nalijeganje žica po vratu, bilo da Flyod nije udešen kako treba ili je vrat "malo kriv" (zbog tvorničke greške, gitara ne stoji u koferu već ... na raznim mjestima i položajima). Određene greške u postavci vrata bi se mogle riješiti podešavanjem truss rod mehanizma u korijenu vrata, ali to se ne preporučuje amaterima i najbolje je da to povjerite profesionalcu, pogotovo ako se radi o srednje skupim i skupim gitarama, pa taj dio ovdje nećemo ni objašnjavati. Samo da znamo:kako se ova pojava opaža? Prilikom sviranja "prazne" žice ona "struže" po nekom pragu prilikom sviranja i daje ružan ton, ili je pak previsoka od 12. praga naniže. Kod distorziranog zvuka gitare se ovaj nedostatak tako i ne primjećuje ali na clean kanalu je to više nego iritantno. Kada lockeri iliti utvrđivači (6 komada) Floyda nisu podešeni kako treba, dešava se da pojedina žice gitare ne "kotiraju" dobro, odnosno, da žica nije "baš sasvim" u tonu i daje čudan prizvuk akordima.

Pretpostavljam da imate "štimalicu", digitalnu ili analognu, jer bez nje je sve dalje suvišno objašnjavati? Dakle, uključite štimalicu, podesite na

"low E" žicu i udarite praznu donju E žicu. Pogledajte štimalicu. Ako njena skala odstupa, pokušajte štim dotjerati zavrtnjima za fino podešavanje Floyda. Ne ide? Onda ste žicu previše zategnuli ili otpustili, pa će je sada trebati podesiti: otpustite nut-locker (svaki imbus nut-lockera drži 2 žice) i pomoću zatezanja/otpuštanja čivije ugađajte štim dok skala ne bude na 0. Sada pritisnite žicu na 12. polju i udarite je trzalicom. Posmatrajte skalu štimalice. Da li je kazaljka na 0 ili nije? Ako jeste, onda ta žica dobro kotira a ako nije, moraćete izvršiti podešavanje lockera Flyoda te žice.

Kao što rekoh, Flyod ima 6 ovih pokretnih lockera, koji se mogu pomicati uzduž pravca pružanja žica. Svaki locker ima svoj imbus-vijak. Njihovo pomicanje je individualno i moguće samo ako se otpusti pripadajući vijak. Za to vam treba originalni ili drugi imbus-ključ prave veličine. Malo otpustite pripadajući imbus. U skladu sa shemom na ilustraciji 2 pomjerite

malo locker "uz" ili "niz" žice. Svaki put kad malo pomjerite locker udarite žicu da vidite kako proces napreduje. Kad se kazaljka postavi na 0 - dobro je. Stegnite imbus lockera da se ne pomjera. Provjerite štim žice "na prazno". Potom na 12. polju. Je l' sada OK? U redu. Sad je vrijeme da provjerite ostale žice na identičan način. Kad sve podesite, ponovo stegnite nut-locker na vratu. Sada bi sve trebalo biti OK. Možda bude još malo potrebno izvršiti fino podešavanje Floyda nakon stezanja nut-lockera ali to je minorno. Gitara bi sada trebala da zvuči fino i daje melodičan, topao zvuk svakom akordu. Ovim drugim dijelom završavamo seriju podešavanja Floyd Rose bridgea i većine njegovih licencnih verzija na električnim gitarama.

Kratki Kurs Za Podešavanje FloydRose Mehanizma Ovo će biti dug tekst, al' to je takva tema da se ne može skratiti i reći u par rečenica. Odmah se izvinjavam svima koje će ovo iritirati, ali... neki iz susjedstva su tražili baš ovo da vide. Znate ono: "slika vrijedi više od tisuću riječi". Neću gnjaviti o tome ko je izmislio Floyd' nego odma' na stvar.. ŽICE: Floyd Rose bridge (most) gitare je tzv. plivajući tip mosta i na gitare koje ga imaju ne možete jednostavno postaviti bilo kakve žice. Ja osobno koristim Ernie Ball Super slinky 2223 .009-.042 i poprilično sam zadovoljan s njima iako ima i boljih (skupljih) serija (previše se istežu, pa se moraju povremeno dotjerivati vijcima za fino ugađanje). Komplet u DE ili AT dođe oko 6EUR. Ove žice

dozvoljavaju upotrebu svih mogućnosti koje gitarista može da izvede na gitari bez gubitka štima ili drugog nepovoljnog odraza na zvuk gitare. Skučeni lovom, kakvi uglavnom jesmo, kad nam pukne žica-dvije, skloni smo uzeti zamjene iz nekog drugog kompleta, sasvim drugog proizvođača. Pogrešno. Nije sve u debljini žice, tu su i tonske karakteristike, pa žica iako "u tonu" nekako daje "škrbav" zvuk, posebno "na suho" pojačalo (clean). Dakle, ako nemate drugu žicu istog prozuvođača, morali bi ste promijeniti sve! Ma nije tako skupo, do 7EUR. Dalje, ako mijenjate jedan komplet žica sa novim koji ima nešto deblje žice npr. . 011-.046, onda ćete morati izvršiti ponovno ugađanje svih podesivih mehanizama (most i njegove dijelove, nut-lockere, visinu magneta...) ako hoćete da gitara zvuči kako treba. Ovaj posao će vam uzeti sigurno jedan debeo sat, a možda i više. Nikad ne skidajte sve stare žice odjednom, već jednu po jednu! Kao prvo, skinite sa ruku prstenje, satove, narukvice jer s njima možete oštetiti lak gitare. POČETAK:Sada ćete pronaći drveni ili plastični tvrđi predmet u obliku omanjeg linijara i postaviti ga ispod zadnjeg dijela mosta kao podupirač (da se pokretni dio Floyda ne zavaljuje). Pazite da ne grebe tijelo gitare. Može poslužiti i limić koji zatvara otvore na PC kućištima kad se izvadi neka kartica. Svrha podupirača je da ne dozvoli Floydu da ga opruge povuku u krajnji položaj kad je žice nemoguće postaviti i podesiti most a moguće je da se most zaokrene pa se ne može upotrebljavati kako treba ili čak oštetiti. Imate li alat od svoje gitare? Par tzv. imbus-ključeva? Da? Fino. Kad ovako blokirate most, oslobodite 3 imbus-zavrtnja na nut-lockeru (na vrhu vrata) ali ih ne vadite, dovoljno je samo osloboditi 3 pritiskača da su žice slobodne.

Nije greška ako ih posve izvadite ali imate šansu da ih lakše izgubite ;). Sada sa zadnje strane mosta imate 6 bruniranih vodoravno postavljenih dugih vijaka: oni drže žice u naročitom mehanizmu Floyda. Trebaće vam imbus-ključ. Nemojte odmah da otpustite nijedan od njih prije nego olabavite žicu jer ćete dobiti žicom preko nosa! Olabavite žice pomoću čivija na glavi vrata (pegheadu). Flyod ima i 6 vijaka sa gornje strane njegovog zadnjeg dijela - oni služe za fino podešavanje štima (postavljeni okomito na one brunirane duge crne zavrtnje). Sve ih otpustite do kraja ali ih ne vadite.

Sada koristeći imbus okrećite vijak suprotno od kazaljke na satu dok se ne oslobodi žica, ne više (ne vadite ove dijeliće!) . Mali pritiskač u Floyd mehanizmu će se pomjeriti malo unazad i osloboditi žicu, te je sad posve uklonite i sa čivija (odmotate). Kao što vidite, kraj žice nema "kuglicu" (gauges,

bullet) a vaš novi komplet je ima! Sad vam treba nova žica i donošenje odluke - nove žice možete postaviti na dva načina: a) odsječete dobrim kliještima dio nove žice gdje je kuglica, na mjestu gdje završava pleter koji drži kuglicu b) žicu provučete kroz otvor na stubu čivije i povučete je kroz nut-locker sve do mosta i drugi kraj učvrstite u Floyd, pri čemu kuglica na čiviji ne dozvoljava da se žica odmotava Koji vam je način lakši? Nemate kliješta? Odaberite jedan način. Ad A) odsjekli ste žicu kako je navedeno pod a) i sada taj svježe odsječni dio stavite u locker Floyda odakle ste maloprije izvadili žicu. Locker nije "šupalj" i ima dno pa žica ne može da "prođe", te zato jednom rukom pritiskajte i držite mirno žicu dok drugom rukom (ili neki pomagač) imbusom zategnete imbusvijak u smjeru kazaljke na satu. Dotegnite dobro ali ne divljački! Ovi se zavrtnji ne mogu baš lako oštetiti ali... nikad se ne zna. Ako pak slabo stegnete u lockeru žicu imate šansu da se žica oslobodi i - opet preko nosa kad se budete najmanje nadali . Sada žicu prevucite preko vrata i provucite kroz nut-locker a onda dalje do čivije. Uvucite žicu i namotajte je da se zategne, tek onako. Zgodno je imati spec. plastični navijač za žice koji sliči kurbli; njime se brže žice namotavaju nego rukom. Ima ih nabaviti i u našem Gradu. Raspitajte se. Prekratko namotana žica je dvosjekli mač: kod pucanja žice blizu bridgea, naprosto otpustite čiviju dok ne mognete suprotni kraj žice umetnuti u locker i - voila, kao nova! Ako je ima malo na stupu čivije, niš' od posla. Malo namotane žice daje tendenciju gubljenja štima iako bi nut-locker-i trebali sprječiti je u tome.

Sada ponovite isti postupak za preostalih 5 žica. Predstoji sad važan dio ali prije toga: Ad B) provukli ste žicu sve do kuglice, kako je rečeno pod b) i provukli ste je kroz nut-locker, pa preko vrata sve do iznad Floyda; pustite žicu nekih 4-5cm preko i odjecite višak kliještima. Opet nemate kliješta? OK, onda kraj žice stavite u locker Flyoda i postupkom opisanim pod Ad A) učvrstite kraj. Sada zategnite rukom žicu (odignite je) i navijajte žicu na čiviju (rukom ili navijačem) dok ne dostigne neki stepen zategnuća. I ta je žica gotova. Idemo slijedeću na isti način. Ne brzajte, zeznućete nešto. Uzmite minut pauze.

OSLOBAĐANJE MOSTA Sad je vrijeme da oslobodite most. Radni položaj mosta je kada su imbus-zavrtnji sa zadnje strane Floyda paralelni sa tijelom gitare. Ne valja kad je Flyod nagnnut nazad niti naprijed, objasnićemo sve slučajeve. Prvo moramo izvaditi onaj podupirač: okrenite prema vratu i pritisnite blago ručicu floyda; tako ćete olabaviti žice i napraviti malo prostora da se on izvadi; polako oslobađajte pritisak na ručicu Floyda. Ako ste neku žicu slabo pritegnuli sada ćete to saznati Kako sad stoji Floyd, pogledajte sa strane! PODEŠAVANJE UGLA FLOYDA: Floyd poput klackalice

drže 3 opruge kojes se nalaze u unutrašnjosti gitare. S donje strane gitare imate centralni poklopac i kad ga uklonite vidjećete prost mehanizam. Kod većine gitara ove tri opruge su postavljene paralelno ali su kod Dean i ESP postavljeni tako da tvore trokut. Dva zavrtnja za drvo drže opruge. Njihovim stezanjem ili otpuštanjem regulišete "dužinu hoda" opruga. Za njihovo ugađanje, ako vam bude to trebalo, trebaćete kratak i dobar odvijač.

a) Most je nagnut prema vratu: opruge Floyda su labave. Dotežite zavrtnje nosača opruga dok Floyd se ne poravna sa tijelom gitare. b) Most je nagnut unazad: opruge Floyda su prenategnute. Otpuštajte zavrtnje nosača opruga dok ne postignete poravnanje Floyda sa tijelom gitare.

KONAČNO:Sada možemo štimati žice gitare. Osobno preferiram upotrebu štimalice, koje danas zaista nisu

skupe, 30-35KM; štimanje "na uho" i slično je prevaziđeno i - glupo. Štimanje počinje od donje E žice a zatim idemo redom dalje. Sve štima, super zvuk? OK. Sada stegnete nut-locker, opet ne manijački. Probajte štim? malo se "razdesio"? Eh, ništa zato, dešava se. Sada je vrijeme da upotrijebite one zavrtnje za fino podešavanje sa gornje strane zadnjeg dijela Floyda. Za to vam ne treba alat, služite se prstima. Opet idemo od donje E pa na gore do gornje E. Ponovo provjerite donju E? OK? Nije, ali je odstupanje manje? Nije ništa strašno, ponovite prethodni postupak za fino štimanje. Ostaje još da provjerite visinu magneta (pogledajte opis u postu: Kako dostići HM-zvuk gitare...). Sad je gitara spremna za "oranje". Moram napomenuti da je Floyd osjetljiva stvar i ne dajte da vas nagovore da odižete gitaru za ručicu Floyda i tako dokažete njegovu kvalitetu. Iako je sve od čelika, lako zeznete stvar a kompletna zamjena Floyda je sve samo ne zabavna. I ja sam svojevremeno gledao našeg Zelu da radi to na svom Fenderu, Dimebaga na Deanu, Kirka na ESP... ali njih ne muči lova a i vaša gitara sigurno nije ni upola cijene njihove. Zato - pamet u glavu. Ako ste novajlija sa Flyodom ne forsirajte tzv. "diving bomb" i "squeling a la Dimebag" dok se malo ne odomaćite. Tu snaga nije fora, no tehnika. Probajte, praksa čini čuda! I na kraju, ako svirate negdje žive svirke i žešći ste gitarista, dobro bi bilo da ponesete još jednu gitaru, jer publika neće čekati da vi promijenite žicu! Hvala na strpljenju pri čitanju i - sretno.

LEKCIJA 5 Čitanje tablatura OBJAŠNJENJA ZNAKOVA U TABLATURAMA Znaci u tablaturama : Značenje redova: 1. red lijeva 1 2. red desna ' 3. red 4. red e|---------5. red H|---------6. red G|---------7. red D|---3-----8. red A|---------9. red E|---------10. red 11. red 1. red - Red u kome se ispisuju radnje lijeve ruke. 1 - kažiprst lijeve ruke 2 - srednji prst lijeve ruke 3 - domali prst lijeve ruke 4 - mali prst lijeve ruke + - palac lijeve ruke 2. red - Red u kome se ispisuju radnje desne ruke. ' - trzalicom odozgo , - trzalicom odozdo " - flažolet trzalicom i palcem (svinja) ^ - udarac trzalicom uz zaglušivanje dlanom 1 - razlaganje kažiprstom desne ruke

2 - razlaganje srednjim prstom desne ruke 3 - razlaganje domalim prstom desne ruke 4 - razlaganje malim prstom desne ruke + - razlaganje palcem desne ruke 3. red - Red za ispisivanje znakova koji se sviraju na prvoj žici. 4. red - Prva žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu označavaju pragove koje treba odsvirati. 5. red - Druga žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu označavaju pragove koje treba odsvirati. 6. red - Treća žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu označavaju pragove koje treba odsvirati. 7. red - Četvrta žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu označavaju pragove koje treba odsvirati. 8. red - Peta žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu označavaju pragove koje treba odsvirati. 9. red - Šesta žica. Brojke koje se ispisuju u ovom redu označavaju pragove koje treba odsvirati. Četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi i deveti red počinju slovom. Na to slovo treba obratiti pažnju. Ono pokazuje kako je naštimana gitara !!! 10. red - Uvijek prazan red radi preglednosti. 11. red - Red u kojem se ispisuje harmonija. Takt lijeva desna e|-------------------------------------|

H|-------------------------------------| G|-------------------------------------| D|-------------------------------------| A|-------------------------------------| E|-------------------------------------| Odsviran ton. - Obzirom na to da je jedan od osnovnih problema tablature taj što ne ukazuju na dužinu nota, dužina se ili pretpostavlja, ili se tablatura koristi uz snimak. lijeva 1 desna ' e|------H|------G|------D|---5--A|------E|------Odsviran akord. - U ovom slučaju rubrika "lijeva" je prazna. lijeva desna ' e|---2--H|---3--G|---2--D|---0--A|------E|------..... - Ton koji traje duže. - Ovo se često koristi kada dok jedan ton traje počinje drugi. lijeva 1 desna ' e|------------

H|-----------G|-----------D|---5.....--A|-----------E|-----------~ (vibrato) - Vibrato ,žica se nakon trzanja blago povlači na gore i dole. lijeva 1 desna ' e|-----------H|-----------G|-----------D|---5~~~~~--A|-----------E|-----------ho (hammer on) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže čekićanjem (hamer = čekić) prstom. Ukoliko se jedan od brojeva nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi izuzetno kratko, drugi ton se izvodi gotovo u istom momentu kad i trzaj. lijeva 1 3 desna ' e|---------H|---------G|----ho---D|---5--7--A|---------E|---------po (pull off) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže skidanjem prsta sa žice dok žica još titra. Ukoliko se jedan od brojeva

nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi izuzetno kratko, a drugi ton se izvodi gotovo u istom momentu kad i trzaj. lijeva 3 1 desna ' e|---------H|---------G|----po---D|---7--5--A|---------E|---------tr (trill) - Uzastopnim ponavljanjem ho i po postiže se trill. Ponavljanja može biti više, ali se otrzava samo prvi ton. Moguće je krenuti u trill i bez prvog trzaja. lijeva 1 3 1 desna ' e|------------H|------------G|----tr-tr---D|---5--7--5--A|------------E|------------bu (band up) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže zavrtanjem žice na gore (ka šestoj žici) dok ton ne postigne visinu drugog navedenog tona. Ukoliko se jedan od brojeva nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi izuzetno kratko, sa zavrtanjem žice se počinje čim se odtrza prvi ton. lijeva 3 desna ' e|---------H|----------

G|----bu---D|---5->7--A|---------E|---------bd (band down) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže zavrtanjem žice na dole (ka prvoj žici) dok ton ne postigne visinu drugog navedenog tona. Ukoliko se jedan od brojeva nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi izuzetno kratko, sa zavrtanjem žice se počinje čim se odtrza prvi ton lijeva 3 desna ' e|---------H|---------G|----bd---D|---5->7--A|---------E|---------ld (let down) - Žica se prvo zavrne i tek kao zavrnuta odtrzava, a zatim se otpušta dok ne postigne visinu drugog navedenog tona. Ukoliko se jedan od brojeva nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi izuzetno kratko, a sa otpuštanjem žice se počinje čim se odtrza prvi ton. lijeva 3 desna ' e|---------H|---------G|----ld---D|---7->5--A|----------

E|---------lb (let back) - Isključivo posle bu ili bd, kada se zavrtanjem postigne drugi navedeni ton, žica se otpušta nazad do trećeg navedenog tona. lijeva 3 desna ' e|------------H|------------G|----bu-lb---D|---5->7->5--A|------------E|------------sl (slide) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže prevlačenjem prsta preko žice do drugog navedenog tona. Praktično, ovde se čuju svi međupragovi, ali se obelježavaju samo polazni i krajnji. Ukoliko se jedan od brojeva nalazi u zagradi (najčešće je to prvi ton), onda se on izvodi izuzetno kratko, u prevlačenje se kreće gotovo u istom momentu kad i u trzaj. leva 3 desna ' e|---------H|---------G|----sl---D|---5->7--A|---------E|---------sl (slide) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže prevlačenjem prsta preko žice ka glavi gitare do neodređenog praga (notno gledano naniže, kao što pokazuje strelica). Ukoliko se prvi ton nalazi u zagradi onda se on izvodi

izuzetno kratko, a u prevlačenje se kreće gotovo u istom momentu kad i u trzaj. lijeva 3 desna ' e|---------H|---------G|----sl---D|---5->\--A|---------E|---------sl (slide) - Prvi ton se odtrzava, a drugi postiže prevlačenjem prsta preko žice ka magnetima do neodređenog praga (notno gledano na više kao što pokazuje strelica). Ukoliko se prvi ton nalazi u zagradi onda se on izvodi izuzetno kratko, a u prevlačenje se kreće gotovo u istom momentu kad i u trzaj. lijeva 3 desna ' e|---------H|---------G|----sl---D|---5->/--A|---------E|---------sl (slide) - Sa neodređenog praga se kreće u klizanje niz vrat gitare (od glave prema magnetima) ka navedenom tonu. lijeva 3 desna ' e|---------H|---------G|----sl----

D|---/->5--A|---------E|---------sl (slide) - Sa neodređenog praga se kreće u klizanje uz vrat gitare (od magneta prema glavi ka navedenom tonu. lijeva 3 desna ' e|---------H|---------G|----sl---D|---\->5--A|---------E|---------r (rake) - Udarac preko žica koje su zaglušene prstima lijeve ruke. lijeva desna ' r e|---!--H|---!--G|---!--D|---!--A|---!--E|---!--****** ZAPISIVANJE AKORDA****** Nadam se da je ovaj način zapisivanja akorada dovoljno intuitivan da i sami pretpostavite šta je napisano, ali evo prvo par primjera, a zatim i objašnjenja. E - 022100

A - x02220 D - xx0232 Gm7 - 353363 C - 332010 | |||||+-- prag prve žice | ||||+--- prag druge žice | |||+---- prag treće žice | ||+----- prag četvrte žice | |+------ prag pete žice | +------- prag šeste žice | +-------------- tonalitet i tip akorda U pjesmaricama ćete naći akorde u rasporedu kao u sljedećem primjeru. Svaki znak |, slično kao u tablaturama, pravi podjelu među taktovima. Ako se između ova dva znaka nalazi više zapisanih akorada, onda njihov broj mora biti logičan. Za slučaj da je takt četvoročetvrtinski, onda ih ima četiri i odvojeni su zarezima koji takt dijele na četvrtine. Uostalom, pogledajte primjer i mislim da će vam biti sve mnogo jasnije. Ovo je jedna od stvari koja se mnogo lakše shvataju gledanjem nego objašnjavanjem. |C| |C,C,C,C| | C , C , C , C Am | |CC,CC,CC,CC|

Čitanje tablatura 2 Tablatura je način zapisivanja pojedine pjesme slovima i brojkama koji govori sviraču na koju poziciju

na instrumentu stavi svoje prste. Razlikuju se od notnog zapisa koji koristi note i simbole. Iz tablature se može pročitati koji se ton svira na kojoj poziciji, može se vidjeti kad je hammeron, slide, pull-of, vibrato i slično. No najveci je nedostatak to što se nemože precizno odrediti duljina trajanja tona nego se za to treba preslušavati pjesma. Kako note imaju svoj linijski i notni sistem tako i tablature imaju svoj. Njega čini šest horinzotalnih linija od kojih svaka predstavlja po jednu žicu. Kod tablatura umjesto simbolja ključa nazali se oznaka TAB. Žice se označavaju slovima ( od najviše do najniže; e, dakle najtanja žica je najviša dok je najdeblja žica E najniža) Primjer: Akordi/Tabovi: e----------------------------------------------B----------------------------------------------G----------------------------------------------D----------------------------------------------A---7--8--9-10---------------------------------E----------------------------------------------Na ovom primjeru su brojevi na predzadnjoj žici odzgora, to znači da se svira 7. polje,8. polje, 9. i 10. polje po tom redu na drugoj žici odozgo.

Ovo je primjer akorda zapisanog preko tablatura: E: Akordi/Tabovi: e|---0--------B|---0--------G|---1---------

D|---2--------A|---2--------E|---0---------

Ako su brojevi jedan ispod drugoga kao na primjeru gore to znači da na G žicu na 1. polje postavite jedan prst, dok na 2. polje na D i A žicu postavite ostala dva prsta ( ako je “0” tada ostavite praznu žicu). I sada sve žice odsvirajte Zaključak: Tablature su vrlo jednostavne za čitanje i bez problema možete naučiti bilo koju pjesmu pomocu njih. Na našoj stranici možete skinuti tablature nekih pjesama i lekcija za učenje.

Metronom Metronom je bilo koja sprava koja regulira pravilan zvučni puls, pomaže za stvaranje pravilnog tempa, koji se mjeri u jedinici "beat per minute" (BPM) Nezamjenjiv je uređaj za glazbenike već stoljećima.

Metronom je izumio Dietrich Nikolaus Winkel 1812. godine. Ludwig van Beethoven je prvi poznati glazbenik koji je počeo koristiti metronom. Glazbenici koriste metronom kada žele održati određeni tempo tako da namjeste metonom na brzinu udarca koja im odgovara. Moderni metronomi su elektronički, sa kvarc kristalima koji održavaju preciznost sličnu onima koji se koriste kod ručnih satova. Postoje i sofisticiraniji metronomi koji mogu stvoriti dva ili više zasebna zvuka.

Metronom je vrlo bitna sprava ako se bavite glazbom jer s njime usavršujete svoj smisao za ritam. Svi poznati gitaristi i pogotovo bubnjari koriste ili su koristili metronom tako da je moja preporuka da ga i vi počnete koristiti.

LEKCIJA 6 Akord Akord Što su to akordi? Riječ akord ima 2 osnovna značenja. Prvo je ono iz teorije glazbe, a drugo je ono koje cete vi naučiti. To je simbolički prikaz hvataljke gitare, sa označenim mjestima koje morate pritisnuti prstima lijeve ruke i žicama koje morate trznuti prstima desne ruke. Oznake za polja, prste

lijeve i desne ruke, te žice ste već naučili (barem se nadam, a ako niste ponovite). Kakvi akordi postoje? Postoji mnogo skupina akorda, ali oni osnovni su: durski kvintakordi (oznaka: veliko štampano slovo), molski kvintakordi (oznaka: malo štampano slovo) i dominantni septakrdi (oznaka:veliko ili malo štampano slovo i broj 7). Ostali akordi koji su posebno zastupljeni u zabavnoj glazbi su tzv. nepotpuni akordi, ali sve se može izvesti i bez njih.

Primjer akorda (D-dur) Crvene točkice označavaju mjesto na koje morate staviti prst lijeve ruke (crveni broj označava prst). Bijela točkica označava žicu na koju ne stavljate prst, ali ju treba trznuti (tzv. prazna žica)

Barre akordi

Barré je poprečan hvat prstom, najčešde prvim, preko dvije ili više žica. Služi za izvođenje težih tonaliteta, koji zahtijevaju da se pritisnu sve žice (žica ima 6, a mi imamo samo 4 prsta s kojim sviramo, stoga koristimo barré). U početku ćete imati problema sa izvođenjem barré-a. Nikako necete dobivati čisti zvuk, a i prsti ce vas boljeti. To je normalno. Treba samo uporno vježbati, a zvuk će doći sam po sebi. Bitno je samo da vam ruka bude uvijek opuštena!!! Za izvođenje barré hvata potrebno je potpuno opustiti prste lijeve ruke i ispružiti ih najviše što možete. Kako biste si sve to olakšali prilagodite položaj lijeve ruke. (Proucite pravilno drzanje gitare) Zapamtite! Nemojte stiskati prejako, jer to ne poboljšava, već otežava izvođenje barré-a.

Barré se označava ravnom crtom preko polja koje pokriva. Uz njega je i obavezno rimski broj koji prikazuje koje je to polje. Uz to javljaju se i znakovi kao i kod drugih akorda. To je to! Sve što još trebate je sve savladati i naučiti nove akorde. Akorde možete pogledati u zbirci akorda, koju ćete naći na ovoj web stranici. Zapamtite: imajte strpljenja i nemojte odustajati. Trud će kad tad uroditi plodom. Napomena: Neki ljudi kažu da početnici trebaju svirati na tvrdim, odnosno debelim žicama u početku. To je razumljivo jer vam se mišići u rukama i prstima moraju razviti. Stvar je u tome što debele žice kod nekih ljudi (poput mene) djeluju antistimulativno. Makar deblje žice imaju bolji ton, prsti se više raspadaju i slično, a onda vam se ne da svirati. Tako da je moja preporuka uzeti "devetke" ili ako ste stvarno

nježna dušica "osmice" i učiti se svirati na tim tanjim žicama. Meni su one bile otkriće.

Power akordi

Skale akorda Evo da malo objasnim o cemu se ovde radi! Ovo su ljestvice svih dur i mol akorda. Naime, ako zelite sami otkrit o kojim se akordima radi u odredenoj pjesmi upotrijebite ovo! Glavno je da otkrijete koji je pocetni akord(ton) u nekoj pismi i pola posla je obavljeno. Tad vam preostaje pogledat u ove tablice i svi akordi koji se mogu u pismi upotrebit stoje pred vama! znaci...odredite samo po sluhu prvi akord pjesme(prvi ton), ako se pisma sastoji od 3 akorda, akordi koje se mogu koristiti su 3. i 5. akord od tog prvog akorda (pr. ako je prvi akord Am, sljedeci je 3. akord od njega => C i 5. => E...ili jos jedan primjer, ako je prvi akord

F# sljedi Bm(A#) i C#.). U slucaju da ima vise akorda mogu se upotrebiti svi tonovi iz te ljestvice(pr. ako je Dm ljestvica mogu biti akordi Dm, Em, F, Gm, A, B, C, Dm! Zbog toga i stavljan ove tablice, sve te kombinacije, sa svim akordima mozete pronac u njima... Jos cu vam pojasnit i ovo! MoL: 1.m(1) 2.m(1/2) 3.d(1) 4.m(1) 5.d(1/2) 6.d(1) 7.d(1) 8.m DuR: 1.d(1) 2.m(1) 3.m(1/2) 4.d(1) 5.d(1) 6.m(1) 7.d(1/2) 8.d povise tablica vam sve to puno lipse izgleda(superscript i subscript)... -Superscript(broj u zagradama) oznacava pomak izmedu dvije note! U molskim ljestvicama polutonovi se nalaze izmedu 2. i 3. tona, te izmedu 5. i 6. u durskim poluton je izmedu 3. i 4., te 7. i 8. -Subscript(d i m) oznacava da li je akord dur ili mol.

LEKCIJA 7

Bend-anje Ovo je posljednji trenutak da se odlučite da li više volite svoje prste ili svirati gitaru. Ako se odlučite da nastavite sa vježbanjem zbog česte upotrebe band-a cete na vrhovima prstiju imati zadebljanu kožu kao na petama i znajte da će vam se ženske stalno žaliti da im trgate najlonke. :o) Žica se prstom lijeve ruke pritisne na određeni prag a kad se žica trzne prstom se žica zavija, pomiče na gore, dok ne dostigne visinu slijedećeg željenog tona. Oznaka: bu. Sada, pitanje je s koliko prstiju bendate. Bendati s jednim je teško ukoliko niste navikli (a i debljina žica igra ulogu). Moja preporuka je kad bendate da bendate sa 2 prsta. Dakle recimo da želite bendati malu "e" žicu na sedmom polju. Postavite kažiprst na peto polje, srednji prst na šesto polje, a prstenjak na sedmo. I krenete bendati ton na sedmom s prstenjakom. Pomognite mu sa srednjim prstom koji je i dalje na šetom polju.

U ovom konkretnom slučaju zapisan je cjelibend koji se izvodi tako što se trećim prstom kojim je pritisnuta G žica na petom pragu zavrne (povuče na gore) do te mjere da dostigne visinu tona koji svira sedmi prag. Iako se prostom računicom (razlikom potrebnog i početnog tona) lako može izračunati za koliko treba band-ati žicu, da li za pola, cjeli i stupanj ipo taj se podatak posebno zapisuje pored samog znaka za band. Za full bendove nekad možete iskoristiti još jednu polugu, a to je palac. Prebacite palac s gornje strane vrata. Čak možete i dodirivati ove "deblje" žice (naravno ukoliko bendate ove tanje), i iskoristite palac kao polugu. Uz to ako bendate sa 2 prsta (dakle pomažete sa srednjim) vidjet ćete kako to bendanje i nije teko teško. Polubend-ovi se označavaju sa 1/2, cjelibendovi sa 1/1, band-ovi od stupanj ipo sa 1+1/2 itd.

Evo i stupanj ipo band up-a, čisto da vidite kako se zapisuje

Ove note koje su toliko kratke da svojim trajanjem ni ne ulazu u ukupan zbir trajanja u jednom taktu smo već spominjali kod tehnika: hammer on i pull off, ali se nigdje ne koriste tako često kao kod band-anja. Praktično je u pitanju ista stvar samo je zavrtanje do teme ubrzano da ton svoje trajanje započinje sa onom višom vrjednošću. Utrošite dosta vremena na dobro bendanje jer je to jako bitan dio onog "feeling"-a i utječe na vaš ton. Postoji hrpa novih grupa poput Triviuma i sličnih gluposti u kojima gitaristi sviraju jako brzo, i odsviraju 30 tonova u 2 takta, a onda kada dođe bend kao da koza mekeće. Jer

nemaju feel. To se radi opušteno, a ne zgrčeno.

Slide

Hammer on Hammer on je tehnika sviranja gitare koja se izvodi zakucavanjem prstima lijeve ruke.

Dakle, kao što rekoh, zakucavanje je u pitanju, zato se ova tehnika i zove "čekićanje" iliti hammer on. Da vidimo kako se to koristi taj čekić. Najbolje da prokomentiram sljedeći primjer. Samo prije toga da nadodam da ga u tablaturama obilježavaju sa ho.(hammer on) ili sa H (kao hammer) npr 5h7

U ovom primeru ho-om povezana su dva tona. Prvi ton (peti prag treće žice) odsvirate tako što stavite prst broj jedan (kažiprst) i trznete. Drugi ton (sedmi prag treće žice) izvodite tako što bez ponovnog otrzavanja trećim prstom pritisnete žicu na sedmom pragu. Sam potez treba uraditi dovoljno brzo da se ne priguši ton koji traje (zato ovo zovu čekićanje). Ako se ovo izvede kako treba udarac po žici kao da izazove pojačanje vibracija pa se sve to zajedno čuje kao novi ton. Iako je novi ton sasvim jasan veoma lako ga je razaznati među otrzinam tonovima jer ima karakterističan prizvuk.

Ovdje je stvar ista samo što se stvar ponavlja dvaput. Prvi ton se izvodi trzanjem a drugi i treći bez.

Ovaj sam primjer stavio čisto da ne bi došlo do zabune i da bi sve opcije bile obrađene. Ovdje je ustvari odsviran klasičan hammer on samo je prva nota toliko kratka da je to prosto zanemarivo. Čak joj ni trajanje (uvjek se crta kao osmina) ne ulazi u ukupan zbir nota u jednom taktu. Ipak i taj ton se čuje.

Ako, i kada, naiđete na ovakvu oznaku nemojte se zbuniti. Kad budete pročitali o čemu se radi skužit će te da je stvar zapravo veoma jednostavna. Ovdje se drugim prstom (kažiprstom) kuca po trećoj žici i to po sedmom pragu. Udarac treba opaliti malo jače tako da žica i bez predhodnog treperenja zavibrira (počne da proizvodi ton) dovoljno jako da se razlika u jačini nota ne primjeti. Možda jedva da je malo teži za izvođenje ali ništa strašno.

Pull off

Natural harmonic ( prirodni harmonici) Vjerovali ili ne, izvođenje ove tehnike ima mnogo više veze sa Fizikom nego što bi to itko pomislio. Pored odsviranog tona na bilo kojem instrumentu uvjek ćete uz njega čuti i njegove harmonike. Harmonici su tonovi čija je frekvencija u pravilnom matematičkom odnosu sa osnovnim tonom. E sad, kad odsvirate neki ton čut ćete njegove harmonike čija je frekvencija polovina frekvencije osnovnog tona, četvrtina (polovina

hvata svoju polovinu), osmina... Ton čija je frekvencija trećina frekvencije osnovnog tona takođe će se pojaviti. Ovo nemojte shvatiti bukvalno, nemojte sad da ispadne da kad odsviraš jedan ton kao da svira cjeli orkestar, ti tonovi se stvarno čuju ali veoma veoma tiho. Prirodni harmonici izvode se tako što se prstom lijeve ruke jedva dodirne žica a onda odtrza. Međutim ovo nije mogude izvesti bilo gdje, tu privilegiju imaju prije svega XII, V, VII i XIX prag. Obratite pažnju, XII prag je točno na polovini žice, V na četvrtini a VII na tredini, i XIX je na tredini ali sa druge strane. Zbog ovog je bio bitan onaj uvod a zbog toga se i zovu tako kako se zovu: prirodni harmoni ili nh. Ono što je ovdje veoma važno da se kaže je da ako odsvirate nh ne idete baš uvjek dobiti onaj ton koji biste inače dobili da ste pritisnuli žicu na tom pragu. Na XII dobivate istu visinu tona, do duše boja tona je malo drugačija, čak je malo ljepša ali to je taj ton. Na V pragu dobivate ton koji je za XII stupnjeva viši od njega, znači 19 pragova razlike. Ako izvedete prirodni harmonik na VII pragu dobit cete istu visinu tona kao kada bi ste ga izveli i na XIX pragu a dobivate ton koji odgovara tonu sa tog praga. Zanimljivo, zar ne! Ono što je XIX prag za VII to je za V, XXIV.

Potpuno ekvivalentno jer i ta dva prirodna harmonika daju istu visinu tona. E da! Obje ove kombinacije daju dva tona koja su u "kontra fazi", tako da kažem, ali ne bih sad dalje širio priču o Fizici. Samo da dodam da se uz jaku distorziju natural harmonici mogu izvesti i na još po nekom mestu, naravno na osmini, šestini itd. djela žice koji vibrira.

Ne spomenuh ranije, prirodni harmonik se najčešde izvodi domalim prstom iako nije pravilo a pored toga ne bih imao išta više da dodam. Dosta sam se napričao.

Pinched harmonici Ovo je svojevrsna kompenzacija za one kojima je krivo što se natural harmonic ne može izvesti na svim mjestima/pragovima i da se dobiju svi tonovi. Pinched harmonic - ph je kombinacija

odsviranog tona ili praga, kako hoćete, i prirodnog harmonika. Izvodi se tako što se lijevom rukom pritisne neki prag, a desnom odtrzava ali na sasvim neobičan način. Ovo se izvodi trzalicom a žica se udara odozgo prema dolje. Evo kako se izvodi sam udarac: u trenutku kada trzalica pređe preko žice i kada bi žica nesmetano trebela trzati, u istom potezu se palcem blago dodirne žica. Dakle ne bi bilo loše da trzalicu malo podvučete ispod prsta.

Nije uvjek sve jedno gdje dete držati desnu ruku, točnije gdje ćete ovo izvesti jer i kad izvodite ph "gađate" polovinu, četvrtinu ili trećinu onog djela žice koji svira, od praga koji je pritisnut do donjeg konjića, pa je tako praktično moguće dobiti više različitih tonova sa minimalnim pomicanjem desne ruke.

Kako se izvodi pinched harmonic iz primjera mislim da i sami shvaćate pa to ne bih ponavljao, čini mi se interesantnije da vam malo objasnim način njegovog zapisivanja. Zapisuje se kao i svaki drugi ton s tim što se crta još jedna nota koja ukazuje na visinu tona koji je "izletio" kao harmonik i ta nota se piše u zagradi. To je to, ništa strašno. Samo ću napomenuti da ce vam trebati malo vježbe kao i sa svime drugim. Ako vas zanima kako zvuči pinched harmonics,prepoznat cete ih u pjesmi od Pantere – Cemetery Gates (poslije sporog dijela na pocetku). Ako poslušate Zakk Wylde-a on ih radi stalno, a u Americi se zovu i "Squeelie", jer kao da ton "cvili".

Artificial harmonics - Veštački harmonici Veštački (oktavni) harmonici – Artificial harmonics Žica je učvršćena na oba svoja kraja (konjić – kobilica), po definiciji na njenoj polovini (XII prag) se može dobiti harmonik, koji je za oktavu viši od osnovnog tona koji daje prazna

žica. Ako ulogu konjića preuzme neki od prstiju leve ruke, on pritiskajući žicu, na nekom polju, “skraćuje” njenu dužinu. Skraćivanjem se pomera i mesto njene sredine i ona nije više iznad XII praga, nego na nekom pragu iznad XII polja. Na primer: pritiskom žice na prvom polju može se proizvesti harmonik iznad XIII praga, koji je u stvari oktava osnovnog tona tako “skraćene” žice. Dalje ako bi pritisnuli žicu na III, IV, V polju harmonike bi dobijali na XV, XVI, XVII polju (dvanaest polja (polustepena) razlike; što prema intervalima predstavlja oktavu). Ovakvim izvođenjem dobijaju se tonovi za oktavu viši od pritisnutog, otuda im i naziv oktavni ili veštački. Proizvođenje oktavnih harmonika izvodi se samo desnom rukom (ako izuzmemo da smo levom pritisli žicu na nekom polju); na sledeći način: jagodicom ispruženog kažiprsta treba dodirnuti žicu iznad praga na kom želimo da izvedemo harmonik, istog trenutka kada domalim ili palcem proizvodimo ton. Dakle žica se može okidati palcem ili domalim prstom, u zavisnosti da li želite da vam ostane palac ili ostali prsti slobodni kako bi se mogao odsvirati još koji ton. Najčešće se ovi tonovi izvode samostalno, nesto “češće” se odsvira još bas palcem, tako da se kombinacija u kojoj se žica okida domalim najčešće koristi; da budem iskren nisam video dosad klasičnog gitaristu koji okida žicu palcem (ipak ova tehnika najviše nalazi primenu u klasici), tj. sam jednom ovo video u nekoj interpretaciji T. Emmanuel – a.

LEKCIJA 8 Tehnika desne i leve ruke 01 Tehnika desne ruke Desna ruka je večini gitarista velika boljka jer zaostaje za lijevom.Razlozi za to su brojni. Većina gitarista izabere lijevu ruku za solo a desnu za ritam.Drugi razlog je nedovoljna povezanost ruku zbog nepravilnog ili nedovoljnog vježbanja.Treći bi bio taj da je trzanje komplicirana radnja i treba mnogo vremena da bi postala automatska i usklađenja sa lijevom rukom i komandama iz glave. Znači puno vježbanja ! Najbolje bi bilo da uzmete tvrdu ili srednje tvrdu trzalicu i krenete sa vježbama koje možete pogledati u ovoj rubrici. Bitno je da pravilno vježbate odnosno da pravilno vježbate držanje trzalice (imate objašnjeno vec kako držati pravilno trzalicu) i pritom pazite da je

trzalica okomito na žice (gotovo okomito)

Tehnika Lijeve Ruke Jedna od najvedih pogrešaka početnika koji se sami uče da ne koriste sve prste, ponajviše mali prst. Morate koristiti sve prste. Ako ste zapostavili bilo koji prst odmah to pokušajte ispraviti. Vježbe za jačanje malog prsta i prstenjaka mogu biti molska harmonijska ljestvica sa četri žice i lidijska ljestvica sa trede žice naviše. Svi prsti postavljaju se okomito na žice i pritišću ih neposredno uz prag. Pritisak mora biti dovoljno precizan i jak ali ne i grčevit. Palac postavite kao na slici i trudite se da ga ne vješate:

Nizak položaj palca zahtjeva više snage ali donosi pravilan položaj ruke, zgloba i prstiju i omogućava vam da prsti lete po vratu. Dok čekaju svoj red prsti su jedan do dva centimetra iznad vrata. Nastojte da ljevom rukom imate što više kretanja prstima a što manje rukom. Radije hvatajte preko 5-6 pragova nego da mičete ruku. Tajna brzine lijeve ruke leži u poznavanju principa korištenja mišida brzine i mišida snage. Za pritiskanje žica, povlačenje i udaranje prstima lijeve ruke koriste se mišići brzine tj. pojedine grupe mišića prstiju. Mišići sange su mišiči podlaktice i nadlaktice. Granica između tih mišića je oko zgloba dlana. Takvom podjelom poslova kao i minimalnom potrebnom snagom pritiska – kod naprednije tehnike mnogo ćete dobiti. U prvo vrijeme vježbajte nešto jače hvatanje ili na akustičnoj gitari. Tako ćete dobiti potrebnu čvrstoću. Kod sviranja od lijeve ruke zahtjevamo legato princip pritiskanja. Naime ako sviramo ljestvicu ili niz tonova iz viših ka nižim tada nastojimo da svaki prst zauzme svoju poziciju prije nego taj ton trznemo. Kod sviranja iz baseva u visoke to je nemoguće. Legato sviranje prema visokima će vam biti teže i više ga vježbajte.