181972347 Karin Slaughter Zaslijepljena

MIN@

Karin Slaughter

ZASLIJEPLJENA

Za moga tatu, zbog kojeg sam zavoljela Jug, i za Billie Bennett, koja me potaknula da pišem o njemu.

2

MIN@

Ponedjeljak

JEDAN

Sara Linton se naslonila na naslon svoje stolice, promrmljavši tiho "Da, mama" u telefonsku slušalicu. Nakratko se zapitala hoće li ikad doći trenutak kada će biti prestara da joj mama očitava bukvicu. "Da, mama", ponovila je Sara, lupkajući kemijskom olovkom po stolu. Osjećala je kako joj vrućina navire u obraze i preplavio ju je osjećaj neugode. Na vratima ureda začulo se tiho kucanje, za kojim je uslijedilo oprezno: "Doktorice Linton?" Sara je suspregnula uzdah olakšanja. "Moram prekinuti", rekla je majci, koja ju je uspjela još jednom izgrditi prije no što je spustila slušalicu. Nelly Morgan je otvorila vrata, prijekorno pogledavši Saru. Kao voditeljica ureda Dječje klinike Heartsdale, Nelly je obavljala i poslove koje bi trebala obavljati Sarina tajnica, kad bi je imala. Koliko se Sara sjećala, Nelly je oduvijek vodila ured, čak i u ono vrijeme kad je i Sara ovdje bila pacijentica. Nelly reče: "Obrazi su vam zažareni." "Majka se upravo izvikala na mene." Nelly upitno podigne jednu obrvu. "Pretpostavljam, s dobrim razlogom." "Pa", reče Sara, nadajući se da će to okončati razgovor. "Stigli su laboratorijski nalazi Jimmyja Powella", rekla je Nelly i dalje odmjeravajući Saru. "I pošta, također", dodala je, odlažući snop pisama na vrli plastične košare za nepregledane dokumente. Plastika se savila pod dodatnom težinom. Sara je, nagnuvši se i čitajući preko telefaksa, uzdahnula. Tijekom dobrih dana dijagnosticirala je upale uha i grla. Danas će morati reći roditeljima dvanaestogodišnjaka da im sin ima akutnu mijeloblastičnu leukemiju. "Nije dobro", nagađala je Nelly. U klinici je radila dovoljno dugo da nauči tumačiti laboratorijske nalaze. "Nije", složila se Sara, trljajući oči. "Ni najmanje." Naslonila se u stolici i upitala: "Powellovi su u Disney Worldu, zar ne?" "Za njegov rođendan", reče Nelly. "Trebali bi se večeras vratiti." Sara je osjetila kako je preplavljuje tuga. Nikad se nije naviknula priopćavati takvu vrstu vijesti. Nelly je ponudila: "Mogu ih naručiti da dođu prvi sutra ujutro." 3

MIN@

"Hvala", odgovorila je Sara, spremajući nalaze u karton Jimmyja Powella. Pritom je bacila pogled na zidni sat i ispustila glasni uzdah. "Je li ovo točno vrijeme?" upitala je, provjeravajući na svom ručnom satu. "Trebala sam se naći na ručku s Tessom prije petnaest minuta." Nelly je pogledala na svoj sat. "Ovako kasno? Bliže je vremenu večere." "To je bilo jedino vrijeme kad sam mogla", reče Sara slažući kartone. Trknula je košaru s nepregledanim dokumentima, a papiri su u hrpi pali na pod i razbili plastičnu košaru. "Sranje", prosiktala je Sara. Nelly se sagnula da joj pomogne, ali ju je Sara zaustavila. Osim činjenice da Sara nije voljela da drugi ljudi spremaju za njom, da je Nelly nekim čudom i uspjela kleknuti, bez sumnje se više ne bi uspjela uspraviti bez značajne pomoći. "Ja ću", rekla joj je Sara, pokupila cijelu hrpu i odložila je na stol. "Je li to sve?" Nelly joj je uputila osmijeh. "Šerif Tolliver čeka na trećoj liniji." Sara se klečeći naslonila na pete dok ju je preplavljivala strava. Radila je istovremeno kao pedijatrica i kao mrtvozornica. Jeffrey Tolliver, njezin bivši suprug, bio je okružni šerif. Postoje samo dva razloga zbog kojih bi mogao zvati Saru usred dana, nijedan nije posebno ugodan. Sara je ustala i podigla slušalicu, odlučivši pružiti mu priliku. ˝Bolje ti je da je netko mrtav." Jeffreyjev glas je bio isprekidan, pa je pretpostavila da je zove s mobitela. "Žao mi je što ću te razočarati", rekao je, a zatim dodao: ˝Čekam već deset minuta. Što bi bilo da se radilo o nečemu hitnom?" Sara je počela trpati papire u svoju torbu za spise. U klinici je vrijedilo nepisano pravilo da Jeffreyju treba na sve načine otežati da telefonski razgovara sa Sarom. Ona je zapravo bila iznenađena što i Nelly uopće sjetila reći joj da Jeffrey čeka na telefonu. Bacila je pogled prema vratima i promrmljala: "Znala sam da sam trebala otići." "Molim?" upitao je glasom koji je pratila tiha jeka iz mobilnog telefona. "Rekla sam da uvijek pošalješ nekoga ako se radi o nečemu hitnom", slagala je. "Gdje si?" "Na koledžu", odgovorio je. "Čekam pse čuvare." Upotrijebio je njihov izraz za zaštitare na kampusu Grant Tech, državnom sveučilištu u središtu grada. Upitala je: 4

MIN@

"Što je?" "Samo sam htio čuti kako si." "Dobro", otresla se izvlačeći papire iz torbe za spise, pitajući se zašto ih je uopće ondje stavila. Prolistalaje neke kartone i tutnula ih u džep sa strane. Zatim je rekla: "Kasnim na ručak s Tessom. Što si trebao?" Činilo se da je zatečen njezinim odrješitim tonom. "Izgledala si rastreseno jučer", reče on. "U crkvi." "Nisam bila rastresena", promrmljala je pregledavajući poštu. Zaustavila se ugledavši razglednicu, a cijelo joj tijelo se ukočilo. Na prednjoj strani razglednice bila je fotografija sveučilišta Emory u Atlanti, sveučilišta koje je Sara pohađala. Uredno ispisane na stražnjoj strani, osim njezine adrese, bile su riječi: "O, zašto me zaboravi?" "Sara?" Oblioju je hladan znoj. "Moram prekinuti." "Sara, ja—" Spustila je slušalicu prije no što je Jeffrey uspio dovršiti rečenicu, gurnuvši još tri kartona u svoju torbu za spise zajedno s razglednicom. Šmugnula je kroz sporedna vrata a da je pritom nitko nije vidio. Sunce ju je obasjavalo dok je hodala niz ulicu. Bilo je prohladno, hladnije nego jutros, a nebo prekriveno tamnim oblacima iz kojih će zasigurno kasnije tijekom dana pasti kiša. Kraj nje je prošao crveni Thunderbird, s malenom rukom koja je virila kroz prozor. "Hej, doktorice Linton", zazvao ju je dječji glas. Sara je mahnula, također odvrativši s "Hej" dok je prelazila ulicu. Premjestila je torbu za spise iz jedne u drugu ruku i krenula preko tratine pred koledžom. Skrenula je desno na nogostup uputivši se prema glavnoj ulici i stigla pred zalogajnicu za manje od pet minuta. Tessa je sjedila u separeu u stražnjem dijelu prazne zalogajnice i jela hamburger. Nije izgledala sretno. "Oprosti što kasnim", Sara se ispričala hodajući prema sestri. Pokušala je to potkrijepiti osmijehom, ali joj Tessa nije uzvratila istom mjerom. "Rekla si u dva. Sad je skoro dva i trideset." "Imala sam puno papirologije", Sara je objasnila smještajući torbu za spise u separe. Tessa je bila vodoinstalaterka, kao i njihov otac. Premda začepljene cijevi nisu mala stvar, tvrtka Linton i kćeri rijetko je dobivala hitne pozive kakve je Sara svakodnevno primala. Njezina obitelj nije shvaćala kako izgleda njezin radni dan i stalno su se ljutili zbog njezina kašnjenja. 5

MIN@

"Nazvala sam mrtvačnicu u dva", Tessa ju je obavijestila grickajući pomfrit. "Nije te bilo." Sara je uzdahnuvši sjela i provukla prste kroz kosu. "Ponovno sam svratila do klinike, mama me nazvala i vrijeme mi je jednostavno proletjelo." Zastala je i rekla ono što uvijek govori: "Oprosti, trebala sam te nazvati." Kad Tessa nije odgovorila, Sara je nastavila: "Možeš se nastaviti ljutiti na mene tijekom cijelog ručka, ili možeš prestati pa ću ti kupiti komad pite s čokoladnom kremom." "Radije daj lovu", uzvratila joj je Tessa. ˝Dogovoreno", odvratila je Sara, osjećajući neizmjerno olakšanje. Bilo joj je dovoljno što je majka ljuta na nju. "Kad smo kod poziva", počela je Tessa, a Sara je znala kamo taj razgovor ide čak i prije no što joj je Tessa postavila pitanje. "Jesi li se čula s Jeffreyjem?" Sara je ustala, gurnula ruku u prednji džep i izvukla dvije novčanice od pet dolara. "Nazvao je prije no što sam otišla iz klinike." Tessa se tako gromoglasno nasmijala daje njezin smijeh odjeknuo i cijelim restoranom. "Što ti je rekao?" "Prekinula sam vezu prije nego što je išta uspio reći", odgovorila Sara predajući novac sestri. Tessa je tutnula petake u stražnji džep traperica. "Znači, mama te nazvala? Prilično si je raspizdila." "I sebe sam prilično raspizdila", rekla je Sara. Iako se razvela prije dvije godine, još se nije mogla otarasiti svog bivšeg muža. Sara se kolebala između mržnje prema Jeffreyju Tolliveru i mržnje prema sebi zbog toga. Željela je da prođe barem jedan dan tijekom kojega neće misliti na njega, željela je da ne bude u njezinu životu. Jučer, baš kao i danas, nije bio taj dan. Uskršnja nedjelja njezinoj je majci silno važna. Iako Sara nije naročito religiozna, odjenuti najlonke jednu nedjelju u godini mala je cijena za sreću Cathy Linton. Sara nije računala na to da će Jeffrey biti u crkvi. Ugledala ga je krajičkom oka upravo nakon prve crkvene pjesme. Sjedio je tri reda iza nje, malo udesno, i činilo se da su primijetili jedno drugo u istom trenutku. Sara se prisilila da prva odvrati pogled. Sjedeći u crkvi, buljeći u propovjednika i ne registrirajući ni riječ od onoga što je govorio, Sara je osjećala Jeffreyjev pogled na stražnjoj strani vrata. Vrućina koju je osjećala od intenziteta njegova pogleda cijelu ju je preplavila. Usprkos činjenici daje sjedila u crkvi s majkom s jedne strane i ocem i Tessom s druge, Sara je osjećala kako joj tijelo odgovara na pogled 6

MIN@

koji joj je Jeffrey uputio. Iz nekog neobjašnjivog razloga, u ovo doba godine se pretvarala u potpuno drugačiju osobu. Vrpoljila se na sjedalu zamišljajući da je Jeffrey dodiruje, zamišljajući njegove ruke na svojoj koži kad ju je Cathy Linton podbola laktom u rebra. Izraz na majčinu licu govorio je da točno zna što se Sari u tom trenutku mota po glavi i da joj se to nimalo ne sviđa. Cathy je ljutito prekrižila ruke na prsima, dajući joj do znanja tom pozom da se pomirila s činjenicom da će Sara dospjeti u pakao jer razmišlja o seksu u Prvoj baptističkoj crkvi na uskršnju nedjelju. Uslijedila je molitva, zatim još jedna pjesma. Nakon, kako se činilo, primjerenog vremena, Sara je bacila pogled preko ramena da ponovno pogleda Jeffreyja, čija je glava pala na prsa jer je zaspao. To je bio problem s Jeffreyjem Tolliverom, pomisao na njega bila je mnogo bolja od stvarnosti. Tessa je lupnula prstima po stolu kako bi privukla Sarinu pažnju. "Sara?" Sara je stavila ruku na prsa, shvativši da joj srce lupa jednako brzo kao i jučer ujutro u crkvi. "Što je?" Tessa ju je značajno pogledala, srećom ništa ne rekavši. "Što je Jeb rekao?" "Kada?" "Vidjela sam te da razgovaraš s njim nakon mise", reče Tessa. "Što ti je rekao?" Sara je odvagivala da li da laže ili ne. Napokon je odgovorila: "Pozvao me danas na ručak, ali sam mu rekla da se nalazim s tobom." "Mogla si otkazati." Sara je slegnula ramenima. "Izaći ćemo u srijedu navečer." Tessa samo što nije zapljeskala. "Bože," Sara je uzdahnula, "što mi je bilo na pameti?" "Ne Jeffrey, za promjenu", odgovorila je Tessa. "Zar ne?" Sara je iza držača za salvete dohvatila jelovnik, iako baš i nije bilo potrebe za njim. Ona ili neki član njezine obitelji jeli su u zalogajnici na benzinskoj crpki Grant barem jednom tjedno otkad je Sara imala tri godine, i jedina promjena na jelovniku sve to vrijeme bila je kad je vlasnik Pete Wayne desertima dodao drobljenac s kikirikijem u čast predsjednika Jimmyja Cartera. Tessa je ispružila ruku preko stola i nježno spustila jelovnik u Sarinoj ruci pritisnuvši ga prema dolje. "Jesi li dobro?" 7

MIN@

"()pet je došlo ono vrijeme u godini", rekla je Sara prekopavajući po torbi za spise. Pronašla je razglednicu, izvadila je i podigla uvis. Tessa nije uzela razglednicu, pa je Sara naglas pročitala sa stražnje strane: "O, zašto me zaboravi?" Spustila je razglednicu na stol između njih, čekajući Tessinu reakciju. ˝To je iz Biblije?" upitala je Tessa, iako je sigurno znala. Sara je pogledala kroz prozor, pokušavajući se pribrati. Onda je iznenada ustala od stola i rekla: "Moram otići oprati ruke." "Sara?" Odmahnuvši rukom pokušala je umanjiti Tessinu zabrinutost, i zatim je krenula prema stražnjem dijelu zalogajnice pokušavajući ostati pribrana dok ne stigne do toaleta. Vrata ženskog toaleta zapisala su u dovratku od prapočetaka ljudskog postojanja, tako da je Sara snažno povukla kvaku. Maleni je toalet popločan crno-bijelim pločicama bio hladan i gotovo utješan. Naslonila se leđima na zid i ruke priklonila licu pokušavajući izbrisati posljednjih nekoliko sati toga dana. Još su je progonili laboratorijski nalazi Jimmyja Powella. Prije dvanaest godina, dok je odrađivala staž u bolnici Grady u Atllanti, Sara se upoznala sa smrću, ali se nikad nije priviknula na nju. Bolnica Grady imala je najbolji odjel za hitne slučajeve na jugoistoku Amerike i Sara je vidjela priličan broj teških trauma, od klinca koji je progutao paket žileta, do tinejdžerice kojoj su napravili abortus vješalicom za odjeću. Bilo je užasnih slučajeva, što i nije neobično za tako velik grad. Kad bi se slučajevi kao što je Jimmy Powell pojavili u klinici za djecu, Sara bi se osjećala kao da ju je pogodio grom. To će biti jedan od rijetkih slučajeva kad će se Sarina dva posla poklopiti. Jimmy Powell koji je volio gledati sveučilišnu košarku i imao jednu od najvećih zbirki Hot Wheels kamiončića koju je Sara ikad vidjela, za manje od jedne godine će, bila je gotovo sigurna, biti mrtav. Sara je, čekajući da se umivaonik ispuni hladnom vodom, povezala kosu u labavi konjski rep. Nagnula se nad umivaonik, ustuknuvši pred groznim slatkastim mirisom koji je dopirao iz njega. Pete je vjerojatno ulio ocat niz odvod kako bi spriječio smrad. Bio je to stari vodoinstalaterski trik, ali Sara je mrzila smrad octa. Zadržala je dah kad se ponovno nagnula nad umivaonik i ispljuskala lice vodom, pokušavajući se razbuditi. Ponovni pogled u ogledalu pokazao joj je da se ništa nije popravilo, ali se zato mokra mrlja pojavila malo ispod ovratnika njezine majice. "Sjajno", Sara je promumljala. 8

MIN@

Obrisala je ruke o hlače krenuvši prema odjeljcima. Nakon što je ugledala sadržaj jedne školjke, krenula je prema sljedećem odjeljku, onom za invalide, i otvorila vrata. "Oh", Sara je udahnula, brzo zakoračivši unatrag, zaustavivši se tek kad je stražnjom stranom bedara dotaknula rub umivaonika. Stavila je ruke iza sebe pridržavši se za rub. U ustima je osjetila metalni okus, pa se prisilila da počne duboko disati kako se ne bi onesvijestila. Spustila je glavu i zatvorila oči, izbrojivši punih pet sekunda prije no što je ponovno podigla pogled. Sibyl Adams, profesorica na koledžu, sjedila je na zahodskoj školjci. Glava joj je bila zabačena unatrag i naslonjena na zid popločen pločicama, a oči zatvorene. Hlače su joj bile spuštene do gležnjeva, a noge širom raširene. Ubodena je nožem u trbuh. Krv je ispunila školjku između njezinih nogu i kapala na pločice na podu. Sara se prisilila da uđe u odjeljak te čučnula ispred mlade žene. Sibylina je majica bila povučena prema gore tako da je Sara vidjela veliki okomiti rez duž abdomena koji je presijecao njezin pupak na dva dijela i zaustavljao se kod stidne kosti. Drugi rez, mnogo dublji, protezao se vodoravno ispod njezinih grudi. On je bio izvor većeg dijela krvi koja je i dalje ustrajno kapala niz njezino tijelo. Sara je stavila dlan na ranu, pokušavajući zaustaviti krvarenje, ali krv joj je procurila između prstiju kao da cijedi spužvu. Sara je obrisala ruke o prednji dio majice, a zatim nagnula Sibylinu glavu prema naprijed. Iz njezinih usta dopro je tihi jecaj, ali Sara nije bila sigurna radi li se o ispuštanju zraka iz trupla ili vapaju žive žene. "Sibyl?" Sara je prošaptala, jedva uspjevši izgovoriti tu riječ. Strah joj se smjestio u grlu poput ljetne prehlade. "Sibyl?" ponovila je, posluživši se palcem kako bi podignula Sibylin kapak. Njezina je koža bila vruća na dodir, kao da je predugo bila na suncu. Velika modrica prekrivala je desnu stranu njezina lica. Ispod oka je bio vidljiv otisak šake. Kad je dotaknula modricu, kost ispod njezine ruke se pomaknula, na što se začuo zvuk nalik na onaj koji istane kad se sudare dvije pikule. Sarina ruka se tresla kad je prislonila prste na Sibylinu vratnu arteriju. Osjetila je treptaj pod vršcima prstiju, ali nije bila sigurna radi li se o drhtanju njezine vlastite ruke ili znaku života. Sara je zatvorila oči i skoncentrirala se, pokušavajući razdvojiti ta dva osjeta. Bez upozorenja, tijelo se divlje trznulo prema naprijed, pribivši se na pod. Krv se razlila posvuda oko njih i Sara se instinktivno počela izvlačiti ispod žene koja se nekontrolirano tresla i grčila. Rukama i nogama je pipala ne bi li pronašla neko uporište na skliskom podu toaleta. Napokon se uspjela izvući ispod Sibyl. Okrenula ju je, i polegla joj glavu u svoje ruke i pokušala 9

MIN@

joj pomoći da izdrži napadaj. I disanje je odjednom prestalo. Sara je približila uho Sibylinim ustima, pokušavajući razabrati zvukove disanja. Nije ih bilo. Podigavši se na koljena, Sara je počela s masažom srca, pokušavajući vratiti život u Sibylino srce. Prstima je zatvorila nos mlade žene, upuhnula joj zrak u usta. Sibylin prsni koš nakratko se podigao, ili ništa više od toga. Sara je pokušala ponovno, osjetivši poriv za povraćanjem kad joj je Sibylina krv dospjela u usta. Ispljunula je nekoliko puta kako bi pročistila usta i bila je spremna nastaviti, ali je vidjela da je prekasno. Sibyline su se oči prevrnule unatrag, a dah izišao iz usta uz lagani drhtaj. Između nogu joj je potekao potočić urina. Bila je mrtva.

DVA

Koledž Grant nazvan je po dobrom Grantu, ne Ulyssesu, nego Imauelu Prattu Grantu, čovjeku koji je gradio željeznicu i koji je sredinom devetnaestog stoljeća produžio atlantsku prugu duboko na jug Georgije i dalje do mora. Grantovom su prugom vlakovi prevozili pamuk i ostalu robu diljem Georgije. Zbog te su željezničke pruge gradovi poput Heartsdalea, Madisona i Avondalea postali poznati, a više gradova u Georgiji je nazvano po Grantu. Na početku Građanskog rata, pukovnik Grant je smislio obrambeni plan za slučaj da se Atlanta ikad nađe pod opsadom; na nesreću, bolje mu je išla gradnja željeznice nego borba na bojišnici. Tijekom Velike ekonomske krize građani Avondalea, Heartsdalea i Madisona odlučili su udružiti svoje policijske i vatrogasne snage, kao i svoje škole. To im je pomoglo da uštede na javnim uslugama, kao i da uvjere željeznicu da Grantovu prugu ostave otvorenom; okrug je bio mnogo značajniji kao cjelina nego gradovi pojedinačno. 1928. godine u Madisonu je podignuta vojna baza, što je dovelo obitelji iz svih krajeva zemlje u sićušni okrug Grant. Nekoliko godina kasnije, Avondale je postao postaja za radnike koji su održavali prugu Atlanta-Savannah. Još nekoliko godina je prošlo i u Heartsdaleu je niknuo koledž Grant. Tijekom gotovo šezdeset godina okrug je napredovao, sve dok zatvaranje vojne baze, konsolidacija i Reaganomija nisu usporili i slomili ekonomiju Madisona, a zatim i Avondalea samo tri godine poslije. Da nije bilo koledža, koji je 1946. godine postao tehnološko sveučilište specijalizirano za agrobiznis, Heartsdale bi zadesio isti negativan ekonomski trend kao i njemu susjedne gradove. Ovako je koledž postao žila kucavica grada, i prva direktiva koju je gradonačelnik Heartsdalea dao okružnom šerifu Jeffreyju Tolliveru bila je 10

MIN@

da, želi li sačuvati svoj posao, čini sve kako bi koledž ostao sretan. Jeffrey je, sastajući se sa zaštitarima na kampusu i raspravljajući o planu kako da riješe nedavnu pojavu krađe bicikala, činio upravo to kad mu je zazvonio mobitel. Isprva nije prepoznao Sarin glas i mislio je da je poziv neka vrsta šale. Tijekom osam godina koliko ju je poznavao, Sara nikad nije zvučala tako očajno. Glas joj je podrhtavao dok je izgovarala dvije riječi za koje nikad nije očekivao da će izići iz njezinih usta: ˝Trebam te.˝ Kad je izišao kroz željezna vrata ograde koledža, Jeffrey je skrenuo lijevo i krenuo uz glavnu ulicu prema zalogajnici. Proljeće je stiglo vrlo rano i stabla svibe koja su obrubljivala ulicu cvjetala isplevši bijelu zavjesu nad ulicom. Žene iz vrtlarskog kluba posadile su tulipane u male vaze duž pločnika, i dvojica srednjoškolaca su mela ulice umjesto da provode tjedan u kazni poslije nastave. Vlasnik trgovine svečanom odjećom postavio je stalak s odjećom na pločnik, a ljudi željezarije vani su postavili izložbenu sjenicu u koju su montirali i ljuljačku za trijem. Jeffrey je znao da će taj prizor biti u oštrom kontrastu s onim koji ga je čekao u zalogajnici. Spustio je prozor, pustivši svjež zrak u zagušljiv auto. Kravata i je stezala oko vrata, skinuo ju je bez razmišljanja. U mislima je neprestano iznova vrtio Sarin telefonski poziv, pokušavajući iz njega izvući više od očitih činjenica. Sibyl Adams je izbodena i ubijena u zalogajnici. Dvadeset godina policijskog posla nije pripremilo Jeffreyja za takvu vijest. Polovicu karijere proveo je u Birminghamu u Alabami, gdje su ubojstva rijetko iznenađivala policiju. Nije prošao ni jedan dan da nije izlazio na teren istražiti barem jedno ubojstvo, obično rezultat izrazitog siromaštva Birminghama: prodaja droge koja je išla po zlu, obiteljske svađe u kojima je oružje bilo i previše nadohvat ruke. Da je Sarin poziv stigao iz Madisona ili čak Avondalea, i Jeffrey se ne bi iznenadio. Droga i nasilništvo bandi brzo su postajali problem u rubnim gradovima okruga. Heartsdale je bio dragulj od grada. U deset godina, jedina sumnjiva smrt u Heartsdaleu bila je smrt starice koja je dobila srčani udar kad je zatekla svog unuka kako joj krade televizor. "Šefe?" Jeffrey je ispružio ruku prema dolje i uzeo radio-postaju. "Da?" Marla Simms, tajnica u policijskoj postaji, rekla je: "Sredila sam stvar koju ste tražili." "Dobro", odgovorio je, a zatim rekao: "Bez javljanja radiom do daljnjeg." Marla nije ništa rekla, odlučivši ne postaviti očito pitanje. Grant je ipak bio mali grad, i čak je i u policijskoj postaji bilo ljudi koji bi proširili vijest. Jeffrey je htio da stvar ostane tajna što je dulje moguće. 11

MIN@

"Razumjela?" upitao je Jeffrey. Nakon nekog vremena, odgovorila je: "Da, šefe." Jeffrey je izlazeći iz auta tutnuo svoj mobitel u džep jakne. Frank Wallace, viši detektiv u njegovoj jedinici, već je držao stražu pred zalogajnicom. "Je li itko ušao ili izišao?" upitao ga je Jeffrey. Frank je odmahnuo glavom. "Brad je na stražnjim vratima", reče on. "Alarm je iskopčan. Pretpostavljam da je počinitelj tako ušao i izišao." Jeffrey se osvrnuo i bacio pogled na ulicu. Betty Reynolds, vlasnica trgovine ’Sve za pet dolara’ mela je pločnik, bacajući sumnjičave poglede prema zalogajnici. Ljudi će uskoro početi prilaziti, ako ne zbog znatiželje, onda zbog večere. Jeffrey se ponovno okrenuo prema Franku. "Nitko ništa nije vidio?" "Baš ništa", Frank je potvrdio. "Došla je pješice ovamo od svoje kuće. Pete kaže da dolazi svakog ponedjeljka nakon gužve za ručak." Jeffrey mu je jedva primjetno kimnuo glavom i ušao u zalogajnicu. Postaja Grant nalazila se u sredini glavne ulice. Sa svojim velikim crvenim separeima, šankom posutim bijelim točkicama, kromiranim prečkama i držačima za slamke, vjerojatno je izgledala više-manje jednako kao i onog dana kad je Pete otvorio restoran. Čak su i bijele pločice od linoleuma, na nekim mjestima toliko izlizane od upotrebe da se vidjelo crno ljepilo, bile iz vremena kad je restoran otvoren. Jeffrey je ovdje ručao gotovo svakoga dana u posljednjih deset godina. Zalogajnica je bila izvor utjehe, nešto poznato nakon posla s ljudima s društvenog dna. Zaokružio je pogledom po toj prostoriji, znajući da ona za njega više nikad neće biti ista. Tessa Linton je sjedila za šankom, pridržavajući glavu rukama. Pete Wayne je sjedio njoj nasuprot, tupo buljeći kroz prozor. Osim onog dana kad je eksplodirao svemirski shuttle Challenger, ovo je bio prvi put da ga Jeffrey vidi bez njegove papirnate kape unutar zalogajnice. Pa ipak, Peteova kosa je bila skupljena u pramen na vrhu glave, zbog čega mu je lice izgledalo još duže no inače. "Tess?" upitno će Jeffrey, spustivši ruku na njezino rame. Ona je naslonila lice na njegova prsa, plačući. Jeffrey ju je pogladio po kosi i kimnuo Peteu. Pete Wayne je inače bio vesele naravi, ali danas je izraz na njegovu licu bio drugačiji, izraz apsolutnog šoka. Gotovo se uopće nije obazirao na Jeffreyja, nastavivši buljiti kroz prozor na prednjoj strani restorana. Usnice su mu se neznatno pomicale, ali iz njegovih usta nije dopirao nikakav zvuk.

12

MIN@

Prošlo jc nekoliko trenutaka u tišini, a onda se Tessa uspravila. Petljala je po držaču za salvete sve dok joj Jeffrey nije ponudio svoj rupčić. Pričekao je da ispuše nos, a onda je upitao: "Gdje je Sara?" Tssa je preklopila rupčić. "Još je u toaletu. Ne znam—" glas joj se prekinuo. "Bilo je užasno puno krvi. Nije mi dopustila da uđem." Kimnuo je i odmaknuo joj kosu s lica. Sara se jako zaštitnički ponašala prema svojoj mlađoj sestri, a taj se nagon prenio na Jeffreyja tokom njihova braka. Čak i nakon razvoda, Jeffrey je i dalje osjećao da su Tessa i Lintoni na neki način njegova obitelj. ˝Jesi li dobro?" upitao je. Kimnula je. "Idi. Treba te." Jeffrey je pokušao ne reagirati na to. Da Sara nije bila okružni mrtvozornik, nikad je ne bi viđao. To što je netko trebao umrijeti da bi ona bila u istoj prostoriji s njim dovoljno je govorilo o njihovu odnosu. Hodajući prema stražnjem dijelu zalogajnice, Jeffrey je osjetio kako ga obuzima osjećaj užasa. Znao je da se dogodilo nešto nasilno, znao je da je Sibyl Adams ubijena. Osim toga, nije znao što da očekuje kad je povukao i otvorio vrata ženskog toaleta. Ono što je ugledao doslovno mu je oduzelo dah. Sara je sjedila usred toaleta s glavom Sibyl Adams u krilu. Krvi je bilo posvuda, natopila je tijelo, prekrila je Saru, čije su majica i hlače s prednje strane bili potpuno natopljeni, kao da ju je netko poprskao vrtnim crijevom. Na podu su se nalazile krvava cipela i otisak dlana, kao da se tu dogodila strašna borba. Jeffrey je stajao na dovratku pogledom upijajući taj prizor i pokušavajući doći do daha. "Zatvori vrata", Sara je prošaptala držeći ruku na Sibylinu čelu. Poslušao ju je i krenuo uz rub prostorije. Usta su mu se otvorila, ali ništa nije izlazilo iz njih. Trebalo je postaviti neka očita pitanja, ali jedan dio njega nije htio znati odgovore. Jednim svojim dijelom htio je odvesti Saru iz tog toaleta, staviti je u njegov auto i voziti sve dok se ni jedno od njih više ne bi sjećalo kako je taj sićušni toalet izgledao i smrdio. U zraku je osjećao nasilje, poput nečeg morbidnog i ljepljivog u grlu. Osjećao se prljavo samo zato što je stajao ondje. "Izgleda kao Lena", napokon je rekao, misleći na Sibylinu sestru blizanku, detektivku u njegovoj jedinici. "Samo na sekundu, pomislio sam..." Odmahnuo je glavom, ne mogavši nastaviti. 13

MIN@

"Lenina kosa je duža." "Da", rekao je, ne mogavši skinuti pogled sa žrtve. Jeffrey je tijekom života vidio mnogo užasnih stvari, ali nikad nije osobno poznavao žrtvu nasilnog zločina. Zapravo nije dobro poznavao Sibyl Adams, ali u gradu malenom kao što je Heartsdale, svi su svima bili susjedi. Sara je pročistila grlo. "Jesi li već rekao Leni?" Njezino pitanje ga je pogodilo poput munje. Dva tjedna nakon što je postao okružni šerif zaposlio je Lenu Adams koja je upravo bila završila policijsku akademiju u Maconu. Tih ranih godina ona je bila poput Jeffreyja, autsajder. Osam godina kasnije unaprijedio ju je u detektivku. S trideset tri godine, bila je najmlađa među detektivima i jedina žena u toj jedinici. A sada joj je sestra ubijena u, takoreći, njihovu vlastitom dvorištu, dvjesto metara od policijske postaje. Osjećao je osobnu odgovornost koja ga je gotovo gušila. "Jeffrey?" Jeffrey je duboko udahnuo, a zatim polako izdahnuo. "Odnijela je neke dokaze u Macon", napokon je odgovorio. "Obavijestio sam prometnu patrolu i zamolio ih da je vrate ovamo." Sara ga je gledala. Oči su joj bile crvene, ali nije plakala. Jeffreyju je bilo drago zbog toga, jer nikad nije vidio Saru da plače. Kad bih je vidio da plače, pomislio je, slomio bih se. "Jesi li znao da je bila slijepa?" ona ga upita. Jeffrey se naslonio na zid. Nekako je bio zaboravio na to. "Nije čak ni vidjela što joj se sprema", Sara je prošaptala. Sagnula je glavu i pogledala u Sibyl. Kao i obično, Jeffrey nije mogao ni zamisliti o čemu Sara razmišlja. Odlučio je pričekati da progovori. Očito, bilo joj je potrebno neko vrijeme da se pribere. Gurnuo je ruke u džepove i pogledom obuhvatio prostor. Bila su tu dva odjeljka s drvenim vratima nasuprot umivaonika koji je bio tako star da su slavine za hladnu i toplu vodu bile na suprotnim stranama umivaonika. Iznad njega je bilo staro, hrđom posuto ogledalo, iskrzano na rubovima. Kad se sve zbroji, prostorija nije imala nekoliko četvornih metara, a sitne crno-bijele pločice na podu činile su je još manjom. Tamna krv koja sc širila oko tijela nije ni manje pomagala cijeloj stvari. Jeffrey nikad nije imao problema s klaustrofobijom, ali Sarina šutnja je već gotovo dobivala tjelesni lik. Podigao je pogled prema bijelom stropu, pokušavajući se pomalo distancirati. Sara je napokon progovorila. Glas joj je postao jači i samopouzdaniji. "Bila je na WC-u kad sam je pronašla." U nedostatku bolje ideje, Jeffrey je izvadio maleni blok povezan spiralom. Izvadio je kemijsku olovku iz džepa na prsima i počeo ipisivati dok je Sara 14

MIN@

prepričavala događaje koji su prethodili sadašnjem trenutku. Glas joj je postao monoton dok je medicinski detaljno opisivala Sibylinu smrt. ˝A onda sam zamolila Tessu da mi donese moj mobitel." Sara je prestala govoriti, a Jeffrey joj je odgovorio na pitanje i prije no što i je uspjela postaviti. ˝Ona je dobro", rekao je. "Nazvao sam Eddieja na dolasku ovamo." "Jesi li mu rekao što se dogodilo?" Jeffrey se pokušao nasmiješiti. Sarin otac nije bio jedan od njegovih najvećih obožavatelja. "Imao sam sreću što mi nije poklopio slušalicu." Sara se nije baš nasmiješila, ali je napokon pogledala Jeffreyja. I njezinu je pogledu bilo blagosti koju godinama nije vidio. "Moram obaviti preliminarni pregled, a onda je možemo odnijeti u mrtvačnicu." Jeffrey je spremio blok u džep jakne, a Sara je nježno spustila Sibylinu glavu na pod. Naslonila se na vlastite pete i obrisala ruke u stražnji dio svojih hlača. Onda je rekla: "Htjela bih je očistiti prije nego što je Lena vidi." Jeffrey je kimnuo glavom. "Ona je barem dva sata odavde. To nam ostavlja dovoljno vremena da obradimo mjesto zločina." Pokazao je rukom na vrata odjeljka. Brava je bila potrgana. "Je li brava bila u ovom stanju kad si je pronašla?" "Brava je u tom stanju od moje sedme godine", rekla je Sara i uprla prstom u svoju torbu za spise na podu. "Dodaj mi par rukavica." Jeffrey je otvorio torbu, pokušavajući ne dotaknuti krv na ručkama. Izvukao je par rukavica od lateksa iz unutrašnjeg džepa. Kad se okrenuo, Sara je stajala kod Sibylinih nogu. Izraz lica joj se promijenio, i usprkos krvi koja joj je zamrljala prednji dio odjeće, izgledala je kao da je povratila kontrolu. Ipak, morao je zapitati: "Jesi li sigurna da želiš ovo učiniti? Možemo pozvati nekoga iz Atlante." Sara je odmahnula glavom dok je izvježbano i vješto navlačila rukavice. "Ne želim da je neki stranac dodiruje." Jeffrey je razumio što je time htjela reći. Ovo je bila stvar okruga. I ljudi iz okruga će se pobrinuti za nju. Sara je stavila ruke na bokove i počela se kretati oko tijela. Jeffrey je znao da pokušava steći bolji uvid u mjesto zločina i nekakvu objektivnost, i zatekao se kako proučava svoju bivšu suprugu dok je to radila. Sara je bila visoka žena, sto sedamdeset osam centimetara visoka, imala je tamnozelene oči i tamnocrvenu kosu. Dopustio je da mu misli odlutaju, prisjećajući se kako je bilo dobro biti s njom, kad ga je oštar ton njezina glasa vratio u stvarnost. 15

MIN@

"Jeffrey?" Sara je grubo rekla, oštro ga pogledavši. On se zabuljio u nju, svjestan da su mu misli odlutale na mjesto koje se doimalo sigurnijim. Ona ga je još sekundu gledala u oči, a zatim se okrenula prema odjeljku. Jeffrey je uzeo još jedan par rukavica iz njezine torbe za spise i navukao ih dok je ona govorila. "Kao što sam već rekla," Sara je počela, "bila je na WC-u kad sam je pronašla. S mukom sam je spustila na pod, a zatim sam je okrenula na leđa." Sara je podigla Sibyilne ruke i pogledala ispod noktiju. "Ovdje nema ničega. Pretpostavljam da ju je iznenadio, da nije znala što se događa dok nije bilo prekasno." "Misliš da je bilo brzo?" "Ne prebrzo. Što god je učinio, meni se čini da je bilo planirano. Mjesto zločina je bilo vrlo čisto dok ja nisam došla. Bila bi iskrvarila na WC-u da ja nisam morala na toalet." Sara je odvratila pogled. "A možda i ne, da ja nisam kasnila na ručak." Jeffrey ju je pokušao utješiti. "To ne možeš znati." Ona je na to slegnula ramenima, kao da želi reći da nije sigurna u to. ˝Na zapešćima su vidljive ogrebotine na mjestima gdje je rukama udarila u šipke za hendikepirane. Također", lagano je razmaknula Sibyline noge, "vidiš ovo na njezinim nogama?" Jeffrey je pogledao. Koža na unutrašnjoj strani oba Sibylina koljena i je izderana. "Od čega je to?" ˝Od zahodske daske", reče ona. "Donji rub je prilično oštar. Pretpostavljam da je čvrsto stisnula noge dok se borila. Nešto kože se uhvatilo za zahodsku dasku." Jeffrey je bacio pogled prema WC-u, a zatim ponovno pogledao zasun. "Misliš daju je gurnuo na WC, a zatim izbo?" Sara mu nije odgovorila. Umjesto toga je pokazala na Sibylin goli torzo. "Rez nije dubok sve do sredine križa", objasnila je, pritisnuvši rukom abdomen i rastvorivši ranu kako bi on mogao vidjeti. "Rekla bi da se radi o nožu s dvostrukom oštricom. Vidiš oblik slova ipsilon s obje strane uboda." Sara je s lakoćom gurnula kažiprst u ranu. Koža je pritom usisala njezin prst uz dovoljno glasan zvuk, i Jeffrey je zaškrgutao zubima i odvratio pogled. Kad je ponovno pogledao, Sara ga je upitno gledala. Upitala ga je: "Jesi li dobro?" kimnuo je, bojeći se otvoriti usta. Ona je pomicala prst po unutrašnjosti rupe u prsima Sibyl Adams. Krv je potekla iz rane. "Rekla bih da se radi o barem dvanaest santimetara dugačkom nožu", zaključila je gledajući u njega. "Smeta li ti ovo?" 16

MIN@

Odmahnuo je glavom, iako mu se zbog zvukova okretao želudac. Sara je izvukla prst i nastavila: "Radi se o vrlo oštrom oružju. Oko reza nema znakova oklijevanja, i kao što sam već rekla, znao je što radi kad je počeo." "I što je radio?" Njezin ton je bio vrlo pragmatičan. "Rezbario joj je trbuh. Rezovi su mu vrlo sigurni, jedan prema dolje, jedan poprijeko, a zatim je zario nož u gornji dio torza. To je bio smrtni udarac, rekla bih. Uzrok smrti će vjerojatno biti iskrvarenje." "Iskrvarila je nasmrt?" Sara je slegnula ramenima. "To je moja pretpostavka zasad, da. Iskrvarila je nasmrt. Za to je vjerojatno bilo potrebno desetak minuta. Grčenje je bilo od šoka." Jeffrey nije mogao suspregnuti drhtaj koji je osjetio. Pokazao je na ranu. "To je križ, zar ne?" Sara je dobro pogledala rezove. "Rekla bih da jest. Mislim, zapravo ne može biti ništa drugo, zar ne?" "Misliš li da je ovo neka vrsta religiozne poruke?" "Tko to može znati kad se radi o silovanju?" rekla je ona, zastavši kad je vidjela izraz na njegovu licu. "Što je?" "Silovana je?" upita on, pogledavši Sibyl Adams, pokušavajući otkriti vidljive ozljede. Na njezinim bedrima nije bilo modrica, niti ogrebotina u području zdjelice. "Zar si nešto pronašla?" Sara je šutjela. Napokon je rekla: "Ne. Mislim, ne znam." "Što si pronašla?" "Ništa." Skinula je rukavice. "Samo ono što sam ti rekla. Završit ću obdukciju u mrtvačnici." "Ja ne mogu—" "Nazvat ću Carlosa da dođe po nju", reče ona, misleći na svog pomoćnika u mrtvačnici. "Dođi u mrtvačnicu kad završiš ovdje, dobro?" Kad nije odgovorio, ona je rekla: "Nisam sigurna za silovanje, Jeffe. Stvarno. Samo sam nagađala." Jeffrey nije znao što da kaže. Ako je u nešto bio siguran u vezi svoje bivše žene, znao je da ne nagađa samo tako kad radi na mjestu zločina. "Sara?" upitno ju je pogledao. A onda: "Jesi li dobro?" Sara se kiselo nasmijala. "Jesam li dobro?" ponovila je. "Isuse, Jeffrey, kakvo glupo pitanje." Došla je do vrata, ali ih nije otvorila. Kad je progovorila, riječi su joj bile kratke i jasne: "Moraš pronaći onoga tko je ovo učinio", rekla je. 17

MIN@

"Znam." "Ne, Jeffrey." Sara se okrenula i prodorno ga pogledala. "Ovo je bio ritualni napad, ne nešto što se dogodilo samo jednom. Pogledaj njezino tijelo. Pogledaj kako je ostavljena ovdje." Sara je zastala na trenutak, a zatim nastavila: "Tko god je ubio Sibyl Adams, pažljivo je isplanirao. Znao je gdje će je pronaći. Slijedio ju je u toalet. Ovo je melodično ubojstvo koje je počinio netko tko želi nešto poručiti." Jeffreyju se zavrtjelo u glavi kad je shvatio da je ono što je Sara rekla istina. On je već viđao takva ubojstva. Točno je znao što je htjela reći. Ovo nije bilo djelo amatera. Tko god je ovo učinio vjerojatno upravo u ovom trenutku priprema za nešto mnogo dramatičnije. Činilo se da Sara smatra da on još uvijek nije shvatio. "Misliš li da će se zaustaviti na jednom ubojstvu?" Jeffrey ovaj put nije oklijevao. "Ne."

TRI

Lena Adams se namrštila i plavoj hondi civic ispred nje dala znak i novima. Ograničenje brzine na ovom dijelu autoceste Georgia 1-20 bilo je 100 kilometara na sat, ali kao i većina ruralnih stanovnika Georgije, Lena je taj znak smatrala više sugestijom turistima na putu iz Floride. Kao dokaz u prilog njezinoj teoriji, Honda je imala tablice iz Ohia. ˝Ma daj", zagunđala je, pogledavajući na brzinomjer. S desne ju je strane zatvarao kamion s prikolicom, a sprijeda Jenki u Hondi, koji očito odlučio da joj neće dopustiti da previše prijeđe ograničenje brzine. Lena je na trenutak požalila što nije pošla jednim od službenih automobila policije okruga Grant. Ne samo što bi vožnja bila udobnija od vožnje u njezinoj Toyoti Celici, nego bi mogla i uživati i utjerivanju straha u kosti onima koji su prebrzo vozili. Začudo, kamion s prikolicom je usporio, dopustivši Hondi da se ubaci ispred njega. Lena je veselo mahnula kad joj je vozač pokazao podignuti srednji prst. Nadala se da je naučio lekciju: vožnja Jugom ista je borba za opstanak. Lena je povisila brzinu na 135 kilometara na sat napuštajući Macon. Izvadila je kasetu iz kutije. Sibyl joj je snimila muziku za vožnju za put natrag. Ubacila je kasetu u kasetofon i nasmiješila se kad se začuo početak pjesme Joan Jett liad Reputation'. Ta je pjesma bila himna sestara tijekom srednje škole, i njih dvije su provodile mnoge noći jurcajući automobila po sporednim cestama i iz sveg glasa pjevajući "Baš me briga za moju lošu reputaciju". Zahvaljujući zabludjelom ujaku, djevojke su smatrali bjelačkim 18

MIN@

ološem iako nisu bile posebno siromašne, a zahvaljujući njihovoj majci koja je bila napola Španjolka, baš ni previše bijele. Voziti dokaze u laboratorij GBI-a2 u Maconu nije bilo mnogo više od kurirskog posla, ali Leni je bilo drago što je dobila taj zadatak. Jeffrey joj je rekao da može uzeti jedan dan da se ohladi, što je bio njegov eufemizam za smirivanje živaca. Frank Wallace i Lena su se gložili oko istog problema koji je opterećivao njihov odnos od početka. U pedeset devetoj godini Frank nije bio oduševljen prisustvom žene u policiji, a kamoli ženom kao partnericom. Neprestano je izostavljao Lenu iz istraga, a ona se neprestano pokušavala nasilu ubaciti. Netko je morao popustiti. Kako je Frank imao još dvije godine do mirovine, Lena je znala da to neće biti ona. Zapravo, Frank nije bio loš tip. Iako je patio od one vrste razdražljivosti uzrokovane godinama, činilo se da se trudi. Kad je imala dobar dan razumjela je da njegovo arogantno ponašanje izvire iz nekog mjesta dubljeg od njegova ega. On je tip muškarca koji otvara vrata ženama i u zatvorenim prostorima skida šešir. Frank je čak i mason u lokalnoj loži. On nije tip čovjeka koji bi dopustio svojoj partnerici da vodi ispitivanje, a kamoli da predvodi upad u nečiju kuću. Kad je imala loš dan, Lena ga je htjela zaključati u njegovu garažu s upaljenim motorom automobila. Jeffrey je bio u pravu kad je smatrao da će je putovanje ohladiti. Lena je imala dobro prolazno vrijeme na putu za Macon, uštedjevši čitavih trideset minuta zahvaljujući Toyotinu V-6 motoru. Sviđao joj se njezin šef, koji je bio dijametralna suprotnost Franku Wallacu. Frank se vodi isključivo instinktom, dok se Jeffrey više služi mozgom. Jeffrey je, osim toga, ona vrsta muškarca koji se ugodno osjeća u društvu žena i ne smeta mu kad one izražavaju svoje mišljenje. Činjenica da je on od prvog dana obučavao Lenu za posao detektivke nije joj promakla. Jeffrey je nije unaprijedio kako bi ispunio okružnu kvotu ili kako hi on sam imao bolji ugled od svog prethodnika; napokon, žive u okrugu Grant, u gradu koji čak nije bio na karti do prije pedeset godina. Jeffrey je Leni dao posao jer je poštovao njezin rad i njezinu inteligenciju. Činjenica da je žena s tim nije imala nikakve veze. ˝Sranje", Lena je prosiktala krajičkom oka ugledavši bljesak plavog svetla iza sebe. Usporila je i skrenula u stranu baš kad ju je pretekla Honda. Jenki je zatrubio i mahnuo joj. Sad je bio red na Leni da ga pozdravi s podignutim srednjim prstom. Prometni policajac iz Georgije dao si je vremena da izađe iz auta. Lena se okrenula i počela kopati po svojoj torbi na stražnjem sedištu kako bi izvukla policijsku značku. Kad se ponovno okrenula začudila se vidjevši policajca koji je stajao točno uz stražnji rub njezina auta. Ruka mu je bila na pištolju, 19

MIN@

pa se htjela pojesti što nije dočekala da se približi. Vjerojatno je mislio da traži oružje. Lena je ispustila značku u krilo i podigla ruke u zrak, poviknuvši: ˝Oprostite", kroz otvoren prozor. Murjak je oprezno zakoračio prema naprijed pomičući kockastu čeljust lijevo-desno kao da žvače žvakaću gumu dok se približavao autu. Skinuo je sunčane naočale kako bi je bolje pogledao. "Slušajte", rekla je, i dalje podignutih ruku. "Ja sam policajka." Prekinuo ju je. "Jeste li vi detektivka Selena Adams?" Spustila je ruke i upitno pogledala prometnog policajca. Bio je i kako onizak, ali torzo mu je bio mišićav, kako već niski muškarci učavaju nadoknađivati centimetre koji im nedostaju u visini. Ruke i mu bile tolikog obujma da ih nije mogao spustiti uz tijelo. Gumbi uniforme na prsima samo što mu nisu popucali. "Lena", rekla je, bacajući pogled prema pločici s njegovim imenom. ˝Poznam li vas?" "Ne, gospođo", odvratio je nataknuvši sunčane naočale. "Primili smo poziv od vašeg šefa. Ja bih vas trebao otpratiti natrag u okrug Grant." "Molim?" upitala je Lena, sigurna da ga je krivo čula. "Moj šef? Jeffrey Tolliver?" Odrješito joj je kimnuo. "Da, gospođo." Prije no što mu je uspjela postaviti još koje pitanje, on se već uputio natrag prema svom autu. Lena je pričekala da iziđe na cestu, a zatim krenula za njim. Uskoro je ubrzao, približivši se brzini od 145 kilometara na sat za nekoliko minuta. Prešli su Hondu, ali Lena nije obratila pažnju. Jedino što joj je prolazilo kroz glavu bilo je: Što sam sad učinila?

ČETIRI

Iako je medicinski centar Heartsdale dominirao svršetkom glavne ulice, nije uspijevao izgledati ni izbliza toliko važno koliko je njegovo ime sugeriralo. Sa samo dva kata, malena bolnica bila je opremljena toliko da može zbrinuti one ogrebotine i bolove u želucu koji nisu mogli čekati redovno vrijeme rada doktora. U Augusti, udaljenoj trideset minuta, nalazila se veća bolnica koja je zbrinjavala ozbiljnije slučajeve. Da u podrumu Medicinskog centra nije bila smještena okružna mrtvačnica, centar bi odavno bio srušen, a na njegovu mjestu izgrađen studentski dom. 20

MIN@

Kao i ostatak grada, bolnica je izgrađena za ekonomskog uzleta grada tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Podovi na prva dva kata odonda su obnavljani, ali upravi bolnice mrtvačnica očito nije bila važna. Zidovi su bili popločani svijetloplavim pločicama, toliko starima da su ponovno postale moderne. Podovi su bili obloženi šahovskim uzorkom kocaka zelenog i bež linoleuma. Strop je pretrpio štetu od curenja vode, ali veći dio oštećenih dijelova je zakrpan. Oprema je bila zastarjela, ali u funkciji. Sarin je ured bio u stražnjem dijelu, odvojen od ostatka mrtvačnice velikom staklenom stijenom. Sjedila je za svojim stolom gledajući kroz staklo i pokušavajući srediti misli. Koncentrirala se na šum mrtvačnice: kompresor zraka u zamrzivaču, šištanje vode iz cijevi kojom je Carlos prao pod. Budući da su se nalazili pod zemljom, zidovi mrtvačnice su apsorbirali više zvukova nego što su ih odbijali i Sara se osjećala začuđujuće umireno poznatim šumovima i šuštanjem. Oštra zvonjava telefona prekinula je tišinu. "Sara Linton", javila se, očekujući Jeffreyja. Umjesto njegova, začula je glas svog oca. "Zdravo, dušo." Sara se nasmiješila, osjećajući kako je na zvuk glasa Eddieja Lintona obuzima olakšanje. "Zdravo, tata." ˝Imam vic za tebe." ˝Da?" Trudila se zadržati veseo ton, znajući da njezin otac pomoću humora izlazi na kraj s napetošću. "Da čujem." ˝Pedijatar, odvjetnik i svećenik bili su na Titaniku kad je počeo tonuti", počeo je. "Pedijatar reče: 'Moramo spasiti djecu.' Odvjetnik reče: 'Jebeš djecu!' A svećenik upita: 'Imamo li vremena?'" Sara se nasmijala, najviše radi svog oca. On je utihnuo, čekajući i i ona progovori. Ona ga upita: "Kako je Tessie?" ˝Zadrijemala je", izvijestio je. "Kako si ti?" "Oh, ja sam dobro." Sara je počela crtati kružnice na stolnom kalendaru. Inače nije običavala črčkati, ali trebalo joj je nešto da zabavi ruke. Djelomično je htjela pogledati u torbu za spise, da bi provjerila da li se Tessa sjetila staviti razglednicu unutra. S druge strane, nije ni najmanje htjela znati gdje se razglednica nalazi. Eddie ju je prekinuo u razmišljanju. "Mama kaže da sutra moraš doći na doručak." "Da?" upitala je Sara crtajući kvadrate iznad kružnica. Očev glas je poprimio pjevan ton. 21

MIN@

"Palačinke i žganci, tost i slanina." "Hej", reče Jeffrey. Sara je naglo podigla glavu, pri čemu joj je pala olovka. "Preplašio si me", rekla je, a zatim, svom ocu: "Tata, Jeffrey je došao—" Njezin otac je proizveo niz nerazumljivih zvukova. Po njegovu mišljenju, s Jeffreyjem Tolliverom nije bilo ništa krivo što jedan dobar udarac ciglom u glavu ne bi riješio. "Dobro", rekla je Sara u slušalicu, škrto se osmjehnuvši Jeffreyju. On je gledao u natpis urezan na staklu, gdje je Sarin otac prilijepio komad neprozirnog selotejpa preko prezimena TOLLIVER i napisao LINTON crnim vodootpornim flomasterom. Budući da je Jeffrey prevario Saru s jedinom ženom u gradu koja izrađuje natpise, bilo je prilično nevjerojatno da će se prezime išta profesionalnije izmijeniti u skorije vrijeme. "Tata," Sara ga je prekinula, "vidimo se ujutro." Spustila je slušalicu prije nego što je uspio išta više dodati. Jeffrey reče: "Da pogodim, srdačno me pozdravlja." Sara je zanemarila njegov komentar, ne želeći se uvući u osobni razgovor s Jeffreyjem. Na taj ju je način uvlačio u osobni odnos, uvjeravajući je da je normalna osoba sposobna za iskrenost i potporu, a u stvari, onog trenutka kad bi osjetio da je ponovno u Sarinoj milosti vjerojatno bi pobjegao u potrazi za zaklonom. U zagrljaj neke žene, preciznije rečeno. On upita: "Kako je Tessa?" "Dobro", rekla je Sara vadeći naočale iz torbe. Nataknula ih je i upitala: "Gdje je Lena?" On baci pogled na sat na zidu. "Otprilike sat vremena daleko. Frank će me nazvati kad bude na deset minuta odavde." Sara je ustala i popravila vezicu pojasa svoje kute. Istuširala se u bolničkoj kupaonici, pospremivši svoju zakrvavljenu odjeću u vreću za dokaze za slučaj da bude potrebna na suđenju. Zatim je upitala: "Jesi li razmislio o tome što ćeš joj reći?" Niječno je odmahnuo glavom. "Nadao sam se da ćemo naći nešto konkretno prije no što budem razgovarao s njom. Lena je murjakinja. Htjet će odgovore." Sara se nagnula preko stola i pokucala po staklu. Carlos je podigao pogled. "Sada možeš ići", rekla je Sara. A zatim je, objašnjavajući Jeffreyju, nastavila: "On će odnijeti krv i urin u kriminalistički laboratorij. Oni će ih večeras obraditi." 22

MIN@

"Izvrsno." Sara se nasloni u stolici. "Jesi li išta pronašao u zahodu?" "Pronašli smo njezin štap i naočale iza zahodske školjke. Bili su obrisani, nije bilo otisaka." "A na vratima odjeljka?" "Nije bilo ničega", reče on. "Mislim, ne ničega, ali svaka žena u gradu je u nekom trenutku ušla i izišla odatle. Kad je posljednji put brojao, Matt je imao pedeset različitih otisaka." Iz džepa je izvadio nekoliko fotografija snimljenih Polaroidom i bacio ih na sto. Prikazivale su izbliza snimljeno tijelo kako leži na podu, Sarinu okrvavljenu cipelu te otiske dlanova. Sara je uzela jednu od njih i rekla: "Pretpostavljam da ja nisam i najmanje pomogla poremetivši mjesto zločina." ˝Nisi baš imala izbora." Ona je zadržala svoje mišljenje za sebe i posložila fotografije vičnim slijedom. On je ponovio svoju prijašnju procjenu. "Tko god je ovo učinio, znao je što radi. Znao je da će ona doći u restoran sama. Znao je da ne vidi. Znao je da će restoran biti pust u to doba dana." "Misliš da ju je čekao?" Jeffrey slegne ramenima. "Čini se tako. Vjerojatno je ušao i izišao na stražnja vrata. Pete je bio isključio alarm kako bi mogli ostaviti vrata otvorena da prozrače restoran." "Aha", rekla je ona, prisjetivši se da su stražnja vrata češće bila otvorena nego zatvorena. "Znači, tražimo nekoga tko je znao za njezine aktivnosti, je li iko? Nekoga tko zna raspored zalogajnice." Sara nije htjela odgovoriti na to pitanje, jer bi to značilo da je ubojica netko tko živi u Grantu, netko tko poznaje ljude i mjesta onako kako to može samo stanovnik grada. Umjesto toga je ustala i otišla do metalnog ormarića s druge strane stola. Izvadila je iz njega čistu laboratorijsku kutu i navukla je, govoreći: "Već sam napravila rendgenske snimke i pregledala njezinu odjeću. Sad je spremna za ostalo." Jeffrey se okrenuo i zagledao u stol u sredini mrtvačnice. Sara je također pogledala, pomislivši kako je Sibyl Adams mnogo manja nrtva nego što se činila dok je bila živa. Čak se ni ona nije mogla naviknuti na to da smrt smanjuje ljude. Jeffrey upita: "Jesi li je dobro poznavala?" 23

MIN@

Sara se zamisli nad tim pitanjem. Napokon reče: "Valjda. Prošle smo godine obje u osnovnoj školi pričale o svojim karijerama. Ponekad sam znala i naletjeti na nju u knjižnici." "Knjižnici?" upita Jeffrey. "Mislio sam da je bila slijepa." "U knjižnici valjda imaju knjige na kasetama." Stala je ispred njega prekriživši ruke na prsima. "Slušaj, moram ti ovo reći. Lena i ja smo se nešto kao posvađale prije nekoliko tjedana." On je, naravno, bio iznenađen. I Sara je također bila iznenađena. U gradu nije bilo puno ljudi s kojima se nije slagala. Ali Lena Adams je definitivno bila jedna od njih. Sara je objasnila: "Nazvala je Nicka Sheltona iz GBI-a želeći saznati rezultate toksikološkog testa u jednom slučaju." Jeffrey je odmahnuo glavom. Nije mu bilo jasno. "Zašto?" Sara je slegnula ramenima. Još uvijek nije znala zašto ju je Lena htjela zaobići, pogotovo kad se uzme u obzir da je dobro poznato da Sara ima vrlo dobar poslovni odnos s Nickom Sheltonom, terenskim agentom FBI-a u okrugu Grant. "I?" Jeffrey ju je potaknuo da nastavi. "Ne znam što je Lena mislila da može postići nazvavši Nicka osobno. Imale smo diskusiju o tome. Krv nije potekla, ali ne bih rekla da smo se prijateljski rastale." Jeffrey je slegnuo ramenima, kao da želi reći, Eh, što možeš. Lena je bila profesionalka u živciranju ljudi. Dok su Sara i Jeffrey još bili vjenčani, Jeffrey je često izražavao svoju zabrinutost zbog Lenina impulzivnog ponašanja. "Ako je bila—" zastao je, a zatim ipak nastavio, "ako je bila silovana, Sara, ne znam." "Počnimo", Sara je brzo odgovorila prošavši kraj njega i zakoračivši u mrtvačnicu. Stala je ispred ormara za potrepštine i potražila kiruršku kutu. Zastala je s rukama na vratima, ponovno vrteći u glavi njihov razgovor, pitajući se kako se iz forenzičke procjene pretvorio u raspravu u potencijalnom Jeffreyjevom ogorčenju u slučaju da Sibyl Adams nije samo ubijena, nego i silovana. "Sara?" upitao je. "Što ti je?" Sara je osjetila kako se u njoj budi bijes zbog njegova glupog pitanja. "Što mi je?" Pronašla je kutu i zalupila vratima. Metalni okvir ormarića se zatresao od siline udarca. Sara se okrenula i rastrgnula omot sterilnog pakiranja. "Umorna sam od toga da me pitaš što mi je, kad je prokleto očito što mi je." Zastala je i istrgnula kutu iz pakiranja. "Razmisli, Jeffrey. Danas 24

MIN@

je žena doslovno umrla meni u naručju. Ne neka strankinja, već netko koga sam poznavala. Ovoga bih trenutka trebala biti kod kuće i dugo se tuširati ili šetati. Umjesto toga, ja moram biti ovdje i moram je razrezati, gore nego što već jest, tako da ti mogu reći, trebaš li ili ne trebaš početi hapsiti sve perverznjake u gradu." Ruke su joj se tresle od gnjeva dok je pokušavala navući kutu. Jedan rukav joj je bio malo izvan dohvata i upravo se okretala kako ga je pokušala dohvatiti iz boljeg kuta, kad joj je Jeffrey prišao kako bi joj pomogao. Još joj je bio zloban kad se otresla na njega: "Mogu sama." On je podigao ruke, dlanova okrenutih prema njoj kao da se daje. "Oprosti." Sara je petljala oko vezica kute, naposljetku ih nenamjerno svezavši i čvor. "Sranje", prosiktala je, pokušavajući ih raspetljati. Jeffrey ponudi: "Mogao bih reći Bradu da prošeta pse." Sara je, odustavši, spustila ruke. "Nije u tome stvar, Jeffrey." "Znam da nije", odvratio je on, približavajući joj se kao što bi se približio bijesnom psu. Posegnuo je za vezicama, i ona je spustila pogled, promatrajući ga kako raspetljava čvor. Sarin pogled je odlutao do vrha njegove glave, gdje je primijetila nekoliko sijedih medu crnim vlasima. Htjela je u njega usaditi sposobnost da je utješi umjesto da pokušava okrenuti na šalu. Htjela je da nekim čudom razvije sposobnost simpatije. Nakon deset godina, trebala je biti pametnija. On je uz osmijeh olabavio čvor, kao da je tim jednostavnim činom upravo sve popravio. A zatim je rekao: "Evo." Sara je ponovno primila vezice i zavezala ih u mašnu. On je stavio ruku pod njezinu bradu. "Dobro si", rekao je, ovaj put ne u obliku pitanja. "Da", složila se i odmaknula. "Dobro sam." Izvukla je par rukavica od lateksa, krećući na posao koji je bio pred njom. "Hajde da dovršimo preliminarnu obdukciju prije nego što se Lena vrati." Sara se približila porculanskom obdukcijskom stolu prikovanom na pod u sredini prostorije. S podignutim stranicama, bijeli je stol obgrljivao Sibylino maleno tijelo. Carlos je položio njezinu glavu na crni gumeni blok i prekrio je bijelom plahtom. Da nije imala crnu modricu na oku, izgledala bi kao da spava. 25

MIN@

"Bože", Sara je promrmljala povukavsi plahtu. Izvan mjesta zločina, rane na Sibylinu tijelu činile su se još gorima. Pod jarkim svjetlima mrtvačnice isticao se svaki detalj rane. Rezovi su bili dugački i oštri, protezali su se duž abdomena i tvorili gotovo savršen križ. Koža se na nekoliko mjesta nabrala, što je odvlačilo pažnju od duboke rupe na sjecištu rezova. Rane su postmortem poprimile tamnu, gotovo crnu boju. Rasjekline na koži Sibyl Adams rastvorile su se poput sićušnih vlažnih usta. "Nije imala mnogo masnog tkiva", objasnila je Sara. Pokazala je na trbuh, gdje se posjeklina širila malo iznad pupka. Rez je na tom mjestu bio dublji, a koža se raširila poput preuske košulje na kojoj je puknuo gumb. "U donjem dijelu abdomena ima tragova fekalija, na mjestu gdje je oštrica probila crijevo. Ne znam je li namjerno išao tako duboko, ili je dubina slučajna. Djeluje razvučeno." Pokazala je na rubove rane. "Na vrhu rane su prisutni rezovi u obliku pruga. Možda je pomicao nož. Okretao ga. Osim toga..." Zastala je, dolazeći do zaključaka u hodu. "Postoje tragovi izmeta na njezinim rukama, kao i na ručkama u odjeljku, tako da zaključujem da je izbodena, zatim je prislonila ruke na trbuh, a zatim se iz nekog razloga primila za ručke." Pogledala je prema Jeffreyju da vidi kako se drži. Činilo se da se zalijepio za pod, šokiran pogledom na Sibylino tijelo. Sara je iz vlastitog iskustva znala da te um može prevariti brišući oštre linije nasilja. Čak je i Sari bilo gore vidjeti Sibyl sada nego prvi put. Stavila je ruke na tijelo i iznenadila se što je još toplo. Temperatura u mrtvačnici je uvijek bila niska, čak i ljeti, jer je smještena u podrumu. Sibyl je do sada trebala biti mnogo hladnija. "Sara, što je?" upitao je Jeffrey. "Ništa", odgovorila je, ne želeći ništa pretpostavljati. Pritisnula je područje rane u sredini križa. "Ozljeda je nanesena nožem s dvije oštrice", počela je. "To bi ti trebalo pomoći. Većina uboda nastaje nazubljenim lovačkim noževima, zar ne?" "Da." Pokazala je na bež mrlju blizu sredine rane. Nakon što je očistila tijelo, Sara je mogla vidjeti mnogo više nego što joj je otkrio inicijalni pregled u toaletu restorana. "Ovo je od drška noža, što znači da je ušao do kraja. Vjerujem da ću pronaći krhotine na kralježnici kad otvorim. Osjetila sam nepravilnosti kad sam gurnula prst unutra, unutra vjerojatno još ima komadića otkrhnute kosti." Jel'frey je kimnuo glavom, dajući joj znak da nastavi. 26

MIN@

Ako budemo imali sreće, dobit ćemo nekakav otisak oštrice. Ako to, onda možda nešto od modrice nastale od drška noža. Mogu odstraniti i fiksirati kožu nakon što je Lena vidi." Pokazala je na ubodnu ranu u sredini križa. "Ovo je bio snažan ubod, tako da smatram da ga je ubojica nanio odozgo. Vidiš kako je rana nanijeta pod kutem od četrdeset pet stupnjeva?" Bolje je pogledala rez, pokušavajući ga odgonetnuti. "Čak bih rekla da je ubod u trbuh drugačiji od rane na prsima. Ovo nema smisla." "Zašto to kažeš?" "Ubodi imaju drugačiji uzorak." "Kako to misliš?" "Ne znam", odgovorila je iskreno. Ostavila je to na trenutak i koncentrirala se na ubodnu ranu u sredini križa. "Vjerojatno je stao pred nju, nogu savijenih u koljenima, zatim je povukao ruku s nožem unazad uz bok" pokazala je povukavši vlastitu ruku unazad ˝i zatim joj zabio nož u prsa." "Upotrijebio je dva noža za to?" "Ne znam", Sara je priznala i vratila se rani na trbuhu. Nešto se nije slagalo. Jeffrey se počešao po bradi gledajući u ranu na prsima. Zapitao "Zašto je nije ubo u srce?" "Pa, kao prvo, srce nije u sredini prsa, gdje bi trebao ubosti ako želiš pogoditi sredinu križa. Znači da je njegov izbor imao estetsku notu. Kao drugo, na putu do srca se isprečuju rebro i hrskavica. Morao bi je opetovano ubadati da se probije. To bi upropastilo izgled križa, zar ne?" Sara je zastala. "Da je srce probodeno, bilo bi užasno puno krvi, i istekla bi priličnom brzinom. Možda je htio to izbjeći." Slegnula je ramenima i podigla pogled prema Jeffreyju. ˝Pretpostavljam da je mogao provući nož ispod prsnog koša i zatim ga zarinuti prema gore ako je želio doći do srca, ali to bi u najboljem slučaju bilo riskantno." "Tvrdiš da napadač donekle poznaje anatomiju?" Sara ga upita: "Znaš li ti gdje se nalazi srce?" On stavi ruku na lijevu stranu prsa. "Točno. Znaš li također da ti se rebra ne spajaju u središtu?" On se lupne rukom po sredini prsa. "A što je ovo?" "Prsna kost. Ipak, rez je ispod nje. U trećem, najdonjem dijelu prsne kosti. Ne znam je li to bila čista sreća ili proračunato." "Što bi značilo?" "Što bi značilo, ako si baš naumio izrezbariti križ na nečijem abdomenu i zarinuti nož u njegovu sredinu, ovo je najbolje mjesto da ubodeš ako želiš 27

MIN@

nož zarinuti do drška. Prsna kost ima tri dijela", reče ona pokazujući na sebi. "Držak, gornji dio, tijelo kosti, glavni dio, i mačoliki nastavak. Od ta tri dijela, mačoliki vršak je najmekši. Pogotovo kod nekoga u ovoj dobi. Ona je u ranim tridesetima, zar ne?" "Trideset tri." "Tessinih godina", promrmljala je Sara, na trenutak se prisjetivši svoje sestre. Odagnala je te misli iz glave i ponovno se usredotočila na tijelo. "Mačoliki vršak se tijekom godina okoštava. Hrskavica postaje tvrđa. Uglavnom, da ja hoću nekoga ubosti u prsa, to je mjesto na kojem bih napravila križ." "Možda joj nije htio zasjeci grudi?" Sara razmotri tu zamisao. "Čini mi se da je ovo bilo osobnije."! Pokušala je pronaći riječi za ono što želi reći. "Ne znam, mislim da bi joj želio zasjeci grudi. Znaš što mislim?" "Pogotovo ako je motiv bio seksualni", reče on. "Mislim, bit silovanja je uglavnom dokazivanje moći, zar ne? To je čin povezan s bijesom prema ženama i željom da ih se kontrolira. Zašto bi je zarezao tu gdje jest umjesto na mjestu koje je čini ženom?" "Bit silovanja je i penetracija", odvrati mu Sara. "U svakom slučaju, ovo ima sve odlike. Radi se o snažnom ubodu, nožu zarinutom gotovo do druge strane tijela. Mislim da nije—" Zastala je, zagledavši se u ranu, a u glavi joj se pojavila nova misao. "Isuse", promrmljala je. "Što je?" upitao je Jeffrey. Nekoliko sekunda nije mogla progovoriti. Osjećala se kao da joj se grlo stisnuto. "Sara?" Mrtvačnicom je počeo odjekivati zvuk dojavljivača. Jeffrey je provjerio tko ga zove. "To ne može biti Lena", reče on. "Mogu li se poslužiti telefonom?" ˝Samo izvoli." Sara je prekrižila ruke na prsima, osjećajući potrebu da se zaštiti od vlastitih misli. Pričekala je da Jeffrey sjedne za njezin sto prije no što je nastavila s obdukcijom. Posegnula je iznad glave i uključila lampu kako bi bolje pogledala Područje zdjelice. Prilagodivši metalni spekulum u sebi se pomolila bogu i bilo kome tko bi je mogao čuti, ali uzalud. Kad se Jeffrey vratio, bila je sigurna. ˝Onda?" upitao je on. Sarine ruke su se tresle dok je skidala rukavice. "Na početku napada je silovana." Zastala je i bacila uprljane rukavice na stol, Zamišljajući Sibyl Adams kako sjedi na zahodskoj školjci i stavlja ruke na 28

MIN@

otvorenu ranu na trbuhu, a zatim se prima za ručke s obje strane odjeljka, nemajući pojma što joj se događa. Pričekao je nekoliko trenutaka prije no što ju je potaknuo. "I?" Sara je stavila ruke na rubove stola. "U vagini ima tragova fekalija." Činilo se da Jeffrey ne shvaća. "Prvo ju je sodomizirao?" "Nema znakova analne penetracije." "Ali pronašla si tragove fekalija", reče on, i dalje ne shvaćajući. " Duboko u vagini", reče Sara, ne želeći mu crtati, iako je znala da morati. Začula je nekarakteristično oklijevanje u svom glasu kad rekla: "Rez na trbuhu bio je namjerno dubok, Jeffrey." Zastala je, tražeći riječi kojima će opisati užas koji je otkrila. "Silovao ju je", reče Jeffrey, ovaj put ne kao pitanje. "Došlo je do vaginalne penetracije." "Da", odgovori Sara, i dalje tražeći riječi kojima će pojasniti. Napokon reče: "Došlo je do vaginalne penetracije nakon što je penetrirao ranu."

PET

Noć je stigla brzo, a temperatura je pala istovremeno kad je i sunce zašlo. Jeffrey je prelazio ulicu upravo u trenutku kad je Lena ulazila na parkiralište policijske postaje. Izišla je iz auta prije no što je stigao do nje. "Što se događa?" oštro je upitala, ali bilo mu je jasno da već zna da nešto nije u redu. "Je li moj ujak u pitanju?" upitala je trljajući ruku o ruku pokušavajući se ugrijati. Na sebi je imala tanku majicu i traperice, što nije bila njezina uobičajena radna odjeća, ali put u Macon je bio ležeran. Jeffrey je skinuo jaknu i dodao joj je. Teret onoga što mu je Sara rekla osjećao je u prsima poput kamena. Ako se Jeffreyja bude pitalo, Lena nikad neće saznati što se točno dogodilo Sibyl. Nikad neće saznati što je ta životinja učinila njezinoj sestri. "Idemo unutra", rekao je primivši Lenu pod ruku. "Ne želim ući", odgovorila je ona i istrgnula ruku iz njegove. Njegova jakna je pala na pod između njih. Jeffrey se sagnuo i podigao jaknu. Kad je podigao pogled, Lenine su ruke bile na bokovima. Sve otkad ju je poznavao, Lena Adams je stalno bila ljuta kao ris. Jeffrey je pomišljao da će joj biti potrebno rame za plakanje ili riječi utjehe. Nije mogao prihvatiti da Lena nema nježnu stranu, možda zato što je žena. Možda zato što je prije 29

MIN@

samo nekoliko minuta vidio njezinu sestru razrezanu i otvorenu u mrtvačnici. Trebao je znati da je Lena Adams čvrsta. Trebao je očekivati bijes. Jeffrey je ponovno navukao jaknu. "Ne želim ovo obaviti vani." "Što ćeš mi reći?" oštro je upitala. "Reći ćeš mi da je on vozio, zar ne? I da je skliznuo s ceste, je li tako?" Prstima je odbrojavala korake, gotovo doslovno mu recitirajući proceduru iz policijskog priručnika koja određuje kako nekome priopćiti da mu je poginuo član obitelji. Polako dođite do toga, preporučuje priručnik. Nemojte uskočiti informacijom. Dopustite članu obitelji, supružniku da se privikne na tu pomisao. Lena je odbrojavala, a glas joj se povisivao sa svakom rečenicom. ˝Je li ga udario drugi auto? Ha? I odveli su ga u bolnicu? I pokušali ga spasiti, ali nisu uspjeli. Učinili su sve što su mogli, ha?" ˝Lena—" Krenula je natrag prema svom autu, a zatim se okrenula. "Gdje mi je sestra? Jesi li joj već rekao?" Jeffrey je duboko udahnuo i polako ispustio dah. ˝Pogledaj ti ovo", prosiktala je Lena okrenuvši se prema zgradi policije podigavši ruku u zrak i zamahnuvši. Marla Simms je gledala kroz jedan od prozora. "Iziđi, Marla", povikala je Lena. ˝Molim te", rekao je Jeffrey pokušavajući je zaustaviti. Ona se odmakne jedan korak od njega. "Gdje mi je sestra?" Njegova usta se nisu htjela otvoriti. Čistom snagom volje uspio je protisnuti: "Bila je u restoranu." Lena se okrenula i krenula niz ulicu prema restoranu. Jeffrey je nastavio: "Otišla je na WC." Lena se zaustavila usred koraka. ˝Netko je bio unutra. Ubo ju je u prsa." Jeffrey je pričekao da se Lena okrene, ali ona to još nije učinila. Njezina su ramena bila savijena, a njezino držanje oličenje čvrstoće. On nastavi: "Doktorica Linton je ručala sa svojom sestrom. Otišla je u WC i pronašla je." Lena se polako okrenula, a usnice su joj se malo razdvojile. "Sara ju je pokušala spasiti." Lena ga je pogledala ravno u oči. Prisilio se da ne odvrati pogled. ˝Sibyl je mrtva." Riječi su se zadržale u zraku poput noćnih leptira oko svjetiljke. 30

MIN@

Lena je podigla ruku prema ustima. Zakoraknula je i napravila gotovo pijani polukrug, a zatim se ponovno okrenula prema Jeffreyju. Gledala ga je prodornim, upitnim pogledom. Je li ovo neka šala? Je li moguće da je tako okrutan? "Sibyl je mrtva", on je ponovio. Njezino disanje se ubrzalo. Gotovo je mogao vidjeti kako joj se mozak pokreće dok je probavljala tu informaciju. Lena je krenula prema zgradi policije, a zatim se zaustavila. Okrenula se prema Jeffreyju otvorenih usta, ali nije ništa rekla. A zatim se iznenada uputila prema restoranu. "Lena!" Jeffrey je viknuo i potrčao za njom. Bila je brza s obzirom na svoju tjelesnu građu, a njegove svečane cipele nisu se mogle mjeriti s tenisicama u kojima je jurila niz pločnik. Skupio je ruke uz tijelo i zaletio se, tjerajući se da je dostigne prije no što dospije do restorana. Zazvao je njezino ime još jednom kad se približila restoranu, ali ona je projurila kraj njega i skrenula desno prema medicinskom centru. "O, ne", progunđao je Jeffrey, natjeravši se da još više ubrza. Lena je krenula prema mrtvačnici. On ju je ponovno zazvao kad je došla do prilaza bolnici, ali ona se nije osvrnula. Zaletjela se ravno u klizna vrata i izbacila ih iz okvira, što je aktiviralo alarm. Jeffrey je bio samo nekoliko sekunda iza nje. Zaokrenuo je za ugao i krenuo prema stepenicama, začuvši Lenine tenisice kako udaraju o gumene prostirke. Po uskom stubištu je odjeknuo udarac kad je otvorila vrata mrtvačnice. Jeffrey se zaustavio na četvrtoj stepenici od dna. Začuo je Sarino iznenađeno "Lena", nakon kojeg je uslijedio bolan uzvik. Prisilio se da prijeđe posljednjih nekoliko stepenica i uđe u mrtvačnicu. Lena je bila nagnuta nad sestrom i držala ju je za ruku. Sara je očito bila pokušala pokriti ono najgore plahtom, ali veći dio gornjeg dijela Sibylina tijela još je bio vidljiv. Lena je stajala pokraj svoje sestre kratko i brzo dišući, a cijelo tijelo joj je drhtalo kao od neke groznice koja joj je prodrla do kostiju. Sara je ošinula Jeffreyja pogledom. On je na to mogao samo podići ruke. Pokušao ju je zaustaviti. "Kad je to bilo?" upitala je Lena kroz cvokot zuba. "Kad je umrla?" "Oko dva i trideset", odgovorila je Sara. Na rukavicama joj je bila krv, i ona ih je zataknula pod pazuhe kao da ih želi sakriti. "Još je tako topla." ˝Znam." I ona je spustila glas. 31

MIN@

"Bila sam u Maconu, Sibby", rekla je svojoj sestri, gladeći je po kosi. Jeffreyju je bilo drago kad je vidio da se Sara potrudila iščešljati jedan dio krvi. Mrtvačnicu je ispunila tišina. Bilo je nadrealno vidjeti Lenu kako stoji pokraj mrtve žene. Sibyl je bila njezina identična blizankinja, i lik na nju u svakom pogledu. Obje su bile sitne građe, visoke oko metar i šezdeset centimetara, i teške otprilike pedeset pet kila. Koža im je bila jednake maslinaste boje. Lenina tamnosmeđa kosa bila duža nego Sibyilna, a Sibylina je pak bila kovrčavija. Lica sestara bila su oličenje suprotnosti, jedno bezizražajno i bez emocija, drugo puno boli. Sara se okrenula u stranu, skinula rukavice i zatim predložila: ˝Pođimo gore, može?" "Ti si bila tamo", rekla je Lena tihim glasom. "Što si učinila da joj pomogneš?" Sara je spustila pogled prema svojim rukama. "Učinila sam ono to sam mogla." Lena je pogladila sestrin obraz, a zatim oštrijim tonom upitala: ˝Što si to točno mogla učiniti?" Jeffrey je zakoračio naprijed, ali ga je Sara zaustavila oštrim pogledom, kao da mu želi reći da je vrijeme kad je mogao popraviti situaciju došlo i prošlo prije desetak minuta. "Sve se zbilo vrlo brzo", Sara je rekla Leni, očito nevoljko. "Počela nekontrolirano tresti i grčiti." Lena je položila Sibylinu ruku niz tijelo. Povukla je plahtu prema gore i zataknula je ispod sestrine brade, a zatim rekla: "Ti si pedijatrica, zar ne? Što si točno učinila da pomogneš mojoj sestri?" Pogledala je Saru u oči. "Zašto nisi pozvala pravog doktora?" Sara se u nevjerici kratko nasmijala. Duboko je udahnula prije no što je odgovorila: "Lena, mislim da bi trebala dopustiti Jeffreyju da te sada odvede kući." "Ne želim ići kući", odgovorila je Lena mirnim tonom, gotovo konverzacijskim. "Jesi li pozvala hitnu pomoć? Jesi li pozvala svog dečka?" Trznula je glavom pokazujući na Jeffreyja. Sara je stavila ruke iza leđa. Djelovala je kao da se teško obuzdava. "Nećemo sada razgovarati o tome. Previše si uzrujana." "Previše sam uzrujana", ponovi Lena stisnuvši ruke u šake. "Misliš da sam uzrujana?" rekla je, ovog puta glasnije. "Misliš da sam previše jebeno uzrujana da razgovaram s tobom o tome zašto nisi mogla pomoći mojoj sestri?" 32

MIN@

Jednako brzo kao što je jurnula s parkirališta, Lena se sada unijela Sari u lice. "Ti si doktorica!" zaurlala je. "Kako je mogla umrijeti s jebenom doktoricom u istoj prostoriji?" Sara joj nije odgovorila, već je odvratila pogled. "Ne možeš me čak ni pogledati", rekla je Lena. "Možeš li?" Fokus Sarinih očiju nije se promijenio. "Pustila si moju sestru da umre i ne možeš me čak ni pogledati, jebemti!" "Lena", rekao je Jeffrey, napokon se umiješavši. Stavio je ruku na Leninu, pokušavajući je nagnati da prekine. "Ostavi me", zaurlala je i počela ga udarati šakama. Udarala ga je šakama po prsima, ali on ju je zgrabio za ruke i čvrsto primio. Ona se i dalje borila, vrištala, pljuvala i udarala nogama. Držati njezine ruke bilo je kao držati žice pod naponom. Ali ipak nije popuštao, dopuštajući joj da ga udara i iskali se na njemu sve dok se nije, shrvana, srušila na pod. Jeffrey je sjeo kraj nje i obgrlio je oko ramena dok je jecala. Kad se sjetio podići pogled, Sare više nije bilo. Jeffrey je izvukao rupčić iz stola jednom rukom, a drugom primio telefonsku slušalicu i prislonio je uz uho. Rupčićem je brisao krv s usta dok mu je metalna verzija Sarina glasa govorila da pričeka zvučni signal. "Zdravo", rekao je odmaknuvši rupčić. "Jesi li kod kuće?" Pričekao je nekoliko sekunda. "Htio sam se uvjeriti da si dobro, Sara." Prošlo je još nekoliko sekunda. "Ako se ne javiš, doći ću do tebe." Očekivao je da će se nakon ovoga Sara javiti, ali ništa se nije dogodilo. Čuo je kako na automatskoj sekretarici istječe vrijeme za poruku i zatim prekinuo vezu. Frank je pokucao na vrata njegova ureda. "Mala je na WC-u", rekao je misleći na Lenu. Jeffrey je znao da Lena mrzi da je se zove mala, ali to je bio jedini način na koji je Frank Wallace znao pokazati svojoj partnerici da mu je stalo. Frank reče: "Ima gadnu desnicu, zar ne?" Jeffrey je presavinuo rupčić kako bi upotrijebio nezamrljani ni. "Zna li da je čekam?" Frank reče: "Potrudit ću se da ne skrene negdje." ˝Dobro", reče Jeffrey, a zatim doda: "Hvala." Vidio je Lenu kako hoda kroz sobu za detektive, brade prkosno uzdignute uvis. Nakon što je ušla u njegov ured polako je zatvorila vrata, a zatim se srušila u jednu od dvije stolice s druge strane njegova stola. Na licu je imala izraz tinejdžerice koju su pozvali u ravnateljev ured. "Oprosti što sam te udarila", promumljala je. 33

MIN@

"Aha", odvratio je Jeffrey podigavši rupčić. "Prošao sam gore na takmičenju Auburna protiv Alabame." Nije odgovorila, pa je dodao: ˝bio sam na tribinama." Lena je stavila lakat na naslonjač stolice i oslonila glavu na dlan. ˝Kakve tragove imaš?" upita ona. "Imaš li sumnjivaca?" "Trenutačno pretražujemo informatičke baze", reče on. "Do jutra bismo trebali imati popis." Ona rukama prekrije oči. On presavine rupčić čekajući da ona u odgovori. Lena prošapće: "Bila je silovana?" "Da." "Gadno?" "Ne znam." "Izbodena je", reče Lena. "Je li to bio neki vjerski manijak?" Njegov odgovor je bio istinit. "Ne znam." "Čini se da ne znaš baš puno", ona je naposljetku rekla. "U pravu si", on se složio. "Moram ti postaviti nekoliko pitanja." Lena nije podigla pogled, ali vidio je da je lagano kimnula glavom. "Da li se Sibyl viđala s nekim?" Ona napokon podigne pogled. "Nije." "Postoje li nekakvi bivši momci?" U očima joj se pojavio jedva vidljiv bljesak, i njezin odgovor nije došao jednako brzo kao onaj prije njega. "Ne." "Jesi li sigurna u to?" "Da, sigurna sam." "Čak ni netko otprije nekoliko godina? Sibyl se preselila ovamo prije koliko, šest godina?" "Tako je", rekla je Lena, ponovno neprijateljskim glasom. "Zaposlila se na koledžu kako bi bila blizu mene." "Je li živjela s nekim?" "Što bi to trebalo značiti?" Jeffrey je spustio rupčić. "Samo ono što znači, Lena. Bila je slijepa. Pretpostavljam da joj je trebala pomoć da se snađe. Je li živjela s nekim?" Lena je napućila usne, kao da razmišlja da li da odgovori ili ne. "Živjela je u kući u Ulici Cooper s Nan Thomas." "Knjižničarkom?" To bi objasnilo zašto ju je Sara viđala u knjižnici. 34

MIN@

Lena je promumljala: "Pretpostavljam da ću Nan također morati reći što se dogodilo." Jeffrey je pretpostavljao da Nan Thomas već zna. Tajne se u Grantu nisu dugo čuvale. Svejedno, ponudio je: "Mogu joj ja reći." "Ne", rekla je ona gotovo ga spalivši pogledom. "Mislim da bi bilo bolje da to čuje od nekoga tko je poznaje." Skriveno značenje te izjave Jeffreyju je bilo jasno, ali je odlučio ne suprotstavljati joj se. Lena se htjela ponovno svađati, to je bilo očito. "Siguran sam da je vjerojatno već nešto načula. Ali ne može znati pojedinosti." "Misliš, ne zna da je silovana?" Lenina noga se nervozno ljuljala gore-dolje. "Pretpostavljam da joj ne bih trebala reći za križ?" "Vjerojatno ne", odgovorio je on. "Trebali bismo prešutjeti neke pojedinosti za slučaj da netko prizna." "Ja bih htjela preuzeti ispitivanje onoga tko lažno prizna", promrmljala je Lena, dok joj se noga i dalje trzala. ˝Večeras ne bi trebala biti sama", reče on. "Želiš li da nazovem tvog ujaka?" Posegnuo je za telefonom, ali ona ga je zaustavila. ˝Dobro sam", reče ona i ustane. "Sutra se vidimo, valjda." Jeffrey je također ustao. Bilo mu je drago što je to priveo kraju. ˝Nazvat ću te čim budemo nešto imali." Ona ga nekako čudno pogleda. "Kad je sastanak?" Vidio je kamo to ide. "Neću ti dopustiti da radiš na ovom slučaju, Lena. To ti mora biti jasno." ˝Ne razumiješ", reče ona. "Ako mi ne dopustiš da radim na ovome, imat ćeš još jedno truplo za svoju curu u mrtvačnici."

ŠEST

Lena je lupala šakom po ulaznim vratima sestrine kuće. Upravo se htjela vratiti do svog auta i uzeti rezervne ključeve kad je Nan Thomas otvorila vrata. Nan je bila niža od Lene i otprilike pet kilograma teža. Zbog njene mišjesmeđe kose i debelih naočala izgledala je upravo poput knjižničarke, što je i bila. Nanine oči su bile natečene i podbuhle, a svježe suze su joj još tekle niz obraze. U ruci je držala izgužvanu papirnatu maramicu. Lena reče: "Pretpostavljam da si čula." 35

MIN@

Nan se okrene i krene natrag u kuću, ostavivši otvorena vrata da Lena može ući. Njih dvije se nikad nisu slagale. Da Nan Thomas nije bila Sibylina partnerica, Lena joj nikad ne bi uputila ni riječ. Kuća je bila jednokatnica sagrađena dvadesetih godina dvadesetog stoljeća. Veći dio originalne arhitekture je i dalje bio tu, od poda od tvrdog bjelogoričnog drveta, do jednostavnih drvenih dovrataka. Od glavnih vrata se ulazilo u veliku dnevnu sobu s kaminom najednom kraju i blagovaonicom na drugom. Iza nje se nalazila kuhinja. Još dvije malene spavaće sobe i kupaonica i to je bilo sve. Lena je odlučno krenula niz hodnik. Otvorila je prva vrata desna i ušla u spavaću sobu koja je pretvorena u Sibylinu radnu sobu. Prostorija je bila čista i uredna, uglavnom zato što je to bilo neophodno. Sibyl je bila slijepa, i stvari su se morale stavljati na njihovo mjesto, inače ih ne bi mogla pronaći. Na policama su bile uredno poslagano knjige na brajici. Časopisi, također na brajici, su bili poredani na stoliću ispred stare sofe. Kompjuter je stajao na stolu uz nasuprotni zid. Lena ga je upravo uključivala kad je Nan ušla u sobu. "Što ti pada na pamet?" "Moram pregledati njezine stvari." "Zašto?" upitala je Nan približavajući se stolu. Stavila je ruku na tipkovnicu, kao da time može zaustaviti Lenu. "Moram vidjeti je li išta bilo čudno, je li je netko slijedio." "I misliš da ćeš to pronaći ovdje?" oštro je upitala Nan podigavši tipkovnicu. "Upotrebljavala ga je samo za faks. Ti čak ne razumiješ ni program za prepoznavanje glasa." Lena joj istrgne tipkovnicu iz ruke. "Shvatit ću ga." "Ne, nećeš", odvrati joj Nan. "Ovo je i moja kuća, također." Lena je stavila ruke na bokove i otišla do sredine sobe. Primijetila je hrpu papira pokraj stare pisaće mašine sa slovima na brajici. Uzela ih je u ruku i okrenula se prema Nan. "Što je ovo?" Nan je pojurila do nje i zgrabila papire. "Njezin dnevnik." "Znaš li ga ti pročitati?" "To je njezin osobni dnevnik", Nan zgranuto odvrati. "Unutra su njezine privatne misli." Lena se ugrize za donju usnu i odluči pokušati s nježnijom taktikom. U ovoj kući nije baš bila tajna da nikad nije voljela Nan Thomas "Ti znaš čitati brajicu, zar ne?" 36

MIN@

"Pomalo." "Moraš mi reći što ovdje piše, Nan. Netko ju je ubio." Lena dlanom lupne po papirima. "Možda ju je netko slijedio. Možda se bojala a nije nam željela reći." Nan se okrenula od nje i nagnula glavu prema papirima. Prevukla je prste duž prve linije točkica, ali Lena je znala da ne čita. Lena jedobila dojam da Nan dodiruje listove zato što ih je Sibyl dodirivala, kao da može upiti Sibylin duh, a ne samo riječi. Nan reče: "Ponedjeljkom je uvijek odlazila u zalogajnicu. To je bilo njezino slobodno vrijeme da napravi nešto za sebe." ˝Znam." ˝Večeras smo trebale raditi burritose." Nan je poslagala listove na stol. "Učini što moraš", rekla je. "Ja ću biti u dnevnoj sobi." Lena je pričekala da Nan ode, a zatim nastavila sa svojim zadatkom. Nan je bila u pravu što se tiče kompjutera. Lena nije znala koristiti program, a Sibyl ga je koristila samo za faks. Sibyl je diktirala u kompjuter ono što je trebala, a njezin demonstrator bi se pobrinuo da se naprave kopije. Druga spavaća soba je bila nešto veća od prve. Lena je stala na dovratku i pogledom obuhvatila uredno pospremljen krevet. Plišani medvjedić je bio zataknut između jastuka. Medvjedić je bio star i na prstima je ostao bez dlake. Sibyl je tijekom djetinjstva rijetko bila bez njega, i bilo bi svetogrđe baciti ga. Lena se naslonila na vrata, u sjećanje joj je navrla slika Sibyl kao djeteta, kako stoji s medvjedićem u rukama. Lena je zaklopila oči, dopustivši daje sjećanje preplavi. Lena se maločega željela sjećati iz svog djetinjstva, ali jedan deo osobito se isticao. Nekoliko mjeseci nakon nesreće u kojoj je Sibyl oslijepjela bile su u dvorištu kuće, i Lena je ljuljala Sibyl na ljuljački. Sibyl je čvrsto privila medvjedića u naručje, glavu je zabacila natrag dok joj je lice zapuhivao povjetarac, a na licu joj se pojavio širok, zadovoljni osmijeh. Između njih je vladalo veliko povjerenje: Sibyl se uspela na ljuljačku i vjerovala je Leni da je neće zaljuljati i previsoko ni prejako. Leni su se grudi nadimale od odgovornosti, nastavila je ljuljati Sibyl dok je ruke nisu zaboljele. Lena je protrljala oči i zatvorila vrata spavaće sobe. Zatim je ušla u kupaonicu i otvorila ormarić za lijekove. U ormariću nije bilo ničega osim Sibylinih uobičajenih vitamina i ljekovitih trava. Lena je otvorila ormar i prekopala iza toaletnog papira i tampona, gela i kosu i ručnika za ruke. Nije znala što traži. Sibyl nije sakrivala stvari. A da i jest, Lena bi bila posljednja osoba koja bi ih mogla naći. 37

MIN@

"Sibby", Lena je prošaptala ponovno sc okrenuvši prema ogledalu na ormariću za lijekove. Vidjela je Sibyl, a ne sebe. Lena se obratila svom odrazu, prošaptavši: "Reci mi nešto. Molim te." Zatvorila je oči i pokušala se orijentirati u prostoru onako kako bi to Sibyl učinila. Prostorija je bila malena i Lena je mogla rukama dotaknuti oba zida dok je stajala u sredini. Uz umoran uzdah otvorila je oči. Ovdje nije bilo ničega. Kad se vratila u dnevnu sobu, Nan Thomas je ondje sjedila na kauču. Držala je Sibyiln dnevnik u krilu i nije podigla pogled kad je Lena ušla. "Pročitala sam zabilješke od posljednjih nekoliko dana", rekla je bezizražajnim glasom. "Ništa neuobičajeno. Brinula se zbog nekog studenta koji će pasti godinu." "Dečka?" Nan je odmahnula glavom. "Cure. Brucošice." Lena je naslonila glavu na zid. "Jesu li vam tijekom posljednjeg mjeseca dolazili neki radnici?" "Ne." "Poštu vam je donosio isti poštar? Nije bilo pošiljaka putem UPS-a ili FedExa?" "Nije bilo nikog novog. Ovo je okrug Grant, Lee." Leni se kosa digla na glavi na spomen poznata imena. Pokušala je suzbiti svoju ljutnju. "Nije rekla da joj se čini da je netko slijedi ili nešto slično?" "Ne, ništa slično. Bila je savršeno normalna." Nan je čvrsto stisnuk listove na prsa. "Na faksu je sve bilo u redu. Među nama je sve bilo u redu." Na usnama joj se pojavio jedva vidljiv osmijeh. "Ovog smo vikenda trebale otići na jednodnevni izlet u Eufallu." Lena je izvadila ključeve auta iz džepa. "Aha", podrugljivo je rekla. "Trebala bi me nazvati ako se bilo što pojavi." "Lee—" Lena je podigla ruku. "Nemoj." Nan je namrštivši se pokazala da je shvatila upozorenje. "Nazvat ću te ako se ičega sjetim." *** U ponoć je Lena dovršavala treću bocu Rolling Rocka i vozila po rubu okruga Grant malo izvan Madisona. Namjeravala je izbaciti praznu bocu kroz prozor auta, ali se u posljednji trenutak zaustavila. Nasmijala se svom 38

MIN@

iskrivljenom smislu za moral; vozila je pod utjecajem alkohola, ali nije htjela onečišćavati okoliš. Granica se negdje mora povući. Angela Norton, Lenina majka, odrasla je promatrajući svog brata Hanka kako pada sve dublje i dublje u ponor alkoholizma i narkomanije. Hank je rekao Leni da je njezina majka bila nepokolebljiva protivnica alkohola. Kad se Angela udala za Calvina Adamsa, njezino jedino kućno pravilo bilo je da ne odlazi piti s kolegama policajcima. Calvin je bio poznat po tome da je povremeno zastranjivao, ali uglavnom je poštovao ženine želje. Tri mjeseca nakon vjenčanja, rutinski je zaustavio neki auto na zemljanoj cesti malo izvan Reecea u Georgiji. Vozač je potegao pištolj na njega i upucao ga dvaput u glavu. Calvin Adams je bio mrtav prije no što je njegovo tijelo palo na zemlju. U dvadeset trećoj godini, Angela nije bila spremna na pomisao da će biti udovica. Kad se onesvijestila na pogrebu svoga muža, njezina je obitelj to pripisala slabim živcima. Poslije četiri tjedna jutarnjih mučnina, doktor je napokon imao dijagnozu. Bila je trudna. Kako je trudnoća napredovala, Angela je postajala sve očajnija, ni po prirodi nije bila sretna žena. Život u Reeceu nije bio lagan, obitelj Norton je prošla svoj dio tegoba. Hank Norton je bio poznat po svojoj nagloj naravi i smatralo ga se opakim tipom na kakvog ne biste željeli naletjeti po mraku. Odrastajući uz starijeg brata, Angela naučila da se ne treba previše boriti. Dva tjedna nakon što je rodila blizanke, Angela je podlegla infekciji. Imala je dvadeset četiri godine. Hank Norton je bio jedini rođak koji je htio uzeti dvije djevojčice. Kad bi Hank pričao o tome, ispadalo je da su Sibyl i Lena promijenile njegov život iz korijena. Onoga dana kad ih je odveo kući, prestao se opijati i drogirati. Tvrdio je da je putem njihove prisutnosti otkrio Boga i do današnjeg dana tvrdi da se sjeća kako je bilo prvi primiti Lenu i Sibyl u naručje, do najsitnijeg detalja. Zapravo, Hank se samo prestao fiksati kad su djevojčice došle živjeti s njim. Tek mnogo kasnije prestao je piti. Djevojčice su imale osam godina kad se to dogodilo. Loš elan na poslu potaknuo je Hanka na nekontrolirano pijančenje. Kad je ostao bez pića, odlučio je do dućana otići autom umjesto pješice. Njegov auto nije čak dospio ni do ulice. Sibyl i Lena su se loptale ispred kuće. Lena još nije znala što je Sibyl mislila kad je pojurila za loptom na kolni prilaz kući. Auto ju je udario postrance; čelični branik silovito ju je udario u sljepoočnicu kad se sagnula da podigne loptu. Pozvane su okružne službe, ali istraga nije ničime rezultirala. Najbliža bolnica bila je na četrdeset minuta vožnje od Reecea. Hank je imao dovoljno 39

MIN@

vremena da se otrijezni i ispriča uvjerljivu priču. Lena se još sjećala kako je, dok su se vozile u autu s njim, promatrala kako mu se usnice pomiču dok je u sebi smišljao priču. Tad osmogodišnja Lena nije bila posve sigurna što se dogodilo i kad je policija ispitivala, potvrdila je Hankovu priču. Lena je još ponekad sanjala o nesreći, i u tim snovima Sibylino tijelo je poskakivalo od tla poput lopte. To što Hank navodno od nesreće nije više ni taknuo alkohol, Leni nije bilo važno. Šteta je učinjena. Lena je otvorila još jednu bocu piva, maknuvši obje ruke s upravljača kako bi odvrnula čep. Povukla je dugačak gutljaj, iskrivivši lice u grimasu kad je osjetila okus. Alkohol je nikad nije privlačio. Lena je voljela imati kontrolu i mrzila je vrtoglavicu i omamljenost koju alkohol izaziva. Opijanje je za slabiće, štaka za ljude koji nisu dovoljno snažni da žive vlastite živote i stoje na vlastitim nogama. Opijanje je bijeg od nečega. Lena je otpila još jedan gutljaj, razmišljajući kako nema boljeg trenutka od sadašnjeg za sve te stvari. Njezina Toyota Cellica se zanijela kad je prenaglo skrenula s autoceste. Lena je jednom rukom ispravila upravljač, drugom čvrsto držeći bocu. Oštri desni zavoj na kraju izlaza s autoceste odveo ju je do benzinske crpke i trgovine Stop'n'Save u Reeceu. Trgovina je bila u mraku. Poput većine trgovina u gradu, benzinska crpka se zatvarala u deset navečer. Iako, ako ju je sjećanje dobro služilo, ako odšetate iza zgrade, ondje ćete zateći grupu tinejdžera koji piju, puše i rade stvari za koje njihovi roditelji nisu željeli znati. Lena i Sibyl su tijekom mnogih mračnih noći odlazile do trgovine išuljavši se iz kuće pred Hankovim neosjetljivim nosom. Lena je pokupila prazne boce i izišla iz auta. Zateturala je, ruka joj je zapela za vrata. Jedna od boca joj je iskliznula iz ruku i razbila se na betonu. Psujući, nogom je šutnula krhotine dalje od automobilskih guma i uputila se prema kanti za smeće. Zabuljila se u svoj odraz u staklu izloga trgovine dok je bacala prazne boce. Na sekundu, kao da je gledala u Sibyl. Pružila je ruku prema staklu i dodirnula njezine usne i oči. ˝Isuse", uzdahnula je. Ovo je jedan od mnogih razloga zbog kojih nije voljela piti. Gubila je razum. Iz bara imena Baraka s druge strane ceste dopirala je glasna muzika, i ujak je smatrao da je biti vlasnikom bara, a nikad ne piti, testiranje snage volje. Baraka je izgledala upravo onako kako joj ime govori, samo u južnjačkom stilu. Slamom je bio prekriven samo onaj dio krova koji je bio i važan, a dalje se nastavljao zahrđali lim koji je prekrivao nakošenu stranu i šinu. Sa svake strane ulaza stajale su baklje s narančastim i crvenim žaruljama umjesto plamena, a vrata su bila obojena tako da izgledaju kao da su napravljena od trave. Boja se gulila sa zidova, ali crteži koji su prikazivali bambus uglavnom su i dalje bili vidljivi. 40

MIN@

Koliko je god bila pijana, Lena je imala dovoljno mozga da pogleda i lijevo i desno prije no što je prešla ulicu. Stopala su joj bila na i prilike deset sekunda iza tijela, a ruke je ispružila sa strane radi ravnoteže dok je hodala po šljunčanom parkiralištu. Od pedesetak vozila na parkiralištu, otprilike četrdeset su bili kamioneti. Budući da je ovo novi Jug, umjesto držača za puške imali su branike od kromatne trake na vratima. Ostali auti su bili Jeepovi i terenci. Na stražnjim su im prozorima bojom bili ispisani brojevi s utrka Nascar. i Hankov bež Mercedes L983 bio je jedina limuzina na parkiralištu. Baraka je zaudarala na cigaretni dim i Lena je morala nekoliko puta kratko udahnuti kako se ne bi ugušila. Dok se približavala šanku, oči su joj gorjele. U posljednjih dvadesetak godina nije se puno toga promijenilo. Pod je i dalje bio ljepljiv od piva i krčkao od ljuski kikirikija. Slijeva su bili separei u kojima je vjerojatno bilo više DNK uzoraka nego u FBI-evu laboratoriju u Quanticu. S desna je bio dugačak šank napravljen od dvjestolitarskih bačava i borovine. Pozornica je bila na drugom kraju, ženski i muški zahodi s obje strane. U sredini je bilo ono što je Hank nazivao plesni podij. Većinu večeri bio je dupkom pun muškaraca i žena u različitim fazama pijane napaljenosti. Baraka je tip bara dva i trideset, što znači da svi izgledaju dobro u dva i trideset ujutro. Hanka nije bilo nigdje u blizini, ali Lena je znala da ne može biti daleko u noći amatera. Svaki drugi ponedjeljak, gosti Barake su se slobodno mogli uspeti na pozornicu i sramotiti se pred ostatkom grada. Lena se stresla pri samoj pomisli na to. Heartsdale je u usporedbi s Reeceom izgledao kao užurbana metropola. Da nije bilo tvornice automobilskih guma, većina muškaraca u ovoj prostoriji odavno bi otišla. Ovako ih je zadovoljavalo da se opijaju nasmrt pretvaraju se da su sretni. Lena se spustila na prvi prazni barski stolac koji je ugledala. Basovi country pjesme koja je svirala s džuboksa glasno su odjekivali, tako da je naslonila laktove na šank i dlanovima pokrila uši kako bi čula vlastite misli. Osjetila je udarac na ruci, podigla pogled i ugledala enciklopedijsku definiciju seljačine kako sjeda pokraj nje. Lice mu je bilo izgorjelo od sunca od vrata do otprilike dva centimetra ispod ruba kose. Očito je radio vani s bejzbolskom kapom na glavi. Košulja mu je bila toliko uštirkana da bi vjerojatno stajala sama od sebe, a manšete su mu bile stisnute oko debelih zapešća. Muzika s džuboksa je naglo prestala i Lena je počela zijevati kako bi joj pucnulo u ušima i kako bi se prestala osjećati kao da je u tunelu. Njezin muški susjed ponovno ju je udario u ruku, nasmiješio se i rekao: "Hej, gospođice." Lena je prevrnula očima, a zatim uhvatila šankerov pogled. 41

MIN@

"Jack Daniel's s ledom", naručila je. "Ja plaćam", rekao je muškarac i na šank bacio novčanicu od deset dolara. Njegove riječi su izlazile zapetljano i nepovezano i Lena je shvatila da je mnogo pijaniji no što je ona ikad planirala biti. Čovjek joj se pijano nasmiješio. "Znaš, srce, htio bih te upoznat u biblijskom smislu." Ona se nagnula bliže njegovu uhu. "Ako ikad saznam da jesi odrezat ću ti jaja ključevima svog auta." Otvorio je usta da joj odgovori, ali je bio skinut sa stolca prije no što je uspio progovoriti ijednu riječ. Hank je stajao s ovratnikom muškarčeve košulje u ruci, a zatim ga je gurnuo u gomilu. Izraz koji imao na licu dok je netremice gledao Lenu bio je vjerojatno jako nesmiljen kao i onaj koji je ona imala na svom. Lena nikad nije voljela svog ujaka. Za razliku od Sibyl, ona nije tip koji oprašta. Čak i kad je vozila Sibyl u Reece u posjet, Lena je veći dio vremena provodila sjedeći u autu ili na stepenicama saluna, s ključevima auta u ruci, spremna krenuti onog trenutka kad se Sibyl pojavila na ulaznim vratima. I usprkos činjenici da se Hank Norton fiksao amfetaminima veći dio svojih dvadesetih i tridesetih godina, nije bio idiot. To što se Lena stvorila na njegovu, takoreći, kućnom pragu usred noći, moglo je značiti samo jednu stvar. I dalje su se netremice gledali kad je muzika ponovno počela odjekivati, tresući zidove i stvarajući vibracije koje su preko poda sale do barskog stolca. Više je vidjela nego čula što je Hank pita kad je rekao: "Gdje je Sibyl?" Sakriven iza šanka, više sličan vanjskom zahodu nego poslovnoj prostoriji, Hankov je ured bio malena drvena kutija s limenim krovom. Žarulja na stropu visjela je s iskrzane žice koju su vjerojatno instalirali za javnu rasvjetu. Posteri kompanija koje proizvode pivo i žestoka alkoholna pića služili su kao tapete. Bijele kartonske kutije, ime boca alkoholnih pića bile su naslagane uz stražnji zid, ostavivši oko tri četvorna metra za stol i dvije stolice sa svake strane. Oko njih su se pak nalazile hrpe kutija natrpanih računima koje je Hank kupio tijekom dvogodišnjeg vođenja bara. Zbog potoka koji je kao iza daščare stvarala se plijesan i zadržavala vlaga u zraku. I ona je pretpostavljala da se Hanku sviđa raditi u ovom mračnom, vlažnom prostoru i provoditi vrijeme u okolišu koji više odgovara pauku nego ljudskom biću. "Vidim da si preuredio", rekla je Lena spuštajući svoju čašu na ili jedne od kutija. Nije bila sigurna je li se otrijeznila ili je bila previše pijana da to shvati. 42

MIN@

Hank je površno pogledao čašu, a zatim vratio pogled na Lenu. ˝Ti ne piješ." Ona je podigla čašu, nazdravivši: "Za kasnog početnika." Hank se zavalio u svojoj uredskoj stolici i ruke sklopio na trbuhu! Bio je visok i mršav, i imao je kožu koja se zimi običavala ljuštiti Usprkos činjenici da mu je otac porijeklom bio Španjolac, Hank je izgledom više podsjećao na svoju majku, bljedunjavu ženu jednako neugodnog karaktera kao i puti. Lena je oduvijek smatrala da je to što Hank izgleda kao albino zmija vrlo prikladno. On je upita: "Što te dovodi ovamo?" "Samo sam svratila", uspjela je progovoriti kroz čašu. Viski je imao gorak okus. Držala je Hanka na oku ispijajući posljednji gutljaj, nakon čega je mlatnula praznom čašom spuštajući je nazad na kutiju. Lena nije znala što je sprečava. Godinama je čekala da stekne nadmoć nad Hankom Nortonom. Ovo je bio njezin trenutak da ga povrijedi onako kako je on povrijedio Sibyl. "Počela si i šmrkati koku, ili si plakala?" Lena je obrisala usta gornjim dijelom dlana. "A što ti misliš?" Hank je buljio u nju trljajući ruke. To mu je bilo više od nervozne navike, znala je Lena. Zbog amfetamina koje si je uštrcavao u vene na rukama dobio je artritis u ranim godinama. Budući da mu je većina vena ovapnjela od praškastog dodatka kojim se droga razrjeđuje, cirkulacija u rukama mu baš i nije radila. Većinu vremena ruke su mu bile hladne kao led i bile su stalni izvor boli. Trljanje je naglo prestalo. "Daj da ovo završimo, Lee. Imam posla oko amaterske večeri." Lena je pokušala otvoriti usta, ali ništa nije uspjela reći. Bila je ljuta zbog njegova neozbiljnog stava koji je obilježio njihov odnos od samog početka, a istovremeno nije znala kako da mu kaže. Koliko god je mrzila svog ujaka, on je ipak ljudsko biće. Hank je strašno volio Sibyl. U srednjoj školi Lena nije svoju sestru nikamo mogla voditi i Sibyl je provodila mnogo vremena kod kuće s Hankom. Između njih je nedvojbeno postojala povezanost i koliko god je Lena htjela povrijediti svog ujaka, osjetila je da se suspreže. Lena je voljela Sibyl, a Sibyl je voljela Hanka. Hank je u ruku uzeo nalivpero i nekoliko ga puta okrenuo gore-dolje prije no što je naposljetku upitao: "U čemu je stvar, Lee? Treba ti novca?" Kad bi barem bilo tako jednostavno, pomislila je Lena. 43

MIN@

˝Auto ti se pokvario?" Lena je polako odmahnula glavom. ˝Radi se o Sibyl", rekao je on, a glas mu je zapeo u grlu. Kad Lena nije odgovorila, on je polako kimnuo sam sebi i sklopio ruke kao u molitvi. "Bolesna je?" upitao je, a glas mu je odavao da snuje najgore. Tom je jednom jedinom rečenicom pokazao više osećaja no što ih je Lena vidjela tijekom cijelog života otkad ga je znala. Pogledala ga je pažljivo kao da ga vidi prvi put. Njegova je da koža bila je puna onih crvenih mrlja koje blijedi muškarci u poznijim godinama dobivaju na licu. Njegova kosa, oduvijek sijeda, koliko se ona sjećala, izgubila je sjaj pod žutom svjetlošću žarulje od šezdeset wata. Njegova havajska košulja bila je izgužvana, što nije bilo u njegovu stilu, a ruke su mu lagano drhtale dok ih je trljao jednu o drugu. Lena je to obavila na isti način na koji je to učinio Jeffrey Tolliver. ˝Išla je u zalogajnicu u središtu grada", počela je. "Znaš onu nasuprot trgovine svečanom odjećom?" On je samo jedva primjetno kimnuo glavom. ˝Otišla je iz kuće i uputila se onamo pješice", Lena je nastavila. ˝Odlazila je onamo svaki tjedan, samo kako bi nešto mogla učiniti ." Hank je sklopio ruke ispred lica, postrance kažiprstima dodirujući čelo. "I onda je, ovaj", Lena je podigla čašu. Morala je nešto učiniti s rukama. Posisala je ono malo alkohola što je ostalo na kockama loda, a zatim je nastavila. "Otišla je na zahod, i netko ju je ubio." U sićušnu uredu gotovo da nije bilo zvuka. Izvana se čulo glasanje cvrčaka i žuborenje potoka, a iz bara je dopiralo udaljeno potmulo bubnjanje. Hank se na to okrenuo i počeo kopati po bocama, te upitao: "Što si večeras pila?" Lena je bila iznenađena njegovim pitanjem, iako nije trebala biti. Usprkos pranju mozga Društva anonimnih alkoholičara, Hank Norton bio je majstor za izbjegavanje neugodnosti. Upravo ga je njegova potreba za bijegom i odvela u alkoholizam i narkomaniju. "Pivo u autu", rekla je surađujući. Bilo joj je drago sto ne želi čuti užasne pojedinosti."Jack Daniel's ovdje." On je zastao, s rukom na boci Jack Daniel'sa. "Pivo i žesticu, grozna kombinacija", upozorio je on, a glas mu je zapeo na posljednjem dijelu. Lena je pružila svoju čašu, zveckanjem leda želeći privući njegovu pažnju. Promatrala je Hanka kako joj toči piće. Nije bila iznenađena kad je oblizao usta. "Kako ti je na poslu?" upitao je Hank. Glas mu je metalno odjekivao u daščari, a donja mu je usna lagano drhtala. Njegov izraz lica odražavao je 44

MIN@

silnu tugu, što je bilo u potpunoj suprotnosti s riječima koje su izašle iz njegovih usta. Nastavio je: "Dobro ti ide?" Lena je kimnula. Osjećala se kao da se nalazi usred prometne nesreće. Napokon je razumjela značenje riječi nadrealno. U tom se sićušnom prostoru ništa nije doimalo konkretnim. Jedva je osjećala čašu u ruci. Hank je bio kilometrima daleko. Sve je ovo samo san. Lena se pokušala probuditi iz sna brzo iskapivši piće. Alkohol joj je gotovo spalio grlo, kao da je progutala vrući asfalt. Hank je promatrao čašu, a ne Lenu dok je pila. To je bilo sve što joj je trebalo. Rekla je: "Sibyl je mrtva, Hank." Suze su mu potekle niz lice bez upozorenja i jedino što je Lena mislila, bilo je da izgleda strašno, strašno staro. Osjećala se kao da promatra cvijet kako vene. On je izvadio rupčić i obrisao nos. Lena je ponovila svoje riječi, upravo onako kako je Jeffrey Toliver to učinio ranije te večeri. "Mrtva je." Glas mu je zadrhtao kad ju je upitao: "Jesi li sigurna?" Lena je brzo kimnula glavom. "Vidjela sam je." A zatim: "Netko ju je gadno iskasapio." Njegova usta su se otvorila i zatim zatvorila, poput ribljih. Netremice ju je gledao u oči, onako kako je to radio kad ju je pokušavao uhvatiti u laži. Napokon je odvratio pogled, mrmljajući: "To nema nikakvog smisla." Mogla je ispružiti ruku i potapšati ga po njegovoj, možda ga pokušati utješiti, ali nije. Osjećala se kao da je zaleđena u svojoj stolici. Umjesto da misli na Sibyl, što je bila prvotna reakcija njezina duha, koncentrirala se na Hanka, na njegova vlažna usta, njegove oči, dlake koje su mu rasle iz nosa. ˝Oh, Sibby." Uzdahnuo je brišući oči. Lena je promatrala kako mu adamova jabučica pomiče gore-dolje dok je gutao. On je posegnuo i bocom i položio ruku na grlić. Ne pitajući je ništa, odvrnuo je čep i ponovno joj natočio piće. Ovog je puta tamna tekućina gotovo došla do ruba. Prošlo je neko vrijeme, a onda je Hank glasno ispuhnuo nos i obrisao oči rupčićem. "Ne ide mi u glavu da ju je itko htio ubiti." Ruke su mu se još više tresle dok je bez prestanka preklapao rupčić. "To jednostavno nema smisla", mumljao je. "Da si to bila ti, to bih i razumio." "Baš ti hvala." To je bilo dovoljno da raspiri Hankovu ljutnju. 45

MIN@

"Mislim zbog posla koji radiš. A sad se već jednom prestani ljutiti na cijeli svijet." Lena nije komentirala. Ta joj je zapovijed bila poznata. On stavi dlanove na stol i zagleda se u Lenu. "Gdje si ti bila kad se to dogodilo?" Lena je ispila piće. Ovaj put je nije toliko zapeklo. Kad je vratila čašu na stol, Hank je i dalje buljio u nju. Ona promrmlja: "U Maconu." "Je li to bio nekakav zločin iz mržnje?" Lena je ispružila ruku i uzela bocu. "Ne znam. Možda." Viski je zaklokotao u boci dok ga je točila. "Možda je izabrao nju zato što je bila homoseksualka. Možda ju je izabrao zato što je bila slijepa." Lena ga je postrance pogledala, i vidjela njegovu bolnu reakciju na njezine riječi. Odlučila je nastaviti s nagađanjem. "Silovatelji imaju običaj izabirati žene za koje misle da ih mogu kontrolirati, Hank. Ona je bila laka meta." "Znači, za sve sam ja kriv?" "To nisam rekla." On je zgrabio bocu. "Aha", otresao se vraćajući polupraznu bocu u kutiju. Ton mu je sada bio ljutit, uobičajen ton za njega. Baš kao i Leni, Hanku nikad nije bilo ugodno raspravljati o osjećajima. Sibyl je često govorila da je glavni razlog što se Hank i Lena nikad nisu slagali to što su previše slični. Sjedeći sad s Hankom i upijajući njegovu tugu i ljutnju koje su ispunjavale sićušnu daščaru. Lena je shvatila daje Sibyl bila u pravu. Sada je gledala u sebe za dvadeset godina i nije mogla ništa učiniti da to spriječi. Hank je upita: "Jesi li razgovarala s Nan?" "Jesam." "Moramo organizirati pogreb", rekao je on, uzeo nalivpero i nacrtao lijes na stolnom kalendaru. Na vrhu je ispisao riječ POGREB štampanim slovima. "Ima li nekoga u Grantu tko bi, po tvom mišljenju, to dobro obavio?" Pričekao je njezin odgovor, a zatim dodao: "Mislim, većina njezinih prijatelja je tamo." "Molim?" upitala je Lena, zastavši s čašom pred ustima. "O čemu ti pričaš?" "Lee, moramo organizirati ukop. Moramo se pobrinuti za Sibby." Lena je ispila piće. Kad je pogledala Hanka, njegove crte lica bile su joj u magli. Imala je osjećaj da je na toboganu smrti, i njezin je želudac reagirao u skladu s tim. Lena je stavila ruku na usta, pokušavajući suspregnuti poriv za povraćanjem. 46

MIN@

Hank je vjerojatno taj izraz lica vidio već mnogo puta, najvjerojatnije u ogledalu. Našao se iza nje i stavio joj koš za smeće pod glavu, upravo u trenutku kad je izgubila bitku.

Utorak

SEDAM

Sara se nagnula nad sudoper u kuhinji u kući svojih roditelja i francuskim ključem olabavila slavinu. Veći dio večeri provela je u mrtvačnici obavljajući obdukciju tijela Sibyl Adams. Nije se htjela vratiti u mračnu kuću i spavati sama. Kad se tome doda posljednja Jeffreyjeva prijetnja na automatskoj sekretarici da će doći do njezine kuće, Sara baš i nije imala izbora oko toga gdje će spavati. Ušuljala i samo da uzme pse; osim toga, nije se potrudila ni skinuti sa sebe laboratorijsku kutu. Obrisala je znoj sa čela i bacila pogled na sat na aparatu za kavu. Bilo je šest i trideset ujutro, i ona je spavala cijela dva sata. Svaki put kad bi zatvorila oči ukazala bi joj se Sibyl Adams kako sjedi na zahodskoj školjci, slijepa za sve što joj se događa, ali osjećajući sve što joj njezin napadač radi. Jedino pozitivno bilo je to što, osim ako se dogodi neka vrsta obiteljske katastrofe, nije bilo apsolutno nikakve šanse da današnji dan bude jednako loš kao jučerašnji. Cathy Linton je ušetala u kuhinju, otvorila kuhinjski ormarić i izvadila šalicu za kavu prije nego što je primijetila da njezina starija kćer stoji pokraj nje. "Što to radiš?" Sara je navukla novu gumicu preko vijka. "Slavina je kapala." "Dva vodoinstalatera u obitelji," Cathy je prigovarala točeći sebi šalicu kave, "a na kraju moja kćer doktorica popravlja slavinu koja curi." Sara se nasmiješila i svom snagom zakrenula francuskim ključem. Lintoni su bili vodoinstalaterska obitelj, i Sara je većinu svojih ljeta tijekom školovanja provodila radeći uz oca, popravljajući odvode i zavarujući cijevi. Ponekad je mislila da je jedini razlog zbog kojeg je srednju školu završila godinu dana ranije i radila ljeti kako bi maturirala, bio taj da ne mora kopati po rupama prepunima pauka sa svojim ocem. Voljela je oca, naravno, ali za razliku od Tesse, Sara svoj strah od pauka nije mogla prevladati. Cathy je spuznula na kuhinjski stolac. "Noćas si ovdje spavala?" 47

MIN@

"Aha", odgovorila je Sara perući ruke. Zatvorila je slavinu i nasmiješila se kad je vidjela da više ne curi. Osjećaj uspjeha skinuo je nešto tereta s njezinih ramena. Cathy joj je osmijehom pokazala svoje odobravanje. "Ako to s medicinom ne uspije, barem ćeš uvijek moći raditi kao vodoinstalaterka." "Znaš, upravo to mi je tata rekao prvog dana kad me odvezao na koledž." "Znam", rekla je Cathy. "Htjela sam ga ubiti." Otpila je gutljaj kave odmjeravajući Saru preko ruba šalice. "Zašto nisi otišla kući?" "Radila sam dokasna i jednostavno sam željela doći ovamo. Je li to u redu?" "Naravno da je u redu", rekla je Cathy dobacujući Sari ručnik. "Nemoj biti smiješna." Sara je obrisala ruke. "Nadam se da vas nisam probudila kad sam došla." "Mene nisi", odgovorila je Cathy. "Zašto nisi spavala kod Tesse?" Sara se uposlila izravnavanjem ručnika na kuhinjskoj vješalici. Tessa je živjela u dvosobnom stanu iznad garaže. U posljednje dvije godine bilo je noći kad Sara nije željela spavati sama u svojoj kući. Tada je radije ostajala sa svojom sestrom nego da riskira da probudi oca koji je svaki put htio nadugačko raspravljati o tome što je muči. Sara je odgovorila: "Nisam joj željela smetati." "Ma ne seri." Cathy se nasmijala. "Zaboga, Sara, gotovo četvrtina milijuna dolara je potrošena na taj koledž i nisu te naučili da bolje lažeš?" Sara je uzela svoju omiljenu šalicu i natočila si kavu. "Možda ste me trebali poslati na pravo." Cathy je prekrižila noge i namrštila se. Ona je bila sitna žena koja je liniju održavala jogom. Sara nije naslijedila njezinu plavu kosu i sive oči, ali Tessa jest. Da nisu imale isti temperament, nitko nikad bi pomislio da su Cathy i Sara majka i kćer. ˝Onda?" potaknula ju je Cathy. Sara nije mogla skinuti osmijeh s lica. "Recimo samo da je Tess bila zauzeta kad sam došla i ostanimo pri tome." "Zauzeta? Bila je sama?" "Ne." Sara se s nelagodom nasmijala, osjetivši da su joj se obrazi zažarili. "Bože, mama." Nakon nekoliko trenutaka Cathy je spustila glas i upitala: "Je li bila s Devonom Lockwoodom?" "Devonom?" Saru je to ime iznenadilo. Nije mogla točno vidjeti s kim se Tessa natezala po krevetu, ali ime Devona Lockwooda, novog 48

MIN@

vodoinstalaterskog šegrta kojeg je Eddie Linton zaposlio prije dva tjedna, Sara nije ni najmanje očekivala. Cathy ju je ušutkala. "Otac će te čuti." "Čuti što?" upitao je Eddie koji je upravo vukući noge ušetao u kuhinju. Oči su mu se zasjajile kad je ugledao Saru. "Eto moje dušice", rekao je zvučno je cmoknuvši u obraz. "Jesam li to tebe jutros čuo kako ulaziš?" "Da, to sam bila ja", priznala je Sara. "Imam neke uzorke boje u garaži", rekao je. "Možda bismo ih mogli otići pogledati nakon doručka i izabrati lijepu boju za tvoju sobu." Sara je pijuckala svoju kavu. "Neću se doseliti nazad k vama, tata." On prstom pokaže na njezinu šalicu. "Od toga ćeš prestati rasti." "Da bar", Sara je progunđala. Od prvog razreda srednje škole bila je najviši član obitelji, za vlas prešavši svog oca. Sara se spustila na stolac s kojeg se digla njezina majka. Promatrala je svoje roditelje dok su obavljali svoju jutarnju rutinu. Njezin otac je hodao po kuhinji stojeći na putu majci sve dok ga Cathy nije gurnula na stolicu. Zaglađivao je kosu dok se naginjao nad jutarnje novine. Njegova crna kosa prošarana sjedinama stršala je u tri različita smjera, isto kao i njegove obrve. Majica koju je imao na sebi bila je toliko stara i iznošena da su mu se rupe pojavljivale na lopaticama Uzorak na hlačama pidžame izblijedio je prije više od pet godina, a papuče su mu se na petama raspadale. Sara im nikad neće oprostili što je naslijedila majčinu ciničnost i očev smisao za odijevanje. Eddie reče: "Vidim da Observer muze ovu stvar do zadnje kapi." Sara je bacila pogled na naslov članka u lokalnim novinama. Glasio je: "Profesorica s koledža ubijena u jezovitom napadu". "Što piše?" izletjelo je Sari prije nego što je shvatila. On je prelazio prstom po stranici dok je čitao: "Sibyl Adams, profesorica na sveučilištu Grant Tech, jučer je brutalno pretučena nasmrt na benzinskoj crpki Grant. Lokalna policija je zbunjena. Okružni šerif Jeffrey Tolliver'" Eddie je zastao i ispod glasa promrmljao "kopile" "izvijestio je da istražuju svaki mogući trag kako bi ubojicu mlade profesorice priveli pravdi.'"

49

MIN@

"Nije bila pretučena nasmrt", rekla je Sara, znajući da je udarac koji je zadan Sibyl Adams u lice nije ubio. Sara se sva stresla prisjetivši se fizičkih dokaza koje je otkrila tijekom obdukcije. Činilo se da je Eddie primijetio njezinu reakciju, jer je upitao: "Je li joj još nešto učinjeno?" Saru je iznenadilo očevo pitanje. Inače se njezina obitelj silno trudila ne postavljati pitanja o toj strani Sarina života. Od početka je osjećala da im je više nego pomalo neugodno zbog njezina honorarnog posla. Sara je upitala: "Na što misliš?" prije nego što je shvatila što je njezin otac htio reći. Cathy je podigla pogled sa smjese za palačinke s izrazom strepnje na licu. U tom je trenutku Tessa uletjela u kuhinju naglo gurnuvši viseća vrata kuhinje, očito očekujući da će Saru zateći samu. Otvorila je usta od iznenađenja. Cathy, koja je bila nad štednjakom i pekla palačinke, preko ramena joj je dobacila: "Dobro jutro, spavalice." Tessa je spustila glavu i zaputila se ravno prema kavi. "Jesi li dobro spavala?" upitao ju je Eddie. ˝Kao beba", odvratila je Tessa i poljubila ga u vrh glave. Cathy je nožem za palačinke mahnula u Sarinu smjeru. "Trebala i se ugledati na svoju sestru." Tessa je imala dovoljno zdrave pameti da zanemari ovaj komentar. Otvorila je francuski prozor koji vodi na trijem i trznula glavom prema van, dajući Sari znak da pođe za njom. Sara je poslušala, zadržavajući dah sve dok nije čvrsto zatvorila vrata za sobom. Tada je prošaptala: "Devon Lockwood?" "Ja im još nisam rekla za tvoj spoj s Jebom", uzvratila joj je Tessa. Sara je stisnula usne, bez riječi pristajući na primirje. Tessa je podvila jednu nogu pod sebe sjedajući na ljuljačku na trijemu. "Što si radila vani tako kasno?" "Bila sam u mrtvačnici", odgovorila je Sara sjedajući pokraj sestre. Protrljala je ruke cijelom dužinom, pokušavajući otjerati jutarnju hladnoću. Sara je još na sebi imala laboratorijsku kutu i tanku bijelu majicu, što definitivno nije bilo dovoljno za temperaturu vani. "Morala sam nešto provjeriti. Lena—" Zaustavila se. Nije bila sigurna je li Tessi reći što je prošle noći u mrtvačnici bilo s Lenom Adams. Optužbe su je još pekle, iako je znala da je iz Lene progovarala tuga. Onda je rekla: "Htjela sam to završiti, znaš?" Tessino je lice napustila svaka radost. 50

MIN@

"Jesi li nešto otkrila?" "Faksirala sam izvještaj Jeffreyju. Mislim da će mu pomoći da dođe do nekih konkretnih zaključaka." Zastala je, želeći imati punu Tessinu pažnju. "Slušaj, Tessie. Budi oprezna, dobro? Mislim, zaključavaj vrata. Nemoj izlaziti sama. I tome slično." "Aha." Tessa joj je čvrsto stisnula ruku. "Dobro. Svakako." "Mislim—" Sara je zastala ne želeći isprepadati sestru, ali ne želeći je ni dovesti u opasnost. "Istih ste godina. Ti i Sibyl. Razumiješ što mislim?" "Aha", odgovorila je Tessa, ali bilo je očito da ne želi razgovarati o tome. Sara nije mogla kriviti svoju sestru. Znajući do najsitnijeg detalja što se dogodilo Sibyl Adams, bilo joj je teško pretvarati se da je ovo samo još jedan običan dan. "Stavila sam razglednicu—" počela je Tessa, ali ju je Sara prekinula. "Našla sam je u svojoj torbi za spise", rekla je. "Hvala." "Nema na čemu", rekla je Tessa, nakon čega je zavladao muk. Sara se zagledala prema jezeru, ne razmišljajući o razglednici, ne razmišljajući o Sibyl Adams ni o Jeffreyju ni bilo čemu drugom. Voda je djelovala tako smirujuće da je Sara, prvi put u nekoliko tjedana, osjetila kako se opušta. Kad bi zaškiljila, mogla je vidjeti pristanište kod stražnjeg dijela njezine vlastite kuće. Na njemu je bila kućica za čamce, malena plutajuća građevina nalik štaglju kakva je postojala na većini dokova na jezeru. Zamislila se kako sjedi na ležaljci za plažu, pijucka margaritu, i čita petparački roman. Nije imala pojma zašto je to zamislila. U posljednje je vrijeme rijetko imala vremena sjesti, nije voljela okus alkohola, a osim toga, bila je gotovo ćorava od čitanja kartona pacijenata, pedijatrijskih časopisa i priručnika za rad forenzičara na terenu. Tessa ju je prekinula u razmišljanju. "Pretpostavljam da se nisi baš naspavala noćas?" Sara je odmahnula glavom i naslonila glavu na sestrino rame. "Kako je bilo biti u Jeffreyjevoj blizini jučer?" "Da barem mogu popiti tabletu i potpuno zaboraviti na njega." ' Tessa je podigla ruku i zagrlila sestru. "Je li to razlog zbog kojeg nisi mogla spavati?" Sara je uzdahnula i zaklopila oči. "Ne znam. Samo sam razmišljala o Sibyl Adams. I Jeffreyju." "Dvije godine je puno vremena da budeš zaljubljena u nekoga", reče Tessa. "Ako ga stvarno želiš preboljeti, trebaš početi izlaziti s drugima." Zaustavila je Saru koja se spremala usprotiviti. "Mislim, stvarno izlaziti, na spojeve, na kojima nećeš ostaviti tipa čim ti se približi." 51

MIN@

Sara se uspravi i privuče koljena do brade. Znala je što joj sestra predlaže. "Ja nisam kao ti. Ne mogu samo tako spavati sa svakim." Tessa se nije uvrijedila, a Sara nije to ni očekivala. Tessa Linton je imala aktivan seksualni život, i to je bilo poznato gotovo svima u gradu osim njihovu ocu. "Bilo mi je samo šesnaest kad smo Steve i ja prohodali", počela je Sara. Mislila je na svog prvog ozbiljnog dečka. "A onda, pa, znaš što se dogodilo u Atlanti." Tessa je kimnula. "Zbog Jeffreyja sam zavoljela seks. Mislim, prvi put u životu osjećala sam se kao potpuna osoba." Stisnula je šake, kao da može zadržati taj osjećaj. "Nemaš pojma što mi je to značilo, biti odjednom budna nakon svih tih godina tijekom kojih sam bila usredotočena na školovanje i posao i tijekom kojih se ni s kim nisam viđala niti imala bilo kakav život." Tessa je šutjela, puštajući Saru da govori. "Sjećam se našeg prvog spoja", nastavila je. "Vozio me kući po kiši, i odjednom je zaustavio auto. Mislila sam da se šali, jer smo oboje prije samo nekoliko minuta pričali o tome kako volimo šetati po kiši. Ali on je ostavio upaljena svjetla i izišao iz auta." Sara je zatvorila oči. Vidjela je Jeffreyja kako stoji na kiši, podignutog ovratnika jakne da se zaštiti od hladnoće. "Na cesti je bila mačka. Netko ju je udario autom, i očito je bila mrtva." Tessa je i dalje šutjela i čekala. "I?" potaknula je Saru. "I on ju je uzeo u ruke i maknuo s ceste kako nitko drugi ne bi prešao preko nje." Tessa nije mogla sakriti svoju zgranutost. "Uzeo ju je u ruke?" "Da." Sara se toplo nasmiješila prisjetivši se toga. "Nije htio da je itko više pregazi." "Dirao je mrtvu mačku?" Sara se nasmijala njezinoj reakciji. "Nikad ti to prije nisam ispričala?" "Mislim da bih se sjećala toga." Sara se zavalila u ljuljačci, stopalom je zadržavši na mjestu. ˝Poanta cijele priče jest u tome da mi je za vrijeme večere rekao da mrzi mačke. A zaustavio se na cesti usred mraka, na kiši, da makne mačku s ceste kako je nitko drugi ne bi pregazio." Tessa nije mogla sakriti gađenje. "I onda se vratio u auto s rukama kojima je dirao mrtvu mačku?" "Ja sam vozila, jer on nije htio ništa dodirnuti." Tessa je frknula nosom. 52

MIN@

"Nadam se da sad postaje romantično, jer mi se lagano digao želudac." Sara je prijekorno pogleda. "Odvezla sam ga nazad do kuće, i naravno da je morao ući da opere ruke." Nasmijala se. "Kosa mu je bila potpuno mokra od kiše, a ruke je držao poput kirurga koji ih je upravo izribao i nije ili htio uprljati." Sara je podigla ruke uvis, dlanova okrenutih prema sebi, da joj pokaže. "I?" "I odvela sam ga u kuhinju da opere ruke, jer je ondje antibakterijski tekući sapun, a on nije mogao pritisnuti pumpicu a da je ne kontaminira, pa sam je pritisnula umjesto njega." Duboko je uzdahnula. "On se nagnuo nad sudoper da opere ruke, a ja sam mu ih sapunala umjesto njega. Bile su tako snažne i tople, a on je uvijek tako prokleto siguran u sebe da je jednostavno podigao pogled i poljubio me ravno u usta, ni trenutka ne oklijevajući, kao da je cijelo vrijeme znao da sam, dodirujući njegove ruke, mislila samo o tome kako bi bilo osjetiti ih na sebi." Tessa je pričekala da završi, a onda je rekla: "Osim onog dijela o mrtvoj mački, to je najromantičnija priča koju sam ikad čula." "Eto." Sara je ustala i odšetala do ograde trijema. "Sigurna sam da se pokraj njega sve njegove djevojke osjećaju posebnima. To je valjda jedna od stvari u kojima je jako dobar." "Sara, ti nikad nećeš razumjeti da neki ljudi seks shvaćaju drukčije. Ponekad je to samo jebanje." Zastala je. "Ponekad je to način da privučeš nečiju pažnju." "On je svakako privukao moju pažnju." "On te još voli." Sara se okrenula i sjela na ogradu. "On me želi natrag samo zato što me izgubio." "Da ga zaista želiš izbaciti iz svog života", počela je Tessa, "prestala bi raditi za okrug." Sara je otvorila usta da joj odgovori, ali nije znala kako da kaže svojoj sestri da ima dana kad je njezin posao za okrug jedina stvar koja je sprečava da poludi. Sara je mogla podnijeti samo određenu količinu upaljenih grla i ušiju prije no što bi potpuno otupjela. Ostaviti posao mrtvozornika značilo bi odustati od dijela svog života koji joj se stvarno sviđao, usprkos svim njegovim sablasnim stranama. Znajući da Tessa to nikad ne bi mogla razumjeti, Sara je rekla: "Ne znam što da učinim."

53

MIN@

Nije dobila odgovor. Tessa sc okrenula i gledala u kuću. Sara je kroz kuhinjski prozor pogledala u istom smjeru. Jeffrey Toliver je bio kraj štednjaka i razgovarao s njihovom majkom. Kuća Lintonovih je bio višekatnica koju su neprestano obnavljali tijekom četrdeset godina njezina postojanja. Kad se Cathy počela s slikarstvom, studio s WC-om je dodan sa stražnje strane. Kad je postala opsjednuta školom, radna soba s WC-om je izgrađena na terasi. Kad se Tessa zainteresirala za momke, podrum je preuređen da je Eddie mogao iz bilo kojeg dijela kuće stići do podruma u točno tri sekunde. Stubišta su izgrađena s obje strane, a najbliža kupaonica je bila kat iznad. Podrum se nije mnogo promijenio otkako se Tessa odselila otišavši na koledž. Tepih je bio avokadozelene boje, a sofa koja se mogla sklapati na više različitih načina boje tamne hrđe. Stol koji je bio kombinacija stola za ping-pong i biljarskog stola dominirao je sredinom prostorije. Sara je jednom slomila ruku bacajući se za ping-pong lopticom te udarivši u stolić za televizor. Sarina dva psa, Billy i Bob, bili su na kauču kad su Sara i Jeffrey sišli niz stepenice. Ona je pljesnula rukama, pokušavajući ih natjerati da siđu. Hrtovi se nisu ni pomaknuli dok Jeffrey nije tiho fućnuo. Mahali su repovima dok im se on približavao da ih pomazi. Jeffrey je, češkajući Boba po trbuhu, odmah progovorio. "Cijelu noć sam te pokušavao dobiti na telefon. Gdje si bila?" Sara je smatrala da on nema pravo na takvu vrstu informacija. I mjesto odgovora, upitala ga je: "Jesi li nešto saznao o Sibyl?" On je odmahnuo glavom. "Lena kaže da se ni s kim nije viđala, što isključuje ljutitog momka." "Postoji li netko iz njezine prošlosti?" "Nitko", odgovorio je on. "Mislim da ću malo kasnije danas njezinoj cimerici postaviti nekoliko pitanja. Živjela je s Nan Thomas, ona je ona knjižničarka." "Aha", rekla je Sara, osjećajući da joj stvari počinju bivati jasnije. Jesi li već dobio moj izvještaj?" On je odmahnuo glavom, ne shvaćajući. "Molim?" "Eto gdje sam bila cijelu noć, obavljala sam obdukciju." "Molim?" upita on. "Ne smiješ obavljati obdukciju ako još netki nije prisutan." "Znam to, Jeffrey", Sara se otresla i prekrižila ruke na prsima Jedna osoba koja je dovela u pitanje njezinu kompetenciju u posljed njih dvanaest sati 54

MIN@

bila joj je sasvim dovoljna. Onda je rekla: "Zato sam pozvala Brada Stephensa." "Brada Stephensa?" Okrenuo joj je leđa mrmljajući si nešto u bradu dok je gladio Billyja ispod brade. "Što si rekao?" "Rekao sam da se u posljednje vrijeme čudno ponašaš." Okrenut se licem prema njoj. "Napravila si obdukciju usred noći?" "Žao mi je što ti je to čudno, ali ja imam dva posla, a ne samo onaj koji radim za tebe." Pokušao ju je prekinuti, ali ona je nastavila "U slučaju da si zaboravio, imam pacijente u klinici osim posla koji radim u mrtvačnici. Pacijente, koje, usput", pogledala je na sat zapravo i ne vidjevši koliko je sati "koje moram početi primat za nekoliko minuta." Stavila je ruke na bokove. "Zašto si zapravi došao?" "Da provjerim je li sve u redu", rekao je on. "Ti očito jesi. To me valjda ne bi trebalo iznenađivati. Ti si uvijek dobro." "Tako je." "Sara Linton, jača od čelika." Sara ga je pogledala, barem kako se nadala, prezirnim pogledom. Toliko su puta već odigrali ovu scenu u vrijeme razvoda da je obje uloge mogla izrecitirati napamet. Sara je bila previše neovisna. Jeffrey je bio previše zahtjevan. Ona reče: "Moram ići." "Čekaj malo", reče on. "Što je s izvještajem?" "Faksirala sam ti ga." Sad je bio red na njega da stavi ruke na bokove. "Da, to sam shvatio. Misliš li da si nešto otkrila?" "Da", odgovorila je, a zatim, "ne." Prkosno je prekrižila ruke na prsima. Mrzila je kad je sa svađe prelazio na nešto vezano uz posao To je bio jeftin trik i uvijek ju je hvatao nespremnu. Pomalo se povratila rekavši: "Danas ujutro ću doznati rezultate krvnih pretraga. Shelton me treba nazvati u devet, i onda ću ti moći nešto reći." dodala je: "To sam ti napisala na prednjoj strani mog izvještaja." ˝Zašto si tražila da se krv propratno ispita?" upitao je on. ˝Intuicija", odgovorila je Sara. U ovom je trenutku bila spremna samo toliko. Sara nije voljela davati polovične informacije. Ona je doktorica, a ne vračara. Jeffrey je to znao. "Ispričaj mi što si otkrila." Sara je preklopila ruke. Nije to htjela učiniti. Bacila je pogled niz stube kako bi bila sigurna da nitko ne prisluškuje. 55

MIN@

"Pročitaj izvještaj", rekla je. "Molim te", rekao je on. "Želim to čuti od tebe." Sara se naslonila na zid. Na sekundu je zaklopila oči, ne kako bi se prisjetila činjenica, već kako bi se distancirala od onoga što je znala. Počela je: "Napadnuta je na zahodu. Vjerojatno je lako svladana zbog njezine sljepoće i elementa iznenađenja. Mislim da ju je odmah izbo, podigavši joj košulju i napravivši nožem križ. Ubod u trbuh se dogodio prije. Nije dovoljno dubok za penetraciju. Mislim da je penis gurnuo unutra više kako bi je oskrnavio nego bilo što drugo, zatim ju je vaginalno napastovao, što objašnjava fekalije koje sam ondje pronašla. Nisam sigurna je li svršio. Mislim da mu orgazam nije toliko važan." "Misliš da mu je bilo važnije oskrnaviti je?" Ona je slegnula ramenima. Mnogi silovatelji su patili od neke vrste seksualne disfunkcije. Nije vidjela zašto bi s ovim bilo išta drukčije. Silovanje rane na trbuhu je to praktički isticalo. Onda je rekla: "Možda je u pitanju uzbuđenje zbog polujavnog mjesta. Iako je gužva za ručak bila prošla, netko je mogao ući i uhvatiti ga." On se počešao po bradi, očito prihvaćajući tu informaciju. "Želiš li još nešto?" "Možeš li osloboditi nešto vremena da svratiš u postaju?" upitao je. "Mogao bih organizirati brifing u devet i trideset." "Pravi brifing, s medijima?" On je odmahnuo glavom. "Ne želim da bilo tko sazna za ovo", rekao je, i prvi put u dugo vremena, ona se potpuno slagala s njim. Ona reče: "To je u redu." "Možeš li doći oko devet i trideset?" ponovio je. Sara je razmislila što je sve čeka to jutro. Roditelji Jimmyja Powellu bit će u njezinu uredu u osam. Ako jedan užasan sastanak uslijedi za drugim, dan će joj vjerojatno biti lakši. Osim toga, znala je da što prije obavijesti detektive o rezultatima obdukcije Sibyl Adams, to prije će oni moći pronaći onoga tko ju je ubio. "Da", rekla je i krenula prema stepenicama. "Doći ću." "Čekaj malo", rekao je on. "I Lena će biti tamo." Sara se okrenula i odmahnula glavom. "Nema šanse. Neću u detalje pričati o Sibylinoj smrti pred njezinom sestrom."

56

MIN@

"Ona mora biti tamo, Sara. Vjeruj mi." Bila je sigurna da je shvalio što misli iz pogleda koji mu je uputila. On reče: "Ona želi detalje. Tako rješava probleme. Ona je murjakinja." "To neće biti dobro za nju." "Ona je tako odlučila", ponovio je on. "Doznat će sve na ovaj ili onaj način, Sara. Bolje je da dozna istinu od nas nego da čita svakakve laži koje pišu po novinama." Zastao je, vjerojatno shvativši da je još nije uvjerio. "Da se radi o Tessi, ti bi htjela znati što se dogodilo." "Jeffrey", rekla je Sara, osjećajući kako popušta usprkos tome što je mislila da to nije dobra zamisao. "Nije potrebno da tako pamti svoju sestru." On je slegnuo ramenima. "Možda jest." U petnaest do osam ujutro, okrug Grant se upravo budio. Kiša koja je nenadano pala tijekom noći isprala je pelud s ulica, i iako je vani još bilo prohladno, Sara se vozila u svom BMW-u Z3 sa spuštenim krovom. Kupila ga je tijekom krize nakon razvoda kad joj je trebalo nešto da joj popravi raspoloženje. Stvar je upalila na otprilike dva tjedna, a onda se zbog začuđenih pogleda i komentara počela osjećati pomalo smiješno. To nije automobil kakav možeš voziti u malom gradiću, pogotovo zato što je ona doktorica, i ne samo doktorica, nego i pedijatrica. Da se nije rodila i odrasla u Grantu, Sara je vjerovala da bi bila prisiljena prodati automobil ili bi izgubila polovicu svojih pacijenata u klinici. Ovako je morala podnositi neprestane komentare majke o tome koliko je smiješno da osoba koja jedva uspijeva uskladiti svoju odjeću vozi šminkerski sportski automobil. Sara je na brzinu mahnula Steveu Mannu, vlasniku željezarije, vozeći se prema klinici. On joj je odmahnuo, iznenađenog osmijeha i lieu. Steve je bio oženjen i imao je troje djece, ali Sara je znala da još uvijek zaljubljen u nju, onako kako zauvijek ostaješ zaljubljen u svoju prvu ljubav. Budući da je bio Sarin prvi pravi dečko, bio joj je drag, ali ništa više od toga. Prisjetila se onih nespretnosti i trenutaka kad je kao tinejdžerica provodila drpajući se sa Steveom u njegovu automobilu, i kako joj je bilo previše neugodno da ga pogleda u oči nakon što su se prvi put poševili. Steve je bio ona vrsta momka koji je savršeno zadovoljan s time da se ne miče iz Granta i koji je sretno od footballske zvijezde srednje škole Robert E. Lee postao očev pomoćnik u željezariji. U to je doba Sara najviše od svega željela pobjeći iz Granta, otići u Atlantu i živjeti uzbudljivijim i izazovnijim životom od onoga koji joj je mogao ponuditi njezin rodni grad. Kako je ponovno završila ovdje bio je misterij za sve, pa tako i za Saru.

57

MIN@

Gledala je ravno pred sebe dok je prolazila pokraj zalogajnice, ne želeći se podsjećati na jučerašnje poslijepodne. Toliko je željela izbjeći tu stranu ulice da je skoro naletjela na Jeba McGuirea koji se nalazio ispred ljekarne. Sara se zaustavila pokraj njega i ispričala: "Oprosti." Jeb se dobroćudno nasmijao kad je dokaskao do njezina automobila. "Pokušavaš izbjeći naš sutrašnji spoj?" "Naravno da ne", Sara je uspjela promrmljati, natjeravši se da se nasmiješi. Uza sve ono što se jučer dogodilo, potpuno je zaboravila da je pristala izići s njim. Povremeno je izlazila s Jebom kad se on prije jedanaest godina doselio u Grant i kupio gradsku ljekarnu. Između njih se nikad ništa ozbiljno nije razvilo, a stvari su se prilično ohladile do trenutka kad se pojavio Jeffrey. Zašto je ponovno pristala izlaziti s njim nakon sveg tog vremena, nije joj bilo jasno. Jeb je maknuo kosu s čela. Bio je koščat muškarac građen poput trkača. Tessa je jednom prilikom usporedila njegovo tijelo s tijelima Sarinih hrtova. Ipak, bio je zgodan i definitivno nije trebao dugo tražiti da pronađe ženu koja bi izišla s njim. Naslonio se na Sarin automobil i upitao je: "Jesi li razmišljala o tome što želiš za večeru?" Sara je slegnula ramenima. "Ne mogu se odlučiti", slagala je. "Iznenadi me." Jeb je podigao obrvu. Cathy Linton je bila u pravu. Sara je bila grozno loša lažljivica. "Znam da si upetljana u sve ono od jučer", počeo je, pokazavši rukom prema zalogajnici. "Potpuno ću razumjeti ako želiš otkazati." Sara je osjetila kako joj je srce poskočilo na tu ponudu. Jeb McGuire je drag čovjek. Kao gradski ljekarnik, pobuđivao je određenu količinu povjerenja i poštovanja u ljudima koje je usluživao. Povrh svega toga, bio je prilično zgodan. Jedini problem bio je taj što je bio previše drag, previše uslužan. Nikad se nisu porječkali jer je bio previše ležeran da se uzrujava oko ičega. Zbog toga je Sara o njemu razmišljala više kao o bratu nego potencijalnom ljubavniku. "Ne želim otkazati", rekla je, i začudo, zaista nije. Možda bi bilo dobro za nju da više izlazi. Možda je Tessa u pravu. Možda je vrijeme. Jebovo se lice ozarilo. "Ako ne bude previše hladno, mogao bili doći svojim čamcem i izvesti te na jezero." Pogledala ga je koketnim pogledom. "Mislila sam da ćeš nabaviti čamac tek sljedeće godine?" 58

MIN@

"Strpljivost mi nikad nije bila jača strana", odgovorio je, iako je činjenica da razgovara sa Sarom dokazivala upravo suprotno. Uperio je palac prema ljekarni, pokazujući da mora ići. "Vidimo se oko šest, dobro?" "Šest", potvrdila je Sara, osjećajući kako dio njegova uzbuđenja prelazi na nju. Stavila je mjenjač u brzinu dok je on kaskao prema ljekarni. Marty Ringo, žena koja je radila na blagajni ljekarne, stajala je na ulazu, i on ju je obgrlio oko ramena dok je otključavao vrata. Sara se uvezla na parkiralište klinike. Dječja klinika Heartsdale bila je pravokutnog oblika, s osmerokutnom prostorijom izrađenom od staklenih cigli sprijeda. To je bila čekaonica. Doktor Barney, koji je osobno izradio nacrte za zgradu, nasreću je bio bolji doktor nego arhitekt. Čekaonica je bila okrenuta prema jugu, i staklene su je cigle ljeti pretvarale u pećnicu, a zimi u zamrzivač. Znalo se događati da pacijenti dobiju vrućicu dok su čekali da dođu na red kod doktora. Čekaonica je bila prohladna i prazna kad je Sara otvorila vrata. Zaokružila je pogledom po mračnoj prostoriji, pomislivši po tko zna koji put da bi prostor trebalo preurediti. Stolice koje bi se teško moglo tretirati bilo kakvima osim praktičnima bile su ovdje za pacijente i njihove roditelje. Sara i Tessa su mnoge dane provele sjedeći na m stolicama, s Cathy pokraj njih, čekajući da ih prozovu. U kutu bio dio za igru s tri stola, tako da su djeca koja su to htjela mogla i crtatati ili čitati dok su čekala. Primjerci časopisa Highlights nalazili u se pokraj primjeraka Peoplea i House&Gardena. Bojice su uredno poslagane u kutije, a papir se nalazio pokraj njih. Prisjetivši se prošlosti, Sara se zapitala da li je u ovoj prostoriji odlučila postati doktorica. Za razliku od Tesse, Sara se nikad nije bojala odlazaka kod doktora Barneyja, vjerojatno zato što je kao dijete rijetko bila bolesna. Sviđalo joj se kad bi ih pozvali da uđu i pogledaju dijelove zgrade u koje je samo doktorima bio dopušten pristup. U sedmom razredu, kad je Sara pokazala interes za prirodu, Eddie je pronašao profesora biologije na koledžu kojem je trebalo i promijeniti glavnu vodovodnu cijev. Profesor je držao instrukcije Sari u zamjenu za vodoinstalaterski posao. Dvije godine poslije, profesoru je trebalo promijeniti sve vodovodne cijevi u kući, i Sara je obavljala eksperimente uz studente na koledžu. Svjetla su se upalila i Sara je zatreptala da privikne oči. Nelly je otvorila vrata koja su razdvajala ordinaciju od čekaonice. "Dobro jutro, doktorice Linton", rekla je Nelly predajući Sari ružičaste papiriće s porukama i uzimajući Sarinu torbu za spise. ˝Dobila sam jutros vašu poruku o sastanku u policijskoj postaji. Već sam premjestila vaše pacijente. Neće vam smetati da ostanete malo duže?" Sara je odmahnula glavom pregledavajući poruke. 59

MIN@

"Powelli će biti ovdje za otprilike pet minuta, a na vašem stolu je faks." Sara je podigla pogled da joj zahvali, ali Nelly je već otišla, vjerojatno provjeravajući raspored Elliota Falteaua. Sara je zaposlila Elliota odmah nakon što je završio staž u bolnici u Augusti. Imao je entuzijazma da nauči sve što može i možda jednom kupi partnerski udio liječničke prakse. Iako Sara nije bila sigurna što misli o partneru, znala je također i da Elliot barem još deset godina neće biti u financijskoj situaciji da joj ponudi partnerstvo. Molly Stoddard, Sarina medicinska sestra, izišla joj je u susret ni hodniku. "Devedeset pet posto mijeloblastičnih stanica kod malog Powella", rekla je citirajući laboratorijski nalaz. Sara je kimnula glavom. "Doći će svaki čas." Molly je Sari uputila osmijeh koji je govorio da joj ne zavidi na zadatku koji je pred njom. Powelli su dobri ljudi. Razveli su se prije dvije godine, ali su pokazivali iznenađujuću solidarnost kad se radilo o njihovoj djeci. Sara reče: "Možeš li mi pronaći jedan telefonski broj? Željela bili ih poslati jednom čovjeku kojeg znam u bolnici Emory. On obavlja neke zanimljive pokusne studije kod rane faze MBL-a." Sara joj je dala ime otvarajući vrata svog ureda. Nelly je stavila Sarinu torbu za spise pokraj stolice i šalicu kave na stol. Pokraj šalice je bio faks koji je bila spomenula. Bili su to rezultati pretraga krvi Sibyl Adams iz FBI-a. Nick je na vrh nažvrljao ispriku. Napisao jc da će cijeli dan biti na sastancima i znao je da će Sara htjeti znati rezultate što je prije moguće. Sara je dvaput pročitala nalaz, osjećajući hladnoću i bol u želucu dok je probavljala informacije. Naslonila se u stolici i pogledala po uredu. Njezin prvi mjesec na poslu bio je kaotičan, ali ni približno kao u bolnici Grady. Prošlo je možda tri mjeseca prije nego što se naviknula na sporiji ritam. Upaljenih grla i ušiju bilo je napretek, ali jako je malo djece dolazilo s opasnim bolestima. Takvi su odlazili u bolnicu u Augusti. Majka Darryla Harpa bila je prva roditeljica koja je Sari dala sliku svoga djeteta. Nakon toga to je učinilo još roditelja, a ona je fotografije uskoro počela lijepiti na zidove svog ureda. Od te prve slike prošlo je dvanaest godina, i fotografije djece su poput tapeta oblijepile zidove njezina ureda i prelijevale se u prostoriju gdje se nalazio toalet. Mogla je baciti pogled na bilo koju od njih i sjetiti se imena djeteta sa slike, a većinom i njihove povijesti bolesti. Već su joj dolazili u kliniku kao stariji maloljetnici, a u devetnaestoj bi im govorila da bi vjerojatno trebali razmisliti o odlasku k doktoru opće prakse. Neki od njih bi se čak i rasplakali. Saru su u nekoliko 60

MIN@

prilika svladale emocije. Budući da nije mogla imati djece, često se silno vezivala za svoje pacijente. Sara je otvorila torbu za spise kako bi izvadila karton, i zastala i pogledu na razglednicu koju je dobila poštom. Zagledala se u fotografiju ulaznih vrata sveučilišta Emory. Sara se sjetila dana kad je primila obavijest da su je primili na sveučilište Emory. Fakulteti poznatijih imena na sjeveru nudili su joj stipendije, ali Emory joj je duvijek bio san. Tamo se odvijala prava medicina, a Sara nije mogla zamisliti život bilo gdje osim na jugu SAD-a. Okrenula je razglednicu na drugu stranu i prevukla prstom preko uredno ispisane adrese. Svake godine otkako je otišla iz Atlante, otprilike sredinom travnja, dobivala je razglednicu poput ove. Prošle je godine bila iz Svijeta Coca-Cole, a poruka je glasila: "Cijeli je svijet u Njegovim rukama." Prepala se kad se Nellyn glas začuo preko zvučnika na telefonu. "Doktorice Linton?" rekla je Nelly. "Powelli su ovdje." Sara je zastala s prstom malo iznad crvenog gumba za odgovor. Ubacila je razglednicu natrag u torbu i rekla: "Odmah izlazim."

OSAM Kad su Sibyl i Lena bile u sedmom razredu, stariji dečko po imenu Boyd Little smatrao je smiješnim prikradati se Sibyl i pucketati prstima pokraj njezina uha. Lena je jednog dana sišla za njim iz školskog autobusa i skočila mu na leđa. Bila je sitna i brza, ali Boyd je bio jednu godinu stariji i dvadesetak kilograma teži. Izmlatio ju je kao vola prije nego što ih je vozač autobusa uspio razdvojiti. Usprkos toj epizodi, Lena Adams je mogla iskreno tvrditi da se nikad nije osjećala toliko fizički zgaženo kao što se osjećala jutro nakon sestrine smrti. Napokon je shvatila zašto to zovu "mamurnost", jer je cijelo vrijeme imala potrebu zazivati mamu upomoć. Trebalo joj je dobrih pola sata pod vrućim tušem da uopće može uspravno stajati. Glava joj je pucala od pritiska u mozgu, a ni sva zubna pasta ovoga svijeta nije mogla isprati gnusan okus iz njezinih usta. Imala je osjećaj da joj je želudac netko čvrsto smotao u loptu i oko njega svezao nekoliko traka zubnog konca. Sjedila je u dnu prostorije za brifing u policijskoj postaji, čistom snagom volje pokušavajući spriječiti da još jednom povrati, iako joj nije ostalo baš mnogo toga što bi mogla povratiti. Utroba joj je bila toliko prazna da joj je trbuh zapravo bio konkavan. Jeffrey joj je prišao i ponudio šalicu kave. 61

MIN@

"Popij malo", naredio joj je. Nije se pobunila. Jutros joj je u kući Hank rekao to isto. Bilo joj je previše neugodno da bilo što prihvati od njega, a kamoli savjet, tako da mu je predložila drugo mjesto na koje može strpati svoju kavu. Čim je odložila kavu, Jeffrey joj je rekao: "Još nije prekasno. Lena." "Želim biti ovdje", odvratila je. "Moram znati." Gledali su se u oči cijelu vječnost. Usprkos činjenici da je svaki izvor svjetlosti osjećala poput igala u očima, ona nije namjeravala prva skrenuti pogled. Lena je pričekala da Jeffrey ode iz sobe, i tek se onda naslonila u stolici. Oslonila je šalicu na koljeno i zaklopila oči Nije se sjećala kako je sinoć dospjela kući. Tridesetominutni put od Reecea još joj je bio u magli. Znala je da je Hank vozio njezin auto, jer kad je jutros ušla u njega da se odveze na posao, vozačevo sjedalo bilo je do kraja gurnuto unazad, a retrovizor je bio namješten pod čudnim kutem. Posljednje čega se sjećala bilo je da je promatrala svoj odraz u staklu izloga trgovine Stop'n'Save. Nakon toga u njezinu sjećanju je slijedila prodorna zvonjava telefona kad ju je Jeffrey nazvao da je obavijesti kad je brifing, praktički je preklinjući da ne dođe. Sve između toga je nestalo. Odjenuti se jutros bio je najteži dio. Nakon dugotrajnog tuširanja htjela se samo ponovno zavući u krevet i smotati se poput malog djeteta. Bila bi savršeno zadovoljna ležanjem u krevetu ostatak dana. ali nije smjela udovoljiti svojoj slabosti. Prošla je noć bila pogreška, ali neophodna pogreška. Očito, bilo joj je potrebno da se razulari, da tuguje koliko god može a da ipak ne pukne. Jutros je stvar bila drukčija. Lena se prisilila da odjene hlače i lijepi sako, odjeću kakvu je svaki dan odijevala za posao. Zakopčavajući futrolu i provjeravajući pištolj, Lena je osjetila da se vraća u ulogu policajca i izlazi iz uloge žrtvine sestre. Ipak, glava ju je boljela, misli su joj, kako joj se činilo, bile zalijepljene kao ljepilom unutar u mozga. S dosad nezabilježenim suosjećanjem, sad je razumjela kako alkoholičari počinju. Negdje u nekom stražnjem djeliću mozga mislila kako bi joj jedno žestoko piće izuzetno dobro došlo. Vrata prostorije za brifing uz cvilež su se otvorila. Lena je podigla pogled i ugledala Saru Linton koja je stajala u hodniku leđima okrenuta Leni. Sara je nešto govorila Jeffreyju, a što god je to bilo, nije se činilo pristojnim. Lena je osjetila grižnju savjesti zbog svog moćnjeg ponašanja prema Sari. Usprkos svemu što je rekla, znala je da je Sara dobra doktorica. Prema svemu što se pričalo, Sara je odustala od vrlo perspektivne karijere u Atlanti kad se vratila u Grant. Dugovala joj je ispriku, na što Lena u ovom trenutku nije htjela čak 62

MIN@

ni pomisliti. Da su se te stvari bilježile, odnos Leninih provala bijesa i isprika značajno bi pretegao u korist provala bijesa. "Lena", rekla je Sara. "Dođi malo sa mnom." Lena je zatreptala u nevjerici, pitajući se kad je Sara ušla u sobu. Stajala je kod vrata pokraj ormara s potrepštinama. Lena se uspravila da ustane, zaboravivši na kavu. Nešto kave joj se prolilo po hlačama, ali bilo joj je svejedno. Odložila je šalicu na pod i krenula za Sarom. Ormar s potrepštinama bio je dovoljno velik da se nazove prostorijom, ali natpis na vratima mu je odavno odredio namjenu, a nitko se nije potrudio pojasniti stvari. Pokraj drugih stvari koje su ovdje bile uskladištene bili su dokazni materijali, lutke za obuku pružanja prve pomoći koje je policija organizirala u jesen i pribor za hitnu pomoć. "Evo", rekla je Sara izvlačeći stolicu. "Sjedni." Lena je ponovno poslušala. Promatrala je kako Sara vadi bocu s kisikom. Sara je spojila masku s bocom i rekla: "Glava te boli jer ti alkohol crpi kisik iz krvi." Pričvrstila je gumenu traku oko maske i pružila Leni. "Diši polako i duboko i trebala bi se početi osjećati bolje." Lena je uzela masku ne vjerujući baš Sari, ali u ovom bi trenutku posisala tvoru guzicu kad bi joj netko rekao da će joj od toga prestati bubnjati u glavi. Nakon nekoliko udaha, Sara je upita: "Je li ti bolje?" Lena je kimnula, jer joj je zaista bilo bolje. Nije baš bila ona slani, ali je barem mogla do kraja otvoriti oči. "Lena", rekla je Sara uzimajući masku. "Htjela sam te pitati nešto o nečemu što sam otkrila." "Da?" upitala je Lena odmah postavši oprezna. Očekivala je da će je Sara pokušati odgovoriti od nazočenja brifingu, tako da se iznenadila kad je Sara progovorila. "Kad sam pregledavala Sibyl", počela je Sara vraćajući bocu s kisikom uza zid, "otkrila sam neke fizičke dokaze koje baš i nisam očekivala." "Kao što?" upitala je Lena, a mozak joj se ponovno pokrenuo. "Mislim da to nema veze sa slučajem, ali moram reći Jeffreyu što sam otkrila. Ja ne mogu donijeti takvu odluku." Usprkos činjenici da joj je Sara ublažila glavobolju, Lena nije imala strpljenja za igrice. "O čemu govoriš?" "Govorim o činjenici da je himen tvoje sestre bio čitav prije silovanja."

63

MIN@

Leni je zastao dah. Trebala je pomisliti na to, ali previše toga se dogodilo u posljednja dvadeset četiri sata i nije mogla doći do logičnih zaključaka. Sad će cijeli svijet znati da joj je sestra bila homoseksualka. "Svejedno mi je, Lena", rekla je Sara. "Stvarno. Kako god je željela voditi svoj život, meni je potpuno svejedno." "Što bi, dovraga, to trebalo značiti?" "Znači to što znači", odgovorila je Sara, očito smatrajući da je to dovoljno. Kad Lena nije odgovorila, dodala je: "Lena, znam za Nan Thomas. Zbrojila sam dva i dva." Lena je naslonila glavu na zid i zaklopila oči. "Pretpostavljam da me upozoravaš da ćeš svima reći da je moja sestra bila gay?" Sara je neko vrijeme šutjela, a zatim rekla: "Nisam to planirala staviti u svoj izvještaj." "Ja ću mu reći", odlučila je Lena. "Možeš li mi dati minutu?" "Naravno." Lena je pričekala da Sara ode, a tada je spustila glavu u ruke. Htjela je zaplakati, ali suze joj nisu dolazile na oči. Tijelo joj je bilo toliko dehidrirano da je bila zapanjena što uopće ima sline u ustima. Duboko je udahnula kako bi se pripremila, a zatim je ustala. Frank Wallace i Matt Hogan bili su u sobi za brifing kad je izišla iz prostorije za potrepštine. Frank joj je kimnuo glavom, ali Matt bio zabavljen stavljanjem vrhnja u kavu. Oba su detektiva bila u pedesetim godinama, obojica iz drukčijeg vremena od onoga u kojem je Lena odrasla. Poput ostalih viših detektiva, radili su po pravilima policijskog bratstva, po kojima je pravda pod svaku cenu opravdana. Policija je bila njihova obitelj i bilo što što bi se dogodilo nekom od policajaca pogađalo bi ih kao da se radi o njihovu članu. Ako je Grant povezana zajednica, detektivi su još povezanija. Zapravo, Lena je znala da su svi njezini kolege detektivi članovi lokalne masonske lože. Da se nije razlikovala od njih samim tim što nije imala penis, vjerovala je da bi je još odavno pozvali da postane članom, ako ne iz poštovanja, onda svakako iz obaveze. Zapitala se što će ova dvojica staraca misliti kad saznaju da rade na slučaju u kojem trebaju otkriti tko je silovao lezbijku. Jednom je, prije dosta vremena, Lena čula Matta kako počinje rečenicu sa sljedećim riječima: "U ono vrijeme kad je Klan činio dobra djela..." Da li bi bili jednako oprezni i budni kad bi saznali za Sibylino seksualno opredjeljenje, ili bi im bijes izblijedio? Lena to nije htjela saznati na taj način. Jeffrey je čitao izvještaj kad je Lena pokucala na otvorena vrata njegova ureda. 64

MIN@

"Sara ti je pomogla da ti se stanje u glavi promijeni?" upitao je on. Nije joj se svidio način na koji je postavio pitanje, ali je svejedno potvrdno odgovorila i zatvorila vrata. Jeffrey se očito iznenadio kad je vidio da zatvara vrata. Odložio je izvještaj i pričekao da Lena sjedne prije nego što ju je upitao: "Što je?" Lena je smatrala da bi bilo najbolje da jednostavno kaže to što ima. "Moja sestra je bila lezbijka." Njezine su riječi ostale lebdjeti u zraku iznad njihovih glava poput mačića iznad likova u stripovima. Lena je uspjela suspregnuti nagon da se nervozno nasmije. Nikad prije nije te riječi izrekla naglas. Nikada joj nije bilo lako razgovarati o seksualnom opredjeljenju svoje sestre, čak ni s njom samom. Kad je Sibyl počela živjeti s Nan Thomas, ni godinu dana nakon što se doselila u Grant, Lena nije zahtijevala pojedinosti. Iskreno, nije ih željela znati. "Pa", rekao je Jeffrey glasom koji je odavao iznenađenje, "hvala ti što si mi to rekla." "Misliš li da će to imati utjecaja na istragu?" upitala je Lena, pitajući se je li cijelo ovo priznanje bilo nizašto. "Ne znam", odgovorio je. Osjećala je da govori istinu. "Je li joj netko slao prijeteća pisma? Ili je vrijeđao?" Lena je također pomišljala na to. Nan je rekla da se ništa neobično ni novo nije dogodilo u posljednjih nekoliko tjedana, ali je takođe znala da Lena ne želi raspravljati o ničemu što bi moglo na svjetlo dana iznijeti činjenicu da se Nan ševi s njezinom sestrom. "Valjda bi trebao razgovarati s Nan." "Nan Thomas?" "Da", rekla je Lena. "Njih dvije su živjele zajedno u Ulici Coopei Možda bismo mogli otići ondje nakon brifinga?" "Poslije", rekao je on. "Oko četiri sata?" Lena potvrdno kimne. Morala je zapitati: "Hoćeš li reći momcima?" Činilo se da ga je njezino pitanje iznenadilo. Dugo ju je gledao, a zatim rekao: "Mislim da to u ovoj fazi nije neophodno. Večeras ćemo razgovarati s Nan, a onda ćemo vidjeti što dalje." Lena je osjetila neizmjerno olakšanje. Jeffrey je bacio pogled na sat. "Moramo na brifing." 65

MIN@

DEVET

Jeffrey je stajao na početku sobe za brifing, čekajući da Lena iziđe iz toaleta. Nakon njihova razgovora zamolila ga je da joj da nekoliko minuta. Nadao se da je to vrijeme iskoristila da dođe k sebi. Usprkos njezinoj prijekoj naravi, Lena Adams je pametna žena, dobra murjakinja. Nije želio da kroz sve ovo prolazi sama. Jeffrey također znao da ona neće pristati ni na što drugo. Sara je sjedila u prvom redu prekriženih nogu. Na sebi je imala maslinastu haljinu od grubog lanenog materijala koja joj je dopirala gotovo do gležnjeva. Dva proreza su joj s obje strane haljine dopirala skoro do koljena. Crvena kosa bila joj je skupljena u konjski rep. Takvu je frizuru imala u crkvi ove nedjelje. Jeffrey se sjetio izraza njezina lica kad ga je vidjela kako sjedi u redu iza nje, zapitavši se hoće li ikad više u životu doživjeti trenutak kad će Sari biti uistinu drago što ga vidi. Buljio je u svoje ruke tijekom cijele mise, čekajući trenutak kad će se moći išuljati ne uzrokujući previše strke. Sara Linton je bila ono što je Jeffreyjev otac volio nazivati punom čašom vode. Jeffreyju se Sara sviđala zbog njezine snažne volje i silne neovisnosti. Sviđala mu se njezina suzdržanost i superiornost s kojom je razgovarala s njegovim prijateljima s footballa. Sviđao mu se način na koji je razmišljala i činjenica da je s njom mogao razgovarati o svakoj strani svog posla, znajući da će ga razumjeti. Sviđalo mu se što ne zna kuhati i što može prespavati uragan. Sviđalo mu se što nema pojma o čišćenju kuće i to što su joj stopala toliko velika da je mogla nositi njegove cipele. Ono što mu se stvarno sviđalo bilo je to da je znala sve te stvari o sebi i zapravo bila ponosna na njih. Naravno, njezina je neovisnost imala i lošu stranu. Čak ni nakon šest godina braka, nije bio siguran da zna ma i jednu prokletu stvar o njoj. Sara je cijelom svijetu pokazivala samo svoju čvrstu stranu, tako da se nakon nekog vremena on počeo pitati treba li ga ona uopće. Nakon vremena koje je posvećivala obitelji, klinici i mrtvačnici, činilo se da joj ga za Jeffreyja nije baš mnogo ostajalo. Iako je znao da varanje nije najbolji način da pokuša promijeniti stvari, znao je da se u toj fazi njihova braka nešto mora promijeniti. I htio ju je povrijediti. Htio je da se bori za njega i njihovu vezu. Još ga je zbunjivalo to što se ovo prvo dogodilo, ali ne i drugo. Jeffrey je ponekad bio gotovo ljut na Saru zato što je dopustila da nešto toliko beznačajno, nešto tako glupo kao što je blentava seksualna nevjera, okonča njihov brak. Jeffrey se oslonio na podij i sklopio ruke pred sobom. Otjerao je Saru iz misli i skoncentrirao se na zadatak koji je bio pred njim. Na stolu pokraj njega bio je popis od šesnaest stranica s imenima i adresama. Svi osuđivani seksualni prijestupnici koji žive ili su se uselili u Georgiju morali su se 66

MIN@

prijaviti Obavijesnom centru GBI. Jeffrey je proveo prošlu noć i veći dio jutra skupljajući informacije o šezdeset sedam stanovnika Granta koji su se prijavili od 1967. godine kad je zakon donesen. Provjeravati njihove zločine bio je obeshrabrujući zadatak, pogotovo zato što je znao da su seksualni grabežljivci slični žoharima. Na svakoga kojeg vidiš ima ih još dvadeset koji se skrivaju iza zidova. Nije si dopustio previše razmišljati o tome dok je čekao da sastanak počne. Prostorija za brifing baš i nije bila dupkom puna. Bili su tu Frank Wallace, Matt Hogan i još pet detektiva, sve viši detektivi. S Jeffreyjem i Lenom ukupno ih je bilo devet. Od njih devetero, samo su Frank i Jeffrey radili u gradskim sredinama većima od Granta. Svakako se činilo da ubojica Sibyl Adams ima veće šanse. Brad Stephens, niži pozornik, koji je usprkos svojoj mladosti i nedostatku čina znao kako držati jezik za zubima, stajao je tik do vrata za slučaj da netko pokuša ući. Brad je pomalo bio maskota jedinice, a zbog toga što je i dalje imao veći dio svog mladenačkog sala izgledao je poput zaokrugljenog lika iz crtića. Njegova je plava, tanka kosa uvijek izgledala kao da ju je netom prislonio uz ekran televizora. Njegova mu je majka često donosila ručak u postaju. Ipak, bio je dobar klinac. Brad je još bio u srednjoj školi kad se obratio Jeffreyju sa željom da radi kao policajac. Kao i većina Jeffreyjevih mladih murjaka, bio je iz Granta i njegovi ljudi su bili ovdje. Bio je osobno zainteresiran za to da ulice budu sigurne. Jeffrey je pročistio grlo kako bi privukao pažnju svih prisutnih. Brad je otvorio Leni vrata. Ako je bilo tko bio iznenađen njezinim prisustvom, nitko to nije rekao. Zauzela je stolicu u dnu prostorije i prekrižila ruke na prsima. Oči su joj još bile crvene, ili od nedavnog pijanstva ili od plakanja ili obojega. "Hvala vam što ste ovako brzo došli", počeo je Jeffrey. Kimnuo je Bradu, davši mu time znak da počne dijeliti pet kompleta dokumenata koje je Jeffrey ranije sastavio. "Dopustite mi da počnem time što ću reći da bi se sve što bude rečeno danas u ovoj prostoriji trebalo smatrati strogo povjerljivim informacijama. Ono što ćete danas čuti nije za širu javnost i bilo kakvo curenje podataka moglo hi silno usporiti našu istragu." Pričekao je da Brad razdijeli materijale. "Siguran sam da svi vi sad već znate da je Sibyl Adams jučer ubijena u zalogajnici benzinske crpke Grant." Detektivi koji nisu pregledavali papire kimnuli su glavama. Ono što je nakon toga rekao sve ih je natjeralo da podignu pogled. "Bila je silovana prije no što je ubijena." Pustio je da im se ta činjenica slegne, a za to vrijeme je temperatura u prostoriji, kako se činilo, porasla. Ovi su ljudi bili iz drukčijih vremena. Žene 67

MIN@

su za njih bile misterij u istoj mjeri kao i postanak planeta. Silovanje Sibyl Adams potaknut će ih na akciju bolje od bilo čega drugoga. Jeffrey je podigao svoj primjerak popisa dok je Brad dijelio materijale po imenima koje je Jeffrey ispisao na prvom listu. A zatim je rekao: "Jutros sam izvukao ovaj popis prekršitelja iz baze podataka. Namijenio sam ih uobičajenim ekipama, s izuzetkom Franka i Lene." Vidio je da je Lena otvorila usta kako bi se pobunila, ali je nastavio: ˝Lena, s tobom će raditi Brad. Frank će biti sa mnom." Lena se naslonila u stolici, držeći se prkosno. Brad nije bio na njezinoj razini, i njezin pogled je govorio da točno zna što Jeffrey pokušava. Čim ispita trećeg ili četvrtog čovjeka s popisa, također će shvatiti da joj nije dao prostora za manevriranje. Silovatelji imaju običaj napadati žene koje pripadaju njihovoj vlastitoj dobnoj i etničkoj skupini. Lena i Brad će razgovarati sa svim pripadnicima nacionalnih manjina koji imaju više od pedeset godina i seksualni napad u dosjeu. "Doktorica Linton će vam iznijeti pojedinosti." Zastao je, a zatim dodao: "Moja prva pretpostavka je da napadač ima neku vrstu vjerskog motiva, možda je i fanatik. Ne želim da se na to usredotočite u svojim razgovorima, ali svakako to držite na umu." Poslagao je papire na podiju. "Ako se pojavi netko koga vrijedi provjeriti, želim da mi javite radiom. Ne želim da bilo koji sumnjivac padne dok je pod našim nadzorom ili da mu netko slučajno propuca glavu." Jeffrey je vrlo brižno izbjegavao pogledati Saru u oči dok je izgovarao ove posljednje riječi. Jeffrey je murjak, jasno mu je kako stvari funkcioniraju na ulici. Znao je da svaki muškarac u ovoj prostoriji ima nešto za dokazati kad se radi o Sibyl Adams. Također je znao koliko je lako prijeći granicu između zakonske pravde i ljudske pravde kad si vani na terenu i suočavaš se sa životinjom koja može silovali slijepu ženu i izrezbariti joj križ na trbuhu. "Je li to jasno?" upitao je, ne očekujući odgovor i ne dobivši ga. "Prepuštam onda stvari doktorici Linton." Otišao je do stražnjeg dijela sobe i stao zdesna Leni dok je Sara preuzimala ulogu govornika. Otišla je do ploče, posegnula rukom prema gore i spustila bijelo projekcijsko platno. Većina muškaraca u toj prostoriji vidjela ju je u pelenama, i činjenica da su svi izvadili svoje blokove govorila je mnogo o Sarinoj profesionalnosti i sposobnosti Kimnula je glavom Bradu Stephensu i soba se zamračila. Zeleni epidijaskop je zazujao kad ga je uključila i jarkom je svjetlošću osvijetlio platno. Sara je uvukla dijapozitiv pod staklo projektora

68

MIN@

"Sibyl Adams sam pronašla ja u ženskom toaletu benzinske crpke oko dva sata i trideset minuta jučer poslije podne", rekla je podešavajući leću projektora. U prostoriji je nastupilo meškoljenje kad se na platnu pojavila slika polugole Sibyl Adams na podu toaleta. Jeffrey se zatekao kako bulji u rupu na njezinim prsima, pitajući se kakav bi čovjek mogao napraviti ono što je učinjeno ovoj sirotoj ženi. Nije želio razmišljati o Sibyl Adams, kako slijepa sjedi na onom zahodu dok je njezin napadač reže nožem iz svojih vlastitih bolesnih razloga. Nije želio razmišljati o tome kakve su joj misli bile u glavi dok joj je penisom penetrirao abdomen. Sara je nastavila. "Sjedila je na zahodu kad sam otvorila vrata. Ruke i noge su joj bile raširene, a rez koji vidite ovdje" - pokazala je na platnu - "obilato je krvario." Jeffrey se lagano nagnuo, pokušavajući vidjeti kakva je Lenina reakcija na sve ovo. Stajala je potpuno nepomično, a njezina kralježnica je bila pod savršenim pravim kutom u odnosu na pod. Razumio je zašto joj je ovo bilo potrebno, ali nije shvaćao kako joj uspijeva. Da se to dogodilo nekome u njegovoj obitelji, da je Sara ovako izmasakrirana, Jeffrey je bio siguran da ne bi želio znati pojedinosti. Ne bi ih mogao podnijeti. Sara je stajala na početku prostorije, ruku prekriženih na prsima. "Dobila je napadaj ubrzo nakon što sam ustanovila da ima puls. Pokušala sam smiriti napadaje, ali nekoliko sekundi kasnije je izdahnula." Sara je izvukla ladicu projektora kako bi stavila drugi dijapozitiv. Projektor je bio prastar i posuđen iz srednje škole. Sara baš i nije morala poslati fotografije s mjesta zločina u Jiffy Photo da ih razviju i povećaju. Sljedeća slika koja se pojavila na platnu prikazivala je glavu i vrat Sibyl Adams izbliza. "Modrica ispod njezina oka nastala je od udarca odozgo, vjerojatno na početku napada, kako bi osujetio pokušaj obrane. Pod vratom joj je držan nož, vrlo oštar, duljine otprilike petnaest centimetara. Pretpostavljam da se radi o nožu za odstranjivanje kostiju, kakav vjerojatno postoji u svakoj kuhinji. Ovdje možete vidjeti mali rez." Prevukla je prstom po projekcijskom platnu duž sredine Sibylina vrata. "Nije izazvano krvarenje, ali je nož pritisnut dovoljno snažno da zareže kožu." Podigla je glavu i uhvatila Jeffreyjev pogled. "Pretpostavljam da je upotrijebio nož kako bi je spriječio da zazove upomoć dok ju je silovao." Nastavila je. "Na lijevom ramenu slabo je vidljiv trag ugriza." Pojavila se slika koja je to prikazivala. "Tragovi ugriza su uobičajeni kod silovanja. Ovaj pokazuje otisak samo gornjih zuba. Nisam otkrila ništa specifično u otisku, ali sam 69

MIN@

poslala..." Sara je zastala, vjerojatno se prisjetivši da je Lena ovdje. "Otisak sam poslala u FBI-ev laboratorij radi usporedbe. Ako otisak odgovara nekom poznatom prekršitelju zakona, možemo pretpostaviti da je on počinio ovaj zločin. Ipak," upozorila je, "kao što svi znamo, GBI ovo neće smatrati prioritetnim slučajem, tako da mislim da se ne možemo osloniti samo na ovaj dokaz. Vjerojatniji scenarij bio bi da iskoristimo otisak kao potvrdu nakon ustanovljenih činjenica. To jest, da pronađemo vjerojatnog sumnjivca i dokažemo da je kriv pomoću otisaka zuba." Nakon toga na platnu se ukazala fotografija unutrašnje strane Sibylinih bedara. "Kod koljena možete vidjeti ogrebotine, na mjestu gdje se nogama čvrsto primila za zahodsku školjku tijekom napada." Pojavila se sljedeća slika, koja je prikazivala Sibylinu stražnjicu. "Na stražnjici su vidljive nepravilne modrice i ogrebotine, također od trenja o zahodsku školjku. Na zapešćima", rekla je Sara umećući sljedeći dijapozitiv, "se vide modrice od šipki za hendikepirane u zahodskom odjeljku. Dok se primala za šipke slomila je dva nokta, vjerojatno dok se pokušavala podići i umaknuti napadaču." Sara je umetnula sljedeći dijapozitiv. "Ovo su izbliza snimljeni rezovi na njezinu abdomenu", rekla je. "Prvi rez je načinjen potezom koji je počeo malo ispod ključne kosti i seže sve do zdjelične kosti. Drugi rez ide zdesna nalijevo." Zastala je. "Budući da dubina drugog reza nije cijelom dužinom ista, pretpostavljam da je napadač ljevoruk i daje rez načinjen dlanom ruke okrenutim prema dolje. Rez postaj sve dublji kako se proteže prema desnoj strani." Sljedeći dijapozitiv je izbliza pokazivao Sibylina prsa. Sara je nekoliki sekunda šutjela, vjerojatno razmišljajući o istoj stvari kao i Jeffrey. Ovako izbliza, moglo se vidjeti gdje je ubodna rana razvučena. Osjetio je kako mu se ponovno okreće želudac pri pomisli na to što je učinjeno ovoj jadnoj ženi. Nadao se svim srcem da nije bila svjesna toga što joj se događa. Sara reče: "Ovo je posljednji rez. Radi se ubodnoj rani kroz prsnu kost. Prodire skroz do kralježnice. Pretpostavljam daje ova rana izvor većeg dijela krvi." Sara se okrenula prema Bradu. "Svjetla, molim." Otišla je do svoje torbe za spise i rekla: "Znak na njezinim prsima izgleda kao križ. Napadač je tijekom silovanja koristio kondom, što je prilično uobičajeno nakon što je počelo testiranje DNK. Ultraljubičasta svjetlost otkrila je da nema sjemene tekućine. Krv na mjestu zločina potječe, čini se, isključivo od žrtve." Iz torbe je izvadila list papira. "Naši prijatelji u GBI-u su bili dovoljno ljubazni da noćas povuku neke veze i obavili su analizu krvi za mene." 70

MIN@

Stavila je na nos naočale s bakrenim okvirom i počela čitati. "U njezinoj krvi i urinu pronađene su visoke koncentracije hioscijamina i atropina, kao i tragovi skopolamina." Podigla je pogled. "Ovo navodi na zaključak da je Sibyl Adams progutala smrtonosnu dozu bunike odnosno beladone, koja pripada smrtonosnoj obitelji biljaka ponoćnica." Jeffrey je bacio pogled prema Leni. I dalje je šutjela i gledala Saru. "Prekomjerna količina bunike može izazvati potpuno gašenje parasimpatičkog živčanog sustava. Sibyl Adams je bila slijepa, ali zjenice su joj bile raširene od narkotika. Bronhiole u njezinim plućima su bile nabubrene. Njezina tjelesna temperatura još je bila visoka, zbog čega sam i posumnjala da ima nešto u krvi." Okrenula se prema Jeffreyju, odgovarajući mu na pitanje koje joj je jutros postavio. ˝Tijekom obdukcije koža joj je na dodir još bila topla. Nije bilo uzroka u okolini koji bi to prouzročili. Znala sam da to mora biti povezano s nečim u njezinoj krvi." Nastavila je. "Bunika se može koristiti u medicinske svrhe, ali takoder i kao ilegalna droga." "Misliš da joj je počinitelj to dao?" upita Jeffrey. "Ili se radi o nečemu što bi ona sama uzela?" Činilo se da Sara razmišlja o tome. "Sibyl Adams je bila kemičarka. Sigurno ne bi uzela tako opasnu drogu, a zatim otišla na ručak. Kadi se o vrlo snažnom halucinogenu koji utječe na srce, disanje i i irkulaciju." "Bunike rastu po cijelom gradu", istaknuo je Frank. "Da, prilično su uobičajene", složila se Sara pogledavajući u svoje bilješke. "Ali biljku nije lako preraditi. U ovom će slučaju način uzimanja biti ključan element. Prema Nickovim informacijama, najlakši i najpopularniji način da se pripremi bunika jest da se njezine sjemenke namoče u vodi. Ja sam jutros, pak, na internetu pronašla tri recepta za pripremanje čaja od bunike." Lena se javi: "Sibyl je voljela piti vrući čaj." "Eto vidite", reče Sara. "Sjemenke su vrlo topive u vodi. Pretpostavljam da je samo nekoliko minuta nakon što je popila takvu otopinu počela osjećati povišen krvni tlak, ubrzano lupanje srca, suhoću usta i ekstremnu živčanost. Također pretpostavljam da je zbog toga otišla na zahod, gdje ju je čekao silovatelj." Frank se okrenuo prema Jeffreyju. "Moramo porazgovarati s Peteom Wayneom. On joj je poslužio ručak. On joj je dao čaj."

71

MIN@

"Nema šanse", odvratio je Matt. "Pete cijeli život živi u ovom gradu. Ovo nije nešto što bi on mogao učiniti." A onda je, kao da je to najvažnija stvar koja ide Peteu u prilog, dodao: "On je član lože." Ostali detektivi su promrmljali s odobravanjem. Netko je, Jeffrey nije bio siguran tko, rekao: "A što je s onim Peteovim obojenim?" Jeffrey je osjetio kako mu se potočić znoja spušta niz leđa. Već je vidio kamo sve ovo vodi. Podigao je ruke zatraživši tišinu. "Frank i ja ćemo razgovarati s Peteom. Vi momci imate svoje zadatke. Želim izvještaje do kraja dana." Činilo se da Matt želi nešto reći, ali ga je Jeffrey zaustavio. "Ne pomažemo Sibyl Adams sjedeći ovdje i smišljajući kretenske teorije " Zastao je, a zatim pokazao na materijale koje im je Brad podijelio. "Zakucajte na svaka prokleta vrata u gradu ako je potrebno, ali želim znati aktivnosti svakog čovjeka s ovih popisa." Dok su Frank i Jeffrey hodali prema zalogajnici, riječi "Peteov obojeni" pritiskale su Jeffreyjeve misli poput utega. Taj mu je izraz bio poznat iz djetinjstva, ali nije čuo da ga itko upotrebljava barem posljednjih trideset godina. Jeffrey je bio zapanjen što takav otvoreni rasizam i dalje postoji. Također ga je uplašilo to što ga je doživio u svojoj vlastitoj policijskoj postaji. Jeffrey je u Grantu radio deset godina, ali još je bio autsajder. Čak ni njegovi južnjački korijeni nisu bili dovoljni da ga prihvate kao svojega, a to što je iz Alabame nije ni najmanje pomagalo. Tipična južnjačka izjava glasila je "Hvala Bogu za Alabamu", što je značilo, hvala Bogu što nam nije tako loše kao njima. To je bio dio razloga zbog kojeg je Franka držao blizu sebe. Frank je bio dio te grupe. On je bio njihov. Frank je skinuo kaput i u hodu ga prebacio preko ruke. Bio je visok i mršav kao štap, a s lica mu se, od godina provedenih u policijskom poslu, ništa nije moglo pročitati. Frank reče: "Taj crnac, Will Harris. Pozvan sam u njegovu kuću prije nekoliko godina zbog obiteljske svađe. Izudarao je svoju ženu." Jeffrey je zastao. "Da?" Frank je stao kraj njega. "Da", potvrdio je. "Prilično ju je gadno izmlatio. Razbio joj je usnicu. Kad sam stigao, ona je bila na podu. Na sebi je imala pamučnu vrećastu haljinu." Slegnuo je ramenima. "Bila je poderana." "Misliš da ju je silovao?" Frank je ponovno slegnuo ramenima. "Ona nije htjela podići tužbu." 72

MIN@

Jeffrey je ponovno krenuo. "Zna li još tko za to?" "Matt", rekao je Frank. "On mi je tada bio partner." Jeffrey je osjetio bojazan otvarajući vrata zalogajnice. "Ne radimo", doviknuo je Pete odostraga. Jefffrey reče: "To sam ja, Jeffrey, Pete." Pete je izišao iz skladišta brišući ruke o pregaču. "Zdravo, Jeffrey", kao je kimnuvši glavom. A zatim: "Zdravo, Frank." ˝Trebali bismo biti gotovi danas popodne, Pete", reče Jeffrey. Sutra ćeš moći otvoriti." ˝Nećemo raditi do kraja tjedna", rekao je Pete ponovno vežući ivice pregače. "Smatram da ne bi bilo u redu da radimo, zbog Sibyl i svega što se dogodilo." Pokazao je na red barskih stolaca ispred šanka. "Hoćete kave?" "To bi bilo super", rekao je Jeffrey sjedajući na prvi barski stolac. Frank je sjeo kraj njega. Jeffrey je promatrao Petea kako odlazi iza šanka i uzima tri velike keramičke šalice za kavu. Kava se pušila dok ju je lijevao u šalice. Pete upita: "Imate li već nešto?" Jeffrey je uzeo jednu od šalica. "Možeš li nam prepričati jučerašnje događaje? Mislim, od trenutka kad je Sibyl Adams ušla u restoran?" Pete se naslonio na ploču za pečenje. "Mislim da je došla oko jedan i trideset", reče on. "Uvijek je dolazila nakon gužve za ručak. Valjda nije htjela napikavati uokolo sa štapom pred svim tim ljudima. Mislim, znali smo da je slijepa, naravno, ali ona to nije voljela isticati, to se vidjelo. Bila je pomalo nervozna u gomili." Jeffrey je izvadio svoj blok, iako zapravo nije trebao zapisivati. Ono u što je bio siguran bilo je da Pete očito mnogo zna o Sibyl Adams. "Često je dolazila ovamo?" "Svakog ponedjeljka, točno kao sat." Zaškiljio je, razmišljajući. Posljednjih pet godina ili tako nešto. Ponekad je dolazila kasno navečer s drugim profesorima ili s Nan iz knjižnice. Mislim da su živjele u unajmljenoj kući u Ulici Cooper." Jeffrey je kimnuo glavom. "Ali to se samo ponekad događalo. Uglavnom je dolazila ponedjeljkom, uvijek sama. Došetala bi dovde, naručila ručak, i obično bi odlazila oko dva." Protrljao je bradu, a na licu mu se pojavila luga. "Uvijek je ostavljala dobru napojnicu. Ništa mi se nije učinilo čudnim kad sam vidio da je njezin stol prazan. Valjda sam mislio da je jednostavno otišla dok nisam gledao." 73

MIN@

Jeffrey ga upita: "Što je naručila?" "Isto što i uvijek", rekao je Pete. "Broj tri." Jeffrey je znao da su to palačinke, jaja, slanina i žganci. "Samo", Pete je pojasnio, "nije jela meso, tako da sam uvijek izostavljao slaninu. I nije pila kavu, tako da sam joj posluživao topli čaj." Jeffrey je to zapisao. "Kakav čaj?" Pete je gurnuo ruku iza pulta i izvukao kutiju čaja u vrećicama "Kupio sam ga za nju u dućanu. Nije pila kofein." Tiho se nasmijao "Volio sam joj ugađati, znate? Nije baš puno izlazila. Običavala je govoriti da voli ovamo dolaziti, da se osjeća ugodno." Igrao se s kutijom čaja. "Ima li nešto neobično sa šalicom koju je upotrijebila?" upita Jeffrey. "Ne znam. Sve su iste." Otišao je do kraja pulta i izvukao veliku metalnu ladicu. Jeffrey se nagnuo da pogleda unutra. Ladica je zapravo bila golema perilica posuda puna šalica i tanjura. Jeffrey ga upita: "Je li to suđe od jučer?" Pete je kimnuo. "Nemam ni najblažeg pojma koja je njezina Pokrenuo sam perilicu prije no što je—" Zastao je i pogledao svoje ruke. "Moj tata je uvijek govorio da se trebaš brinuti o mušterijama, pa će se one pobrinuti za tebe." Podigao je pogled. U očima su mu bile suze. "Bila je draga djevojka, znate? Zašto bi joj itko htio nauditi?" "Ne znam, Pete", rekao je Jeffrey. "Smijemo li uzeti ovo?" Pokazan je na kutiju čaja. Pete je slegnuo ramenima. "Naravno, nitko drugi ga nije pio." Ponovno se tiho nasmijao. "Jednom sam ga kušao, samo da vidim kakav je. Imao je okus kao smeđa voda." Frank izvuče vrećicu čaja iz kutije. Svaka je vrećica bila u zatvorenoj papirnatoj omotnici. On upita: "Je li stari Will radio jučer?" Činilo se da je Petea to pitanje zateklo. "Naravno, on posljednjih pedeset godina radi svaki dan tijekom ručka. Dolazi oko jedanaest i odlazi oko dva." Pažljivo je pogledao Jeffreyja. "On obavlja svakakve poslove za razne ljude po gradu nakon što ode odavde. Uglavnom u vrtu, nešto stolarije." "Ovdje odnosi suđe sa stolova?" upitao je Jeffrey, iako je dovoljno puta ručao u zalogajnici da zna što Will Harris ondje radi. 74

MIN@

"Da", odgovori Pete. "Odnosi suđe sa stolova, pere podove, donosi ljudima hranu." Znatiželjno je pogledao Jeffreyja. "Zašto?" "Bez veze", odgovorio je Jeffrey. Nagnuvši se naprijed, stisnuo je Peteovu ruku i rekao mu: "Hvala ti, Pete. Obavijestit ćemo te ako budemo još što trebali."

DESET Lena je prelazila prstom preko cestovne karte koju je držala u krilu. "Ovdje skreni lijevo", rekla je Bradu. Učinio je kako mu je rekla i okrenuo upravljač policijskog automobila nalijevo, skrenuvši u Ulicu Baker. Brad je bio u redu, ali je imao sklonost uzimati ljude zdravo za gotovo, zbog čega u policijskoj postaji, kad mu je Lena rekla da mora na zahod, a zatim krenula u suprotnom smjeru od ženskog toaleta, on ništa nije rekao. Uobičajena šala u postaji bila je sakrivati Bradovu službenu kapu. Za Božić su je nataknuli na jednog od sobova upregnutih u sanjke Djeda Mraza ispred gradske vijećnice. Prije mjesec dana, Lena ju je zamijetila na vrhu kipa Roberta E. Leeja ispred srednje škole. Lena je bila svjesna da ju je Jeffrey spario s Bradom Stephensom kako bi je zadržao na rubu istrage. Kad bi trebala nagađati, rekla bi da je svaki čovjek na njihovu popisu ili mrtav ili prestar da ustane bez tuđe pomoći. "Sljedeća desno", rekla je preklapajući kartu. Tijekom svog navodnog posjeta zahodu bila se ušuljala u Marlin ured i potražila adresu Willa Harrisa u telefonskom imeniku. Jeffrey će prvo razgovarati s Peteom. Lena je htjela ispitati Willa Harrisa prije nego što ga se njezin šef dočepa. "Ovdje smo", rekla je Lena, dajući mu znak da se može parkirati. "Ti možeš ostati ovdje." Brad je usporio i stavio prste na usta. "Koji je broj?" "Četiristo trideset jedan", rekla je Lena primijetivši poštanski sandučić. Otkopčala je sigurnosni pojas i otvorila vrata prije nego što se auto sasvim zaustavio. Brad ju je sustigao kad je već hodala uz prilaz. "Što to radiš?" upitao ju je kaskajući uz nju poput šteneta. "Lena?" Ona se zaustavila i stavila ruku u džep. "Slušaj, Brad, vrati se u auto." Lena je imala dva čina više od njega. Brad je u teoriji trebao poslušati njezinu naredbu. Čini se da joj je ta misao prošla kroz glavu, ali on je odmahnuo glavom. Rekao je: "Ovo je kuća Willa Harrisa, zar ne?" 75

MIN@

Lena mu okrene leđa i nastavi hodati uz prilaz. Kuća Willa Harrisa je bila mala, i vjerojatno nije imala mnogo više od dvije sobe i kupaonice. Kućna oplata je bila svježe obojena bijelom bojom, a travnjak uredno pokošen. Kuća je bila dobro održavana, što je pokolebalo Lenu. Nije mogla zamisliti da bi osoba koja živi u ovoj kući mogla učiniti onakvo nešto njezinoj sestri. Lena je pokucala na zaštitna vrata s mrežom. Iznutra se čuo televizor i prigušeno kretanje. Kroz mrežu na vratima je vidjela čovjeka koji pokušava ustati iz svog naslonjača. Na sebi je imao bijelu potkošulju i donji dio bijele pidžame. Na licu mu se vidjelo da je zbunjen. Za razliku od većine ljudi koji rade u gradu, Lena nije bila redovan gost zalogajnice. Ona je na neki način zalogajnicu smatrala Sibylinim teritorijem i nije ju htjela ondje ometati. Lena zapravo nikad nije vidjela Willa Harrisa. Očekivala je nekoga mlađeg. Nekoga tko djeluje prijeteći. Umjesto toga, Will Harris je bio starac. Kad je napokon stigao do vrata i ugledao Lenu, iznenađeno je otvorio usta. Kratko vrijeme nijedno od njih nije progovorilo, a onda je Will naposljetku rekao: "Vi ste sigurno njezina sestra." Lena se zagledala u starca. Instinktivno je znala da Will Harris nije ubio njezinu sestru, ali svejedno je postojala mogućnost da zna tko jest. Rekla je: "Da, gospodine. Smijem li ući?" Šarke na zaštitnim vratima su zaškripale kad ih je otvorio. Zakoračio je van, pridržavajući vrata da Lena može ući. "Moram se ispričati zbog svog izgleda", rekao je, pokazujući na pidžamu. "Nisam baš očekivao posjetitelje." ˝U redu je", rekla je Lena pogledavajući uokolo po malenoj sohi. Dnevna soba i kuhinja bile su spojene, a dijelio ih je kauč. Kratak, uzak hodnik vodio je nalijevo, i kroz njega je Lena mogla vidjeti kupaonicu. Pretpostavila je da je spavaća soba s druge strane zida, kao i vani, sve je bilo uredno i pospremljeno, te dobro održavano uprkos starosti. Dnevnom je sobom dominirao televizor. Oko njega u se duž svih zidova nalazile police za knjige prepune videokaseta. "Volim gledati filmove", reče Will. Lena se nasmiješi. "Očito." "Najviše volim stare crno-bijele", počeo je starac, a onda se "krenuo prema velikom prozoru koji je zauzimao cijelu prednju stranu sobe. "Sveti Bože", promrmljao je. "Čini se da sam danas jako popularan." 76

MIN@

Lena je gotovo jauknula kad je vidjela Jeffreyja Tollivera kako hoda uz prilaz. Ili ju je Brad cinkao, ili je Pete Wayne optužio Willa. "Dobro jutro, gospodine", rekao je Will otvarajući vrata s mrežom Jeffreyju. Jeffrey mu je kimnuo, a zatim dobacio Leni pogled od kojeg su joj se oznojili dlanovi. Činilo se da je Will osjetio napetost u sobi. "Mogu otići otraga ako je to potrebno." Jeffrey se okrenuo prema starcu i rukovao se s njim. "Nema potrebe, Wille", rekao je. "Samo bih ti želio postaviti nekoliko pitanja." Will je mahnuvši rukom pokazao na kauč, a zatim upitao: "Hoće li biti u redu ako si uzmem još kave?" "Naravno", odgovorio je Jeffrey prošavši kraj Lene i uputivši se prema kauču. Ošinuo ju je istim opakim pogledom, ali je ona svejedno sjela kraj njega na kauč. Will se vratio iz kuhinje i sjeo u svoj naslonjač, pritom uzdišući. Koljena su mu pucnula, a on se nasmiješio u znak isprike, objasnivši: ˝Većinu dana provodim na koljenima u vrtu." Jeffrey je izvadio svoj blok. Lena je gotovo mogla osjetiti ljutnju koja je isijavala iz njega. "Wille, moram ti postaviti nekoliko pitanja." "Izvolite." "Znaš li što se jučer dogodilo u zalogajnici?" Will je odložio svoju šalicu na mali stolić pokraj naslonjača. "Ta djevojka nikad nikome nije naudila", rekao je. "Ono što su joj učinili—" Zastao je, pogledavši Lenu. "Suosjećam s vama i vašom obitelji, dušo. Stvarno." Lena se nakašljala da pročisti grlo. "Hvala vam." Jeffrey je očito očekivao drukčiji odgovor od nje. Pogled mu se promijenio, ali Lena nije mogla pogoditi što misli. On se ponovno okrenuo prema Willu. "Dokad si jučer bio u zalogajnici?" "Oh, do jedan i trideset ili nešto prije dva, mislim. Vidio sam vašu sestru", rekao je Leni, "upravo kad sam odlazio." Jeffrey je pričekao nekoliko trenutaka, a zatim upitao: "Siguran si u to?" "Oh, da, gospodine", odvratio je Will. "Morao sam otići po svoju tetu u crkvu. Proba zbora im završava točno u dva i petnaest. Ona ne voli čekati." Lena upita: "Gdje pjeva?" 77

MIN@

"U metodističkoj crkvi u Ulici Madison", odgovori on. "Jeste li ikad bili ondje?" Ona odmahne glavom, izračunavajući u glavi. Čak i da je Will Harris vjerojatan sumnjivac, nema šanse da je ubio Sibyl, a zatim stigao do Ulice Madison na vrijeme da pokupi svoju tetu. Jedan kratak telefonski poziv Willu Harrisu bi osigurao neoboriv alibi. "Wille," otpočeo je Jeffrey, "nije mi drago što te ovo moram pitati, ali moj detektiv Frank tvrdi da je prije dosta vremena bilo nekih problema." Na Willovu licu se vidjelo da ga je obuzeo sram. Do tog je trenutka gledao u Lenu, ali sada je pogled spustio prema tepihu. "Da. gospodine, to je točno." Gledao je preko Jeffreyjeva ramena dok je govorio. "Moja žena, Eileen... znao sam je užasno mlatiti. Jednom smo se gadno posvađali. To je valjda bilo prije nego što ste vi došli. Prije osamnaest, možda devetnaest godina." Slegnuo je ramenima "Nakon toga me napustila. Bit će da sam dopustio da me cuga odvede krivim putem, ali sada sam dobar kršćanin. Ne bavim se više time. Ne viđam baš svog sina, ali svoju kćer viđam kad god mogu. Ona sada živi u Savanni." Ponovno se nasmiješio. "Imam dvoje unučica." Jeffrey je kucnuo olovkom o blok. Lena je preko njegova ramena vidjela da ništa nije zapisao. Onda je upitao: "Jesi li ikad donio Sibyl njezino jelo? Mislim, u zalogajnici?" Ako je i bio iznenađen tim pitanjem, Will to nije pokazao. "Valjda jesam. Uglavnom pomažem Peteu s takvim stvarima. Njegovom ocu je neka žena pomagala pri posluživanju stolova kad je on vodio restoran, ali Pete," reče on kikoćući se, "stari Pete će radije za sebe zadržati dolar." Will odmahne rukom pokazujući da to nije važno. ˝Nije mi teško donijeti kečap ili odnijeti nekom kavu." Jeffrey upita: "Jesi li Sibyl posluživao čaj?" "Ponekad. Je li to problem?" Jeffrey zatvori blok. "Ni najmanje", reče on. "Jesi li jučer vidio nekog sumnjivog da se mota po zalogajnici?" "Dobri Bože", prošapće Will. "Do sad bih vam već sigurno rekao, tamo smo bili samo ja i Pete, i oni koji inače dolaze na ručak." "Hvala ti što si odvojio vrijeme za nas." Jeffrey je ustao, a zatim i Lena. Will je prvo pružio ruku Jeffreyju, a zatim i Leni. Njezinu je ruku nešto duže zadržao u svojoj, i rekao: "Bog vas blagoslovio, djevojko. Pazite na sebe." 78

MIN@

˝Dovraga, Lena", Jeffrey je opsovao bacivši svoj blok na upravljačku ploču auta. Iz njega su poletjeli listovi, a Lena je podigla ruke pred sebe da ne bi dobila po glavi. "Što si, dovraga, mislila?" Lena podigne blok s poda. "Nisam mislila", odgovori ona. "Ma tko bi to rekao", otrese se on i zgrabi blok. Čeljust mu je bila čvrsto stisnuta od ljutnje kad je krenuo autom unazad s prilaza kuće Willa Harrisa. Frank je otišao natrag u postaju s Bradom, a Lenu su praktički ubacili u Jeffreyjev auto. Jeffrey je ubacio mjenjač u brzinu i auto se uz trzaj pokrenuo prema naprijed. "Zašto ti ne mogu vjerovati?" upitao je. "Zašto se ne mogu pouzdati da ćeš učiniti jednu jedinu stvar koju sam ti rekao da napraviš?" Nije pričekao da mu odgovori. "Poslao sam te s Bradom da učiniš nešto, Lena. Zaposlio sam te u ovoj istrazi jer si me zamolila, a ne zato što sam mislio da si sposobna za to. I kako mi ti zahvaljuješ? Frank i Brad su te vidjeli kako radiš nešto bez mog znanja, poput tinejdžerica koja se šulja iz kuće. Jesi li ti jebena murjakinja ili jebena klinka?" Nagazio je na kočnicu, i Lena je osjetila kako joj se sigurnosni pojas usijeca u grudi. Zaustavili su se nasred ceste, ali činilo se da Jeffrey to nije primijetio. "Pogledaj me", reče on okrenuvši se prema njoj. Lena učini kako joj je rečeno, pokušavajući ne pokazati strah. Jeffrey je često bio ljut na nju, ali nikad ovako. Da je bila u pravu što se tiče Willa Harrisa, imala bi nekakav argument; ovako je stvarno zajebala. "Moraš se pribrati. Čuješ me?" Ona brzo kimne glavom. "Ne mogu dopustiti da radiš nešto bez mog znanja. Što bi bilo da ti je nešto napravio?" Pustio je da joj to dođe do mozga. "Što bi bilo da je Will Harris čovjek koji je ubio tvoju sestru? Što bi bilo da je otvorio vrata, vidio te i poludio?" Jeffrey je udario šakom po upravljaču i promrsio još jednu psovku. "Moraš raditi ono što ti kažem, Lena. Je li ti to jasno? Od sada nadalje." Gurnuo joj je prst pod nos. "Ako ti naredim da ispitaš svakog mrava na igralištu, morat ćeš mi donijeti potpisane izjave svakog od njih. Jasno?" Uspjela je ponovno kimnuti glavom. "Aha." Jeffrey nije bio zadovoljan. "Je li to jasno, detektivko?" "Da, gospodine", odgovorila je Lena. Jeffrey ponovno ubaci mjenjač u brzinu. Kotači su zaškripali kad je ubrzao, ostavivši dobar dio gume s kotača na cesti. Objema je rukama tako čvrsto 79

MIN@

primio upravljač da su mu zglobovi prstiju pobijelili. Lena je šutjela, nadajući se da će ga ljutnja proći. Imao je pravo ljutiti se, ali ona nije znala što da kaže. Isprika joj se činila jednako nekorisnom kao i pokušaj da zubobolju izliječiš medom. Jeffrey je otvorio svoj prozor i olabavio kravatu. Iznenada je rekao "Mislim da Will to nije učinio." Lena je potvrdno kimnula glavom bojeći se otvoriti usta. "Čak i uz tu epizodu iz prošlosti", Jeffrey je počeo, a ljutnja mu se ponovno vratila u glas. "Frank mi je zaboravio spomenuti da se ta svađa s njegovom ženom dogodila prije dvadeset godina." Lena je šutjela. "U svakom slučaju" Jeffrey je to odbacio odmahivanjem ruke "čak i kad bi bio sposoban za takvo nešto, ima barem šezdeset godina, možda čak i sedamdeset. Ne može čak ni sjesti u naslonjač, a kamoli nadjačati zdravu tridesettrogodišnjakinju." Jeffrey nastavi. "I to nas vraća na Petea u zalogajnici, zar ne?" Nije pričekao da mu odgovori; očito je samo razmišljao naglas. "Samo, nazvao sam Tessu na putu ovamo. Ona je došla u restoran malo prije dva sata. Willa nije bilo, Pete je bio sam. Rekla mi je da je Pete bio za kasom sve dok ona nije naručila, a onda joj je pekao hamburger." Jeffrey je odmahnuo glavom. "Mogao se išuljati straga, ali kada? Kad je imao vremena? Za to bi mu trebalo barem deset, možda čak petnaest minuta? Plus planiranje. Kako je mogao znati da će stvar upaliti?" Ta su pitanja ponovno djelovala retorički. ˝Mi svi poznajemo Petea. Mislim, Isuse, to nije nešto što bi netko tko ništa slično dotad nije učinio uspio izvesti." Zašutio je, očito i dalje razmišljajući, i Lena ga je pustila na miru. Zagledala se kroz prozor, razmišljajući o onome što je Jeffrey rekao o Peteu Wayneu i Willu Harrisu. Prije sat vremena ta su dvojica njoj izgledali kao vjerojatni sumnjivci. Sada više nisu imali nikoga. Jeffrey je imao pravo što se ljuti na nju. Mogla je s Bradom tražiti ljude s njihova popisa i možda pronaći čovjeka koji je ubio Sibyl. Lenine su se oči usredotočile na kuće pokraj kojih su prolazili. Na skretanju je pogledala natpis na ulici i shvatila da se nalaze u ulici Cooper. Jeffrey upita: "Misliš da je Nan kod kuće?" Lena slegne ramenima. Osmijeh koji joj je uputio govorio je da se smekšao. "Znaš, sad smiješ govoriti." Usta su joj se malo nakrivila prema gore, ali nije baš uspjela uzvratiti mu osmijehom. "Hvala ti." A zatim: "Oprosti zbog—" 80

MIN@

On je podigao ruku daje zaustavi. "Ti si dobra murjakinja, Lena. Ti si vraški dobra murjakinja." Zaustavio je auto uz rub ceste ispred Nanine i Sibyline kuće. "Samo moraš početi slušati." "Znam." "Ne, ne znaš", reče on, ali činilo se da više nije ljut. "Cijeli ti se život okrenuo naglavačke, a ti tog čak nisi ni svjesna." Ona je otvorila usta da nešto kaže, ali onda se ipak zaustavila. Jeffrey reče: "Shvaćam da ti je potrebno da radiš na ovoj istrazi, da ti je potrebno da nečime okupiraš mozak, ali moraš mi vjerovati, Lena. Ako ikad više prijeđeš granicu, šutnut ću te tako nisko da ćeš donositi kavu Bradu Stephensu. Je li ti to jasno?" Uspjela je kimnuti glavom. "Dobro", reče on otvarajući vrata auta. "Idemo." Lena je polako otkopčala sigurnosni pojas. Izisla je iz auta, popravila pištolj i futrolu hodajući prema kući. Kad je došla do kućnih vrata, Nan je već bila pustila Jeffreyja unutra. "Hej", pozdravila je. "Hej", odvratila joj je Nan. U ruci joj je bila zgužvana papirnata maramica, kao i prošle noći. Oči su joj bile otečene, a nos jarkocrven "Hej", rekao je Hank. Lena je zastala. "Što ti radiš ovdje?" Hank je slegnuo ramenima i protrljao ruke. Na sebi je imao majicu bez rukava, i tragovi igala na njegovim rukama svima su bili na vidjelu. Lena je osjetila kako je obuzima nelagoda. Hanka je viđala samo u Reeceu, gdje su svi znali za njegovu prošlost. Ožiljke je vidjela već toliko puta da ih je gotovo već zanemarivala. Sad ih je prvi put vidjela kroz Jeffreyjeve oči, i htjela je pobjeći odatle. Činilo se da Hank čeka da Lena nešto kaže. Ona ga je, mucajući, uspjela predstaviti: "Ovo je Hank Norton, moj ujak", rekla je. "Jeffrey Tolliver, okružni šerif." Hank je ispružio ruku, i Lena se trznula kad je vidjela izdignute ožiljke na njegovoj podlaktici. Neki od njih bili su dugački po centimetar i pol na mjestima gdje si je u kožu zabadao iglu, tražeći venu. Hank reče: "Drago mi je, gospodine." Jeffrey je prihvatio ponuđenu mu ruku i čvrsto je stisnuo. "Žao mi je što smo se morali upoznati u ovim okolnostima." Hank je sklopio ruke pred sobom. "Hvala vam na tome." Svi su zašutjeli, a onda je Jeffrey progovorio: 81

MIN@

"Pretpostavljam da znate zašto smo ovdje." "Zbog Sibyl", odgovorila je Nan. Glas joj je bio nekoliko oktava niži, vjerojatno od cjelonoćnog plakanja. "Točno", rekao je Jeffrey i pokazao na sofu. Pričekao je da Nan sjedne, a zatim zauzeo mjesto kraj nje. Lena se iznenadila kad je uzeo Naninu ruku u svoju i rekao: "Moje saučešće, Nan." Na Nanine oči su navrle suze. Čak se uspjela nasmiješiti. "Hvala vam." "Činimo sve što možemo da otkrijemo tko je to učinio", nastavio je. "Želim ti reći da se možeš osloniti na nas ako ti je bilo što potrebno." Ona je prošaptala još jedno hvala, spustivši pogled i čupkajući končić na svojoj trenirci. Jeffrey je upita: "Je li bilo tko bio ljut na tebe ili Sibyl, znaš li?" "Ne", odgovorila je Nan. "To sam sinoć rekla i Leni. Sve je u posljednje vrijeme bilo isto kao i uvijek." "Znam da ste ti i Sibyl izabrale živjeti pomalo tiho", rekao je Jeffrey. Lena je shvatila što želi reći. Bio je mnogo suptilniji od nje sinoć. "Da", složila se Nan. "Sviđa nam se ovdje. Obje smo porijeklom iz malih gradića." Jeffrey upita: "Ne možeš se sjetiti nikoga tko je mogao shvatiti u kakvom ste odnosu?" Nan je odmahnula glavom. Pogledala je prema dolje, a usnice su joj počele drhtati. Više mu ništa nije mogla reći. "U redu", reče on ustajući. Stavio je ruku na Nanino rame, dajući joj znak da slobodno ostane sjediti. "Sam ću izići." Gurnuo je ruku u džep i izvadio posjetnicu. Lena je promatrala kako je stavlja na dlan i piše na poleđini. "Ovo je moj kućni broj", reče on. "Nazovi me ako se ičega sjetiš." "Hvala vam", rekla je Nan uzimajući posjetnicu. Jeffrey se okrenuo prema Hanku. "Možete li odvesti Lenu kući?" Lena je ostala zapanjena. Nije mogla ostati ovdje. Hank je očito također bio zatečen. "Naravno", promrmljao je. "Naravno da hoću." "Izvrsno." Jeffrey je potapšao Nan po ramenu, a zatim Leni rekao: "Ti i Nan možete večeras sastaviti popis ljudi s kojima je Sibyl radila." Jeffrey se umorno nasmiješio Leni. "Budi u postaji sutra u sedam ujutro. Otići ćemo do koledža prije nego što počnu predavanja." Lena nije shvaćala. "Ponovno sam s Bradom?" On je odmahnuo glavom. "Sad si sa mnom." 82

MIN@

Srijeda

JEDANAEST

Ben Walker, koji je bio policijski šerif prije Jeffreyja, imao je svoj ured u stražnjem dijelu postaje, tik do sobe za brifing. Veliki stol nalazio se u sredini prostorije, s nizom neudobnih stolica ispred njega. Svakog jutra viši su detektivi pozivani u Benov ured da dobiju zadatke za taj dan, nakon čega bi odlazili, a šerif bi zatvarao svoja vrata. Što je Ben radio od tog trenutka do pet sati poslije podne, kad ga se moglo vidjeti kako brza niz ulicu prema zalogajnici kamo je odlazio na večeru, bio je misterij. Kad je preuzeo Benov posao, Jeffreyjev je prvi zadatak bio da premjesti svoj ured ispred ureda za detektive. Zatim je običnom pilom izrezao rupu u šperploči i instalirao veliki prozor tako da može sjediti za svojim stolom i vidjeti svoje detektive, i, što je bilo još važnije, da detektivi mogu vidjeti njega. Na prozoru su postojale i rolete, ali ih nikad nije spuštao, a i vrata njegovog ureda uglavnom su bila otvorena. Dva dana nakon što je pronađeno tijelo Sibyl Adams, Jeffrey je sjedio u svom uredu i čitao izvještaj koji mu je Marla upravo bila predala. Nick Shelton iz GBI-a bio je dovoljno ljubazan da požuri analizu kutije čaja. Rezultati: bio je to čaj. Jeffrey se počešao po bradi i bacio pogled po svom uredu. Bila je to mala prostorija, ali on je u jedan od zidova ugradio niz polica za knjige kako bi stvari bile urednije. Priručnici za rad na terenu i statistički izvještaji bili su poslagani pokraj trofeja za najboljeg strijelca koje je dobio na natjecanjima u Birminghamu, te potpisane footballske lopte iz vremena kad je igrao u Auburnu. Iako zapravo nije igrao. Jeffrey je većinu vremena provodio na klupi promatrajući kako ostali igrači grade svoje karijere. Fotografija njegove majke bila je spremljena u najdalji kut police. Na sebi je imala ružičastu košulju, a u rukama držala malenu kiticu cvijeća koja se nosi na zapešću. Fotografija je snimljena na dan Jeffreyjeve mature. On ju je slikao u jednom od rijetkih trenutaka kad se nasmiješila za fotoaparat. Oči su joj sjajile, vjerojatno pri pomisli na sve mogućnosti koje su se ukazivale njezinu sinu. Taj sin je napustio koledž Auburn godinu dana prije diplome i zaposlio se u birminghamskoj policiji, još nije oprostila svom jedinom djetetu. Maria je pokucala na vrata njegova ureda držeći šalicu kave u jednoj ruci i krafnu u drugoj. Prvog Jeffreyjevog dana u službi rekla mu je da Benu Walkeru nikad nije donosila kavu i da je ne namjerava donositi ni njemu. Jeffrey se nasmijao; to mu nikad nije ni palo na pamet. Maria mu je sve otada donosila kavu. 83

MIN@

"Krafna je za mene", rekla je dodajući mu papirnatu čašu. "Nick Shelton je na trećoj liniji." "Hvala ti", rekao je on i pričekao da ode. Jeffrey se naslonio u stolici i podigao slušalicu. "Nick?" S druge strane se začulo Nickovo južnjačko otezanje. "Kako si?" "Ne baš super", odgovorio je Jeffrey. "To mi je jasno", odvratio je Nick. A zatim je dodao: "Jesi li dobio moj izvještaj?" "O čaju?" Jeffrey je podigao list papira i bacio pogled na analizu. Takav jednostavan napitak, a za njegovu proizvodnju se upotrebljava toliko mnogo kemikalija. "To je samo jeftin čaj kupljen u dućanu, zar ne?" "Tako je", rekao je Nick. "Slušaj, pokušao sam jutros dobiti Saru, ali nisam je uspio pronaći." "Ma nemoj?" Nick se tiho zakikotao. "Nikad mi nećeš oprostiti što sam je ono jednom upitao hoće li izići sa mnom, ha, momče?" Jeffrey se nasmijao. "Nema šanse." ˝Jedan od mojih stručnjaka za narkotike u laboratoriju totalno se ipalio za tu buniku. Ne dolazi nam mnogo slučajeva, i dobrovoljno se javio da vam sve osobno iznese." "To bi nam bilo od silne pomoći", rekao je Jeffrey. Ugledao je Lenu kroz prozor na svom uredu i mahnuo joj da dođe. "Sara razgovara s tobom ovog tjedna?" Nick nije pričekao odgovor. ˝Moj čovjek će htjeti s njom razgovarati o tome kakve je simptome imala." Jeffrey je pregrizao opaku primjedbu koju je htio izreći, prisilivši se da svom glasu da veseli ton kad je rekao: "Odgovara li mu oko deset?" Jeffrey je bilježio sastanak na svom kalendaru kad je Lena ušetala u njegov ured. Čim je podigao pogled, počela je govoriti. "On se više ne drogira." "Molim?" "Barem mislim da se više ne drogira." Jeffrey je počeo odmahivati glavom. Nije razumio. "O čemu ti to govoriš?" Ona spusti glas i reče: "Moj ujak Hank." Ona ispruži podlaktice prema njemu.

84

MIN@

"Oh." Jeffrey je napokon shvatio. Nije bio siguran je li Hank Norton nekadašnji narkoman ili je stradao u užasnom požaru, ruke su mu bile toliko prekrivene ožiljcima. "Da, shvatio sam da su stari." Ona reče: "Bio je na amfetaminima, OK?" Ton joj je bio neprijateljski. Jeffrey je shvatio da je to grize sve otkad ju je ostavio u kući Nan Thomas. Znači, nekadašnji problem s drogom njezina ujaka je, uz seksualno opredjeljenje njezine sestre, bila druga stvar koje se sramila. Jeffrey se zapitao postoji li išta u Leninu životu osim posla što joj pričinjava zadovoljstvo. "Što je?" oštro je upitala Lena. "Ništa", rekao je Jeffrey ustajući. Skinuo je sako s vješalice iza vrata i izveo Lenu iz ureda. "Imaš popis?" Činilo se da je Lena ljuta što je on ne želi izgrditi zbog problema s drogom koji je njezin ujak nekad imao. Ona mu preda list papira iz bilježnice. "Ovaj popis smo Nan i ja sinoć sastavile. To je popis ljudi koji su radili sa Sibyl, koji su možda razgovarali s njom prije nego što..." Lena nije završila rečenicu. Jeffrey baci pogled na papir. Na njemu je bilo šest imena. Jedno od njih je kraj sebe imalo zvjezdicu. Čini se da je Lena očekivala njegovo pitanje. Stoga je rekla: "Richard Carter je njezin asistent. U devet sati je imala predavanje na koledžu. Osim Petea, on je vjerojatno posljednju osoba koja ju je vidjela živu." "To mi je ime iz nekog razloga poznato", rekao je Jeffrey oblačeći sako. "On je jedini student na popisu?" "Da", odgovorila je Lena. "Osim toga, pomalo je čudan." "Što bi značilo?" "Ne znam." Ona slegne ramenima. "Nikad mi se nije sviđao." Jeffrey se suzdrži od komentara. Pomislio je da se Leni mnogo ljudi ne sviđa. To baš i nije razlog da se nekoga osumnjiči za ubojstvo.Onda je rekao: "Počnimo s Carterom, a onda ćemo razgovarati s dekanom." Na izlazu joj je pridržao vrata. "Gradonačelnik će dobit i infarkt ako ne budemo poštovali proceduru kad budemo razgovarali s profesorima. Sa studentima možemo raditi što hoćemo." Kampus Tehnološkog instituta u Grantu sastojao se od studentskog centra, četiri zgrade s učionicama, zgradom administracije i krila za agrikulturu koje je donirao vrlo zahvalan uzgajivač sjemena. Plodno tlo prostiralo se s jedne strane sveučilišta, dok se s druge nalazilo jezero. Od studentskih spavaonica 85

MIN@

moglo se pješice doći do svih zgrada, a bicikli su bili najčešće prijevozno sredstvo u kampusu. Jeffrey je slijedio Lenu do trećeg kata zgrade s učionicama u kojima su se predavali znanstveni predmeti. Ona je očito već upoznala asistenta njezine sestre, jer se lice Richarda Cartera namrgodilo kad je na vratima ugledao Lenu. On je bio nizak muškarac koji je već polako gubio kosu, imao je naočale s debelim staklima i crnim okvirima i na sebi preveliku laboratorijsku kutu preko jarkožute košulje. Izgledao je antipatično i napuhano kao što većina ljudi na sveučilištu izgleda. Tehnološki institut u Grantu bio je fakultet za štrebere i to je bilo to. Predavanja iz engleskog jezika bila su obavezna, ali ne baš teška. Fakultet je bio više orijentiran na to da razvija IOVC patente nego društveno osviještene muškarce i žene. To je bio najveći problem koji je Jeffrey imao s fakultetom. Većina profesora i svi studenti toliko su duboko gurnuli glave u vlastite guzice da nisu mogli vidjeti svijet koji je bio pred njima. "Sibyl je bila briljantna znanstvenica", rekao je Richard nagnuvši se nad mikroskop. Nešto je promrmljao, a zatim ponovno podigao pogled, uputivši riječi Leni. "Imala je zadivljujuće pamćenje." "Morala je imati", rekla je Lena vadeći svoj blok. Jeffrey se već tko zna koji put zapitao je li trebao Leni dopustiti da mu bude partnerica u ovoj istrazi. Više od svega, htio ju je imati pod kontrolom. Nakon onog jučer, nije znao može li joj vjerovati da će učiniti ono što joj naloži. Bilo je bolje da je drži blizu sebe, na sigurnom, nego da je pusti da sama vrluda uokolo. Richard je počeo: "Ne mogu vam opisati koliko je bila pedantna, koliko usredotočena. U ovom se polju rijetko viđa toliko velika usredotočenost. Ona mi je bila mentorica." "Aha", rekla je Lena. Richard je pogleda neodobravajućim pogledom i upita: "Kad je pogreb?" Činilo se da je Lena zatečena njegovim pitanjem. "Kremirat će je", odgovorila je. "Tako je željela." Richard je sklopio ruke na trbuhu. Na licu mu se ponovno pojavio isti neodobravajući, gotovo superioran izraz. Jeffrey je na trenutak ugledao nešto drugo iza tog izraza. Ali tada se Richard okrenuo i Jeffrey više nije bio siguran daje li stvarima značenje koje zapravo nemaju. Lena je nastavila: "Održat će se bdijenje, valjda se to tako naziva, večeras." Nažvrljala je nešto u svoj blok, a zatim istrgnula list iz njega. "U Pogrebnom društvu Brock u Ulici King, na broju pet." 86

MIN@

Richard je bacio pogled niz nos na papir prije nego što ga je uredno presavinuo napola, a zatim ponovno, i tutnuo ga u džep svoje laboratorijske kute. Smrknuo je, i obrisao nos gornjim dijelom dlana. Jeffrey nije mogao razabrati je li prehlađen ili pokušava spriječiti suze. Lena upita: "Onda, je li se netko čudan motao po laboratoriju ili oko Sibylina ureda?" Richard jc odmahnuo glavom. "Samo uobičajeni čudaci.˝ Tada se nasmijao, a zatim naglo prestao. "Pretpostavljam da to nije baš primjereno." "Ne", rekla je Lena. "Nije." Jeffrey pročisti grlo i time privuče mladićevu pažnju. "Kada si je posljednji put vidio, Richarde?" "Nakon jutarnjeg predavanja", odgovori on. "Nije se osjećala dobro. Mislim da me zarazila." Izvadio je papirnatu maramicu kao tla time želi potvrditi svoje riječi. "Bila je tako prekrasna osoba. Zaista vam ne mogu objasniti koliko sam sretan što mi je bila mentorica." "Što si radio nakon što je otišla s faksa?" upitao ga je Jeffrey. On slegne ramenima. "Vjerojatno sam otišao u knjižnicu." "Vjerojatno?" upita Jeffrey. Nije mu se svidio njegov ležeran ton. Čini se da je Richard shvatio da je iziritirao Jeffreyja. "Bio sam u knjižnici", ispravio se. "Sibyl me zamolila da potražim neke referencije." Lena preuzme, upitavši: "Je li se netko čudno ponašao u njezinoi blizini? Ili dolazio češće nego obično?" Richard je ponovno odmahnuo glavom napućenih usana. "Baš i ne. Prošlo je više od pola semestra. Sibyl predaje višim godinama, tako da je većina njezinih studenata na faksu već barem dvije godine." "Među njima nije bilo novih lica?" upitao je Jeffrey. Richard je još jednom odmahnuo glavom. Podsjetio je Jeffreyja na one pse s glavama koje se njišu i koje neki ljudi stavljaju na upravljačke ploče u automobilima. Richard reče: "Mi smo mala zajednica. Svatko tko se čudno ponaša bi se isticao." Jeffrey mu je htio postaviti još jedno pitanje kad je Kevin Blake, dekan koledža, ušao u prostoriju. Nije djelovao sretno. "Šerife Tolliver", rekao je Blake. "Pretpostavljam da ste ovdje zbog nestale studentice." Julia Mathews je bila dvadesettrogodišnja studentica treće godine fizike. Prema riječima njezine cimerice, nestala je prije dva dana. 87

MIN@

Jeffrey je hodao po sobi mlade studentice. Na zidu su se nalazili posteri na kojima su bile ispisane ohrabrujuće rečenice o uspjehu i pobjedi. Na stoliću kraj kreveta nalazila se fotografija nestale djevojke koja je stajala pokraj muškarca i žene, očito njezinih roditelja. Julia Mathews je bila privlačna djevojka na jedan jednostavan i zdrav način. Na toj je fotografiji njezina kosa bila upletena u dvije pletenice iznad ušiju. Imala je izbočene zube, ali osim toga, izgledala je kao savršena djevojka iz svačijeg susjedstva. Zapravo, izgledala je vrlo lično kao Sibyl Adams. "Nisu u gradu", rekla je Jenny Price, cimerica nestale djevojke. Stajala je na dovratku stišćući ruke dok je promatrala Jeffreyja i Lenu kako pretražuju sobu. Zatim je nastavila: "Dvadeseta im je godišnjica braka. Otišli su na krstarenje po Bahamima." "Ona je vrlo zgodna", rekla je Lena, očito pokušavajući umiriti djevojku. Jeffrey se pitao je li Lena primijetila sličnost između Julije Mathews i svoje sestre. Obje su imale maslinasti ten i tamnu kosu. Izgledale su kao da su obje istih godina, iako je Sibyl zapravo bila deset godina starija. Jeffrey je osjetio nelagodu, i spustio je fotografiju kad je shvatio da obje nalikuju na Lenu. Lena je usmjerila svoju pažnju na Jenny i upitala je: "Kad si prvi put primijetila da je nema?" "Kad sam se jučer vratila s predavanja, rekla bih", odgovorila je Jenny. Obrazi su joj se lagano zacrvenjeli. "I prije je znala prespavati negdje drugdje, zar ne?" upitala je Lena. "Naravno", odgovorila je Jenny. "Mislila sam da je vani s Ryanom. To je njezin bivši dečko." Zastala je. "Prekinuli su prije otprilike mjesec dana... Vidjela sam ih zajedno u knjižnici prije dva dana, oko devet sati navečer. Tada sam je posljednji put vidjela." Lena je shvatila da je dečko važan i rekla: "Prilično je naporno pokušavati održati vezu kad imaš predavanja i moraš učiti." Jenny se slabo nasmiješila. "Da. Ryan je na agrikulturi. On nema ni približno toliko posla kao Julia." Preokrenula je očima. "Ako mu biljke ne povenu, dobit će pet. A za to vrijeme mi učimo noću i pokušavamo se izboriti za slobodno vrijeme u laboratoriju." "Sjećam se kako je to izgledalo", rekla je Lena, iako nikad nije išla na koledž. Lakoća s kojom je lagala istovremeno je uplašila i impresionirala Jeffreyja. Ona je bila jedna od najboljih ispitivača koje je ikad vidio. Jenny se nasmiješila i ramena su joj se opustila. Lenina laž je upalila. "Onda znate kako nam je. Teško je osloboditi vrijeme za disanje, a kamoli za dečka." 88

MIN@

Lena je upita: "Prekinuli su jer ona nije imala dovoljno vremena za njega?" Jenny je kimnula glavom. "On joj je bio prvi dečko u životu. Julia se silno uzrujala." Dobacila je nervozan pogled Jeffreyju. "Stvarno se bila jako zaljubila u njega, znate? Bila je shrvana tugom kad su prekinuli. Nije čak ni izlazila iz kreveta." Lena je spustila glas, kao da želi Jeffreyja isključiti iz ovoga. "Kad si ih vidjela u knjižnici, pretpostavljam da nisu baš učili?" Jenny je na brzinu bacila pogled prema Jeffreyju. "Ne." Nervozno se nasmijala. Lena se premjestila bliže, time zaklonivši Jeffreyjev pogled prema djevojci. On je shvatio. Okrenuo im je leđa, pretvarajući se da ga zanima nešto na Julijinu stolu. Lenin glas se spustio na konverzacijski ton. "Što ti misliš o Ryanu?" "Mislite, da li mi se sviđa?" "Da", odgovorila je Lena. "Mislim, ne stvarno sviđa. Mislim, da li ti djeluje kao simpatičan momak?" Djevojka neko vrijeme nije progovorila. Jeffrey je uzeo knjigu iz fizike i počeo je listati. Jenny je napokon rekla: "Pa, bio je pomalo sebičan, znate? I nije mu se sviđalo kad se nije mogla vidjeti s njim." "Bio je malo posesivan?" "Da, valjda", odgovorila je djevojka. "Ona je iz zabiti, znate? Ryan je to pomalo iskorištavao. Julia ne zna baš puno o svijetu. A misli da on zna." "A zna li?" "Ma nema pojma", nasmijala se Jenny. "Mislim, nije on loš tip—" "Naravno da nije." "Samo je..." Zastala je. "Ne sviđa mu se kad ona razgovara s drugim ljudima, znate? Boji sc da će vidjeti da ima i boljih momaka. Barem ja tako mislim. Julia je cijeli život živjela pod staklenim zvonom. Ne zna se čuvati takvih momaka." Ponovno je zastala. "Nije on loš momak, samo puno zahtijeva, znate? Mora znati kamo ona ide, s kim će biti, kad će se vratiti. Ne želi da ima imalo vremena samo za sebe." Lenin glas je i dalje bio tih. "Nije ju nikad udario?" "Ne, ništa slično." Djevojka je ponovno zašutjela. A zatim je rekla: ˝Samo se stalno derao na nju. Ponekad sam, kad bih se vratila s predavanja, slušala pred vratima, znate?" "Aha", rekla je Lena. "Da budeš sigurna." 89

MIN@

"Točno", složila se Jenny, nervozno se zakikotavši. "Jednom sam ga čula iznutra, i bio je tako užasan prema njoj. Govorio joj je strašne stvari." "Kakve strašne stvari?" "Da je zločesta", rekla je Jenny. "Da će završiti u paklu jer je tako zločesta.'' Lena je vrlo polako izustila sljedeće pitanje. "On je religiozan?" Jenny je prezirno frknula nosom. "Kad mu je zgodno. Zna da Julia jest. Ona redovno ide u crkvu i sve to. Mislim, išla je kad je bila kod kuće. Ovdje baš i ne ide, ali stalno priča o tome kako je bila u zboru i kako je dobra kršćanka i takve stvari." "Ali Ryan nije religiozan?" "Samo kad misli da je može na taj način obraditi. Na primjer, kaže da je stvarno religiozan, ali ima svakakve piercinge, i stalno nosi crnu odjeću i—" Prestala je govoriti. Lena je ponovno spustila glas. "Što je?" upitala je, a zatim još tiše dodala: "Neću nikome reći." Jenny je nešto prošaptala, ali Jeffrey nije mogao razabrati što je rekla. "Oh", rekla je Lena kao da je sve čula. "Dečki su tako glupi." Jenny se nasmijala. "Ona mu je povjerovala." Lena se zakikotala s njom, a zatim upitala: "Štoje Julia učinila što je bilo tako zločesto, što misliš? Mislim, da se Ryan toliko uzrujao?" "Ništa", odlučno će Jenny. "I ja sam je to kasnije pitala. Nije mi htjela reći. Samo je cijeli dan proležala u krevetu ništa ne govoreći.˝ "To je bilo otprilike u vrijeme kad su prekinuli?" "Aha", potvrdila je Jenny. "Prošli mjesec, kao što sam već rekla " U glasu joj se čula zabrinutost kad je upitala: "Mislite li da je on povezan s njezinim nestankom?" "Ne", rekla je Lena. "Ne trebaš se zbog toga brinuti." Jeffrey se okrenuo i upitao: "Kako se Ryan preziva?" "Gordon", odgovorila je djevojka. "Mislite li da je Julia u nevolji'.''' Jeffrey je razmislio o njezinu pitanju. Mogao joj je reći da se ne brine, ali to bi je moglo uljuljkati u lažni osjećaj sigurnosti. Stoga si odlučio za: "Ne znam, Jenny. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da je pronađemo." Kratak posjet studentskoj referadi otkrio je da je Ryan Gordon u ovo doba dana bio zadužen za održavanje reda u prostoriji za učenje. Odsjek za agrikulturu bio je na rubu kampusa i Jeffrey je osjećao kako mu se tjeskoba povećava sa svakim korakom. Osjećao je da je i Lena napeta. Prošla su dva 90

MIN@

dana i još nisu imali nikakve solidne tragove. A sada su možda upravo bili na putu da upoznaju čovjeka koji je ubio Sibyl Adams. Jeffrey zasigurno nije bio spreman biti najbolji prijatelj Ryana Gordona, ali nešto u tom klincu Jeffreyju je bilo odbojno od prve minute kad ga je upoznao. Imao je piercinge na obrvi i u oba uha, kao i prsten koji mu je visio s membrane u sredini nosa. Prsten je izgledao crno i skoreno, više kao nešto što bi stavio na vola nego na ljudski nos. Jennyn opis Ryana Gordona nije baš bio povoljan, ali nakon što ga je upoznao, Jeffrey je smatrao da je bila vrlo velikodušna. Ryan je izgledao prljavo. Lice mu je bila masna mješavina akni i krasta. Kosa mu je izgledala kao da je danima nije oprao. Njegove crne traperice i majica bile su izgužvane. A od njega se i širio smrad. Julia Mathews je, prema svemu sudeći, bila vrlo privlačna mlada žena. Kako ju je netko poput Ryana Gordona uspio zgrabiti, Jeffreyju je bio misterij. To je govorilo mnogo o tome kakav je Gordon tip, ako je mogao kontrolirati djevojku koja je vrlo očito mogao pronaći mnogo boljeg momka. Jeffrey jc primijetio da je Lenina nježnija strana koju je pokazala kad je ranije ispitivala Jenny Price sasvim nestala do trenutka kad su stigli do učionice. Odlučno je ušetala unutra, ignorirajući znatiželjne poglede koje su joj dobacivali ostali studenti, uglavnom muškarci, i krenula ravno prema klincu koji je sjedio iza katedre na početku učionice. "Ryan Gordon?" upitala je nagnuvši se nad stol. Jakna joj se povukla unazad, i Jeffrey je vidio da je klinjo dobro pogledao njezin pištolj. Ipak, usta su mu ostala stisnuta u čvrstu, neprijateljsku crtu, i kad je odgovorio, Jeffrey je osjetio potrebu da mu opali šamarčinu. Gordon je rekao: "Što se to tebe tiče, kučko?" Jeffrey je zgrabio klinca za ovratnik i izveo ga iz učionice. Već u tom trenutku, Jeffrey je bio siguran da će ga, kad se vrati u ured, dočekati ljutita poruka od gradonačelnika. Kad su se našli izvan učionice, Jeffrey je pribio Gordona uza zid. Izvadio je rupčić i obrisao masnoću s ruke. "Zar u tvojoj spavaonici nemaju tuševe?" upitao je. Gordonov glas bio je cmizdrav, upravo kako je Jeffrey i očekivao. "Ovo je prekomjerna upotreba sile." Na Jeffreyjevo iznenađenje, Lena je na to Gordonu opalila šamarčinu. Gordon je protrljao obraz, a kutovi usana su mu se spustili. Činilo se da odmjerava Lenu. Jeffrey je pogled kojim je odmjerio Lenu smatrao gotovo komičnim. Ryan Gordon je bio tanak kao šibica, otprilike Lenine visine, ali ne i njezine težine. Ona je bila otprilike stotinjak puta jača od njega. Jeffrey nije ni najmanje sumnjao da bi mu Lena zubima iščupala grkljan da ju je Gordon pokušao napasti. 91

MIN@

Činilo se da je Gordonu to bilo jasno. Zauzeo je pasivan stav, glas mu je bio nazalan i cmizdrav, možda od prstena u nosu koji je poskakivao kad je govorio. "Što hoćete od mene?" Podigao je ruke u obranu kad je Lena pružila ruku prema njegovim prsima. Lena mu je rekla: "Spusti ruke, kukavico." Posegnula je rukom niz njegovu majicu i izvukla križ koji mu je visio na lancu oko vrata. "Krasna ogrlica", rekla je. Jeffrey ga upita: "Gdje si bio u ponedjeljak popodne?" Gordon je skrenuo pogled s Lene na Jeffreyja. "Šta?" "Gdje si bio u ponedjeljak popodne?" Jeffrey je ponovio. "Ne znam, čovječe", zacvilio je. "Vjerojatno sam spavao." Šmrcnuo je, i zatim protrljao nos. Jeffrey se skoro trznuo od gnušanja kad je vidio kako mu se prsten u nosu pomiče naprijed-natrag. "Uza zid", naredila je Lena gurnuvši ga. Gordon je počeo protestirati, ali pogled koji mu je Lena dobacila ga je zaustavio. Raširio je ruke i noge i zauzeo traženi položaj. Lena ga je počela pretraživati i upitala: "Neću pronaći nikakve igle, zar ne? Ništa što bi me moglo ozlijediti?" Gordon je progundao: "Ne" kad je ona posegnula u prednji džep njegovih hlača. Lena se nasmiješila kad je izvukla vrećicu s bijelim prahom. "Mislim da ovo nije šećer", rekla je Jeffreyju. On je uzeo vrećicu, iznenađen Leninim otkrićem. To bi svakako objasnilo Gordonov izgled. Narkomani baš nisu najbrižniji što se tiče osobne higijene. Prvi put tog jutra, Jeffreyju je bilo drago što je Lena s njim. On se nikad ne bi sjetio pretražiti mladića. Gordon je bacio pogled preko ramena i zagledao se u vrećicu "Ovo nisu moje hlače." "Aha", otresla se Lena. Okrenula je Gordona prema naprijed i upitala: "Kada si posljednji put vidio Juliju Mathews?" Na Gordonovu licu se vidjelo što mu prolazi kroz glavu. Očito mu je bilo jasno kamo ovo vodi. Bijeli prah je bio najmanji od njegovih problema. "Prekinuli smo prije mjesec dana." "To nije odgovor na moje pitanje", rekla je Lena. Zatim je ponovila: "Kada si posljednji put vidio Juliju Mathews?" Gordon je prekrižio ruke na prsima. Jeffrey je istog trenutka shvatio da je sve ovo pogrešno obavio. Živci i uzbuđenje su ga nadvladali. U sebi je pomislio ono što je Gordon izgovorio naglas. 92

MIN@

"Želim odvjetnika." Jeffrey je podigao noge na stol koji se nalazio ispred stolice na kojoj je sjedio. Lena i on su bili u sobi za ispitivanje i čekali da Ryana Gordona uvedu u policijsku kartoteku. Na nesreću, Gordon nije progovorio ni jedno jedino slovo otkad mu je Lena izrecitirala njegova piava. Srećom, Gordonov cimer u studentskom domu im je više nego drage volje dopustio da pretraže sobu. Iz toga nije proizašlo ništa sumnjivije od paketića papira za ručno zamatanje cigareta i ogledala na kojem se nalazio žilet. Jeffrey nije bio siguran, ali gledajući cimera, sve te stvari vezane uz drogu mogle su pripadati i jednom i drugom momku. Pretraga laboratorija u kojem je Gordon radio također nije otkrila nikakve dodatne tragove u vezi nestanka Julije Mathews. U najboljem slučaju, Julia je shvatila kakav joj je momak seronja i zbrisala. "Zajebali smo", rekao je Jeffrey držeći ruku na primjerku Grant County Observera. Lena je kimnula glavom. "Aha." On je duboko uzdahnuo i zatim polako izdahnuo. "Pretpostavljam da bi takav tip ionako tražio odvjetnika." "Ne znam", odgovorila je Lena. "Možda previše gleda televiziju." Jeffrey je to trebao očekivati. Svaki idiot koji gleda televiziju zna da treba tražiti odvjetnika kad mu se murjaci pojave na vratima. "Mogla sam biti malo nježnija", nastavila je Lena. "Ako je on tip kojeg tražimo, očito je da neće biti baš previše sretan ako ga žena maltretira." Suho se nasmijala. "Pogotovo ja, budući da izgledam isto kao Sibyl." "Možda će nam to ići u prilog", rekao je Jeffrey. "Što kažeš na to da ostavim vas dvoje same ovdje dok čekamo Buddyja Conforda?" "Dobio je Buddyja?" upitala je Lena. U glasu joj se čulo nezadovoljstvo. U Grantu je postojala šačica odvjetnika koji su željeli raditi kao pravobranitelji za umanjeni honorar. Od svih njih, Buddy Conford je bio najtvrdoglaviji. "On je na redu ovaj mjesec", odgovorio je Jeffrey. "Misliš li da je Gordon dovoljno glup da progovori?" "Nikad prije nije bio uhićivan. Ne doima me se kao pretjerano mudar." Jeffrey je šutio i čekao da nastavi. "Vjerojatno se prilično raspizdio na mene jer sam ga ošamarila", rekla je. Jeffrey je vidio da razmišlja o mogućem pristupu. "Kako bi bilo da mi pomogneš da sve namjestim? Reci mi da ne razgovaram s njim." Jeffrey kimne. "Moglo bi upaliti." "Ne može škoditi." 93

MIN@

Jeffrey je zašutio i zabuljio se u stol. Napokon je kucnuo prstom o prvu stranicu novina. Slika Sibyl Adams zauzimala je veći dio prostora iznad preklopljenog dijela. "Pretpostavljam da si vidjeli ovo?" Ona je kimnula glavom, ne gledajući u fotografiju. Jeffrey je okrenuo novine na drugu stranu. "Ne kažu daje silovana, ali to insinuiraju. Rekao sam im da je pretučena, iako nije bila." "Znam", promrmljala je. "Pročitala sam." "Frank i momci", otpočeo je Jeffrey, "nisu otkrili ništa konkretno istražujući po popisu poznatih prekršitelja. Bila su dvojica koje je Frank htio ozbiljno provjeriti, ali od toga nije bilo ništa. Obojica su imali alibije." Lena se zagledala u vlastite ruke. Jeffrey reče: "Možeš otići nakon ovoga. Znam da vjerojatno moraš srediti neke stvari za večeras." Njezino slaganje ga je iznenadilo. "Hvala ti." Na vratima se začulo kucanje, a zatim je Brad Stephens gurnuo glavu unutra. "Vaš momak je ovdje." Jeffrey je ustao i rekao: "Uvedi ga unutra." Ryan Gordon je izgledao još bjednije u narančastom zatvorskom kombinezonu nego što je izgledao u svojim crnim trapericama i majici. Vukao je noge u papučama iste narančaste boje koje je bio i kombinezon, a kosa mu je još bila mokra od pranja pomoću gumenog crijeva koje je Jeffrey naredio. Gordonove su ruke bile svezane lisičinama iza leđa. Brad je predao Jeffreyju ključ lisičina prije nego što je otišao. "Gdje mi je odvjetnik?" upitao je Gordon. "Trebao bi doći za otprilike petnaest minuta", odgovorio je Jeffrey i gurnuo ga u stolicu. Otključao je lisičine, ali prije nego što je Gordon uspio maknuti ruke, ponovno ga je svezao za prečke stolice. "Prečvrsto je", zacvilio je Gordon izbacivši prsa prema naprijed da naglasi koliko mu je neudobno. Trznuo je stolicu, ali ruke su mu ostale čvrsto svezane iza njega. "Preživjet ćeš", promumljao je Jeffrey, a zatim Leni rekao: "Ostavit u te ovdje s njim. Ne daj mu da bilo što neslužbeno kaže, čuješ me?" Lena je spustila pogled. "Da, gospodine." "Ne šalim se, detektivko." 94

MIN@

Pogledao ju je, kako se nadao, strogim pogledom, a zatim išetao iz ureda. Zatim je ušao na sljedeća vrata, u prostoriju za promatranje. Stao je prekriživši ruke na prsima i promatrao Gordona i Lenu kroz jednosmjerno staklo. Soba za ispitivanje osumnjičenika bila je relativno malena prostorija u kojoj su obojeni cementni blokovi služili kao zidovi. Na sredini poda se prikovan za pod nalazio stol, a oko njega tri stolice, dvije s jedne strane i jedna sa suprotne. Jeffrey je promatrao Lenu kako uzima novine. Podigla je noge na stol i neznatno se nagnula unazad u stolici kad je otvorila Grant County Observer na jednoj od unutrašnjih stranica. Jeffrey je začuo pucketanje u zvučniku kraj sebe kad je presavinula novine duž preklopa. Gordon reče: "Hoću vode." "Ne pričaj", naredila je Lena tako tihim glasom da je Jeffrey morao pojačati zvuk na zvučniku na zidu kako bi je mogao čuti. "Zašto? Uvalit ću te u nevolju?" Lena je držala glavu zabijenu u novine. "I trebala bi upasti u nevolju", rekao je Gordon nagnuvši se koliko god je mogao prema naprijed. "Reći ću svom odvjetniku da si me ošamarila." Lena se posprdno nasmije. "Koliko si težak, šezdeset sedam kila? I visok sto šezdeset sedam ili osam centimetara?" Spustila je novine i pogledala ga s nježnim, nevinim izrazom na licu. Glas joj je bio visok, poput glasa neke curice. "Nikad ne bih udarila osumnjičenog u pritvoru, časni suče. On je tako velik i snažan, bojala bih se za svoj život." Gordon ju je pogledao s mržnjom. "Misliš da si jako smiješna." "Aha", rekla je Lena i ponovno otvorila novine. "Mislim da jesam." Gordon je minutu-dvije razmatrao novi pristup. Pokazao je na novine. "Ti si sestra one lezbe." Lenin glas je i dalje bio vedar, iako je Jeffrey znao da se sigurno želi uspeti preko stola i ubiti ga. Rekla je: "Tako je." "Onaje ubijena", reče on. "Svi u kampusu su znali daje bila lezba.˝ "A i bila je." Gordon je oblizao usta. "Jebena lezbača." "Aha." Lena je okrenula list. Izgledala je kao da joj je dosadno "Lezbača", ponovio je on. "Jebena lizačica klitorisa." Zastao je čekajući njezinu reakciju, očito iziritiran time što je nije bilo "Ljubiteljica mačkica." Lena je s dosadom uzdahnula. 95

MIN@

"Pederuša, homićka, lizalica " Zastala je, promatrajući ga preko novina i upitavši: "Jesam li izostavila koji izraz?" Jeffrey je osjećao zahvalnost zbog Lenine metode, ali se i na brzinu zahvalio Bogu što nije izabrala karijeru kriminalke. Gordon reče: "Zbog toga sam ovdje, zar ne? Mislite da sam je silovao?" Lena je držala podignute novine, ali je Jeffrey znao da joj srce kuca jednako brzo kao i njegovo. Gordon je možda nagađao, a možda je i pokušavao iznaći način da prizna. Lena ga je upitala: "Jesi li je silovao?" "Možda", odgovorio je Gordon. Počeo se ljuljati u stolici naprijed-natrag, poput dječačića koji pokušava privući pažnju. "Možda sam je pojebao. Da ti ispričam sve o tome?" "Naravno", rekla je Lena. Spustila je novine i prekrižila ruke na prsima. "Hajde, ispričaj mi sve o tome." Gordon se nagnuo prema njoj. "Bila je u zahodu, zar ne?" "Ti znaš." "Prala je ruke, a ja sam ušao i pojebao je u dupe. Toliko joj se svidjelo da je umrla na mjestu." Lena je umorno uzdahnula. "To je najbolje što možeš?" Gordon je djelovao uvrijeđeno. "Ne." "Kako bi bilo da mi ispričaš što si učinio Juliji Mathews?" On se naslonio u stolici i oslonio na dlanove. "Ništa joj nisam učinio." " Pa gdje je onda?" On slegne ramenima. "Vjerojatno je mrtva." "Zašto to kažeš?" On se nagnuo prema naprijed i naslonio prsima na stol. "Već se i prije pokušavala ubiti.'" Lena nije ni trenutka zastala. "Da, znam. Prerezala si je vene na zapešću." "Tako je", Gordon je kimnuo glavom, iako je Jeffrey vidio iznenađenje na njegovu licu. Jeffrey je također bio iznenađen, iako je to imalo smisla. Žene su češće birale rezanje vena nego bilo koji drugi način samoubojstva. Lena je nagađala uzevši to u obzir. Lena je rezimirala: "Prerezala si je vene prošli mjesec." 96

MIN@

On je nagnuo glavu u stranu i nekako je čudno pogledao. "Kako si to znala?" Lena je ponovno uzdahnula, i opet uzela novine u ruke. Naglo ih je otvorila i zatim počela čitati. Gordon se ponovno počeo ljuljati u stolici. Lena nije podizala pogled s novina. "Gdje je ona, Ryane?" "Ne znam." "Jesi li je silovao?" "Nisam je morao silovati. Lizala me kao lizalicu." "Dao si joj da ti popuši?" "Tako je." "Jedino ti se tako mogao dići, Ryane?" "Sranje." Spustio je stolicu na sve četiri noge. "Ne bi smjela tako razgovarati sa mnom." "Zašto?" "Jer je sve ovo neslužbeno. Mogu reći što god želim i ništa od toga se neće uvažiti." "Što želiš reći?" Usta su mu se trznula. Još se više nagnuo prema naprijed. Iz Jeffreyjeve perspektive, s rukama svezanima na leđima, mali je izgledao gotovo kao tele sa sve četiri svezane noge. Gordon prošapće: "Možda želim još malo pričati o tvojoj sesti i" Lena ga je ignorirala. "Možda želim pričati o tome kako sam je prebio nasmrt." "Ti ne izgledaš kao momak koji se zna služiti čekićem." Činilo se da ga je njezin komentar zatekao. "Znam", pokušao ni je uvjeriti. "Mlatnuo sam je po glavi, a onda sam je silovao čekićem " Lena je okrenula sljedeću stranicu novina. "Gdje si ostavio čekić?" On je djelovao samozadovoljno. "Da ti ne bih rekao." "Što je Julia radila, Ryane?" Lena je ležerno upitala. "Ševila se s drugima tebi iza leđa? Možda je pronašla pravog muškarca." "Zajebi tu kučku", otresao se Gordon. "Ja sam pravi muškarac." "Aha." "Skini mi lisičine i pokazat ću ti." "Kladim se da hoćeš", rekla je Lena, a u tonu joj se čulo da njegove prijetnje ne shvaća ni približno ozbiljno. "Zašto te ostavila?" "Nije", odgovori on. "To ti je rekla ona kučka Jenny Price? Ona nema pojma ni o čemu." 97

MIN@

"O tome kako te Julia htjela ostaviti? O tome kako si je stalno posvuda slijedio i nisi je htio ostaviti na miru?" "O tome se ovdje radi?" upitao je Gordon. "Zato ste me strpali u lance?" "Uhapsili smo te zbog kokaina koji smo ti pronašli u džepu." On prezirno frkne nosom. "To nije bilo moje." "Nisu bile tvoje hlače, ha?" Lupio je prsima o stol, a lice mu se pretvorilo u masku gnjeva. "Slušaj, kučko—" Lena je stala ispred njega naslonivši se preko stola i unijela mu se u facu. "Gdje je ona?" Gordonu je iz usta izletjela slina. "Jebi se." Jednim brzim potezom, Lena je zgrabila prsten koji mu je visio iz nosa i povukla. "Au, sranje!" Gordim je vrisnuo naginjući se naprijed. Prsa su mu udarila o stol, a ruke iza leđa su mu se podigle uvis. "Upomoć!" povikao je. Staklo ispred Jeffreyja se zatreslo od zvuka. Lena je prošaptala: "Gdje je ona?" "Vidio sam je prije dva dana", uspio je protisnuti kroz stisnute zube. "Isuse, molim te, pusti me." "Gdje je ona?" "Ne znam", povikao je. "Molim te, ne znam! Istrgnut ćeš ga!" Lena je pustila prsten i obrisala ruku o hlače. "Ti glupavi mali seronjo." Ryan je promigoljio nosom, vjerojatno da provjeri je li još na svom mjestu. "Ozlijedila si me", zacvilio je. "To je boljelo." "Želiš li da te još malo ozlijedim?" ponudila mu je Lena položivši ruku na svoj pištolj. Gordon je spustio glavu na prsa i promrmljao: "Pokušala se ubiti jer sam je ostavio. Toliko me voljela." "Ona nije imala pojma ni o čemu", Lena mu je odvratila. "Ja mislim da je bila totalna naivka, a ti si to iskoristio." Ustala je i napola se nagnula preko stola. "Osim toga, mislim da nemaš muda ubiti muhu, a kamoli živog čovjeka, i ako te ikad—" Lena je udarila šakama o stol, a bijes u njoj je eksplodirao poput granate, "ako te čujem da ikad više govoriš išta o mojoj sestri, Ryane, bilo što, ubit ću te. Vjeruj mi, znam da sam sposobna za to. Ne sumnjam ni najmanje u to." Gordonova usta su se pomicala, ali riječi nisu izlazile iz njih. Jeffrey se toliko bio udubio u ispitivanje da nije čuo kucanje na vratima. 98

MIN@

"Jeffrey?" rekla je Maria gurnuvši glavu u prostoriju za promatranje. "Imamo poziv na intervenciju. Nešto se dogodilo u kući Willa Harrisa." "Willa Harrisa?" upitao je Jeffrey, misleći kako nije očekivao da će to ime danas čuti. "Što se dogodilo?" Maria je stupila u sobu i spustila glas. "Netko mu je bacio kamen kroz prozor." *** Frank Wallace i Matt Hogan su stajali na travnjaku pred kućom Willa Harrisa kad je Jeffrey ondje zaustavio auto. Zapitao se koliko su dugo već ondje. Zapitao se, također, znaju li tko je to učimo. Matt Hogan se nije pretjerano trudio sakrivati svoje predrasude. U Franka, s druge strane, nije bio siguran. Znao je samo da je Frank bio prisutan tijekom jučerašnjeg ispitivanja Petea Waynea. Jeffrey je osjećao kako u njemu raste napetost dok je parkirao auto. Nije volio biti u situaciji da ne može vjerovati svojim vlastitim ljudima "Što se, dovraga, dogodilo?" upitao je izlazeći iz auta. "Tko je to učinio?" Frank reče: "Došao je kući otprilike prije pola sata. Rekao je da je radio u kući stare gospođice Betty, čistio joj je vrt. Došao je kući i zatekao ovo." "Kamen?" "Zapravo, cigla", rekao je Frank. "Iste vrste koja se viđa posvuda. Oko nje je bila zamotana poruka." "Što piše u poruci?" Frank je spustio pogled prema zemlji, a zatim ga ponovno podigao. "Kod Willa je." Jeffrey je pogledao prema velikom prozoru na kojem se nalazila golema rupa. Dva prozora slijeva i zdesna bila su netaknuta, ali zamjena stakla u sredini koštat će cijelo malo bogatstvo. "Gdje je on?" upitao je Jeffrey. Matt je kimnuo prema vratima. On je izgledao jednako samozadovoljno kao i Ryan Gordon prije nekoliko minuta. Matt odgovori: "U kući je." Jeffrey je krenuo prema vratima, a zatim se zaustavio. Izvukao je novčanik i izvadio dvadeseticu. "Idi kupi šperploču", rekao je. "I donesi je ovamo što je moguće brže." Matt je zaškrgutao zubima, ali ga je Jeffrey doveo u red oštrim pogledom. "Želiš li mi nešto reći, Matt?" Frank se upleo: "Raspitat ćemo se možemo li naručiti staklo kad dođemo tamo." "Da", progunđao je Matt hodajući prema autu. Frank je krenuo za njim, ali ga je Jeffrey zaustavio i upitao: 99

MIN@

"Imaš neku ideju tko je ovo mogao učiniti?" Frank je nekoliko sekunda gledao u svoja stopala. "Matt je cijelo jutro bio sa mnom, ako je to ono na što misliš." "Da, to sam mislio." Frank je podigao pogled. "Slušaj, šefe, ako saznam tko je to učinio, sredit ću to." Nije pričekao da čuje Jeffreyjevo mišljenje o tome. Okrenuo se i ponovno krenuo prema Mattovu autu. Jeffrey je pričekao da se odvezu prije nego što je krenuo uz prilaz prema kući Willa Harrisa. Jeffrey je lagano pokucao po okviru vrata s mrežom, a zatim ušao. Will Harris je sjedio u svom naslonjaču, s čašom s ledenim čajem nadohvat ruke. Kad je Jeffrey ušao u sobu, ustao je. "Nisam vas htio dovlačiti ovamo", rekao je Will. "Samo sam prijavio što se dogodilo. Moja susjeda me malo uplašila." "Koja?" upitao je Jeffrey. "Gospoda Barr, preko puta." Pokazao je kroz prozor. "Ona je postarija žena, i lako se uplaši. Rekla je da ništa nije vidjela. Vaši su je ljudi već ispitali." Otišao je natrag do svog naslonjača i uzeo komad bijelog papira kojeg je zatim pružio Jeffreyju. "I ja sam se pomalo uplašio kad sam ovo vidio." Jeffrey je uzeo papir. Osjetio je kako mu se podiže žuč dok je čitao prijeteće riječi otipkane na listu bijelog papira. U poruci je pisalo: "Pazi se, crnčugo." Jeffrey je presavinuo papir i gurnuo ga u džep. Stavio je ruke na bokove i ogledao se po sobi. "Lijepo ti je ovdje." "Hvala vam", odvratio je Will. Jeffrey se okrenuo prema prozorima. Imao je loš osjećaj u vezi svega ovoga. Život Willa Harrisa bio je u opasnosti samo zato jer je Jeffrey prethodnog dana razgovarao s njim. Upitao ga je: "Smijem li večeras spavati na tvom kauču?" Činilo se da je Will iznenađen. "Mislite li da je to neophodno?" Jeffrey je slegnuo ramenima. "Bolje spriječiti, nego liječiti, ne misliš li?"

100

MIN@

DVANAEST

Lena je sjedila za kuhinjskim stolom u svojoj kući i buljila u stolne posudice sa solju i paprom. Pokušala je srediti misli o onome što se dogodilo tog dana. Bila je sigurna da je jedini zločin Ryana Gordona to što je seronja. Ako je Julia Mathews imala imalo mozga, zaputila se kući ili se pritajila na neko vrijeme, vjerojatno pokušava pobjeći od svog dečka. Time je njezin i Jeffreyjev odlazak na koledž postao posve nekoristan. Još uvijek nije bilo sumnjivaca za ubojstvo njezine sestre. Sa svakom minutom koja je prolazila, sa svakim satom koji je protekao bez čvrstih tragova koji bi vodili prema čovjeku koji je ubio njezinu sestru, Lena se osjećala sve bjesnijom i bjesnijom. Sibyl je stalno upozoravala Lenu da je ljutnja opasna stvar, da bi trebala dopustiti drugim osjećajima da izađu na površinu. Ovog trenutka Lena nije mogla zamisliti da će ikad više ponovno biti sretna, ili čak tužna. Bila je otupjela zbog gubitka, i bijes je bio jedini osjećaj zbog kojeg se i dalje osjećala živom. Prigrlila je svoj bijes i dopustila mu da buja u njoj poput tumora kako se ne bi slomila poput bespomoćnog djeteta. Trebao joj je njezin bijes kako bi preživjela sve ovo. Nakon što uhvate Sibylinog ubojicu, nakon što pronađu Juliju Mathews, Lena će si dopustiti da žaluje. "Sibby", uzdahnula je Lena prekrivši rukama oči. Čak i tijekom ispitivanja Ryana Gordona, slike Sibyl su joj dolazile u glavu. I što ih je upornije pokušavala otjerati, to su jasnije bile. Dolazile su u bljeskovima, poput sjećanja. Jedne je minute Lena sjedila nasuprot Gordona slušajući njegovo patetično preseravanje, već sljedeće je imala dvanaest godina i bila je na plaži, i vodila je Sibyl prema oceanu kako bi se mogle igrati u vodi. U prvo vrijeme nakon nesreće zbog koje je Sibyl oslijepjela, Lena je zamijenila sestrine oči; kroz nju, Sibyl je ponovno vidjela. Do današnjeg dana, Lena je smatrala da je zbog toga postala dobra detektivka. Obraćala je pažnju na pojedinosti. Slušala je svoju intuiciju. A trenutačno joj je intuicija govorila da će svaka dodatna minuta posvećena Gordonu hiti potraćena. "Zdravo ti", rekao je Hank uzimajući Coca-Colu iz hladnjaka. Pružio je bocu Leni, ali ona je odmahnula glavom. Lena ga upita: "Otkud to?" "Otišao sam u trgovinu", odgovorio je Hank. "Kako je prošlo danas?" Lena mu nije odgovorila na pitanje. "Zašto si išao u trgovinu?" "Nisi imala ništa za jelo", rekao je on. "Čudim se da nisi umrla od gladi." "Nije potrebno da ideš u trgovinu umjesto mene", Lena je odvratila. "Kad se vraćaš u Reece?" 101

MIN@

Činilo se da gaje pogodilo njezino pitanje. "Za dva dana, valjda. Mogu biti kod Nan ako ne želiš da budem ovdje." "Možeš ostati ovdje." "Neće mi biti problem, Lee. Već mi je ponudila svoju sofu." "Ne trebaš ići k njoj", otresla se Lena. "Dobro? A sad prestani o tome. Ako se radi samo o dva dana, u redu je." "Mogao bih odsjesti u hotelu." "Hank", rekla je Lena, svjesna da joj je ton viši nego što bi trebao biti. "Prestani pričati o tome, u redu? Imala sam stvarno težak dan." Hank se igrao sa svojom bocom Coca-Cole. "Želiš li razgovarati o tome?" Lena se suspregnula da mu kaže: Ne s tobom, što joj je bilo na vrhu jezika. "Ne", rekla je. On je otpio gutljaj Cole zagledavši se negdje preko njezina ramena. "Nema nikakvih tragova", rekla je Lena. "Osim popisa." Hank je djelovao zbunjeno, pa je objasnila: "Imamo popis svih seksualnih grabežljivaca koji su se doselili u Grant u posljednjih šest godina." "Postoji takav popis?" "Hvala Bogu da postoji", odgovorila je Lena, prekinuvši unaprijed svaku raspravu o građanskim pravima koju bi Hank možda htio započeti. Kao bivši ovisnik, Hank je imao običaj zagovarati pravo na privatnost usprkos zdravom razumu. Lena nije bila raspoložena za raspravu o tome kako su bivši zatvorenici otplatili svoj dug društvu. "I", reče Hank, "znači, imaš popis." "Svi imamo popis", pojasnila je Lena. "Kucamo na vrata i pokušavamo ustanoviti odgovara li netko." "Na koji način?" Zabuljila se u njega, pokušavajući odlučiti treba li nastaviti ili ne. "Tražimo nekoga tko u prošlosti ima seksualni napad. Bijelca, između dvadeset osam i trideset pet godina starosti. Nekoga tko za sebe smatra da je religiozan. Nekoga tko je možda viđao Sibyl. Tko god ju je napao, poznavao je njezine navike, stoga ta osoba mora biti netko tko ju je znao iz viđenja ili u prolazu." "To prilično sužava izbor." "Na popisu ima gotovo stotinu ljudi." On tiho zafućka. "U Grantu?" Odmahnuo je glavom, ne vjerujući.

102

MIN@

"I to samo u posljednjih šest godina, Hank. Pretpostavljam da ćemo se, ne pronađemo li nikoga kad prijeđemo popis, vratiti još dalje u prošlost. Možda deset ili petnaest godina." Hank je sklonio kosu s čela, pruživši Leni dobar pogled na svoje podlaktice. Ona pokaže na njegove gole ruke. "Želim da večeras na sebi imaš sako." Hank pogleda prema starim tragovima na svojim rukama. "Ako tako želiš, u redu." "Tamo će biti murjaci. Moji prijatelji. Ljudi s kojima radim. Ako vide te tragove, sve će im biti jasno." Hank je ponovno pogledao svoje ruke. "Mislim da ne moraš biti murjak da bi znao što je ovo." "Nemoj me sramotiti, Hank. Dovoljno je loše to što sam svom šefu morala reći da si narkić." "Žao mi je zbog toga." "Eh", rekla je Lena, ne znajući što bi mu osim toga rekla. Bila je u iskušenju da ga dobro pregleda, da ga podbada dok ne eksplodira i zatim se pošteno posvađa s njim. Umjesto toga se okrenula u stolici i odvratila pogled. "Nisam laspoložena za iskrene i duboke razgovore." "Pa, žao mije što to čujem", rekao je Hank ne ustajući. "Moramo razgovarati o tome što ćemo učiniti s pepelom tvoje sestre." Lena je podigla ruku kako bi ga zaustavila. "Ne mogu sada o tome razgovarati." "Ja sam razgovarao s Nan—-" Ona ga prekine. "Ne zanima me što Nan ima reći o tome." "Ona je bila njezina partnerica, Lee. Živjele su zajedno." "Pa i mi smo", otresla se Lena. "Ona je bila moja sestra, Hank. Za ime Božje, neću dopustiti da završi kod Nan Thomas." "Nan se doima kao zaista draga osoba." "Sigurna sam da jest." Hank se igrao s bocom. "Ne možemo je izostaviti iz svega zato što je tebi neugodno, Lee." Zastao je, a zatim nastavio: "Bile su zaljubljene jedna u drugu. Ne znam zašto ti je to teško prihvatiti." "Prihvatiti?" Lena se nasmijala. "Kako to ne bih mogla prihvatiti? Živjele su zajedno. Zajedno su odlazile na odmor." Prisjetila se Gordonova komentara otprije. "Navodno je cijeli jebeni koledž to znao", rekla je. "Nisam baš imala izbora." Hank je uzdahnuo i naslonio se. 103

MIN@

"Ne znam, mala. Jesi li bila ljubomorna na nju?" Lena je nagnula glavu na stranu. "Na koga?" "Na Nan." Lena se nasmijala. "Ovo je najgluplja stvar koju si ikad rekao." Zatim je dodala: "A oboje znamo da si znao govoriti neke zbilja glupave stvari." Hank je slegnuo ramenima. "Dugo si vremena imala Sibby samo za sebe. Mogao bih shvatiti da zato što je nekoga upoznala, zato što se spetljala s nekim, više nije imala vremena za tebe." Lena je shvatila da su joj se usta otvorila od šoka. Svađa kojoj se nadala prije samo nekoliko sekunda sada joj se obijala o glavu. "Misliš da sam ljubomorna na Nan Thomas zato što se jebala s mojom sestrom?" On se trznuo na njezine riječi. "Misliš da je samo to postojalo između njih?" "Ne znam što je postojalo između njih, Hank", rekla je Lena "Nismo razgovarale o tom dijelu njezina života, u redu?" "To znam." "Zašto si to onda spomenuo?" Nije joj odgovorio. "Nisi je samo ti izgubila." "Kad sam to rekla?" Lena će oštro, a zatim ustane. "Jednostavno, tako se čini", rekao je Hank. "Slušaj, Lee, možda bi trebala s nekim porazgovarati o tome." "Upravo s tobom razgovaram o tome." "Ne sa mnom." Hank se namrštio. "Što je s onim momkom s kojim si se viđala? Jesi li još s njim?" Ona se nasmije. "Greg i ja smo prekinuli prije godinu dana, a čak i da nismo, mislim da ne bih plakala njemu na ramenu." "Nisam ni rekao da bi." "Izvrsno." "Predobro te poznajem da mi tako nešto padne na pamet." "Ne znaš ti ništa o meni", osorno mu je odvratila. Zatim je izišla iz sobe, stisnuvši šake dok se uspinjala uza stepenice po dvije odjednom, i otišla u svoju spavaću sobu zalupivši vratima za sobom. U njezinu su se ormaru nalazila uglavnom odijela i ležerne hlače, ali je pronašla jednu crnu haljinu naguranu otraga. Izvukla je dasku za glačanje i zakoračila unatrag, ali ipak ne na vrijeme da izbjegne glačalo koje je kliznulo s police i palo joj na nožni prst. 104

MIN@

"Sranje", Lena je siknula primivši se za stopalo. Sjela je na krevet i počela trljati nožne prste. Za sve je kriv Hank, zbog njega se ovako uzrujala. On je uvijek radio takve stvari, uvijek joj je nametao filozofiju društva anonimnih alkoholičara o potrebi za zaključcima i razgovorima. Ako je želio živjeti na taj način, ako mu je to bilo potrebno da se ne drogira ili opija nasmrt, to je u redu, ali nije imao pravo takve stvari nametati njoj. A što se tiče njegove laičke dijagnoze da je Lena ljubomorna na Nan, to je jednostavno presmiješno. Cijeli je svoj život Lena nastojala pomoći Sibyl da postane neovisna. Lena je naglas čitala rezultate testova kako Sibyl ne bi morala čekati prijevode na brajici. Lena je bila ta koja je slušala Sibyl kako vježba za usmene ispite i koja je pomagala Sibyl s eksperimentima. Sve je to radila za Sibyl, da joj pomogne da se osamostali, da pronađe posao, da stvori vlastiti život. Lena je rastvorila dasku za glačanje i stavila haljinu na nju. Poravnala je tkaninu, prisjetivši se posljednje prilike kad je nosila tu haljinu. Sibyl ju je bila zamolila da je odvede na zabavu za članove profesorskog zbora na koledžu. Lena je bila iznenađena, ali je pristala. Postojala je jasna razlika između osoblja koledža i građana Granta i Lena se osjećala neugodno okružena ljudima koji ne samo da su završili koledž, već su stekli i magisterije i doktorate. Lena nije bila totalna tuka, ali se sjećala da je stršala među njima kao strašilo u polju. Sibyl se, s druge strane, snalazila kao riba u vodi. Lena se sjećala da ju je vidjela usred gomile, kako razgovara s grupom profesora koji su se doimali zaista zainteresirano za ono što je govorila. Nitko nije buljio u nju onako kako su to ljudi običavali dok su odrastale. Nitko joj se nije rugao ili dobacivao zlobne komentare na račun njezine sljepoće. Prvi put u životu, Lena je shvatila da je Sibyl ne treba. Nan Thomas nije imala nikakve veze s tim otkrićem. Hank nije bio u pravu što se toga tiče. Sibyl je bila neovisna od prvog dana. Znala se brinuti za sebe. Znala se kretati uokolo. Možda je bila slijepa, ali na neki način je vidjela. Na neki je način Sibyl bolje znala procjenjivati ljude od onih koji vide jer je slušala kako i što govore. Čula bi promjenu u tonu i boji glasa kad bi lagali, ili drhtaj kad bi bili uzrujani. Razumjela je Lenu kao što je nikad nitko nije razumio. Hank je pokucao na vrata. "Lee?" Lena je obrisala nos, shvativši da je plakala. Nije otvorila vrata. "Što hoćeš?" Glas mu je bio prigušen, ali ga je svejedno dobro čula i razumjela. Rekao je: "Žao mi je što sam ono rekao, dušo." 105

MIN@

Lena je duboko udahnula, a zatim i izdahnula. "U redu je." "Samo se brinem za tebe." "Dobro sam", rekla je Lena uključujući glačalo. "Daj mi deset minuta i bit ću spremna za polazak." Promatrala je vrata i vidjela da se kvaka neznatno pomiče, a zatim vraća na mjesto. Čula je njegove korake dok je odlazio niz hodnik Pogrebno društvo Brock bilo je prenatrpano Sibylinim prijateljima i kolegama. Nakon deset minuta rukovanja i primanja saučešća od ljudi koje nikad prije u životu nije vidjela, Leni se stvorio čvor u želucu. Osjećala je da bi mogla eksplodirati od toliko dugotrajnog nepomičnog stajanja. Nije željela biti ovdje i tugovati s neznancima Imala je osjećaj da se soba smanjuje i iako je uređaj za klimatizaciju hladio zrak toliko da su neki ljudi ostali u kaputima, Lena se znojila "Zdravo", rekao je Frank primivši je za lakat. Lenu je njegov znak pažnje iznenadio, ali nije povukla ruku. Silno joj je laknulo što može pričati s nekim poznatim. "Jesi li čula što se dogodilo?" upitao ju je Frank dobacivši Hanku oprezan pogled. Lena je osjetila navalu nelagode vidjevši taj pogled, znajući da je Frank procijenio da joj je ujak propalica. Murjaci bi ga obično namirisali s nekoliko kilometara udaljenosti. "Ne", rekla je Lena povukavši Franka bliže zidu. "Will Harris", počeo je tihim glasom. "Netko mu je bacio kamen kroz prozor." "Zašto?" upitala je Lena, već nagađajući odgovor. Frank je slegnuo ramenima. "Ne znam." Pogledao je preko ramena. "Možda je to bio Matt." Ponovno je slegnuo ramenima. "Bio je sa mnom cijeli dan. Stvarno ne znam." Lena ga je povukla u predvorje tako da ne moraju šaptati. "Misliš da je Matt nešto učinio?" "Matt ili Pete Wayne", reče on. "Mislim, oni su jedini koji mi padaju na pamet." "Možda netko iz lože?" Frank se nakostriješio, kao što je i pretpostavljala da će učiniti. Mogla je isto tako optužiti papu da je pipkao desetogodišnje dijete. Lena ga upita: "Što je s Bradom?" Frank je pogleda u čudu. "Da", rekla je Lena. "Znam što misliš." Nije mogla bez imalo sumnje reći da Brad Stephens možda nije simpatizirao Willa Harrisa, ali jc znala da bi si Brad prije odsjekao ruku nego prekršio 106

MIN@

zakon. Jednom se prilikom Brad vratio pet kilometara samo kako bi pokupio smeće koje je vjetar slučajno otpuhao kroz prozor njegova auta. "Namjeravao sam kasnije porazgovarati s Peteom", reče Frank. Ne razmišljajući, Lena je pogledala koliko je sati. Bilo je malo poslije pet i trideset popodne. Pete je vjerojatno kod kuće. "Možemo li poći tvojim autom?" upitala je, misleći kako bi mogla svoj ostaviti Hanku da se vrati kući. Frank je pogledao prema prostoriji u kojoj se nalazio lijes. "Otići ćeš s bdijenja za svoju sestru?" upitao je, ne skrivajući svoju zgranutost. Lena se zagledala u pod, znajući da bi u najmanju ruku trebala osjećati sram. Zapravo je morala otići odatle, iz te prostorije prepune stranaca, prije nego što je obuzme tuga i paralizira toliko da postane nesposobna za sve osim da sjedi u svojoj sobi i plače. Frank reče: "Nađemo se sa strane za deset minuta." Lena se vratila unutra i pogledom potražila Hanka. Stajao je kraj Nan Thomas obgrlivši je oko ramena. Lena se nakostriješila vidjevši ih u toj pozi. Očito mu nije bilo teško tješiti potpunu strankinju, bez obzira na to što je njegova vlastita nećakinja bila na samo tri metra od njega, sama. Lena se vratila u predvorje da uzme svoj kaput. Upravo ga je oblačila kad je osjetila kako joj netko pomaže. Iznenadila se kad je vidjela Richarda Čartera iza sebe. "Htio sam vam reći", rekao je prigušenim tonom, "da mi je žao zbog vaše sestre." "Hvala", uspjela je protisnuti. "Jeste li išta otkrili o onoj drugoj djevojci?" "O Juliji Mathews?" upitala je prije nego što je shvatila što govori. Lena je odrasla u malenom gradiću, ali i dalje se čudila tome kako se vijesti brzo šire. "Onaj Gordon", rekao je Richard, dramatično se stresavši. "Nije baš drag momak." "Aha,˝ Lena je promrmljala, pokušavajući ga otjerati, ali on joj očito nije to namjeravao olakšati. Rekao je: "Zaista sam uživao radeći i s vašom sestrom. Bila je vrlo dobra prema meni." Lena se premjestila sjedne na drugu nogu, ne želeći ostaviti dojam da želi dugačak razgovor. Dovoljno je dobro poznavala Franka da zna da je neće dugo čekati. "I ona je uživala radeći s vama, Richarde", pristojno je rekla Lena "Tako vam je rekla?" upitao je, očito sretan zbog toga. "Mislim, znam da je cijenila to što radim, ali je li vam to rekla?" 107

MIN@

"Da", odgovori Lena. "Stalno je to govorila." Ugledala je Hanka u gomili. I dalje je držao ruku oko Naninih ramena. Pokazala ili je Richardu. "Pitajte mog ujaka. Baš je neki dan govorio o tome." "Stvarno?" rekao je Richard u čudu stavivši ruku na usta. "Da", odgovorila je Lena vadeći ključeve auta iz džepa kaputa "Slušajte, možete li ovo dati mom ujaku?" On se zagledao u ključeve, ali ih nije uzeo. To je bio jedan od razloga zbog kojeg se Sibyl tako dobro slagala s Richardom, jer nije mogla vidjeti snishodljive poglede koje je dobacivao. U stvari, činilo se da je Sibyl imala strpljenje jednog Joba kad se radilo o Richardu Čarteru. Lena je posve sigurno znala da mu je Sibyl pomogla da ga zaobiđe mogućnost izbacivanja s koledža u više prilika. "Richarde?" upitala je mahnuvši mu ključevima pred nosom. "Naravno", napokon je rekao ispruživši ruku. Lena je spustila ključeve na njegov dlan. Pričekala je da se udalji nekoliko koraka, a zatim se išuljala kroz pokrajnja vrata. Frank je čekao u autu s upaljenim svjetlima. "Oprosti što kasnim", rekla je Lena ulazeći. Namreškala je nos kad je osjetila miris dima. U teoriji, Franku nije bilo dopušteno da puši u njezinoj blizini tijekom radnog vremena, ali nije ništa rekla budući da joj je činio uslugu dopustivši joj da pođe s njim. "Ta škvadra s koledža", rekao je Frank. Povukao je dim cigarete, a zatim je bacio kroz prozor. "Oprosti", rekao je. "U redu je", rekla je Lena. Osjećala se čudno tako dotjerana i sjedeći u Frankovu autu. Iz nekog razloga prisjetila se svog prvog spoja. Lena je bila djevojka koja je nosila isključivo traperice i majice, tako da joj je odijevanje haljine bila velika stvar. Osjećala se nespretno u visokim potpeticama i hulahopkama i nikad nije znala kako da sjedne ili kamo da stavi ruke. Osim toga, nedostajala joj je njezina futrola za pištolj. "Što se tiče tvoje sestre", dodao je Frank. Lena mu je htjela skratiti muke. "Da, hvala", rekla je. Dok je Lena bila u pogrebnom društvu pala je noć, i što su se više udaljavali od centra grada, od ljudi i uličnih svjetiljki, u autu je postajalo sve mračnije. "To što se dogodilo u kući starog Willa", počeo je Frank prekinuvši tišinu. "Ne znam tko je to mogao učiniti." "Misliš da je Pete imao prste u tome?" "Ne znam", ponovio je Frank. "Will je radio za njegovog tatu, možda dvadeset godina prije nego što se pojavio Pete. To je nešto što ne treba 108

MIN@

zaboraviti." Posegnuo je za cigaretom, a onda se zaustavio. "Jednostavno, ne znam." Lena je pričekala, ali Frank više ništa nije rekao. Držala je ruke u krilu i gledala pred sebe dok je Frank vozio prema kraju grada. Izišli su iz grada i već odavno ušli u Madison kad je Frank napokon usporio i naglo skrenuo udesno u slijepu ulicu. Kuća od cigala na ranču Petea Waynea bila je skromna, slično kao i sam Pete. Njegov auto, Dodge iz 1996. godine s crvenom ljepljivom trakom na mjestu stražnjih svjetala, bio je parkiran pod čudnim kutem. Frank je zaustavio auto uz rub ceste i ugasio svjetla. Živčano se nasmijao. "Kad si ovako dotjerana, imam osjećaj da bih ti trebao otvoriti vrata." "Da se nisi usudio", odvratila je Lena, zgrabivši kvaku za slučaj da je mislio ozbiljno. "Pričekaj", rekao je Frank stavivši ruku na Leninu. Ona je mislila da pretjeruje sa šalom, ali nešto u njegovu tonu ju je natjeralo da podigne pogled. Pete je izlazio iz kuće s bejzbolskom palicom u ruci. Frank reče: "Ostani ovdje." "Vraga hoću", rekla je Lena otvorivši vrata prije no što ju je uspio zaustaviti. Unutarnje svjetlo u autu se upalilo i Pete Wayne je podigao pogled. Frank reče: "Bravo, mala." Lena je suspregnula ljutnju koju je osjetila zbog toga što ju je Frank nazvao malom. Krenula je uz prilaz prema kući iza Franka, osjećajući se glupo u visokim potpeticama i dugačkoj haljini. Pete je promatrao kako mu se približavaju, držeći palicu u ruci spuštenoj uz tijelo. "Frank?" upitao je. "Što se događa?" "Možemo li ući na trenutak?" upitao je Frank, dodavši, "Brate." Pete je Leni dobacio nervozan pogled. Ona je znala da pripadnici lože imaju svoj vlastiti kod razgovora. Nije imala pojma što je točno Frank mislio nazvavši Petea svojim bratom. Koliko je ona znala, Frank je time mogao reći Peteu da mlatne Lenu palicom. Pete reče: "Upravo sam bio na izlasku." "Vidim", rekao je Frank držeći palicu na oku. "Malo je kasno za vježbanje bejzbolskih udaraca, zar ne?" Pete je nervozno premjestio palicu iz jedne ruke u drugu. "Samo sam je htio staviti u kombi. Postao sam malo nervozan zbog onoga što se dogodilo u zalogajnici", rekao je. "Mislio sam je početi držati ispod šanka."

109

MIN@

"Hajdemo unutra", rekao je Frank ne dajući Peteu priliku da odgovori. Krenuo je uza stepenice i zastao na ulaznim vratima pričekavši Petea da ga sustigne, nadvivši se nad njega dok je ovaj petljao ključevima po bravi. Lena je krenula za njima. Kad su ušli u kuhinju, Pete je već očito bio oprezan. Ruka mu je tako čvrsto bila stisnuta oko palice da su mu članci na prstima pobijelili. "U čemu je problem?" upitao je Pete, uputivši svoje pitanje Franku. "Will Harris je danas poslije podne imao problema", odgovori Frank. "Netko mu je kamenom razbio prozor kuće." "Šteta", rekao je Pete ravnodušnim glasom. "Moram ti reći, Pete," reče mu Frank, "mislim da si ti to učinio." Pete se s nelagodom nasmijao. "Misliš da imam vremena odlaziti tamo i bacati cigle u prozor tog momka? Ja vodim svoj posao. Većinu dana nemam vremena ni posrati se, a kamoli odlaziti nekamo." Lena ga upita: "Zašto misliš da se radilo o cigli?" Pete je progutao knedlu. "Samo nagađam." Frank mu je zgrabio palicu iz ruke. "Will radi za tvoju obitelj već gotovo pedeset godina." "Znam to", rekao je Pete zakoračivši unatrag. "Bilo je vremena kad mu je tvoj tata morao plaćati hranom umjesto novcem jer si nije mogao priuštiti da drukčije plaća pripomoć." Frank je odvagnuo palicu u ruci. "Sjećaš li se toga, Pete? Sjećaš se kad se vojna baza zatvorila i kad si zamalo propao?" Peteovo lice je oblilo crvenilo. "Naravno da se sjećam." "Reći ću ti nešto, momče", rekao je Frank stavivši vrh palice na Peteova prsa. "I dobro me slušaj dok ti govorim. Will Harris nije ni taknuo onu djevojku." "I to sigurno znaš?" odvratio mu je Pete. Lena je stavila ruku na palicu i spustila je. Stala je pred Petea i pogledala ga u oči. Zatim je rekla: "Ja znam." Pete je prvi skrenuo pogled. Oči su mu se spustile prema podu, a cijelo tijelo mu je odavalo da je nervozan. Odmahnuo je glavom i duboko izdahnuo. Kad je ponovno podigao pogled, obratio se Franku. "Moramo razgovarati." 110

MIN@

TRINAEST

Eddie Linton je kupio zemlju oko jezera kad je počeo zarađivati novac od vodoinstalaterskog posla. Također je bio vlasnik i šest kuća u blizini koledža koje je iznajmljivao studentima, kao i zgrade u Madisonu za koju je stalno prijetio da će je prodati. Kad se Sara vratila iz Atlante u Grant, odbila je živjeti u kući svojih roditelja. Vratiti se u svoj rodni grad i živjeti u kući svojih roditelja Sari je zvučalo kao poraz, a u to vrijeme dovoljno ju je deprimirala već i sama pomisao na to da nema vlastiti stan. Prve godine je unajmila jednu od očevih kuća, a zatim je počela vikendima raditi u bolnici u Augusti kako bi uštedjela dovoljno novca za polog za vlastitu kuću. Zaljubila se u svoju kuću prvi put kad ju je agent za nekretnine proveo kroz nju. Bila je projektirana tako da su se sve prostorije nizale jedna za drugom, i prednja vrata su bila u savršenoj ravnini sa stražnjima. S desne strane dugačkog predvorja ulazilo se u dvije spavaće sobe, kupaonicu i malenu radnu sobu, a s lijeve u dnevnu sobu, blagovaonicu, još jednu kupaonicu i kuhinju. No bila bi kupila tu kuću i da se radilo o straćari, jer se sa stražnjeg trijema pružao fenomenalan pogled na jezero. U njezinoj spavaćoj sobi to je potpuno iskorišteno, jer se ondje nalazio golemi francuski prozor s obje strane obrubljen s tri mala prozora koja su se otvarala na van. Tijekom dana poput današnjeg, pogled je sezao preko cijelog jezera, gotovo do sveučilišta. Ponekad bi, kad je vrijeme bilo dobro. Sara odlazila čamcem do pristaništa kod sveučilišta i zatim pješice nastavljala do posla. Sara je otvorila prozor u spavaćoj sobi kako bi čula Jebov čamac kad pristane. Prošle je noći ponovno sipila kiša, i s jezera je pristizao prohladni povjetarac. Dugo je vremena gledala u svoj odraz u ogledalu na unutrašnjoj strani vrata spavaće sobe. Izabrala je suknju na vezanje s cvjetnim uzorkom i usku crnu rastezljivu majicu koja joj je dopirala malo ispod pupka. Već je bila podigla kosu, a zatim je ponovno raspustila. Upravo ju je ponovno podizala kad je začula čamac na pristaništu. Navukla je sandale, zgrabila dvije čaše i bocu vina i zatim izišla kroz stražnja vrata. "Ahoj", rekao je Jeb dobacujući joj uže. Gurnuo je ruke u narančasti prsluk za spašavanje, valjda imitirajući izgled veselog mornara. "Ahoj i tebi", odgovorila je Sara čučnuvši kraj privezne bitve. Vino i čaše je odložila na daske doka kako bi mogla privezati uže. "Još nisi naučio plivati, zar ne?" "I moj otac i moja majka su se užasno bojali vode", objasnio je. "Nikad to nisu riješili. A i nisam baš odrastao blizu vode." "Istina", rekla je ona. Budući da je odrasla pokraj jezera, plivanje je Sari bilo kao hodanje. Ne znati plivati bilo joj je nezamislivo. 'Trebao bi naučiti", rekla je. "Pogotovo sada kad veslaš." 111

MIN@

"Nije potrebno", rekao je Jeb tapšući čamac kao da je pas. "S ovom bebicom mogu hodati po vodi." Ona ustane i zadivljeno pogleda čamac. "Zgodno." "Pravi je magnet za koke", našalio se otkopčavajući prsluk za spašavanje. Ona je znala da se šali, ali čamac je, obojen u metalik crnu boju, bio elegantan i privlačan, a i izgledao je pomalo opasno. Za razliku od Jeba McGuirea u napuhanom narančastom prsluku za spašavanje. Jeb reče: "Moram ti nešto reći, Sara. Da me ikad pogledaš ovako kako sada gledaš moj čamac, morao bih te oženiti." Ona se nasmijala sama sebi i rekla: "Ovo je vrlo lijep čamac." On izvadi košaru za piknik i reče: "Poveo bih te na vožnju, ali na jezeru je pomalo prohladno." "Možemo sjesti ovdje", rekla je ona pokazujući na stolice i stol na rubu doka. "Trebam li otići po jedaći pribor?" Jeb se nasmije. "Dovoljno te dobro poznajem, Saro Linton." Otvorio je košaru i izvadio jedaći pribor i platnene ubruse. Donio je također i tanjure i čaše. Sara je gotovo oblizala usne kad je izvadio pečeno pile, pire od krumpira, grašak, kukuruz i kekse. "Pokušavaš li me zavesti?" upitala je. Jeb je zastao, s rukom na posudici s umakom. "Uspijeva li mi?" Psi su zalajali, i Sara je samo mogla pomisliti, hvala Bogu na malim uslugama. Okrenula se prema kući i rekla: "Oni nikad ne laju. Idem provjeriti što se događa." "Želiš li da i ja pođem s tobom?" Sara mu je upravo htjela reći da nije potrebno, ali onda se predomislila. Nije izmislila to da njezini psi nikad ne laju. Billy i Bob su zalajali točno dvaput otkad ih je spasila s trkališta u Ebrou; jednom kad je Sara slučajno stala na Bobov rep i jednom kad je ptica kroz dimnjak uletjela u dnevnu sobu. Osjetila je da joj je Jeb stavio ruku na leđa dok su hodali prema njezinoj kući. Sunce se upravo spuštalo iza krova i ona je rukom zaštitila oči, prepoznavši Brada Stephensa koji je stajao na rubu kolnog prilaza. "Zdravo, Brad", rekao je Jeb. Pozornik je kratko kimnuo Jebu, ali je pogled zadržao na Sari. "Što je bilo, Brad?" upitala je ona. "Gospođo." Brad je skinuo šešir. "Šerif je nastrijeljen." Sara nikad nije zaista nagazila na papučicu gasa njezinog BMW a Z3. Čak i kad se njime vozila iz Atlante, brzinomjer se cijelim putem zadržavao na sto 112

MIN@

dvadeset kilometara na sat. Sada je, uputivši se sporednim putem prema Medicinskom centru Grant, vozila sto četrdeset pet kilometara na sat. Činilo joj se da desetminutna vožnja traje satima, i do trenutka kad je skrenula prema bolnici, dlanovi su joj bili potpuno znojni. Parkirala se na mjesto za invalide na bočnoj strani zgrade kako ne bi blokirala vrata vozilu hitne pomoći. Dotrčala je do odjela za hitne slučajeve. "Što se dogodilo?" upitala je Lenu Adams koja je stajala ispred prijemnog pulta. Lena je otvorila usta da joj odgovori, ali Sara je protrčala kraj nje i nastavila dalje niz hodnik. U prolazu je provjeravala svaku sobu, napokon pronašavši Jeffreyja u trećoj. Činilo se da Ellen Bray nije iznenađena što vidi Saru. Kad je Sara stupila unutra, medicinska sestra je Jeffreyju mjerila tlak. Sara je stavila ruku na Jeffreyjevo čelo. Oči su mu se lagano otvorile, ali činilo se da nije svjestan njezine prisutnosti. "Što se dogodilo?" upitala je ona. Ellen je dodala Sari njegov karton i rekla: "Dobio je sačmu u nogu. Nije ništa ozbiljno, inače bi ga bili odvezli u Atlantu." Sara je bacila pogled na karton. Nije mogla usredotočiti pogled. Nije čak mogla ni razabrati stupce. "Sara?" rekla je Ellen. Glas joj je bio pun suosjećanja. Najveći dio radnog vijeka provela je radeći u hitnoj službi u Augusti. Sada je bila poluumirovljena, i nadopunjavala je svoju mirovinu radeći noću u Medicinskom centru Grant. Sara je prije mnogo godina radila s njom, i dvije su žene imale solidan profesionalan odnos izgrađen na međusobnom poštovanju. Ellen je rekla: "Dobro je, stvarno. Analgetik bi ga trebao uskoro oboriti. Najveći dio boli potiče od toga što mu je Hare kopao po nozi." "Hare?" upitala je Sara, prvi put u posljednjih dvadeset minuta osjetivši neznatno olakšanje. Njezin rođak Hareton je bio doktor opće prakse koji je ponekad zamjenjivao neke doktore u bolnici. "Je li on ovdje?" Ellen je kimnula glavom pumpajući pumpicu tlakomjera. Podigla je prst zatraživši tišinu. Jeffrey se uzvrpoljio, a zatim polako otvorio oči. Kad je prepoznao Saru, polagani mu je osmijeh rastegnuo usta. Ellen je otpustila traku tlakomjera, rekavši: "Sto četrdeset pet s devedeset dva." Sara se namrštila, ponovno pogledavši Jeffreyjev karton. Riječi na njemu napokon su joj dobile smisao. "Idem po doktora Earnshawa", rekla je Ellen. 113

MIN@

"Hvala", rekla je Sara i otvorila karton. "Kad ste mu počeli davati Losartic?" upitala je. "I koliko dugo ti imaš povišeni tlak?" Jeffrey se lukavo nasmiješio. "Otkad si ti ušla u sobu." Sara je na brzinu pogledala što piše u kartonu. "Pedeset miligrama dnevno. Upravo si prešao s Tritacea? Zašto si se prebacio?" Na kartonu je pisao odgovor. "Promjena lijeka potaknuta je suhim kašljem'", pročitala je naglas. Hare je ušetao u sobu i rekao: "To je uobičajeno kod ACE inhibitora." Sara je ignorirala ruku kojom ju je njezin rođak obgrlio oko ramena. Upitala je Jeffreyja: "Kod koga ideš zbog tlaka?" "Kod Lindleyja", odgovorio je Jeffrey. "Jesi li mu rekao što je bilo s tvojim ocem?" Sara je zaklopila karton. "Ne mogu vjerovati da ti nije dao inhalator. Koliki ti je kolesterol?" "Sara." Hare joj je istrgnuo karton iz ruku. "Zašuti." Jeffrey se nasmijao. "Hvala ti." Sara je prekrižila ruke na prsima. U njoj je rastao bijes. Toliko se brinula pri dolasku ovamo očekujući najgore, a sad kad je bila ovdje, Jeffrey jc bio dobro. Neobično joj je laknulo što je bio dobro, ali iz nekog razloga je osjećala da su je vlastiti osjećaji prevarili. "Pazi ovamo", rekao je Hare stavljajući rendgensku snimku na osvijetljenu ploču na zidu. Glasno je uzdahnuo i rekao: "O Bože, ovo je najgore što sam ikad vidio." Sara ga je prekinula pogledavši ga, a zatim okrenula rendgensku snimku na drugu stranu. "O, hvala Bogu", Hare je dramatično uzdahnuo. Kad je shvatio da se njoj ne sviđa njegova predstava, namrštio se. Ono zbog čega jc Sara istovremeno i voljela i mrzila svog rođaka bilo je to što gotovo nikad ništa nije shvaćao ozbiljno. Hare reče: "Promašila je arteriju i kost. Prošla je ovdje, s unutrašnje strane." Umirujuće joj se nasmiješio. "Ništa strašno." Sara je zanemarila njegovu procjenu i nagnula se bliže da provjei Hareov nalaz. Osim činjenice da je njezin odnos s rođakom oduvijek bio obilježen žestokim natjecanjem, htjela se osobno uvjeriti da im ništa nije promaknulo. "Hajde da te okrenemo na lijevu stranu", Hare je predložio Jeffreyju, i pričekao da mu Sara pomogne. Sara je pridržala Jeffreyjevu ozlijeđenu desnu nogu dok su ga okretali i rekla: 114

MIN@

"Ovo bi ti trebalo pomoći da ti se malo snizi tlak. Trebaš li večeras dobiti lijek?" Jeffrey odgovori: "Nisam ga popio već nekoliko dana." "Molim?" Sara je osjetila kako njezin vlastiti krvni tlak raste. "Jesi li ti normalan?" "Ostao sam bez tableta", promrmljao je Jeffrey. "Ostao si bez tableta? Nalaziš se na pet minuta od ljekarne." Uputila mu je mrki pogled. "Imaš li ti uopće mozga?" "Sara?" prekinuo ju je Jeffrey. "Zar si došla ovamo da urlaš na mene?" Ona na to nije imala odgovor. Hare je predložio: "Možda ti ona može dati drugo mišljenje o tome trebaš li ili ne večeras otići kući?" "Ah." Oko Jeffreyjevih očiju su se pojavile bore od smiješka. "Pa, budući da mi dajete drugo mišljenje, doktorice Linton, želio bih vam reći da sam osjećao bol u preponama. Možete li, molim vas, pogledati?" Sara se nasmijala stisnutih usana. "Mogla bih obaviti rektalni pregled." "Bilo je i vrijeme da ti dođeš na red." "I-su-se", zagunđao je Hare. "Ostavit ću vas golupčiće same." "Hvala ti, Hare", rekao je Jeffrey. Hare je na odlasku iz sobe mahnuo preko ramena. "I tako", počela je Sara, prekriživši ruke na prsima. Jeffrey je upitno podigao obrvu. "Kako?" "Što se dogodilo? Zar je njezin muž došao kući?" Jeffrey se nasmijao, ali u očima mu je bio uznemiren pogled. "Zatvori vrata." Sara ga je poslušala. "Što se dogodilo?" ponovila je. Jeffrey je prekrio rukom oči. "Ne znam. Sve se dogodilo tako brzo." Sara se približila za jedan korak i primila ga za ruku, iako joj je razum nalagao drukčije. "Kuću Willa Harrisa su danas napali vandali." "Willa Harrisa iz zalogajnice?" upitala je Sara. "Za ime Božje, zašto?" On slegne ramenima. "Valjda su si neki ljudi umislili da je on upleten u ono što se dogodilo Sibyl Adams." "On čak nije ni bio tamo kad se to dogodilo", Sara je odgovorila. Ništa joj nije bilo jasno. "Zašto bi netko to mislio?" 115

MIN@

"Ne znam, Sara." On uzdahne i makne ruku s očiju. "Znao sam da će se nešto loše dogoditi. Previše ljudi zaključuje naprečac. Previše ljudi pokušava ovo riješiti bez nas." "Na primjer, tko?" "Ne znam", jedva je izustio. "Spavao sam u Willovoj kući da budem siguran da mu se ništa neće dogoditi. Gledali smo film kad sam čuo nešto izvana." Odmahnuo je glavom, kao da još ne može vjerovati što se dogodilo. "Ustao sam s kauča da provjerim što se događa, i jedan od bočnih prozora odjednom je eksplodirao. Samo tako." Pucnuo je prstima. "Odjednom sam se zatekao na podu. a noga mi je gorjela. Hvala Bogu da je Will sjedio u svom naslonjaču, inače bi i njega pogodili." "Tko je to učinio?" "Ne znam", odgovorio je, ali je po načinu na koji je škrgutao zubima znala da sluti tko je to bio. Upravo se spremala postaviti mu još nekoliko pitanja kad je ispružio ruku i položio je na njezin bok. "Lijepo izgledaš." Sara je osjetila lagani udar elektriciteta kad je podvukao palac pod njezinu majicu i pomilovao je njime. Zatim je podvukao prste ispod stražnjeg dijela njezine majice. Osjetila je njihovu toplinu na svojoj koži. "Bila sam na spoju", rekla je, osjetivši navalu krivnje zato što je ostavila Jeba u svojoj kući. Imao je mnogo razumijevanja kao i obično, ali svejedno se osjećala loše zato što ga je napustila. Jeffrey ju je promatrao kroz napola zatvorene oči. Ili joj nije vjerovao za spoj ili nije mogao prihvatiti da se radilo o bilo čemu ozbiljnom. "Sviđa mi se kad ti je kosa raspuštena", rekao je. "Jesi li to znala?" "Da", rekla je ona stavivši svoju ruku na njegovu. Zaustavila ga je i time prekinula čaroliju. "Zašto mi nisi rekao da imaš povišen krvni tlak?" Jeffrey je pustio da mu ruka padne. "Nisam htio pojačati tvoj osjećaj krivnje." Osmijeh mu je bio pomalo usiljen i čudan zbog staklastog pogleda. Kao i Sara, i on je rijetko uzimao išta jače od aspirina, i činilo se da analgetik koji je dobio djeluje brzo. "Daj mi ruku", rekao je Jeffrey. Ona je odmahnula glavom, ali je on ustrajao, ispruživši ruku prema njoj. "Primi me za ruku." "Zašto bih?" "Zato što si me večeras mogla vidjeti u mrtvačnici umjesto u bolnici." Sara se ugrizla za usnicu i suspregla suze koje su joj htjele navrijeti na oči. "Sada si dobro", rekla je i stavila mu ruku na obraz. "Spavaj." On je zatvorio oči. Vidjela je da pokušava ostati budan radi nje. "Ne želim spavati", rekao je on, a zatim zaspao. Sara se zagledala u njega. Promatrala je kako mu se prsa dižu i spuštaju sa svakim udisajem i izdisajem. Ispružila je ruku i odmaknula mu kosu s čela, 116

MIN@

ostavivši ruku na njegovu čelu nekoliko sekunda, a zatim je pomaknula na njegov obraz. Izbijala mu je brada, malene crne točkice na njegovu licu i vratu. Lagano je prešla prstima duž tek izniklih dlačica, nasmiješivši se zbog sjećanja koja su joj navrla. Dok je spavao, podsjećao ju je na Jeffreyja u kojeg se bila zaljubila: čovjeka koji je slušao dok je pričala o tome kako je provela dan, čovjeka koji joj je otvarao vrata i ubijao pauke i mijenjao baterije u detektorima dima. Sara je napokon uzela njegovu ruku i poljubila je, a zatim izišla iz sobe. Nije se žurila hodajući hodnikom natrag prema sobi medicinskih sestara. Preplavio ju je silan osjećaj iscrpljenosti. Sat na zidu pokazivao je da je ovdje već jedan sat, i shvatila je da se vratila na bolničko vrijeme, u kojem osam sati protekne kao osam sekunda. "Je li zaspao?" upitala ju je Ellen. Sara je oslonila laktove na pult prijamnog odjela. "Aha", odgovorila je. "Bit će dobro." Ellen se nasmiješila. "Naravno da hoće." "Tu si", rekao je Hare i počeo masirati Sarina ramena. "Kako se osjećaš u pravoj bolnici s velikim doktorima?" Sara i Ellen su se pogledale. "Morat ćeš oprostiti mom rođaku, Ellen. Nedostatak visine i kose nadoknađuje kretenskim ponašanjem." "Joj." Hare se bolno trznuo i utisnuo palčeve u Sarina ramena. "Možeš li me zamijeniti dok otrčim po nešto za jelo?" "Što imamo?" upitala je Sara, misleći kako odlazak kući trenutačno vjerojatno nije najbolja stvar koju može učiniti. Ellen se blago nasmijala. "Imamo stalnog posjetitelja koji je na tretmanu fluorescentnim svjetlom u dvojci." Sara se glasno nasmijala. Opskurnim bolničkim žargonom, Ellen ju je upravo obavijestila da je pacijent u drugoj sobi hipohondar kojeg su ostavili da bulji u svjetla na stropu dok se ne bude osjećao bolje. "Mikrodaskija", zaključio je Hare. "Pacijent nema sve daske u glavi." "Što još?" "Neki klinac s koledža spava nakon dugotrajne pijanke", rekla je Ellen. Sara se okrenula prema Hareu. "Ne znam hoću li moći preuzeli te komplicirane slučajeve." On ju je nježno potapšao po bradi. "Tako treba." 117

MIN@

"Trebala bih otići premjestiti auto", rekla je Sara, prisjetivši je da se parkirala na mjestu za invalide. Budući daje svaki murjak u gradu znao koji auto vozi, sumnjala je da će dobiti kaznu. Svejedno, htjela je izići kako bi udahnula malo svježeg zraka i pribrala se prije nego što se vrati i provjeri kako je Jeffrey. "Kako je?" upitala ju je Lena čim je ušla u čekaonicu. Sara se ogledala oko sebe i iznenadila što u čekaonici nema nikoga osim Lene. "Nismo objavili da je ranjen", objasnila joj je Lena. "Tako nešto..." Glas joj je utihnuo. "Kako to misliš, tako nešto?" potaknula ju je Sara. "Je li mi nešto promaklo, Lena?" Lena je nervozno odvratila pogled. "Znaš tko je to učinio, ha?" upitala ju je Sara. Lena je odmahnula glavom. "Nisam sigurna." "Znači, zato Frank nije ovdje? Zato što rješava probleme?" Ona je slegnula ramenima. "Ne znam. Ostavio me je ovdje." "Prilično je lako ne znati što se događa kad se ne trudiš pitati", otresla se Sara. "Pretpostavljam da tebi ništa ne znači činjenica da je Jeffrey noćas mogao poginuti." "Naravno da znači." "Je li?" oštro će Sara. "Tko mu je bio potpora, Lena?" Lena je otvorila usta da odgovori, ali se okrenula prije nego što je išta rekla. Sara je, osjetivši kako se u njoj nakuplja bijes, mlatnula rukama po vratima odjela hitne službe i otvorila ih. Znala je točno što se događa. Frank je znao tko je nastrijelio Jeffreyja, ali je držao jezik za zubima iz nekog opskurnog osjećaja odanosti, vjerojatno prema Mattu Hoganu. Što se Leni motalo po mozgu, Sara nije mogla ni zamisliti. Nakon svega što je Jeffrey učinio za nju, to što mu je Lena okrenula leđa u ovakvoj situaciji bilo je neoprostivo. Sara je duboko udahnula pokušavajući se smiriti dok je hodala prema bočnoj strani bolnice. Jeffrey je mogao poginuti. Staklo mu je moglo prerezati bedrenu arteriju i mogao je iskrvariti nasmrt. Osim toga, sačma je mogla završiti u njegovim prsima, a ne proći kroz prozor i završiti u njegovoj nozi. Sara se zapitala što bi Frank i Lena sada radili da je Jeffrey poginuo. Vjerojatno bi izvlačili slamke da vide tko će dobiti njegov stol. "Oh, Bože." Sara je ustuknula kad je vidjela svoj auto. Na poklopcu motora Sarina auta ležala je gola mlada žena raširenih ruku. Ležala je na leđima, a noge su joj bile prekrižene kod gležnjeva u gotovo ležernoj pozi. Sarin prvi instinkt bio je da pogleda gore da provjeri je li žena skočila s nekog od 118

MIN@

prozora. Ali na toj strani dvokatnice nije bilo prozora, a na poklopcu motora nije bilo vidljivih znakova udarca. Sara se u tri brza koraka približila autu i provjerila ženin puls. Pod prstima je osjetila ubrzane i jake otkucaje. Na brzinu je promumljala kratku molitvu i potrčala natrag u bolnicu. "Lena!" Lena je poskočila stisnutih šaka, kao da je očekivala da joj Sara priđe i započne tučnjavu. "Donesi nosila", naredila joj je Sara. Kad se Lena nije pomaknula, Sara je povikala: "Odmah!" Sara je otrčala natrag do žene, napola očekujući da je nestala. Sara je imala osjećaj da se sve događa kao u usporenom filmu, čak i vjetar koji joj je mrsio kosu činio je to polako. "Gospođo?" Sara je zazvala ženu, podigavši glas toliko da je se moglo čuti na drugoj strani grada. Žena joj nije odgovorila. "Gospođo?" Sara je ponovno pokušala. I dalje nije bilo nikakve reakcije. Sara je brzo pogledala njezino tijelo i zaključila da nema vidljivih znakova traume. Koža joj je bila ružičasta i sjajna te vruća na dodir, usprkos noćnoj hladnoći. Tako raširenih ruku i prekriženih nogu izgledala je kao da spava. Pod jarkom svjetlošću Sara je razaznala skorenu krv oko ženinih dlanova. Sara je podignula jednu od njezinih ruku kako bi je pregledala i ruka se nekako čudnovato pomaknula u stranu. Rame je očito bilo iščašeno. Sara je ponovno pogledala ženino lice. Zapanjila se kad je primi jetila da joj je srebrna ljepljiva traka zalijepljena preko lista. Sara se nije mogla sjetiti je li traka bila na njezinim ustima prije nego što se bila vratila u bolnicu. Sigurno bi je bila prije primijetila. Takvu stavku nije lako previdjeti, pogotovo kad je traka široka pet centimetara i dugačka deset, te tamnosrebrne boje. Samo jedan kratak trenutak Sara se osjećala kao da je paralizirana, ali glas Lene Adams vratio ju je u stvarnost. "To je Julia Mathews", rekla je Lena, ali njezin je glas Sari zvučao kao da dopire iz daljine. "Sara?" rekao je Hare brzim se korakom približavajući autu. Otvorio je usta u čudu kad je ugledao golu ženu. "Dobro, dobro", mrmljala je Sara pokušavajući se primiriti. Dobacila je Hareu pogled u kojem se vidjela čista panika, a on je njoj uzvratio istim takvim. Hare je bio naviknut na povremena predoziranja ili srčane udare, ali ništa slično ovome. Kao da ih oboje želi podsjetiti gdje se nalaze, ženino tijelo se počelo nekontrolirano tresti i grčiti. 119

MIN@

"Povratit će", rekla je Sara cupkajući rub ljepljive trake. Strgnula je traku bez oklijevanja. Jednim brzim pokretom prevrnula je djevojku na bok i nagnula joj glavu nadolje. Djevojka je počela žestoko povraćati. Zrakom se proširio kiseli miris, sličan pokvarenoj jabukovači ili pivu, i Sara je morala okrenuti glavu da udahne. "Dobro je", Sara je prošaputala. Odmaknula je djevojčinu prljavu smeđu kosu i zataknula joj je za uho, prisjetivši se da je isto to učinila i za Sibyl prije samo dva dana. Povraćanje je naglo prestalo i Sara je djevojku nježno prevrnula na leđa pridržavajući joj glavu. U Hareovu glasu se začula panika. "Ne diše." Sara je prstom pokušala osloboditi djevojčina usta, iznenadivši se kad je osjetila otpor. Nakon nekoliko sekunda kopanja, izvukla je presavijenu vozačku dozvolu koju je predala iznenađenoj Leni Adams. "Počela je ponovno disati", rekao je Hare, a u glasu mu se osjetila navala olakšanja. Sara je obrisala prste o svoju majicu, zažalivši što nije imala rukavice na rukama kad je gurnula prste djevojci u usta. Ellen je dotrčala do auta, odlučnog izraza lica i gurajući nosila na kotačima pred sohom. Bez riječi je stala kod ženinih nogu i pričekala Sarin znak. Sara je izbrojila do tri, a zatim su njih dvije premjestile djevojku na nosila. Sara je osjetila navalu mučnine u ustima dok su to radile, i na nekoliko je sekunda vidjela sebe na nosilima umjesto djevojke koja je bila na njima. Sarina su se usta osušila i osjetila je kako je svladava omamljenost. "Spremni", rekao je Hare privezavši djevojku za ležaj da ne padne. Sara je brzim korakom krenula uz nosila, držeći mladu ženu za ruku. Činilo se da je vrijeme koje im je trebalo da se vrate u bolnicu beskonačno. Nosila kao da su se kretala kroz ljepilo dok su ulazili u prvu sobu na odjelu za hitne slučajeve. Djevojka je ispuštala tihe bolne uzdisaje svaki put kad bi se nosila trznula. Sara je osjećala njezin strah. Prošlo je dvanaest godina otkako se Sara prestala baviti hitnom medicinom i morala se pažljivo koncentrirati na zadatke koji su bili pred njom. U glavi je ponavljala one stvari koje je naučila prvog dana u hitnoj službi. Kao da je želi potaknuti, djevojka je počela hripati, a zatim hvatati zrak. Najvažnija stvar bila je osigurati prolaznost dišnih putova. "Isuse", Sara je siknula kad je otvorila djevojčina usta. Pod jarkim svjetlima sobe za preglede Sara je vidjela da su djevojčini prednji zubi izbijeni, očito u posljednjih nekoliko dana. Ponovno je osjetila kako je strah paralizira. Pokušala je zanemariti taj osjećaj. Morala je razmišljati o toj djevojci kao o pacijentici, inače će obje biti u nevolji. 120

MIN@

Za samo nekoliko sekunda Sara je uvela gumenu cijev u ženin dušnik i oprezno je pričvrstila ljepljivom trakom, kako ne bi dodatno oštetila kožu oko usta. Sara se gotovo trznula od nelagode kad je respirator počeo raditi. Od tog joj je zvuka skoro pozlilo. "Dobro zvuči", izvijestio je Hare dodajući Sari stetoskop. "Sara?" rekla je Ellen. "Ne mogu napipati venu." "Dehidrirana je", rekla je Sara pokušavajući napipati venu na djevojčinoj drugoj ruci. "Ionako bi joj trebali staviti centralni kateter." Sara je ispružila ruku da joj dodaju iglu, ali nije ju odmah dobila. "Idem po iglu u dvojku", rekla je Ellen i otišla iz sobe. Sara je mladu ženu na krevetu okrenula na leđa. Činilo se da na njezinu tijelu nema nikakvih posjekotina niti modrica, osim tragova na dlanovima i stopalima. Koža joj je bila topla na dodir, što je moglo upućivati na mnogo toga. Sara nije htjela naprečac donositi zaključke, ali sličnosti između Sibyl Adams i djevojke koja se nalazila pred njom već su joj se počele vrtjeti po glavi. Obje su bile sitne građe. Obje su imale tamnosmedu kosu. Sara je provjerila djevojčine zjenice. "Proširene su", rekla je, jer posljednji put kad je radila ovako nešto, pravilo je bilo da naglas kažeš što si otkrio. Polako je izdahnula, prvi put primijetivši da su Hare i Lena s njom u prostoriji. "Kako se zove?" upitala je Sara. "Julia' Mathews", odgovorila joj je Lena. "Tražili smo je na koledžu. Nestala je prije dva dana." Hare je bacio pogled na monitor. "Zasićenost kisikom pada." Sara je provjerila respirator. "Kisik je na trideset posto. Pojačaj malo." "Kakav je to smrad?" prekinula ih je Lena. Sara je pomirisala djevojčino tijelo. "Varikina?" upitala je. Lena još jednom ponjuši. "Klor", potvrdila je. Hare je također kimnuo glavom. Sara je pažljivo pregledala djevojčinu kožu. Po cijelom tijelu su bile linije od površinskog grebanja. Sara je tek sada primijetila da su djevojčine stidne dlačice bile obrijane. Budući da nisu izrasle nove, pretpostavila je da su obrijane prije dan ili dva. Sara reče: "Potpuno je izribana." Pomirisala je djevojčina usta, ali nije osjetila snažan miris koji se obično pojavljuje nakon gutanja izbjeljivača. Kad joj je stavljala cijev u dušnik, Sara je primijetila crvenilo na stražnjem dijelu grla, ali to nije bilo ništa neobično. 121

MIN@

Djevojci je, očito, dana droga slična buniki, ako ne i sama bunika. Koža joj je bila toliko vruća na dodir da je Sara to mogla osjetiti kroz rukavice. Ellen je ušla u sobu. Sara je promatrala medicinsku sestru kako otvara pribor za centralni kateter na jednom od metalnih poslužavnika. Ellenine ruke nisu se činile onako mirnima kao obično, što je uplašilo Saru više nego bilo što drugo. Sara je zadržala dah kad je zabola sedam i pol centimetara dugačku iglu u djevojčinu vratnu žilu. Igla će poslužiti kao provodnik za tri odvojena intravenozna ulaza. Kad otkriju kakva je droga dana ženi, Sara će iskoristiti jedan od slobodnih ulaza da joj da protuotrov. Ellen se odmaknula od pacijentice i pričekala da joj Sara kaže što želi. Sara je diktirala pretrage koje je željela dok je ispirala ulaze za infuziju s heparinskom otopinom kako bi spriječila začepljenje. "Napravite test za plinove u krvi, toksikološke pretrage, krvnu sliku, test na kemijske agense. Kad već to sve radimo, neka odrede i stupanj koagulacije." Sara je zastala. "Provjerite urin odmah. Želim znati što se događa prije nego što išta više učinim. Zbog nečega je u nesvijesti. Mislim da znam o čemu se radi, ali moram biti sigurna prije nego što joj počnem davati lijekove." "U redu", odgovorila je Ellen. Sara je provjerila vraća li se krv kroz iglu, a zatim ponovno isprala ulaze na kateteru. "Fiziološka otopina, široko otvorena." Ellen je učinila što joj je rečeno, i prilagodila infuziju. "Imate li prijenosni rendgen? Morat ću provjeriti jesam li ovo dobro učinila", rekla je Sara pokazujući na iglu unutar vratne žile. "Osim toga, trebat će mi snimke prsa, cijelog abdomena i ramena." Ellen reče: "Dogurat ću ga s kraja hodnika nakon što izvadim krv." "Također, provjerite ima li u krvi Rohypnola." Sara je govorila dok je učvršćivala iglu centralnog katetera. "Morat ćemo provjeriti i je li silovana." "Silovana?" Lena je upitala zakoračivši naprijed. "Da", odgovorila je Sara oštrim tonom. "Zašto bi joj inače netko ovo učinio?" Lenina usta su se počela micati, ali nije bilo odgovora. Očito sve do ovog trenutka nije smatrala da je ovaj slučaj povezan sa slučajem njezine sestre. Lenine oči su se usredotočile na mladu ženu. Stala je ukočeno uz dno kreveta. Sara se prisjetila noći kad je Lena došla u mrtvačnicu da vidi Sibyl Adams. Usta mlade detektivke stisnula su se u onu istu ljutitu crtu. "Čini se da je stabilna", rekla je Ellen, više za sebe nego za koga drugoga. Sara je promatrala kako medicinska sestra pomoću malene šprice vadi krv iz žile na djevojčinu zapešću. Sara je protrljala vlastito zapešće, znajući koliko 122

MIN@

ta procedura zna biti bolna. Oslonila se na krevet i stavila ruke na ruku Julije Mathews, pokušavajući joj nekako dati do znanja da je sad na sigurnom. Hare ju je vratio u stvarnost tihim zazivanjem. "Sara?" "Hm?" Sara je bila zatečena. Svi su gledali u nju. Okrenula se prema Leni. "Možeš li pomoći Ellen s prijenosnim rendgenom?" upitala ju je, pokušavajući dati čvrstoću svom glasu. "Aha", odvratila je Lena dobacivši Sari čudan pogled. Ellen je napunila posljednju špricu. "Na dnu hodnika je", rekla je Leni. Sara ih je čula kako odlaze, ali je zadržala pogled na Juliji Mathews. Oči su joj se zamutile, i već drugi put je vidjela sebe na nosilima, doktora kako se naginje nad njom, mjeri joj puls i provjerava vitalne znakove. "Sara?" Hare je gledao djevojčine dlanove i Sara se prisjetila tragova koje je prvi put vidjela na parkiralištu. Oba su djevojčina dlana bila probodena u sredini. Sara je pogledala djevojčina stopala i primijetila da su i ona probodena na isti način. Nagnula se da bolje pogleda rane koje su se brzo zgrušavale. Mrlje riđe boje vidjele su se na osušenoj crnoj krvi. "Dlanovi su probušeni", rekla je Sara. Pogledala je pod djevojčine nokte i prepoznala tanke drvene ivere koji su joj bili zabijeni pod nokte. "Drvo", izvijestila je, pitajući se zašto bi se netko potrudio izribati žrtvu izbjeljivačem kako bi uklonio fizičke tragove, i pritom ostavio drvene ivere pod noktima. To nije imalo smisla. A onda je i ostaviti onako namještenu na automobilu. Sara je razmišljala o svemu tome, i njezin je želudac na očiti zaključak odgovorio laganom mučninom. Zatvorila je oči, i zamislila djevojku u položaju u kojem je bila kad ju je pronašla: nogu prekriženih kod gležnjeva i ruku raširenih pod kutem od devedeset stupnjeva u odnosu na tijelo. Djevojka je bila razapeta. "Ovo su ubodne rane, zar ne?" upitao ju je Hare. Sara je kimnula glavom ne skidajući pogled sa žene. Bila je dobro uhranjena, a njezina je koža bila njegovana. Na rukama nije bilo tragova igala koji bi ukazivali na dugotrajnu upotrebu droge. Sara se naglo zaustavila, shvativši da pregledava djevojku kao da je u mrtvačnici, a ne u bolnici. Kao da je to osjetila, djevojčino srce je otkazalo. Oštar zvuk srčanog monitora upozorio je Saru. "Ne", Sara je prosiktala nagnuvši se nad djevojku i počevši s masažom srca. "Hare, upuhuj zrak." 123

MIN@

Hare je počeo prtljati po ladicama u potrazi za balonom za upuhavanje zraka. Za samo nekoliko sekunda već je upuhavao zrak u djevojčina pluća. "Ventrikularna tahikardija", upozorio je. "Polako", rekla je Sara, trznuvši se kad je osjetila kako se jedno od pacijentičinih rebara slomilo pod njezinim rukama. Pogled je držala na Hareu, tako ga potičući da surađuje. "Jedan, dva, upuhuj. Brzo i odlučno. Samo mirno." "Dobro, dobro", promrmljao je Hare koncentrirajući se na stiskanje balona. Usprkos medijskim pohvalama masaži srca, bila je to samo privremena mjera. Masaža srca je čin fizičkog prisiljavanja srca da pumpa krv u mozak, i taj zadatak se rijetko mogao manualno obavljati jednako učinkovito kao što ga zdravo srce samostalno obavlja. Kad bi Sara stala, stalo bi i srce. Bila je to procedura kojom se kupuje vrijeme do trenutka kad se može učiniti nešto drugo. Lena je, očito uzbunjena pištanjem srčanog monitora, utrčala natrag u sobu. "Što se dogodilo?" "Srce joj je otkazalo", rekla je Sara, osjetivši lagano olakšanje kad je u hodniku ugledala Ellen. "Ampulu adrenalina", naredila je. Sara je s nestrpljenjem gledala dok je Ellen otvarala kutiju s adrenalinom i uvlačila tekućinu u špricu. "Uuuf", Lena se trznula kad je Sara zabola špricu s adrenalinom ravno u djevojčino srce. Hareov glas se podigao za nekoliko oktava. "Ventrikularna fibrilacija." Ellen je jednom rukom uzela elektrode s kolica za oživljavanje iza sebe, a drugom napunila defibrilator. "Dvjesto", naredila je Sara. Djevojčino tijelo je poskočilo u zrak kad je Sara odaslala udar struje kroz njega. Sara je pogledala monitor i namrštila se kad nije bilo odgovarajuće reakcije. "Lidokain". naredila je upravo kad je Ellen otvorila još jednu kutiju. Sara je uštrcala lijek, i dalje gledajući na monitor. "Ravna linija", izvijestio je Hare. "Ponovno." Sara je posegnula za elektrodama. "Tristo", naredila je. Ponovno je poslala strujni udar kroz djevojčino tijelo. I ponovno nije bilo reakcije. Sara je osjetila daje oblijeva hladan znoj. "Adrenalin." Zvuk otvaranja kutije u Sarinu je uhu sličio na pucanj. Uzela je špricu i još jednom uštrcala adrenalin direktno u djevojčino srce. Svi su pričekali. "Ravna linija", rekao je Hare. "Idemo na tristo šezdeset." 124

MIN@

I treći je put struja prošla kroz djevojčino tijelo bez reakcije. "Sranje, sranje", mrmljala je Sara i ponovno počela s masažom srca. "Vrijeme?" povikala je. Hare je bacio pogled na sat. "Dvanaest minuta." Sari se činilo da su prošle dvije sekunde. Lena je očito iz Hareova tona zaključila što je time htio reći. Prošaptala je: "Ne dajte da umre. Molim vas, ne dajte da umre." "Nema otkucaja srca, Sara", rekao je Hare. Htio je reći da je prekasno. Bilo je vrijeme da prestanu, da je puste da umre. Sara ga je pogledala suženih očiju. Okrenula se prema Ellen. "Otvorit ću joj prsa." Hare je odmahnuo glavom i rekao: "Sara, ovdje nemamo uvjeta za to." Sara ga je ignorirala. Položila je ruku na djevojčina rebra i pipajući prstima je spuštala, trznuvši se kad je napipala ono koje je ona slomila. Kad su njezini prsti došli do dna dijafragme, uzela je skalpel i napravila rez dugačak petnaest centimetara na gornjem dijelu trbuha. Gurnula je ruku kroz rez i posegnula ispod prsnog koša do djevojčinih prsa. Zatvorila je oči i blokirala zvukove bolnice dok je masirala djevojčino srce. Monitor je pokazivao lažnu nadu dok je Sara stiskala, manualno tjerajući djevojčinu krv. Prsti su joj utrnuli, a u ušima je čula prodoran zvuk. Ništa drugo joj nije bilo bitno dok je čekala da srce reagira. Imala je osjećaj da stišće mali balon napunjen toplom vodom. Osim što je ovaj balon značio život. Sara je stala. Odbrojala je pet sekunda, zatim osam, zatim dvanaest, nakon čega je nagrađena zvučnim signalima s monitora koji su označavali spontani rad srca. Hare upita: "Jesi li to ti ili ona?" "Ona", rekla je Sara i izvukla ruku. "Dodajte lidokain u infuziju." "Isuse Kriste", promrmljala je Lena stavivši ruku na vlastita prsa. "Ne mogu vjerovati što si upravo učinila." Sara je skinula rukavice ne odgovorivši. Svi su zašutjeli i u sobi se nije čulo ništa osim zvuka srčanog monitora i rada respiratora. "Pa", rekla je Sara. "Napravit ćemo test za sifilis i gonoreju." Sara je osjetila da su joj se obrazi zažarili kad je to rekla. "Sigurna sam da je upotrijebljen kondom, ali zabilježite da za nekoliko dana treba napraviti test za trudnoću." Sara je bila svjesna da joj se u glasu začuo drhtaj i nadala se da ga Ellen i Lena nisu zamijetile. Hare je bio druga priča. Mogla je čuti što misli a da ga i ne pogleda. 125

MIN@

Činilo se da je on naslutio da je nervozna i pokušao se našaliti na račun toga. "Dobri Bože, Sara. To je najšlampaviji rez koji sam ikad vidio." Sara je oblizala usne i pokušala natjerati vlastito srce da se umiri. "Pokušala sam ne biti bolja od tebe." "Koja si ti primadona", rekao je Hare brišući znoj s čela s komadom kirurške gaze. "Isuse Kriste." Nasmiješio se osjećajući nelagodu. "Ovakve stvari ne viđamo baš često ovdje", rekla je Ellen dok je stavljala kiruršku gazu na rez kako bi zaustavila krvarenje do trenutka kad će rez biti zašiven. "Mogu nazvati Larryja Headleyja iz Auguste. On živi na otprilike petnaest minuta odavde." "To bi bilo izvrsno", rekla je Sara vadeći drugi par rukavica iz kutije na zidu. "Jesi li dobro?" upitao ju je Hare ležernim tonom, ali oči su mu pokazivale koliko je zabrinut. "Dobro sam", odgovorila je Sara provjeravajući infuziju. Onda je Leni rekla: "Pretpostavljam da možeš pronaći Franka?" Lena je izgledala kao da joj je neugodno. Hajde, barem to, pomislila je Sara. "Idem vidjeti." Izišla je iz sobe spuštene glave. Sara je pričekala da ode, a zatim je upitala Harea: "Možeš li pogledati njezine ruke?" Hare je šutio dok je pregledavao djevojčine dlanove i opipavao kosti. Nakon nekoliko minuta je rekao: "Ovo je zanimljivo." Sara je upitala: "Što to?" "Promašio je sve kosti", odgovorio je Hare i okrenuo zapešće. Kad je stigao do ramena zaustavio se. "Iščašeno je", rekao je. Sara je prekrižila ruke na prsima, odjednom osjećajući hladnoću, i rekla: "Od pokušaja da pobjegne?" Hare se namrštio. "Shvaćaš li koliko je snage potrebno da iščašiš vlastito rame?" Odmahnuo je glavom ne mogavši prihvatiti takvu mogućnost. "Onesvijestila bi se od boli prije nego što—" "Shvaćaš li ti koliko je užasno biti silovan?" Sara ga je netremice gledala. Na njegovu se licu pojavio izraz boli. "Oprosti, dušo. Jesi li dobro?" Suze su joj se pojavile u očima i morala se prisiliti da spriječi vlastiti glas da ne zadrhti. "Pregledaj joj bedra, molim te. Želim da napraviš cijeli pregled." On je učinio kako mu je rekla. Nakon što je pregledao djevojku, kratko je kimnuo Sari. "Rekao bih da su ove ozljede ovdje od vezivanja. Trebao bih to obaviti kad bude budna, to je prilično subjektivna stvar." Sara ga upita: 126

MIN@

"Možeš li mi išta više reći?" "Sve kosti u dlanovima i stopalima su promašene. Stopala su probodena između druge i treće klinaste i čunaste stopalne kosti. To je bilo vrlo precizno. Tko god je to učinio, znao je što radi." Zastao je i spustio pogled prema podu ne bi li se pribrao. "Ne razumijem zašto bi itko učinio ovako nešto." "Pogledaj ovo", rekla je Sara pokazujući na kožu oko djevojčinih gležnjeva. Na oba su se gležnja, cijelom dužinom, vidjele užasne crne modrice. "Očito ju je vezao još nečim kako bi joj stopala zadržao nepomičnima." Sara je podigla djevojčinu šaku i pokazala na svježi ožiljak na zapešću. Na drugom se nalazio isti takav. Julia Mathews je u nekom trenutku tijekom posljednjih mjesec dana pokušala samoubojstvo. Ožiljak je bio bijela linija koja je okomito presijecala unutrašnju stranu zapešća. Sara nije Harea upozorila na to. Umjesto toga je rekla: "Rekla bih da je upotrijebio vrpcu, vjerojatno kožnu." "Ne razumijem te." "Probadanje je bilo simbolično." "I simbolizira što?" "Raspeće, rekla bih." Sara je položila djevojčinu ruku natrag na krevet uz njezin bok. Zatim je protrljala ruke pokušavajući se zagrijati jer je u sobi bilo prilično hladno. Otišla je do ormara i počela otvarati ladice u potrazi za plahtom kojom bi pokrila mladu ženu. "Kad bih morala nagađati, rekla bih da su joj ruke i stopala odmaknuti od tijela i pribijeni." "Raspeće?" Hare je odbacio tu mogućnost. "Isus nije tako razapet. Stopala bi joj bila zajedno pribijena." Sara se otrese: "Nitko nije želio silovati Isusa, Hare. Naravno da su joj noge bile raširene." Hareova Adamova jabučica je poskočila kad je progutao knedlu. "Ovakvim se stvarima baviš u mrtvačnici?" Ona je slegnula ramenima, i dalje tražeći plahtu. "Isuse, ti imaš veća muda od mene", rekao je Hare teško dišući. Sara je pronašla plahtu i pokrila djevojku, zataknuvši plahtu ispod tijela pokušavajući joj pružiti udobnost. "Nisam sigurna da je tako", rekla je. Hare upita: "Što je s njezinim ustima?" "Prednji zubi su joj izbijeni. Pretpostavljam radi lakšeg felacija." Hareov glas se povisio od šoka. "Molim?" "To je uobičajenije nego što možeš zamisliti", reče mu Sara. "Izbjeljivač uklanja tragove. Pretpostavljam da ju je obrijao kako među njezinim dlačicama ne bismo pronašli neku njegovu stidnu dlaku. Čak i tijekom 127

MIN@

normalnog seksa dlake budu iščupane. Doduše, možda ju je obrijao i radi seksualnog uzbuđenja. Mnogo silovatelja voli promatrati svoje žrtve kao djecu. Brijanje stidnih dlačica moglo bi raspiriti takvu fantaziju." Hare je odmahivao glavom, shrvan stravičnošću ovog zločina. "Kakva bi životinja učinila ovako nešto?" Sara je pogladila ženu po kosi. "Metodična." "Misliš da ga je poznavala?" "Ne", odgovorila je Sara. Nikad u životu nije bila tako sigurna ni u što. Otišla je do pulta na kojem je Lena ostavila vrećicu za dokaze. "Zašto nam je dao njezinu vozačku dozvolu? Njega nije briga znamo li mi tko je ona ili ne." U Hareovu tonu se čula nevjerica. "Kako možeš biti sigurna u to?" "Ostavio je—" Sara je pokušala doći do daha. "Ostavio ju je ispred bolnice gdje je svatko mogao vidjeti kako je ostavlja." Stavila je ruku preko očiju na samo sekundu, žaleći što se ne može sakriti. Morala je izići iz te sobe, u to je bila sigurna. Činilo se da Hare pokušava s njezina lica pročitati što se događa. Na njegovu je licu, inače otvorenom i ljubaznom, bio strog izraz. "Silovana je u bolnici." "Ispred bolnice." "Usta su joj bila zalijepljena ljepljivom vrpcom." "Znam." "I to je učinio netko tko očito ima neku vjersku fiksaciju." "Tako je." "Sara—" Podigla je ruku kako bi mu dala znak da ušuti kad se Lena vratila. Lena je rekla: "Frank je krenuo ovamo."

128

MIN@

Četvrtak

ČETRNAEST

Jeffrey je nekoliko puta zatreptao, prisiljavajući se da ne padne ponovno u san. Nekoliko sekunda nije znao gdje se nalazi, ali nakon što je nakratko pogledao oko sebe prisjetio se događaja od prošle noći. Pogledao je prema prozoru, i trebalo mu je neko vrijeme da mu se oči usredotoče. Ugledao je Saru. Ponovno je naslonio glavu na jastuk i duboko izdahnuo. "Sjećaš li se kako sam ti običavao češljati kosu?" "Molim?" Jeffrey je otvorio oči. "Lena?" Činilo se da joj je neugodno kad se približila krevetu. "Da." "Mislio sam da si ti..." Odmahnuo je rukom. "Nema veze." Jeffrey se prisilio da se pridigne u sjedeći položaj usprkos bolovima koji su mu sijevali kroz desnu nogu. Osjećao se ukočeno i omamljeno, ali je znao da će mu cijeli dan propasti ako ne ostane uspravan. i "Dodaj mi moje hlače", rekao je. "Morali su ih baciti", podsjetila ga je Lena. "Sjećaš li se što se dogodilo?" Jeffrey je nešto promrmljao u znak odgovora dok je spuštao stopala na pod. Stajanje ga je zaboljelo kao da mu je netko zario vrući nož u nogu, ali bol je bila nešto što je mogao podnijeti. "Možeš li mi pronaći neke hlače?" upitao je. Lena je izišla iz sobe i Jeffrey se naslonio na zid kako ne bi ponovno sjeo. Pokušao se prisjetiti što se dogodilo prethodne noći. Jednim dijelom nije htio razmišljati o tome. Sasvim dovoljno problema su mu donosili pokušaji da otkrije tko je ubio Sibyl Adams. "Jesu li ti ove dobre?" upitala je Lena vrativši se u sobu i dobacivši mu donji dio medicinske uniforme. "Izvrsne su", rekao je Jeffrey čekajući da se Lena okrene. Navukao je hlače suspregnuvši jauk kad je podigao nogu. "Pred nama je puno posla", rekao je. "Nick Shelton dolazi u deset s jednim od svojih stručnjaka za narkotike. Analizirat ćemo beladonu. Imamo i onog propalicu, kako se zove, Gordon?" Zavezao je uzicu na hlačama. "Želim ga ponovno ispitati, da vidimo može li se ičega prisjetiti o danu kad je posljednji put vidio Juliju Mathews." Oslonio se rukom o stol. "Mislim da ne zna gdje je ona, ali možda je nešto vidio." Lena se okrenula iako joj on nije rekao da smije. "Pronašli smo Juliju Mathews." "Molim?" upita on. "Kada?" 129

MIN@

"Pojavila se sinoć u bolnici", odgovorila je Lena. U njezinu je glasu načuo nešto od čega mu se sledila krv u žilama. Ponovno je sjeo na krevet a da toga uopće nije bio svjestan. Lena je zatvorila vrata i ispripovijedala mu događaje od prošle noći. Kad je završila s pričom, Jeffrey je hodao gore-dolje po sobi nespretnim korakom. "Jednostavno se pojavila na Sarinu automobilu?" upitao je. Lena je kimnula glavom. "Gdje je sada?" upita on. "Mislim, auto?" "Frank ga je dao odvući", rekla je Lena s neprijateljskim tonom u glasu. "Gdje je Frank?" upitao je Jeffrey primivši se rukom za ogradu kreveta. Lena prvo ništa nije rekla, a onda je ipak izjavila: "Ne znam." On ju je strogo pogledao, smatrajući da ona sasvim dobro zna gdje se Frank nalazi, ali ne želi reći. Ona reče: "Frank je postavio Brada na stražu na gornjem katu." "Gordon je i dalje u zatvoru, je li tako?" "Da, to je bila prva stvar koju sam provjerila. Bio je u zatvoru cijelu noć. On je ni na koji način nije mogao staviti na Sarin auto." Jeffrey je šakom udario po krevetu. Znao je da sinoć nije trebao uzeti onaj jaki analgetik. Nalazio se usred slučaja, a ne na odmoru. "Dodaj mi moju jaknu." Jeffrey je ispružio ruku i uzeo jaknu od Lene. Odšepao je iz sobe s Lenom za petama. Dizalo je stizalo polako, ali nijedno od njih dvoje nije progovaralo. "Spavala je cijelu noć", rekla je Lena. "Dobro." Jeffrey je snažno pritiskao gumb dizala. Zvono dizala je nekoliko sekunda kasnije zazvonilo i oboje su ušli, i dalje šuteći. Lena je počela. "Ono sinoć. Kako su te nastrijelili." Jeffrey je odmahnuo rukom, dajući joj znak da ne želi o tome razgovarati, i izišao iz dizala. "S tim ćemo se poslije pozabaviti, Lena." "Htjela bih samo—" On je podigao ruku da je zaustavi. "Nemaš pojma koliko mi malo to trenutačno znači", rekao je i primio se za ogradu u hodniku dok se približavao Bradu. "Zdravo, šefe", rekao je Brad ustajući sa stolice. "Nema nikoga unutra?" upitao je Jeffrey dajući mu znak da sjedne. "Ne, otkad je doktorica Linton bila unutra u dva ujutro", odgovorio je Brad. Jeffrey reče: "Izvrsno", oslonivši ruku na Bradovo rame dok je otvarao vrata sobe. 130

MIN@

Julia Mathews je bila pri svijesti. Tupo je buljila kroz prozor, ne pomaknuvši se kad su ušli u sobu. "Gospođice Mathews?" obratio joj se Jeffrey oslonivši ruku na ogradu njezina kreveta. Ona je nastavila zuriti prema prozoru ne odgovorivši. Lena reče: "Nije progovorila otkad ju je Sara ekstubirala." Jeffrey je pogledao kroz prozor, pitajući se što je zaokupilo njezinu pažnju. Zora je bila svanula prije otprilike trideset minuta, ali osim oblaka, kroz prozor se nije vidjelo ništa iznimno zanimljivo. Jeffrey je ponovio: "Gospođice Mathews?" Juliji su niz lice potekle suze, ali i dalje nije progovarala. Jeffrey je izišao iz sobe oslanjajući se na Leninu ruku. Čim su se našli izvan sobe Lena je rekla: "Cijelu noć nije ništa rekla." "Ni jednu jedinu riječ?" Ona odmahne glavom. "Na koledžu smo dobili broj koji treba nazvati u slučaju da se nešto dogodi. To je broj njezine tete. Ona pokušava pronaći njezine roditelje. Doletjet će u Atlantu prvim mogućim letom." "Kad će to biti?" upitao je Jeffrey pogledavši na sat. "Danas popodne, oko tri." "Frank i ja ćemo otići po njih", rekao je Jeffrey okrenuvši se prema Bradu Stephensu. "Brad, ti si bio dežuran cijelu noć?" "Da, gospodine." "Lena će te zamijeniti za dva sata." Pogledao je Lenu izazivajući je da mu se usprotivi. Kad se to nije dogodilo, rekao je: "Odvezi me kući, a onda se vrati u postaju. Odande se možeš pješice vratiti u bolnicu." Jeffrey je gledao ravno pred sebe dok je Lena vozila prema njegovoj kući, pokušavajući shvatiti što se dogodilo prošle noći. Osjećao je napetost u vratu koju čak ni šaka aspirina nije mogla ukrotiti. I dalje se nije mogao riješiti letargije uzrokovane lijekovima koje su mu sinoć dali, i mozak mu je stalno skretao s glavne teme, iako je prihvatio činjenicu da se sve sinoć događalo samo troje vrata dalje od sobe u kojoj je spavao kao mala beba. Hvala Bogu da je Sara bila ondje, inače bi sada imao posla s dvije žrtve umjesto jedne. Julija Mathews je bila dokaz da ubojica eskalira. Napredovao je od brzog napada i ubojstva u zahodu na zadržavanje djevojke nekoliko dana kako bi imao više vremena s njom. Jeffrey je već viđao takvo ponašanje. Serijski silovatelji uče iz svojih pogrešaka. Oni provode svoje živote u smišljanju najboljeg načina za postizanje svog cilja, a ovaj je silovatelj, ovaj ubojica, usavršavao svoje vještine čak i u ovom trenutku dok su Jeffrey i Lena razgovarali o tome kako da ga uhvate. 131

MIN@

Zatražio je od Lene da ponovi sve što se dogodilo s Julijom Mathews, pokušavajući otkriti ima li ikakvih razlika u priči kako bi izvukao dodatne tragove. Nije ih bilo. Lena je vrlo dobro izvještavala o stvarima koje je vidjela, i ništa novo se nije otkrilo iz ponovljene priče. Jeffrey ju je upitao: "Što se poslije toga dogodilo?" "Nakon što je Sara otišla?" On je kimnuo glavom. "Iz Auguste je došao doktor Headley. On ju je zašio." Jeffrey je postao svjestan činjenice da je tijekom prepričavanja događaja Lena cijelo vrijeme upotrebljavala zamjenicu "ona" umjesto žrtvina imena. U policijskom je poslu bilo uobičajeno usredotočiti se na zločinca a ne na žrtvu, i Jeffrey je oduvijek smatrao da je to najbrži način da se izgubi iz vida zašto uopće rade to što rade. Nije želio da se Lena tako ponaša, pogotovo uzimajući u obzir to što se dogodilo njezinoj sestri. Nešto je s Lenom danas bilo drugačije. Nije mogao odrediti radi li se o povišenoj razini napetosti ili ljutnje. Činilo se da joj cijelo tijelo vibrira od toga, i njegov je glavni cilj bio da je vrati u bolnicu gdje će moći sjesti i smiriti se. Znao je da neće napustiti svoje mjesto kraj kreveta Julije Mathews, i bolnica je bila jedino mjesto na kojem ju je bez brige mogao ostaviti ne sumnjajući da će otići. Osim toga, dodatni je plus bio to što je znao da će Lena, u slučaju da zaista doživi živčani slom, biti na pravom mjestu. Ali zasad mu je još trebala. Trebala mu je da vidi i čuje sve što se tiče onoga što se dogodilo prošle noći. Onda joj je rekao: "Reci mi kako je Julia izgledala." Lena je zatrubila i tako otjerala vjevericu s ceste. "Pa, izgledala je normalno." Zastala je. "Hoću reći, mislila sam da se radi o predoziranju ili nečemu sličnom zbog toga kako je izgledala. Nije mi uopće padalo na pamet da se radi o silovanju." "Što te uvjerilo u suprotno?" Lena je ponovno zaškrgutala zubima. "Doktorica Linton, valjda. Ukazala je na rupe na njezinim dlanovima i stopalima. Valjda sam oslijepjela, ne znam. Smrad izbjeljivača i sve to bili su dovoljan znak." "Sve što?" "Pa, znaš, fizički znakovi da nešto nije u redu." Lena je ponovno zastala. Ton joj je postao defanzivan. "Usta su joj bila zalijepljena ljepljivom vrpcom, a vozačka joj je dozvola bila nagurana u grlo. Pretpostavljam da je izgledala kao da je silovana, ali ja to nisam vidjela. Ne znam zašto. Shvatila bih to prije ili kasnije, nisam glupa. Jednostavno, izgledala je tako normalno, razumiješ? Ni najmanje kao žrtva silovanja." Jeffreyja je iznenadio ovaj posljednji komentar. 132

MIN@

"A kako izgleda žrtva silovanja?" Lena je slegnula ramenima. "Kao moja sestra, valjda", promrmljala je. "Kao netko tko se baš i ne može brinuti sam za sebe." Jeffrey je očekivao fizički opis, neki komentar stanja u kojem je bila Julia Mathews. Rekao je: "Ne razumijem te." "Nije važno." "Ne", rekao je Jeffrey. "Objasni mi." Činilo se da Lena razmišlja o tome kako da kaže to što želi reći, a onda je počela: "Pretpostavljam da mogu razumjeti da se to dogodilo Sibyl jer je bila slijepa." Zastala je. "Mislim, postoji cijela ta priča o tome kako žene to same traže i sve to. Mislim da Sibyl nije bila takva, ali ja poznajem silovatelje. Razgovarala sam s njima, hapsila ih. Znam kako razmišljaju. Oni ne biraju nekoga za koga misle da će se odupirati." "Misliš?" Lena je slegnula ramenima. "Pretpostavljam da možemo početi raspravljati o feminističkim kenjažama o tome kako bi žene trebale moći raditi sve što žele i muškarci bi se jednostavno trebali naviknuti na to, ali..." Lena je ponovno zastala. "Evo, na primjer", rekla je. "Ako ja parkiram auto u centru Atlante sa spuštenim prozorima i ključevima u bravi motora, tko će biti kriv ako ga netko ukrade?" Jeffreyju nije baš bila jasna njezina logika. "Postoje seksualni grabežljivci", Lena je nastavila. "Svi znaju da ima svakakvih bolesnika, obično muškaraca, koji vrebaju žene. A oni ne biraju žene koje izgledaju kao da se znaju brinuti same za sebe. Biraju one koje se neće, ili ne mogu braniti. Biraju one tihe, poput Julije Mathews. Ili hendikepirane", dodala je Lena, "kao što je bila moja sestra." Jeffrey se zabuljio u nju. Nije bio siguran da njezini argumenti imaju smisla. Lena ga je ponekad iznenađivala, ali ovo što je upravo rekla grdno ga je potreslo. Očekivao bi takvo argumentiranje od nekoga kao što je Matt Hogan, ali nikako od jedne žene. Čak niti od Lene. Naslonio je glavu na sjedalo, nekoliko trenutaka ne progovarajući. Nakon nekog vremena je zatražio: "Ispričaj mi detalje o Juliji Mathews. Fizičke dokaze." Lena je pričekala neko vrijeme, a onda je počela: "Prednji zubi su joj bili izbijeni. Gležnjevi su joj bili vezani. Stidne dlake su joj obrijane." Zastala je. "Osim toga, očistio ju je iznutra." "Izbjeljivačem?" 133

MIN@

Lena je kimnula. "I usta, također." Jeffrey ju je pažljivo promatrao. "Što još?" "Na tijelu nije imala modrica." Lena je pokazala rukom sebi na krilo. "Na rukama nije imala obrambenih ozljeda niti tragova, samo rupe na dlanovima i modrice od vezivanja." Jeffrey je razmislio o tome što mu je rekla. Julia Mathews je vjerojatno cijelo vrijeme bila drogirana, iako mu se činilo da ni to nema smisla. Silovanje je prije svega nasilje, i većinu silovatelja više uzbuđuje nanošenje boli i kontroliranje žena nego sam seks. Jeffrey je rekao: "Reci mi ima li još što. Kako je Julia izgledala kad ste je pronašli?" "Izgledala je kao normalna osoba", odgovorila je Lena. "To sam ti već rekla." "Bila je gola?" "Da, gola. Bila je posve gola i bila je položena raširenih ruku. Noge su joj bile prekrižene kod gležnjeva. Prebačena preko poklopca motora auta." "Misliš li da je s razlogom tako položena?" Lena je odgovorila: "Nemam pojma. Svi poznaju doktoricu Linton. Svi znaju koji auto vozi. Njezin je jedini takav u gradu." Jeffrey je osjetio da mu se želudac diže. To nije bio odgovor koji je želio čuti. Htio je da Lena komentira specifičan položaj tijela, da dođe do istog zaključka do kojeg je on došao, da je žena položena u položaj raspeća. On je pretpostavljao da je Sarin auto izabran zato što je bio parkiran na najbližem mjestu kraj bolnice gdje bi netko vidio tijelo. Sledio se pri pomisli da postoji mogućnost da je ta akciju bila usmjerena prema Sari. Jeffrey je na neko vrijeme odlučio odbaciti takve misli i nastavio dalje ispitivati Lenu. "Što znamo o našem silovatelju?" Lena je promislila o odgovoru. "Dobro, on je bijelac, jer silovatelji imaju tendenciju silovati žene unutar vlastite etničke grupe. Opsesivna je picajzla, jer je Julia temeljito izribana izbjeljivačem; izbjeljivač znači da poznaje forenziku, jer to je najbolji način da se riješiš fizičkih dokaza. Vjerojatno je stariji muškarac, ima vlastitu kuću, jer ju je očito prikucao za neki pod, zid ili već nešto slično, a to ne možeš baš napraviti u stanu u zgradi, što znači da ima određeni ugled u gradu. Vjerojatno nije oženjen, jer bi imao štošta za objasniti kad bi mu žena došla kući i zatekla ženu pribijenu za pod u podrumu." "Zašto misliš da se radilo o podrumu?" Lena je ponovno slegnula ramenima. 134

MIN@

"Vjerujem da je ne može držati svima na vidjelu." "Čak i ako živi sam?" "Ne, osim ako je siguran da nitko neće navratiti." "Znači, tip je samotnjak?" "Pa, mislim da. Ali kako ju je onda upoznao?" "Imaš pravo", rekao je Jeffrey. "Je li Sara poslala njezinu krv na testiranje na narkotike?" ''Aha", rekla je Lena. "Odnijela ju je u Augustu. Barem je rekla da tamo ide. Rekla je da zna što traži." Jeffrey je pokazao na pokrajnju uličicu. "Tamo." Lena je naglo skrenula. "Hoćemo li danas pustiti Gordona?" upitala je. "Ne bih rekao", rekao je Jeffrey. "Možemo iskoristiti optužbu za posjedovanje droge kako bismo ga prisilili da nam kaže s kim se Julia družila u posljednje vrijeme. Prema onome što je rekla Jenny Price, nije joj davao mnogo slobode. On će najbolje znati tko je bio nov u njezinom životu." "Točno", složila se Lena. "Ovdje desno", uputio ju je on uspravivši se. "Želiš li ući?" Lena je ostala sjediti za upravljačem. "Ostat ću ovdje, hvala." Jeff rey je ponovno sjeo na svoje sjedalo. "Postoji još nešto što mi nisi rekla, zar ne?" Ona je duboko udahnula, a zatim polako izdahnula. "Osjećam da sam te iznevjerila." "Zbog prošle noći?" upitao ju je on, a zatim dodao: "Zato što su me nastrijelili?" Ona reče: "Ima nešto što ne znaš." Jeffrey je stavio ruku na kvaku na vratima. "Frank to sređuje?" Ona je kimnula glavom. "Jesi li mogla spriječiti to što se dogodilo?" Ona je slegnula ramenima, podigavši ih gotovo do ušiju. "Ne znam mogu li išta više spriječiti." "Sreća da to nije tvoj posao", rekao je on. Htio joj je još nešto reći da joj olakša, ali iz iskustva je znao da će Lena to sama morati riješiti. Protekle je trideset tri godine provela gradeći utvrdu oko sebe, i on neće moći srušiti njezine zidove u tri dana. Umjesto toga rekao je: 135

MIN@

"Lena, moj primarni cilj trenutačno je pronaći ubojicu tvoje sestre i silovatelja Julije Mathews. S ovim—" pokazao je na svoju nogu "ću se pozabaviti kad sve bude gotovo. Mislim da oboje znamo gdje trebamo početi tražiti. Nije baš da će svi oni otići iz grada." Otvorio je vrata automobila i rukama podigao ozlijeđenu nogu. "Isuse Kriste", progunđao je osjećajući snažan protest koji mu je uputilo njegovo koljeno. Noga mu je utrnula od dugotrajnog sjedenja u autu. Do trenutka kad je ustao sa sjedala auta, nad gornjom usnicom su mu se pojavile kapljice znoja. Dok je hodao prema svojoj kući kroz nogu mu je sijevala bol. Ključevi kuće su mu bili zajedno s ključevima auta, tako da je otišao do stražnje strane kuće i ušao kroz kuhinju. Tijekom protekle dvije godine Jeffrey je sam preuređivao svoju kuću. Njegov posljednji projekt bila je kuhinja. Jednog trodnevnog vikenda je srušio stražnji zid kuće, namjeravajući ga ponovno izgraditi prije nego što se vrati na posao. Pucnjava je poremetila njegove planove i naposljetku je kupio dugačke, tanke komade plastike u trgovini bijele tehnike, u Birminghamu, te ih zakucao za gole grede. Plastika je sprečavala da kiša i vjetar prodiru u kuću, što nije promijenilo činjenicu da on i dalje ima golemu rupu na stražnjoj strani kuće. U dnevnoj sobi Jeffrey je podigao telefonsku slušalicu i utipkao Sarin broj, nadajući se da će je uhvatiti prije nego što krene na posao. Javila se njezina automatska sekretarica, tako da je nazvao kuću Lintonovih. Na telefon se, nakon što je triput zazvonio, javio Eddie Linton. "Linton i kćeri." Jeffrey je pokušao ostati ljubazan. "Zdravo, Eddie, ovdje Jeffrey." Začuo se klepet kad je telefon pao na pod. Jeffrey je u pozadini čuo zvuk tanjura i tava, a zatim prigušen razgovor. Nekoliko sekunda kasnije Sara se javila na telefon. "Jeffe, ti si?" "Da", rekao je on. Čuo ju je kako otvara vrata koja vode na trijem. Lintoni su jedini ljudi koje je Jeffrey poznavao koji nisu imali bežični telefon u kući. U spavaćoj sobi se nalazio još jedan aparat. Da djevojke na telefon u kuhinji nisu stavile kabel dugačak tri metra, nikad ne bi mogle na miru razgovarati. Čuo je kako se vrata zatvaraju, a zatim je Sara rekla: "Oprosti." "Kako si?" Ona mu nije odgovorila, već je rekla: "Nisam ja sinoć nastrijeljena." Jeffrey je zastao, pitajući se otkud oštar ton u njezinu glasu. 136

MIN@

"Čuo sam što se dogodilo s Julijom Mathews." "Aha", rekla je Sara. "Odnijela sam njezinu krv u Augustu. Bunika ima dva specifična markera." On je prekinuo sat kemije. "Pronašla si oba?" "Da", odgovorila je ona. "Znači, u oba slučaja tražimo istog tipa." Glas joj je bio odrješit. "Čini se da je tako." Prošlo je nekoliko sekunda, a zatim je Jeffrey rekao: "Nick ima nekog momka koji je stručnjak za trovanje bunikom. Dovest će ga u deset. Možeš li ti doći?" "Mogu svratiti između pacijenata, ali ne mogu dugo ostati", rekla je Sara. Nakon toga se nešto promijenilo u njezinu glasu, začula se neka nježnost kad je rekla: "Sada moram ići, u redu?" "Želio bih da mi prepričaš što se dogodilo prošle noći." "Kasnije, dobro?" Nije mu dala vremena da joj odgovori. Čuo je samo da je spustila slušalicu. Jeffrey je uzdahnuo i šepajući se uputio prema kupaonici. Putem je pogledao kroz prozor i provjerio što Lena radi. I dalje je bila u autu i objema je rukama držala upravljač automobila. Činilo se da sve žene u njegovu životu danas nešto skrivaju. Nakon vrućeg tuša i brijanja Jeffrey se osjećao znatno bolje. Noga mu je i dalje bila utrnuta, ali što ju je više pomicao, to je manje boljela. Eto još jednog argumenta u prilog teoriji da treba ostati u pokretu. Vožnja do postaje bila je napeta i protekla je u tišini, i jedini je zvuk u autu bio zvuk škrgutanja Leninih zuba. Jeffreyju je bilo drago što odlazi kad je krenula prema bolnici. Marla je izišla pred njega na ulazna vrata s rukama sklopljenima na prsima. "Tako mi je drago što ste dobro", rekla je uzevši ga za ruku i povevši ga prema njegovu uredu. On je zaustavio njezinu pretjeranu brižnost kad mu je otvorila vrata. "Ja ću", rekao je. "Gdje je Frank?" Marla se snuždila. Ako se uzme u obzir da je Grant malen grad, njegova je policija svakako bila još manja. Glasine su putovale brže unutar policije nego udar groma kroz čeličnu šipku. Marla je odgovorila: "Mislim daje otraga." "Pozovi mi ga, molim te, hoćeš li?" zamolio je Jeffrey krenuvši prema uredu. Jeffrey je uz jauk sjeo na stolicu. Znao je da izaziva sudbinu tako se odnoseći prema svojoj nozi i neko ju je vrijeme držao nepomičnom, ali nije 137

MIN@

imao izbora. Njegovi su ljudi morali znati da se vratio na posao i da je spreman raditi. Frank je člancima prstiju pokucao na vrata. Jeffrey ga je kimanjem glave pozvao da uđe. Frank upita: "Kako si?" Jeffrey je pričekao kako bi bio siguran da ima punu Frankovu pažnju. "Nitko me neće više upucati, je li tako?" Frank se udostojao spustiti pogled prema tlu. "Ne, gospodine." "Što se događa s Willom Harrisom?" Frank je protrljao bradu. "Čuo sam da odlazi u Savannu." "Ma nemoj?" "Aha", odgovorio je Frank. "Pete mu je dao bonus. Will si je kupio kartu za autobus." Frank je slegnuo ramenima. "Rekao je da će provesti dva tjedna sa svojom kćerkom." "A što je s njegovom kućom?" "Neki momci iz lože su se dobrovoljno javili da mu zamijene prozor." "Izvrsno", rekao je Jeffrey. "Sara će htjeti da joj se vrati auto. Jeste li nešto pronašli?" Frank je iz džepa izvadio plastičnu vrećicu za dokaze i stavio je na stol. "Što je to?" upitao je Jeffrey, ali to je bilo glupo pitanje. U vrećici se nalazio Ruger Magnum, kalibra 3.57. "Nalazio se ispod njezina sjedala", rekao je Frank. "Sarina sjedala?" upitao je Jeffrey. Još mu ništa nije bilo jasno. Takvim se pištoljem ubija, tim kalibrom možeš izbušiti rupetinu u nečijim prsima. "U njezinu autu? Ovo je njezino?" Frank je slegnuo ramenima. "Ona nema dozvolu za nošenje pištolja." Jeffrey se zabuljio u pištolj kao da će mu on nešto reći. Sara se svakako nije protivila tome da civilne osobe drže oružje, ali pouzdano je znao da joj nije bilo ugodno kad se nalazila u blizini oružja, pogotovo ne kraj onih koji mogu rasturiti lokot na vratima štaglja. Izvukao je pištolj iz vrećice i pregledao ga. "Serijski broj je izgreban", rekao je Frank. "Aha", reče Jeffrey. To je i sam vidio. "Je li bio napunjen?" "Aha." Frank je očito bio impresioniran oružjem. "Ruger od nehrđajućeg čelika. A taj je držak specijalno naručen." Jeffrey je spustio pištolj u ladicu svog stola, i zatim ponovno pogledao Franka. "Je li provjera popisa seksualnih zločinaca već donijela neke rezultate?" 138

MIN@

Činilo se da je Frank razočaran što je rasprava o Sarinu pištolju završila. Odgovorio je: "Ne baš. Većina ih ima nekakav alibi. A oni koji nemaju zapravo i nisu ono što tražimo." "U deset imamo sastanak s Nickom Sheltonom. Dovodi stručnjaka za buniku. Možda ćemo nakon toga moći momcima dati još neki trag." Frank je sjeo. "Ja imam ponoćnicu u svom vlastitom dvorištu." "I ja također", rekao je Jeffrey, a zatim dodao: "Nakon sastanka želim otići do bolnice, da vidim može li Julia Mathews što reći." Zastao je, razmišljajući o mladoj djevojci. "Njezini će roditelji doći oko tri. Želim biti na aerodromu da ih dočekam. Ti ćeš danas biti moj partner."

PETNAEST

Sara je otišla iz klinike u petnaest minuta do deset sati kako bi mogla svratiti do ljekarne prije nego što ode u policijsku postaju i vidi Jeffreyja. U zraku se osjećala hladnoća, a oblaci na nebu su obećavali još kiše. Dok je hodala niz ulicu gurnula je ruke u džepove i držala pogled na pločniku ispred sebe, nadajući se da će zbog svog držanja i brzine hodanja djelovati kao da ne želi da joj itko prilazi. Zapravo, nije se trebala truditi. Sve od Sibyline smrti, u centru grada je vladala sablasna tišina, kao da je cijeli grad umro zajedno s njom. Sara je znala kako se svi osjećaju. Sara je čitavu noć ležala budna u krevetu i analizirala svaki korak koji je poduzela pružajući pomoć Juliji Mathews. Što god učinila, djevojka joj se neprestance ukazivala položena na njezin automobil, probušenih dlanova i stopala i nepomičnog pogleda koji je uperila u noćno nebo, svejedno ga ne videći. Sara je poželjela da joj se nikad ništa slično više ne dogodi. Zvono iznad vrata ljekarne se oglasilo kad je Sara ušla i time je izvuklo iz njezine samoće. "Zdravo, doktorice Linton", dobacila joj je Marty Ringo stojeći iza pulta na kojem se nalazila blagajna. Glava joj je bila spuštena i čitala je neki časopis. Marty je bila punija žena s jednim vrlo nezgodnim madežom koji je narastao točno iznad njezine desne obrve, a iz njega su rasle crne dlake oštre poput dlaka u četki. Budući da je radila u ljekarni, znala je sve najnovije tračeve o svima u gradu. Marty će svakako svima koji će navratiti u ljekarnu nakon Sare spomenuti kako je Sara posebno radi Jeba danas došla u ljekarnu. Marty se lukavo nasmiješila. "Tražite Jeba?" 139

MIN@

"Da", odgovorila je Sara. "Čula sam što se dogodilo prošle noći", rekla je Mary, očito pokušavajući izvući informacije. "Radi se o studentici, ha?" Sara je kimnula glavom, jer će se taj podatak moći pročitati u novinama. Martyn glas se utišao. "Čula sam da je netko petljao po njoj." "Mmm", odgovorila je Sara ogledavajući se po ljekarni. "Je li on ovdje?" upitala je. "Sličile su jedna na drugu." "Molim?" rekla je Sara odjednom obrativši pažnju na Martyne riječi. "Djevojke", rekla je Marty. "Mislite li da postoji neka veza?" Sara je prekinula razgovor. "Stvarno moram razgovarati s Jebom." "On je otraga." Marty je pokazala prema dijelu u kojem se prodaju lijekovi na recept, a na licu joj se pojavio povrijeđen izraz. Sara joj je zahvalila sa usiljenim smiješkom na usnama i krenula prema stražnjem dijelu trgovine. Oduvijek je voljela provoditi vrijeme u ljekarni. Ovdje je kupila svoju prvu maškaru. Vikendima ih je otac znao dovoditi da kupe slatkiše. Otkako je Jeb kupio trgovinu nije se baš mnogo toga promijenilo. Pult za kojim su se prodavali sokovi, koji je više bio za pokazivanje nego za serviranje pića, i dalje se sjajio od laštila. Kontracepcijska sredstva i dalje su stajala iza pulta. Uzani redovi koji su se protezali duž trgovine i dalje su bili obilježeni natpisima ispisanima markerom na kartonu. Sara je povirila preko pulta, ali nije ugledala Jeba. Primijetila je da su stražnja vrata otvorena i bacivši pogled preko ramena, zaobišla je pult i krenula otraga. "Jeb?" zazvala je. Nije bilo odgovora i Sara je otišla do otvorenih vrata. Jeb je stajao sa strane, leđima okrenut prema Sari. Potapšala ga je rukom po ramenu i on je poskočio. "Bože!" povikao je brzo se okrenuvši. Strah na njegovu licu je zamijenio užitak kad je ugledao Saru. Nasmijao se. "Toliko si me prepala da sam se skoro usrao." "Oprosti", ispričala se Sara, ali zapravo joj je bilo drago što se Jeb zbog nečega ipak može uzrujati. "Što si radio?" On je pokazao na skupinu grmova koji su obrubljivali dugačko parkiralište iza zgrada. "Vidiš tamo, u onom grmu?" Sara je odmahnula glavom ne videći ništa u grmlju. A zatim je ipak ispustila jedan: 140

MIN@

"Oh", kad je vidjela malo ptičje gnijezdo. "Zebe", rekao je Jeb. "Prošle godine sam tamo stavio hranilicu, ali neki školarci su je odnijeli." Sara se okrene prema njemu. "Što se tiče prošle noći", počela je. On je odmahnuo rukom. "Molim te, Sara, vjeruj mi, razumijem. Bila si s Jeffreyjem dugo vremena." "Hvala ti", rekla je Sara, zaista to misleći. Jeb je pogledao iza sebe prema ljekarni i spustio glas. "I meni je također žao zbog toga što se dogodilo. Znaš, s onom djevojkom." Polako je odmahnuo glavom. "Jednostavno, teško mi je zamisliti da se tako nešto događa u našem gradu." "Znam", odgovorila je Sara, zapravo ne želeći ulaziti u to. "Pretpostavljam da ti mogu oprostiti što si zbrisala s našeg spoja kako bi spasila nečiji život." Stavio je ruku na desnu stranu prsa. "Jesi li joj stvarno stavila ruku na srce?" Sara je pomaknula njegovu ruku na lijevu stranu. "Da." "Sveti Bože", prošaptao je Jeb. "Kakav je to bio osjećaj?" Sara mu je rekla istinu. "Zastrašujući", rekla je. "Jako zastrašujući." Njegov je glas bio pun divljenja kad je rekao: "Ti si izvanredna žena, Sara. Znaš li to?" Osjećala se blentavo zbog ovakvih pohvala. "Obećajem ti da ćemo drugi put otići na spoj, ako hoćeš", ponudila je, pokušavajući ga odvratiti od Julije Mathews kao teme. On se nasmiješio. Bilo mu je iskreno drago. "To bi bilo sjajno." Naletio je prohladan povjetarac i Sara je protrljala ruke. "Ponovno je zahladilo." "Dođi." Poveo ju je unutra i zatvorio vrata iza njih. "Što radiš ovaj vikend?" "Ne znam", rekla je Sara. A zatim dodala: "Slušaj, došla sam provjeriti je li Jeffrey podigao svoj lijek." "Aha." Jeb je sklopio ruke. "Pretpostavljam da to znači da imaš posla ovog vikenda." "Ne, ne znači." Sara je zastala, a zatim rekla: "Samo je komplicirano." "Aha." On se usiljeno nasmiješio. "Nema problema. Provjerit ću za njegov lijek." Teško joj je palo vidjeti razočaranje na njegovu licu. Okrenula je displej Medic Alert prema sebi kako bi imala što raditi. Oznake za knjige s vjerskim izrekama nalazile su odmah pokraj narukvica za dijabetičare. 141

MIN@

Jeb je otvorio veliku ladicu ispod pulta i izvukao narančastu bočicu za tablete. Dvaput je provjerio etiketu, a zatim rekao: "Nazvao je da mu osiguramo lijek, ali ga još nije podigao." "Hvala", rekla je Sara i uzela bočicu. Držala ju je u ruci zagledavši se u Jeba. Progovorila je prije nego što se mogla izvući. "Nazovi me", rekla je. "Da se dogovorimo za vikend." "Aha, hoću." Ispružila je slobodnu ruku i poravnala mu rever na bijeloj kuti. "Stvarno, Jeb. Nazovi me." On je nekoliko sekunda šutio, a onda se iznenada sagnuo i lagano je poljubio u usta. "Nazvat ću te sutra." "Izvrsno", rekla je Sara. Shvatila je daje tako čvrsto primila bočicu s tabletama da je poklopac skoro iskočio. I prije se ljubila s Jebom. Nije to ništa veliko. Ipak, pomalo ju je strašila pomisao da će Marty vidjeti. Pomalo se bojala pomisli da će vijest o poljupcu stići do Jeffa. "Mogu ti dati vrećicu za to", ponudio je Jeb pokazujući na bočicu. "Ne", promrmljala je Sara i gurnula bočicu u džep na jakni. Još jednom je mumljajući zahvalila i izišla prije no što je Marty uspjela podići pogled sa svog časopisa. *** Jeffrey i Nick Shelton stajali su u hodniku kad je Sara stigla u postaju. Nick je stajao s rukama gurnutima u stražnje džepove traperica, a službena košulja GBI-a mu se rastegla po prsima. Njegova neformalna brada i brkovi bili su uredno podrezani, a jednako zabranjen debeli zlatni lanac visio mu je oko vrata. Budući da je bio visok jedva metar i šezdeset sedam centimetara, bio je dovoljno nizak da Sara nasloni bradu na vrh njegove glave. To ga ipak nije spriječilo da je u više navrata pozove van. "Zdravo, djevojko", rekao je Nick obgrlivši je rukom oko struka. Što se tiče konkurencije, Jeffrey se zbog Nicka trebao brinuti otprilike koliko i zbog sobova Djeda Mraza, ali činilo se da se svejedno nakostriješio zbog prisnog načina na koji ju je Nick obgrlio. Sara je smatrala da je Nick tako uporan baš zbog Jeffreyjevih reakcija. "Počnimo sa sastankom", progunđao je Jeffrey. "Sara se mora vratiti na posao." Sara je dostigla Jeffreyja kad su krenuli niz hodnik prema stražnjem dijelu postaje. Tutnula mu je bočicu s tabletama u džep jakne. "Što je to?" upitao je on izvadivši je iz džepa. A zatim dodao: "Oh." "Oh", ponovila je Sara i otvorila vrata. 142

MIN@

Frank Wallace i mladić u hlačama bež boje i košulji poput Nickove s revnim izgledom na licu sjedili su u sobi za brifing kad su Jeffrey, Sara i Nick ušli. Frank je ustao i rukovao se s Nickom. Naglašeno je kimnuo Sari, no ona mu nije uzvratila. Sara je iz nekog razloga smatrala daje Frank bio upetljan u ono što se dogodilo prošle noći, i to joj se nije sviđalo. "Ovo je Mark Webster", rekao je Nick pokazujući na drugog muškarca. Mark je zapravo bio još dječak, jedva da je imao više od dvadeset jedne godine. Još je izgledao kao da je tek izišao iz puberteta, a jedan pramen mu je stršao iz kose na stražnjem dijelu glave. "Drago mi je što smo se upoznali", rekla je Sara rukujući se s njim. Kao da se rukovala s lignjom, ali ako je Nick doveo Marka Webstera ovamo čak iz Macona, ne može biti tako blesav kao što izgleda. Frank reče: "Reci im ono što si meni rekao." Momak jc pročistio grlo i olabavio ovratnik. Svoje je riječi uputio Sari. "Rekao sam da je zanimljivo da je vaš kriminalac izabrao baš buniku. Ona je vrlo neuobičajena. Tijekom svog radnog vijeka vidio sam samo tri slučaja, a većina su ih bila isključenja, glupavi klinci koji su se htjeli zabaviti." Sara je kimnula glavom, znajući da termin "isključenja" znači da je isključen zločin kao uzrok nečije smrti. Kao mrtvozornica i pedijatrica, bila je posebno oprezna kad bi djeca stigla u mrtvačnicu s nepoznatim uzrokom smrti. Mark se nagnuo nad stolom i uputio svoje opaske ostatku grupe. "Bunika spada u obitelj smrtonosnih ponoćnica. Tijekom Srednjeg vijeka, žene su znale žvakati male količine sjemenki kako bi si proširile zjenice. Žena s proširenim zjenicama smatrana je privlačnijom, i otuda ime belladona, što znači 'lijepa žena'." Sara se umiješala: "Obje su žrtve imale ekstremno proširene zjenice." "Čak i malena doza bi prouzročila proširenje", rekao je Mark. Dohvatio je bijelu omotnicu i iz nje izvukao fotografije koje je zatim dodao Jeffreyju da ih pokaže svima. Nakon toga je rekao: "Bunika ima cvijet oblika zvona, obično ljubičast i pomalo čudno miriši. To nije nešto što bi trebalo imati u dvorištu ako imate djecu ili male životinje. Tko god je uzgaja, vjerojatno ima ogradu oko nje, visoku najmanje jedan metar, kako ne bi otrovao sve u okolici." "Treba li joj neko posebno tlo ili gnojivo?" upitao je Jeffrey dodajući fotografiju Franku. "Bunika je korov. Može rasti praktično bilo gdje. Zato je tako popularna. Jedino u čemu je problem, to je loša droga." Mark je, rekavši to, zastao. "Period ushićenosti je produljen, traje otprilike tri do četiri sata, ovisno o 143

MIN@

tome koliko se uzme. Oni koji su je upotrebljavali izjavili su da su doživjeli vrlo realistične halucinacije. Često su mislili da se to što im se priviđalo zapravo dogodilo, ako su se sjećali." Sara upita: "Bunika uzrokuje gubitak pamćenja?" "Oh, da, gospođo, selektivan gubitak pamćenja, što znači da se uživatelji sjećaju samo malih dijelova događaja. Na primjer, vaša žrtva se možda sjeća da ju je ugrabio muškarac, ali se neće sjećati kako izgleda, čak ni ako se nađe s njim licem u lice. Ili može reći da je bio ljubičast sa zelenim očima." Zastao je. "Bunika je halucinogen, ali ne kao tipičan PCP ili LSD. Korisnici su izjavili da je nemoguće razlikovati realnost od halucinacija. S recimo, ecstasyjem ili sličnim drogama, jasno vam je da halucinirate. Od bunike se sve čini stvarno. Kad bih vam dao šalicu pripravka bunike, i kad biste došli k sebi, mogli biste se zakleti da ste upravo razgovarali s vješalicom za kapute. Mogao bih vas ispitati na detektoru laži i ispalo bi da govorite istinu. Bunika iskrivljuje stvari koje se zaista događaju." "Čaj?" upitao je Jeffrey pogledavši Saru. "Da, tako je. Klinci je kuhaju kao čaj." Sklopio je ruke na leđima. "Ipak, moram vam reći, to je vrlo opasna stvar. Lako se predozirati s njom." Sara upita: "Kako još može dospjeti u organizam oralnim putem?" "Ako imate dovoljno strpljenja", odgovorio je Mark, "Možete nekoliko dana namakati lišće u alkoholu, a zatim ga ostaviti da ispari. To je pak rizično, jer koncentracija nije zajamčena, čak ni kod onih koji je uzgajaju u medicinske svrhe." "Kakve medicinske svrhe?" upita Jeffrey. "Pa, znate da vam, kad odete na očni pregled, okulist nakapa kapi u oči da vam se prošire zjenice? U kapima se nalazi pripravak bunike. Ne biste mogli s nekoliko bočica kapi za oči nekoga ubiti, na primjer. Budući da je koncentracija bunike u njima vrlo niska, najgore što bi se moglo dogoditi jest da čovjek dobije gadnu glavobolju i užasan zatvor. Kad je koncentracija visoka, tada treba biti oprezan." Frank je lupnuo Saru po ruci i dodao joj fotografiju. Sara je pogledala sliku biljke. Izgledala je više-manje kao svaka biljka koju je vidjela u životu. Sara je bila doktorica, ne hortikulturist. Nije se mogla brinuti ni o Tamagochiju. Bez upozorenja, po glavi su joj se ponovno počele vrtjeti misli o tome kako je pronašla Juliju Mathews na poklopcu motora svog auta. Pokušavala se prisjetiti je li ljepljiva traka bila na njezinim ustima. S iznenadnom jasnoćom, sjetila se da jest. Mogla je vidjeti traku na Julijinim ustima. Mogla je vidjeti tijelo Julije Mathews razapeto na haubi svog auta. 144

MIN@

"Sara, što je?" upitao je Jeffrey. "Hm?" Sara je podigla pogled. Svi su buljili u nju, kao da očekuju odgovor na nešto. "Žao mi je", ispričala se. "Što ste me pitali?" Mark odgovori: "Pitao sam jeste li primijetili išta čudno na žrtvama. Jesu li mogle govoriti? Jesu li tupo zurile?" Sara mu je vratila fotografiju. "Sibyl Adams je bila slijepa", obavijestila ga je. "Normalno da je tupo zurila. Julia Mathews..." Zastala je, pokušavajući istjerati tu sliku iz glave. "Pogled joj je bio potpuno nepomičan. Pretpostavljam da je to bilo više zbog toga što je našopana tom drogom nego ičega drugoga." Jeffrey ju je čudno pogledao. "Mark je spominjao nešto o tome da bunika zamućuje vid." "Dolazi do svojevrsne zaslijepljenosti", rekao je Mark tonom koji je implicirao da ponavlja ono što je već jednom rekao. "Prema pričama uživatelja, možeš vidjeti, ali tvoj mozak ne registrira što vidiš. Kao da vam, na primjer, pokažem jabuku ili naranču, i bili biste svjesni da gledate nešto okruglo, možda naborano, ali vaš mozak ne bi raspoznao o čemu se radi." "Znam što je zaslijepljenost", odvratila je Sara, prekasno shvativši da joj je ton snishodljiv. Pokušala je to prikriti rekavši: "Mislite da je Sibyl Adams to doživjela? Možda zato nije zavrištala?" Mark je pogledao ostale. Očito, i o tome je već bio govorio dok je Sara bila zamišljena. "Postoje dokazi da dolazi i do gubitka glasa od bunike. Glasnicama se ništa fizički ne događa. Droga ne uzrokuje ni fizičku zapreku ni ozljedu. Mislim da to ima više veze s nečim što se događa u centru za govor u mozgu. Vjerojatno se radi o sličnoj stvari koja uzrokuje probleme s vizualnim raspoznavanjem." "To ima smisla", složila se Sara. Mark je nastavio. "Neki od znakova da je uzeta bunika bila bi suha usta, proširene zjenice, povišena tjelesna temperatura, ubrzano kucanje srca i poteškoće s disanjem." "Obje su žrtve imale sve te simptome", rekla je Sara. "Kolika bi doza to mogla prouzročiti?" "Bunika je prilično jaka. Od samo jedne vrećice čaja nekome bi se, pogotovo ako inače ne konzumira nikakve droge, zavrtjelo. Bobice nisu tako strašne kad se usporedi s ostalim, ali bilo što napravljeno od korijena ili lišća bit će opasno, osim ako točno znate što radite. I nikad ne možete biti savršeno sigurni." "Prva žrtva je bila vegetarijanka", rekla je Sara. 145

MIN@

"Bila je i kemičarka, zar ne?" upita Mark. "Mogao bih nabrojati milijun drugih narkotika s kojima bi čovjek mogao eksperimentirati radije nego s bunikom. Mislim da se bilo tko tko ju je proučavao ne bi izlagao takvom riziku. To je ruski rulet, pogotovo ako radite s korijenom. To je najsmrtonosniji dio. Samo malo previše droge potekle od korijena i nema vam spasa. Nema poznatog protuotrova." "Kod Julije Mathews nisam vidjela nikakve znakove korištenja narkotika", rekla je Sara. A zatim se obratila Jeffreyju: "Pretpostavljam da ćeš razgovarati s njom nakon ovoga?" On je kimnuo glavom, a zatim Marka upitao: "Ima li još nešto?" Mark je provukao prste kroz kosu. "Nakon što bunika iziđe iz organizma, primijećen je zatvor, osjet suhih usta je i dalje prisutan, i ponekad halucinacija. Zanimljivo je to da je ta droga upotrijebljena u zločinu povezanom sa seksom, čak i ironično." "Kako to misliš?" upitao je Jeffrey. "Tijekom Srednjeg vijeka, preparat od bunike je ponekad unošen u vaginu pomoću vaginalnog aplikatora kako bi brže došlo do uzbuđenja. Neki ljudi čak smatraju da cijeli mit o vješticama koje lete na metlama dolazi od prizora žene koja pomoću drvenog aplikatora unosi drogu u vaginu." Nasmiješio se. "Ali tada bismo se morali upustiti u razvučenu raspravu o obožavanju božanstava i usponu kršćanstva u europskim kulturama." Činilo se da je Mark naslutio da je izgubio publiku. "Ljudi iz narkomiljea koji znaju za buniku uglavnom se drže podalje od nje." Pogledao je Saru. "Ako ćete mi oprostiti na izrazu, gospođo?" Sara je slegnula ramenima. Radeći u klinici i sa svojim ocem, čula je višemanje sve što se čuti može. Markovi su obrazi i dalje bili crveni kad je rekao: "Totalno te sjebe." Nasmiješio se Sari u znak isprike. "Ono čega se najčešće sjećaju, čak i oni koji su doživjeli gubitak pamćenja, jest letenje. Uživatelji zaista vjeruju da lete, i ne mogu razumjeti, čak i kad učinak droge prođe, da zapravo nisu letjeli." Jeffrey je prekrižio ruke na prsima. "To bi moglo objasniti to što Julia stalno bulji kroz prozor." "Je li već nešto rekla?" upitala je Sara. On je odmahnuo glavom. "Ništa." A zatim je dodao: "Nakon ovoga idemo u bolnicu, u slučaju da je želiš vidjeti."

146

MIN@

Sara je pogledala na sat pretvarajući se da razmišlja o Jeffreyjevu prijedlogu. Nije joj padalo na pamet da ponovno vidi Juliju Mathews. Teško joj je padalo čak i razmišljati o tome. "Imam pacijente", rekla je. Jeffrey pokaže prema svom uredu. "Sara, možemo li na trenutak porazgovarati?" Sara je osjetila potrebu da zbriše, ali ju je suspregnula. "Radi li se o mom autu?" "Ne." Jeffrey je pričekao da uđu u njegov ured, a zatim je zatvorio vrata. Sara je sjela na rub stola, pokušavši zauzeti ležernu pozu. "Morala sam jutros čamcem do posla", rekla je Sara. "Znaš li ti koliko je hladno na jezeru?" On je zanemario njezinu opasku i prešao ravno na stvar. "Pronašli smo tvoj pištolj." "Oh", izustila je Sara pokušavajući smisliti što da kaže. Nije uopće očekivala da će Jeffrey reći tako nešto. Ruger je bio u njezinu automobilu tako dugo da je posve zaboravila na njega. "Jesam li uhapšena?" "Gdje si ga nabavila?" "Dobila sam ga na poklon." Jeffrey je prijekorno pogleda. "Znači, netko ti je dao pištolj kalibra .357 s izbrušenim serijskim brojem za rođendan?" Sara je slegnula ramenima, dajući mu do znanja da je to nevažno. "Imam ga već godinama, Jeffrey." "Kad si kupila taj auto, Sara? Prije dvije godine?" "Premjestila sam ga iz starog kad sam kupila novi." On je netremice gledao u nju ne progovarajući. Sari je bilo jasno da je ljut, ali nije znala što da mu kaže. Pa je pokušala: "Nikad ga nisam upotrijebila." "Sad mi je lakše, Sara", otresao se on. "U svom autu držiš pištolj koji doslovce može nekome otkinuti glavu, a ti ga ni ne znaš koristiti?" Zastao jc, očito pokušavajući razumjeti. "Što ćeš učiniti ako te netko napadne, ha?" Sara je imala odgovor na to pitanje, ali nije ga izrekla. Jeffrey je upita: "Zašto ga uopće imaš?" Sara je pažljivo pogledala svog bivšeg muža, pokušavajući smisliti najbolji način da ode iz njegova ureda bez uvlačenja u još jednu svađu. Bila je umorna i uznemirena. Ovo nije bilo dobro vrijeme za svađu s Jeffreyjem. Sara jednostavno trenutno nije imala snage za svađu. "Jednostavno ga imam", odgovorila je. 147

MIN@

"Ne možeš jednostavno imati takav pištolj", rekao je on. "Moram se vratiti u kliniku." Ustala je, ali on se ispriječio ispred nje i zablokirao joj izlaz. "Sara, što se, dovraga, događa?" "Kako to misliš?" On ju je podozrivo pogledao, ali joj nije odgovorio. Zatim se maknuo u stranu i otvorio joj vrata. Sara je na trenutak pomislila da je to neki trik. "To je sve?" upitala je. "Ne mogu te baš batinama natjerati da mi odgovoriš." Ona je stavila ruku na njegova prsa. Osjećala je krivnju. "Jeffrey." On je pogledao u ured detektiva. "Moram otići u bolnicu", rekao je, dajući joj do znanja da može ići.

ŠESNAEST

Lena je oslonila glavu na dlan, pokušavajući zatvoriti oči i samo se na trenutak odmoriti. Sjedila je na stolici ispred sobe Julije Mathews već više od jednog sata i sad je napokon počela osjećati posljedice posljednjih nekoliko dana nespavanja. Bila je umorna i za kratko vrijeme joj je trebala početi mjesečnica. Usprkos tome, hlače su joj bile labave na bokovima od nejedenja. Kad je jutros zakopčala futrolu pištolja preko remena, visjela joj je s boka, i kako je dan prolazio, futrola ju je sve više žuljala i grebala. Lena je znala da mora jesti, da se mora vratiti svom životu umjesto da se samo provlači kroz svaki dan kao da živi na posuđenom vremenu. Ali zasad to nije mogla ni zamisliti. Nije htjela ustati ujutro i otići trčati, kao što je to činila svakog dana posljednjih petnaest godina. Nije htjela otići do Krispy Kremea i popiti kavu s Frankom i drugim detektivima. Nije željela spremati sebi ručak niti izlaziti na večeru. Svaki put kad bi pogledala hranu pozlilo bi joj. Mislila je samo na to kako Sibyl nikad više neće jesti. Lena je šetala uokolo, a Sibyl je bila mrtva. Lena je disala, a Sibyl ne diše. Ništa nije imalo smisla. I ništa više nikad neće biti isto. Lena je duboko udahnula i izdahnula, te pogledala gore-dolje po hodniku. Julia Mathews je danas bila jedina pacijentica u bolnici, zbog čega je Lenin posao bio lagan. Osim medicinske sestre koja je došla ovamo na posudbu iz Auguste, na ovom su se katu nalazile samo Lena i Julia. Ustala je i pokušala hodanjem razbistriti glavu i dati svemu neki smisao. Osjećala se dezorijentirano kao da je pretrpjela potres mozga, i nije se mogla sjetiti ničega što bi joj pomoglo osim kretanja. Cijelo ju je tijelo boljelo od 148

MIN@

nemirnog sna, i još nije mogla iz glave izbaciti sliku Sibyl u mrtvačnici. Djelomično joj je ipak bilo drago što se pojavila druga žrtva. Djelomično je željela ući u sobu Julije Mathews i protresti je preklinjući je da progovori, da im kaže tko joj je to učinio, tko je ubio Sibyl, ali znala je da ih to neće nikamo odvesti. Onih nekoliko puta kad je Lena ušla u sobu da provjeri kako je djevojka ona je šutjela. Nije odgovarala čak ni na najbezazlenija Lenina pitanja. Želi li još jedan jastuk? Želi li da Lena nekoga nazove? Kad je bila žedna, djevojka je radije prstom uprla u vrč s vodom na bolničkom stolu nego zatražila vode. U očima joj je još bio prestravljen pogled, prouzročen činjenicom da joj se droga i dalje nalazila u organizmu. Zjenice su joj bile posve raširene, i izgledala je kao netko tko je slijep - kao što je Sibyl bila. Jedino što će se Julia Mathews oporaviti od ovoga. Julia Mathews će ponovno vidjeti. Bit će joj bolje. Vratit će se na koledž i sprijateljiti se s nekim, možda jednog dana upoznati i svog budućeg muža i imati djecu. Sjećanja na to što joj se dogodilo zauvijek će joj ostati u glavi, ali barem će imati život. Barem će imati budućnost. Lena je znala da djelomično zamjera Juliji zbog toga. Lena je također znala da bi u sekundi zamijenila život Julije Mathews za Sibylin. Začulo se zvono dizala, vrata su se otvorila i Lena je stavila ruku na pištolj ni ne razmišljajući. Jeffrey i Nick Shelton izišli su iz dizala i produžili u hodnik, a iza njih su bili Frank i neki mršavi mladac koji je izgledao kao da je upravo stigao s podjele srednjoškolskih diploma. Spustila je ruku i krenula prema njima, misleći kako nema šanse da svi ti muškarci uđu u malenu bolničku sobu u kojoj se nalazi žena koja je netom silovana, pogotovo ovakve sirovine. "Kako je ona?" upitao je Jeffrey. Lena je preskočila njegovo pitanje. "Ne namjeravate valjda svi ući?" Izraz Jeffreyjeva lica govorio je da je upravo to planirao. "Ona i dalje ništa ne govori", rekla je Lena pokušavši sačuvati Jeffreyjev ponos. "Ništa nije rekla." "Možda bismo samo ti i ja trebali ući", Jeffrey je napokon odlučio. "Žao mi je, Mark." Činilo se da je mladiću svejedno. "Hej, drago mi je da ne moram biti u uredu." Lena je pomislila da je prilično šugavo od njega što je to rekao na korak udaljenosti od žene koja je vjerojatno prošla kroz sito i rešeto, ali Jeffrey ju je primio za ruku prije nego što je bilo što uspjela reći. Poveo ju je uz hodnik, govoreći dok su hodali. 149

MIN@

"Je li stabilna?" upitao je. "Mislim, s medicinskog stajališta?" "Da." Jeffrey se zaustavio pred vratima sobe. Stavio je ruku na kvaku, ali nije otvorio vrata. "A kako si ti? Jesi li dobro?" "Naravno." "Imam osjećaj da će je njezini roditelji htjeti premjestiti u Augustu. Da li bi ti htjela otići s njom?" Lenin prvi instinkt joj je rekao da se usprotivi, ali je kimnula u znak posve nekarakterističnog slaganja. Moglo bi joj koristiti da se makne iz grada. Hank će se za dan ili dva vratiti u Reece. Možda će se drukčije osjećati kad ponovno bude imala svoju kuću samo za sebe. "Pustit ću tebe da počneš", rekao je Jeffrey. "Ako se bude činilo da bi joj bilo manje nelagodno samo s tobom, izići ću iz sobe." "Dobro", rekla je Lena, znajući da je to standardna procedura. U većini slučajeva, posljednja je stvar koju bi žena koja je upravo silovana htjela učiniti bila razgovarati s nekim muškarcem o tome. Budući da je bila jedina detektivka u jedinici, taj je posao zapao Lenu već nekoliko puta. Jednom je čak otišla u Macon kako bi pomogla pri razgovoru s mladom djevojkom koju je brutalno pretukao i silovao njezin prvi susjed. Ipak, iako je Lena cijeli dan bila s Julijom u bolnici, pri pomisli da će s njom razgovarati, ispitati je, Leni se smučilo u želucu. Bila je malo previše osobno upetljana u sve to. "Jesi li spremna?" upitao ju je Jeffrey s rukom na kvaki. "Aha." Jeffrey je otvorio vrata pustivši Lenu ispred sebe. Julia Mathews je bila spavala, ali se zbog buke probudila. Lena je mislila da se mlada djevojka neće pošteno naspavati još dugo vremena, ako ikad. "Želiš li vode?" upitala ju je Lena krenuvši prema dnu kreveta i uzevši vrč. Napunila je djevojčinu čašu, a zatim okrenula slamčicu prema njoj kako bi mogla piti. Jeffrey je stajao blizu vrata, očito želeći djevojci dati prostora. Rekao je: "Ja sam šerif Tolliver, Julia. Sjećaš li me se od jutros?" Ona je polako kimnula glavom. "Progutala si drogu pod imenom bunika. Znaš li što je to?" Julia je odmahnula glavom. "Ponekad uzrokuje gubitak glasa. Misliš li da možeš govoriti?" Djevojka je otvorila usta, i iz njih je izišao škriputav zvuk. Micala je usnama, očito pokušavajući oblikovati riječi. Jeffrey joj se ohrabrujuće osmjehnuo. "Želiš li mi pokušati reći svoje ime?" 150

MIN@

Ona je ponovno otvorila usta, a glas joj je bio hrapav i tih. "Julia." "Izvrsno", rekao je Jeffrey. "Ovo je Lena Adams. Poznaješ je, zar ne?" Julia je kimnula, pogledom potraživši Lenu. "Ona će ti postaviti nekoliko pitanja, dobro?" Lena je pokušala sakriti svoje iznenađenje. Nije bila sigurna Šta može Juliji Mathews reći koliko je sati, a kamoli joj postavljati nekakva pitanja. Odlučila se osloniti na svoju obuku i početi s onim što zna. "Julia?" Lena je privukla stolicu do djevojčinog kreveta. "Moramo znati možeš li nam reći išta o tome što ti se dogodilo." Julia je zatvorila oči. Usne su joj zadrhtale, ali nije odgovorila. "Jesi li ga poznavala, dušo?" Ona je odmahnula glavom. "Je li to bio netko s nekog od tvojih predavanja? Jesi li ga viđala na koledžu?" Julia je ponovno zatvorila oči. Nakon nekoliko sekunda potekle su joj suze. Naposljetku je rekla: "Ne." Lena je stavila svoju ruku na djevojčinu. Ruka joj je bila tanka i krhka, baš onakva kakvom se činila Sibylina u mrtvačnici. Pokušala je ne razmišljati o svojoj sestri kad je rekla: "Porazgovarajmo o njegovoj kosi. Možeš li mi reći koje je boje bila?" Ona je opet odmahnula glavom. "Je li imao kakve tetovaže ili obilježja koja bi nam mogla pomoći da ga identificiramo?" "Ne." Lena je rekla: "Znam da je ovo teško, dušo, ali moramo doznati što se dogodilo. Moramo maknuti tog tipa s ulice, tako da nikoga više ne može ozlijediti." Julia je i dalje oči držala zatvorenima. U sobi je bilo neizdrživo tiho, toliko tiho da je Lena osjetila poriv da napravi nešto glasno. Iz nekog ju je razloga tišina činila nervoznom. Julia je odjednom napokon progovorila. Glas joj je bio promukao. "Prevario me." Lena je stisnula usta, odlučivši dati djevojci koliko god joj je potrebno vremena. "Prevario me", Julia je ponovila, još jače stisnuvši oči. "Bila sam u knjižnici."

151

MIN@

Lena je pomislila na Ryana Gordona. Srce joj je brže zakucalo. Je li se prevarila u vezi s njim? Je li on sposoban učiniti nešto ovakvo? Možda je Julia pobjegla dok je on bio u zatvoru. "Imala sam ispit", nastavila je Julia, "i ostala sam dokasna u knjižnici kako bih učila." Prisjećajući se toga, disanje joj je postalo otežano. "Diši duboko sa mnom", rekla joj je Lena, a zatim neko vrijeme polako disala s djevojkom. "Tako je dobro, dušo. Samo ostani mirna." Julia je počela grčevito plakati. "Ryan je bio tamo", rekla je. Lena se okrenula i pogledala Jeffreyja. On je bio usredotočen na Juliju, a čelo mu je bilo namršteno. Gotovo mu je mogla pročitati misli. "U knjižnici?" upitala je Lena, pokušavajući ne zvučati previše agresivno. Julia je kimnula glavom, a zatim je ispružila ruku prema čaši s vodom. "Izvoli", rekla je Lena i pomogla joj da se nagne kako bi mogla piti. Djevojka je otpila nekoliko gutljaja, a zatim pustila ruku da padne na krevet. Ponovno se zagledala kroz prozor. Njezinom je mozgu očito trebalo neko vrijeme da se oporavi. Lena se susprezala od nervoznog lupkanja nogom. Htjela je ispružiti ruke preko kreveta i prisiliti djevojku da progovori. Nije mogla razumjeti kako Julia Mathews može biti tako pasivna u ovom ispitivanju. Kad bi Lena bila u tom krevetu, otpjevala bi svaku pojedinost koju bi znala. Lena bi nagovarala svakog tko bi htio slušati da pronađe muškarca koji joj je ovo učinio. Dlanovi bi je svrbjeli od želje da mu iščupa srce. Nije joj bilo jasno kako Julia Mathews može samo tako ležati. Lena je izbrojala do dvadeset, prisiljavajući se da djevojci da nešto vremena. U sebi je prolazila ispitivanje Ryana Gordona; bio je to njezin stari trik, koji je trenutno bio jedini način da se barem doima strpljivo. Kad je došla do pedeset, upitala je: "Ryan je bio tamo?" Julia je kimnula glavom. "U knjižnici?" Julia je ponovno kimnula. Lena jc ispružila ruku i ponovno je stavila na Julijinu. Bila bi je držala za ruku da nije bila čvrsto zamotana u zavoje. Ton joj je bio jednoličan, uz samo neznatan pritisak, kad je rekla: "Vidjela si Ryana u knjižnici. Što se zatim dogodilo?" Julia je odgovorila na pritisak. "Neko smo vrijeme razgovarali, a onda sam se ja morala vratiti u spavaonicu." "Jesi li bila ljuta na njega?" Julia je pogledala Lenu u oči. Nešto je prostrujalo između njih, neka neizrečena poruka. Lena je tada shvatila da Ryan na neki način ima kontrolu nad Julijom, ali da ona to želi prekinuti. Lena je također znala da koliki god 152

MIN@

Ryan Gordon bio gad, nije ona vrsta čovjeka koja bi ovo učinila svojoj djevojci. Lena je upita: "Jeste li se svađali?" "Ali smo se i više-manje pomirili." "Više-manje, ali ne baš skroz?" razjasnila je Lena, naslućujući što se te noći dogodilo u knjižnici. Mogla je vidjeti Ryana Gordona kako pokušava natjerati Juliju da mu se na neki način obaveže. Također je vidjela da je Julia napokon shvatila kakva je osoba njezin bivši dečko. Julia je napokon shvatila što je on uistinu. Ali nije imala pojma da bi je netko drugi, zlokobniji od Ryana Gordona, mogao čekati. Lena je upita: "I, što se dogodilo nakon što si otišla iz knjižnice?" "Tamo je bio neki čovjek", rekla je. "Na putu prema spavaonici." "Kojim si putem išla?" "Stražnjim putem, oko zgrade agrikulture." "Pokraj jezera?" Julia je odmahnula glavom. "S druge strane." Lena je pričekala da Julia nastavi. "Naletjela sam na njega, i on je ispustio knjige, a i ja sam svoje." Glas joj je utihnuo, ali disanje joj je u malenoj sobi postalo glasno. Gotovo je dahtala. "Jesi li onda vidjela njegovo lice?" "Ne sjećam se. Dao mi je injekciju." Lenino se čelo namrštilo. "Injekciju?" "Osjetila sam ubod. Nisam je vidjela." "Gdje si osjetila ubod?" Julia je stavila ruku na svoj lijevi bok. "Bio je iza tebe kad si osjetila ubod?" upitala je Lena, misleći kako bi to značilo da je napadač ljevak, baš kao što je bio Sibylin ubojica. "Aha." "Znači, tada te oteo?" upitala je Lena. "Naletio je na tebe, zatim si osjetila ubod, i onda te je nekamo odveo?" "Da." "Svojim autom?" "Ne sjećam se", rekla je Julia. "Nakon toga sam se osvijestila u nekakvom podrumu." Rukama je prekrila lice, grčevito plačući. Tijelo joj se od tuge počelo tresti. "U redu je", rekla je Lena, ponovno položivši svoju ruku na Julijinu. "Želiš li sada stati? Ti si glavna u ovom razgovoru."

153

MIN@

U sobi je ponovno zavladala tišina, čulo se samo Julijino disanje. Kad je ponovno progovorila, učinila je to hrapavim, gotovo nečujnim šapatom: "Silovao me." Lena je osjetila knedlu u grlu. To je već znala, naravno, ali način na koji je Julia to rekla potpuno je slomio njezinu obranu. Lena se odjednom počela osjećati ogoljelo i izloženo. Nije htjela da Jeffrey bude u sobi. Činilo se da je on to nekako naslutio. Kad je podigla pogled prema njemu, on je kimnuo prema vratima. Lena je ustima nečujno oblikovala riječ "da", i on je ne ispustivši ni zvuka izišao iz sobe. "Znaš li što se nakon toga dogodilo?" upitala je Lena. Julia je pomaknula glavu pokušavajući pronaći Jeffreyja. "Izišao je", rekla je Lena umirujućim glasom, iako nije osjećala smirenje. "Samo smo nas dvije ovdje, Julia. Samo smo nas dvije, i imaš cijeli dan ako ti je to potrebno. Cijeli tjedan, cijelu godinu." Zastala je kako djevojka njezine riječi ne bi protumačila kao ohrabrenje da prekine ispitivanje. "Samo nemoj zaboraviti, što prije saznamo pojedinosti, to ćemo ga prije moći zaustaviti. Ne želiš da ovo učini još nekoj djevojci, zar ne?" Teško je primila to pitanje, kao što je Lena i očekivala. Lena je znala da mora biti pomalo gruba, ili će djevojka jednostavno zašutjeti i zadržati pojedinosti za sebe. Julijino jecanje je ispunilo sobu, odzvanjajući u Leninim ušima. A zatim je rekla: "Ne želim da se ovo dogodi ikome drugome." "Ni ja", rekla joj je Lena. "Moraš mi reći što ti je učinio." Zastala je, a zatim rekla: "Jesi li u bilo kojem trenutku vidjela njegovo lice?" "Ne", odgovorila je Julia. "Zapravo jesam, ali mi nije bilo jasno. Nisam to mogla povezati. Cijelo je vrijeme bilo strašno mračno. Uopće nije bilo svjetla." "Jesi li sigurna da si bila u podrumu?" "Smrdjelo je", rekla je Julia. "Po vlazi. A i čula sam kapanje vode." "Vode?" upitala je Lena. "Misliš, kapanje iz slavine, ili možda iz jezera?" "Iz slavine", rekla je Julia. "Bilo je sličnije slavini. Zvučalo je..." Zatvorila je oči, i činilo se da se na nekoliko sekunda vratila na to mjesto. "Kao metalno kuckanje." Počela je oponašati zvuk. "Klink, klink, klink, bez prestanka. Nikad nije prestajalo." Stavila je ruke na uši, kao da želi utišati buku. "Hajde da se vratimo na ono što se dogodilo na koledžu", rekla je Lena. "Osjetila si ubod u bok, a zatim? Znaš li kakav je auto vozio?" Julia je ponovno, ovaj put vrlo naglašeno, odmahnula glavom slijeva nadesno. "Ne sjećam se. Skupljala sam svoje knjige, a nakon toga sam se probudila u, u..." Glas joj je utihnuo. 154

MIN@

"U podrumu?" Lena joj je pomogla. "Sjećaš li se ičega iz tog podruma?" "Bilo je mračno." "Nisi ništa mogla razabrati?" "Nisam mogla otvoriti oči. Nisu se htjele otvoriti." Glas joj je bio tako tih da je Lena morala naćuliti uši kako bije čula. "Letjela sam." "Letjela?" "Stalno sam se podizala uvis, kao da sam na vodi. Čula sam valove s oceana." Lena je duboko udahnula, i zatim polako izdahnula. "Jesi li ležala na leđima?" Na to se Julijino lice namrštilo, i počela sc tresti od grčevitih jecaja. "Dušo", Lena ju je pokušala potaknuti. "Je li bio bijelac? Crnac? Jesi li uspjela vidjeti?" Ona je ponovno odmahnula glavom. "Nisam mogla otvoriti oči. On mi je govorio. Njegov glas." Usnice su joj drhtale, a lice joj je poprimilo alarmantno crvenu boju. Suze su joj sada potekle u potocima koji nisu prestajali ostavljati tragove na njezinu licu. "Rekao mi je da me voli." Uhvatila ju je panika i počela se boriti za zrak. "Neprestano me je ljubio. Jezikom." Zašutjela je i nastavila jecati. Lena je duboko udahnula i pokušala se smiriti. Previše je navaljivala. Lena je polako izbrojala do sto, a zatim rekla: "Reci mi nešto o rupama na tvojim dlanovima. Znamo da ti je nečim probio dlanove i stopala." Julia je pogledala zavoje na svojim rukama, kao da ih prvi put vidi. "Da", rekla je. "Probudila sam se, a dlanovi su mi bili pribijeni za nešto. Vidjela sam da su mi čavli probili dlanove, ali nije me boljelo." "Nalazila si se na podu?" "Mislim da jesam. Osjećala sam se kao da sam", činilo se da traži odgovarajuću riječ, "osjećala sam se kao da lebdim. Letjela sam. Kako je postigao da letim? Jesam li letjela?" Lena je pročistila grlo. "Ne", odgovorila je. A zatim je nastavila: "Julia, možeš li se sjetiti bilo koga novog u svom životu, možda nekoga u kampusu ili u gradu, zbog koga si se osjećala nelagodno? Možda si osjećala da te netko promatra?" "I dalje me promatraju", rekla je pogledavši kroz prozor. "Ja te promatram", rekla je Lena ponovno okrenuvši djevojčino lice prema sebi. "Ja te promatram, Julia. Nitko ti više neće nauditi. Razumiješ li? Nitko." "Ne osjećam se sigurno", rekla je Julia, a lice joj se namrštilo kad je ponovno počela plakati. "On me može vidjeti. Znam da me može vidjeti." 155

MIN@

"Samo smo ja i ti ovdje", Lena ju je razuvjerila. Dok je govorila, osjećala se kao da razgovara sa Sibyl, kao da uvjerava Sibyl da će se brinuti o njoj. "Kad odeš u Augustu, ja ću ići s tobom. Neću te ispustiti iz vida. Razumiješ li me?" Činilo se da je Julia, usprkos Leninim riječima, sve uplašenija. Glas joj je bio hrapav kad je upitala: "Zašto idem u Augustu?" "U to nisam posve sigurna", odgovorila je Lena i posegnula za vrčem s vodom. "Trenutno se ne trebaš brinuti zbog toga." "Tko će me poslati u Augustu?" upitala je Julia drhtavih usana. "Popij još malo vode", rekla joj je Lena i prinijela čašu Julijinim ustima. "Tvoji će roditelji uskoro doći ovamo. Ne moraš se brinuti ni za što, osim da ti bude bolje." Djevojka se zagrcnula, i voda joj se prolila niz vrat i iscurila na krevet. Oči su joj se raširile u panici. "Zašto ćete me preseliti?" upitala je. "Što će se dogoditi?" "Nećemo te seliti ako ti to ne želiš", rekla je Lena. "Razgovarat ću s tvojim roditeljima." "S mojim roditeljima?" "Oni bi trebali uskoro stići", Lena ju je umirila. "Sve je u redu." "Znaju li oni?" upitala je Julia povišenim glasom. "Jeste li im rekli što mi se dogodilo?" "Ne znam", odgovorila je Lena. "Nisam sigurna znaju li ikakve pojedinosti." "Ne smijete reći mom tati", djevojka je izgovorila kroz jecaje. "Nitko ne smije reći mom ocu, dobro? On ne smije saznati što se dogodilo." "Ti nisi ništa učinila", rekla je Lena. "Julia, tvoj otac neće tebe kriviti za ovo." Julia je zašutjela. Nakon nekog vremena ponovno je pogledala kroz prozor. Suze su joj ponovno potekle niz obraze. "U redu je", tješila ju je Lena vadeći papirnatu maramicu iz kutije na stolu. Pružila je ruku prema djevojci i obrisala vodu s jastuka. Juliji sada stvarno nije trebalo da razmišlja o tome kako će njezin otac reagirati na ono što joj se dogodilo. Lena je već radila sa žrtvama silovanja. Znala je sve o njihovu osjećaju krivnje. Žrtve su rijetko krivile ikoga drugoga osim samih sebe. Začuo se čudan zvuk koji se Leni učinio čudnovato poznatim. Prekasno je shvatila da je to zvuk njezina pištolja. "Odmakni se", Julia je prošaptala. Nespretno je držala pištolj u rukama omotanima zavojima. Nagnula ga je prema Leni, a zatim prema sebi, pokušavajući ga bolje primiti. Lena je pogledala prema vratima razmišljajući o tome da pozove Jeffreyja, ali Julia ju je upozorila: "Nemoj." 156

MIN@

Lena je podigla ruke sa strane, ali nije uzmaknula. Zatim je rekla: "Daj mi pištolj." "Ne razumiješ", rekla je djevojka. Suze su joj se ponovno počele nakupljati u očima. "Ne razumiješ što mi je učinio, kako me je—" Zastala je i zagrcnula se od jecaja. Nije čvrsto držala pištolj, ali njegova je cijev bila uperena u Lenu, a Julijin je prst bio na obaraču. Lena je osjetila da je oblijeva hladan znoj, i uistinu se nije mogla sjetiti je li pištolj otkočen ili zakočen. Zato se savršeno sjećala da je jedan metak već u cijevi. Kad se pištolj otkoči, samo lagani dodir po obaraču ispalit će metak. Lena je pokušala održati glas mirnim. "Što, dušo? Što ja to ne razumijem?" Julia je okrenula pištolj prema svojoj vlastitoj glavi. Sprtljala se i pištolj joj je gotovo ispao iz ruke, a onda ga je odozdo prislonila uz bradu. "Nemoj to činiti", preklinjala ju je Lena. "Molim te, daj mi pištolj. Metak je već u cijevi." "Razumijem se u pištolje." "Julia, molim te", rekla je Lena, znajući da mora natjerati djevojku da nastavi razgovarati. "Slušaj me." Na Julijinim se usnama pojavio lagani smiješak. "Moj tata me vodio u lov sa sobom. Dopuštao mi je da mu pomažem čistiti njegove puške." "Julia—" "Kad sam bila tamo." Opet se zagrcnula od jecanja. "Kad sam bila s njim." "S muškarcem? S muškarcem koji te je oteo?" "Ne znaš što je učinio", rekla je glasom koji joj je zapinjao u grlu. "Sve te stvari koje mi je radio. Ne mogu ti reći." "Užasno mi je žao", rekla je Lena. Htjela je krenuti prema naprijed, ali zbog nečega u pogledu Julije Mathews ostala je prikovana za pod. A navaliti na djevojku nije dolazilo u obzir. Lena je rekla: "Neću mu dopustiti da te ponovno povrijedi, Julia. Obećavam ti." "Ne razumiješ", djevojka je plakala i pomaknula pištolj uvis, prema rupici na bradi. Jedva je držala pištolj, ali Lena je znala da to ne bi imalo većeg značaja na ovako maloj udaljenosti. "Dušo, molim te, nemoj", rekla je Lena pogledavajući prema vratima. Jeffrey je bio s druge strane vrata, možda bi ga mogla nekako uzbuniti a da Julia to ne primijeti. "Nemoj", rekla je Julia, kao da je pročitala Lenine misli.

157

MIN@

"Ne moraš to učiniti,˝ rekla je Lena. Pokušala je dodati čvrstoću svom glasu, ali Lena je zapravo samo čitala o ovakvim situacijama u policijskim priručnicima. Nikad nije nikoga odgovarala od samoubojstva. Julia je rekla: "Način na koji me dodirivao. Način na koji me ljubio." Glas joj je puknuo. "Jednostavno ne znaš." "Što?" upitala je Lena polako pomičući ruku prema pištolju. "Što ne znam?" "On je…" Julia je zastala, a iz grla joj je dopro grleni zvuk. "Vodio je ljubav sa mnom." "On…" "Vodio je ljubav sa mnom", ponovila je šaptom koji je odjeknuo u sobi. "Znaš li što to znači?" upitala je. "Stalno je ponavljao da me ne želi povrijediti. Htio je voditi ljubav sa mnom. Stvarno." Lena se toliko zgranula da su joj se razjapila usta, ali nije mogla ništa reći. Nije moguće da je čula ono što je upravo čula. "Što želiš reći?" upitala je, svjesna oštrine u svom glasu. "Kako to misliš?" "Vodio je ljubav sa mnom", ponovila je Julia. "Da znaš kako me dodirivao." Lena je počela odmahivati glavom, kao da sve to želi izbaciti iz glave. Nije mogla spriječiti nevjericu u svom glasu kad je rekla: "Želiš li mi reći da si uživala?" Začulo sc škljocanje kad je Julia otkočila pištolj. Lena se osjećala previše omamljeno da bi se pomaknula, ali je nekako ipak uspjela doći do Julije samo sekundu prije nego što je djevojka povukla obarač. Lena je spustila pogled upravo u trenutku kad je glava Julije Mathews eksplodirala ispod nje. Lena je vodu iz tuša osjećala kao igle na svojoj koži. Bila je svjesna da je voda peče, ali nije joj uzrokovala neugodu. Otupjela je na sve osjetilne poticaje, otupjela je iznutra na van. Koljena su joj popustila i skliznula je na pod kade. Privukla je koljena prsima i zatvorila oči dok je voda udarala po njezinim grudima i licu. Pognula je glavu. Osjećala se kao krpena lutka. Voda je sada udarala po vrhu njezine glave, neugodno je mlatila po šiji, ali ona nije marila za to. Njezino tijelo više nije pripadalo njoj. Bila je potpuno prazna. Nije se mogla sjetiti nijedne stvari koja je imala smisla u njezinu životu. Ni njezin posao, ni Jeffrey, ni Hank Norton, a pogotovo ne ona sama. Julia Mathews je mrtva, baš kao i Sibyl. Lena ih je obje iznevjerila. Iz tuša je počela teći hladna voda koja ju je bola. Lena je zatvorila slavinu i obrisala se ručnikom, osjećajući da sve to čini samo reda radi. I dalje se osjećala prljavo, usprkos činjenici da se upravo istuširala drugi put u posljednjih pet sati. U ustima je osjećala čudan okus. Lena nije bila sigurna zamišlja li to, ili joj je nešto ušlo u usta u trenutku kad je Julia povukla obarač. 158

MIN@

Stresla se pri pomisli na takvo nešto. "Lee?" zazvao je Hank stojeći ispred vrata kupaonice. "Silazim za minutu", odgovorila je Lena stavljajući pastu za zube na četkicu. Gledala se u ogledalu dok je pokušavala izribati čudan okus iz usta. Sličnosti sa Sibyl danas nije bilo. Ništa od njezine sestre više nije ostalo. Lena je sišla u kuhinju u ogrtaču i papučama. Pred kuhinjskim vratima je oslonila dlan na zid, osjetivši vrtoglavicu i mučninu u želucu. Prisilila je tijelo da se pomakne, inače bi zaspala i nikad se više ne bi probudila. Njezino je tijelo željelo popustiti toj želji, željelo se isključiti, ali Lena je znala da bi se potpuno razbudila onog trenutka čim bi joj glava dotaknula jastuk, jer bi joj se u glavi ponovno ukazao prizor Julije Mathews trenutak prije nego što je počinila samoubojstvo. Djevojka je gledala ravno u Lenu kad je povukla obarač. Gledale su se ravno u oči, i Lena nije morala vidjeti pištolj da shvati da si mlada djevojka želi oduzeti život. Hank je sjedio za kuhinjskim stolom i pio Coca-Colu. Ustao je kad je ona ušla. Lena je osjetila navalu srama i nije ga mogla pogledati u oči. Bila je snažna u autu dok ju je Frank vozio kući. Nije rekla ni jednu jedinu riječ svom partneru, niti komentirala činjenicu da je, usprkos pokušajima da se očisti u bolnici, na njoj i dalje bilo sive tvari i krvi koji su se za nju prilijepili kao vrući vosak. U džepu na prsima imala je komadiće kosti, i osjećala je da joj krv kapa niz lice i vrat iako je sve obrisala u bolnici. Nije se opustila sve do trenutka kad su se ulazna vrata kuće zatvorila za njom. Još je osjećala sram zbog toga što je Hank bio u kući i što mu je dopustila da je drži u naručju dok je jecala. Više nije poznavala samu sebe. Nije znala tko je ta slaba osoba. Lena je bacila pogled kroz prozor i primijetila: "Vani je mrak." "Spavala si duže vrijeme", rekao je Hank i primaknuo se štednjaku. "Želiš li čaja?" "Aha", rekla je Lena, iako uopće nije spavala. Zatvorivši oči samo bi se približila onome što se dogodilo. Kad više nikad ne bi zaspala, to bi bilo posve u redu. "Tvoj šef je zvao da čuje kako si", rekao je Hank. "Oh", odgovorila je Lena sjedajući za stol i podvivši nogu pod sebe. Pitala se što prolazi Jeffreyju kroz glavu. On je bio vani u hodniku čekajući da ga Lena pozove unutra kad je pištolj opalio. Lena se sjećala izraza potpunog šoka na njegovu licu kad je upao u sobu. Lena je samo stajala, još nagnuta nad Julijom, a meso i komadići kosti su joj kapali s lica i prsa. Jeffreyju je natjerao da se pomakne i tapšući rukama po njezinu tijelu provjerio nije li nastrijeljena tijekom pucnjave. 159

MIN@

Lena je šutke stajala dok je on to radio, ne mogavši skinuti pogled s onoga što je ostalo od lica Julije Mathews. Mlada je djevojka bila stavila pištolj ispod brade i raznijela si stražnju stranu glave. Zid iza i iznad kreveta bio je raznesen. Rupa od metka se nalazila na metar od stropa. Jeffrey je prisilio Lenu da ostane u toj sobi, pokušavajući iz nje izvući svaku pojedinu informaciju koju je dobila od Julije Mathews i preispitujući svaki dio Lenine priče dok je Lena stajala tamo. Usne su joj se nekontrolirano tresle i nije razumjela riječi koje su dopirale iz njezinih usta. Lena je oslonila glavu na ruke. Slušala je kako Hank puni čajnik, čula je škljocaj električnog upaljača plinskog štednjaka. Hank je sjeo ispred nje i prekrižio ruke pred sobom. "Jesi li dobro?" upitao je. "Ne znam", odgovorila je ona, a njezin joj je vlastiti glas zvučao udaljeno. Pištolj joj je opalio blizu uha. Zvonjava je prestala prije nekog vremena, ali zvukovi su joj i dalje bili prigušeni i bolni. "Znaš što sam mislio?" upitao je Hank i ponovno sjeo na svoju stolicu. "Sjećaš li se kad si pala s trijema na prednjoj strani kuće?" Lena se zabuljila u njega. Nije razumjela što želi time postići. "Da?" "Pa." Slegnuo je ramenima i iz nekog se razloga nasmiješio. "Sibyl te gurnula." Lena nije bila sigurna da je točno čula. "Molim?" Hank je uvjeravao Lenu: "Ona te gurnula. Vidio sam je." "Gurnula me s trijema?" Lena je odmahnula glavom. "Pokušala me zadržati da ne padnem." "Bila je slijepa, Lee, kako je znala da padaš?" Lenina su se usta pomaknula, ali nije ništa rekla. Imao je pravo. "Morali su mi šivati ranu. Dobila sam šesnaest šavova." "Znam." "Ona me gurnula?" Lena je ponovno upitala, a glas joj se povisio za nekoliko oktava. "Zašto me je gurnula?" "Ne znam. Možda se samo šalila." Hank se zakikotao. "Ti si tako zavrištala da sam mislio da će susjedi doći." "Sumnjam da bi susjedi došli čak i da su čuli pozdravnu puščanu paljbu od dvadeset jednog pucnja", prokomentirala je Lena. Susjedi Hanka Nortona vrlo su rano naučili da mogu očekivati svakakvu vrstu zbrke iz njegove kuće, noću i danju. "Sjećaš se onog dana na plaži?" ponovno je počeo Hank. 160

MIN@

Lena ga je netremice gledala, pokušavajući odgonetnuti zašto je to spomenuo. "Kojeg dana?" "Kad nisi mogla pronaći svoju dasku za plivanje?" "Onu crvenu?" upitala je Lena. A zatim je dodala: "Nemoj mi reći, ona ju je bacila preko balkona." I lank se zakikotao. "Ne. Izgubila ju je na bazenu." "Kako možeš izgubiti dasku za plivanje na bazenu?" On je odmahnuo rukom. "Valjda ju je neki klinac uzeo. Stvar je u tome da je bila tvoja. Ti si joj rekla da je ne uzima, ali ona ju je uzela i izgubila." Iako to nije htjela, Lena je osjetila kako joj se odiže dio tereta koji je osjećala na ramenima. "Zašto mi to pričaš?" upitala je. On je ponovno lagano slegnuo ramenima. "Ne znam. Jednostavno sam razmišljao o njoj jutros. Sjećaš se one majice koju je običavala nositi? Onu sa zelenim prugama?" Lena je kimnula glavom. "Još ju je imala." "Ne", rekla je Lena iznenađeno. Njih dvije su se svađale oko te majice tijekom srednje škole sve dok to Hank nije riješio bacanjem novčića. "Zašto ju je zadržala?" "Bila je njezina", odgovorio je Hank. Lena se zagledala u svog ujaka. Nije bila sigurna što da kaže. On je ustao i uzeo šalicu iz ormara. "Želiš li vremena za sebe, ili želiš da ostanem?" Lena je razmislila o njegovu pitanju. Trebala joj je samoća, da ponovno shvati tko je i što je, a to neće moći učiniti ako Hank bude u blizini. "Vraćaš se u Reece?" "Mislio sam večeras ostati kod Nan i pomoći joj razvrstati neke stvari." Lena je osjetila lagani napadaj panike. "Ne baca valjda njezine stvari?" "Ne, naravno da ne. Samo ih razvrstava i skuplja njezinu odjeću." Hank se nagnuo nad kuhinjski pult i sklopio ruke. "Ne bi to trebala sama raditi." Lena se zagledala u svoje ruke. Imala je nešto pod noktima. Nije mogla razabrati radi li se o krvi ili prljavštini. Stavila je jedan prst u usta i poslužila se donjim zubima da to iščeprka. I lank ju je promatrao, a zatim rekao: 161

MIN@

"Mogla bi poslije navratiti, ako hoćeš." Lena je odmahnula glavom grizući nokat. Prije bi ga odgrizla nego ostavila krv pod noktom. "Sutra moram rano ustati da odem na posao", slagala je. "Ali ako se predomisliš?" "Možda", promrmljala je s prstom i dalje u ustima. Osjetila je okus krvi, iznenadivši se kad je shvatila da je njezina vlastita. Otkinula je zanokticu i na tom se mjestu pojavila jarkocrvena točkica. Hank je ustao, pogledao je, a zatim uzeo svoj kaput s naslona stolice. Već su prije prolazili kroz slične stvari, ali nikad na ovom stupnju. Bio je to stari, poznati ples, i oboje su znali korake. Hank bi napravio jedan korak naprijed, Lena bi napravila dva koraka unazad. A sada nije bio trenutak da se bilo što mijenja. Rekao je: "Možeš me nazvati ako ti budem trebao. Znaš to, zar ne?" "Mm-hm", promrmljala je ona stisnutih usta. Znala je da će ponovno zaplakati i mislila je da će umrijeti od srama ako se ponovno slomi pred Hankom. Činilo se da je on to naslutio jer joj je položio ruku na rame, a zatim je poljubio u tjeme. Lena nije podigla glavu, čekajući da čuje škljocanje kad se ulazna vrata zatvore. Duboko je uzdahnula kad je čula kako se Hankov auto udaljava s prilaza. Iz čajnika je suknula para, ali još se nije začuo zvižduk. Lena nije baš jako voljela čaj, ali je svejedno prekapala po kuhinjskim ormarićima u potrazi za čajem u vrećicama. Pronašla je kutiju čaja Tummy od mente upravo u trenutku kad je začula kucanje na vratima. Očekivala je da će ugledati Hanka, pa se iznenadila kad je otvorila vrata. "Oh, zdravo", rekla je protrljavši uši kad se začulo pištanje. Shvatila je da se čajnik oglasio i rekla: "Pričekaj sekundu." Gasila je plin kad je shvatila da je netko iza nje, a zatim je osjetila oštar ubod na lijevom bedru.

SEDAMNAEST

Sara je stajala pred tijelom Julije Mathews prekriživši ruke na prsima. Zagledala se u djevojku, pokušavajući procijeniti stanje njezina tijela kliničkim okom, pokušavajući odvojiti djevojku čiji je život spasila od mrtve mlade žene na stolu. Rez koji je Sara bila načinila kako bi doprla do Julijina srca još nije zacijelio, i crni su šavovi još bili zadebljani od sasušene krvi. U dnu njezine brade nalazila se malena rupa. Opekotine koje su okruživale ulaznu ranu govorile su da je cijev pištolja bila prislonjena na bradu kad je 162

MIN@

pištolj opalio. Zjapeća rupa na stražnjem dijelu glave otkrivala je izlaznu ranu. S otvorene lubanje su visjeli komadi kosti, poput sablasnih ukrasa na krvavom božičnom drvcu. U zraku se osjećao miris baruta. Tijelo Julije Mathews ležalo je na porculanskom obdukcijskom stolu baš kao i tijelo Sibyl Adams prije nekoliko dana. Na vrhu stola nalazila se slavina na koju je bila prikvačena crna gumena cijev. Iznad slavine je visjela vaga za vaganje organa slična onima koje prodavači na tržnici koriste za vaganje voća i povrća. Pokraj stola su se nalazili instrumenti za obdukciju: skalpel, oštar kirurški nož dužine četrdeset centimetara, jednako oštre škare, pinceta, pila za rezanje kostiju i vrtne škare s dugačkim drškama kakve se inače viđaju u garaži pokraj kosilice za travu. Cathy Linton je imala slične, i kad god bi Sara vidjela svoju majku kako obrezuje azaleje uvijek bi se prisjetila kako ona upotrebljava takve škare u mrtvačnici za razrezivanje prsnih koševa. Sara je mehanički slijedila različite korake u pripremanju tijela Julije Mathews za obdukciju. Misli su joj bile odlutale na prethodnu noć, kad se Julia Mathews našla na njezinu autu; na vrijeme kad je djevojka bila živa i još imala izgleda. Sari nikad prije nije bilo teško obaviti obdukciju, nikad je smrt nije uznemiravala. Otvaranje tijela njoj je bilo poput otvaranja knjige; mnogo se stvari moglo naučiti iz tkiva i organa. U smrti se tijelo moglo detaljno proučiti. Jedan od razloga zbog kojeg je Sara preuzela posao patologa za okrug Grant bio je taj što joj je dosadio posao u klinici. Posao mrtvozornika bio je izazov za nju, prilika da nauči novu vještinu i pomogne ljudima. Ipak, pomisao na to da mora razrezati Juliju Mathews i izložiti njezino tijelo daljnjem nasilju izazivala je u njoj užas. Sara je ponovno pogledala u ono što je ostalo od glave Julije Mathews. Rane od metaka na glavi poznate su po nepredvidljivosti. U većini slučajeva žrtva bi završila u komi, kao biljka koja, pomoću čuda moderne znanosti, tiho proživi ostatak života koji ionako nije željela. Julia Mathews je napravila bolji posao od većine kad je pištolj stavila pod bradu i povukla obarač. Metak je uzlaznom putanjom ušao u njezinu lubanju, probio je kost i zarovao duž lateralne moždane fisure i probio kroz zatiljnu kost. Stražnji dio glave je nestao, time omogućivši izravan pogled na mozak. Za razliku od njezina ranijeg pokušaja samoubojstva o kojem svjedoče ožiljci na njezinim zapešćima, Julia Mathews je ovaj put namjeravala okončati svoj život. Djevojka je neupitno znala što čini. Sara je osjetila mučninu u želucu. Htjela je protresti djevojku i povratiti je u život, zahtijevati da nastavi živjeti, htjela ju je upitati kako je mogla proći kroz sve to što joj se posljednjih nekoliko dana dogodilo kako bi naposljetku 163

MIN@

okončala svoj život. Činilo se da su je upravo užasi koje je Julia Mathews preživjela naposljetku i ubili. "Jesi li dobro?" upitao ju je Jeffrey zabrinuto je pogledavši. "Aha", uspjela je promrmljati Sara, pitajući se je li to zaista istina. Osjećala se ogoljelo, poput rane koja ne želi zarasti. Znala je da bi, u slučaju da joj Jeffrey ponudi seks, ona prihvatila ponudu. Mogla je razmišljati samo o tome kako bi bilo dobro pustiti ga da je primi u naručje, osjetiti kako njegove usne ljube njezine, osjetiti okus njegova jezika u njezinim ustima. Njezino je tijelo čeznulo za njim onako kako nije čeznulo već godinama. Nije baš posebno željela seks, samo je htjela utjehu njegove prisutnosti. Željela se osjećati zaštićeno. Željela mu je pripadati. Sara je već odavno shvatila da je seks jedini način na koji joj je Jeffrey znao pružiti te stvari. Jeffrey joj se s druge strane stola ponovno obratio: "Sara?" Ona je otvorila usta, razmišljajući o tome da mu predloži seks, ali je zaustavila samu sebe. Toliko toga se dogodilo u posljednjih nekoliko godina. Toliko toga se promijenilo. Čovjek kojeg želi zapravo više ne postoji. A nije bila sigurna je li ikad i postojao. Pročistila je grlo i rekla: "Da?" "Želiš li pričekati s ovim?" upitao ju je. "Ne", odgovorila je Sara oporo, u sebi se prekorijevajući zbog pomisli da treba Jeffreyja. Zapravo ga nije trebala. Dogurala je dovde bez njega. Svakako može i dalje. Stopalom je putem daljinskog upravljača uključila diktafon i započela: "Ovo je nebalzamirano tijelo mršave, ali dobro građene i dobro uhranjene mlade odrasle bjelkinje, teške…" Sara je preko Jeffreyjeva ramena pogledala na školsku ploču na koju je bila zabilježila neke podatke, "pedeset i pol kilograma, i visoke sto šezdeset dva i pol centimetra." Isključila je snimanje i duboko udahnula kako bi razbistrila glavu. Teško je disala. "Sara?" Ponovno je uključila snimanje i odmahnula glavom prema Jeffreyju, u znak da je sve u redu. Suosjećanje koje je toliko željela prije samo nekoliko minuta sad ju je iritiralo. Osjećala se ogoljelo. Nastavila je govoriti: "Izgled preminule u skladu je s njezinom izjavom o tome da ima dvadeset dvije godine. Tijelo je bilo u hladnjaku tijekom perioda od tri sata i hladno je na dodir." Sara je zastala i ponovno pročistila grlo. "Mrtvačka ukočenost se razvila u potpunosti u gornjim i donjim ekstremitetima, a mrlje mrtvačkog bljedila su vidljive na trupu i ekstremitetima, osim na mjestima pritiska." I tako se nastavio klinički opis žene koja je prije samo nekoliko sati bila izmučena i natučena ali živa, koja je prije nekoliko tjedana bila zadovoljna, 164

MIN@

ako ne i sretna. Sara je navodila detalje izvanjskog izgleda Julije Mathews, zamišljajući kroz što je morala proći. Je li bila pri svijesti kad su joj zubi iščupani kako bi je napadač mogao oralno silovati? Je li bila pri svijesti kad joj je rektum rastrgan? Je li joj droga blokirala osjetila kad je pribijena za pod? Obdukcija je mogla otkriti samo fizičke ozljede; djevojčino psihičko stanje i njezina razina svijesti ostat će tajna. Nitko neće znati o čemu je razmišljala i što joj je prolazilo kroz glavu za vrijeme napada. Nitko nikad neće vidjeti točno ono što je djevojka vidjela. Sara je mogla samo nagađati, a slike koje joj je takvo nagađanje stvaralo u glavi nisu joj se sviđale. Ponovno je vidjela sebe na bolničkim nosilima. Ponovno je vidjela kako nju pregledavaju. Sara se prisilila da podigne pogled s tijela. Osjećala se slabo, kao da ne pripada ovdje. Jeffrey je buljio u nju s čudnim izrazom na licu. "Što je?" upitala ga je. On je odmahnuo glavom, i dalje je netremice promatrajući. "Molim te", Sara je počela, a zatim zastala te ponovno pročistila grlo. "Molim te, ne gledaj me tako, dobro?" Pričekala je, ali on nije ni na koji način dao do znanja da će ispoštovati njezinu molbu. Upitao ju je: "Kako te to gledam?" "Kao grabežljivac", odgovorila je ona, ali to baš i nije bilo točno. Promatrao ju je upravo onako kako je ona željela da je promatra. U izrazu njegova lica očitavala se odgovornost, kao da je više od ičega želio preuzeti stvari u svoje ruke i sve popraviti. Mrzila je samu sebe jer je to i sama željela. "Nije bilo namjerno", rekao je on. Ona je skinula rukavice. "Dobro." "Brinem se za tebe, Sara. Želim da razgovaraš sa mnom o ovome što se događa." Sara je krenula prema ormaru s potrepštinama, ne želeći razgovarati o tome iznad tijela Julije Mathews. "Više nemaš pravo na to. Sjećaš li se zašto?" Izraz njegova lica bio bi potpuno isti da mu je opalila šamar. "Meni je i dalje stalo do tebe. To se nikad nije promijenilo." Ona je progutala knedlu koja joj je zastala u grlu, pokušavajući ne dopustiti da je njegove riječi uznemire. "Hvala." "Ponekad", počeo je on, "kad se probudim ujutro, zaboravim da ti nisi kraj mene. Zaboravim da sam te izgubio." "Onako kako si zaboravio da si oženjen sa mnom?" 165

MIN@

Došetao je do nje, ali ona je zakoračila unazad tako da je sad bila na samo nekoliko centimetara od ormara. On je stao ispred nje i stavio svoje ruke na njezine. "Ja te još volim." "To nije dovoljno." On joj se približio za još jedan korak. "A što jest?" "Jeffrey", rekla je ona. "Molim te." On se napokon povukao. Ton mu je bio oštar kad ju je upitao: ˝Što misliš?" Njegovo se pitanje odnosilo na tijelo. "Misliš li da ćeš nešto naći?" Sara je prekrižila ruke na prsima osjećajući potrebu da se zaštiti. "Mislim da je svoje tajne odnijela u grob." Jeffrey ju je čudno pogledao, vjerojatno zato što Sara inače nije imala običaj dramatizirati. Svjesno se potrudila da se počne ponašati sličnije sebi, da bude objektivnija u vezi s cijelom situacijom, ali čak ju je i sama pomisao na to emocionalno iscrpljivala. Vrativši se do tijela, Sara je mirnom rukom napravila uobičajeni rez u obliku slova Y na prsima. Zvuk koji se začuo kad je povukla kožu s mesa urezao joj se u misli. Pokušala ih je nadglasati svojim riječima. "Kako se njezini roditelji drže?" Jeffrey reče: "Ne možeš ni zamisliti koliko je užasno bilo priopćiti im da je bila silovana. A zatim ovo." Pokazao je na tijelo. "Ne možeš ni zamisliti." Sarine su misli ponovno odlutale. Ugledala je svog vlastitog oca kako stoji nad bolničkim krevetom, a njezina ga je majka odostraga grlila. Na nekoliko je sekunda zatvorila oči, pokušavajući otjerati tu sliku iz glave. Neće moći obaviti obdukciju ako nastavi zamišljati sebe na mjestu Julije Mathews. "Sara?" rekao je Jeffrey. Sara je podigla pogled, iznenadivši se kad je shvatila da je prekinula obdukciju. Stajala je pred tijelom s rukama prekriženima na prsima. Jeffrey je strpljivo čekao, ne postavljajući očito pitanje. Sara je uzela skalpel i nastavila s poslom, uz riječi: "Tijelo je otvoreno uobičajenim rezom u obliku slova ipsilon. Organi prsne i trbušne šupljine na svojim su uobičajenim mjestima." Jeffrey je ponovno počeo govoriti čim je ona prestala. Srećom, ovaj je put izabrao drugu temu. Rekao je: "Ne znam što ću učiniti s Lenom." "Molim?" upitala je Sara. Bilo joj je drago što čuje zvuk njegova glasa. 166

MIN@

"Teško joj sve ovo pada", rekao je on. "Rekao sam joj da uzme dva slobodna dana." "Misliš li da hoće?" "Mislim da možda čak i hoće." Sara je uzela škare i brzim pokretima prerezala vrećicu osrčja. "Pa u čemu je onda problem?" "Na rubu je. Osjećam to. Samo ne znam što da učinim." Pokazao je na Juliju Mathews. "Ne želim da naposljetku učini nešto poput ovoga." Sara ga je pažljivo pogledala preko ruba naočala. Nije znala koristi li se on jeftinom psihologijom i prikriva svoju brigu za Saru pretvarajući se da se brine za Lenu, ili stvarno traži savjet o tome kako da se ponaša prema Leni. Dala mu je odgovor koji će odgovarati objema mogućnostima. "Lena Adams?" Niječno je odmahnula glavom, posve sigurna u to. "Ona je borac. Ljudi poput Lene se ne ubijaju. Oni ubijaju druge, ali ne i sebe." "Znam", odgovorio je Jeffrey. Šutio je dok je Sara izdvajala i odstranjivala želudac. "Ovo neće biti ugodno", upozorila ga je stavljajući želudac u posudu od nehrdajućeg čelika. Jeffrey je bio prisutan na mnogim obdukcijama, i ništa nije bilo toliko gadno kao smrad koji dopire iz probavnog trakta. "Hej." Sara je zastala, iznenađena onime što je ugledala. "Pogledaj ovo." "Što je to?" Sara se maknula u stranu kako bi on mogao vidjeti sadržaj želuca. Probavni sokovi su bili crni i tekući, tako da je upotrijebila cjedilo kako bi prikupila sadržaj. "Što je to?" ponovio je on. "Ne znam. Možda neka vrsta sjemenja", rekla je Sara i uzela pincetu kako bi izdvojila jedno. "Mislim da bismo trebali pozvati Marka Webstera." "Evo", ponudio je on pružajući joj vrećicu za dokaze. Ona je ispustila sjeme u vrećicu i upitala: "Misliš da želi da ga uhvatimo?" "Svi oni žele da ih se uhvati, zar ne?" odvratio je on. "Pogledaj gdje ih je ostavio. Obje na polujavnim mjestima, obje izložene. Rizik ga uzbuđuje kao i sve ostalo." "Da", složila se ona, prisilivši se da ništa više ne kaže. Nije željela i raspravljati o očitim detaljima slučaja. Htjela je obaviti svoj posao i pobjeći daleko od Jeffreyja. Ali činilo se da se Jeffrey ne slaže s tom idejom. Upitao ju je: "Sjemenke su jake, zar ne?" Sara je kimnula glavom. "Misliš da ju je držao u nesvijesti dok ju je silovao?" "Ne mogu to znati", odgovorila je iskreno. 167

MIN@

On je zastao, kao da nije znao kako da formira sljedeću rečenicu. "Što je?" potaknula ga je ona. "Lena", rekao je. "Mislim, Julia je rekla Leni da je uživala." Sarino se čelo namrštilo. "Molim?" "Ne baš da je uživala, nego da je on vodio ljubav s njom." "Iščupao joj je zube i rastrgao rektum. Kako bi itko to što joj je on učinio mogao nazvati vođenjem ljubavi?" On je slegnuo ramenima, kao da nema ni najblažeg pojma, ali je rekao: "Možda ju je toliko drogirao da nije ništa osjećala. Možda je tek poslije shvatila što se dogodilo." Sara je razmislila o tome. "Moguće je", rekla je, iako joj se nije sviđala ta mogućnost. "U svakom slučaju, to je ono što je rekla", rekao je on. U sobi je zavladala tišina i čuo se samo zvuk kompresora zamrzivača koji je usporavao s radom. Sara je nastavila s obdukcijom, upotrijebivši hvataljke da odvoji debelo od tankog crijeva. Bila su mlohava u njezinim rukama, poput mokrih špageta, kad ih je izvadila iz tijela. Julia Mathews tijekom posljednjih nekoliko dana svog života nije ništa ozbiljnije pojela. Njezin probavni sustav bio je relativno prazan. "Da vidimo", rekla je Sara stavljajući crijeva na vagu kako bih ih izvagala. Začuo se metalni zvuk, kakav se čuje kad kovanica padne u metalnu šalicu. "Što je to bilo?" upitao je Jeffrey. Sara mu nije odgovorila. Ponovno je podigla crijeva, a zatim ih ponovno spustila. Začuo se isti zvuk zbog kojeg je vaga lagano zavibrirala. "Nešto je unutra", promrmljala je Sara i otišla do ploče za rendgenske snimke na zidu. Laktom je uključila svjetlo na ploči i osvijetlila rendgenske snimke Julije Mathews. Serija snimki zdjeličnih kostiju bila je u sredini. "Vidiš li išta?" upitao ju je Jeffrey. "Što god to bilo, nalazi se u debelom crijevu", odgovorila je Sara gledajući u nešto što je izgledalo kao nekakva krhotina u donjoj polovici rektuma. Nije ju prije primijetila, ili je jednostavno mislila da snimka nije dobra. Prijenosni rendgenski uređaj u bolnici bio je star i poznat po svojoj nepouzdanosti. Sara je još nekoliko sekunda proučavala snimke, a zatim se vratila do vage. Odvojila je treći dio tankog crijeva od debelog crijeva i odnijela debelo crijevo do dna stola. Vodom iz slavine je isprala krv, a zatim prstima počela pritiskati od dna crijeva u obliku slova S, tražeći predmet koji je proizveo onaj zvuk. Pronašla je nešto čvrsto i kvrgavo otprilike sedam i pol centimetara od početka rektuma. 168

MIN@

"Dodaj mi skalpel", naredila je ispruživši ruku. Jeffrey je učinio kako mu je rekla, a zatim ju je nastavio promatrati kako radi. Sara je napravila maleni rez, nakon čega je užasan smrad ispunio prostoriju. Jeffrey je zakoračio unazad, ali Sara si to nije mogla dopustiti. Upotrijebila je pincetu da odstrani predmet koji je bio dugačak otprilike centimetar i pol. Kad ga je isprala pod vodom iz slavine, otkrila je da se radi o malenom ključu. "Je li to ključ za lisičine?" upitao je Jeffrey nagnuvši se kako bi bolje vidio. "Da", odgovorila je Sara. Zavrtjelo joj se u glavi. "Uguran joj je u rektum kroz anus." "Zašto?" "Pretpostavljam zato da ga mi nađemo", odgovorila je Sara. "Možeš li mi dodati vrećicu za dokaze?" Jeffrey joj je donio jednu, i otvorio je kako bi mogla unutra ubaciti ključić. "Misliš li da ćemo išta pronaći na njemu?" "Bakterije", odgovorila je ona. "Ako misliš na otiske prstiju, ozbiljno sumnjam u to." Stisnula je usne i razmislila o svemu. "Ugasi svjetlo na trenutak." "Što misliš?" Sara je otišla do osvijetljene ploče za rendgenske snimke i laktom isključila svjetlo na njoj. "Mislim da je ugurao taj ključ u njezin rektum relativno rano tijekom napada. Mislim da je rub oštar. Možda je razderao kondom." Jeffrey je otišao do prekidača za svjetlo dok je Sara skidala rukavice. Uzela je ultraljubičastu lampu koja će otkriti tragove sjemene tekućine. "Spremna?" upitao je on. "Aha", odgovorila je ona i svjetlo se ugasilo. Sara je nekoliko puta zatreptala kako bi joj se oči priviknule na neprirodnu svjetlost. Polako je ultraljubičastom lampom osvijetlila mjesto na kojem je napravila rez na rektumu. "Pridrži", rekla je, dodajući Jeffreyju lampu. Navukla je nove rukavice i pomoću skalpela produžila rez. U otvoru se ukazao mali džepić ljubičaste boje. Jeffrey je tiho izdahnuo, kao da je dotada držao dah. "Je li to dovoljno za DNK analizu?" Sara je buljila u tvar koja je sjajila ljubičastim sjajem. "Mislim da je." *** Sara je na prstima hodala kroz stan svoje sestre, a zatim provirila kroz vrata spavaće sobe kako bi se uvjerila da je Tessa i dalje sama. 169

MIN@

"Tessie?" prošaptala je, lagano je prodrmavši. "Što je?" Tessa je progunđala okrenuvši se. "Koliko je sati?" Sara je pogledala na sat na noćnom ormariću. "Oko dva ujutro." "Molim?" rekla je Tessa. "Što se događa?" Sara je rekla: "Pomakni se." Tessa se pomaknula i podignula poplun kako bi se Sara mogla podvući pod njega. "Što se događa?" upitala je. Sara joj nije odgovorila. Navukla je poplun sve do brade. "Što se dogodilo?" ponovila je Tessa. "Ništa se nije dogodilo." "Je li ona cura stvarno mrtva?" Sara je zaklopila oči. "Da." Tessa se uspravila u krevetu i upalila svjetlo. "Moramo razgovarati, Sara." Sara je okrenula leđa sestri. "Ne želim razgovarati." "Nije me briga", odgovorila je Tessa i otkrila Saru. "Sjedni." "Prestani mi naređivati", odvratila joj je Sara uzrujano. Došla je ovamo kako bi se osjećala sigurno i kako bi mogla spavati, a ne da je maltretira njezina mlada sestra. "Sara", otpočela je Tessa. "Moraš reći Jeffreyju što se dogodilo." Sara se uspravila, ljutita što Tessa ponovno načinje tu temu. "Ne", odgovorila je stisnutih usta. "Sara", rekla je Tessa s odlučnim izrazom na licu. "Hare mi je pričao o toj djevojci. Ispričao mi je o ljepljivoj vrpci na njezinim ustima i o tome kako je ostavljena na tvom autu." "Ne bi smio s tobom pričati o takvim stvarima." "Nije mi to ispričao kao trivijalnu pričicu", rekla je Tessa. Ustala je iz kreveta, očito ljutita. "Zašto si tako ljuta na mene?" upitala je Sara, također ustavši. Okrenule su se jedna prema drugoj, svaka na svojoj strani sobe, s krevetom između njih. Sara je stavila ruke na bokove. "Nisam ja kriva, u redu? Učinila sam sve što sam mogla da pomognem toj djevojci, a ako ona nije mogla živjeti s tim, sama je to izabrala." "Sjajno je izabrala! Valjda je bolje propucati si glavu, nego sve to držati u sebi." "Što bi to trebalo značiti, jebemu?" 170

MIN@

"Znaš ti što to znači", Tessa se otresla. "Moraš reći Jeffreyju, Sara." "Neću." Činilo se da je Tessa odmjerava. Prekrižila je ruke na prsima i priprijetila joj se: "Ako ti nećeš, ja hoću." "Molim?" zgrozila se Sara. Da ju je Tessa udarila, Sara bi se manje šokirala. Usta su joj se iznenađeno otvorila. "Ne bi valjda." "Da, bih", odgovorila je Tessa, očito donijevši odluku. "Ako ja neću, mama hoće." "Ti i mama ste zajedno skovale ovaj plan?" Sara se kiselo nasmijala. "Pretpostavljam da i tata sve zna, ha?" Podigla je ruke uvis u očaju. "Cijela moja obitelj se urotila protiv mene." "Nismo se urotili protiv tebe", odvratila joj je Tessa. "Pokušavamo ti pomoći." "Ono što mi se dogodilo", počela je Sara odrješito, "nema nikakve veze s onim što se dogodilo Sibyl Adams i Juliji Mathews." Nagnula se preko kreveta i prijeteći pogledala Tessu. I Sara je također bila dorasla ovoj igri. "Nije na tebi da doneseš tu odluku", odvratila joj je Tessa. Sara je osjetila kako kipti od bijesa na ovu prijetnju. "Želiš li da ti kažem po čemu se razlikuju, Tessie? Želiš znati stvari koje ja znam o ovim slučajevima?" Nije dala sestri vremena da odgovori. "Kao prvo, meni nitko nije izrezbario križ na prsima i ostavio me da iskrvarim na zahodu." Zastala je, znajući kakav će učinak imati njezine riječi. Ako je Tessa željela izazvati Saru, Sara je znala odgovoriti na izazov. Sara je nastavila: "Kao drugo, nitko mi nije izbio zube kako bi me mogao oralno silovati." Tessina ruka se podigla do njezina lica. "O, Bože." "Nitko mi nije čavlima pribio dlanove i stopala za pod kako bi me mogao jebati." "Ne", prošaptala je Tessa. Suze su joj navrle na oči. Sara se više nije mogla zaustaviti, iako su njezine riječi djelovale kao kiselina u Tessinim ušima. "Nitko mi nije izribao usta izbjeljivačem. Nitko mi nije izbrijao stidne dlačice kako ne bi ostalo nikakvih tragova." Zastala je da uzme dah. "Nitko mi nije nožem napravio rupu u želucu kako bi me…" Sara se prisilila da stane, shvativši da je otišla predaleko. Ipak, tihi jecaj se Tessi oteo s usana kad je shvatila. Cijelo to vrijeme je gledala Saru u oči, i zbog užasnutog izraza na njezinu licu Saru su proželi valovi krivnje. Zato je prošaptala: "Oprosti mi, Tessie. Užasno mi je žao." 171

MIN@

Tcssa je polako spustila ruku s usana. Rekla je: "Jeffrey je policajac." Sara je stavila ruku na prsa. "Znam da jest." "Ti si tako lijepa", rekla je Tessa. "I pametna, i duhovita, i visoka." Sara se nasmijala kako ne bi zaplakala. "I u ovo vrijeme prije dvanaest godina, bila si silovana", Tessa je dovršila. "Znam to." "On ti svake godine šalje razglednice, Sara. On zna gdje živiš." "Znam to." "Sara", otpočela je Tessa molećivim glasom. "Moraš reći Jeffreyju." "Ne mogu." Tessa je bila nepokolebljiva. "Nemaš izbora."

Petak

OSAMNAEST

Jeffrey je navukao gaće i šepajući krenuo prema kuhinji. Koljeno mu je još bilo ukočeno od ranjavanja sačmom, a u želucu je osjećao mučninu još od trenutka kad je stupio u sobu Julije Mathews. Bio je zabrinut za Lenu. Bio je zabrinut za Saru. Bio je zabrinut za svoj grad. Brad Stephens je odnio uzorak DNK u Macon prije nekoliko sati. Bit će potrebno barem tjedan dana da dobiju rezultate, a možda još jedan tjedan da dobiju na korištenje FBI-evu bazu podataka kako bi usporedili uzorak s poznatim prekršiteljima zakona. Kao i u većini policijskog posla, i u ovom slučaju morat će se čekati. U međuvremenu, nitko nije mogao znati što njihov počinitelj zločina smjera. Koliko je Jeffrey znao, on je već u ovom trenutku mogao vrebati svoju sljedeću žrtvu. Već u ovom trenutku je mogao silovati svoju sljedeću žrtvu, mogao bi joj raditi stvari kojih bi se samo zvijer mogla dosjetiti. Jeffrey je otvorio hladnjak i iz njega izvadio mlijeko. Uputivši se prema ormaru da uzme čašu, pritisnuo je prekidač za svjetlo, ali ništa se nije dogodilo. Promrmljao je psovku sebi u bradu uzimajući čašu iz kuhinjskog ormara. Prije dva tjedna je iskopčao kuhinjska svjetla kad su poštom stigla rasvjetna tijela koja je naručio. Iz policijske postaje su ga nazvali upravo u trenutku kad je počeo razdvajati žice, i sad je luster ležao okrenut prema gore u svojoj kutiji, čekajući da Jeffrey pronađe vremena da ga objesi. Ovim 172

MIN@

tempom, Jeffrey će objedovati uz svjetlost iz hladnjaka sljedećih nekoliko godina. Ispio je mlijeko i odšepao do sudopera da ispere čašu. Htio je nazvati Saru da provjeri kako je, ali je znao da je bolje da to ne učini. Ona ga je udaljavala od sebe radi svojih osobnih razloga. Od razvoda zapravo i nije imao argumenata koji su išli u njegovu korist. Možda je večeras s Jebom. Od Marle, koja je razgovarala s Marty Ringo, čuo je da se Sara i Jeb ponovno viđaju. Nejasno se sjećao da je Sara prošle noći u bolnici govorila nešto o spoju, ali njegov mozak nije mogao povezati riječi. Budući da mu se sjećanje vratilo nakon što se Marla udostojala prenijeti mu trač, nije se mogao osloniti na njega. Jeffrey je zajaukao kad je sjeo na barski stolac ispred kuhinjskog otoka. Izgradio je otok prije nekoliko mjeseci. Zapravo, izgradio ga je dvaput, jer nije bio zadovoljan njegovim prvobitnim izgledom. Jeffrey je iznad svega bio perfekcionist, i mrzio je kad nešto nije bilo simetrično. Budući da je živio u staroj kući, neprestano je morao prepravljati i podešavati, jer u kući nije bilo ni jednog zida koji je bio ravan. Lagani povjetarac zaljuljao je debele plastične trake kojima je bio obložen stražnji zid kuhinje. Jeffrey se dvoumio između francuskih prozora i staklene stijene, a razmišljao je čak i o tome da produži kuhinju tri metra prema stražnjem dvorištu. Zapravo bi najviše volio na tom mjestu postaviti golemi trijem s jacuzzijem ili možda jedan od onih šminkerskih roštilja. Što god učinio, htio je ostaviti kuću otvorenu. Jeffreyju se sviđalo kako svjetlost danju ulazi kroz poluprozirne plastične trake. Sviđalo mu se što može vidjeti stražnje dvorište, pogotovo u trenucima poput ovoga sada, kad je vidio nekoga kako ondje hoda. Jeffrey je ustao i zgrabio bejzbolsku palicu iz sušione. Provukao se kroz prorez među plastičnim vrpcama i na prstima krenuo preko travnjaka. Trava je bila vlažna od rose koju je donio noćni zrak i Jeffrey je zadrhtao od hladnoće, usrdno se nadajući da ga neće ponovno upucati, pogotovo što je na sebi imao samo gaće. Na pamet mu je pala pomisao da će bilo tko tko se skriva u dvorištu prije krepati od smijeha nego od straha pri pogledu na Jeffreyja kako stoji u dvorištu bez ičega na sebi osim zelenih bokserica i držeći palicu iznad glave. Začuo je poznati zvuk. Bilo je to laptanje i lizanje, zvuk kakav pas proizvodi kad se čisti. Zaškiljio je na svjetlu mjesečine i razaznao tri figure pokraj kuće. Dvije su bile dovoljno niske da budu psi. Jedna od njih bila je upravo toliko visoka da bude Sara. Gledala je kroz prozor njegove spavaće sobe. Jeffrey je spustio palicu i približio joj se straga hodajući na prstima. Nije se brinuo zbog Billyja i Boba, jer su ta dva hrta bila najljenije životinje koje je 173

MIN@

ikad vidio. Kao da to žele i dokazati, jedva da su se i pomaknuli kad joj se prikrao straga. "Sara?" "Oh, Isuse!" Sara je poskočila i spotaknula se o psa koji joj je bio bliži. Jeffrey je ispružio ruku i uhvatio je prije nego stoje pala na leđa. Jeffrey se nasmijao i potapšao Boba po glavi. "Voajerka, ha?" upitao je. "Seronjo", Sara je prosiktala i mlatnula ga rukama po prsima. "Usrala sam se od straha." "Molim?" upitao je Jeffrey nevino. "Nisam se ja šuljao oko tvoje kuće." "Kao da nikad nisi." "Ali to sam ja", Jeffrey je istaknuo. "Ne ti." Oslonio se na palicu. Sad kad mu se prestao lučiti adrenalin, u nogu mu se vratila tupa bol. "Želiš li mi možda objasniti zašto gledaš kroz moj prozor usred noći?" "Nisam te željela probuditi u slučaju da spavaš." "Bio sam u kuhinji." "U mraku?" Sara je prekrižila ruke i odmjerila ga opakim pogledom. "Sam?" "Uđi", ponudio je Jeffrey, ne čekajući da ona pristane. Uputio se polaganim tempom natrag prema kuhinji. Bilo mu je drago kad je iza sebe začuo Sarine korake. Ona je na sebi imala izblijedjele, stare plave traperice i jednako staru bijelu košulju. "Ti ovdje šetaš pse?" "Posudila sam Tessin auto", rekla je Sara češkajući Boba po glavi. "Dobro si učinila povevši svoje pse čuvare sa sobom." "Drago mi je što me nisi htio ubiti." "Zašto misliš da nisam?" upitao je Jeffrey upotrijebivši palicu kako bi odmaknuo plastične trake u stranu da ona može ući u kuću. Sara je pogledala trake, a onda njega. "Sviđa mi se kako si preuredio kuću." "Potrebna joj je ženska ruka", sugerirao je Jeffrey. "Sigurna sam da ima dovoljno volonterki." Jeffrey je suspregnuo uzdisaj i uputio se natrag prema kuhinji. "Ovdje nema struje", rekao je i upalio svijeću koja je stajala pokraj štednjaka. "Ha-ha", rekla je Sara i pritisnula prekidač za svjetlo koji joj je bio najbliži. Zatim je prešla na drugu stranu kuhinje i pritisnula drugi prekidač dok je Jeffrey palio drugu svijeću. "U čemu je stvar?" "Stara kuća." Slegnuo je ramenima, ne želeći odati koliko je lijen. "Brad je odnio DNK uzorak u Macon." "Dva tjedna, ha?" 174

MIN@

"Aha", kimnuo je Jeffrey. "Misliš li da je murjak?" "Brad?" "Ne, zločinac. Misliš li da je murjak? Možda je zato ostavio ključ od lisičina... ondje." Zastao je. "Znaš, kao trag." "Možda koristi lisičine da ih sveže", rekla je Sara. "Možda voli sado-mazo igrice. Možda ga je njegova mama običavala vezati lisičinama za krevet kad je bio dječak." Bio je zapanjen njezinim nehajnim tonom, ali je znao da je bolje da ga ne komentira. Sara je, posve iznenadno, rekla: "Daj mi nešto da se podignem." Jeffrey se na to namrštio, ali je otišao do ostave i počeo kopati po njoj. "Tronožac?" "Ne, piće", odgovorila je Sara. Otvorila je vrata zamrzivača i iz njega izvadila bocu votke. "Mislim da nemam soka od naranče", rekao je dok je ona otvarala vrata hladnjaka. "Ovo će biti u redu", rekla je ona izvadivši bocu soka od brusnice. Prekopala je po ormariću u potrazi za čašom, a zatim si natočila jedno vrlo oštro piće. Jeffrey je sve to zabrinuto promatrao. Sara je rijetko pila, a kad jest, od čaše vina bi postala pripita. Nikad je nije vidio da pije išta jače od koktela tijekom cijelog njihovog braka. Sara se stresla kad je otpila piće. "Koliko sam trebala staviti?" upitala je. "Vjerojatno trećinu od onoga što si natočila", odgovorio je i uzeo joj čašu iz ruke. Otpio je maleni gutljaj i zamalo povratio od okusa. ˝Isuse Kriste", uspio je progovoriti kroz kašalj. "Pokušavaš li se ubiti?" "Sebe i Juliju Mathews", oštro mu je dobacila. "Imaš li što slatko?" Jeffrey je otvorio usta da je upita što je, dovraga, htjela reći tim komentarom, ali Sara je već prekopavala po policama kuhinjskog ormara. "Ima pudinga u hladnjaku. Otraga na donjoj polici." "Nemasnog?" upitala je ona. "Ne." "Izvrsno", rekla je Sara savinuvši se u struku kako bi pronašla puding. Jeffrey je prekrižio ruke na prsima i promatrao je. Htio ju je upitati što radi u njegovoj kuhinji u rano jutro. Htio ju je pitati što se događa u posljednje vrijeme i zašto se tako čudno ponaša. "Jeffe?" upitala je Sara kopajući po hladnjaku. "Hmm?" "Gledaš mi guzicu?" Jeffrey se nasmiješio. Nije joj gledao guzicu, ali je odgovorio: "Da." 175

MIN@

Sara se uspravila, podigavši posudicu s pudingom uvis poput trofeja. "Posljednji." "Aha." Sara je povukla poklopac s pudinga i skočila na pult. "Ovo postaje vrlo loše." "Misliš?" "Slušaj..." Slegnula je ramenima i polizala puding s poklopca. "Silovane studentice koje se ubijaju. To nije naša uobičajena svakodnevica, zar ne?" Jeffrey je ponovno bio iznenađen njezinim lakonskim stavom. To nije bilo karakteristično za Saru, ali u posljednje vrijeme nije bio siguran što zapravo jest. "Baš i ne", rekao je. "Jesi li rekao njezinim roditeljima?" Jeffrey je odgovorio: "Frank je otišao po njih na aerodrom." Zastao je, a zatim rekao: "Njezin otac." Ponovno je zastao. Shrvani izraz na licu Jona Mathewsa Jeffrey neće tako skoro zaboraviti. "Ocu je teško palo, ha?" rekla je Sara. "Tatice ne vole saznati da je netko dirao njihove djevojčice." "Pretpostavljam da ne", odgovorio je Jeffrey, pitajući se zašto je Sara upotrijebila baš te riječi. "Dobro pretpostavljaš." "Da", rekao je Jeffrey. "Stvarno mu je teško palo." U Sarinim se očima pojavio bljesak, ali je spustila pogled prije nego što je Jeffrey uspio shvatiti što se događa. Ona je otpila dugačak gutljaj iz svoje čaše, prolivši malo po košulji, na što se zakikotala. Iako je znao da je pametnije ništa ne pitati, Jeffrey je to učinio: "Što se događa s tobom, Sara?" Ona je uprla prstom u njegov struk. "Kad si to počeo nositi?" upitala je. Jeffrey je pogledao dolje. Budući da je na sebi imao samo svoje zelene bokserice, pretpostavio je da je mislila na njih. Zatim je ponovno pogledao nju i slegnuo ramenima. "Prije nekog vremena." "Prije manje od dvije godine", primijetila je ona nastavljajući lizati puding. "Aha", rekao je on i prišao joj raširivši ruke kako bi se pohvalio svojim donjim rubljem. "Sviđaju ti se?" Ona je zapljeskala. "Što radiš ovdje, Sara?" 176

MIN@

Ona se zagledala u njega na nekoliko sekunda, a zatim odložila puding kraj sebe. Nagnula se unatrag i naslonila, a pete su joj lagano udarile o donje ladice ormara. "Razmišljala sam neki dan o onom danu kad sam bila na doku. Sjećaš li se?" On je odmahnuo glavom, budući da su svakog ljeta provodili praktički svaku sekundu slobodnog vremena na doku. "Baš sam bila otplivala i sjedila sam na doku i češljala se. Onda si ti došao i uzeo četku i počeo mi češljati kosu." On je kimnuo, prisjetivši se da je upravo o tome razmišljao kad se tog jutra probudio u bolnici. "Sjećam se." "Češljao si me barem jedan sat. Sjećaš li se?" On se nasmiješio. "Jednostavno si me češljao, a onda smo se spremili za večeru. Sjećaš se?" On je ponovno kimnuo. "Što sam krivo učinila?" upitala je ona, a pogled u njezinim očima gotovo ga je ubio. "Je li seks bio u pitanju?" On je odmahnuo glavom. Seks sa Sarom je bio najbolje iskustvo njegovog odraslog života. "Naravno da ne", rekao je. "Jesi li htio da ti pripremam večere? Ili da češće budem kod kuće kad si dolazio?" On se pokušao nasmijati. "Pripremila si mi večeru jednom, sjećaš se? Tri dana sam osjećao mučninu." "Ne šalim se, Jeffe. Želim znati u čemu sam pogriješila." "Nije bila stvar u tebi", odgovorio je, znajući da je njegovo opravdanje trivijalno i prije nego što je dovršio rečenicu. "Stvar je bila u meni." Sara je glasno uzdahnula. Posegnula je za čašom i u jednom gutljaju ispila ostatak pića. "Bio sam glup", nastavio je on, iako je znao da bi trebao jednostavno zašutjeti. "Uplašio sam se jer sam te užasno volio." Zastao je. Htio je kako treba reći to što je imao. "Mislio sam da ti mene ne trebaš toliko koliko sam ja trebao tebe." Gotovo gaje sravnila pogledom. "Želiš li i dalje da te trebam?" Iznenadio se kad je osjetio njezinu ruku na svojim prsima, i prste koji su ga lagano pogladili po kosi. Zaklopio je oči kad je prste podigla do njegovih usana i prešla preko njih. Rekla je: "Ovog te trenutka stvarno trebam." On je otvorio oči. Samo jedan kratki trenutak, pomislio je da se šali. "Što si rekla?" 177

MIN@

"Sada kad me možeš imati, ne želiš me?" upitala je Sara i dalje dodirujući njegove usne. On je jezikom prešao preko vrha njezinog prsta. Sara se nasmiješila i zaškiljila prema njemu, kao da mu čita misli. "Hoćeš li mi odgovoriti?" "Aha", rekao je, uopće se ni ne sjećajući njezina pitanja. A zatim je dodao: "Da. Da, i dalje te želim." Počela ga je ljubiti po vratu i nježno ga lizati po koži. On joj je stavio ruke oko struka i privukao je bliže do ruba pulta. Ona je omotala noge oko njegova struka. "Sara." Uzdahnuo je, pokušavajući je poljubiti u usta, ali ona se povukla i spustila usta do njegovih prsa. "Sara", ponovio je. "Dopusti mi da vodim ljubav s tobom." Ona ga je pogledala. Na usnama joj je bio lukav osmijeh. "Ne želim voditi ljubav." Usta su mu se otvorila u čudu, ali nije znao kako da odgovori. Napokon je uspio protisnuti: "Što želiš reći?" "Želim reći..." počela je, a zatim je uzela njegovu ruku i podigla je do svojih usta. Promatrao ju je kako jezikom prelazi preko vrha njegova kažiprsta. Polako je uvukla prst u usta i počela ga sisati. Nakon, kako se činilo, vrlo kratkog vremena, izvadila ga je i izazovno se nasmiješila. "Onda?" Jeffrey se nagnuo da je poljubi, ali ona je skliznula s pulta prije nego što je uspio to učiniti. Ispustio je uzdah zadovoljstva kad ga je Sara polako počela ljubiti po prsima na putu prema dolje, a zatim počela grickati gumu na njegovim boksericama. S poteškoćom je kleknuo na pod ispred nje, ponovno je pokušavši poljubiti u usta. Ona se ponovno povukla. "Želim te poljubiti", rekao je, i sam iznenađen molećivim tonom svog glasa. Ona je odmahnula glavom otkopčavajući svoju košulju. "Na pamet mi padaju neke druge stvari koje bi mogao učiniti svojini ustima." "Sara…" Ona je odmahnula glavom. "Nemoj govoriti, Jeffrey." On jc pomislio kako je čudno da je to rekla, budući da su najbolji dio seksa sa Sarom bile riječi. Stavio je ruke na njezine obraze. "Dođi ovamo", rekao je. "Molim?" "Što ti je?" "Ništa." 178

MIN@

"Ne vjerujem ti." Čekao je da odgovori na njegovo pitanje, ali ona je samo netremice gledala u njega. On ju je upitao: "Zašto mi ne dopuštaš da te poljubim?" "Jednostavno mi se ne ljubi." Osmijeh joj više nije bio lukav. "U usta." "Što ti je?" ponovno ju je upitao. Ona je zaškiljila prema njemu u znak upozorenja. "Odgovori mi", rekao je. Sara ga je netremice promatrala dok je spuštala ruku ispod pojasa njegovih bokserica. Pritisnula ga je rukom, kao da želi biti sigurna da je razumije. "Ne želim razgovarati s tobom." On je zaustavio njezinu ruku svojom. "Pogledaj me", rekao je. Ona je odmahnula glavom, a kad ju je natjerao da podigne pogled, zatvorila je oči. On je prošaptao: "Što ti je?" Sara mu nije odgovorila. Poljubila ga je u usta, jezikom nasilno rastvorivši njegove zube. Bio je to nespretan poljubac, daleko od onoga na što je bio navikao sa Sarom, ali u njemu se osjećala strast od koje bi mu, da je stajao, sigurno popustila koljena. Ona se iznenada zaustavila i oslonila glavu na njegova prsa. On ju je pokušao natjerati da ga ponovno pogleda, ali ona to nije htjela. On upita: "Sara?" Osjetio je kako ga ponovno grli, ali potpuno drukčije nego prije. U njezinu se čvrstom zagrljaju osjećao očaj, kao da se utapa. "Samo me zagrli", preklinjala je. "Molim te, samo me zagrli." *** Jeffrey se odjednom probudio. Ispružio je ruku, znajući odmah da Sara neće biti kraj njega. Nejasno se sjećao da se prije nekog vremena išuljala, ali Jeffrey je bio previše umoran da se pomakne, a kamoli da je spriječi. Okrenuo se i utisnuo lice u jastuk na kojem je ona ležala. Namirisao je lavandu koju je sadržavao njezin šampon i neznatni trag njezina parfema. Jeffrey je obgrlio jastuk i prevrnuo se na leđa. Zabuljio se u strop, pokušavajući se prisjetiti što se dogodilo prošle noći. Još mu ništa nije bilo jasno. Bio je odnio Saru u krevet. Ona mu je tiho plakala na ramenu. On se toliko uplašio uzroka njezinih suza da je više ništa nije pitao. Jeffrey se uspravio i počešao po prsima. Nije mogao ostati u krevetu cijeli dan. Morao je dovršiti popis osuđivanih seksualnih prijestupnika. Morao je ispitati Ryana Gordona i svakoga tko je bio u knjižnici posljednje večeri kad je Julia Mathews viđena prije nego što je oteta. Također, morao je vidjeti Saru, da se uvjeri da je dobro. 179

MIN@

Protegnuo se i dotaknuo vrh dovratka ulazeći u kupaonicu. Zastao je ispred zahoda. Na umivaoniku se nalazila naslagana hrpa papira. Srebrna kopča je povezivala, kako se činilo, oko dvjesto listova papira. Stranice su imale magareće uši i bile su požutjele, kao da ih je netko prelistavao nebrojeno puta. Bio je to, Jeffrey je shvatio, transkript suđenja. Ogledao se po kupaonici, kao da bi vila koja je ostavila transkript mogla još biti ondje. Jedina osoba koja je bila u kući jest Sara, a njemu nije bilo jasno zašto bi ona ostavila nešto poput ovoga. Pročitao je što je pisalo na naslovnoj stranici, primijetivši da je datum otprije dvanaest godina. Slučaj o kojem se radilo bio je Država Georgia Protiv Jacka Allena Wrighta. Žuti ljepljivi papirić virio je s jedne od stranica. Otvorio je transkript i zastao kad je shvatio što je pred njim. Na vrhu stranice bilo je navedeno Sarino ime. Još jedno ime, Ruth Jones, vjerojatno ime okružne tužiteljice koja je vodila slučaj, bilo je navedeno kao ime ispitivača. Jeffrey je sjeo na zahodsku školjku i počeo čitati ispis ispitivanja Sare Linton koje je vodila Ruth Jones. P. Doktorice Linton, možete li nam, molim vas, prepričati događaje koji su se dogodili dvadeset trećeg travnja prošle godine? O. Radila sam u bolnici Grady kao stažist na odjelu pedijatrije. Imala sam težak dan i odlučila sam se provozati svojim autom u vremenu između dvije smjene. P. Jeste li u tom trenutku primijetili bilo što neobično? O. Kad sam stigla do svog automobila, riječ pička je bila izgrebana na suvozačkim vratima. Pomislila sam da je to napravio neki vandal, tako da sam iz prtljažnika uzela ljepljivu traku i prekrila je njome. P. Što ste zatim učinili? O. Vratila sam se u bolnicu odraditi svoju smjenu. P. Želite li čašu vode? O. Ne, hvala. Otišla sam u toalet, i dok sam prala ruke nad umivaonikom, ušao je Jack Wright. P. Optuženi? O. Tako je. Ušao je. Nosio je brisač za podove i na sebi je imao sivi kombinezon. Znala sam da je podvornik. Ispričao se što nije pokucao, rekao je da će se kasnije vratiti da počisti, a zatim je izišao iz toaleta. P. Što se zatim dogodilo? O. Ušla sam u zahodski pregradak da obavim nuždu. Optuženi, Jack Wright, skočio je sa stropa. Postojala su vrata u stropu. Vezao me lisičinama za ručke za hendikepirane osobe, a zatim mi na usta zalijepio srebrnu ljepljivu traku. P. Jeste li sigurni da je to ovaj ovdje optuženi učinio? 180

MIN@

O. Da. Na glavi je imao crvenu skijašku masku, ali sam mu prepoznala oči. Ima vrlo osebujne plave oči. Sjećam se da sam prije toga pomislila kako s tom dugačkom plavom kosom, bradom i plavim očima izgleda poput Isusa sa slika iz Biblije. Sigurna sam da je Jack Wright taj koji me napao. P. Postoji li još nešto čime se vaš napadač isticao zbog čega vjerujete da je optuženi taj koji vas je silovao? O. Vidjela sam tetovažu Isusa pribijenog na križ s riječima ISUS iznad tetovaže i SPAŠAVA ispod. Tetovaža se nalazila na njegovoj ruci. Raspoznala sam je kao tetovažu koju je imao Jack Wright, podvornik u bolnici. Prije toga sam ga nekoliko puta vidjela na hodniku, ali nikad nismo razgovarali jedno s drugim. P. Što se zatim dogodilo, doktorice Linton? O. Jack Wright me povukao sa zahodske školjke. Gležnjevi su mi bili zarobljeni mojim spuštenim hlačama. Bile su na podu, moje hlače. Oko mojih gležnjeva. P. Molim vas, samo polako, doktorice Linton. O. Povukao me je prema naprijed, ali ruke su mi bile odostraga, ovako. Držao me je povučenu prema naprijed tako što mi je jednu ruku stavio oko struka. Pod vrat mi je prislonio dugačak nož, otprilike petnaest centimetara dugačak. Porezao me je po usnici, valjda u znak upozorenja. P. Što je optuženi zatim učinio? O. Stavio je svoj penis u mene i silovao me. P. Doktorice Linton, možete li nam reći što je, ako išta, optuženi rekao dok vas je silovao? O. Stalno mi se obraćao s "pičko". P. Možete li nam reći što se nakon toga dogodilo? O. Nekoliko se puta pokušao dovesti do ejakulacije, ali nije uspio. Izvukao je penis iz mene i sam se doveo do vrhunca (promrmljano). P. Možete li ponoviti ovo posljednje? O. Doveo se do vrhunca i svršio po mom licu i prsima. P. Možete li nam reći što se zatim dogodilo? O. Ponovno me nazvao pogrdnim imenom, a zatim probo svojim nožem. Slijeva, ovdje. P. Što se onda dogodilo? O. Osjetila sam čudan okus u ustima. Gotovo sam se zagušila. Bio je to ocat. P. Nalio vam je ocat u usta? O. Da, imao je malenu staklenu bočicu, sličnu onima u kojima se nalaze probni uzorci parfema. Nagnuo ju je nad mojim ustima i nalio, a zatim rekao: "Svršeno je." P. Ima li ta rečenica neko posebno značenje za vas, doktorice Linton? 181

MIN@

O. To je iz knjige po Ivanu iz Biblije, iz verzije kralja Jamesa. "Svršeno je." Prema Ivanu, to su posljednje riječi koje je Isus rekao kad je umirao na križu. Zamolio je da mu daju nešto za piće, a oni su mu dali ocat. Ispio je ocat, a zatim, citirat ću, predade dušu. I umro. P. To je iz dijela o raspeću? O. Da. P. Isus kaže: "Svršeno je." O. Da. P. A ruke su mu bile raširene i pribijene, ovako? O. Da. P. A mač mu je zabijen u slabinu? O. Da. P. Je li išta više rekao? O. Ne. Jack Wright je to rekao, a zatim je izišao iz toaleta. P. Doktorice Linton, imate li pojma koliko ste dugo nakon toga ostavljeni u toaletu? O. Ne. P. Jeste li i dalje bili vezani lisičinama? O. Da. I dalje sam bila vezana lisičinama, klečala sam na koljenima i gledala u pod. Nisam se mogla uspraviti niti sjesti. P. Što se zatim dogodilo? O. Jedna od sestara je ušla u toalet. Vidjela je krv na podu i počela vrištati. Nekoliko sekunda nakon toga doktor Lange, moj nadređeni, je ušao u toalet. Izgubila sam dosta krvi, a i dalje sam bila vezana lisičinama. Počeli su mi pružati pomoć, ali nisu mogli mnogo toga učiniti dok sam na rukama imala lisičine. Jack Wright je pokvario bravu tako da se lisičine nisu mogle otključati. Nešto je nagurao u bravu, čačkalicu ili tako nešto. Morali su pozvati bravara da prereže lisičine. Za to vrijeme ja sam se onesvijestila. Tijelo mi je bilo u takvom položaju da mi je krv neprestano tekla iz ubodne rane. Tijekom svega toga sam izgubila jako mnogo krvi, koja je istekla iz te rane. P. Doktorice Linton, samo polako. Želite li se nakratko odmoriti? O. Ne, željela bih nastaviti. P. Možete li mi reći što se dogodilo kao posljedica silovanja? O. Od silovanja sam zatrudnjela, i nakon toga je došlo do izvanmaternične trudnoće, što znači da se jajašce usadilo u moj jajnik. Došlo je do puknuća zbog kojeg je došlo do krvarenja u abdomen. P. Kakav je to učinak, ako ikakav, imalo na vas? O. Na meni je obavljena djelomična histerektomija tijekom koje su mi odstranjeni reproduktivni organi. Više ne mogu imati djece. 182

MIN@

P. Doktorice Linton? O. Sada bih htjela napraviti pauzu. Jeffrey je sjedio u svojoj kupaonici i buljio u stranice transkripta. Ponovno ih je pročitao, a zatim još jednom, a njegovi jecaji zbog Sare koju nikad nije poznavao počeli su odjekivati u kupaonici.

DEVETNAEST

Lena je polako podigla glavu, i pokušala shvatiti gdje se nalazi. Bilo je toliko mračno da ništa nije mogla vidjeti. Podigla je ruku i stavila je nekoliko centimetara ispred lica, ali nije mogla vidjeti svoj dlan i prste. Posljednje čega se mogla sjetiti bio je razgovor s Hankom u njezinoj kuhinji. Nakon toga joj je sve isparilo. Kao da je jedne sekunde trepnula, a već sljedeće je bila premještena na ovo mjesto. Gdje god se to mjesto nalazilo. Jauknula je okrenuvši se na bok kako bi mogla sjesti. Odjednom je shvatila da je gola. Na koži je osjećala grubost poda na kojem je sjedila. Osjećala je zrnatu teksturu drvenih dasaka. Iz nekog joj je i razloga srce počelo ubrzano tući, ali mozak joj nije želio reći zašto. I onda je ispružila ruke ispred sebe. Pod prstima je ponovno osjetila grubo drvo, ali okomito položeno. Bio je to zid. Pritisnuvši ruke na zid uspjela je ustati. Nejasno je razabirala nekakvu buku, ali nije ju mogla raspoznati. Sve joj se činilo neverovatno i nesuvislo. Osjećala je da fizički ne pripada ovdje. Shvatila je da je oslonila glavu na zid i da joj se drvo usjeklo u kožu na čelu. Buka koju je čula odrješito je nabadala u pozadini njezina mozga, a zatim bi prestala, pa opet počela, zatim opet prestala, poput čekića koji udara po komadu čelika. Poput kovača koji oblikuje potkovu. Klink, klink, klink. Gdje li je već čula taj zvuk? Lenino je srce zamalo stalo kad je napokon povezala stvari. U tami je mogla vidjeti usne Julije Mathews kako se pomiču i opisuju zvuk. Klink, klink, klink. Bio je to zvuk kapanja vode.

183

MIN@

DVADESET

Jeffrey je stajao iza jednosmjernog ogledala i gledao u sobu za ispitivanje. Ryan Gordon je sjedio za stolom, a mršave su mu ruke bile prekrižene na udubljenim prsima. Pokraj njega je sjedio Buddy Conford koji je sklopio ruke na stolu ispred sebe. Buddy je bio borac. Kad mu je bilo sedamnaest, u automobilskoj nesreći je ostao bez donjeg dijela desne noge, od koljena nadolje. Kad mu je bilo dvadeset šest, zbog raka je ostao bez lijevog oka. Kad mu je bilo trideset devet, nezadovoljni klijent mu je pokušao platiti s dva metka. Buddy je ostao bez bubrega i kolabiralo mu je jedno plućno krilo, ali je već za dva tjedna ponovno bio u sudnici. Jeffrey se nadao da će Buddyjev osjećaj za pogrešno i ispravno pomoći da se danas stvari pokrenu. Jeffrey je iz državne arhive na internetu jutros skinuo sliku Jacka Aliena Wrighta. Jeffreyjevi će argumenti u Atlanti hiti mnogo snažniji ako bude imao nepobitnu identifikaciju. Jeffrey se nikad nije smatrao emotivnim čovjekom, ali sada je u prsima osjećao bol koja nije željela nestati. Žarko je želio razgovarati sa Sarom, ali bio je užasnut mogućnošću da kaže nešto krivo. Dok se vozio na posao stalno je u sebi ponavljao ono što će joj reći, u jednom trenutku čak i izgovorivši riječi naglas da čuje kako zvuče. Ništa nije ispadalo kako treba, i Jeffrey je naposljetku deset minuta ostao sjediti u svom uredu s rukom na telefonskoj slušalici prije nego što je uspio prikupiti dovoljno hrabrosti da nazove Sarin broj u klinici. Nakon što je Nelly Morgan rekao da se ne radi o hitnom slučaju, ali da bi ipak želio razgovarati sa Sarom, dobio je bezobrazan odgovor: "S pacijentom je", nakon čega je spustila slušalicu. Zbog toga je Jeffrey osjetio nevjerojatno olakšanje, a zatim i osjećaj gađenja nad samim sobom zbog vlastitog kukavičluka. Znao je da mora biti snažan za nju, ali osjećao se previše zaskočeno i iznenađeno, i nije mogao učiniti ništa osim zajecati poput djeteta svaki put kad bi pomislio na to što joj se dogodilo. Djelomično je bio povrijeđen zato što mu nije dovoljno vjerovala da mu povjeri što joj se bilo dogodilo u Atlanti. Djelomično je, pak, bio ljut što mu je besramno lagala o svemu. Ožiljak na slabini je objasnila kao posljedicu operacije slijepog crijeva, iako se, kad sad razmisli, Jeffrey prisjetio da je ožiljak bio nazubljen i okomit, nimalo nalik kliničkom rezu kakav bi načinio kirurg. To što nije mogla imati djece nikad nije bilo nešto na čemu je inzistirao, jer je to očito bila osjetljiva tema. Smatrao je da je u redu da je ne ispituje previše o tome, pretpostavljajući da se radi o posljedici neke bolesti ili da joj možda, poput nekih žena, jednostavno nije suđeno da rodi dijete. On bi 184

MIN@

trebao biti murjak, detektiv, a sve što mu je rekla uzeo je zdravo za gotovo, jer je Sara bila od onih žena koje govore istinu. Barem je tako mislio. "Šefe?" rekla je Marla pokucavši na vrata. "Neki je tip nazvao iz Atlante i rekao mi da vam kažem da je sve spremno. Nije htio reći svoje ime. Znači li vam to što?" "Da", rekao je Jeffrey i ponovno pogledao u fascikl koji je držao u ruci kako bi se uvjerio da je isprintana stranica i dalje ondje. Ponovno se zagledao u sliku, iako je praktički do detalja upamtio nejasnu fotografiju. Prošao je pokraj Marie i otišao u hodnik. "Nakon ovoga idem u Atlantu. Ne znam kad ću se vratiti. Frank će me zamjenjivati dok me nema." Jeffrey joj nije ostavio vremena da odgovori. Otvorio je vrata sobe za ispitivanje i ušao. Buddy se indignirano oglasio: "Ovdje smo već deset minuta." "I bit ćemo još samo deset ako tvoj klijent odluči surađivati", rekao je Jeffrey i sjeo na stolicu nasuprot Buddyju. Jedino što je Jeffrey sigurno znao bilo je to da želi ubiti Jacka Allena Wrighta. Na footballskom terenu nikad nije bio nasilan, ali toliko je silno želio ubiti čovjeka koji je silovao Saru da su mu bridjeli zubi. "Jesmo li spremni da započnemo?" upitao je Buddy lupnuvši rukom po stolu. Jeffrey je bacio pogled kroz maleni prozor na vratima. "Morat ćemo pričekati Franka", rekao je pitajući se gdje je on. Jeffrey se nadao da provjerava što je s Lenom. Vrata su se otvorila i Frank je ušao u prostoriju. Izgledao je kao da cijelu noć nije spavao. Košulja mu je na boku bila izvučena iz hlača, a na kravati mu je bila mrlja od kave. Jeffrey je značajno pogledao na sat. "Oprosti", rekao je Frank i sjeo na stolicu pokraj Jeffreyja. "Dobro", rekao je Jeffrey. "Željeli bismo postaviti Gordonu nekoliko pitanja. U zamjenu za njegovu suradnju, odbacit ćemo optužbu za posjedovanje droge." "Zajebi ti to", zarežao je Gordon. "Rekao sam vam da to nisu bile moje hlače." Jeffrey i Buddy su se međusobno pogledali. Tada je Jeffrey rekao: "Nemam vremena za ovo. Jednostavno ćemo ga poslati u zatvor u Atlanti i prestati se zezati s njim." "Kakva pitanja želite postaviti?" upitao je Buddy. Jeffrey ih je sve nemalo iznenadio. Buddy je očekivao da žele da im Gordon da informacije vezane uz drogu pronađenu kod nekog drugog studenta. Jeffrey je jednoličnim tonom rekao: "O smrti Sibyl Adams i silovanju Julije Mathews." 185

MIN@

Na Buddyjevu sc licu vidjelo da je doživio šok. Lice mu je poblijedjelo, zbog čega mu se crni povez preko jednog oka sad još više isticao. Upitao je Gordona: "Znaš li nešto o tome?" Frank je odgovorio umjesto njega. "On je posljednja osoba koja je vidjela Juliju Mathews u knjižnici. On joj je bio dečko." Gordon se oglasio: "Rekao sam vam, to nisu bile moje hlače. Pustite me odavde, jebemu!" Buddy je oštro pogledao Gordona. "Bolje bi ti bilo da im kažeš što se dogodilo, ili ćeš mamici pisati pisma iz zatvora." Gordon je prekrižio ruke na prsima, očito ljutit. "Ti bi trebao biti moj odvjetnik." "Ti bi trebao biti ljudsko biće", odvratio mu je Buddy uzimajući svoju torbu za spise. "Te su djevojke pretučene i ubijene, sinko. Imaš izgleda da izbjegneš optužbu za posjedovanje droge s namjerom da je raspačaš jednostavno tako što ćeš učiniti ono što si ionako trebao učiniti. Ako ti je to problem, onda si nađi drugog odvjetnika." Buddy je ustao, ali ga je Gordon zaustavio. "Bila je u knjižnici, u redu?" Buddy je ponovno sjeo, ali je torbu za spise zadržao u krilu. "U kampusu?" upitao je Frank. "Da, u kampusu", otresao se Gordon. "Jednostavno sam naletio na nju, u redu?" "Dobro", odgovorio je Jeffrey. "I tako, počeo sam razgovarati s njom, znate. Htjela je da ponovno budemo zajedno. Vidjelo se." Jeffrey je kimnuo, iako je vjerovao da se Julia Mathews silno uzrujala kad je ugledala Gordona u knjižnici. "U svakom slučaju, porazgovarali smo, malo se ljubakali i pipkali, ako znate što hoću reći." Trknuo je značajno Buddyja u rebra, a on se odmaknuo. "Dogovorili smo se da ćemo se poslije vidjeti." "Što je onda bilo?" upitao je Jeffrey. "Onda je, znate, otišla. To je ono što vam pokušavam reći, jednostavno je otišla. Uzela je svoje knjige, rekla da će se poslije naći sa mnom i onda je otišla." Frank ga upita: "Jesi li vidio nekoga da ide za njom? Nekoga sumnjivog?" 186

MIN@

"Ma ne", odgovorio je Gordon. "Bila je sama. Primijetio bih da je netko promatrao, znate? Ona je bila moja cura. Nisam skidao pogled s nje." Jeffrey reče: "Ne možeš se sjetiti nikoga koga je mogla poznavati, ne nekoga tko je bio potpuni stranac, nekoga zbog koga joj je bilo neugodno? Možda je izlazila s nekim nakon što ste vas dvoje prekinuli?" Gordon gaje pogledao pogledom kojim bi pogledao glupog psa. ˝Nije se ni s kim viđala. Bila je zaljubljena u mene." "Sjećaš li se, jesi li vidio nekakve čudne automobile u kampusu?" upitao je Jeffrey. "Ili kombije?" Gordon je odmahnuo glavom. "Nisam ništa vidio, u redu?" Frank upita: "Hajde da se vratimo na vaš sastanak. Trebao si se poslije vidjeti s njom?" Gordon odgovori: "Trebala se naći sa mnom iza zgrade agrikulture u deset." "Nije se pojavila?" upitao je Frank. "Ne", odgovorio je Gordon. "Pričekao sam neko vrijeme, znate. A onda sam se raspizdio i otišao je pronaći. Otišao sam u njezinu sobu da vidim što se događa, ali nije bila tamo." Jeffrey je pročistio grlo i upitao: "Je li Jenny Price bila tamo?" "Ta kurva?" Gordon je odmahnuo rukom. "Vjerojatno je bila negdje vani i jebala se s cijelim timom znanstvenika." Jeffrey se na to narogušio. Muškarci koji su sve žene smatrali kurvama bili su mu strašno mrski, pogotovo zato što je takav stav obično išao ruku pod ruku s nasiljem prema ženama. "Znači, Jenny nije bila u sobi", Jeffrey je rezimirao. "Što si zatim učinio?" "Otišao sam natrag u svoju spavaonicu." Slegnuo je ramenima. "Otišao sam na spavanje." Jeffrey se naslonio u stolici i prekrižio ruke na prsima. "Što nam prešućuješ, Ryane?" upitao je. "Jer kako ja vidim stvari, 'suradnja' koju si nam obećao nije se dogodila. Ako mene pitaš, taj narančasti kombinezon koji imaš na sebi bit će na tebi sljedećih deset godina." Gordon se zabuljio u Jeffreyja pogledom koji je, Jeffrey je pretpostavljao, po huliganovu mišljenju trebao biti prijeteći. "Rekao sam vam sve." "Ne", rekao je Jeffrey. "Nisi. Nešto si izostavio, nešto jako važno, i kunem ti se Bogom da nećemo izići iz ove sobe dok mi ne kažeš sve što znaš." Gordon je pokušao izbjeći njegov pogled. 187

MIN@

"Ne znam ništa." Buddy se nagnuo i nešto mu prišapnuo, od čega je Gordon razrogačio oči tako da su sada bile velike poput dva oraha. Što god je odvjetnik rekao svom klijentu, upalilo je. Gordon je tada rekao: "Slijedio sam je kad je izišla iz knjižnice." "Da?" ohrabrio ga je Jeffrey da nastavi. "Našla se s nekim tipom, u redu?" Gordon je prtljao rukama ispred sebe. Jeffrey je htio ispružiti ruku i zgrabiti malog propalicu za vrat. "Pokušao sam ih dostići, ali išli su prebrzo." "Kako to misliš, prebrzo?" upitao je Jeffrey. "Je li ona hodala uz njega?" "Ne", rekao je Gordon. "On ju je nosio." Jeffrey je osjetio čvor u želucu. "I ti nisi pomislio da je tu nešto sumnjivo, to što je odnosi neki tip?" Gordon je naglašeno slegnuo ramenima. "Bio sam bijesan, u redu? Bio sam bijesan na nju." "Znao si da se neće poslije sastati s tobom," počeo je Jeffrey, "zato si krenuo za njom." Gordon je neznatno slegnuo ramenima, što je moglo značiti i da i ne. "I vidio si tog tipa kako je odnosi?" nastavio je Jeffrey. "Aha." Frank ga upita: "Kako je izgledao?" "Bio je visok, valjda", rekao je Gordon. "Nisam mu mogao vidjeti lice, ako me to pitate." "Je li bio bijelac? Ili crnac?" upitao je Jeffrey. "Da, bijelac", odgovorio je Gordon. "Visoki bijelac. Na sebi je imao tamnu odjeću, sve crno. Zapravo ih ne bih mogao vidjeti da ona na sebi nije imala bijelu suknju, znate? Hvatala je svjetlost tako da se ona vidjela, ali on nije." Frank reče: "Jesi li ili slijedio?" Gordon je odmahnuo glavom. Frank je zašutio, od bijesa škrgućući zubima. "Znaš da je sada mrtva, zar ne?" Gordon je spustio pogled prema stolu. "Da, znam." Jeffrey je otvorio fascikl i pokazao Gordonu isprintani list papira. Crnim markerom je prekrio Wrightovo ime, ali ostali statistički podaci su ostali vidljivi. "Je li to taj tip?" Gordon je letimično pogledao. "Ne." 188

MIN@

"Pogledaj jebenu fotografiju", naredio mu je Jeffrey, toliko glasno da se Frank koji je sjedio kraj njega stresao. Gordon je učinio kako mu je naređeno, toliko približivši lice listu papira da gaje gotovo dodirivao nosom. "Ne znam, čovječe", rekao je. "Bio je mrak. Nisam mu mogao vidjeti lice." Zatim je provjerio Wrightove podatke. "Bio je ovoliko visok. Otprilike ovakve građe. Mogao je to biti on, valjda." Lakonski je slegnuo ramenima. "Mislim, Isuse, nisam obraćao pažnju na njega. Promatrao sam nju." *** Vožnja do Atlante bila je dugačka i dosadna, a ništa osim povremenog šumarka s obaveznim kudzu drvećem nije razbijalo monotoniju. Dvaput je pokušao nazvati Saru na kućni broj i ostaviti nekakvu poruku, ali automatska sekretarica se nije uključivala, čak ni nakon što bi telefon zazvonio dvadeset puta. Jeffrey je osjetio navalu olakšanja, nakon čega bi uslijedio sveobuhvatan sram. Što se više približavao gradu, to je više uvjeravao samog sebe da čini ono što je ispravno. Može nazvati Saru kad nešto bude znao. Možda bi je mogao nazvati s viješću da je Jack Allen Wright nastradao u nesreći u kojoj su sudjelovali Jeffreyjev pištolj i Wrightova prsa. Iako je vozio sto trideset kilometara na sat, Jeffreyju je trebalo četiri sata do skretanja s autoceste broj 20 koje će ga dovesti do centra grada. Prošao je pokraj bolnice Grady ubrzo nakon skretanja i osjetio kako mu ponovno naviru suze. Zgrada je bila čudovišno velika i nadvila se nad međudržavnom autocestom nad dijelom koji su prometni izvjestitelji iz Atlante nazivali Zavoj Grady. Ta je bolnica jedna od najvećih na svijetu. Sara mu je jednom prilikom rekla da tijekom svake godine hitne službe prime više od dvjesto tisuća pacijenata. Nedavna renovacija koja je stajala četiristo milijuna dolara pretvorila je bolnicu u nešto što je sličilo dijelu filmskog seta za film o Batmanu. Renovacija je, tipično za atlantsku politiku, bila predmet vatrenih istraga, mita i isplata koje su sezale do gradske vijećnice. Jeffrey je skrenuo prema centru, a zatim se provezao pokraj zgrade suda. Njegov prijatelj iz atlantske policije bio je nastrijeljen na dužnosti i zaposlio se kao čuvar na sudu radije nego da ode u prijevremenu mirovinu. Nazvao ga je još iz Granta i zakazao sastanak u jedan sat. U trenutku kad je pronašao mjesto za parkiranje u natrpanom dijelu grada oko zgrade suda bilo je petnaest minuta do jedan. Keith Ross ga je čekao ispred zgrade suda. U jednoj je ruci držao veliki fascikl, u drugoj običnu bijelu kuvertu za pisma. "Nisam te vidio ciglih sto godina", rekao je Keith čvrsto stisnuvši Jeffreyjevu ruku. 189

MIN@

"I meni je drago što te vidim, Keith", odvratio je Jeffrey, pokušavši u svoj glas unijeti ton veselja koje nije osjećao. Vožnja do Atlante Jeffreyja je učinila samo još napetijim. Čak ni brzi hod od parkirališta do zgrade suda nije mu umanjio napetost. "Ovo ti mogu dati samo na sekundu", rekao je Keith, očito osjetivši Jeffreyjevu potrebu da se stvar ubrza. "Dobio sam to od kompića u arhivu." Jeffrey je uzeo fascikl, ali ga nije otvorio. Znao je što će pronaći unutra: slike Sare, iskaze svjedoka, detaljne opise onoga što se dogodilo u toaletu. "Hajdemo unutra", rekao je Keith, vodeći Jeffreyja u zgradu. Jeffrey je pokazao svoju značku na ulazu i tako zaobišao sigurnosnu provjeru. Keith ga je odveo u maleni ured pokraj ulaza. Stol okružen televizijskim ekranima ispunio je prostoriju. Mladac s debelim naočalama i u policijskoj uniformi iznenađeno ih je pogledao kad su ušli. Keith je iz džepa izvadio novčanicu od dvadeset dolara. "Idi, kupi si slatkiše", rekao mu je. Mladac je uzeo novac i bez riječi otišao. "Kakva predanost puški", ironično je rekao Keith. "Jednostavno se moraš zapitati što takvi rade u policiji." "Aha", promrmljao je Jeffrey, ne želeći se upuštati u dugačku raspravu o kvaliteti policijskih regruta. "Ostavit ću te da to obaviš", rekao je Keith. "Deset minuta, u redu?" "U redu", odgovorio je Jeffrey, čekajući da se vrata zatvore. Spis je bio šifriran i datiran nekim opskurnim opaskama koje bi samo gradski službenik mogao odgonetnuti. Jeffrey je rukom prešao preko prve stranice spisa, kao da može upiti informacije ne morajući ih zapravo vidjeti. Kad to nije upalilo, duboko je udahnuo i otvorio spis. Dočekale su ga fotografije Sare nakon silovanja. Izbliza slikane fotografije njezinih ruku i stopala, ubodne rane na slabini i njezinog spolnog organa prepunog modrica raširile su se po stolu u svom svojem šarenilu. Ostao je bez daha pri pogledu na njih. Osjetio je probadanje u prsima, a oštra bol mu je sijevnula niz ruku. Na trenutak, Jeffrey je pomislio da ima srčani napadaj, ali nekoliko dubokih udaha pomoglo je da mu se razbistre misli. Shvatio je da je bio zatvorio oči, pa ih je otvorio i ne gledajući u fotografije na kojima je bila Sara, okrenuo ih na drugu stranu. Olabavio je kravatu i pokušao iz glave otjerati slike koje je vidio. Pregledao je ostale fotografije i pronašao sliku Sarinog automobila. Bio je to srebrni BMW 320 s crnim branicima i plavom prugom na stranicama. Urezana na vrata, vjerojatno ključem, bila je riječ PIČKA, baš kao što je Sara rekla u svom iskazu na sudu. Slika je pokazivala vrata prije i poslije, sa i bez srebrne ljepljive vrpce. Jeffrey je zamislio Saru kako kleči ispred vrata i lijepi vrpcu 190

MIN@

preko oštećenog dijela, vjerojatno razmišljajući o tome kako će zamoliti svog ujaka Ala da to popravi kad sljedeći put dođe u Grant. Jeffrey je pogledao na sat i shvatio da je prošlo pet minuta. Našao je Keitha na jednoj od kamera. Ruke su mu bile zataknute u džepove dok je laprdao s čuvarima na vratima. Prelistavajući zadnji dio spisa pronašao je izvještaj s uhićenja Jacka Allena Wrighta. Wright je već dvaput prije bio uhićivan, ali nikad nije optužen. U prvom slučaju, mlada žena, otprilike Sarinih godina, kad je ona bila napadnuta, odustala je od tužbe i iselila iz grada. U drugom slučaju, mlada je žena počinila samoubojstvo. Jeffrey je protrljao oči prisjetivši se Julije Mathews. Na vratima se začulo kucanje, a zatim Keithov glas: "Vrijeme je isteklo, Jeffrey." "Aha", rekao je Jeffrey i zatvorio spis. Više ga nije želio držati u rukama. Pružio ga je Keithu ne gledajući drugog muškarca koji je ušao s njim. "Je li to išta pomoglo?" Jeffrey je kimnuo i popravio kravatu. "Pomalo", rekao je. "Jeste li uspjeli saznati gdje je taj tip?" "Malo dolje niz ulicu", odgovorio je Keith. "Radi u zgradi glavne banke." "To je na, koliko, deset minuta od sveučilišta? I još pet od bolnice Grady?" "Točno tako." "Što radi?" "Podvornik je, kao što je bio i u Gradyju", rekao je Keith. Očito je bio pogledao spis prije nego što ga je dao Jeffreyju. "Sve te studentice, a on je na deset minuta od njih." "Zna li policija u kampusu?" "Znaju", odgovorio je Keith, značajno pogledavši Jeffreyja. "Iako više i nije neka prijetnja." "Što bi to trebalo značiti?" upitao je Jeffrey. "Zbog uvjeta njegova uvjetnog otpusta", rekao je Keith i pokazao na spis. "Nisi stigao do toga? Uzima Depo." Jeffrey je osjetio kako ga nelagoda oblijeva poput tople vode. Preparat depoproverza najnoviji je trend u liječenju seksualnih zločinaca. Inače ga koriste žene kao dio hormonalne terapije, no dovoljno visoka doza može izmijeniti seksualni apetit muškaraca. Kad se preparat koristi kod seksualnih grabežljivaca, naziva se kemijskom kastracijom. Jeffrey je znao da preparat djeluje samo dotle dok ga počinitelj uzima. To je više sredstvo za umirenje nego lijek. Jeffrey je uperio prstom u fascikl. Nije mogao izgovoriti Sarino ime u toj prostoriji. "Je li silovao neku drugu nakon ovoga?" 191

MIN@

"Silovao je još dvije druge nakon toga", odgovorio je Keith. "Bila je maloletnica. Izbo ju je. Pokušaj ubojstva, šest godina. Prijevremena je izišao na uvjetnu slobodu zbog dobrog ponašanja, počeo uzimati Depo, prestao uzimati Depo i silovao još dvije žene. Ulovili su ga na jednom slučaju, druga djevojka nije htjela svjedočiti, bacili su ga natrag u zatvor na tri godine, sad je na slobodi, pod uvjetom da uzima Depo pod strogim nadzorom." "Silovao je pet žena, a odslužio je samo devet godina?" "Osudili su ga samo za tri, a osim nje" pokazao je na spis o Sarinom slučaju "ostale djevojke nisu bile jako sigurne pri identifikaciji. Nosio je masku. Znaš kako je s tim curama na klupi za svjedoke. Postanu užasno nervozne i prije nego što se snađeš, odvjetnik optuženog natjera ih da se zapitaju jesu li uopće silovane, a kamoli tko je to učinio." Jeffrey je odlučio zadržati jezik za zubima, ali činilo se da mu je Keith pročitao misli. "Hej," rekao je Keith, "da sam ja radio na tim slučajevima, gada bi poslali na električnu stolicu. Znaš što želim reći?" "Da", rekao je Jeffrey, pomislivši kako ih takvo hvalisanje neće nikamo odvesti. "Je li spreman da ga optužimo treći put?" upitao je. Država Georgia je, kao i mnoge druge savezne države, prije nekoliko godina uvela "zakon o trećem krivičnom djelu", koji nalaže da će počiniteljevo treće krivično djelo, bez obzira na to koliko bezazleno bilo, nju ili njega poslati nazad u zatvor, vjerojatno do kraja njegova ili njezina života. "Čini se da je tako", odgovorio je Keith. "Tko mu je socijalni radnik?" "Za to sam se već pobrinuo", rekao je Keith. "Wright nosi nadzornu narukvicu. Socijalna radnica kaže da je čist posljednje dvije godine. Također je rekla da bi si Wright prije odrezao glavu nego se vratio u zatvor." Jeffrey je na to kimnuo glavom. Jack Wright je bio prisiljen nositi nadzornu narukvicu kao jedan od uvjeta otpusta iz zatvora. Kad bi se udaljio od ograničenog prostora unutar kojeg se smio kretati ili došao kući kasnije nego što mu je određeno, u nadzornoj postaji bi se oglasio alarm. U Atlanti je većina socijalnih radnika smještena u policijskim postajama po gradu, tako da u tili čas mogu zgrabiti prekršitelje uvjetnog otpusta. Bio je to dobar sistem, i usprkos činjenici da je Atlanta tako veliki grad, mali je broj onih na uvjetnoj slobodi prolazio kroz rupe u njemu. "Osim toga", rekao je Keith, "odšetao sam se do zgrade glavne banke." Slegnuo je ramenima u znak isprike, shvativši da je prešao granicu dopuštenog. Ovo je Jeffreyjev slučaj, ali Keith je vjerojatno ludio od dosade pregledavajući torbe i ženske torbice u potrazi za oružjem. "Ne", rekao je Jeffrey. "U redu je. Što si otkrio?" 192

MIN@

"Bacio sam pogled na karticu na kojoj su zabilježeni njegovi dolasci na posao i odlasci s njega. Prijavljivao se svako jutro u sedam, zatim bi odlazio na ručak u podne, vratio bi se u podne i trideset, i odlazio u pet." "Netko je mogao otkucavati karticu umjesto njega." Keith je slegnuo ramenima. "Nadzornik ga nije osobno viđao, ali kaže da bi bilo pritužbi iz ureda da nije obavljao svoj posao. Očito, ti poslovnjaci vole da im se kante za smeće prazne u cik zore." Jeffrey je pokazao na bijelu kuvertu koju je Keith držao u ruci. "Što je to?" "Registracija", rekao je Keith pružajući mu kuvertu. "Vozi plavu Chevy Novu." Jeffrey je palcem otvorio kuvertu. Unutra je bila fotokopija registracije vozila Jacka Allena Wrighta. Ispod njegova imena bila je adresa. "Ovo je sadašnja adresa?" upitao je Jeffrey. "Aha", odgovorio je Keith. "Samo, razumiješ, nisi je dobio od mene." Jeffrey je znao što time želi reći. Načelnica atlantske policije vodila je svoj odjel čvrstom rukom. Jeffrey je znao za njezinu reputaciju i divio se načinu na koji je radila svoj posao, ali je također znao i da bi, kad bi pomislila da joj se neki provincijski murjak iz okruga Grant petlja u posao, neposredno nakon toga Jeffrey osjetio stiletto potpeticu dužine osam centimetara čvrsto zabodenu u šiju. "Saznaj što trebaš od Wrighta", rekao je Keith, "a zatim nazovi policiju." Pružio je Jeffreyju posjetnicu sa zaštitnim znakom Atlante, u sredini, feniksom koji se ponovno rađa. Jeffrey ju je okrenuo na drugu stranu i ugledao nažvrljano ime i telefonski broj. Keith mu reče: "To je broj njegove socijalne radnice. Dobra je cura, ali zahtijevat će nešto konkretno čime ćeš objasniti zašto si samo tako navalio na Wrighta." "Poznaješ je?" "Čuo sam za nju", reče Keith. "Ta se ne zajebava, zato se pazi. Ako je pozoveš da ugrabi svog momka, a ona pomisli da si je čudno pogledao, pobrinut će se da ga više nikad ne vidiš." Jeffrey reče: "Pokušat ću biti džentlmen." Keith mu reče: "Ashton se nalazi u blizini autoceste. Dat ću ti upute kako da dođeš tamo."

193

MIN@

DVADESET JEDAN

Glas Nicka Sheltona zagrmio je preko telefonske linije. "Zdravo, gospodična!" "Zdravo, Nick", odvratila je Sara i zatvorila karton koji je bio na njezinu stolu. Bila je u klinici od osam sati tog jutra i primala je pacijente sve do četiri sata poslijepodne. Osjećala se kao da je cijeli dan trčala po živom pijesku. U glavi joj je bubnjala potmula bol, a u želucu je osjećala mučninu od malo previše popijenog pića prethodne večeri. Na nelagodu koju je osjećala zbog emocionalne drame koja se dogodila nije željela ni pomišljati. Kako je dan prolazio, Sara se osjećala sve iscrpljenijom. Za ručkom je Molly komentirala da Sara danas izgleda kao da bi ona trebala biti pacijentica, a ne doktorica. "Pokazao sam Marku one sjemenke", rekao je Nick. "Rekao je da smo bili u pravu, da je to bunika, ali da se ne radi o sjemenkama, nego o bobicama." "Pretpostavljam da je dobro da smo to saznali", rekla je Sara. "Siguran je u to?" "Stopostotno", odvratio je Nick. "Rekao je da je zapravo čudno da su pojele bobice. Ako se sjećaš, one su najmanje otrovne. Možda im taj vaš tip daje bobice da bi ili držao u pomalo omamljenom stanju, i ne daje im finalnu dozu sve dok ih ne oslobodi." "To mi se čini logičnim", rekla je Sara, ne želeći čak ni razmišljati o tome. Danas nije imala želju biti doktorica. Nije imala želju biti mrtvozornica. Željela je biti u krevetu sa šalicom čaja i gledati neopterećujući program na televiziji. Zapravo, upravo to će i učiniti, čim završi s unošenjem najnovijih podataka u karton posljednjeg današnjeg pacijenta. Srećom, Nelly joj je sutra isplanirala slobodan dan. Uzet će si vikend da se opusti, i u ponedjeljak će opet biti ona stara. Sara ga upita: "Jeste li što otkrili testirajući uzorak sperme?" "Imamo problema s tim, s obzirom na to gdje ste ga pronašli. Ipak, mislim da ćemo nešto uspjeti dobiti iz njega." "To su dobre vijesti. Valjda." Nick je upita: "Hoćeš li ti reći Jeffreyju za bobice, ili da ga ja nazovem?" Sara je osjetila kako joj se u grlu stvorila knedla na spomen Jeffreyjevog imena. "Sara?" potaknuo ju je Nick. "Da", odgovorila je Sara. "Porazgovarat ću s njim o tome čim završim s poslom." Sara je spustila slušalicu nakon što su se ispozdravljali. Ostala je sjediti u svom uredu i počela si masirati križa. Letimično je pogledala sljedeći karton 194

MIN@

i unijela u njega promjenu u terapiji, kao i datum sljedećeg dolaska radi razgovora o laboratorijskim nalazima. U trenutku kad je završila s posljednjim kartonom, bilo je pet sati i trideset minuta. Sara je natrpala nekoliko kartona u svoju torbu za spise, znajući da će je u nekom trenutku tijekom vikenda obuzeti osjećaj krivnje, te da će tada htjeti obaviti nešto posla. Kod kuće je mogla snimiti bilješke na malenom diktafonu. U Maconu postoji mjesto na kojem će joj ispisati snimljene zabilješke i poslati ih joj za dva dana. Prelazeći ulicu zakopčala je jaknu i uputila se prema centru grada. Krenula je pločnikom preko puta ljekarne jer nije željela naletjeti na Jeba. Glavu je držala spuštenu dok je prolazila pokraj željezarije i trgovine svečanom odjećom, ne želeći se uplitati u nikakve razgovore. Iznenadila je samu sebe zaustavivši se pred policijskom postajom. Njezin je um radio bez njezinog svjesnog znanja, i sa svakim je korakom bila sve ljuća zato što je Jeffrey nije nazvao. Moglo bi se reći da je ostavila svoju razotkrivenu dušu na umivaoniku u njegovoj kupaonici, a on se nije čak udostojao ni nazvati je. Sara je ušla u zgradu policijske postaje i namjestila osmijeh za Marlu. "Je li Jeffrey ovdje?" Marla se namrštila. "Mislim da nije", rekla je. "Izišao je oko podneva, otprilike. Možeš pitati Franka." "On je otraga?" Sara je pokazala na vrata svojom torbom za spise. "Mislim da jest", odgovorila je Marla i vratila se svom poslu. Sara je bacila pogled dok je prolazila pokraj Marle. Rješavala je križaljku. U stražnjoj prostoriji nije bilo nikoga, i svi stolovi za kojima su inače sjedili viši detektivi tog su trenutka bili prazni. Sara je pretpostavljala da negdje vani provjeravaju ljude s Jeffreyjeva popisa ili da su na večeri. Ne spuštajući pogled, ušetala je u Jeffreyjev ured. Naravno da on nije bio unutra. Sara se zaustavila u malenom uredu i odložila torbu za spise na stol. Više se nije ni mogla sjetiti koliko je puta već bila u toj prostoriji. Ovdje se uvijek osjećala sigurno. Čak i nakon razvoda, Sara je osjećala da, što se posla ticalo, u Jeffreyja može imati povjerenja. Kao policajac bi uvijek učinio ispravnu stvar. Davao je sve od sebe da ljudi kojima služi budu zaštićeni. Kad se Sara prije dvanaest godina vratila u Grant, nikakvo uvjeravanje njezina oca i njezine obitelji nisu je mogli uvjeriti da je sigurna. Sara je znala da će se, istog trenutka kad stupi u zalagaonicu, raširiti vijest da je kupila pištolj. Štoviše, znala je da će, želi li registrirati pištolj, to morati obaviti u policijskoj postaji. Ben Walker, okružni šerif prije Jeffreyja, svakog je petka 195

MIN@

igrao poker s Eddiejem Lintonom. Nije bilo načina da kupi pištolj a da to ne saznaju svi koji je poznaju. Otprilike u to vrijeme u bolnicu u Augusti je dospio član bande čija je ruka gotovo iščupana zbog prostrijelne rane. Sara je pružila pomoć mladiću i spasila mu ruku. Imao je samo četrnaest godina, i kad je stigla njegova majka, počela ga je mlatiti po glavi svojom torbicom. Sara je bila izišla iz sobe, ali njegova ju je majka nakon nekoliko minuta došla potražiti. Žena je predala Sari oružje njezina sina i zamolila je da ga se riješi. Da je Sara bila religiozna, taj bi događaj nazvala čudom. Taj se pištolj sada, Sara je znala, nalazio u ladici Jeffreyjeva stola. Pogledala je preko ramena da bude sigurna da je nitko ne vidi prije nego što ju je otvorila i izvadila plastičnu vrećicu u kojoj se Ruger nalazio. Utrpala ga je u svoju torbu za spise i izišla za samo nekoliko minuta. Sara je, uputivši se prema sveučilištu, podigla glavu. Njezin je čamac bio vezan ispred kućice za čamce. Jednom je rukom u njega ubacila torbu za spise, a drugom odvezala konopac. Njezini su joj roditelji darovali čamac u čast useljenja. Bio je to stari, ali izdržljiv čamac. Motor je bio snažan i Sara se mnogo puta skijala na vodi vučena njime dok je njezin otac upravljao čamcem, ne dajući puni gas od straha da će joj iščupati ruke. Nakon što je provjerila da je nitko ne promatra, Sara je izvukla pištolj iz torbe za spise i zaključala ga u vodootporni pretinac za rukavice ispred suvozačkog sjedala, zajedno s plastičnom vrećicom u kojoj se nalazio. Nogom koja joj se još nalazila izvan čamca odgurnula se s pristaništa. Motor je zakašljao kad je okrenula ključ. Bilo bi uputno da je dala pregledati motor prije nego što ga je upalila nakon što čamac nije koristila cijelu zimu, ali zapravo nije imala izbora, budući da će forenzičari završiti s pregledavanjem njezina auta tek u ponedjeljak. Da je zamolila svog oca da je poveze dovela bi se u situaciju da mora previše razgovarati, a Jeffrey nije dolazio u obzir. Nakon što je ispustio oblak gadnog plavog dima, motor je proradio, Sara se izvezla iz pristaništa i jedva se primjetno nasmiješila. Osjećala se poput kriminalke odlazeći tako s pištoljem u torbi, ali osjećala se sigurnije. Što god Jeffrey pomislio kad shvati da je pištolj nestao, zapravo i nije bila njezina stvar. Kad je stigla do sredine jezera, čamac je već poskakivao po vodi. Hladan vjetar joj je šibao lice, pa je nataknula naočale kako bi zaštitila oči. Iako je sunce pržilo, voda je bila prohladna od nedavnih kiša koje su pale u okrugu Grant. Činilo se da se za večeras ponovno sprema oluja, ali vjerojatno dobrano nakon što sunce zađe. 196

MIN@

Sara je ponovno zakopčala jaknu da se obrani od hladnoće. Ipak, do trenutka kad je ugledala stražnju stranu svoje kuće, nos joj je curio, a obrazi su joj bili hladni kao da je uronila lice u kantu punu ledene vode. Oštro skrenuvši nalijevo, izbjegla je gomilu stijena pod vodom. Nekoć je na tom mjestu postojao znak, ali je istrunuo prije mnogih godina. Uz nedavne kiše razina vode bila je visoka, ali Sara ipak nije željela riskirati. Uvezla se u kućicu za čamce i upravo je pomoću električnog vitla izvlačila čamac iz vode kad se pojavila njezina majka, došavši sa stražnje strane kuće. "Sranje", promrmljala je Sara i pritisnula crveni gumb i zaustavila vitlo. "Zvala sam te na broj u klinici", rekla je Cathy. "Nelly mi je rekla da sutra uzimaš slobodan dan." "Tako je", odgovorila je Sara povlačeći lance kojima se spuštaju vrata kućice za čamce. "Tvoja sestra mi je ispričala sve o prošlonoćnoj svađi." Sara je snažno trznula lancem, zbog čega je metalna kućica zazveckala. "Ako si došla ovamo da bi mi priprijetila, nemaš više čime." "Što bi to trebalo značiti?" Sara je prošla kraj svoje majke i sišla s pristaništa. "To bi trebalo značiti da on zna", rekla je i oslonila ruke na bokove, dajući majci znak da čeka da krene za njom. "I što ti je rekao?" "Ne mogu o tome razgovarati", odgovorila je Sara i okrenula se prema kući. Njezina je majka krenula za njom uz tratinu, ali nasreću, ništa ne govoreći. Sara je otključala stražnja vrata, ostavivši ih otvorenima kako bi njezina majka mogla ući, i otišla u kuhinju. Prekasno je shvatila da joj je kuća u potpunom neredu. Cathy je rekla: "Stvarno, Sara, mogla bi pronaći vremena da počistiš." "Imala sam previše posla." "To nije isprika", Cathy je počela s lekcijom. "Samo reci sama sebi: 'Potrudit ću se vraćati stvari na mjesto na kojima sam ili našla.' I ubrzo će sve biti uredno." Sara je zanemarila poznati savjet i otišla u dnevnu sobu. Pritisnula je gumb na telefonu da vidi tko ju je zvao, ali nijedan poziv nije bio zabilježen. "U jednom trenutku je nestalo struje", rekla joj je majka pritišćući gumbe na štednjaku kako bi namjestila sat. "Ove oluje svaki put pokidaju kabel. Tvoj otac je sinoć gotovo doživio srčani udar kad je uključio televizor da gleda Izazov, a na ekranu nije bilo ničega osim snijega." Sara je, čuvši to, osjetila olakšanje. Možda ju je Jeffrey ipak zvao. I čudnije stvari su se znale događati. Otišla je do sudopera i napunila čajnik vodom. "Želiš li čaj?" 197

MIN@

Cathy je odmahnula glavom. "Ni ja također", promrmljala je Sara i ostavila čajnik u sudoperu. Otišla je do stražnje strane kuće, skinula košulju, a zatim suknju, ulazeći u spavaću sobu. Cathy je krenula za njom, ne skidajući izvježbano majčinsko oko sa svoje kćeri. "Zar se ponovno svađaš sa Jeffreyjem?" Sara je navukla majicu preko glave. "Stalno se svađam s Jeffreyjem, majko. Naš odnos je takav." "Kad nisi prezaposlena meškoljenjem na sjedalu u crkvi zbog njega." Sara se ugrizla za usnicu, osjetivši da su joj se obrazi zacrvenjeli. Cathy je upita: "Što se ovog puta dogodilo?" "Isuse, mama, stvarno ne želim razgovarati o tome." "Onda mi ispričaj o tome što se događa s Jebom McGuireom." "Ništa se ne događa. Stvarno." Sara je navukla donji dio trenirke. Cathy je sjela na krevet i donjom stranom dlana poravnala plahtu. "To je dobro. On zapravo nije tvoj tip." Sara se nasmijala. "A koji je moj tip?"' "Netko tko te može zaštititi." "Možda mi se Jeb sviđa", odvratila je Sara, svjesna prkosnog tona u svom glasu. "Možda mi se sviđa činjenica da je predvidljiv, drag i smiren. Bog zna da je dovoljno dugo čekao da iziđe sa mnom na spoj. Možda bili se trebala početi redovno viđati s njim." Cathy joj reče: "Nisi toliko ljuta na Jeffreyja koliko misliš da jesi." "Ma nemoj?" "Samo si povrijeđena, i zbog toga si ljuta. Ti se rijetko povjeravaš ljudima", Cathy je nastavila. Sara je primijetila da je ton njezine majke umirujući, ali čvrst, kao da pokušava navabiti opasnu životinju iz njezina brloga. "Sjećam se kad si bila malena. Uvijek si strahovito pazila na to kome ćeš dopustiti da ti bude prijatelj." Sara je sjela na krevet kako bi mogla navući čarape. Rekla je: "Imala sam mnogo prijatelja." "Oh, bila si popularna, ali si samo nekolicini ljudi dopustila da ti se stvarno približe." Maknula je pramen sa Sarina obraza i zataknula joj ga iza uha. "A nakon onoga što se dogodilo u Atlanti…" Sara je stavila ruke preko očiju. Potekle su joj suze, a zatim je promrmljala: "Mama, stvarno ne mogu sada razgovarati o tome. U redu? Molim te, ne sada." 198

MIN@

"Dobro", popustila je Cathy i jednom rukom zagrlila Saru oko ramena. Povukla je Sarinu glavu na svoja prsa. "Ššššš", utišala ju je Cathy gladeći je po kosi. "Sve je u redu." "Samo se..." Sara je odmahnula glavom, ne mogavši nastaviti. Zaboravila je koliku joj ugodu uzrokuje tješenje njezine majke. Posljednjih je dana toliko uporno odgurivala Jeffreyja od sebe da se uspjela udaljiti i od svoje vlastite obitelji. Cathy je utisnula poljubac na vrh Sarine glave, a zatim joj rekla: "Između mene i tvog oca dogodilo se nešto nerazborito." Sara se toliko iznenadila da je prestala plakati. "Tata te prevario?" "Naravno da nije." Cathy se namrštila. Prošlo je nekoliko sekunda prije nego što je nastavila: "Bilo je obrnuto." Sara se osjećala kao jeka. "Prevarila si tatu?" "Afera nikad nije konzumirana, ali ja sam u srcu osjećala da jest." "Što to znači?" Sara je odmahnula glavom, misleći kako to zvuči kao jedna od Jeffreyjevih isprika: neuvjerljivo. "Ne, zaboravi." Obrisala je suze gornjom stranom dlanova, pomislivši kako zapravo to i ne želi čuti. Brak njezinih roditelja oduvijek je bio pijedestal na koji je postavljala sve svoje ideje o vezama i ljubavi. Ali činilo se da je Cathy baš odlučila ispričati svoju priču. "Rekla sam tvom ocu da ga želim ostaviti zbog drugog muškarca." Sara se osjećala blesavo onako razjapljenih usta, ali nije si mogla pomoći. Naposljetku je uspjela protisnuti: "Tko je to bio?" "Jednostavno, jedan muškarac. Bio je stabilan, radio je u jednoj od tvornica. Bio je vrlo smiren. Vrlo ozbiljan. Vrlo različit od tvog oca." "I, što se dogodilo?" "Rekla sam tvom ocu da ga želim ostaviti." "I?" "Počeo je plakati i nije prestajao. Nismo živjeli zajedno otprilike šest mjeseci. Naposljetku smo odlučili da ćemo ostati zajedno." "Tko je bio drugi muškarac?" "Sada to više nije važno." "Živi li i dalje u gradu?" Cathy je odmahnula glavom. "Nije važno. On više nije dio mog života, a ja sam s tvojim ocem." Sara se neko vrijeme koncentrirala na svoje disanje. Napokon je uspjela upitati svoju majku: 199

MIN@

"Kada se sve to dogadađo?" "Prije nego što ste ti i Tessie rođene." Sara je progutala knedlu koju je osjećala u grlu. "Što se dogodilo?" "Kako to misliš?" Sara je navukla jednu čarapu. Pokušaj izvlačenja detalja priče iz njezine majke podsjećao ju je na čupanje zuba. Potaknula ju je: "Zbog čega si se predomislila? Zbog čega si poželjela ostati s tatom?" "Oh, zbog milijun različitih stvari", odgovorila je Cathy s lukavim osmijehom na usnama. "Mislim da mi je drugi muškarac pomutio mozak, tako da nisam shvatila koliko mi je vaš otac bio bitan." Duboko je uzdahnula. "Sjećam se kako sam se jednog jutra probudila u svojoj staroj sobi u maminoj kući, i jedino o čemu sam razmišljala bilo je to kako bi Eddie trebao ondje biti sa mnom. Užasno sam ga željela." Cathy se namrštila kad je vidjela Sarinu reakciju na njezine riječi. "Nemoj mi se sad tu crvenjeti, ima i drugih načina da želiš nekoga." Sara sc trznula na tu pogrdu, a zatim navukla i drugu čarapu. ˝I onda si ga nazvala?" "Otišla sam do kuće, sjela na trijem i praktički ga preklinjala da me uzme natrag. Ne, kad bolje razmislim, stvarno sam ga preklinjala. Rekla sam mu, ako ćemo oboje biti nesretni i jadni jedno bez drugoga, možemo slobodno biti nesretni i jadni i zajedno, i da mi je užasno žao i da ga više nikad, do kraja života, neću uzimati zdravo za gotovo." "Uzimati zdravo za gotovo?" Cathy je stavila ruku na Sarino rame. "To je ono što boli, zar ne? Kad imaš osjećaj da mu više ne značiš onoliko koliko si mu nekad značila." Sara je kimnula, pokušavši ne zaboraviti disati. Njezina je majka pogodila u srž problema. Potaknula ju je: "Što je tata učinio kad si to rekla?" "Rekao mi je da ustanem s trijema i udem u kuću da doručkujemo." Cathy je stavila ruku na prsa i potapšala se. "Ne znam kako je Eddie smogao snage da mi oprosti, on je tako ponosan, ali zahvalna sam što jest. Znajući da je sposoban oprostiti mi nešto toliko strašno, zavoljela sam ga još više. Tako sam ga silno povrijedila, a on me je i dalje volio. Mislim da smo zbog takvog početka imali još čvršći i stabilniji brak." Osmijeh joj se proširio. "Naravno, moram napomenuti da sam imala tajno oružje." "Kakvo tajno oružje?" "Tebe." "Mene." 200

MIN@

Cathy je pogladila Saru po obrazu. "Ponovno sam se počela viđati s tvojim ocem, ali atmosfera je bila napeta. Ništa nije bilo kao prije. A onda sam zatrudnjela s tobom, i život je jednostavno krenuo svojim tokom. Mislim da je tvoja prisutnost natjerala tvog oca da stvari pogleda iz drugačije perspektive. Nakon toga je došla Tessie, a onda ste već obje krenule u školu, a zatim ste obje odrasle i otišle na koledž." Nasmiješila se. "Samo je potrebno vrijeme. Ljubav i vrijeme. A crvenokosi vražićak za kojim moraš jurcati uokolo dobro odvraća pažnju." "E, pa ja neću zatrudnjeti", odvratila joj je Sara, svjesna oštrine u svom glasu. Činilo se da Cathy smišlja što će na to reći. "Ponekad je potrebno da ti se čini da si nešto ili nekoga izgubio kako bi shvatio njegovu pravu vrijednost", rekla je. "Nemoj ovo ispričati Tessie." Sara je kimnula u znak slaganja. Ustala je i uvukla majicu u trenirku. "Rekla sam mu, mama", rekla je. "Ostavila sam mu transkript." Cathy je upita: "Transkript sa suđenja?" "Da", rekla je Sara naslonivši se na ormarić s ladicama. "Znam da ga je pročitao. Ostavila sam mu ga u njegovoj kupaonici." "I?" "I", rekla je Sara, "nije me čak ni nazvao. Nije mi ništa rekao cijeli dan." "Pa", rekla je Cathy, očito došavši do zaključka. "Nek' se jebe onda. Tip je smeće."

DVADESET DVA

Jeffrey je bez problema pronašao broj 633 ulice Ashton. Kuća je bila oronula, zapravo ništa više od kocke načinjene od blokova troske. Činilo se da se na prozore nije mislilo na vrijeme i svaki je bio različite veličine. Na trijemu ispred kuće nalazio se keramički kamin, a pokraj njega su bile naslagane hrpe papira i časopisa, vjerojatno za potpalu. Pogledao je oko kuće, pokušavajući se ponašati nonšalantno. Ali u odijelu i kravati i došavši u bijeloj limuzini, Jeffrey se baš i nije uklapao u okolicu. Ulica Ashton, barem u onom dijelu u kojem je živio Jack Wright, bila je trošna i otrcana. Većina kuća u blizini na prozorima je imala prikucane daske, a na vrata su bili zalijepljeni plakati koji su upozoravali da je kuća namijenjena za rušenje. Djeca su se igrala u zemljanim dvorištima tih kuća, a njihovih roditelja nije bilo nigdje na vidiku. Cijeli je kvart smrdio, ne baš po kanalizaciji, ali po nečemu iz iste vrste smradova. Jeffreyja je sve to 201

MIN@

podsjetilo na vožnju pokraj gradskog smetlišta u predgrađu Madisona. Za dobrog dana, čak i kad biste se kretali niz vjetar, smrad raspadajućeg smeća svejedno hi vam stigao do nosa. Čak i s podignutim prozorima i uključenom klimatizacijom. Jeffrey je nekoliko puta udahnuo, pokušavajući se naviknuti na smrad dok se približavao kući. Ispred vrata se nalazila gusta žičana mreža koja je na okvir vrata bila pričvršćena lokotom. Na samim vratima su se nalazila tri zasuna i jedna brava za koju je, činilo se, bio potreban djelić slagalice, a ne ključ. Jack Wright je proveo u zatvoru dobar dio svog života. Očito se radilo o čovjeku koji nije želio da mu se itko petlja u život. Jeffrey je pogledao uokolo prije nego slo se približio jednom od prozora. Na njemu se, također, nalazila žičana mreža i velika brava, ali okvir je bio star i dalo bi ga se lako razbiti. Nekoliko puta čvrsto gurnuvši, Jeffrey je istisnuo prozor iz okvira. Ogledao se oko sebe prije nego što je skinuo prozor zajedno s okvirom, a zatim se uvukao u kuću. Dnevna soba je bila mračna i prljava, a posvuda po njoj bili su naslagani papiri i smeće. Na podu je bio narančasti kauč pun tamnih mrlja koje su curile. Jeffrey nije mogao razaznati radi li se o ispljuvanom duhanu za žvakanje ili nekoj vrsti tjelesne tekućine. Ali definitivno je razaznavao da miris znoja pomiješan s mirisom tekućine za pranje keramičkih površina prožima sobu. Vrhove zidova dnevne sobe, poput neke vrste ukrasne bordure, obrubljivali su svakovrsni križevi. Varirali su u veličini od nečega što biste dobili kao igračku u slatkišu, do nekih koji su bili barem dvadeset pet centimetara dugački. Bili su pribijeni za zid, jedan tik do drugoga u jednoj neprekidnoj liniji. Posteri na zidu koji su izgledali kao da su ukradeni iz učionice vjeronauka i koji su prikazivali Isusa i njegove apostole dopunjavali su vjerski motiv. Na jednom od njih Isus je držao janje u rukama. Na drugom je ispružio ruke, pokazujući rane na dlanovima. Jeffrey je osjetio kako mu se puls ubrzao kad je to vidio. Posegnuo je za pištoljem i otkopčao futrolu uputivši se prema prednjem dijelu kuće kako bi se uvjerio da se nitko ne približava prilazom. U kuhinji su tanjuri, skoreni i ogavni, bili nagomilani u sudoperu. Pod je bio ljepljiv, i činilo se daje cijela prostorija mokra, ali ne od vode. Spavaća soba je odavala isti dojam, a u njoj se rezak, slatkasti miris poput vlažne krpe prilijepio Jeffreyju za lice. Na zidu iznad zamrljanog madraca bio je veliki poster Isusa Krista s aureolom iznad glave. Poput postera u dnevnoj sobi, Isus je na ovom također ispružio ruke kako bi pokazao rane na rukama. Motiv raspeća se nastavljao po rubovima spavaće sobe, ali ovdje su križevi bili veći. Popevši se na krevet, Jeffrey je shvatio da je netko, vjerojatno 202

MIN@

Wright, upotrijebio crvenu boju kako bi naglasio Isusove rane i nacrtao kapi krvi na Isusovu torzu i naglasio krunu od trnja na njegovoj glavi. Na svakom Isusu kojeg je Jeffrey vidio, oči su bile iskrižane slovima X. Kao da je Wright htio spriječiti Isusove oči da ga promatraju. Što je to Wright radio što je, bilo je očito, smatrao da bi trebalo sakriti, pitanje je na koje je Jeffrey trebao pronaći odgovor. Sišao je s kreveta. Prelistao je neke od časopisa, navukavši par rukavica od lateksa koje je izvukao iz džepa prije nego što je išta dotaknuo. Časopisi su uglavnom bili stari brojevi Peopled i Lifea. Ormar u spavaćoj sobi je od vrha do dna bio natrpan pornografijom. Sisate cure nalazile su se tik do moralnih crvenokosih. Jeffrey je pomislio na Saru i u grlu mu se stvorila knedla. Jeffrey je stopalom podigao madrac. Na žičanom okviru kreveta ležao je Sig Sauer, devetmilimetarskog kalibra. Pištolj je izgledao kao da je nov i dobro održavan. U ovakvom susjedstvu, samo bi idiot odlazio na spavanje bez pištolja nadohvat ruke. Jeffrey se nasmiješio vraćajući madrac na njegovo mjesto. To bi mu kasnije moglo biti od pomoći. Jeffrey nije znao što je očekivao da će pronaći kad je otvorio ormarić s ladicama u spavaćoj sobi. Možda još pornografije. Još jedan pištolj, ili neko improvizirano oružje. Ali umjesto toga, dvije gornje ladice bile su prepune ženskog donjeg rublja. Ne samo rublja, nego svilenog, seksipilnog rublja kakvo je Jeffrey volio gledati na Sari. Bilo je tu bodija, tanga gaćica, gaćica s francuskim izrezom s mašnicama na bokovima. I sve je bilo ekstremno veliko, dovoljno veliko da pristaje muškarcu. Jeffrey se gotovo stresao od jeze. Izvadio je kemijsku olovku da pomoću nje prekopa po sadržaju ladica, ne želeći se nabosti na nekakvu iglu ili bilo što oštro i ne želeći se zaraziti nekom spolnom bolešću. Upravo se spremao zatvoriti jednu od ladica, kad je zbog nečega promijenio mišljenje. Nešto mu je nedostajalo. Kad je pomaknuo u stranu tamnozelene čipkaste gaćice, ugledao je ono što je tražio. Novine kojima je obloženo dno ladice bile su specijalno nedjeljno izdanje Grani County Obscrvcru. Prepoznao je zaglavlje. Gurnuo je rublje u stranu i izvadio list novina. Prva stranica je govorila o dosadnom danu za novine. Jedna od slika na naslovnici bila je i slika gradonačelnika koji je u rukama držao svinju. Datum je govorio da su novine starije od godinu dana. Otvorio je druge ladice u potrazi za još Observera. Našao ih je nekoliko, ali u većini su bile bezazlene priče. Jeffreyju je bilo vrlo zanimljivo što je Jack Wright bio pretplaćen na Grant County Observer. Vratio se u dnevnu sobu i pregledao hrpe novina na podu, sada znajući što traži. Brenda Collins, jedna od Wrightovih žrtava, bila je iz Tennesseeja, prisjetio se Jeffrey. Primjerak Monthly Volsa, biltena postdiplomaca sa 203

MIN@

sveučilišta u Tennesseeju, bio je umetnut u neke novine iz Alexander Cityja u Alabami. Na sljedećoj hrpi Jeffrey je pronašao još novina iz drugih saveznih država, sve iz malih gradova. Pokraj njih su bile razglednice, sve iz Atlante, i sve su pokazivale različita mjesta u gradu. Stražnje strane su bile prazne i čekale su da ih se ispiše. Jeffrey nije mogao zamisliti što bi čovjek poput Jacka Wrighta mogao raditi s razglednicama. Jeffreyju se nije činio kao tip osobe koja ima prijatelje. Jeffrey se okrenuo i provjerio je li mu što promaklo u skučenoj prostoriji. Televizijski prijemnik bio je smješten u stari kamin. Doimao se prilično novo, od one vrste koju možeš kupiti na ulici za pedeset dolara ako te ne zanima previše odakle potječe. Na vrhu televizora bio je satelitski prijemnik. Jeffrey se vratio do prednjeg prozora s namjerom da ode, ali se zaustavio kad je ugledao nešto ispod kauča. Stopalom je nagnuo kauč, zbog čega su se žohari koji su bili ispod njega razmiljeli po podu. Na podu je bila malena tipkovnica. Satelitski prijemnik je zapravo bio prijemnik za tipkovnicu. Jeffrey ga je uključio i počeo pritiskati gumbe na tipkovnici sve dok se prijemnik nije priključio na internet. Sjeo je na rub preokrenutog kauča dok je čekao da se sustav spoji. U njegovoj postaji stručnjak za kompjutere je bio Brad Stephens, ali Jeffrey je dovoljno naučio promatrajući mladog pozornika da se zna snaći. U Wrightov e-mail bilo je lako ući. Osim ponude iz Chevroletova salona koji prodaje automobilske dijelove i obaveznih spam poruka kakve dobivaju svi na svijetu, tu je bilo i dugačko pismo od žene koja je, očito, bila Wrightova majka. U još jednom e-mailu bila je fotografija mlade žene koja je pozirala široko razjapljenih nogu. Adresa pošiljatelja bila je niz nasumičnih brojeva. Vjerojatno se radilo o nekom Wrightovom kompanjonu iz zatvora. Jeffrey je ipak zapisao adresu na komadiću papira koji je imao u džepu. Pomoću tipki sa strelicama Jeffrey je odabrao Wrightove omiljene memorirane internetske stranice. Uz različite porno i stranice s nasiljem, Jeffrey je pronašao i link za Grant Observer na internetu. Potpuno se šokirao. Točno pred njim, na ekranu televizora, bila je današnja naslovna strana Observera s viješću o sinoćnjoj smrti Julije Mathews. Jeffrey je pritisnuo strelicu za dolje i ponovno bacio pogled na članak. Zatim je otvorio arhivu i potražio ime Sibyl Adams. Nekoliko sekunda kasnije na ekranu se pojavio prošlogodišnji članak o danu karijera. Potraga za Julijom Mathews je rezultirala današnjom naslovnicom i ničim osim toga. Kad je upisao Sarino ime, pojavilo se više od šezdeset članaka. Jeffrey je prekinuo internetsku vezu i okrenuo kauč na pravu stranu. Vani je utisnuo prozor natrag u rupu koju je bio načinio. Prozor nije htio tako ostati, 204

MIN@

pa je bio prisiljen dovući jednu od stolica kako bi ga njome uspravio. Iz njegova se auta nije vidjelo da je netko prtljao po prozoru, ali Jack Wright će istog trenutka čim stupi na trijem ispred svoje kuće znati da mu je netko bio u kući. Budući da se činilo da je Wright opsjednut sigurnošću, to bi mogao biti dobar način da ga se izazove. Dok je Jeffrey ulazio u auto iznad njega se upalilo ulično svjetlo. Čak i u ovoj rupčagi od kvarta, zalazak sunca na horizontu Atlante vrijedilo je vidjeti. Jeffrey je pomislio da se ljudi u ovom kvartu, da nema izlaska i zalaska sunca, vjerojatno ne bi osjećali kao ljudi. Prošlo je tri i pol sata prije nego što se plava Chevy Nova uvezla na prilaz. Auto je bio star i prljav, a na prtljažniku i nad stražnjim svjetlima vidjeli su se zahrđali dijelovi lima. Wright je očito pokušavao popraviti neke stvari. Srebrna ljepljiva traka bila je ukriž zalijepljena na stražnjem dijelu, a na jednoj strani branika bila je naljepnica na kojoj je pisalo BOG JE MOJ KOPILOT Na drugoj je strani bila zalijepljena naljepnica s uzorkom zebre, na kojoj je pisalo DIVLJAM U ZOO-u U ATLANTI. Jack Wright je dovoljno dugo imao posla sa zakonom da je mogao prepoznati murjaka. Dobacio je Jeffreyju oprezan pogled izlazeći iz Nove. Wright je bio zdepast muškarac s visokim zaliscima. Košulja mu je bila raskopčana i Jeffrey je vidio da ima ono što se jedino može nazvati grudima. Jeffrey je pretpostavio da je to od uzimanja Depoa. Jedan od glavnih razloga zbog kojeg su silovatelji i pedofili prestajali uzimati preparat bile su gadne nuspojave zbog kojih su se neki od njih debljali i dobivali ženske atribute. Wright je kimnuo Jeffreyju kad mu se ovaj počeo približavati penjući se uz prilaz. Iako je ovaj dio grada bio stravično zanemaren, sva su ulična svjetla radila. Kuća je bila osvijetljena kao da je sredina dana. Kad je Wright progovorio, glas mu je bio visok, što je bila još jedna nuspojava Depoa. Upitao je: "Mene tražite?" "Tako je", odgovorio je Jeffrey, zaustavivši se pred muškarcem koji je silovao i izbo Saru Linton. "Pa, do vraga," rekao je Wright, "bit će da je netko ćopio neku ćurku, ha? Uvijek mi dođete kucati na vrata kad neka mladica nestane." "Uđimo u kuću", rekao je Jeffrey. "Neće moći", odvratio je Wright naslonivši se na auto. "Je 1' zgodna, ta mala koja je nestala?" Zastao je, kao da očekuje odgovor. Polako je jezikom oblizao usta. "Ja biram samo zgodne." "Radi se o jednom starijem slučaju", rekao je Jeffrey, pokušavajući ne dopustiti Wrightu da ga navuče. "Amy? Radi li se o mojoj slatkoj, maloj Amy?" 205

MIN@

Jeffrey se zabuljio u njega. Prepoznao je ime iz spisa o slučaju. Amy Baxter si je oduzela život nakon što ju je Jack Wright silovao. Ona je bila medicinska sestra koja se preselila u Atlantu iz Alexander Cityja. "Ne, nije Amy", rekao je Wright stavivši ruku na bradu, kao da razmišlja. "Radi li se o onoj slatkoj, maloj…" Zaustavio se i pogledao prema Jeffreyjevu autu. "Okrug Grant, ha? Zašto niste tako rekli?" Nasmiješio se, pokazavši jedan od otkrhnutih prednjih zuba. "Kako je moja mala Sara?" Jeffrey je zakoračio prema Wrightu, ali on se nije dao uplašiti. Wright mu reče: "Hajde, udari me. Volim grubosti." Jeffrey je zakoračio unatrag, prisilivši se da ne mlatne Wrighta. Odjednom je Wright obuhvatio svoje grudi rukama. "Sviđaju li ti se, tatice?" Nasmiješio se na zgađeni izraz koji se sigurno pojavio na Jeffreyjevu licu. "Uzimam Depo, ali ti to već znaš, zar ne, dušo? A znaš također i što mi čini, zar ne?" Spustio je glas. "Napravio je od mene curu. Depo daje momcima najbolje od oba svijeta." "Prestani", rekao je Jeffrey ogledajući se oko sebe. Wrightovi susjedi izišli su iz kuća da gledaju predstavu. "Jaja su mi veličine pikule", rekao je Wright stavivši ruke na pojas svojih traperica. "Hoćeš ih vidjeti?" Jeffrey je spustio glas do režanja. "Ne, osim ako želiš da tvoja kastracija prestane biti samo kemijska." Wright se zakikotao. "Ti si veliki, snažan muškarac, znaš li to?" upitao je. "Ti bi se trebao brinuti za moju Saru?" Jeffrey nije mogao ništa učiniti, osim progutati knedlu. "Sve one žele znati zašto sam njih izabrao. Zašto ja? Zašto ja?" piskutao je, sad još višim glasom. "Kod nje sam htio vidjeti je li prirodno crvenokosa." Jeffrey je samo stajao, ne mogavši se pomaknuti. "Pretpostavljam da znaš da jest, ha? Znam samo gledajući te u oči." Wright je prekrižio ruke na prsima gledajući Jeffreyja ravno u oči. "E, ali ima super cice. Baš je bilo dobro sisati ih." Oblizao je usne. "Da si barem mogao vidjeti strah na njezinu licu. Znao sam da nije bila navikla na to. Nije još imala pravog muškarca, ako znaš što želim reći?" Jeffrey je stavio ruku na Wrightov vrat i nagurao ga na auto. Sve se dogodilo tako brzo da Jeffrey nije bio siguran što čini sve dok nije osjetio dugačke nokte na prstima Jacka Wrighta kako mu se ukopavaju u kožu na gornjoj strani dlana. Jeffrey se prisilio da makne ruku. Wright je počeo kašljati i pljuvati, pokušavajući doći do daha. Jeffrey se ushodao unutar malog kruga, gledajući 206

MIN@

prema susjedima. Nitko od njih nije se ni pomaknuo. Izgleda da ih je predstava potpuno zaokupila. "Misliš da me možeš zastrašiti?" rekao je Wright hrapavim glasom. "U zatvoru su na mene navalila dvojica odjednom, veći od tebe." "Gdje si bio prošlog ponedjeljka?" upitao je Jeffrey. "Bio sam na poslu, brate. Provjeri kod moje socijalne radnice." "Možda i hoću." "Ona je došla provjeriti gdje sam oko…" Wright se pretvarao da razmišlja "rekao bih oko dva, dva i trideset. Je li to vrijeme koje te zanima?" Jeffrey nije odgovorio. Vrijeme smrti Sibyl Adams bilo je objavljeno u Observera. "Čistio sam i prao podove i iznosio smeće", nastavio je Wright. Jeffrey je pokazao na tetovažu. "Vidim da si religiozan." Wright je pogledao svoju ruku. "Zbog toga sam nadrapao sa Sarom." "Voliš znati što se događa s tvojim djevojkama, ha?" upitao je Jeffrey. "Možda provjeravati u novinama? Možda održavati vezu preko interneta?" Wrightovo ponašanje se promijenilo. Sada je prvi put djelovao nervozno. "Bio si u mojoj kući?" "Sviđa mi se kako si ukrasio zidove", rekao je. "Svi ti mali Isusi. Njihove oči te jednostavno slijede dok hodaš po sobi." Izraz na Wrightovu licu se promijenio. Pokazao je Jeffreyju onu stranu koju je samo šačica nesretnih žena vidjela kad je zavrištao: "To je moje osobno vlasništvo. Ti ne pripadaš unutra." "Bio sam unutra", rekao je Jeffrey, uspjevši se smiriti sada kada se Wright uzrujao. "I sve sam pregledao." "Ti đubre jedno", povikao je Wright ispruživši ruku za udarac. Jeffrey je zakoračio u stranu i zavrnuo Wrightovu ruku njemu na leđa. Wright se spotaknuo i pao licem na zemlju. Jeffrey se naslonio nogom na Wrightova leđa i pritisnuo ga koljenom. "Želim znati što znaš", zapovjedio je Jeffrey. "Pusti me", preklinjao je Wright. "Molim te, pusti me." Jeffrey je izvadio lisičine i silom ih stavio Wrightu na zapešća. Čuvši škljocanje koje su proizvele pri zaključavanju Wright je počeo hiperventilirati. "Samo sam čitao o tome", rekao je Wright. "Molim te, molim te, pusti me." Jeffrey se nagnuo prema dolje i prošaptao mu u uho: "Ideš natrag u zatvor." "Nemoj me poslati natrag", preklinjao je Wright. "Molim te." 207

MIN@

Jeffrey je ispružio ruku i potegnuo nadzornu narukvicu na Wrightovu gležnju. Znajući kako stvari idu u Atlanti, ovo će biti brže nego da nazove 911. Budući da se narukvica nije htjela ni pomaknuti, Jeffrey ju je razbio petom svoje cipele. "Ne smiješ to raditi", zavrištao je Wright. "Nemaš pravo to napraviti. Vidjeli su te." Jeffrey je podigao pogled tek tada se sjetivši susjeda. Promatrao ih je bez riječi dok su svi okretali leđa i nestajali u svojim kućama. "Oh, Bože, molim te, nemoj me poslati natrag", preklinjao je Wright. "Molim te, učinit ću što god je potrebno." "Neće im se svidjeti ni onaj devetmilimetarski pištolj ispod madraca, Jack." "Oh, Bože", Wright je jecao i tresao se. Jeffrey se naslonio na Novu i izvadio posjetnicu koju mu je Keith bio dao. Ime na posjetnici glasilo je Mary Ann Moon. Jeffrey je bacio pogled na svoj sat. Ozbiljno je sumnjao da će biti sretna što ga vidi u deset minuta do osam sati u petak navečer.

DVADESET TRI

Lena je zaklopila oči jer joj je sunce udaralo ravno u lice. Voda je bila topla i ugodna, a lagani joj je povjetarac prelazio preko tijela sa svakim valom koji se nježno zakotrljao pod njom. Nije se sjećala kad je posljednji put bila na oceanu, ali odmor je i više nego zaslužila. "Pogledaj", rekla je Sibyl pokazavši iznad njih. Lena je pogledala u smjeru u kojem je Sibyl pokazala i ugledala galeba na nebu iznad oceana. Ali nju su više zanimali oblaci. Izgledali su poput vatenih jastučića na pozadini nježnoplave boje. "Hoćeš li ovo natrag?" upitala ju je Sibyl, pružajući joj crvenu dasku za plivanje. Lena se nasmijala. "Hank mi je rekao da si je izgubila." Sibyl se nasmiješila. "Stavila sam je tamo gdje je on nije mogao vidjeti." Lena je odjednom shvatila da je Hank bio taj koji je oslijepio, a ne Sibyl. Nije joj bilo jasno kako je to mogla pobrkati, ali Hank je bio tu, na plaži, a tamne naočale su mu zakrivale oči. Sjedio je naslonjen na ruke i puštao da ga sunce prži ravno po prsima. Bio je osunčaniji nego ikad. Zapravo, kad bi prije dolazili na plažu, Hank je svaki put ostajao u hotelskoj sobi radije nego da odlazi na plažu s djevojkama. Štoje ondje radio po cijele dane, Lena nije imala pojma. Sibyl bi mu se ponekad pridružila da se odmori od sunčanja, ali 208

MIN@

Lena je obožavala biti na plaži. Voljela se igrati u vodi ili tražiti spontano organizirane igre odbojke na pijesku u koje se mogla ubaciti pomoću koketiranja. Na taj je način upoznala Grega Mitchella, svog posljednjeg momka vrijednog spomena. Greg je igrao odbojku na pijesku s grupom svojih prijatelja. Imao je otprilike dvadeset osam godina, ali njegovi su prijatelji bili mnogo mlađi i zainteresiraniji za promatranje djevojaka nego za igranje odbojke. Lena im je prišla znajući da je odmjeravaju i ocjenjuju kao komad mesa i zamolila ih da im se pridruži. Greg joj je dobacio loptu ravno u visini prsa, a ona ju je na isti način uhvatila. Nakon nekog vremena, mlađi su se momci negdje raštrkali u potrazi za alkoholom ili ženama ili oboje. Lena i Greg su igrali, kako se činilo, satima. Ako je očekivao da će Lena predati igru u znak priznavanja njegove muževnosti, grdno se prevario. Tako ga je gadno pobjeđivala da se pri kraju trećeg seta predao i ponudio da joj plati večeru kao nagradu. Odveo ju je u neki jeftini meksički restoran od kojeg bi Lenin djed otegnuo papke u slučaju da je još bio živ. Pili su preslatke margarite, zatim su plesali, a zatim se Lena lukavo nasmiješila Gregu umjesto da ga poljubi za laku noć. Sljedećeg se dana ponovno pojavio ispred njezina hotela, ovog puta s daskom za surfanje. Ona je oduvijek htjela naučiti surfati, i prihvatila je bez oklijevanja njegovu ponudu da je podučava. Sada je osjećala dasku za surfanje pod sobom. Valovi su joj po dizali tijelo uvis, a zatim ponovno spuštali. Gregova joj je ruka bila na križima, a zatim se spustila i obuhvatila joj guzicu. Ona se polako okrenula i dopustila mu da vidi i osjeti njezino golo tijelo. Sunce je pržilo, a koža joj je bila topla i osjetljiva. Greg je izlio ulje za sunčanje na ruke, a zatim joj počeo masirali stopala. Ruke su mu obuhvatile njezine gležnjeve i širom rastvorile noge. I dalje su plutali na oceanu, ali voda je nekako bila čvrsta i držala je njezino tijelo čvrsto za Grega. Njegove su se ruke podizale duž njezinih bedara, milovale su je, dodirivale, prošle su pokraj njezina intimnog dijela i podigle se do njezinih grudi. Poslužio se jezikom i počeo je ljubiti, a zatim joj grickati bradavice i cijele grudi, uzdižući se prema njezinim ustima. Gregovi su poljupci bili siloviti i grubi, kao nikad prije. Osjetila je da mu odgovara na način koji nikad prije nije mogla ni zamisliti. Pritisak njegova tijela na njezino bio je uzbunjujuće senzualan. Ruke su mu bile prepune žuljeva a dodir grub dok je radio s njom što god je želio. Prvi put u životu, Lena nije imala kontrolu. Prvi put u životu, Lena je bilo potpuno bespomoćna pod jednim čovjekom. Osjećala je prazninu koju je 209

MIN@

samo on mogao ispuniti. Bila je spremna učiniti sve što je on želio. Kakvu god želju on imao, ona će mu je ispuniti. Njegova su se usta počela spuštati niz njezino tijelo, jezik mu je istraživao između njezinih nogu, a njegovi su je zubi grubo grizli. Pokušala je ispružiti ruke prema njemu, da ga privuče bliže sebi, ali shvatila je da se ne može pomaknuti. Odjednom, on je bio iznad nje i odmicao joj je ruke od tijela, pomicao ih je u stranu kao da je želi pribiti za tlo dok je ulazio u nju. Osjetila je val zadovoljstva koji je naizgled trajao satima, a zatim iznenadno, užasno bolno otpuštanje. Njezino cijelo tijelo mu se ponudilo, leđa su joj se svinula i podigla u želji da spoji svoje tijelo s njegovim. A onda je sve završilo. Lena je osjetila da joj se tijelo opušta, a mozak se razbistrava. Zamahnula je glavom lijevo-desno, uživajući u osjećaju koji joj je prožimao tijelo. Oblizala je usne, samo neznatno otvarajući oči i ugledavši mračnu prostoriju. Iz daljine se začulo lupkanje. U neposrednoj se blizini začuo još jedan zvuk koji ju je posve okruživao, nepravilno kuckanje, poput kuckanja sata, samo što je ovo bio zvuk vode. Shvatila je da se više ne može sjetiti naziva vode koja pada iz oblaka. Lena se pokušala pomaknuti, ali ruke je nisu slušale. Bacila je pogled postrance i ugledala vrhove svojih prstiju, iako nije bilo svjetla koje bi ih osvijetlilo i pokazalo. Nešto joj je bilo oko zapešća, nešto čvrsto i nepopuštajuće. Mozak joj je uputio naredbu da pomakne prste i pod dlanovima je osjetila grubu drvenu površinu. Nešto joj je također bilo i oko gležnjeva zbog čega nije mogla podići noge s poda. Nije mogla pomaknuti ni ruke ni noge. Bila je doslovce zalijepljena za pod. Tijelo joj se razbudilo kad je shvatila: bila je zarobljena. Lena je ponovno bila u mračnoj prostoriji, na onom mjestu na koje je odvedena prije nekoliko sati. Ili se radilo o danima? Tjednima? Lupkanje je ponovno bilo tu, polagano mučenje kapanjem vode koje joj je odjekivalo u mozgu. U prostoriji nije bilo prozora niti svjetla. Bila je tu samo Lena i ono što ju je držalo pribijenu za pod. Odjednom se upalilo svjetlo, zasljepljujuće svjetlo koje joj je prljilo oči. Lena se ponovno pokušala osloboditi, ali bila je bespomoćna. Netko je bio tu, netko tko bi joj, znala je, trebao pomoći, ali nije to činio. Uvijala se pokušavajući se osloboditi, ali uzalud. Usta su joj se otvorila, ali riječi nisu izlazile. U mozgu je oformila riječi - pomozite mi, molim vas - ali nije bila nagrađena zvukom svog vlastitog glasa. Okrenula je glavu na stranu i zatreptala, pokušavajući vidjeti što se skriva iza svjetlosti, upravo u trenutku kad je osjetila gotovo neznatni pritisak na dlanu. Pritisak je bio tup, ali Lena je u svjetlosti vidjela da joj je vrh dugačkog čavla prislonjen na dlan. U svjetlosti je vidjela i podignut čekić. 210

MIN@

Lena je zatvorila oči ne osjećajući bol. Ponovno je bila na plaži, ali sada ne više u vodi. Sada je letjela.

DUADESET ČETIRI

Mary Ann Moon nije bila ugodna žena. Usta je bila namjestila u grimasu koja je govorila "ne zajebavaj se sa mnom" i prije nego što je Jeffrey imao priliku predstaviti se. Bacila je jedan pogled na Wrightovu potrganu nadzornu narukvicu i nakon toga odlučila uputiti svoje komentare Jeffreyju. "Znate li vi koliko te narukvice koštaju?" Od tog trenutka sve je krenulo nizbrdo. Jeffreyjev najveći problem s Moonovom, kako je voljela da joj se obraćaju, bila je jezična barijera. Moonova je bila negdje sa sjeveroistoka, iz one vrste mjesta u kojem konsonanti imaju svoj vlastiti život. Uz to, govorila je glasno i kratko, što su dvije stvari koje jedan južnjak smatra silno nepristojnima. Tijekom vožnje dizalom od središnjeg prijamnog ureda do soba za ispitivanje stajala je preblizu njemu, usta su joj bila stisnuta u liniju koja je iskazivala neodobravanje, a ruke prekrižene nešto iznad struka. Moonova je imala četrdesetak godina, ali bila je to gadna vrsta četrdesetih do kojih se dolazi putem previše cigareta i pića. Imala je zagasito plavu kosu sa svijetlijim sijedim pramenovima. Oko usana su joj se urezale duboke bore. Zbog njezina nazalnog tona i činjenice da je govorila sto na sat Jeffrey je imao dojam da govori u vjetar. Svaki odgovor koji joj je dao dolazio je polako, jer je morao čekati da mu mozak prevede njezine riječi. Odmah je shvatio da je Moonova tu sporost protumačila kao glupost, ali zapravo ništa nije mogao učiniti u vezi s tim. Rekla mu je nešto preko ramena dok su hodali kroz postaju. On je usporio njezine riječi i shvatio da je rekla: "Ispričajte mi sve o vašem slučaju, šerife." On joj je ukratko prepričao sve što se dogodilo od trenutka kad je pronađena Sibyl Adams, izostavljajući svoju povezanost sa Sarom. Shvaćao je da priča ne napreduje dovoljno brzo, jer ga je Moonova neprestano prekidala pitanjima na koja bi joj ionako odgovorio kad bi mu dala sekundu da završi rečenicu. "Pretpostavljam da ste ušli u kuću mog momka?" rekla je. "Vidjeli ste sva ona isusovska sranja?" Zakolutala je očima. "Onaj devetmilimetarski pištolj nije ušetao unutra uz nogavicu vaših hlača, je li, šerife Taylor?"

211

MIN@

Jeffrey ju je pogledao pogledom za koji se nadao da djeluje prijeteći. Ona mu je odgovorila tako da je prasnula u smijeh koji mu je gotovo probušio bubnjiće. "To ime mi zvuči poznato." "Koje?" "Linton. A i Tolliver." Stavila je svoje sićušne ruke na uzane bokove. "Vrlo sam dobra u obavještavanju, šerife. Nazvala sam Saru valjda desetak puta da je obavijestim gdje se Jack Wright nalazi. Moj je posao da obavještavam žrtve jednom godišnje. Njezin se slučaj dogodio prije deset godina?" "Dvanaest." "Znači, razgovarala sam s njom barem dvanaest puta." On je priznao, znajući da ga je otkrila. "Sara je moja bivša žena. Bila je jedna od prvih Wrightovih žrtava." "Dali su vam da radite na tom slučaju iako ste povezani s njom?" "Ja sam zadužen za slučaj, gospođice Moon", odgovorio je. Netremice ga je gledala pogledom koji je vjerojatno imao efekta na njezine štićenike, ali je samo iziritirao Jeffreyja. Bio je otprilike šezdeset centimetara viši od Mary Ann Moon i nije imao namjeru dati se zastrašiti od te loptice jenkijevske mržnje. "Wright je Depo-frik. Znate što mislim pod tim?" "Očito mu se sviđaju posljedice koje preparat ima." "To potiče još iz njegovih ranih dana, nedugo nakon Sare. Jeste li vidjeli njegove fotografije?" Jeffrey je odmahnuo glavom. "Pođite za mnom", rekla je Moonova. Krenuo je za njom, pokušavajući joj ne gaziti po petama. Moonova je bila brza u svemu osim hodanju, i njegov je hod bio više nego dvostruko brži od njezina. Zaustavila se ispred malenog ureda koji je bio nakrcan kutijama za spremanje fascikala s dosjeima. Prekoračila je hrpu priručnika i uzela jedan fascikl sa svog stola. "Ovdje vlada potpuni nered", rekla je to kao da to nema nikakve veze s njom. "Evo." Jeffrey je otvorio fascikl i ugledao mladu, mršaviju, manje ženskastu fotografiju Jacka Allena Wrighta zakvačenu za prvu stranicu. Imao je više kose na glavi i lice mu je bilo mršavo. Tijelo mu je bilo oblikovano poput tijela muškaraca koji provode tri sata dnevno dižući utege, a oči su mu bile prodorno plave. Jeffrey se prisjetio Wrightovih zamućenih, suznih očiju. Wrightov izgled se promijenio u svakom pogledu otkako je bio napao Saru. Ovo je bio muškarac kojeg je Jeffrey očekivao kad je pretraživao Wrightovu kuću. Ovo je muškarac koji je silovao Saru, koji joj je ukrao mogućnost da ima dijete s Jeffreyjem. 212

MIN@

Moonovaje prelistala dosje. "Ovo je njegova fotografija iz vremena kad su ga pustili iz zatvora", rekla je dodajući mu sljedeću fotografiju. Jeffrey je kimnuo glavom, vidjevši muškarca kojeg je poznavao kao Wrighta. "Odslužio je kaznu u zatvoru s maksimalnim osiguranjem, znate li to?" Jeffrey je ponovno kimnuo. "Mnogo muškaraca se pokušava boriti. Neki od njih samo se predaju." "Srce mi se slama", promrmljao je Jeffrey. "Je li imao mnogo posjetitelja u zatvoru?" "Dolazila je samo njegova majka." Jeffrey je zaklopio fascikl i vratio ga Moonovoj. "Što je bilo kad je izišao iz zatvora? Očito je prestao uzimati Depo, zar ne? Ponovno je silovao." "Kaže da nije, ali nema apsolutno nikakve šanse da mu se mogao dići uz onu dozu koju je trebao uzimati." "Tko ga je nadgledao?" "Sam se nadgledao." Zaustavila ga je prije nego što je mogao išta reći. "Slušajte, znam da sustav nije savršen, ali ponekad im moramo vjerovati. Ponekad se prevarimo. Prevarili smo se u vezi Wrighta." Bacila je fascikl nazad na stol. "Sada odlazi u kliniku i jednom tjedno dobiva Depo u injekciji. Sve je fino i čisto. Pomoću narukvice koju ste tako ljubazno uništili držali smo ga pod nadzorom. Nije prelazio granice." "Nije napuštao grad?" "Ne", odgovorila je. "Prošlog ponedjeljka došla sam na njegovo radno mjesto da ga provjerim. Bio je u zgradi glavne banke." "Lijepo od vas da ste ga stavili u blizinu svih onih studentica." "Pazite što govorite", upozorila ga je. Podigao je ruke uvis, dlanova okrenutih prema njoj. "Napišite pitanja koja mu želite postaviti", rekla je. "Ja ću razgovarati s Wrightom." "Moram čuti njegove odgovore kako bih znao dalje nastaviti s ispitivanjem." "Zakonski gledano, ja vas čak nisam morala ni pustiti ovamo. Trebalo bi vam biti drago što vas nisam šutnula nogom natrag u Mayberry." Jeffrey se doslovno ugrizao za jezik kako joj je ne bi nešto opako odgovorio. Bila je u pravu. Mogao bi sutra ujutro nazvati neke prijatelje iz atlantske policije kako bi si osigurao neke privilegije, ali ovoga trenutka, Mary Ann Moon je bila šefica. Jeffrey ju je upitao: 213

MIN@

"Možete li mi dati minutu?" Pokazao je na stol. "Morao bih se javiti svojim ljudima." "Odavde ne možete dobiti međugradsku liniju." On joj je pokazao svoj mobitel. "Zapravo, potrebnija mi je privatnost." Ona je kimnula glavom i okrenula se. "Hvala", rekao je Jeffrey, ali ona se nije potrudila uzvratiti mu istovrsnom ljubaznošću. Pričekao je da se udalji niz hodnik, a zatim je zatvorio vrata. Nakon što je prekoračio hrpu kutija, sjeo je za stol. Stolica je bila niska i imao je dojam da će mu koljena dodirnuti uši. Jeffrey je pogledao na sat prije nego što je utipkao Sarin broj. Ona je od onih ljudi koji rano odlaze na spavanje, ali morao je razgovarati s njom. Osjećao je kako ga obuzima uzbuđenje dok je telefon zvonio. Odgovorila je nakon što je telefon zazvonio četiri puta, a glas joj je bio užasno pospan. "Halo?" Jeffrey je shvatio da je dotad zadržavao dah. "Sara?" S druge se strane ništa nije čulo i Jeffrey je na trenutak pomislio da je spustila slušalicu. Čuo ju je kako se miče, a zatim i šuškanje plahta; bila je u krevetu. Čuo je da vani pada kiša i udaljenu grmljavinu. Jeffrey se sjetio noći koje su proveli zajedno prije mnogo vremena. Ona nikad nije voljela oluje i uvijek bi ga probudila, želeći da joj Jeffrey odvrati misli od grmljavine i munja. "Što hoćeš?" upitala je. On se pokušao dosjetiti što da kaže, odjednom shvativši da je predugo čekao da joj se javi. Znao je po tonu njezina glasa da se nešto u njihovu odnosu promijenilo, ali nije bio posve siguran kako i zašto. "Pokušao sam te prije zvati", rekao je, osjećajući se kao da laže, iako nije lagao. "Zvao sam te na posao", rekao je. "Ma je li?" "Razgovarao sam s Nelly", rekao je. "Jesi li joj rekao da se radi o nečemu važnom?" Jeffrey je osjetio kako mu se obrazi žare. Nije joj odgovorio. Sara je ispustila zvuk koji mu je sličio na smijeh. Zatim je rekao: "Nisam htio razgovarati s tobom sve dok ne budem imao nešto." "Nešto o čemu?" "U Atlanti sam." Ona je neko vrijeme šutjela, a zatim je rekla: "Da pogodim, u Ulici Ashton, na broju 633." 214

MIN@

"Bio sam prije", odgovorio je on. "Sad sam u sjedištu atlantske policije. On je u sobi za ispitivanje." "Jack?" upitala je ona. Nešto u bliskosti koja se začula u njezinu tonu kad je spomenula njegovo ime gadno je uzrujalo Jeffreyja. "Moonova me nazvala čim se oglasila njegova nadzorna narukvica", obavijestila ga je Sara jednoličnim tonom. "Imala sam osjećaj da si i ti tamo." "Htio sam porazgovarati s njim prije nego što pozovem konjicu." Ona je duboko uzdahnula. "Ma baš dobro." Ponovno je utihnula, i Jeffrey ponovno nije znao što bi rekao. Sara je prekinula tišinu. Upitala ga je: "Zato si me nazvao? Da mi kažeš da si ga uhapsio?" "Nazvao sam te da vidim jesi li dobro." Ona se lagano nasmijala. "Oh, da. Super sam, Jeffe. Hvala ti što si nazvao." "Sara?" upitao je, uplašivši se da će spustiti slušalicu. "Pokušavao sam te prije nazvati." "Očito, ne baš jako uporno", rekla je. Jeffrey je mogao osjetiti njezin bijes kroz žicu. "Htio sam imati nešto što ću ti moći reći kad nazovem. Nešto konkretno." Ona ga je prekinula, tihim i neprijateljskim tonom. "Nisi znao što bi mi rekao, pa si, umjesto da prehodaš dvije ulice i dođeš do klinike, ili da se potrudiš doći do mene, odjurio do Atlante kako bi se suočio s Jackom licem u lice." Zastala je. "Reci mi, kako si se osjećao kad si ga vidio, Jeffe?" On joj nije mogao odgovoriti. "Što si učinio, premlatio ga?" Glas joj je poprimio optužujući ton. "Prije dvanaest godina, to bi mi pomoglo. Ovog trenutka mi je samo trebalo da budeš uz mene. Da mi pružiš potporu." "Pokušavam ti pružiti potporu, Sara", odvratio joj je Jeffrey, osjećajući se kao da ga je zaskočila. "Što misliš, što radim ovdje? Pokušavam saznati siluje li taj tip i dalje žene uokolo." "Moonova mi je rekla da posljednje dvije godine nije odlazio iz grada." "Možda je Wright umiješan u ovo što se događa u Grantu. Da li ti je to palo na pamet?" "Zapravo i nije", odgovorila je ona neiskreno. "Jedino o čemu sam mogla razmišljati bilo je to da sam ti jutros pokazala onaj transkript, da sam pred tobom ogoljela svoju dušu, a tvoj odgovor na to bio je odlazak iz grada." "Htio sam…" 215

MIN@

"Htio si pobjeći od mene. Nisi znao kako da se nosiš s tim što si saznao, pa si otišao. Pretpostavljam da nije tako zeznuto kao dopustiti mi da dodem kući i zateći te s drugom ženom, ali poruka je ista, zar ne?" On je odmahnuo glavom. Nije razumio kako je došlo do ovoga. "Kako je to isto? Pokušavam ti pomoći." Njezin glas se promijenio, i više se nije doimala toliko bijesnom, već više duboko povrijeđenom. Na taj je način razgovarala s njim samo jednom prije ovoga, neposredno nakon što ga je uhvatila da je vara. Tada se osjećao upravo onako kako se osjećao sada, poput sebičnog seronje. Ona reče: "Kako mi to, pomažeš u Atlanti? Kako mi pomaže to što si na četiri sata udaljenosti odavde? Znaš li kako sam se osjećala cijeli dan, kako sam poskakivala svaki put kad je zazvonio telefon, nadajući se da si to ti?" Odgovorila mu je umjesto njega. "Osjećala sam se kao idiot. Znaš li koliko mi je bilo teško pokazati ti taj transkript? Reći ti što mi se dogodilo?" "Nisam…" "Imam skoro četrdeset godina, Jeffrey. Odabrala sam da ću biti dobra kćer svojim roditeljima i sestra puna potpore Tessie. Odabrala sam silno se potruditi da diplomiram s najboljim ocjenama na jednom od najboljih sveučilišta u Americi. Odabrala sam da ću biti pedijatrica kako bih mogla pomagati djeci. Odabrala sam da ću se vratiti u Grant kako bih mogla biti blizu svoje obitelji. Odabrala sam da ću biti tvoja žena tijekom šest godina jer sam te silno voljela, Jeffrey. Užasno sam te voljela." Zastala je, a on je shvatio da plače. "Nisam odabrala biti silovana." Pokušao je nešto reći, ali nije mu dopustila. "To što mi se dogodilo trajalo je petnaest minuta. Petnaest minuta i sve je izbrisano. Ništa više nije važno kad tih petnaest minuta uzmeš u obzir." "To nije istina." "Nije li?" upitala je. "Zašto me onda nisi nazvao ujutro?" "Pokušao sam…" "Nisi me nazvao jer me sada promatraš kao žrtvu. Sada o meni razmišljaš na isti način na koji razmišljaš o Juliji Mathews i Sibyl Adams." "Nije istina. Sara", odvratio je, šokiran što ga je optužila za takvo nešto. "Ne razmišljam…" "Klečala sam na koljenima tamo u tom bolničkom zahodu dva sata prije nego što su me oslobodili. Skoro sam nasmrt iskrvarila", rekla je. "Kad je završio sa mnom, ništa više nije ostalo. Baš ništa. Morala sam ponovno izgraditi svoj život ispočetka. Morala sam prihvatiti činjenicu da zbog tog gada nikad neću moći imati djece. Iako zapravo nikad više nisam željela ni pomisliti na seks. Iako zapravo nisam mislila da će me ikoji muškarac htjeti 216

MIN@

dotaknuti nakon onoga što mi je on učinio." Zastala je, a on joj je žarko želio nešto reći, ali riječi mu nisu dolazile. Glas joj je bio tih kad je rekla: "Rekao si da ti se nikad nisam povjeravala? E, pa to je razlog. Rekla sam ti svoju najdublju, najmračniju tajnu, a što si ti učinio? Pobjegao si u Atlantu da se suočiš s čovjekom koji je to učinio licem u lice umjesto da porazgovaraš sa mnom. Umjesto da me utješiš." "Mislio sam da želiš da nešto učinim." "Željela sam da nešto učiniš", odgovorila je ona glasom punim tuge. "Željela sam." Začuo je škljocanje kad je prekinula vezu. Ponovno ju je nazvao, ali linija je bila zauzeta. Nastavio je pokušavati još pet puta, ali Sara je ostavila podignutu slušalicu. Jeffrey je stajao iza jednosmjernog ogledala u sobi za promatranje ispitivanja, u glavi vrteći svoj razgovor sa Sarom. Osjećao je sveprožimajuću tugu. Znao je da je bila u pravu u vezi poziva. Trebao je inzistirati da ga Nelly spoji s njom. Trebao je otići u kliniku i reći joj da je i dalje voli, da je i dalje najvažnija žena u njegovu životu. Trebao je pasti na koljena i preklinjati je da mu se vrati. Nije ju trebao napustiti. Opet. Jeffrey se prisjetio kako je Lena prije nekoliko dana upotrijebila naziv "žrtva" kad je opisivala mete seksualnih grabežljivaca. Dala je toj riječi dodatno značenje, izgovorivši je na isti način na koji bi izgovorila riječi "slabić" ili "glupan". Jeffreyju se nije svidjela takva Lenina karakterizacija, a svakako mu se nije sviđalo čuti je od Sare. Poznavao je Saru vjerojatno bolje od ikojeg muškarca u njezinu životu, i znao je da ona nije žrtva nikoga i ničega osim svog vlastitog, prokletog samooptuživanja. Nije ju smatrao žrtvom u tom kontekstu. Dapače, smatrao ju je čovjekom koji uspijeva prevladati sve nevolje. Jeffreyja je silno povrijedilo to što je Sara imala tako nisko mišljenje o njemu. Moonova je prekinula njegovo razmišljanje upitavši ga: "Jeste li spremni, možemo li početi?" "Da", odgovorio je Jeffrey blokirajući misli o Sari u glavi. Bez obzira na to što je ona rekla, Wright je i dalje bio dobar trag za ono što se događa u okrugu Grant. Jeffrey je već u Atlanti. Nije bilo razloga da se vraća dok ne dobije sve što mu je potrebno od njega. Stisnuo je čeljust, prisilivši se da se koncentrira na zadatak koji je bio pred njim gledajući kroz staklo. Moonova je glasno ušla u sobu, zalupila vratima i odmaknula stolicu od stola zaškripavši nogama stolice po pločicama na podu. Usprkos svem novcu atlantske policije i specijalnom financiranju, njihove sobe za ispitivanje nisu bile ni približno toliko čiste kao one u okrugu Grant. Prostorija u kojoj je 217

MIN@

sjedio Jack Allen Wright bila je otrcana i prljava. Cementni zidovi bili su neoličeni i sivi. Soba je odisala takvom sumornošću zbog koje bi svatko priznao, samo da iziđe iz nje. Jeffrey je o svemu tome razmišljao dok je promatrao kako Mary Ann Moon obrađuje Wrighta. Nije bila ni približno toliko dobra kao Lena Adams, ali nije se moglo poreći da Moonova zna kako se ophoditi sa silovateljem. Razgovarala je s njim kao starija sestra. Upitala ga je: "Ona stara seljačina nije se podjebavala s tobom, je li?" Jeffrey je znao da pokušava steći Wrightovo povjerenje, ali nije mu se svidjela njezina karakterizacija, uglavnom zato što je pretpostavljao da Mary Ann Moon smatra da je točna. "Strgao mi je narukvicu", rekao je Wright. "Nisam ja to učinio." "Jack", uzdahnula je Moonova sjedajući za stol njemu nasuprot. "Znam to, u redu? Moramo saznati kako se onaj pištolj zatekao pod tvojim madracem. To je jasno kršenje uvjeta pod kojima si pušten, a ovo ti je treće krivično djelo. Je li tako?" Wright je bacio pogled prema staklu, vjerojatno dobro znajući da je Jeffrey iza njega. "Ne znam kako se tamo našao." "Pretpostavljam da je on također stavio tvoje otiske na njega?" upitala je Moonova i prekrižila ruke na prsima. Činilo se da Wright razmišlja o tome što je Moonova rekla. Jeffrey je znao da pištolj pripada Wrightu, ali je također znao i da nema apsolutno nikakve šanse da je Moonova uspjela ovako brzo od forenzičara dobiti bilo kakvu potvrdu o identitetu vlasnika otisaka prstiju s pištolja. "Bojao sam se", Wright je naposljetku odgovorio. "Moji susjedi znaju, u redu? Znaju što sam." "A što si to ti?" "Znaju za moje djevojke." Moonova je ustala sa stolice. Okrenula je leđa Wrightu i pogledala kroz prozor. Žičana mreža baš poput one na Wrightovoj kući prekrivala je okvir. Jeffrey se iznenadio shvativši da je Wright svoj dom učinio sličnim zatvoru. "Ispričaj mi o svojim djevojkama", rekla je Moonova. "Zanima me Sara." Jeffrey je stisnuo šake kad je začuo Sarino ime. Wright se naslonio i oblizao usne. "E, to je bila uska pica." Posprdno se nasmiješio. "Bila je dobra prema meni." Glas Moonove odavao je dosadu. Radila je svoj posao dovoljno dugo daje takve stvari više ne šokiraju. Upitala je: "Je li?" 218

MIN@

"Bila je tako slatka." Moonova se okrenula i naslonila se na mrežu. "Znaš što se događa u Grantu gdje ona živi. Vjerujem da znaš što se događa djevojkama." "Znam samo ono što sam čitao u novinama", rekao je Wright i slegnuo ramenima. "Strpat ćete me u zatvor zbog onog pištolja, ha, šefice? Morao sam se zaštititi. Bojao sam se za svoj život." "Hajde da popričamo o okrugu Grant", ponudila mu je Moonova. "A onda ćemo pričati o pištolju." Wright je počeo čeprkati po licu pokušavajući procijeniti je li iskrena. "Sigurno?" "Naravno, Jack. Kada ja to nisam bila iskrena s tobom?" Činilo se da Wright razmatra mogućnosti koje je imao. Koliko je Jeffrey vidio, nije bilo teško izabrati: zatvor ili suradnja. Ipak, vjerovao je da Wright želi imati neku iluziju o upravljanju vlastitim životom. "Ono što su joj napravili s autom", rekao je Wright. "Što to?" upitala je Moonova. "Ona riječ na njezinu autu", pojasnio je Wright. "To nisam ja učinio." "Nisi?" "Rekao sam svom odvjetniku, ali on je rekao da to nije važno." "Sada je važno, Jack", rekla je Moonova s točno odmjerenim inzistiranjem u glasu. "Ne bih takvo nešto napisao na nečijem autu." "Pička?" upitala je ona. "Tako si je nazvao u zahodu." "To je bilo nešto drugo", rekao je on. "Bio sam ponesen." Moonova nije odgovorila na to. "A tko je to napisao?" "To ne znam", odgovorio je Wright. "Cijeli dan sam bio u bolnici i radio. Nisam ni znao kakav auto vozi. Doduše, mogao sam pogoditi. Tako se ponašala, znate? Kao da je bolja od svih drugih." "Nećemo ulaziti u to, Jack." "Znam", rekao je spustivši pogled. "Žao mi je." "Što misliš, tko joj je to napisao na autu?" upitala je Moonova. "Netko iz bolnice?" "Netko tko ju je poznavao, i znao što vozi." "Možda neki doktor?" "Ne znam." Slegnuo je ramenima. "Možda." "Ne lažeš mi?" Činilo se da ga je njezino pitanje iznenadilo. "Do vraga, naravno da ne." 219

MIN@

"Znači, misliš da joj je netko iz bolnice to mogao napisati na autu. Zašto?" "Možda je nekoga raspizdila?" "Je li raspizdila mnogo ljudi?" "Ne." Odrješito je odmahnuo glavom. "Sara je bila dobra prema drugima. Uvijek je sa svima razgovarala." Činilo se da je zaboravio svoju raniju primjedbu o tome kako je bila umišljena. Nastavio je: "Uvijek bi me pozdravila u hodniku. Znate, ne baš sa 'Zdravo, kako ste?' ni ništa slično, ali ipak sa 'Zdravo,.znam da postojiš.' Većina ljudi vas vidi, ali zapravo gleda kroz vas. Znate što mislim?" "Sara je draga djevojka", rekla je Moonova, vraćajući ga na ono što je bitno. "Tko bi to napisao na njezinu autu?" "Možda je netko bio bijesan na nju zbog nečega?" Jeffrey je stavio ruke na staklo. Koža na vratu mu se naježila. Moonova je također shvatila što je rekao. Upitala je: "Zbog čega?" "Ne znam", odgovorio je Wright. "Samo kažem da joj ja to nisam napisao na autu." "Siguran si u to?" Wright je progutao knedlu. "Rekli ste da ćete mi zaboraviti pištolj u zamjenu za ovo, je li tako?" Moonova ga je opako pogledala. "Ne preispituj moje odluke, Jack. Unaprijed sam ti rekla da je dogovor takav. Što imaš za nas?" Wright je dobacio pogled prema staklu. "To je sve što znam, da nisam ja to učinio na njezinu autu." "Tko onda jest?" Wright je slegnuo ramenima. "Rekao sam vam da ne znam." "Misliš da isti tip koji joj je izgrebao auto radi ove stvari u okrugu Grant?" On je ponovno slegnuo ramenima. "Ja nisam istražitelj. Samo vam govorim ono što znam." Moonova je prekrižila ruke na prsima. "Zadržat ćemo te u pritvoru preko vikenda. Kad budemo razgovarali u ponedjeljak, razmislit ćeš o tome imaš li kakvu ideju o tome tko bi ta osoba mogla biti." U Wrightovim očima su se pojavile suze. "Govorim vam istinu." "Vidjet ćemo hoće li to biti ista istina u ponedjeljak ujutro." "Molim vas, nemojte me ponovno slati unutra." 220

MIN@

"To je samo pritvor, Jack", rekla je Moonova. "Pobrinut ću se da dobiješ svoju vlastitu ćeliju." "Samo me pustite da odem kući." "Neće ići", odvratila je Moonova. "Pustit ćemo te da se pržiš jedan dan. Da ti damo vremena da shvatiš što je važno." "Znam što je važno, kunem se." Moonova nije čekala da išta više kaže. Ostavila je Wrighta u sobi, s glavom među rukama i uplakanog.

Subota

DVADESET PET

Sara se naglo probudila, i jednu kratku, paničnu sekundu nije bila sigurna gdje se nalazi. Bacila je pogled po svojoj spavaćoj sobi, zadržavajući ga na konkretnim, utješnim stvarima. Na staroj komodi s ladicama koja je pripadala njezinoj baki, ogledalu koje je pronašla na dvorišnoj rasprodaji, ormaru koji je bio toliko širok da joj je otac morao pomoći da skine vrata sobe sa šarki kako bi ga mogli ugurati unutra. Uspravila se u krevetu i pogledala kroz prozore prema jezeru. Voda je bila uzburkana od prošlonoćne oluje, i površinu su presijecali nazubljeni valovi. Vani je nebo bilo žućkasto-sive boje i zaklanjalo je sunce, zadržavajući maglu nisko uz tlo. U kući je bilo hladno, i Sara je pretpostavljala da je vani još hladnije. Uzela je prekrivač s kreveta sa sobom kad je krenula prema kupaonici, namrštivši se kad je stopalima dotaknula hladni pod. U kuhinji je uključila aparat za kavu i zatim ostala stajati pred njim čekajući da se napravi dovoljno kave za jednu šalicu. Onda se vratila u spavaću sobu, navukla rastezljive hlačice za trčanje, a zatim donji dio stare trenirke. Telefonska slušalica je bila podignuta još od Jeffreyjeva sinoćnjeg poziva, i Sara ju je sada vratila na mjesto. Telefon je gotovo istog trenutka zazvonio. Sara je duboko udahnula, a zatim se javila. "Halo?" "Zdravo, mala", rekao je Eddie Linton. "Gdje si bila?" "Slučajno sam srušila slušalicu s telefona", Sara je slagala. Njezin otac ili nije shvatio da laže ili je odlučio prijeći preko toga. Rekao je: "Spremamo doručak. Želiš li doći?" "Ne, hvala", odgovorila je Sara, a želudac je odbio ponudu istog trenutka kad i ona. "Upravo se spremam otići na trčanje." "Možda ćeš doći poslije?" 221

MIN@

"Možda", odgovorila je Sara hodajući prema stolu u hodniku. Otvorila je gornju ladicu i izvukla dvanaest razglednica. Dvanaest godina od silovanja, jedna razglednica za svaku godinu. Uvijek su na njima bili stihovi iz Biblije, te otipkana adresa. "Dušo?" rekao je Eddie. "Da, tata", odgovorila je Sara, ponovno počevši slušati ono što je govorio. Vratila je razglednice u ladicu i zatvorila je bokom. Pročavrljali su o oluji. Eddie joj je rekao da je otkinuta grana jednog drveta promašila njihovu kuću za dva metra i Sara je ponudila da dođe kasnije i pomogne im počistiti. Dok je on govorio, Sara se u sjećanju vratila na vrijeme neposredno nakon silovanja. Ležala je u bolničkom krevetu, čuo se zvuk respiratora, srčani monitor ju je uvjeravao da nije umrla, iako se sjećala da je taj podsjetnik nije ni najmanje tješio. Bila je zaspala, a kad se probudila, Eddie je bio ondje i držao je njezinu ruku s obje svoje. Nikad prije nije vidjela svog oca da plače, ali tada jest: s usana su mu se otimali tihi, patetični jecaji. Cathy je stajala iza njega obgrlivši ga oko struka i naslonivši glavu na njegova leđa. Sara je osjećala da ne pripada onamo i nakratko se zapitala što ih je toliko uznemirilo, a onda se prisjetila što joj se bilo dogodilo. Nakon jednog tjedna u bolnici Eddie ju je odvezao natrag u Grant. Sara je tijekom cijele vožnje držala glavu naslonjenu na njegovo rame. Sjedila je na prednjem sjedalu njihova kamioneta, zavukavši se između majke i oca, baš onako kako je običavala činiti prije nego što se Tessa rodila. Njezina je majka nemuzikalno pjevala neku crkvenu pjesmu koju Sara nikad prije nije čula. Nešto o spasu. Nešto o iskupljenju. Nešto o ljubavi. "Dušo?" "Da, tata", odgovorila je Sara obrisavši suzu iz oka. "Svratit ću kasnije, u redu?" Poslala mu je poljubac preko telefona. "Volim te." On joj je uzvratio na isti način, ali svejedno je čula zabrinutost u njegovu glasu. Sara je zadržala ruku na slušalici, snagom volje pokušavši oca natjerati da se smiri. Najteži dio oporavka od onoga sto joj je Jack Allen Wright učinio bilo je to što je znala da njezin otac zna svaku pojedinost silovanja. Toliko se dugo osjećala užasno ogoljelo pred njim da se priroda njihova odnosa promijenila. Sara s kojom se igrao loptom je nestala. Nestale su šale u kojima se Eddie žalio što nije postala barem ginekologica, kako bi mogao govoriti da se obje njegove kćeri bave cijevima. Nije ju više gledao kao njegovu nepovredivu Saru. Vidio ju je kao nekoga koga je trebao štititi. Zapravo, vidio ju je onako kako ju je sad vidio i Jeffrey. Sara je svezala vezice na tenisicama previše ih stegnuvši, ali nije ju bilo briga. Prošle je noći u Jeffreyjevu glasu čula sažaljenje. Istog je trenutka 222

MIN@

znala da su se stvari nepovratno promijenile. Odsad će je vidjeti isključivo kao žrtvu. Sara se silno trudila prevladati taj osjećaj, a sad mu se ponovno predala. Navukla je laganu jaknu i izišla iz kuće. Potrčala je niz prilaz prema ulici, a zatim skrenula prema kući svojih roditelja. Nije voljela džogirati po ulici; vidjela je previše ozlijeđenih koljena od konstantnog pritiska na zglob. Kad je vježbala, koristila se pokretnom trakom u Omladinskom kršćanskom centru ili bi plivala u njihovu bazenu. Tijekom ljeta je rano ujutro plivala u jezeru kako bi razbistrila mozak i skoncentrirala se na dan koji je pred njom. Danas se htjela dotjerati do granice izdržljivosti, pa neka odu do vraga posljedice koje će to imati na njezine zglobove. Sara se oduvijek bavila tjelovježbom, i znojenje bi joj vraćalo koncentraciju. Otprilike tri kilometra od njezine kuće skrenula je na stazu koja je vodila od glavne ceste kako bi mogla trčati uz jezero. Na nekim je mjestima teren bio neravan, ali pogled je bio spektakularan. Sunce je napokon izborilo pobjedu nad tamnim oblacima kad je shvatila da se našla pred kućom Jeba McGuirea. Zastala je da pogleda elegantni crni gliser usidren na njegovu doku prije nego što je shvatila gdje se nalazi. Sara je podigla ruku da zašititi oči od sunca i pogledala prema stražnjem dijelu Jebove kuće. On je živio u staroj kući obitelji Tanner koja je tek nedavno dana na prodaju. Ljudi koji su živjeli uz jezero nevoljko su odustajali od svojih posjeda, ali djeca Tannerovih, koja su se odselila iz Granta prije mnogo godina, bila su više nego sretna kad su mogli uzeti novac i zbrisati nakon što je njihov otac napokon podlegao emfizemu pluća. Russell Tanner je bio drag čovjek, ali je imao svoje mušice, kao i većina starijih ljudi. Jeb je osobno donosio Russellu njegove lijekove, što mu je vjerojatno pomoglo da se jeftino domogne kuće nakon što je starac umro. Sara se uspela uz oštru travnatu kosinu koja je vodila prema kući. Tjedan dana nakon što se uselio Jeb je pobacao sve iz kuće, zamijenio stare prozore novima s dvostrukim staklom i skinuo ploče od azbesta s krova i stranica kuće. Kuća je, koliko je Sarino sjećanje sezalo, oduvijek bila tamnosive boje, ali Jeb ju je prebojio veselom žutom bojom. Sara je smatrala da je boja prejarka, ali je Jebu pristajala. "Sara?" obratio joj se Jeb izlazeći iz kuće. Oko pasa je imao pojas s alatom s kojeg je na boku visio čekić za kovanje. "Zdravo", doviknula je Sara prilazeći mu. Što se više približavala, to je bolje čula kapanje vode. "Kakav je to zvuk?" upitala je. Jeb je pokazao na žlijeb koji je visio s krova.

223

MIN@

"Upravo se spremam popraviti ga", objasnio je uputivši se prema njoj. Ruku je stavio na čekić. "Imao sam takvu gužvu na poslu da nisam imao vremena ni disati." Ona je kimnula glavom, shvaćajući njegovu dilemu. "Mogu li ti pomoći?" "Nije potrebno", odvratio je Jeb i dohvatio dvometarske ljestve. Prenio ih je do žlijeba nastavljajući razgovor. "Čuješ li to lupkanje? Voda s tog prokletog žlijeba slijeva se toliko sporo da udara u dno cijevi poput čekića." Približivši se kući nakon što je krenula za njim, Sara je bolje čula zvuk. Bilo je to dosadno, neprestano lupkanje, nalik zvuku vode koja kapa iz slavine u metalni sudoper. Upitala ga je: "Što se dogodilo?" "Staro drvo, valjda", rekao je i okrenuo ljestve prema gore. "Ova kuća je rupa bez dna što se novca tiče, žao mi je što moram reći. Popravim krov, onda otpadnu žljebovi. Pokrpam trijem, a onda potpornji počnu tonuti." Sara je pogledala pod trijem i primijetila vodu pod njim. "Zar ti je podrum poplavljen?" "Hvala Bogu da ga nemam, jer bi dolje bila plima", rekao je Jeb i posegnuo u jedan od kožnih džepova na pojasu. Jednom je rukom izvadio čavao za žljebove, a drugom posegnuo za čekićem. Sara se zagledala u čavao shvativši što vidi. "Daš mi da vidim taj čavao?" On ju je čudno pogledao, a zatim odgovorio: "Naravno." Uzela je čavao, odmjeravajući mu težinu u ruci. Sa svojih tridesetak centimetara, bio je svakako dovoljno dugačak da žlijeb spoji s nekom površinom, ali je li netko također mogao iskoristiti takav tip čavla da pribije Juliju Mathews za pod? "Sara, što je?" upitao je Jeb. Ispružio je ruku tražeći da mu vrati čavao. "Imam ih još u šupi", rekao je pokazujući na metalnu kućicu. "Ako želiš ovoga zadržati." "Ne", odgovorila je i vratila mu čavao. Morala se vratiti kući i nazvati Franka Wallacea zbog ovoga. Jeffrey je vjerojatno još bio u Atlanti, ali netko je svakako morao istražiti tko je nedavno kupovao ovu vrstu čavala. Ovo je dobar trag. Upitala je Jeba: "Jesi li ih kupio u željezariji?" "Da", odgovorio je znatiželjno je pogledavši. "Zašto?" Sara se nasmiješila, pokušavši ga umiriti. Vjerojatno je mislio da je čudno što se toliko zanima za čavle za žljebove. Nije mu baš mogla reći što je razlog tome. Broj muškaraca s kojima je Sara mogla izlaziti ionako je bio 224

MIN@

dovoljno mali, čak i ako iz njega ne izdvoji Jeba McGuirea time da mu sugerira da bi njegovi čavli za žljebove bili dobar način da se žena pribije za pod kako bi je se moglo silovati. Promatrala ga je kako pribija viseći žljeb za zid kuće. Zatekla se kako razmišlja o Jeffreyju i Jacku Wrightu zajedno u istoj prostoriji. Moonova je rekla da se Wright zapustio u zatvoru, da su istesani, prijeteći mišići zamijenjeni mekanim salom, ali u svojoj glavi Sara ga je i dalje vidjela onakvog kakav je bio onog dana prije dvanaest godina. Koža mu je bila zategnuta, žile su mu poiskakale na rukama. Na licu mu je bila urezana mržnja, a zubi škrgutali u prijetećem osmijehu dok ju je silovao. Sara je nekontrolirano zadrhtala. Posljednjih dvanaest godina svog života provela je blokirajući Wrighta u svom sjećanju i sada kad se vratio, u kojem god to obliku bilo, preko Jeffreyja ili preko glupe razglednice, osjećala se kao da je ponovno siluje. Mrzila je Jeffreyja zbog toga, uglavnom zato što je on bio jedini koji bi mogao osjetiti bilo kakve posljedice njezine mržnje. "Pričekaj", rekao je Jeb prekinuvši je u razmišljanju. Jeb je rukom obuhvatio uho i oslušnuo. Zvuk kapanja vode i dalje se čuo dok je voda kapala s kraja cijevi. "Ovo će me izluditi", rekao je nadglasavši zvuk kapanja. "Vidim", rekla je ona misleći kako je od samo pet minuta kapanja dobila glavobolju. Jeb je sišao s ljestava i zataknuo čekić natrag za pojas. "Zar nešto nije u redu?" "Ne", odgovorila je ona. "Samo razmišljam." "O čemu?" Duboko je uzdahnula, a zatim rekla: "O našem odgođenom spoju." Podigla je pogled prema nebu. "Dođi do mene oko dva na kasni ručak. Nazvat ću da nam pošalju hranu iz restorana u Madisonu." On se nasmiješio, i neočekivano nervozno rekao: "Dobro. Zvuči izvrsno."

225

MIN@

DVADESET ŠEST

Jeffrey se pokušao koncentrirati na vožnju, ali previše mu se toga vrtjelo po glavi da bi mu to uspjelo. Cijelu noć nije spavao i umor mu je svladavao tijelo. Čak i nakon što je stao sa strane kako bi odrijemao trideset minuta, i dalje je osjećao da mu je glava mutna. Previše toga se događalo. Previše stvari ga je istovremeno odvlačilo u različitim smjerovima. Mary Ann Moon mu je obećala da će tražiti sudski nalog za podatke o zaposlenima u bolnici Grady iz vremena kad je Sara ondje radila. Jeffrey se nadao da će održati riječ. Procijenila je da bi Jeffrey mogao dobiti te podatke u nedjelju poslije podne. Jeffreyjeva jedina nada bila je da će mu neko ime iz bolnice iz tog vremena zvučati poznato. Sara nikad nije spominjala da je bilo tko iz Granta u ono vrijeme radio s njom, ali svejedno će je morali pitati. Tri puta ju je zvao na kućni broj i svaki put mu se javila automatska sekretarica. Znao je da nije pametno ostavljati joj poruku da ga nazove. Ton njezina glasa prošle noći bio je dovoljan razlog da povjeruje da nikad više neće razgovarati s njim. Jeffrey je parkirao limuzinu na parkiralište policijske postaje. Morao je otići kući da se istušira i presvuče, ali također se morao i pokazati na poslu. Njegov put u Atlantu se odužio više nego što je planirao, i Jeffrey je propustio ranojutarnji sastanak. Frank Wallace je izlazio kroz ulazna vrata dok se Jeffrey uparkiravao. Frank mu je mahnuo, a zatim obišao auto i sjeo u njega. Kad je sjeo, rekao je: "Mala je nestala." "Lena?" Frank je kimnuo glavom, a Jeffrey je stavio mjenjač u brzinu. Zatim je upitao: "Što se dogodilo?" "Njezin ujak Hank je nazvao postaju i pitao za nju. Rekao je da ju je posljednji put vidio u kuhinji neposredno nakon što je Mathewsova otišla na kvasinu." "To je bilo prije dva dana", odvratio je Jeffrey. "Kako se to, dovraga, dogodilo?" "Ja sam joj ostavio poruku na sekretarici. Pretpostavio sam da je htjela malo mira. Nisi li joj ti dao slobodan dan?" "Jesam", odgovorio je Jeffrey osjećajući kako ga obuzima osjećaj krivnje. "Hank je u njezinoj kući?" Frank je ponovno kimnuo zakopčavajući sigurnosni pojas dok je Jeffrey ubrzavao preko sto trideset kilometara na sat. U autu je rasla napetost dok su se vozili prema Leninoj kući. Kad su stigli, Hank Norton je sjedio na trijemu i čekao ih. 226

MIN@

Hank je dotrčao do auta. "Krevet je namješten. Nitko nije spavao u njemu", rekao je umjesto pozdrava. "Ja sam bio kod Nan Thomas. Nije se javila ni meni ni njoj. Pretpostavljali smo da je s vama." "Nije", rekao je Jeffrey, potvrdivši ono što je već bilo očito. Ušao je u Leninu kuću i pogledom potražio moguće tragove u predsoblju. Kuća je imala prizemlje i prvi kat, poput većine kuća u okolici. Kuhinja, blagovaonica i dnevna soba bile su u prizemlju, a dvije spavaće sobe i kupaonica na prvom katu. Jeffrey je krenuo gore po dvije stepenice odjednom, a noga mu se pobunila zbog tih kretnji. Ušao je u, kako je pretpostavljao, Leninu spavaću sobu, u potrazi za bilo čim što bi mu objasnilo što se dogodilo. Iza očiju je osjećao užasnu bol i sve što je vidio bilo je crvenkaste nijanse. Pregledavajući ladice i pomičući odjeću u njezinu ormaru nije imao pojma što očekuje da će pronaći. I ništa nije ni pronašao. Dolje u kuhinji, Hank Norton je razgovarao s Frankom, a riječi su mu izlazile u užurbanom staccatu krivnje i poricanja. "Trebala je biti na poslu, s vama", rekao je Hank. "Vi ste njezin partner." Jeffrey je na trenutak raspoznao Lenu u glasu njezina ujaka. Ton mu je bio ljutit i optužujući. Čula se također i ista pritajena netrpeljivost koja se uvijek čula i u Leninu glasu. Jeffrey je preuzeo ulogu krivca na sebe rekavši: "Ja sam joj dao slobodan dan, gospodine Norton. Pretpostavljali smo da je kod kuće." "Cura si propuca glavu mojoj nećakinji pred nosom i vi jednostavno pretpostavite da će ona biti dobro?" prosiktao je. "Isuse Kriste, tu završava vaša odgovornost, time što ste joj dali slobodan dan?" "Nisam tako mislio, gospodine Norton." "Jebemu, prestanite me zvati gospodin Norton", zavrištao je podigavši ruke. Jeffrey je pričekao da još nešto kaže, ali Hank se iznenada okrenuo i izišao iz kuhinje. Zalupio je stražnja vrata kuće za sobom. Frank je polako progovorio, vidljivo uznemiren: "Trebao sam provjeriti kako je." "Ja sam trebao", rekao je Jeffrey. "Ja sam odgovoran za nju." "Svi su odgovorni za nju", odvratio je Frank. Počeo je pretraživati kuhinju, otvarati i zatvarati ladice, pregledavati kuhinjske ormariće. Frank očito nije baš obraćao pažnju na to što radi. Lupao je vratima ormarića, više da se oslobodi bijesa nego u potrazi za nečim konkretnim. Jeffrey je neko vrijeme sve to promatrao, a zatim je otišao do prozora. Ugledao je Leninu crnu Toyotu Celicu na prilazu. 227

MIN@

Tada je rekao: "Auto joj je još ovdje." Frank je zalupio ladicu. "Vidio sam." "Idem pogledati", rekao je Jeffrey. Izišao je kroz vrata na stražnjoj strani kuće i prošao pokraj Hanka Nortona koji je sjedio na stepenicama koje vode u stražnje dvorište. Pušio je cigaretu, a pokreti su mu bili nespretni i bijesni. Jeffrey ga je upitao: "Je li auto cijelo vrijeme bio ovdje dok vas nije bilo?" "Kako bih ja to mogao znati, jebemu?" otresao se Norton. Jeffrey mu ništa nije odvratio na taj komentar. Otišao je do auta i primijetio da su oboja vrata zaključana. Gume s vozačeve strane su bile u redu, a poklopac motora je bio hladan. "Šefe?" doviknuo je Frank s kuhinjskih vrata. Hank Norton je ustao kad se Jeffrey uputio natrag prema kući. "Što je?" upitao je Norton. "Jeste li nešto pronašli?" Jeffrey se vratio u kuhinju i istog trenutka ugledao što je Frank pronašao. Riječ PIČKA je bila urezana s unutrašnje strane vrata ormarića iznad štednjaka. "Baš me briga za sudske naloge", Jeffrey je rekao Mary Ann Moon dok je brzao prema koledžu. Jednom je rukom držao mobitel, a drugom upravljač auta. "Jedna od mojih detektivki je nestala, a jedini trag koji imam taj je popis." Udahnuo je pokušavajući se smiriti. "Moram dobiti pristup tim podacima o zaposlenicima." Moonova se diplomatski izrazila. "Šerife, moramo sve obaviti po protokolu. Ovo nije okrug Grant. Ako nekome stanemo na žulj, nećemo moći sve izgladiti na sljedećoj misi." "Znate li vi što je taj tip radio ovdašnjim ženama?" upitao je. "Jeste li spremni preuzeti odgovornost za silovanje moje detektivke? Jer garantiram vam da joj se upravo to ovoga trenutka događa." Na trenutak je zadržao dah, pokušavajući ne dopustiti tom prizoru da mu se ureže u mozak. Kad mu nije odgovorila, rekao je: "Netko je nešto urezao na vrata ormarića u njezinoj kuhinji." Zastao je, puštajući da joj ta informacija dođe do mozga. "Želite li pokušati pogoditi o kojoj se riječi radi, gospođice Moon?" Moonova ništa nije rekla, očito razmišljajući za to vrijeme. "Vjerojatno bih mogla porazgovarati s djevojkom koja radi u njihovoj arhivi. Dvanaest godina je dugo vremena. Ne mogu vam garantirati da će nešto 228

MIN@

takvo imati nadohvat ruke. Vjerojatno se nalazi na mikrofilmu u zgradi državnog arhiva." Jeffrey joj je dao broj svog mobitela prije nego što je prekinuo vezu. "Koji je broj doma?" upitao je Frank dok su prolazili kroz vrata ograde koledža. Jeffrey je izvadio svoj blok i prelistao nekoliko stranica unazad. "Dvanaest", rekao je. "Ona je u Jefferson Hallu." Limuzina se zanijela u stranu kad se zaustavio ispred spavaonice. Jeffrey je u sekundi izišao i krenuo uza stepenice. Počeo je lupati šakom o vrata broj dvanaest, a onda ih razvalio kad ih nitko nije otvorio. "Oh, Isuse", rekla je Jenny Price pograbivši plahtu kako bi se pokrila. Momak kojeg Jeffrey nikad prije nije vidio skočio je s kreveta i navukao hlače jednim, izvježbanim pokretom. "Gubi se", rekao mu je Jeffrey i krenuo prema dijelu sobe koji je pripadao Juliji Mathews. Otkad je ovdje bio prošli put, ništa nije pomaknuto. Jeffrey je vjerovao kako Julijini roditelji nisu imali previše volje prekopavati po stvarima svoje mrtve kćeri. Jenny Price se odjenula, i sada je bila odvažnija nego prethodnog dana. "Što radite ovdje?" oštro je upitala. Jeffrey je zanemario njezino pitanje i nastavio pretraživati Julijinu odjeću i knjige. Jenny je ponovila svoje pitanje, ovaj put ga uputivši Franku. "Policijski posao", promrmljao je Frank iz hodnika. Jeffrey je za nekoliko sekunda prevrnuo sobu naglavce. Nije bilo puno toga što bi se dalo prevrnuti, a kao i kad su prvi put pregledavali njezine stvari, ništa nije otkrio. Zastao je i osvrnuo se po sobi, pokušavši otkriti što nedostaje. Okrenuo se kako bi ponovno pretražio garderobni ormar kad je primijetio hrpu knjiga naslaganih pokraj vrata. Njihove hrptove je prekrivao tanak sloj blata. Te knjige nisu bile ondje kad je Jeffrey prvi put pretraživao sobu. Sjećao bi ih se. Upitao je: "Što je ono tamo?" Jenny je pogledala u smjeru koji je pokazao. "Ljudi iz osiguranja su to donijeli", objasnila je. "Bile su Julijine." Jeffrey je stisnuo šaku, želeći po nečemu udariti. "Donijeli su ih ovamo?" upitao je, pitajući se zašto je iznenađen. Osiguranje koledža Grant Tech sastojalo se uglavnom od sredovječnih zaštitara koji nisu imali ni zrno mozga. Djevojka je objasnila: "Pronašli su ih ispred knjižnice."

229

MIN@

Jeffrey je na silu otvorio šake i čučnuo kako bi pregledao knjige. Pomislio je da bi možda trebao navući rukavice prije nego što ih dotakne, ali budući da je bio siguran da ih je dirala već hrpa ljudi, to više nije bilo važno. Biologija mikroorganizama bila je na vrhu gomile, a naslovna stranica bila je zaprljana mrljama blata. Jeffrey je uzeo knjigu i prelistao je. Na dvadeset trećoj stranici je pronašao ono što je tražio. Riječ PIČKA crvenim markerom i velikim slovima bila je ispisana preko cijele stranice. "Oh, moj Bože", prošaptala je Jenny stavivši ruku preko usta. Jeffrey je ostavio Franka da zapečati sobu. Umjesto da se odveze u laboratorij u kojem je Sibyl radila, potrčao je preko kampusa, uputivši se u suprotnu smjeru od onog u kojem je išao s Lenom prije samo nekoliko dana. Ponovno se uspeo dvije po dvije stepenice; i ponovno se nije potrudio pričekati da mu netko otvori nakon što je zalupao na vrata laboratorija Sibyl Adams. "Oh", rekao je Richard Carter podigavši pogled s bilježnice. "Što mogu učiniti za vas?" Jeffrey se rukom oslonio na najbliži stol, pokušavajući doći do daha. "Da li se išta", počeo je, "neobično dogodilo onog dana kad je Sibyl Adams ubijena?" Na Carterovu se licu pojavio frustrirani izraz. Jeffrey mu ga je poželio šamarom skinuti s lica, ali se suzdržao. Carter je rekao samouvjerenim tonom: "Već sam vam rekao, ništa se neobično nije dogodilo. Mrtva je, šerife Tolliver, mislite li da ne bih spomenuo nešto neobično?" "Možda je neka riječ napisana na nečemu", Jeffrey je sugerirao, ne želeći previše odati. Nevjerojatno je čega se sve ljudi prisjete kad im postavite pravo pitanje. "Jesi li vidio nešto napisano na nekoj od njezinih bilježnica? Možda je imala nešto što je uvijek držala uza sebe po čemu je netko petljao?" Na Carterovu licu se sada mogla vidjeti snuždenost. Očito se nečega prisjetio. "Sad kad ste to spomenuli," otpočeo je, "baš prije njezina prvog sata u ponedjeljak, vidio sam nešto napisano na ploči." Prekrižio je ruke na širokim prsima. "Klinci misle da je smiješno šaliti se na takav način. Ona je bila slijepa, tako da baš i nije mogla vidjeti što su radili." "Što su napravili?" "Pa, netko je, ne znam tko, napisao riječ 'pička' na ploču." "I to je bilo u ponedjeljak ujutro?" "Da." "Prije nego što je umrla?" 230

MIN@

Udostojao se odvratiti pogled prije nego što je odgovorio. "Da." Jeffrey se na trenutak zabuljio u vrh Richardove glave, boreći se s porivom da ga umlati. Onda je rekao: "Shvaćaš li da bi, da si mi to rekao prošlog ponedjeljka, Julia Mathews možda bila živa?" Na to Richard Carter nije imao odgovor. Jeffrey je otišao, zalupivši vrata za sobom. Spuštao se niz stepenice kad mu je zazvonio mobitel . Odgovorio je nakon prvog zvona. "Ovdje Tolliver." Mary Ann Moon je odmah prešla na stvar. "Upravo sam u arhivi i gledam popis. To je popis svih koji su radili na prvom katu u hitnoj službi, od doktora do podvornika." "Da čujem", rekao je Jeffrey zatvorivši oči i blokirajući njezin nazalni sjevernjački glas dok je izgovarala imena, srednja imena i prezimena muškaraca s kojima je Sara radila. Trebalo joj je punih pet minuta da ih sve pročita. Nakon što je pročitala i posljednje, Jeffrey nije progovorio. Moonova ga upita: "Zvuči li vam neko od imena s popisa poznato?" "Ne", odgovorio je Jeffrey. "Faksirajte popis u moj ured ako vam nije teško." Dao joj je broj, osjećajući se kao da ga je netko udario u želudac. U glavi mu se ponovno pojavio prizor Lene pribijene za pod, prestravljene. Moonova reče: "Šerife?" "Dat ću nekom od svojih momaka da ga usporedi s popisom birača i telefonskim imenikom." Zastao je, dvoumeći se da li da nastavi ili ne. Naposljetku je njegov dobar odgoj prevladao. "Hvala vam", rekao je. "Što ste potražili popis." Moonova ga nije na svoj uobičajen način brzo otpilila. Rekla je: "Žao mi je što vam ni jedno ime nije bilo poznato." "Da", odgovorio je pogledavši na sat. "Slušajte, mogao bih se vratiti u Atlantu za otprilike četiri sata. Mislite li da bih mogao nasamo porazgovarati s Wrightom?" Moonova je nakratko oklijevala, a zatim rekla: "Napadnut je jutros." "Molim?" "Čini se da čuvari u pritvoru nisu smatrali da zaslužuje vlastitu ćeliju." "Obećali ste da ga nećete staviti s ostalim zatvorenicima."

231

MIN@

"Znam", otresla se ona. "Nije baš da mogu nadzirati što se događa kad se vrati unutra. Vi biste i te kako trebali znati da ti dobri stari momci rade po svojim vlastitim pravilima." Uzimajući u obzir svoje vlastito jučerašnje ponašanje prema Jacku Wrightu, Jeffrey nije baš imao argumenata koji su išli u njegovu korist. "Neko će vrijeme biti u nesvijesti", rekla je Moonova. "Prilično su ga gadno izboli." Jeffrey opsuje ispod glasa. "Ništa vam više nije rekao nakon što sam ja otišao?" "Ne." "Je li bio siguran da se radilo o nekome tko je radio u bolnici?" "Ne, zapravo nije." "Bio je to netko tko ju je vidio u bolnici", rekao je Jeffrey. "Tko bi je vidio ondje ako nije tamo radio?" Slobodnom je rukom prekrio oči, pokušavajući razmisliti. "Možete li tamo doći do kartona pacijenata?" "Kartona?" zvučala je sumnjičavo. "Vjerojatno bih pretjerala da to tražim." "Samo imena", rekao je. "Samo tog dana. Dvadeset trećeg travnja." "Znam o kojem se datumu radi." "Možete li?" Očito je pokrila slušalicu, ali svejedno ju je čuo kako razgovara s nekim. Nakon nekoliko trenutaka ponovno se javila. "Dajte mi sat, sat i pol vremena." Jeffrey je htio zagunđati, ali se suspregnuo. Jedan sat je čitava vječnost. Umjesto toga je rekao: "Nazovite me."

DVADESET SEDAM

Lena je čula kako se negdje otvaraju vrata. Ležala je na podu, čekajući ga, jer to je bilo jedino što je mogla učiniti. Kad joj je Jeffrey rekao da je Sibyl mrtva, Lena se koncentrirala samo na to da pronađe onoga tko ju je ubio i privede ga pravdi. Ništa nije željela više od toga da pronađe tog gada i pošalje ga na električnu stolicu. Te su je misli toliko opsjedale od prvog dana da nije imala vremena zastati i žalovati. Nijedan dan nije provela žaleći zbog gubitka svoje sestre. Ni jedan sat nije provela uzevši si vremena da razmisli o svom gubitku. Sada, zarobljena u ovoj kući, pribijena za pod, Lena nije imala izbora i morala je razmišljati o tome. Sve vrijeme je bilo posvećeno razmišljanju o Sibyl. Čak i kad je bila drogirana, kad joj je spužva bila nad ustima, a gorka 232

MIN@

joj tekućina izgrizala grlo sve dok ne bi bila prisiljena progutati, Lena je žalovala za Sibyl. Toliko se živo prisjećala dana u školi da je mogla osjetiti teksturu olovke koju je držala u ruci. Sjedeći sa Sibyl u dnu razreda, osjećala je miris tinte iz sprave za kopiranje slova. Prisjećala se vožnji u autu i praznika, slika iz srednje škole i izleta. Sve ih je ponovno proživljavala sa Sibyl pokraj sebe, kao da se sve to upravo događa. Svjetlo se ponovno upalilo kad je on ušao u prostoriju. Njezine zjenice su bile toliko proširene da nije vidjela ništa osim sjena, ali on se svejedno služio svjetlošću da je zaslijepi. Bol je bila toliko snažna da je bila prisiljena zatvoriti oči. Nije joj bilo jasno zašto on to čini. Lena je znala tko ju je zarobio. Čak i da mu nije prepoznala glas, ono što je govorio mogao je izgovoriti samo gradski ljekarnik. Jeb je sjeo kraj njezinih stopala i odložio baterijsku lampu na pod. Osim te malene zrake svjetlosti, prostorija je bila u potpunom mraku. Leni je pomalo laknulo što može nešto vidjeti, nakon što je toliko dugo bila u mraku. Jeb ju je upitao: "Osjećaš li se bolje?" "Da", odgovorila je Lena, ne sjećajući se je li se prije osjećala lošije. Otprilike svaka četiri sata joj je davao nešto putem injekcije. Po tome kako su joj se nedugo nakon toga mišići opuštali, pretpostavljala je da se radi o nekoj vrsti lijeka protiv bolova. Bio je dovoljno jak da spriječi bolove, ali ne dovoljno jak da je onesvijesti. Davao joj je nešto od čega je gubila svijest samo noću, nešto što joj je stavljao u vodu. Držao bi joj mokru spužvu nad ustima i prisiljavao je da proguta vodu gorkog okusa. Molila se nebesima da to što guta nije bunika. Lena je vidjela Juliju Mathews vlastitim očima. Znala je koliko je opasna ta droga. K tome, Lena je sumnjala da će Sara Linton biti u blizini da je spasi. Iako nije baš ni bila sigurna da želi da je se spasi. Negdje u podsvijesti, Lena je polako dolazila do zaključka da je najbolja stvar koja bi joj se mogla dogoditi to da umre ovdje. "Pokušao sam zaustaviti ovo kapanje", rekao je Jeb kao da se ispričava. "Ne znam u čemu je problem." Lena je oblizala usta, ne želeći ništa reći. "Sara je svratila", rekao je. "Znaš, ona stvarno nema ni najblažeg pojma tko sam ja." Lena ponovno ništa nije rekla. U glasu mu se čula osamljenost kojoj ona nije željela udovoljiti. Kao da je želio utjehu. "Želiš li znati što sam učinio tvojoj sestri?" upitao ju je. "Da", izletjelo je Leni prije nego što je razmislila. "Imala je upaljeno grlo", počeo je skidajući majicu. Lena ga je krajičkom oka promatrala kako se potpuno razodijeva. Ton mu je bio ležeran, isti onaj 233

MIN@

kojim se služio kad je preporučivao lijek za kašalj koji se može kupiti bez recepta ili neku vrstu vitamina. Rekao je: "Nije voljela uzimati nikakve lijekove, čak ni aspirin. Pitala me znam li za neki dobar biljni preparat protiv kašlja." Sada je bio potpuno gol i primaknuo se bliže Leni. Ona se pokušala odmaknuti kad je legao pokraj nje, ali uzalud. Stopala i dlanovi su joj bili pribijeni za pod. Spone koje su je dodatno sputavale gotovo su je paralizirale. Jeb je nastavio: "Sara mi je rekla da će doći u zalogajnicu u dva. Znao sam da će Sibyl biti ondje. Običavao sam je promatrati kako prolazi pokraj ljekarne svakog ponedjeljka na putu prema zalogajnici. Bila je vrlo lijepa, Lena. Ali ne kao ti. Nije imala tvoj duh." Lena se trgnula kad je ispružio ruku da je pogladi po trbuhu. Njegovi su se prsti lagano poigravali po njezinoj koži, proizvodeći drhtaje straha u njezinu tijelu. Naslonio je svoju glavu na njezino rame i promatrao svoju ruku dok je govorio. "Znao sam da će Sara biti ondje, da bi je Sara mogla spasiti, ali naravno, nije tako ispalo, zar ne? Sara je stigla prekasno. Stigla je prekasno i dopustila je da tvoja sestra umre." Lenino je tijelo nekontrolirano zadrhtalo. Tijekom prethodnih silovanja držao ju je drogiranu, zbog čega su napadi bili gotovo podnošljivi. Ako je sada siluje, ovako, neće to preživjeti. Lena se sjetila posljednjih riječi Julije Mathews. Rekla je da je Jeb vodio ljubav s njom; to je ono što je ubilo Juliju. Bude li nježan umjesto grub, bude li je ljubio i milovao poput ljubavnika, Lena je znala da se nikad neće moći oporaviti od toga. Bez obzira na to što joj učinio, ako preživi do sutra, ako preživi ovo iskušenje, ona će jednim dijelom već biti mrtva. Jeb se nagnuo nad nju i počeo jezikom prelaziti po donjem dijelu njezina trbuha, prema pupku. Zadovoljno se nasmijao. "Tako si slatka, Lena", prošaptao je, i krenuo jezikom prema njezinoj bradavici. Nježno joj je počeo sisati dojku, dok je dlanom mazio drugu. Tijelo je pritisnuo na njezino, i osjetila je tvrdoću njegova penisa na svojoj nozi. Lenina usta su zadrhtala kad ga je zamolila: "Ispričaj mi sve o Sibyl." Prstima joj je nježno stisnuo bradavicu. U drukčijoj situaciji, pod drukčijim okolnostima, bilo bi to gotovo nestašno. Ton njegova glasa bio je nalik na tihi ljubavnički ton, zbog čega je Lena osjetila trnce gađenja kako joj se spuštaju niz kralježnicu. Jeb je rekao: "Otišao sam do stražnje strane restorana i sakrio se u zahodu. Znao sam da će zbog čaja morati na zahod, pa..." Prešao joj je prstima po trbuhu, zaustavivši se tik nad stidnim dlačicama. "Zaključao sam se u drugom 234

MIN@

pregratku. Sve se dogodilo vrlo brzo. Trebao sam znati da je djevica." Ispustio je zadovoljan uzdah kakav se može čuti od psa nakon obilnog obroka. "Bila je tako topla i vlažna kad sam bio u njoj." Lena je zadrhtala kad je prstima zašao među njezine noge. Masirao ju je, netremice je gledajući u oči da vidi njezinu reakciju. Zbog neposredne stimulacije njezino je tijelo reagiralo protivno strahu koji je osjećala. On se nagnuo i poljubio joj vanjske strane grudi. "Bože, kako imaš lijepo tijelo", uzdahnuo je, podigao prst do njezinih usana i rastvorio joj usta. Osjetila je svoj vlastiti okus kad joj je dublje gurnuo prst u usta, a zatim ga izvadio, pa opet stavio unutra, van, pa unutra. Rekao je: "Julia je također bila lijepa, ali ne kao ti." Ponovno je stavio ruku među njezine noge i gurnuo prst duboko u nju. Osjetila je kako se širi kad je gurnuo još jedan prst. "Mogao bih ti nešto dati", rekao je. "Nešto od čega bi se proširila. Mogao bih u tebe ugurati cijelu šaku." Sobom je odjeknuo Lenin jecaj. Nikad u životu nije čula takvu tugu. Sam taj zvuk bio je strašniji od onoga što joj je Jeb radio. Njezino cijelo tijelo se pomicalo gore-dolje dok ju je Jeb jebao, lanci kojima je bila vezana grebli su po podu, a stražnjom stranom glave je trljala po drvenim oblogama. Izvukao je prste i legao pokraj nje, nabivši se tijelom u njezin bok. Mogla je osjetiti svaki djelić njegova tijela i koliko ga sve ovo uzbuđuje. U prostoriji se osjećao miris seksa zbog kojeg je Lena teško disala. Nešto je radio, ali nije vidjela što. Približio je usta njezinom uhu i prošaptao: "Pogledaj, poklanjam ti moć da vladaš gujama i škorpionima, i nadasve, moć nad neprijateljem; i ništa te nikada neće povrijediti.'" Lenini zubi su počeli cvokotati. Osjetila je ubod na bedru i znala je da joj je dao još jednu injekciju. '"Na kratak sam te tren zaboravio; ali uz veliku milost ću te pronaći.'" "Molim te," Lena je zakukala, "molim te, nemoj to raditi." "Sara je mogla spasiti Juliju. Ali ne i tvoju sestru", rekao je Jeb. Uspravio se u sjedeći položaj i ponovno prekrižio noge. Gladio se dok je govorio, gotovo konverzacijskim tonom. "Ne znam hoće li moći tebe spasiti, Lena. Što ti misliš?" Lena nije mogla svrnuti pogled s njega. Čak i dok je podizao hlače s poda i nešto izvlačio iz stražnjeg džepa, njezine se oči nisu micale s njegovih. Podigao je kliješta tako da ih ona može vidjeti. Bila su velika, otprilike dvadeset pet centimetara dugačka, a nehrđajući čelik se sjajio pod svjetlošću. "Idem na kasni ručak", rekao je, "a onda moram do grada srediti neku papirologiju. Do tada bi krvarenje trebalo prestati. Pomiješao sam nešto za 235

MIN@

zgrušavanje krvi s analgetikom. Dodao sam nešto i za mučninu. Malo će boljeti. Neću ti lagati." Lena je počela mahati glavom lijevo-desno. Nije razumjela. Osjetila je da lijekovi počinju djelovati. Osjećala se kao da joj se tijelo otapa i pretvara u lokvu na podu. "Krv je izvrstan lubrikant. Jesi li to znala?" Lena je zadržala dah ne znajući što sad slijedi, ali je osjećala opasnost. Njegov penis se očešao o njezine grudi kad ju je zajahao. Umirio joj je glavu snažnim pritiskom ruke, nasilno joj prstima otvorivši usta. Vid joj se zamutio, a zatim slika udvostručila kad joj je gurnuo kliješta u usta.

DVADESET OSAM

Sara je smanjila gas na motoru čamca kad se počela približavati doku. Jeb je već bio ondje i skidao narančasti prsluk. Izgledao je jednako blentavo kao i prije. Baš kao i Sara, na sebi je imao debeli džemper i traperice. Nakon prošlonoćne oluje, temperatura je znatno pala i nije joj bilo jasno zašto bi bilo tko danas izlazio na jezero osim ako baš mora. "Daj da ti pomognem", ponudio je Jeb ispruživši ruku prema čamcu. Dohvatio je jedno od užadi i krenuo duž doka, vukući čamac prema vitlu. "Samo ga zaveži ovdje", rekla je Sara izlazeći iz čamca. "Moram natrag do kuće svojih roditelja." "Sve je u redu, nadam se?" "Da", odgovorila je Sara vezujući drugo uže. Bacila je pogled prema užetu koje je Jeb vezao, primijetivši ženskasti čvor kojim ga je privezao za bitvu. Čamac će se vjerojatno odvezati za deset minuta, ali Sara nije imala srca održati mu lekciju o vezivanju užadi. Sagnula se prema čamcu i izvadila dvije plastične vrećice s namirnicama. "Morala sam posuditi auto svoje sestre da odem u trgovinu", objasnila je. "Moj auto je i dalje na policiji." "Drže ga radi…" Zastao je, pogledavši negdje preko Sarinog ramena. "Aha", odgovorila je ona hodajući po doku. "Jesi li ti popravio žlijeb?" Odmahivao je glavom kad ju je sustigao, a zatim uzeo vrećice. "Ne znam u čemu je problem." "Je li ti palo na pamet da staviš spužvu ili nešto slično na dno cijevi?" predložila je ona. "Možda će to pomoći da utiša buku." "To je sjajna ideja", rekao je. Stigli su do kuće, i ona mu je otvorila stražnja vrata. 236

MIN@

Zabrinuto ju je pogledao odlažući vrećice na kuhinjski pult pokraj ključeva svog čamca. "Stvarno bi trebala zaključavati vrata, Sara." "Nije me bilo samo nekoliko minuta." "Znam", rekao je Jeb. "Ali nikad ne znaš. Pogotovo uza sve ovo što se događa u posljednje vrijeme. Znaš, s onim djevojkama." Sara je uzdahnula. Imao je pravo. Ali jednostavno nije mogla povezati ono što se događa u gradu sa svojim vlastitim domom. Kao da je na neki način bila zaštićena onim starim pravilom "grom nikad ne udara dvaput u isto mjesto". Naravno, Jeb je bio u pravu. Morat će biti opreznija. Upitala ga je: "Kako je čamac?" uputivši se prema automatskoj sekretarici. Ugašeno svjetlo je govorilo da nema poruka, ali po ispisu poziva je vidjela da je tijekom posljednjeg sata Jeffrey zvao tri puta. Što god je želio reći, Sara nije željela čuti. Zapravo, razmišljala je o otkazu na poslu mrtvozornice. Mora postojati bolji način da izbaci Jeffreyja iz svog života. Morala se koncentrirati na sadašnjost umjesto da žali za prošlošću. A treba priznati, prošlost nije bila tako sjajna kao što ju je ona sebi predstavljala. "Sara?" rekao je Jeb ispruživši ruku u kojoj je držao čašu vina. "Oh." Sara je uzela čašu, pomislivši kako je pomalo rano da pije alkohol. Jeb je podigao svoju čašu. "Uzdravlje." "Uzdravlje", uzvratila je Sara nagnuvši čašu, a zatim gotovo povratila kad je osjetila okus. "Oh, Bože", rekla je stavivši ruku na usta. Oštar okus joj se zalijepio za jezik poput komada leda. "Što je?" "Bljak", zagundala je Sara i gurnula glavu pod slavinu nad sudoperom. Nekoliko je puta isprala usta prije nego što se ponovno okrenula prema Jebu. "Ukiselilo se. Vino se ukiselilo." On je mahnuo čašom pod nosom, a zatim se namrštio. "Smrdi kao ocat." "Da", rekla je ona, popivši još jedan gutljaj vode. "Joj, žao mi je. Valjda sam ga malo predugo čuvao." Kad je zatvorila slavinu, zazvonio je telefon. Sara se nasmiješila u znak isprike i krenula na drugu stranu sobe. Pogledala je tko zove. To je ponovno bio Jeffrey. Nije se javila. "Ovdje Sara", začuo se njezin glas s automatske sekretarice. Pokušavala se sjetiti koji gumb treba pritisnuti kad se začulo "bip", a zatim Jeffreyjev glas. "Sara", rekao je Jeffrey, "nabavit ću kartone pacijenata iz Gradyja koje trebamo pregledati, tako da…" 237

MIN@

Sara je izvukla žicu iz automatske sekretarice, prekinuvši Jeffreyja usred rečenice. Okrenula se prema Jebu nasmiješivši se u znak isprike, ali je svejedno dodala: "Oprosti." "Nešto nije u redu?" upitao je. "Nisi li ti nekoć radila u bolnici Grady?" "U jednom drugom životu", odgovorila je ona i podigla slušalicu s telefona. Oslušnula je zvuk koji je označavao da je linija slobodna, a zatim je odložila slušalicu na stol. "Oh", rekao je Jeb. Osmjehnula se kad je vidjela upitni pogled koji joj je uputio, boreći se protiv poriva da ispljune pljuvačku koja je i dalje imala užasan okus. Otišla je do pulta i počela vaditi stvari iz vrećica. "Uzela sam pripremljeno meso u trgovini", rekla je. "Pečenu govedinu, piletinu i puretinu, i salatu od krumpira." Zastala je kad je vidjela kako je gleda. "Što je?" Odmahnuo je glavom. "Tako si zgodna." Sara je osjetila da je pocrvenjela zbog tog komplimenta. "Hvala ti", protisnula je, vadeći štrucu kruha. "Želiš li majonezu?" On je kimnuo glavom, i dalje se smiješeći. Izraz na njegovu licu odavao je nešto slično obožavanju. Sari je bilo neugodno zbog toga. Kako bi prekinula taj trenutak, predložila je: "Kako bi bilo da staviš neku muziku?" On je, poslušavši njezin prijedlog, krenuo prema muzičkoj liniji. Sara je dovršavala sendviče dok je on prstima prelazio preko njezine zbirke CD-a. Onda je rekao: "Imamo isti ukus u muzici." Sara samo što nije rekla "sjajno" vadeći tanjure iz kuhinjskog ormarića. Rezala je sendviče popola kad se začula muzika, jedan od starih CD-a Roberta Palmera kojeg godinama nije čula. "Sjajna muzička linija", rekao je Jeb. "Je li to surround zvuk?" "Aha", odgovorila je Sara. Jeffrey je instalirao zvučnike tako da se muzika mogla čuti u cijeloj kući. Čak je i u kupaonici bio jedan. Ponekad su se kupali noću, sa svijećama u kadi, a sviralo bi nešto nježno i tiho. "Sara?" "Oprosti", rekla je, shvativši da su joj misli odlutale. Sara je postavila tanjure na kuhinjski stol, svaki sa suprotne strane stola. Pričekala je da se Jeb vrati, a zatim je sjela, jednu nogu podvivši pod sebe. "Ovo već dugo vremena nisam čula." 238

MIN@

"Prilično je staro", rekao je i zagrizao u sendvič. "Moja sestra je to neprestano znala slušati." Nasmiješio se. "Sneakin'Sally Through the Alley. Tako se zvala, Sally." Sara je polizala majonezu koja joj je iscurila na prst, nadajući se da će njezin okus prekriti okus vina. "Nisam znala da imaš sestru." On je ustao sa stolice i iz stražnjeg džepa hlača izvadio lisnicu. "Umrla je prije dosta vremena", rekao je pregledavajući fotografije. Izvukao je fotografiju iz plastičnog omota i pružio je Sari. "Bila je to samo jedna od onih stvari." Sara je pomislila kako je čudno tako nešto reći o smrti svoje sestre. Ipak je uzela sliku, na kojoj je bila mlada djevojka u uniformi navijačice. Na licu joj je bio osmijeh. Izgledala je upravo poput Jeba. "Bila je vrlo zgodna", rekla je Sara vraćajući mu fotografiju. "Koliko je imala godina?" "Upravo je bila navršila trinaest", odgovorio je, još nekoliko trenutaka gledajući u sliku. Zatim ju je vratio u plastični omot, a onda ponovno gurnuo lisnicu u stražnji džep hlača. "Ona je bila iznenađenje mojim roditeljima. Ja sam imao petnaest godina kad se rodila. Moj otac je upravo bio dobio svoju prvu crkvu." "Otac ti je bio svećenik?" upitala je Sara, pitajući se kako je mogla izlaziti prije s Jebom to ne znajući. Mogla bi se zakleti da joj je jednom rekao da mu je otac bio električar. "Bio je baptistički propovjednik", pojasnio je Jeb. "Čvrsto je vjerovao u Božju moć izlječenja. Drago mi je da je imao vjeru koja mu je pomagala u svemu tome, ali..." Slegnuo je ramenima. "Neke stvari jednostavno ne možeš zaboraviti." "Moje saučešće", rekla je Sara, znajući što je mislio kad je rekao da ne može zaboraviti. Spustila je pogled prema svom sendviču, pomislivši kako vjerojatno nije prikladno u ovom trenutku zagristi u njega. Želudac joj je zatulio kako bi je potaknuo, ali ona je to zanemarila. "Bilo je to prije mnogo vremena", Jeb je napokon odgovorio. "Baš sam danas mislio na nju, zbog svega ovoga što se događa." Sara nije znala što bi rekla. Bila je umorna od smrti. Nije ga željela tješiti. Ovaj je spoj ugovoren kako bi joj odvratio misli od onoga što se u posljednje vrijeme događalo, a ne da je podsjeti na to. Ustala je od stola i ponudila: "Želiš li nešto drugo za piće?˝ Dok je govorila, krenula je prema hladnjaku. "Imam Coca-Colu, KoolAid i sok od naranče." Otvorila je vrata hladnjaka i zvuk odljepljivanja gume na vratima od površine hladnjaka podsjetio ju je na 239

MIN@

nešto, samo što nije bila sigurna na što. Odjednom joj je sinulo. Gumene trake na vratima koja su vodila u hitni odjel u bolnici Grady proizvodila su upravo takav zvuk. Nikad joj to prije nije palo na pamet, ali bilo je tako. Jeb je rekao: "Coca-Cola će biti u redu." Sara je posegnula u hladnjak i počela kopati po sokovima. Zastala je, s rukom na poznatoj crvenoj limenci. Zavrtjelo joj se u glavi, kao da ima previše zraka u plućima. Zatvorila je oči, pokušavajući održati ravnotežu. Ponovno je bila u hitnoj službi. Vrata su se otvorila uz taj zvuk odljepljivanja. Na kolicima su uvezli mladu djevojku. Bolničari koji su je dovezli izvikivali su njezine vitalne znakove, uveli su joj infuziju, intubirali je. Bila je u šoku, zjenice su joj bile proširene, tijelo joj je bilo toplo na dodir. Netko je rekao kolika joj je temperatura; bila je 39,5° C. Tlak joj je bio suludo visok. Obilato je krvarila iz vagine. Sara je vodila slučaj. Pokušala je zaustaviti krvarenje. Djevojka je dobila napadaj, iščupala je infuziju iz ruke, i nogama je srušila pladanj s instrumentima i lijekovima. Sara se nagnula nad nju, pokušavajući spriječiti djevojčicu da napravi još štete. Napadaj je odjednom prestao, i Sara je pomislila da je moguće da je umrla. Ali puls joj je bio jak, refleksi slabi, ali prisutni. Ginekološki pregled je otkrio da je djevojčica nedavno imala abortus, ali nije ga obavio kvalificirani doktor. Maternica joj je bila u užasnom stanju, stijenke vagine izgrebane i izrezane. Sara je popravila što je mogla, ali šteta je učinjena. Oporavak je sada prepušten djevojčici. Sara je otišla do svog auta kako bi presvukla majicu prije nego što će razgovarati s djevojčinim roditeljima. Pronašla ih je u čekaonici i rekla im kakva je prognoza. Upotrijebila je sve ispravne fraze poput "oprezni optimizam" i "kritično, ali stabilno stanje". Ali djevojčica nije preživjela sljedeća tri sata. Dobila je još jedan napadaj, koji joj je praktički spržio mozak. U tom trenutku njezine karijere, trinaestogodišnja djevojčica je bila najmlađi pacijent kojeg je Sara izgubila. Ostali pacijenti koji su umrli pod Sarinom paskom bili su stariji ili bolesniji, i iako je bilo strašno što su umrli, njihove smrti nisu bile toliko neočekivane. Sara je bila šokirana tragedijom kad se uputila prema čekaonici. Djevojčini roditelji doimali su se jednako šokiranima. Nisu imali pojma da im je kćer bila trudna. Koliko su oni znali, nikad nije ni imala dečka. Nisu razumjeli kako je njihova kćer mogla biti trudna, a kamoli mrtva. "Moja curica", otac je prošaptao. Nastavio je to bez prestanka ponavljati, a glas mu je bio utišan tugom. "Bila je moja curica." 240

MIN@

"Sigurno ste pogriješili", rekla je majka. Prekopala je po svojoj torbi i izvukla novčanik. Prije nego što ju je Sara mogla spriječiti pronašla je fotografiju, školsku sliku djevojčice u uniformi navijačice. Sara nije htjela pogledati fotografiju, ali ženu se nije dalo utješiti sve dok to nije učinila. Sara je bacila kratak pogled, a zatim pogledala još jednom, ovaj put pažljivije. Na slici je bila djevojčica u uniformi navijačice, s pomponima u rukama podignutima do ramena. Na licu joj je bio osmijeh. Taj izraz lica bio je u oštrom kontrastu s onim koji je bio na licu beživotne djevojčice koja je ležala na kolicima i čekala da je premjeste u mrtvačnicu. Otac je ispružio ruku i primio Saru za ruke. Pognuo je glavu i promrmljao molitvu koja je, činilo se, dugo trajala, tražio je oprost i izjavio da ponovno vjeruje u Boga. Sara nije bila nimalo religiozna osoba, ali njegova je molitva bila silno dirljiva. Zadivila ju je činjenica da netko može pronaći takvu utjehu suočen s tako užasnim gubitkom. Nakon molitve, Sara je otišla do svog auta kako bi se pribrala, ili možda da se proveze uokolo i prihvati tu tragičnu, nepotrebnu smrt. Tada je otkrila štetu koja je učinjena na njezinu autu. Tada je otišla u zahod. Tada ju je Jack Allen Wright silovao. Fotografija koju joj je Jeb upravo pokazao bila je ista ona fotografija koju je vidjela prije dvanaest godina u čekaonici. "Sara?" Na stereouredaju se promijenila pjesma. Sara je osjetila kako je oblijeva strah kad je začula riječi. Sa zvučnika se čulo: "Hey, hey, Julia". "Je li sve u redu?" upitao je Jeb, a zatim citirao riječi pjesme. '"Ponašaš se tako čudno."' Sara se uspravila držeći limenku u ruci i zatvorila vrata hladnjaka. "Ovo je posljednja Coca-Cola", rekla je, centimetar po centimetar se približavajući vratima garaže. "Imam još vani." "U redu je." Jeb je slegnuo ramenima. "I voda će biti sasvim dobra." Odložio je sendvič i zagledao se u nju. Sara je otvorila Coca-Colu. Ruke su joj se lagano tresle, ali smatrala je da Jeb to nije primijetio. Prinijela je limenku ustima, srknuvši dovoljno da nekoliko kapi prolije po džemperu. "Oh", rekla je, pokušavajući odglumiti iznenađenje. "Moram se otići presvući. Odmah se vraćam." Kad joj se Jeb nasmiješio, ona mu je uzvratila smiješkom, iako su joj usne drhtale. Prisilila se da se pomakne, polako se uputivši niz hodnik, kako ne bi kod njega pobudila sumnju. U svojoj je sobi pograbila telefon i pogledala kroz prozore, iznenadivši se kad je shvatila da jarka sunčeva svjetlost ulazi kroz njih. To je bilo u silnom neskladu s užasom koji je osjećala. Sara je 241

MIN@

okrenula Jeffreyjev broj, ali zvuk koji se trebao začuti kad je pritiskala gumbe nije se čuo. Zagledala se u telefon, pokušavajući ga snagom volje natjerati da proradi. "Ostavila si otklopljenu slušalicu", rekao je Jeb. "Sjećaš se?" Sara je skočila s kreveta. "Samo sam zvala tatu. Doći će za nekoliko minuta." Jeb je stajao na dovratku naslonivši se na okvir. "Mislio sam da si rekla da ćeš ti kasnije otići do njih." "Tako je", odgovorila je Sara, uzmičući prema drugoj strani sobe. Sada se krevet nalazio između njih, ali je Sara bila u klopci, s prozorom iza sebe. "On će doći po mene." "Misliš?" upitao je Jeb. Smiješio se na isti način na koji se uvijek smiješio, iskrivljenim polusmiješkom kakav se obično vida kod djece. Izgledao je tako obično, nimalo opasno, da se Sara na pola sekunde zapitala je li izvukla krivi zaključak. Bacivši pogled prema dolje, prema njegovoj ruci, trgnuo ju je iz takvog razmišljanja. U spuštenoj je ruci držao dugačak nož za odstranjivanje kostiju. "Što me odalo?" upitao je. "Nije bio ocat? Gadno sam se namučio ubacujući ga kroz čep. Zahvaljujem Bogu na kirurškim špricama." Sara je stavila ruku iza sebe, osjetivši pod dlanom hladno prozorsko staklo. "Ostavljao si ih meni", rekla je prisjećajući se posljednjih nekoliko dana. Jeb je znao za njezin ručak s Tessom. Jeb je znao da je Sara u bolnici one noći kad je Jeffrey bio nastrijeljen. "Zato je Sibyl bila u zahodu. Zato je Julia bila na mom autu. Htio si da ih spasim." On se nasmiješio, polako kimnuvši glavom. U očima mu se vidjela tuga, kao da mu je žao što je igra gotova. "Htio sam ti pružiti tu mogućnost." "Jesi li mi zato pokazao njezinu sliku?" upitala je. "Da vidiš hoću li je se sjetiti?" "Iznenadilo me što jesi." "Zašto?" upitala je Sara. "Misliš li da bih nešto takvo mogla zaboraviti? Bila je curica." On je slegnuo ramenima. "Jesi li joj ti to učinio?" upitala je Sara prisjetivši se brutalnosti abortusa obavljenog kod kuće. Derrick Lange, njezin nadređeni, smatrao je da je obavljen vješalicom za odjeću. Rekla je: "Jesi li joj ti to učinio?" "Kako si znala?" upitao je Jeb s defanzivnim tonom u glasu. "Je li ti rekla?" Još se nešto skrivalo iza njegovih riječi, neka još zlokobnija tajna. Kad je progovorila, Sara je znala odgovor čak i prije nego što je završila rečenicu. 242

MIN@

Uzimajući u obzir ono za što je, po onome što je vidjela, Jeb sposoban, to je imalo savršenog smisla. Upitala ga je: "Silovao si svoju sestru, zar ne?" "Ja sam volio svoju sestru", odvratio je, i dalje defanzivnim tonom. "Bila je još dijete." "Ona je došla meni", rekao je, kao da je to neki izgovor. "Htjela je biti sa mnom." "Imala je trinaest godina." "'Ako muškarac uzme svoju sestru, kći njegova oca, i vidi njezinu golotinju, i ona vidi njegovu golotinju, to je zlo.'" Njegov je osmijeh govorio da je zadovoljan samim sobom. "Jednostavno me smatraj zlim." "Ona ti je bila sestra." "Svi smo mi Božja djeca, nismo li? Svi imamo iste roditelje." "Možeš li citirati neki stih kojim ćeš opravdati silovanje? Možeš li citirati neki stih kojim ćeš opravdati ubojstvo?" "Dobra stvar u vezi Biblije, Sara, jest to što je otvorena za različite interpretacije. Bog nam daje znakove i prilike, i mi ih koristimo ili ne. Na taj način možemo izabrati što će nam se dogoditi. Ne želimo o tome razmišljati, ali mi sami upravljamo svojim sudbinama. Mi sami donosimo odluke koje upravljaju našim životima." Netremice je gledao u nju, nekoliko trenutaka šuteći. "Mislio sam da si naučila tu lekciju prije dvanaest godina." Sara je osjetila kako joj tlo izmiče pod nogama kad joj je ta pomisao došla do mozga. "Jesi li to bio ti? U zahodu u bolnici?" "Oh, Bože, ne", rekao je Jeb odmahnuvši rukom. "To je bio Jack Wright. Pretekao me, rekao bih. Doduše, dao mi je dobru ideju." Jeb se naslonio na dovratak, a isti onaj zadovoljni smiješak mu je rastegnuo usta. "Obojica smo ljudi od vjere, znaš. Obojica dopuštamo svetom duhu da nas vodi." "Vi ste obojica životinje, to je jedino što vas veže." "Pretpostavljam da mu dugujem za to što nas je povezao", rekao je Jeb. "Ono što je on učinio za tebe meni je bilo primjer, Sara. Želim ti zahvaliti na tome. U ime mnogih žena koje su došle i svršile odonda, a znaš što mislim kad kažem svršile, nudim ti iskrenu zahvalnost." "Oh, Bože", prošaptala je Sara stavljajući ruku na usta. Vidjela je što je napravio svojoj sestri, Sibyl Adams i Juliji Mathews. Od pomisli da je sve to počelo kad ju je Jack Wright napao okrenuo joj se želudac. "Ti čudovište jedno", prosiktala je. "Ti ubojico."

243

MIN@

On se uspravio, a lice mu se odjednom izobličilo od bijesa. Jeb je od tihog, skromnog ljekarnika postao muškarac koji je silovao i ubio barem dvije žene. Iz cijelog mu je tijela isijavao bijes. "Ti si dopustila da umre. Ti si je ubila." "Bila je mrtva i prije nego što sam je vidjela", odvratila mu je Sara pokušavajući održati glas mirnim. "Izgubila je previše krvi." "To nije istina." "Nisi sve izvadio", rekla je ona. "Sve iznutra bilo je trulo." "Lažeš." Sara je odmahnula glavom. Pomaknula je ruku iza sebe tražeći kvaku na prozoru. "Ti si je ubio." "To nije istina", ponovio je on, iako je po promjeni u boji glasa shvatila da joj počinje vjerovati. Sara je pronašla kvaku i pokušala je otvoriti. Nije se ni pomaknula. "Sibyl je također umrla zbog tebe." "Bila je dobro kad sam otišao." "Imala je srčani udar", rekla mu je Sara pritišćući kvaku. "Umrla je od prevelike doze droge. Imala je napadaj, baš kao i tvoja sestra." Glas mu je zastrašujuće glasno odjeknuo u sobi, a staklo iza Sare se zatreslo kad je povikao: "To nije istina!" Sara je odustala od kvake kad je on zakoračio prema njoj. Ruka u kojoj je držao nož i dalje je bila spuštena, ali prijetnja je bila prisutna. "Pitam se da li ti je pička i dalje onako slatka kakva je bila za Jacka", promumljao je. "Sjećam se kako sam sjedio na suđenju i slušao pojedinosti. Htio sam voditi bilješke, ali sam nakon prvog dana shvatio da to nije potrebno." Posegnuo je u stražnji džep hlača i izvadio lisičine. "Imaš li još ključ koji sam ti ostavio?" Zaustavila ga je riječima. "Neću ponovno prolaziti kroz to", rekla je odlučno. "Morat ćeš me prvo ubiti." On je spustio pogled prema podu, opuštenih ramena. Osjetila je kratak trenutak olakšanja dok nije ponovno podigao pogled prema njoj. Na usnama mu je bio osmijeh kad je rekao: "Zašto misliš da mi je važno jesi li mrtva ili ne?" "Izrezat ćeš mi rupu u trbuhu?" Bio je toliko šokiran da su mu lisičine pale na pod. "Molim?" prošaptao je. "Nisi je sodomizirao." 244

MIN@

Vidjela je kapljicu znoja koja mu se zakotrljala s čela niz obraz kad ju je upitao: "Koga?" "Sibyl", rekla je Sara. "Kako bi joj inače govno dospjelo u vaginu?" "To je odurno." "Je li?" upitala jc Sara. "Jesi li je grizao dok si je jebao u rupu na trbuhu?" On je energično odmahivao glavom. "Nisam to učinio." "Tragovi tvojih zuba su na njezinom ramenu, Jebe." "Nisu." "Vidjela sam ih", odvratila je Sara. "Vidjela sam sve što si im učinio. Vidjela sam kako si ih povrijedio, sve njih." "Nisam ih povrijedio", inzistirao je. "Uopće ih nije boljelo." Sara je krenula prema njemu sve dok joj koljena nisu dotaknula rub kreveta. On je stajao s druge strane i promatrao je sa zatečenim izrazom na licu. "Patile su, Jebe. Obje su patile, baš kao i tvoja sestra. Baš kao Sally." "Nikad ih nisam povrijedio", prošaptao je. "Nisam ih povrijedio. Ti ih puštaš da umru." "Silovao si trinaestogodišnje dijete, slijepu ženu i emocionalno nestabilnu dvadesetdvogodišnjakinju. To te pali. Jebe? Napadati bespomoćne žene? Imati kontrolu nad njima?" Jeb je stisnuo zube. "Zbog ovoga će ti samo biti teže." "Jebi se, ti bolesni gade!" "Ne", rekao je on. "Bit će obratno." "Hajde", izazvala ga je Sara stisnuvši šake. "Pokušaj ako se usuđuješ." Jeb se bacio prema njoj, ali Sara je već bila u pokretu. Punom je snagom potrčala prema prozoru, spustivši glavu da razbije staklo. Bol joj je preplavila osjetila, a komadići stakla su joj se zabili u tijelo. Sletjela je u stražnje dvorište i skupivši koljena, zakotrljala se nekoliko metara nizbrdo. Brzo je ustala i ne gledajući preko ramena potrčala prema jezeru. Ruka joj je bila zarezana duž bicepsa, a na čelu je imala duboku posjekotinu, ali to joj je sada bila najmanja briga. Kad je došla do doka, Jeb joj je već bio blizu. Bacila se u hladnu vodu bez razmišljanja i zaplivala pod vodom sve dok nije ostala bez daha. Napokon je izronila deset metara od doka. Vidjela je da je Jeb skočio u njezin čamac, tek tada se sjetivši da je ostavila ključ u bravi motora. Sara je ponovno zaronila i tjerajući se do granica, plivala sve dokle je mogla prije nego što je ponovno izronila. Kad se osvrnula, vidjela je čamac kako joj se približava. Zaronila je do dna jezera, a čamac je projurio iznad nje. Sara 245

MIN@

se okrenula pod vodom i uputila prema stijenama koje su se nalazile blizu obale na drugoj strani jezera. Stijene su bile na šest metara udaljenosti, ali Sara je osjetila kako joj se ruke umaraju dok je plivala. Hladnoća vode ju je poput šamara udarala u lice i shvatila je da će je niska temperatura usporiti. Izronila je i osvrnula se, pogledom potraživši čamac. Jeb je ponovno krenuo prema njoj punim gasom. Ona je ponovno zaronila. Izronila je upravo u trenutku da vidi kako čamac juri prema podvodnim stijenama. Nos čamca je punom brzinom udario u prvu, propeo se i prevrnuo. Sara je promatrala kako Jeb izlijeće iz čamca. Proletio je zrakom i pljusnuo u vodu. Bespomoćno je mlatarao rukama pokušavajući se ne utopiti. Otvorenih usta i očiju razrogačenih od užasa, mahao je dok je tonuo pod vodu. Ona je pričekala zadržavajući dah, ali Jeb nije izronio. Bio je odbačen otprilike tri metra od čamca, dalje od podvodnih stijena. Sara je znala da je jedini način da dospije do obale da prepliva između stijena. Imala je još toliko snage za plivanje prije nego što je hladnoća savlada. Udaljenost do doka je bila prevelika. Neće uspjeti. Najsigurniji put do obale vodio je pokraj prevrnutog čamca. Zapravo je željela ostati tu gdje je bila, ali je znala da joj hladna voda daje lažni osjećaj spokoja. Temperatura vode u jezeru nije se spustila do smrzavanja, ali je bila dovoljno niska da prouzroči umjerenu hipotermiju ako ostane unutra predugo. Zaplivala je polaganim kraulom kako bi očuvala tjelesnu temperaturu, držeći glavu neznatno iznad vode dok se kretala između podvodnih stijena. Dah joj se pred očima pretvarao u oblačiće, ali ona je pokušavala misliti na nešto toplo: kako sjedi pred vatrom i peče sljezove kolačiće; na javnu kupelj u Omladinskom kršćanskom centru; saunu; topli poplun na njezinu krevetu. Promijenila je smjer i krenula oko čamca, dalje od mjesta na kojem je Jeb potonuo. Gledala je previše filmova. Bojala se da će izroniti iz dubine, pograbiti je za nogu i povući dolje. Dok je prolazila kraj čamca, ugledala je veliku rupu na pramcu na mjestu gdje je čamac udario u stijenu. Bio je prevrnut, dnom okrenut prema nebu. Jeb je bio na drugoj strani i držao se za pramčani dio. Usne su mu bile tamnoplave, u jakom kontrastu s njegovim blijedim licem. Nekontrolirano je drhtao, a dah mu je izlazio iz usta u bijelim oblačićima. Klizao se i tako tratio energiju pokušavajući održati glavu nad vodom. Hladnoća mu je vjerojatno snižavala tjelesnu temperaturu sa svakom minutom koja je prolazila. Sara je nastavila plivati, sada se sporije krećući. Jebovo disanje i njezini zamasi rukama kroz vodu bili su jedini zvukovi koji su se čuli na mirnom jezeru. "Ne z-z-znam plivati", rekao je on. 246

MIN@

"Baš mi je žao", odgovorila je Sara glasom koji je jedva izišao kroz njezino stisnuto grlo. Osjećala se kao da kruži oko ranjene, ali opasne životinje. "Ne možeš me ostaviti ovdje", uspio je protisnuti kroz cvokotanje zuba. Ona se okrenula na bok i nastavila tako plivati, kako mu ne bi okrenula leđa. "O, da, mogu." "Ti si doktorica." "Jesam", rekla je nastavivši se udaljavati od njega. "Nikad nećete pronaći Lenu." Sara je imala osjećaj da ju je pogodio uteg od nekoliko tona. Nastavila se probijati kroz vodu, držeći pogled na Jebu. "Što s Lenom?" "Ja s-s-sam je oteo", rekao je. "Na sigurnom je." "Ne vjerujem ti." On je pokušao slegnuti ramenima. "Gdje je to na sigurnom?" oštro je upitala Sara. "Što si joj učinio?" "Ostavio sam je tebi, Sara", rekao je on isprekidanim glasom, jer mu se tijelo počelo tresti. Negdje u pozadini mozga, Sara se prisjetila da drugu fazu hipotermije karakteriziraju nekontrolirano drhtanje i iracionalno razmišljanje. On reče: "Ostavio sam je negdje." Sara mu se malo približila, ne vjerujući mu. "Gdje si je ostavio?" "Ti j-j-je moraš spasiti", promumljao je on i zaklopio oči. Glava mu je potonula niže, tako da su mu usta sada bila ispod razine vode. Kad mu je voda ušla u nos, ispuhnuo ju je i čvršće se primio za čamac. Začulo se pucanje kad se čamac pomaknuo na stijeni na koju je bio naslonjen. Sara je osjetila iznenadnu navalu vrućine u tijelu. "Gdje je Lena, Jebe?" Kad joj nije odgovorio, rekla mu je: "Možeš umrijeti ovdje. Voda je dovoljno hladna. Srce će ti usporavati s radom sve dok ne stane u potpunosti. Dajem ti maksimalno dvadeset minuta", rekla je, znajući da se vjerojatnije radi o nekoliko sati. "Pustit ću te da umreš", upozorila ga je Sara, sigurnija u to nego što je ikad u išta bila tijekom cijelog svog života. "Reci mi gdje se nalazi." "Reći ću ti n-n-na obali", promumljao je on. "Reci mi sada", rekla je ona. "Znam da je ne bi ostavio negdje da sama umre." "Ne bih", rekao je on, a u očima mu se pojavila iskra shvaćanja. "Ne bih je ostavio samu, Sara. Ne bih je ostavio da sama umre." Sara je raširila ruke odmaknuvši ih od tijela, pokušavajući se i dalje pomicati kako se ne bi smrzla. 247

MIN@

"Gdje je ona, Jebe?" On je toliko drhtao da se čamac tresao pod vodom, proizvodeći male valove koji su se širili prema Sari. Prošaptao je: "Moraš je spasiti, Sara. Moraš je spasiti." "Reci mi ili ću te pustiti da umreš, Jebe, kunem ti se, pustit ću te da se utopiš ovdje." Oči su mu se zamaglile, a na plavim usnama se pojavio osmijeh. Prošaptao je: "Svršeno je", glava mu je ponovno potonula, ali ovaj put to nije pokušao spriječiti. Sara je promatrala kako pušta čamac, a glava mu tone pod vodu. "Ne!" povikala je Sara i bacila se prema njemu. Zgrabila ga je za stražnji dio košulje i pokušala povući gore. On se instinktivno počeo opirati i povlačiti je prema dolje, umjesto da joj dopusti da ga ona povuče prema gore. Jeb ju je zgrabio za hlače, pa za džemper, pokušavajući se po njoj uspeti kao po ljestvama kako bi došao do zraka. Prerovao je noktima po posjekotini na njezinoj ruci, i Sara je refleksno povukla ruku. Time je gurnula Jeba od sebe, a njegovi su prsti prešli preko prednje strane njezina džempera kad je pokušao naći uporište. Kako se on podigao gore, Sara je povučena prema dolje. Začuo se tup udarac kad je Jeb glavom mlatnuo o čamac. Usta su mu se iznenađeno otvorila, a zatim je bez zvuka ponovno potonuo. Iza njega se kod pramčanog dijela čamca ukazala tanka pruga krvi. Sara je pokušala zanemariti pritisak u plućima kad je posegnula prema Jebu i ponovno ga pokušala povući prema gore. Bilo je taman dovoljno sunčane svjetlosti da vidi kako tone prema dnu. Usta su mu bila otvorena, a ruke ispružene prema njoj. Izronila je hvatajući zrak, a zatim ponovno zaronila. To je ponovila nekoliko puta tražeći Jeba. Kad ga je napokon pronašla, ležao je na golemoj stijeni, s rukama ispruženima ispred sebe i otvorenih očiju izbuljenih prema njoj. Sara je prislonila prste uz njegovo zapešće, da provjeri je li živ. Zatim je izronila da udahne, i mašući rukama, neko se vrijeme održavala na površini. Zubi su joj cvokotali, ali je odbrojavala naglas. "Jedan", rekla je kroz cvokot. "Dva", nastavila je brojati, i dalje se održavajući na površini. Prisjetila se nekadašnjeg igranja igre Marco Polo, kad bi se ona ili Tessa tako održavale na površini vode mašući rukama, zatvorenih očiju, i brojeći do određenog broja prije nego što bi smjele potražiti jedna drugu. Kad je došla do pedeset, duboko je udahnula i zatim ponovno zaronila. Jeb je i dalje bio tamo, glave zabačene unazad. Zatvorila mu je oči, a zatim ga obgrlila rukama. Stigavši do površine, stavila mu je ruku oko vrata, a drugom zaplivala. Tako ga držeći, uputila se prema obali. 248

MIN@

Nakon, kako joj se činilo, nekoliko sati, a zapravo se radilo o najviše jednoj minuti, Sara je zastala, i ponovno počela mahati rukom da se održi na površini i da dođe do daha. Obala joj se sad činila udaljenijom nego prije. Osjećala se kao da su joj noge odvojene od tijela, čak i dok ih je snagom volje pokušavala prisiliti da se kreću kako bi se održala na površini. Jeb ju je svojom težinom povlačio prema dolje. Glava joj je potonula neznatno ispod površine, ali se trgnula, iskašljala jezersku vodu i pokušala razbistriti misli. Bilo je užasno hladno, a ona je bila strašno pospana. Zatreptala je, pokušavajući oči ne držati zatvorenima predugo. Kratki odmor bi joj dobro došao. Odmorit će se ovdje, a zatim odvući Jebovo tijelo do obale. Sara je zabacila glavu unazad, pokušavajući plutati na leđima. Zbog Jebova tijela to je bilo nemoguće i ponovno je počela tonuti. Morat će ostaviti Jebovo tijelo, shvatila je. Samo što se nikako nije uspijevala prisiliti da to učini. Čak i dok ju je težina njegova tijela povlačila prema dolje, Sara ga nije mogla pustiti. Nečija šaka ju je pograbila, a zatim joj se ruka našla oko struka. Sara je bila preslaba da se odupre, a mozak previše smrznut da shvati što se događa. Na trenutak je pomislila da je to Jeb, ali snaga kojom ju je ruka povlačila bila je prevelika. Stisak kojim je držala Jeba je olabavio, otvorila je oči i vidjela kako mu tijelo ponovno tone na dno jezera. Glava joj se izdigla iznad vode, u usta su joj se širom otvorila da udahne zraka. Pluća su je boljela od svakog udaha, nos joj je curio. Počela je kašljati onom vrstom razdirućeg kašlja od kojeg srce može stati. Iz usta joj je izišla voda, zatim žuč, a onda se počela gušiti od svježeg zraka. Osjetila je kako je neko lupa po leđima i izbacuje vodu iz nje. Glava joj je ponovno potonula ispod površine, ali ju je netko za kosu povukao gore. "Sara", rekao je Jeffrey, jednu ruku držeći na njezinoj čeljusti, a drugom je držeći za ruku. "Pogledaj me", odlučno je rekao. "Sara." Tijelo joj je omlohavjelo, ali bila je svjesna činjenice da je Jeffrey vuče natrag prema obali. Jednu je ruku podvukao pod njezine pazuhe, a drugom nespretno plivao. Sara je oslonila dlanove na Jeffreyjeve ruke i naslonila glavu na njegova prsa, dopustivši mu da je odvede kući.

249

MIN@

DVADESET DEVET

Lena je željela Jeba. Željela je da joj ukloni bol. Željela je da je ponovno pošalje na ono mjesto na kojem se nalaze Sibyl i njihovi otac i majka. Htjela je biti sa svojom obitelji. Bilo joj je svejedno koliku cijenu će morati platiti za to; samo je htjela biti s njima. Krv joj je curkala niz grlo u neprekidnom potočiću, zbog čega je povremeno kašljala. Bio je u pravu što se ticalo pulsirajuće boli u ustima, ali ona je zbog analgetika koji joj je dao postala podnošljiva. Vjerovala je Jebu da će krvarenje uskoro prestati. Znala je da još nije završio s njom. Neće je pustiti da se uguši svojom vlastitom krvlju nakon sveg tog truda koji je uložio u to da je zadrži ovdje. Lena je znala da on ima nešto spektakularnije smišljeno za nju. Kad su joj misli odlutale, zamislila je da je ostavljena ispred kuće Nan Thomas. Tko zna zašto, ali bilo joj je drago zbog toga. Hank će vidjeti što joj je učinjeno. Znat će što je učinjeno Sibyl. Vidjet će ono što Sibyl nije mogla vidjeti. To se činilo prikladnim. Iz prizemlja se začuo poznati zvuk, koraci po drvenom podu. Kad je zakoračio na tepih, zvuk koraka je postao prigušen. Lena je pretpostavila daje tepih u dnevnoj sobi. Nije znala kakav je raspored prostorija u kući, ali slušajući različite zvukove i prema šupljem zvuku koji su proizvodile njegove cipele na podu dok je hodao po kući i tupom zvuku koraka kad bi skinuo cipele da dođe k njoj, uglavnom je znala gdje se nalazi. Samo, ovaj put se činilo da se čuje još jedan par koraka. "Lena?" Jedva je razabrala njegov glas, ali je instinktivno znala da je to Jeffrey Tolliver. Nakratko, na samo sekundu, zapitala se što on radi ovdje. Otvorila je usta, ali ništa nije rekla. Bila je na tavanu. Možda se on neće sjetiti pogledati ovdje. Možda će je ostaviti na miru. Mogla bi ovdje umrijeti, i nitko nikad neće saznati što joj je učinjeno. "Lena?" zazvao je još jedan glas. Bila je to Sara Linton. Usta su joj i dalje bila otvorena, ali nije mogla govoriti. Sara i Jeffrey su, kako se činilo, satima hodali po donjem katu. Čula je škripanje i udarce dok su pomicali pokućstvo i pretraživali ormare. Prigušen zvuk njihovih glasova zvučao joj je kao disharmonična melodija. Čak se nasmiješila, pomislivši kako zvuče kao da lupaju po loncima i tavama. Jeb je nije baš mogao sakriti u kuhinji. Ta joj se pomisao učinila smiješnom. Počela se smijati. Bila je to nekontrolirana reakcija koja joj je potresla prsa i zbog koje je zakašljala. Uskoro se počela tako glasno smijati da su joj suze navrle na oči. Zatim je počela jecati, a prsa su joj se stisla od boli kad joj je do mozga doprlo sve što joj se dogodilo tijekom posljednjeg tjedna. Vidjela je Sibyl na obdukcijskom 250

MIN@

stolu u mrtvačnici. Vidjela je Hanka kako oplakuje gubitak svoje nećakinje. Vidjela je Nan Thomas, shrvanu tugom i crvenih očiju. Vidjela je Jeba na sebi, kako vodi ljubav s njom. Prsti su joj se skvrčili oko dugačkih čavala kojima je bila pribijena za pod, a cijelo joj se tijelo zgrčilo od spoznaje o fizičkom napadu kojem je podvrgnuta. "Lena?" zazvao je Jeffrey, glasnije nego prije. "Lena?" Čula ga je kako se približava, zatim je čula brzo, odsječno kucanje, zatim stanku, a zatim ponovno kucanje. Sara je rekla: "Ovo je lažna ploča." Ponovno se začulo kucanje, a zatim zvuk njihovih koraka na stepenicama koje su vodile prema tavanu. Razvalili su vrata, i svjetlost je probila tamu. Lena je čvrsto stisnuvši kapke zatvorila oči, osjetivši bol kao da joj netko zabija igle u očne jabučice. "Oh, moj Bože", užasnula se Sara. A onda je rekla: "Donesi ručnike. Plahte. Bilo što." Lena je neznatno otvorila oči kad je Sara kleknula pokraj nje. Od Sarina se tijela širila hladnoća, a bila je i mokra. "U redu je", prošaptala je Sara stavivši ruku na Lenino čelo. "Bit ćeš dobro." Lena je još malo otvorila oči, dopuštajući da joj se zjenice prilagode svjetlosti. Pogledala je prema vratima, tražeći pogledom Jeba. "Mrtav je", rekla je Sara. "Ne može te…" Zastala je, ali Lena je znala što je namjeravala reći. Čula je posljednje riječi Sarine rečenice u mislima, iako ne i u ušima. Ne može te više povrijediti, bilo je to što je Sara željela reći. Lena se usudila pogledati Saru. U Sarinim se očima pojavio nekakav bljesak, i Lena je znala da Sara iz nekog razloga razumije. Jeb je sada bio dio Lene. Povrjeđivat će je svakog dana do kraja njezina života.

251

MIN@

Nedjelja

TRIDESET

Jeffrey se vraćao autom iz bolnice u augusti osjećajući se poput vojnika koji se vraća iz rata. Lena će se fizički oporaviti od rana, ali nije imao pojma hoće li se ikad oporaviti od emocionalnih ozljeda koje joj je nanio Jeb McGuire. Baš kao i Julia Mathews, Lena ni sa kim nije razgovarala, čak ni sa svojim ujakom Hankom. Jeffrey nije znao kako da joj pomogne, osim tako da joj da vremena. Mary Ann Moon ga je nazvala točno jedan sat i dvadeset minuta poslije njihova prvog razgovora tog dana. Ime Sarine pacijentice bilo je Sally Lee McGuire. Moonova si je uzela vremena da potraži to prezime u bazi podataka o bolničkom osoblju. S točnim prezimenom, bilo je potrebno samo nekoliko sekunda da se pojavi ime Jeremy "Jeb" McGuire. On je stažirao u ljekarni na trećem katu bolnice Grady dok je Sara ondje radila. Sara nije imala razloga upoznati ga, ali Jeb se sigurno mogao pobrinuti za to da upozna nju. Jeffrey nikad neće zaboraviti izraz Lenina lica kad je provalio vrata tavana. U mislima se svaki put prisjetio Sarinih fotografija kad god bi pomislio na Lenu kako leži pribijena za pod Jebova tavana. Ta je prostorija bila napravljena tako da nikakvo svjetlo niotkud ne dolazi. Sve je bilo prebojano crnom bojom, uključujući i komade šperploče koji su bili pribijeni na prozore. Lanci provučeni kroz alke bili su pričvršćeni za pod, a dvije grupe rupa od čavala pri vrhu i dnu lanaca označavale su mjesta na kojima su žrtve bile razapete. U autu je Jeffrey protrljao oči, pokušavajući ne razmišljati o svemu što je vidio otkad je Sibyl Adams ubijena. Nakon što je prešao granicu okruga Grant, mislio je samo na to kako je sada sve drugačije. Nikad više neće moći gledati ljude u gradu, ljude koji su bili njegovi prijatelji i susjedi, istim pogledom punim povjerenja kao što ih je gledao u ovo vrijeme prošle nedjelje. Osjećao se konfuzno i rastrojeno. Skrećući na prilaz Sarine kuće, Jeffrey je bio svjestan da mu sada i njezina kuća također izgleda drugačije. Ovdje se Sara borila s Jebom. Ovdje se Jeb utopio. Izvukli su njegovo tijelo iz jezera, ali sjećanje na njega nikad neće nestati. Jeffrey je ostao sjediti u autu zagledavši se u kuću. Sara mu je rekla da joj treba vremena, ali on joj ga nije namjeravao dati. Morao joj je objasniti što mu je prolazilo kroz glavu. Morao je uvjeriti sebe, kao i nju, da nema apsolutno nikakve šanse da ostane izvan njezina života. 252

MIN@

Ulazna vrata su bila otvorena, ali Jeffrey je ipak pokucao prije nego što je ušao. Čuo je Paula Simona kako pjeva Have a Good Time sa stereouređaja. Sve u kući je bilo ispreokretano. Po rubovima hodnika bile su poslagane kutije, a s polica su skinute knjige. Pronašao je Saru u kuhinji, s ključem za cijevi u ruci. Bila je odjevena u bijelu majicu bez rukava i otrcan, sivi donji dio trenirke, ali on je svejedno pomislio da nikad u životu nije ljepše izgledala. Gledala je niz odvodnu cijev kad je pokucao na okvir vrata. Okrenula se, očito nimalo iznenađena što ga vidi. "Nisam na ovo mislila kad sam rekla da će mi trebati vremena", rekla je. On je slegnuo ramenima i gurnuo ruke u džepove. Posjekotinu na čelu joj je pokrivao jarkozeleni flaster, a oko ruke, koju joj je staklo zarezalo dovoljno duboko da ju je bilo potrebno šivati, bio je zamotan bijeli zavoj. Jeffrey je smatrao da je čudo što je preživjela Jebov napad. Divio se snazi njezina duha. Sa sterea se začula sljedeća pjesma, Fifty Ways to Leave Your Lover. Jeffrey se pokušao našaliti s njom rekavši: "Ovo je naša pjesma." Sara ga je prijekorno pogledala, a onda potražila daljinski upravljač. Muzika je naglo prestala, a tišina je zamijenila pjesmu koja je još maločas odjekivala kućom. Činilo se da im je oboma bilo potrebno nekoliko sekunda da se priviknu na promjenu. Ona ga upita: "Što radiš ovdje?" Pedeset načina da ostaviš svog ljubavnika. Jeffrey je otvorio usta, pomislivši da bi trebao reći nešto romantično, nešto što će je oboriti s nogu. Htio joj je reći da je ona najljepša žena koju je ikad upoznao, da zapravo nikad nije znao što znači biti zaljubljen dok nije nju upoznao. Ipak, ništa od toga nije rekao, a umjesto toga joj je ponudio informacije. "Pronašao sam transkript s tvog suđenja, Wrightova suđenja, u Jebovoj kući." Ona je prekrižila ruke na prsima. "Ma nemoj?" "Imao je isječke iz novina, fotografije i tome slično." Zastao je, a zatim nastavio: "Pretpostavljam da se Jeb preselio ovamo da bi ti bio bliže." Ona mu snishodljivo reče: "Misliš?" On je zanemario upozorenje koje se čulo u njezinu glasu. "Bilo je još napada u okrugu Pike", nastavio je. Nije se mogao zaustaviti, iako je po izrazu njezina lica shvaćao da bi trebao jednostavno umuknuti, da 253

MIN@

ona ne želi znati sve te stvari. Problem je bio u tome što je Jeffreyju bilo mnogo lakše Sari reći činjenice nego osobno nešto smisliti. Nastavio je. "Tamošnji šerif ima četiri slučaja koje pokušava pripisati Jebu. Morat ćemo uzeti uzorke za laboratorij kako bi ih on mogao usporediti s uzorcima DNK koje su uzeli s mjesta zločina. Plus ono što imamo od Julije Mathews." Pročistio je grlo. "Njegovo tijelo je u mrtvačnici." "Ja to neću napraviti", rekla je Sara. "Možemo dovesti nekoga iz Auguste." "Ne", ispravila ga je Sara. "Ne razumiješ. Sutra ću dati otkaz." Jeffrey se nije mogao sjetiti ničega drugog što bi mogao reći osim: "Zašto?" "Zato što ne mogu to više raditi", rekla je pokazujući na prostor između njih dvoje. "Ne mogu nastaviti s tim, Jeffrey. To je razlog zbog kojeg smo se razveli." "Razveli smo se jer sam ja napravio glupu grešku." "Ne", rekla je prekinuvši ga. "Nećemo još jednom ponoviti tu istu svađu. Zato i dajem otkaz. Ne mogu više prolaziti kroz to. Ne mogu te pustiti da se motaš po rubu mog života. Moram nastaviti sa životom." "Volim te", rekao je on, kao da će se zbog toga nešto promijeniti. "Znam da nisam dovoljno dobar za tebe. Ni najmanje te ne razumijem i radim krive stvari i govorim krive stvari i trebao sam biti ovdje s tobom umjesto da odem u Atlantu nakon što si mi rekla za, nakon što sam pročitao o onome što se dogodilo." Zastao je, a zatim nastavio: "Sve to znam. I svejedno te ne mogu prestati voljeti." Ona nije odgovorila, pa je on rekao: "Sara, ne mogu ne biti s tobom. Trebam te." "Koju mene trebaš?" upitala je. "Onu otprije ili onu koja je silovana?" "One su obje ista osoba", odvratio joj je on. "I trebam ih obje. Obje ih volim." Zagledao se u nju, pokušavajući se sjetiti pravih riječi. "Ne želim biti bez tebe." "Nemaš izbora." "Imam", odgovorio je. "Nije me briga što kažeš, Sara. Nije me briga hoćeš li dati otkaz ili se odseliti iz grada ili promijeniti ime, svejedno ću te pronaći." "Kao što je to Jeb učinio?" Njezine su ga riječi gadno zaboljele. Od svega što je mogla reći, ovo je bilo najokrutnije. Čini se da je to shvatila, jer se odmah ispričala. "To nije bilo fer", rekla je. "Oprosti." "Zar to misliš? Da sam isti kao on?"

254

MIN@

"Ne." Odmahnula je glavom. "Znam da nisi isti kao on." On je spustio pogled prema podu, još se osjećajući povrijeđeno njezinim riječima. Mogla je zaurlati da ga mrzi i to bi ga manje povrijedilo. "Jeff", rekla je krenuvši prema njemu. Stavila je ruku na njegov obraz, a on ju je uzeo u svoju i poljubio je u dlan. Rekao je: "Ne želim te izgubiti, Sara." "Već jesi." "Ne", rekao je, ne želeći to prihvatiti. "Nisam. Znam da nisam jer ti inače ne bi sada ovdje stajala. Bila bi ondje i rekla bi mi da odem." Sara mu se nije usprotivila, ali se udaljila i vratila do sudopera. "Imam posla", piomrmljala je uzimajući ključ za cijevi u ruke. "Zar se seliš?" "Čistim", rekla je. "Počela sam sinoć. Ne znam gdje se što nalazi. Morala sam spavati na sofi jer mi je krevet prepun kojekakvih sranja." On je pokušao dati vedriju notu njihovu razgovoru. "Barem ćeš razveseliti mamu." Ona se kiselo nasmijala i kleknula ispred sudopera. Pokrila je odvodnu cijev ručnikom, a zatim je obuhvatila ključem. Uprla je i pokušala okrenuti ključ. Jeffrey je vidio da se neće ni pomaknuti. "Dopusti da ti pomognem", ponudio je skidajući kaput. Prije nego što ga je mogla spriječiti, on je već klečao pokraj nje i okretao ključ. Cijev je bila stara i matica se nije htjela pomaknuti. Odustao je i rekao: "Vjerojatno ćeš je morati odrezati." "E neću", odvratila je, nježno ga gurnuvši u stranu. Uprla je stopalom u ormarić iza sebe i prionula svom snagom. Ključ se polako okrenuo, a Sara se pomaknula naprijed da ga još više okrene. Nasmiješila se, ponosna na svoje postignuće. "Vidiš?" "Nevjerojatna si", rekao je Jeffrey, zaista to misleći. Sjeo je na pete i promatrao kako rastavlja cijev. "Postoji li nešto što ne znaš učiniti?" "Popis je dugačak", promrmljala je. On je to zanemario i upitao je: "Bila je začepljena?" "Nešto mi je palo unutra", odgovorila je kopajući prstom po sifonu. Nešto je izvukla i stisnula šaku prije nego što je on mogao vidjeti što je to. "Što?" upitao je posegnuvši prema njezinu dlanu. Ona je odmahnula glavom, i dalje šaku držeći stisnutom. On se nasmiješio. Užasno ga je zanimalo o čemu se radi. "Što je to?" ponovio je.

255

MIN@

Ona se podigla na koljena držeći ruke iza leđa. Na trenutak joj se čelo naboralo od koncentracije, a zatim je ruke premjestila naprijed, obje stisnute u šake. Rekla je: "Izaberi jednu." On je to učinio, dotaknuvši desnu ruku. Ona reče: "Izaberi drugu." On se nasmijao i dotaknuo njezinu lijevu ruku. Sara je okrenula ruku i rastvorila prste. Na dlanu joj je bila mala zlatna burma. Posljednji put kad je vidio taj prsten Sara ga je bila skidala s prsta kako bi mu ga mogla baciti u lice. Jeffrey se, vidjevši prsten, toliko iznenadio, da nije znao što bi rekao. "Rekla si mi da si ga bacila." "Bolje lažem nego što si mislio." On ju je lukavo pogledao i uzeo joj prsten iz ruke. "Zašto ga još imaš?" "Ne mogu ga se nikako riješiti", rekla je. "Stalno se odnekud pojavljuje." On je to shvatio kao poziv i upitao je: "Što radiš sutra navečer?" Ona je ponovno sjela na pete i uzdahnula. "Ne znam. Vjerojatno nadoknađujem propušteno na poslu." "A nakon toga?" "Idem kući, valjda. Zašto?" On je tutnuo prsten u svoj džep. "Mogao bih donijeti večeru." Ona je odmahnula glavom. "Jeffrey—" "Iz Tasty Piga", on ju je pokušao namamiti, znajući da joj je to jedan od omiljenih restorana. Uzeo je njezine ruke u svoje i rekao: "Gulaš, rebra s roštilja, sendviče sa svinjetinom, grah prepečen s pivom." Ona se zagledala u njega ne odgovarajući. Napokon je rekla: "Znaš da nećemo uspjeti." "Imamo li što izgubiti?" Ona je, čini se, razmišljala o tome što je rekao. On je čekao, pokušavajući ostati strpljiv. Sara je izvukla ruke iz njegovih, a zatim se oslonila na njegovo rame kako bi ustala. Jeffrey je također ustao i promatrao kako kopa po mnogobrojnim ladicama s kojekakvim smećem. Otvorio je usta kako bi nešto rekao, ali je znao da 256

MIN@

nema ništa za reći. Ako je u nešto bio siguran kod Sare Linton, to je bilo da kad nešto odluči, više nema povratka. On je slao iza nje i poljubio je u golo rame. Trebao bi postojati bolji način da se oproste, ali on se nije mogao sjetiti ničega drugoga. Jeffrey nikad nije bio dobar na riječima. Bio je bolji u akciji. Barem većinu vremena. Hodao je niz hodnik kad je Sara doviknula: "Donesi jedaći pribor!" On se okrenuo, siguran da je krivo čuo. Glava joj je još bila pognuta nad ladicom po kojoj je prekopavala. "Sutra navečer", pojasnila je. "Ne mogu se sjetiti gdje sam stavila vilice."

KRAJ

Prevela s engleskoga Gordana Mijatović

257