168124540 Jacques Lacan Xi Seminar Četiri Temeljna Pojma Psihoanalize

JACQUES

LACAN

XI SEMINAR ČETIRI TEMELJNA POJMA PSIHOANALIZE Tekst priredio JACQUES-ALAIN MILLER

Prevela MIRJANA VUJANIĆ-LEDNICKI Redigirao NENAD MIŠĆEVIĆ

ZAGREB

1986

Izdaje ITRO »NAPRIJED« Glavni urednik MILAN MIRIĆ

Urednici Dr MURADIF KULENOVIĆ GVOZDEN FLEGO MIRJANA DOBROVIĆ

Naslov

izvornika

Jacques Lacan LE SÉMINAIRE livre XI LES QUATRE CONCEPTS FONDAMENTAUX DE LA PSYCHANALYSE ©

1973

by

Éditions

du

Seuil,

Paris

Recenzenti NENAD MIŠĆEVIČ GVOZDEN FLEGO

SADRŽAJ 1

Izopćenje

7

NESVJESNO I PONAVLJANJE 2

Frojdovsko i naše nesvjesno

3 O subjektu izvjesnosti

35

4 O mreži označitelja

48

5

23

Tyhe i automaton

59

O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a 6

Shiza oka i pogleda

75

7

Anamorfoza

87

8

Pravac i svjetlost

100

9

Što je to slika?

115

PRIJENOS I NAGON 10

Prisutnost analitičara

133

11

Analiza i istina, ili zatvaranje nesvjesnoga

146

Spolnost u nizu označitelja

159

13

Rastav nagona

172

14

Djelomični nagon i njegov tok

185

15 Od ljubavi do libida

199

POLJE DRUGOGA I POVRATAK PRIJENOSU 16 Subjekt i Drugi: Otuđenje

217

17 Subjekt i Drugi ( I I ) : Aphanasis

231

18 O subjektu za koji se pretpostavlja da zna, o prvoj dijadi i o dobru

246

19 Od interpretacije do prijenosa

261

OSTAJE DA SE ZAKLJUČI 20

U tebi više od tebe

281

Bilješka

295

Pogovor

297

Kazalo imena

301

1 Izopćenje Za što sam ja ovlašten? Element čiste komičnosti. Što je to praksa? Između znanosti i religije. Histeričarka i Freudova želja. Gospođe, gospodo, U nizu predavanja kojima me je zadužila šesta sekcija iz École pratique des Hautes Études, govorit ću v a m o osnovama psihoanalize. Danas bih vam samo htio naznačiti smisao koji na­ mjeravam dati o v o m naslovu i način na koji to mislim ispuniti. Ipak, najprije ću v a m se predstaviti — mada me ovdje većina poznaje, ali ne poznaju me svi — j e r okolnosti me navode na to da bi bilo prikladno najprije postaviti pi­ tanje — za što sam ja ovlašten? Ja sam ovlašten da vam ovdje g o v o r i m o o n o m pred­ metu o kojem sam tokom deset godina držao seminar namijenjen psihoanalitičarima. K a o što je nekima poz­ nato, ja sam se odrekao te funkcije — kojoj sam zaista posvetio svoj život — zbog događaja unutar tzv. psiho­ analitičkog društva, upravo onog koje mi je povjerilo tu dužnost. M o g l o bi se smatrati da moja kvalifikacija nije došla u pitanje za izvršavanje ove iste dužnosti drugdje. Pri­ vremeno smatram o v o pitanje neriješenim. A budući da sam danas ovlašten da, recimo, nastavim o v o svoje uče­ nje, nameće mi se, prije nego li otvorim ovu novu etapu, da izrazim zahvalu koju dugujem gospodinu M. Fernan7

du Braudelu, predsjedniku sekcije Hautes études, koji me postavio pred vas. Gospodin Braudel, koji je sprije­ čen, izrazio mi je svoje žaljenje što ne može biti pri­ sutan u času kad iskazujem svoje poštovanje njemu — kao i njegovoj plemenitosti kojom se tom prigodom htio suprotstaviti što mi je onemogućeno poučavanje, od kojeg su do njega doprli, uglavnom, samo stil i reputa­ cija — tako da ne budem jednostavno sveden na muk. Plemenitost je pravi izraz kad se radi o prihvaćanju ono­ ga koji je bio u položaju u kojem sam ja — položaju izbjeglice. On je to učinio tako brzo, pobuđen pažnjom mog pri­ jatelja Claudea Lévy-Straussa, čija me prisutnost danas veseli i koji zna koliko mi je dragocjen ovaj dokaz paž­ nje prema mojem radu — koji se razvija povezan s nje­ govim. K tome izražavam svoju zahvalnost svima onima koji su mi u o v o j prilici pokazali svoju naklonost, te gospo­ dinu Robertu Flacelièreu, direktoru École normale supérieure, na susretljivosti kojom mi je stavio na raspolaganje ovu dvoranu, bez koje ne znam kako bih vas bio primio, a od srca vam zahvaljujem što ste došli u tolikom broju. Sve se to odnosi na bazu, u lokalnom smislu, odnosno vojničkom smislu riječi, na bazu mojega učenja. Sada prelazim na ono o čemu je riječ — na osnove psiho­ analize.

1 Što se tiče osnova psihoanalize, moj je seminar tu bio od početka, ako mogu tako reći, impliciran. On je bio jedan od njihovih elemenata budući da je pridonosio njenom utemeljenju in concreto — budući da je bio dio same prakse — budući da je bio u njoj — budući da je bio upravljen prema onome što je element ove prakse, tj. stvaranju psihoanalitičara. 8

Mogao sam u neko doba, ironično — možda privreme­ no, ali isto tako dobro u nedostatku boljega, u neprilici u kojoj sam već bio — odrediti kriterij onoga što analiza jest, naime, postupak koji vrši psihoanalitičar. Henri Ey, koji je danas tu, sjetit će se članka koji je u pitanju, j e r je bio objavljen u svesku enciklopedije k o j o m on uprav­ lja. Utoliko će mi biti lakše prisjetiti se, budući da je on tu, prave žestine koja je upotrebljena da se spome­ nuti članak povuče iz enciklopedije, tako da je on, čija je naklonost prema meni svima poznata, sam bio ne­ moćan da zaustavi o v o djelovanje koje je začeo upravni odbor u kojem su bili baš psihoanalitičari. Taj će se članak nalaziti u izdanju koje pokušavam sačiniti od izvjesnog broja svojih tekstova i, mislim, da ćete moći prosuditi da li je on izgubio na svojoj aktualnosti. To vjerujem uto­ liko manje što su sva pitanja koja tamo postavljam ista koja pretresam i pred vama te koja su prisutna i zbog same činjenice što sam ja ovdje, u položaju kakav je m o j , zato da postavljam uvijek to isto pitanje — što je to psihoanaliza? Nesumnjivo je da u tome ima više od jedne dvosmisle­ nosti i o v o je pitanje — prema riječi kojom ga označavam u onom članku — uvijek pitanje slijepog miša. Postavio sam sebi zadatak da ga rasvijetlim pri dnevnoj svjetlosti i tome moram pristupiti danas. Mjesto s kojega prilazim o v o m problemu u stvari je promijenjeno, ono nije baš ni unutra, a ne zna se da li je izvana. Ovo podsjećanje nije anegdotsko. I zato mislim da me nećete vidjeti da tražim utočište ni u anegdoti, ni u po­ lemici ikoje vrste, ako ovdje ističem, što je činjenica — da je moje učenje, označeno kao takvo, doživjelo od strane tijela koje se zove Izvršni odbor jedne međuna­ rodne organizacije koja se zove International Psychoana­ lytical Association, cenzuru koja nije uobičajena, j e r radi se ništa manje nego o zabrani ovog učenja — koje bi tre­ balo smatrati ništavnim u svomu što so tiče habilitacije psihoanalitičara, a ova bi zabrana trebala biti uvjet za me9

đunarodno pripadam.

uvrštenje u psihoanalitičko društvo kojemu

N i t o nije sve. Izrečeno j e d a ć e o v o uvrštenje biti prihvaćeno samo ukoliko se daju garancije da moje uče­ nje nikada neće biti primjenjivano u o v o m društvu za izobrazbu analitičara. Riječ j e , dakle, o nečemu što se m o ž e usporediti s onim što se drugdje naziva višim izopćenjem. A ono, na mje­ stima gdje se ovaj izraz upotrebljava, nije nikad izre­ čeno bez mogućnosti povratka. U o v o m obliku postoji samo u jednoj vjerskoj zajed­ nici označeno indikativnim, simboličkim izrazom sinago­ ga, a i Spinoza je b i o tome izvrgnut. 27. srpnja 1656. — zanimljiva dvostruka stogodišnjica j e r se podudara i s Freudovom — b i o je Spinoza najprije izvrgnut kheremu, a poslije nekog vremena i chammati, što se sastoji u tome da se o v o m stanju doda nemogućnost povratka. N e m o j t e misliti da se radi o metaforičkoj igri koju bi b i l o neozbiljno pretresati u vezi s poljem, v e l i k i m koli­ ko i ozbiljnim, koje m o r a m o prekriti. Vjerujem — a i vi ćete vidjeti — da ova činjenica, ne samo zbog odjeka koji izaziva već i zbog strukture koju implicira, unosi nešto što je na izvoru našeg istraživanja psihonalitičke prakse. Ne kažem — ali to ne bi bilo nemoguće — da je psiho­ analitička zajednica Crkva. Ipak, neosporno, izbija pita­ nje onoga što u njoj može odgovarati religioznoj praksi. Ja ne bih naglašavao ovu činjenicu iako u sebi nosi pu­ no otpadaka koji zaudaraju na skandal, kad, kao u sve­ mu što ću tvrditi danas, vi ne biste m o g l i biti sigurni da ćete nadalje imati koristi od toga. Ne može se reći da sam u takvim spregama ravnodu­ šan subjekt. N e m o j t e misliti da je to za mene — ne više nego

li, pretpostavljam,

za posrednika k o g a

sam bez

dvojbe odmah naveo — predmet za komediju, u smislu predmeta za smijeh. Ipak bih vam usput htio reći da mi 10

nije izmaklo nešto od široke komične dimenzije u tome. Ona ne pripada registru onoga što se zbiva na razini formulacije koju sam nazvao izopćenje. Ona se više od­ nosi na situaciju kakva je bila m o j a u toku dvije godine, u spoznaji da se sa m n o m trguje — i to upravo p r e k o mojih kolega, odnosno učenika. Jer riječ je bila o t o m e da se zna u kojoj su se mjeri ustupci učinjeni habilitacijskoj vrijednosti m o g učenja mogli izravnati s o n i m što je s druge strane značilo postići međunarodnu habilitaciju društva. Ne želim pro­ pustiti priliku da upozorim — opet ćemo na to doći — da je upravo u tome, kad smo umiješani, nešto što se može doživjeti u komičnoj dimenziji. T o , mislim, može potpuno shvatiti samo psihoanali­ tičar. Nesumnjivo, biti predmet trgovine nije za ljudsko biće rijedak položaj, protivno naklapanju o ljudskom dosto­ janstvu, odnosno o pravima čovjeka. Svatko je, u sva­ kom trenu i na svim razinama u položaju da se njime trguje, j e r potpuno razumijevanje društvene strukture pruža nam upravo razmjena. Radi se o razmjeni indi­ vidua, naime društvenih oslonaca, koje nazivamo subjek­ tima, j e r oni autonomiji pružaju sveta prava. Svatko zna da se politika sastoji u trgovanju, a o v o g puta je to naveliko, istim subjektima zvanim građanima. Situa­ cija nije u m o m pogledu bila ništa neobična osim što, biti predmet trgovine onih koje sam nazivao kolegama, odnosno učenicima, gledano izvana, ima ponekad drugi naziv. Ali, ako istina subjekta nije u njemu samom ni kad je on u položaju gospodara, već, kako to analiza poka­ zuje, u nekom predmetu prikrivenom po prirodi — iz­ vući ovaj predmet upravo je element čiste komičnosti. Smatram da na tu dimenziju treba upozoriti i to s položaja odakle mogu o t o m posvjedočiti, j e r bi ona možda u sličnoj prilici bila predmet nepriličnog uzdrža­ vanja, jedne vrsti lažne stidljivosti za nekog koji o tom 11

svjedoči izvana. Gledajući iznutra, mogu vam reći da je ova dimenzija posve opravdana, ona može biti doživ­ ljena s analitičkog gledišta, i čak, polazeći od trenutka kad je ona primijećena, na način koji je nadilazi — naime pod humorističkim kutom koji je tu samo pri­ znavanje komičnoga. Ova primjedba nije izvan polja onoga što navodim u prilog temeljima psihoanalize, j e r temelj ima više smislova i nema potrebe da podsjetim na Kabbalu u kojoj označava jedan od načina božanske objave, koja je upra­ vo u o v o m registru izjednačena s pudendum. Bilo bi po­ sve neobično da se u analitičkoj raspravi zaustavimo na pudendumu. Temelji bi ovdje nesumnjivo preuzeli ob­ lik ispod, da ovo ispod nije već pomalo u zraku. Neki koji su izvan toga mogu se iznenaditi da su u o v o m trgovanju, i to vrlo naglašeno, sudjelovali neki koje sam ja analizirao, naime oni čija je analiza bila u toku. I treba se zapitati — kako je nešto tako moguće, uko­ liko na razini odnosa onih koje ste analizirali i vas ne postoji neki razdor koji dovodi u pitanje samu vrijed­ nost analize? Pa, upravo polazeći od onoga što bi tu mo­ glo biti predmetom skandala, obuhvatit ćemo točnije ono što se zove didaktička psihoanaliza — ta praksa, ili ta etapa prakse ostavljena posve u sjeni svega što se objavljuje — i osvijetlit ćemo ponešto njene ciljeve, nje­ ne mogućnosti, njene učinke. To nije više pitanje pudenduma. Pitanje je o tome da se zna što se od psihoanalize može, mora očekivati, a što se u njoj mora utvrditi kao kočnica, odnosno pro­ mašaj. Zato sam smatrao da ne treba ništa podešavati, već samo iznijeti čin, i to kao predmet čije ćete obrise i moguće upravljanje njime, nadam se, jasnije vidjeti i po­ staviti ga na sam početak onoga što imam reći u tre­ nutku kad pred vas postavljam pitanje — što su to te­ melji, u širem smislu, psihoanalize? To znači — što je utemeljuje 12

kao

praksu?

2 Što je to praksa? Čini mi se sumnjivo da ovaj izraz može biti smatran neprikladnim za psihoanalizu. To je najširi izraz za označavanje ljudskog djelovanja, ma ka­ kvo ono bilo, koje mu omogućava da realno ispituje pomoću simboličkog. Što on pritom sreće više ili manje imaginarnoga, to ima samo sekundarnu vrijednost. Ova definicija prakse dopire dakle vrlo daleko. Mi nećemo, poput Diogena, poći tražiti čovjeka, već našu psihoanalizu, po raznolikim područjima prakse. Mi ćemo radije povesti sa sobom našu psihoanalizu i ona će nas odmah usmjeriti prema prilično lokaliziranim, označe­ nim točkama prakse. Bez prijelaznog uvođenja dvaju termina između kojih će se kretati moje pitanje — nipošto ironički — zapitat ću se najprije, ovdje, pred tako širokim auditorijem, u ovakvoj sredini, i s takvom podrškom, da li je psiho­ analiza znanost, i to ću istražiti s vama. Drugu referencu, religioznu, već sam spomenuo precizirajući da govorim o religiji u sadašnjem smislu ri­ j e č i — ne o isušenoj, metodologiziranoj religiji vraćenoj u udaljenu primitivnu misao, već o religiji koju vidimo da se provodi, još ž i v o j , vrlo živoj. Psihoanaliza, bila ona vrijedna ili ne da se upiše u jedan od dva registra, može nam razjasniti ono što trebamo smatrati znanošću, odnosno religijom. H t i o bih odmah izbjeći jedan nesporazum. Vi ćete mi reći — u svakom pogledu, psihoanaliza je istraživanje. Pa, dozvolite mi da izjavim i to na račun javnih nadlež­ nosti kojima izraz istraživanje izgleda da od nekog vre­ mena služi kao šibolet za nemalo stvari — klonim se izraza istraživanje. Sebe nisam nikada smatrao istraži­ vačem. K a o što je jednom rekao Picasso na veliku zapanjenost ljudi koji su ga okruživali — Ja ne tražim, ja nalazim. 13

Na polju takozvanog znanstvenog istraživanja postoje uostalom dva područja koja se m o g u savršeno spoznati, ono na kojem se istražuje i o n o na kojem se pronalazi. Zanimljiva stvar, to odgovara dosta dobro određenoj granici onoga što se m o ž e okvalificirati kao znanost. Isto tako postoji nesumnjivo nekakva bliskost između istraživanja koje traži i religioznog registra. Obično se o t o m kaže — Ne bi me tražio, da me već nisi našao. Ono već našao je uvijek iza, ali pogođeno nečim iz reda zaborava. Zar se onda ne otvara j e d n o ugodno, neodre­ đeno istraživanje? Ako nas o v o m prilikom zanima istraživanje, to je stoga što se ono danas prilikom rasprave postavlja na razinu onoga što nazivamo humanističke znanosti. Doista, kao da p o d korakom svakoga koji nalazi izbija o n o što bih nazvao hermeneutički zahtjev, a to je upravo ono što traži — što traži uvijek novo i neiscrpno značenje, ali kojem prijeti da ga pretekne onaj koji nalazi. M i , analitičari, zainteresirani smo za ovu hermeneutiku, j e r se put razvoja značenja koji postavlja hermeneutika isprepleće k o d mnogih duhova s onim što ana­ liza naziva interpretacijom. Događa se, da, ako interpre­ tacija nije posve shvaćena u istom smislu kao navedena hermeneutika, hermeneutici se rado priznaje prednost. K r o z ovo bar v i d i m o hodnik komunikacije između psi­ hoanalize i religioznog registra. N a i ć i ćemo već ponovo na njega u zgodan čas. Dakle, da bi se psihoanaliza mogla nazivati znanošću, zahtijevat ćemo m a l o više. Znanost obilježuje to, da ima predmet. M o ž e se sma­ trati da je znanost obilježena određenim predmetom, izvjesnom razinom ponovljivih radnji koje nazivamo isku­ stvom. Ali, m o r a m o biti oprezniji, j e r se ovaj predmet mijenja, a posebno u toku evolucije jedne znanosti. Uopće ne m o ž e m o reći da je predmet moderne fizike sada isti kao u času njena nastajanja, koji, kažem vam odmah, datiram u 17. stoljeće. A da li je predmet mo14

derne kemije isti kao u času njenog nastajanja koje da­ tiram Lavoisierom? Možda nas ove opaske prisiljavaju bar na taktički uzmak, i, na to da pođemo od prakse, da bismo se za­ pitali, znajući da praksa ograđuje jedno područje, da li je moguće specificirati na razini tog polja znanstvenika moderne znanosti, koji nije čovjek koji zna m n o g o o svemu. I Ja se ne pridržavam Duhemova zahtjeva da se svaka znanost odnosi na jedinstven sustav, zvan sustav svi­ jeta — referenca je više-manje idealistička, budući da je to referenca za potrebu identifikacije. Čak ću reći da se možemo lišiti transcendentnog komplementa im­ plicitnog položaja pozitivista, koji se uvijek odnosi na krajnje jedinstvo svih područja. Utoliko ćemo se bolje zamisliti, j e r je to diskutabilno i može čak biti pogrešno. N i j e neophodno da drvo znanja ima samo jedno deblo. Ne smatram da ih ima mnogo. Možda su, prema modelu iz prvog poglavlja Knjige Po­ stanka, dva različita — ja ne pridajem posebnu važnost o v o m mitu više-manje označenom mračnjaštvom, ali za­ što od psihoanalize ne bismo očekivali da nam to ra­ svijetli? A k o se držimo pojma iskustva shvaćenog kao područje jedne prakse, možemo uvidjeti da ono nije dovoljno za definiranje znanosti. U stvari, ova bi se definicija mogla vrlo d o b r o primijeniti npr. na mističko iskustvo. Ono se na ovaj način čak uzima ponovo u znanstveno raz­ matranje i gotovo počinjemo misliti da m o ž e m o znan­ stveno shvaćati o v o iskustvo. Postoji tu jedna vrst dvo­ smislenosti — podvrgavanje iskustva znanstvenom ispi­ tivanju m o ž e uvijek navesti na pomisao da iskustvo po sebi ima znanstveno postojanje. Očito je, dakle, da ne m o ž e m o mističko iskustvo vratiti u znanost. Još jedna primjedba. Da li ćemo ovu definiciju zna­ nosti, koja polazi od područja koje određuje praksu, pri­ mijeniti na alkemiju da bi ona bila znanost? Čitao sam ponovo mali svezak koji čak nije ni uvršten u Diderotova 15

Sabrana djela, ali mora da je njegov. Ako je kemija rođena s Lavoisierom, Diderot ne govori tu o kemiji, već od korice do korice tog sveska govori o alkemiji, sa svim tankoćutnostima duha kakav je njegov. Po čemu možemo reći da, usprkos sjajnom karakteru priča koje nam on tokom godina iznosi, alkemija nije znanost? Nešto je u m o j i m očima odlučujuće, a to je, da je čistoća duše iz­ voditelja bitan elemenat u tome poslu. Ova opaska nije uzgredna, vi osjećate, j e r će se, mo­ žda, nešto analogno iznijeti u vezi s prisutnošću anali­ tičara u analitičkom Velikom djelu i zaključiti da je možda to ono što zahtijeva naša psihoanalitička didak­ tika, i da možda i sam govorim iste te stvari u posljed­ nje vrijeme, kad odbacujući svaki veo krećem prema središnjem pitanju — što je želja analitičara?

3 Što mora biti s analitičarevom željom da bi on djelovao ispravno? Može li se o v o pitanje ispustiti izvan međa našega polja, kao što je to u stvari kod znanosti — kod modernih znanosti i to kod najpouzdanijih — gdje se nitko ne pita što je npr. želja fizičara? Zaista je potrebna kriza da bi nas g. Oppenheimer pitao o želji koja je u podlozi moderne fizike. Uosta­ lom, nitko na to ne obraća pažnju. Smatra se da je to politički incident. Da li je ova želja nešto što pripada istom redu kao i ono što se zahtijeva od posvećenika u alkemiji? Zelja analitičara se ni u kom slučaju ne može ostaviti izvan našeg pitanja zato što pitanje želje postavlja sam problem formiranja analitičara. A didaktička analiza mo­ že poslužiti smo da ga dovede do one točke koju u svo­ j o j algebri označavam kao želju analitičara. I tu opet m o r a m ostaviti otvoreno pitanje. Treba da osjetite da vas v o d i m k pitanju kao što je o v o — da U je poljoprivreda znanost? Odgovor će biti da i od16

govor će biti ne. Ovaj je primjer istaknut samo zato da bih vas naveo da razlikujete poljoprivredu određenu ne­ kim predmetom od poljoprivrede određene, tu se može kazati, nekim područjem — agrikulturu od agronomije. To mi dopušta da izvučem jednu pouzdanu dimenziju — mi smo pri b. a. ba, konačno je potrebno i tu biti — dimenziju stavljanja u formule. Da li je to dovoljno za definiranje uvjeta za znanost? Ne vjerujem to. Lažna se znanost, kao i istinska, može staviti u formule. Pitanje, dakle, nije jednostavno, t i m više što nam se analiza pretpostavljena kao znanost po­ kazuje u problematičnim potezima. Na što se odnose formule u psihoanalizi? Što moti­ vira i modulira ovaj pomak predmeta? Ima li već formi­ ranih analitičkih pojmova? Na što se odnosi gotovo re­ ligiozno zadržavanje Freudovih izraza za strukturiranje analitičkog iskustva? Radi li se o vrlo neobičnoj činje­ nici u povijesti znanosti — da je Freud prvi i ostao je­ dini u ovoj pretpostavljenoj znanosti koji je uveo te­ meljne pojmove? Bez tog debla, tog stupa, tog potpornika, za što bismo učvrstili našu praksu? M o ž e li se baš reći da je riječ upravo o pojmovima? Jesu li to pojmovi u nastanku? Jesu li to pojmovi u evoluciji, kre­ tanju, koje još treba revidirati? Mislim da možemo smatrati da je u vezi s tim pita­ njem uslijedilo neko napredovanje, na putu na k o j e m može biti samo rada, pobjeda u težnji za razrješavanjem pitanja da li je psihoanaliza znanost? Doista, zadržava­ nje Freudovih pojmova u središtu svake teoretske disku­ sije u o v o m zamornom, neugodnom, odbojnom lancu — koje nitko osim psihoanalitičara ne čita — koji se zove psihoanalitička literatura, ne sprečava da zaostanemo za njima, da se većina iskrivljava, iznevjeri, uništi, a da se oni koji su preteški jednostavno odbace — da je, na primjer, sve što je razrađeno oko uskrate (frustracije) posve nazadno u odnosu na frojdovske pojmove iz kojih proizlazi. 17

Čak se nitko više ne bavi, osim rijetkih izuzetaka iz moga kruga, trostrukom strukturom Edipova kompleksa, a niti kompleksom kastracije. Da bi se utvrdio teoretski status za psihoanalizu nije nipošto dovoljno da pisac poput Fenichela svu građu sakupljenu iskustvom svede na razinu plitkosti, nabra­ janjem tipa velikog sabirača. Naravno, izvjestan broj či­ njenica je sakupljen i nije naodmet da budu grupirane u nekim poglavljima — može se steći dojam da je na jed­ nom polju sve unaprijed objašnjeno. A l i analiza nije u tome da se u nekom slučaju razluče diferencijalne crte teorije i da onda mislimo da time m o ž e m o objasniti za­ što je vaša kći nijema — jer, radi se o tome, da se po­ stigne da ona govori, a ovaj učinak proizlazi od jedne vrsti intervencije koja nema ništa zajedničko s poziva­ njem na diferencijalnu crtu. Analiza se upravo sastoji u t o m e da ona progovori, ta­ ko da bi se m o g l o reći da se ona svodi, u krajnjem, u odstranjivanju nijemosti, a to je ono što je u jednom trenutku nazvano analizom otpora. S i m p t o m je najprije nijemost k o d subjekta za koji se pretpostavlja da govori. Ako p r o g o v o r i on j e , očito, iz­ liječen od svoje nijemosti. Ali nam to ne objašnjava za­ što je on p r o g o v o r i o . To nam samo naznačava diferen­ cijalnu crtu, koja je u slučaju s nijemom djevojkom, kao što se m o g l o očekivati, histerija. Dakle, diferencijalna crta histerične osobe jest upravo ta — histerična osoba konstituira svoju želju u samom činu govorenja. Zato nije čudno, da je Freud kroz ova vrata ušao u ono što je doista b i o odnos želje prema jeziku, i što je otkrio mehanizam nesvjesnoga. Što mu ovaj odnos želje za g o v o r o m nije ostao skri­ ven, odlika je njegova genija, ali to ne znači da je on posve rasvijetljen — pogotovo ne grubim p o j m o m pri­ jenosa. T o , da je za ozdravljenje histeričarke od svih njenih simptoma, najbolji način zadovoljiti njenoj želji histe­ rične osobe — a to je da nam svoju želju prikaže kao 18

nezadovoljenu želju — ostavlja posve izvan polja spe­ cifično pitanje zašto ona može svoju želju podržavati samo kao neispunjenu želju. Isto nas tako histerija vodi, rekao bih, na trag izvjesnog izvornog grijeha analize. N e k i izvorni grijeh mora postojati. Prava može biti samo jed­ na stvar, to je želja samog Freuda, i to činjenica da ne­ što u Freudu nije nikad analizirano. Upravo sam stigao do toga, kad sam se neobičnom slu­ čajnošću morao odreći svoga seminara. To što sam imao reći o Imenima Oca, trebalo je samo postaviti pitanje o izvoru, naime o tome, koja je povla­ stica omogućila Freudovoj želji da nađe ulazna vrata u polje iskustva koje on označava kao nesvjesno. Ako želimo postaviti analizu na noge bitno je doprijeti đo toga izvora. Ma što bilo, taj način ispitivanja polja iskustva bit će u našem daljnjem susretu vođen sljedećom uputom — kakav konceptualni status moramo dati četirima izra­ zima koje je uveo Freud kao temeljne pojmove, a to su nesvjesno, ponavljanje, prijenos i nagon? Razmatranje načina na koji sam u svom prethodnom učenju postavio ove pojmove u odnosu na općenitiju funkciju koja ih obuhvaća i koja dopušta da se pokaže njihova operativna vrijednost u tom polju, tj. funkcija označitelja kao takvog, implicitnog — to će biti naš sljedeći korak pri idućem susretu. Obećao sam sebi da ću prekinuti svoja izlaganja dva­ deset minuta prije dva, kako bih omogućio svima koji će nemajući druga posla ostati tu, da mi po volji postav­ ljaju pitanja na koja će ih navesti predmet mojega iz­ laganja.

ODGOVORI M. T O R T : — Kada povezujete psihoanalizu s Freudovom Željom i sa željom histerične osobe, zar vas se ne bi mo­ glo optužiti zbog psihologizma? 19

Referenca na Freudovu želju nije psihološka referenca. Referenca na želju histerične osobe nije psihološka re­ ferenca. Postavio sam sljedeće pitanje — funkcioniranje Divlje misli koju je Levi-Strauss postavio kao temelj statuta društva jest neko nesvjesno, ali dostaje li ono da smje­ stimo nesvjesno kao takvo? A ukoliko ono to uspije, da li smješta frojdovsko nesvjesno? Čisto frojdovski put k nesvjesnom naučio je Freud od histerične osobe. Upravo sam tu uveo u igru želju histerične osobe, napominjući da Freud nije ostao na tome. Što se Freudove želje tiče, ja sam je postavio na naj­ višu razinu. Rekao sam da je frojdovsko polje analitičke prakse ostalo zavisno od izvjesne izvorne želje, koja igra uvijek dvosmislenu ulogu, ali prevladavajuću, u psiho­ analitičkoj transmisiji. Problem ove želje nije psihološki, bar ne više od problema Sokratove želje. Postoji čitava tematika koja dotiče status subjekta, kad Sokrat izra­ žava da ne zna ništa osim onoga što se tiče želje. Sokrat ne postavlja želje u položaj izvorne subjektivnosti, već u položaj objekta. Po dobro, i kod Freuda se radi o želji kao objektu. 15. siječnja 1964.

NESVJESNO I PONAVLJANJE

2 Frojdovsko i naše nesvjesno Divlja misao. Postoji uzrok samo onoga što hramlje. Zijev, spoticanje, nalaz, gubitak. Diskontinuitet. Signorelli. Započet ću svoje današnje izlaganje čitanjem pjesme koja, zapravo, nije u vezi s onim što ću v a m govoriti — ali je u vezi s onim što sam govorio prošle godine na svom seminaru o tajanstvenom predmetu, najskrive­ nijem predmetu — o predmetu skopičkog nagona. Riječ je o kratkoj pjesmi na 73. strani Fou d'Eisa koju je Aragon naslovio Contre-chant. Vainement ton image arrive à ma rencontre Et ne m'entre où je suis qui seulement la montre Toi te tournant vers moi tu ne saurais trouver Au mur de mon regard que ton ombre rêvée Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent réfléchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habité De V absence de toi qui fait sa cécité Posvećujem ovu pjesmu nostalgiji koju neki mogu osjećati za onim prekinutim seminarom, za o n i m što sam onda razlagao o tjeskobi i o funkciji predmeta malo a. Oni će, mislim — ispričavam se što sam tako aluzivan — osjetiti okus činjenice da Aragon — u o v o m div­ nom djelu za koje sam ponosan što odgovara ukusu naše generacije, koja me primorava da se pozovem na prija­ telje mojih godina, ako hoću da me u vezi s o v o m pje23

srnom tko razumije — da Aragon ovu pjesmu tim enig­ matskim pravcem — Ainsi dit une fois An-Nadji, comme on l'avait invité pour une circoncision. To je točka u kojoj će oni koji su prošle godine slušali moj seminar naći podudarnost različitih oblika predmeta a sa središnjom i simboličkom funkcijom minus phi /(—(fi) — na koju se ovdje pozivamo posebnom refe­ rencom, i ne slučajno, koju Aragon daje povijesnoj ko­ notaciji, ako tako mogu reći, emisije svoje ličnosti, lu­ dog pjesnika ove anti-pjesme.

1 Znam da tu ima nekih koji se uvode u moje učenje. Uvode se pomoću spisa koji su nastali ranije. H t i o bih da znaju da se jedna od neophodnih koordinata za pro­ cjenjivanje smisla ovog prvog učenja mora naći u tome, da sa mjesta na kojem se nalaze ne mogu zamisliti do kojeg stupnja prezira, ili jednostavno nepoznavanja, svo­ jega instrumenta mogu doći praktičari. Potrebno je da znaju da je bio potreban sav moj višegodišnji napor da revaloriziram u njihovim očima taj instrument, govor — da mu vratim dostojanstvo, i da postignem dâ to za njih ne bude uvijek unaprijed obezvrijeđena riječ koja ih pri­ siljava da uprave pogled drugdje da bi našli odgovaratelja. Tako se bar neko vrijeme činilo da me salijeće neka filozofija jezika, naime, hajdeggerska, dok se radilo sa­ mo o propedeutskoj referenci. To što govorim s ovoga mjesta ne znači da ću govoriti više kao filozof. Prešao bih na nešto drugo što će mi biti zaista milije spomenuti, a to ću nazvati odbacivanje pojma. T o m e je tako j e r ću vas danas pokušati uvesti u velike frojdovske pojmove — izdvojio sam ih četiri i oni nose upravo funk­ ciju pojmova. 24

Ovo je nekoliko riječi na ploči pod naslovom frojdovskih pojmova, prva su dva — nesvjesno i ponavljanje. Prijenos — koji ću nadam se razmatrati idući put — dovest će nas pravo do algoritma koje, smatram, treba istaknuti u praksi, posebno radi ostvarivanja analitičke tehnike kao takve. Što se tiče nagona, on je još vrlo te­ ško dostižan, uistinu tako nepristupačan — pa mislim da ću ove godine doprijeti do njega samo nakon što budemo govorili o prijenosu. Razmotrit ćemo, dakle, samo bit analize — posebno ono što je u njoj duboko problematično a istovremeno glavno, funkciju didaktičke analize. Tek nakon što pre­ đemo ovo izlaganje, moći ćemo, možda, na kraju godine — bez potcjenjivanja klizave, odnosno škakljive strane pristupa ovom pojmu — doći do nagona. To je nasuprot onima koji se upuštaju u tu pustolovinu u ime nepot­ punih i krhkih referenca. Dvije male strelice koje vidite na ploči pored nesvje­ snog

i

ponavljanja,

usmjerene

su prema upitniku koji

slijedi. On pokazuje da naše shvaćanje pojma implicira da je on uvijek uspostavljen u pristupu koji se odnosi na ono što nam nameće infinitezimalni račun kao oblik. Ako se, u stvari, pojam oblikuje pod utjecajem pristupa re­ alnosti koju treba dosegnuti, ostvarit će se samo jednim skokom, jednim prelazom granice. Tada m o ž e m o reći u čemu može završiti — rekao bih, u obliku dovršenog kvantiteta — konceptualna elaboracija koja se zove ne­ svjesno. Isto važi za ponavljanje. Dva ostala izraza zapisana na kraju retka na ploči, su­ bjekt i realno, dovest će nas do uobličavanja pitanja koje smo postavili prošlog puta — može li se, među nama, smatrati da psihoanaliza sa svojim paradoksalnim, oso­ bitim, aporijskim

aspektima tvori

znanost, nadu zna­

nosti. Najprije ću se prihvatiti pojma nesvjesnoga. 25

2 Većina iz ovog skupa zna ponešto o onom što sam iznio — nesvjesno je strukturirano kao jezik — koje se odnosi na jedno polje koje nam je danas mnogo do­ stupnije nego li u doba Freuda. Ja ću ga prikazati ne­ čim što je materijalizirano na zaista znanstvenom planu, na tom polju koje istražuje, strukturira, razrađuje Claude Lévi-Strauss i koje je obuhvatio naslovom Divlja misao. Prije svakog iskustva, prije svake individualne deduk­ cije, čak prije nego li se tu zapisu kolektivna iskustva koja se mogu samo odnositi na društvene potrebe, nešto organizira o v o polje i upisuje crte njegovih početnih snaga. To je funkcija koju nam Claude Lévi-Strauss pri­ kazuje kao istinu totemske funkcije, i koja mu umanjuje privid — to je primarna klasifikatorska funkcija. K a d se uspostave relacije koje su navlastito ljudske, već su određeni izvjesni odnosi. Oni su obuhvaćeni u svemu što priroda može ponuditi kao oslonce koji se raspoređuju u opozicijskim temama. Priroda nas snab­ dijeva, izgovorimo i tu riječ, označiteljima, a ovi označitelji organiziraju inauguralno ljudske odnose, daju im strukture i modeliraju ih. Važno je za nas da tu vidimo razinu na kojoj — prije svakog oblikovanja subjekta, subjekta koji misli, koji se tu smješta — to broji, to je izbrojeno, u t o m izbroje­ nom onaj koji broji je već tu. Zatim se sam subjekt mora prepoznati, prepoznati sebe kao onoga tko broji. Sjetimo se naivnog spoticanja, kad se mjeritelj mental­ ne razine veseli što je uhvatio malog čovjeka koji izjav­ ljuje — Imam tri brata, Paula, Ernesta i sebe. A to je posve prirodno — najprije su ubrojena tri brata, Paul, Ernest i ja, a zatim postoji ja na razini gdje se ističe da moram odbiti taj ja, tj. ja koji broji. U naše doba, u naše povijesno vrijeme kad obliku­ j e m o znanost koju možemo ocijeniti humanističkom, ali koju treba razlikovati od svake psiho-sociologije, tj. lin­ gvistiku, čiji je model operatorska igra koja djeluje u 26

svojoj spontanosti posve sama, predsubjektivno — upravo ta struktura daje status nesvjesnom. Ona nam potvrđuje da pod izrazom nesvjesno postoji nešto što se može ozna­ čiti, dostići i objektivirati. Ali kad potičem psihoanali­ tičare da ne zanemaruju o v o područje koje im pruža čvrst oslonac za obradu, znači li to da ja mislim Freudove p o j m o v e obuhvatiti izrazom nesvjesno? Pa, ne! to ne mislim. Nesvjesno — Freudov pojam, je nešto drugo, što bih v a m danas želio približiti. N i j e dovoljno kazati da je nesvjesno dinamički po­ jam, budući da to znači zamjenjivanje reda običnog mis­ terija s posebnim misterijem — sila općenito služi za označavanje mutnog mjesta. Danas ću se pozvati na funk­ ciju uzroka. Znam dobro da zalazim na područje koje s gledišta filozofske kritike pobuđuje čitav jedan svijet referenca, a to je dovoljno da oklijevam među njima — bit ćemo slobodni da biramo. Bar će dio mog auditorijuma ostati nezadovoljen ako jednostavno kažem, da u Kantovu Ogle­ du o negativnim veličinama možemo shvatiti koliko je izbliza obuhvaćen zijev koji funkcija uzroka oduvijek nu­ di svakoj pojmovnoj zapljeni. U o v o m eseju, rečeno j e , da je to pojam koji se na kraju krajeva ne može izanalizirati — nemoguće ga je shvatiti umom — ako je uopće pravilo uma, Vernunftsregel, uvijek poneka Vergleichung, ili ekvivalent — i da bitno u funkciji uzroka ostaje iz­ vjestan zijev, izraz koji upotrebljava isti autor u Prolegomenama. Neću napominjati da problem uzroka zadaje oduvi­ jek neprilike filozofima i da on nije tako jednostavan kao što se može misliti videći kako se kod Aristotela uravnotežuju četiri uzroka — j e r ja ovdje ne filozofiram i ne mislim se opteretiti tako teškim bremenom s ovih neko­ liko referenca koje su dovoljne da jednostavno osjetimo što znači o v o što naglašavam. Zbog toga uzrok, iako mo­ dalitet koji Kant uvrštava među kategorije čistog uma — točnije on ga zapisuje na tabelu odnosa između inherencije i zajedništva — za nas ipak nije tim proumljeniji. 27

On se razlikuje od onog što je determinirajuće u jed­ n o m lancu, drugačije rečeno, u zakonu. K a o primjer, po­ mislite na ono što se ocrtava u zakonu akcije i reakcije. Tu postoji, ako hoćete, samo jedan pobornik. Jedan ne ide bez drugoga. Tijelu koje se satire o tlo, njegova masa nije uzrok tome što ono zauzvrat prima od svoje žive snage, njegova masa je integrirana s o v o m snagom koja mu se vraća da rasprši njegovu koherentnost povratnim učinkom. Tu nema zijeva, osim ako ga nema na kraju. Naprotiv, svaki put kad g o v o r i m o o uzroku, ima nečeg antipojmovnog, neodređenog. Mjesečeve mijene su uzrok plimi — to je živo, u tom času dobro znamo da je riječ uzrok dobro upotrebljena. I l i još, kužno isparivanje je uzrok vrućici — to ne govori ništa, postoji rupa, i nešto oscilira u intervalu. Ukratko, postoji uzrok samo onoga što hramlje. Pa, dobro! U o v o m času vas pokušavam približno na­ vesti na to da se frojdovsko nesvjesno smješta na ono mjesto gdje između uzroka i onoga na što on djeluje, uvijek nešto hramlje. N i j e važno što nesvjesno određuje neurozu — nad tim se Freud rado ponaša pilatovski, tj. pere ruke. Jednog će se dana možda nešto otkriti, humorne determinante, nije važno što — to mu je svejedno. Jer, nesvjesno nam pokazuje zijev kroz koji se neuroza izmiruje s realnim — s realnim koje može isto tako biti nedeterminirano. U tom zijevu se nešto zbiva. K a d je taj zijev začepljen, da li je neuroza izliječena? Nakon svega, pitanje je još uvijek otvoreno. Samo, neuroza postaje nešto drugo, po­ nekad obični tjelesni nedostatak, ožiljak, kako kaže Freud — ne ožiljak neuroze, već nesvjesnoga. K r o z ovu topologiju vas ne vodim baš znalački, j e r nemam vremena — uskačem u nju, i vjerujem da će vas ovi izrazi koje uvo­ dim, voditi kad budete išli na Freudove tekstove. Pogle­ dajte odakle on polazi — od Etiologije neuroza — i što on nalazi u rupi, u pukotini, u karakterističnom zijevu uzroka? Nešto iz reda ne-ostvarenog. 28

Govori se o odbijanju. To znači prebrzo ulaziti u stvari — uostalom, već neko vrijeme, kad se govori o odbijanju, ne zna se više o čemu se govori. Nesvjesno nam se naj­ prije očituje kao nešto što je u iščekivanju, u zraku, rekao bih, kao ne-rođeno. N i j e čudno što potiskivanje tu nešto izručuje. To je odnos vršiteljice pobačaja prema limbu. Ovu dimenziju treba zasigurno evocirati u registru koji niti je išta irealno, niti de-realno, već ne-realizirano. N i j e uvijek bezopasno pomicati nešto u ovoj zoni sabla­ sti, i možda je analitičarev položaj takav — ako je on to zaista — da mora biti opsjedan — mislim reći realno —' onima u kojih je prizvao ovaj svijet sablasni, a da mu uvijek nije bilo moguće dovesti ih na svjetlo. N i j e tu svaki govor bezazlen — predavanja koja sam m o g a o držati ovih posljednjih deset godina imaju izvjesne učinke. N i j e uzaludno što se, čak i u javnom govoru, smjera na subjekte, i tiče ih se onim što Freud naziva pupak — pupak snova, piše on, da bi konačno označio središte nepoznatog, koje, poput anatomskog pupka koji ga predstavlja, nije ništa drugo nego taj zijev o kojem govorimo. To je opasnost javnog govora kad je on upućen upravo najbližima. — Nietzšche je to znao, određen tip govora može se uputiti samo najudaljenijem. Zapravo,

ova dimenzija

nesvjesnoga

koju

ja

spomi­

njem, bila je zaboravljena, kao što je to savršeno predvi­ dio Freud. Nesvjesno se ponovo zatvorilo u svojoj po­ ruci zahvaljujući brizi marljivih ortopeda, a to su upravo u svojoj drugoj koji su

zakrpali

i trećoj generaciji i postali analitičari, taj

zijev

psihologizirajući

analitičku

teoriju. Vjerujte mi da ga nikad ne otvaram bez opreza.

29

3 Svakako sam sada, u o v o m trenutku, u svome vre­ menu, u položaju da uvedem u područje uzroka zakon označitelja tamo gdje se pokazuje zijev. Preostaje, ako želimo shvatiti o n o o čemu se u psihoanalizi radi, obra­ titi se ponovo pojmu nesvjesnog u vrijeme kad ga je Freud stvarao — j e r mi ga m o ž e m o upotpuniti samo do­ vodeći ga do njegove granice. Freudovo nesvjesno nema nikakve veze sa spomenutim oblicima nesvjesnog koji su mu prethodili, odnosno pra­ tili ga i koji ga j o š uvijek okružuju. A k o želite shvatiti ono o čemu govorim, otvorite Lalandeov rječnik. Proči­ tajte lijep navod Dwelshauversa u knjizi koja se pojavila prije četrdesetak godina kod Flammariona. On tu na­ braja osam ili deset oblika nesvjesnoga koji nikom ništa ne znače, koji jednostavno označavaju ne-svjesno, manje ili više svjesno, a na polju psihološke razrade nalazi se hiljadu dodatnih različitosti. Nesvjesno k o d Freuda nije romantično nesvjesno ma­ štovitog stvaranja. To nije mjesto božanstava noći. N e ­ sumnjivo, to ima neke veze s mjestom prema kojem je upravljen Freudov pogled — ali činjenica, da je Junga, posrednika za izraze romantičnog nesvjesnoga, Freud od­ bacio, ukazuje nam dovoljno da psihoanaliza uvodi nešto drugo. Isto tako, da bismo zaključili da nesvjesno, takvo kao ropotarnica, takvo heteroklitno, kakvo je cijelog svo­ ga života obrađivao usamljeni filozof Eduard von Hartmann, nije Freudovo nesvjesno, neće trebati ići daleko, j e r se Freud u sedmom poglavlju Tumačenja snova sám poziva na to u bilješci — to znači da treba izbliza pogle­ dati da bi se označilo što se kod Freuda razlikuje. Svim t i m nesvjesnim koji su uvijek više ili manje pri­ druženi mračnoj v o l j i koja se smatra prvotna, kao nešto ispred svijesti, Freud suprotstavlja otkriće da na razini nesvjesnog postoji nešto posve homologno o n o m što se zbiva na razini subjekta — to nešto govori, funkcionira 30

razrađeno kao na razini svjesnog koje na taj način gubi ono što je izgledalo njegova povlastica. Znam za otpore koje još uvijek izaziva ova obična opa­ ska — ipak osjetna u najmanjem Freudovom tekstu. Pro­ čitajte paragraf tog sedmog poglavlja naslovljenog Za­ boravljanje snova, p r i čemu se Freud poziva samo na igre označitelja. Ne zadovoljavam se o v o m grubom referencom. Ja sam vam razlučio točku po točku funkcioniranje onoga što nam je donio Freud kao fenomen nesvjesnoga. Što nas najprije pogađa u snu, u omaškama, u šali? — T o , da se pojavljuju u obliku zapreke. Zapreka, nedostatak, pukotina. U izgovorenoj, u napi­ sanoj rečenici, nešto se spotiče. Freuda ovaj fenomen magnetizira i on upravo tu traži nesvjesno. Tu nešto drugo zahtijeva da bude ostvareno — nešto što se poka­ zuje kao namjerno, izvjesno, ali neobične vremenitosti. Ono što se proizvodi u o v o m zijevu, u punom smislu iz­ raza proizvoditi se, pokazuje se kao pronalazak. Najpri­ je na taj način frojdovsko istraživanje susreće ono što se zbiva u nesvjesnome. Pronalazak koji je istovremeno i rješenje — ne neiz­ bježno dovršeno, ali, ma kako nepotpuno ono bilo, o n o ima nešto što nas dira onim posebnim naglaskom koji je Theodor Reik tako prekrasno istaknuo — samo istak­ nuo, j e r Freud je skrenuo na to pažnju prije njega — iznenađenje — zbog kojeg se subjekt osjeća nadmašenim, zbog kojeg on nalazi nekad manje nekad više od onoga što je očekivao — ali u svakom slučaju to ima u odnosu na ono što je očekivao jedinstvenu vrijednost. Dakle, čim se pojavi, taj pronalazak jest ponovni pro­ nalazak i više od toga, on je uvijek spreman da se izmi­ golji uspostavljajući dimenziju gubitka. Da se poslužim nekom metaforom, dvaput izgubljena Euridika je najpristupačnija slika iz mita o tome kakav je odnos Orfeja analitičara prema nesvjesnome. 31

Zato se, ako mi dopuštate da dodam ponešto ironije, nesvjesno nalazi na točno suprotnom kraju od onoga koji pripada ljubavi, za koju svatko zna da je uvijek jedina, i da formula jedna izgubljena, deset nađenih u njoj nalazi svoju najbolju primjenu. Diskontinuitet, to je dakle bitni oblik u kojem nam se najprije pojavljuje nesvjesno kao fenomen — diskonti­ nuitet, u kojem se nešto očituje kao kolebanje. Dakle, ako ovaj diskontinuitet ima taj apsolutni, početni karak­ ter na polju Freudovih otkrića, treba li ga smjestiti — kao što je bila tendencija analitičara — na temelj to­ taliteta? Da li un prethodi diskontinuitetu? Ne mislim da je tako, a sve što sam poučavao ovih posljednjih godina te­ žilo je za tim da izokrene taj zahtjev zatvorenog un — obmana uz koju prianja pozivanje na sveobuhvatni psihizam, neku vrstu dvojnika organizma gdje je boravilo o v o lažno jedinstvo. Vi ćete potvrditi da un uvedeno iskustvom nesvjesnog jest un koje pripada prorezu, po­ tezu, pukotini. Tu izbija nepoznati oblik za un, Un za. das Unbewusste. R e c i m o da krajnja granica za das Unbewusste jest Unbegriff — ne ne-pojam, već pojam manjka. Gdje je temelj? Da li je to odsutnost? N e . Pukotina, prorez, potez otvora uzrok su pojavi odsutnosti — kao što se krik ne ocrtava na temelju tišine, već naprotiv, uvjetuje da se ona pojavi kao tišina. A k o zadržite ovu početnu strukturu, bit ćete zadržani da se ne predate o v o m ili onom parcijalnom aspektu ono­ ga o čemu je riječ s obzirom na nesvjesno — kao što je npr. subjekt otuđen u svojoj povijesti na razini gdje se sinkopa govora stapa s njegovom željom. Vidjet ćete da morate radikalnije smjestiti nesvjesno u dimenziju sinkronije — na razinu bića, ali ukoliko se ono može obratiti na sve, tj. na razinu subjekta iskaza, ukoliko se prema rečenicama, prema načinu, gubi koliko i pronalazi, i da je u uzviku, zapovijedi, prizivanju, odnosno manjku uvijek nesvjesno to koje vam postavlja svoju enigmu, i 32

koje govori — ukratko, na razini gdje se sve ono što se raspršuje u nesvjesno, rasprostranjuje kao micelij, kako kaže Freud za san, o k o središnje točke. Riječ je uvijek o subjektu kao nedeterminiranom. Oblivium, to je levis s dugim e — čistim, ravnim glat­ kim. Oblivium, to je o n o što briše — što? označitelja kao takvog. E t o gdje ćemo naći temeljnu strukturu koja na operativni način omogućuje da nešto preuzme funkci­ ju osujećivanja, brisanja druge stvari. Ta je strukturalna razina prvotnija razina od potiskivanja, o čemu ćemo govoriti kasnije. Ovaj operativni element brisanja, to je ono što Freud od početka označuje kao funkciju cenzure. To je cenzuriranje škarama, ruska cenzura, ili pak nje­ mačka cenzura, pogledajte Heinricha Heinea na početku Knjige o Njemačkoj. Gospodin i gospođa Taj-i-taj imaju zadovoljstvo da vam objave rođenje djeteta lijepog kao sloboda — doktor Hofmann, cenzor, briše riječ sloboda. Zacijelo se možemo pitati o učinku o v e riječi zbog te či­ sto materijalne cenzure, što je ovdje drugi problem. Ali tome vodi na najdjelatniji način dinamizam nesvjesnoga. Ako uzmemo jedan primjer, nikad dovoljno iskorišten, prvi koji je Freudu poslužio za demonstraciju, za zabo­ rav, smetnju pamćenja, s obzirom na riječ Signorelli na­ kon što je vidio slike u Orvietu, da li je moguće ne vidjeti kako iz samog teksta izbija i kako se nameće ne meta­ fora, već realnost nestanka, prigušivanja, Underdruckunga, prelaz u donji dio? Izraz signor, Herr, prelazi u donji dio — apsolutni gospodar, rekoh nekoć, jednom ri­ ječju smrt, tu je nestala. A zar isto tako ne vidimo tamo iza, kako se oblikuje sve što primorava Freuda da u mitu smrti oca regulira svoje želje? Nakon svega on se susre­ će s Nietzscheom da bi objavio da je bog mrtav. I to možda na temelju istih razloga. Jer, mit Bog je mrtav — u koji sam ja manje uvjeren, razumljivo kao o mitu, od većine suvremenih intelektualaca, što nije uopće izjava teizma, ni vjere u uskrsnuće — ovaj mit može biti samo pronađeno utočište protiv prijetnje kastracije. 33

A k o ih znate čitati, tu ćete prijetnju vidjeti na apokaliptičkim freskama katedrale u Orvietu. U protivnom, či­ tajte Freudov razgovor u vlaku — govori se samo o kraju spolne moći, o čijem dramatičnom karakteru za one koji su mu obično pacijenti, kazuje njegov sugovornik liječ­ nik, sugovornik nasuprot kojemu on upravo ne pronalazi ime Signorelli. Tako se nesvjesno uvijek očituje kao ono što se koleba u prorezu subjekta — odakle izvire pronalazak koji Freud prilagođava želji — želji koju ćemo privremeno smjestiti u ogoljenu metonimiju diskursa o kojem govorimo i gdje se subjekt zatječe na neočekivanom mjestu. Što se tiče Freuda i njegovog odnosa prema ocu, ne zaboravimo da ga je sav njegov napor doveo samo do priznanja da za njega o v o pitanje ostaje potpuno, to je rekao jednoj svojoj sugovornici — Što hoće žena? Pita­ nje koje nikada nije razriješio, uzevši u obzir kakav je zaista b i o njegov odnos prema ženi, njegov papučarski karakter, kao što se čedno izražava Jones u vezi s njim. Reći ćemo da bi Freud bio sigurno postao zadivljujući, strastveni idealist da se nije posvetio drugome, u obliku histerične osobe. Odlučio sam da svoj seminar zaključim u spomenuto vrijeme, u dva sata manje dvadeset. K a k o vidite, danas nisam zaokružio ono što je funkcija nesvjesnoga.

Pitanja

i

odgovori

22. siječnja 1964.

nedostaju.

3 O subjektu izvjesnosti Ni biti, ni ne-biti. Konačnost želje. Neuhvatljivo. Status nesvjesnog je etički. Da u teoriji sve treba prepraviti. Kartezijanski Freud. Želja histerične osobe. Prošle sedmice je moj uvod o nesvjesnom kroz struktu­ ru zijeva pružio priliku jednom m o m slušaču, Jacques-Alainu Milleru, za izvrsnu skicu onoga što je u m o j i m prethodnim spisima raspoznao kao strukturirajuću funk­ ciju manjka i on ju je smjelim lukom spojio s onim što sam ja, govoreći o funkciji želje, mogao označiti kao ma­ njak u bivstvovanju. Ostvarivši ovaj sinopsis koji zacijelo nije b i o uzalu­ dan, bar ne za one koji su ponešto od moga učenja pozna­ vali, pitao me je o mojoj ontologiji. Nisam mu mogao odgovoriti u okviru koji satnica predviđa za dijalog, a i najprije bi mi on m o r a o razjasni­ ti što on razumije pod izrazom ontologija. N e k a ne misli da mi se pitanje činilo neprikladnim. Reći ću i više. O n o je došlo upravo kako treba, u tom smislu što se kod zije­ va upravo radi o ontologijskoj funkciji, a smatrao sam da kroz to treba kao najhitniju uvesti funkciju ne­ svjesnoga. 1 Zijev nesvjesnog mogli bismo nazvati pred-ontološkim. Naglašavao sam taj previše zaboravljeni karakter — za­ boravljen na način koji nije bez značenja — od prve 35

p o j a v e nesvjesnoga koje ne daje povoda ontologiji. Ono što se najprije pokazalo Freudu, otkrivačima, onima koji su učinili prve korake, ono što se j o š pokazuje bilo kome tko u analizi prilagodi neko vrijeme svoj pogled onome što upravo pripada redu nesvjesnoga — to nije ni bivstvovanje ni nebivstvovanje, to je ne-realizirano. Spomenuo sam funkciju limba, a mogao sam isto tako govoriti o onome što se u konstrukcijama gnoze naziva prijelaznim bićima — silfi, gnomi, odnosno viši oblici ovih neodređenih posrednika. Isto tako ne zaboravimo da je Freud, kad je počeo prevrtati ovaj svijet, naveo taj stih koji j e , kad ga je izgovorio, izgledao bremenit uznemirujućim bojaznima, a čija je prijetnja nakon šez­ deset godina iskustava potpuno zaboravljena — Flectere si nequeo superos Acheronta movebo. Značajno j e , da je o n o što se najavljivalo kao pakleni otvor kasnije bilo znatno aseptizirano. Ali, isto je tako indikativno da se ono što se hotimično pokazivalo kao otvor prema nižem svijetu nije nigdje, o s i m u rijetkim slučajevima, ozbiljno povezalo sa svim onim što je postojalo — postoji sada još uvijek, ali manje nego u vrijeme frojdovskog otkrića — od metapsihičkog istraživanja, kao što se to govorilo, odnosno od prakse spiritističke, dozivačke, nekromantske, gotičke psihologi­ je Myersa koja se obavezivala da u stopu slijedi telepat­ ska zbivanja. Sigurno, Freud dotiče u prolazu ove činjenice, ono što mu je u vezi s time moglo donijeti iskustvo. Ali, jasno je da njegova teorizacija ide u smislu racionalističke i elegantne redukcije. Može se smatrati iznimnim, odnosno neobičnim, ono što se u analitičkom krugu danas vezuje za ono što je bilo nazvano — i to vrlo značajno, da bi ih se steriliziralo — fenomenima psi (psi). Mislim, na prim­ jer, na Servadijeva istraživanja. Zacijelo nas naše iskustvo nije vodilo u tom smjeru. Rezultati našeg istraživanja nesvjesnog idu, naprotiv, u pravcu izvjesnog sušenja, svođenja na herbar čiji je oda­ bir uzoraka ograničen na registar koji je postao smiš36

ljen katalog, na klasifikaciju koja bi rado htjela biti pri­ rodna. Ako se u registru tradicionalne psihologije mno­ go polaže na nesvladiv, beskrajan karakter ljudske želje — videći u tome ne znam kakvu božansku stopu koja bi se u nju utisnula — ono što nam analitičko iskustvo na­ govještava jest ograničena funkcija želje. Želja više od bilo koje druge točke ljudskog dometa susreće negdje svoju granicu. Vratit ćemo se na sve o v o , ali ističem da sam rekao želja, a ne ugoda. Ugoda je o n o što ograničava domet ljudskog pedlja — načelo ugode jest načelo homeostaze. Zelja nalazi svoj krug, svoj urođeni odnos, svoju granicu,, i upravo se ona u odnosu na ovu granicu održava k a o takva, prekoračujući prag koji postavlja načelo ugode. Freudov osobni potez nije to odbacivanje, na polju reli­ giozne sentimentalnosti, onoga što je označio kao oce­ ansku težnju. Naše je iskustvo tu da svede ovu težnju na fantazam, da osigura drugdje čvrstu podlogu, i da je o p e t vrati na mjesto onoga što je Freud nazivao, u vezi s reli­ gijom, iluzijom. U funkciji nesvjesnoga ontička je pukotina kroz koju se načas pojavljuje nešto čija pustolovina na našem polju izgleda tako kratka — samo trenutak, jer u idućem tre­ nutku, kad se zatvara, sve to izgleda iščezavajuće. V r a t i t ću se tome, a to će biti korak koji sam do sada zaobila­ zio zbog konteksta. To je gorući kontekst, vi to znate. Naše tehničke navike su postale — uslijed razloga k o j e ćemo analizirati — tako škakljive što se tiče funkcija vremena, da bi uvođenje tako bitnih distinkcija koje se uvode svugdje osim u našoj disciplini, zahtijevalo da se upustim na put manje ili više pledirajuće diskusije. Osjetno je i na samoj razini definicije nesvjesnog — ako se pozovemo samo na ono što Freud silom prilika kaže približno, budući da se najprije time m o g a o služiti samo dodirom, pokušajima, s obzirom na primarni pro­ ces — da je o n o što se u njemu događa nedostupno kon­ tradikciji, vremensko-prostornom smještavanju, a isto ta­ ko funkciji vremena. 37

Dakle, iako želja samo prevozi prema uvijek kratkoj i ograničenoj budućnosti, Freud ipak smatra neuništivim ono što ona sadrži od slike prošlosti. Izraz »neuništiv« je upravo potvrđen realnošću koja je od svega najnepostojanija. A k o neuništiva želja izmakne vremenu, kojem registru u redu stvari ona pripada? — jer, što je stvar a k o ne ono što traje, identično, izvjesno vrijeme. N i j e li ovdje potrebno razlikovati uz trajanje, supstancu stvari, i neki drugi način vremena — logičko vrijeme? Vama je poznato da sam tu temu dotakao u j e d n o m napisu. Tu ćemo ponovno naći strukturu koju skandira udara­ nje pukotine čiju sam vam funkciju spomenuo prošli put. Pojava neuhvatljivog se zbiva između dvije točke, po­ četne i krajnje, toga logičkog vremena — između tog tre­ nutka kad se vidi da je neka stvar elidirana, odnosno izgubljena za samu intuiciju i onog eluzivnog trenutka kad zapljena nesvjesnog ne završava, kad se uvijek radi o osposobljenom obnavljanju. Ontički, dakle, nesvjesno je neodređeno — ali, uspije­ vamo ga zaokružiti u strukturu, u vremensku strukturu za koju ne m o ž e m o reći da do sada nikad nije bila arti­ kulirana kao takva.

2 Analitičko iskustvo od Freuda nadalje pokazalo je pre­ zir prema o n o m e što se pokazuje u zijevu. Sablasti koje otuda izlaze — prema usporedbi koju Freud upotrebljava u Tumačenju snova — nismo mi hranili krvlju. Mi smo se zanimali za druge stvari, a ja sam tu, da vam o v e godine ukazem kako je o v o prenošenje interesa značilo uvijek više za smisao oslobađanja struktura o kojima se loše govori u analizi, o kojima g o v o r i m o goto­ vo kao proroci. Prečesto, čitajući najbolja teoretska svje­ dočanstva koja iznose analitičari iz svoje prakse, imamo osjećaj da ih treba interpretirati. Pokazat ću v a m to pra­ vovremeno, kad bude riječi o onom što je najživlje, go38

ruće u našem iskustvu, naime o prijenosu, o kojem po­ stoje i najnepotpunija i najpodrobnija svjedočanstva, u potpunoj zbrci. To vam objašnjava zašto i d e m korak po korak j e r će vam to o čemu ću raspravljati — o nesvjesnom, o ponav­ ljanju — drugi govoriti na razini prijenosa, govoreći da je o tome riječ. Uobičajena je stvar čuti, da je prijenos ponavljanje. Ne kažem da je to posve pogrešno i da u prijenosu nema ponavljanja. Ne kažem da Freud nije pri­ šao ponavljanju upravo u vezi s prijenosom. K a ž e m da pojam ponavljanja nema veze s p o j m o m prijenosa. Pri­ siljen sam zbog toga da mu najprije pristupim u našem objašnjenju, da mu dam logičan korak. Jer, slijediti kro­ nologiju značilo bi podržavati dvosmislenosti pojma po­ navljanja, koje proizlaze iz činjenice da je on otkriven prilikom tapkanja u istraživanju prijenosa. Sada bih naznačio, ma koliko v a m formula može iz­ gledati čudna, da nesvjesnom tako nejasan, tako nepo­ stojan status bivstvovanja daje postupak njegova ot­ krivača. Status nesvjesnoga, koji vam prikazujem tako krhkim na ontičkom planu, jest etički. Freud u svojoj žeđi za istinom kaže — Što god to bilo, treba tamo poći — jer, negdje se to nesvjesno pokazuje. A to on kaže iz svog iskustva onoga što je dotada, za liječnika, najodbijanija, najskrivenija, najsuzdržavanija, najodbacivanija realnost, realnost histerične osobe, utoliko što je ona — na neki način, otpočetka — obilježena znakom varke. Zacijelo, to nam je donijelo mnogo drugih stvari na polju kamo nas je v o d i o ovaj početni postupak, diskontinuitet koji tvori činjenica da je neki čovjek-otkrivač, Freud, rekao — Tamo je zemlja kamo vodim svoj narod. Dugo je vremena o v o što se nalazilo na tom polju izgle­ dalo obilježeno karakteristikama njegova početna otkri­ ća — želje histerične osobe. Ali uskoro se nametnulo nešto posve drugo, što je — s postupnim otkrivanjem — bivalo formulirano uvijek sa zakašnjenjem, vuklo se iza 39

svega. To je zato što je teorija bila skovana za prethodna otkrića. Zato sve treba prepraviti uključivši i ono što se tiče želje histerične osobe. To nam nameće izvjesni retro­ aktivni skok, ako želimo označiti bitno u Freudovoj pozi­ ciji o onome što se zbiva na polju nesvjesnoga. Ne želim impresionistički kazati da je tu njegov postu­ pak etički, — ne mislim na čuvenu hrabrost znanstvenika koji se ne povlači ni pred čim, to je slika koju treba ubla­ žiti, kao sve ostalo. Ako kažem da je status nesvjesnoga etički, a ne ontički, to je upravo zato što Freud to ne ističe kad nesvjesnom dodjeljuje status. A to što kažem o žeđi za istinom koja ga potiče, ovdje je obična indika­ cija za pristup koji će nam pomoći da se zapitamo gdje je bila Freudova strast. Freud poznaje svu krhkost tkanja nesvjesnog koje se odnosi na ovaj registar, kad u posljednjem poglavlju Tumačenja snova započinje snom, koji za razliku od svih u knjizi analiziranih snova ima posebnu sudbinu — san koji je obavijen oko najtjeskobnijeg misterija, koji vezu­ je oca za leš sina koji je pored njega, za mrtvoga sina. Dok tone u san, ocu se pojavljuje sin koji mu kaže — Zar ne vidiš, oče, da gorim? A on upravo gori u stvarno­ sti, u sobi pored njega. Zašto onda podržavati teoriju koja san čini slikom želje, polazeći od ovog primjera, gdje u nekoj vrsti plamenog odraza upravo stvarnost, g o t o v o kao vjerna kopija, iz­ gleda da budi snivača iz njegova sna? Zašto, ako ne zato, da nam prizove misterij koji nije ništa drugo nego onostrani svijet, i ne znam koja tajna podijeljena između oca i tog djeteta koje mu dolazi, govoreći — Zar ne vidiš, oče, da gorim? Od čega on gori? — od onoga što je na drugim mjestima označeno frojdovskom topologijom — od težine očevih grijeha, koje nosi duh u mitu o Hamletu, koji je Freud zamijenio m i t o m o Edipu. Otac, Ime-oca, podupire strukturu želje strukturom zakona — ali očevo nasljedstvo, to nam naznačava Kierkegaard, jest grijeh. Odakle izvire ,Hamletov duh? — iz mjesta odakle nam objavljuje, da je u cvijetu svoga grijeha bio iznenađen. 40

I

pokošen — i daleko od toga da on Hamletu daje zabra­ ne Zakona koje omogućavaju njegovu želju, u svakom se trenu tu radi o dubokoj sumnji u ovog previše ideal­ nog oca. S v e je nadohvat, na površini, u o v o m primjeru koji Freud tu postavlja da bi nam pokazao da ga ne iskori­ štava, da ga cijeni, da ga važe, da ga odobrava. On nas odvlači od ove najfascinantnije točke, da bi ušao u disku­ siju o zaboravljanju snova i o vrijednosti njihove trans­ misije za subjekt. Ova se rasprava kreće o k o izvjesnog broja izraza koje vrijedi istaknuti. Glavni izraz, u stvari, nije istina. To je Gewissheit, iz­ vjesnost. Freudov postupak je kartezijanski — u t o m smislu što on polazi od temelja subjekta izvjesnosti. Ra­ di se o onome o čemu m o ž e m o biti sigurni. U tom cilju, prva stvar koju treba učiniti jest natkriliti ono što konotira sve što je sadržaj sna — natkriliti ono što lebdi svugdje, ono što posipa točkama, zamračuje, šara tekst svake poruke sna — Ja nisam siguran, ja sumnjam. A tko ne bi sumnjao u trasmisiju sna kad je doista očit ponor između onoga što je doživljeno i onoga što je izneseno? Upravo to Freud svom snagom naglašava — sumnja je oslonac njegove izvjesnosti. On to motivira — upravo je tu, kaže on, znak da posto­ ji nešto što treba sačuvati. A sumnja je onda znak otpora. Funkcija koju on daje sumnji ostaje ipak nejasna, j e r to nešto što treba sačuvati može isto tako biti i nešto što treba pokazati — jer, u svakom slučaju to što se po­ kazuje, pokazuje se samo pod nekom Verkleidung, prerušeno i suvišno, koje se slabo održava. Ali, što god to bilo, ja naglašavam da postoji točka gdje se približavaju, konvergiraju, dva postupka, Descartesov i Freudov. Descartes nam kaže — Ja sam uvjeren, zato što sum­ njam, da mislim a ja ću reći, da bih se držao formule koja nije opreznija od njegove, ali koja nas sprečava da raspravljamo o ja mislim — Misleći, ja jesam. Obratite usput pažnju da izbjegavanjem ja mislim, ja izbjegavam

41

diskusiju koja proizlazi iz činjenice da to ja mislim, za nas ne može sigurno biti odvojeno od činjenice da ga on ne m o ž e formulirati, već nam reći, implicitno — što on zaboravlja. To ćemo načas odložiti. Na potpuno analogan način Freud je, tamo gdje on sumnja — jer, to su konačno njegovi snovi, i on od polaska sumnja — uvjeren da tu postoji jedna misao koja je nesvjesna, to znači da se ona pokazuje kao od­ sutna. Na tom mjestu on priziva, čim ima posla s dru­ gima, ono ja mislim, kroz koje će se otkriti subjekt. S v e u svemu, on je siguran da je ova misao osamljena, odvojena od svakog njegovog ja jesam, ako se može reći — ako netko imalo, i tu je skok, misli umjesto nje. Tu se otkriva disimetrija između Freuda i Descartesa. Ona nije uopće u početnom postupku izvjesnosti zasno­ vane na subjektu. Proizlazi iz toga što je na o v o m polju nesvjesnog subjekt k o d kuće. I upravo zato što Freud potvrđuje izvjesnost, dolazi do napretka preko kojeg nam on mijenja svijet. Za Descartesa, ono što u početnom cogito — kartezijanci će mi o v o uzvratiti, ali ja ga ističem u diskusiji — cilja na mislim, utoliko što se njiše u jesam, jest real­ no — ali istinito ostaje toliko izvana da se Descartes mora uvjeravati, u što? — u Drugo, koje nije varalica i koje bi, osim toga, m o g l o samim svojim postojanjem jamčiti za temelje istine, jamčiti mu da u svom vlastitom objektivnom objašnjenju ima potrebne temelje za to, da samo realno, o k o j e m se on uvjerava, m o ž e pronaći dimenziju istine. M o g u samo naznačiti čudesnu poslje­ dicu koju je imalo o v o postavljanje istine u ruke Dru­ goga, ovdje savršenog boga, čiji je posao istina, jer, što g o d on htio reći, sve bi to bila istina — čak i kad bi rekao da su dva i dva pet, to bi bila istina. Što to implicira? — da možemo započeti igru sa slovcima algebre koja pretvaraju geometriju u analizu — da su otvorena vrata teoriji skupova — da sebi m o ž e m o dozvoliti sve kao hipotezu istine. Ali ostavimo to što nije naš posao, t i m prije što znamo da ono što počinje 42

na razini subjekta nije nikad bez posljedica, pod uvjetom da znamo što znači ovaj izraz — subjekt. Descartes to nije znao, osim da je to bio subjekt neke izvjesnosti i odbacivanje svega prethodnog znanja — ali mi, mi znamo zahvaljujući Freudu, da se subjekt ne­ svjesnog očituje, da to misli prije nego li uđe u izvjesnost. Mi to imamo u rukama. To je naša neprilika. Ali, u svakom slučaju, to je odsada polje kojemu, što se tiče pitanja koje ono postavlja, ne m o ž e m o izbjeći.

3 Naglasio bih sada da, prema tome, korelativ subjekta ne pripada tada Drugome varalici, on pripada Drugome prevarenom. A to najkonkretnije uviđamo č i m zađemo u analitičko iskustvo. Subjekt se najviše b o j i toga da nas prevari, da nas odvede na krivi put, ili jednostavnije, da se mi prevarimo jer, nakon svega, jasno j e , kad vidi­ mo svoj lik, da smo ljudi koji se m o ž e m o prevariti kao i svi ostali. Ali, to ne uznemirava Freuda, j e r — upravo je to po­ trebno shvatiti, posebno kad se čita prvi paragraf po­ glavlja koje se odnosi na zaboravljanje snova — znakovi se ponovo kroje, trebat će voditi računa o svemu, trebat će se osloboditi, kaže on, sebe frei machen, od svake ljestvice procjene koja se tu traži, Preisschätzung, pro­ cjene onoga što je sigurno i onoga što nije sigurno. I najslabiju indikaciju da nešto ulazi u polje m o r a m o sma­ trati jednako vrijednom trasom što se tiče subjekta. Kasnije, u znamenitoj opasci jedne homoseksualke, on ismijava one koji j o j , na temelju njenih snova, mogu reći — Ali, gdje je onda to čuveno nesvjesno koje bi nas trebalo odvesti do istinitijeg, do istine, oni ironiziraju, do božanske istine? Vaša se pacijentica vama ruga jer je ona sanjala, u analizi, takve snove da vas uvjeri kako se vraća onome što se od nje traži, sklonosti prema muš­ karcima. Freud ne vidi tome nikakvu zamjerku. Nesvje43

sno, kaže on, nije san. Iz njegovih usta to znači da se nesvjesno može zbivati u smislu prevare i da to za njega nema vrijednost zamjerke. Doista, kako bi moglo ne biti istine laži? — te istine, zbog koje je posve moguće, su­ protno tobožnjem paradoksu, tvrditi — Ja lažem. Jednostavno, Freud je o v o m prilikom propustio da ispravno formulira ono što je bilo predmet želje histe­ rične osobe i želje homoseksualke. Upravo tu — prema jednima kao i prema drugima, prema Dori kao i prema čuvenoj homoseksualki — on je popustio i liječenje je bilo prekinuto. U odnosu na svoju interpretaciju on sam još uvijek oklijeva, malo prerano, malo prekasno. Freud j o š nije mogao vidjeti — zbog pomanjkanja struktural­ nih oznaka koje vama želim iznijeti — vidjeti, da je želja histerične osobe — posve uočljiva u opasci — podržavati želju oca — u slučaju Dore, podržavati je preko za­ stupnice. Očito zadovoljstvo Dore zbog očeve avanture sa ženom gospodina K., to što mu ona dopušta da j o j se udvara, upravo je igra k o j o m treba podržavati želju muškarca. Isto tako prijelaz na djelo, šamar raskida, kad j o j jedan od njih, gospodin K. kaže, ne — Mene ne zanimate vi, već — Mene ne zanima moja žena, pokazuje da j o j je potrebno, da ova veza bude sačuvana s trećim elemen­ tom koji j o j omogućava opstojanje u svakom slučaju nezadovoljene želje — isto tako želju kojeg ona favorizira kao nemoćnog, kao svoju želju, koja se ne može ostva­ riti kao želja Drugoga. Isto tako, što opravdava još jednom formulu koju sam dao, izniklu na iskustvu histerične osobe, da bih tu for­ mulu smjestio na njenu pravu razinu — želja čovjeka jest želja Drugoga — u očevoj želji homoseksualka na­ lazi drugo rješenje — prkosi ovoj želji. Pročitajte opet ovu opasku i uvidjet ćete karakter oči­ tog izazova koji pruža ponašanje ove djevojke, koja sli­ jedi ukorak jednu ženu iz polusvijeta, obilježenu u gra­ du, ne prestaje pokazivati vitešku brigu koju j o j pokla­ nja, sve do dana kad susreće svog oca — u pogledu oca 44

ona sreće bijeg, prezir, poništenje onoga što je pred njim — ona se odmah baca preko ograde željezničkog mostića. Ona doslovno ne m o ž e više zamisliti drugo no da uništi sebe, funkciju koju je imala, onu, da pokaže ocu ono što jest, sebe, apstraktni falus, herojski, jedin­ stven i posvećen usluzi jedne dame. Ono što čini homoseksualka Freuda, to je još jedan izazov u Ako hoćete da volim muškarce, bavi prema muškarcu koliko god obliku ismijavanja.

u svom snu, varajući odnosu na želju oca — imat ćete snova o lju­ hoćete. To je izazov u

S ovim sam uvodom otišao toliko daleko samo da bih vam omogućio da razlučite što je s položajem frojdovskog postupka s obzirom na subjekt — utoliko što je subjekt zainteresiran u polju nesvjesnoga. Ja sam isto tako razlučio funkciju subjekta izvjesnosti u odnosu na istraživanje istine. Idući ćemo se put dotaknuti pojma ponavljanja i po­ staviti pitanje kako da ga shvatimo, i vidjet ćemo kako Freud pomoću ponavljanja, kao ponavljanja prijevare, koordinira iskustvo, utoliko što je varljivo, s realnim, koje će od tada biti smješteno u polju znanosti, kao što je subjekt osuđen da griješi, ali upravo to griješenje razotkriva.

ODGOVORI X.

— Nisu

li

logičko

vrijeme identični?

i vrijeme-supstanca

stvari

Logičko vrijeme se sastoji od tri razdoblja. Najprije — trenutak viđenja — koji nije bez misterija, mada je prilično ispravno određen u onom psihološkom iskustvu intelektualne operacije koja je insight. Zatim, — vrijeme za shvaćanje. Na kraju, čas zaključivanja. To je samo obično podsjećanje. 45

Da bi se shvatilo što je logičko vrijeme treba poći od toga, da je na polasku data označiteljska baterija. Na toj osnovi treba unijeti dva izraza, što zahtijeva, kao što ćemo vidjeti, funkcija ponavljanja — Willkür, arbitrarnost, i Zufall, slučaj. Na taj način Freud razmatra, za interpretaciju snova, koju posljedicu ima slučaj transkripcije i arbitrarnost približavanja — zašto prenijeti o v o radije na jednu nego li na drugu stvar? Sigurno je da nas tako Freud dovodi do srži pitanja koje postavlja razvoj modernih znanosti, ukoliko one dokazuju ono što možemo temeljiti na slučaju. Ništa se, doista, ne može temeljiti na slučaju — pro­ računu sreće, strategijama — što na početku ne bi im­ pliciralo ograničeno strukturiranje situacije, i to u izrazu označitelja. K a d moderna teorija igre razrađuje strate­ giju dvaju partnera, oni će se sresti s maksimalnim šan­ sama, p o d uvjetom da svaki razmišlja kao onaj drugi. Što daje vrijednost ovakvoj operaciji? — to, da je karta već razdijeljena, oznake problema su već upisane, a raz­ rješenje ih neće preći. A što se tiče nesvjesnoga, Freud sve što je nadohvat njegovu sluhu svodi na funkciju čistih označitelja. Po­ lazeći od ove redukcije, to djeluje i m o ž e se pojaviti, kaže Freud, čas zaključivanja — čas kad on osjeća hra­ brost da prosudi i zaključi. To je d i o onoga što sam nazvao njegovim etičkim svjedočanstvom. Iskustvo mu odmah pokazuje da, u odnosu na subjekt, on nailazi na ograničenja kao što su ne-uvjerenje, otpor, ne-ozdravljenje. Rememoriranje nosi u sebi uvijek gra­ nicu. Ono se, nesumnjivo, potpunije može postići drugim putovima nego li analizom, ali oni su nedjelotvorni za ozdravljenje. Ovdje treba razlikovati domet ovih dvaju pravaca, rcmemoriranja i ponavljanja. Od jednog do drugog nema više vremenske orijentacije nego li povratnosti. Jedno­ stavno, oni nisu komutativni — nije isto početi s reme46

moriranjem da bi se radilo s otporom ponavljanja, ili početi s ponavljanjem da bi se došlo do rememoriranja. To nam kazuje da funkcija-vrijeme ovdje ide u logički red i da je vezana za značenjsko uobličavanje realnoga. Nekomutativnost j e , zapravo, kategorija koja pripada samo registru označitelja. Tu shvaćamo preko čega se pokazuje red nesvjesnoga. Čemu to Freud pripisuje? T k o mu tu uzvraća? To on uspijeva razriješiti kasnije, kad razrađuje funkciju po­ navljanja. Vidjet ćemo kasnije, kako je možemo formu­ lirati oslanjajući se na Aristotelovu Fiziku. P. Kaufmann: — Prošle ste godine jasno rekli da je tjeskoba ono što ne vara. Možete li ovaj iskaz staviti u odnos s ontologijom izvjesnosti? Tjeskoba je za analizu odlučujući izraz-oslonac, jer, zai­ sta, tjeskoba je ono što ne vara. Ali tjeskoba može izo­ stati. U iskustvu je potrebno kanalizirati je, i, usudio bih se reći, dozirati j e , da nas ne preplavi. Korelativna opas­ nost je u tome što treba spojiti subjekt s realnim — izraz koji ću pokušati zaokružiti idući put, da bih ras­ pršio nejasnost koja postoji u vezi s njim kod mnogih mojih učenika. Što, za analitičara, m o ž e potvrditi kod subjekta ono što se događa u nesvjesnom? Za lokaliziranje istine Freud — ja sam v a m to pokazao učeći o formacijama nesvjes­ noga — započinje izvjesno značenjsko skandiranje. O v o povjerenje opravdava pozivanje na realno. Ali, najmanje što se može reći jest da mu se realno ne predaje lako. Uzmimo na primjer Čovjeka-vuka. Izuzetna važnost ove operacije u djelu Freuda jest da ukazuje da plan fan­ tazma djeluje u odnosu na realno. Realno podržava fantazam, fantazam štiti realno. Da bih vam razjasnio ovaj odnos, sljedeći put preuzet ću spinozističko mišlje­ nje, ali u igru ću uvesti drugi izraz, da zamijeni atribut. 29. siječnja 1964.

47

4 O mreži označitelja Misli nesvjesnoga. Kolofon sumnje. Subverzija subjekta. Uvod u ponavljanje. Realno je ono što se vraća uvijek na isto mjeto. M o j je običaj da izbivam u razdoblju od dva svoja semi­ nara da bih otišao na ritualni odmor, koji je prešao u naviku, a koji nazivamo zimskim sportovima. Zado­ voljstvo mi je da vam najavim da ove godine neće biti ništa od toga, nedostatak snijega mi je izlika da se ove godine odreknem te obaveze. Slučaj je htio da v a m isto tako m o g u najaviti drugi događaj, a sretan sam da o njemu mogu upoznati najširu javnost. Upravo u času, kad sam u agenciji otklanjao priliku da j o j izručim neku gotovinu, mnogo su mi za­ hvaljivali, j e r su primili zahtjev za putovanje osam čla­ nova

Sociite

jrangaise

de

Psychanalyse.

M o r a m reći da mi je zadovoljstvo da vas upoznam s ovim događajem utoliko veće što je to takozvano pravo d o b r o djelo, o n o o kojem Evanđelje kaže — Ljevica ne smije znati što čini desnica. Osam

najeminentnijih

članova znanstvenoga

su, dakle, u Londonu da bi raspravljali o

društva

sredstvima

kojima bi se suprotstavili učincima mojega učenja. To je vrlo pohvalna briga, i rečeno Društvo ne posustaje ni pred k o j o m žrtvom za brigu oko svojih članova, ukoliko možda, zbog uzajamnosti, englesko Društvo nije pokrilo troškove o v o g putovanja, kao što smo mi pokrivali tro48

škove njegovih članova kada su dolazili da bi se izbliza zanimali za djelovanje našega društva. Smatrao sam da to m o r a m izjaviti, tako da hvalospjev pokrije pokoji mali znak neuroze koji se možda pojavio u vezi s ovom ekspedicijom. 1 Prošli sam vam put g o v o r i o o pojmu nesvjesnoga, čija je prava funkcija upravo to da bude u dubokom, počet­ nom, uvodnom odnosu s funkcijom pojma Unbegriff — ili Begriff izvornog Un, naime reza. Ovaj rez sam duboko vezao za funkciju subjekta kao takvog, subjekta u konstituirajućem odnosu prema sa­ m o m označitelju. Izgleda novo, s razlogom, to što sam se u vezi s ne­ svjesnim pozvao na subjekt. Vjerovao sam da sam vas uspio navesti da osjetite kako se sve to zbiva na istom mjestu, na mjestu subjekta koji je — iz kartezijanskog iskustva što temelje uvodne izvjesnosti svodi na jednu točku — zadobio arhimedsku vrijednost, koja je kao točka oslonca omogućila znanosti da krene posve drugim pravcem, posebno od N e w t o n a nadalje. Nisam u svojim prethodnim izlaganjima prestao na­ glašavati u neku ruku nagonsku funkciju nesvjesnoga, neophodnost iščezavanja koja izgleda da mu je u neku ruku inherentna — sve što se u jednom času pojavljuje u njegovoj pukotini i izgleda da je namijenjeno da se zbog neke vrsti prvokupa opet zatvori, kao što je sam Freud upotrebio metaforu, da se skloni, da nestane. Isto­ vremeno sam iznio nadu da se tim putem obnovi oštra, odlučna kristalizacija, koja je već nastala u fizikalnoj znanosti, a ovaj put u drugom pravcu koji ćemo nazvati konjekturalna znanost subjekta. Tu ima manje paradok­ sa no što izgleda na prvi pogled. Kad je Freud shvatio da na polju snova mora tražiti potvrdu za o n o što je shvatio iz iskustva s histeričnom 49

osobom, i kad je počeo napredovati smjelošću bez pre­ sedana, što nam je on rekao o nesvjesnom? On tvrdi da je bitno konstituiran ne od onoga što svijest može prizvati, razastrti, naznačiti, izvući iz sublimnog, već od onoga što mu je po prirodi uskraćeno. A kako to naziva Freud? Istim izrazom k o j i m Descartes označava ono što sam svojevremeno nazvao njegovim osloncem — Gedan­ ken, misli. Ima misli u polju s one-strane svijesti, i nemoguće je predstaviti ove misli drugačije do li u istoj homölögiji određenja gdje se subjekt za ja mislim nalazi u odnosu na artikulaciju za ja sumnjam. Descartes poima svoj ja mislim u iskazivanju toga sumnjam, ne u samom iskazu koji nosi još sve od ovog znati do sumnjati. Rekao bih da Freud iđe korak dalje — koji nam dovoljno potvrđuje legitimnost naše asoci­ jacije — kad nas poziva da u tekst snova integriramo ono što ću nazvati kolofon sumnje — kolofon je u sta­ r o m tekstu mali pokazatelj koji se tiskao na rubu, kada je još bilo tipografija. K o l o f o n sumnje je dio teksta. To nam pokazuje da Freud smješta svoju izvjesnost, Gewissheit, u samu konstelaciju označitelja kakvi pro­ izlaze iz opisa, komentara, asocijacije — poricanje 'nije važno. Sve to daje označitelje, na koje on računa kad uspostavlja svoju Gewissheit •— jer, ističem, iskustvo po­ činje njegovim postupkom. Zato ga uspoređujem s kartezijanskim postupkom. Ne kažem da Freud uvodi subjekt u svijet — subjekt kao distinkciju psihičke funkcije, koja je mit, zamagljena zbrka — j e r to čini Descartes. Ali, reći ću da se Freud obraća subjektu da mu kaže to što je n o v o — Ovdje na polju snova, ti si na svome. Wo es war, soll Ich werden. Što ne znači, kako to objašnjava neki nakazni prijevod — Ja treba istjerati ono ( L e moi doit deloger le c a ) . Tako prevode Freuda na francuski, dok je formula poput ove jednaka u rezonanciji s onom predsokratovskom. Ne radi se o ja u t o m soll Ich werden, radi se o t o m e što je Ich u Freudovu peru, od početka do kraja — kad, naravno, 50

znamo prepoznati njegovo mjesto, — potpuno, cjelovito mjesto mreže označitelja, to jest subjekta, ondje gdje je to bio oduvijek san. Na tom mjestu stari su prepozna­ vali svakakve stvari, a prema prilici i poruke bogova — a zašto oni ne bi bili u pravu? Nešto su činili od tih poruka bogova. A zatim ćete, možda, naslutiti u nas­ tavku mog izlaganja, da nije isključeno da su one tu još uvijek — tim više, što nam je to svejedno. Zanima nas tkanje koje okružuje ove poruke, mreže u kojoj se, ako se pruži prilika, nešto uhvati. Možda se glas bogova čuje, ali već je mnogo vremena otkako su se naše uši vratile svom izvornom s t a n j u — svatko zna da su one tu zato da ne slušaju. Ali subjekt je tu da se nađe, tamo gdje je bilo — anticipiram — realno. Opravdat ću pravovremeno o v o što ; kažem, ali oni koji me već neko vrijeme slušaju znaju da rado upotrebljavam formulu — bogovi pripa­ daju polju realnoga. Tamo gdje je bilo, to Ich — subjekt, ne psihologija — subjekt se mora zbiti. A da hi se znalo da smo pri tome, postoji samo jedna metoda, a to je obilježiti mrežu, a kako se mreža obilježava? Okreće se, vraća, presijeca put, i uvijek se kroji na isti način, a u sedmom poglavlju Tumačenja snova nema druge potvrde za njegovu Ge­ wissheit, osim — Govorite o slučaju, gospodo, ako vam je do toga, ja u svom iskustvu ne utvrđujem u tome nikakvu samovolju, jer to se siječe na takav način da izmiče slučaju. One koji su već slušali moje izlaganje o o v o m pred­ metu, podsjetit ću ponovo na 52. pismo upućeno Fliessu, koje komentira shemu za koju će kasnije u Tumačenju snova biti rečeno, da je optička. Ovaj model predstavlja određen broj slojeva propusnih za nešto nalik svjetlosti, čije bi se prelamanje mijenjalo od sloja do sloja. Tu djeluje subjekt nesvjesnoga. A to nije, kaže Freud, pro­ storno mjesto, anatomsko, inače kako bi se moglo shva­ titi takvo kakvo nam je predstavljeno? — neizmjerno razlijevanje, poseban spektar, smješten između percep51

cije i svijesti, kao što se kaže između kože i mesa. Poz­ nato vam je da će ova dva elementa kasnije tvoriti, kad bude trebalo uspostaviti drugi topik, sustav percepcija-svijest, tj. Wahrnehmung-Bewusstsein, ali ne treba zabo­ raviti na interval koji ih razdvaja, u kojemu je mjesto Drugoga, gdje se konstituira subjekt. Pa, da se držimo pisma Fliessu, kako funkcioniraju ti Wahrnehmungszeichen, znakovi percepcije? Freud iz svog iskustva izvodi da je potrebno apsolutno razdvojiti per­ cepciju od svijesti — da to pređe u pamćenje treba naj­ prije biti izbrisano u percepciji, i recipročno. Onda nam označava vrijeme u kojem o v i Wahrnehmungszeichen moraju biti uspostavljeni u simultanosti. Što je to? — a k o ne označiteljska sinkronija. I naravno, tim više, što Freud to kaže pedeset godina prije lingvista. Ali mi mo­ ž e m o odmah o v i m Wahrnehmungszeichen dati njihovo pravo ime označitelja. A naša nas lektira uvjerava da Freud, kad se ponovo vraća na to mjesto u Tumačenju snova, naznačava i druge slojeve, gdje se ovog puta zna­ kovi uspostavljaju po analogiji. Tu ponovo možemo naći o v e funkcije kontrasta i sličnosti, tako bitne u tvorbi metafore koja se uvodi pomoću dijakronije. Ne zadržavam se na ovome, j e r danas moram ići dalje. K a ž i m o samo da u Freudovim artikulacijama nalazimo nedvosmislenu indikaciju da se u toj sinkroniji ne radi samo o mreži sačinjenoj od slučajnih i dodirnih asoci­ jacija. Označitelji su se mogli konstituirati u simulta­ nosti samo kao vrlo definirana struktura konstituirajuće dijakronije. Dijakroniju usmjerava struktura. Freud na­ značava da za nas na razini zadnjeg sloja nesvjesnoga, tamo gdje funkcionira dijafragma, tamo gdje se uspo­ stavljaju prerelacije između primarnog procesa i onoga koji će se koristiti na razini predsvijesti, neće biti čuda. To mora imati, kaže on, veze s kauzalnošću. Sve se ove indikacije presijecaju, a nama ova provje­ ravanja potvrđuju da ćemo ponovo pronaći Freuda -— a da ni nećemo znati da li nam odatle stiže Arijadnina 52

nit, j e r smo ga, naravno, čitali prije nego li smo iznijeli našu teoriju označitelja, a da ga nismo uvijek mogli shvatiti. Nema sumnje da smo iz čiste neophodnosti na­ šeg iskustva postavili kauzalni zijev u samo središte strukture nesvjesnoga, ali to da smo j o j pronašli zago­ netnu, neobjašnjenu indikaciju u Freudovom tekstu, znak je za nas da napredujemo na putu njegove izvjesnosti. Jer, subjekt izvjesnosti je o v d j e podijeljen — izvjesnost ima Freud. 2 U o v o m pravcu je naznačeno ono što je u srži proble­ ma koji postavljam. Da li je psihoanaliza nakon toga znanost? Ono što razlikuje modernu znanost od znanosti na pragu o kojoj se raspravlja u Tajtetu, jest to, kad se nauka uzdiže prisutan je uvijek jedan znalac-gospodar (maître). Nesumnjivo, Freud je znalac. Ali, ako sve ono što se piše kao analitička literatura nije čista i obična lakrdija, on uvijek djeluje kao takav — što nameće pi­ tanje o tome da li će ova stabljika moći jednog dana biti rasterećena. Prema ovoj izvjesnosti postoji i subjekt, za koji sam vam rekao da tu čeka od Descartesa. Usuđujem se izja­ viti kao istinu, da je frojdovsko polje bilo moguće tek izvjesno vrijeme nakon pojave kartezijanskog subjekta, utoliko što moderna nauka počinje tek nakon što je Descartes učinio početni korak. Od tog koraka zavisi m o ž e m o li pozvati subjekt da se vrati sebi u nesvjesno — j e r je važno da znamo koga pozivamo. To nije uobičajena duša, ni smrtna ni be­ smrtna, ni sjena, ni dvojnik, ni fantom, niti psihosfera kao tobožnji oklop, mjesto obrane i drugih shematizama. Zovemo subjekt, dakle, on može biti izabran. N e ć e biti možda, kao u paraboli, mnogo zvanih a malo izabranih, ali sigurno neće biti drugih osim zvanih. 53

Da bi se shvatio frojdovski pojam, treba poći od po­ stavke da je taj pozvani subjekt — subjekt kartezijanskog porijekla. Ova postavka daje pravu funkciju onome što se u analizi naziva rememoracijom. Rememoracija nije platonovsko sjećanje, to nije povratak nekog oblika, otiska, eidosa ljepote i dobra, koja nam dolazi iz onostranosti, od najviše istine. To je nešto što nam dolazi od neophodnosti strukture, od nečeg poniznog, rođenog na razini najnižih susreta i svakog govornog meteža koji nam prethodi, od strukture označitelja, od jezika na ko­ j i m a se zamuckuje, spotiče, ali koji ne mogu izbjeći pri­ silama čiji se odjeci, model, stil, mogu začudo naći danas u matematici. Vidjeli ste da je uz pojam presijecanja bitna i funk­ cija povratka, Wiedèrkehr. To nije samo Wiederkehr u smislu onoga što je bilo potisnuto — sama konstitucija

polja nesvjesnoga osigurava Wiederkehr. Tu Freud potvrđuje svoju izvjesnost. Ali, očito je da mu ona ne dolazi otuda. Ona mu dolazi odatle što prepoznaje zakon svoje želje, svoje, Freudove. On ne bi mogao napredovati tak­ v o m odlučnom izvjesnošću, da nije b i o vođen, kao što nam tekstovi pokazuju, svojom autoanalizom. A što je njegova autoanaliza? — što drugo do li ge­ nijalno otkrivanje zakona želje uklonjenog u Ime-oca? Freud napreduje podržan izvjesnim odnosom prema svo­ j o j želji i onim što je njegov čin, t j . konstitucija psiho­ analize. Neću šire o tome, mada još oklijevam da napustim o v o područje. A k o bih se zadržao, pokazao bih v a m da kod Freuda pojam halucinacije kao procesa regresivnog zaposjedanja percepcije implicira nužno da subjekt mo­ ra biti posve subvertiran — što je on, u stvari, samo u krajnje prolaznim trenucima. Nesumnjivo, sve to ostavlja posve otvorenim pitanje halucinacije u pravom smislu riječi, kojoj subjekt ne vjeruje i ne priznaje da je u nju uključen. Bez sumnje, to je samo mitsko obilježavanje — jer, nije sigurno da se može govoriti o deliriju halucinatorne psihoze zamr-

54

šenog porijekla, kao što to čini Freud, prebrzo on u tome vidi očitovanje perceptivne regresije zaustavljene želje. Ali, to što postoji način, po kojem Freud može shvatiti da je moguća subverzija subjekta, pokazuje do­ voljno do koje točke on poistovjećuje subjekt s onim što. je izvorno subvertirano sustavom označitelja. Ostavimo, dakle, o v o razdoblje nesvjesnoga i p o đ i m o prema pitanju, što je to ponavljanje. Zato će biti potre­ ban više nego jedan naš razgovor.

Ovo što vam sada imam reći, tako je novo — premda potvrđeno onim što sam obrazložio o označitelju — da sam smatrao da v a m danas, bez ikakva ostavljanja ka­ rata u rukavu, moram objasniti kako shvaćam funkciju ponavljanja. Ova funkcija, u svakom slučaju, nema ništa s otvore­ nim i zatvorenim karakterom kruga koji sam nazvao Wiederkehr. Ne kažem da je Freud uvodi, ali je prvi put artikulira u članku iz 1914, Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten, što je upravo tekst na kojem se u analizi zasnovala najveća glupost, koja završava u petom po­ glavlju u Jenseits des Lustprinzips. Pokušajte čitati na nekom drugom jeziku, a ne na francuskom, o v o peto poglavlje, red po red. Oni koji ne znaju njemački neka ga čitaju u engleskom prijevodu. A k o čitate o v o posljednje, usput rečeno, imat ćete se čime zabavljati. Vidjet ćete na primjer, da prijevod in­ stinct za Trieb, i instinctual za triehhaft ima takve ne­ dostatke za prevodioca, iako ga on zadržava svugdje dosljedno — to postavlja cijelo o v o izdanje na plan proturječja, jer nema ništa zajedničko između Trieb i instinct — tamo, u tekstu, nesuglasnost je tako nemo­ guća da se čak rečenica ne može privesti kraju prevodeći triebhaft s instinctual. Potrebna je pismena napomena — At the beginning of the next paragraph, the Word 55

Trieb... is much more revealing of the urgency than the word instinctual. Trieb vas više gura u stražnjicu, mali m o j i prijatelji, to je sva razlika od tobožnjeg instinkta. Da vidimo, dakle, kako se Wiederholen uvodi. Wiederholen ima veze s Erinnerung, rememoracijom. Subjekt pri sebi, rememoracija biografije, sve to ide do izvjesne granice koja se zove realno. K a d bih pred vama htio skovati spinozističku formulu koja se tiče ovoga, rekao bih — cogitatio adaequata semper vitat eamdem rem. Odgovarajuća misao, kao misao na razini gdje jesmo, izbjegava uvijek istu stvar — pa b i l o da se kasnije nađe u svemu. Realno se ovdje uvijek vraća na isto mjesto — na ono mjesto gdje subjekt kogitira, gdje ga res cogitans ne susreće. Čitava povijest Freudova otkrića, ponavljanja kao fun­ kcije, definira se samo takvim usmjeravanjem odnosa misli i realnoga. To je na početku bilo lijepo, j e r se radilo o histeričnim ženskim osobama. K a k o je proces rememoracije bio uvjerljiv kod prvih histeričnih osoba! Ali, orio o čemu se radi u toj rememoraciji, nije se mo­ g l o znati na početku — nije se znalo da je želja histe­ rične žene želja oca koju treba podržavati u njenom statusu. N i j e čudno da se za dobrobit onoga koji preu­ zima mjesto oca, rememoriraju stvari sve do taloga. U ovoj prilici napominjem da u Freudovim tekstovima ponavljanje nije reproduciranje. N e m a kolebanja u o v o j točki — Wiederholen nije Reproduzieren. Reproducirati, to je ono što je smatrano da se može učiniti u vrijeme velikih nada katarze. Imali smo repro­ dukciju praprizora, kao što danas imamo slike majstora za devet i p o l franaka. Samo, Freud nam to ukazuje pri svojim sljedećim koracima, a nije mu potrebno mnogo vremena da ih učini, da se ništa ne može doseći, ni sru­ šiti, ni izgoriti, osim na simboličan način, kako se to kaže, in effigie, in absentia. Ponavljanje se najprije javlja u obliku koji nije jasan, koji ne ide od sebe kao reprodukcija ili uprisutnjenje. 56

u činu (en acte). Eto zašto sam na dnu ploče stavio čin s velikim upitnikom, da b i h vam kazao da će ovaj čin ostati na našem horizontu sve dok budemo govorili o odnosima ponavljanja s realnim. Dosta je čudno da ni Freud, ni itko od njegovih epi­ gona, nije nikad pokušao rememorirati ono što je sva­ kome nadohvat u vezi sa činom — dodajmo, ljudskim činom, ako hoćete, j e r koliko znamo postoji samo ljud­ ski čin. Zašto čin nije ponašanje? Uperimo oči, na pri­ mjer, na taj čin koji je bez dvojbe čin otvaranja utrobe u izvjesnim uvjetima — nemojte reći hara-kiri, naziv je seppuku. Zašto oni to čine? Jer misle da je to za druge neugodno, j e r je to u strukturi čin koji se čini u čast nečemu. Zastanimo. N e m o j m o žuriti, prije nego li zna­ mo, i označimo to, da jedan čin, pravi čin, uključuje uvijek dio strukture, da se odnosi na realno koje tu nije očito. Wiederholen. Ništa nije predstavljalo veću enigmu — posebno zbog te dvojne podjele koja strukturira cjelo­ kupnu frojdovsku psihologiju, zbog načela ugode i na­ čela stvarnosti — ništa nije b i l o veća enigma od tog Wiederholen, koje je po riječima najodmjerenijih etimologa, posve blizu haler (izvlačiti b r o d ) — kao što se čini na stazi za vuču — posve blizu izvlačenju subjekta, koji uvijek vuče svoju stvar na nekom putu s kojega nema odstupanja. A zašto se ponavljanje najprije pojavilo na razini ono­ ga što nazivamo traumatska neuroza? Freud je protivno svim neurofiziolozima, patolozima i drugima, dobro ukazao da, iako subjekt ima poteškoća da reproducira u snu sjećanje na intenzivno bombardi­ ranje od kojega potječe njegova neuroza — to mu u budnom stanju ne zadaje brige. K o j a je, dakle, ta funk­ cija traumatskog ponavljanja, ako se čini da ga ništa ne može opravdati sa stanovišta načela ugode? Zavladati bolnim događajem, kazat će vam se — ali tko vlada, gdje je tu gospodar, da zagospodari? Zašto govoriti tako 57

brzo, kad ne znamo gdje ć e m o smjestiti instancu koja bi preuzela ovu operaciju zavladavanja? Freud, u nizu napisa od kojih sam vam naveo dva bitna, ukazuje da mi tu m o ž e m o shvatiti što se događa u snovima traumatske neuroze samo na razini najprimi­ tivnijeg funkcioniranja — onoga u kojemu se radi o odr­ žavanju veze energije. N e m o j m o unaprijed utvarati da se radi o bilo kojem raskoraku, ili o preraspodjeli funk­ cije kakvu možemo naći na jednoj ponajprije beskrajno više razrađenoj razini realnoga. Naprotiv, ovdje vidimo točku kojoj se subjekt ne može približiti ako se sam ne podijeli na izvjestan broj instanca. M o g l o bi se reći o n o što se kaže za podijeljeno carstvo, da tu propada svaka koncepcija jedinstva psihizma, tobožnjeg totalizirajućeg, sintetizirajućeg psihizma koji se uzdiže do svijesti. Na kraju — u prvom razdoblju pokusa, kad se rememoracija malo-pomalo zamjenjuje sama sobom i pribli­ žava sve više jednoj vrsti fokusa, središtu, gdje izgleda da bi se svaki događaj trebao predati — upravo u tom času vidimo da se očituje ono što ću nazvati — u navod­ nicima, j e r potrebno je mijenjati smisao triju riječi, da bi im se dao domet — otpor subjekta, koji u tom času postaje ponavljanje u činu. Ono što ću navesti idući put, pokazat će vam kako ćemo, u vezi s ovim, prisvojiti čudesno četvrto i peto poglavlje Aristotelove Fizike. On upotrebljava dva izraza koji su apsolutno otporni njegovoj teoriji, najrazrađenijoj koja je ikad nastala o funkciji uzroka — dva izraza koja su neprikladno prevedena kao slučaj i sreća. Radi se o tome, da se ispita odnos koji Aristotel uspostavlja između automatona — a mi sa stanovišta moderne mate­ matike znamo da je to mreža označitelja — i onoga što označava kao tyhé — koje je za nas susret realnoga. Pitanja

i

odgovori

.5. veljače 1964.

58

nedostaju.

5 Tyhe i automaton Psihoanaliza nije idealizam. Realno kao trauma. Teorija sna i budnosti Svijest i predodžba. Bog je nesvjestan. Predmet malo a u fort-da. Danas ću nastaviti s ispitivanjem pojma ponavljanja, takvog kakvog ga predstavlja Freudov diskurs i iskustvo psihoanalize. Namjeravam naglasiti da je psihoanaliza, na prvi po­ gled, sačinjena da nas vodi idealizmu. Sam bog zna da su j o j to predbacivali — ona reducira iskustvo, kažu neki, koje nas potiče da na čvrstom tlu nalazimo uporište sukoba, bitke, odnosno eksploatacije čovjeka po čovjeku, razloge naših slabosti — ona vodi prema ontologiji težnji, za koje ona smatra da su prvot­ ne, interne, da su već sve dane položajem subjekta. Dovoljno je da se prenesemo na tragove ovog iskustva od njegovih prvih koraka nadalje pa da v i d i m o da nam ona, naprotiv, ni po čemu ne dopušta da zaključimo afo­ rizmom život je san. Ni jedna praksa nije više od analize usmjerena prema onome što je, u srži iskustva, jezgra realnoga. 1 Gdje mi srećemo to realno? U onome što je analiza otkrila, radi se zapravo o bitnom susretu — o jednom sastanku na koji smo uvijek pozvani na susret s realnim koje izmiče. Zato sam na ploču stavio nekoliko riječi 59

koje su za nas oznake za ono čemu se želimo približiti. Najprije tyhe, koju smo posudili, to sam prošli put rekao, iz Aristotelova rječnika o istraživanju uzroka. Mi smo je preveli kao susret s realnim. Realno je s one-strane automatona, povratka, uzvrata, zahtjeva znakova, ka­ mo nas upravlja načelo ugode. Realno uvijek leži iza automatona, i očito je u cjelokupnom Freudovom istra­ živanju da je to njegova briga. Sjetite se razvoja, tako središnjeg za nas, Čovjeka-vuka da biste shvatili istinsku Freudovu zaokupljenost, raz­ mjernu njegovom otkrivanju funkcije fantazma. On go­ tovo s tjeskobom prianja ispitivanju što je prvi susret, realno, koje možemo potvrditi iza fantazma. Osjećamo da to realno tokom cijele ove analize odvlači za sobom subjekt i gotovo ga svladava, i toliko usmjerava istraži­ vanje da se nakon svega danas m o ž e m o zapitati nisu li ta groznica, ta prisutnost, ta Freudova želja, mogle u njegova bolesnika uvjetovati kasniji razvoj njegove psihoze. Tako, nema razloga da se s ponavljanjem pobrkaju ni povratak znakova, ni reprodukcija, ili modulacija s ponašanjem jedne vrsti potaknute rememoracije. Ponav­ ljanje je nešto što je po svojoj pravoj prirodi u analizi uvijek zamagljeno, zbog toga što se ponavljanje i prije­ nos poistovjećuju u konceptualizaciji analitičara. To je upravo mjesto gdje treba unijeti distinkciju. Odnos prema realnome, o kojem se u prijenosu radi, izrazio je Freud ovako — ništa ne može biti shvaćeno in effigie, in absentia — a ipak, zar nam prijenos nije dan kao lik, i odnos prema odsutnosti? Ovu dvosmisle­ nost realiteta koja je u pitanju u prijenosu mogli bismo razmrsiti samo polazeći od funkcije realnoga u ponav­ ljanju. Ono što se ponavlja, zapravo je uvijek nešto što na­ staje — izraz nam dovoljno govori o svom odnosu prema tyhe — kao slučajno. Tu se mi analitičari ne damo nikad nasamariti, ne u načelu. U najmanju ruku, mi ukazu­ j e m o uvijek da se ne smijemo dati uhvatiti, kad nam 60

subjekt kaže da se dogodilo nešto što ga je tog dana 'spriječilo da ostvari svoju volju, naime da dođe na seansu. Ne treba prihvaćati stvari na temelju izjave sub­ jekta — mada imamo upravo posla s tom zaprekom, s tom poteškoćom na koju nailazimo svaki čas. To je pravi način shvaćanja, k o j e nalaže n o v o dešifriranje odnosa subjekta prema onome što čini njegov položaj. Funkcija tyhe, realnog kao susreta — susreta utoliko što može biti neostvaren, što jest bitno neostvaren susret — najprije se pojavila u povijesti psihoanalize u obliku koji je sam po sebi već dovoljan da pobudi našu pažnju — u obliku traumatizma. Uočljivo j e , da se u začetku analitičkog iskustva real­ no prikazalo u obliku onoga što je u njemu nemoguće asimilirati — u obliku traume, određujući sav njen slijed, i namećući mu prividno slučajno porijeklo. Nalazimo se u srži onoga što nam m o ž e omogućiti da shvatimo radi­ kalni karakter konfliktnog pojma, koji je uveden kao suprotstavljanje načela ugode načelu stvarnosti — zato ne bismo mogli shvatiti da načelo stvarnosti ima zbog svog utjecaja posljednju riječ. U stvari, traumu zamišljamo kao nešto što treba biti tamponirano subjektivirajućom homeostazom koja usmjerava čitavo funkcioniranje definirano načelom ugode. Iskustvo nam onda postavlja problem koji proizlazi iz toga što je u samom primarnom procesu sačuvana us­ trajnost traume da se podsjeća na nas. Tu se trauma doista pojavljuje i često je razotkrivena. K a k o san, no­ silac želje subjekta, može proizvesti ono što ponavlja­ njem ponovo budi traumu — ako ne njegov lik, barem ekran koji nam pokazuje da je trauma iza njega? Zaključimo, da sustav realnosti, ma koliko se on dalje razvija, drži zarobljenikom mreže načela ugode, bitan dio onoga što jednostavno pripada realnom. Moram sondirati tu realnost, ako se tako može reći, čija je prisutnost za nas pretpostavka, tako da razvojno kretanje, kakvo nam, na primjer, predstavlja jedna Me61

lanie Klein, ne bude svodivo na ono što sam svojevre­ meno nazvao život je san. O v o m zahtjevu odgovaraju one radikalne točke u real­ nom koje nazivam susretima i zbog kojih poimamo stvar­ nost kao unterlegt, untertragen, što će se prevesti istom riječi, koja je u francuskom dvosmislena, souffrance. Realnost je tu en souffrance, u zastoju. A Zwang, prisila, koju Freud definira pomoću Wiederholung, traži skre­ tanje primarnog procesa. Primarni proces — koji nije ništa drugo nego li ono što sam v a m u zadnjim predavanjima pokušao definirati u obliku nesvjesnoga — trebamo j o š jednom shvatiti u njegovu iskustvu rascjepa između percepcije i svijesti, na onom mjestu za koje sam rekao da je bezvremeno, koje primorava da se postavi ono što Freud naziva, odajući poštovanje Fechneru, die Idee einer anderer Lo­ kalität — drugi lokalitet, drugi prostor, druga scena, između percepcije i svijesti.

2 Taj primarni proces možemo shvatiti u svakom času. N e k i dan sam b i o probuđen iz kratkog sna u kojem sam tražio odmor, nečim što je lupalo o moja vrata pri­ je nego li sam se probudio. Ovim užurbanim udarcima već sam b i o oblikovao san, san koji je izražavao nešto drugo, a ne o v e udarce. A kad se probudim, ako posta­ nem svjestan o v i h udaraca — ove percepcije — o k o njih ja ipak rekonstruiram svoju cjelokupnu predodžbu. Znam da sam tu, kada sam zaspao i što sam tražio o v i m spa­ vanjem. K a d dopre buka udaraca, ne do m o j e percepci­ j e , već do m o j e svijesti, moja se svijest p o n o v o uspo­ stavlja o k o o v e predodžbe — da ja znam da sam pod udarom buđenja, da sam knocked. Ali, pritom se trebam upitati što sam ja u tome času — u tako neposredno prethodnom i o d v o j e n o m času, kad sam p o č e o sanjati p o d tim udarcem koji me privid62

no budi. Ja sam, koliko znam, prije nego li se ne probu­ dim — takozvano ekspletivno ne, već naznačeno u mo­ j i m spisima, jest sam način prisutnosti ovoga jesam pri­ je buđenja. Ono nije uopće ekspletivno, ono je izraz moje uključenosti, svaki put kad se ona treba očitovati. Francuski jezik je definira u činu njezine upotrebe. Ho­ ćete li završiti prije nego li on ne dođe? — nije važno jes­ te li vi završili, nedaj bože, da on dođe prije. Hoćete li proći prije nego li on dođe — jer, kad vi budete došli, on već neće biti tu. Pogledajte kamo vas v o d i m -r- prema simetriji ove strukture koja čini da se, nakon udarca buđenja, mogu prividno održati samo u odnosu sa svojom predodžbom, koja, prividno, čini od mene svijest. Na neki način to je smotan odraz — u m o j o j svijesti ja zahvaćam samo svoju predodžbu. I da li je to sve? Freud je dosta puta rekao, da bi tre­ bao — nije to nikad učinio — vratiti se na funkciju svi­ jesti: Možda ćemo bolje vidjeti o čemu se radi, shvativši ono što motivira pojavu prikazane realnosti — naime, fenomen, udaljenost, sam zijev koji uspostavlja buđenje. Da to naglasimo, vratimo se snu — koji je sav sazdan na buci — i za koji sam v a m dao dovoljno vremena da ga nađete u Tumačenju snova. Sjetite se onog nesretnog oca koji je otišao prileći u isobu susjednu onoj u ko­ j o j leži njegovo m r t v o dijete — ostavljajući dijete na čuvanje, kako kaže tekst, j e d n o m drugom starcu — i ko­ jega odjednom nešto budi, što? — to nije samo realnost, šok, knocking buke proizvedene da ga podsjeti na real­ nost, već to prevodi točno u njegovu snu kvazi-identitet onog što se zbiva, samu realnost prevrnute svijeće koja pali krevet u kojem počiva njegovo dijete. E v o nečega, što ne izgleda naznačeno da potvrdi Freudove teze u Traumdeutung — da je san ostvarenje želje. V i d i m o da tu izbija, gotovo prvi put u Traumdeutung, jedna funkcija sna koja je prividno sekundarna — san ovdje samo zadovoljava potrebu da se produži spavanje. Što Freud želi kazati, navodeći na tom mjestu upravo 63

taj san naglašavajući da je on puna potvrda za njegovu tezu u vezi sa snom? A k o je funkcija sna da produži spavanje, ako se san m o ž e toliko približiti realnosti koja ga izaziva, zar se ne bi m o g l o kazati da bi se ovoj realnosti moglo odgovoriti bez prekidanja spavanja? — konačno, postoje somnambulne aktivnosti. Postavlja se pitanje na koje, uostalom, navode sve prethodne Freudove indikacije, koje glasi — Sto nas to budi? N i j e li to jedna druga realnost u snu? — ona real­ nost koju nam Freud opisuje ovako — Dass das Kind an seinem Bette steht, da je dijete pored njegova kreveta, ihn an Arme fasst, hvata ga za ruku i šapuće mu predba­ cujući, und ihm vorwurfsvoll zuraunt: Vater, siehst du denn nicht, Oče, zar ne vidiš, dass ich verbrenne? da ja gorim? Više je realnosti, zar ne, u o v o j poruci, nego u buci uslijed koje otac identificira neobičnu realnost onoga što se zbiva u susjednoj prostoriji. Zar se u ovim riječi­ ma ne događa promašena realnost koja je uzrokovala smrt djeteta? Zar nam sm Freud ne kaže u toj rečenici, treba raspoznati to što ovjekovječuje za oca ove riječi, zauvijek odvojene od mrtvog dječaka, koje mu je možda, pretpostavlja Freud, bio izgovorio zbog groznice — ali, tko zna, možda ove riječi ovjekovječuju očevu grižnju savjesti, j e r onaj koga je ostavio da bdije pored kreveta svoga sina, starac, neće možda biti sposoban da dobro izvrši svoje zaduženje, Die Besorgnis dass der greise Wächter seiner Aufgabe nicht gewachsen sein dürfte, ne­ će, možda, biti na visini svog zadatka. I doista, on je zaspao. Zar vas ova rečenica u vezi s groznicom ne podsjeća na ono što sam u j e d n o m od svojih posljednjih preda­ vanja nazvao uzrokom groznice? Radnja, ma koliko ona vjerojatno bila hitna, da se spriječi o n o što se događa u susjednoj sobi — nije li možda isto tako doživljena, u svakom slučaju, sada prekasno — u odnosu spram onog o čemu se radi, spram psihičke realnosti koja se očituje 64

u izgovorenoj rečenici? N i j e li nastavljeni san, ako mogu reći, bitno posvećen promašenoj realnosti? — realnosti koja ne može nastati, već ponavljati se beskrajno, u bez­ granično nikad dostignuto buđenje. Do kakvog susreta može doći s tim zauvijek nepokretnim bićem — čak ako ga proguta plamen — ako ne, do onog koji se događa upravo u času kad ga na nesreću slučajno zahvaća pla­ men? Gdje je realnost u toj nesreći? — ako ne u tome da se nešto fatalnije ponavlja pomoću realnosti — real­ nosti u kojoj je onaj koji je b i o zadužen da bdije pored tijela, ostao spavati, čak i kad otac dolazi nakon buđenja. Tako je došlo do susreta, uvijek promašenog, između sna i buđenja, između onoga koji uvijek spava i čiji san nećemo doznati, i onoga koji je sanjao samo zato da se ne probudi. A k o Freud zadivljen vidi u o v o m e potvrdu teorije želje, to je znak da je san samo fantazam koji ispunjava zavjet. Jer, samo se u snu potvrđuje da je sin još živ. Ali mrtvo dijete, koje hvata svoga oca za ruku, okrutna vizija, oz­ načava onostranost, koja izbija iz sna. Želja se tu uprisutnjuje kroz gubitak zamišljen na najokrutnijoj točki predmeta. Samo se u snu može dogoditi ovaj zaista je­ dinstven susret. Samo ritual, uvijek ponavljani čin, mo­ že obnoviti uspomenu na ovaj susret za pamtivijek — jer, nitko ne može reći što je to smrt djeteta — ako ne otac kao otac — to jest ništavno svjesno biće. Jer, istinska formula ateizma nije Bog je mrtav — čak ako i utemeljuje funkciju oca na njegovu ubojstvu, Freud štiti oca — istinska formula ateizma jest Bog je nesvje­ stan. Buđenje nam pokazuje buđenje svijesti subjekta kroz predstavljanje onoga što se zbilo — nesretan slučaj u realnosti, kojem se treba suprotstaviti. Ali, kakav je to bio događaj? — kad svi spavaju istovremeno, onaj koji se htio odmoriti, onaj koji nije mogao izdržati bdijenje i onaj pred čijim je krevetom netko dobronamjeran mo­ rao reći — Reklo bi se da spava, kad mi znamo samo jed­ no, a to je, da se u cijelom ovom svijetu utonulom u 65

san, čuo samo jedan glas — Oče, zar ne vidiš da gorim? Sama ova rečenica je varnica — ona donosi vatru tamo gdje padne — a ne vidimo o n o što plamti kad nas vatra zasljepljuje činjenicom da se vatra oslanja na Unterlegt, na Untertragen, na realno. Upravo nas to navodi da u o v o j rečenici iz sna, odvo­ jenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo naličje onoga što će biti, kad se on probudi, njegova svijest i da se zapitamo što je u snu korelativ te predodžbe. Ovo pita­ nje je utoliko upadljivije, što ovdje san doista vidimo kao naličje predstavljanja — to je slikovnica sna, a to je prilika za nas da naglasimo ono što Freud, kad govori o nesvjesnom, označava kao ono što ga bitno određuje — Vorstellungsrepräsentanz. To ne znači, kao što je preve­ deno, reprezentativni predstavnik (le representant representatif), već zastupnik predstavljanja. U sljedećem izla­ ganju razmotrit Ćemo njegovu funkciju. Nadam se da sam uspio omogućiti vam da shvatite što je kod zauvijek promašenog susreta čvorno i što u Freudovu tekstu stvarno podržava ono što mu se.u o v o m snu čini apsolutno primjerno. Sada nam treba obilježiti mjesto realnog, koje ide od traume do fantazma — utoliko što je fantazam uvijek samo ekran koji prikriva nešto posve primarno, determinirajuće, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujed­ no objašnjava dvosmislenost u funkciji buđenja i u funk­ ciji realnoga u t o m buđenju. Realno m o ž e m o prikazati pomoću nesretnog slučaja, male buke, malo-realnosti, što potvrđuje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realno­ sti nije malo, j e r ono što nas budi jest druga realnost skrivena iza manjka onoga što nadomješta predodžbu — to je Trieb, kaže Freud. Pažnja! nismo j o š rekli što je taj Trieb — ako on kriv­ njom predodžbe nije tu, kakav je to Trieb o k o j e m je riječ — m o ž e m o ga smatrati kao Trieb koji će tek doći. K a k o ne vidjeti da buđenje ima dvostruki smisao — da buđenje koje nas vraća u konstituiranu i predočenu real­ nost ima dvostruku ulogu? Stvarno je s one-strane sna 66

koji moramo ponovo istražiti — u onome što je san oba­ vio, omotao, što nam je skrio, iza manjka predodžbe čiji je tu samo zastupnik. Tu je realno koje više od svega upravlja naše aktivnosti, a psihoanaliza nam to označava.

3 Tako se dogodilo da je Freud donio rješenje za prob­ lem, koji je najoštriji ispitivač duše prije njega — Kierke­ gaard — bio već usredotočio na ponavljanje. Pozivam vas na ponovno čitanje teksta pod tim naslo­ vom, tekst koji je blještav od lakoće i ironičke igre, zaista mocartovski u s v o m donžuanskom načinu rušenja ljubavnih obmana. K o d mladog čovjeka, čiji nam ujedno potresan i smiješan portret daje Kierkegaard, s oštri­ nom, bez mogućih replika, naglašena je ova crta, koja je ü njegovoj ljubavi upućena putem sjećanja sama sebi. Zaista, ne postoji li tu nešto dublje od La Rochefoucauldove izreke — kako bi malo njih iskusilo ljubav da im nisu objašnjeni njeni načini i putovi? Da, ali tko je za­ počeo? A zar sve u biti ne počinje s varkom prvoga koji je obuzet ljubavnim čarom — tko je dopustio da ovaj čar bude egzaltacija drugoga, postavši zarobljenik ove eg­ zaltacije, njene zahuktalosti — koja je, s drugim, stvo­ rila najlažniji zahtjev, zahtjev za narcisnom satisfakci­ j o m , bilo da ona pripada idealu — ja, ili pripada tome ja koji sebe smatra idealom? K a o ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o kakvom ponavljanju koje počiva na prirodnome, ni o kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na potrošnju, koja je na usluzi apetitu. Ponavljanje traži nešto novo. Ono se okreće prema ludičkom, koje od tog novog stvara svoju dimenziju — to nam Freud također kaže u tekstu poglavlja o kojem sam vam prošli put dao podatke. Sve što se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je otuđenje njegova smisla. Odrastao čovjek ili naprednije 67

san, čuo samo jedan glas — Oče, zar ne vidiš da gorim? Sama ova rečenica je varnica — ona donosi vatru tamo gdje padne — a ne vidimo ono što plamti kad nas vatra zasljepljuje činjenicom da se vatra oslanja na Unterlegt, na Untertragen, na realno. Upravo nas to navodi da u ovoj rečenici iz sna, odvo­ jenoj od oca u njegovoj patnji, sagledamo naličje onoga što će biti, kad se on probudi, njegova svijest i da se zapitamo što je u snu korelativ te predodžbe. Ovo pita­ nje je utoliko upadljivije, što ovdje san doista vidimo kao naličje predstavljanja — to je slikovnica sna, a to je prilika za nas da naglasimo ono što Freud, kad govori o nesvjesnom, označava kao ono što ga bitno određuje — Vorstellungsrepräsentanz. To ne znači, kao što je preve­ deno, reprezentativni predstavnik (le representant representatif), već zastupnik predstavljanja. U sljedećem izla­ ganju razmotrit ćemo njegovu funkciju. Nadam se da sam uspio omogućiti vam da shvatite što je kod zauvijek promašenog susreta čvorno i što u Freudovu tekstu stvarno podržava ono što mu se u o v o m snu čini apsolutno primjerno. Sada nam treba obilježiti mjesto realnog, koje ide od traume do fantazma — utoliko što je fantazam uvijek samo ekran koji prikriva nešto posve primarno, determinirajuće, u funkciji ponavljanja. Uostalom, to nam ujed­ no objašnjava dvosmislenost u funkciji buđenja i u funk­ ciji realnoga u t o m buđenju. Realno m o ž e m o prikazati pomoću nesretnog slučaja, male buke, malo-realnosti, što potvrđuje da ne sanjamo. Ali, s druge strane, ove realno­ sti nije malo, j e r ono što nas budi jest druga realnost skrivena iza manjka onoga što nadomješta predodžbu — to je Trieb, kaže Freud. Pažnja! nismo j o š rekli što je taj Trieb — ako on kriv­ njom predodžbe nije tu, kakav je to Trieb o k o j e m je riječ — m o ž e m o ga smatrati kao Trieb k o j i će tek doći. K a k o ne vidjeti da buđenje ima dvostruki smisao — da buđenje koje nas vraća u konstituiranu i predočenu real­ nost ima dvostruku ulogu? Stvarno je s one-strane sna 66

koji moramo ponovo istražiti — : u o n o m e što je san oba­ vio, omotao, što nam je skrio, iza manjka predodžbe čiji je tu samo zastupnik. Tu je realno koje više od svega upravlja naše aktivnosti, a psihoanaliza nam to označava. 3 Tako se dogodilo da je Freud donio rješenje za prob­ lem, koji je najoštriji ispitivač duše prije njega — Kierke­ gaard — bio već usredotočio na ponavljanje. Pozivam vas na ponovno čitanje teksta pod tim naslo­ vom, tekst koji je blještav od lakoće i ironičke igre, zaista mocartovski u s v o m donžuanskom načinu rušenja ljubavnih obmana. K o d mladog čovjeka, čiji nam ujedno potresan i smiješan portret daje Kierkegaard, s oštri­ nom, bez mogućih replika, naglašena je ova crta, koja je u njegovoj ljubavi upućena putem sjećanja sama sebi. Zaista, ne postoji li tu nešto dublje od La Rochefoucauldove izreke — kako bi malo njih iskusilo ljubav da im nisu objašnjeni njeni načini i putovi? Da, ali tko je za­ počeo? A zar sve u biti ne počinje s varkom prvoga koji je obuzet ljubavnim čarom — tko je dopustio da ovaj čar bude egzaltacija drugoga, postavši zarobljenik ove eg­ zaltacije, njene zahuktalosti — koja j e , s drugim, stvo­ rila najlažniji zahtjev, zahtjev za narcisnom satisfakci­ j o m , bilo da ona pripada idealu — ja, ili pripada tome ja koji sebe smatra idealom? K a o ni u Kierkegaarda, ni u Freuda se ne radi ni o kakvom ponavljanju koje počiva na prirodnome, ni o kakvom povratku potrebe. Povratak potrebe smjera na potrošnju, koja je na usluzi apetitu. Ponavljanje traži nešto novo. Ono se okreće prema ludičkom, koje od tog novog stvara svoju dimenziju — to nam Freud također kaže u tekstu poglavlja o kojem sam vam prošli put dao podatke. Sve što se u ponavljanju mijenja, modulira, samo je otuđenje njegova smisla. Odrastao čovjek ili naprednije 67

dijete traže u svojim aktivnostima, u igri, novo. Ali, ovaj pomak prikriva pravu tajnu ludičkoga, naime najradikal­ niju različitost koju uspostavlja ponavljanje u sebi sa­ m o m . Pogledajte to u djeteta, u njegovoj prvoj kretnji, u času kad se ono oblikuje kao ljudsko biće, to se oči­ tuje kao potreba da priča bude uvijek ista, da njeno is­ pričano ostvarenje bude ritualizirano, tj. doslovno isto. Ovaj zahtjev za jasnom konzistencijom detalja njegova pripovijedanja znači da ostvarenje označitelja neće ni­ kada moći biti dovoljno brižljivo u njegovoj memorizaciji da bi dostiglo označavanje prvenstva značenja kao takva. To znači, dakle, uzmicanje, prividno, razvijajući ga mijenjanjem značenja. Ovo mijenjanje čini da se zabo­ ravi cilj značenja, preobražavajući njegov čin u igru i rasterećujući ga u pogledu načela ugode. K a d je Freud shvatio ponavljanje u igri svog unuka, u učestalom jort-da*, on može naglasiti da dijete t a m p o nira učinak nestanka svoje majke, tako da sebe čini uzro­ k o m toga nestanka — ovaj fenomen je sekundaran. WalIon to naglašava, dijete u prvi mah ne nadzire vrata kroz koja je majka izišla, pokazujući tako da očekuje da će je ponovo tu vidjeti, već otprve usmjerava svoju pažnju na mjesto gdje ga je ona napustila, na mjesto koje je ona napustila pored njega. Zijev unesen naznačenom odsutnošću uvijek je otvoren, on ostaje uzrokom centri­ fugalnog pravca gdje, ono što se bira, nije drugi kao lik u kojem se projicira subjekt, već kalem vezan za njega pomoću niti koju on drži — kalem, gdje se izražava ono što se od njega odvaja u o v o m ogledu, samosakaćenje, polazeći od kojeg će se red značenja ocrtati u perspekti­ v i . Jer, igra kalema jest odgovor subjekta na ono što je stvorilo odsutnost majke na granici njegove domene, uz njegovu kolijevku, naime jarak o k o kojeg se samo m o ž e igrati preskakanja. * Fort-da (onamo-ovdje) riječi su jednogodišnjeg dječaka čiju igru Freud analizira u I I . poglavlju »S onu stranu načela ugode« (Prim. ur.). 68

Ovaj kalem nije majka svedena na malu lopticu uslijed nekakve igre dostojne Jivaroa — to je malo ne-znam-što subjekta koje se odvaja sve bivajući još njemu pripadno, j o š zadržano. Tu treba reći, prema Aristotelu, da čovjek misli sa svojim predmetom. Sa svojim predmetom dijete preskače granice svojega područja koje se pretvara u okno i započinje s urokom. A k o je istina da je označitelj prvo obilježje subjekta, kako ne prepoznati — samom činjenicom da je ova igra praćena jednom od prvih opo­ zicija koja se pojavljuje — da moramo naznačiti subjekt tu, u predmetu na koji se ova opozicija primjenjuje, upra­ vo u klupku. O v o m predmetu dat ćemo zatim i m e iz lakanovske algebre — malo a. Skup aktivnosti simbolizira ponavljanje, ali nikako ponavljanje potrebe koja bi zahtijevala povratak majke i koja bi se očitovala jednostavno u kriku. To je ponav­ ljanje odlaska majke kao uzroka za Spaltung u subjektu — natkriljeno alternativnom igrom foruda, koje znači tu: i tamo, i koje u svojoj naizmjeničnosti smjera samo to da bude fort nekoga da, i da nekoga fort. Ono cilja na ono što u biti nije tamo kao predstavljeno — jer, to je samo igra koja je Repres'dntanz neke Vorstellung. Sto će postati Vorstellung, kad to Repres'dntanz majke — u njenom crtežu označena potezima, gvašom želje — bude opet nedostajalo? I ja sam vidio, vidio svojim očima koje je otvorila maj­ činska vidovitost, dijete traumatizirano zato što odlazim usprkos njegovom pozivu prerano nagoviještenom u glasu, koji se obnavljao j o š mjesecima — v i d i o sam ga, još dugo vremena nakon toga, kad" sam uzimao to dijete u naručaj — vidio sam da spušta glavu na m o j e rame da (utone u san, san koji je jedini u stanju da mu omogući pristup ž i v o m označitelju, koji sam b i o od dana traume. Ta skica koju sam v a m danas dao za funkciju tyhe, bit će nam bitna da razlučimo ono što je r dužnost analitičara u tumačenju prijenosa. Neka mi za danas bude dovoljno da naglasim, da nije 69

uzaludno što se analiza postavlja kao radikalniji modu­ lator ovog odnosa čovjeka prema svijetu, a koji je dugo vremena uziman za spoznaju. Ako spoznaju nalazimo tako često u teoretskim napi­ sima gdje se odnosi na nešto analogno relaciji ontogeneze prema filogenezi — to je samo zbrka, a idući put ćemo pokazati da se sva originalnost psihoanalize sastoji u tome, da ne usredotočuje psihološku ontogenezu na te ta­ kozvane stadije — koji doslovno nemaju nikakve odre­ đene osnove u razvoju u biološkom smislu. Ako razvoj posve oživljava uslijed nesreće, uslijed neprilike tyhé, to je u onoj mjeri u kojoj nas tyhé dovodi na istu točku gdje je predsokratovska filozofija pokušala motivirati sam svijet. Negdje j o j je trebao clinamen. Demokrit — kad je po­ kušao to označiti, postavljajući se već kao protivnik čiste funkcije negativiteta pri uvođenju m i s l i — nam kaže — nije μηδέν to što.' je bitno, i dodaje — pokazujući vam da je već u to doba, što je jedna naša učenica nazvala arhaičkom etapom filozofije, manipulacija riječi bila ko­ rištena kao u vrijeme Heideggera — to nije μηδέν, to je dev , što je u grčkom kovanica. On nije rekao iv , a da i ne govorimo ο 6v , što je rekao?.— rekao j é , odgovara­ jući na pitanje koje je i naše današnje, pitanje ο idealiz­ mu. — Ništa, možebiti? ne — možebiti ništa, već ne-ništa. ODGOVORI F. D O L T O : — - N e vidim kako bi se opisivanje formira­ nja inteligencije prije tri, četiri godine obavilo bez sta­ dija. Mislim da se za fantazme obrane od kastracije i pre­ krivanja kastracije,, jednako kao i za prikrivanje kastra­ cije, treba pozivati na stadije. Opis stadija, tvoritelja libida, ne mora se pozivati na prirodno pseudo-zrenje, koje uvijek ostaje mutno. Stadiji se organiziraju o k o kastracijske tjeskobe. Kopulatorni čin uvoda u seksualnost je traumatski — eto jednog reza 70

— i ima organizatorsku funkciju za razvoj. Kastracijska tjeskoba je poput žice koja probada sve etape razvoja. Ona usmjerava sve odnose što prethode njenoj pojavi u užem smislu riječi — odbijanje od dojke, analna disci­ plina itd. Ona kristalizira svaki od ovih momenata u dija­ lektici čije je središte loš susret. Ako su stadiji posto­ jani, to je zbog funkcije njihove moguće registracije u izrazima lošeg susreta. Središnji loš susret je na spolnoj razini. To ne znači da stadiji dobivaju spolnu boju koja bi se počela širiti od kastracijske tjeskobe. Naprotiv, zato što se ova empatija ne stvara, g o v o r i m o o traumi i o praprizoru. 12. veljače 1964.

O POGLEDU KAO PREDMETU MALO a

6 Shiza oka i pogleda Shiza subjekta. Patvorenost traumatizma. Maurice Merleau-Ponty. Filozofska tradicija. Mimetizam. Svevideći. U snu to pokazuje. Nastavljam. Wiederholung, podsjetio sam vas na to — a već sam vam dovoljno rekao, da bih vam naglasio u etimološkoj referenci koju sam vam dao, haler (vući), to da ona im­ plicira zamornu konotaciju. Vući, izvlačiti. Izvlačiti što? Možda treba iskoristiti dvo­ smislene"riječi na francuskom, izvlačiti na sreću (tirer au sort). Taj Zwang bi nas onda usmjeravao prema carte forcée — ako je samo jedna karta u igri, ne mogu izvući drugu. Karakter skupa, u matematičkom smislu, koji pred­ stavlja stranu označitelja, i koji ga npr. suprotstavlja neodređenosti cijelog broja, omogućava nam da shvati­ mo shemu gdje se odmah primjenjuje funkcija carte forcée. Ako je subjekt subjekt označitelja — njime odre­ đen — možemo zamisliti sinkroničnu mrežu kakvu on daje u dijakroniji prvenstvenih učinaka. Shvatite da se tu ne radi o nepredvidivim statističkim učincima, već da sama struktura mreže implicira povratke. Tu je lik koji, pomoću elucidacije onoga što nazivamo strategijama, za nas dobiva Aristotelov automaton. A isto tako mi auto­ matizmom prevodimo Zwang iz Wiederholungzwang, kao prinuda ponavljanja. 75

1 Iznijet ću vam kasnije činjenice koje navode na to, u izvjesnim trenucima onog infantilnog monologa neoprez­ no okvalificiranog egocentričnim, da su te igre koje pro­ matramo čisto sintaksičke. Ove igre zavise od polja koje nazivamo predsvjesnim, ali tvore, ako mogu reći, ležište nesvjesnog rezervata — to treba shvatiti kao rezervat In­ dijanaca, unutar društvene mreže. Sintaksa j e , naravno, predsvjesna. Ali subjektu izmiče to, da je njegova sintaksa povezana s nesvjesnim rezerva­ tom. K a d subjekt priča svoju priču, latentno djeluje ono što upravlja .ovom sintaksom i čini je sve zatvorenijom. Zatvorenijom u odnosu na što? — na ono što Freud od početka svog opisa psihičkog otpora naziva jezgrom. A k o kažemo da se ta jezgra odnosi na nešto traumat­ sku, to je samo približno. Od otpora subjekta treba nam razlikovati taj prvi otpor diskursa, kad se on steže o k o jezgre. Jer, izraz otpor subjekta implicira i previše, jedno pretpostavljeno ja, za k o j e nije sigurno — približavajući se ovoj jezgri — da je to nešto što možemo opravdano okvalificirati kao ja. Jezgra m o r a biti označena kao nešto što pripada real­ nome — realnome utoliko što je identitet percepcije nje­ no pravilo. U krajnjem, ona se temelji na onome što Freud smatra j e d n o m vrsti predujma, koji nam, preko osjećaja realnosti koji je autentificira, potvrđuje da smo u percepciji. Što to znači? — ako je to samo od strane subjekta, to se zove buđenje. A k o sam prošli put preko sna iz sedmog poglavlja Tu­ mačenja snova pristupio onome o čemu se radi u ponav­ ljanju, to je zato što. izbor ovog sna — tako ograđenog, tako zatvorenog, tako dvostruko, trostruko zatvorenog — jest ovdje indikativan, budući da se radi o procesu sna u njegovoj krajnjoj snazi. D'à li je realnost koja određuje buđenje lagani šum usprkos kojemu se carstvo snova i želja održava? N i j e li to nešto drugo? N i j e li to

76

o n o što se izražava u dnu tjeskobe ovog sna? — naime, najintimniji odnos oca prema sinu, a koji ne izbija toliko u ovoj smrti, koliko u onome što je ona onostrana, u smislu sudbine. Između onoga što se zbiva slučajno, kad svi spavaju — svijeća koja pada i vatra na plahtama, besmisleni doga­ đaj, nesretni slučaj, loša sreća — i onoga što je potresno, mada zamagljeno, u Oče, zar ne vidiš, ja gorim — postoji isti odnos koji imamo u ponavljanju. To je ono što nama predstavlja izraz neuroza sudbine, ili neuroza neuspjeha. N i j e promašeno prilagođavanje, već tyhé, susret. T o , što Aristotel formulira — da se tyhé definira time što nam može doći samo od bića sposobna za izbor, proairesis, da nam tyhé, dobra ili loša sreća, ne može doći od neživog predmeta, od djeteta, od životinje — ovdje je iskonstruirano. Sam događaj u o v o m primjernom snu nam to pokazuje. Sigurno, Aristotel označuje na toj točki isto ono ograničenje koje ga zaustavlja na rubu nastra­ nih oblika spolnog ponašanja, koje on može okvalificirati samo kao teriotes, monstruoznosti. Zatvorena strana odnosa između događaja koji se po­ navlja i prikrivenog smisla, koji je istinska realnost i vodi nas prema nagonu — daje nam izvjesnost da se de­ mistifikacija ovog artefakta u tretmanu, koji se zove pri­ jenos, ne sastoji u dovođenju na ono što se naziva aktual­ nost situacije. Smjer koji se ukazuje u o v o m svođenju na aktualnost seanse ili niza seansi, nema propedeutičku vrijednost. Točan pojam ponavljanja treba postići u dru­ gom smjeru, koji ne m o ž e m o zamijeniti cjelokupnim učin­ kom prijenosa. Bit će naš problem, kad budemo prišli funkciji prijenosa da shvatimo kako nas prijenos može dovesti do srži ponavljanja. Upravo radi toga je potrebno najprije utemeljiti ovo ponavljanje u samoj shizi koja nastaje u subjektu na mje­ stu susreta. Ta shiza uspostavlja karakterističnu dimen­ ziju analitičkog otkrića i iskustva, koja omogućuje da shvatimo realno u njegovu dijalektičkom upadu, kao pr77

votno neumjesno. Upravo tu pri subjektu realno najviše sudjeluje u nagonu — do kojeg ćemo doći na kraju, jer će nam samo ovaj pređeni put pomoći da shvatimo od čega se on odvraća. Jer, konačno, zašto je praprizor tako traumatski? Za­ što je on uvijek ili preran ili prekasan? Zašto subjekt u tome ili previše uživa — barem smo tako, najprije, shva­ tili traumatski kauzalitet opsjednutosti — ili premalo, kao kod histerije? Zašto on ne budi subjekt odmah, ako je istinito da je subjekt tako duboko libidan? Zašto je tu događaj toliko dystyhia? Zašto je sazrijevanje pseudo-instinktâ povezano, ispresijecano, isprekidano s » t i h i č k i m « , rekao bih — od riječi tyhé? Za sada je naš horizont ono što se pojavljuje izvještačeno u temeljnom odnosu prema spolnosti. U analitič­ kom iskustvu treba poći od toga da, ako je praprizor trau­ matski, onda modulacija onoga što se može analizirati ne podržava spolna empatija, već izvještačeni događaj. Izvještačeni događaj poput onoga koji se pojavljuje u tako surovo zacrtanom prizoru u iskustvu Čovjeka-vuka — neobičnost nestanka i ponovnog pojavljivanja penisa. Prošli put sam htio naznačiti gdje je shiza subjekta. Ova shiza nakon buđenja ostaje — između povratka real­ nome, ponovnog predočivanja svijeta koji opet staje na svoje noge, uzdignutih ruku, koja nesreća, što se dogodilo, užas,

koja glupost

kakav idiot onaj koji je pošao spavati

— i svijesti koja se opet tka, koja zna da sve to doživ­ ljava kao košmar, ali koja se ipak vraća sebi, ja to sve živim,

nema potrebe

da se uštinem da bih

znala da ne

sanjam. Ispada da je ova shiza tu samo kao predstavnik dublje shize, koju treba smjestiti među ono što izvješću­ je subjekt u mašineriji sna, slika djeteta koje se približa­ va, pogled pun predbacivanja i, s druge strane, onoga što ga uzrokuje i u čemu on pada, poziv, glas djeteta, traženje p o g l e d o m — Oče, zar ne vidiš... 78

2 Tamo — slobodan kako jesam da nastavim putem ko­ j i m vas vodim, na način koji mi izgleda najbolji — provlačeći svoju krivu iglu kroz tapiseriju, ja preskačem na onu stranu gdje se postavlja pitanje koje se nudi kao raskršće između nas i svih onih koji pokušavaju zamisliti put subjekta. Da li taj put, ukoliko je on traženje istine, treba prokrčiti u našem avanturističkom stilu, s njegovom trau­ mom kao odrazom izvještačenosti? I l i ga treba lokalizira­ ti tamo gdje je to tradicija oduvijek činila, na razinu dijalektike istinitog i privida, uzete na početku percepci­ je u onome što ona ima temeljno ideičko, estetsko na neki način, i kad je nalašena vizualnim centriranjem? To uopće nije samo puki slučaj — prenesen na red čisto »tihičkog« — što će v a m ovaj tjedan doći u ruke knjiga našeg prijatelja Mauricea Merleau-Pontyja, koja se po­ javila posthumno Le Visible et V Invisible (Vidljivo i ne­ vidljivo). Tu se izražava, utjelovljeno, ono što se izmjenjivalo u našem dijalogu, a ne trebam poći daleko da se podsjetim na kongres u Bonnevalu, gdje je njegova intervencija svjedočila o njegovu putu, koji je prekinut na jednoj točki djela koje zbog toga nije manje dovršeno, j e r je uobličeno štujućim radom Claudea Leforta, kojemu že­ lim odati čast za savršenost koju je, mislim, dostigao u jednoj dugoj i teškoj transkripciji. Ovo Vidljivo i nevidljivo može za nas označiti doseg filozofske tradicije — one tradicije koja počinje kod Pla­ tona promaknućem ideje, za koju m o ž e m o reći da se od polazišta u estetskom svijetu determinira u cilju datom biću kao suvereno dobro, dosežući tako ljepotu koja je također njena granica. I nije tek tako što Maurice Mer­ leau-Ponty u oku prepoznaje njenog voditelja. U t o m djelu, konačnom i početnom ujedno, otkrit ćete povratak i korak naprijed na putu prema onome što je najprije formulirala Fenomenologija percepcije. Doista 79

se tu podsjećamo na regulatornu funkciju oblika, prizva­ nu onim što je postepeno s progresom filozofske misli bilo dotjerano do vrtoglave krajnosti koja se očitovala u izrazu idealizam — kako onda da se ta podvojenost kakvom je postala predstava, poklopi s onim što bi ona trebala pokrivati? Fenomenologija nas je dovodila do re­ gulacije oblika, koji ne predvodi samo subjektovo oko, već sve njegovo čekanje, njegovo kretanje, njegov zahvat, njegova muskulatorna i visceralna emocija — ukratko, njegovu konstitutivnu prisutnost usmjerenu prema ono­ me što se naziva njegovom potpunom intencionalnošću. Maurice Merleau-Ponty čini daljnji korak prelazeći gra­ nice ove iste fenomenologije. Vidjet ćete da putovi koji­ ma će vas voditi ne pripadaju samo redu fenomenologi­ je vizualnog, j e r će oni pronaći — to je bitno — zavisnost od vidljivog u odnosu na ono što nas postavlja pod oko vidioca (le voyant). Možda sam previše rekao, j e r to oko je samo metafora za nešto što bih radije nazvao izdanak vidioca — nešto ispred njegova oka. Ono što treba okru­ žiti posredstvom puta koji nam pokazuje, to je preegzistencija pogleda — ja vidim « a m o s jedne točke, ali u svojoj sam egzistenciji gledan odasvud. To vidjeti, kojemu sam podložan na originalan način, nesumnjivo je ono što nas mora voditi k svrsi ovoga djela, k o n o m ontološkom obratu čije bi slojeve trebalo naći u primitivnijoj instituciji oblika. Za mene je to prilika da nekima odgovorim, da ja imam svoju ontologiju — zašto ne? — kao što je svatko ima, naivnu ili razrađenu. Jasno, ono što pokušavam ocr­ tati u svom izlaganju — koje, iako reinterpretira Freudov o , nije bitno manje usredotočeno na partikularnost is­ kustva koje trasira — nema zahtjeva da pokrije cijelo polje iskustva. Čak ovaj međusloj, koji nam otvara razu­ mijevanje nesvjesnoga, zanima nas samo utoliko koliko je, po Freudovoj uputi, naznačen kao ono što će subjekt posjedovati. Samo bih dodao, da održavanje ovog aspekta frojdizma, koji običavamo okvalificirati naturalizmom, izgleda neophodno, j e r je jedan od rijetkih pokušaja, ako 80

ne i jedini, da se otjelovi psihička realnost bez njenog supstantificiranja. U polju koje nam iznosi Maurice Merleau-Ponty, uosta­ l o m više ili manje polariziranom nitima našeg iskustva, u skopičkom polju, ontološki status se predstavlja svo­ j o m najnestvariiijom incidencom, naime najruševnijom. Ali, mi ne idemo između vidljivog i nevidljivog. Shiza koja nas zanima nije razdaljina uslijed oblika koje na­ meće svijet, prema čemu nas upravlja namjernost fenomenološkog iskustva, odakle su i granice koje susreće­ mo u iskustvu vidljivoga. N a m a se pogled predstavlja sa­ mo u obliku čudne mogućnosti koja simbolizira ono što nalazimo na horizontu i kao poduprtom našim iskustvom, naime kao konstitutivni nedostatak straha od kastracije. Oko i pogled, takva je za nas shiza u kojoj se nagon očituje na razini skopičkog polja.

3 U našem odnosu prema stvarima, kakav je uspostav­ ljen putem vida i uređen likovima predstave, nešto klizi, prenosi se s kata na kat, da bi uvijek bilo na nekom iz­ bjegnutom stupnju — to se zove pogled. Da biste to osjetili — postoji više od jednog načina. Dà to prikazem, u krajnosti, pomoću jedne od zagonetki koju nam postavlja priroda? Radi se ništa manje nego o fenomenu nazvanom mimetizam (mimikrija). O tome je bilo mnogo rečeno, a najviše apsurdnosti — na primjer, da se fenomeni mimetizma objašnjavaju kao prilagođavanje. To nije m o j e mišljenje. Ja bih vas uputio, už ostalo, na jedno malo djelo koje mnogi od vas nesum­ njivo poznaju, Méduse et compagnie od Cailloisa, u ko­ jem je referencija prilagođavanja podvrgnuta posebno pronicavoj kritici. S jedne strane, kod nagona npr., da bi odredbena mutacija mimetizma bila efikasna, mora na­ stati odmah i na početku. S druge strane, njeni navodni selektivni efekti su poništeni konstatacijom, da u želucu 81

ptica, posebno grabljivica, nalazimo insekte koji su to­ bože zaštićeni mimetizmom, kao i insekte koji to nisu. Ali, naravno, problem nije u tome. Najradikalniji prob­ lem mimetizma jest u tome da doznamo, da li ga trebamo pripisati nekoj oblikovnoj m o ć i samog organizma koji pokazuje te manifestacije. Da bi to bilo opravdano, tre­ balo bi shvatiti kojim putem bi se ova snaga mogla naći u položaju da svlada, ne samo sam oblik mimetiziranog tijela, već i njegov odnos prema sredini u kojoj se treba ili isticati ili prikriti. A da bi se sve kazalo, kao što s mnogo umješnosti podsjeća Caillois, kad se radi o takvim mimetičkim manifestacijama, a posebno o onoj na koju nas podsjeća funkcija očiju, naime šarenice, trebalo bi shvatiti da li ona impresionira — činjenica je da ona ima učinka na grabljivca ili na pretpostavljenu žrtvu koja je gleda — da li ona impresionira svojom sličnošću s očima, ili naprotiv, oči fasciniraju svojim odnosom prema obliku šarenice. Drugačije rečeno, zar u t o m pogledu ne treba razlikovati funkciju oka od funkcije pogleda? Ovaj distinktivni primjer, izabran kao takav — zbog svoje lokalnosti, svoje izvještačenosti, zbog svog izuzetnog karaktera — za nas je samo sitna manifestacija funkcije koju treba izdvojiti — one, kažimo tu riječ, pjege. Ovaj primjer je dragocjen za utvrđivanje preegzistencije viđe­ nog pred danim-za-viđenje. N e m a p o t r e b e da se pozivam na b i l o koju pretpostavku postojanja univerzalnog vidioca. A k o je funkcija pjege priznata u svojoj autonomiji i izjednačena s funkcijom pogleda, m o ž e m o j o j potražiti trag, nit, trak, na svim ka­ tovima ustrojstva svijeta u skopičkom polju. Opazit će­ mo onda da je funkcija pjege i pogleda ujedno i ono što njima najtajnije upravlja, a š t o stalno izmiče shvaćanju ovog oblika vida, koji se sam sobom zadovoljava zamiš­ ljajući se kao svijest. T o , u čemu se svijest može okrenuti sebi samoj — shvatiti se kao Valéryjeva Mlada Parka, k a o videći se ka­ ko se vidi (se voyant se voir), — predstavlja zasljepljenje. Dolazi do izmicanja funkciji pogleda.

82

To je ono što možemo obilježiti topikom koju smo pro­ šli put sačinili polazeći od toga što se od položaja subjekta pojavljuje, kad on pristupa imaginarnim oblicima koje mu daje san, kao suprotnost oblicima u budnom stanju. Zar isto tako, u o v o m za subjekt posebno zadovoljava­ jućem redu, koji je analitičko iskustvo konotiralo p o j ­ mom narcizma — gdje sam se trudio da ponovo uvedem bitnu strukturu koja proizlazi iz referencije na zrcalnu sliku — u tome što se rasplinjuje od zadovoljstva, odnos­ no ljubaznosti, gdje subjekt nalazi podršku za tako te­ meljito nepoznavanje — ne ide li moć do te referencije filozofske tradicije koja je potpunost koju sreće subjekt u obliku motrenja — zar ne možemo isto tako shvatiti ono što je mimoiđeno? — naime, funkciju pogleda. Ja smatram, a Maurice Merleau-Ponty nam to ističe, da smo mi promatrana bića u kazalištu svijeta. Ono što nam tvori svijest, ustrojava nas u isti mah kao speculum mundi. Zar nije zadovoljstvo biti p o d tim pogledom o kojem sam upravo govorio slijedeći Mauricea Merleau-Pontyja, pod tim pogledom koji nas okružuje i koji najprije čini od nas gledana bića, a da nam to ne pokazuje? Svjetsko kazalište, spektakl, u o v o m smislu nam se po­ kazuje kao svevideće. Upravo je to fantazam koji nalazi­ mo u platonskoj perspektivi jednog apsolutnog bića ko­ jemu je prenesen kvalitet svevidećeg. Na samoj razini fe­ nomenalnog iskustva motrenja pojavljuje se ova svevideća strana u zadovoljstvu žene koja zna da je gledana, pod uvjetom da j o j se to ne pokaže. Svijet je svevideći, ali nije ekshibicionist — on ne iza­ ziva naš pogled. K a d ga počinje izazivati, onda počinje i osjećaj nastranosti. Što to znači? — da, u budnom stanju postoji elizija pogleda, elizija onoga što, ne samo to gleda, već to poka­ zuje. U polju sna, naprotiv, slika karakterizira to što ono pokazuje. Ono pokazuje — ali se tu još pokazuje poneki oblik izmicanje subjekta. Prenesite se na bilo koji tekst sna — ne samo na onaj kojim sam se poslužio prošli put, gdje, 83

84

ni za koga. Kad je on budan, on je Čuang-ce za druge i uhvaćen je u njihovu mrežu za leptire. Zato mu leptir m o ž e — ako subjekt već Čovjek-vuk — ulijevati fobički strah Iepet malih krila nije tako daleko od od prvobitne brazde koja označava svoje prvi put mrežom želje.

nije Čuang-ce, pri saznanju da lupanja uzroka, biće zahvaćeno

Nalažem sebi, da vas idući put uvedem u bit skopičkog zadovoljenja. Pogled m o ž e sadržavati u sebi samom pred­ met a iz lakanovske algebre, gdje subjekt pada, a ono što određuje skopičko polje, i stvara zadovoljstvo koje mu je svojstveno, jest, da tu, zbog strukture, pad subjekta ostaje uvijek neprimijećen, j e r se svodi na nulu. U onoj mjeri, u kojoj pogled kao predmet a može sim­ bolizirati središnji manjak izražen u fenomenu kastraci­ je i, u onoj mjeri u kojoj je predmet a po svojoj prirodi sveden na točkoliki, prolazni oblik — ostavlja on subjekt u neznanju o onome što postoji s one-strane privida — u tom neznanju tako karakterističnom za svaki napredak misli na putu koji uspostavlja filozofsko istraživanje.

ODGOVORI X. AUDOUARD: — U kojoj mjeri je u analizi potrebno dati subjektu do znanja, da ga se gleda, tj. da smo po­ stavljeni kao onaj koji kod subjekta gleda proces gle­ danja sebe? Poći ću odozgo, kad v a m kažem, da izlaganje tu ima dva cilja, jedan koji se tiče analitičara, drugi, onih koji su tu da bi doznali da li je psihoanaliza znanost. Psihoanaliza nije ni Weltanschauung,

ni filozofija ko­

ja namjerava dati ključ za svemir. N j u vodi poseban cilj, koji je historijski definiran razradom pojma subjekt. Ona ovaj pojam postavlja na nov način vodeći subjekt njego­ voj značenjskoj zavisnosti.

85

Ići od percepcije do znanosti jest perspektiva za koju se čini da polazi sama od sebe, utoliko što subjekt nije i m a o bolji pokusni prostor za shvaćanje bića. Taj isti put slijedi Aristotel, nastavljajući se na predsokratovce. Ali, to je put koji analitičko iskustvo želi ispraviti, jer on zao­ bilazi ponor kastracije. To se, na primjer, vidi tako, što tyhé ne ulazi, osim u obliku točke, u teogoniju i genezu. Pokušavam ovdje shvatiti kako je tyhé predstavljena u vizionalnom zahvatu. Pokazat ću da se tihička točka u skopičkoj funkciji nalazi na razini koju ja nazivam pjega. To znači da je plan uzajamnosti pogleda i gledanoga, povoljan više od ostaloga, subjektu za alibi. Zato bi bilo dobro, da mu našim intervencijama na seansama ne omo­ gućimo postavljanje na tu razinu. Trebalo bi mu, na­ protiv, okresati ovu točku krajnjeg pogleda, koja je ilu­ zorna. Prepreka koju primjećujete ilustrira činjenicu da mi bivamo vrlo oprezni. Mi ne kažemo svaki čas pacijentu — Ohol Kakvo lice činite! ili — Gornje dugme vašeg ka­ puta je otkopčano. N i j e stoga tek tako što se analiza ne provodi licem u lice. Shiza između pogleda i vizije će nam omogućiti, vidjet ćete, da skopički nagon dodamo popi­ su nagona. A k o znamo čitati, primijetit ćemo da ga već Freud smješta u prvi plan u Triebe und Triebschicksale (Nagonima i njihovim sudbinama), i pokazuje da nije hom o l o g a n drugima. Doista to je onaj koji najpotpunije iz­ bjegava termin kastracije. 19. veljače 1964.

7 Anamorfoza O temelju svijesti. Povlastica pogleda kao predmeta a. Optika slijepih. Falus na slici.

Vainement ton image arrive Et ne m'entre où je suis Toi te tournant vers moi tu Au mur de mon regard que

à ma rencontre qui seulement la montre ne saurais trouver ton ombre rêvée

Je suis ce malheureux comparable aux miroirs Qui peuvent réfléchir mais ne peuvent pas voir Comme eux mon oeil est vide et comme eux habité De l'absence de toi qui fait sa cécité Sjećate se možda, da sam jedno od svojih posljednjih izlaganja započeo o v i m stihovima koji su u Aragonovoj Fou d'Eisa naslovljeni kao Contre-chant. Onda nisam znao da ću dopustiti da se pitanje o pogledu toliko razvije. Na to me naveo način na koji sam vam predstavio pojam po­ navljanja kod Freuda. N e m o j m o nijekati da se ova digresija o skopičkoj funk­ ciji smješta unutar objašnjenja za'ponavljanje, koja je nesumnjivo uvedena djelom Mauricea Merleau-Pontyja koje se upravo pojavilo, Vidljivo i nevidljivo. Isto mi se tako čini, ako susret postoji, onda je to sretan susret, kojemu je svrha da naglasi, kao što ću ja danas to poku­ šati, kako mi u perspektivi nesvjesnoga možemo smjesti­ ti svijest. Vi znate da poneka sjena, ili čak, da upotrebimo izraz kojim ćemo se služiti, poneka rezerva — u smislu u ko-

87

j e m se govori o rezervi na platnu izloženu bojanju — označava činjenicu svijesti u samom Freudovom diskursu. Ali, prije nego li proslijedim sa mjesta na kojem sam prošli put stao, treba najprije točno odrediti pitanje oko izraza za koji sam doznao, da su ga oni koji me slušaju pogrešno čuli. Ne znam koja je zabuna ostala u tim uši­ ma o k o dosta jednostavne riječi koju sam upotrebio i komentirao, tihički. Za neke je zazvučala kao kihaaje. Ipak sam razjasnio da se radi o pridjevu nastaiom od tyhé, kao što je psihički pridjev koji je nastao prema imenici psyché. Nisam se slučajno poslužio o v o m analo­ gijom iz jezgre iskustva ponavljanja, j e r za svaku koncep­ ciju psihičkog razvoja kakvu je analiza rasvijetlila, či­ njenica tihičkog je središnja. Upravo u odnosu prema oku, odnosu prema entyhia-i, ili prema dystyhia-i, sret­ n o m susretu, zlosretnom susretu, ravnat će se moje da­ našnje izlaganje.

1 Vidjela sam se, kako se vidim (Je me voyais me v o i r ) , ka­ že negdje Mlada Parka. Zasigurno ova izjava ima svoj puni a ujedno i kompleksni smisao, kad se radi o temi koju razvija Mlada Parka, o ženskosti — mi nismo dotle stigli. Mi imamo posla s filozofom, koji poima nešto što je je­ dan od bitnih korelata svijesti u njenu odnosu prema predodžbi i koje se naznačava kao ja se vidim kako se vidim. K o j a se očitost može nadovezati na ovu formulu? K a k o to da ona ostaje, sve u svemu, korelativna o v o m temeljnom postupku na koji smo se pozvali u kartezijanskom cogito, pomoću kojega subjekt poima sebe kao misao? Ono što izdvaja o v o poimanje same misli sobom to je vrst sumnje, nazvane metodička sumnja, koja zadire u sve na što bi se misao mogla osloniti u predodžbi. K a k o to onda vidim se kako se vidim ostaje njen omotač i pod­ loga i utemeljuje izvjesnost, možda i više nego li se to 88

misli? Jer, ja se grijem da se ogrijem jest referencija na tijelo kao tijelo, svladan sam osjećajem topline koja se iz bilo koje točke u meni širi i ograničava me kao tijelo. Dok se u ja se vidim kako se vidim ne može osjetiti da sam na analogan način svladan viđenjem. Štoviše, fenomenolozi su m o g l i s točnošću obrazložiti, i to na zbunjujući način, da je posve jasno da ja vidim izvana, da percepcija nije u meni, da je ona na predmetu koji zahvaća. A ipak, ja p o i m a m svijet percepcijom koja izgleda da proizlazi iz imanentnosti toga ja se vidim, kako se vidim. Izgleda da se povlastica subjekta utvrđu­ je u tom refleksivnom, bipolarnom odnosu koji čini da moje predodžbe pripadaju meni čim ih opazim. Zato je ovaj svijet pogođen pretpostavkom idealizacije, sumnjom da sebi predajem samo svoje predodžbe. Ozbi­ ljan praktičar ne teži mnogo, ali, zauzvrat, filozof idealist je tu stavljen u neugodan položaj i prema sebi kao i pre­ ma onima koji ga slušaju. K a k o osporiti da mi se sve na svijetu pojavljuje samo u m o j i m predodžbama? — to je nesvediv postupak biskupa Berkeleya, o kojem bi se mo­ glo, što se tiče njegova subjektivna položaja, mnogo reći — što se tiče onoga što v a m j e , bez sumnje, usput iz­ maklo, to pripadaju mi od predodžaba, što podsjeća na vlasništvo. U krajnjem, proces ove meditacije, ove reflektirajuće refleksije, svodi subjekt, koji poima kartezijanska meditacija, na moć ništenja. Način m o j e prisutnosti u svijetu jest da sam subjekt, utoliko što od silnog svođenja na ovu jedinu izvjesnost da sam subjekt, on postaje aktivno ništenje. Nastavak filo­ zofskog razmišljanja zaista gura subjekt prema preobražujućoj historijskoj akciji, i, oko toga određuje oblikov­ ne načine aktivne svijesti o sebi, putem njenih metamor­ foza u povijesti. Što se tiče meditacije o bitku, koja dostiže svoju kulminaciju u Heideggerovoj misli, ona vraća samom bitku tu moć ništenja — ili, u najmanju ruku, postavlja pitanje kako se ono tu m o ž e ispostaviti. I Maurice Merleau-Ponty nas dovodi ovamo. Ali, ako se vratite na njegov tekst, vidjet ćete da izabire o v o mje89

sto za odstupnicu da bi nam predložio da se okrenemo izvorima intuicije što se tiče vidljivog i nevidljivog, da se vratimo onome što je prvenstveno refleksija, tetička ili ne-tetička, da bismo obilježili pojavu samog viđenja. On želi obnoviti — jer, kaže on, m o ž e biti samo riječi o re­ konstrukciji ili restauraciji, a ne o prelaženju puta u suprotnom smjeru — o p o n o v n o m uspostavljanju puta, ne od tijela, već od nečeg što on naziva mesom svijeta, na kojem se mogla pojaviti prvotna točka viđenja. Izgle­ da da se nazire, u ovom nedovršenom djelu, nešto poput istraživanja neimenovane supstance iz koje se ja sâm, onaj koji vidi, izvlačim. Iz mreža, iz zraka, ako hoćete, prelijevanja boja, čiji sam najprije ja dio, pojavljujem se kao oko, izbijajući na neki način iz onoga što bih mogao nazvati funkcijom viđenja (voyure). Širi se divlji vonj koji dopušta da se na horizontu nazre Artemidin lov — čiji dodir kao da se spaja s ovim časom tragičnog nastanka, kad smo izgubili onoga koji govori. Ali, ipak, da li je to put kojim je htio krenuti? Tragovi što nam ostaju od dijela njegove meditacije koji bi tre­ bao uslijediti dopuštaju nam da sumnjamo. Naznake ko­ je su tu dane, osobito one za nesvjesno čisto psihoanali­ tičko, omogućuju nam da opazimo da bi se možda bio usmjerio prema istraživanju koje bi bilo izvorno s obzi­ r o m na filozofsku tradiciju, prema toj novoj dimenziji meditacije o subjektu, koju možemo trasirati zahvaljuju­ ći analizi. Što se mene tiče, ja samo mogu biti zapanjen nekim bilješkama, za mene manje tajanstvenim nego li što će se učiniti drugim čitateljima, jer se točno prekrivaju she­ mama — posebno j e d n o m među njima, koje ću ja ovdje imenovati. Pročitajte, recimo, tu bilješku koja se odnosi na ono što on naziva preokretanjem prsta na rukavici, mada se čini da to pokazuje — pogledajte kako koža obavija podstavu u zimskoj rukavici — da svijest, u svo­ j o j iluziji da se vidi kako se vidi, nalazi svoj temelj u pre­ okrenutoj strukturi pogleda. 90

2 A što je pogled? Poći ću od te prve točke ništenja, gdje se u polju reduk­ cije subjekta pokazuje prijelom — koji nas upozorava na neophodnost uvođenja druge referencije, one koju uzima analiza da bi ograničila povlastice svijesti. Analiza smatra svijest nepopravljivo ograničenom i uspostavlja je kao načelo, ne samo idealizacije, već i nespoznavanja, kao — kao što se reklo, izrazom koji do­ biva novu vrijednost što se odnosi na područje vizual­ nog — kao skotom. Izraz je na polju analitičkog rječni­ ka uvela Ecole française. Da li je to jednostavno metafo­ ra? — nalazimo tu dvosmislenost koja zahvaća sve što se upiše u registar skopičkog nagona. Svijest važi za nas samo kad se odnosi na ono što sam vam iz propedeutičkih razloga pokušao pokazati pomo­ ću nepotpunog teksta — polazeći od čega treba ponovo usredotočiti subjekt kao govoreći, u same šupljine onoga u čemu se, u samom početku, prikazuje kao govoreći. Ali, mi tu iskazujemo samo odnos predsvjesnog prema nesvjesnome. Dinamika vezana za svijest kao takvu, paž­ nja koju subjekt poklanja svom vlastitom tekstu, ostaje do sada, kao što je Freud potcrtao, izvan teorije i, pravo govoreći, još neartikulirana. Ovdje ja dodajem, da je interes koji subjekt pokazuje prema vlastitoj shizi vezan za ono što određuje, naime, za povlašten predmet koji je iskrsnuo iz nekog primitiv­ nog razdvajanja, iz neke automutilacije koju uvodi pri­ stup realnome, čije je ime u našoj algebri predmet a. U skopičkom odnosu, predmet od kojeg zavisi fantazam koji je obješen o subjekt u bitnom njihanju jest po­ gled. Njegova povlastica — a isto tako i ono zbog čega je obješeni subjekt tako dugo mogao zaboraviti da biva u toj zavisnosti — zavisi od same njegove strukture. Shematizirajmo odmah to što želimo kazati. Čim nasta­ ne pogled, subjekt mu se pokuša prilagoditi, pogled posta­ je taj točkoliki predmet, ona točka bića koja iščezava, 91

s kojim subjekt miješa vlastitu slabost. Isto tako, od svih predmeta u kojima subjekt može prepoznati svoju zavisnost u registru želje, pogled se pobliže označuje kao neshvatljiv. Zbog toga je on više od svakog drugog pred­ meta nepoznat i možda iz tog razloga subjekt tako sretno simbolizira svoju vlastitu iščezavajuću i točkoliku crtu, u iluziji svijesti toga vidjeti se kako se vidim, gdje se pogled elidira. A k o j e , dakle, pogled, naličje svijesti, kako ćemo ga pokušati zamisliti? Pitanje nije uopće neopravdano j e r pogledu možemo dati tijelo. Sartre mu u jednom od najsjajnijih stavaka iz Etre et le Néant daje funkciju u dimenziji egzistencije drugoga. Drugi bi ostao vezan za same uvjete, djelomično neostvarujuće, koji u Sartreovoj definiciji pripadaju ob­ jektivnosti, kad ne bi bilo pogleda. Pogled, takav kako ga shvaća Sartre jest pogled k o j i m sam iznenađen — izne­ nađen utoliko što on mijenja sve perspektive, sve crte moga svijeta kojim upravlja iz točke ništavila gdje se na­ lazim, u neku vrstu zrakolike mreže organizma. K a o mjesto odnosa između mene, ništećeg subjekta, i onoga što me okružuje, pogled bi tu imao takvu povla­ sticu da bi išao dotle da navede mene koji gledam da skotomiziram oko onoga koji me gleda kao predmet. Utoli­ ko što sam pod pogledom, piše Sartre, ne vidim više oko koje me gleda, a ako v i d i m oko, onda nestaje pogleda. Da li je ova fenomenološka analiza točna? N e . N i j e istina, da, kada sam p o d pogledom, kad tražim pogled, kad ga održim, da ga onda ne v i d i m kao pogled. Slikari su bili izvrsni u hvatanju tog pogleda kao takvog u ma­ ski, a trebam vas samo podsjetiti na Goyu, na primjer, da biste to osjetili. Pogled se vidi — upravo taj pogled o kojemu govori Sartre, taj pogled koji me iznenađuje i natjera me na sram, jer to je osjećaj za koji on kaže da je najnaglašeniji. Taj pogled koji susrećem — to treba obilježiti u samom Sartreovom tekstu — nije nikako viđeni pogled, već pogled koji sam ja zamislio na polju Drugoga. 92

Ako se obratite njegovom tekstu, vidjet ćete, on je daleko od toga da govori o ulasku ovog pogleda na scenu kao o nečemu što se tiče organa vida, on se prenosi na iznenadni šum lišća, koji se čuo dok sam u lovu, na iskrsli korak u hodniku, i kada? — u času kad se on sam pokazao kako gleda kroz ključanicu. Jedan pogled ga iz­ nenađuje u ulozi voajera, smiče ga i natjera na osjećaj stida. Radi se o pogledu koji je prisutnost drugoga. Ali, treba li reći da prvotno poimamo ono o čemu se radi u pogledu kod odnosa subjekta prema subjektu, u funk­ ciji egzistencije drugoga kao one koja me gleda? Zar nije jasno da pogled posreduje tu samo utoliko što to nije ništeći subjekt, korelativan svijetu objektivnosti ko­ ji je iznenađen, već subjekt koji smatra da je u funkciji želje? N i j e li upravo zato, što se tu želja osniva u domeni viđenja, da je možemo prikriti? 3 Ovu povlasticu pogleda u funkciji želje možemo shva­ titi protječući, ako tako mogu reći, uzduž vena preko ko­ j i h se područje viđenja integriralo s poljem želje. N i j e slučajno što se upravo u razdoblju kad kartezijanska meditacija otkriva funkciju subjekta u njenoj či­ stoći, razvija ova dimenzija optike, koju ću ovdje istak­ nuti nazivajući je geometrijskom. Prikazat ću vam pomoću jednog predmeta ono što mi se čini kao primjer za funkciju koja je svojedobno ne­ obično navodila na mnoge refleksije. Jedna referencija za one koji bi htjeli poći dalje od onoga što v a m danas pokušavam približiti — knjiga Bal-

trusaïtisa

Anamorphoses.

U svom seminaru se uveliko služim anamorfozom, utoliko koliko je ona struktura za primjer. U čemu se sa­ stoji anamorfoza, jednostavna, ne cilindrična? Pretposta93

vite portret koji bi se nalazio ovdje, na o v o m ravnom listu koji držim. Ovdje, na sreću, vidite ploču koja je u kosom položaju prema listu. Pretpostavite da pomoću niza konaca i idealnih crta prenosim na kosu ploču svaku točku slike nacrtane na listu, lako ćete zamisliti što će proizići — dobit ćete proširenu i izobličenu sliku prema linijama onoga što se može nazvati perspektiva. Pret­ postavlja se, da će — ako odstranim ono što je poslu­ žilo za konstrukciju, tj. sliku postavljenu u m o j e vlastito vidno polje — dojam koji ću dobiti ostajući na istom mjestu, biti osjetno isti — u najmanju ruku, da ću pre­ poznati glavne crte slike — u najbolju ruku, imat ću isti dojam. Sad ću vam dati da pogledate nešto što ima već sto­ tinjak godina, iz 1553. godine je, reprodukciju slike koju, mislim, svi poznajete — Ambasadori Hansa Holbeina. Oni koji je poznaju neka se podsjete, a oni koji je ne poznaju neka je pažljivo promatraju. Kasnije ću se na to vratiti. Viđenje je raspoređeno na način koji m o ž e m o opće­ nito nazvati funkcijom slike. Ova se funkcija definira po­ dudaranjem po točkama dviju jedinica u p r o s t o m . Ma koji da su optički posrednici za uspostavljanje njihova odnosa, bilo da je slika virtualna, bilo da je realna, bitna je podudarnost točku po točku. To što u v i d n o m polju pripada načinu slike može se svesti na tako jednostavnu shemu koja dopušta da se ustanovi anamorfoza, to jest na odnos jedne slike, utoliko što je ona vezana za neku površinu izvjesnom točkom koju ćemo nazvati očištem ili geometrijskom točkom. Slikom će se m o ć i nazvati bilo što što je određeno o v o m metodom — gdje ravna crta ima ulogu da bude trasa za svjetlost. Ovdje se umjetnik miješa sa znanošću. Leonardo da Vinci je i znanstvenik i umjetnik sa svojim dioptričkim konstrukcijama. Vitruvijev traktat o arhitekturi nije da­ leko od toga. K o d Vignole i Albertija nalazimo poste­ peno ispitivanje geometrijskih zakona perspektive, a u istraživanjima perspektive interes je nadasve usmjeren

94

prema području viđenja — čiji odnos s uspostavljanjem kartezijanskog subjekta koji je isto tako jedna vrst očišta, točke perspektive, ne m o ž e m o vidjeti. Oko geome­ trijske perspektive, slika — ova važna funkcija na koju ćemo se vratiti — organizira se na posve nov način u povijesti slikarstva. Sad se, molim vas, sjetite Diderota. Pismo o slijepima za upotrebu onih koji vide istaknut će vam činjenicu da ova konstrukcija posve ispušta ono što se odnosi na vid. Jer, geometrijski prostor viđenja — čak uključivši tu imaginarne dijelove u virtualni prostor ogledala na koje sam, kako znate, mnogo polagao — slijepac može sasvim rekonstruirati, zamisliti. U geometrijskoj perspektivi se radi samo o obilježa­ vanju prostora, a ne o vidiku. Slijepac može posve shva­ titi, da se prostorno polje koje poznaje, i poznaje ga kao realno, može oćutiti na udaljenosti, i kao simultano. Za njega se radi samo o tome, da shvati vremensku funkciju, naime trenutačnost. Pogledajte Descartesovu dioptriku, radnja očiju je tu predstavljena kao spreg­ nuta radnja dvaju štapova. Geometrijska dimenzija vi­ đenja ne crpe, dakle, i daleko od toga, to što nam vidno polje kao takvo predlaže kao prvotni subjektivirajući odnos. Zato je važno opravdati obrnutu upotrebu perspektive u strukturi anamorfoze. Sam Diirer je izmislio spravu za određivanje perspek­ tive. Diirerova vratašca se mogu usporediti s onim što sam čas prije postavio između sebe i slike, naime izvje­ snu sliku (image), ili, točnije, platno, mrežu kroz koju će prolaziti prave crte — koje nisu obavezno zrake, već mogu biti i niti — koje će povezivati svaku točku koju vidim u svijetu s točkom na platnu kroz koje će ova crta prolaziti. Vratašca su izumljena da bi nastala ispravna perspek­ tivna slika. Ako ih obrnuto upotrebim, imat ću zado­ voljstvo da postignem, ne povratak svijeta koji je na 95

početku, već na drugoj površini deformaciju slike koju bih dobio na prvoj, i ja bih se zadržao na o v o m postupku kao u divnoj igri, pri čemu se svaka stvar može dobiti posebno razvučena. M o l i m vas, da vjerujete, da je takvo ushićenje vladalo svojevremeno. Baltrusaïtisova knjiga pokazat će v a m že­ stoke polemike koje su izbile iz ovih praksa i koje su dovele do zamašnih djela. Franjevački samostan, sada razoren, koji se nalazio pored ulice des Tournelles, imao je na v r l o dugačkom zidu jedne od svojih galerija, pred­ stavljenog sv. Ivana na Patmosu, sliku koju je trebalo gledati kroz jednu rupu, da bi njena izobličujuća vri­ jednost došla do punog izražaja. Deformacija m o ž e biti p o v o d — to nije slučaj s o v o m neobičnom freskom — svakoj paranoičkoj dvosmisleno­ sti, a sve se to iskorištavalo, od Arcimbolda do Salvadora Dalija. Otići ću tako daleko, da kažem da ova fascinacija nadopunjava ono što od viđenja izmiče geomet­ rijskim istraživanjima perspektive. K a k o to, da nitko nije pomislio da to p o v e ž e . . . s učinkom erekcije? Zamislite šaru utetoviranu na organu ad hoc u stanju mirovanja, a koja dobiva u drugom po­ ložaju oblik, ako mogu reći, razvijeni. K a k o ne vidjeti tu, imanentno geometrijskoj dimen­ ziji — parcijalnoj dimenziji u vidnom polju, dimenziji koja nema ništa s vizijom kao takvom — nešto simbo­ lično za funkciju manjka — pojavu faličkog fantoma? A sada, na slici Ambasadora — koja j e , nadam se, do­ voljno kružila i prošla kroz sve ruke — što vidite? K o j i je to neobičan predmet, lebdeći, kos, u prvom planu ispred ove dvije ličnosti. Dvije ličnosti ukrućene, ukočene u svojim ukrasima. Između njih cijeli niz predmeta koji predstavljaju u sli­ karstvu tog razdoblja simbole vanitas. Kornelije Agripa, u isto doba, piše svoj De vanitate scientiarum, imajući pri tome u vidu znanost koliko i umjetnost, a svi ovi predmeti su simboli znanosti i umjetnosti kakve su bile 96

u to doba grupirane u trivium i quadriviutn, kako znate. Što je onda, pred ovim prikazivanjem područja privida u najočaravajućim oblicima, što j e , dakle, taj predmet koji lebdi, nagnut? Vi to ne možete znati — jer, vi se odvraćate, izmičući fascinaciji slike. Počnite izlaziti iz prostorije, gdje vas je slika, nesum­ njivo, dugo očaravala. Onda ćete, osvrnuvši se pri od­ lasku — kao što to opisuje autor Anamorfoza — obu­ hvatiti pod ovim oblikom, što? — mrtvačku glavu. Tako se u početku ne predstavlja taj lik, koji autor uspoređuje sa kosti sipe, a koji mene podsjeća više na kruh od dvije libre koji je svojedobno Dali sa zado­ voljstvom postavio na glavu starice, koju je namjerno izabrao siromašnu, prljavu i uostalom nesvjesnu, ili pak mlitave kazaljke, čije značenje nije manje faličko od onoga što je prikazano u lebdećem položaju, u p r v o m planu ove slike. Sve nam to Holbein pokazuje usred razdoblja kad se crta predmet i kad se traži geometrijska optika, i pre­ dočuje nam nešto, koje je ništa drugo nego poništeni subjekt — poništen u obliku koji j e , pravo rečeno, sli­ kovita inkarnacija za minus phi [ ( — 9 ? ) ] kastracije, koja za • nas usredotočuje svu organizaciju želje kroz okvir temeljnih poriva. Ali, funkciju vida treba tražiti još dalje. Vidjet ćemo, kako se polazeći od nje, ocrtava, ne falički simbol, anamorfički fantom, već pogled kao takav, u svojoj pulsativnoj, jasnoj i otvorenoj funkciji, kao što je ona na toj slici. Ova je slika ono što i svaka druga, zamka za pogled. Na bilo kojoj slici, dok tražite pogled, vidjet ćete da on u svakoj točki nestaje. To ću pokušati obrazložiti idući put.

97

ODGOVORI

F. W A H L : — Objasnili ste nam da prvotna zapljena po­ gleda u tuđem pogledu, kako je opisuje Sartre, nije bila temeljno iskustvo pogleda. Volio bih da točnije odre­ dite to što ste skicirali, zapljenu pogleda u pravcu želje. A k o se ne istakne dijalektika želje, ne shvaća se zašto bi tuđi pogled dezorganizirao polje percepcije. To je zato, što subjekt u pitanju nije subjekt refleksivne svijesti, već subjekt želje. Vjerujemo da se radi o oku-očištu, a radi se o posve drugom oku —- onome koje lebdi, u prvom

u

Ambasadora.

planu

— Ali, ne razumije se, kako će se drugi ponovo pojaviti vašem izlaganju... Slušajte, glavno je da ne slomim vrat! — Htio bih vam i to reći, da, kad govorite o subjektu

i

o

napast

realnome, da

malo-pomalo nosu

i da

se imaju

treba smjestiti fantazma.

pri

prvom

razmatra opazi,

izraze

da ih

topološku

s jedne

Realno

slušanju

ove

je,

i s na

čovjek

po

je

njima

treba

uzeti

doveden

Ali,

njihovu

od­

u

definiciju —: subjekt druge

neki

strane

način,

u

samima.

shize,

iskustvo

i

realno

u

otporu

otpora.

Tako teče m o j e izlaganje — svaki izraz se odražava samo u svom topološkom odnosu prema drugima, a za subjekt cogito važi isto. — Da izlaganja?

li

je

topologija

za

vas

metoda

otkrivanja

ili

Topološko obilježavanje svojstveno našem analitičkom iskustvu, m o ž e se uzeti u metafizičkoj perspektivi. Mi­ slim da je Merleau-Ponty išao tim putem, pogledajte dru98

gi dio knjige, njegovu referenciju na prste na rukavici.

s

Čovjeka-vuka,

i na

P. K A U F M A N N : — Dali ste tipičnu strukturu u vezi pogledom, ali niste govorili o dilataciji svjetlosti.

Rekao sam da pogled nije oko, osim u tom lebdećem obliku u kojem Holbein ima drskosti da mi pokaže mo­ ju vlastitu mlitavu k a z a l j k u . . . Idući ću vam put g o v o ­ riti o utjelovljenoj svjetlosti. 26. veljače 1964.

8 Pravac i svjetlost Želja i slika. Priča o jednoj kutiji sardina. Ekran. Mimetizam. Organ. Nikad me ne gledaS tamo gdje te ja vidim. Funkcija oka može dovesti onoga koji vas nastoji rasvi­ jetliti, do dalekih istraživanja. Kada su se, na primjer, funkcija organa, a najprije sama njegova prisutnost, po­ j a v i l i u razvoju živih bića? Odnos subjekta i organa je u žiži našeg ispitivanja. M e đ u svim organima s kojima imamo posla, dojkama, stražnjicama i drugima, postoji i oko, i iznenađuje nas kad vidimo, da ono seže tako daleko kod vrsta koje pred­ stavljaju pojavu života. Vi jedete posve nedužno kame­ nice, a ne znate da se na toj razini u životinjskom car­ stvu, već pojavilo o k o . Ovakva poniranja nas uče sva•čemu, može se kazati. Usred svega toga treba izabrati o n o što se tiče nas. Mislim da sam prošli put dovoljno naglasio stvari i omogućio vam da shvatite značenje ove male troku­ taste sheme, v r l o jednostavne, koju sam nacrtao na vrhu ploče. Ona je tu da bi vas pomoću tri izraza podsjetila na optiku koja je upotrebljena u ovoj operatorskoj mon­ taži, koja svjedoči o obrnutoj upotrebi perspektive, koja je zavladala tehnikom slikarstva, posebno krajem 15. stoljeća, te u 16. i 17. stoljeću. Anamorfoza nam poka­ zuje da slikarstvo ne ide za realističkom reprodukcijom

10C

predmet

svijetla točka

geometrijska točka (očiste)

slika (tableau)

predmeta u prostoru — izraz od kojeg se, uostalom,, treba ograditi. Mala nam shema omogućava da primijetimo da izvje­ sna optika propušta ono što pripada vidu (la vision). Ta je optika nadohvat slijepima. Spomenuo sam v a m Diderotovo Pismo, koje pokazuje koliko je od svega što nam pruža prostor slijepac u stanju uvidjeti, rekonstru­ irati, zamisliti, reći. Nesumnjivo je, da Diderot na ovoj mogućnosti gradi trajnu dvosmislicu s metafizičkim pri­ krivenim mislima, ali ova dvosmislenost oživljava njegov tekst i daje mu zajedljiv značaj. Nama geometrijska dimenzija omogućava da naslu­ timo kako je subjekt koji nas zanima uhvaćen, vođen, svladan u vidnom polju. Na Holbeinovoj slici sam maločas pokazao neobičan lebdeći predmet u prvom planu, koji tu gleda, hvata, re­ kao bih skoro da hvata u zamku gledajućega, tj. nas. To je, kratko rečeno, manifestan način, bez sumnje iz­ vanredan, koji treba zahvaliti nekakvom trenutku slikareve refleksije, način da nam pokaže da smo, u svoj­ stvu subjekta, na slici doslovno pozvani, i na njoj pri­ kazani kao uhvaćeni. Jer, tajna slike, čije sam v a m re­ zonance i srodstvo s vanitas naznačio, te očaravajuće slike koja između dva lika urešena i prikovana, prika­ zuje sve što podsjeća, u perspektivi toga vremena, na ništavnost umjetnosti i znanosti — tajna slike dana je 101

u trenutku dok se udaljujući p o l a k o od nje, malo-pomalo na lijevo, a zatim se osvrnuvši, ugledamo ono što pred­ stavlja magični lebdeći predmet. On odražava našu vla­ stitu ništavnost u obliku mrtvačke glave. Dakle, upo­ treba geometrijske dimenzije vida za svladavanje subjek­ ta — očigledan odnos prema želji koja ipak ostaje enigmatična. Ali, koja je to želja obuhvaćena, fiksirana, na slici? — a koja ipak motivira umjetnika, da stavi nešto, i što, u djelo? To je put kojim ćemo pokušati danas prosli­ jediti. 1 U ovoj građi vidljivoga sve je zamka, i čudnovato — o n o što je tako dobro označio Maurice Merleau-Ponty u naslovu jednog poglavlja u Vidljivom i nevidljivom T— isprepletenost (entrelacs). Nema ni jedne jedine podjele, ni jedne jedine od dvostrukih strana što ih predstavlja funkcija vida, koja nam se ne manifestira kao labirint. K o l i k o g o d mi razlikujemo polja, opažamo uvijek sve više koliko se ona križaju. U području koje sam nazvao geometrijskim, izgleda najprije kao da nam svjetlost daje, ako m o g u tako reći, nit. Doista, ta nit, koju ste prošli put vidjeli da nas po­ vezuje sa svakom točkom predmeta, i, na mjestu gdje prolazi kroz rešetku u obliku ekrana na koji ćemo na­ nijeti sliku, funkcionira posve kao nit. Dakle, svjetlost se prostire, kako se kaže, pravocrtno, i to je dokazano. Izgleda kao da nam ona daje nit. Ipak, razmislite, o v o j niti nije potrebna svjetlost — njoj je samo potrebno da bude napeta nit. Zato će sli­ jepac moći pratiti sve naše demonstracije, ako se imalo potrudimo. Dat ć e m o mu da opipa, npr. p r e d m e t izvje­ sne visine, zatim da prati napetu nit i naučit ć e m o ga da razlikuje o p i p o m vrškova prstiju na površini izvjesnu konfiguraciju koja reproducira oznaku slike (image) — na isti način kako mi zamišljamo, u čistoj optici, odnose 102

različito proporcionirane i temeljito homologne, suklad­ nosti jedne točke prema drugoj u prostoru, što se uvi­ jek na kraju polažu dvije točke iste niti. Ova konstruk­ cija, dakle, ne omogućava naročito da se shvati ono što pruža svjetlost. K a k o pokušati dosegnuti ono što se čini da nam iz­ miče i u optičkoj strukturaciji prostora? Na tome uvi­ jek počiva tradicionalna argumentacija. Filozofi, od Alaina, posljednjega koji se pokazao najsjajniji u izvo­ đenju, od Platona do Kanta, razmatraju tobožnju varljivost percepcije — a istovremeno, svi su oni majstori izvođenja, ističući činjenicu da percepcija nalazi pred­ met tamo gdje on jest, a da kubus ima izgled paralelograma upravo zbog l o m a prostora koji pod-nosi samu našu percepciju, zbog čega ga i percipiramo kao kubus. Sva ta igra, obmana klasične dijalektike oko percepcije, proizlazi iz toga što se ona bavi geometrijskim viđenjem, naime viđenjem u prostoru koji u svojoj biti nije vidnost (le visuel). Ono što je bitno u odnosu privida prema biću, ko­ jemu filozof, osvajajući vidno polje, postaje tako lako gospodar, nalazi se drugdje. Ono nije u ravnoj crti, ono je u svjetlosnoj točki — točki iradijacije, otjecanja, vat­ re, u vrcavom izvoru odraza. Svjetlost se prostire ne­ sumnjivo pravocrtno, ali ona se prelama, rasprostranjuje, širi, preplavljuje, ispunjava — ne zaboravimo onu čašicu, naše oko — ona je premašuje, ona okolo očne ča­ šice uvjetuje cijeli niz organa, naprava, obrana. Šarenica ne reagira naprosto na udaljenost, već i na svjet­ lost, i treba štititi ono što se događa na dnu čašice koja bi u izvjesnim prilikama mogla biti oštećena — a, i naš je kapak zadužen da na prejaku svjetlost od­ mah žmirne, odnosno da se sklopi dobro nam poznatim pokretom. Osim toga, nije samo oko fotosenzibilno, mi to znamo. Sav površinski sloj kože — iz raznih razloga, koji ni­ kako nisu samo vidni — može biti fotosenzibilan, a ova dimenzija nikako ne bi mogla biti svedena na funkcio103

niranje vida. Izvjesni nagovještaj fotosenzibilnih organa su pigmentna zrnca. U oku pigment funkcionira u pot­ punosti, tako da vrlo kompleksan fenomen pokazivanja funkcionira i u unutrašnjosti očne jabučice, npr. u ob­ liku rodopsina, isto tako funkcionira u unutrašnjosti različitih ležišta mrežnice. Taj pigment dolazi, odlazi, u funkcijama koje nisu ni sve, ni uvijek odmah otkrivene i jasne, ali koje nagovješćuju dubinu, kompleksnost, a istovremeno i jedinstvo mehanizama u odnosu na svjet­ lost, Odnos subjekta prema onome što je svojstveno svjet­ losti već se dobrano najavljuje kao dvosmislen. Vi to, uostalom, vidite na shemi dvaju trokuta, koji se obrnjuju u isto vrijeme kad se trebaju prekriti. Oni vam tu pružaju pravi primjer za funkcioniranje tog isprepletanja, križanja, hijazma, koje sam v e ć naveo, i koje strukturira čitavo o v o područje. Da biste osjetili pitanje koje postavlja odnos subjekta prema svjetlosti, da bih vam pokazao da je njegovo mjesto nešto drugo od mjesta očišta, koje definira geo­ metrijska optika, ispričat ću v a m sada kratku priču. Ova priča je istinita. Ona je nastala kad mi je bilo dvadeset godina, — a u to vrijeme nisam imao drugih briga nego da idem okolo, da se zaokupim nekom di­ rektnom, ruralnom, lovnom, naime morskom praksom. Jednog dana, b i o sam na m a l o m brodu s nekoliko osoba, članova obitelji ribara u maloj luci. U to doba naša Bretanja nije još imala veliku industriju, a ni ri­ barskih brodova, ribari su lovili u svojoj orahovoj ljusci, u opasnost su išli na svoj rizik. V o l i o sam dijeliti upra­ vo te rizike i opasnosti, a bilo je i dana s lijepim vre­ menom. Jednog dana, dakle, dok smo očekivali čas kad ćemo izvući mreže, Petit-Jean, tako ćemo ga nazivati — on j e , kao i njegova obitelj, umro od tuberkuloze, koja je u to doba bila zaista bolest te sredine, koja je istisnula čitav taj društveni sloj — pokaže mi neki pred­ met koji je plutao na valovima. Bila je to mala kutija, točnije kutija za sardine. Ona je plutala tu na suncu,

104

kao svjedok industrije konzerva, koju smo mi bili duž­ ni snabdijevati. Ona se zrcalila na suncu. A Petit-Jean mi reče — Vidiš li ovu kutiju? Vidiš li je? E, pa dobro, ona tebe ne vidi! Ovu malu epizodu smatrao je on vrlo smiješnom, ja manje. Razmišljao sam zašto sam je ja smatrao manje smiješnom. To je vrlo poučno. Najprije, ako to ima smisla, što mi Petit-Jean kaže, da me kutija ne vidi, to je zato što me, u izvjesnom smislu, ona ipak gleda. Ona me gleda na razini svijetle točke, gdje je sve ono što me gleda, a o v o nije metafora. Iznošenje ove male priče nastale u mašti mog druga, činjenica da ju je on smatrao smiješnom, a ja manje, vezana je za to, što, ako mi se ispriča priča poput ove, to je zato što ja, u t o m času — takvom kako sam ga sebi ocrtao, s ovim ljudima koji su s mukom zarađivali za život, u stisku onoga što je za njih okrutna priroda — ja, ja sam sačinjavao sliku na dosta neiskaziv način. Da kažem pravo, ja sam bar malo bio mrlja na slici. A zato što sam osjetio da sam pozvan tako, u toj humorističkoj, ironičnoj priči, meni ona nije baš smiješna. Tu uzimam strukturu na razini subjekta, ali ona odra­ žava nešto što se već nalazi u prirodnom odnosu koji oko unosi na mjestu svjetlosti. Ja nisam naprosto to točkoliko biće, koje je obilježeno geometrijskom toč­ kom, odakle je moguće obuhvatiti perspektivu. Nesum­ njivo, u dnu m o g oka nastaje slika. Slika, naravno jest u mom oku. Ali, ja, ja sam u slici. Ono što je svjetlost, gleda me, i zahvaljujući toj svjet­ losti, na dnu m o g oka se nešto slika — a to nije na­ prosto konstruirani odnos, predmet na kojem se zadr­ žava filozof — već je dojam, slijevanje površine koja za mene nije unaprijed smještena na svojoj udaljenosti. Tu je nešto što upleće ono izostavljeno iz geometrijskog odnosa — dubina polja sa svim onim dvosmislenim, promjenjivim, što ona predstavlja, kojim nikako ne mo­ gu ovladati. Dapače, ona me svladava, potiče me u sva­ kom času i čini od krajolika nešto posve različito od

105

perspektive, nešto drugačije od onoga što sam nazvao slikom. Korelat slici, koji se smješta na isto mjesto kao i ona, tj. izvana, to je gledište, točka pogleda. A ono što po­ sreduje između njih, što je između njih, drugačije je prirode od geometrijskog optičkog prostora, nešto što igra upravo obrnutu ulogu, koje djeluje ne zato da bude probojno, već naprotiv, da bude neprozirno — to je ekran. U tome što se meni predstavlja kao prostor svjetlosti, u tome što je pogled, postoji uvijek poneka igra svjet­ losti i neprozirnosti. To zrcaljenje koje se nalazilo u sre­ dištu m o j e male priče, uvijek me sprečava, u svakoj točki, da budem ekran, da učinim da svjetlost izgleda kao blistanje koje ga preplavljuje. Sve u svemu, točka pogleda je uvijek dio dvosmislenosti dragulja. A ja, ako jesam nešto na slici, onda sam to u obliku ekrana, koji sam maločas spomenuo. ,—^ 2 Takav je odnos subjekta prema području vida. Subjekt tu ne treba shvatiti u uobičajenom smislu riječi, u sub­ jektivnom smislu — ovaj odnos nije idealistički odnos. To nadlijetanje koje nazivam subjektom i pomoću ko­ jeg slici dajem postojanost nije samo reprezentativno nadlijetanje. I m a tu više načina da se prevarimo u vezi s funkci­ j o m subjekta na području spektakla. Sigurno, za funkciju sinteze onoga što se zbiva u po­ zadini mrežnice ima primjera u Fenomenologiji percep­ cije. Merleau-Ponty izvlači znalački iz obilne literature vrlo značajne činjenice koje pokazuju da, na primjer, sama činjenica što se pomoću ekrana maskira jedan dio polja k o j i funkcionira kao izvor složenih boja — napravljenih, na primjer, pomoću dva kotača, dva ekra­ na, koji okrećući se jedan za drugim, moraju složiti od­ ređeni ton svjetlosti — da samo ova intervencija poka-

106

zuje posve drugačije kompoziciju o kojoj se radi. Ovdje u stvari shvaćamo posve subjektivnu funkciju, u uobi­ čajenom smislu riječi, prikaz središnjeg mehanizma koji posreduje, jer se podešena igra svjetlosti u eksperimen­ tiranju, a čije sve sastavnice mi poznajemo, razlikuje od onoga što spoznaje subjekt. Treba primijetiti i drugu stvar — što ima i subjek­ tivnu stranu, ali posve drugačije uređenu — učinke od­ raza jednog polja ili jedne boje. Postavimo, na primjer, žuto polje pokraj plavog — plavo će se polje, prima­ jući svjetlost odraženu sa žutog polja, ponešto izmije­ niti. Ali sigurno, sve što je boja, jest subjektivno — ni­ kakav objektivni korelat u spektru ne omogućuje nam da povežemo kakvoću boje s valnom dužinom ili sa za­ interesiranom frekvencijom na toj razini svjetlosne vi­ bracije. Tu postoji nešto subjektivno, ali drugačije po­ stavljeno. Da li je to sve? Da li je tu ono o čemu govorim, kad govorim o odnosu subjekta prema onome što sam nazvao slikom? Sigurno ne. N e k i su filozofi dotakli odnos subjekta prema slici, ali su ga postavili, ako mogu reći, po strani. Pročitajte knjigu Raymonda Ruyera naslovljenu Néo-finalisme, i pogledajte kako se, da bi smjestio percepciju u teleologičku perspektivu, smatrao pozvanim da smjesti su­ bjekt u apsolutno nadlijetanje. N e m a nikakve potrebe, osim u najapstraktnijem pristupu, za postavljanjem sub­ jekta u apsolutno nadlijetanje, kad se radi, u njegovom primjeru, samo o tome da nam predoči što je percep­ cija jedne šahovske ploče — koja u biti pripada onoj geometrijskoj optici koju sam izdvojio na početku. Mi smo tu u prostoru partes extra partes, koji uvijek po­ stavlja toliko zamjerki shvaćanju predmeta. U t o m po­ gledu, stvar je nesvediva. Ipak je to fenomenalno područje — beskrajno rasprostranjenije od povlaštenih točaka gdje se ono pojavljuje — koje nam omogućava shvaćanje subjekta u njegovoj pravoj prirodi, u apsolutnom nadlijetanju. Jer, on nije 107

potraživ zato što mu mi to ne damo da bude. I m a či­ njenica koje se mogu artikulirati samo fenomenalnom di­ menzijom nadlijetanja, čime se ja smještam u sliku kao mrlja — to su mimetičke činjenice. Tu se ne mogu upustiti u obilje problema, više ili manje obrađenih, koje oni nameću. Pristupite posebnim djelima koja nisu samo privlačna već su i krajnje bo­ gata građom za razmišljanje. Zadovoljit ću se naglaša­ vanjem onoga što, možda, nije bilo dovoljno naglašeno. A najprije ću postaviti pitanje o poznavanju važnosti funkcije prilagođavanja u mimetizmu. Strogo uzevši, u određenim fenomenima mimetizma može se govoriti o prilagodbenoj ili o prilagođenoj obo­ jenosti, i shvatiti na primjer — kao što je naveo Cuénot — da je obojenost, ukoliko se prilagođava podlozi, samo način obrane od svjetlosti. U sredini gdje zbog okoliša prevladava zeleno isijavanje, kao dno vode usred zelene trave, jedan sitnoživ — mnogobrojni su, koji nam mogu poslužiti za primjer — postaje zelen ukoliko svjetlost može na nj štetno djelovati. On, dakle, postaje zelen, da bi odvratio svjetlost kao zelenu, i tako, pomoću prila­ gođavanja, bio zaštićen od njenog učinka. Ali, u mimetizmu se radi o posve drugoj stvari. Pri­ mjer je izabran gotovo nasumce — da ne mislite da se radi o posebnom slučaju. K a d se mali rak zvan caprella, i kojem dodajemo pridjev acanthifera, ugnijezdi usred one vrste životinja, na rubu životinjskog, koje nazivamo bryozoa, što oponaša? — oponaša ono, što je k o d ove životinje, skoro biljke, mrlja — na toj fazi bryozoa jed­ nu uvijenost crijeva čini mrlju, u drugoj funkcionira nešto poput obojenog centra. Ovom zamrljanom obliku prilagođava se rak. On postaje mrlja, on postaje slika, on se upisuje u sliku. Tu je, zapravo, prvotni pokretač mimetizma. I, polazeći odatle, temeljni razmjeri upisiva­ nja subjekta u sliku izgledaju opravdaniji nego li bi. se to m o g l o u početku proreci. Već sam spomenuo što o tome kaže Caillois u svojoj knjižici Méduse et compagnie, s nedvojbenom pronica-

108

vošću, koja je ponekad svojstvena nestručnjacima — nje­ gova mu distanca omogućava da shvati bolje obrise ono­ ga što je specijalist m o g a o samo sricati. Poneki žele vidjeti u registru obojenosti samo različito uspjele učinke prilagođavanja. Ali, činjenice pokazuju, da gotovo ništa iz reda prilagođavanja — takvog kakvo je obično naznačeno, vezano za potrebe preživljavanja — da, gotovo ništa nije uključeno u mimetizam, koji se u većini slučajeva, bilo djelotvoran, bilo nedjelotvo­ ran, pokazuje u posve suprotnom smislu nego što bi zahtijevao pretpostavljeni prilagodbeni ishod. Naprotiv, Caillois ističe tri razdjela, koji su zaista glavne dimen­ zije, u kojima se odvija mimetička aktivnost — prerušavanje (travesti), prikrivanje (camouflage) i zastraši­ vanje (intimidation). Û ovoj se domeni, u stvari, pokazuje dimenzija kroz koju će se subjekt uvući u sliku. Mimetizam pokazuje nešto, toliko koliko se ono razlikuje od onoga što bi se moglo nazvati on-sam, a koje je pozadi. Učinak mimetizma je prikrivanje, u čisto tehničkom smislu. N i j e riječ o slaganju s podlogom, već, da se na šarenoj podlozi postane šaren — upravo kakva je i tehnika prikri­ vanja u ratnim operacijama kod ljudi. K o d prerušavanja se smjera na izvjestan spolni kraj­ nji cilj. Priroda nam pokazuje da se ovaj spolni cilj stvara svim vrstama efekata koji u biti pripadaju pre­ tvaranju, maskaradi. Tu se stvara plan odvojen od sa­ mog spolnog cilja, koji igra bitnu ulogu i koji ne treba prebrzo izdvojiti, kao da pripada obmani. U ovoj pri­ lici funkcija varke jest nešto drugo, pred čim je uputno odložiti odluke našeg duha prije nego li j o j se dobro odmjeri incidenca. Konačno, fenomen zvan zastrašivanje sadrži također tu nadvrijednost koju subjekt uvijek želi dosegnuti u svom prividu. I tu ne treba prenaglo unijeti u igru intersubjektivnost. Svaki put kad se radi o oponašanju, čuvajmo se prebrzog razmišljanja o drugome, koji bi bio tobožnji oponašani. Oponašati jest, nesumnjivo, re109

producirati jednu sliku (image). Ali, za subjekt to znači uvući se u funkciju čije obavljanje ga obuzima. Na tome se moramo privremeno zaustaviti. Da vidimo sada što nam kaže nesvjesna funkcija kao takva, ukoliko je ona polje koje se za nas nudi subjektu na osvajanje.

3 U tom nas smjeru vodi opaska samog Cailloisa, koji nas uvjerava, da su mimetička djela na životinjskoj ra­ zini analogna onima koja se kod ljudskih bića očituju kao umjetnost, ili slikarstvo. Jedina je primjedba tome što izgleda da to ukazuje na to da je za René Cailloisa slikarstvo dovoljno jasno da bismo pomoću njega razjaš­ njavali druge stvari. Što je slikarstvo? Očito je da nismo tek tako nazvali slikom funkciju u kojoj se subjekTTtreba^ obilježiti kao takav. Ali, kad se ljudski subjekt založi da stvori sliku, da stavi u djelo nešto čemu je središte pogled, o čemu se radi? Na slici, kažu poneki, umjetnik želi biti subjekt, a umjetnost slikarstva se razlikuje od svih ostalih po tome, što nam se umjetnik namjerava nametnuti kao subjekt, kao pogled. Na to drugi odgovaraju ističući pred­ metnu stranu umjetničkog proizvoda. U ta dva pravca se očituje nešto više ili manje podesno, koje sigurno ne iscrpljuje ono o čemu se radi. Preći ću na iduću tezu — sigurno j e , da se na slici uvijek očituje nešto od pogleda. Slikar to dobro zna, njegova pouka, ispitivanje, traženje, zaista su odabir iz­ vjesnog načina pogleda, bilo da pri tome ostaje ili da to varira. Gledajući slike, čak i one najlišenije onog što obično nazivamo pogledom i koje se uspostavlja pa­ rom očiju, slike na kojima je odsutno svako predstav­ ljanje ljudskog lika, kao što su krajolici holandskih i flamanskih slikara, na kraju ćete vidjeti kao na filigra­ nu nešto tako specifično za svakog slikara, da ćete imati 110

osjećaj, da je pogled prisutan. Ali, to je samo predmet istraživanja, a možda i iluzija. Funkcija slike — s obzirom na onoga kojemu slikar do­ slovno daje svoju sliku da je vidi — u vezi je s pogle­ dom. Taj odnos nije takav, kao što se čini u prvi mah, tj. da bude zamka za pogled. M o g l o bi se povjerovati, da, kao sudionik, slikar teži za jesi-li-me-vidio, i želi biti gle­ dan. Ja to ne vjerujem. Mislim, da postoji odnos prema pogledu ljubitelja, ali da je kompleksniji. Slikar daje onome koji treba biti pred njegovom slikom nešto, što bi se najmanje u čitavom j e d n o m dijelu slikarstva, moglo sažeti ovako — Ti hoćeš gledati? Pa dobro, vidi ovo! On daje oku nešto da pase, ali i poziva onoga kome je slika predstavljena da tu položi svoj pogled, kao što se polaže oružje. U tome je umirujući, apolinijski učinak slikar­ stva. Nešto je dano, ne toliko pogledu koliko oku, nešto što sadrži opuštanje, polaganje pogleda. Problem je, što se cijela jedna strana slikarstva odva­ ja od ovog polja — ekspresionističku slikarstvo. Ono, a to ga razlikuje, ono pruža nešto što vodi u smisao izvjes­ nog zadovoljenja — u smislu u kojem Freud upotreblja­ va izraz kad se radi o zadovoljenju nagona — izvjesnog zadovoljenja onoga što je traženo pogledom. Drugim riječima, sada treba postaviti pitanje, što je^ s o k o m kao organom. Funkcija, kaže on, stvara organ. Čisti apsurd — ona je čak ni ne objašnjava. Sve što u organizmu postoji kao organ uvijek pokazuje mnoštvo funkcija. Jasno je da se u oku spajaju različite funkcije. Razlikovna funkcija se izdvaja maksimalno na razini fo­ vea, odabranom mjestu distinktivnog vida. Nešto se dru­ go odvija na preostaloj površini mrežnice koju specijali­ sti s nepravom razlikuju kao mjesto skotoptičke funkci­ je. Ali, tu se opet vraća hijazam, j e r to je posljednje polje tobože napravljeno da osjeti što je u efektima os­ vjetljavanja neznatnije, što daje najveću mogućnost da se osjete učinci svjetlosti. Ako želite vidjeti zvijezdu pete ili šeste veličine — to je Aragoova pojava — nemojte upe-

111

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko­ liko se on pojavljuje na divanu i što on tu determinira ono što i svaki organ — dužnosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogrešno je što ne primjećujemo, da je nagon način na koji organizam treba najbolje mo­ guće izaći na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri slučajeva, na životinjskoj ljestvici, kad organizam podli­ ježe zbog povećanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle­ da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz­ ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. Čudi­ mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. Čudno je da or­ ganizam može od svog organa nešto napraviti. Za nas se, u našoj referenciji na nesvjesno, radi o odnosu prema organu. Ne radi se o odnosu prema spol­ nosti, čak ni prema spolu, ako uopće možemo ovom iz­ razu dati specifičnu referenciju — već o odnosu prema falusu, utoliko što ne udovoljava onome što bi od real­ noga mogao dostići spol u svojoj usmjerenosti. Zato što u jezgri istraživanja nesvjesnog imamo ovaj organ — određen k o d subjekta manjkom koji je organi­ ziran u kompleksu kastracije — mi m o ž e m o shvatiti u kojoj je mjeri o k o zahvaćeno sličnom dijalektikom. V e ć pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i po­ gleda nema podudarnosti, već postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi tražim pogled, uvijek je potpuno nezado­ voljavajuće i promašeno ono — Nikad me ti ne gledaš, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to što gledam, nije nikad ono što želim vi­ djeti. A odnos na koji sam maločas podsjetio, odnos sli­ kara i ljubitelja, jest igra trompe-l'oeil, ma što god ka­ zali. Tu nema nikakve referencije na ono što se netočno naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju re­ ferenciju na realnost kao podlogu. U antičkoj apologiji o Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova što je stvorio grožđe koje je privuklo ptice. Naglasak nije na činjenici što su o v i grozdovi na neki na112

čin savršeni, naglasak je stavljen na činjenicu da je čak ptičje oko bilo prevareno. Dokaz, što njegov drug Parazije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvši se prema njemu, rekao — Dakle, pokaži nam sada ti, što si iza ovoga naslikao. Čime je dokazao da je riječ o tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. O ovoj funkciji oka i pogleda nastavit ćemo našim pu-

ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit ću se na dijalektiku privida i onog što mu j e , kazavši, da, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smješta se oko kao organ. — Da li je s one-strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopičke dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na­ gon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je moguće obilježiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je nešto od čega se subjekt, da bi se kon­ stituirao, odvojio kao organ. To važi kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, već ukoliko on čini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet — prvo, odvojiv — drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah ću vam obrazložiti ono što želim kazati. Na oralnoj razini, to je ništa, ukoliko ono čega se sub­ jekt lišio nije više ništa za njega. U mentalnoj anoreksiji, ono što dijete jede, jest ništa. Ovim zaobilaznim pu­ tem shvaćate kako predmet lišavanja može početi funk­ cionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore — jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaćate za­ što je analni nagon područje žrtve, dara i poklona. 113

T a m o gdje smo zatečeni, može dati ono što treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek način da s v o j i m moralom čovjek upisu­ je istina posebno za materija-

Na skopičkoj razini, nismo više na razini zahtjeva, već želje, želje Drugoga. I s t o je tako čak i na razini invokacijskog nagona koji je bliži iskustvu nesvjesnog. Na općenit način, odnos pogleda prema onome što že­ l i m o vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao nešto drugo nego li jest, a to što mu se daje da vidi, nije ono što želi vidjeti. Zato o k o može funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka ( - 9 3 ) . 4. ožujka 1964.

9

Biće i njemu nalik. Varka ekrana, Kroti-pogled i trompe-l'oeil, Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Datividjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono što sam obećao izabrav­ ši teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funk­ ciji simboliziranja središnjeg manjka želje, koji sam ja uvijek jednoznačno bilježio algoritmom (-φ). Ne znam vidite li ploču na koju sam, kao i obično, sta­ vio neke bilješke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

Doista možemo shvatiti nešto što već u prirodi prilagođava pogled funkciji, do koje u simboličkom odnosu može doći kod čovjeka. Niže sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam već ranije uveo — prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodžbe

115

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko­ liko se on pojavljuje na divanu i što on tu determinira o n o što i svaki organ — dužnosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogrešno je što ne primjećujemo, da je nagon način na koji organizam treba najbolje mo­ guće izaći na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri slučajeva, na životinjskoj ljestvici, kad organizam podli­ ježe zbog povećanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle­ da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz­ ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. Čudi­ mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. Čudno je da or­ ganizam može od svog organa nešto napraviti. Za nas se, u našoj referenciji na nesvjesno, radi ο odnosu prema organu. Ne radi se ο odnosu prema spol­ nosti, čak ni prema spolu, ako uopće možemo o v o m iz­ razu dati specifičnu referenciju — već ο odnosu prema falusu, utoliko što ne udovoljava onome što bi od real­ noga mogao dostići spol u svojoj usmjerenosti. Zato što u jezgri istraživanja nesvjesnog imamo ovaj organ — određen kod subjekta manjkom koji je organi­ ziran u kompleksu kastracije — mi možemo shvatiti u kojoj je mjeri oko zahvaćeno sličnom dijalektikom. Već pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i po­ gleda nema podudarnosti, već postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi tražim pogled, uvijek je potpuno nezado­ voljavajuće i promašeno ono — Nikad me ti ne gledaš, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to što gledam, nije nikad ono što želim vi­ djeti. A odnos na koji sam maločas podsjetio, odnos sli­ kara i ljubitelja, jest igra trompe-l'oeil, ma što god ka­ zali. Tu nema nikakve referencije na ono što se netočno naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju re­ ferenciju na realnost kao podlogu. U antičkoj apologiji ο Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova što je stvorio grožđe koje je privuklo ptice. Naglasak nije na činjenici što su ovi grozdovi na neki na112

čin savršeni, naglasak je stavljen na činjenicu da je čak ptičje oko bilo prevareno. Dokaz, što njegov drug Parazije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvši se prema njemu, rekao — Dakle, pokaži nam sada ti, što si iza ovoga naslikao. Čime je dokazao da je riječ ο tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. 0 ovoj funkciji oka i pogleda nastavit ćemo našim pu­ tem sljedeći put. ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit ću se na dijalektiku privida i onog što mu j e , kazavši, da, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smješta se oko kao organ. — Da li je s one-strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopičke dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na­ gon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je moguće obilježiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je nešto od čega se subjekt, da bi se kon­ stituirao, odvojio kao organ. To važi kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, već ukoliko on čini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet — prvo, odvojiv — drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah ću vam obrazložiti ono što želim kazati. Na oralnoj razini, to je ništa, ukoliko ono čega se sub­ jekt lišio nije više ništa za njega. U mentalnoj anoreksiji, ono što dijete jede, jest ništa. Ovim zaobilaznim pu­ tem shvaćate kako predmet lišavanja može početi funk­ cionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore — jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaćate za­ što je analni nagon područje žrtve, dara i poklona. 113

riti pogled ravno u nju. Morate gledati malo po strani, da bi se ona pojavila. Ove funkcije oka ne iscrpljuju karakter organa, uko­ liko se on pojavljuje na divanu i što on tu determinira ono što i svaki organ — dužnosti. K a d se pozivamo na nagon, tako zbrkan, pogrešno je što ne primjećujemo, da je nagon način na koji organizam treba najbolje mo­ guće izaći na kraj s nekim organom. Brojni su primjeri slučajeva, na životinjskoj ljestvici, kad organizam podli­ ježe zbog povećanja, hiperrazvoja, nekog organa. Izgle­ da, da pretpostavljenu funkciju nagona u odnosu organiz­ ma i organa, treba definirati kao moralnu pouku. Čudi­ mo se takozvanoj preadaptaciji nagona. Čudno je da or­ ganizam može od svog organa nešto napraviti. Za nas se, u našoj referenciji na nesvjesno, radi ο odnosu prema organu. Ne radi se ο odnosu prema spol­ nosti, čak ni prema spolu, ako uopće možemo o v o m iz­ razu dati specifičnu referenciju — već ο odnosu prema falusu, utoliko što ne udovoljava onome što bi od real­ noga mogao dostići spol u svojoj usmjerenosti. Zato što u jezgri istraživanja nesvjesnog imamo ovaj organ — određen kod subjekta manjkom koji je organi­ ziran u kompleksu kastracije — mi možemo shvatiti u kojoj je mjeri oko zahvaćeno sličnom dijalektikom. V e ć pri p r v o m pristupu v i d i m o da u dijalektici oka i po­ gleda nema podudarnosti, već postoji potpuna obmana. K a d u ljubavi tražim pogled, uvijek je potpuno nezado­ voljavajuće i promašeno ono — Nikad me ti ne gledaš, tamo gdje te ja vidim. Obrnuto, to što gledam, nije nikad ono što želim vi­ djeti. A odnos na koji sam maločas podsjetio, odnos sli­ kara i ljubitelja, jest igra trompe-l'oeil, ma što god ka­ zali. Tu nema nikakve referencije na ono što se netočno naziva figurativnim, ako unutar postavite bilo koju re­ ferenciju na realnost kao podlogu. U antičkoj apologiji ο Zeuksidu i Paraziju, zasluga je Zeuksidova što je stvorio grožđe koje je privuklo ptice. Naglasak nije na činjenici što su ovi grozdovi na neki na112

čin savršeni, naglasak je stavljen na činjenicu da je čak ptičje oko bilo prevareno. Dokaz, što njegov drug Parazije likuje nad njim, j e r je na zidu znao naslikati takav zastor, tako vjerodostojan da je Zeuksid okrenuvši se prema njemu, rekao — Dakle, pokaži nam sada ti, što si iza ovoga naslikao. Čime je dokazao da je riječ ο tome, da se prevari oko. Likovanje pogleda nad okom. Ο ovoj funkciji oka i pogleda nastavit ćemo našim pu­ tem sljedeći put. ODGOVORI

M. SAFOUAN: Ako dobro razumijem, pri promatranju slike oko se odmara od pogleda. Vratit ću se na dijalektiku privida i onog što mu j e , kazavši, da, ako s-one-strane privida nema stvari u sebi, onda ima pogled. U tom odnosu smješta se oko kao organ. — Da li je s one-strane privida manjak, ili je pogled? Na razini skopičke dimenzije, ukoliko tu sudjeluje na­ gon, nalazimo istu funkciju predmeta a, koju je moguće obilježiti u svim ostalim dimenzijama. Predmet a je nešto od čega se subjekt, da bi se kon­ stituirao, odvojio kao organ. To važi kao simbol manjka, tj. falusa, ne kao takvog, već ukoliko on čini manjak. Treba, dakle, da to bude jedan predmet — prvo, odvojiv — drugo, da ima nekakav odnos s manjkom. Odmah ću vam obrazložiti ono što želim kazati. Na oralnoj razini, to je ništa, ukoliko ono čega se sub­ jekt lišio nije više ništa za njega. U mentalnoj anoreksiji, ono što dijete jede, jest ništa. Ovim zaobilaznim pu­ tem shvaćate kako predmet lišavanja može početi funk­ cionirati na razini kastracije kao odricanje. Analna razina je mjesto metafore — jedan predmet umjesto drugoga, izmet umjesto falusa. Tu shvaćate za­ što je analni nagon područje žrtve, dara i poklona. 113

stavlja na naše mjesto subjekt predodžbe, a drugi je onaj koji mene čini slikom. Na desnoj crti se, dakle, nalazi vrh prvog trokuta, točka geometrijskog subjekta, i na toj crti ja isto postajem slika pod pogledom, koji treba upisati na vrh drugog trokuta. Dva su trokuta tu polo­ žena jedan na drugi, kao što je to u stvari kod djelovanja skopičkog registra.

1 Za početak moram naglasiti to — u skopičkom polju p o g l e d je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika. Tu je funkcija koja je najbliža instituciji subjekta u vidljivome. O n o što me posve određuje u vidljivome, to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjet­ lost, a od pogleda primam učinak. Odatle proizlazi, da je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovlju­ j e , i preko kojeg — ako mi dozvolite da se poslužim jed­ n o m riječi, kao što to često činim, razlažući je — sam ja foto-grafiran. Tu nije riječ ο filozofskom problemu predodžbe. U toj perspektivi, u prisutnosti predodžbe, ja sebe uvjeravam, ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to s a m o predodžba i da s one-strane postoji stvar po sebi. Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu ništa, j e r m o j e transcendentalne kategorije, kao što kaže Kant, rade po svojoj volji i prisiljavaju me da uzmem stvari po njihovoj volji. A na kraju je i dobro tako — sve se sretno sređuje. Za nas stvari nisu uravnotežene u ovoj dijalektici povr­ šine i onoga što je s one-strane. Mi polazimo od činjenice da postoji nešto što uspostavlja prijelom, podvojenost, shizu bića, čemu se ono prilagođava po prirodi. Ta se činjenica može zamijetiti na različito modulira­ noj ljestvici onoga Što je konačno moguće upisati pod glavnim predmetom m i m e t i z m a . T o je ono što ulazi u igru, očito, isto tako spolnom u sjedinjenju, kao i u borbu 116

na smrt. Biće se na uzbudljiv način razlaže na s v o j e biće i na njemu nalik, na sebe samo i na tog papirnatog, tigra kojeg pokazuje. B i l o da se radi ο paradi, najčešćekod mužjaka životinje, ili ο kreveljavom napuhivanju kojim stupa u borbenu igru i zastrašuje, biće prima od drugoga ili daje od sebe nešto što je maska, dvojnost, omotač, oderana koža, oderana da bi pokrila okosnicu (bâti) štita. Ovim oblikom odvojenim od sebe biće ulazi: u igru života i smrti, i m o ž e se reći, da se pomoću ove podvojenosti drugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od kojeg polazi obnavljanje bića u razmnožavanju. Varka ovdje igra bitnu ulogu. N e m a druge stvari koja nas zahvaća na samoj razini kliničkog iskustva kad, u odnosu na ono što bi se m o g l o zamisliti kao privlačnost prema drugom polu, privlačnost kao združivanje muškog, sa ženskim spolom, shvatimo prevagu onoga što se po­ kazuje kao travestija. Bez sumnje, muško i žensko sesreću na najoštriji, najžešći način posredstvom maskaS a m o subjekt-ljudski subjekt, subjekt želje koji je bit čovjeka — nije uopće, protivno životinjskom, potpuno uhvaćen o v o m imaginarnom zapljenom, on je tu obilje­ žen. K a k o ? Utoliko što on izdvaja funkciju ekrana, i igra. je. Čovjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s one-strane čega je pogled. Ekran je tu mjesto za medi­ taciju. Spomenuo sam prošli put referenciju koju iznosi Mau­ rice Merleau-Ponty u Fenomenologiji percepcije,

gdje

na

dobro izabranim primjerima, koji ističu pokuse Gelba i Goldsteina, v i d i m o već na jednostavno perceptivnoj razi­ ni, kako ekran opet uspostavlja stvari u njihov status re­ alnoga. A k o nama zavlada svjetlost, ako nas, na primjer, snop svjetlosti koji vodi naš pogled osvoji toliko, da nam izgleda poput mliječnog stošca, i spriječi nas da vi­ dimo ono što osvjetljava — samo uvođenje malog ekrana u to polje, koji izdvaja ono što je osvijetljeno, a ne vidi se, stavlja u sjenu, ako se tako može reći, mliječnu svjet­ lost i ističe predmet koji je ona skrivala. To je na percep-

117

T a m o gdje smo zatečeni, može dati ono što treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek način da s v o j i m moralom čovjek upisu­ je istina posebno za materija-

Na skopičkoj razini, nismo više na razini zahtjeva, već želje, želje Drugoga. I s t o je tako čak i na razini invokacijskog nagona koji je bliži iskustvu nesvjesnog. Na općenit način, odnos pogleda prema onome što že­ limo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao nešto drugo nego li jest, a to što mu se daje da vidi, nije ono što želi vidjeti. Zato o k o može funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka (-φ).

t 4. ožujka 1964.

9 Što je to slika? Biće i njemu nalik. Varka ekrana. Kroti-pogled i trompe-l'oeil. Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Dati-vidjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono što sam obećao izabrav­ ši teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funk­ ciji simboliziranja središnjeg manjka želje, koji sam ja uvijek jednoznačno bilježio algoritmom (-ψ). Ne znam vidite li ploču na koju sam, kao i obično, sta­ vio neke bilješke. Predmet a u p^lJu~vidljivog^j^st pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

(

U. prirodi kao = (-φ)

Doista m o ž e m o shvatiti nešto što već u prirodi prilagođava pogled funkciji, do koje u simboličkom odnosu može doći k o d čovjeka. N i ž e sam nacrtao dva trokutna sustava, koje sam već ranije uveo — prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodžbe

115

T a m o gdje smo zatečeni, može dati ono što treba se da druga stvar. Zato se je na analnu razinu. I to lista.

tamo gdje se zbog manjka ne dati, postoji uvijek način da svojim moralom čovjek upisu­ je istina posebno za materija-

Na skopičkoj razini, nismo više na razini zahtjeva, već želje, želje Drugoga. Isto je tako čak i na razini invokacijskog nagona koji je bliži iskustvu nesvjesnog. Na općenit način, odnos pogleda prema onome što že­ limo vidjeti, jest odnos varke. Subjekt se pokazuje kao nešto drugo nego li jest, a to što mu se daje da vidi, nije ono što želi vidjeti. Zato o k o može funkcionirati kao predmet a, tj. na razini manjka (-φ). 4. ožujka 1964.

9 Što je to slika? Biće i njemu nalik. Varka ekrana. Kroti-pogled i trompe-l'oeil. Pogled od pozadi. Kretnja i dodir. Dati-vidjeti i invidia. Danas, dakle, treba ispuniti ono što sam obećao izabrav­ ši teren gdje je predmet a najnepostojaniji u svojoj funk­ ciji simboliziranja središnjeg manjka želje, koji sam ja uvijek jednoznačno bilježio algoritmom (-φ). Ne znam vidite li ploču na koju sam, kao i obično, sta­ vio neke bilješke. Predmet a u polju vidljivog jest pogled. Nakon toga sam u zagradi napisao:

Doista možemo shvatiti nešto što već u prirodi prilagođava pogled funkciji, do koje u simboličkom odnosu može doći kod čovjeka. Niže « a m nacrtao dva trokutna sustava, koje sam već ranije uveo — prvi je onaj koji u geometrijskom polju

pogled

subjekt predodžbe

115

stavlja na naše mjesto subjekt predodžbe, a drugi je onaj koji mene čini slikom. Na desnoj crti se, dakle, nalazi vrh prvog trokuta, točka geometrijskog subjekta, i na toj crti ja isto postajem slika p o d pogledom, koji treba upisati na vrh drugog trokuta. Dva su trokuta tu polo­ žena jedan na drugi, kao što je to u stvari kod djelovanja skopičkog registra.

1 Za početak moram naglasiti to — u skopičkom polju p o g l e d je izvana, ja sam gledan, tj. ja sam slika. Tu je funkcija koja je najbliža instituciji subjekta u vidljivome. Ono što me posve određuje u vidljivome, to je pogled, koji je izvana. Preko pogleda ulazim u svjet­ lost, a od pogleda primam učinak. Odatle proizlazi, da je pogled instrument preko kojeg se svjetlost utjelovlju­ j e , i preko kojeg — ako mi dozvolite da se poslužim jed­ n o m riječi, kao što to često činim, razlažući je — sam ja foto-grafiran. Tu nije riječ ο filozofskom problemu predodžbe. U toj perspektivi, u prisutnosti predodžbe, ja sebe uvjeravam, ukratko, ja se uvjeravam kao svijest koja zna da je to s a m o predodžba i da s one-strane postoji stvar po sebi. Iza fenomena je noumen, na primjer. Ja tu ne mogu ništa, j e r m o j e transcendentalne kategorije, kao što kaže Kant, rade po svojoj volji i prisiljavaju me da uzmem stvari po njihovoj volji. A na kraju je i dobro tako — sve se sretno sređuje. Za nas stvari nisu uravnotežene u ovoj dijalektici povr­ šine i onoga što je s one-strane. Mi polazimo od činjenice •da postoji nešto što uspostavlja prijelom, podvojenost, shizu bića, čemu se ono prilagođava po prirodi. Ta se činjenica m o ž e zamijetiti na različito modulira­ noj ljestvici onoga što je konačno moguće upisati pod glavnim predmetom m i m e t i z m a . ' T o je ono što ulazi u igru, očito, isto tako spolnom u sjedinjenju, kao i u borbu 116

na smrt. Biće se na uzbudljiv način razlaže na svojebiće i na njemu nalik, na sebe samo i na tog papirnatog, tigra kojeg pokazuje. B i l o da se radi ο paradi, najčešće kod mužjaka životinje, ili ο kreveljavom napuhivanju kojim stupa u borbenu igru i zastrašuje, biće prima od drugoga ili daje od sebe nešto što je maska, dvojnost, omotač, oderana koža, oderana da bi pokrila okosnicu (bâti) štita. Ovim oblikom odvojenim od sebe biće ulazit u igru života i smrti, i m o ž e se reći, da se pomoću ove podvojenosti drugoga, i sebe sama, ostvaruje spoj od kojeg polazi obnavljanje bića u razmnožavanju. Varka ovdje igra bitnu ulogu. N e m a druge stvari koja nas zahvaća na samoj razini kliničkog iskustva kad, u odnosu na ono što bi se m o g l o zamisliti kao privlačnost prema drugom polu, privlačnost kao združivanje muškog, sa ženskim spolom, shvatimo prevagu onoga što se po­ kazuje kao travestija. Bez sumnje, muško i žensko se sreću na najoštriji, najžešći način posredstvom maskâS a m o subjekt-ljudski subjekt, subjekt želje koji je bit čovjeka — nije uopće, protivno životinjskom, potpuno uhvaćen o v o m imaginarnom zapljenom, on je tu obilje­ žen. K a k o ? Utoliko što on izdvaja funkciju ekrana, i igra. je. Čovjek u stvari zna igrati masku kao da je to ono, s one-strane čega je pogled. Ekran je tu mjesto za medi­ taciju. Spomenuo sam prošli put referenciju koju iznosi Mau­ rice Merleau-Ponty u Fenomenologiji percepcije,

gdje na-

dobro izabranim primjerima, koji ističu pokuse Gelba i Goldsteina, vidimo već na jednostavno perceptivnoj razi­ ni, kako ekran opet uspostavlja stvari u njihov status re­ alnoga. A k o nama zavlada svjetlost, ako nas, na primjer, snop svjetlosti koji vodi naš pogled osvoji toliko, da nam izgleda poput mliječnog stošca, i spriječi nas da vi­ dimo ono što osvjetljava — samo uvođenje malog ekrana u to polje, koji izdvaja ono što je osvijetljeno, a ne vidi se, stavlja u sjenu, ako se tako može reći, mliječnu svjet­ lost i ističe predmet koji je ona skrivala. To je na percep-

117

tivnoj razini fenomen onog odnosa koji treba shvatiti u bitnoj funkciji, znajući da se u s v o m odnosu prema želji realnost pojavljuje samo marginalno.

realnost je marginalna Upravo tu je jedna od crta koju smo, izgleda, jedva vi­ djeli u slikovnom stvaranju. I p a k je to igra koja osvaja — iznaći na slici ono što j e , pravo rekavši, kompozicija, crte koje je slikar stvorio da dijele površinu, smjernice, silnice, sklop u kojem slika nalazi svoje pravilo — ali, čudim se, da se u jednoj knjižici, uostalom zapaženoj, nazivaju okosnicama (charpentes). Jer, tako se ispušta nji­ h o v glavni učinak. K a o nekom ironijom, na poleđini ove knjige stoji Rouaultova slika, gdje je nacrtana kružnica, leoja omogućava da se dokuči ono bitno ο čemu se radi. Doista, postoji nešto na slici, čija se odsutnost uvijek m o ž e primijetiti — protivno od onoga što je u percep­ ciji. To je središnje polje, gdje se separativna m o ć oka u viđenju provodi do maksimuma. U svakoj slici o n o m o ž e biti samo odsutno i nadomješteno rupom — ukrat­ k o , odraz zjenice iza koje je pogled. Posljedično, i uko­ liko slika ulazi u odnos prema želji, označeno je uvijek mjesto središnjeg ekrana, koji je upravo ono zbog čega sam pred slikom elidiran kao subjekt geometrijskog plana. Zato slika ne djeluje u polju predodžbe. Njena svrha i učinci su drugdje.

118

2 U skopičkom polju se sve artikulira između dva izraza koji djeluju antinomički — po strani stvari postoji po­ gled, tj. stvari me gledaju, a ja ih ipak vidim. U tom smi­ slu treba shvatiti udarnu riječ u Evanđelju — Oni ima­ ju oči da ne vide. Da ne vide, Što? — upravo to, da ih stvari gledaju. To je razlog što u naše istraživačko polje uvodim sli­ karstvo kroz mala vrata koja nam je otvorio R o g e r Caillois — svi su primijetili m o j lapsus, prošli put, kad sam ga nazvao René, bogzna zašto — uz zapažanje, da je mimetizam nesumnjivo ekvivalent funkcije koja se kod čovjeka ispunjava slikarstvom. Ovo nije trenutak da izvršimo psihoanalizu slikara koja je uvijek tako skliska, škakljiva i kod auditorija izaziva reakciju stida. Ne radi se ni ο kritici slikarstva, a ipak, netko tko mi je blizak i čije mišljenje znači za mene mnogo, rekao mi j e , da se pobojao da se ne prihvatim nečega što bi bilo tome nalik. Naravno, to je opasno, pa ću pokušati učiniti tako da ne bude zbrke. A k o razmotrimo sve modulacije koje su tokom vre­ mena slikarstvu nametnule varijacije subjektivirajuće strukture, jasno j e , da ni jedna formula ne može sabrati ove težnje, prevare, te beskrajno različite trikove. Uosta­ lom, vidjeli ste prošli put, nakon što smo formulirah da u slikarstvu postoji dompte-regard (kroti-pogled), tj. da onoga koji gleda slika uvijek navodi da spusti svoj po­ gled, ja sam naveo odmah nakon toga ispravak, da se ipak ekspresionizam direktno obraća pogledu. Za one koji bi se kolebali, objasnit ću, što želim kazati — mislim na slikarstvo jednog Muncha, jednog Jamesa Ensora, jed­ nog Kubina, i k tome na ono slikarstvo, koje bismo, čud­ novato, mogli geografski postaviti kao slikarstvo koje opsjeda ono što se danas od slikarstva skuplja u Parizu. H o ć e m o li doskora vidjeti da su prekoračene granice ove opsade? — sa slikarom André Massonom sam ne­ davno razgovarao ο tome. Pa, navesti referencije poput

119

ovih, ne znači ući u historijsku igru, prekopavanja, kriti­ ke, koja pokušava shvatiti koja je funkcija slikarstva u datom trenutku, kod tog autora ili u tom vremenu. Što se mene tiče, ja pokušavam postaviti na osnovnom načelu funkcije ove lijepe umjetnosti. Odmah ističem, da je Maurice Merleau-Ponty upravo polazeći od slikarstva došao do toga, da obrne odnos ko­ ji je misao stvorila između oka i duha. Da je funkcija slikara nešto posve drugo od organizacije polja pre­ dodžbe, gdje nas je držao filozof u našem statusu subjek­ ta, to je izvrsno naznačio, polazeći od onog što naziva, zajedno sa Cézanneom, ta mala plavetnila, te male smeđine, te male bjeline, te mrlje, koje kiše sa slikareva kista. Što je to? Što to određuje? K a k o to određuje nešto? To već daje oblik i utjelovljenje polju, kojem se psiho­ analitičar približio slijedeći Freuda, pomoću onog što je kod Freuda luda smjelost, a koje kod onih koji ga slijede ubrzo postaje nerazboritost. Freud je uvijek isticao s beskrajnim strahopoštova­ njem da nije kanio razlagati ono što je kod umjetničkog stvaranja tvorilo istinsku vrijednost. Što se tiče slikara, kao i pjesnika, postoji crta na kojoj se njegova procjena zaustavlja. On ne može reći, on ne zna, za sve, za one koji gledaju ili čuju, što tu čini vrijednost umjetničkog stva­ ranja. Međutim, kad proučava Leonarda, on nastoji pro­ naći ulogu koju je njegov prvotni fantazam odigrao u njegovu stvaranju — njegov odnos prema tim dvjema majkama koje vidi predočene na slici u Louvreu, ili na crtežu u Londonu, prema t o m dvostrukom tijelu koje se račva iz struka, koje izgleda da nestaje u mješavini nogu na podnožju. Treba li na t o m putu istraživati? Ili treba vidjeti riačelo umjetničkog stvaranja u onome što će ono izvući — sjetite se kako ja prevodim Vorstel­ lungsrepräsentanz — to nešto što zastupa predodžbu? Da li je tu ono čemu vas vodim razlikujući sliku (tableau) od onog što je predodžba? 120

Zasigurno ne — osim u v r l o rijetkim djelima, osim u slikarstvu koje se ponekad pojavljuje, u oniričkom sli­ karstvu, tako rijetkom, da ga jedva smještamo u funkci­ ju slikarstva. Uostalom, možda je tu granica, gdje bi trebalo postaviti takozvanu psihopatološku umjetnost. Ono što je slikarevo stvaralaštvo, strukturirano je v r l o različito. Upravo u onoj mjeri u kojoj uspostavljamo stanovište strukture u libidnom odnosu, možda je došlo vrijeme da ispitamo s uspjehom — j e r nam naši novi algoritmi omogućuju da bolje artikuliramo o d g o v o r — ono ο čemu se radi kod umjetničkog stvaranja. Za nas se radi ο stvaranju kakvo označava Freud, tj. u obliku sublimacije, i ο vrijednosti koju ono dobiva u društve­ n o m polju. Na neodređen i određen način ujedno, i koji se tiče samo uspjeha djela, Freud, formulira, da, ako stvara­ nje želje, čiste što se tiče slikara, dobije komercijalnu vrijednost — nagradu koju ipak možemo okvalificirati kao sekundarnu — to je zato, što njegov učinak ima nešto korisno za društvo, za ono što od društva padne pod njegov učinak. Ostanimo još u neodređenom, dok ne ka­ žemo, da ih djelo smiruje, tješi, pokazujući im da može postojati poneko tko živi od iskorištavanja svoje želje. Ali, da bi ih to potpuno zadovoljilo, treba postojati i druga podudarnost, da njihova želja za promatranjem nađe tu neko smirenje. To im uzdiže dušu, kako se kaže, tj. to ih potiče na odricanje. Zar ne vidite, da se tu po­ kazuje nešto od funkcije koju sam nazvao kroti-pogled (dompte-regard) ? Kroti-pogled, rekao sam prethodni put, pokazuje se kao trompe-l'oeil. Izgleda da idem protivno od tradicije, koja smatra da mu je funkcija v r l o različita od one kod slikarstva. Ipak, nisam oklijevao da prošli put zaključim, naznačujući u opoziciji djela Zeuksida i Parazija, dvo­ strukost dviju razina, one koja pripada prirodnoj funkci­ ji varke, i one kod trompe-l'oeil. Ako bi se dvije ptice sručile na površinu gdje je Zeuksid nanio svoje mrlje, smatrajući sliku grozdovima za 121

kljucanje, primijetimo da uspjeh takvoga pothvata ni u čemu ne implicira to da su grozdovi zadivljujuće repro­ ducirani, takvi kakve m o ž e m o vidjeti u košari koju drži Caravaggiov Bacchus u Ufficima. Da su grozdovi bili takvi, malo je moguće da bi se ptice prevarile, jer, zašto bi ptice vidjele grozdove u t o m snažnom stilu? M o r a po­ stojati nešto sažetije, nešto bliže znaku, u tome što za ptice može sačinjavati plijen grozd. Ali, oprečan primjer, Parazije, osvjetljava to — ako hoćemo prevariti čovjeka pružamo mu sliku zastora, tj. nečega iza čega on traži da vidi. Ova apologija dobiva vrijednost u tome da nam uka­ zuje zašto se Platon buni protiv iluzije slikarstva. Glav­ na stvar nije u tome što slikarstvo daje iluzorni ekviva­ lent predmeta, iako se Platon prividno može tako izrazi­ ti. Već, trompe-l'oeil slikarstva se prikazuje nečim dru­ gim, nego li jeste. Što nas zavodi i zadovoljava u trompe-l'oeil? Kada nas osvaja i dovodi do ushićenja? U času kad uslijed jedno­ stavnog premještanja našeg pogleda možemo primijetiti da se predodžba ne miče s njim, i da je tu samo trompe-l'oeil. Jer, on se tu pojavljuje u tom času kao nešto drugo od onoga za što se prikazivao, ili pak, on se sada prika­ zuje kao da je nešto drugo. Slika se ne nadmeće s privi­ dom, ona se nadmeće s onim što nam Platon naznačava s one-strane privida kao bivajući Ideja. Zato što slika jest taj privid koji kaže da je ona to što daje taj privid. Platon ustaje protiv slikarstva, kao protiv aktivnosti koja j e protivnička njegovoj. Ta druga stvar je malo a, oko koje se vrti bitka, čija je duša trompe-l'oeil. Ako pokušamo predstaviti konkretni je položaj slika­ ra u povijesti, primijetit ćemo da je on izvor nečega što može preći u realno, i da to u svako doba, ako mogu reći, uzimamo u zakup. Slikar, kaže se, ne zavisi više od boga­ tih mecena. Ali, situacija se nije temeljito izmijenila s prodavačima slika. I oni su mecene, i to mecene iste vrste. Prije plemenitog mecene, crkvena institucija je naruči122

vala svete slike i davala posla. Uvijek za slikara postoji neko zakupničko društvo, i uvijek se radi ο predmetu a, ili bolje, da ga se svede — što vam na izvjesnoj razini može izgledati mitsko — na jedno a s kojim, to je u kraj­ njem točno, slikar kao stvaralac razgovara. Ali, mnogo je uputnije vidjeti kako a funkcionira u svojoj društvenoj reperkusiji. Ikone — Krist u slavi na svodu Daphnisa ili krasni bizantski mozaici — djeluju očito tako da nas drže pod svojim pogledom. Mogli bismo se tu zaustaviti, ali to zaista ne bi značilo shvatiti pobudu onoga što čini da je slikar angažiran da napravi tu ikonu i onoga čemu ona služi kad nam je prikazana. I m a tu unutra pogleda, si­ gurno, ali on dolazi iz veće daljine. Vrijednost ikone je u tome što je bog kojega ona prikazuje također gleda. Smatraju da se ona sviđa bogu. Umjetnik djeluje na toj razini na žrtvenom planu — igra na to, što ima stvari, ovdje likova, koji mogu pobuditi želju boga. Bog je stvoritelj, uostalom, zato što stvara neke slike — knjiga Postanka nam na to ukazuje sa Zelem Elohim. A ikonoklastička misao čuva bar to, da postoji jedan bog koji to ne voli. Taj je jedini. Ali, danas ne želim poći dalje u tom registru, koji bi nas doveo do srži jednog od najhitnijih elemenata iz područja Imena-Oca, a to je da se neka nagodba može uspostaviti s one-strane svake slike (image). Tu gdje jesmo, slika ostaje posrednik za bo­ žanstvo — ako Jahve zabranjuje Zidovima da stvaraju idole, to je zato što se oni sviđaju i drugim bogovima. U određenom registru, nije bog taj koji nije antropomorfan, već se traži od čovjeka da to ne bude. Ali, ostavi­ m o to. Pređimo na sljedeću etapu koju ću nazvati komunal­ nom. Pođimo u veliku salu Duždeve palače gdje su na­ slikane sve vrste bitaka, Lepantska i ostale. Društvena funkcija, koja se ocrtavala već na religioznoj razini, tu je očita. Tko dolazi na takva mjesta? Oni koji tvore ono što Retz naziva narodi (les peuples). A što narod vidi na tim prostranim kompozicijama? — pogled ljudi, koji vi123

jecaju u ovoj sali, kad oni-narod, nisu tu. I z a slika je njihov pogled. K a k o vidite, može se reći da je tamo pozadi uvijek sve puno pogleda. Ništa novoga u t o m pogledu nije uvelo razdoblje koje André Malraux razlikuje kao moderno, ono u kojem prevladava neusporediva neman, naime po­ gled slikara, koji nastoji da se nametne kao da je sam po sebi pogled. Uvijek je postojao pogled tamo-iza. Ali, to je najosjetljivija točka — odakle dolazi taj pogled?

3 Vraćamo se sada Cézanneovim malim plavetnilima, malim bjelinama, malim smeđinama, ili pak onom što M. Merleau-Ponty uzima tako lijepo za primjer, u jed­ n o m skretanju u Znakovima, vraćamo se toj neobično­ sti usporenog filma u kojem je uhvaćen Matisse u tre­ nutku kad slika. Značajno je da je i sam Matisse b i o time potresen. Maurice Merleau-Ponty naglašava paradoks te kretnje, koja je povećana uslijed razvučenosti vremena, i tako nam omogućava da zamislimo najpotpunije raz­ mišljanje pri nanošenju svake od ovih mrlja. To je samo obmana, kaže on. U ritmu u kojem kaplju sa slikareva kista, ove mrlje, koje će postati čudesna slika, nije riječ ο izboru, već ο nečem drugom. Zar ne možemo pokušati formulirati to nešto drugo? Zar nije u pitanju, da se pobliže zahvati ono što sam nazvao kiša kista? K a d bi ptica slikala, zar to ne bilo tako što bi pustila da pane njeno perje, a kod zmije bi to bile ljuske, a stablo bi se otreslo gusjenica ili bi otkišilo svoje listove. To što se ovdje nagomilava, jest prvi čin polaganja pogleda. Nesumnjivo, suvereni čin, j e r se odvija u nečem što se materijalizira i što će, od ove su­ verenosti, učiniti nemoćnim, isključenim, nedjelotvornim sve ono što se bude, proistječući s drugog mjesta, poja­ vilo pred tim proizvodom. 124

Ne zaboravimo da je slikareva mrlja nešto gdje zavr­ šava pokret. Nalazimo se pred nečim, što daje novi i dru­ gačiji smisao izrazu regresije — nalazimo se pred po­ kretačkim elementom u smislu odgovora, utoliko što on stvara, unazad, svoj vlastiti stimulus. Tu je ono, uslijed čega je prvotna vremenitost, kroz koju se kao odnos spram drugog, postavlja razgovijetno, ovdje, u skopičkoj dimenziji koja pripada završnom tre­ nutku. Ono što će se u identifikatorskoj dijalektici označitelja i govorenoga projicirati unaprijed kao žurba, ovdje je, naprotiv, kraj, tj. o n o što će se na početku svakoga novog razumijevanja nazivati trenutak viđenja. Taj završni trenutak nam omogućava da razlikujemo čin od kretnje. Putem kretnje se na platno stavlja dodir. A toliko je istina da je kretnja tu uvijek prisutna da, ne­ sumnjivo, sliku najprije doživljujemo, kako kaže izraz impresija ili impresionizam, kao bližu kretnji od bilo koje druge vrste kretanja. Svaka radnja predstavljena na slici izgledat će nam kao prizor iz bitke, tj. kao teatral­ na; nužno nastala kretnjom. A upravo to uvrštavanje u kretnju, čini da sliku — kakva g o d ona bila, figurativna ili ne — ne možemo postaviti naopako. Ako se obrne dijapozitiv, odmah ćete primijetiti da v a m je pokazan slijeva umjesto zdesna. Smisao kretnje ruke dovoljno označava tu bočnu simetriju. Tu, dakle, vidimo, da pogled djeluje u izvjesnom spu­ stu, spustu želje, nesumnjivo, ali kako to izraziti? Sub­ jekt nije potpuno tu, on je upravljan iz daljine. Modifici­ rajući formulu koju dajem za želju kao nesvjesno — želja.čovjeka je želja Drugoga (de l'Autre) — reći ću da se radi ο nekoj vrsti želje Drugome (à l'Autre), na kraju čega se nalazi dati-vidjeti (le donner-à-voir). K a k o to dati-vidjeti zadovoljava nešto? — tako, što postoji apetit oka kod onoga koji gleda. Taj apetit oka koje treba nahraniti, čini vrijednost draži slikarstva. N j u treba, za nas, tražiti na nižem planu nego li se pretpostav­ ljahu onome što je prava funkcija organa oka, oka punog pohlepe, kakvo je zlo oko.

Zapanjujuće je, ako se pomisli na univerzalnost funk­ cije zla oka, da nigdje nema traga d o b r o m oku, oku koje blagoslivlja. Što reći — nego, da o k o sa sobom nosi smrt­ nu funkciju, da je po sebi obdareno — dozvolite mi tu da igram na više registara — separativnom moći. Ali o v o separativno ide mnogo dalje od odvojenog vida. Moći koje mu se pripisuju, da može presahnuti mlijeko kod životinje na koju se usmjeri — vjerovanje rašireno i u naše vrijeme kao i u ostalim vremenima i u najcivilizira­ nijim zemljama — da sa sobom donosi bolest, nesretan susret, gdje ove moći možemo bolje zamisliti ako ne kod invidie. Invidia dolazi od videre. Za nas analitičare najizrazitija je invidia ona, koju sam već davno otkrio kod Augusti­ na, naime kod malog dječaka koji promatra svog malog brata na dojci majke, gleda ga amare conspectu (tako je u izvorniku — nap. red.), gorka pogleda, koji ga izobli­ čuje i na njega utječe kao otrov. Da bi se shvatilo što je invidia u svojoj funkciji pogle­ da, ne treba je pobrkati s ljubomorom. Ono dijete, ili bilo tko, zavidi (envie), to nije neizbježno ono što bi mogao željeti (avoir envie), kako se netočno izražavamo. T k o kaže da je dječaku koji promatra svog malog brata još potrebna dojka? Svatko zna da je zavist općenito izazva­ na posjedovanjem dobara koja, onome koji zavidi, ne bi bila ni od kakve koristi i čiju stvarnu prirodu on čak i ne sluti. Takvà je stvarna zavist. Ona čini da subjekt problijedi, pred čim? — pred slikom (image) potpunosti koja se za­ tvara, i p r e d t i m da malo a, a odvojeno za k o j e se on zakvači, m o ž e biti za drugog posjedovanje; koje mu pru­ ža zadovoljstvo, Befriedigung. Treba ići po o v o m registru oka očajnog zbog pogleda da bismo shvatili utažujući, civilizatorski i očaravajući djelokrug funkcije slike. Temeljni odnos a prema želji poslužit će mi kao primjer za uvođenje u ono što je po­ vezano s prijenosom.

126

ODGOVORI

M . T O R T : — Da li koji

ste

postavili

biste mogli

između

kretnje

i

točnije odrediti odnos trenutka

viđenja?

Što je to kretnja? Kretnja prijetnje, na primjer? To nije udarac koji se prekida. To je nešto učinjeno da bih se zaustavio i primirio. Možda ću je poslije dovesti do kraja, ali kao kretnja prijetnje, ona se uvrštava pozadi. Ova vrlo posebna vremenitost, koju definiram izrazom zaustavljanja, i koja stvara iza sebe svoje značenje, up­ ravo ona čini razliku između kretnje i čina. Neobičan je — ako ste bili na zadnjoj izvedbi Pekinške opere — n a č i n na koji se tamo bore. Tuku se kao što se tuklo u svako doba, više kretnjama nego udarcima. Na­ ravno,

sama predstava se odvija u potpunoj

prevlasti

kretnje. U tim se baletima nikad ne udara, klizi se u različitim prostorima ili se rasprostire niz kretnji, koje ipak imaju u tradicionalnoj borbi vrijednost oružja, zato što u krajnjem m o g u zadovoljiti kao sredstva za zastraši­ vanje. Svi znamo da primitivni narodi idu u borbu s nakreveljenim maskama uz strašne, zastrašujuće,

pokrete.

To j o š nije prestalo! Američke marince uče da u borbi s Japancima čine tolike grimase kao i oni. Naše suvre­ meno oružje m o ž e m o isto tako smatrati kretnjama. Dao bog da ostane na t o m e ! Autentičnost onoga

što se pojavljuje

k o d slikarstva,

umanjena je k o d nas, ljudskih bića, stoga što m o r a m o naše boje tražiti tamo gdje one jesu, tj. u govnima. A k o sam spomenuo ptice koje bi mogle ispustiti perje, to je zato što mi nemamo perja. Stvaralac će sudjelovati samo u stvaranju malog prljavog taloga, slijeda malih prljavih taloga jednog do drugoga. Mi smo zbog o v e dimenzije u skopičkom stvaranju — gesta kao kretnja, dana na vi­ djelo. Da li vas o v o objašnjenje zadovoljava? Je li to pitanje koje ste mi postavili?

127

— Ne, htio sam da precizirate ono što ste rekli ο toj vremenitosti, koju ste već jednom spomenuli, i koja pret­ postavlja, čini mi se, referencije koje ste dali drugdje, ο logičkom vremenu. Slušajte, ja sam naznačio šav, pseudo-identifikaciju, koja postoji između onoga što nazivam vrijeme konač­ nog zaustavljanja kretnje i onoga što, u drugoj dijalek­ tici, koju sam nazvao dijalektika identifikatorske žurbe, uzimam kao prvo razdoblje, tj. trenutak viđenja. To se prekriva, ali sigurno nije identično, j e r je jedno početno, a drugo završno. Recimo i drugo, ο čemu, zbog nedostatka vremena ni­ sam mogao dati neophodne podatke. Ovo završno doba pogleda, koje okončava kretnju, do­ v o d i m u tijesnu vezu s onim što sam rekao ο zlu oku. Pogled, po sebi, ne samo da završava kretnje, već ih i prikiva. Pogledajte te plesove ο kojima sam vam go­ vorio, oni su uvijek istaknuti serijom zaustavnog trenut­ ka, kad se glumci zaustavljaju u ukočenom položaju. Što je o v o uporište, ovaj trenutak zaustavljanja kretnje? To je samo opčinjavajući učinak, utoliko što se radi ο odu­ zimanju pogleda od zlog oka, radi odvraćanja. Zlo oko je fascinum koje djeluje tako da zaustavlja kretnje i da doslovno ubija život. U času kad se subjekt zaustavlja prekidajući kretnju, on je ponižen. Funkcija anti-život, anti-kretnja te završne točke jest fascinum, i to je upravo jedna od dimenzija gdje se izravno izvršava moć pogle­ da. Trenutak viđenja može tu posredovati samo kao šav, sastavljanje imaginarnog i simboličnog, i on je preuzet u dijalektici, u toj vrsti vremenskog progresa koja se zove žurba, polet, pokret naprijed, koji se zaključuje u fascinumu. Ja ističem potpunu razliku između skopičkog registra i prizivajućeg, prizivnog polja (invoquant, voćatoire, vocationnel). U skopičkom polju, protivnom od onoga, sub­ jekt nije bitno neodređen. Subjekt je, zapravo, određen samim odvajanjem koje određuje prorez maloga a, tj. 128

ono fascinatorsko što uvodi pogled. Jeste li malo zadovoljniji? Posve? — Zamalo. F. W A H L : — Ostavili ste po strani jedan fenomen koji se poput zla oka nalazi u mediteranskoj civilizaciji, a to je profilaktičko oko. Postoji neka zaštitnička funkcija ko­ ja traje za vrijeme izvjesnog prijelaza, a nije vezana za zaustavljanje, već za kretanje. Ono što je profilaktičko jest, ako se može reći, alopatičko, bilo da su to rogovi, od koralja ili ne, ili tisuću drugih stvari čiji je izgled jasniji, kao što je turpicula res, koju je, mislim, opisao Varon — to je falus, jedno­ stavno. Jer, utoliko što je svaka ljudska želja utemeljena na kastraciji, oko preuzima svoju pakosnu, agresivnu funkciju, a ne jednostavno varljivu, kao u prirodi. Među ovim amuletima mogu se iznaći oblici u kojima se ocrta­ va protu-oko. To je homeopatsko. Pomoću ovog okoliša­ nja uspijevamo uvesti rečenu profilaktičku funkciju. Govorio sam sebi, na primjer, da u Bibliji mora biti odlomaka, gdje je oko dalo blagoslov. Postoji pokoje mjesto koje me pokolebalo — ali, ne. Oko može biti pro­ filaktičko, ali u svakom slučaju ono nije dobronamjerno, ono je zlokobno. U Bibliji, čak u N o v o m Zavjetu, dobrog oka nema, zlo oko nalazimo posvuda. J.-A. M I L L E R : — Vi nog broja predavanja, da u dimenziju kvantiteta ili S druge strane, rekli ste nje konvergira s vašim, vi oznake za nesvjesno...

ste nam objasnili nakon izvjes­ se subjekt ne može lokalizirati mjere, u kartezijanski prostor. da Merleau-Pontyjevo istraživa­ ste čak tvrdili da je postavio

Nisam to kazao. Pretpostavio sam da bi ga poneki trag koji ο nesvjesnom postoji u tim bilješkama možda bio doveo, recimo, do mog polja. Ali, nisam siguran. — Nastavljam. Dakle, ako M. Merleau-Ponty pokušava oboriti kartezijanski prostor, da li je to zato da bi otvo129

rio transcendentalni prostor odnosa prema Drugome? Ne, to je radi pristupanja ili dimenziji takozvane intersubjektivnosti, ili onoj iz takozvanog predobjektivnog, divljeg, prvobitnog svijeta. To me sve navodi da vas upi­ tam navodi li vas Vidljivo i nevidljivo da promijenite ne­ što u članku koji ste objavili ο Mauriceu Merleau-Pontyju u jednom broju Temps modernes? Apsolutno ništa. 11. ožujka 1964.

PRIJENOS I N A G O N

10 Prisutnost analitičara Problemi prijenosa. Mračnjaštvo u analizi. Ablata causa. Drugi, već tu. Nesvjesno je izvana. Članak u International Journal. Da ne bili stalno tražio šibice, dali su mi jednu kutiju, veliku kakvu vidite, na kojoj piše o v o — umijeće slušanja gotovo je isto umijeću dobrog izražavanja. To dijeli naše zadatke. Nadajmo se, da ćemo im gotovo biti na visini. Danas ću raspravljati ο prijenosu, naime, prići ću tom pitanju i nadam se da ću v a m uspjeti dati ideju ο tom pojmu prema projektu koji sam najavio u našem drugom razgovoru. 1 Prijenos je, prema općem mišljenju, prikazan kao afekt. Kvalificira se neodređeno, kao pozitivan ili kao negati­ van. Općenito je prihvaćeno, ne bez osnove, da je poziti­ vni prijenos ljubav — pri t o m treba reći da je ovaj izraz u ovoj upotrebi posve približan. Freud je vrlo rano postavio pitanje autentičnosti takve ljubavi kakva nastaje u prijenosu. Da odmah kažemo, opća tendencija je da se smatra kako se radi ο nekoj vrsti lažne ljubavi, sjene ljubavi. Freud j e , naprotiv, daleko od toga da daje prevagu o v o m smislu. V r l o je zanimljivo za iskustvo prijenosa da postavlja pitanje ο onome što se zove autentična ljubav, eine echte Liebe, i da nas vodi dalje nego li se ikada uspjelo stići s tim pitanjem. 133

K o d negativnog, prijenosa s m o oprezniji, umjereniji u načinu na koji ga spominjemo i nikad ga ne izjednačuje­ mo s mržnjom. Radije se upotrebljava izraz ambivalencija, izraz koji još više od prvoga dobro maskira stvari, zbrkane stvari, čija upotreba nije uvijek odgovarajuća. Točnije rečeno, pozitivni prijenos je kad imamo onoga ο kome se radi, analitičara u o v o j prilici, po dobrome, — a negativni kad nam bode oči. Postoji druga upotreba izraza prijenos, koja zaslužuje da se izdvoji; kad kažemo da on strukturira sve odnose spram onog drugoga, koji je analitičar, i da vrijednost svih misli koje gravitiraju o k o ovog odnosa moramo kono tira ti znakom posebne uzdržanosti. Odatle izraz — koji se uvijek bilježi kao neka vrst zagrade, suspenzije, sum­ nje, kad se on uvodi u vezi s ponašanjem subjekta — on je u punom prijenosu. To pretpostavlja da se sav nje­ g o v način apercepcije restrukturira na nadmoćnijem središtu, prijenosu. Ne idem dalje, j e r mi se o v o dvostruko semantičko snalaženje čini zasada dovoljnim. U svakom slučaju ne bismo se njome zadovoljili, jer, naš je cilj približiti se pojmu prijenosa. Ovaj je pojam određen funkcijom koju on ima u prak­ si. Taj pojam upravlja načinom postupanja s pacijentom. Obrnuto, način postupanja upravlja p o j m o m . M o ž e se činiti da se od samog pristupa rješavaju pita­ nja da li je prijenos vezan ili nije za analitičku praksu, da li j o j je On proizvod, odnosno artefakt. Među brojnim autorima koji su izrazili svoje mnijenje ο prijenosu, Ida Madalpine je pošla najdalje u pokušaju artikuliranja prijenosa u o v o m smislu. K o j a god bila njena zasluga — radi se ο v r l o tvrdoglavoj osobi — kažimo odmah, da ne možemo prihvatiti o v o ekstremno stanovište. Ako smo pitanju pristupili na taj način, u svakom slu­ čaju to ne znači da smo ga i riješili. Ako i moramo pri­ jenos smatrati p r o i z v o d o m analitičke situacije, možemo reći da ova situacija ne bi mogla stvoriti od svake stvari 134

taj fenomen, a za njegovo stvaranje potrebno je da izvan nje već postoje navedene mogućnosti kojima će ona dati kompoziciju, možda jedinstvenu. To uopće ne isključuje da tamo gdje nema analitičara na horizontu može biti efekata prijenosa, koji se točno mogu strukturirati poput igre prijenosa u analizi. Jedno­ stavno, analiza će, otkrivajući ih, pustiti da im se da eksperimentalni model, koji se neće posve razlikovati od modela koji će nazvati prirodnim. T a k o pojava prije­ nosa u analizi, gdje nalazi svoje strukturne temelje, može biti jedini način da se izloži univerzalnost primjene ovog pojma. Bit će onda dovoljno da se presiječe vrpca nje­ gove sadržine u sferi analize, i još više, doxe, koja je tu dodirna. Sve je to na kraju samo otrcana istina. Vrijedilo je truda što smo je ograničili na početku.

2 O v o m je uvodu cilj da vas podsjeti na sljedeće: prilaz temeljima psihoanalize pretpostavlja da u glavne p o j m o v e koji je utemeljuju uvedemo izvjesnu koherenciju. Ona se već pokazuje u načinu na koji sam pristupio pojmu ne­ svjesnoga — možete se sjetiti da ga nisam mogao odvojiti od prisutnosti analitičara. Prisutnost analitičara — to je v r l o lijep izraz i ne bi bilo pravo da ga svedemo na onu vrst plačljive propovi­ jedi, na mlaku nadutost, na ono pomalo žarko milovanje, kako ga utjelovljuju u jednoj knjizi p o d tim naslovom. Prisutnost analitičara jest i sâmo očitovanje nesvjesno­ ga, tako da, kad se ona danas očituje u određenim susre­ tima kao odbijanje nesvjesnoga — to je tendencija, i priznata, koju neki u teoriji formuliraju — i to mora biti integrirano u pojam nesvjesnoga. Tu možete brzo pristupiti formulaciji koju sam postavio u prvi plan, jed­ nog kretanja subjekta koji se otvara samo zato da bi se u određenoj vremenskoj pulsaciji zatvorio — pulsaciji

135

koju naznačavam radikalnijom od umetanja u označitelja koje ga nesumnjivo motivira, ali mu nije primarno na razini biti, kad ste me već izazvali da govorim ο biti. Iznio sam majeutički, raspravljački, da je trebalo vidje­ ti u nesvjesnom učinku govora na subjekt — utoliko što su ovi učinci tako radikalno primarni da su upravo ono što određuje status subjekta kao subjekta. To je pretpo­ stavka koja treba vratiti frojdovsko nesvjesno na njego­ vo mjesto. Zasigurno, nesvjesno je bilo oduvijek prisutno, postojalo je, djelovalo, i prije Freuda, ali važno je na­ glasiti da sva značenja koja su prije Freuda dana ovoj funkciji nesvjesnog nemaju uopće ništa zajedničkog s Freudovim nesvjesnim. Prvotno nesvjesno, nesvjesno kao arhaična funkcija, nesvjesno kao zastrta prisutnost jedne misli koju treba postaviti na razinu bivstvovanja prije nego se ona otkrije, metafizičko nesvjesno Eduarda von Hartmanna — uspr­ kos referenciji koju daje Freud u ponekom argumentu ad hominem — nesvjesno nadasve kao nagon — sve to nema ništa s Freudovim nesvjesnim, ništa — koji god bio analitički Vokabular, njegovo pregibanje, savijanje — ništa to nema s našim iskustvom. Ovdje ću se obratiti analitičarima — da li ikad, bar na trenutak, osjećate da mijesite tijesto od nagona? U svom sam referatu iz Rima prišao novom savezu sa smislom frojdovskog otkrića. Nesvjesno je zbroj učinaka govora na subjekt, na onoj razini na kojoj se subjekt konstituira od učinaka označitelja. To dobro pokazuje da u izrazu subjekt — zato sam ga ja vratio na početak — ne naznačavamo živi supstrat potreban subjektivnom fenomenu, niti ikoju vrst supstance, niti ikakvo biće spoz­ naje u njegovoj pathiji, drugoj ili prvotnoj, čak ni logos koji bi se negdje otjelovio, već kartezijanski subjekt koji se pojavljuje u trenutku kad se sumnja prepoznaje kao izvjesnost — izuzevši da se, našim pristupom, podloga ovog subjekta pokaže mnogo šira, ali istovremeno zavisnija u odnosu na izvjesnost koju ne postiže. U tom leži nesvjesno.

136

Postoji veza između tog polja i trenutka, Freudova tre­ nutka, kad se ono objavljuje. Izražavam tu vezu, približujući ga postupku Newtona, Einsteina, Plancka, kao a-kozmološki postupak, u t o m smislu što se sva ova polja karakteriziraju time što u realnome trasiraju novu brazdu u odnosu na spoznavanje, koje bismo od pamti­ vijeka mogli pripisati bogu. Razlika koja osigurava postojanje Freudova polja je paradoksalna, jer je frojdovsko polje polje koje se po svo­ j o j prirodi gubi. Tu je nenadomjestiva prisutnost psiho­ analitičara kao svjedoka o v o g gubitka. Na toj razini ne možemo više ništa izvući — j e r to je čisti gubitak koji se ne plaća nikakvim dobitkom, ukoli­ ko se ne radi ο preuzimanju u funkciji nagona — gubitak nastaje u sjenovitoj zoni — koju naznačava kosa crta ko­ j o m odjeljujem formule što se razvijaju linearno prema svakom od ovih izraza, nesvjesno, ponavljanje, prijenos. Što se tiče tih činjenica analitičke prakse, ova zona gu­ bitka čak na izvjestan način pojačava mračnjaštvo, vrlo karakteristično za čovjekovo stanje u naše doba tako­ zvane informacije — mračnjaštvo za koje, a da ne znamo baš zašto, vjerujem da će u budućnosti izgledati be­ zazleno. Uloga koju je analiza preuzela u propagiranju stila, ko­ ji se sam naziva american way of life, jest upravo ono što označavam pod ovim izrazom mračnjaštva, utoliko što revalorizira već davno oborene pojmove na polju psiho­ analize, kao npr. prevladnost funkcije Ja. Stoga, dakle, prisutnost psihoanalitičara tamo gdje se pojavljuje ispraznost njegova diskursa, mora biti uklju­ čena u pojam nesvjesnoga. M i , današnji psihoanalitičari, treba da ο o v o j šljaki v o d i m o računa u našim operacija­ ma kao ο caput mortuum otkrivanja nesvjesnoga. Ona opravdava, unutar analize, održavanje konfliktne situaci­ je, neophodne za postojanje same analize. A k o je točno da analiza počiva na temeljnom sukobu, na početnoj i ra­ dikalnoj drami svega što se može staviti u rubriku psi­ hičkog, obnova na koju sam podsjetio, a koja se zove 137

pozivanje na polje i na funkciju govora i jezika u psiho­ analitičkom iskustvu, ne traži da bude položaj iscrpljiva­ nja u odnosu na nesvjesno, budući da je ona sama inter­ vencija u sukobu. O v o pozivanje ima svoju neposrednu važnost u tome što je i samo odraz prijenosa. Ovo je isto tako priznato upravo zbog toga što se moglo predbaciti m o m seminaru da igra, u odnosu na moje slušateljstvo, opasnu ulogu, kako je smatralo u svojoj ortodoksnosti psihoanalitičko udruženje, opasnu, j e r sam zahvatio u pri­ jenos. Dakle, daleko od toga da ja to odbijam, ovaj od­ raz prijenosa čini mi se u stvari radikalnim, budući da je sastavni dio ovog obnavljanja veze s Freudovim ot­ krićem. To pokazuje da je uzrok nesvjesnom — a vidite da riječ uzrok treba uzeti u njenoj dvosmislenosti, kao stvar koju treba podržati, ali isto tako i funkcija uzroka na razini nesvjesnoga — ovaj uzrok m o r a biti posve shva­ ćen kao izgubljena stvar. A to nam je jedina mogućnost koju m o ž e m o postići. Zato sam u neshvaćenom pojmu ponavljanja istakao po­ dručje k o j e pripada uvijek promašenom susretu, pro­ mašenoj sreći. Funkcija promašaja je u središtu anali­ tičkog ponavljanja. Susret je uvijek promašen, što čini, spram tyhé, ništavnost ponavljanja, njegovo konstitutiv­ no prikrivanje. P o j a m ponavljanja podupire dvojbu: ili da čisto pre­ uzmemo kao analitičari našu implikaciju u raspravijačkom karakteru nesloge svega iznesenog u našem isku­ stvu — ili, da se pojam ispravi na razinu nečega što bi bilo teško objektivirati, osim transcendentalnom anali­ z o m uzroka. Ona bi se izrazila polazeći od klasične formule ablata causa tollitur effectus — mi bismo samo istakli jedninu protaze, ablata causa, stavljajući u množinu izraze apodoze,

tolluntur effectus — što

dobri samo

u

odsutnosti uzroka.

bi

značilo

Svi učinci

da su učinci su

podvrg­

nuti pritisku transfaktualnog reda, uzročnog, koji traži da uđe u njihovo kolo, ali ako bi se o n i dobro držali 138

za ruku, kao u pjesmi, spriječili bi da se uzrok umiješa u njihov krug. Ovdje ne treba definirati nesvjesni uzrok ni kao bivstvujuće, niti kao ούκ δν ne-bivstvujuće — kao što to kaže, mislim, Henri Ey, da je to jedno ne-bivstvujuće koje pripada mogućnosti. Ona (mogućnost) je μή δν interdikcija koja donosi biću neko bivstvujuće usprkos svom ne-događanju, ona je funkcija nemogućeg na čemu se temelji izvjesnost. 3 To nas dovodi do funkcije prijenosa. Jer, to neodre­ đeno Čistog bivstvovanja koje nema pristupa određenju, taj primarni položaj nesvjesnoga koji se artikulira kao konstituiran neodredivošću subjekta — to je ono čemu nam prijenos omogućava pristup, na enigmatski način. To je gordijski čvor koji nas dovodi do toga — subjekt traži svoju izvjesnost. A izvjesnost samog analitičara u vezi s nesvjesnim ne m o ž e se izvući iz pojma prijenosa. Neobično je što se zamjećuje mnogostrukost, pluraIitet, odnosno višeznačnost koncepcija prijenosa, koje su u analizi bile formulirane. Ne kanim v a m iznijeti iscr­ pan pregled. Pokušat ću vas voditi izabranim putovima istraživanja. Od same pojave prijenosa u Freudovim tekstovima i učenjima, vreba na nas opasnost od nekog iskliznuća, koje ne treba pripisati Freudu — a to j e , da u pojmu prijenosa vidimo samo pojam ponavljanja. Ne zabora­ v i m o da nam Freud, predstavljajući ga, kaže — Ono čega se ne možemo prisjetiti ponavlja se u postupku. Da bi se otkrilo što ponavlja taj postupak, on je pre­ pušten rekonstrukciji analitičara. M o ž e se vjerovati da se neprozirnost traume — takva kakvu je Freudovo mi­ šljenje sačuvalo u njenoj početnoj funkciji, za nas, nai­ me, otpor značenja — smatra posebno odgovornom za ograničenost sjećanja. 139

Napokon, tu bismo se mogli dobro snalaziti u vlasti­ tom teoretiziranju, spoznavši da postoji vrlo značajan momenat prelaza moći od subjekta na Drugoga, onoga koji nazivamo veliki Drugi, mjesto govora, virtualno mjesto istine. Da li je to mjesto, gdje se pojavljuje pojam prijenosa? Prividno je tako, i toga se često držimo. Ali, pogledajmo iz bližega. Taj momenat nije u Freuda jednostavno gra­ nični momenat, koji bi odgovarao onome što sam ozna­ čio kao momenat zatvaranja nesvjesnoga, vremenska pulsacija koja čini da ono nestane u izvjesnom trenutku svog iskaza. K a d Freud uvodi funkciju prijenosa, trudi se da dobro označi taj momenat kao uzrok onoga što nazivamo prijenosom. A Drugi, latentan ili ne, od po­ četka je prisutan u subjektivnoj objavi. On je već tu, kad se iz nesvjesnog nešto počelo izručivati. Analitičareva interpretacija samo prikriva činjenicu da je nesvjesno — ako je ono to što ja kažem, naime, igra označitelja — već u svojim formacijama — san, lapsus, simptom — krenulo putem interpretacije. Drugi, veliki Drugi je već tu u ostvarenju nesvjesnog, ma koliko ono bilo kratkotrajno. Freud nam od početka ukazuje da je prijenos bitan otpor, Übertragungswiderstand. Prijenos je sredstvo pre­ ko kojega se prekida komunikacija nesvjesnoga, preko kojega se nesvjesno zatvara. Daleko od toga da bude prelazak moći na nesvjesno, prijenos je naprotiv nje­ govo zatvaranje. Bitno je naznačiti paradoks koji se općenito izražava u o v o m e — koji se čak m o ž e naći u Freudovom tekstu — da analitičar treba čekati na prijenos da bi započeo s interpretacijom. Naglasit ću o v o pitanje, j e r je ono razmeđa dobrog i lošeg načina shvaćanja prijenosa. U analitičkoj praksi postoji više načina da se to učini. Oni se nužno ne isključuju. Oni se mogu definirati na različitim razinama. Na primjer, ako su koncepcije od­ nosa subjekta prema jednoj od ovih instanca, što je Freud

140

u drugom dijelu svoje Topike definirao kao ideal za Ja ili Nad-ja, parcijalne, to je često samo lateralno viđenje onoga što je bitan odnos prema velikom Drugom. Ali, ima i drugih razilaženja, koja su nesvodljiva. Po­ stoji jedna koncepcija, koja,

tamo gdje se formulira,

može samo kontaminirati praksu — ona koja traži da analiza prijenosa djeluje na temelju veze sa zdravim di­ j e l o m subjektova Ja, i da se sastoji u pozivanju na zdrav razum da bi mu ukazala na iluzorni karakter takvih nje­ govih držanja unutar odnosa prema analitičaru. To je teza koja obara ono ο čemu se radi, naime uprisutnjenje ove shize subjekta, koja se ostvaruje tu, u samoj pri­ sutnosti. Pozivati se na zdravi d i o subjekta, koji bi bio tu u realnome, sposoban da s analitičarem prosuđuje ono što se zbiva u prijenosu, značilo bi ne priznati da je upravo taj dio sudionik u prijenosu, da on zatvara vrata, ili prozor, ili zaslon, kako hoćete — i da je ljepotica s k o j o m želite razgovarati tamo iza, i samo čeka da se zaslon podigne. Zato u t o m času interpretacija postaje odlučujuća, j e r je potrebno obratiti se ljepotici. Tu ću samo ukazati na to, da ova shema obrće model koji se ima u glavi. N e g d j e sam kazao da je nesvjesno diskurs Drugoga. Dakle, diskurs Drugoga koji treba ostva­ riti, diskurs nesvjesnoga, ne nalazi se s one strane zapora, on je izvana. Upravo on, ustima analitičara, zove da ponovo ostvarimo zaslon. Preostaje da se naznači paradoks koji je u ovoj kret­ nji zatvaranja kao početnom momentu kad interpreta­ cija može dostići svoj domet. A tu se otkriva trajna kon­ ceptualna kriza koja postoji u analizi u vezi s načinom na koji treba shvatiti funkciju prijenosa. Proturječnost njegove funkcije koja omogućuje da se shvati kao dodirna točka interpretätivnog dometa, uto­ liko što je on u odnosu na nesvjesno

trenutak zatva­

ranja — sve to uvjetuje da ga smatramo onim što on jest, naime, č v o r o m . Smatrat ćemo ga ili ne, gordijskim čvorom, to treba vidjeti. On jest čvor i navodi nas na 141

to da ga razrješujemo — što ja već više godina činim — i to u topičkim razmatranjima koja, nadam se, neće biti izlišno iznijeti. 4 U analizi postoji kriza, a ja imam razloga, budući da u tome nema ništa pristranog, da izaberem posljednji tekst, koji to može najočitije pokazati, jer nije osrednji. To je zgusnuti, v r l o privlačan članak Thomasa S. Szasza — koji nam govori iz Sirakuze, što ga, nažalost, ne čini srodnim Arhimedu, j e r se ta Sirakuza nalazi u državi N e w Y o r k — ; u zadnjem broju International Journal of Psychoanalysis. Autora je u t o m članku nadahnula jedna ideja kohe­ rentna s istraživanjem, koje nadahnjuje i njegove pret­ hodne članke, to je zaista dirljivo istraživanje autentič­ nosti analitičkog puta. Posve je zapanjujuće da jedan od autora najuvaženijih u svom krugu, krugu američke psihoanalize, raz­ matra prijenos samo kao psihoanalitičarevu obranu i završava zaključkom poput ovoga — prijenos je oslonac na kojem počiva cjelokupna struktura psihoanalitičkog tretmana. To je p o j a m koji on naziva inspired — klonim se uvijek lažnih prijatelja u engleskom rječniku, poku­ šao sam da mu odvažem prijevod. Ćini mi se da o v o inspired ne znači nadahnut, inspiriran, v e ć nešto poput uslužan (officieux) — to je uslužan koncept koliko i neophodan — citiram — i pruža utočište — harbour — ne samo klicama svog vlastitog razaranja, već i raza­ ranja same psihoanalize. Zašto? Zato što nastoji postaviti ličnost analitičara izvan kušnje realnosti, takve u kakvu može zapasti sa svojim pacijentima, svojim kolegama i samim sobom. Ovaj rizik — this hazard — treba biti iskreno — frankly — priznat. Ni profesionalizacija, ni podizanje standarda, ni didaktičke analize dovedene do prisiljavanja — coerced training analysis — ne mogu nas zaštititi od ove opasnosti. A tu dolazi do zbrke — 142

samo nas integritet analitičara i analitičke situacije može spasiti od gašenja — the unique dialogue — jedinstve­ nog dijaloga između analitičara i analiziranog. Taj posve izmišljen procijep uvjetovan je za autora činjenicom da bi on m o g a o shvatiti analizu prijenosa samo u okviru pristanka dobivenog od zdravog dijela ja, onoga koji je u stanju prosuditi ο realnosti i otklo­ niti iluziju. N j e g o v članak počinje tako, logično — prijenos je na­ lik pojmovima poput greške, iluzije ili fantazma. K a d je uveo prisutnost prijenosa, -preostaje samo pitanje sla­ ganja između analiziranog i analitičara, s t o m razlikom što je analitičar tu sudac bez opoziva i priziva, pa smo dovedeni do toga da svu analizu prijenosa nazovemo po­ ljem čistog rizika, bez kontrole. Uzeo sam taj članak kao krajnji slučaj, ali izrazit, koji nas potiče da obnovimo određenje koje bi uvelo u igru jedan drugi red. To je red istine. Istina se temelji samo na tome da se govor, čak i lažljiv, poziva na nju i potiče j e . Ta je dimenzija uvijek odsutna iz logičkog pozitivizma koji dominira u analizi pojma prijenosa kod Szasza. M o g l o se govoriti, u vezi s m o j o m koncepcijom ne­ svjesne dinamike, ο intelektualizaciji — p o d izlikom da sam u prvi plan postavio funkciju označitelja. Zar se ne primjećuje da u o v o m operativnom načinu — gdje se sve odigrava u suočavanju između realnosti i kono­ tacije iluzije, koja v o d i pojavi prijenosa — boravi to­ božnja intelektualizacija? Daleko smo od toga da razmatramo dva subjekta u dualnom položaju, da raspravljamo ο objektivnosti koja bi se tu odložila kao učinak pada pritiska u ponašanju, mi moramo izazvati pojavu područja moguće varke. K a d sam uveo subjekt kartezijanske izvjesnosti kao neophod­ no polazište svake naše spekulacije ο onome što otkriva nesvjesno, dobro sam označio kod Descartesa ulogu bit­ ne protuteže koju ima Drugi koji, kaže se, ne smije ni u kom slučaju biti varljiv. U analizi je opasno da taj 143

drugi bude prevaren. To nije jedina dimenzija koju treba shvatiti kod prijenosa. Ali, priznajte, ako postoji ijedno područje u govoru u kojem varka može uspjeti, to je zasigurno ljubav, koja pruža model. Najbolji način da se uvjerimo u kojoj se mjeri varamo jest da uvjerimo drugoga u istinu onoga čemu prilazimo! N i j e li to te­ meljna struktura dimenzije ljubavi, struktura koju mo­ žemo zamisliti zahvaljujući prijenosu? Uvjeravajući dra­ goga da posjeduje ono što nas može upotpuniti, mi uvje­ ravamo sebe da možemo nastaviti ne poznavati ono što nam upravo nedostaje. Krug obmane, utoliko što će u navedenoj točki učiniti da se pojavi dimenzija ljubavi — poslužit će nam kao uzorni pristup za pokazivanje obrata koji se zbiva. Ali, to nije sve što sam vam htio reći, jer nije to ono što radikalno uzrokuje zatvaranje, koje donosi prijenos. Ono što ga uzrokuje i što će biti druga strana našeg ispitivanja pojma prijenosa, to je strana koja se odnosi na upitnik upisan na lijevoj strani, strani sjene, nedo­ stupnoj strani — označio sam je kao predmet a.

ODGOVORI F. W A H L : — Na koju bi se teoriju spoznaje u sustavu postojećih teorija moglo nadovezivati ono što ste rekli u prvoj polovici izlaganja? K a k o sam upravo rekao, da je novost frojdovskog polja u tome što nam u iskustvu daje nešto što je kao takvo potpuno shvaćeno, nije čudno što ne nalazite mo­ del kod Plotina. K a d sam to rekao, znam da sam ja, usprkos svom odbijanju da slijedim prvo Millerovo pitanje ο subjektu ontologije nesvjesnoga, ipak ispustio mali krajičak ko­ nopa pomoću vrlo, vrlo preciznih referencija. Govorio sam ο δν, ο ούκ. Pomoću δν sam vrlo precizno smjerao na formulaciju koju daje Henri Ey, što se ne može reći da je najkompetentnije što se tiče nesvjesnoga — on 144

uspijeva negdje smjestiti nesvjesno u svojoj teoriji svi­ jesti. Govorio sam ο μή δν, ο zabranjenom, ο rečeno-da-ne. Το ne ide daleko kao čisto metafizička indikacija, i tu ne mislim preći granicu koju sam sebi postavio. Ali, ipak, to strukturira neki savršeno prenosiv način, točke na koje ste oslonili vaše pitanje. U nesvjesnom postoji znanje koje se ne može shvatiti posve kao znanje, koje se dovršava, zatvara. δν, ούχ δν, μή δν, i slične formule još uvijek previše supstantiviraju nesvjesno. Zato ih ja pažljivo izbjegavam. Ono što postoji s druge strane, što sam nazvao ljepo­ ticom iza kapaka, to je ono ο čemu se radi, a što danas nisam dotaknuo. Treba označiti kako je nešto od su­ bjekta pozadi magnetizirano, magnetizirano do visokog stupnja disocijacije, shize. To je ključna točka u kojoj treba vidjeti gordijski čvor. P. K A U F M A N N : — Koji je odnos između onoga što ste označili kao trosku, šljaku, i onoga ο čemu ste pret­ hodno govorili kao ο ostatku? Ostatak je uvijek u ljudskom životu plodan. Troska je ugašeni ostatak. Ovdje je p o j a m troska upotrebljen u posve negativnom značenju. On smjera na stvarno na­ zadovanje do kojeg može doći na teoretskom planu psi­ hološke spoznaje, u onoj mjeri u kojoj se analitičar nađe u polju koje mora izbjegavati. On onda traži potvrde u teorijama koje se izvode kao ortopedske, prilagođavajuće terapije, koje pripremaju subjektu pristup najmitskijim shvaćanjima happinessa. T o , zajedno s nekritičkim postupanjem s evolucionizmom stvara ugođaj naše epo­ he. Troska su ovdje sami analitičari, ništa drugo — dok je otkriće nesvjesnog još svježe, i prilika je, kakve nije bilo, za prevrat. 15. travnja 1964.

11 Analiza

i istina,

ili zatvaranje nesvjesnoga Reći istinu, lagati, prevariti se. Lažem i mislim. Homunkul ili $. Valjanost psihologije. Iluzija i njeno ispravljanje. Prijenos je provođenje realnosti nesvjesnoga. Prošli sam put uveo pojam prijenosa. To sam postavio problematski, temeljeći se na teškoćama koje on po­ stavlja analitičaru. Iskoristio sam slučajnost koja mi se pružila kad sam naišao na posljednji članak objavljen u službenom glasilu za psihoanalizu, International Journal of Psychoanalysis, koji čak dovodi u sumnju upotrebu pojma prijenosa u psihoanalizi. Nastavit ću s izlaganjem. 1 Prema autoru, smatra se da analitičar naznačava pa­ cijentu više ili manje očigledne učinke nesuglasica koje nastaju s obzirom na realnost analitičke situacije, naime, s obzirom na dva realna subjekta koji su tu prisutni. Najprije imamo slučaj kad je učinak nesuglasica v r l o očit. Može se vidjeti ilustriran pod humorističkim perom jednog Spitza, veterana koji poznaje sredstvo da zabavi svoju publiku. On uzima za primjer svoju pacijenticu, koja ga u snu koji nazivamo prijenosnim — t j . u snu u kojem ostvaruje ljubav sa svojim analitičarem, a u o v o j prilici je to Spitz — vidi s bujnom p l a v o m kosom 146

— što će se svakoj osobi koja je vidjela jajoliku lubanju te ličnosti, a on je d o v o l j n o poznat da bi b i o slavan, učiniti slučajem na kojem će analitičar moći dobro po­ kazati subjektu do kojih iskrivljenja dovode efekti ne­ svjesnoga. Ali, kad treba okvalificirati ponašanje pacijenta kao neljubazno prema analitičaru — onda postoji jedna od dvije stvari, kaže Szasz, ili se pacijent slaže, ili se on uopće ne slaže; ο tome tko ima pravo tko će odlučiti, ako ne načelna postavka, da analitičar ima uvijek pravo. To nas prebacuje prema ujedno mitskom i idealizirajućem polu, koji Szasz naziva integritet analitičara. Što to znači, ako ne povratak dimenziji istine. Ja, dakle, mogu samo smjestiti ovaj članak u onu per­ spektivu u koju ga smješta i njegov autor, smatrajući da ne djeluje na heurističkoj osnovi, već na erističkoj, i izražavajući, u svojoj refleksiji u procijepu, prisutnost stvarne krize svijesti u funkciji analitičara. Ova nas kri­ za svijesti zanima samo lateralno, budući da smo poka­ zali da k tome nužno teži izvjestan unilateralan način teoretiziranja prakse analize prijenosa. Na to smo već davno ukazali. Da bismo došli do g o t o v o fenomenoloških podataka koji nam omogućuju da opet postavimo problem t a m o gdje on jest, prošli sam vam put ukazao, da je u odnosu jednog prema drugome (subjektu), koji se uspostavlja u analizi, jedna dimenzija izmakla. Jasno je da se ovaj odnos uspostavlja na planu koji nije recipročan, simetričan. To ustanovljuje Szasz, ža­ leći s nepravom — u o v o m odnosu jednoga prema dru­ gome uspostavlja se istraživanje istine, gdje se pretpo­ stavlja, da jedan zna, u najmanju ruku da zna više od drugoga. Iz toga izvire odmah pomisao, da, ne samo da on ne smije da se prevari, već i da ga se može prevariti. To prevariti se u isti je mah prebačeno na subjekt. Ne radi se samo ο tome da je jednostavno subjekt statički u manjku, u zabludi. On je — u svom diskursu — živo, bitno smješten u dimenziju toga prevariti se.

147

Nalazim te naznake još kod jednog analitičara. Radi se

ο

of

Psychology,

Niinbergu, koji

Recovery.

je napisao

u

International

1926, članak p o d naslovom

Recovery nije zapravo

The

ozdravljenje, to

Journal Will

of

je opo­

ravak, povratak. Riječ je vrlo dobro izabrana i postavlja pitanje koje zaslužuje pažnju. Što, konačno, može nagnati pacijenta da potraži analitičara, da od njega zatraži nešto

što on naziva zdravlje, kad je njegov simptom

takav — teorija nam to kaže — da mu donosi izvjesno zadovoljenje? M n o g i m primjerima, ne bez humora, Nünberg je bez muke pokazao da ne treba mnogo zakoračiti u analizu, da bi se vidjelo, da ono što je motiviralo pacijenta da zatraži zdravlje, ravnotežu, da je to upravo njegov ne­ svjesni cilj u svojem najneposrednijem dometu. K a k v o mu, na primjer, utočište pruža pribjegavanje analizi, da bi uspostavio m i r u svojoj kući kad zakaže u svojoj sek­ sualnoj funkciji, ili pri kakvoj izvanbračnoj

želji! Od

samog početka pacijent potvrđuje da time što napušta svoj d o m želi suprotno od onoga što je predložio kao svrhu svoje analize — ne spašavanje svojega braka, već njegov prekid. Mi smo konačno najtješnje — u samom činu angaži­ ranja analize i, dakle, izvjesno pri njenim prvim kora­ cima — suočeni s dubokom dvosmislenošću svake tvrd­ nje pacijenta i sa činjenicom da ona sama po sebi ima dvostruko lice. K a o da še najprije uspostavlja u nekoj laži, i pomoću nje, tako vidimo nastajanje dimenzije istine, pri čemu ona nije, pravo rekavši, uzdrmana, jer se laž kao takva i sama postavlja u tu dimenziju istine.

2 Vi shvaćate zašto je odnos subjekta prema označitelju znak koji smo htjeli postaviti u prvi plan u općem is­ pravljanju analitičke teorije, jer on je prvi i konstitu­ irajući

pri uspostavljanju analitičkog iskustva, kao i u

temeljnoj funkciji nesvjesnoga.

148

To nesumnjivo znači da smo u našoj didaktičkoj po­ stavci ograničili nesvjesno na o n o što bi se m o g l o na­ zvati njegovom najužom platformom. Ali, upravo u odnosu na ovu točku diobe m o ž e m o izbjeći grešku bilo kakve supstantifikacije. Usredotočit ćemo stvari na shemu sa četiri kuta, na našem nacrtu, koji razlikuje plan iskazivanja od plana iskaza. Njena upotreba se objašnjava time što suviše formalna logičarska misao unosi apsurdnosti, naime antinomiju uma u iskazu ja lažem, kad svatko zna da je nema. Svakako je pogrešno odgovoriti tome ja lažem, da, ako kažeš ja lažem, znači da govoriš istinu, dakle ti ne lažeš, i tako redom. Posve je jasno, da je ja lažem, us­ prkos svom paradoksu, posve važeće. Doista, ono ja koje iskazuje, ja iz iskazivanja, nije isto što i ja iz iskaza, tj. shifter koji ga u iskazu označava. Tada mi je, s točke s koje iskazujem, posve moguće valjano formulirati da ja — ja, koje u tom času formulira iskaz — upravo laže, da je lagalo maločas, da će lagati nakon toga, ili čak da, govoreći lažem, ono potvrđuje da ima namjeru prevariti. Ne treba ići suviše daleko, da bi se ovaj primjer ilu­ strirao — pogledajte židovsku pričicu ο vlaku, za koji jedan od dva sudionika u pričici tvrdi da će njime pu­ tovati. Ja idem u Lemberg, odgovara — Zašto zaista pomislio

tamo da

ideš, ideš

mi a

u

kažeš ti

mi

kaže on, na što mu drugi da to

ideš

u

govoriš,

Lemberg, samo

da

kad

ti

bih

ja

Krakov?

Ta podjela na iskaz i iskazivanje čini

da doista od

ja lažem, koje je na razini lanca iskaza — lažem je označitelj, koji je u Drugome dio rječničkog blaga gdje ja, determinirano retroaktivno, postaje stvoreno značenje na razini iskaza, onoga što proizvodi na razini iskazivanja — nastaje ja te varam. Ja te varam proizlazi iz točke odakle analitičar očekuje subjekt i šalje mu prema for­ muli svoju vlastitu poruku u istinskom značenju, tj. u obrnutom obliku. Ono kaže — u tome ja te varam, što 149

ti šalješ

kao poruku,

čineći to,

ti kažeš

upravo je

ono

što

ti ja izražavam,

i

istinu.

Na putu obmane na koji se upušta subjekt, analitičar je u mogućnosti da formulira to ti kažeš istinu, a naša interpretacija ima smisla samo u ovoj dimenziji. H t i o bih vam ukazati na p o m o ć koju nam pruža ova shema u shvaćanju temeljnog Freudovog postupka, ko­ j i m datiram mogućnost otkrivanja nesvjesnoga — koje j e , sigurno, tu oduvijek, u Talesovo vrijeme kao i na razini najprimitivnijih načina međuljudskih odnosa. Prenosimo na tu shemu kartezijansko ja mislim.

Si­

gurno, razlikovanje iskazivanja od iskaza omogućuje uvi­ j e k izmicanje, a time i moguću točku spoticanja. U stvari, ako je nešto uspostavljeno od cogito, to je registar mi­ sli, kao nešto što je izvučeno iz opozicije prema protežnosti — krhki status, ali dovoljan u redu značenjske konstitucije. K a ž i m o , da tome cogito daje izvjesnost upra­ vo zauzimanje mjesta na razini iskazivanja. Ali, status za ja mislim, je isto tako ograničen, isto tako minima­ lan, isto tako punktualan — mogao bi isto tako biti u službi konotacije to ne znači ništa — kao za spomenuto ja

lažem. Možda,

uvjeri

150

mislim svedeno na

ovu punktualnost da se

samo u apsolutnu sumnju u

odnosu na svako

iskazivanje

cogito

značenje, uključujući i svoju, ima još krhkiji status od onoga gdje se m o g l o oboriti na ja lažem. Prema tome, usudit ću se okvalificirati kartezijansko ja mislim

kao

nešto

što

sudjeluje,

u

svojoj

težnji

za

izvjesnošću, u nekoj vrsti pobačaja. Razlika statusa, koju subjektu

daje

dimenzija

otkrivena frojdovskim

nesvjes­

nim, proizlazi iz želje, koju treba smjestiti na razini co­ gito. Ono što pokreće iskazivanje, ono ο čemu govori svako iskazivanje, pripada želji. Usput vam napominjem, da želja kakvu ja formuliram, u odnosu na ono što nam donosi Freud, kazuje više ο tome. Zakačit ću za funkciju kartezijanskog cogito izraz ne­ donošče ili homunkul. Ona je prikazana nazadovanjem koje se događalo u povijesti, nazadovanjem onoga što nazivamo misao, a koje se sastojalo u tome, da se ja iz cogito smatra homunkulom koji se odavno pokazuje svaki

put, kad

se hoće provoditi psihologija — svaki

put kad se obrazlaže psihološka

ništavnost

ili nesklad,

time što je u čovjeku prisutan čuveni mali čovječuljak koji njime upravlja i koji je upravljač kola — točka, za koju se danas kaže da je točka sinteze. Funkcija tog čo­ vječuljka je već

demaskirana u predsokratovskoj

misli.

M i , naprotiv, u svom rječniku simboliziramo subjekt pomoću prekriženog $ [ S ] , ukoliko je on konstituiran kao drugi (po redu), u odnosu na označitelja. 151

Da vam ilustriram, podsjetit ću vas da se stvar može najjednostavnije prikazati unarnom crtom. Prvi označitelj, to je urez kojim je označeno, na primjer, da je subjekt ubio jednu životinju. Zbog toga ureza on se neće zabuniti u svom sjećanju, nakon što bude ubio još deset ostalih. On se neće trebati sjećati koja je koja, i polazeći od te unarne crte on će ih brojiti. Sam subjekt se označava unarnom crtom, i najprije se označava tetoviranjem kao prvim od označitelja. K a d je taj označitelj, taj jedan, uspostavljen — iznos je jedno jedan. Na razini ne jednog, već jednog jedan, na razini iznosa, subjekt se smješta kao takav. Pri tome se već dva jedan razlikuju. T a k o se označava prva shiža, koja uzrokuje da se subjekt kao takav razlikuje od znaka u odnosu na koji se mogao najprije konstituirati kao su­ bjekt. Pokazujem vam da se čuvate, da ne pobrkate funkciju $ sa slikom predmeta a, utoliko što subjekt na taj način vidi sebe udvostručenog — vidi sebe kao da je konstituiran odraženom, trenutačnom, privreme­ nom slikom nadmoći, zamišlja se čovjekom samim tim što zamišlja. A k o u analitičkoj praksi obilježimo subjekt u odnosu na realnost, kakvu pretpostavljamo da nas konstituira, a ne u odnosu na označitelja, to znači pad u degradaciju psihološke konstitucije subjekta.

3 Svako polazište od odnosa subjekta prema realnom kontekstu može imati svoje opravdanje u takvom isku­ stvu psihologa. M o ž e dati rezultate, imati učinka, omo­ gućiti sastavljanje tabele. Sigurno, uvijek će to biti u kontekstima u kojima mi stvaramo realnost — npr. kad predlažemo subjektu testove koje smo sami izradili. To je domena valjanosti onoga što nazivamo psihologijom, koja nema nikakve veze s razinom na kojoj podržavamo 152

psihoanalitičko iskustvo, i, ako to mogu reći, nevjerojat­ no učvršćuje lišavanje subjekta. Ono što sam nazvao psihološki izolat nije stara, ili uvijek mlada, tradicionalno sazdana monada kao sredi šte spoznaje, jer lajbnicovska monada npr. nije uopće izolirana, ona je središte spoznaje, ona nije odvojena od kozmologije, ona je u kozmosu središte, gdje se iz­ vršava ono što je zavisno od infleksije, kontemplacija ili harmonija. Psihološki izolat se nalazi u pojmu Ja koji je — devijacijom, koja j e , mislim, samo zaobilaznica — pomiješan u analitičkoj misli sa subjektom koji je u opas­ nosti u odnosu na realnost. Najprije želim naznačiti da je ovaj način teoretizira­ nja ο radnji u potpunom neslaganju, u potpunom razdo­ ru s onim na što nas iskustvo navodi da ga promičemo, i što ne možemo izostaviti iz analitičkog teksta — s funk­ cijom unutarnjeg predmeta. Izrazi introjekcija i projekcija uvijek se upotreblja­ vaju na sreću. Ali, sigurno, čak u tom kontekstu šepave teoretizacije, dano nam je nešto što na svakoj strani do­ lazi u prvi plan, a to je funkcija unutrašnjeg predmeta. Ona se polarizirala u krajnosti u tom dobrom ili lošem predmetu oko čega se sigurno okreće sve što u ponašanju subjekta predstavlja iskrivljenje, otklon, paradoksalan strah, strano tijelo. To je i operativna točka na kojoj su, u hitnim slučajevima — na primjer pri izboru subjekata za razna zaduženja, za rukovodioce, kibernetičare, kad se radi ο obučavanju pilota u avijaciji ili vlakovođa — neki zabilježili, da se radi ο koncentriranju fokusiranja brzom analizom, odnosno munjevitom analizom, odnosno upotrebom izvjesnih testova za ličnost. Treba postaviti pitanje statusa tog unutarnjeg pred­ meta. Da li je to predmet zamjedbe? K a k o mu pristupi­ ti? Gdje se on pojavljuje? U nastavku ovog ispravljanja, u čemu bi se sastojala analiza prijenosa? Pokazao sam vam model koji će trebati nadalje usavr­ šavati, dakle, shvatite ga kao problematički model. She­ me usredotočene na funkciju ispravljanja iluzije imaju 153

takvu privlačnu moć, tako da nikad neću prerano lansi­ rati nešto što bi predstavljalo prepreku. A k o je nesvjesno ono što se prema vremenskoj pulsa­ ciji zatvara čim se otvorilo, ako s druge strane ponavlja­ nje nije jednostavno stereotipija ponašanja, već ponav­ ljanje u odnosu na nešto uvijek promašeno, vidite sada da bi prijenos — takav smo sebi predstavili, kao način pristupa onome što se skriva u nesvjesnom — mogao biti sam po sebi nestalan put. A k o je prijenos samo ponav­ ljanje, bit će to ponavljanje uvijek istog neuspjeha. A k o prijenos zahtijeva da pomoću ponavljanja vrati konti­ nuitet jednom događaju, on će to učiniti samo oživlja­ vajući odnos koji je po svojoj prirodi sinkopiran. Vidi­ m o , dakle, da prijenos kao operativni način ne bi b i o u stanju da se pomiješa s djelovanjem ponavljanja, s ob­ navljanjem onoga što je skriveno u nesvjesnom, naime s katarzom nesvjesnih elemenata. K a d vam g o v o r i m ο nesvjesnom kao ο onome što se pojavljuje u vremenskoj pulsaciji, može vam se pojaviti slika vrše koja se otvara, na dnu koje će se ostvariti ulov ribe. Prema slici bisage nesvjesno je nešto izuzetno, zatvoreno iznutra, u što moramo prodrijeti izvana. Ja, dakle, obrćem topologiju tradicionalnih slika, pokazuju­ ći vam ovu shemu

Morat ćete je prekriti optičkim m o d e l o m koji sam vam dao u svom članku Remarque sur le rapport de Da­ niel Lagache, u vezi s idealnim Ja i idealom — ja. Vidjet ćete da se subjekt kao ideal konstituira u Drugome, da on mora izoštriti ono što dolazi kao ja, ili idealno Ja — koje nije ideal za Ja — tj. mora se konstituirati u svojoj 154

imaginarnoj realnosti. Ova shema osvjetljava — nagla­ šavam to u vezi s posljednjim elementima koje sam iz­ nio oko skopičkog nagona — da tamo, gdje se subjekt vidi, naime gdje se kuje ova realna i okrenuta slika nje­ gova vlastitog tijela datog u shemi za Ja, to nije tamo odakle se on promatra. Ali, doista, on se vidi u prostoru Drugoga, a točka odakle se on gleda je također u tom prostoru. Dakle, tu je i točka odakle on govori, j e r utoliko što on govori, na mjestu Drugoga počinje on uspostavljati tu istinitu laž, čime se privuče o n o što od želje sudjeluje na razini nesvjesnoga.

Optički model prikazan u Remarque sur le rapport de Daniel Lagache Dakle, subjekt m o r a m o razmatrati u odnosu na vršu — posebno u odnosu na njen otvor, koji tvori njen bitni karakter — kao da je unutar nje. N i j e važno ono što ulazi, u skladu s riječima Evanđelja, već ono što iz nje izlazi. M o ž e m o shvatiti zapor nesvjesnoga kao nešto što igra ulogu zatvarača — predmet a, isisan, usisan, na otvo­ ru vrše. M o ž e m o nacrtati sliku nalik onim velikim bub­ njevima u kojima se miješaju brojevi za lutriju. Ono što se u toj velikoj ruleti probavi, prvi iskazi slobodne 155

asocijacije, izlazi van u intervalu kad predmet ne začepljuje otvor. Ova gruba, elementarna slika omogućuje vam da povratite konstitutivnu funkciju simboličkoga u nje­ nu recipročnu kontrapoziciju. To je igra subjekta, ravno­ pravna ili neravnopravna, s onim što se prikazuje u stvarnoj akciji analitičkog manevra. Ta shema je posve nepotpuna, ali to je buldožer-shema, koja omogućava spoznaju da je prijenos ujedno prepre­ ka rememoriranju i uprisutnjenju zapora nesvjesnoga, koji je u navedenom času uvijek promašaj pravog susreta. M o g a o bih vam ilustrirati sve to ο mnogostrukosti i neskladu formula koje su dali analitičari za funkciju prijenosa. Sigurno je da je prijenos jedno, a terapeutski cilj drugo. Prijenos se ne smije brkati s običnim sred­ stvom. Tu se nalaze dva ekstrema onoga što je bilo for­ mulirano u analitičkoj literaturi. K o l i k o ćete puta pro­ čitati formule koje, na primjer, spajaju prijenos s poistovjećenjem, a poistovjećenje je samo zastoj, samo lažan završetak analize, koji je vrlo često pobrkan s normalnim završetkom. N j e g o v odnos s prijenosom je vrlo uzak, ali upravo u tome što prijenos nije bio analiziran. Obrnuto, vidjet ćete da se funkcija prijenosa formulira kao sred­ stvo realizirajućeg ispravljanja, protiv čega je upravlje no cijelo m o j e današnje izlaganje. Nemoguće je prijenos smjestiti u bilo koju od ovih referencija. Budući da se radi ο realnosti, namjeravam prenijeti kritiku na taj plan. Danas ću iznijeti aforizam koji će vas uvesti u ono što želim izložiti idući put — prijenos nije pokretanje (mise en acte) iluzije, koja bi nas dovela do tog otuđujućeg poistovjećenja koje čini svaki konformizam, b i l o to prema idealnom modelu ko­ jemu analitičar ni u kom slučaju ne može biti oslonac — prijenos je pokretanje realnosti nesvjesnoga. To sam ostavio neriješeno u pojmu nesvjesnoga — čudna stvar, to što se sve više i više zaboravljalo nisam ni ja do sada spomenuo. Nadam se da ću u nastavku mo156

ći opravdati takav postupak. Od nesvjesnog sam do sa­ da spomenuo utjecaj konstitutivnog čina subjekta, j e r to moramo isticati. Ali, ne smetnimo ono što je u prvom redu istakao Freud kao strogo konsupstancijalno di­ menziji nesvjesnoga, naime spolnost. T i m e što je anali­ za sve više zaboravljala što znači ovaj odnos nesvjesnog prema spolnom, vidjet ćemo da je ona naslijedila koncep­ ciju realnosti koja više nema veze s realnošću kakvu je Freud postavljao na razinu sekundarnog procesa. Ostav­ ljajući prijenos kao pokretanje realnosti nesvjesnoga, poći ćemo dalje. ODGOVORI Dr R O S O L A T O : — Mogu vam iznijeti svoja razmišlja­ nja u toku seminara. Najprije jedna analogija — vaša shema neobično sliči oku. U kojoj mjeri bi malo a igralo ulogu leće? U kojoj mjeri bi ova leća mogla igrati ulogu mrene? Volio bih nadalje da precizirate ono što možete reći ο idealu Ja i ο idealnom Ja unutar ove sheme? Na kraju, što razumijevate pod pokretanjem (mise en acte)? Pokretanje (mise en acte) je izraz koji obećaje. N u ž n o je definirati prijenos pokretanjem, zato da on ne bi b i o mjesto alibija, nedovoljnih operativnih načina shvaćenih kao okolišanja, koja nisu utoliko neizbježno nedjelotvor­ na i koja izvještavaju ο granicama analitičke intervencije. Danas sam iznio netočne definicije koje možemo dati ο njegovu završetku, kao što je Balintova kad on govori ο poistovjećenju s analitičarem. Ako ne uzmete prijenos na ispravnoj razini, koja, moram reći, danas još nije bila prikazana, a što će biti predmet idućeg seminara, m o ć i će­ te shvatiti samo djelomične incidence. Što se tiče vaših primjedbi, to je zabavno. K o d topologije se uvijek treba čuvati onoga što j o j daje funkciju Gestalt. Što ne znači da nam ponekad izvjesni živi oblici ne pružaju osjećaj da su neka vrst biološkoga napora da bi skovali nešto nalik iskrivljenju tih osnovnih topo157

loških predmeta koje sam iznio počevši od seminara ο Poistovjcćenju, na primjer, sjećate se sigurno mitre ko­ ja je odbačena površina u prostor s tri dimenzije, koja se sama ponovo kroji. M o g a o bih vam vrlo dobro nazna­ čiti tu točku ih plan anatomske konfiguracije koji kao da nam prikazuje dirljiv napor života da dostigne topološke konfiguracije. Izvjesno je da nam samo ova razmatranja m o g u dati sliku onoga ο čemu se radi, kad je ono koje se nalazi unutra također i izvana. Zato su ona posebno neophodna kad se radi ο nesvjesnome, kad vam prikazujem ujedno kao ono što je unutar subjekta, ali se ostvaruje samo izvana, tj. na onom mjestu Drugoga gdje jedino može za­ dobiti svoj status. Ne mogu se ovdje poslužiti svime što smo stekli na prethodnim seminarima, zato što je dobar dio mojih slušalaca nov. Dakle, ja sam upotrebio čistu i jednostavnu shemu vrše, i jednostavno uveo pojam zatvarača. Predmet je zatvarač, treba j o š samo znati ka­ ko. On nije pasivni zatvarač, čep, koji sam htio slikovito prikazati da bih usmjerio vašu misao na izvjesnu puta­ nju. Dat ću potpuniji prikaz, gdje ćete možda naći tu srodnost sa strukturom oka. Posve je čudnovato što nam struktura oka pokazuje opći oblik na koji se lako podsjetimo svaki put kad po­ kušamo kronološki predstaviti odnose subjekta prema svijetu. Nesumnjivo, to nije slučajno. B i l o bi dobro ne zalijetali se na to da ne bismo pristupili predmetu preusko. Što g o d bilo, budući da ste napravili tu opasku, isko­ ristit ću da vam naznačim razliku između m o j e sheme i one na kojoj Freud prikazuje Ja kao leću kroz koju percepcija-svijest djeluje na amorfnu masu Unbewusstsein. Freudova shema vrijedi koliko vrijedi, isto je tako ogra­ ničena u dosegu kao i moja, na izvjestan način. Ali ipak možete opaziti razliku — da sam negdje u shemu htio postaviti Ja, b i o bih napisao i(a). Za nas je tu u pitanju a. 22. travnja 1964.

158

12 Spolnost u nizu označitelja Realnost nesvjesnog je spolna. Ο kineskoj astronomiju Protiv Junga i hermeneutike. Deseksualizacija realnosti. Ulaz u nesvjesno. Anna Ο. i Freudova želja. Završio sam prošli put s formulom i primijetio sam da se ona svidjela, što mogu pripisati samo tome, što ona sadrži obećanja, jer u svom aforizmatičkom obliku ona još nije bila izložena. Rekao sam da ćemo se uzdati u sljedeću formulu — prijenos je pokretanje realnosti nesvjesnoga. T i m e je na­ javljeno ono što se u analizi prijenosa najviše želi izbjeći. 1 K a d pristupim ovoj formuli nađem se u problematič­ noj situaciji — što sam najavio u svom učenju ο nesvjesnome. Nesvjesno, to su učinci govora na subjekt, to je dimenzija u kojoj se subjekt određuje u razvijanju uči­ naka govora, uslijed čega je nesvjesno strukturirano kao jezik. Eto dobrog usmjerenja da se, naoko, svaki domet nesvjesnog istrgne iz realnosti drugačije od one koja uspostavlja subjekt. A ipak je o v o učenje bilo usmjere­ no na cilj koji sam okvalificirao transferencijalnim. Da bih ponovo usmjerio one do kojih mi je najviše stalo u auditoriju — psihoanalitičare — u svrhu koja odgo­ vara analitičkom iskustvu, samo upravljanje p o j m o m mora, prema razini s koje polazi govor učitelja, voditi računa ο djelovanju formulacije na slušateljstvo. Svi smo 159

mi tu, uključivši onoga koji poučava, u jednom odnosu prema realnosti nesvjesnoga, koju naš zahvat ne samo objelodanjuje, već, do izvjesne mjere, proizvodi. Pređimo na činjenice. Realnost nesvjesnog jest — ne­ održiva istina — spolna realnost. U svakoj je prilici to Freud artikulirao, kao smijem reći, tvrdoglavo. Zašto je to neodrživa istina? U pitanju spola mi smo od vremena kad je Freud ob­ razložio svoje otkriće, tj. od 1900. godine, ili u godina­ ma koje j o j neposredno prethode, znanstveno napredo­ vali. K o l i k o god je znanost ο spolnosti bila integrirana s našim mentalnim slikama, ne možemo smatrati da je ta znanost koju smo tada uveli, bila tamo oduvijek. Mi znamo malo više ο spolnosti. Znamo da spolna podjela, uto­ liko što vlada kod najvećeg dijela živih bića, jest ono što osigurava održavanje bića jedne vrste. Da li ćemo zajedno 's Platonom svrstati biće jedne vrste među ideje, ili ako skupa s Aristotelom kažemo da nije nigdje do li u jedinkama koje je nose, ovdje je to ne­ važno. K a ž i m o da vrsta opstoji u obliku svojih jedinki. Opstanak konja kao vrste ima smisla — svaki konj je prolazan i umire. T i m e shvaćate, da je veza između spol­ nosti i smrti, smrti jedinki, temeljna. Egzistencija, zahvaljujući spolnoj podjeli, počiva na kopulaciji, koja je obilježena dvama polovima koje vje­ kovna tradicija označava kao muški pol i ženski pol. Na tome počiva područje razmnožavanja. Oduvijek su se o k o o v e temeljne realnosti grupirale, harmonizirale ostale osobine više ili manje vezane za krajnji cilj raz­ množavanja. Tu m o g u samo navesti ono što se u biološ­ k o m registru povezuje sa spolnom diferencijacijom u obliku sekundarnih karakteristika i funkcija. Danas zna­ mo kako se na o v o m terenu osnovala u društvu čitava jedna raspodjela funkcija u jednoj naizmjeničnoj igri. Najbolje je to znao precizirati moderni strukturalizam, ukazujući da se na razini srodstva, kao opreci prirodnom množenju, obavljaju temeljne razmjene — dakle, na ra­ zini označitelja — a tu ponovo nalazimo na j elementarni je 160

strukture društvenog funkcioniranja, koje treba upisati u izraze kombinatorike. Uključivanje ove kombinatorike u spolnu realnost po­ stavlja pitanje, nije li tim putem označitelj došao na svi­ jet, u čovjekov svijet. Ono što bi opravdano m o g l o potvrditi da je označitelj ušao u svijet preko spolne realnosti — što znači da je čovjek naučio misliti — to je skorašnje polje otkrića, koje počinje korektnijim studiranjem mitoze. T a k o se otkrivaju načini zrenja spolnih stanica, naime dvostruki proces redukcije. U ovoj se redukciji radi ο gubitku iz­ vjesnog broja elemenata, kromozoma. Svatko zna da nas je to dovelo do genetike. Što proizlazi iz te genetike? — dominantna funkcija, u određenju nekih elemenata živog organizma, jedne kombinatorike — koja djeluje u nekim svojim fazama isključivanjem ostaloga. Pozivajući se na funkciju malog a, ne upadam u ana­ lognu spekulaciju — samo naznačujem sklonost zago­ netke spolnosti prema igri označitelja. Tu samo iznosim opasku da se zaista kroz povijest pri­ mitivna znanost ukorijenila u jedan način mišljenja, ko­ ji se oslanja na kombinatoriku, na opoziciju kao što su Jing i Jang, voda i vatra, toplo i hladno, i primorava ih da vode ples — riječ je izabrana zbog svoje metaforično­ sti, j e r se njihov ples temelji na ritualima plesa potpuno motiviranog spolnom podjelom u društvu. Ne mogu ovdje održati tečaj, čak ni skraćeni, ο kine­ skoj astronomiji. Pozabavite se knjigom Leopolda de Saussurea — ima s vremena na vrijeme genijalnih ljudi u toj porodici. T a m o ćete vidjeti da se kineska astronomija temelji na igri označitelja, koji posve odzvanjaju politi­ kom, društvenom strukturom, etikom, provjeravanjem i najmanje radnje, a ona je ipak vrlo dobra astronomska znanost. Istina j e , do izvjesnog trenutka cijela se nebeska realnost može upisati samo u jednu široku konstelaciju označitelja. U krajnjem, primitivna bi nauka bila — idemo do kraj­ nosti — jedna vrst spolne tehnike. Granicu je nemogu161

će obilježiti, jer to je ipak znanost. Njihova posve valjana opažanja pokazuju nam, da su Kinezi imali, na primjer, savršeno efikasan sistem predviđanja dnevnih i noćnih promjena, i to vrlo rano — pomoću njihovih znatnih bi­ lježenja možemo datirati, a ono je dosta davno da bi se preciznost ekvinocija pokazivala prema nebu, da polarna zvijezda nije na istom mjestu kao i danas. Tu nema dio­ bene crte između eksperimentalnog sravnjivanja, koje ostaje valjano za sve, i načela koja su njime upravljala. A Claude Lévy-Strauss naglašava da se ne m o ž e reći da je sve fantazija i dim u primitivnoj magiji, j e r se u njoj skuplja mnoštvo posve upotrebljivih iskustava. Ali, ipak dolazi čas kad se prekida lanac spolnim uvo­ đenjem tog mehanizma. Ma koliko to izgledalo paradok­ salno, raskid nastaje to kasnije što je funkcija označite­ lja implicitnija, manje obilježena. Ilustrirat ću ono što želim reći. N a k o n kartezijanske revolucije i newtonske revolucije, još nalazimo u srcu pozitivističke doktrine religioznu teoriju ο zemlji kao velikom fetišu, teoriju savršeno koherentnu s izjavom Comtea — da nikad neće­ mo upoznati kemijski sastav zvijezda, da će zvijezde i dalje biti prikovane na svom mjestu, t j . — ako to znamo postaviti u drugu perspektivu — u čistoj funkciji ozna­ čitelja. Comte nema sreće, g o t o v o u isto vrijeme analiza svjetlosti nam je omogućila da na zvijezdama v i d i m o ti­ suću stvari, uključujući i njihov kemijski sastav. Onda je došlo do rascijepa između astronomije i astrologije — što ne znači da za velik broj ljudi j o š uvijek ne živi astrologija. 2 K a m o v o d i o v o izlaganje? — da se zapitamo treba li nesvjesno smatrati preostatkom o v o g arhaičkog spoja misli sa spolnom realnošću. Ako je spolnost realnost ne­ svjesnog — pripazite što ovdje treba razriješiti — tako je teško pristupiti stvari, da je mi možda možemo ra­ svijetliti samo razmatrajući povijest. 162

Povratiti razinu na kojoj ljudska misao slijedi padine spolnog iskustva, koje je ograničilo osvajanje znanosti, to je rješenje koje je u povijesti uobličila Jungova misao — što dovodi do otjelovljenja psihičkog odnosa subjekta prema realitetu, pod nazivom arhetip. Dakle, jungizam je — ukoliko on od svojih primitiv­ nih načina artikulacije svijeta čini nešto postojeće, jez­ gru, kaže on, same psihe — nužno praćen odbacivanjem izraza libido, neutraliziranjem ove funkcije pribjegava­ njem pojmu psihičke energije, pojmu interesa koji je mnogo više poopćen. Ne radi se tu jednostavno ο verziji neke škole, ο ma­ loj razlici. Jer, to što Freud želi prikazati u funkciji li­ bida nije uopće arhaički odnos, primitivni pristup misli, svijet koji bi tu b i o kao postojeća sjena starog svijeta preko našeg. Libido je prisutnost želje, djelatna prisut­ nost kao takva. Preostaje da se tako obilježi želja — koja nije supstanca, koja je tu na razini primarnog procesa i određuje našem pristupu način. Nedavno sam ponovo čitao, u vezi s m o j o m intervenci­ j o m na kongresu održanom 1960, ono što je ο nesvjesnom najavio netko izvana koji se pokušao približiti koliko god je mogao, sa mjesta na kojem se nalazi, da bi konceptualizirao našu domenu — gospodin Ricoeur poi­ mence. On je doista bio dovoljno daleko da bi prišao onom što je za jednog filozofa najteže, naime realizmu nesvjes­ noga — tome, da nesvjesno nije dvosmislenost ponaša­ nja, buduće znanje koje već zna da se ne zna, već rupa, rez, rascjep, koji je sastavni dio nekog manjka. Gospo­ din Ricoeur se slaže da postoji nešto od o v e dimenzije što treba zadržati. K a o filozof on je prisvaja. On to nazi­ va hermeneutikom. Danas se mnogo polaže na hermeneutiku. Hermeneutika ne zamjera samo onom što sam nazvao našom anali­ tičkom avanturom, ona zamjera strukturalizmu takvom kakav je iznesen u radovima Lévy-Straussa. Dakle, što je hermeneutika? — ako to nije, da u slijedu čovjekovih 163

promjena razaberemo napredak znakova prema kojima on stvara svoju povijest, napredak svoje povijesti — po­ vijesti koja se može i produžiti u neodređenija vre­ mena. A gospodin Ricoeur vraća u čistu slučajnost o n o sa čime se analitičari susreću na svakom kora­ ku. Treba kazati da mu udruženje analitičara ne daje dojam, izvana, tako temeljnog slaganja, da bi ga se to mo­ g l o dojmiti. Ipak, to nije razlog da mu se prepusti teren. Smatram da se na razini analize — ako se koji korak mo­ že napredovati — treba otkriti ono čime je pulsacija ne­ svjesnog vezana za spolnu realnost. To čvorno mjesto se z o v e želja i sve teoretske razrade koje sam pratio pos­ ljednjih godina pokazuju kako se želja postavlja u zavis­ nost prema zahtjevu — koji, artikulirajući se u označite­ lja, ostavlja metonimički ostatak koji dospijeva p o d nje­ ga, element koji nije neodređen, koji je ujedno apsolutni i nedostižni uvjet, element nužno u procijepu, nezadovoljen, nemoguć, element koji se zove želja. To čini spoj s poljem koje je Freud definirao kao polje spolne instance na razini primarnog procesa. Funkcija želje je posljednji preostatak učinka označi­ telja u subjekta. Desidero, to je frojdovski cogito. Odatle se neophodno ustanovljava bitno u primarnom procesu. Razmotrite dobro što Freud kaže ο o v o m polju gdje se poticaj bitno zadovoljava halucinacijom. Ni jedna shema mehanizma neće nikad m o ć i objasniti o n o što je dano kao regresija refleksivnog luka. Ono što dolazi putem sensoriuma mora otići putem motoriuma, a ako motorium ne radi, to se vraća. Ali, vraga, ako se to vrati natrag, kako možemo shvatiti da to čini percepciju? — ako to nije slika nečega što čini da od zaustavljene struje poteče energija u obliku svjetiljke koja se pali, ali, za koga? Dimenzija trećega je bitna u ovoj takozva­ n o j regresiji. Ona se može shvatiti samo u strogo analog­ nom obliku, u onome što sam neki dan nacrtao na tabli kao oblik dvoličnosti subjekta iskaza prema subjektu iskazivanja. Samo prisutnost subjekta koji želi, i koji

164

spolno želi, donosi nam ovu dimenziju prirodne metafo­ re, odakle se odlučuje takozvani identitet percepcije. Freud smatra libido bitnim elementom primarnog pro­ cesa. To znači — protivno nego što izgleda u tekstovima gdje pokušava ilustrirati svoju teoriju — da u halucina­ ciji, u najjednostavnijoj halucinaciji najjednostavnije po­ trebe, u samoj halucinaciji u vezi s hranom kakva se na primjer događa u snovima male Ane, kad ona kaže, ne znam već što, kolač, jagoda, jaje i ostale poslastice, — nema čistog i jednostavnog uprisutnjenja predmeta po­ trebe. Samo je zbog seksualizacije tih predmeta moguća halucinacija sna — jer, možete zapaziti, mala Ana haluci­ nira samo zabranjene predmete. Treba stvar raspraviti, u svakom slučaju, ali je apsolutno bitno označiti dimenziju značenja u svakoj halucinaciji da bismo mogli shvatiti ono ο čemu je riječ u načelu ugode. Na točki gdje subjekt želi, dana je u halucinaciji konotacija realnosti. A ako Freud suprotstavlja načelo stvarnosti načelu ugode, upra­ vo je to u onoj mjeri u kojoj je realnost tu definirana kao deseksualizirana. U najnovijim analitičkim teorijama često se govori ο deseksualiziranim funkcijama, kaže se, na primjer, da ideal-ja počiva na zaposjedanju deseksualiziranog libida. Izgleda mi vrlo teško govoriti ο deseksualiziranom libidu. Ali, da pristup realnosti sadrži deseksualizaciju, to doista stoji u načelu Freudove definicije u Zwei Prinzipien des psychischen Geschehens, ο dva načela gdje se dijeli psi­ hičko događanje. Sto reći — da treba vidjeti težinu spolne realnosti u prijenosu. Najvećim dijelom nepoznata i do izvjesne mje­ re skrivena, ona teče p o d onim što se zbiva na razini analitičkog diskursa, koji, prema svojim oblicima pripada zahtjevu — nije nas tek tako cjelokupno iskustvo dovelo do toga da je njišemo između izraza uskrate i nagrade. Pokušao sam upisati na tablu topiku subjekta prema oznaci koju sam svojevremeno nazvao unutrašnja osmi­ ca. To je zasigurno nešto što podsjeća na čuveni Eulerov krug, tim više, što se, kao što možete opaziti, radi ο po165

vršini koju možete sami izraditi. Rub se nastavlja, osim u jednoj točki, ne ide a da ne biva prekriven površinom koja se već prethodno razvila. Ovaj crtež gledan s odre­ đene perspektive, može izgledati kao da predstavlja dva polja koja se presijecaju. Libido sam uvrstio tamo gdje režanj, određen kao raz­ v o j n o polje nesvjesnoga, prekriva i zamračuje drugi re­ žanj, režanj spolne realnosti.

Unutrašnja osmica Libido bi tako b i o ono što pripada obama poljima — sjecište, kako se kaže u logici. Ali, to upravo nisam htio reći. Jer, ovaj sektor, gdje izgleda da se polja prekrivaju, jest, ako vidite pravi profil površine, praznina. Ova površina pripada drugoj, čiju sam topiku svoje­ vremeno opisao učenicima, a koja se naziva cross-cap, drugačije rečeno mitra. Nisam je tu nacrtao, ali vas mo­ l i m da jednostavno razmotrite koja je njena karakteri­ stika koja upada u oko. Možete je dobiti polazeći od unutrašnje osmice. Učinite tako da se dva i dva kraja spoje, tako kako se pokazuje ovdje, komplementarnom površinom, i zatvorite j e . Ona u neku ruku igra istu ulo­ gu komplementa u odnosu na početnu osmicu, kao kugla u odnosu na krug, kugla koja bi zatvarala o n o za što bi se već krug ponudio spremnim da sadrži. Pa dobro! ova je površina Moebiusova površina, a njeno lice nastavlja njeno naličje. I druga nužnost proizlazi iz ovog crteža, a to je da on mora, da bi zatvorio svoju krivulju, negdje preći prethodnu površinu, a to je na o v o j točki, prema li­ niji koju ću dati na drugom modelu. 166

Ovaj nam crtež omogućava da predstavimo želju kao mjesto spajanja polja zahtjeva, gdje se uprisutnjuju sinkope nesvjesnoga sa spolnom realnošću. Sve to zavisi od crte koju ćemo nazvati crtom želje, vezane za zahtjev i putem koje se u iskustvu uprisutnjuje spolni odraz. Kakva je to želja? Smatrate li da tu označavam instan­ cu prijenosa? Da i ne. Vidjet ćete, da stvar ne ide po sebi, kad vam kažem, da želja ο kojoj je riječ, jest želja ana­ litičara. 3 Da ne biste ostali zatečeni tvrdnjom, koja vam se može činiti odvažnom, samo ću vas podsjetiti na ulaz u nesvjesno u Freudovu vidokrugu. Anna Ο. — ostavimo tu priču ο Ο., z o v i m o je njenim pravim imenom Bertha Pappenheim — veliko je ime u socijalnoj pomoći u Njemačkoj — nedavno mi je jedan m o j učenik donio za zabavu markicu s njenim likom, a pe­ čat je udaren u Njemačkoj, to kažem, da vidite da je osta­ vila neki trag u povijesti. U vezi s Annom O. otkriven je prijenos. Breuer je b i o oduševljen postupkom koji je pro­ vođen s rečenom osobom, to je išlo kao podmazano. U tom času nitko ne bi opovrgavao označitelja da su znali oživjeti ovu riječ iz stoičkog rječnika. S t o je više označi­ telja davala Anna, to je bolje išlo. Bila je to chimney-cure, čišćenje. U cijeloj stvari nije bilo traga ni najma­ njoj neugodnoj stvari, primite tu opasku na znanje. Ništa spolnosti, ni pod mikroskopom, ni na daleko. Spolnost je uveo Breuer. N j e m u dolazi ta misao — Ti se malo previše baviš time. Onda se taj dragi čovjek, a do­ bar suprug uostalom, prestrašio, i nalazi da je toliko do­ voljno — zbog čega, kao što v a m je poznato, O. pokazu­ je divne i dramatične znakove onoga što se naučnim je­ zikom naziva pseudocyésis, š t o jednostavno rečeno znači mali balon — trudnoću, koja je neurotična. Što ona pokazuje? — možemo postavljati teorije, ali bo­ lje je ne prenagliti se s g o v o r o m tijela. Recimo, jednostav167

no da domena spolnosti pokazuje prirodno funkcioniranje znakova. Na toj razini se radi o označiteljima, j e r je lažni balon simptom, a prema definiciji znaka, nešto za ne­ koga. Označitelj, koji je posve nešto drugo, predstavlja subjekt za drugog označitelj a. U o v o j je prilici potrebno spomenuti veliku razliku, jer smo skloni reći da je u svemu tome greška na Berthi. Ali, ja ću vas zamoliti da na čas prekinete misao o takvoj te­ zi — zašto ne bismo Berthinu trudnoću razmatrali pre­ ma formuli želja čovjeka je želja Drugoga, kao manifesta­ ciju želje Breuera? Zašto ne biste došli do pomisli, da je Breuer želio dijete? Dat ću vam početak dokaza, a to je da je pošavši sa svojom ženom u Italiju Breuer požurio da j o j napravi dijete, na što Jones podsjeća sugovornika — dijete koje je, zbog toga što je rođeno u ovim okolno­ stima, kaže ovaj nepokolebljivi Velšanin, u času kad Jones govori, upravo izvršilo samoubojstvo. Ostavimo po strani ono što u stvari možemo misliti o želji kojoj ni ovaj izlaz nije stran. Ali, razmotrimo ono što kaže Freud Breueru — Ah, što! kakva neprilika! Pri­ jenos je spontanost nesvjesnoga rečene Berthe. To nije tvoja, nije tvoja želja — ne znam da li su se tikali, ali to je vjerojatno — to je želja Drugoga. Pri čemu, mislim da je Freud smatrao Breuera histerikom, budući da mu on kaže — Tvoja želja jest želja Drugoga. Čudna stvar, on ga ne lišava krivnje, ali je sigurno da ga oslobađa straha — oni koji poznaju razliku koju činim između o v e dvije razine, mogu tu dobiti indikaciju. To nas uvodi u pitanje o onome što je Freudova želja odlučila, kad je okrenula sav domet prijenosa, tako da je on sada doveden do krajnje apsurdne točke, kad jedan analitičar može reći da je sva teorija prijenosa samo analitičareva obrana. Poljuljat ću ovaj krajnji izraz. Pokazujem točno drugu stranu kazujući vam, da je to analitičareva želja. Treba me slijediti. Sve to ne činim jednostavno zato da bih stvari izokrenuo. Pomoću o v o g ključa čitajte opći pregled o pi­ tanju prijenosa — takav kakav može napisati bilo tko,

168

netko, tko može napisati jedan Que sais-je? o psihoanali­ zi može vam dati opći pregled prijenosa. Čitajte dakle ta­ kav općenit pregled prijenosa, koji je tu dovoljno nazna­ čen i oslonite se na to. Zar doprinos koji svatko daje resoru prijenosa nije, Freud na stranu, nešto gdje je njegova želja savršeno čitljiva? Izvršit ću analizu Abrahama jednostavno pola­ zeći od njegove teorije djelomičnih predmeta. Ne postoji samo ono što analitičar u poslu kani učiniti od svog pa­ cijenta. Postoji i ono što analitičar hoće da njegov pa­ cijent učini od njega. Abraham j e , recimo, htio biti pot­ puna majka. A zatim, mogao bih se još zabavljati naznačavajući granice Ferenczijeve teorije na čuvenoj Georgiusovoj pjes­ mi Ja sam sin-otac. I Niinberg ima svoje namjere, a u svom zaista zapaže­ nom članku Amour et transfert, pokazuje se u položaju suca o moći života i smrti, pri čemu se ne m o ž e ne zapa­ ziti težnja za božanskim položajem. Sve to može biti zabavno. Ali, u toku takvih događaja mogu se izdvojiti funkcije kao što su one, koje sam htio prikazati na ploči. Da bih povezao shemu vrše sa shemama koje sam na­ pravio prilikom odgovora na psihologizirajuću teoriju psihoanalitičke ličnosti, dovoljno je da od zatvarača, o kojem sam vam već govorio, napravite zatvarač fotograf­ skog aparata, tako da on bude ogledalo. U t o m malom ogledalu koje zatvara o n o što je s druge strane, subjekt vidi kako se oblikuje igra, zahvaljujući čemu on može — prema iluziji koja se dobiva u iskustvu okrenutog bu­ keta, naime realne slike — prilagoditi svoju vlastitu sliku oko onoga što se pojavljuje, oko maloga a. U zbroju ovih prilagođavanja slika subjekt mora naći priliku za bitnu integraciju. Što mi znamo o svemu tome? — ako je to samo prepušteno plutanju u povijesti analize, angažira­ nju želje svakog analitičara, došli smo do toga da doda­ mo takav mali detalj, koji nam omogućava da na razini 169

želje kvalificiramo prisutnost svakog analitičara. Freud je tu ostavio ovaj čopor, kako on kaže, koji ga slijedi. Konačno, ljudi koji su slijedili Krista nisu bili tako blistavi. Freud nije b i o Krist, ali je on možda b i o nešto poput Viridijane. Oni, k o j i su u t o m filmu tako ironično slikani malim aparatom, ponekad me podsjećaju, neodo­ ljivo, na grupu, isto tako slikanu bezbroj puta, onih koji su bili Freudovi apostoli i epigoni. Treba li ih umanjiti? Ne više od apostola. Upravo na toj razini mogli su oni nositi najbolje svjedočanstvo. Oni su nas najviše poučili izvjesnom naivnošću, izvjesnim siromaštvom, izvjesnom nevinošću. Istina j e , da je oko Sokrata bila mnogo sjajni­ ja prisutnost i da nas ona ne uči manje prijenosu — oni k o j i se sjećaju m o g seminara o o v o m predmetu mogu to posvjedočiti. Odatle ću nastaviti svoje koračanje idući put pokuša­ vajući v a m iznijeti doseg funkcije analitičareve želje.

ODGOVORI J.-A.

MILLER:

—

Postavlja

se

pitanje

specifičnog

odnosa ovih dvaju diskursa, znanstvenog diskursa i diskursa Drugoga, bilo to nesvjesnoga. Za razliku od diskur­ sa koji prethode njenom pojavljivanju, znanost se ne te­ melji na nesvjesnoj kombinatorici. On se ustanovljava tako da s nesvjesnim uspostavlja odnos ne-odnosa. Ona je isključiva. Nesvjesno ne nestaje, ipak, a njegovi se od­ razi i dalje osjećaju. Moida bi razmišljanje o znanstvenosti analize, koje vi zastupate, dovelo do pisanja nove historije znanosti misli. Volio bih znati što o tome kažete. V i d i t e da se pokazuje dvostruko dovođenje u pitanje. A k o m o ž e m o vezati psihoanalizu za tok moderne znano­ sti, usprkos bitnoj incidenti, i nadalje za analitičarevu želju, i m a m o p r a v o postaviti pitanje o želji koja stoji iza moderne znanosti. Sigurno je da znanstveni diskurs kida 170

veze s uvjetima diskursa nesvjesnoga. To se vidi u teoriji skupova. U času kad je kombinatorika skopčana za zap­ ljenu spolnosti, teorija skupova ne može doći do izražaja. K a k o je moguće o v o isključenje? Odgovor m o ž e m o dati na razini želje. 29. travnja 1964.

13 Rastav nagona

Završio sam svoje posljednje izlaganje ističući mjesto do kojeg sam vas doveo topološkom shematizacijom sta­ novite podjele i perimetra, koji se uvija nad samim so­ bom, a koji tvori ono što obično netočno nazivamo anali­ tičkom situacijom. Ova topologija će vam pomoći da shvatite gdje je točka razdvajanja i spajanja, udruženja i granice, gdje se samo m o ž e smjestiti analitičareva želja. Da bismo išli dalje, da bih vam pokazao kako je o v o označivanje uvjetovano svim okolišanjima pojma i prak­ se, što nam omogućava da sakupimo dugačko iskustvo analize i njenih doktrinarnih iskaza, potrebno mi je — za sve one koji nisu mogli pratiti moje prethodne semina­ re — iznijeti četvrti pojam, koji sam najavio kao bitan za analitičko iskustvo — a to je nagon.*

1 Ovaj uvod, da upotrebim Freudov izraz Einführung — m o ž e m o učiniti samo slijedeći Freuda, iako je ovaj po­ j a m kod Freuda posve nov. Izraz Trieb ima, naravno, dugu povijest, ne samo u psihologiji ili u fiziologiji, već i u samoj fizici i, doista, nije samo slučajnost što je Freud izabrao ovaj izraz. Ali, * Na francuskom: la pulsion, op. ur. 172

on je Trieb tako specifično upotrebio, a Trieb je toliko uključen u samu analitičku praksu, da je njegova proš­ lost zaista zastrta. Prošlost izraza nesvjesno jako pritišće njegovu upotrebu u analitičkoj teoriji — toliko o tome što se odnosi na Trieb, svatko ga upotrebljava kao ozna­ ku neke radikalne danosti u našem iskustvu. Čak ga ponekad neki navode protiv mojeg učenja u vezi s nesvjesnim, predbacujući tom učenju intelektualizaciju — da se znalo što mislim o inteligenciji, sigurno bi razmislili o ovom prigovoru — i o tom nekom nema­ ru prema onom što svaki analitičar zna iz iskustva. U stvari, iz iskustva znamo za nešto što ima nerepresivan karakter čak i kroz represiju — uostalom, tamo gdje treba nešto suzbijati, tamo postoji i nešto što izbija. N i j e potrebno otići daleko u analizu odraslog, dovoljno je biti praktičar s djecom, da bi se upoznao ovaj element što svakom slučaju na kojem radimo daje kliničku težinu, a koji se zove nagon. Čini se da ovdje postoji referencija na posljednji podatak, na arhaično, na prvotno. Takvo pri­ bjegavanje odricanju, na koje vas poziva moje učenje, izgleda neizbježno, da bi se shvatilo nesvjesno. Da li ono o čemu je riječ u nagonu pripada organskom registru? Treba li ovako interpretirati ono što kaže Freud u jednom tekstu, koji je dio iz Jenseits des Lustprinzips — da nagon, Trieb, predstavlja die Äusserung der Trägheit, očitovanje inercije u organskom životu? Da li je to jed­ nostavno shvaćanje, koje bi se upotpunilo referencijom na obuhvaćanje ove inercije, koja bi bila učvršćivanje, Fixierung? Ne samo da ja tako ne mislim, već smatram da bi oz­ biljno ispitivanje Freudove razrade pojma nagona po­ kazalo protivno. Nagon nije pritisak. Trieb nije Drang ako ne zbog dru­ gog a ono iz sljedećeg razloga. U jednom članku napisa­ nom 1915. — znači godinu dana nakon Einführung zum Narzissmus, uvidjet ćete važnost ovog podsjećanja — pod naslovom Triebe und Triebschicksale — treba izbjeći prevođenje sa avatar, kad bi bile Triebwandlungen, to bi 173

bilo avatar, Schicksal to je avantura, preokret — dakle, u tom članku Freud kaže da je kod nagona važno razliko­ vati četiri momenta. U z m i m o najprije Drang, pritisak. Quelle, izvor. Objekt, predmet. Ziel, cilj. Naravno, kad čitamo, o v o nabrajanje m o ž e izgledati posve prirodno. Želim vam dokazati da je svaki tekst napravljen da nam pokaže kako to i nije tako prirodno. Bitno je najprije podsjetiti se, da nam sam Freud kaže na početku ovog članka, da je nagon Grundbegriff, te­ meljni pojam. On dodaje, pri čemu se pokazuje dobrim epistemologom, da je počevši od trenutka kad je on, Freud, uveo u nauku nagon, moguća od dvije stvari jed­ na — ili će ovaj pojam biti zadržan, ili će biti odbačen. On će biti zadržan ako bude funkcionirao, kako bi se to danas reklo — ja bih rekao, ako trasira svoj put u realnom u koje treba prodrijeti. To je slučaj sa svim ostalim Grundbegriffe u naučnoj domeni. Tu se ocrtava ono što pripada Freudovu duhu, a to su temeljni p o j m o v i fizike. N j e g o v i učitelji iz fiziologije su oni koji promiču ostvarenje, npr. integraciju fiziologije s temeljnim pojmovima moderne fizike, a posebno energe­ tike. K o l i k o je u toku historije p o j a m energije, kao i sile pri svakom ponovnom preuzimanju teme obuhva­ ćao sve više i više realnost! To predviđa Freud. Napredak spoznaje, kaže on, ne podnosi nikakvu Starrheit, nikakvu opčinjenost definici­ jama. N e g d j e drugdje kaže, da je nagon d i o naših mitova. Što se mene tiče, ja bih odstranio ovaj izraz mit — uostalom, u istom tekstu, u p r v o m paragrafu Freud upo­ trebljava riječ Konvention, konvencija, koja je mnogo bliža onome o čemu se radi, a koje bih ja nazvao benthamovskim izrazom — fikcija, na koji sam ukazao onima koji me slijede. To je izraz, kažem usput, poželjniji od modela koji je previše zloupotrebljen. U svakom slučaju m o d e l nije ni­ kad Grundbegriff, jer, u izvjesnom polju više modela može funkcionirati korelativno. A to ne vrijedi za Grund­ begriff, temeljni pojam, niti za temeljnu fikciju. 174

2 Zapitajmo se sada, što se najprije pojavljuje kad iz bližega promatramo četiri momenta nagona koje je iz­ nio Freud. Kažimo, da se ova četiri izraza mogu pojaviti samo odvojeno. Pritisak, najprije, koji će biti poistovjećen sa čistom i jednostavnom težnjom za rasterećivanjem. Ova težnja se ostvaruje stimulusom, naime transmisijom dijela do­ datne energije prihvaćene na razini stimulusa — to je čuvena količina Qn iz Entwurf a. Samo, Freud daje dalekosežnu opasku o tome. Nesumnjivo, tu ima stimulacije, nadražaja, da upotrebimo izraz kojim se na o v o j razini služi Freud, Reiz, nadražaj. Ali, Reiz o kojem se radi u nagonu, različit je od svake stimulacije koja dolazi iz vanjskog svijeta, to je unutarnji Reiz. Što to znači? Za objašnjenje imamo pojam potrebe, kakva se mani­ festira u organizmu, na različitim razinama, a najprije na razini gladi, žeđi. Izgleda da Freud želi reći to, kad razlikuje unutrašnji i vanjski nadražaj. Pa, dobro, neka bude tako, da od prvih redaka Freud postavlja najformalnije, da se u Trieb uopće ne radi o pritisku potrebe kakva je Hunger, glad, ili Durst žeđ. Zaista, da bi ispitao što je Trieb, da li se Freud poziva na nešto što se odvija na razini organizma u njegovu to­ talitetu? Da li realno u svojoj skupnosti tu provaljuje? Da li je živo biće tu zainteresirano? N e . Uvijek se speci­ fično radi o samom freudovskom polju, u njegovu najnediferenciranijem obliku, koji mu je Freud dao na po­ četku i koji je na ovoj razini, da se prenesemo na Skicu, koju sam dao maločas, Ich, Real-Ich. Redl-Ich je zamiš­ ljeno kao nešto nošeno, ne cijelim organizmom, već živ­ čanim sustavom. On ima karakter planiranog, objektivi­ ranog subjekta. Naglašavam karaktere površine o v o g polja razmatrajući ga topološki, i pokušavajući vam po­ kazati kako svim potrebama njegova upravljanja odgo­ vara, ako ga uzmemo u obliku površine. 175

Ovo je bitna točka, jer, kad budemo gledali iz bližega, vidjet ćemo, da je Triebreiz ono čime su neki elementi tog polja, kaže Freud, triebbesetzt, nagonski zaposjednu­ ti. Ovo zaposjednuće nas dovodi na područje energije, j e r — Freud to najbolje razlaže — karakteristika nagona jest da je konstante Kraft, stalna sila. On ga ne može koncipirati kao momentane Stosškraft. Što to znači, momentane Stosškraft? Oko riječi Mo­ ment smo već u povijesti imali nesporazuma. Parižani su se za vrijeme opsade Pariza 1870. rugali izvjesnom psychologisches Moment, koji je upotrebio Bismarck. To im se činilo posve smiješno, j e r su Francuzi sve do nedavno, kad su se navikli na sve, bili osjetljivi na točnu upotrebu riječi. Taj posve novi psihološki moment pružio im je priliku za ismijavanje. To je jednostavno značilo psihološki fak­ tor. Izraz momentane Stosškraft možda ne treba uzeti posve u smislu faktora, već u smislu momenta u kinematici. Mislim da ova Stosškraft, udarna sila, nije ni­ šta drugo nego referencija na živu silu, na kinetičku ener­ giju. K o d nagona se ne radi o kinetičkoj energiji, ne radi se o nečemu čime se može upravljati zajedno s pokretom. Rasterećenje o kojem je riječ je posve drugačije prirode, a njegovo mjesto je na posve drugom planu. Postojanost pritiska priječi svaku usporedbu nago­ na s biološkom funkcijom koja uvijek ima neki ritam. P r v o što Freud kaže o nagonu jest, ako se tako mogu izraziti, da on nema ni dana ni noći, da nema ni pro­ ljeća ni jeseni, da nema ni uspona ni pada. To je kon­ stantna sila. Trebalo bi, ipak, voditi računa o tekstovi­ ma, a i o iskustvu.

3 Na drugom kraju navodi Freud nešto što piše posve čisto, ali sa par navodnika — Befriedigung, zadovoljenje. Što znači zadovoljenje nagona? Vi ćete kazati — Pa, to 176

je posve jednostavno, dostiže svoj Ziel, cilj.

zadovoljenje

nagona

znači,

da

on

Divljač izlazi iz svoje rupe querens quam devoret, a kad je našla nešto što će staviti p o d zube, zadovoljna je, probavlja. Sama činjenica da se slična slika može prizva­ ti pokazuje dovoljno, da smo je doveli u suglasje s mitologijom nagona. Postoji jedna stvar koja se tu odmah suprotstavlja — zamjetljivo j e , da je nitko nije istaknuo, od doba kad nam zadaje zagonetku, koja je poput svih Freudovih za­ gonetki držana zalogom do kraja njegova života, a da se Freud nije udostojao da je bolje razjasni — ostavio je vjerojatno posao onima koji bi ga mogli obaviti. Doi­ sta, sjećate se da treća od četiriju temeljnih promjena nagona, koju Freud stavlja na početak — čudno je da po­ stoje četiri promjene, kao što ima četiri elementa nagona — jest sublimacija, pa! ü tom nam članku Freud po tisuću puta kaže, da je.sublimacija zadovoljenje nagona, iako je ona zielgehemmt i zapriječena da dođe do cilja — iako ga ona ne dostiže. Sublimacija: je ipak zadovoljenje nagona, i to bez potiskivanja. Drugim riječima ^ u o v o m času ja ne v o d i m ljubav, ja ne tucam, ja vam govorim, ali, ja mogu osjećati isto zadovoljstvo kao kad b i h vas tucao. To sam htio reći. To uostalom postavlja pitanje, da li se ja zaista tucam. Iz­ među ta dva izraza uspostavlja se krajnja antinomija, koja nas podsjeća da upotreba funkcije nagona nema za nas-drugog domašaja osim da postavi pitanje što je to zadovoljenje nagona. Svi oni tu među vama, koji su psihoanalitičari, mora­ ju sada osjetiti do k o j e točke dovodim najhitniju razinu prilagođavanja. Jasno j e , da se oni s kojima sam imao posla, pacijenti, ne zadovoljavaju, kako se kaže, onim što jesu. A ipak, mi znamo da sve ono što oni jesu, sve što