159480626 Stetocinje Povrca (2)

KAZALO

PROSLOV I. ŠTETOČINJE KOJI UGROŽAVAJU POVRĆE Uvod Štetnici Uzročnici bolesti Korovi II. MJERE ZAŠTITE POVRĆA Uvod Agrotehničke mjere Izbor otpornijih kultivara Mehaničke mjere Fizikalne mjere Biološke mjere Sterilizacija tla Kemijske mjere

9 13 13 14 19 23 27 27 27 29 31 32 34 36 42

m. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA - opći dio (fitofarmacija) Uvod Podjela sredstava za zaštitu bilja Kemijska sredstva za zaštitu bilja Nabava sredstava Otrovnost sredstava za zaštitu bilja za ljude Ostaci (rezidui) sredstva na povrću Otrovnost za životinje, biljke i okoliš Mjere za zaštitu osoba i okoliša Rezistentnost štetnika Biotehnička sredstva Biološka sredstva za zaštitu bilja

45 45 45 48 51 52 54 58 60 62 64 67

IV. PREGLED SREDSTAVA ZA ZAŠTITU POVRĆA Uvod Insekticidi Akaricidi Nematocidi

75 75 77 90 91

Limacidi Rodenticidi Fungicidi Herbiddi Regulatori rasta biljaka Sredstva za sprečavanje klijanja krumpira Pomoćna sredstva V. PRIPREMA I PRIMJENA SREDSTAVA 2A 2AŠTITU POVRĆA Priprema sredstava Primjena sredstava

91 92 96 108 119 122 122 125 125 129

VI. SUSTAVI ZAŠTITE POVRĆA Uvod Uobičajena - konvencionalna zaštita Integrirana zaštita povrća ; Ekološka proizvodnja povrća i zaštita te proizvodnje

135 135 135 136 143

VII. BOLESTI POVRĆA KOJE SE PRENOSE SJEMENOM I NJIHOVO SUZBIJANJE

149

VIII. ŠTETNICI RAZLIČITIH VRSTA POVRĆA Štetnici u tlu Sovice pozemljuše Žuta kukuruzna sovica Metlica Stabljikina nematoda Nematode smeđe pjegavosti korijena Nematode korjenovih kvržica Puževi Glodavci štetni povrću Divljač i ptice EX. KRUMPIR Uvod Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici Bolesti Suzbijanje korova X. PLODOVITO POVRĆE Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici češći u zatvorenom prostoru Štetnici češći na polju

159 159 165 167 168 169 171 172 174 175 178 181 181 182 184 201 220 227 227 231 246

Bolesti rajčice Bolesti paprike i patlidžana Bolesti krastavaca, dinja i lubenica Suzbijanje korova

252 273 281 292

XI. KRSTAŠICE (KUPUSNJAČE)

303

xn. USNATO POVRĆE

345

xm. LEPmNJAČE - MAHUNARKE

335

XIV. LUKOVIČASTO POVRĆE

405

XV. KORJENASTO POVRĆE

427

Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici Bolesti Suzbijanje korova Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici salate, endivije i radiča Štetnici špinata i blitve Bolesti salate, endivije i radiča Bolesti špinata Bolesti blitve Bolesti cikle Bolesti matovilca Suzbijanje korova Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici Bolesti graha Bolesti graška Bolesti boba Suzbijanje korova

Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici Bolesti Suzbijanje korova

Ključ za prepoznavanje štetočinja Štetnici Bolesti mrkve Bolesti celera Bolesti peršina i pastrnaka Zajedničke bolesti štitarki Suzbijanje korova

303 306 323 337 345 347 349 352 362 365 368 368 369 375 376 386 391 396 397

405 406 413 419

427 428 435 437 438 439 442

XVI. VIŠEGODIŠNJE POVRĆE Artičoka: štetnici, bolesti, suzbijanje korova Šparga: štetnici, bolesti, suzbijanje korova

449 449 453

XVn.UZGAJANE GLJIVE Štetnici Bolesti

459 459 464

XVm. NAJVAŽNIJI KOROVI U POVRĆU

469

XIX. RJEČNIK UPOTRIJEBLJENIH STRUČNIH IZRAZA

485

XX. ZNAČENJE OZNAKA UPOZORENJA I OBAVIJESTI Oznake upozorenja Oznake obavijesti

485 485 488

XXI. POPISI DJELATNIH TVARI I PRIPRAVAKA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU POVRĆA DOZVOLJENIH U HRVATSKOJ U POVRĆU Popis djelatnih tvari Popis pripravaka

491 491 494

XXn. INDEKSI Indeks 1. Hrvatski i znanstveni nazivi spomenutih vrsta povrća Indeks 2. Hrvatski i znanstveni nazivi štetočinja povrća Indeks 3. Popis hrvatskih i znanstvenih naziva najvažnijih korova u povrću

501 501 502 513

XXm. LITERATURA Autori Sponzori

515 517 519

Proslov

u Hrvatskoj se povrće, uključujući krumpir, uzgaja na 12,5 % oranica i vrtova, a krumpir zauzima gotovo 50 ukupne površine povrća. U 2001. g. krumpir se uzgajao na 65.641 ha, kupusnjače na 9898 ha, grah 6470 ha i rajčica na 6801 ha (Stat. ljetopis RH., 2002.). U Hrvatskoj se uzgaja oko 60 vrsta povrća. Povećavaju se ukupne površine pod povrćem, smanjuje se površina krumpira i povećava se raznovrsnost proizvodnje; to je pohvalno, no promjene su prespore. Navedeni su podaci samo orijentacijske prirode, zbog podložnosti tržišnim uvjetima i površina i asortimana proizvodnje povrća u nas. Prosječni prirodi povrća vrlo su niski i ne odgovaraju mogućnostima. Prosječni je prirod krumpira u Hrvatskoj medu najnižim u Europi, u 2001. g. iznosio je samo 10,20 tiha, što je samo malo više od priroda postizavanih prije stotinjak godina (o razlozima opširnije u IX. pogi). Prosječni prirod kupusnjača 2001. g. bio je 12,31 tiha, graha 2,26 tiha rajčice 10,48 tiha, itd. Neki naši tržišni proizvođači krumpira postižu prirode i do 40 tiha, a proizvođači ostalog povrća također 3-4 puta više prirode od prosječnih, što pokazuje da postoje goleme neiskorištene mogućnosti u proizvodnji povrća. Veliki dio tih mogućnosti nalazi se u sprečavanju šteta koje proizvodnji povrća nanose štetočinje. Mnogo bolje iskorištavanje potencijalnih mogućnosti proizvodnje povrća posebice nalažu niska prosječna potrošnja povrća u Hrvatskoj, koja, izuzimajući krumpir, iznosi oko 50 % potrošnje po stanovniku zemalja EU (krumpira oko 75 %), nadalje velike mogućnosti izvoza svježeg, ali i prerađenog povrća te potreba za profitabilnijim iskorištenjem zemljišta jer povrće omogućuje mnogostruko veći prihod po jedinici površine nego ratarski usjevi. Noviji trend smanjenja proizvodnih površina pšenice i kukuruza uvelike povećava važnost orijentacije i na veći broj vrsta povrća koje se u nas sad uzgajaju na neznatnim površinama ili se uopće ne uzgajaju. Za povećanje proizvodnje povrća nije prijeko potrebno povećanje površina, nego ponajprije osuvremenjivanje tehnologije proizvodnje, a vrlo važno, za neke kulture (npr. za krumpir) ključno mjesto, pripada mjerama zaštite od štetočinja. Posebno treba istaknuti velike mogućnosti proizvodnje povrća u zatvorenom (zaštićenom) prostoru (staklenici, plastenici, tuneli), pri čemu treba mnogo više koristiti prednosti mediteranske klime u Dalmaciji, termalnih izvora i nalazišta plina. Na oko 60-70 % zatvorenog prostora uzgaja se povrće, no taj je udio posebice podložan brzim promjenama sukladno zahtjevima tržišta. Težište uzgoja povrća trebalo bi biti na manjim objektima namijenjenim opskrbi lokalnog tržišta te na objektima koji će proizvoditi za izvoz. Proizvodnja povrća specifična je po tome što se ono proizvodi i na vrlo malim površinama jer povrće proizvodi gotovo svaki posjednik zemlje. Sva poljoprivredna gospodarstva

proizvode povrće za svoje potrebe, a mnoga i za tržište. No, ne samo poljoprivrednici, nego i drugi posjednici zemlje, naročito u našim južnijim područjima, podižu plastenike, katkada i staklenike, u kojima uzgajaju povrće. Brojni vlasnici kuća za odmor također uzgajaju povrće za svoje potrebe, a u nekim se gradovima (npr. u Zagrebu) jako raširila proizvodnja povrća na malim zakupljenim površinama u neposrednoj blizini stambenih objekata. Takva proizvodnja ispunjava želju za rekreacijom, a često je važan doprinos poboljšanju kućnog proračuna. Veliki nedostatak takve proizvodnje jest blizina prometnica te su stoga moguća i veća onečišćenja proizvoda tvarima koje .se nalaze u ispušnim plinovima motora. Procjenjuje se da je broj uzgajivača povrća veći nego broj uzgajivača bilo koje druge skupine poljoprivrednog bilja ili bilo kojeg drugog prehrambenog proizvoda. Uspjeh proizvodnje povrća ovisi o znanju uzgajivača, odnosno o njegovu poznavanju svega onoga o čemu ovisi proizvodnja povrća, tj. tehnologije proizvodnje. Proizvodnja povrća ovisi o pravilnom izboru vrste i sorte u odnosu na klimatske uvjete, svojstva tla, mogućnosti navodnjavanja, o ispravnoj gnojidbi, obradi i njezi, o uspješnoj zaštiti od štetočinja te o pravilnoj berbi, čuvanju i iskorištenju proizvoda. No bez obzira na brojne čimbenike o kojima ovisi proizvodnja povrća, nepobitno je da se bez uspješne zaštite od štetočinja ne može postići stabilna, visoka i kvalitetna proizvodnja povrća. Povrće, kao i sve drugo bilje, napadaju brojne štetne životinje (najbrojniji su kukci) nazvane štetnicima, gljivice, bakterije i virusi - uzročnici bolesti povrća, te korovi. Zajednički se svi ti neprijatelji povrća nazivaju štetočinjama. Naše procjene pokazuju da u Hrvatskoj štetočinje nanose štetu do 30 % od potencijalnog priroda povrća, drugim riječima ostaje 70 % mogućeg uroda. Ako tom gubitku priroda dodamo veliko smanjenje kakvoće povrća uzrokovano napadom štetočinja u proizvodnji i za vrijeme uskladištenja, gubici koje povrću nanose štetočinje iznose gotovo polovicu od ostvarivog priroda. Dakle, naš proizvodjač povrća ostvaruje samo nešto više od polovice one vrijednosti proizvodnje koju bi mogao ostvariti kad bi uspješno suzbijao štetočinje. No, za uspješno sprečavanje ili smanjenje šteta od štetočinja potrebno je mnogo znanja. Povrće napada oko 400 vrsta kukaca i drugih životinja, gotovo toliko vrsta gljivica, bakterija i virusa - uzročnika bolesti, a 200-300 vrsta korova ometa njegov razvoj. Nema jedinstvenog recepta za suzbijanje svih tih štetočinja, jer se gotovo svaka vrsta suzbija drukčije. Katkad se isti štetočinja na različitim vrstama povrća suzbija na različit način. Stoga za uspješnu zaštitu povrća treba utvrditi vrstu štetočinje te na osnovi poznavanja njezina načina života i drugih svojstava izabrati najprikladniji način suzbijanja. Od druge polovice 20. stoljeća izrazito je najvažniji način zaštite povrća od štetočinja primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja. No, zbog brojnih toksikoloških i ekotoksikoloških nedostataka tih sredstava, velik dio znanstvenih istraživanja sve se više usmjeravao na pronalaženje njihove zamjene, pa se danas teži integriranoj zaštiti povrća. Taj sustav zaštite primjenjuje sve mogućnosti zaštite povrća od štetočinja radi .sprečavanja ekonomski znatnijih šteta, te samo kada se u tome ne može dovoljno uspjeti, pribjegava se primjeni kemijskih sredstava za zaštitu bilja tako da se što manje ugroze prirodni neprijatelji štetnika i što manje onečisti okoliš. Potpuno izostavljanje ili veliko smanjenje primjene kemijskih sredstava još uvijek nije moguće, jer bi štetočinje uzrokovale veliko sniženje priroda i kakvoće povrća. Tržišna proi-

zvodnja povrća po konkurentnim cijenama, moguća je, sukladno sadašnjoj razini znanosti, samo uz primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja, ali tu primjenu svakako treba usklađivati s načelima integrirane zaštite bilja. Ekološka proizvodnja povrća, dakle organizirana i nadzirana proizvodnja, s jako ograničenom primjenom agrokemikalija ili uopće bez njihove primjene, moguća je danas prvenstveno za poznatog kupca, pripravnog da plati veću cijenu za te proizvode, ako su proizvedeni sukladno propisima i njegovim dodatnim zahtjevima. Takva je proizvodnja na malim površinama moguća i preporučljiva i za vlastite potrebe. Kemijska sredsh'a za zaštitu povrća mogu hiti opasna za zdravlje ljudi i životinja, a onečišćuju okoliš. Stoga se moraju rabiti tako da se ne ugrozi zdravlje osobe koja to sredstvo primjenjuje, a niti zdravlje potrošača povrća. Nadalje, stručnom primjenom treba osigurati da se ne ugroze korisne životinje i da se što manje onečisti okoliš. Upravo je stoga primjena sredstava za zaštitu bilja vrlo odgovoran posao te za posljedice te primjene punu zakonsku odgovornost snosi onaj tko sredstvo nabavlja i primjenjuje. Samo se dovoljnim znanjem mogu spriječiti zloupotrebe kemijskih sredstava odn. negativne posljedice njihove primjene, a da se ipak postigne pun uspjeh u zaštiti povrća od štetočinja. Upravo zbog potrebe za većim znanjem o zaštiti povrća od štetočinja nekoliko znanstvenika i stručnjaka Agronomskog fakulteta i Zavoda za zaštitu bilja u Zagrebu, autora sličnih rasprodanih djela tiskanih 1987. i 1997. g., odlučilo je napisati ovu novu knjigu. Ova je knjiga ujedno dopuna izvrsne knjige "Povrćarstvo" autorice Lešić i suradnika, tiskane 2002. u izdanju istog izdavača. Naša je želja da svakom uzgajivaču povrća pomognemo da utvrdi vrstu štetočinje koja ugrožava njegovo povrće i da upozna način života tog štetočinje, da bi mogao na najbolji mogući način provesti mjere suzbijanja koje preporučujemo. Naše smo preporuke prilagodili potrebama onih koji povrće proizvode na malim površinama, kakve imaju pojedini seljaci, građani i vikendaši. Za one željne više znanja, kao i za studente poljoprivrednih fakulteta i stručnjake, dali smo i dopunske podatke i preporuke tiskane sitnijim slovima. Uvodni dio obuhvaća kratak prikaz štetočinja koji napadaju povrće (poglavlje I.), te mogućih mjera zaštite povrća (poglavlje II.}. Budući da je primjena sredstava za zaštitu bilja ipak još uvijek osnovna mjera zaštite povrća, veliki dio knjige (poglavlja III., IV. i V.) opisuje sve što treba poznavati za njihovu bezopasnu i uspješnu primjenu te svojstva pojedinih sredstava. Osobito naglašavamo racionalizaciju i pravilnu primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja te se u ovim ali i svim drugim poglavljima ove knjige zalažemo za integriranu zaštitu povrća. Na kraju su knjige u poglavlju XXI. pregledno prikazane sve aktivne tvari odn. svi pripravci sredstava za zaštitu bilja koji u Hrvatskoj imaju dozvolu za promet. Poglavlje VI. obuhvaća prikaz tri osnovna sustava zaštite bilja: konvencionalnu zaštitu, integriranu zaštitu i zaštitu povrća u ekološkoj proizvodnji. Poglavlja VII. i VIII. obuhvaćaju štetočinje koji napadaju različite vrste povrća, a u poglavljima IX. do XVII. prikazani su štetočinje krumpira, plodovitog povrća, krstašica, lisnatog povrća, lepirnjača, lukovičastog, korjenastog i višegodišnjeg povrća te uzgajanih gljiva. U povrće smo uvrstili i krumpir jer je to najčešća kulturna biljka koja se uzgaja u Hrvatskoj, često se uzgaja u povrtnjacima, a uspjeh proizvodnje, više nego u drugih vrsta, ovisi o uspjeli

šnoj zaštiti od štetočinja. Preglednosti radi u indeksu 2. prikazani su svi štetnici i uzročnici bolesti svrstani po svojim hrvatskim i latinskim nazivima. Radi velikog broja štetočinja u knjizi su spomenuti samo najčešći i najštetniji, a pri opisu mjera spomenute su samo sada izvedive mjere. U knjizi nisu obuhvaćena oštećenja povrća koja izazivaju različiti neživi uzroci, poput kemijskih onečišćenja, klimatskih prilika, pomanjkanja ili suviška hraniva, svojstava tla itd. Akademik MILAN MACELJSKI

i suradnici

I. ŠTETOČINJE KOJI UGROŽAVAJU POVRĆE

Uvod Povrće, kao i sve drugo bilje, napadaju i oštećuju brojni štetni organizmi koje zajednički nazivamo štetočinje. Štetočinje su štetnici, tj. različite životinje, najčešće kukci (insekti), nadalje uzročnici bolesti povrća, tj. gljivice, bakterije, virusi i mikoplazme (koje ubrajamo u niže biljke) te brojne više biljke - korovi. Svi oni na različite načine oštećuju povrće. Štetočinje napadaju povrće od sjetve do berbe, a neki štetnici i uzročnici bolesti javljaju se i nakon berbe - za vrijeme uskladištenja i stavljanja povrća u promet. Najveće štete nanose štetočinje smanjenjem priroda, no gotovo su jedna-

Sl. 1. Gusjenica kukuruznog moljca nađena u filetima paprika (Snimio M. Maceljski)

SI. 2. Gusjenica ispala na tanjuru iz smrznutog povrća na sajmu zdravlja u Zagrebu (snimio I. Šebeija, Vjesnik)

ke štete zbog smanjenja kakvoće. Upravo je kakvoća čimbenik o kojem ovisi cijena, mogućnost prodaje, pa čak i potrošnja povrća. Promjena izgleda jestivih dijelova, njihovo onečišćenje izmetom štetnika ili prisutnost štetnika mogu biti dovoljni da povrće postane bezvrijedno. U porastu su štete koje uzrokuju neki štetni kukci svojom prisutnošću u prerađevinama povrća. Gubi i trgovina koja je takvu robu prodavala, no najviše gubi tvornica koje je tu prerađevinu proizvela. Zbog nalaza jednog štetnika katkad se uništava cijela šarža. Već godinama poznata je povremena, srećom vrlo rijetka, prisutnost gusjenice kukuruznog moljca u konzerviranoj paprici. Da bi se smanjila ta opasnost, paprika se često konzervira u rezanom obliku (fileti) jer se pri tome mogu izdvajati zaraženi plodovi i odvajati gusjenice. No u novije su vrijeme i u filetima paprike nađene gusjenice. Postoji i opasnost da se u konzervama graha i graška nadu žišci ili drugi štetnici. Štetnici se mogu naći i u smrznutom povrću. Vrlo je neugodan primjer nedavno zabilježen na zagrebačkom sajmu zdravlja kada je na tanjuru jednog posjetitelja iz cvjetače (prethodno smrznute) ispala jedna gusjenica. Stoga će trebati iz temelja promijeniti mjestimice uvriježeno stajalište da se prerađivati može manje kvalitetno i, sukladno tome, s manje truda i troška proizvedeno povrće. Štetočinje utječu i na tehnologiju proizvodnje jer o njima ovisi i izbor vrste i kultivara povrća, plodored, agrotehnika itd. Pretjerana potreba za kemijskom zaštitom može toliko povisiti troškove proizvodnje da ona postane nerentabilna. Neravnomjernom pojavom štetočinje uvelike utječu na velike razlike u visini priroda povrća i na nesigurnost te proizvodnje, a i na velika kolebanja cijene. Neki karantenski štetočinje ograničavaju izvoz, a katkad i unutarnji promet povrća. Promet povrća ograničava i prekoračenje maksimalne dopuštene količine ostataka sredstava za zaštitu bilja koje može nastati zbog pretjerane ili nepravilne primjene tih sredstava.

Štetnici Povrće najčešće oštećuju kukci (insekti), koji su najbrojnija skupina životinja na Zemlji. Zajedno s grinjama (i stonogama) ubrajaju se u člankonošce. Osim kukaca, povrće oštećuju i grinje, nematode, puževi, glodavci i divljač. Kukci ili insekti (Insecta) razmnažaju se najčešće oplodnjom, pa postoje ženke i mužjaci. Neke se vrste razmnažaju partenogenezom, pa postoje samo ženke, a ima i takvih u kojih se izmjenjuju pokoljenja (generacije) s oba spola s pokoljenjima koja se sastoje samo od ženki. Ženke kukaca odlažu jaja ili legu žive mlade. Jaja mogu biti odložena na biljku ili u biljku, ili u tlo, i to pojedinačno ili u skupinama (jajna legla). Nakon određenog vremena inkubacije iz jaja izlaze ličinke (larve), koje u pojedinih sku-

pina kukaca mogu imati i posebne nazive, npr. gusjenice (leptira), grčice (hrušta), pagusjenice (osa listarica) i si. Ličinke se intenzivno hrane i rastu. Rast se zbiva odbacivanjem stare kože (presvlačenje ličinaka) kada postane tijesna. Ličinke kukaca najčešće imaju tri para nogu, u nekih skupina (leptiri, ose listarice) i više, a u nekih skupina (dvokrilci, pipe) ličinke nemaju noge. Ličinke koje žive skriveno u biljci obično su bijele boje, a ostale mogu biti različitih boja, pa i šarene. Ličinke mogu biti gole ili obrasle dlakama.

SI. 3. Nepotpuna preobrazba kod stjenice: A jaje, B-P ličinke, G odrasla stjenica

Si. 4. Potpuna preobrazba kod dvokrilaca: A jaje, B-D ličinke, E kukuljica, F odrasli (

Ličinke nekih skupina kukaca (skakavci, resičari, stjenice, lisne i štitaste uši, štitasti moljci) slične su odraslom obliku u koji se preobrazuju jednostavnim presvlačenjem (nepotpuna preobrazba). Ličinke drugih skupina (opnokrilci, leptiri, kornjaši, dvokrilci) nisu slične odraslom obliku, pa se u njega preobrazuju posredovanjem posebnog stadija - kukuljice (potpuna preobrazba). Kukuljica je stadij mirovanja, pa ličinka za preobrazbu traži skrovita mjesta i često najprije napravi kokon od prede, unutar kojeg se kukulji. Odrasli kukac (imago) ima tri para nogu. Ima razvijene spolne organe a većina odraslih kukaca ima i dva para krila. Dvokrilci imaju samo jedan par krila, a neke rjeđe vrste nemaju krila. Odrasli oblici nekih skupina kukaca (leptiri, većina dvokrilaca i opnokrilaca) ne prave štete, a prave ih samo njihove ličinke. Pojedine vrste imaju jedno, dva ili više pokoljenja godišnje. Neke vrste lisnih uši imaju

do 20 pokoljenja tijekom godine. Druge, pak, vrste trebaju za razvoj jednog pokoljenja dvije i više godina. Brojnost, a time i štetnost kukaca ovisi o brojnim čimbenicima, najčešće o toplini, vlazi, raspoloživoj hrani i prirodnim neprijateljima. Budući da toplina tijela kukaca ovisi o toplini okolice, oni se za topla vremena intenzivnije kreću i

SI. 5. Ličinke kukaca: 1. dvokrilca, 2. kornjaša - pipe, 3. ostalih kornjaša, 4. gusjenica leptira, 5pagusjenica ose listarice, 6. mrežokrilca

hrane, te brže razvijaju, pa prave veće štete. Postoje donje i gornje granice temperature za smrt, ali i za sve stadije i aktivnosti u životu svake vrste. Na velikim površinama iste kulture ima mnogo hrane, pa se štetnici te vrste biljaka brzo i jako razmnože, a na livadi ili u mješovitom usjevu razmnažanje je sporije. Svi štetni kukci imaju svoje neprijatelje. To su grabežljivci koji ubiju žrtvu kojom se hrane, poput božjih ovčica, trčaka, nekih vrsta stjenica, zlatooke, ali i grabežljivih grinja, krtice i ježa, ptica itd. Druga skupina prirodnih neprijatelja štetnika jesu paraziti koji žive u žrtvi ili na žrtvi kojom se hrane. To su parazitske osice, muhe gusjeničarke i si. Štetnike napadaju i uzročnici njihovih bolesti, različite bakterije, gljive i virusi. Brojnost prirodnih neprijatelja često odlučuje o intenzitetu napada štetnika. Štetnici koji se javljaju svake godine permanentni su štetnici, a one koji se javljaju povremeno ubrajamo u periodične štetnike. Štetnici koji se hrane jednom vrstom hrane monofagni su, koji se hrane s nekoliko vrsta srodne hrane oligofagni su, a oni koji se hrane s mnogo vrsta hrane polifagni su štetnici. Kukci se dijele u tridesetak redova. Važniji kukci štetni povrću svrstani su u ove redove: L e p t i r i imaju dva para krila, najčešće pokrivenih šarenim Ijuščicama. Ne prave štete. Ima velikih leptira, raspona krila desetak cm, ali i vrlo sitnih (npr. neki moljci) raspona krila nekoliko mm. Ličinke leptira nazivaju se gusjenice. Imaju tri para prsnih te dva do pet pari trbušnih nogu. Hrane se grizenjem te mogu nanijeti velike štete povrću.

K o r n j a š i imaju očvrsnulo (hitinizirano) tijelo, pokriveno također očvrsnulim prednjim parom krila - pokriljem. Dok lete, služe se samo stražnjim opnenastim parom krila, a neke vrste ne mogu letjeti. Hrane se grizenjem, kao i njihove ličinke. Ličinke imaju mekše tijelo i najčešće tri para nogu. Ličinke porodice pipa nemaju noge. D v o k r i 1 c i imaju samo jedan par opnenastih krila. Odrasli oblici vrlo rijetko prave štete. Ličinke nemaju noge, a najčešće su sužene prema zatku. Ličinke su štetan razvojni stadij koji živi unutar pojedinih organa biljke. O p n o k r i 1 c i imaju dva para opnenastih krila. Česta štetna porodica jesu ose listarice, a njihove ličinke imaju 3 para plus 6-8 pari nogu, pa se nazivaju pagusjenicama. Najčešće prirodni neprijatelji - paraziti - jesu parazitske osice. L i s n e u š i imaju nježno tijelo dugo najčešće do 3 mni. Hrane se sisaSi. 6. Izgled najvažnijih redova kukaca: u njem sokova. Ličinke su slične odrasloj lijevom stupcu skakavac, kornjaš, ženki. Razmnažaju se partenogenezom, opnokrilac, leptir, u desnom stupcu osim posljednjeg pokoljenja u godini, dvokrilac, stjenica, lisna uš, resičar, koje se razmnaža spolno. Tijekom gomrežokrilac dine izmjenjuju se krilata (s dva para prozirnih krila) i beskrilna pokoljenja (najčešće 10-15). Većina vrsta ima zimskog (drvenasto bilje) i ljetnog domaćina (npr. povrće), na kojeg sele krajem proljeća i početkom ljeta. Izlučuju slatkastu tekućinu (mednu rosu), kojom se hrane mravi i na koju se naseljuju gljive čađavice. Prenose brojne virusne bolesti povrća. Š t i t a s t i m o l j c i također su nježni, sitni kukci. Odrasli oblik ima krila pokrivena bijelim praškom, raspona oko 3 mm. Često se naziva bijelom mušicom. Ličinka je ovalna oblika, pričvršćena na bilju poput štitića. Siše sokove, izlučuje mednu rosu. Najčešće se javlja u zatvorenom prostoru. S t j e n i c e su većinom spljošteni, ovalni ili dugoljasti kukci. Imaju veliko rilo na trbušnoj strani tijela. Bodu i sišu sokove. Imaju dva para krila, a prvi je par u donjoj trećini kožast. Neke su vrste štetne povrću, a mnoge su korisne jer kao grabežljivci napadaju štetnike. R e s i č a r i ili tripsi nježni su kukci jasno vidljive segmentacije tijela. Odrasli oblici imaju dva para krila s dugim resama. Hrane se sisanjem.

s k a k a v c i su veliki kukci koji prave štete grizenjem. Vrlo su polifagni, a neke su vrste grabežljivci. U njih se ubraja važan štetnik povrća - rovac, koji živi u tlu. Grinje (Acarina) štetne povrću većinom se ubrajaju u porodicu crvenih pauka. Imaju četiri para nogu (kukci tri). Vrlo su sitne, manje od 0,6 mm. Hrane se sisanjem sokova, najčešće na naličju lišća. Ženke odlažu jaja iz kojih se razviju ličinke. Nakon nekoliko presvlačenja preobrazuju se u odrasle grinje. Jedna vrsta mekokožnih grinja napada lukovice. Na pojavu i razvitak grinja utječu isti čimbenici kao i za kukce. Neobično dobro pogoduju im uvjeti koji vladaju u zaštićenim prostorima. Na povrću koje se uzgaja u tim prostorima obični ili koprivin crveni pauk (grinja) često je najvažniji štetnik, koji može izazvati velike štete. Nematode (Nematodae) ili oblići ubrajaju se u oblenjake. To su sitne crvolike životinje, najčešće manje od 1 mm. Hrane se sadržajem stanice koju probuše usnim stiletom. Neke vrste žive unutar biljke, a druge u du i na korijenju povrća. Dijele se u cistolike nematode, u kojih se tijelo ženki pretvara u okruglastu cistu unutar koje mogu jaja i ličinke preživjeti više godina. Korijenove nematode izazivaju zadebljanja korijenja povrća najčešće u zaštićenom prostoru. Treća su skupina slobodno živuće nematode. Zbog slabe pokretljivosti šire se gotovo isključivo prenošenjem biljaka ili zemlje. Prenamnože se samo SI. 7. Ciste različitih vrsta nematoda roda ako se kulture kojima se hrane čeHeterodera: 1. krumpirove, 4. repine, 10. sto uzgajaju na istoj površini. Stoga kuptisne nematode je osnovna mjera suzbijanja plodored u kojem se domaćini ponavljaju u većim razmacima. Budući da je takav plodored iz ekonomskih razloga neprovediv u zatvorenom prostoru, gdje uvjeti posebice pogoduju razvoju korijenovih nematoda koje napadaju više vrsta povrća (i cvijeća), te se nematode ubrajaju u najvažnije štetnike povrća u tim prostorima. Bez njihova termičkog ili kemijskog SI. 1. i 2. Ženka i mužjak stabljikine nematode, suzbijanja ne može se uzgajati pov3. Ženka nematode kvržica, 4. Stilet ličinke rće (ili cvijeće) u zatvorenom prorepine nematode storu.

Puževi (Gastropoda) imaju mekano tijelo pokriveno sluzi. Neke vrste štetne povrću svrstane su u golaće, tj. puževe bez ljušture (kućice), a druge u puževe s ljušturom. Izgrizaju lišće i druge mekane dijelove povrća, ostavljajući tragove sluzi. Glodavci (Rodentia) dijele se u poljske glodavce i glodavce koji prave štete u zatvorenom prostoru. Najvažniji poljski glodavci jesu poljska i vodena voluhariva, poljski miš, hrčak itd. Glodavci štetni uskladištenom povrću jesu štakori i kućni miš. Divljač, naročito zečevi, srne i veprovi, katkad načini veće štete povrtnjacima u blizini šuma. Štetne povrću mogu biti i ptice.

Uzročnici bolesti Razni čimbenici mogu uzrokovati bolesti biljka. Bez obzira na uzročnika u bolesnih biljaka nastaju poremećaji u primanju vode, mineralnih tvari, u sintezi, translokaciji, korištenju hranjivih sastojaka, zbog čega nastaju promjene u histološkoj gradi ili izvanjskoj morfologiji, koje su uvijek popraćene i fiziološkim poremećajima u biljci. Promjene mogu izazvati mikroorganizmi, uključujući viruse i viroide, ali mogu nastati i utjecajem abiotskih čimbenika. Promjene nastale pod utjecajem abiotskih čimbenika nazivamo neparazitskim bolestima ili poremetnjama. Često se pogrešno nazivaju fiziološkim bolestima, kao da bolesti uzrokovane mikroorganizmina ne uzrokuju fiziološke promjene u zaraženoj biljci. Neparazitske bolesti ili poremećaji mogu nastati zbog niskih ili povišenih temperatura, nedostatka ili viška vlage u tlu i zraku, manjka ili viška svjetla, olujnih vjetrova, nedostatka ili viška hraniva, toksičnosti nekih elemenata u du, neodgovarajuće pH vrijednosti tla, toksičnosti pesticida, viška nekih elemenata u zraku itd. Bolesti, izazvane nepovoljnim uvjetima okoliša katkada pridonose pojačanoj osjetljivosti biljaka prema patogenima, naročito u stresnim situacijama. Za razliku od parazitskih bolesti, neparazitske bolesti nisu infektivne, tj. ne prenose se od bolesne na zdravu biljku. Parazitske bolesti jesu patološki proces koji je rezultat interakcije patogenog organizma, reakcije biljke domaćina u okolnostima čimbenika sredine. Patogeni organizmi od domaćina uzimaju hranu za svoje životne potrebe, ne uzvraćajući nikakvu korist biljci domaćinu. Kao posljedica patološkog stanja na napadnutoj biljci pojavljuju se odredeni znaci bolesti, koji mogu biti toliko karakteristični za određenu bolest, da je po njima lako prepoznajemo. Za praktičara je prepoznavanje simptoma vrlo važno jer na osnovi nastalih promjena na biljci može prepoznati bolest i poduzeti mjere zaštite. U nekim slučajevima nije lako odrediti što je uzrok bolesti jer više patogenih vrsta

može izazvati iste ili slične simptome. U takvim slučajevima potrebno je bolesne biljke podvrći laboratorijskoj analizi, u kojoj će se kvalificirano postaviti dijagnoza. Parazitske bolesti uzrokuju gljive, pseudogljive, bakterije, fitoplazme, virusi, viroidi, parazitske cvjetnice i neki za naš klimat manje važni organizmi. Gljive i gljivama slični organizmi Već davno Zuck (1953) je živi svijet podijelio prema načinu ishrane u tri skupine, izdvajajući gljive kao posebnu skupinu. Whittaker (1969) predlaže podjelu na pet carstava: 1. Prokarionti bez jasno diferencirane jezgre (Protisti), 2. Eucarionti s jasno diferenciranom jezgrom (Protisti), 3- Fotosintetski organizmi (Plantae), 4. Gljive (fungi) 5. Životinjski svijet (Animalia). Unatoč novijim podjelama (Woese & Fox,1990) gljive su i dalje ostale posebna, samostalna skupina. Slijedeći postavljena načela posljednih godina (Hawksworth i sur. 1995) nastale su promjene u sistematici gljiva. Vrlo interesantna skupina Oomycota, u kojoj su svi organizmi koji uzrokuju bolesti plamenjače, po toj podjeli ne pripadaju u gljive nego u Chromiste, često nazivane pseudogljive. To isto vrijedi i za razdjel Plasmodiophytomycota. Stoga te dvije skupine nazivamo pseudogljive ili gljivama slični organizmi. Mikroskopski male gljive i pseudogljive odgovorne su za više od 70 % svih bolesti na bilju. Neke gljive obligatni su a neke fakultativni paraziti, no većinu pseudogljiva svrstavamo u obligatne parazite. Obligatni paraziti prestaju s parazitskom aktivnošću nakon što parazitirani organ biljke ili cijela biljka prestane sa životnim fukdjama. Nakon toga oni prelaze u oblike u kojima mogu preživjeti bez domaćina. Gljive neobligatni paraziti nakon propadanja biljaka, nastavljaju život u formi raznih tipova spora, micelija, sklerocija, plodnih tijela na odumrlim biljnim ostacima, u njima ili u tlu. Mikroskopske gljive i pseudogljive sastoje se od tankih cjevastih stanica koje nazivamo hife. Hife su pseudogljiva jednostanične (cenocitične), a u nekih postoje samo rudimenti micelija. Hife su gljive višestanične jer su podijeljene pregradom (septom). Hife rastu vršno i granaju se, tvoreći micelij. Micelij većine patogenih pseudogljiva i gljiva širi se u unutrašnjosti napadnutih organa, šireći se između stanica (intercelularno) ili ulazeći u stanice (intracelularno). Ako micelij gljive ulazi u stanice, hraniva uzima direktnom difuzijom u hifu. Gljive i pseudogljive čije hife ulaze u medustanične prostore formiraju sisaljke (haustorije) s pomoću kojih crpu hranu iz stanice domaćina. Micelij nekih gljiva raste po površini napadnutih organa, a iz stanice domaćina s pomoću sisaljki (haustorija) crpi hraniva. Te gljive nazivamo ektoparazitima. Tu svrstavamo većinu uzročnika pepelnica. U patogenih gljiva izražena je sposobnost da stavaraju više tipova spora različitog oblika i različitog ontogenetskog podrijetla. Spore su najkarakterističniji organ za razmnažanje gljiva i pseudogljiva. Većina pseudogljiva stvara zoospore u zoosporangiju. Spore mogu nastati na raznim tipovima nosača (konidioforima, koremiju, sporodohiju) ili u raznim oblicima plodnih tijela (peritecij, pseudotecij,

apotecij, kleistotecij, piknid, acervul). Nastale spore donesene vjetrom, kišom, insektima itd. dospijevaju na biljne organe. U povoljnim uvjetima spore klijaju. Između gljiva, kao i pseudogljiva, postoje razlike u zahtjevima za temperaturom i vlagom odnosno prisutnošću vode. Nakon što spora proklija, s pomoću penetracijske hife gljiva ulazi u tkivo domaćina kroz prirodne otvore ili probojem kutikule. Uspostavljanjem uzajamnog odnosa između domaćina i patogena počinje proces infekcije. Nakon toga slijedi razdoblje bez simptoma, koje nazivamo latencija. Razdoblje od infekcije do pojave simptoma jest inkubacija. To razdoblje zeljastih biljka traje od tri-četiri dana pa do dva tjedna, a nakon njega pojavljuju se prvi simptomi, popraćeni pojavom fruktifikacijskih organa gljive (na pr. konidiofori s konidijama u Botrytis cinered) ili pseudogljive (zoosporangiji - Phytophtora infestanš). Simptomi se mogu pojaviti istovremeno s pojavom sporonosnih organa, ali fruktifikacija može i kasnit, što ponajviše ovisi o vlazi i temperaturi. Svi uzročnici bolesti nemaju stadij fruktifikacije. U traheomikoza, nema pojave sporonosnih organa, a ipak se pojavljuju znaci bolesti. Sa sporonosnih organa, ili iz njih, oslobađaju se spore koje šire infekciju tijekom vegetacije. Kada biljka završi svoj životni ciklus, gljiva pokušava na razne načine preživiti bez domaćina i dočekati sjetvu ili sadnju novih biljaka, da bi ponovo počela svoj parazitski način života. Neke vrste gljiva prezimljavaju na ostacima domaćina ili u njima. Tu se formiraju specifični organi: plodna tijela (periteciji, apoteciji, kleistoteciji, acervuli, piknidi), sklerociji, strome i druge strukture. Neki organi (sklerociji, hlamidospore, razni tipovi konidija) dospijevaju u tlo i preživljavaju dulje ili kraće razdoblje u tlu. Oospore su karakterističan organ za prezimljenje u mnogih pseudogljiva. Spore, dijelove i fragmente i druge strukture tijela gljive, s pomoću kojih se može širiti i reproducirati, nazivamo zajedničkim imenom propagule. U zaštićenim prostorima, zahvaljujući "zelenom mostu", gljive se lako održavaju tijekom svih godišnjih doba. U zaštićenim prostorima temperature su uvijek povoljne, a neke, pogotovo polifagne gljive {Botrytis, Sclerotinia) nalaze svoje domaćine (salatu, rajčicu, krastavac itd.) gotovo cijele godine. Sjemenom povrća prenosi se veliki broj gljivičnih bolesti iz jedne u drugu vegtaciju. Na taj način mogu se prenijeti bolesti i na velike udaljenosti. Bakterije Bolesti koje uzrokuju bakterije nazivaju se bakteriozama. Od svih do sada opisanih bakterija samo 10 % jesu fitopatogene bakterije. Fitopatogene bakterije (Schizomycetes) jesu jednostanični mikroorganizmi koji mogu izazvati bolesti na biljkama. Fitopatogene bakterije štapićasta su oblika, a većina ima cilije. Cilije (bičevi) mogu biti raspoređene na cijeloj površini ili samo na jednoj ili obje polarne strane bakterije. Pokretne su one vrste koje imaju cilije. Veličina im varira od 0,5-4,5 X 0,3-0,6 mikrometara. Razmnažaju se vrlo brzo dijeljenjem, pa od jedne bakterije pri optimalnim uvjetima u roku od 24 sata nastaje 17.000.000 novih jedinki. Ogroman infektivni potencijal, koji nastaje u vrlo kratkom vremenu objašnjava pojavu iznenadnih

epifitocija. Bakterije se prenose sjemenom, lukovicama, gomoljima mnogih povrtnih kultura. Osim ovog načina, fitopatogene bakterije kao fakultativni paraziti ostaju u biljnim ostacima do njihova raspadanja, a samo neke i u tlu, te su izvor zaraze. Zračne struje, voda - kiša, životinjski organizmi mogu prenositi bakterije. Bakterije ulaze u biljku kroz puci, lenticele, kroz nektarske žlijezde cvijeta, zatim putem rana, kroz ožiljke koji nastaju nakon otpadanja lista ili ploda. Fitopatogene bakterije termofilne su, s optimumom za razvoj između 25-30 °C. Sve fitopatogene bakterije endoparaziti su, što znači da se nalaze u unutrašnjosti napadnutih biljnih dijelova ili cijele biljke, pa se teško suzbijaju kada se jednom pojavi zaraza. Fitoplazme Mikoplazmama slični organizmi, koji parazitiraju na biljkama, svrstani su u rod Phytoplasma. Zbog toga što nemaju čvrstu staničnu stijenku, poprimaju pleomorfne oblike. Tako jedna te ista fitoplazma može varirati u obliku i veličini. Fitoplazme su obligatni pataziti. Fitoplazme se prenose cijepljenjem, reznicama, gomoljima, ali ne i sjemenom. Mnoge fitoplazme na perzistentan način prenose insekti iz rodova Eusecelis, Hyalestes, Macrosteles i drugi. One izazivaju promjene poznate pod nazivima virescencije (promjena obojenih dijelova cvijeta u zelenu), filodije (latice poprimaju oblik listova). Opća je pojava sterilnost biljka. Virusi Bolesti izazvane virusima nazivamo viroze. Do sada je opisano oko 300 fitopatogenih virusa. Oni izazivaju brojne i važne bolesti povrtnih kultura. Iako su viroze manje zastupljene, one su vrlo važne zbog šteta koje nanose biljnoj proizvodnji. Za razliku od gljivičnih bolesti, koje suzbijamo sredstvima za zaštitu bilja, viruse ne možemo suzbijati na taj način. Virusna čestica (virion) po kemijskom je sastavu nukleoprotein. Biljni virusi sadrže nukleinsku kiselinu, najčešće RNK, a manji broj ima DNA (Virus mozaika cvjetače). Nukleinska kiselina nosilac je genetskih informacija, a u virusa i nosilac i infektivnosti. Proteinski omotač obavija i štiti nukleinsku kiselinu. U biljnu stanicu virusi ulaze kroz rane na vanjskoj stijenci epidermalnih stanica ili kroz ektodezmije, oštećenja na klici ili korijenu prilikom klijanja. Virusi se umnažaju samo u živoj stanici. Nakon što virus dospije u stanicu biljke, gubi proteinski omotač. Oslobođena nukleinska kiselina replicira se, a zatim se sjedinjuje s proteinom karakterističnim za virus. Kao rezultat sjedinjenja novostvorene virusne nukleinske kiseline i novostvorenog proteina za izgradnju omotača nastaju novi virioni. Način prenošenja virusa specifičan je za svaki virus. Neki se prenose mehaničkim dodirom, zatim raznim vektorima: insektima, grinjama, nematodama, nižim gljivama. Sjemenom povrća također se prenose virusi, a čovjek, radeći s biljkama, može prenijeti zarazu od-zaraženih biljaka na zdrave biljke. Budući su preventivne mjere jedina mjera zaštite, treba ih maksimalno provoditi. Mnogo se može postići sijanjem zdravog sjemena, biljnom higijenom i suzbijanjem vektora.

Viroidi Viroidi su brojčano najmanja skupina patogena. Za razliku od virusa, koji se sastoje od nukleinske kiseline i proteinskog omotača, viroid je gola jednolančana kružna RNK koja je infektivna i uzrokuje bolesti biljaka.

Korovi Pojam korova često je vrlo teško definirati. "Korovi su sve biljne vrste na odredenoj površini koje nisu cilj uzgoja", samo je jedna od brojnih definicija. Švicarski botaničar de Candolle korovom naziva "biljku kultiviranu protiv volje". Europsko društvo za proučavanje korova (EWRC, 1967.), korov definira kao "biljku ili vegetaciju (osim gljiva) koje se sukobljavaju s interesom čovjeka". Iako prema rečenim definicijama korov može biti svaka biljna vrsta, svjetskoj poljoprivredi ekonomske štete nanosi samo oko 250 različitih vrsta (Holm, 1977). U novije vrijeme pojam korov ima znatno šire značenje. Osim u kulturi, korov susrećemo na livadama, pašnjacima, melioracijskim objektima i ribnjacima. Ima ga u parkovima, sportskim objektima i šumama. Jednaku važnost pridaje mu se na željezničkim prugama, aerodromima, ekonomskim i industrijskim dvorištima, kao i uz ceste i putove. Između kulture i korova neprestano se odvija borba za bolje uvjete života. Svojom prisutnosti korov kulturi sužuje životni prostor, odnosi joj vodu i minerale (hranjiva), ostavlja je u sjeni i tlu snizuje temperaturu. Zato zakorovljeni usjev daje smanjen prirod slabije kakvoće, a time i znatno manju ekonomsku vrijednost. Korovi otežavaju i obradu tla, njegu usjeva i žetvu. Zbog čišćenja i sušenja uroda poskupljuju proizvodnju. Ipak, i pored svega navedenoga, teško je reći da su svi korovi loše i neželjene biljke. Naime, mnogi su korovi izvorište hrane i sklonište za ptice i divljač, ali i potencijalna opasnost od trovanja domaćih životinja. Vrlo su važni za uzgoj pčela i pčelarstvo, ali domaćini su mnogih štetnika i bolesti poljoprivrednih kultura. U vodotocima, kanalima, ribnjacima i vododerinama sprečavaju eroziju, ali i protok, što je često uzrok zadržavanju vode u njivama. Svojim primamljivim izgledom mogu pružiti čovjeku zadovoljstvo, ali i prouzročiti teška trovanja, alergije i opekline (dermatitis). Korovi su rašireni širom svijeta (ubikvisti). Imaju izraženu sposobnost samoodržavanja. Sposobni su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima. Faze rasta i razvoja prolaze brzo, sjeme im je sposobno kontrolirati (odgoditi) razdoblje nicanja (dormantnost), sposobni su zadržati živo (viabilno) sjeme u poljskim uvjetima dugi niz godina, plodonose više puta godišnje, proizvode sjeme iste mase i oblika kao i kultivirane vrste, razmnožavaju se sjemenom (generativno) ili različitim podzemnim organima (vegetativno) koji su lako lomljivi pa se ne daju iščupa-

ti (pucaju). Podzemni organi bogati su rezervnim hranivima te lako odole nepogodama. Korovi imaju posebno razvijen način širenja na nove prostore. Sposobni su razviti rezistentnost na pojedine skupine herbicida. Sažeto rečeno, korovi su kontroverzne biljke, za koje ne možemo reći da su uvijek samo štetne, a ne možemo reći ni da su uvijek samo korisne biljke. Štete koje korovi nanose povrtnim kulturama nisu uvijek izražene jednakim intenzitetom. Utjecaj korova na prirod u direktnoj je vezi s opskrbljenošću tla hranivima i vodom. Od jednakog je značenja stupanj zakorovljenosti, odnosno broj i vrsta korova po jedinici površine. Vrijeme nicanja, kao i brzina rasta i razvoja korova u odnosu na rast i razvoj kulture, također su vrlo važni činitelji. Kulture koje sporo niču i kojima je potrebno dulje razdoblje da svojim habitusom prekriju tlo, naročito su osjetljive na prisutnost korova. Zbog toga je u takovim slučajevima korov redovito potrebno suzbijati. Velike štete korovi nanose sitnosjemenskim sporonicajućim kulturama. Tablica 1. daje usporedni prikaz smanjenja priroda nekih zakorovljenih i nezakorovljenih povrtnica. Tablica 1. Usporedni prikaz prinosa nekih zakorovljenih i nezakorovljen i h povrtnica Kultura

prinos, t/ha

% povećanja

nezakorovljena

zakorovljena

Grah

0,75

0,57

32

Rajčica iz prijesadnica

9,2

5,5

67

Rajčica iz sjemena Luk iz sjemena

5,1

1,5

240

10,8

0,44

2355

Iz prikazanog je vidljivo da za uzgoj luka i rajčice izravnom sjetvom sjemena u polju treba za okopavanje korova utrošiti mnogo ljudskog rada. Jednako tako bez pomoći ljudske ruke izostat će prinos u zakorovljenom usjevu mrkve, peršina, cikle, blitve, matovilca i dr. sitnosjemenskih povrtnica. Općenito se procjenjuje da od svih štetočinja korovi povrtnicama prosječno najviše smanjuju prirod. Uzrokuju najveće gubitke hrane. Prema izvješću FAO-a korovi apsorbiraju najviše ljudskog rada. U razvijenim zemljama svijeta gubitci koje nanose korovi kreću se do 5 %, u srednje razvijenim zemljama do 10 %, a u nerazvijenim zemljama gubitci iznose i do 25 % (Anonimus, 1986). Korovna flora povrtnih kultura Korove povrtnica, jednako kao i korove uopće, moguće je razvrstati (podijeliti) na više različitih načina. Podjela s gledišta životnog ciklusa odnosno s gledišta načina razmnožavanja, za praksu u proizvodnji povrća možda je najprihvatljivija. Naime, po načinu razmnožavanja sve korove možemo podijeliti na jednogo-

dišnje, dvogodišnje i višegodišnje ili trajnice. Nadalje sve spomenute skupine korova moguće je podijeliti u skupinu dvosupnica (širokolisni korovi) i skupinu jednosupnica (uskolisni) ili trava. Jednogodišnji korovi zaključe životni ciklus unutar jedne sezone ili u razdoblju kraćem od godine dana. Pojedine vrste (vlasnjača - Poa annua i mišjakinja ili črevec - Stellaria medial mogu ostvariti i po nekoliko generacija godišnje. Ovisno o vremenu kretanja, jednogodišnje vrste dijelimo na ljetne i zimske. Ljetni niču u proljeće ili u ljeto, a plodonose u ljeto ili u jesen. Zimski niču u jesen ili rano u proljeće, a plodonose koncem proljeća ili u ljeto. Za sve jednogodišnje vrste karakteristično je da donose velike količine sjemena. Sjeme im u poljskim uvjetima može zadržati klijavost niz godinama. Borba protiv jednogodišnjih korova uglavnom se svodi na sprečavanje njihova osjemenjavanja svim raspoloživim sredstvima. Od jednogodišnjih širokolisnih korova povrtnice u ranom proljetnom roku sjetve ili sadnje zakorovljuju vrste: mišjakinja - Stellaria media, pastirska torbica Capsella bursa pastoris, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, žabljak Ranunculus repens, čestoslavica - Veronica spp., kostriš - Senecio vulgaris, gorušica - Sinapis arvensis, divlja repica - Raphanus raphanistrum, kamilica - Matricaria chamomilla, jarmen - Anthemis arvensis i divlja ljubica - Viola arvensis. Kasnije, ali još uvijek rano u proljeće, javljaju se: loboda - Chenopodium album, mnogosjemena loboda - Chenopodium polyspermum, pepeljuga - Atriplexpatula, dvornici - Polygonum spp. te rosulja jednogodišnja - Mercurialis annua. Od jednogodišnjih trava u vrtovima je bez obzira na godišnje doba općeprisutna jednogodišnja vlasnjača - Poa annua. U primorskim krajevima tijekom zime i u rano proljeće prisutni su Ijuljevi (Lolium sppX obična vlasnjača (Poa trivialis), divlja zob (Avenafatua) i dr. Kad zatopli i kad se tlo zagrije na više od 10 °C javljaju se toploljubive vrste, npr. konica - Galinsoga parviflora, štir - Amarantbus retrojlexus, pomoćnica Solanum nigrum, mjehurasta sljezolika - Hibiscus trionum, limundžik - Ambrosia artemisiifolia, tušt - Portulaca oleracea. Koncem proljeća i tijekom cijelog ljeta najnapasnije su jednogodišnje ljetne trave: koštan - Echinochloa crus-galli, muhar zeleni - Setaria glanca, muhar sinji - Setaria viridis, svračica - Digitaria sanguinalis, proso - Panicum spp. i dr. Dvogodišnji korovi imaju životni ciklus dulje od jedne a kraće od dvije godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu. Prezime u formi rozete. U drugoj godini plodonose. Razmnožavaju se isključivo sjemenom. Iz ove skupine nisu u povrtnicama poznati ekonomski važni korovi. Divlja mrkva - Daucus carota tipični je predstavnik. Višegodišnji korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. U povrtnicama se javljaju samo zeljaste trajnice. Osim sjemenom razmnožavaju se vegetativnim organima, npr. vriježama, gomoljima, stolonima, vegetativnim pupolj-

cima i si. Vrlo su napasni. Teško ih je iskorijeniti. Rašireni su u svim kulturama. Povrtnice, naročito sitnosjemenske, one koje se sporo razvijaju ili ostavljaju slobodnog mjesta u medurednom prostoru, redovito gube bitku u nadmetanju s korovnim trajnicama. Stoga površina namijenjena za uzgoj povrtnica u pravilu ne smije biti zakorovijena višegodišnjim korovnim vrstama. Višegodišnje dvosupnice su: slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense, grbak obični - Rorippa sylvestris, grbica sivkasta - Cardaria draba, svinjak - Sonchus arvensis, preslica - Equisetum arvensis, štavelj - Rumex obtusifolius, koniščak - Rumex crispus, metvica - Mentha spp. te gavez - Symphitum officinale. Višegodišnje trave: pirika - Agropyron repens, divlji sirak - Sorghum halepense \ troskot -Cynodon dactylon. Iz prikazane sezonske dinamike javljanja korova, vidljivo je da je rok sjetve, odnosno sadnje povrtnica u direktnoj vezi sa zakorovljenošću. Kulture koje sijemo ili sadimo u jesen, u pravilu su u početku razvoja zakorovljene ozimim jednogodišnjim vrstama. Jednogodišnje ozime i jare korovne vrste javljaju se i rano u proljeće. Jednogodišnje jare korovne vrste redovito se nalaze u kulturi kojoj rok sjetve, odnosno sadnje, pada u proljeće ili ljeto. Zbog toga što se, osim sjemenom, razmnožavaju i podzemnim organima, višegodišnji korovi javljaju se u sva tri roka. Višegodišnje korove u kulturi teško je suzbiti herbicidima. Zbog toga ih je, prije uspostavljanja bilo koje povrtne kulture, potrebno svim raspoloživim mjerama suzbiti u korijenu. Samo se tako možemo boriti protiv tih vrlo napasnih biljnih vrsta. Navedena podjela osobito je važna u primjeni herbicida, jer pojedini herbicidi djeluju samo na uskolisne korove, a neki samo na širokolisne korove. Radi proširenja spektra na obje grupe korova u praksi često pribjegavamo istovremenoj primjeni dvaju ili više herbicida. U poglavlju XVIII. prikazani su najvažniji korovi u povrću: - jednogodišnji širokolisni korovi (štir, loboda, mnogosjemena loboda, konica, tušt, pjegavi dvornik, crna pomoćnica, pastirska torbica, mišjakinja, crvena mrtva kopriva i perzijska čestoslavica) u slikama br. 261-272. - višegodišnji širokolisni korovi (osjak, slak, obični ladolež) u slikama 273-275. - jednogodišnje trave (koštan, muhar sivi, obična svračica) u slikama 276-278. - višegodišnje trave (sirak, pirika) u slikama 279-281.

n. MJERE ZAŠTITE POVRĆA

Uvod Povrće napadaju brojni štetočinje. Mnogima pogoduju napredne tehnologije kojima se želi postići viši prirod i kvaliteta proizvoda. Medu uzrocima povećanja važnosti štetočinja najčešće se spominju: - uzgoj kultivara s većim genetičkim potencijalom za rodnost i/ili kvalitetu proizvoda, koji su često osjetljiviji na štetnike i uzročnike bolesti; - povećana gnojidba takvih kultivara, posebice dušikom, često izaziva veću osjetljivost na napad odredenih štetočinja, posebice uzročnika bolesti; - prečesto ponavljanje uzgoja iste kulture na istoj površini, dakle nepoštivanje plodosmjene; - sve veće površine pod istom kulturom; - pojačana izmjena dobara, primjerice kupnja sadnog materijala u inozemstvu, ubrzava unos novih štetočinja u Hrvatsku; - sve veći zahtjevi potrošača za kvalitetom pojedinih proizvoda. Većinu tih uzroka ne može se izbjeći pa se povećava važnost provođenja izravnih mjera zaštite povrća. Povrće se može zaštititi od štetočinja - štetnika, uzročnika bolesti i korova različitim mjerama. To su agrotehničke mjere, uzgoj otpornih ili otpornijih kultivara (sorte, hibridi), mehaničke, biološke, fizikalne i kemijske mjere. Optimalna se zaštita postiže uporabom svih tih mjera po načelima integrirane zaštite povrća. Neke se mjere provode preventivno, da se spriječi jača pojava štetočinja, a druge se mjere provode kurativno, da se suzbije štetočinja koji se već pojavio. Preventivne mjere korisnije su jer i mala oštećenja ili zaraza povrća može znatno smanjiti njegovu tržišnu vrijednost.

Agrotehničke mjere Sve agrotehničke mjere koje se provode u proizvodnji nekog povrća utječu i na pojavu većine štetočinja. Stoga treba izbjegavati sve mjere koje pogoduju pojavi štetočinja, a što više provoditi mjere koje smanjuju ili čak sprečavaju njihovu pojavu.

Izbor područja s povoljnim klimatskim uvjetima i površina na kojima tlo odgovara proizvodnji neke vrste, pa i kultivara povrća, prvi je preduvjet uspješne proizvodnje, a time i zaštite. Primjerice, na prekiselim tlima pojačana je pojava kupusne kile, na tlima podložnim suši češća je obična krastavost krumpira, u vlažnim položajima može krumpirište uništiti plamenjača, a grah antraknoza itd. U povoljnim uvjetima proizvodnje razvijaju se biljke koje se mogu lakše othrvati napadu štetočinja, odnosno koje može čovjek zaštititi uz znatno manje truda i troška. Gnojidba povrća mora biti homogena i sadržavati sva hraniva u potrebnim količinama. Prejaka gnojidba, pogotovo dušikom, povećava osjetljivost biljaka prema nizu uzročnika bolesti i zbog bujnog rasta biljaka stvara pogodnije mikroklimatske uvjete za razvoj brojnih štetočinja. Prejake ukupne ili jake jednokratne doze dušika, mnogostruko uvećavaju opasnost napada štetočinja i nedozvoljenih ostataka dušičnih spojeva u povrću. Fosfor i kalij, te neki mikroelementi, naprotiv, povećavaju otpornost većine biljaka na napad štetočinja. Nedovoljno gnojene biljke slabije se razvijaju i oporavljaju od napada štetočinja, a korovi ih mogu lakše prerasti. Pravilna plodosmjena i izbjegavanje prečestog uzgoja iste ili srodne vrste povrća na istoj površini iznimno je važna mjera u sprečavanju napada mnogih štetnika i uzročnika bolesti. Upravo je nepridržavanje plodosmjene dovelo do jake zaraze krumpirovom nematodom u Međimurju. Prečesti uzgoj kupusnjača povećava zaraženost brojnim štetočinjama te traži pojačanu provedbu mjera zaštite bilja, što može ugroziti kvalitetu proizvoda i profitabilnost proizvodnje. Česti uzgoj graška pogoduje pojavi više vrsta uzročnika bolesti i nematoda, prečesti uzgoj luka pojavi stabljikine nematode i štetnih dvokrilaca, a ponavljanje uzgoja paprike, rajčice, patlidžana ili krastavaca u našim južnim područjima neizbježno vodi k povećanju zaraženosti korijenovim nematodama. Stoga je pravilna plodosmjena jedna od osnovnih mjera zaštite povrća. No, nije važan samo dovoljan vremenski razmak između uzgoja iste ili srodne vrste povrća na istoj površini, nego je važan i izbor biljaka unutar plodoreda. Postoje kulture koje smanjuju zarazu nekim štetočinjama, primjerice nematodama i uzročnicima bolesti, no i takve koje pogoduju njihovoj pojavi. Uvrštavanje kupusnjača u plodored radi njihova zaoravanja nepovoljno utječe na mnoge štetočinje, jer se u zaoranim biljnim ostacima stvaraju plinovi koji uništavaju neke štetočinje. Obična krastavost krumpira javlja se na tlima koja trpe od suše i alkalične su reakcije. Ako se na takvim tlima ipak uzgaja krumpir plodored treba biti što širi, uz uvrštavanje lucerne, a gnojiti treba kiselim gnojivima. U zatvorenom prostoru izmjena usjeva vrlo je otežana, jer se što češće želi uzgajati najprofitabilnija kultura. Stoga se suzbijanje nagomilanih štetočinja mora rješavati vrlo skupim i složenim izravnim fizikalnim (toplina) ili kemijskim mjerama. Troškove takvih mjera ne može podnijeti proizvodnja povrća na polju.

I kombinacija nekih usjeva može smanjiti pojavu štetočinja. Primjerice, zajednički uzgoj kupusnjača s grahom mahunarom znatno smanjuje zarazu kupusnom muhom. Pri izboru površine za sjetvu povrća valja paziti na opasnost prelaska nekih štetočinja sa susjednih kultura. Tako se sjemenski krumpir ne smije uzgajati blizu konzumnog krumpira, kupusnjače u blizini uljane repice, itd. Za budući razvoj usjeva, te pojavu bolesti, presudno je zdravstveno stanje sjemena povrća. Stoga, u jednom čitavom poglavlju govorimo o bolestima povrća koje se prenose sjemenom, a o tome pišemo opširnije i kod krumpira. Ovdje sada samo naglašavamo važnost nabave kvalitetnog atestiranog sjemena u originalnoj ambalaži. Sjetvu treba obaviti u optimalnom roku da bi sjeme što brže niknulo. Treba paziti da se postigne optimalan sklop biljaka. U pregustim sklopovima stvara se povoljna mikroklima za razvoj bolesti, a prerijetki sklopovi privlače neke štetnike. Brojne mjere obrade nepovoljno utječu na niz štetočinja koji žive u tlu. Obrada izaziva klijanje sjemenki korova, povoljno utječe na održavanje vodozračnog režima u tlu i pojavu saprofita, što smanjuje brojnost parazitskih mikroorganizama, a izravno uništava i brojne štetnike. Pretjerano suzbijanje korova i uopće divlje vegetacije na poljoprivrednim površinama, ali i izvan njih, nepovoljno utječe na razvoj prirodnih neprijatelja štetnika koji su vrlo važni regulatori njihove pojave. Stoga se više ne preporučuje uništavati živice, korove uz ceste i puteve ili rušiti drveće uz rubove poljoprivrednih površina kao što se to nekad preporučivalo.

Izbor otpornijih kultivara Mnogi novi visokoprinosni kultivari povrća ne odlikuju se većom otpornošću prema napadu pojedinih uzročnika bolesti ili štetnika. No ima i takvih koje, uz ostale njihove prednosti, štetočinje manje napadaju ili manje oštećuju. Tako su poznate velike razlike u otpornosti kultivara krumpira na napad plamenjače, što, međutim, ne znači da moramo odustati od sadnje osjetljivih kultivara Bintje ili Kleopatra, nego, ako se posade, valja pripremiti pojačanu kemijsku zaštitu. Neki se kukivari krumpira brzo izrode, tj. osjetljivi su na najvažnije viruse krumpira, pa treba svake godine saditi novo nabavljeni kvalitetan sadni materijal. U nas jako proširen kultivar Desiree vrio je osjetljiv na uvijenost lista, a otporniji na Y virus. Noviji kultivar Ukama osjetljiv je na obje najvažnije vrste virusa. Kultivar Igor napušten je zbog prevelike osjetljivosti na Y virus krumpira. Naprotiv, pri ekstenzivnom načinu proizvodnje nekih kultivara može se još godinu ili dvije godine

gomolje koristiti za ponovnu sadnju. Neki noviji kukivari, primjerice Tomensa, Rita i Assia, vrlo su otporni na napad oba virusa. Srećom, postoje kukivari krumpira otporni na pojedine sojeve krumpirove nematode. Otkrićem tog štetnika u Hrvatskoj postalo je prijeko potrebno dosadašnje kultivare osjetljive na napad ovog štetnika zamijeniti s otpornim kultivarima (primjerice Adora, Fresco, Sante, Tomensa itd.). Uzgoj otpornih kultivara jedini je način suzbijanja krumpirova raka. Zbog česte pojave obične krastavosti krumpira treba naglasiti da ima otpornijih kultivara na tu bolest, npr. Ostara, ali i manje otpornih kultivara. Neki su kukivari povrća jače osjetljivi na herbicide od drugih. Tako su kukivari krumpira Jaerla, Kennebeck, Ostara i neki drugi kukivari kratke vegetacije jako osjetljivi prema herbicidima na osnovi metribuzina. Velike su razlike u otpornosti pojedinih kultivara graha prema antraknozi, visoki kukivari (pritkaši) osjetljiviji su prema antraknozi i grahovu žišku. Neki su kukivari graška jako otporni a drugi slabo otporni prema nekoliko najvažnijih bolesti, a slično je s otpornošću krastavaca prema pepelnici, kupusa prema kupusnoj nematodi i fuzariumu, dinje prema uvenuću, kelja pupčara prema kupusnoj kili itd. Sve to pokazuje da pri izboru kukivara valja imati na umu i moguće razlike u otpornosti na najčešće štetočinje u nekom području, ali i da onaj tko sjeme ili sadni materijal stavlja u promet mora te podatke jasno deklarirati. Suvremena selekcija usmjerena je, osim na udovoljavanje zahtjeva za kvalitetom i prirodom, i na veću otpornost na najvažnije štetočinje. Pri tome je razvoj genetički preinačenih biljaka ubrzao i proširio mogućnosti dobivanja otpornijih kukivara. Tako se u pokusima nalaze kukivari povrća koji proizvode toksin bakterije Bacillus thuringiensis, koji uzrokuje bolest štetnika, nadalje kukivari otporniji na neke uzročnike bolesti ili na herbicide itd. Genetički preinačeni krumpir otporan je na napad krumpirove zlatice i viroza, no zbog niza neriješenih pitanja u svezi s mogućim utjecajem na čovjeka i okoliš još nije dopušten u širokoj proizvodnji. Upravo zbog nekih nepotpuno riješenih ekoloških, donekle i toksikoloških pitanja, genetički preinačeno povrće, za razliku od ratarskih usjeva, vrlo se malo sije i sadi u svijetu. U Hrvatskoj nije (2003) dopušten uzgoj genetički preinačenih biljaka u praksi, uključujući povrće. Stoga i ne pišemo opširnije o tim biljkama, iako vjerujemo da će njihov uzgoj prije ili kasnije sasvim promijeniti neke tehnološke procese proizvodnje povrća. Utvrđeno je da mnoge biljne vrste, pa tako i vrste povrća, pri napadu štetočinje stvaraju obrambene tvari ("prirodni pesticidi"), koje smanjuju štete. No te tvari mogu biti škodljive čovjeku, pa to katkad ograničava domet selekcije. Upravo zbog povećanog sadržaja škodljivih tvari za čovjeka neki novoselekcionirani otporni kukivari povrća nisu mogli biti stavljeni u promet i proizvodnju.

Mehaničke m j e r e Najbolji su primjer uspješnog mehaničkog uništavanja štetočinja nekada jedini načini suzbijanja korova: okopavanje, kultivacija i plijevljenje. I danas, usprkos herbicidima, treba što više, ovisno o raspoloživoj radnoj snazi, ovim mjerama uništavati korove, što je moguće najčešće u manjim povrtnjacima. I na većim površinama preporučuje se herbicid upotrebljavati samo u redovima biljaka, a između redova biljaka korove treba uništavati mehaničkim mjerama. Na manjim krumpirištima može se učinkovito smanjiti uporaba insekticida povremenim sabiranjem i uništavanjem prezimjelih kornjaša krumpirove zlatice i lišća s odloženim jajnim leglom. Katkada se tim načinom može potpuno izbjeći uporaba kemijskih mjera. Naša su iskustva pokazala da se za jedan sat mogu skupiti krumpirove zlatice na Si. 9. Usisavač za usisavanje krumpirove zlatice kakav se krumpirištu velikom 500 primjenjuje u ekološkoj proizvodnji u nekim državama četvornih metara. No tu mjeru treba u vrijeme pojave prezimjelih zlatica ponavljati najmanje dva puta tjedno. Kao dopunska mjera može se primijeniti ukopavanje koso položene folije oko krumpirišta koja otežava prelazak zlatica. U ekološkoj proizvodnji zlatice se katkada sabiru usisavačem. Pri uzgoju nekih SI. 10. Polje zaštićeno mrežom protiv ptica vrsta povrća, npr. rotkvi(snimio M. Maceljski) ce, pa i drugih kupusnjača, štete od buhača, kupusne muhe, lisnih uši i nekih drugih štetnika uspješno se suzbijaju pokrivanjem mrežama, a takvih mreža ima i iz domaće proizvodnje. Zaštita od ptica uspješna je mrežama nešto širih otvora.

Rovac, koji je naročito štetan u klijalištima i malim kućnim vrtovima, može se suzbiti ukopavanjem posudica s vodom ili uništavanjem u stajnjaku, gdje preko zime traži toplinu. Za vrijeme presađivanja vrlo je važno odvajati i ne saditi sadnice zaražene bolestima ili slabe i manje otporne sadnice. Širenje nekih bolesti na polju sprečava se i čupanjem SI. 11. Večepolje povrća zaštićeno mrežom od napada zaraženih biljaka. Spaljivakukaca nje ostataka biljaka nakon berbe također smanjuje opasnost od nekih štetočinja. Posebice je važno potpuno izvaditi iz tla i spaliti ostatke rajčica, krastavaca i drugog bilja zaraženog nematodama. Uništavanjem kukuruzinca do 15. svibnja smanjuje se brojnost kukuruznog moljca te time opasnost jačeg napada na paprike ili rajčice u tom području.

Fizikalne m j e r e u ove se mjere ubraja uporaba topline pri termičkoj sterilizaciji tla, o čemu pišemo u posebnom poglavlju. No, zagrijavanjem ili pothladivanjem (u zamrzivaču) može se suzbiti i grahov žižak, pa i neki drugi štetnici. Termičkim načinom mogu se uništavati i korovi, posebice u ekološkoj proizvodnji. Svjetlo privlači mnoge kukce štetne povrću, primjerice leptire sovica. Oni dolijeću u osvijetljene objekte ili u njihovu blizinu pa tamo odlažu jaja, te napad gusjenica može biti vrlo jak. Posebnim svjetiljkama privlače se i hvataju takvi leptiri te se može prosuditi njihova brojnost i intenzitet budućeg napada gusjenica. No, važnost lovnih svjetiljki naglo opada pronalaskom drugih vizualnih mamaca, a posebice olfaktornih mamaca, npr. feromona. * U zatvorenom prostoru, u nekim slučajevima i pri poljskom uzgoju povrća, može se pojava nekih štetnika vrlo uspješno smanjiti s pomoću vizualnih ili olfaktornih mamaca (atraktanta), a ne samo pratiti njihova pojava. Najviše rabljeni vizualni mamci jesu raznobojne ljepljive ploče (ili vrpce) koje se vješaju unutar staklenika, plastenika ili o biljke. Žute ploče privlače štitastog moljca, brojne vrste lisnih uši, neke dvokrilce, kalifornijskog tripsa itd,

SI. 12. Raznobojne ljepljive ploče i trake

Si. 13. Ulov na ljepljivoj ploči {snimio I. Ostojič)

33

no plave ploče još su privlačnije za kalifornijskog tripsa. Vješanjem velikog broja ploča može se brojnost štetnika smanjiti toliko da primjena kemijskih sredstava nije potrebna. Manji broj vizualnih mamaca rabe se za signalizaciju prisutnosti i brojnosti nekih štetnika, te utvrđivanje potrebe i optimalnog roka suzbijanja. Olfaktorni mamci ubrajaju se u skupinu biotehničkih sredstava za zaštitu bilja pa se opisuju u idućem poglavlju.

Biološke mjere Biološke mjere suzbijanja štetočinja sastoje se od uporabe nekog korisnog organizma za suzbijanje štetnog organizma (primjer mačke: miševi). Prirodni neprijatelji štetnika koji se rabe u različitim oblicima (formulacijama) ubrajaju se u biološka sredstva za zaštitu bilja. Treba istaknuti da biološke mjere imaju osobito velike prednosti pri zaštiti povrća tamo gdje primjena kemijskih sredstava za zaštitu bilja ima i najveće nedostatke (ostaci u namirnicama, otrovnost i dr.). Te su prednosti napose očite u zatvorenom prostoru. Stoga se, primjerice u Nizozemskoj, u svim staklenicima gdje se proizvodi povrće, štetnici suzbijaju biološkim mjerama, koje se sve više primjenjuju i u drugim državama Europske unije. U nas su te mjere u početnoj fazi. Biološka zaštita u zaštićenom prostoru zahtijeva potpuno poznavanje svih štetnika u dotičnom objektu, uvjeta o kojima ovisi uspješnost tog načina zaštite i tehnologije postupka. Ukratko, biološka zaštita traži m n o g o veće znanje od onog koje je potrebno za uobičajeni način zaštite. Za uspjeh biološkog suzbijanja unošenjem prirodnih neprijatelja štetnika važna je njihova pravovremena primjena, dok su štetnici koji se namjeravaju suzbiti još malobrojni. Naime, uspjeh ovisi o omjeru broja prirodnih neprija-

Sl. 14. Božja ovčica se hrani lisnom uši

SI. 15. Ličinka božje ovčice proždire lisnu uš

telja i štetnika, koji, kada je broj štetnika velik, zahtjeva unos vrlo velikog broja prirodnih neprijatelja i njihovo višekratno ispuštanje. Usprkos toga se i kod takve zakašnjele primjene, unatoč visokih troškova, ne postiže uvijek potrebni uspjeh. Ako se u nekom stakleniku ili plasteniku želi primijeniti biološko suzbijanje štetnika, treba predvidjeti čitav sustav mjera. Naime, ne može se jedan štetnik suzbijati grabežljivcima ili parazitima, a drugi kemijskim insekticidima, jer bi ovi potonji spriječili djelotvornost unijetog korisnog organizma. Pa i izbor fungicida ovisit će o njihovoj selektivnosti, tj. neopasnosti za unijeti organizam. Stoga odluka o usmjeravanju na biološke mjere suzbijanja štetnika u zatvorenom prostoru zahtijeva sagledavanje svih problema i istovremeno predvidanje rješavanja tih problema na način koji ne ugrožava biološke mjere.

SI. 16. Parazitska osica odlaže jaje u lisnu uš (prema "Bayer")

Si. 17. Paraziti oko mrtve gusjenice lisne sovice (snimio M. Maceljski)

Za biološko suzbijanje štetnika upotrebljavaju se njihovi prirodni neprijatelji: uzročnici bolesti štetnika, grabežljivci i paraziti o kojima se piše u idućem poglavlju u potpoglavlju o biološkim sredstvima za zaštitu bilja. Vrlo je važno istaknuti da su brojni prirodni neprijatelji prikladni za biološko suzbijanje prirodno prisutni svuda gdje se uzgaja povrće. Dakle, nalaze se i u zatvorenom prostoru i na polju svuda gdje ima njihovih domaćina - štetnika povrća. Njihova pojava ograničava brojnost mnogih štetnika, pa je vrlo povoljna za uzgajače povrća. Stoga se nikako ne smije pretjeranom ili nestručnom p r i m j e n o m insekticida i drugih, za ove prirodne neprijatelje štetnih sredstava, umanjiti njihova brojnost. Dapače, katkada će njihova prisutnost učiniti nepotrebnim primjenu insekticida. Primjerice, ako na jednu božju ovčicu ili ličinku zlatooke otpada manje od 50-100 lisnih uši (ovisi o kulturi, vrsti štetnika i neprijatelja itd.) vrlo je vjerojatno da do šteta od uši neće ni doći jer će biti uništene od neprijatelja. Naprotiv, ako bi se upotrijebio insekticid, ubili bi se osim lisnih uši i ti grabežljivci, pa bi se novodoletjele uši mogle brzo prenamnožiti. Osim odustajanjem od primjene insekticida, mogu se prirodni neprijatelji sačuvati izborom selektivnih insekticida, dakle takvih koji ne štete prirodnim

neprijateljima, podešavanjem roka primjene izvan termina masovne pojave neprijatelja i nekim drugim mjerama. O tome opširnije u poglavlju o insekticidima. Sačuvanje prirodnih neprijatelja vrlo je važan način biološkog suzbijanja štetnika (konzervativna biološka metoda). Pri poljskom uzgoju povrća susreću se i druge vrste prirodnih neprijateSI. 18. Krumpirova zlatica oboljela od lja štetnika, poput ptica, ježeva, krtica mikoze (snimio M. Maceljski) itd. Te se životinje hrane kukcima, pa tako i štetnicima, te mogu katkad jako smanjiti njihovu brojnost. Veće grabežljive ptice jako smanjuju brojnost poljskih glodavaca ako njihovom zadržavanju i gniježdenju pogoduje drveće uz rub polja. Posebice se ne smiju uništavati krtice jer se hrane brojnim štetnicima u tlu; valja samo priječiti da naprave veću štetu.

Sterilizacija tla ubraja se dijelom u fizikalne a dijelom u kemijske mjere. Radi velike važnosti pri uzgoju povrća obraduje se kao posebna mjera zaštite povrća. Naime, u zatvorenom prostoru vrlo se često ponavlja uzgoj iste ili srodne vrste biljaka, pa se brzo nagomilavaju neki štetoćinje, a njihovo suzbijanje zahtijeva primjenu radikalne mjere kao što je sterilizacija tla. No, često je ta mjera potrebna i na polju, pri poljskom uzgoju povrća. Štetoćinje povrća, dakle štetnike, uzročnike bolesti i korove, koji žive ili se nalaze u tlu, mogu se, kada se prenamnože, suzbiti na dva načina: - termičkom (toplinskom) sterilizacijom tla (fizikalna mjera) ili - kemijskom sterilizacijom tla. Termička sterilizacija tla Termička sterilizacija koristi zagrijavanje na visoku temperaturu koja ubija sve organizme, pa i štetoćinje u tlu. Prednost te mjere jest u sveobuhvatnoj učinkovitosti i u tome što se odmah nakon provedbe može obaviti sjetva ili sadnja povrća. Međutim i najmanja greška pri provedbi (nepotpuno zahvaćanje površine, nedovoljna temperatura ili ekspozicija) može čitav postupak učiniti

uzaludnim, čak i štetnim, jer se preživjeli organizmi u tretiranom tlu brže razvijaju. Nedostatak je i u oslobađanju nekih oblika dušika koji mogu oštetiti npr. salatu. Što je tlo manje vlažno brže, se zagrije i tako se štedi energija. Zbog uštede energije, a osobito zato što je ljeti staklenik prazan, postupak se provodi za najtoplijega godišnjeg doba. Za postizavanje pune učinkovitosti sterilizacije potrebno je tlo zagrijati na SI. 19. Brane za uvođenje pregrijane pare 95 °C i na toj temperaturi ostaviti 5 miu tlo nuta. Obično se tlo zagrijava vodenom parom iako postoje i drugi načini koji se malo koriste. Mala količina zemlje može se sterilizirati u peći ako se rasprostre na gustu mrežu smještenu iznad kotla s vodom. Ovaj se način koristi za sterilizaciju tla za proizvodnju rasada u manjim objektima. Za veće površine koriste se metode kojima se ne pokreće zemlja, nego se u zemlju uvodi pregrijana vodena para različitim napravama, npr. prošupljenim branama utisnutim u tlo. Moguće je paru uvoditi ispod folije kojoj su stranice ukopane u zemlju. Tlo treba zagrijati na potrebnu temperaturu po mogućnosti do 40 cm dubine, a najmanje do 30 cm dubine. Potrebno je stalno nadzirati temperaturu koja se postiže, te na 95 °C ostaviti tlo najmanje pet minuta. U našim smo istraživanjima utvrdili da se tlo u koje je utisnuta brana zagrije na potrebnu temperaturu tek nakon 10-15 minuta, a zagrijavanje tla pokrivenog folijom može potrajati 4-5 i više sati prije nego što se dosegne 95 °C. Za zagrijavanje jednog četvornog metra obično je potrebno oko 50 kg pregrijane pare. Za postizavanje punog učinka parnog kotla potrebno je strogo pridržavati se svih uputa o rukovanju i održavanju, a naročito o korištenju v o d e omekšane posebnim postupkom.

SI. 20. Termička sterilizacija tla u stakleniku (snimio M. Maceljski)

Primjeri planiranja učinka i kapaciteta parnog kotla: 1. Para se uvodi u tlo izmjenično s pomoću dvije prošupljene brane, svaka površine od 1,5 m^. Potrebna temperatura od 95 °C postiže se za 14 minuta. Znači da je u jednom satu može sterilizirati 4,5 m^ (14 + 5 minuta ekspozicija + 1 minuta za premještanje dovoda). Parni kotao treba imati kapacitet oko 250 kg pare/sat. 2. Para se uvodi pod foliju površine 50 m^. Temperatura od 95 °C postiže se za 230 minuta. Budući da se za to vrijeme pripremi i druga folija, pod koju se nakon ekspozicije od 5-10 minuta pod prvom folijom, premješta dovod pare bez gubitka vremena, površina od 50 m^ sterilizira se za 4 sata (12,5 mVsat). Potrebni kapacitet parnog kotla jest oko 650 kg/sat. Solarizacija tla Metoda solarizacije tla temelji se na korištenju sunčeve topline kao letalnog agensa za suzbijanje nametnika u tlu. To je jedna od alternativnih nekemijskih metoda sterilizacije tla. Prvi podaci o njoj potječu još iz 1939. godine, kad je Glosshevoy istraživao njezin utjecaj na patogene gljivice u tlu. Opsežna istraživanja o utjecaju solarizacije na patogene organizme u tlu obavljao je Katan u Izraelu od 1976. g., a potom slijede brojna istraživanja širom svijeta pa i u Hrvatskoj. Metoda solarizacije provodi se pokrivanjem tla transparentnim PE i PVC folijama tijekom 1-2 mjeseca u najtoplijem razdoblju godine (ljeti). Preporučuje se što tanja folija (0,015-0,050 mm) jer bolje provodi toplinu te osigurava jače zagrijavanje tla. Prije pokrivanja folijom tlo treba adekvatno pripremiti (usitniti) i održavati vlažnim (oko 60 % rel. vlažnosti), jer je kroz fino obrađeno i vlažno tlo lakša difuzija topline. Pod folijom, na 10 cm dubini tla, može se postići za 10-20 °C viša temperatura nego na nepokrivenom tlu. Na dubinama tla ispod 20 cm razlike u temperaturi manje su, ali uvijek za nekoliko stupnjeva više pod folijom. Brojna istraživanja pokazala su da se solarizacijom tla, osobito u toplim klimatima kao i u zaštićenim prostorima, mogu postići maksimalne temperature koje su letalne za nametnike u tlu. Međutim, i uz niže temperature tla, postignute solarizacijom, ali uz produženu ekspoziciju koju osigurava tanka prozirna folija, mogu se učinkovito suzbiti nametnici u tlu. Npr. patogene gljivice: VertiSl. 21. Nakon primjene solarizacije - dio cillium dahliae, Pythium ultimum, Thipovršine bez korova (snimio D. Bertić)

elaviopsis basicola uginu ako su izlože-

ne temperaturi od 37 °C tijekom 18-33 dana ili temperaturi od 50 °C tijekom 23-68 dana, a Amillaria mellea ako je 4-7 sati izložena temperaturi od 41 °C. Ovom metodom uspješno se suzbijaju gljivice: Verticillium dahliae, V. alboatrum, Rhizoctonia solani, Pyrenochaeta terrestris, P. lycopersici, Fusarium oxysporum, Plasmodium brassicae i dr. Solarizacija tla učinkovita je i u suzbijanju korovnih vrsta ovih rodova: Amaranthus, Anagallis, Avena, Capsella, Cbenopodium, Convolvulus, Cynodon, Digitaria, Fumaria, Lactuca, Lamium, Molucella, Imontia, Notobasis, Pbalaris, Poa, Portulaca, Solanum, Sorghum, Stellaria, Xantbium, Mercurialisi dr. Učinkovitost suzbijanja korova, u svijetu i u Hrvatskoj, kretala se od 76-98 %. Visoku učinkovitost solarizacija tla pokazala je i u suzbijanju biljnoparazitskih nematoda u svijetu i u Hrvatskoj. Tijekom višegodišnjih istraživanja (1991.-1998.) u Hrvatskoj je zabilježeno znatno smanjenje populacije biljnoparazitskih nematoda, 97-100 % na otvorenom te 89-100 % u zaštićenim prostorima. Prema dosadašnjim spoznajama u svijetu i u SI. 22. Primjena solarizacije tla u stakleniku (snimila Lj. Oštrec) Hrvatskoj, solarizacija tla jednostavna je i učinkovita metoda suzbijanja: nematoda, korova i patogenih gljivica u tlu, ekonomski je isplativa i nije opasna za okoliš. Stoga solarizaciju tla treba obavezatno primijeniti u toplim klimatskim područjima, i na otvorenom i u zaštićenim prostorima i to u kombinaciji s jednom ili više metoda suzbijanja, jer se samo na taj način mogu uspješno suzbiti nametnici u tlu koji ugrožavaju proizvodnju i prinose povrća. K e m i j s k a sterilizacija tla (fumigacija) Učinkovito suzbijanje patogena u tlu provodi se kemijskom sterilizacijom tla. U Hrvatskoj će se za tu namjenu moći rabiti dva fumiganta, kojima su aktivne tvari dazomet i metam. Metam uskoro treba dobiti dozvolu i u nas. Basamid granulat (dazomet) jest nematocid, insekticid, fungicid i herbicid, a primjenjuje se u dozi 40-60 g/m^ ili 200-500 g/m^. Inkorporira se u tlo (uređajima za aplikaciju) na 20-25 cm dubine, a ako je potrebna dublja inkorporacija za svakih daljnjih 10 cm doza se poveća za 15-20 g/m^. Prije primjene dazometa (jedan do dva tjedna) tlo treba dobro pripremiti tj. usitniti i održavati vlažnim (do vodenog kapaciteta od oko 50 %). Neposredno

prije i poslije primjene ne smije se rasipati stajski gnoj, treset, vapno i dušična gnojiva. Tretiranje Basamid granulatom provodi se najmanje 45 dana prije sjetve ili sadnje, a temperatura tla na 10 cm dubine ne smije biti niža od 8 °C. Najbolji učinak postiže se pri temperaturi od 12-15 °C (npr. u kasno ljeto ili jesen). Ako je temperatura ispod 6 °C, plin zaostaje u dubljim slojevima tla, pa može izazvati oštećenja biljaka, kasnije uvrštenih u plodored. Ako su temperature previsoke, plin prebrzo izlazi iz tla i ne daje optimalni učinak. Djelotvornost dazometa poboljšava se ako se tlo nakon inkorporacije zalije s 5 do 10 1 vode/m^ (ovisno o tipu tla) ili se tlo prekrije plastičnom folijom da bi se spriječilo prebrzo izlaženje plina iz tla. Pri optimalnim ekološkim uvjetima treba proći najmanje 5-7 dana od početka primjene dazometa do skidanja folije, a potom se tlo radi provjetravanja rahli do dubine inkorporacije. Budući da je Basamid Si. 23. Uređaj za primjenu Basamid granulata granulat fitotoksičan, biljke se ne smiju saditi i sijati prije nego što plin potpuno iččezne iz da. Koje razdoblje treba proći od primjene ovog fumiganta do sadnje ili sjetve ovisi o temperaturi, vlazi i tipu tia te o trenutku inkorporacije. Za normalno rastresito do srednje vlažnosti preporučuju se sljedeći rokovi sjetve: Prisutnost plina u du Temp, tla na 10 cm dubine Vrijeme nove sjetve može se utvrditi s pomoću testa klijavosti (cresse-test) viša od 18 °C 10-12 dana sjemena Lepidium sativum 15-18 °C 12-18 dana ili sjemena salate. Test se provodi tako da se fumigi12-15 °C 18-25 dana rano tlo stavi u staklenu 8-12 °C 25-35 dana posudu od 11, a radi kon6-8 °C 30-40 dana trole druga se posuda napuni netretiranim tlom. Sjemenke L. sativum ili salate nalijepe se na vlažnu vatu koja se stavi iznad da, a posuda se potom hermetički zatvori i drži na 20 °C temperature. Ako za 48 sati sjeme normalno proklije, znači da u tlu više nema plina i da se može sijati i saditi na tretirano do. Ako ima ostataka plina u tlu, sjeme neće nicati ili će nicanje biti

usporeno, a klice deformirane. U tom slučaju treba ponoviti prozračivanje tla i cress-test. Fumigacija Basamid granulatom ima i neke nedostatke. Budući da je fitotoksičan, mora se primijeniti nekoliko tjedana prije sadnje ili sjetve. Nadalje, smanjena je njegova učinkovitost u tlu koje sadrži organske tvari, glinene čestice, ali i u presuhom ili prevlažnom tlu. Primjena fumiganata traži gotovo savršenu pripremu tla (finu strukturu) te najpovoljniju vlažnost i temperaturu. Ako se fumigacija ne obavi ispravno, u plodinama se mogu naći znatne količine rezidua tog pripravka.

SI. 24. Pumigacija tla uz HNK u Zagrebu (snimila Lj. Oštrec)

Unatoč navedeni nedostacima, koji se mogu izbjeći pravilnom primjenom, dazometom se učinSI. 25. Traktorski injektor za primjenu metama kovito suzbijaju patogeni u tlu staklenika, plastenika, na otvorenom, na površinama za proizvodnju povrća i cvijeća, u rasadnicima povrća i duhana te u voćnim, loznim i šumskim rasadnicima. Pri radu s dazometom strogo se treba pridržavati uputa proizvođača o primjeni i o mjerama zaštite pri radu. Treba izbjegavati dulji kontakt kože i sluzokože očiju s pripravkom. Ako dode do nagrizanja kože, treba je isprati vodom i sapunom. Prije, za vrijeme i nakon rada zabranjeno je uzimanje alkohola. Pri radu obvezatno treba koristiti zaštitnu odjeću i obuću. Nakon provedene aplikacije ne smije se ulaziti u zaštićene prostore (staklenike) bez zaštitne opreme. Za suzbijanje nematoda i ostalih nametnika u tlu učinkovit je i tekući fumigant, kojemu je djelotvorna tvar metam. Taj zemljišni fumigant namijenjen je za sterilizaciju tla te osim nematocidnog ima još fungicidno i herbicidno djelovanje. Pokazuje visoku učinkovitost u suzbijanju ovih rodova nematoda: Ditylenchus, Globodera, Heterodera, Meloidogyne, Paratylenchus, Pratylenchus, Rotylenchus, Trichodorus i dr.

Metam se primjenjuje 2-4 tjedna prije sjetve odnosno sadnje pri 8-28 °C temperature (optimalna temperatura oko 18°C) u dozi od 1000 l/ha na lakšim tlima, a u dozi od 1500 l/ha na težim tlima. Taj fumigant može se primijeniti bez vode uređajima za fumigaciju unašanjem na 15-30 cm dubine ili miješanjem s vodom u količini 400-600 l/ha. Postoje različite metode primjene metama. Postoji traktorski injektor prilagođen za suzbijanje nematoda, ali i patogennih gljivica na većim površinama. Njime se unosi fumigant na 20-30 cm dubine. Na manjim površinama mogu se koristiti injektori za uštrcavanje fumiganata u tlo. Jedan od načina primjene jest i navodnjavanje sustavom za navodnjavanje. Budući da je metam topiv u vodi, njime se može prskati površina tla u koje potom prodire. Takav način primjene pogodan je za poljoprivredne proizvođače koji imaju manje povSi. 26. Unašanje nematocida u tlo injektorom ršine i osnovnu opremu za (snimio Z. Korunić) prskanje. Nakon aplikacije tlo se prekriva plastičnom folijom, a poslije 6-10 dana otkriva se i provjetrava. Najmanje 4 tjedna traje provjetravanje ako je temperatura tla viša od 15 °C. U jednoj godini taj se fumigant na istoj površini može primijeniti samo jednom. Može biti fitotoksičan za gajene biljke ako se poslije primjene plin zadrži u tlu pa je stoga potebno prije sjetve odnosno sadnje obaviti testiranje na fitotoksičnost (cress-test). Karenca za sadnju povrća jest 45 dana, a radna karenca najmanje 7 dana, za koje je vrijeme zabranjen pristup ljudima na tretirane površine.

Kemijske mjere Usprkos svim navedenim mogućnostima zaštite povrća od štetnika, uzročnika bolesti i korova, kemijske mjere danas se ipak najčešće provode u praksi. Kemijske mjere zaštite sastoje se u primjeni kemijskih sredstava za zaštitu bilja.

često nazivanih i pesticidima. Sredstva za zaštitu bilja sadrže odredeni postotalc djelatne tvari nekog kemijskog spoja, koja zajedno s više drugih sastojaka čini formulaciju pripravka (preparata) namijenjena zaštiti biljke od štetočinja. Na osnovi jedne djelatne tvari u prometu se može nalaziti veći broj pripravaka. Primjerice na osnovi alfacipermetrina pripravci su Fastac 10 SC, Direkt 10 SC i Direkt 10 EC. Primjenom sredstava za zaštitu bilja često se žele spriječiti daljnje štete od štetnika koji su u većoj mjeri napali povrće ili dalje širenje bolesti koja se pojavila na povrću. To je kurativni način zaštite. I primjena herbicida radi uništavanja postojećih korova ubraja se u kurativu. Naprotiv, katkad se sredstva za zaštitu bilja priSI. 27. Prskanje krumpirišta (snimio M. Maceljski) mjenjuju preventivno. Suzbijanje štetnika u tlu ili primjena herbicida prije sadnje ili sjetve povrća, odnosno prije nicanja korova, preventivna je mjera. Posebice se klasični preventivni ili protektivni fungicidi (bakar, ditiokarbamati itd.) primjenjuju preventivno protiv uzročnika bolesti. U zaštiti povrća preventivne su mjere mnogo važnije od kurativnih jer one sprječavaju početna oštećenja, koja mogu onemogućiti stavljanje u promet proizvoda. Tržišnu vrijednost nemaju nagrižene glave kupusa, glave s kvržicama resičara ili takve u kojima se između lišća nalaze makar samo tragovi izmeta štetnika. Prednost je kemijskih mjera zaštite u tome što danas postoje sredstva kojima se mogu suzbiti gotovo svi štetnici, uzročnici bolesti i korovi u povrću. Tek iznimno postoji po neki štetnik, uzročnik bolesti ili vrsta korova koji se teško ili nedovoljno suzbijaju kemijskim sredstvima. Nadalje, kemijskim mjerama postiže se brzi rezultat, a za suzbijanje većine štetočinja možemo primijeniti iste aparate (npr. prskalice). Usprkos porasta cijena kemijskih sredstava ipak se pri opravdanoj primjeni postiže mnogo veća korist od njezinih troškova, pa je rentabilnost kemijskih mjera najčešće visoka. Pri predvidanju rentabilnosti kemijskih mjera treba obvezatno u obzir uzeti i ekološku štetu te primijeniti formulu: faktor rentabilnosti = vrijednost spriječenog gubitka trošak mjere + ekološka šteta ekološka šteta = (trošak mjere x ekološki faktor) - trošak mjere Na temelju sadašnjih spoznaja procjenjuje se da je prosječna ekološka šteta primjene kemijskih sredstava za zaštitu povrća između 30 i 80 % troškova mjere, pa bi ekološki faktor u spomenutoj formuli bio 1,3 -1,8.

Primjer: Pri nekoj primjeni insekticida u zaštiti kupusnjača očekuje se spriječiti gubitak od 1000 kuna uz troškove mjere od 650 kuna. No primjena insekticida u tom slučaju uzrokuje ekološku štetu koju procjenjujemo na 60 % troškova mjera pa je ekološki faktor 1,6. Kad se ekološka šteta ne bi uzela u obzir ova bi se mjera isplatila;

Stoga takvu mjeru ne treba primijeniti. No, toksikološki, posebice ekotoksikološki, a zatim i ekonomsld razlozi, pokazuju da je prijeko potrebno p r i m j e n u kemijskih mjera zaštite racionalizirati uklapanjem u integriranu zaštitu povrća. Pridržavanjem načela integrirane zaštite smanjit če se potrošnja kemijskih sredstava na najnužniju mjeru, smanjit če se opasnost za čovjeka i korisne organizme, posebice za okoliš, a povećat će se profltabilnost proizvodnje. Sredstva za zaštitu bilja moraju se primijeniti kada se ocijeni da je to prijeko potrebno, a primjenu treba provesti stručno na način naveden u uputama koje se dobiju pri nabavi sredstva. Za takvu stručnu primjenu potrebno je dosta znanja, pa tome posvećujemo iduća tri poglavlja. Upozoravamo i na dobre mogućnosti postupnog uvođenja i širenja ekološke proizvodnje povrća u Hrvatskoj na način opisan u posebnom poglavlju.

m. SREDSTVA ZA ZAŠTITU BILJA

- opći dio (fitofarmacija)

Uvod Sredstva za zaštitu bilja često se poistovjećuju s pesticidima. Pesticidi su sredstva za suzbijanje štetočinja i nametnika koja izravno ili neizravno ugrožavaju čovjeka. Pojam pesticidi najširi je pojam koji obuhvaća sve oblike pripravaka, žive agense i druga pomagala koji se primjenjuju za suzbijanje ne samo biljnih nego i drugih štetočinja i nametnika. Pesticidi se dijele na sredstva za zaštitu bilja, agense za biološko suzbijanje (makrobiološki agensi) i biocide (komunalna higijena). Spomenuti agensi u novije su vrijeme izdvojeni iz sredstava za zaštitu bilja. Osnovni kriteriji za podjelu pesticida u sredstva za zaštitu bilja i biocide jest njihova namjena (svrha primjene) te mjesto primjene. Pesticidi koji se primjenjuju (izravno ili neizravno) na biljke radi zaštite od štetočinja ubrajaju se u sredstva za zaštitu bilja. U sredstva za zaštitu bilja ubrajaju se svi herbicidi, bez obzira na mjesto primjene. Feromoni i drugi atraktanti sredstva su za zaštitu bilja ako se primjenjuju za hvatanje štetnika bilja, a biocidi su ako se primjenjuju za ulov nametnika čovjeka ili domaćih životinja. Pesticidi kojima se tretira prazan prostor sredstva su za zaštitu bilja ako je namjena postupka suzbijanje štetnika bilja i biljnih proizvoda koji će biti unijeti u te prostore, a inače su biocidi. Procjenjuje se da glodavci (štakori, miševi) znatno veće štete nanose ugrožavanjem zdravlja čovjeka, onečišćavanjem proizvoda i prenošenjem uzročnika bolesti nego uništavanjem biljnih proizvoda pa odredbe EU rodenticide svrstavaju u biocide, osim onih namijenjenih za suzbijanje poljskih glodavaca.

Podjela sredstava za zaštitu bilja Sredstva za zaštitu bilja imaju status propisan i reguliran Direktivom EU 91/414 i brojnim dopunskim dokumentima EU, te hrvatskim Zakonom o zaštiti bilja i pratećim propisima. Prema postojećem Zakonu o zaštiti bilja "Sredstva za zaštitu bilja su pripravci, čisti oblici djelatnih tvari ili tvari koje pospješuju njihovo

djelovanje, stavljeni u oblik u kojoj su uporabljivi za krajnje korisnike, a služe za zaštitu bilja i biljnih proizvoda od štetočinja bilja ili utječu na životne procese biljaka na način drugačiji od hraniva". Sredstva za zaštitu bilja možemo podijeliti prema različitim kriterijima. Dva moguća kriterija podjele jesu namjena, i to ili u odnosu na sredinu u kojoj se primjenjuju (npr. u integriranoj zaštiti) ili u odnosu na vrstu štetočinja koja se suzbija (npr. insekticidi), a treći je kriterij podjele prema podrijetlu i načinu primjene sredstava (npr. kemijska).

SI. 28. Shema podjele pesticide (prema Maceljski)

Podjela prema sredini u kojoj se primjenjuje važna je zbog mogućnosti različitog postupka pri registraciji sredstava. Osnovno polazište ove podjele jest stajalište da svi pesticidi, a posebice sva sredstva za zaštitu bilja, m o r a j u imati d o z v o l u za p r o m e t i p r i m j e n u , da moraju biti registrirani i pod nadzorom. Dozvolu izdaje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (MPŠ) postupkom propisanim Zakonom o zaštiti bilja. Da je registracija prijeko potrebna pokazuje činjenica da su mnogi pesticidi, pa i oni prirodnog podrijetla, potencijalno opasni, ne samo zbog moguće otrovosti, nego i zbog moguće ekološke neprihvatljivosti i mogućih šteta za gospodarstvo neke zemlje. Registrirati se mogu samo učinkovita sredstva. Dozvolu za primjenu svih sredstava za zaštitu bilja izdaje MPŠ na temelju prijedloga Komisije za zaštitu bilja tog ministarstva. Komisija daje prijedlog na osnovi rezultata istraživanja ovlaštene ustanove, rješenja Ministarstva zdravstva o svrstavanju sredstva u skupine otrova i vodopravne suglasnosti. Novi

Zakon o zaštiti bilja predviđa mogućnost izdavanja dozvola i bez posebnog istraživanja. Sredstva za zaštitu bilja primjenjuju se u poljoprivredne i u nepoljoprivredne svrhe. Sredstva za zaštitu bilja koja se p r i m j e n j u j u u poljoprivredi, nazvana i poljoprivrednim pesticidima, ubrajaju se u agrokemikalije. Zbog mogućnosti propisivanja drukčijeg postupka izdavanja dozvole, ovisno o namjeni sredstava, treba unutar sredstava za zaštitu bilja koja se primjenjuju u poljoprivredi razlikovati ove skupine: a. Konvencionalna sredstva, u koja se ubrajaju sva sredstva koja odgovaraju zakonskoj definiciji, iz kojih se neka izdvajaju za primjenu i u posebne svrhe. b. Sredstva za male n a m j e n e (minor uses) i bitne namjene (essential uses) trebaju zadovoljiti potrebe za koje proizvođač sredstva nije zatražio dozvolu zbog pomanjkanja ekonomskog interesa. c. Sredstva prikladna za integriranu zaštitu bilja (IZB) i njihovu zelenu i žutu listu trebalo bi odobravati MPŠ na poticaj udruga IZB i na prijedlog Komisije za zaštitu bilja (vidjeti VI. pogl.). d. Sredstva za zaštitu bUja u ekološkoj proizvodnji (vidjeti VI. pogl.). e. Biološka sredstva, koja se dijele na botanička i mikrobiološka sredstva (uključivši derivate) koja su po formulaciji i načinu primjene slična kemijskim sredstvima i općenito podliježu sličnom postupku kao kemijska sredstva, te agense za biološko suzbijanje (makrobiološke agense - kukce, grinje i slične prirodne neprijatelje), koje u ovoj knjizi nećemo izdvajati iz sredstava za zaštitu bilja. Neki izvori botanička sredstva svrstavaju u kemijska sredstva prirodnog podrijetla. f. Biotehnička sredstva dijele se na sredstva koja su po formulaciji i primjeni slična kemijskim sredstvima (npr. regulatori razvoja) i koja podliježu istom postupku registracije kao kemijska sredstva, te na sredstva poput feromona i drugih atraktanta. U EU feromoni podliježu provjeri djelotvornosti da bi se zaštitio korisnik, a u Hrvatskoj bi MPŠ (na prijedlog Komisije za zaštitu bilja) do donošenja novih propisa trebalo dozvoljavati i registrirati uvoz i promet bez provjera ako ih proizvodi afirmirani proizvođač. g. Sredstva koja se smiju primjenjivati u zaštiti bilja u kućanstvima i na okućnici (ta skupina postoji u nekim državama EU, a u nas još nije ozakonjena), za koja je glavni kriterij smanjena opasnost od ugrožavanja zdravlja nedovoljno upućenih osoba i sprječavanje opasnih onečišćenja namirnica (ta bi sredstva na zahtjev imatelja dozvole utvrđivalo Ministarstvo zdravstva). h. Sredstva koja utječu na životne procese biljaka na način drukčiji od hraniva ukratko nazivamo sredstvima za jačanje (njegu) biljaka. Ona se Zakonom o zaštiti bilja drže sredstvima za zaštitu bilja, no trebalo bi propisati postupak njihove registracije, a MPŠ trebalo bi objavljivati liste tih proizvoda.

i. Sredstva za zaštitu ukrasnog bilja, koja se često primjenjuju na sličan način kao sredstva za zaštitu povrća (npr. u zatvorenom prostoru), no ne smiju se s njima poistovjetiti jer kad nemaju propisanu tolerancu, pa niti karencu, nikako se ne smiju primijeniti u zaštiti povrća (namirnica!). U nas nije reguliran status kućnih pripravaka vlastite proizvodnje, kakve pojedinci sami pripremaju (i preporučuju takvu pripremu). Zbog opasnosti za zdravlje osoba koje pripremaju takva sredstva, u Njemačkoj je od 1998. g. njihova proizvodnja ograničena listom pripravaka izrada kojih je (kao manje opasnih) dozvoljena u vlastitoj radinosti. Primjerice, proizvodnja kućnog nikotinskog pripravka iz opušaka cigareta nije dozvoljena upravo zbog opasnosti takva pripravka. Bit če potrebno regulirati i status tih pripravaka u nas jer se primjenjuju u povrću; neke su takve preporuke beskorisne, a neke mogu biti čak i opasne. Ista sredstva mogu se ubrojiti u više skupina. Tako se, primjerice, sredstva na osnovi Bacillus thuringiensis kao biološka sredstva ubrajaju i u sredstva prikladna za integriranu zaštitu bilja, za ekološku proizvodnju, pa i za primjenu u kućanstvima i na okućnicama. Ima i sredstva koja neki izvori podataka uvrštavaju u jednu skupinu, a drugi izvori u drugu skupinu. Unatoč toj najnovijoj podjeli, mi ćemo se u ovoj knjizi pridržavati uvriježene podjele sredstava za zaštitu bilja prema podrijetlu proizvoda na kemijska, biotehnička i biološka sredstva i podjele prema vrsti štetočinja koju suzbijaju na zoocide, fungicide i herbicide. U idućem dijelu ovog poglavlja najviše će se govoriti o kemijskim sredstvima za zaštitu bilja jer se ta sredstva izrazito najviše (više od 95 %) primjenjuju u našoj praksi (a i u drugim državama). No gotovo sve postavke i pravila koja se navode za kemijska sredstva, vrijede i za mnoga biološka i biotehnička sredstva za zaštitu bilja koja u promet dolaze u obliku pripravaka sličnih kemijskim sredstvima za zaštitu bilja pa se i primjenjuju na jednaki način.

Kemijska sredstva za zaštitu bilja Kemijska (i neka biološka, biotehnička) sredstva za zaštitu bilja posebno su formulirani kemijski spojevi koji služe za zaštitu bilja od štetočinja (štetnika, uzročnika bolesti i korova). Sredstva za zaštitu bilja sadrže uz djelatnu (aktivnu, djelotvornu) tvar (supstanciju) i druge potrebne dodatke (otapalo, razredivač, emulgator, okvašivač i dr.). Prema namjeni (vrsti štetočinje koju suzbija) razlikuju se: insekticidi - sredstva za suzbijanje kukaca (insekata), akaricidi - sredstva za suzbijanje grinja.

nematocidi - sredstva za suzbijanje nematoda, limacidi - sredstva za suzbijanje puževa, rodenticidi - sredstva za suzbijanje glodavaca, fungicidi - sredstva za suzbijanje uzročnika bolesti i herbicidi - sredstva za suzbijanje korova. Insekticide, akaricide, nematocide, limacide i rodenticide nazivamo zajednički zoocidima. Sredstva za zaštitu bilja obično djeluju samo na odredene skupine nametnika. Insekticidi ne djeluju na uzročnike bolesti, niti fungicidi na kukce itd., iako ima i iznimaka. Primjerice, neki insekticidi djeluju na grinje pa se nazivaju insektoakaricidima, a sredstva za kemijsku sterilizaciju tla suzbijaju kukce, nematode, najveći dio uzročnika bolesti i korove. No, osim pune učinkovitosti, mnoga sredstva mogu imati i popratna ili sporedna djelovanja npr. neki fungicidi djelomično smanjuju brojnost grinja, no mogu i pojačati njihovu pojavu. Oblik (formulacija) sredstava Sredstva za zaštitu bilja dolaze u promet kao posebno formulirani pripravci (preparati), koji osim djelatne tvari sadrže i niz drugih dodataka. Različite tvornice pod različitim imenima proizvode razne pripravke, koji katkada sadrže istu koncentraciju iste djelatne tvari. Generičnim sredstvima nazivamo sredstva koja su provjereno istovjetna prvotnim sredstvima koja, nakon isteka patentne zaštite, proizvodi drugi, a ne prvotni proizvođač. Prisutnost generika na tržištu trebalo bi uzrokovati sniženje cijena tih sredstava. Na osnovi iste djelatne tvari može postojati desetak i više pripravaka. Pripravci iste djelatne tvari mogu se međusobno razlikovati, osim prema proizvođaču i postotku djelatne tvari, još i oblikom, odnosno prema formulaciji u kojoj dolaze u promet. Prema načinu primjene sredstava razlikuju se formulacije koja se primjenjuju u tekućem obliku (prskanjem, raspršivanjem, zalijevanjem) ili u krutom obliku (zaprašivanjem, rasipavanjem granula). Formulacije za primjenu u tekućem obliku jesu: - tekuća sredstva (koncentrati) za emulziju (oznaka EC ili E) koja s vodom daju bijelu emulziju, - tekuća koncentrirana emulzija u vodi (oznaka EW), - tekuća sredstva (koncentrati) za otopinu (oznaka SL) koja s vodom daju obojenu otopinu (nije dopuštena bezbojna otopina), - tekuća sredstva u obliku koncentrirane suspenzije (oznaka SC, FL ili KS) koja s vodom daju suspenziju, - prašiva za suspenziju ili močiva prašiva (oznaka WP ili S) koja s vodom daju suspenziju, - prašiva za otopinu ili topiva prašiva (oznaka SP) koja s vodom daju obojenu otopinu,

- dispergirajuće granule (oznaka SG, WG ili DF) koje s vodom daju suspenziju. - mikroinkapsulirani koncentrat za suspenziju (MC), - kristali (oznaka K). Zajednički naziv koji obuhvaća sva sredstva nakon što se razrijede vodom jest škropivo. Formulacije za primjenu u krutom obliku jesu: - prašiva za zaprašivanje (oznaka P) koja se ne razrjeduju i upotrebljavaju se zaprašivanjem, - granule (mikrogranule) (oznaka G ili MG), zrnca promjera od 0,2 do 1 mm, koja se rasipaju po površini tla ili deponiraju u redove ili uz biljke. Ima i drugih oblika sredstava za zaštitu bilja koji se rjeđe upotrebljavaju, poput zatrovanih zrna žitarica za suzbijanje glodavaca i si., a neka sredstva imaju drukčije oznake. Svaki pripravak ima svoje izmišljeno (trgovačko) ime (naziv), koje ne mora upućivati na djelatnu tvar koju sadrži. Uz ime je često navedena oznaka (kratica) formulacije i sadržaj djelatne tvari. Npr. Decis EC-2,5 jest insekticid u obliku koncentrata za emulziju koji sadrži 2,5 % deltametrina, Pirimor 50 WG jesu dispergirajuće granule s 50 % pirimikarba, a Radotion P-5 prašivo je s 5 % malationa. U fitomedicinskoj stručnoj literaturi uvedeno je pravilo da se nazivi djelatnih tvari pišu malim početnim slovom (sukladno pravopisu), ali nazivi pripravaka velikim početnim slovom (jer se neki pripravci nazivaju imenom djelatne tvari). UIV. poglavlju bit će navedene i opisane sve djelatne tvari i pripravci primjena kojih je dozvoljena u zaštiti povrća. U poglavlju XXI. navedene su abecednim redom sve djelatne tvari sredstava za zaštitu bilja koje se rabe u zaštiti povrća (osim najotrovnijih), označena je njihova namjena (insekticidi, fungicidi itd.) i nabrojeni pripravci na osnovi tih djelatnih tvari te popis svih pripravaka koji se upotrebljavaju u zaštiti povrća, uz naznaku djelatne tvari koju sadrže. S pomoću tih popisa može se brzo utvrditi djelatna tvar svakog preparata te u odgovarajućoj skupini naći prikaz svojstava i upotrebe te tvari (IV. poglavlje). Sredstva za zaštitu bilja mogu se staviti u promet samo u originalnoj ambalaži (pakiranju). Na pakiranju svakog sredstva mora biti označeno njegovo puno ime, djelatna tvar, datum proizvodnje, rok upotrebe te način i uvjeti uskladištenja i čuvanja. Posebnim propisom (Zakon o otrovima) utvrđeni su obvezatni znakovi koji upozoravaju na skupinu otrova, te oznake upozorenja i obavijesti. Sredstva opasna za pčele moraju nositi natpis "opasno za pčele". Proizvođač ili distrubuter sredstva dvižan je priložiti detaljne upute o svojstvima, namjeni, p r i m j e n i i mjerama opreza za to sredstvo. Sadržaj upute mora biti sukladan sadržaju dozvole za promet koju je izdalo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Hrvatske i propisima. Upute se nalaze unutar pakiranja, kad je to moguće, ili je prodavač dužan te upute dati zajedno sa sredstvom.

Pri nabavi sredstava uvijek treba tražiti te upute. Upute treba prije upotrebe temeljito pročitati i potpuno ih se pridržavati. Treba istaknuti da dozvola za promet i primjenu, a stoga i uputa, sadrži sve potrebne podatke za stručnu primjenu pojedinog pripravka. U uputi se navode štetočinje koje sredstvo suzbija, kultura na koju se sredstvo smije primijeniti, katakad i razvojni stadij te kulture. Navodi se karenca, tj. rok koji mora proći od primjene do berbe ili žetve. Sredstvo se ne smije primijeniti na kulturi za koju karenca nije navedena. Upute sadrže dozu ili koncentraciju sredstva i njih se treba točno pridržavati. Navode se i različita ograničenja u odnosu na blizinu vodotokova, nastambi, u odnosu na pčele, ribe i divljač, za ulazak u tretirani objekt, katakad i za pojedine kultivare povrća na kojima mogu nastati štete (fitotoksičnost). Navodi se skupina otrova u koju je sredstvo svrstano, mjere opreza koje treba poduzimati te se daju objašnjenja oznaka upozorenja i obavijesti na etiketi sredstva. Stoga je opravdano zaključiti da je preduvjet pravilne i sigurne prim j e n e sredstava za zaštitu bilja pridržavanje uputa koje se dobivaju uz sredstvo.

Nabava sredstava Sredstva za zaštitu povrća treba nabavljati u poljoprivrednim ljekarnama (poIjoapotekama) i drugim specijaliziranim trgovinama, gdje rade poljoprivredni stručnjaci specijalizirani u zaštiti bilja, odnosno osobe ovlaštene za prodaju sredstava za zaštitu bilja. Od stručnjaka treba tražiti savjet i uputu o izboru i primjeni sredstva, te tako osigurati da je nabavljeno najprikladnije sredstvo za dotične uvjete. Ako je moguć izbor između više s r e ^ t a v a prikladnih za istu namjenu, treba izabrati o n o koje je najmanje opasno za čovjeka i okoliš. Sva sredstva dozvoljena u Hrvatskoj potpuno zadovoljavaju sve kriterije u odnosu na učinkovitost. Valjanost (trajnost) sredstava za zaštitu bilja obično je dvije godine, a proizvodjač sredstva nakon pozitivne analize može taj rok produlji posebnom naljepnicom. Ne smiju se prodavati (pa stoga ni kupovati) sredstva kojima je istekao rok valjanosti. No vlastite zalihe sredstava mogu se upotrebljavati i poslije tog roka ako su bile dobro uskladištene (suho i hladno), ako nisu bile izvrgnute mrazu i ako su bile dobro zatvorene u originalnoj ambalaži. Ipak, treba biti oprezan sa sredstvima kojima je jače prekoračen rok trajanja, jer je moguće da su izgubila dio svoje djelotvornosti ili se razgradila, pa se više ne miješaju dobro s vodom ili čak mogu oštetiti biljke. Organizacije (i pojedinci) koje imaju veću količinu nekog sredstva kojem je istekao rok trajnosti mogu uzorak u originalnoj ambalaži poslati Za-

vodu za zaštitu bilja, Zagreb, Svetošimunska 25, radi analize i utvrđivanja jesu li još učinkovita i mogu li se bez opasnosti potrošiti na vlastitim površi-

Otrovnost sredstava za zaštitu bilja za ljude Svako sredstvo za zaštitu bilja (pesticid) može više ili manje biti otrovno za ljude, domaće životinje, divljač, ptice, ribe i pčele. Nekoliko kapljica najotrovnijih sredstava, koja u ovoj knjizi uopće ne spominjemo, mogu, ako se progutaju ili dodu na kožu, prouzročiti smrt čovjeka. No i manje otrovna sredstva mogu izazvati otrovanje, pa i smrt, ako se ne pridržavamo svih propisanih mjera opreza pri njihovoj upotrebi. Dakle, treba imati na umu da svako sredstvo za zaštitu bilja (poput mnogih lijekova i sredstava za čišćenje u domaćinstvu) može izazvati trovanje ako u organizam (čovjeka, životinje) dode u većoj količini. Osim kroz usta, sredstva mogu u organizam doći kroz nos udisanjem kapljica, čestica prašiva ili para, a mnoga sredstva prodiru i kroz neoštećenu kožu, pa svaki dodir s njima može biti opasan. U nas su poznati slučajevi trovanja ljudi koji su neko sredstvo zamijenili pićem, jeli jako onečišćenu hranu ili svježe tretirano povrće, sredstvo prolili po tijelu, miješali škropivo golom rukom ili ustima propuhivali rasprskivač. Bilo je i trovanja osoba koje su sredstvo dulje upotrebljavale bez propisane zaštitne opreme ili im je prilikom otvaranja ambalaže sredstvo prsnulo u lice. Neki su se otrovali pri mjerenju većih količina sredstava u zatvorenom prostoru bez ikakve zaštitne opreme. Stoga u posebnom poglavlju upozoravamo na sve mjere opreza kojih se moramo pridržavati kad primjenjujemo sredstva za zaštitu bilja, ali ponavljamo da je, pored toga, potrebno pročitati upute dobivene uz sredstvo i njih se također pridržavati. Uobičajeno je mjerilo otrovnosti sredstava za zaštitu bilja (kao i drugih otrovnih tvari) srednja letalna (smrtonosna) doza (LD^. To je broj miligrama (mg) sredstva na kilogram (kg) tjelesne težine pokusne životinje (najčešće štakora) potreban da ubije 50 % tih životinja. Što je taj broj viši, sredstvo je manje otrovno. Prema otrovnosti za štakora sudimo i otrovnost za čovjeka i domaće životinje. Osim otrovnosti pri unošenju putem usta (oralna ili per os otrovnost), važno je poznavati i otrovnost pri unošenju putem kože (dermalna ili per cutem otrovnost), a za jače hlapljiva sredstva i otrovnost pri udisanju. Hlapljiva su sredstva osobito opasna ako se ambalaža ošteti za vrijeme njihova čuvanja ili ako se proliju u zatvorenom prostoru. Valja istaknuti da se osobe koje p r i m j e n j u j u sredstva za zaštitu bUja najčešće otruju upravo putem kože.

Tek nakon poznavanja tih podataka, ali i rezukata istraživanja mutagenih, kancerogenih, genotoksičnih i drugih svojstava djelatnih tvari i pripravaka sredstava za zaštitu bilja, dozvoljava se njihova primjena i svrstavaju se u tri skupine otrova. Najotrovnija sredstva svrstana su u I. s k u p i n u otrova (mrtvačka glava, oznake natpis "vrlo jaki otrov"). Tih sredstava ima malo, smiju ih primjenjivati samo ovlaštene osobe, a mi ih i ne preporučujemo u ovoj knjizi.

SI. 29. Simboli otrovnosti sredstava za zaštitu bilja (s lijeva na desno) gornji red: "Vrlo jaki otrov", "Otrov", "Štetno za zdravlje", "Nadražujuće", "Nagrizajuče", donji red: "Eksplozivno", "Oksidativno", "Vrlo lako zapaljivo", "Lako zapaljivo", "Opasno za okoliš"

u n. s k u p i n i otrova nalaze se sredstva kojima je oralna između 25 i 200 mg/kg ili dermalna LD.,j između 50 i 400 mg/kg, uz uzimanje u obzir i niza dodatnih kriterija. Na ambalaži se nalazi znak mrtvačke glave, oznaka T, te natpis "otrov". Pri nabavci tih sredstava kupca se evidentira u knjizi kupaca otrova II. skupine. U i n . s k u p i n i otrova nalaze se sredstva kojima je oralna otrovnost viša od 200, a dermalna više od 400 mg/kg, uz udovoljavanje ostalim kriterijima. U tu je skupinu svrstana velika većina sredstava za zaštitu bilja. Propisana je oznaka Andrijin križ, uz koji se nalazi oznaka x i natpis "štetno za zdravlje" ili oznaka x i natpis "nadražujuće". Svrstavanje sredstava za zaštitu povrća u skupine otrova navedeno je u prikazu svojstava pojedinih sredstava u IV. poglavlju. Na ambalaži se može nalaziti još i znak za korozivne, zapaljive, eksplozivne itd. tvari, tvari opasne za okoliš, a moraju se nalaziti i oznake upozorenja (R) i obavijesti (S). Značenje tih oznaka navodimo na kraju knjige. Treba razlikovati p o j a m otrovnosti od p o j m a opasnosti. Otrovnost nekog sredstva upućuje na njegovo svojstvo da izazove trovanje nekog organizma, a opasnost obuhvaća još i vjerojatnost da će do toga doći. Tako opasnost dvaju jednako otrovnih sredstava nije ista ako je jedno u obliku vrlo opasnog prašiva (sitne čestice lebde u zraku), a drugo u obliku granula (padaju na tlo), ili ako jedno od njih ima veću sposobnost prodiranja kroz kožu ili veću hlapljivost.

Opasnost nekog sredstva za zaštitu bilja mnogo ovisi i o uvjetima primjene. Veća je opasnost kad se radi u zatvorenoj prostoriji, kad se sredstvo primjenjuje u sitnijim nego u krupnijim kapljicama, kad se zaprašuje nego kad se prska, kad se radi na višoj temperaturi itd. Kudikamo je većoj opasnosti izvrgnuta osoba koja dulje (veći objekt, uslužna provedba) primjenjuje neko sredstvo od one osobe koja istim sredstvom tretira svoj mali povrtnjak. Stoga se u opisu svojstava sredstava u IV. poglavlju navodi i podatak o njihovoj opasnosti (sukladno ocjeni autora).

Ostaci (rezidui) sredstva na p o v r ć u Svako sredstvo za zaštitu bilja zadrži se neko vrijeme na tretiranom povrću. To se često i želi postići, jer je u svim preventivnim tretiranjima potrebna određena trajnija zaštita bilja od naknadnih napada (zaraza). No, u povrće sredstvo može doći i iz tla, vode i zraka, kao i prilikom tretiranja susjednih površina. Brzina razgradnje sredstva na biljci ovisi o njegovim svojstvima, klimatskim uvjetima, svojstvima biljke i dr. Budući da se upravo povrće često troši bez kuhanja, a neke vrste zru postupeno (rajčice, kupus, krastavci), pri primjeni sredstava u povrću najvažnije je pitanje kad se, s obzirom na berbu i upotrebu povrća, neko sredstvo smije upotrebljavati. Stoga je za tretiranje povrća dozvoljen samo manji broj sredstava za zaštitu bilja (mnogo je više sredstva dozvoljeno u voćarstvu i ratarstvu), a za ona koja su dopuštena, propisane su vrlo stroge karence. Ponavljamo da se sredstva za zaštitu bilja smiju u Hrvatskoj upotrebljavati samo ako imaju dozvolu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U toj dozvoli točno je navedeno na kojim se kulturnim biljkama sredstvo smije upotrijebiti, pa se tako i na povrću smiju upotrijebiti samo sredstva koja imaju dozvolu za odredenu vrstu povrća ili za sve povrće. Samo ta sredstva navodit ćemo i u našoj knjizi. U dozvoli za promet, uz ostalo, navedena je i karenca. Što je karenca? Karenca j e najkraće r a z d o b l j e (izraženo b r o j e m d a n a ) k o j e m o r a proteći o d p o s l j e d n j e p r i m j e n e n e k o g sredstva d o p r v e berbe, žetve ili v a đ e n j a povrća iz tla. Vrijednost karence navedena je u uputama koje se dobiju uz sredstvo, a može za isto sredstvo biti vrlo različita za pojedine kulture. Pridržavanje karence, tj. primjene sredstva za zaštitu bilja tako da do berbe prođe rok karence, garancija je da se na povrću neće nalaziti nedopuštene količine tih sredstava. Za razdoblja propisanog karencom sredstvo će se razgraditi ispod dopuštenih granica (MDK, toleranca). Budući da se mnogi plaše i najmanjih količina sredstava (pesticida), opširnije ćemo objasniti opasnost ostataka sredstava za zaštitu bilja na povrću.

SI. 30. Način izračunavanja MDK (tolerance) (prema Maceljski)

Priroda je puna nečistoća. U zraku, vodi, tlu, na bilju, ukratko svuda oko nas, mnogo je stranih tvari koje nastaju izgaranjem goriva, radom industrije, prometom, upotrebom u poljoprivredi i u kućanstvima. Čovjek se niti želi niti može odreći proizvoda industrije kojima se svakoga dana koristi, vožnje automobilom, željeznicom ili drugim prometalima, upotrebe deterdženata, grijanja stanova itd. Ne može se odreći ni upotrebe mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja jer bi se inače osudio na gladovanje, pojavu epidemija bolesti na oslabljenom gladnom pučanstvu pa i na smrt. Na Zemlji se danas ne može prehraniti 6 milijardi ljudi bez odredene kemizacije poljoprivrede. Stoga se moramo pomiriti s činjenicom da

ćemo udisati zrak, piti vodu i jesti hranu u kojoj se nalaze i različite strane tvari (onečišćenja). Međutim, te strane tvari n i s u štetne s a m e po sebi, n e g o s a m o ako n j i h o v a količina p r i j e đ e o d r e đ e n u granicu. Mnogi čak i vrlo jaki otrovi u maloj količini ne samo da nisu štetni, nego se čak rabe kao lijek. Stoga kad se govori o tim stranim tvarima, a time i sredstvima za zaštitu bilja, ne smije se pitati: "ima li tih tvari", nego "koliko ih ima".

Si. 31. Primjeri određivanja karence za jedno kratkotrajno (A) ijedno dugotrajno (B) sredstvo

Za većinu onečišćenja, pa i za sva sredstva za zaštitu bilja koja imaju dozvolu u nas (to je uvjet za dobivanje dozvole), odredena je maksimalno dopuštena količina koja se smije nalaziti u pojedinim vrstama hrane (MDK, toleranca). Toleranca je m a k s i m a l n a d o p u š t e n a količina djelatne tvari (i p r o i z v o d a razg r a d n j e ) n e k o g sredstva za zaštitu bUja u n a m i r n i c i ili na n j o j u času n j e z i n a stavljanja u p r o m e t . Tolerance su propisane posebnim Pravilnikom Ministarstva zdravstva, te se često nadopunjuju i prilagodavaju najnovijim spoznajama znanosti. Tolerance za sredstva za zaštitu bilja (pesticide) odreduju se (pojednostavljeno) na ovaj način: Liječnici Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) na osnovi dugogodišnjih istraživanja s pokusnim životinjama provedenih u svijetu procijene količinu nekog pesticida koju mogu te životinje uzimati u hrani svakog dana cijelog života bez ikakvih posljedica. Ta se količina zatim još za svaki slučaj umanji za 100 puta, te zatim svaka država, prema udjelu pojedine vrste hrane u obroku i dobroj poljoprivrednoj praksi, odredi važeću tolerancu za pojedine namirnice u odnosu na čovjeka. Ta je toleranca, dakle, najmanje 100 puta manja od medicinske (biološke) granice, a i ta vrijedi ne za jednokratno nego za stalno unošenje sredstva u

hranu. Stoga je toleranca samo zakonom propisana granica, a ne granica između škodljive i neškodljive količine pesticida. Tolerance koje se primjenjuju u Hrvatskoj slične su tolerancama EU, katkad i strože od njih, a svakako su najmanje 100 puta niže od škodljivih količina. Stoga je najvažnije upućivati proizvođače povrća kako će pravilno primjenjivati sredstva da se ta granica ne prekorači (pravilan izbor sredstva i doze te pridržavanje karenca). No jednako tako treba nastojati da i industrijska, urbana i ostala onečišćenja (zraka, vode, da) budu unutar dopuštenih granica (koje su utvrđene prema istom načelu), a posebice da te granice ne budu prekoračene u različitih konzervansa, boja i sličnih dodataka, koji se stavljaju u konzerve povrća i voća, kiselo zelje, u suhomesnate proizvode, u slatkiše - dakle u mnoge namirnice radi njihova boljeg očuvanja i ljepšeg izgleda. Treba spomenuti da su tolerance propisane i za sadržaj sredstava za zaštitu bilja u pitkoj vodi: u Hrvatskoj su izjednačene s vrijednostima koje vrijede u EU, tj. 0,1 mg na litru za pojedinačno sredstvo, a 0,5 mg/l za zbroj svih sredstava. Ostaci sredstava za zaštitu bUja mogu se nalaziti na kulturama koje se tretiraju (svjesni, očekivani ostaci), ali i na o n i m kulturama na koje dođu nehotice (nesvjesni, nepredvidljivi ostaci). Primjerice, jedna se kultura tretira po vjetru ili se to radi nepažljivo, pa nešto sredstva dođe na susjedne kulture. Dosta sredstva može pasti na povrće ako se uzgaja ispod voćaka ili kao meduusjev neke kulture koja se tretira sredstvima za zaštitu bilja. Nesvjesnih ostataka može biti i na kulturi koja se uzgaja nakon usjeva tretiranog sredstvom koje se sporo razgrađuje u tlu. Ti nesvjesni ostaci mogu biti uočljivi nakon primjene herbicida, no još su opasniji nevidljivi ostaci insekticida ili drugih otrovnijih sredstava. Stoga pri primjeni sredstva za zaštitu bilja moramo spriječiti da ono dođe na povrće koje se ne tretira, odnosno, ako se to ne može izbjeći, treba voditi računa o karenci kao da se to povrće tretira. Primjerice, ako prskamo krumpir tako da dio fungicida dođe na obližnji kupus, taj kupus smijemo brati tek kada istekne karenca za dotični fungicid. U proizvodnji povrća treba paziti da se u povrću koje se prodaje ne nalazi više ostataka sredstava za zaštitu bUja od propisane tolerance. No količinu sredstava (rezidua, ostataka) u povrću mogu u nas odrediti samo neki laboratoriji Zavoda za javno zdravstvo. Upravo su zato određene karence, tj. razdoblje koje mora proći od primjene sredstava do berbe. Duljina karence odredena je tako da se za to vrijeme količina sredstava razgradi ispod tolerance. Pridržavanjem karence m o ž e m o biti sigurni da u povrću neće biti prekoračena toleranca. Stoga je pri izboru sredstava za zaštitu povrća, naročito poveća koje se približava zriobi ili se već počelo brati, najvažnije mjerilo duljina karence. Ako želimo brati rajčice za tri dana, smijemo upotrijebiti samo sredstvo s tako kratkom karencom (tablica 2. u prilogu ovog poglavlja). Ako treba berbu početi za 7 dana, možemo upotrijebiti ona sredstva kojima je karenca 7 ili manje dana. Upravo radi lakšeg izbora napravljene su tablice 1. i 2. u prilogu ovog poglavlja.

Katkad je potrebno obrati npr. rajčice, krastavce i glave kupusa, te nakon berbe tretirati (ako je doista potrebno), a zatim čekati da istekne karenca, pa makar neki plod prezri. Na kraju ovog poglavlja u posebnim tablicama 1. i 2. dajemo pregled insekticida i fungicida dozvoljenih u zaštiti povrća složenih prema dozvoljenim namjenama na povrću i duljini karenca. Budući da se namjene sredstava i karence češće prilagodavaju najnovijim potrebama i spoznajama upozoravamo da ih je prijeko potrebno provjeriti u uputama koje se dobiju pri nabavi sredstava. Naravno, u zaštiti povrća smijemo rabiti samo ona sredstva za koja u uputama piše da se smiju upotrebljavati u povrću. Ta se sredstva smiju upotrijebiti samo sukladno tim uputama, tj. samo u navedenim vrstama povrća, u odredenom stadiju razvoja biljaka i uz sva ostala ograničenja i upute (doze ili koncentracije, karenca i dr.). Budući da primjena sredstava izvan dopuštenja upute (koja je sukladna dozvoli) može biti opasna i štetna, za moguće posljedice odgovara ona osoba koja se tih uputa ne pridržava. Posebno će odgovarati (katkad i krivično) osoba koja prekrši odredene zabrane i ograničenja. Za veći broj sredstava izričito je zabranjena upotreba u povrću upravo radi opasnosti od nedopuštenih ostataka. U povrću nije dopuštena primjena metildemetona, tiometona, fentiona, ometoata, klormefosa, amitraza, klorpropilata i brojnih drugih djelotvornih tvari sredstava za zaštitu bilja. Nadalje, nakon tretiranja tla metilbromidom ne smije se više godina uzgajati povrće, što treba istaknuti jer se još mjestimice upotrebljava na cvijeću u zatvorenom prostoru. Sva sredstva koja nisu izričito dopuštena u zatvorenom prostoru zabranjena su za ovu namjenu.

Otrovnost za životinje, biljke i okoliš Sve ono što smo već rekli o otrovnosti i opasnosti pesticida za čovjeka, vrijedi i za domaće životinje, divljač, ptice i ribe. I te se životinje mogu otrovati uzimanjem hrane u kojoj se nalaze velike količine sredstava za zaštitu bilja, npr. uzimanjem zatrovanih mamaca za suzbijanje glodavaca, ishranom tek tretiranim povrćem, ili pašom pokraj nedavno tretiranog povrtnjaka. Potrebno je spriječiti i onečišćenje voda kemijskim sredstvima, pogotovu onima otrovnijim za ribe, a taj se podatak navodi u uputama. Radi zaštite pčela zabranjeno je tretiranje biljaka u cvatnji koje posjećuju pčele sredstvima opasnim po pčele. Takva sredstva moraju na ambalaži nositi tu oznaku. Nije dozvoljena ni primjena tih sredstava u povrtnjacima ili krumpirištu u kojem su u cvatnji korovi na koje idu pčele, niti u blizini košnica bez dogovora s pčelarom. Mnoga sredstva, ako se nepravilno primijene, mogu oštetiti i biljke koje se tretiraju. To se dogodi kad se daju u previsokoj dozi (koncentraciji), kad se primi-

SL 32. Važnijiputevi distribucije i kretanja sredstava za zaštitu bilja u prirodi (prema Maceljski)

jene neka sredstva pri visokoj temperaturi ili u pogrešnom roku itd. Neka sredstva mogu, i kad se primijene u propisanoj dozi i roku, donekle oštetiti (fitotoksičnost) neke osjetljive vrste ili kultivare povrća. Poznata su i oštećenja povrća uzgajanog nakon kulture tretirane nekim perzistentnim (trajnim) herbicidom, npr. triazinima ili sulfonilureja herbicidima. Stoga treba voditi računa da se na kulturi koja prethodi povrću primjenjuju samo herbicidi kratkotrajna djelovanja u tlu. Povrće se može oštetiti i zanošenjem herbicida prilikom tretiranja susjedne površine. Povrće između voćaka može biti oštećeno sredstvima kojima se tretiraju voćke, no bez obzira na to, još je opasnije što će to povrće sigurno sadržavati nevidljive ali za potrošače opasne ostatke sredstava, pa takva proizvodnja povrća nije dopuštena. Jedan od najvećih nedostataka primjene sredstava za zaštitu bilja u povrću (i drugdje) jest opasnost od onečišćenja voda. Pitka je voda namirnica i ne smije biti onečišćena iznad dozvoljene MDK, koja je vrlo niska (vidjeti prethodno potpoglavlje). Podzemna, a pogotovu površinska voda može služiti za navodnjavanje pa bi njezino onečišćenje sredstvima za zaštitu bilja moglo biti uzrok previsokih MDK u proizvodima s navodnjavanih površina. Stoga su u dozvolama za primjenu sredstava navedena ograničenja za primjenu u blizini voda, zabrane primjene nekih sredstava u kraškim područjima; za samo mali broj sredstava dozvoljena je primjena iz zrakoplova, a odreden je i postupak pranja prskalica i zbrinjavanja ambalaže. U nas, međutim, nema dovoljno nadzora nad provedbom svih tih propisa, a pogotovu nema sustavnog monitoringa ostataka sredstava za zaštitu bilja u vodama. Vode skupljaju ostatke s velikih površina pod najrazličitijim kulturama i uopće različitih namjena, pa podaci o ostacima sredstava u vodi mogu dati dobru sliku razine primjene tih sredstava, te eventualnih opasnosti, ako postoje na nekom širem području.

Preporučuje se povrćarima povremeno davati na analizu vodu koju upotrebljavaju za navodnjavanje povrća. Za povrće je naročito opasna primjena kombinacija više različitih sredstava za zaštitu bilja, ako takve kombinacije nisu izričito preporučene ili iskušane. Za biljke su znatno opasnija tekuća sredstva za emulziju od močivih ili topljivih prašiva. Pri manjem utrošku tekućine (npr. raspršivanjem) uzimaju se povišene koncentracije, pa i manje greške naprave više štete nego pri prskanju. Simptomi oštećenja biljaka pokazuju se u obliku nekrotiziranih (obamrlih) pjega ili točkica, najčešće na rubu i vršku listova, gdje se skupi najviše tekućine. Katkada, međutim, biljke žute, suše se i propadaju ili zaostaju u razvoju pa daju manje prirode. Posebice je opasno (i stoga zabranjeno) primjenjivati herbicide na kulturama na kojima nisu dozvoljeni ili na način koji nije naveden u uputama. Prskalice u kojima su bili herbicidi smiju se uzimati za prskanje povrća samo nakon temeljitog pranja 2-postotnom sodom i toplom vodom, nakon čega treba čistom vodom poprskati nekoliko biljaka povrća i tako provjeriti je li prskalica dobro oprana.

Mjere za zaštitu osoba i okoliša Još pri izboru sredstava treba se odlučiti za nabavu onog djelotvornog sredstva koje je najmanje otrovno i opasno i za organizme i za okoliš. Treba izbjegavati sredstva koja prodiru kroz kožu, jer je koža glavni put kojim sredstva dospiju u organizam. Sredstva za zaštitu bilja treba čuvati u prostoriji ili ormaru koji se mogu zaključati, dakle na mjestu kamo nemaju pristup djeca i neupućeni, te domaće životinje. Na vrata treba staviti natpis "OTROVI" i mrtvačku glavu. Sredstva se ne smiju čuvati zajedno s namirnicama, niti sa stočnom hranom, a herbicidi ni sa sjemenjem i mineralnim gnojivima. Sva sredstva treba uvijek čuvati samo u originalnoj ambalaži s neoštećenim i čitljivim natpisima. Nikad se ne smiju presipati u druge vrećice ili pretakati u različite boce i posude. Najopasnija je faza pri rukovanju kemijskim sredstvima priprema sredstva, tj. tekućine za prskanje ili raspršivanje, jer se u toj fazi rukuje koncentriranim sredstvom. Budući da se sredstva razrjeduju često 100 pa i 1000 puta (razrjedenje na 0,1 % znači razrjedenje koncentrata za 1000 puta), očito je koliko je veća opasnost pri rukovanju koncentratom nego kasnije pri rukovanju već razrijeđenim sredstvom. Treba uvijek imati na umu da mnoga sredstva lako prodiru i kroz neoštećenu kožu, a da se neka isparavaju, pa se pri radu koncentratom udišu otrovne pare. Stoga u pripremi treba potpuno spriječiti svaki dodir sredstva s kožom i njegovo udisanje. Sredstva treba pripremati na otvorenom prozračnom

prostoru u gumenim ili plastičnim rukavicama i ostaloj zaštitnoj opremi određenoj u uputi za to sredstvo. Pri otvaranju ambalaže ili miješanju treba paziti da tekuće sredstvo ne štrcne u oči, koje su najosjetljiviji dio lica, radi čega treba nositi štitnik za lice ili barem zaštitne naočale. Prašiva treba sipati polako i oprezno, da se ne zapraši osoba koja radi i da ne udiše zaprašeni zrak. I pri tretiranju na kožu dolazi sloj sredstva koji se ne vidi i ne opaža, pa može nastati trovanje ako takvo sredstvo dobro prodire kroz kožu. No to je prodiranje dosta sporo, pa se već i čestim pranjem svih nezaštićenih dijelova tijela, a naročito ruku, sapunom uz obilno vode, može ukloniti ta opasnost. No najbolje je sve dijelove kože zaštititi od sredstava za zaštitu bilja (si. 52). Za tu se svrhu pri primjeni tih sredstava upotrebljava raznovrsna zaštitna oprema: - gumene ili plastične rukavice, koje treba uvijek prati još na ruci prije skidanja i paziti da se ne navuku izvrnute; gumene ili plastične čizme; radno odijelo potrebno je da bi se izbjeglo onečišćenje svagdanje odjeće. Takvo se radno odijelo pere odvojeno. U radu s otrovnijim sredstvima treba nepropusno biti ili čitavo odijelo (gumirano, plastificirano) ili se na obično radno odijelo stavlja nepropusna pregača; štitnik za lice od prozirne tvari sprečava udisanje kapljica ili čestica prašiva i njihov kontakt s licem, a sprečava i štrcanje sredstava u lice, pa je propisan u radu s nekim sredstvima. Šešir sa širokim obodom ili kapa sa štitnikom za oči potrebni su najviše kad se tretiraju viši nasadi; respirator je potreban samo u primjeni nekih sredstava za koja je to posebno navedeno. Pri primjeni manje opasnih sredstava katkad se može izostaviti štitnik za lice, pokrivalo za glavu, pa i radno odijelo i rukavice. No u tome se treba pridržavati svih odredaba iz uputa koje se dobivaju uz pojedino sredstvo. Tretirati se ne smije protiv vjetra i uopće rad treba podešavati tako da se izbjegne udisanje i dodir s kapljicama sredstva. Treba paziti da sredstvo ne dode na susjedne kulture ili potkulture koje su u takvu stadiju razvoja da se upotrebljavaju ili će se uskoro upotrebljavati za prehranu (drugo povrće, krmno bilje, voćke i si.). Za vrijeme tretiranja vjetar ne smije nositi sredstvo na druge osobe. Za vrijeme rada ne smije se pušiti, a jesti se smije tek nakon temeljitog pranja ruku. Začepljene rasprskivače (dizne) ne smije se ispuhavati ustima. Neogradeni nasad tretiran otrovnijim sredstvom treba označiti tablom s natpisom "zatrovana površina". Ispražnjenu ambalažu treba uništiti onako kako je navedeno u uputama. Iznimno se može ambalaža isprati vodom tri puta, zgaziti ili razbiti, te zakopati duboko u zemlju daleko od bunara ili površinskih voda. Ostatke neupotrijebljenog sredstva, te vodu korištenu za pranje ambalaže, treba vratiti u spremnik prskalice, razrijediti što više ispod preporučene koncentracije te upotrijebiti po kulturi na kojoj se sredstvo primjenjivalo. Papirnatu ambalažu treba spaliti, ali treba izbjeći udisanje dima. Aparate treba prati na mjestima odakle sredstvo na može doprijeti u pitku, tekuću ili stajaću vodu, i gdje nema opasnosti za domaće životinje. U primjeni sredstava za zaštitu bilja treba se držati i svih odredbi navedenih u uputama koje se dobivaju pri njihovoj nabavi, a treba ih temeljito pročitati.

Rezistentnost štetnika Neke štetočinje, posebice štetnici, ali i uzročnici bolesti i korovi, mogu postati rezistentni (otporni) na pojedina sredstva za zaštitu bilja ili čitave skupine tih sredstava. Pojednostavljeno bi se pojava rezistentnosti mogla opisati postupnim porastom otpornosti jedne populacije štetočinja, što se očituje kao gubitak učinkovitosti jednog isprva učinkovitog sredstva. Taj porast otpornosti i gubitak učinkovitosti nastaju postupno, sve više i više u svakom idučem pokoljenju štetočinje za suzbijanje kojih se rabi isto sredstvo ili sredstvo istog načina djelovanja. Naime, u nekih štetočinja postoje prirodno rezistentne jedinke (npr. zbog prisutnosti encima koji razgrađuju neku tvar) na pojedina sredstva i mnogo prije njihove

81. 33. Shematski prikaz postanka rezistentnosti štetnika (prema Maceljski)

prve primjene. Te su jedinke tako malobrojne da se uopće ne zapažaju. Međutim, tijekom dulje uporabe istog ili srodnog sredstva ubija se većina osjetljivih jedinki, a one rezistentne prežive. Tako se nehotimičnom selekcijom iz pokoljenja u pokoljenje popravlja omjer u korist rezistentnih jedinki. Na kraju one prevladavaju i sredstvo prestane djelovati. Postoji i unakrsna rezistentnost (krosrezistentnost) jer se rezistentnost izazvana jednim sredstvom odnosi i na druga sredstva istog mehanizma djelovanja, makar ona nikad nisu bila rabljena. Dakle, ako je krumpirova zlatica čestom primjenom pripravka Fastac 10 SC postala rezistentna na taj insekticid, prestala je učinkovitost i većine drugih piretroida.

SI. 34. Krumpirištepogrešno tretirano četverostrukom potrebnom dozom prašiva zbog rezistentnosti (snimio M. Maceljski) Od štetnika povrća u nas je zabilježena rezistentnost krumpirove zlatice, cvjetnog štitastog moljca, kalifornijskog tripsa, običnog crvenog pauka i zelene breskvine uši, no vjerojatno se rezistentnost već razvija i u nekih drugih štetnika. Od uzročnika bolesti primjeri su rezistentnost plamenjače krumpira na neke sistemične fungicide, a od korova rezistentnost lobode, šćira i ambrozije na herbicid atrazin. Pojava rezistentnosti m o ž e se usporiti, katkad i spriječiti, izbjegavan j e m svake p r e t j e r a n e p r i m j e n e k e m i j s k i h sredstava, dakle zaštitom p o v r ć a s u k l a d n o načelima integrirane zaštite. Važno je češće mijenjati skupinu upotrebljavanih sredstava, npr. pri suzbijanju krumpirove zlatice treba nakon neonikotinoida rabiti regulatore razvitka kukaca (ili obrnuto), zatim spinosad, fipronil itd., pa se zatim opet vratiti na prvu skupinu. Primjena kombiniranih sredstava, neprekoračivanje preporučenih doza i upotreba sredstava koja ne škode prirodnim neprijateljima također usporava pojavu rezistentnosti.

Biotehnička sredstva od biotehničkih sredstava uglavnom se primjenjuju insekticidi. U biotehničke insekticide ubraja se veliki broj kemijskih spojeva koji ne ubijaju izravno štetnike (nemaju "cidno" djelovanje), nego ometaju fiziološke procese u njima ili njihovo ponašanje te tako smanjuju njihovu brojnost i štetnost. Sukladno zakonskoj definiciji većina se ubraja u sredstva za zaštitu bilja. Dijele se na atraktante, repelente, kemosterilizante, induktore otpornosti i jačanja biljaka, regulatore razvoja kukaca itd. Atraktanti mogu biti hranidbeni ili seksualni, a vizualni se atraktanti ubrajaju u fizikalna pomagala. Hranidbeni atraktanti najčešće se primjenjuju za utvrđivanje prisutnosti pojedinih štetnika, no dodatkom insekticidu primjenjuju se i za suzbijanje štetnika (attract and kili). Posebno područje njihove uporabe jesu dvokrilci, no pretežno voćarski štetnici, a malo štetnici povrća.

SI. 35. Klopke s pivom za puževe

SI. 36. Klopka s feromonom za graškova savijača

Seksualni atraktanti nazivaju se i feromonima. To su najčešće sintetizirani mirisi koje izlučuju ženke pojedinih vrsta štetnika da bi privukle mužjake. Ti se feromoni nalaze u zatvorenim ampulama koje se stavljaju u klopke, najčešće kartonske kućice s ljepljivim umetkom na koji se štetnici hvataju. Ulov je visoko specifičan, tj. hvataju se samo mužjaci odredene vrste. Tako služe za praćenje pojave i brojnosti štetnika. U zaštiti povrća primjenjuju se feromoni za više vrsta sovica pozemljuša i lisnih sovica, graškove savijače, sojina moljca, kupusnog moljca, više vrsta klisnjaka itd. Feromoni se mogu primjenjivati i za smanjenje brojnosti pojedinih štetnika, dakle za suzbijanje. Tu postoje dvije mogućnosti: - izlaganjem velikog broja klopki može se uhvatiti veliki broj štetnika i tako u priličnoj mjeri smanjiti gustoća njihove populacije, posebice u zatvorenom prostoru i na izoliranim poljima, ili

- raspoređivanjem velikog broja izvora feromona nanijetih na plastične tvari poput laminata, rezanaca, kuglica, ili u jeftinim kapsulama i dispenzerima, postiže se velika koncentracija feromona u zraku koja zbunjuje mužjake tako da ne mogu naći ženke koje ostaju neoplodene (metoda zbunjivanja, konfuzije).

SI. 37. Ulov na Ijepivom dijelu feromonske klopke Csalomon Repelenti odbijaju štetnike od napada na biljke. Za sada se primjenjuju samo za odbijanje divljači, pa se njima u inozemstvu tretiraju rubni redovi ugroženih biljaka ili se polja okružuju vrpcom umočenom u njih. U nas postoji repelent samo za zaštitu voćaka i vinove loze. U repelente se ubrajaju i korvifugi kojima se tretira sjeme da bi se odbile ptice od ishrane sjemenjem. Skupina induktora otpornosti tek se intenzivno istražuje, a kemosterilizanti su poznati odavna, ali se za sada neznatno primjenjuju. SI. 38. Jedna vrsta feromonske klopke Csalomon

SI. 39.

Dispenzer feromona namjenjen zbunjivanju

Si. 40. Način djelovanja inhibitora tvorbe bitina

Vrlo je važna skupina biotehničkih insekticida - regulatora razvoja kukaca. Regulatori razvoja kukaca (RR, IGR) formulirani su poput kemijskih insekticida i tako se primjenjuju, pa se posebno ne opisuju jer se na njih odnosi sve navedeno za kemijska sredstva. Podaci o svojstvima ove skupine insekticida dozvoljenih u nas navedeni su u IV. poglavlju. U nekim državama EU (npr. u Francuskoj) biotehnička se sredstva za zaštitu bilja službeno registriraju kao i kemijska sredstva, a u drugim državama neka od tih sredstava ne podliježu tom postupku. U Hrvatskoj se postupak registracije obavlja samo za regulatore razvoja kukaca.

Biološka sredstva za zaštitu bilja Ta se skupina sredstava uglavnom primjenjuje za suzbijanje štetnika, iako postoje sredstva za zaštitu od biljnih bolesti, a u inozemstvu i biološka sredstva za suzbijanje korova. U svijetu ima mnogo tvrtki koje proizvode biološka sredstva za zaštitu bilja. U Hrvatskoj (i Europi) je najprisutnija nizozemska tvrtka Koppert čija ponuda zorno prikazuje štetnike i prirodne neprijatelje koje nudi za njihovo suzbijanje. Za biološko suzbijanje štetnika upotrebljavaju se njihovi prirodni neprijatelji: uzročnici bolesti štetnika, grabežljivci i paraziti. Uzročnici bolesti štetnika nalaze se formulirani u bioinsekticidima (mikrobiološki insekticidi). Bioinsekticidi su neznatno opasni za čovjeka i domaće životinje, pčele, prirodne neprijatelje štetnika i okoliš, pa udovoljavaju najoštrijim zahtjevima integrirane zaštite bilja i zaštite bilja u ekološkoj proizvodnji. U nas već dvadesetak godina imaju dozvolu bioinsekticidi na osnovi bakterije Bacillus thuringiensisiBl). Poznato je stotinjak sojeva te bakterije; soj kurstaki rabi se u pripravcima namijenjenim suzbijanju gusjenica, a soj tenebrionis za suzbijanje kornjaša (vidjeti i poglavlje IV. o insekticidima). Pripravci Btk imaju dozvolu za suzbijanje kupusnog bijelca, kupusnog moljca i nekih vrsta lisnih sovica, a pripravci Btt za suzbijanje krumpirove zlatice. Očekuje se da će se uskoro na tržištu pojaviti pripravci s novim sojevima Bt namijenjeni protiv drugih štetnika, kao i pripravci na osnovi drugih bakterija. U drugim državama u prometu se već nalaze bioinsekticidi koji sadrže gljivice i viruse uzročnike bolesti štetnika. Za zaštitu povrća od štitastih moljaca, tripsa i lisnih uši upotrebljavaju se pripravci koji sadrže gljivicu Verticillium lecanii (yevtalec, Mycotal, Microgermin). Iz brojnih pripravaka koji sadrže viruse treba izdvojiti Mamestrin, djelotvoran na kupusnu sovicu. Postoje i biološka sredstva koja sadrže entomopatogene nematode, posebice za suzbijanje puževa, štetnika u tlu te ličinki iz porodice Sciaridae.

Od člankonožaca - prirodnih neprijatelja štetnika, za biološko suzbijanje tih štetnika upotrebljavaju se različiti grabežljivci i paraziti pripremljeni za primjenu u različitim oblicima (makrobiološki insekticidi). Od uporabe grabežljivaca u svijetu je potpuno prihvaćen tehnološki postupak suzbijanja koprivina crvenog pauka u zaštićenom prostoru uz pomoć grasi. 42. Lisna uš uginula zbog zaraze bežljive grinje Phytoseiulus persimilis. gljivicom Verticillium lecanii Taj se postupak primjenjuje u mnogo tisuća ha staklenika. Preduvjet uspjeha jest dovoljno rana primjena grabežljivca dok se štetnik još nije prenamnožio. Jedna odrasla grabežljiva grinja poždere do pet odraslih koprivinih grinja ili do 20 njezinih ličinki, a hrani se i njezinim jajima. Obično se unose dvije grabežljive grinje po m^ pri preventivnom, a 6 - 50 m^ kod kurativnog suzbijanja. Kod jačeg napada treba introdukciju ponoviti. U Europi postoji nekoliko tvrtki koje proizvode ovu grabežljivu grinju i u različitom je obliku (jaja, odrasli oblici) prodaju, a najpoznatije su nizozemske tvrtke Koppert (na-

Si. 43. Grabežljiva grinja Phytoseiulus persimilis napada običnog crvenog pauka ziv pripravka Spidex) i Brinkman (Phytopack P. p.). U novije vrijeme neke tvrtke s vrstom P. persimilis pvoda]\x i neke druge vrste grabežljivih grinja (rodovi Phytoseiulus i Amblyseius), čime se povećava učinkovitost i prošiaije spektar djelovanja i na neke druge štetnike U kombinaciji s P. persimilis preporuča se unositi i

grabežljive mušice vrste Feltiella acarisuga čije se ličinke hrane jajima crvenog pauka. Pripravak tvrtke Koppert naziva se Spidend. Postoji i više vrsta grabežljivih stjenica prikladnih za suzbijanje koprivinog crvenog pauka. Noviji štetnik unesen u Europu, kalifornijski trips, može se suzbiti unošenjem grabežljivih grinja Amhlyseius cucumeris ili ^4. degeneransu ugroženi objekt. Preporuča se višekratni unos 50-100 grabežljivih grinja po m^ (pripravci Thripex, Thripans). Taj se štetnik suzbija i s pomoću grabežljivih stjenica vrste Orius laevigatus, O. insidiosus ili O. majusculus, koje napadaju i neke druge štetnike. Ove stjenice sišu ličinke i odrasle resičare i tako ih uništavaju. Pripravci se nazivaju Orion, Thripor itd. Stjenice vrste Macrolophus caliginosus napadaju cvjetnog štitastog moljca i koprivinog crvenog pauka, a Podisus maculiventris više vrsta gusjenica. Za biološko suzbijanje lisnih uši u zaštićenom prostoru uzgaja se grabežljiva mušica šiškarica Aphidoletes aphidimyza. U promet se stavlja u obliku kukuljice (pripravak Aphidend). Odrasli oblici žive oko 14 dana i za to vrijeme ženke odlože stotinjak jaja na biljke zaražene ušima. Za vrijeme razvoja jedna ličinka poždere desetak uši. iVIože se SI. 44. Aphidoletes aphidimyza uzgajati i u vlastitom objektu. Za širu primjenu, ne samo u zatvorenom prostoru, nego i u slobodnoj prirodi, uzgajaju se ličinke zlatooke, najčešće vrste Chrysoperla carnea. Upotrebljavaju se protiv crvenih pauka, lisnih uši, tripsa i dmgih štetnika mekana tijela. U promet se stavljaju jaja ili ličinke. Jedna ličinka za sat pojede 30-50 crvenih paukova. Potreban omjer za postizavanje sigurnog uspjeha treba biti Si. 45. Odrasla zlatooka manji od jednog grabežljivca na deset štetnika. Najčešće se preporučuje ispuštanje 10.000-15.000 jedinki po hektaru ili 1000 jedinki u mali vrt, a 2000 jedinki u srednje veliki vrt. Katkada treba ispustiti i do 500.000 jedinki po hektaru. Pripravci se nazivaju Florfliegen, Chryson, Chrysopa itd. Uzgaja se i više vrsta božjih ovčica namijenjenih suzbijanju lisnih uši, crvenog pauka, nekih zlatica itd. Najčešće se primjenjuje sedamtočkasta i dvotočkasta božja ovčica, ali i mnoge druge vrste (npr. Cryptolaemus montrouzieri, Hippodamia convergens, Harmonia axyridis i dr.). Božje ovčice u potrebne za ha staklenika SAD stoje oko 125 USD. Na jedan hektar staklenika ili plastenika obično treba ispustiti oko 100.000 božjih ovčica. Procjenjuje se da će biti postignuto potrebno

SI. 46. Parazitska osica Encarsia formosa

SI. 47. Pakiranje osice E. formosa

smanjenje brojnosti lisnih uši ako na jednu božju ovčicu bude manje od 40 jedinki štetnika, a ako bude više od 100 jedinki da će se zaraza lisnim ušima povećavati. U Europi se naglo širi primjena grabežljivih nematoda primjerice vrste Heterorhahditis bacteriophora, Phasmarhabditis hermaphrodita, Steinernema feltiae, za suzbijanje različitih štetnika te se na tržištu već nalaze visoko učinkoviti pripravci za suzbijanje puževa, nekih ličinki štetnika koji žive u tlu itd. Pripravci se nazivaju Larvanem, Entonem, Scia-rid itd. Slično grabežljivcima, i mnogi se paraziti (parazitoidi) štetnika primjenjuju za njihovo suzbijanje. U svijetu je usvojena i vrlo proširena tehnologija uporabe parazitske osice Encarsia formosa za suzbijanje štitastih moljaca u zatvorenom prostoru. Ta osica odlaže svoja jaja u ličinke moljca, unutar kojih se, zatim, razvijaju ličinke osice. Parazitirane ličinke moljca pocrne. Iz njih izlijeću osice i traže novu žrtvu. U promet se osica stavlja u obliku kukuljice. Unijeti se trebaju odmah nakon pojave prvih moljaca, a unošenje se ponavlja nekoliko puta. Za preventivno suzbijanje preporuča se unositi 1,5 osica na m^, a za kurativu je potrebno do 9 osica/m^. Ima sojeva osisi. 48. Parazitske osice Dacnusa sibirica i Diglypbus isae ce rezistentnih na OP insekticide. Postoji mnogo proizvodjača osice, Koppert je stavlja u promet pod nazivom En-strip, Brinkman kao Enpack E.f., a Neudorf kao Schlupfwespen E. f. Često se preporuča zajednički unos s drugom parazitskom osicom - Eretmocerus eremicus(npr. pripravak Enermix), koja se vrsta protiv štitastih moljaca primjenjuje i samostalno (pripravak Ercal). Za suzbijanje minirajućih muha u zatvorenom prostoru proširena je u svijetu primjena parazitskih osica Diglypbus isaea i Dacnusa sibirica (pripravci Mi-

SI. 49. Osice trihograme odlažu jaja u jaja kukuruznog moljca

SI. 50. Kapsula trihograma

glyphus, Minusa ili Minex koji sadrži obje vrste, Minerpack D. i. ili D. s.). Vrsta D. isae odlaže jaja uz ličinku muhe u mini, kojom se, kad izađe iz jaja, hrani ličinka osice (ektoparazit). Vrsta D. sibirica odlaže jaja u ličinku muhe unutar koje se razvija i hrani ličinka osice (endoparazit). Preporuča se unos 0,1-0,25 osica po ml Najčešće se obe vrste primjenjuju zajednički. Protiv lisnih uši upotrebljavaju se parazitske osice roda Aphidius (najčešće A. colemani, A. ervi, A. matricariae). Procjenjuje se da će se postići uspjeh ako omjer parazita i štetnika nije veći od 1:100. Pripravci se nazivaju Matron, Aphipar Ervipar itd. Za suzbijanje nekih vrsta lisnih uši primjenjuje se osica Aphelinus abdominalis. Parazitska osica trihograma (Tricbogramma brassicae i dr. vrste) parazitira jaja leptira, pa se upotrebljava protiv sovica, kupusnog bijelca i drugih vrsta štetnih leptira na poljskom uzgoju povrća. Napada i kukuruznog moljca. Zbog svoje polifagnosti lako se održe u prirodi, ali rijetko kad uspiju uništiti visoki postotak štetnika. Na hektar se najčešće ispušta oko 100.000 jedinki. Pripravci se nazivaju Trichogramma, Tricho i si. U Njemačkoj je cijena primjene oko 70 eura po ha. Sve se više širi istovremena primjena nekoliko prirodnih neprijatelja protiv istog štetnika koja daje sigurniji, katkada brži ili trajniji uspjeh. Odluka o uvođenju P. persimilis protiv koprivine grinje najčešće podrazumjeva i odluku da se, ako je potrebno, unosi E. formosa protiv štitastog moljca, A. cucumeris ili drugi neprijatelj protiv kalifornijskog tripsa, te da se primjenjuju biološke mjere i protiv minirajućih muha i lisnih uši. Osim nabave grabežljivaca i parazita od specijaliziranih svjetskih tvrtki, mogu se i oni uzgajati u vlastitom objektu, za što postoje razrađene metodike. U odvojenom manjem dijelu staklenika mogu se stvoriti povoljni uvjeti za razvoj i razmnažanje nekih vrsta prirodnih neprijatelja, te ih od tuda treba povremeno prenositi u komercijalni dio objekta.

Osim suzbijanja štetnih životinja moguće je i biološko suzbijanje uzročnika bolesti, no još se vrlo malo primjenjuje u praksi. U tu se svrhu primjenjuju antagonističke gljivice, npr. Trichoderma harzianum. Također je moguće i biološko suzbijanje korova, kakvo se mjestimice primjenjuje u svijetu. Za to se upotrebljavaju razni kukci, pa i druge životinje, koje se hrane korovima, a koji se najčešće unose iz postojbine korova koji se želi suzbiti. I u Hrvatsku je iz SAD introducirana zlatica koja se hrani korovom ambrozijom, što je drugi pokušaj biološkog suzbijanja korova u Europi, no do sada nije zabilježeno jače udomaćenje tog korisnog kukca u nas. Za suzbijanje korova rabe se i uzročnici bolesti pojedinih vrsta korova u obliku mikoherbicida. U biološka sredstva ubrajaju se i pripravci prirodnog, najčešće biljn o g (botanički insekticidi) podrijetla, te derivati mikroorganizama (naturaUti). Iako su prvi empirijski insekticidi primjenjivani prije više tisuća godina bili biljnog podrijetla tek se danas insekticidnim (pa i fungicidnim i herbiddnim) djelatnim tvarima u biljkama počinje pridavati sve veća pažnja. No još je vrlo malo takvih tvari u široj primjeni: botanički insekticidi jesu piretrin (iz dalmatinskog buhača), o kojem pišemo u idućem poglavlju, te rotenon, kvasija i još poneka tvar iz egzotičnih biljaka. Nekada najviše rabljen nikotin napušta se zbog otrovnosti. Nova insekticidna tvar koja se sporo širi zbog visoke cijene jest azadirahtin iz biljke neem. Počinje i primljena derivata mikroorganizama kao djelatnih tvari. Ta se skupina naziva i naturalitima. Takva insekticidna tvar dozvoljena u Hrvatskoj u zaštiti povrća jest spinosad (spinosini), derivat gljivice Saccharopolyspora spinosa. O pripravku na toj osnovi pišemo u idućem poglavlju. Mikrobiološka sredstva, botanički insekticidi i naturaliti, sukladno našem Zakonu o zaštiti bilja, ubrajaju se u sredstva za zaštitu bilja, te i za njih vrijede odredbe o registraciji i prometu tih sredstava u Hrvatskoj.

IV. PREGLED SREDSTAVA ZA ZAŠTITU POVRĆA

Uvod u Hrvatskoj su dozvolu za promet početkom 2003- g. imala 743 pripravka sredstava za zaštitu bilja formulirana na osnovi 280 različitih djelatnih tvari. Primjena sredstava za zaštitu bilja u povrću podliježe nizu ograničenja, ponajprije radi zaštite potrošača od njihova škodljivog djelovanja, o čemu je opširno pisano u III. poglavlju. Nadalje, neka ograničenja proizlaze iz štetnosti (fitotoksičnosti) sredstva za pojedine ili sve vrste povrća. Stoga samo manji dio od navedena 743 pripravka ima dozvolu za primjenu u povrću. Ta sredstva u svojoj dozvoli imaju izričito navedenu primjenu na nekoj vrsti povrća ili krumpira, odn. rjeđe u svemu povrću. Sredstva za zaštitu bilja smiju se upotrebljavati samo za onu namjenu i na onoj vrsti povrća za koju su dozvoljena i za koju je propisana karenca (tablice 2. i 3.). Ti podaci moraju, osim u dozvoli, biti sadržani u uputama koje se dobivaju zajedno sa sredstvom. Proizvođači sredstava za zaštitu bilja (Chromos, Herbos, Veterina, Bayer Crop Science, Dow AgroSciences, Syngenta, Aventis Cropscience, BASF itd.) pri traženju dozvole (registracije) sredstva za zaštitu bilja u Hrvatskoj moraju navesti namjene i kulture za koje traže dozvolu. Dakle, navodi se npr. "za suzbijanje buhača na kupusnjačama" ili "korova u luku" i si. Zbog troškova istraživanja koja se provode na osnovi tih zahtjeva redovito se dozvola traži za tzv. "velike" a ne "male" kulture i namjene. Dakle, traže se dozvole za namjene za koje se očekuje veća potrošnja sredstava, a ne za usjeve koji se uzgajaju na malim površinama ili za štetočinje koji se javljaju neredovito. Stoga za mnoge potrebu zaštite povrća nema dozvoljenog sredstva. Naš Zakon o zaštiti bilja izričito navodi da se sredstva za zaštitu bilja moraju p r i m j e n j i v a t i s u k l a d n o dozvoli, tj. s a m o za o n e n a m j e n e koje su u dozvoli navedene. Ipak nedvojbeno je da povrćar neće bespomoćno gledati kako mu razni štetočinje uništavaju šparogu ili kako neka rijeda bolest ili štetnik uništavaju neko povrće, jer za tu kulturu odn. štetočinju nema dozvoljenog sredstva. U takvu će se slučaju povrćar obratiti za savjet stručnjaku za zaštim bilja savjetodavne službe, neke znanstvene ustanove ili proizvođača sredstava za zaštitu bilja. Također može povrćar rješenje naći u stručnoj literaturi, pa tako i u ovoj knjizi. I mi u nizu slučajeva navodimo mogućnost uporabe nekih sredstava za namjene za koje nemaju dozvolu u Hrvatskoj (u nekim poglavljima ta su sredstva označena zvjezdicom),

no imaju takvu dozvolu u drugim državama ili za takav navod imamo vlastita iskustva i spoznaje. Ipak, naglašavamo da se svaka p r i m j e n a sredstva za zaštitu bilja izvan n a m j e n a navedenih u dozvoli, a koje su sadržane u uputama, p r o v o d i isključivo uz rizik i o d g o v o r n o s t o n o g a k o j i sredstvo na takav način prim j e n j u j e . Stoga vrlo je opasno (i nepropisno) samovoljno, po "nekoj logici" ili na osnovi "susjedova pričanja" primijeniti sredstva za zaštitu bilja na kulturi za koju ta sredstva nemaju dozvolu. Pratećim propisima Zakona o zaštiti bilja koji su u postupku pokušat će se legalizirati neke od takvih primjena.

SI. 51. Asortiman sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj početkom 2003- g. (Glasilo biljne zaštite 2-3/2003.) Naš pregled sredstava za zaštitu povrća sadrži samo sredstva koja su 2003. g. imala dozvolu za promet u Hrvatskoj. Ipak smo izostavili neka najotrovnija sredstva jer njihovu primjenu procjenjujemo previše opasnom. Sredstva smo svrstali u uobičajene skupine da bi ovaj pregled, unatoč vrlo velikom broju sredstava, bio što pregledniji. Unutar skupina svrstali smo sredstva po djelatnoj (aktivnoj) tvari, a unutar njih nabrojili smo pripravke na toj osnovi. Za svaku djelatnu tvar navedena su osnovna svojstva: namjena, podaci o otrovnosti (za insekticide i opasnosti), toleranci i karenci. Uz pripravke je naveden sadržaj djelatne tvari i primjena. Upućujemo i na objašnjenja sadržana u III. poglavlju ove knjige, a p o s e b i c e naglašavamo da je p r i j e svake p r i m j e n e sredstva za zaštitu bUja p o t r e b n o p o m n o pročitati u p u t e d o b i v e n e p r i nabavi tog sredstva. Tih se u p u t a treba p o t p u n o pridržavati.

Insekticidi Insekticidi su sredstva za suzbijanje štetnih kukaca (insekata). Većina djeluje izravno svojim dodirom - kontaktno djelovanje, a neki djeluju kad se hranom unesu u organizam - želučano djelovanje. Samo mali broj insekticida djeluje svojim parama - fumigantno djelovanje. Većina insekticida koji se primjenjuje u zaštiti povrća ima izraženo kontaktno djelovanje, a neki imaju i prateće želučano djelovanje. Sistemični insekticidi (ima i sistemičnih fungicida i herbicida) jesu sredstva koja biljka upije i provodi svojim provodnim sistemom u druge organe. Naziv sistemici potječe od njihova kretanja provodnim sistemom biljaka. Kretanje je najjače odozdo prema gore, dakle iz korijena prema vrškovima biljaka. No neka sredstva imaju i svojstvo da se kreću biljnim sokovima iz vršnih dijelova prema donjim organima biljke. Sistemici prvenstveno djeluju na kukce koji sišu, a slabije na kukce koji grizu. Prednost sistemika jest u zahvaćanju i sakrivenih štetnika (npr. u zakovrčanom lišću), da ih ne ispire kiša i da ne uništavaju prirodne neprijatelje. Osim folijarno, sistemici se primjenjuju i tretiranjem tla pa ulazeći u biljne sokove mogu zaštititi i nadzemne organe biljke od napada štetnika. Treba napomenuti da neki sistemični insekticidi imaju i kontaktno djelovanje pa djeluju na veći broj štetnika, ali tada škode prirodnim neprijateljima. Univerzalni insekticidi djeluju na veliki broj štetnika, no osim štetnih kukaca uništavaju i brojne korisne kukce. Stoga češća primjena takvih insekticida poremećuje ravnotežu u prirodi pa može pogodovati pojavi nekih skupina štetnika. Selektivni insekticidi djeluju samo na jednu skupinu štetnika, npr pirimikarb djeluje na lisne uši ili bioinsekticidi na osnovi Btk djeluju samo na gusjenice, pa stoga pošteduju prirodne neprijatelje štetnika. Stoga su takvi selektivni insekticidi pogodniji upravo na povrću, kojem je potrebna češća primjena insekticida, npr. u zaštićenom prostoru. Težnja za većom uporabom selektivnijih insekticida jedan je od razloga što se javlja sve veći broj insekticida na tržištu. Gotovo svi insekticidi opasni su za pčele pa moraju na etiketi imati natpis "OPASNO ZA PČELE". Samo bioinsekticidi i regulatori razvoja kukaca ne moraju imati taj natpis. Ipak treba istaknuti da se ni regulatori razvoja kukaca ne smiju rabiti na bilju koje cvate a koje posjećuju pčele, jer bi putem nektara mogli štetiti ličinkama pčele u košnici. No i medu insekticidima opasnim za pčele ima manje opasnih, npr. alfametrin, deltametrin, fosalon, pirimikarb, koji ubijaju pčele samo pri izravnom dodiru, a njihov je depozit na bilju mnogo manje opasan. Postoje insekticidi brzog početnog (inicijalnog) djelovanja i insekticidi sporog početnog, no zato trajnijeg (rezidualnog) djelovanja. Pri zakašnjeloj primjeni insekticida u vrijeme jakog napada štetnika prednost imaju insekticidi brzog početnog djelovanja, no u pravovremenoj primjeni treba prednost dati insekticidima duljeg rezidualnoga djelovanja. Međutim, dulje rezidualno djelovanje povezano je i s duljim zadržavanjem ostataka (rezidua) u povrću, pa je za takve insekticide propisana i dulja karenca.

u nekih vrsta štetnika (ali i uzročnika bolesti i korova) može se pojaviti rezistentnost (otpornost) prema nekim sredstvima, o čemu smo opširnije pisali u III. poglavlju. Insekticidi koji se rabe u zaštiti povrća podijeljeni su u insekticide za folijarno tretiranje, za tretiranje tla i za ostale namjene. Zbog bolje preglednosti velikog broja insekticida za folijarno tretiranje ta je skupina podijeljena na kemijske, biotehničke i biološke insekticide, a u dvije posljednje skupine uvrštena su samo sredstva koja dolaze formulirana slično kemijskim sredstvima te se na sličan način i primjenjuju. Biološki agensi (npr. grabežljivci i paraziti) ili ostala biotehnička sredstva (npr. feromoni) opisani su u III. poglavlje.

A) SREDSTVA ZA FOUJARNO TRETIRANJE Kemijski insekticidi a) O r g a n o f o s f o r n i i n s e k t i c i d i Organofosforni insekticidi (OP) su vrlo različitih svojstava. Ima ih malo otrovnih do jako otrovnih. U organizmu čovjeka blokiraju encim holinesterazu i time izazivaju nagomilavanje štetnog acetilholina. U slučaju sumnje treba zatražiti analizu krvi na aktivnost holinesteraze. Simptomi su trovanja znojenje, suzenje, obilno lučenje sline, edem pluća, drhtavica, grčevi, otežano disanje i dr. Prva pomoć sastoji se u hitnoj dekontaminaciji i primjeni atropina uz liječničku pomoć. Otrovani se sporo oporavljaju. Većina ima dozvolu za suzbijanje krumpirove zlatice, no učinkoviti su samo tamo gdje se još nije pojavila rezistentnost ovog štetnika na organofosforne insekticide. 1. D i k l o r v o s

Djeluje kontaktno i fumigantno. Ima vrlo brzo, ali kratko djelovanje. Registriran je za suzbijanje lisnih uši, štitastih moljaca, muha minera i šampinjonskih mušica na polju i u zaštićenom prostoru. Vrlo opasno sredstvo. Svrstan u II. skupinu otrova. LDjjj - 50-80 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg za povrće. Karenca 3 dana za šampinjone, 7 dana za povrće u polju i zatvorenom prostoru. Pripravci mogu biti fitotoksični za krastavce. Na tretiranu površinu ili objekt nije dopušten pristup ljudima i domaćim životinjama tri dana nakon primjene. KOFUMIN 50-EC, sadrži 50 % d. t., primjena na polju 0,05-0,2 %, u zatvorenom prostoru samo tretiranjem prostora iznad biljaka uz utrošak od 10-15 ml (69 ml/100 m^za šampinjone) pripravka na 100 m^ prostora, razrijeđenog u onoj količini vode koja je potrebna za raspodjelu u tom prostoru raspoloživom prskalicom ili raspršivačem.

2. Dimetoat Sistemični insekticid s kontaktnim djelovanjem. Primjenjuje se prskanjem ili zalijevanjem biljaka. Dozvoljen protiv lisnih uši i kupusne muhe, no u inozemstvu se primjenjuje protiv svih povrtnih muha, resičara, buhača, gusjenica mladih stadija, crvenih paukova i dr. Vrlo opasan. Predvideno je skoro ograničenje primjene. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ oko 150 mg/kg. Toleranca 0,5 mg/ kg. Karenca pri folijarnoj primjeni: 28 dana za mrkvu, 42 dana za kupusnjače i luk, zalijevanjem za mrkvu, 63 dana zalijevanjem za luk. ROGOR 40, CHROMGOR 40, PERFEKTHION, ZAGOR sadrže 40 % d. t., primjena 0,1 % (10 ml u 10 1) ili 1 l/ha (10 ml/ar). 3. F o k s i m Za suzijanje krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^,^ 2000. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 35 dana za krumpir. VOLATON EC-500, sadrži 50 % d. t., primjena 2 l/ha (20 ml/ar). 4. Fosalon Selektivniji insekticid kontaktnog i želučanog djelovanja. Registriran protiv krumpirove zlatice i graškova žiška. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ 135 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg za grašak, 0,1 za krumpir. Karenca 14 dana za krumpir, 35 dana za grašak. ZOLONE LIQUIDE, ATAC EC sadrže 35 % d. t., primjena 2,5 l/ha (25 ml/ar). ZOLONE PM, ATAC WP sadrže 30 % d. t., primjena 2,5 kg/ha (25 g/ar). 5. Heptenofos Sistemični insekticid visoke hlapljivosti, brzog i kratkog djelovanja. Dopušten za suzbijanje lisnih uši u povrću. Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. LD^^^ 96 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 7 dana za povrće u polju i u zaštićenom prostoru (1. 3. - 1- U.), odn. 21 dan u zaštićenom prostoru (1. 11. -1. 3-). HOSTAQUICK EC-50, sadrži 50 % d. t., primjena 0,05-0,1 % (5-10 ml u 10 1 vode). 6. Klorpirifos-etil Za suzbijanje krumpirove zlatice, a tretiranjem tla i drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ oko 135 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/ kg. Karenca 28 dana za krumpir. DURSBAN E-48, PIRIFOS EC, PYRINEX 48 EC, EINISH E-48 sadrže 48 % d. t. Primjena 2 l/ha (20 ml/ar). ZLATICA PIRIFOS sadrži 4 % d. t., primjena 25 kg/ha. 7. Klorpirifos-metil Registriran protiv kupusnih bijelaca i kupusnog moljca. U inozemstvu se primjenjuje i za suzbijanje drugih gusjenica, lisnih uši, nekih povrtnih muha, resičara itd. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.g 1240 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 21 dan za kupusnjače.

RELDAN SUPER, sadrži 50 % d. t, primjena 1 l/ha (10 ml/ar). RELDAN 40 EC, sadrži 40 % d. t., primjena 1,25 l/ha (12,5 ml/ar). 8. Kvinalfos Samo protiv krumpirove zlatice. Vrlo opasan. Tekuće formulacije u II. skupini otrova, prašivo u III. skupini otrova. LD^^ - 66 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana krumpir. EKALUX 25, CHROMOFOS 25 sadrže 25 % d. t., primjena 0,8 l/ha (8 ml/ar). EKALUX P, prašivo s 1,5 % d. t., primjena 15-20 kg/ha (150-200 g/ar). 9. Malation Insekticid kraćeg djelovanja. Primjenjuje se za suzbijanje kupusnih stjenica, lisnih uši, buhača, resičara, mladih stadija gusjenica, pokretnih stadija grinja. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 1375 mg/kg. Toleranca 2,0 mg/kg za povrće. Karenca 7 dana za krastavce u zaštićenom prostoru i na polju, za lubenice i dinje; 21 dan za lisnato povrće; 14 dana za ostalo povrće. RADOTION E-50, sadrži 50 % d. t., primjena 0,15-0,25 % (15-25 ml u 10 1 vode). RADOTION P-5, prašivo s 5 % d. t., primjena 20-30 kg/ha (200-300 g/ar). 10. Piridafention Samo protiv krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^^ - 850 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 28 dana za krumpir. ZLATICA OFUNAK-P, prašivo s 3 % d. t., primjena 20-30 kg/ha (200-300 g/ar). 11. Pirimifos metil Kontaktni i želučani insekticid izraženog fumigantnog djelovanja. Registriran protiv lisnih uši i štitastih moljaca, a djelotvoran i na tripse. U inozemstvu ima mnogo širu primjenu. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ oko 2000 mg/kg. Toleranca za lisnato povrće 2 mg/kg, za ostalo povrće 1,0 mg/kg. Karenca za rajčice, krastavce i paprike u polju i zatvorenom prostoru 7 dana, za ostalo povrće 14 dana. ACTELLIC 50 EC i PIRIMIFOS-METIL 50 EC, sadrže 50 % d. t., primjena 0,050,1 % odn. 0,5-1 l/ha (5-10 ml/ar).

b) Karbamati Slično organofosfornim insekticidima, karbamati blokiraju encim holinesterazu pa su simptomi otrovanja i prva pomoć slični. No, prvi se znaci trovanja javljaju odmah u početku, pa pravovremeno upozoravaju, a otrovani se oporavlja brže.

1. Karbosulfan Sistemični insekticid dozvoljen samo protiv krumpirove zlatice gdje se nije pojavila rezistentnost na OP i karbamate. Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. LD^jj - 88. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 28 dana za krumpir. MARSHAL 25 EC, sadrži 25 % d. t., primjena 1,5-2 l/ha (15-20 ml/ar). MARSHAL ZLATICA 1,5 P, sadrži 1,5 % d. t., primjena 20-30 kg/ha (200-300 g/ar). 2. Metomil Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši (osim kupusne lisne uši) i štitastih moljaca, a u inozemstvu se rabi i protiv gusjenica, resičara i drugih štetnika. Ne smije se primjenjivati u zatvorenom prostoru i na kupusnjačama. Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. LD^,, - 20 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 14 dana za plodovito i korjenasto povrće, 35 dana za ostalo povrće. LANNATE 20 L, METHOMEX SL 20, sadrže 20 % d. t., primjena 0,15 - 0,2 % (15 - 20 ml u 10 1 vode), odn. 1,5 - 2,0 l/ha (15 - 20 ml na ar). 3. Pirimikarb Visoko selektivan sistemični insekticid - aficid. Namijenjen suzbijanju lisnih uši, posebice i onih rezistentnih na druge insekticide. Dozvoljen na povrću u polju i zatvorenom prostoru. Za primjenu na salati, radiću, mrkvi, celeru i peršinu dozvoljen samo na polju. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 147 mg/ kg. Toleranca 0,1 za zrnene mahunarke, krumpir, 0,5 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 4 dana za krastavce u polju i u zatvorenom prostoru, 7 dana za rajčicu u polju i zatvorenom prostoru, krumpir i kolerabu; 14 dana za papriku u polju i zatvorenom prostoru te za ostalo povrće. PIRIMOR WP-50, PIRIMOR 50 WG, sadrže 50 % d. t. primjena 0,04-0,06 % (4-6 g u 101 vode), odn. 0,4-0,6 kg/ha (4-6 g/ar). PIRIMOR 25 WG, sadrži 25 % d. t., primjena 0,08-0,12 % (8-12 g u 101 vode), odn. 0,8-1,2 kg/ha (8-12 g/ar). 4. Triazamat Selektivni aficid. Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši na kupusnjačama, u inozemstvu i na nekim drugim vrstama povrća. Opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. LD^g - 250 mg/kg. Toleranca 0,02 mg/kg. Karenca 28 dana za kupusnjače. AZTEC 140 sadrži 14 % d. t., primjena 0,25-0,5 l/ha (2,5-5 ml/ar).

c) Piretroidi Piretroidi su spojevi vrlo visoke insekticidnosti, pa se upotrebljavaju u dozama znatno nižim nego ostali insekticidi. Širok spektar djelovanja ugrožava prirodne neprijatelje štetnika. Moguća je brza pojava rezistentnosti, pa se usprkos registraciji ne mogu uspješno primijeniti protiv krumpirove zlatice gdje se pojavi-

la rezistentnost. Smiju se upotrijebiti najviše dva puta godišnje na istom usjevu ili nasadu. Pri povišenoj ljetnoj temperaturi (višoj od 25-28 °C) piretroidima se smanjuje učinkovitost. 1. Alfacipermetrin Dozvoljen za suzbijanje štitastog moljca, lisnih uši, kupusnog moljca i krumpirove zlatice, u inozemstvu i gusjenica i nekih drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu. LD.^ - 64 mg/kg. Toleranca 0,2 za rajčice, krastavce; 0,1 za krumpir; 1,0 za lisnato povrće; 0,5 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 14 dana za krastavce i rajčice u polju i zatvorenom prostoru, za ostalo nelisnato povrće, za krumpir; 28 dana za kupusnjače. FASTAC 10 SC, DIREKT 10 SC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,012-0,025 % (1,22,5 ml u 10 1 vode), odn. 0,08-0,12 l/ha (0,8-1,2 ml/ar). 2. Beta-ciflutrin Dozvoljen za suzbijanje lisnih sovica, kupusara i kupusne lisne uši, krumpirove zlatice, u inozemstvu i nekih drugih štetnika. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ 590 mg/kg. Toleranca 0,2 za cvjetaču, 0,05 za krumpir, 0,5 za ostalo povrće. Karenca 7 dana za kupusnjače, mahunarke, plodovito povrće, krumpir; 14 dana za lisnato povrće BETA-BAYTHROID EC 025, sadrži 2,5 % d. t., primjena 0,3-0,5 l/ha (3-5 ml/ar). 3. Bifentrin Dozvoljen za suzbijanje štitastog moljca, koprivina crvenog pauka, krumpirove zlatice, u inozemstvu i drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^g - 54 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg za krumpir, grah; 0,1 mg/kg za krastavce, rajčice. Karenca 7 dana za krastavce u polju i zatvorenom prostoru, za krumpir, grah; 14 dana za rajčicu u polju i zatvorenom prostoru. Ne rabiti na krastavcima za kiseljenje. TALSTAR 10-EC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,02-0,05 % (2-5 ml u 10 1 vode), odn. 0,15-0,25 l/ha (1,5-2,5 ml/ar). 4. Deltametrin Dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice i nekih štetnika kupusnjača, a u inozemstvu i protiv lisnih uši, štitastih moljaca, gusjenica sovica i brojnih drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ -135 mg/kg. Toleranca 0,2 za lisnato povrće; 0,1 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 7 dana za krumpir i kupus. DECIS EC-2,5, SKUD sadrže 2,5 % d. t., primjena 0,03-0,05 % (3-5 ml u 10 1 vode), odn. 0,3-0,5 l/ha (3-5 ml/ar).

DECIS 1,25 EC, ROTOR 1,25 EC, sadrži 1,25 % d. t, primjena 0,04-0,06 % (4-6 ml u 10 1 vode), odn. 0,4-0,6 l/ha (4-6 ml/ar). ROETEM, sadrži 1,5 % d. t., primjena 0,4-0,6 l/ha (4-6 ml u 10 1 vode). DECIS 6,25 WG, sadrži 6,25 % d. t., primjena 0,012 % (1,2 ml u 10 1 vode), odn. 0,12 kg/ha. 5. Esfenvalerat Dozvoljen za suzbijanje kupusnog moljca. Opasan. Svrstan u III. skupinu. LDgjj oko 100 mg/kg. Karenca 28 dana za kupusnjače. SUMIALEA 5 FL sadrži 5 % d. t., primjena 0,15-0,2 l/ha (1,5-2,0 ml/ar). 6. F e n p r o p a t r i n Za suzbijanje štitastih moljaca i koprivina crvenog pauka. Opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. LD^^^ - 140 mg/kg. Toleranca 0,5 mg/kg za rajčice, 0,2 za krastavce. Karenca 7 dana za rajčice, 4 dana za krastavce u polju i zatvorenom prostoru. MEOTHRIN 10 FL, sadrže 10 % d. t., primjena 0,03-0,05 % (3-5 ml u 101 vode). 8. Lambda cihalotrin Dozvoljen za suzbijanje štitastih moljaca, muha minera, kupusne lisne uši, kupusnog moljca, lisnih sovica i kupusara, krumpirove zlatice i lisnih uši krumpira, u inozemstvu i nekih drugih štetnika. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^g - 20 (pripravak 923) mg/kg. Toleranca 0,1 za povrće, 0,05 za krumpir. Karenca 7 dana za krastavce, za rajčice u polju i zatvorenom prostoru, za krumpir; 21 dan za lisnato povrće, 14 dana za ostalo povrće. KARATE 2,5 EC, KING, sadrži 2,5 % d. t., primjena 0,2-0,6 l/ha (2-6 ml/ar) KARATE MAX, sadrži 3,75 % d. t., primjena 0,2-0,3 kg/ha (2-3 g/ar). 9. Zetacipermetrin Sličnih svojstava kao cipermetrin no dvostruko veće djelotvornosti. Dozvoljen protiv krumpirove zlatice, u inozemstvu i protiv nekih drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ - 82 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 7 dana za krumpir. FURY 10 EC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,1-0,15 l/ha (1-1,5 ml/ar).

d) Kombinirani insekticidi (protiv krumpirove zlatice) CHROMOREL D, HERBOREL D, NURELLE-D, CHROMOREL Z, PIREL-D sadrže 50 % klorpirifosetila i 5 % cipermetrina, primjena 0,5-1,0 l/ha (5-10 ml/ar). CHROMOREL P-2, prašivo s 1,8 % klorpirifosetila i 0,2 % cipermetrina, primjena 15-20 kg/ha (150-200 g/ar). CHROMOREL ZP prašivo s 1,8 % klorpirifosetila i 0,14 % zetacipermetrina, primjena 15-20 kg/ha (150-200 g/ar).

e) Neonikotinoidi 1. I m i d a k l o p r i d Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši, uključujući vektore virusa, na krumpiru, kupusne lisne uši, graškove lisne uši i crne bobove lisne uši na grahu. Dozvoljen i za suzbijanje lisnih sovica na kupusnjačama te cvjetnog i duhanova štitastog moljca na rajčici i krastavcima u zatvorenom prostoru. U inozemstvu se rabi i za suzbijanje nekih drugih štetnika povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LDjg - 450 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg. Karenca 14 dana za rajčicu, krastavac, grah i grašak, 21 dan za kupus i 42 dana krumpir. CONFIDOR SL 200, BOKSER 200 SL, sadrže 20 % d. t., primjena 0,25-0,5 l/ha (2,5-5 ml/ar), 0,075-0,1 % (7,5-10 ml/10 1). 2. Tiametoksam Izraziti sistemik. Dozvoljen za suzbijanje lisnih uši na kupusu i paprici, krumpirove zlatice i lisnih uši na krumpiru, duhanova štitastog moljca na rajčici, krastavcima i paprici. Opasan. LD,^ - 1563. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca 0,5 za papriku, 0,2 za kupusnjače, 0,1 za krumpir. Karenca 7 dana za papriku, rajčicu, krastavce; 14 dana krumpir, kupusnjače. ACTARA 25 WG, sadrži 25 % d. t., primjena 0,06 kg/ha (0,6 g/ar) za krumpirovu zlaticu, 0,15-0,2 kg/ha (1,5-2,0 g/ar) za lisne uši na paprici i kupusu, 0,2-0,4 kg/ha (2-4 g/ar) za duhanova štitastog moljca. 3. Tiakloprid Izraziti sistemik, mnogo kraće perzistentnosti od imidakloprida. Dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice, lisnih uši na rajčici, paprici i krastavcima u polju i zatvorenom prostoru te na lubenicama. Opasan. LD_g - 444. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca 0,5 za papriku, rajčicu, 0,3 za krastavce, lubenice, krumpir. Karenca 3 dana za krastavce, lubenice, 4 rajčicu, 7 dana za papriku, 14 dana za krumpir. CALYPSO SC 480 sadrži 48 % d. t., primjena na rajčici i paprici 0,03 %, na krastavcima i lubenici 0,3 l/ha (3 g/ar), a na krumpiru 0,1 l/ha (1 g/ar). 4. Acetamprid Lokalni sistemik. Dozvoljen za suzbijanje kalifornijskog tripsa, duhanova štitastog moljca i lisnih uši na paprici i krastavcima u zatvorenom prostoru te krumpirove zlatice. Opasan. LD^^ - 314. Svrstan u III. skupinu. Toleranca 0,5 za papriku, 0,1 za krastavce, krumpir. Karenca 3 dana za rajčicu, krastavac, 7 dana za papriku, krumpir. MOSPILAN 20, sadrži 20 % d. t., primjena 0,08-0,12 kg/ha (0,8-1,2 g/ar), 0,03 % (0,3 ml/10 1).

f) Insekticidi s a n t i f i d a n t n i m u č i n k o m 1. Pimetrozin Visoko selektivni sistemični aficid, djeluje i na duhanskog štitastog moljca. Vrlo je malo opasan za čovjeka. U nas ima dozvolu za suzbijanje lisnih uši na rajčici u polju i zatvorenom prostoru, uz karencu 7 dana. LD^^ - 5800. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca 0,3- Učinkovit i na uši rezistentne na većinu drugih insekticida. CHESS 25 WP, sadrži 25 % d. t., primjena 0,4 kg/ha (4 g/ar). g) Nereis t o k s i n i 1. Bensultap Dozvoljen za suzbijanje ličinki krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^, - 1105 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg. Karenca 14 dana za krumpir. BANCOL 50-WP, sadrži 50 % d. t., primjena 0,5 kg/ha (5 g/ar). 2. Tiociklam Dozvoljen za suzbijanje štitastog moljca, kalifornijskog tripsa i krumpirove zlatice. Opasan. Svrstan u III. skupinu. LD^^ - 300 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg za rajčicu, 0,05 za krumpir. Karenca 14 dana za rajčicu na polju i u zaštićenom prostoru, 21 dan za krumpir. EVISECT S, sadrži 50 % d. t., primjena 0,3-0,6 kg/ha (3-6 g/ar). h) Inhibitori gaba receptora sinapsa 1. Fipronil Sistemik dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice. Vrio opasan. LD,^ - 97. Svrstan u II. skupinu otrova. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana. REGENT, sadrži 80 % d. t., primjena 0,020-0,025 kg/ha (20-25 g/ha ili 0.20-0,25 g/ar). i) Ostali i n s e k t i c i d i 1. Mineralno ulje Kao insekticid mineralno se ulje u povrću upotrebljava samo za suzbijanje lisnih uši u visokim kategorijama (superelita) sjemenskog krumpira. Uz 8-10 tretiranja može osjetno smanjiti zarazu opasnim virusima krumpira. Neznatno opasan. Nije svrstan u otrove. BIJELO ULJE, sadrži 80 % visoko rafiniranog mineralnog ulja, primjena 10 l/ha.

Biotehnički insekticidi j) Regulatori razvoja kukaca Nemaju izravno "cidno" djelovanje, nego na različite načine poremečuju proces presvlačenja ličinki, pa one uginu. Smrtnost dolazi sporo, no ličinke se kukaca ubrzo nakon tretiranja prestaju hraniti. Za uspjeh je potrebna rana primjena. Iako nisu izravno otrovni za pčele radilice, doneseni u košnicu izazivaju smrtnost ličinki. Stoga ne treba tretirati biljke u cvatnji. U nas se istražuju i neki novi regulatori prikladni za povrće poput metoksifenozida, pirifenoksa novolurona itd. 1. Ciromazin Dozvoljen za suzbijanje lisnih muha minera i šampinjonskih muha, no proizvođač odustaje od njegove proizvodnje. Zalihe se mogu utrošiti. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 2040 mg/kg. Toleranca 10,0 za šampinjone, 5,0 za salatu, 20 mg/kg za grah, papriku, 1,0 za mrkvu, grašak, luk, rajčicu, krastavce; 0,5 za lubenice. Karenca 7 dana za rajčicu, krastavce i tikve na polju i u zaštićenom prostoru, lubenice; 14 dana za salatu na polju i u zaštićenom prostoru, za šampinjone te za grah i mrkvu, 21 dan za papriku na polju i u zaštićenom prostoru. Dozvoljeno samo jedno tretiranje šampinjona i tla. TRIGARD 75 WP, sadrži 75 % d. t., primjena 0,1-0,3 kg/ha (1-3 g/ar), tretiranjem tla s 3-13 g na 100 m^ (samo jedna primjena u sezoni) ili tretranjem komposta u uzgoju šampinjona. 2. HeksafLumuron Dozvoljen za suzbijanje ličinki krumpirove zlatice. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^^ - 5000 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana za krumpir. SONET 100 EC, sadrži 10 % d. t., primjena 0,2-0,25 l/ha (2-2,5 ml/ar). 3. Lufenuron Za suzbijanje krumpirove zlatice. Opasan. LD.^^ - 2000. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca 0,3 mg/kg. Karenca 7 dana. MATCH 050 EC, sadrži 5 % d. t., primjena 0,3 l/ha (3 ml/ar). 4. Teflubenzuron Dozvoljen za suzbijanje ličinki krumpirove zlatice. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD-^, - 5000 mg/kg. Toleranca 0,05 mg/kg. Karenca 14 dana za krumpir. NOMOLT, sadrži 15 % d. t., primjena 0,075-0,15 l/ha (0,75-1,5 ml/ar).

Biološki insekticidi k) Mikrobiološki insekticidi 1. Bacillus

thuringiensis

kurstaki

Dozvoljeni za suzbijanje kupusara i metlice, no u inozemstvu se primjenjuju i za suzbijanje kupusnog moljca, lisnih sovica, kukuruznog moljca i nekih drugih gusjenica štetnih povrću. Nisu uvršteni u otrove. Mogu štetiti fermentaciji zelja. Karenca 7 dana za sve vrste povrća koje se ne prerađuju fermentacijom, inače 21 dan. BIOBIT-WP, primjena 1-1,5 kg/ha (10-15 g/ar). BATURAD-WP, THURICIDE-HP, primjena 0,4-1,0 kg/ha (4-10 g/ar). 2. Bacillus

thuringiensis

tenebrionis

Dozvoljen za suzbijanje krumpirove zlatice u svim kulturama. Nije uvršten u otrove. Karenca nije potrebna. NOVODOR-FC, primjena 3-5 l/ha (30-50 ml/ar). 1) N a t u r a l i t i 1. Spinosad Spinosad je smjesa dva spinosina koje proizvodi aktinomiceta Sacharopolyspora spinosa. Suzbija krumpirovu zlaticu, kalifornijskog tripsa i muhe minere na paprici, krastavcima i rajčici u polju i zatvorenom prostoru. U inozemstvu ima mnogo širi spektar primjene. Neznatno opasan. LD.^ - 3783. Svrstan u III. skupinu. Toleranca 0,2 za plodovito povrće, 0,05 za krumpir. Karenca 3 dana za krastavce, rajčicu, 7 dana za papriku, krumpir. Suzbija i krumpirovu zlaticu, rezistentnu na većinu drugih insekticida. LASER, sadrži 24 % d. t., primjena za krumpirovu zlaticu 0,1-0,15 kg/ha (1-1,5 g/ar) ili za druge namjene 0,03-0,05 % (3-5 ml/101).

m) Botanički insekticidi Iako skupina insekticida biljnog podrijetla uključuje najstarije insekticide, ipak se tek sada toj skupini pridaje veća pažnja. U Hrvatskoj, nažalost, niti jedan botanički insekticid nema dozvolu za primjenu u povrću. No postoje uvjeti da neki uskoro dobiju dozvolu pa ćemo spomenuti najizglednije u tome. 1. Piretrin Smjesa više sastojaka insekticidnih svojstava koja se nalazi u biljci dalmatinskom buhaču. Zbog fotolabilnosti malo se rabe u prirodi, pa tako i u zaštiti povrća. Stabilnost pripravka povećava dodatak piperonil butoksida. Suzbija štitaste moljce, re-

sičare i neke druge vrste štetne povrću, no jedini u Hrvatskoj dozvoljeni pripravak KENYATOX ima dozvolu samo za ukrasno bilje. Neznatno je opasan. LD^^ - 1036. Svrstan u III. skupinu otrova. Ima propisanu tolerancu za povrće 1,0 mg/kg. 2. A2adirahtin Djelatna tvar koja se dobiva iz egzotične bilje nazvane neem. Ometa presvlačenje ličinki, ali djeluje i kao antifiding sredstvo, ometa ovipoziciju itd. Jak je insekticid, učinkovit u niskoj dozi, ali nestabilan na UV zrake i visoku temperaturu i vlagu. Djelotvoran na neke gusjenice, ličinke kornjaša, štitaste moljce, resičare, lisne uši, grinje itd. Niske otrovnosti za ljude. U Hrvatskoj nema dozvolu niti jedan pripravak, no mnogi su dozvoljeni u susjednim državama. Vrlo su skupi.

B) INSEKTICIDI ZA TRETIRANJE TLA u ovu skupinu ubrajamo insekticide namijenjene suzbijanju štetnika u tlu: žičnjaka, rovaca, grčica itd. Neki od tih insekticida namijenjeni su i za folijarno tretiranje, a njihova su svojstva prikazana u prethodnom poglavlju.

a) Organofosfomi insekticidi 1. F o k s i m (vidjeti A/a/3) Protiv štetnika u tlu u krumpiru, kupusnjačama, mrkvi, luku. Karenca 91 dan za mrkvu i drugo korjenasto i gomoljasto povrće, 42 dana za ostalo povrće. Ne primjenjivati u mladom krumpiru. VOLATON G-5 %, primjena širom 80-100 kg/ha (0,8-1 kg/ar), u red 20-30 kg/ ha (200-300 g/ar). VOLATONIZIRANO GNOJIVO 15-15-15 s 1 % FOKSIMA, primjena širom 300400 kg/ha (3-4 kg/ar), u redove 150-200 kg/ha (1,5-2 kg/ar). 2. Klorpirifos etil (vidjeti A/a/6) Protiv štetnika u tlu, ličinki kupusne, lukove, mrkvine i vrtne dlakave muhe u krumpiru, kupusnjačama, mahunastom povrću, luku, cikli, mrkvi i pastrnjaku. Karenca 42 dana za kupusnjače, lepirnjače, 63 dana za luk, ciklu, 91 dan za krumpir, 120 dana za mrkvu. DURSBAN E-48, PIRIFOS-EC, PYRINEX 48 EC, FINISH E-48, primjena širom 6-8 l/ha (60-80 ml/ar), u trake 2-3 l/ha (20-30 ml/ar). DURSBAN G-7,5, FINISH G-7,5, primjena širom 50-60 kg/ha (0,5-0,6 kg/ar), u redove 15-20 kg/ha (150-200 g/ar).

b) Karbamati 1. Karbofuran Dozvoljen za zaštitu krumpira od žičnjaka, rovaca i grčica, uz smanjenje napada prve generacije krumpirove zlatice i slobodnoživućih nematoda. Sistemik. Vrlo opasan. Pripravci s do 10 % d. t. svrstani u II., skupini ostali u I. skupinu otrova. LD^g oralno oko 10 mg/kg. Dermalno stostruko manje otrovan. Toleranca 0.1 mg/kg za krumpir. Karenca 91 dan za krumpir. GEOCID G-5, sadrži 5 % d. t., primjena u redove 20-30 kg/ha (200-300 g/ar). 2. Metiokarb Primjenjuje se u zaštiti povrća od puževa i rovaca. Dozvoljen u povrću u polju i zatvorenom prostoru. Tretira se rasipavanjem granula po površini tla, ne po biljkama. Opasan. LD^^- 100. Svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca 0,2 za korjenasto povrće, 0,1 za ostalo povrće. Karenca nije propisana. MESUROL GRANULAT, sadrži 4 % d. t., primjena 3-5 kg/ha (30-50 g/ar). c) N e o n i k o t i n o i d i 1. Imidakloprid (vidjeti I/e/l) Dozvoljen za tretiranje gomolja krumpira prije ili prilikom sadnje. Na tretiranoj parceli ne smije se iste godine uzgajati drugo povrće. Izrazita sistemičnost omogućuje i zaštitu od lisnih uši i krumpirove zlatice. Dozvoljen i za namakanje presada kupusnjača radi suzbijanja kupusne lisne uši i lisnih sovica. GAUCHO FS 350, sadrži 35 % d. t., primjena 0,05-0,1 1/100 kg gomolja namijenjena za sadnju. GAUCHO FS 600 ROT sadrži 60 % d. t., primjena 20-40 ml/100 kg gomolja namijenjenog za sadnju. PRESTIGE FS 290, sadrži uz 14 % d. t. imidakloprida i 15 % fungicida pencikurona, primjena 0,1 1/100 kg gomolja namijenjena za sadnju, suzbija i bijelu nogu krumpira. CONFIDOR SL 200, sadrži 20 % d. t., primjenjuje se u dozi od 1,5 l/ha (15 ml/ ar) u brazde krumpira i za namakanje presada kupusnjača u 0,1 postotnom škropivu 15 minuta.

C) INSEKTICIDI ZA DEZINSEKCIJU PRAZNOG SKLADIŠTA POVRĆA Navode se neki insekticidi za ovu namjenu. 1) Diklorvos (vidjeti A/a/l) NUVAN 50 EC, KOFUMIN 50-EC, primjena tretiranjem prostora u dozi od 10-20 ml/100 m^

KOFUMIN-7, Nuvan-7, primjena tretiranjem prostora u dozi od 50-100 ml/100 ml Oprez zbog pojačane opasnosti od trovanja diklorvosom (hlapljivost) u zatvorenom prostoru! 2) Klorpirifos metil (vidjeti A/a/7) RELDAN SUPER, RELDAN 40 EC, primjena tretiranjem zidova u dozi od 100 ml/100 ml 3) Malation (vidjeti A/a/9) RADOTION E-50, primjena tretiranjem zidova 20-30 ml/100 ml 4) Pirimifos metil (vidjeti A/a/11) ACTELLIC 50 EC, PIRIMIFOS-METIL 50 EC, primjena tretiranjem zidova 50100 ml/100 ml Pri primjeni pripravaka za dezinsekciju praznih skladišta povrća treba se točno pridržavati mjera opreza navedenih u uputama zbog pojačane opasnosti od otrovanja pri radu u zatvorenom prostoru. Povrće se smije unijeti u tretirano i provjetreno skladište nakon 3-5 dana.

Akaricidi To su selektivna sredstva za suzbijanje grinja. Vrlo ih malo ima dozvolu za primjenu u povrću. No, na grinje su učinkoviti i neki insekticidi (fenpropatrin, bifentrin, malation), a djelomično i neki fungicidi. Akaricidi većinom ne štete prirodnim neprijateljem (osim grabežljivim grinjama), niti su opasni za pčele, pa se zato smatraju selektivnim sredstvima. Većinom djeluju na pokretne oblike (ličinke i odrasle), neki na ljetna ili i zimska jaja, a neki na sve stadije grinja. 1. B r o m p r o p i l a t Učinkovit na sve razvojne stadije grinja. Dozvoljen za suzbijanje koprivine grinje na grahu. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^ - 5000 mg/ kg. Toleranca 0,5 mg/kg. Karenca 35 dana za grah. NEORON 500 EC, PINORON, sadrže 50 % d. t., primjena 0,05-0,1 % (5-10 ml u 101 vode). 2. Klofentezin Uništava jaja i mlade stadije ličinki grinja. Dozvoljen za suzbijanje koprivine grinje na krastavcima. Neznatno opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.g 3200 mg/kg. Toleranca 0,2 mg/kg. Karenca 7 dana za krastavce (osim za kiseljenje). APOLLO 50-SC, sadrži 50 % d. t., primjena 0,04 % (4 ml u 101 vode), odn. 0,4 l/ha (4 ml/ar).

Nematocidi Nematocidi su sredstva za suzbijanje nematoda tretiranjem tla. Nematocidi dozvoljeni u povrću dolaze u obliku granula. Unošenjem u tlo pretvaraju se u plin. Stoga se njima zapravo provodi fumigacija tla. Od primjene do sjetve ili sadnje treba proći odredeni rok da ostaci sredstva u tlu ne oštete bilje. Rok se može pobliže odrediti testom fitotoksičnosti (vidjeti poglavlje o kemijskoj sterilizaciji tla). Većina nematocida djeluje i na kukce, gljivice, korove i druge štetočinje u tlu. U nas se priprema ponovno izdavanje dozvole nematocidima na osnovi metama, koje smo i do nedavno primjenjivali. 1. Dazomet Nematocid, insekticid, fungicid i herbicid. Dozvoljen za tretiranje tla u zaštićenom prostoru i na polju pred sjetvu ili sadnju povrća. Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^- 520 mg/kg. Toleranca 0,01 mg/kg. 45 dana nakon primjene ne uzgajati biljke, osim ako se testom ne utvrdi da je to moguće (vidjeti i poglavlje o sterilizaciji tla). BASAMID GRANULAT sadrži 100 % d. t., primjena 40-60 g/m^ da odn. 200250 g/m3. 2. Metam Sredstvo za dezinfekciju tla protiv gljivica i korova uz nematocidno djelovanje. Primjena 100-200 ml/m^ Pripada opasnim sredstvima. LD50 - 820. Primjena 45 dana prije sjetve ili sadnje povrća. U Hrvatskoj još niti jedno sredstvo nema dozvolu, iako su do 1991. g. dozvolu imali Vapam, Žuvapin i druga sredstva na osnovi metama.

Limacidi Limacidi su sredstva za suzbijanje puževa. Najčešće se nalaze u obliku zatrovanih mamaca koji se rasipaju uz ugrožene biljke. U Europi se sve više primjenjuju biološka sredstva koja sadrže grabežljive nematode. 1. Metaldehid Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD.^- 380 mg/kg. Toleranca 0,1 mg/kg za kupusnjaču, salatu; 0,5 mg/kg za ostalo povrće. Karenca 21 dan. PUŽOMOR, UMAX sadrže 6 % d. t., primjena 30-50 kg/ha (300-500 g/ar).

2. Metiokarb (vidjeti i kod insekticida za tretiranje tla) Opasan. Svrstan u III. skupinu otrova. LD^^ - 100 mg/kg. Toleranca 0,1-0,2 mg/kg, MESUROL GRANULAT, sadrži 4 % d. t., primjena 3-5 kg/ha (30-50 g/ar).

Rodenticidi služe suzbijanju poljskih miševa, voluharica i drugih glodavaca te štakora i miševa u skladištima. 1. Brodifakum Antikoagulant djelotvoran nakon jednokratnog uzimanja. U promet dolazi kao zatrovani mamci pod nazivom KLERAT-PELETE ili CHROMORAT PELETE, koji sadrže 0,005 % a. t., a rabe se stavljanjem u aktivne rupe na polju ili na hrpice ^po 5-30 g u skladištima. Ne smije se rasipavati po površini tla. U prometu se nalaze i KLERAT WAX BLOCKS-5, KLERAT WAX BLOCKS-201 CHROMORAT BLOKOVI. To su mamci namijenjeni samo za suzbijanje glodavaca u skladištima (1 blok na 3-5 m^). Vrlo opasan. Svrstan u II. skupinu otrova. 2. B r o m a d i o l o n Također antikoagulant djelotvoran nakon jednokratne doze. Nalazi se u obliku mamaca pod nazivima BRODILON MAMAK, BRODILON MIKIMAMAK (za kućne miševe), BRODILON PELETE, BRODILON BLOK, BROMADIOLON PELETE, RODEXION, SURADIOLON RATIMOR PELETE, RATIMOR MEKI MAMAC, RATIMOR, RATIMOR ŽITNI MAMAC, TERMINATOR ŽITNI MAMAC itd. Većina ima dozvolu za uporabu na polju i u skladištima, no neki samo u skladištima. Na polju se daju isključivo u rupe glodavaca (nekoliko mamaca), u skladištima u hrpice po 10-25 g. Vrlo opasni. Svrstani u III. skupinu otrova. 3. Difetialon Djelovanje slično brodifakumu. Nalazi se u obliku pripravka BARAKI PELETE, BARAKI PARAEINSKI BLOKOVI I GLODACID MAMCI. Rabi se samo u skladištu sukladno uputama. Vrlo opasan. Pripravci svrstani u III. skupinu otrova. 4. Flokumafen Djeluje uzimanjem jedne doze. Nalazi se u pripravcima STORM PELETE i STORM PARAEINSKE PLOČICE. LD^^, - 0,4. Svrstani u III. skupinu otrova. Primjena isključivo u zatvorenom prostoru sukladno uputama. Vrlo opasni za ptice, a napose za pse.

5. Klorfacinon Ubraja se u antikoagulante, a za djelovanje je potrebno višekratno opetovano uzimanje. Postoje koncentrati za pripremu mamaca (FACIRON ULJNI KONCENTRAT, CHLORPHACINONE 025) i tvornički pripremljeni mamci (FACIRON FORTE M, RATOX MAMAK S). Vrlo opasni. Koncentrat svstan u II. skupini otrova, gotovi mamci u III. skupinu otrova. Mamci se stavljaju u rupe glodavaca na polju, no mogu se stavljati i u hrpice razmaknute 10 m, pokrivene slamom. Iznimno se smiju rabiti i sipanjem po površini sijačicom, kojoj su otvorena dva sijača rala. U skladištu se stavljaju u hrpice po oko 10 g. Zbog opasnosti ne preporučuje se primjena koncentrata za izradu mamaca. 6. Kumatetralil Svojstvima sličan klorfacinonu. RACUMIN 57 je koncentrat za pravljenje mamaca u omjeru 5:100, posipavanje puteva kojima se kreću glodavci, te za trovanje vode u zdjelicama. Primjena samo u skladištima. Sadrži 0,75 % d. t. RACUMIN PASTA već je pripremljen mamac. Svrstani u II. skupinu otrova. Tablica 2. D o z v o l j e n e djelatne tvari insekticida za folijarnu p r i m j e n u na povrću Cz. p. = dozvoljen i u zatvorenom prostoru) INSEKTICIDI Sve vrste povrća alfacipermetrin (z. p.), deltametrin (z. p.), diklorvos (z. p.), heptenofos (z. p.) l a m b d a cihaiotrin (z. p.), malation (z. p.), metomil, pirimikarb (z. p.)

Krumpir acetamprid, betaciflutrin, bifentrin, bensultap, B. t .t., fipronil, foksim, fosalon, lieksaflumuron, imidakioprid, karbosulfan, klorpirifos etil, kvinalfos, lufenuron, mineralno ulje, piridafention, spinosad, tiametoksam, tiakloprid, teflubenzuron, tiocklam, zetacipermetrin

Plodovito povrće acetamprid, betaciflutrin, bifentrin (ne krastavci za kiseljenje) (z. p.), ciromazin (z. p.) fenpropatrin (z. p.), imidakioprid, pimetrozin, pirimifos metil, spinosad, tiakloprid, tiam e t o k s a m , tiociklam (z. p.), zetacipermetrin

Kupusnjače betaciflutrin, B. t. k., dimetoat, esfenvalerat, klorpirifos etil, klorpirifos metil, pirimikarb, tiametoksam, triazamat, zetacipermetrin

Lisnato povrće

betaciflutrin, ciromazin (z. p.)

Mahunarke betaciflutrin, bifentrin (grah), fosalon (grašak), imidakioprid (grah, grašak)

Lukovičasto povrće dimetoat

Korjenasto povrće dimetoat, foksim Višegodišnje povrće Pečurke ciromazin, diklorvos

Tablica 3. Karence zoocida propisane za povrće Zbog svakogodišnjih promjena upućuje se na Pregled sredstava za zaštitu bilja koji se svake godine objavljuje u časopisu Glasilo biljne zaštite. INSEKTICIDI Karenca nepotrebna: Bacillus thuringiensis tenebrionis: krumpir 3 dana: acetamprid; krastavci diklorvos: šampinjoni spinosad: krastavci, rajčice tiakloprid: krastavci, lubenice 4 dana: fenpropatrin: krastavci u polju i zatvorenom prostoru pirimikarb: krastavci u polju i zatvorenom prostoru tiakloprid: rajčica 7 dana: acetamiprid: paprika, krumpir Bacillus thuringiensis kurstaki: kupusnjače koje se ne prerađuju fermentacijom Bacillus thuringiensis tenebrionis-, krumpir beta-ciflutrin: plodovito povrće, mahunarke, kupusnjače, krumpir bifentrin: krastavci u polju i ztvorenom prostoru, krumpir, grah deltametrin: krumpir i kupusnjače ciromazin: rajčica, krastavci i tikve u polju i zatvorenom prostoru, lubenice diklorvos: povrće u polju i zatvorenom prostoru fenpropatrin: rajčica u polju i zatvorenom prostoru heptenofos: povrće u polju i zaštićenom prostoru (1. 3. - !• 11-) lambda cihalotrin: rajčica i krastavci u polju i zatvorenom prostoru, kmmpir lufenuron: krumpir malation: krastavci u polju i zatvorenom prostoru, lubenice, dinje pimetrozin: rajčica u polju i zatvorenom prostoru pirimifos metil: rajčica, krastavci i paprika u polju i zatvorenom prostoru pirimikarb: rajčica u polju i zatvorenom prostoru, krumpir, koleraba spinosad: paprika, krumpir tiakloprid: paprika tiametoksam: krastavci, rajčica, paprika zetadpermetrin: krumpir

14 dana: alfacipermetrin: rajčica i krastavci u polju i zaštićenom prostoru, nelisnato povrće, krumpir bensultap: krumpir beta-ciflutrin: ostalo povrće (osim navedenog kod K-7) bifentrin: rajčica u polju i zatvorenom prostoru ciromazin; salata na polju i u zatvorenom prostoru, šampinjoni, grah, mrkva deltametrin: ostalo povrće (osim navedenog kod K-7) fipronil: krumpir fosalon: krumpir hekasflumuron: krumpir imidakloprid: rajčica, krastavci, grašak, grah, krumpir kvinalfos: krumpir lambda cihalotrin: ostalo nelisnato povrće malation: ostalo povrće (osim navedenog kod K-7) metomil: korjenasto i plodovito povrće pirimifos metil: ostalo povrće (osim navedenog K-7) pirimikarb: paprika u polju i zatvorenom prostoru, ostalo povrće teflubenzuron: krumpir tiakloprid: krumpir tiametoksam; krumpir, kupusnjače tiociklam: rajčica u polju i zatvorenom prostoru 21 dan: Bacillus thuringiensis kurstaki: kupusnjače koje se prerađuje fermentacijom ciromazin: paprika na polju i u zatvorenom prostoru dimetoat: luk heptenofos: povrće u zaštićenom prostoru (1.11.-1.3.) klorpirifos metil: kupusnjače lambda cihalotrin: lisnato povrće malation: lisnato povrće tiociklam: krumpir 28 dana: alfacipermetrin: kupusnjače dimetoat: mrkva esfenvalerat: kupusnjače karbosulfan: krumpir klorpirifos etil: krumpir piridafention: krumpir triazamat: kupusnjače zetacipermetrin: kupusnjače

35 dana: foksim: krumpir fosalon: grah, grašak metomil: ostalo povrće (osim navedenog kod K-14) 42 dana: dimetoat: luk folijarno, kupusnjače i mrkva - zalijevanjem foksim: krumpir (tretiranje tla) klorpirifos etil: kupusnjače i mahunarke (tretiranje tla) imidakloprid: krumpir 63 dana: dimetoat: luk zalijevanjem foksim: mrkva (tretiranje tla) klorpirifos etil: luk, cikla (tretiranje tla) 91 dan: foksim: mrkva (tretiranje tla) karbofuran: krumpir (tretiranje tla) AKARICIDI 7 dana: klofentezin: krastavci (osim za kiseljenje) 35 dana: brompropilat: grah

Fungicidi Sredstva za zaštitu bilja koja primjenjujemo za suzbijanje gljiva nazivamo fungicidima (fungus = gljiva, occidio = istrjebljenje). Prema kemizmu djelatne tvari, fungicidi su podijeljeni na organske i anorganske fungicide. U anorganske fungicide ubrajamo fungicide na osnovi bakra i sumpora. Primijenjeni fungicid može ostati na površini biljnih organa na koje je nanesen, ne ulazeći dublje u biljno tkivo, ali može ući pliće ili dublje (lokalno) u biljno tkivo ili širiti se sistemično kroz čitavu biljku. Na osnovi te karakteristike, svrstali smo ih u fungicide s površinskim djelovanjem i fungicide sa sistemičnim djelovanjem.

Fungicidi na osnovi bakra Fungicidi iz ove skupine, premda imaju dobro djelovanje na uzročnike mnogih bolesti, ipak se ne primjenjuju za zaštitu svih povrtnih kultura jer na nekim vrstama i kultivarima mogu izazvati fitotoksične pojave. Do fitotoksičnih pojava češće dolazi pri niskim temperaturama, uz obilje vlage u zraku. Zahvaljujući svoj-

stvu da se teže ispiru, kao i činjenici da se u tretiranim biljkama povećava količina fitoaleksina, sredstva na osnovi bakra (napose bordoška juha) imaju produženo djelovanje. Fungicidi na osnovi bakarnog sulfata mogu se rabiti najviše dva puta tijekom jedne vegetacije. Pripadaju u neznatno opasna sredstva. Stoci se ne smije dopustiti ispaša na tretiranim površinama 21 dan nakon tretiranja. Fungicidi na osnovi bakrenog Iiidroksida, bakrenog oksiklorida, bakrenog oksida mogu se primijeniti u ekološkoj proizvodnji. Trovanje ljudi nastaje ako uzimaju bakrene soli peroralno. Ako se uzme 3-5 g, nastaju želučane smetnje. Doze od 58 g izazivaju oštećenja sluznice želuca, a doze veće od 8-12 g mogu biti smrtonosne. Poslije trovanja, osjeća se metalni okus u ustima, gađenje, koje je popraćeno povraćanjem (izbljuvci su plavozeleni). Ako se uzmu veće doze, nastaje jako slinjenje, grčenje vanjskog mišića, proljev je plavo obojen, a kasnije crn, često sa sukrvicom. Povraćanjem se izbaci velik dio otrova iz tijela, pa je zbog toga smrtnost rijetka, stoga treba provocirati povraćanje. Otrovanom treba dati mlijeko s bjelanjkom, a kod težih slučajeva treba pozvati liječnika. 1. Bakreni sulfat Svrstan je u III. grupu otrova, 300 mg/kg. Registriran je za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice {Phytophthora infestans), luka (Peronospora destructor), kupusa {Peronospora parasitica), pjegavosti lišća celera (Septoria apiicoId) i sive pjegavosti lista rajčice {Septoria lycopersici). Karenca iznosi 14 dana za krumpir, rajčicu, patlidžan, a 28 dana za luk, te 42 dana za kupusnjače i lišće celera. Bakreni sulfat dolazi u promet pod nazivom iVlODRA GALICA i PLAVI KAMEN. Ona služi kao polazni materijal za pripravu bordoške juhe. Obično se upotrebljava 0,75 - 1-postotna bordoška juha. Za pripremu 1-postotne bordoške juhe potrebno je 1 kg kristala modre galice i 1,2 kg gašenog vapna ili 0,4 kg živog vapna, odnosno 0,55 kg hidratiziranog vapna. Kristali modre galice stave se u gazu i urone u 50 litara vode da se postupno otope. Nakon desetak sati kristali se otope, a eventualne nečistoće zaostaju u gazi. U drugih 50 litara razmuti se vapno, te se dobije vapneno mlijeko. Uz stalno miješanje, dodajemo otopinu galice u vapneno mlijeko. Na taj se način dobije bordoška juha, tekućina plave boje, neutralne reakcije. Ne smije se pripremati u metalnim posudama. 2. Bakar-hidroksid-kalcij sulfat kompleks Da bi olakšale rad oko pripreme bordoške juhe, tvrtke su stavile u promet gotove pripravke pod nazivima: BORDOŠKA WP-20, BORDOŠKA JUHA CAFFARO 20 WP, BORDOŠKA SUSPENZIJA WP 20, BORDOŠKA JUHA 20 WP- MANICA. Svi navedeni pripravci jesu močiva prašiva za suspenziju s 20 % djelotvorne tvari, a primjenjuju se u dozi od 10-15 kg/ha odnosno 1-1,5 %. U povrćarstvu se rabe za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice {Phytophthora infestans), sive pjegavosti lista rajčice {Septoria lycopersici), plamenjače luka {Peronospora destructor) te bakterijske pjegavosti graha {Xanthomonas campestris pv. phaseoU). Karenca za krumpir, rajčicu i patlidžan iznosi 14 dana, za luk i grah 21 dan, a 28 dana za krastavce i lubenice.

3. Bakreni (I) oksid Na osnovi te djelatne tvari registrirana su dva fungicida: NORDOX 75 WG i NORDOX WP SUPER 75. Bakreni oksid kemijski se brže aktivira od drugih bakarnih spojeva, formulacije se odlikuju povoljnom finoćom čestica pa pripravci imaju bolju pokrovnost površine, što je rezultiralo zadovoljavajućom djelotvornošću pri upotrebi nižih koncentracija. Primjenjuju se za suzbijanje plamenjače (Phytophthora infestanš) i koncentrične pjegavosti (Alternaria solani) na krumpiru i rajčici, plamenjače krastavaca, dinje, lubenice, bundeve {Pseudoperonospora cubensiš) u koncentraciji 0,1-0,15 %. Svrstan je u III. skupinu otrova. Karenca za krumpir, rajčicu i patlidžan iznosi 14 dana, a za tikve i bundeve 28 dana. Za krastavce primjena je dozvoljena do prve cvatnje. 4. Bakreni hidroksid Na osnovi te djelatne tvari u promet dolazi nekoliko fungicida i to: CHAMPION WP, CHAIVIPION TEKUĆI, CHAMP FORMULA 2 FL, CUPROLINE, KOCIDE DF I CUPROXAT. Rabe se za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice (Phytophthora infestanš, luka {Peronospora destructor) krastavaca, dinje, lubenice, bundeve iPseudoperonospora cubensis), koncentrične pjegavosti lista kampra i rajčice {Alternaria solani) te bakterijske pjegavosti graha {Xanthomonas campestrispv. phaseoli). Karenca za krumpir, rajčicu i patlidžan iznosi 14 dana, za luk i grah 21 dan, a 28 dana za krastavce i lubenice. 5. Bakreni oksiklorid Fungicidi na toj osnovi imaju trgovačke nazive: BAKRENO VAPNO WP 50, KUPROPIN, GYPSO GD, I CUPROCAFFARO 50 WP, s 50 % d. t. Svrstan je u III. grupu otrova, LD^^ -1440 mg/kg. Toleranca 10,0 mg/kg. Registriran je za suzbijanje plamenjače krumpira i rajčice (Phytophthora infestans), premda ima mnogo širi spektar djelovanja. Doza primjene 5-7,5 kg/ha, odnosno koncentracija 0,50,75 %. Karenca iznosi 14 dana za krumpir, rajčicu i patlidžan. 6. Bakreni-hidroksid-Ca klorid kompleks RAME CAFFARO 32 WP sa 32 % d. t. registriran je za suzbijanje krumpirove plijesni {Phytophthora infestans), plamenjače i sive pjegavosti lista rajčice {Septoria lycopersici) i plamenjače luka {Peronospora destructor), u koncentraciji 0,8 %. Karenca za luk 21 dan, a za krumpir i rajčicu 14 dana. 7. Bakreni-hidroksid-Ca klorid kompleks+cink sulfid Dolazi u promet kao močivo prašivo za suspenziju s 35 % bakra i 2 % cinka, pod nazivom CUPRABLAU Z. Registriran je za suzbijanje plamenjače {Phytophthora infestanš) na krumpiru i rajčici u koncentraciji 0,25-0,3 %. Karenca za obje biljne vrste iznosi 14 dana. Osim spomenutih fungicida, na osnovi bakra ima nekoliko tvorničkih kombinacija, bakrenih oksiklorida s organskim fungicidima. Bakarna komponenta, produžava fungicidni učinak, a zbog toga što ima manji postotak bakra, smanjuje se mogućnost pojave fitotoksičnosti.

Kombinacije bakra s organskim fungicidima BAKRENI ANTRACOL WP 63 kombinacija je bakrenog oksiklorida (17,5 %) i propineba (45,5 %). Registriran je za suzbijanje: plamenjače {Pbytophthora infestans) i koncentrične pjegavosti lišća (Alternaria solani) krumpira i rajčice te plamenjače luka ^Peronospora destructor). Rabi se u dozi od 3-5 kg/ha odnosno od 0,3-0,5 %. Karenca iznosi 14 dana za krumpir i rajčicu, a 21 dan za luk. BAKRENI DITHANE kombinacija je bakrenog oksiklorida (30 %) i mankozeba (25 %). Registriran je za suzbijanje plamenjače (Phytophthora infestans) i koncentrične pjegavosti {Alternaria solani) na krumpiru i rajčici. Upotrebljava se u dozi od 3-4 kg/ha. Na krumpiru se smije primijeniti 3 puta, a na rajčici samo 2 puta tijekom jedne vegetacije. Karenca za obje biljne vrste iznosi 14 dana.

Fungicidi na osnovi sumpora Fungicidi na toj osnovi upotrebljavaju se za suzbijanje pepelnica. Sumpor kao fungicid ima sposobnost isparavanja. Njegove pare pogubno djeluju na gljivu uzročnika i na manje udaljenosti od mjesta na biljci koje je bilo tretirano. Budući da uzročnici pepelnice ektoparaziti, sumpor ima osim preventivnog i odredeno kurativno djelovanje. Sumpor u stanici gljiva blokira respiratorni proces i gljiva ugine. Sumpor pokazuje sporedno djelovanje u suzbijanju hrda, a ima i odredeno akaricidno djelovanje. Fungicidi na osnovi sumpora mogu se rabiti u ekološkoj proizvodnji. Pripravci na osnovi sumpora svrstani su u III. skupinu otrova. Toleranca je 50 mg/kg za povrće. Sredstva na osnovi sumpora smiju se rabiti najviše 4 puta tijekom jedne vegetacije. Oralnim unošenjem većih količina nastaje podražaj sluznice želuca i crijeva, pojave se grčevi i proljev. Pri disanju i pri povraćanju osjeća se miris na sumporovodik. Otrovanog treba iznijeti na svježi zrak i ordinirati medicinski ugljen, sedative i kardiotonik. Djelovanje fungicida na osnovi sumpora ovisi o temperaturi. Na temperaturi ispod 16 °C njegovo je djelovanje slabo, ali ako se povisi temperatura, povećat će se i djelotvornost. Kada temperature prijeđu 25 °C, treba prestati sa zaštitom, jer može nastati palež tretiranih biljaka. U nas su registrirani fungicidi pod trgovačkim nazivima: CHROMOSUL 80, KALINOSUL 80, KALINOSUL 80 WG, KUMULUS DP, KOSSAN WG, KVAŠLJIVI SUMPOR, SUMPOR SC-80, SUMPOR MICRO-80, SUMPOR 80 TIOSAM MIKRO, SULFOLAC 80 WG I SULFOLAC 85 SC. Djelotvorni su za suzbijanje pepelnica na povrću, a koriste se u dozi od 3-4 kg/ha odnosno u koncentraciji 0,3-0,4 %. Karenca iznosi 7 dana za krastavce i grašak, a 14 dana za ostalo povrće.

Organski fungicidi Organski fungicidi najbrojnija su skupina fungicida. Većina ima široki spektar djelovanja pa se često primjenjuju u zaštiti povrća. Daju dobru zaštitu, a u preporučenim dozama ne izazivaju fitotoksične promjene. Prema kemijskom sastavu svrstani su u nekoliko podskupina, a neki pokazuju i sistemična kretanja u biljci.

Ditiokarbamati U ditiokarbamate ubrajamo: mankozeb, propineb, metiram i tiram. Na čovjeku mogu izazvati nadražaj kože (osip) i konjunktivitis. Ako se peroralno uzimaju, nastaju želučane smetnje, koje se očituju gađenjem, povraćanjem i gubitkom apetita. Izbljuvak pri povraćanju ima miris na sumporovodik. Ako se uzimaju visoke doze, pada krvni tlak i temperatura i nastaje vrtoglavica. Kod otrovanog treba provocirati povraćanje, primijeniti terapiju medicinskim ugljenom. Ne smiju se konzumirati masti i ulja, a alkohol se ne smije uzimati 2 tjedna nakon oporavka. Ako je potrebno, treba isprati oči (barem 15 minuta) i kožu i obratiti se liječniku. 1. Mankozeb Ima širok spektar djelovanja, stabilniji je od drugih ditiokarbamata, slabije ga ispiru kiše. Svrstan je u III. skupinu otrova, 8000 mg/kg. Toleranca za krastavce, rajčicu i luk je 1,0 mg/kg, 0,05 mg/kg za krumpir, a za ostalo za povrće 2 mg/kg. Dopušteno je najviše 3 tretiranja u tijeku vegetacijskog razdoblja. Pripravci su: DITHANE M-45, PINOZEB M-45 WP, MANKOZEB, STAR 80, CRITTOX MZ, sa 80 % d. t.; DITHANE DG NEOTEC sadrži 75 % d. t.; DITHANE M-70, močivo je prašivo, sa 70 % d. t., a DITHANE M-45 FLO sadrži 45 % d. t. Registrirani su za suzbijanje plamenjače iPhytophthora infestanš) i koncentrične pjegavosti {Alternaria solani) rajčice i krumpira. Doze su primjene: za Dithane M-45, Pinozeb M45 WP, Mankozeb WP, Star 80, Crittox MZ, Dithane DG Neotec: 2-2,5 kg/ha, za Dithane M-70 - 2,5 kg/ha, a za Dithane M-45 FLO - 3,5-4,5 l/ha. Karenca za rajčicu i krumpir iznosi 14 dana. 2. P r o p i n e b Dobro suzbija plamenjače. Ima vrlo dobro djelovanje na Alternaria vrste, smanjuje napad sive plijesni. Svrstava se u III. skupinu otrova. LD.^ = 8500 mg/kg. Toleranca za krastavce, rajčicu i luk je 1,0 mg/kg, 0,05 mg/kg za krumpir, a za ostalo za povrće 2 mg/kg. Dolazi pod trgovačkim nazivom ANTRACOL WP-70 i CHROMONEB S-70, u obliku močivog prašiva za suspenziju sa 70 % d. t. Registrirani su za suzbijanje plamenjače (Phytophthora infestanš) i koncentrične pjegavosti (.Alternaria solani) rajčice i krumpira te plamenjače luka (Peronospora destructor). Primjenjuje se za suzbijanje bolesti na krumpiru, u dozi od 1,8 kg/ha, a na rajčici i luku u koncentraciji od 0,2 % do 0,25 %. Karenca za rajčicu, krumpir i luk iznosi 14 dana. Ne smije se rabiti na salatnome luku.

3. Metiram Fungicidi na osnovi metirama imaju vrlo široki spektar i dosta perzistentno djelovanje. Svrstan je u III. grupu otrova. LD-^- 10000 mg/kg. Toleranca za krastavce, rajčicu i luk 1,0 mg/kg, 0,05 mg/kg za krumpir, a za ostalo povrće 2 mg/ kg. U nas dolazi pod trgovačkim imenom POLYRAM DF. Registriran je za suzbijanje plamenjače (Phytophthora infestanš) i koncentrične pjegavosti lista (Alterna-

ria solani) krumpira i rajčice te plamenjače luka (Peronospora destructor). Rabi se u dozi 2 kg/ha za sve navedene kulture. Karenca iznosi 14 dana za krumpir, rajčicu i luk. 4. Tiram Ne upotrebljava se više za tretiranje nadzemnih dijelova povrća, ali vrlo se često njima tretira sjeme velikog broja povrća. Svrstava se u III. skupinu otrova, LD.p je 500-1000 mg/kg. Za tretiranje sjemena graha, grašaka, kupusnjača, mrkve, rajčice i drugog povrća registrirani su CHROMOTIRAM KS i ROYAL FLO. Ftalimidi Imaju dosta širok spektar, ali zbog toksikoloških razloga ne primjenjuju se za tretiranje nadzemnih dijelova povrća. Upotrebljavaju se za raskuživanje da, a neki i za tretiranje sjemena. U čovjeka mogu izazvati alergične pojave. Ako se uzmu na usta, izazivaju nadražaj jednjaka, bolove u trbuhu, malaksalost, nesvjesticu, pad tlaka, aritmiju srca. Prva pomoć pruža se izazivanjem povraćanja, ispiranjem želuca, a lijek je digitalis. 5. Kaptan Primjenjuje se za raskuživanje tla u rasadu i kao sredstvo za raskuživanje sjemena. Zaštita od polijeganja biljaka u klijalištima postiže se zalijevanjem 0,3 postotnom otopinom 50 % kaptana, a troši se oko 3-41/m^ otopine. Za tretiranje sjemena graha i graška ima dozvolu CAPTAN SP-4, a primjenjuje se u dozi 175 ml/100 kg sjemena. Dikarboksimidi U tu skupinu svrstane su djelatne tvari vinklozolin, iprodion i procimidon. Slične su kemijske strukture i načina djelovanja. Iskazuju djelotvornost u suzbijanju gljiva: Botrytis cinerea, Sderotinia spp., Rhizoctonia spp., Alternaria spp., Sderotium rolfsii. i drugih. Ako se primjenjuju prije nego je salata razvila 3-4 lista ili u višoj dozi od preporučene, može doći do zastoja u rastu i neujednačenog razvoja listova. Zbog pojave unakrsne rezistentnosti ne preporučuje se uporaba više od 1 do 2 puta u vegetaciji. 6. Vinklozolin RONILAN WG i RONILAN FL sadrže 50 % d. t. Registrirani su za suzbijanje sive plijesni (B. cinerea) i bijele truleži {Sderotinia spp.) na salati u dozi od 0,6 kg/ha. Za suzbijanje sive plijesni (B. cinerea^ na drugom povrću rabi se doza 1-2 kg/ha. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD^^^ -10 000 mg/kg. Toleranca 5 mg/kg za salatu, 3 mg/kg za rajčicu i papriku, 1 mg/kg za dinje, krastavce i luk. Karenca za krastavce 7 dana, za grah 14 dana, za rajčicu 21 dan, 28 dana za luk i grašak, 35 dana za salatu.

7. I p r o d i o n Dolazi u promet pod nazivom KIDAN i LUPO, a primjenjuju se u dozi 1,5-21/ ha. To su koncentrirane suspenzije koje sadrže 260 g/l d. t. Registrirani su za suzbijanje sive plijesni {Botrytis cinerea) i bijele truleži salate (Sclerotinia sclerotiorum), premda imaju širi spektar, jer dobro djeluju na vrste Alternaria, Helminthosporium, Rhizoctonia i Fusarium. Osim toga, rabi se za tretiranje gomolja sjemenskoga krumpira protiv gljiva Rhizoctonia solani i Fusarium vrsta, u dozi 300-400 ml na tonu gomolja. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD.^ je 3500 mg/kg. Toleranca 10 mg/kg za salatu, 1 mg/kg za cikoriju, 0,5 mg/kg za krumpir i luk. Karenca za salatu iznosi 21 dan. 8. P r o c i m i d o n Treća je djelatna tvar iz skupine dikarboksimida s izraženom sistemičnošću u zeljastih biljaka. Dolazi pod trgovačkim nazivom SUMILEX.To je koncentrirana suspenzija s 50 % d. t. Registriran je za suzbijanje sive plijesni na rajčici, ali djeluje i na bijelu trulež. Karenca za rajčicu je 21 dan. Svrstan je u III. skupinu otrova. LDjg iznosi 6800-7700 mg/kg. Toleranca je 2 mg/kg za rajčicu, 1 mg/kg za salatu i krastavce, 0,2 mg/kg za luk. Strohilurini Novija je skupina fungicida, nastali su na osnovi metabolita viših gljiva {Strobilurus tenacellus i Oudemansiella mucidd). Danas se proizvode sintetskim putem. Toksikološka su im svojstva vrio povoljna, a spektar djelovanja vrlo širok. 9. Azoksistrobin U nas je za zaštitu povrća registriran QUADRIS, koji sadrži 25 % azoksistrobina. - 5000 mg/kg. Toleranca je 1 mg/kg za krastavce. Svrstan je u III. skupinu otrova. Registriran je za suzbijanje plamenjače i koncentrične pjegavosti na krumpiru i rajčici, plamenjače i pepelnice na krastavcima. Na rajčici suzbija i pepelnicu {Leveillula taurica), a smanjuje zarazu baršunastom plijesni {Fulvia fulva). Preporučuje se da se ne primjenjuje više od 2-3 puta u vegetaciji zbog moguće pojave rezistentnosti. Karenca za krumpir iznosi 14 dana, a za krastavce i rajčicu 3 dana. Organski fungicidi

s

kositrom

Pripada u dosta perzistentna sredstva. Dosta je ograničene primjene zbog moguće fitotoksičnosti. Pripada u II. skupinu otrovnosti. LD,^-171 mg/kg. Toleranca za celer iznosi 1 mg/kg, a za krumpir 0,1 mg/kg. Dozvoljene su najviše 3 primjene tijekom vegetacije. Smatraju se opasnijim fungicidima. Mogu izazvati iritaciju sluznice. Simptomi se očituju obično 2-3 dana nakon trovanja, u obliku glavobolje, vrtoglavice, šuma u ušima i oslabljena vida. U drastičnijim slučajevima dolazi do povraćanja, kljenuti mišića, grčeva i paralize disanja. Kontaminiranom ispirati kožu tušem, oči ispirati najmanje 15 minuta. Ako je trovanje pero-

ralno, treba provocirati povraćanje, a zatim se unesrećenom daje 3 ml tople vode i ponovo provocira povraćanje. Postupak se ponavlja dok otrovani ne povraća čistu vodu. Može se ordinirati 50 g aktivnog ugljena. Prema potrebi daje se laksans-natrijev sulfat. Dimerkaprol (BAL) nema učinka. 10. Fentin hidroksid Na osnovi te djelatne tvari nalaze se u prometu sredstva: BRESTANID SC, BRIS FL i FADO SC, koja sadrže 50 % d. t. Dozvolu imaju za suzbijane krumpirove plijesni (Phytophtbora infestans). Za pjegavosti lišća celera* (Septoria apiicoId) nije zatraženo produženje dozvole, premda je djelotvoran. Rabi se u dozi 0,6-0,7 l/ha. Karenca za krumpir iznosi 14 dana, za korijen celera 28 dana, a za lišće 42 dana. Organski fungicidi

iz drugih kemijskih skupinsL

11. Tolilfluanid Kemijskom strukturom i načinom djelovanja sličan je diklofluanidu. Tolilfluanid je toksikološki povoljniji pa je našao široku primjenu u zaštiti povrća. LD.^5000 mg/kg. Toleranca za salatu je 3 mg/kg, a za rajčicu 2 mg/kg. Pripada u III. skupinu otrovnosti. U nas su registrirane dvije formulacije, i to: EUPAREN MULTI WP i EUPAREN MULTI WG. Rabe se u koncentraciji 0,20-0,25 %. Registrirani su za suzbijanje plamenjače {Phytophtbora infestans), koncentrične pjegavosti {Alternaria solani) i sive plijesni {Botrytis cinerea) na rajčici. Primjena je dozvoljena samo na glavatoj salati za zaštitu od plamenjače (Bremia lactucae), koncentrične pjegavosti (Alternaria cichorii.) i sive plijesni (Botrytis cinerea). Karenca za salatu iznosi 21 dan, a za rajčicu 4 dana. 12. Fenheksamid Fungicid je izraziti botriticid. U nas dolazi pod trgovačkim nazivom TELDOR SC 500. 5000 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca za rajčicu je 1 mg/kg. Dozvola se odnosi na suzbijanje sive plijesni {B. cinerea) na rajčici. Ima odredeno postrano djelovanje na Sclerotinia vrste. Prema načinu djelovanja na B. cinerea razlikuje se od dugih botriticida pa se ne može pojaviti unakrsna rezistentnost. Ipak ga treba rabiti naizmjenično s botriticidima iz drugih skupina, da bi se smanjio rizik od pojave rezistentnosti. Karenca za konzumnu rajčicu je 4 dana, a za rajčicu za preradu 7 dana. 13. Cimoksanil Cimoksanil se brzo razgrađuje, zbog toga ne dolazi sam nego se na tržištu pojavljuje u kombinacijama s drugim djelatnim tvarima, s kojima djeluje sinergistično. Lokalno ulazi u organ na koji je deponiran, ali ne širi se sistemično po biljci. Pokazuje dobro stopirajuće i eradikativno djelovanje. LD^^- 1450 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca je za krumpir 0,1 mg/kg, a za rajčicu

0,2 mg/kg. U nas imaju dozvolu fungicidi AVISO DF (cimoksanil 4,8 % + metiram 57 %), ANTRACOL COMBI (cimoksanil 6 % + propineb 70 %) i EQUATION PRO (cimoksanil 30 % + famoksadon 22 %) Aviso DF registriran je za suzbijanje krumpirove plijesni {Phytophthora infestans). Antracol combi suzbija krumpirovu plijesan iPhytophthora infestans), plamenjaču rajčice (Phytophthora infestans) i luka {Peronospora destructor). Aviso DF i Antracol combi imaju karencu 14 dana za sve kulture. Za razliku od cimoksanila, famoksadon ne ulazi u list biljke. Pogubno djeluje na gljive na razini citohroma bCj. Equation Pro ima dozvolu za suzbijanje plamenjače {Phytophthora infestans) na rajčici i krumpiru. Karenca za rajčicu je 7 dana, a za krumpir 14 dana. 14. Dinokap Djeluje samo na uzročnike pepelnica i smanjuje napad grinja. Za razliku od fungicida na osnovi sumpora, djelovanje dinokapa nije ovisno o temperaturama. Svrstan je u III. skupinu otrova, LD,,, = 980-1190 mg/kg, ali pripada opasnim sredstvima. Nadražuje kožu i sluznicu. Toleranca je 1 mg/kg za krastavce. (KARATHANE EC), koncentrat za emulziju s 36 % d. t., registriran je za suzbijanje pepelnice na krastavcima {Erysiphe cichoracearum) u koncentraciji od 0,03-0,04 %. (KARATHANE WP), močivo prašivo za suspenziju s 18 % d. t., registriran je za suzbijanje pepelnice na krastavcima u koncentraciji od 0,06-0,09 %, kao i za suzbijanje drugih pepelnica na povrću. Primjena mu je ograničena do početka prvog cvjetanja krastavaca. Karenca iznosi 21 dan za dinje i lubenice, 35 dana za ostalo povrće. 15. Fluazinam Fungicid s površinskim djelovanjem dobre kutikularne sorptivnosti. Dosta je postojan i slabo se ispire. LD,,, - 5000 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrovnosti. Toleranca iznosi 0,03 mg/kg. Dolazi pod trgovačkim nazivom (SHIRLAN 500 SC), a sadrži 500 g/l d. t. Registriran je za suzbijanje krumpirove plijesni {Phytophthora infestans) u dozi 300-400 ml/ha. Karenca za krumpir iznosi 7 dana. Sistemičnifungicidi Do sada spomenuti fungicidi imaju površinsko djelovanje, dakle deponirani na biljne organe ne ulaze u biljno tkivo i ne šire se po biljci. Odreden postotak djelatne tvari sistemičnih fungicida ostaje na površini te funkcionira kao fungicid s površinskim djelovanjem. Iz površinskih stanica fungicid ili njegov metabolit širi se po listu ili čak u druge dijelove biljke, što ovisi o svojstvu sistemičnog fungicida. Tako sistemični fungicid djeluje iz lista, utječe nepovoljno na gljivu parazita, čak i kad je ona ušla u unutrašnjost lista. Zbog tih karakteristika neki sistemični fungicidi imaju ne samo preventivno djelovanje, nego i kurativno djelovanje. Ta karakteristika ovisi o mnogo činilaca: o karakteristikama fungicida, o patogenoj gljivi, o domaćinu, o vremenu njegove primjene, o razdoblju inkubacije itd. Premda sistemični fungicidi daju nešto bolju zaštitu nego fungicidi

s površinskim djelovanjem, ipak ih treba racionalno upotrebljavati. Ako se često primjenjuju neke skupine sistemičnih fungicida, brzo se povećava populacija rezistentnih jedinki gljiva, uzročnika bolesti. Kao posljedica pojave rezistentnosti, djelotvornost fungicida bit će manja. Zbog toga je naša preporuka: sistemične fungicide treba primjenjivati samo onda kad oni pružaju izrazitu prednost (jak pritisak parazita, kišno razdoblje, zakašnjela pravovremena zaštita, itd.) nad fungicidima s površinskim djelovanjem. Na taj način produžit će se vijek njihove primjene i moći će se ih upotrijebiti onda kad konvencionalni fungicidi ne bi dali zadovoljavajuću zaštitu. Inhibitori

biosinteze

ergosterola

To je najbrojnija skupina sistemičnih fungicida registriranih za zaštitu povrća. Najčešće su registrirani za suzbijanje pepelnica, premda imaju širi spektar. Većina suzbija i hrde. 1. Triadimefon Prema kemijskom sastavu pripada skupini triazola. LD50 iznosi 568 mg/kg. Toleranca je 0,5 nig/kg za krastavce, rajčicu i papriku. Svrstan je u III. skupinu otrova. Dozvoljena je primjena najviše 2 puta tijekom jedne vegetacije. Dolazi u promet pod nazivom (BAYLETON SPECIAL WP-5). To je močivo prašivo za suspenziju s 5 % d. t. Registriran je za suzbijanje pepelnica na krastavcima (Etysiphe cichoracearum) u koncentraciji od 0,3-0,6 kg/ha. Karenca je 7 dana za krastavce, 35 dana za ostalo povrće. 2. T r i a d i m e n o l To je metabolit triadimefona sa sličnim spektrom. U nas je registriran pod trgovačkim imenom (SHAVIT 250 EC IBAYFIDAN EC 250). Oba fungicida sadrže 25 % d. t. Registrirani su za suzbijanje pepelnice krastavaca (Erysiphe cichoracearum) u koncentraciji 0,05-0,1 %. LD50 je 700 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca je 0,5 mg/kg za krastavce, rajčicu i papriku. U jednoj vegetaciji, dopuštena su samo dva tretiranja. Karenca za krastavce iznosi 7 dana. 3. Heksakonazol Ubraja se u triazole. U promet dolazi pod trgovačkim imenom (ANVIL 5 SC i KONZUL), koji sadrže 50 g/l heksakonazola. LD50 iznosi 2189 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca je 0,2 mg/kg za povrće, a rabi se za suzbijanje pepelnice na krastavcima i tikvama (Erysiphe cichoracearum) u koncentraciji 0,020,03 % i pepelnice na mrkvi (Erysiphe heraclei)* u dozi 200 ml/ha. Karenca za krastavce iznosi 7 dana, a 28 dana za mrkvu i tikve. 4. Miklobutanil Pripravak na osnovi miklobutanila pripada u triazole. LD50 iznosi I6OO mg/ kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca iznosi 0,2 mg/kg za krastavce i lubenice. U promet dolazi pod nazivom (SYSTHANE 12 E), koji sadrži 125 g/l d.

t. Rabi se za suzbijanje pepelnice na krastavcima {Erysiphe cichoracearum) u koncentraciji 0,04 %. Karenca za krastavce je 14 dana. 5. Fenarimol Ubraja se u pirimidine. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD50 - 2500 mg/kg. Toleranca za povrće iznosi 0,2 mg/kg. Dolazi pod trgovačkim imenom (RUBIGAN 12 SC), kao koncentrat za emulziju s 12,5 % d. t. Registriran je za suzbijanje pepelnice na krastavcima i lubenicama (Erysiphe cichoracearum) u dozi 0,02-0,03 %• Karenca je 7 dana za krastavce, lubenice i dinje. Fenilamidi Fenilamidi sačinjavaju drugu veću skupinu sistemičnih fungicida koji se primjenjuju u zaštiti povrća. U promet dolaze u kombinaciji s nekim od fungicida s površinskim djelovanjem. Kombinacije ne pokazuju dovoljnu djelotvornost na koncentričnu pjegavost (Alternaria solani) rajčice i krumpira. Vrlo dobro suzbijaju plamenjače, pokazujući i kurativne učinke. Dokazana je unakrsna rezistentnost unutar članova ove grupe, zbog čega se preporučuje da se ne rabe više od dva puta u jednoj vegetaciji. 6. Metalaksil i P-metalaksil Suzbija isključivo plamenjače. LD,^ iznosi 1438 mg/kg. Svrstan je u III. skupinu otrova. Toleranca za rajčicu i krastavce 1 mg/kg, za grašak 0,3 mg/kg krumpir i luk 0,1 mg/kg. Dozvoljena je primjena na krastavcima jednom, a na krumpiru i luku dva puta. Močiva prašiva za suspenziju, koja sadrže 8 % metalaksila i 64 % mankozeba, dolaze pod trgovačkim nazivima: (RIDOMIL MZ 72-WP, METAXYL MZ 72, MATADOR, PLANET 72 WP, EUCRITT). Registrirani su za suzbijanje: plamenjače na krumpiru u dozi 2,5 kg/ha i na rajčici (Phytophthora infestans) u dozi 3-3,5 kg/ha, plamenjače luka (Peronospora destructor) u koncentraciji 0,25 %, plamenjače krastavaca (Pseudoperonospora cubensis) u koncentraciji 0,25 %. Karenca je 7 dana za krastavce, 14 dana za luk, 21 dan za krumpir i rajčicu, 35 dana za salatu i ostalo lisnato povrće. (RIDOMIL PLUS 48, METAXYL PLUS 48 I VITINIT) močiva su prašiva koja sadrže 40 % bakrenog oksiklorida i 8 % metalaksila. Fungicidi se rabe za suzbijanje plamenjače krumpira i rajčice {Phytophthora infestans) u dozi 2,5-3,0 kg/ha. Karenca za krumpir i rajčicu iznosi 21 dan. (RIDOMIL GOLD MZ 68) močivo je prašivo, koje se sastoji od dvije komponente: mankozeba (40 %) i P-metalaksila (8 %). Rabi se za suzbijanje plamenjače na knimpiru i rajčici {Phytophthora infestans) u dozi 2,5-3 kg/ha. Karenca za rajčicu i krumpir je 21 dan. 7. OksadiksU Suzbija isključivo, ali vrlo dobro, plamenjače. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD,o -1860 mg/kg. Toleranca za krumpir 0,05 mg/kg. Dozvoljena je primjena najviše dva puta u vegetaciji. (SANDOFAN M-8) močivo je prašivo koje se sastoji od 8 % oksadiksila i 56 % mankozeba. Registriran je za suzbijanje plamenjače na krumpiru i rajčici {Phytophthora infestans), plamenjače luka {Peronospora

destructor) i plamenjače krastavaca (Pseudoperonospora cubensis) u dozi 2,0-2,5 kg/ha. Karenca za luk, krumpir, krastavac i rajčicu iznosi 14 dana. SANDOFAN C močivo je prašivo koje se sastoji od 10 % oksadiksila i 40 % bakarnog oksiklorida. Registriran je za suzbijanje plamenjače na krumpiru {Phytophthora infestanš). Karenca za krumpir iznosi 21 dan. 8. Benalaksil U nas su registrirani za zaštitu povrća (GALBEN C I GALBEN M.) Benalaksil je svrstan u III. skupinu otrova. Toleranca za krumpir iznosi 0,1 mg/kg, 0,5 za rajčicu, luk i krastavce. LD,^ iznosi 4200 mg/kg. Galben C sadrži 33 % bakarnog oksiklorida i 4,2 % benalaksila. Registriran je za suzbijanje plamenjače krumpira i rajčice (Phytophthora infestans) i plamenjače luka {Peronospora destructor). Za suzbijanje tih bolesti rabi se u dozi 5-6 kg/ha. Karenca za krumpir i rajčicu iznosi 14 dana, a za luk 21 dan. Galben-M je kombinacija dvije djelatne tvari, benalaksila (8 %) i mankozeba (65 %). Registriran je za suzbijane plamenjače krumpira i rajčice {Phytophthora infestans) u dozi 2-2,5 kg/ha i plamenjače krastavaca {Pseudoperonospora cubensis) u koncentraciji 0,4-0,6 %. Karenca za krumpir, rajčicu i krastavce iznosi 14 dana. Sistemičnifungicidi

iz drugih

kemijskih

skupina

9. Fosetil A1 To nije fungicid u klasičnim smislu riječi, jer u malim dozama direktno ne djeluje na parazita. Utječe na biljku tako da stvara veće količine fitoaleksina, koji ima obrambenu funkciju, i to kada je biljka napadnuta od patogene gljive. Pripada u rijetke sistemične fungicide koji se kreću akropetalno i bazipetalno. Nema jako izraženo kurativno djelovanje. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD50 - 5800 mg/kg. Toleranca je za salatu 8 mg/kg, 5 mg/kg za bundeve. Ne suzbija plamenjaču na krumpiru i rajčici. Na osnovi te djelatne tvari registrirano je nekoliko pripravaka, i to: (ALIETTE FLASH WG, ALIETTE WP, AVI WP, TOPIC WP). Svi sadrže 80 % d. t. Registrirani su za suzbijanje plamenjače luka {Peronospora destructor), plamenjače krastavaca {Pseudoperonospora cubensis) i plamenjače salate {Bremia lactucae). Primjenjuje se u dozi 2,5-3,75 kg/ha. Karenca za krastavce iznosi 4 dana, za salatu 14 dana, a 21 dan za dinje, lubenice i bundeve. 10. Dimetomorf Ne pripada u izrazito sistemične fungicide. Djeluje na mnoge plamenjače. Ima izraženo antisporulantsko djelovanje pa mu je kurativno djelovanje dobro. Pripada u III. skupinu otrova. Toleranca za krastavce je 0,2 mg/kg, a 0,05 mg/kg za krumpir. Dolazi u promet pod trgovačkim nazivom (ACROBAT MZ), a sadrži 9 % dimetomorfa i 60 % mankozeba. U nas je registriran za suzbijanje krumpirove plijesni {Phytophthora infestanš) u dozi 2 kg/ha i plamenjače na krastavcima {Pseudoperonospora cubensis) u koncentraciji 0,2 %. Karenca za krumpir i krastavce iznosi 14 dana.

11. Iprovalikarb Akropetalni sistemik, svrstan u III. skupinu otrova. LD50 je 5000 mg/kg. Toleranca za rajčicu je 2 mg/kg, a za krumpir 0,2 mg/kg. U promet dolazi u kombinaciji (iprovalikarb 5,5 % + propineb 6l,5 %) pod nazivom (MELODY DUO). Registriran je za suzbijanje plamenjače (Phytophtbora infestans) i koncentrične pjegavosti CAlternaria solani) na krumpiru i rajčici u dozi 3 kg/ha za krumpir i 2,5 kg/ha za rajčicu. Za suzbijanje plamenjače krastavaca (Pseudoperonospora cubensis) rabi se koncentracija 0,25 %. Karenca za krumpir je 14 dana, za rajčicu na otvorenom 21 dan, a u zatvorenim prostorima 10 dana. 12. Propamokarb Nema jako izraženo sistemično kretanje. Pokazuje samo preventivno djelovanje. Suzbija plamenjače. Svrstan je u III. skupinu otrova. LD50 - 8600 mg/kg. Toleranca za krastavac iznosi 2 mg/kg, za papriku 1 mg/kg. To je karbamat koji ne utječe bitno na kolinesterazu. Otrovanom je dovoljno dati aktivni ugljen, eventualno je potrebno ispiranje želudca. Za teže slučajeve, može se propisati atropin, pazeći na točne doze, naročito za djecu. Na krastavcu se smije rabiti najviše tri puta, a na paprici dva puta tijekom vegetacije. Vodotopivi koncentrat sa 70 % d. t. dolazi u promet pod trgovačkim nazivom (PREVICUR 607 SLIPROPLANT). Registrirani su za suzbijanje plamenjače na krastavcima {Pseudoperonospora cubensis) i polijeganja krastavaca {Pythium spp.). Primjenjuje se zalijevanjem biljaka, 200 ml po biljci 0,15 % otopinom, a zatim se nastavi zaštita prskanjem s 0,15 postotnom otopinom. Za suzbijanje plamenjače {Phytopbtbora capsici) na paprici obavlja se zalijevanje, a priredi se 0,25 postotna otopina i s njom se zalijeva rasad s 4 1/m^ Nakon rasadivanja, zalijeva se svaka biljka s 200 ml po biljci. Karenca za krastavce iznosi 14 dana, a za papriku 35 dana. Kombinacija propamokarba (24,8 %) i mankozeba (30 %) dolazi u promet pod nazivom (TATTOO). Rabi se za suzbijanje plamenjače krumpira (Pbytopbtbora infestans) u dozi 4 l/ha. Karenca za krumpir iznosi 14 dana.

Herbicidi Herbicidi (herba = biljka + caedere = ubiti) kemijski su spojevi koji primijenjeni u odredenoj dozaciji suzbijaju (ili priječe razvoj) neželjene biljne vrste, odnosno korove. Danas je u svijetu poznato više od tisuću herbicidno aktivnih spojeva. Tek nešto više od 250 herbicida ekonomski je isplativo. Na njihovoj osnovi formulirano je više desetaka tisuća različitih herbicidnih pripravaka. U Hrvatskoj dozvolu za promet ima 93 herbicida. Na njihovoj osnovi s dozvolom za uporabu registrirana su 273 herbicidna pripravka.

Gotovo da ne postoje herbicidi koje u poljoprivredi rabimo u obliku čiste djelatne tvari. Naime, te aktivne tvari uglavnom su netopive u vodi. Budući da većinu herbicida primjenjujemo upravo s pomoću vode, primjenom čiste aktivne tvari u vodi izostao bi učinak. Da bi herbicidi bili učinkoviti, u tvornici im se posebnim postupkom dodaju odredene tvari. Tim postupkom koji nazivamo formulacijom, dobivamo pripravak kompatibilan s vodom. U praksi, naime, većinu herbicida primjenjujemo metodom prskanja razrijeđenog pripravka u vodi (škropivo). Stoga je prva i osnovna zadaća formulacija dobiti pripravak (sredstvo za zaštitu bilja) koje će biti kompatibilan s vodom. Doduše, postoje i formulacije sredstava za zaštitu bilja koje ne primjenjujemo s pomoću vode. Od herbicidnih pripravaka to su granulirana i mikrogranulirana sredstva. Njihova zastupljenost u praksi gotovo je nevažna, naročito u Hrvatskoj. Sve pripravke za zaštitu bilja, pa tako i herbicide, s gledišta forme (oblika) u kojoj se javljaju, možemo razvrstati u dvije skupine: u skupinu krutih i skupinu tekućih pripravaka. Njihov herbicidni učinak ovisit će o primijenjenoj dozaciji odnosno o priređenoj koncentraciji. Dozacija je odredena količina herbicida koja se primjenjuje na površinu. Krutim sredstvima dozaciju odredujemo vaganjem a tekućim mjerenjem volumena. Izražavamo je u težinskim mjernim jedinicama (gr/ha, kg/ha) ili volumnim mjernim jedinicama (ml/ha, l/ha). Koncentracija je količina herbicida koja se nalazi u odredenom volumenu. Odreduje se vaganjem odnosno mjerenjem volumena. Izražavamo je postotkom. Ako pripravljamo sredstvo krute forme, govorimo o postotcima mase pripravka na volumen vode (gr/100 1, kg/100 1). Suprotno, herbicid tekuće forme daje postotak volumena pripravka na volumen vode (ml/100 1, 1/100 1). Na to valja osobito paziti jer su u praksi vrlo rijetki slučajevi da odredeni volumen nekog sredstva ima upravo istu masu. U zaštiti povrtnica od korova učinkovitu količinu herbicidnog pripravka izražavamo dozacijom. Rijetki su slučajevi da količinu pripravka osim dozacijom izražavamo i koncentracijom. Nasuprot rečenom, učinkovite količine fungicida i insekticida uglavnom izražavamo koncentracijom.

PODJELA (RAZVRSTAVANJE) HERBICIDA Bez obzira na namjenu i oblik formulacije sve herbicide možemo na osnovi njihovih zajedničkih karakteristika svrstati u skupine na više različitih načina. Uzimajući u obzir vrijeme primjene, kemijske karakteristike, molekularni sastav i konfiguraciju, način djelovanja, selektivnost i drugo, herbicide možemo razvrstati (podijeliti) na jedan od ovih načina: 1. podjela na osnovi vremena i načina primjene, 2. podjela na osnovi mehanizma djelovanja, 3. podjela na osnovi kemijske pripadnosti.

1. Podjela na osnovi vremena i načina djelovanja Selektivna p r i m j e n a To je takova primjena kojom suzbijamo neželjene vrste (korove), a poštedimo željenu vrstu (kulturu). To se može postići primjenom herbicida u jednom od slijedećih rokova primjene. 1.1. Prije sjetve odnosno sadnje (pre-sowing Ui pre-planting) Na taj način najčešće primjenjujemo hlapljive i fotolabilne herbicide (Treflan EC i dr., Devrinol 45 F, Razza). Nakon primjene potrebno ih je oruđem (unakrsnim tanjuranjem ili sjetvospremačem) unijeti u tlo (inkorporirati) na određenu dubinu. Prije sjetve odnosno sadnje, kad to dopuštaju prilike u polju, mogu se primijeniti kontaktni nerezidualni pripravci na osnovi dikvata ili glufosinata, te nerezidualni translokacijski herbicidi na osnovi glifosata ili sulfosata. Primjena se obavlja nekoliko dana prije sjetve odnosno sadnje na za sjetvu ranije priređenim i stoga zakorovljenim površinama. Sjetvu kulture potrebno je obaviti tako da se ratilom "probudi" čim manje novih sjemenki korova iz da. 1.2. Primjena nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) Taj rok primjene omogućuje primjenu kontaktnih, translokacijskih i rezidualnih herbicida. Kontaktne herbicide primjenjujemo kad nakon sjetve korovi niknu prije kulture (npr. u luku uzgojem iz sjemena, u peršinu, mrkvi, krumpiru). Kontaktni herbicidi djelotvorni su samo na jednogodišnje korove. Translokacijski (sistemični) herbicidi uz jednogodišnje korove suzbit će i višegodišnje korove. No, budući da translokacijski herbicidi najčešće iskazuju i rezidualno djelovanje, potrebno je voditi računa o njihovoj selektivnosti. Rezidualni će herbicidi zbog svoje postojanosti (perzistentnosti) nakon primjene dulje iskazivati herbicidni učinak. Kad počnu nicati, biljke će ih korijenom usvojiti, što će rezultirati dobrim učinkom. Na taj način mogu se upotrijebiti samo selektivni herbicidi, 1.3. Primjena nakon nicanja (post-emergence) U tom roku primjene redovito rabimo kontaktne, translokacijske i rezidualne selektivne herbicide. Kontaktni su herbicidi djelotvorni na jednogodišnje korove, translokacijski herbicidi na jednogodišnje i višegodišnje korove, a rezidualni herbicidi najčešće suzbijaju samo jednogodišnje korove. U primjeni nakon nicanja kulture selektivnost herbicida ovisit će o primijenjenoj dozaciji, zatim o anatomskim, morfološkim i fiziološkim razlikama između korova i kulture. Faza razvoja kulture u vrijeme tretiranja vrlo je važna za selektivno djelovanje herbicida. Klimatske prilike prije i nakon tretiranja također će odlučivati o selektivnosti. Pojedini herbicidi mogu aktivnost iskazivati istovremeno preko lista i preko korijena (npr. Sencor u krumpiru. Goal u luku i si.).

1.4. Usmjerena aplikacija p o d list Taj način primjene najčešće rabimo u drvenastim višegodišnjim kulturama, iako se na isti način mogu primijeniti herbicidi i u povrtnicama (rajčica, paprika). Sva tri tipa herbicida (kontaktne, translokacijske i/ili rezidualne) može se primijeniti na taj način. 1.5. Tretiranje u trake Tretiranje u trake takav je način primjene u kojem se herbicidom tretira samo traka u sjetvenom redu širine 30-50 % od ukupne površine. Tretiranje je moguće obaviti zajedno sa sjetvom ili nakon nicanja kulture. Preostali meduredni prostor, netretirani dio površine obično se mehanički obradi ratilom u više navrata tijekom vegetacije. Tom načinu primjene pridaje se sve više važnosti jer ima ekonomsku korist i velik ekološki doprinos. S gledišta vidljivog učinaka na biljci, sve herbicide bez obzira na rok primjene, možemo razvrstati u skupine: 1. kontaktni (prodiru u zelene dijelove, djeluju dodirom (kontaktom), ne premještaju se asimilatima); 2. translokacijski (apsorpcija odnosno usvajanje kroz list ili korijenom, premještaju se asimilatima ili vodom); 3. rezidualni (iskazuju herbicidni učinak kroz dulje razdoblje, biljka ih usvaja korijenom). Moguće se u i kombinacije gotovih pripravaka ili tank mix kombinacije: - rezidualni + kontaktni, - rezidualni + translokacijski, - rezidualni + kontaktni+translokacijski.

Neselektivna (totalna) primjena Aplikacija na nezasijanim površinama (pruge, industrijska dvorišta, putovi, aerodromi, rafinerije, dalekovodi i dr.), totalno suzbijanje. Totalni ili neselektivni herbicidi suzbijaju svu vegetaciju. Primjenjujemo ih prije sjetve ili sadnje neke kulture, neposredno prije sjetve (glifosat), ili na željezničkim prugama, industrijskim objektima, putovima, kanalima, aerodromima, rafinerijama i dr. U drugom slučaju rabe se perzistentni herbicidi širokog spektra s izraženim rezidualnim učinkom (Arsenal, Radokor i dr.). Prikaz primjene herbicida prema vremenu i načinu primjene

Prikaz primjene herbicida prema vremenu i načinu primjene

Perzistentnost herbicida u tlu Kao što je već rečeno, rezidualne (perzistentne) herbicide uglavnom primjenjujemo na i/ili u tlo. Kad herbicid dospije na površinu tla, kišom biva raspoređen po fazama tla. Kao što znamo, tlo je vrlo kompleksan sustav, sastoji se od krute, tekuće, plinovite i žive faze. Zajedno sa Sunčevom energijom i zrakom

omogućuje nam život. Zato a je vrlo važno znati što se s herbicidom zbiva u tlu nakon primjene. Stoga je prijeko potrebno pratiti raspored herbicida po fazama tla, njegovu degradaciju (raspad) i utjecaj na žive organizme u tlu. Sve to može utjecati i na plodnost tla. Na crtežu su prikazani procesi koji utječu na gubitak i inaktivaciju, odnosno perzistentnost nekog herbicida u tlu. Procesi gubitaka i razgradnje (inaktivacije) herbicida

Vidljivo je da herbicid koji je s vodom dospio u tlo podliježe procesima gubitaka i procesima razgradnje. Procesi gubitaka nastaju zbog: - ispiranja u dublje slojeve, - isparavanja, - apsorpcije (usvajanje) od biljke, - adsorpcije (vezivanja) na mineralne i organske koloide tla. Razgradnja (inaktivacija) ili degradacija odvija se zbog procesa: - fotorazgradnje, - kemijske razgradnje, - razgradnje mikroorganizmima. Utjecajem procesa gubitaka molekula herbicida zadrži prvotni oblik. Herbicid je, međutim, "izgubljen" (nedostupan) korijenu korovne biljke. Procesima razgradnje molekula se degradira (razgradi se) na herbicidno inaktivne sastojke. Svaki od navedenih procesa od velike je važnosti te o njemu ovisi perzistentnost nekog herbicida u tlu. S druge strane, perzistentnost, odnosno postojanost nekog herbicida, često ograničava plodored. Npr. nakon upotrebe Devrinol 45 F i Tre-

flan EC iduće sezone na istu površinu zabranjeno je sijati niz osjetljivih povrtnih kultura.

2. Podjela na osnovi mehanizma djelovanja Kao što smo već naveli, herbicid u biljku može dospjeti kroz list ili korijen. Nakon što prodre u biljku, asimilatima ili vodom sistemično se raznosi kroz biljku sve do mjesta djelovanja. Dospijećem do molekularnog mjesta djelovanja, herbicid je sposoban zaustaviti ili usporiti odredene životno presudne fiziološke funkcije biljke. S gledišta utjecaja na fiziološke procese u biljci, sve poznate herbicide možemo podijeliti u ove skupine: 2.1. Inhibitori procesa fotosinteze (supstituirani fenilderivati ureje, triazini, triazinoni, uracili, piridazini, neki karbamati, benzonitrili, benzotiadiazinoni, bipiridili) 2.2. Inhibitori diobe stanice (dinitroanilini, kloracetamidi, neki amidi, neki nitrili) 2.3. Inhibitori tvorbe staničnih stijenki (nitrili, u Hrvatskoj je jedini predstavnik diklobenil) 2.4. Inhibitori sinteze Upida (tiokarbamati, benzofuran) 2.5. Inhibitori rasta Ui sintetski auksini (derivati fenoksikarbonskih kiselina, derivati aromatskih karbonskih kiselina) 2.6. Inhibitori acetU CoA karboksilaze (ariloksifenoksi propionati, cikloheksadinoni) 2.7. Inhibitori acetolaktat sintaze (sulfonilureja, imidazolinoni, triazolopirimidini) 2.8. Inhibitori sinteze karotenoida (triazoli, izoksazolidinoni, neki amidi) 2.9. Inhibitor EPSP sintaze (aminofosfonati) 2.10. Inhibitor glutamin sinteze (derivati fosfonične kiseline) 2.11. Inhibitor protoporfirinogen oksidaze (PPO) (difenileteri, N-fenilftamilidi, oksadiazoli, triazolinoni) 2.12. Inhibitor dihidropteroat (DPH) sintaze (asulam) S praktičnoga gledišta, poznavanje mehanizma djelovanja herbicida u biljci potrebno je zbog pojave rezistentnosti korova na herbicide. Naime, kad odredeni biotipovi neke korovne vrste razviju rezistentnost na neku od molekula odredene kemijske skupine, neće djelovati svi herbicidi iz dotične skupine, ali ni herbicidi iz drugih skupina s istim mehanizmom djelovanja. Stoga je u tom slučaju potrebno primijeniti herbicid s potpuno drukčijim načinom djelovanja.

3. Podjela na osnovi kemijske pripadnosti Razvrstavanje herbicida u skupine prema kemijskoj pripadnosti zasniva se na kemijskoj sličnosti pojedinih herbicidno aktivnih molekula. Tako objedinjeni herbicidi čine skupinu koju karakterizira veliki broj zajedničkih svojstava. Sve

herbicide, prema kemijskoj pripadnosti, gradi, strukturi i zajedničkim svojstvima, bez obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i način primjene, možemo razvrstati u 28 skupina. Te su skupine: 3.1. Anorganske soli željezni sulfat) 3.2. Triazini (atrazin, cijanazin, prometrin, simazin, terbutilazin) 3.3. Triazinoni (metamitron, metribuzin) 3.4. Diazini ili uracili (lenacil) 3.5. Piridazinoni i fenil-piridazini (kloridazon, piridat) 3.6 Karbamati (dezmedifam, fenmedifam, asulam, cikloat, EPTC, prosulfokarb, vernolat, profam, kloroprofam) 3.7. Supstituirani derivat fenilureje (diuron, izoproturon, klortoluron, linuron, metobromuron) 3.8. Amidi (napropamid, propizamid, flufenacet, flukloridon, diflufenikan, cinidon-etil) 3.9. BenzonitrUi (bromoksinil, joksinil, diklobenil) 3.10. Dipiridili (dikvat, parakvat) 3.1.1 DinitroanUini (trifluralin, pendimetalin) 3-12. Kloracetamidi (acetoklor, alaklor, metazaklor, S-metolaklor, metolaklor, propizoklor, dimetenamid) 3.13. Derivati fenoksi-karbonskih kiselina (2,4-D, 2,4-DP (diklorprop), MCPA, MCPP (mekoprop)) 3.14. Derivati aromatskih karbonskih kiselina (dikamba, fluroksipir, klopiralid, pikloram) 3.15. Ariloksifenoksi propionati (fenoksaprop-P-etil, fluazifop-P-butil, haloksifop-ester, kizalofop-tefuril, propakizafop) 3.16. Cikloheksadinoni (cikloksidim, kletodim, setoksidim) 3.17. Sulfonilureja (amidosulfuron, foramsulfuron, jodsulfuron, nikosulfuron, oksasulfuron, primisulfuron, prosulfuron, rimsulfuron, tifensulfuron, triasulfuron, tribenuron-metil, triflusulfuron) 3.18. Imidazolinoni (imazametabenz-metil, imazamoks, imazapir) 3.19. Triazolopirimidini (florasulam, metosulam) 3.20. Izoksazoli (izoksaflutol) 3.21. Izoksazolidinoni (klomazon) 3.22. Aminofosfonati (glifosat, sulfosat, glufosinat-amonij) 3.23. DifenUeteri (acifluorfen, bifenoks, fluroglikofen-etil, fomesafen, laktofen, oksifluorfen) 3.24. Oksadiazoli (oksadiazon, oksadiardžil) 3.25. TriazoUnoni (karfentrazon-etil) 3.26. Benzotiadiazinoni (bentazon) 3.27. Benzofuran (etofumesat) 3.28. Triazoli (amitrol)

Na isti način, s detaljnom uputom za primjenu (kultura, vrijeme primjene, dozacija, karenca i toleranca) svake godine razvrstani su u Hrvatskoj svi registrirani herbicidi i objavljuju se početkom svake godine u Glasilu b i l j n e zaštite. Stoga ih nećemo ovdje opisivati detaljnije po skupinama.

Tablica 4. Djelatne tvari i pripravci herbicida po vrstama povrća (s dozvolom za primjenu u Hrvatskoj)

Pomoćnice krumpir: bentazon - BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO cikloksidim - FOCUS ULTRA dikvat - REGLONE FORTE, REGLONE fluazifop butil - FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil - FUSILADE FORTE flukloridon - RACER 25 EC flufenacet + metribuzin - PLATEEN 41,5 WG glifosat - CIDOKOR, HERBOKOR, CLINIC, DOMINATOR, COSMIC, TENDER, GLYPHOS, MENTOR glufosinat - BASTA 15 kletodim - SELECT, SELECT SUPER klomazon - COMMAND 4 E, COMMAND 36 CS kizalofop tefuril - TARGA SUPER, PANTERA, LEOPARD linuron - LINUREX 50 WP metobromuron - PATORAN 50 WP metribuzin - SENCOR 70 WP, SENCOR 70 WG, TOR 70 WP, DANCOR 70 WG, METRIPHAR 70 WG pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E prometrin - PROHELAN T-50, PROMETREX 50, GESAGARD 500, GESAGARD 50 WP rimsuifuron - TAROT 25 DF secoksidim - GRASIDIM vernolat - SURPASS 6,7 E rajčica: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA metribuzin - SENCOR 70 WP, SENCOR 70 WG, TOR 70 WP, DANCOR 70 WG, METRIPHAR 70 WG pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E propakizafop - AGIL 100 setoksidim - GRASIDIM paprika: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA

pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E propakizafop - AGIL 100 patlidžan: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Tikvenjače krastavci: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj lubenica: napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA dinja: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj tikva: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Krstašice kupus: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil - FUSILADE FORTE metazaklor - BUTISAN S napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA oksifluorfen - GOAL 2 E, GALIGAN 240 EC, VERTON pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E piridat - LENTAGRAN WP setoksidim - GRASIDIM trifluralin -TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR kelj: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA trifluralin - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR cvjetača: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER napropamid - DEVRINOL 45 F, RAZZA setoksidim - GRASIDIM trifluralin - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR kelj pupčar, brokula, hren, rotkva i rotkvica: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Glavočike salata: propizamid - KERB 50 W endivija, radič, artičoka: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Mahunarke (Lepirnjače) grah: bentazon - BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO fluazifop-butil - FUSILADE SUPER

imazamoks - PULSAR metobromuron - PATORAN 50 setoksidim - GRASIDIM trifluralin - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR grašak: bentazon - BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO cijanazin - BLADEX 50 SC fluazifop-butil - FUSILADE SUPER imazamoks - PULSAR imazamoks + pendimetalin - ESCORT prometrin - PROHELAN T-50, GESAGARD 50 W, GESAGARD 500 FL, PROMETREX 50 SC propakizafop - AGIL 100 setoksidim - GRASIDIM bob, leća: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Lukovi luk: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil - FUSILADE FORTE oksadiazon - RONSTAR oksifluorfen - GOAL 2 E, GALIGAN 240 EC, VERTON pendimetalin - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E piridat - LENTAGRAN WP propakizafop - AGIL 100 setoksidim - GRASIDIM češnjak: setoksidim - GRASIDIM poriluk: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Štitarke mrkva: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER linuron - AFALON, AFALON DISPERZIJA, LINURON CHROMOS 50 LINURON CHROMOS TEKUĆI setoksidim - GRASIDIM pastrnjak, peršin, celer, komorač, kopar: niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj Lobodnjače cikla: fluazifop-butil - FUSILADE SUPER kloridazon - PYRAMIN FL, PYRAMIN WG, BETAMIN T

kloridazon + metolaklor - PYRADUR FL š p i n a t , b l i t v a : niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj

Ostale kulture š p a r g a : niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj m a t o v i l a c : niti jedan herbicid nije registriran za primjenu u Hrvatskoj

Regulatori rasta biljaka Regulatorima rasta možemo nazvati biljne hormone koji se nalaze u samim biljkama, a i one kemijske tvari koje imaju slično ili jednako djelovanje na biljke kao i fitohormoni. Oni su, dakle, prirodni i sintetski spojevi, odnosno fiziološki aktivne tvari koje reguliraju fiziološke procese rasta i razvoja te druge fiziološke procese ako ih primjenjujemo u malim količinama. Sve ih možemo razvrstati u četiri skupine: auksine, gibereline, citokinine i inhibitore koji koče ili usporavaju fiziološke procese u biljci. Za praktičnu namjenu regulatore rasta možemo definirati kao prirodne ili sintetičke spojeve koje direktno apliciramo na poljoprivredne kulture, a radi izmjene njihova životnog ciklusa, grade, povećanja priroda, poboljšanja kakvoće ili olakšanja berbe. Regulatori rasta (fitoregulatori, fiziotropi, hormoni rasta) vrlo su složeni organski spojevi koji već u vrlo malim koncentracijama stimuliraju, inhibiraju ili modificiraju specifične fiziološke funkcije u biljkama. Oni mogu, ovisno o koncentraciji i nekim drugim faktorima (vrsti, sorti, ekološkim uvjetima itd.), djelovati kao stimulatori ili inhibitori, te su zbog toga interesantni za poljoprivrednu praksu, jer se njihovom primjenom može poboljšati i povećati proizvodnost kultiviranih vrsta. Njihovi učinci mogu se odraziti na rodnost i kakvoću plodova, na izdržljivost za transport i skladištenje, na lakše odvajanje plodova od stapki, na rizogenezu (tvorbu korijena), na klijanje sjemena itd.

Biljni hormoni (fitohormoni) Biljni su hormoni regulatori rasta, koji se stvaraju u biljci u vrlo malim koncentracijama radi vlastitog reguliranja specifičnih procesa u njezinu biološkom razvojnom ciklusu, sve od klijanja do zriobe ploda i sjemenke. Fitohormoni se u većini sintetiziraju u listovima, a najveće količine hormona utvrđene su u vegetativnim vršcima stabljika, odakle se uglavnom bazipetalno (prema dolje) odvode na mjesta "potrošnje".

Auksini Auksini su prirodne i sintetičke fiziološki aktivne tvari koje u vrlo niskim koncentracijama (0,001 mola) pospješuju izduženje stanica, rast izdanaka u dužinu,

a koče rast korijena u dužinu. Dakle, oni nisu definirani prema kemijskoj strukturi, nego prema djelovanju. U biljkama su do sada utvrđeni ovi prirodni auksini: indoloctena kiselina, indolilacetaldehid, indolilacetonitril, indolilpiruvična kiselina, etilindolacetat i indolilacetamid. Najrasprostranjenija je već spomenuta indoloctena kiselina (heteroauksin) ili lAA, koja se javlja kao normalni produkt metabolizma triptofana, a pronađena je u nižim i višim biljnim vrstama. lAA prvi je put izolirana iz klica kukuruza i slada. Najveće koncentracije auksina utvrđene su u vegetativnim vršcima stabljika i korijena (u meristemima, koleoptilama, pupovima). Prema dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je da auksini utječu na: fiziološka svojstva protoplazme, oksidacijske procese u metabolizmu stanice, produkciju bjelančevina, disanje, izduživanje stanica, apikalnu dominantnost (odlučujući utjecaj vršnog pupa na postrane pupove), rast korijena i stabljike, razvitak adventivnog i bočnog korijenja, formiranje kalusa, stimulaciju rizogeneze (stvaranje korijena), razvitak ženskih cvjetova, na partenokarpiju (razvitak plodova bez prethodne oplodnje npr. rajčice, krastavca itd.), na otpadanje listova i plodova i đr. Na temelju navedenih spoznaja izrađeni su sintetski spojevi koji daju slične učinke na biljkama kao i auksini, a budući da su mnogo jeftiniji od prirodnih, imaju veliku praktičnu primjenu u biljnoj proizvodnji u mnogim naprednim poljoprivrednim zemljama. U praksi se, doduše, ne upotrebljava prirodna lAA, nego sintetički spojevi, koje lAA-oksiđaze ili drugi biljkama svojstveni enzimi ne razgrade ili barem ne razgrade tako brzo, pa stoga imaju trajnije djelovanje. U povrćarskoj proizvodnji u svijetu, pa i u nas, primjenjuju se preparati na bazi auksina (više različitih trgovačkih naziva, što ovisi o zemlji podrijetla) (aktivna tvar - naftiloctena kiselina). U Hrvatskoj nije registriran. Djeluje na razvoj partenokarpnih plodova rajčice kao i na kakvoću i količinu plodova tretiranih biljaka. Naime, plodovi tretiranih biljaka krupniji su, čvršće konzistencije, intenzivnije obojeni, što utječe na kakvoću i transport plodova. Prska se direktno u cvjetove rajčice, i to otopinom od 10 ml pripravka na 11 vode (što je dovoljno za 100 biljaka). Radi dobivanja partenokarpnih plodova može se u sličnoj dozi primjenjivati i pripravak NOXA, kojeg nažalost u nas nema na tržištu.

Giberelini Giberelini su u biti gibereiinske kiseline, koje su prema međunarodnom dogovoru označene sa "GA". Do sada je poznato oko 60 giberelina, a njihov se broj stalno povećava. Oni nastaju u meristemima izdanaka i korijena, u nezrelim plodovima (koji su glavni izvor) te u mlađim listovima. Giberelini se u biljci transportiraju kroz floem s asimilatima, a mogu i ksilemom kao većina glikoziđa. Giberelini stimuliraju rast u dužinu, utječu na aktivnost kambija, na povećanje prinosa, ubrzavaju cvatnju i donošenje plodova, utječu na prekidanje mirovanja podzemnih izdanaka, izazivaju partenokarpiju plodova (u rajčica i krastavaca), stimuliraju razvoj ženskih cvjetova tih biljaka te time utječu na povećanje

prinosa. GA 3 može mnogim vrstama zamijeniti niske temperature (stratifikaciju, vemalizaciju). Najveće praktično značenje imaju GA 3 i GA 7, koji se često primjenjuju u povrćarskoj proizvodnji radi povećanja prinosa raznih vrsta. Navedeni giberelini utječu na povećanje prinosa salate od 20 do 55 %. Tretirana salata ima znatno više šećera, a manje proteina. Rajčicama ubrzavaju cvatnju (za 5-6 dana), povećavaju prinose za oko 30 %, a utječu i na obojenost i kakvoću (povećavaju sadržaj ugljikohidrata, vitamina C i kiselina). Osim toga, izazivaju partenokarpiju plodova rajčice i krastavaca, što je vrlo interesantno i za prehrambenu industriju. Najefikasnija je folijama primjena u koncentraciji od 75-100 mg GA na litru vode u fazi početka cvatnje. Tretira se kad biljke imaju razvijena 2-4 lista (povećava se prinos, stimulira razvoj ženskih cvjetova). Giberelini utječu i na povećanje i skladištenje korijena celera. Tretira se sa 25-50 ppm/jutro, i to 2-3 tjedna prije berbe. U Hrvatskoj nisu registrirani pripravci na osnovi giberelina.

Citokinini Citokinini su fitohormoni koji pospješuju diobu (citokinezu) stanice i u većini slučajeva u vezi su s utjecajem drugih fitohormona. Iz nezrelih plodova kukuruza izoliran je zeatin, koji je kasnije nađen i u drugim vrstama viših biljaka te u mikroorganizmima. Izolirano je više spojeva koji imaju "citokininski" učinak, npr. zeatin nukleotid, dehidro-zeatin i drugi. Citokinini stimuliraju izduživanje stanica, diobu stanica, rast korijena, reguliraju sintezu RNK, stimuliraju cvatnju i klijanje sjemena, utječu na povećanje prinosa, sprečavaju fiziološke procese starenja cvjetova i plodova raznih vrsta povrća, povećavaju otpornost prema niskim i visokim temperaturama, utječu na otvaranje puči i transpiraciju, te se zbog toga mogu primjenjivati u povrćarstvu. Osim prirodnih, primjenjuju se sintetski citokinini, npr. kinetin (6-N-furfuril-adenin, 6N-benzil-adenin i dr.). Na temelju dosadašnjih spoznaja teško je predvidjeti gdje će se i u kojem obliku citokinini moči primjenjivati u povrćarstvu, jer nema većeg broja bioloških ispitivanja. U nas se uglavnom primjenjuju u eksperimentalne svrhe.

Etefon Etefon je plinovit spoj koji pospješuje opadanje lišća, zriobu plodova, razgradnju klorofila, izaziva maskirane pigmente, te plodovi zbog toga dobivaju žutu ili crvenkastu boju, stimulira mirovanje gomolja krumpira, a može izazvati i anomalije. U povrćarstvu ga možemo primjenjivati u proizvodnji rajčica, radi ranije i jednoličnije zriobe i bolje obojenosti plodova. Tretira se sa 2-3 1ETHRELA po ha, uz upotrebu 600-8001 vode kad je 5-15 % plodova crvenkaste boje. Za istu svrhu može se primjenjivati i na paprici, i to 2-3 1 Ethrela po ha (kad plodovi počinju mijenjati boju). U primjeni regulatora rasta treba se strogo pridržavati uputa proizvođača preparata, tj. njihove dozvole za promet.

Sredstva za sprečavanje klijanja krumpira Primjenjuju se isključivo na konzumnom kmmpiru. Gomolji se prije uskladištenja i spremanja za zimu zapraše točno određenom količinom prašiva ili poprskaju sredstvom za prskanje. Barem 42 dana tretirani gomolji krumpira ne smiju se trošiti. Prije upotrebe krumpir treba oguliti. Nije dopušteno skladištiti sjemenski krumpir u istoj prostoriji u kojoj se čuva i tretirani konzumni krumpir. U spremište u kojem je čuvan tretirani krumpir, nakon 14 dana provjetravanja prostorije može se skladištiti sjemenski krumpir. TUBERITE-N i NEO-STOP prašiva su za zaprašivanje, sadrže 1 % klorprofama. Rabe se u količini 100 g na 100 kg gomolja. Maleinski hidrazid (MH) osim herbicidnog svojstva iskazuje i svojstvo regulatora rasta. Djeluje na disanje i transpiraciju biljke i utječe na metabolizam stanica, osobito u monokotiledonih vrsta. Rabi se u razne svrhe. U nas je registrirano više pripravaka. Dozvolu za primjenu u povrtnicama ima jedino pripravak Fazor za ubrzanu zriobu i sprječavanje klijanja luka. Primjenjuje se 1-2 tjedna prije fiziološke zriobe luka u količini 2,5-4 kg/ha.

Pomoćna sredstva Pomoćna sredstva za zaštitu bilja (aditivi, aduvanti) jesu pesticidno inaktivne kemijske supstancije, koje dodajemo škropivu da bi pospješili učinak djelatnoj tvari. Aditivi su često sastavni dio formulacije pripravka koji se direktno dodaju sredstvu u tvornici. Razlozi zbog kojih se pomoćna sredstva dodaju škropivu: • pospješuju vlaženje, • umanjuju isparavanje, • povećavaju prodor (usvajanje) sredstva, • pospješuju translokaciju (premještanje), • produžuju razdoblje vlaženja, • usporavaju otpuštanje sredstva, • mijenjaju (prilagodavaju) pH škropivu, • poboljšavaju raspored kapljica, • pridonose kompatibilnosti sredstva, • umanjuju zanošenje (drift), • umanjuju miris. U primjeni herbicida najčešće se rabe slijedeća pomoćna sredstva: Surfaktanti (riječ "surfaktant" zapravo je skraćenica izvedena od engleskih riječi "surface active agent") molekule su koje se sastoje od lipofilnog i hidrofil-

nog dijela (vidi sliku). Lipofilni dio sastoji se od dugih 12-16 lanaca ugljikovodika (CHj) ili benzenovih prstena. Ima visoku topljivost u ulju i nisku topljivost u vodi. Hidrofilni završetak ima jako izražen afinitet prema vodi, odnosno ima visoku topljivost u vodi. S gledišta grade hidrofilnog završetka, sve surMolekula surfaktanta faktante možemo razvrstati u tri skupine: • anionske - ioniziraju u vodi tvoreći negativan naboj sredine. Mogu negativno reagirati s nekim sastojcima vode, npr. s mineralima tvrde vode. • kationske - s vodom tvore pozitivno nabijenu sredinu. Također mogu reagirati s tvrdom vodom. Fitotoksično djeluju na zelene dijelove biljke. U Hrvatskoj su registrirani pripravci ARMOBLEN T-25 i PINO VIT. Najčešće se rabe pri primjeni pripravaka na osnovi glifosata (CIDOKOR, HERKULES i dr.). Poboljšavaju im učinak te se mogu primijeniti u nižim dozacijama (do 30 %). • neionske - najčešće se primjenjuju u poljoprivredi. Lako se primjenjuju i ne reagiraju s vodom. Prema sastavu su polioksietoksilirani alifatski alkoholi s manjim udjelom siloksana, koji smanjuju pjenjenje. U Hrvatske^ su registrirani SANDOVIT, RADOVIT N, CITOWETT, PINOVIT-N, OKVAŠIVAC CAFFARO i CHROMOVIT. Rabe se prilikom primjene nekih skupina herbicida (npr. sulfonilureja). Surfaktanti se rabe u razne svrhe, kao: • okvašivači • poboljšivači raspršivanja kapljica škropiva • pospješivači održavanja škropiva u emulziji te • smanjuju napetost sredstva u spremniku Okvašivači (weting agent) tvari su koje dodane škropivu poboljšavaju raspored kapljica škropiva (voda + herbicid) po površini lista. Smanjuju napetost kapljice na površini lista (vidi sliku). Primjena škropiva s okvašivačem i bez okvašivača

Cjelokupni učinak okvašivača nije potpuno razjašnjen. Utvrđeno je da maksimalni učinak okvašivači postižu pri koncentraciji od 0,1 %. Daljnjim povećanjem koncentracije ne postiže se bolja pokrovnost lista kapljicama škropiva, no dokazano je da se zbog boljeg prodora herbicida u list postižu bolji herbicidni učinci. Očito je da okvašivač, osim smanjenjem napetosti površine kapljice, pridonosi boljem učinku herbicida i na neke druge načine.

Aktivatori - doprinose aktivaciji herbicida mijenjajući pH vrijednost škropiva. Raspršivači (spreader) - poboljšavaju kontakt s površinom lista (slično kao okvašivači). Emulsifikatori (emulsifaer) - pridonose održavanju sitnih kapljica emulzije u škropivu (ulje u vodi). Dispergirajuča p o m o ć n a sredstva (dispersing agent) - pridonose održavanju krute formulacije u suspenziji škropiva. Ulja se u herbicidnom škropivu rabe već niz godina. To su pomoćna sredstva koja ne možemo uvrstiti u kategoriju surfaktanata. Možemo ih razvrstati u tri skupine: • neselektivna fitotoksična ulja. U tu skupinu pripadaju dizelska ulja. To su teška nesaturirana ulja s mnogo dvostrukih i trostrukih vezova u molekuli. Redovito se dodaju kontaktnim herbicidima s totalnim djelovanjem na floru (putovi, kanali, ekonomska dvorišta, pruge i sL). • selektivna fitotoksična ulja. Obično se primjenjuju sama te nisu pomoćna sredstva. Najčešće se rabe za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova u nekim kulturama (npr. mrkva). Naime, Umbeliferae tretman takvim tipom ulja bolje podnose od nekih širokolisnih korova. Razlikuju se u gradi membrane stanice. Ta su ulja u početku kemijskih mjera borbe protiv korova bila selektivni herbicidi. Ne oštećuju membranu Umbeliferae i nekih drugih kulturnih vrsta. U Hrvatskoj se ne primjenjuju. • biljna pročišćena ulja lagana su, gotovo zasićena ulja. Sama po sebi nisu fitotoksična. Kad se dodaju herbicidima, pridonose prodoru (penetraciji) škropiva u list. Rabe se s mnogim herbicidima nakon nicanja kulture i korova (Betanal progres OF). S gledišta dosad iznijetog, UAN gnojivo, prema kemijskom naboju, mogli bismo svrstati u kategoriju kationskih okvašivača (NH4^). No UAN u praksi se prvenstveno rabi kao dušično mineralno gnojivo. Primjenjuje se na tlo ili preko lista nakon što kultura i korovi izniknu. Preko lista najčešće se rabi u strnim žitaricama. U tom roku UAN može izazvati odredene fitotoksične učinke. Posljednjih godina sve se više rabi i kao folijarno gnojivo u kukuruzu. Primijenjen tako, može na listu kukuruza izazvati jače ili slabije prolazne fitotoksične učinke.

V. PRIPREMA I PRIMJENA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU POVRĆA

Sredstva za zaštitu povrća primjenjuju se izrazito najčešće prskanjem, rijede raspršivanjem, a mnogo manje u krutom obliku: zaprašivanjem i rasipavanjem granula. Samo se prašiva za zaprašivanje i granulirana sredstva primjenjuju u obliku u kojem se nabavljaju, a se sva sredstva za prskanje (i raspršivanje) moraju se prije primjene razrijediti vodom, tj. mora se napraviti škropivo.

Priprema sredstava Priprema sredstava jedan je od najosjetljivijih poslova jer zahtijeva i točnost zbog postizavanja učinkovitosti i oprez zbog otrovnosti sredstava. Sredstva za zaštitu bilja koja se primjenjuju prskanjem (ili raspršivanjem) mogu biti u tekućem ili kaitom obliku. Njih treba prije upotrebe razrijediti vodom na odredenu koncentraciju. Ta je koncentracija za veliku većinu sredstava vrlo niska. Primjerice, koncentracija 0,1 % znači da se 1 mililitar (ml) (ili 1 kubni centimetar - cm-^) tekućeg sredstva ili 1 gram (g) ako se radi o krutom sredstvu, na 1 litru vode. Za tako niske koncentracije ne mora se uzimati u obzir činjenica da se točna 0,1postotna koncentracija postiže miješanjem 1 SI. 52. Priprema sredstva u zaštitnoj ml sredstva sa 999 ml (a ne s 1 litrom - 1000 opremi ml) vode, pa stoga sve koncentracije možemo računati na 1 litru (ili 10 ili 100 litara) vode. Najčešće se sredstva pripremaju u spremniku aparata u kojem se primjenjuju pa za različite veličine spremnika dajemo tabelarni pregled količina sredstva koje treba uzeti da se postigne željena koncentracija (tablica 5.).

Mjerenje tako malih količina sredstva često je teško. Tekuća sredstva m o g u se točno mjeriti malim staklenim ili plastičnim mjericama ( m e n z u r a m a ) od 5, 10 ili 25 ml, a n e k a sredstva imaju na bočici p o k l o p a c načinjen i o z n a č e n tako da služi za m j e r e n j e količina od 5 do 20 ml. Neka sredstva (npr, insekticid Fastac 10 SC) imaju u ambalaži k a p a l j k u za oči o b u j m a 1 ml. Sredstva koja se nalaze u obliku prašiva (močiva prašiva ili topljiva prašiva) moraju se izvagati na preciznoj vagi (za težine v e ć e od 2 g postoji npr. tzv. "biotehnička vaga"). Ako se ne raspolaže t a k v o m v a g o m , male količine m o g u se o d v a g n u t i u ljekarni. Ako se č e š ć e u p o t r e b l j a v a isto sredstvo, m o ž e se tako i z v a g a n o prašivo staviti u n e k u u s k u p o s u d i c u (epruvetu, ampulu), označiti o b u j a m te u b u d u ć e tom p o s u d i c o m mjeriti p o t r e b n u količinu istog sredstva. Mjerenje žlicom nije točno i ne smije se tako mjeriti.

Za sva sredstva koja se upotrebljavaju u zaštiti povrća označena je koncentracija u postotku ili doza (količina) njihove upotrebe po jedinici površine. Djel o v a n j e sredstva ovisi o količini koja dođe na j e d i n i c u površine. Ako je npr. Ekaluks 25 preporučen za suzbijanje krumpirove zlatice u dozi od 1 l/ha, to znači da da bi se sredstvo jednolično raspodijelilo po cijeloj površini leđnom prskalicom koja troši oko 1000 1 vode (toliko troše samo stare dijelom istrošene prskalice), treba uzeti 0,1-postotnu koncentraciju. Međutim, ako se prska suvremenijom leđnom prskalicom koja kvalitetno pokriva površinu već s 500 1 škropiva po ha, koncentracija treba biti 0,2 %. Ako se prska traktorskom prskalicom, koja pravi još sitnije kapljice pa može biti dovoljno 300 1 vode po ha, treba Ekaluks 25 upotrijebiti u 0,33-postotnoj koncentraciji. U sva tri primjera na 1 ha dolazi ista doza, tj. 1 litra Ekaluksa 25. Znači da treba iz doze preporučene u uputama i utroška škropiva prskalice (raspršivača) kojom se prska SI. 53. Mjerica za krutu formulaciju izračunati koncentraciju upotrebe, što se može u ambalaži očitati i iz tablice 5. Ako je pak u uputama ili drugim preporukama odredena koncentracija nekog sredstva, bez navoda o utrošku škropiva po jedinici površine, tada se pretpostavlja da se ta koncentracija odnosi za utrošak 1000 1 vode po hektaru. Potrebna doza po ha izračuna se množenjem preporučenog postotka sa 10. Primjerice, preporuka da treba uzeti 0,2-postotni Radotion E-50, znači zapravo da tog sredstva treba 2 1 (0,2 x 10) na hektar. Pri primjeni sredstva prskalicom koja troši samo 400 1 vode na hektar, treba usprkos preporučenoj koncentraciji od 0,2 %, upotrijebiti koncentraciju 0,5 % da bi na hektar došla cioista potrebna doza od 2 l/ha.

SI. 54. Shematski prikaz podešavanja koncentracije dozi sredstva i utrošku škropiva (prema Maceljski)

Treba spomenuti da se tekuća sredstva doziraju u litrama na iiektar (ili k. j.), ali katkada se prodaju na kilograme. Specifična težina nekih herbicida i fungicida može biti dosta niža (npr. 0,85) ili viša (npr. 1,3) od 1. Ako se kupuje sredstvo specifične težine 0,85, treba samo 3,4 kg da se postigne doza od 4 l/ha, jer bi dozom od 4 kg zapravo primijenili previsoku dozu, tj. 4,7 l/ha. Nasuprot tome, ako se nabavlja sredstvo sa specifičnom težinom od 1,3, treba za dozu od 4 l/ha čak 5,2 kg/ ha, odnosno, ako bi se umjesto 41 na hektar primijenilo 4 kg, doza bi bila preniska, tj. samo 3,1 litre. Zato je najbolje nabavljati sredstva u onim jedinicama u kojim su izražene i preporuke za njihovo doziranje. Tekuća sredstva (za emulziju, za otopinu) miješaju se vodom u prskalici, si. 55. Elektronski uređaj za namještanje no ako su potrebne veće količine škrotočnog učinka prskalice

piva, tada se miješaju u posebnoj bačvi ili kaci. Prašiva za suspenziju stavljaju se u manju posudu (kablić), doda se sasvim malo vode, te se miješajući pravi kaša, pazeći da se sve prašivo dobro nakvasi. Zatim se postupnim dodavanjem vode i miješanjem dobiva gusta suspenzija i takva se ulijeva u prskalicu ili bačvu uz stalno miješanje. Pripremljeno sredstvo i vodu treba uvijek ulijevati u aparat preko sita, da se izbjegne začepljivanje izlaznog otvora rasprskivača. Ako se u spremniku nalazi suspenzija (ali i emulzija i otopina), treba ga češće protresti, odnosno, treba imati stalno uključenu miješalicu.

Miješanje sredstava Katkada je potrebno u istom roku suzbiti dva ili više nametnika na koje ne djeluje jedno te isto sredstvo. Tada treba nabavljati tvorničke kombinirane preparate, no takvih u nas ima vrlo malo. Stoga će češće biti potrebno miješati po dva sredstva pa i više sredstava, te ih upotrijebiti istovremeno. Tablica 5. Priprema p o t r e b n e koncentracije sredstava Potrebna koncent.

Zapremina spremnika, aparata ili posude u kojoj se priprema sredstvo (u litrama) 1

2

0,01 % 0,02 %

0,1 0,2

0,2 0,4

0,03 % 0,04 %

0,3 0,4

0,05 % 0,06 % 0,1 % 0,12 %

0,5 0,6 1

0,6 0,8 1 1,2 2

0,15 % 0,2 %

1,2 1,5 2

0,25 % 0,3 % 0,4 %

3 4

0,5 % 0,6 % 1%

5 6 10

2,5

10 g = 1 100 g 10 dag 1000 s Ikg

2,4 3 4 5 6 8 10 12 20

3

5

6

8

10

grama, odnosno ml sredstva 0,6 0,8 1 0,3 0,5 0,6 1 1,6 2 1,2 1,8 2,4 0,9 1,5 3 2 4 3,2 2,4 1,2 4 2,5 1,5 3 5 1,8 4,8 6 3,6 3 6 8 10 3 5 10 12 6 3,6 7 12 4,5 7,5 15 9 12 6 10 16 20 20 7,5 12 15 25 18 24 30 15 9 12 24 20 32 40 40 30 50 15 25 18 48 30 36 60 30 50 60 80 100 10 ml = 0,1 dl 100 ml = Idi 1000 mi = 11

15 1,5 3 4 6 8 9 15 18 23 30 38 45 60 75 90 150

20

50

100

2 4 6 8 10 12 20 24 30 40 50 60 80 100 120 200

5 10

10 20 30 40 50 60 100 120 150 200 250 300 400 500 600 1000

15 20 25 30 50 60 75 100 125 150 200 250 300 500

Potrebna doza 1 Ui kg na ha

Očitavanje koncentracije za postizanje potrebne doze pri različitom utrošku tekućine po ha u % 50

100

200

300 400 l/ha

600

800

1000

1500

0,10

0,2

0,025

0,017

0,012

0,01

0,3 0,4

0,05 0,07

0,035

0,15 0,2

0,1 0,15 0,2

0,006 0,01

0,25

0,3 0,4

0,3 0,4

0,1 0,125 0,15 0,2

0,025 0,035 0,04

0,015 0,02

0,5 0,6 0,8

0,035 0,05 0,06

0,017

0,25

0,05 0,07 0,08

0,075 0,1

0,05

0,5

1,0

0,5

0,25

0,1 0,13 0,17

0,03 0,035

0,065 0,085

0,05 0,86

0,75 1,0

1,5 2,0

0,75 1,0

1,5 2,0

3,0 4,0 6,0 8,0 10,0

3,0 4,0

0,35

0,25

1,5 2,0

0,5 0,75 1,0

0,33 0,5 0,65

3,0 4,0

1,5 2,0

1,0 1,33 1,67

5,0 5,0 Iha = 10 000 m^= 100 ari 1 ar = 100 m^ 1 k. i. = 5745 m' = 0,57 ha

2,5

0,125 0,18

0,025

0,125

0,08

0,25 0,35 0,5 0,75 1,0

0,165 0,25

0,125 0,18

0,33 0,5 0,65

1,25

0,83

0,25 0,35 0,5 0,6

0,025 0,03 0,04 0,05 0,075 0,1 0,15 0,2 0,3 0,4 0,5

0,013 0,017 0,02 0,27 0,033 0,05 0,065 0,1 0,13 0,2 0,27 0,33

Mnoga se sredstva uopće ne mogu međusobno miješati, a neka se miješaju, ali kombinirana izazivaju oštećenja ili su slabije djelotvornosti. Stoga se smiju miješati samo sredstva za koja je to navedeno u uputama primljenim uz sredstvo, odnosno u stručnoj literaturi, ili valja tražiti preporuku proizvođača sredstva ili stručnjaka znanstvenih organizacija.

P r i m j e n a sredstava Sredstva za zaštitu povrća najčešće se primjenjuju prskanjem, rijetko raspršivanjem, zaprašivanjem, rasipanjem granula i tretiranjem sjemena, a još rjeđe uštrcavanjem ili zalijevanjem tla. Prskanje je o s n o v n a m e t o d a u zaštiti p o v r ć a od bolesti, štetnika i korova. Prskaju se sredstva razrijeđena u vodi (škropivo) u kapljicama većim od

150 mikrometara (0,15 mm) dakle u obliku sitne kiše. Mali povrtnjad prskaju se prskalicama koje imaju 3 do 10 litara. Prskalice su od plastične mase, a izbacuju škropivo stalnim pokretanjem klipa pumpe koja se nalazi u spremniku prskalice ili u mlaznici. Ima takvih prskalica od plastike, mjedi ili bakra i sa sadržinom od 10-20 1, često nazvanih vinogradarskim prskalicama. I automatske prskalice mogu biti od plastike ili metala, veličine 5201. Imaju ugrađenu pumpu, kojom se prije početka rada stvori potreban pritiSI. 56. Ručne prskalice domaće proizvodnje sak u spremniku, dovoljan da bez naknadnog pokretanja pumpe izbaci svu tekućinu. U ovim se prskalicama smije spremnik napuniti samo do oznake. Bolja se kvaliteta postiže uporabom mlaznica u obliku slova T s više rasprskivača, nego mlaznicama s jednim rasprskivačem. Za veće povrtnjake i uopće u proizvodnji za tržište valja upotrebljavati traktorske nošene prskalice, koje se pokreću preko vratila (kardana). Te prskalice imaju horizontalne njivske uređaje s 1020 mlaznica (rasprskivača) koji omogućuje ravnomjeran raspored kapljica po čitavoj tretiranoj površini i time se postiže najbolja kvaliteta. Veličina spremnika najčešće je 200 do 600 litara. Spremnik je od plastične mase i ima IjesSl. 57. Presjek vinogradarske i automatske leđne tvicu na kojoj se može očitati prskalice količina škropiva. Oblik

spremnika treba omogućiti njegovo potpuno pražnjenje. Sustav cijevi opremljen je s više sita na raznim mjestima. Suvremene prskalice opremljene su brojnim pomoćnim uređajima koji povećavaju preciznost doziranja i raspoređivanja škropiva te sigurnost osobe koja rađi prskalicom, a smanjuju opasnost onečišćenja okoliša sredstvom. si. 58. Prskanje traktorskom prskalicom Utrošak škropiva po jedinici površine ovisi o izboru mlaznica. Pravilnim izborom može se postići i utrošak od 100 l/ha i utrošak od 600 l/ha pri istoj brzini traktora i istom tlaku crpke (pumpe). Stoga treba dobro proučiti upute koje se dobivaju uz svaku njivsku prskalicu te primijeniti podatke, primjerice o kapacitetu jedne mlaznice u minuti, za postizavanje željenog utroška škropiva. Za suzbijanje korova nekim herbicidima dovoljan je utrošak od 100-200 l/ha, za suzbijanje nekih štetnika treba 150-400 l/ha, a za suzbijanje uzročnika bolesti potrebno je 400-600 pa i više l/ha. Raspršivanje je primjena škropiva kao i u prskanja, ali u sitnijim kapljicama (50-150 mikrometara) u obliku najfinije kišice - rosulje. To usitnjavanje kapljica omogućuje struja zraka koju proizvodi ventilator u posebnim aparatima - raspršivačima. Za zaštitu povrća primjenjuju se uglavnom samo leđni raspršivači, npr. Stihl, Solo, Fontan, Motan itd. Sastoji se od motora snage od 1,5-2,5 Kw, koji pokreće ventilator, pa nastaje vrlo brza struja zraka koja u izlaznoj cijevi usitnjava kapljice škropiva i nosi ih u usjev. Za raspršivanje treba znatno manje škropiva (vode) po jedinici površine nego za prskanje, npr. 50-100 litara na hektar, no koncentracija sredstva mora biti znatno viša da bi na jedinicu površine došla potrebna doza sredstva. Zalijevanjem se rabi velika količina vode, najmanje 5000 l/ha, kako bi se sredstvo uneslo dublje u tlo. Stoga se uz pomoć kanta za zalijevanje primjenjuje samo na vrlo malim površinama, dok se na nešto većim rabe cisterne. Za veće je površine ovaj način moguć samo uz pomoć uređaja za navodnjavanje koji omogućuju dodavanje sredstva u vođu pri čemu je ograničavajući čimbenik opasnost da ne dođe do prekomjernog onečišćenja voda. Toplo zamagljivanje ili primjena toplih aerosola upotrebljava tekuća sredstva u kapljicama manjim od 50 mikrometara, najčešće velikih 1-20 mikrometara. Pri tome se primjenjuju koncentrirana sredstva posebno formulirana za tu namjenu. Većinom se tako primjenjuju insekticidi, rijetko fungicidi, i to samo u zatvorenom prostoru. Primijenjuje se u vrlo ograničenom opsegu.

Zaprašivanje znači primjenu sredstva u obliku prašiva, u standardnoj dozi od 20 do 30 kg/ha. Pri zaprašivanju se uvijek primjenjuje ista doza prašiva, a sadržaj je djelatne tvari prilagođen toj dozi. Zaprašivači mogu biti ručni (na mijeh ili ventilator), leđni (na mijeh) ili leđni motorni. Treba napustiti primjenu prašiva čarapom ili gazom ili tako da udaramo po vreći, a pogotovu da rasipamo rukom. Takva je primjena neučinkovita, ugrožava okoliš, a napose osobu koja tako radi. Pri zaprašivanju dio prašiva odnosi vjetar za vrijeme primjene, ali i poslije, a i kiša jače ispire prašivo s biljaka. Stoga zaprašivanje treba napuštati, a primjenjivati z n a t n o u s p j e š n i j e prskanje. Rasipanje granula (mikrogranula) obavlja se samo pri suzbijanju štetnika u du i nekih povrtnih muha te pri sterilizaciji tla. Za tu se svrhu mogu uzeti neki zaprašivači, a ima i ručnih rasipača granula s pomoću ventilatora ili gravitacije. Na većim površinama granule se mogu deponirati u redove posebnim depozitorima montiranim na sijačicu. SI. 59- Nekvalitetno i opasno tretiranje golom rukom Sterilizacija tla opi(snimio M. Maceljski) sana je u II. poglavlju. Tretiranje s j e m e n a važna je i vrlo ekonomična zaštitna mjera za povrće, a o njoj pišemo opširnije u posebnom poglavlju. Ovdje samo napominjemo da tu mjeru obavljaju najčešće sjemenska poduzeća, a samo iznimno proizvođač sam provodi tu mjeru. To može obaviti tako da pomiješa sjeme i sredstvo u nepropusnoj plastičnoj vreći ili nekoj zatvorenoj posudi, i zajedno ih trese, no kvaliteta će svakako biti slabija nego ako se to obavlja suvremenim aparatima u poduzećima. PRILOG F o r m u l e i d o d a t n i p r i m j e r i izračunavanja koncentracije

Koncentracija sredstava izračunava se (ili očitava u tablici 5.) formulom: (1) Količina sredstva koja se stavlja u spremnik odredene veličine da bi se postigla željena koncentracija izračunava se (ili očitava u tablici 6.) formulom:

Doza sredstva za primjenu u trake izračunava se formulom: doza širom x širina trake Doza u trake =-------------------------------razmak redova

(3)

Primjeri: 1. Želi se postići doza od 2 1 Radotiona E-50 po hektaru. Pitanje a. Koja je potrebna koncentracija za leđnu prskalicu kojom se troši 500 1 škropiva po ha i koju količinu Radotiona E-50 treba staviti u spremnik te prskalice sadržine 20 litara da se postigne ta koncentracija? Odgovor a:

CD (2) Pitanje b. Koja je potrebna koncentracija u traktorskoj njivskoj prskalici kojom se troši 2001 škropiva po ha i koju količinu Radotiona E-50 treba staviti u spremnik sadržine 300 litara da se postigne ta koncentracija? Odgovor b:

(1) (2) 2. Želi se postići doza Radotiona E-50 od 2 l/ha. Prska se samo traka uz biljke širine 20 cm, razmak redova 70 cm, utrošak škropiva raspoložive prskalice 80 l/ha. Pitanje. Koliko će doći Radotiona E-50 na hektar ako se tretiraju samo trake, koja koncentracija i koliko sredstva treba dati u spremnik sadržine 200 litara? Odgovori: (3)

(1) (2) Preračunavanje doze s ha na k. j. Doza na hektar množi se s 57 i dijeli sa 100. Primjer: doza na ha 2 1 x 57 = 114 podijeljeno sa 100 = 1,141 na k.

VI. SUSTAVI 2ASTITE POVRĆA

Uvod Poljoprivredna proizvodnja vrlo je raznovrsna djelatnost. Svaki sustav te proizvodnje ima i drukčiji sustav zaštite bilja, pa tako i povrća. Na temelju razine proizvodnje i znanja proizvođača mogu se razlikovati tri osnovna sustava zaštite povrća prikazana shemom. - empirijska (niska proizvodnja, nedovoljna primjena svih dozvoljenih sredstava zaštita) za zaštitu bilja, ostaci u hrani ispod - savjetovana (osrednja proizvodnja i zaštita) propisanih MDK - usmjerena (zadovoljavajuća proizvodnja, koriste se neki elementi integrirane zaštite) KONVENCIONALNI NAČIN

INTEGRIRANI NAČIN

koristi ekološki što prihvatljiviju tehnologiju proizvodnje, mora biti organizirana, registrirana, nadzirana a proizvod certificiran, nije pod državnim nadzorom, prirodi isti kao u konvencionalnoj proizvodnji, cijena proizvoda jednaka ili niža

EKOLOŠKA PROIZVODNJA

koristi isključivo ekološki prihvatljivu tehnologiju, mora biti organizirana, registrirana, nadzirana, a proizvod certificiran i obilježen državnim zaštitnim znakom, prirod niži, a cijena proizvoda viša nego u konvencionalnoj proizvodnji, regulirana posebnim Zakonom

primjena određenih ekološki prihvatljivih sredstava za zaštitu bilja, teži da sadržaj ostataka sredstava bude niži od 50% MDK primjena malog broja sredstava za zaštitu bilja nedovoljnog za potrebe, teži da sadržaj ostataka sredstava bude niži od 10% MDK

Uobičajena - k o n v e n c i o n a l n a zaštita Konvencionalna proizvodnja povrća s konvencionalnom zaštitom bilja proizvodi namirnice i druge proizvode na najčešći danas uobičajeni način. U Hrvatskoj se zaštita povrća provodi na najrazličitijim razinama: od empirijske zaštite, u kojoj se zaštita najčešće provodi na nestručan način po načelu "gašenja vatre", pa do visoke razine stručne zaštite temeljene na ekonomskoj i dijelom ekološkoj prihvatljivosti. Između tih ekstrema postoji bezbroj prelaznih razina, od praktično nikakve do najnegativnije ali rijetke totalne zaštite. Sustavi konvencionalne zaštite - empirijska, savjetovana, usmjerena ili totalna - nedovoljno uspješno priječe gubitke od štetočinja te troše mnogo sredstava

za zaštitu bilja, pa su skupi i većinom ekološki nepovoljni. No bez obzira na sustav proizvodnje, namirnice moraju biti ispravne, što znači da sadržaj ostataka pesticida (i drugih tvari) u njima mora biti manji od maksimalno dopuštene količine (MDK). Namirnice s više ostataka tih tvari nego što je dopušteno nisu ispravne i ne mogu se stavljati u promet niti upotrijebiti. U proizvodnji povrća preporučuje se sustav integrirane zaštite, a gdje je to moguće i sustav ekološke zaštite u ekološkoj proizvodnji.

Integrirana zaštita povrća Integrirana proizvodnja sustav je poljodjelske proizvodnje kojim se dobiva hrana i drugi proizvodi visoke kvalitete upotrebom prirodnih izvora i regulacijskih mehanizama koji nadomještaju ekološki nepovoljna ulaganja i omogućavaju održivu poljoprivrednu proizvodnju. Integrirana proizvodnja uključuje integriranu zaštitu bilja (IZB), koja omogućava proizvodnju namirnica s mnogo nižim sadržajem ostataka pesticida (i drugih ograničenih tvari) od maksimalno dopuštene količine (najčešće 10-50 % MDK). No to nije primarni cilj tog sustava zaštite bilja, nego je primarni cilj IZB smanjiti brojne druge negativne ekološke posljedice primjene sredstava za zaštitu bilja koje se navode u ovoj knjizi. Viši stupanj integrirane proizvodnje čini održiva (samodostatna) proizvodnja (sustainable agriculture), unutar koje sastavni dio čini integrirana zaštita bilja. Održiva poljoprivreda podrazumijeva uzgoj bilja i stoke te kruženje tvari u sustavu: tlo - biljka - životinja. Ona mora osigurati potrebe sadašnjeg pokoljenja, a da ne ugrozi opstanak i zadovoljavanje potreba idućih pokoljenja. Održiva proizvodnja štiti tlo, vodu, biljne i animalne genetske resurse, ne degradira okoliš, tehnički je primjerena, ekonomski opstojna i socijalno prihvatljiva. Održiva poljoprivreda traži da se visoka ulaganja u strojeve, oruđe, opremu, melioracijske zahvate i agrokemikalije dijelom zamijene visokim znanjem zemljoposjednika. Dakle - "(visoko) znanje umjesto (visokog) ulaganja!!!" Treba odmah primijetiti da je zaštita bilja u ekološkoj proizvodnji slična integriranoj zaštiti, ali primjena je kemijskih sredstava za zaštitu bilja (uz neznatne iznimke) zabranjena. U ekološkoj proizvodnji najčešće se traži da u proizvodima bude manje od 10 % dopuštenih ostataka sredstava za zaštitu bilja, koji, zbog zabrane primjene sredstava u toj proizvodnji, mogu potjecati od zanošenja pri tretiranju susjednih površina ili iz drugih izvora. No i tom sustavu poljoprivredne proizvodnje nije jedini cilj smanjenje ostataka sredstava u namirnicama, nego i smanjenje svih ostalih negativnih ekoloških posljedica primjene sredstava za zaštitu bilja, ali i takvih posljedica drugih tehnoloških mjera te smanjenje onečišćenja okoliša. Općenito se procjenjuje da ima m n o g o više sličnosti, a manje razlika, između integrirane i ekološke poljoprivrede o d n o s n o integrirane zaštite bilja i zaštite bilja u ekološkoj poljoprivredi.

Najvažnije ra2like između integrirane i ekološke proizvodnje: Integrirana proizvodnja Međunarodne organizacije preporučuju uvjete i smjernice proizvodnje

Ekološka proizvodnja EU propisala uvjete i smjernice proizvodnje

R.H. Zakonom o zaštiti bilja podupire ovaj sustav proizvodnje kojem će pratećim propisima propisati okvire

R.H. detaljno Zakonom o ekološkoj proizvodnji i brojnim pratećim propisima propisuje cijeli sustav

R.H. financijski ne podupire sustav

R.H. daje potporu (3000 kn/ha)

Potrebno članstvo u odgovarajućoj organizaciji

Potreban upis u upisnik ekoloških proizvođača kod MPŠ

Nužan je ozbiljan i odgovoran pristup jer svaka pogreška ima dugotrajne posljedice Potrebno je vrlo veliko znanje proizvođača koje se može postići sustavnim radom Smjernice određuje organizacija koje je proizvođač član unutar okvirnih propisa

Smjernice proizvodnje je propisala država

Prednost se daje nekemijskim mjerama zaštite bilja koje omogućuju rentabilnu proizvodnju

Uvjet je provedba nekemijskih mjera zaštite bilje bez obzira na trošak

Dozvoljena su sredstva za zaštitu bilja sa zelene i iznimno žute liste a zabranjena sa crvene liste. Dozvoljeni asortiman omogućava uspješnu zaštitu od štetočinja.

Zabranjena je većina uobičajenih kemijskih sredstava za zaštitu bilja (osim privremeno bakra, sumpora, te nekih bioloških insekticida). Dozvoljeni asortiman ne omogućava uspješnu zaštitu od štetočinja.

Nadzor obavlja organizacija koje je proizvođač član

Nadzor obavlja nadzorna stanica i laboratoriji ovlašteni posebnim propisom

Organizacija koje je proizvođač član izdaje zaštitni znak organizacije

Državni organ evidentira proizvodnju i izdaje potvrdnicu i državni zaštitni znak

Za sustav proizvodnje naveden na proizvodu garantira proizvođač i organizacija koja je izdala zaštitni znak

Za sustav proizvodnje naveden na proizvodu garantira proizvođač i državni organ koji je izdao potvrdnicu i zaštitni znak

Zbog normalne proizvodnje i jednakih Zbog niže proizvodnje i viših troškova cijene ili nižih troškova, cijene proizvoda su iste ili proizvoda su više nego u konvencionalnoj niže nego u konvencionalnoj proizvodnji proizvodnji Domaće tržište postoji, treba ga određenim marketingom naviknuti na ovu vrstu proizvoda. Velike su i mogućnosti izvoza.

Domaće tržište ograničeno, izravni izvoz ili neizravni putem turističkih poduzeća skoro neograničeno moguć uz dobar marketing

Plasman ovisi o vjerodostojnosti i odgovornim postupcima svih sudionika u proizvodnji, nadzom i prometu

Integrirana zaštita bilja sustav je k o j i p r o v o d i sve raspoložive mogućnosti sprječavanja gospodarski z n a t n i h šteta na način k o j i m se nanosi što m a n j e štete p r i r o d n i m neprijateljima štetnika, k o j i m se što m a n j e remeti i onečišćuje okoliš te se štedi energija. Integrirana zaštita bilja (I2B) treba omogućiti visoku p r o i z v o d n j u na v e l i k i m površinama uz male troškove i postupeno treba zamjenjivati konvencionalnu tehnologiju zaštite bilja. Smjernice za provedbu IZB odreduje organizator proizvodnje ili kupac, a proizvodi takve organizirane (i nadzirane) proizvodnje redovito su deklarirani (označeni) kao takvi, a prodaju se po istoj, samo iznimno nešto višoj cijeni od proizvoda konvencionalne poljoprivrede. Osim ove definicije, valja spomenuti definiciju FAO da je IZB sustav koji primjenjuje sve ekonomski, ekološki i toksikološki opravdane metode radi održavanja napada štetočinja ispod ekonomskog praga odluke, pri čemu prednost ima uporaba prirodnih čimbenika koji ograničavaju pojavu štetočinja. Drži se da IZB treba postupeno zamjenjivati konvencionalnu zaštitu bilja. U tom se smislu IZB spominje u zaključcima Stockholmske konferencije UN, u brojnim zaključcima FAO i Agendi 21 Konferencije UN u Rio de Janeim godine 1992. Primjenu IZB već 50 godina potiče Internacionalna organizacija za biološko suzbijanje i integriranu zaštitu (lOBC). Ta organizacija donosi prijedloge za unapređenje i daje opče smjernice za primjenu IZB. Uz ostalo predlaže da države uvedu poreze na klasične pesticide, a regrese za ekološki povoljna sredstva, da pogoduju prodaji proizvoda integrirane proizvodnje, da revidiraju neke prestroge standarde kakvoće plodina, da osiguraju veću pomoć stmčnom uzdizanju agronoma i prozvodača itd. Posebice lOBC potiče osnivanje nacionalnih i lokalnih udmženja proizvođača koji su organizatori integrirane proizvodnje odnosno IZB.

Integrirana zaštita bilja, odnosno integrirana ili održiva proizvodnja, osigurava proizvodnju velikih količina hrane koja ne smije biti skuplja od hrane proizvedene uobičajenim načinima, a da se pri tome manje onečišćuje okoliš i ugrožavaju organizmi, što je za današnju razinu standarda našeg pučanstva i opskrbljenosti hranom ipak mnogo povoljnije od smanjene i skupe ekološke proizvodnje. Kemijske m j e r e treba upotrijebiti na p o v r ć u s a m o kada se očekuje šteta b a r e m za 50 % veća od izravnih troškova suzbijanja (sredstvo + rad). Pravilnoj ocjeni očekivane štete, dakle odluci o primjeni sredstva za zaštitu bilja, pomaže p r o g n o z n a služba zaštite bilja. Potrebno je pridržavati se upozorenja koje ta služba daje, često navodeći prag tolerantnosti, prag odluke ili kritičnu brojku. To je ona žestina napada štetočinja (npr. 15 ličinki zlatice po busu) ili onaj čimbenik (npr. vlažnost veća od 70 %) koja će uzrokovati štetu za najmanje 50 % veću od prosječnih troškova kemijskog suzbijanja. Ti se pokazatelji moraju prilagoditi konkretnim uvjetima (npr. razvoju usjeva, stvarnim troškovima itd.). Upozorenja prognozne službe trebala bi objavljivati savjetodavna služba ili stručnjaci neke druge poljoprivredne organizacije (uz stručnu pomoć držav-

si. 60. Shema integrirane zaštite bilja (prema Igre Barčič, Maceljski)

nog Zavoda za zaštitu bilja) preko lokalnih sredstava javnog priopćavanja. Upozorenja sadrže i najpogodnije rokove primjene sredstava (signalizacija) da bi se sa što manjim brojem tretiranja postigao najveći uspjeh, te druge korisne upute. Vlastita ocjena potrebe primjene kemijskog sredstva ovisi o brojnosti štetočinje, uvjetima za njegovu pojavu i razvoj, prisutnosti prirodnih neprijatelja, razvoju usjeva, raspoloživim aparatima i sredstvima itd. Svakako je najvažnije točno poznavanje stanja u povrtnjaku. Stanje u povrtnjaku prati se povremenim pregledima usjeva. Vizualnim pregledom (promatranjem) utvrđuje se pojava mnogih štetnika, uzročnika bolesti i korova. Pregled treba obaviti dijagonalno unutar usjeva, a ne samo na rubovima. Često je potrebno utvrditi brojnost štetočinje ili zaraženih organa odn. biljaka po četvornom metru ili po biljci. Na taj se način utvrđuju i već počinjene štete. Ako je potrebno pregled obuhvaća i čupanje biljaka, pregled njihova korijena, rezanje vrata korijena i stabljike itd. Korisno je upotrijebiti povećalo koje povećava oko 5 puta. Neki se štetnici pronalaze tako da se biljke tresu nad rasprostrtom folijom, drugi se pronalaze uzimanjem odredenog broj listova ili drugih organa i njihovim temeljitim pregledom i si. Na nekim je vrstama povrća moguće brže utvrđivanje štetnika zamasima kečerom (platnena vreća na žičanom okviru). Štetnici u tlu utvrđuju se pregledom zemlje koja se vadi iz jama (vidjeti dotično poglavlje), a nematode se utvrđuju uzimanjem uzoraka i pregledom u laboratoriju. Pokretne štetnike privlačimo na raznobojne ljepljive ploče ili vrpce, feromonske klopke, lovne svjetiljke, žute posude s vodom itd. Sastavni dio integrirane zaštite povrća jest i izbor i način primjene sredstva za zaštitu bilja kojim će se postići potrebni uspjeh bez ugrožavanja zdravlja osobe koja sredstvo primjenjuje, ali i bez ugrožavanja potrošača plodine te drugih korisnih organizama. Nadalje, o izboru i načinu primjene sredstava odlučuje i nužnost da se njime što manje onečisti okoliš te poštede prirodni neprijatelji (selektivna sredstva). U integriranoj zaštiti bilja dopuštena je primjena nekih kemijskih mjera, dakle nekih kemijskih sredstava za zaštitu bilja, samo: - kada su iscrpljene sve druge mogućnosti, - kada prijeti šteta koja je veća od zbroja troškova mjere i ekološke štete, - ako nema opasnosti od smanjenja biološke raznovrsnosti, - ako nema opasnosti od zagađenja okoliša, a minimalna je opasnost od onečišćenja okoliša, - kada se primjena provodi uz pomoć suvremenijih aparata (uređaja) za zaštitu bilja. Prema zahtjevima potrošača i organizatora IZB sastavljene su zelena lista dozvoljenih sredstava, žuta lista sredstava koja su iznimno dozvoljena u strogo određenim slučajevim i crvena lista sredstava zabranjenih u IZB. Za neka je sredstva određen maksimalni broj primjena tijekom jedne godine.

Primjerice na zelenoj listi u Austriji krajem milenija (podložno promjenama) nalazili su se insekticidi na osnovi bakterije B. thuringiensis, parafinska ulja, fenoksikarb, pirimikarb, heptenofos, klorpirifosmetil i diazinon, neki akaricidi i brojni fungicidi, i u povrću samo poneki herbicid. U Italiji su dozvoljeni i neki drugi regulatori razvoja kukaca, pa i neki drugi kemijski insekticidi. No te se liste svake godine mijenjaju i prilagođuju zahtjevima potrošača. Proizvođač koji želi koristiti dobrobit posjedovanja posebne deklaracije kojom se potvrđuje da je proizvod proizveden sukladno pravilima IZB, mora postati član nacionalnog ili lokalnog organizatora integrirane poizvodnje. Za učlanjenje postoje posebni uvjeti, primjerice propisana je minimalna veličina objekta i oprema koju mora posjedovati, a u objektu se određeno vrijeme (2-4 godine) nije smjelo primjeniti zabranjene perzistentne pesticide. Nakon učlanjenja proizvođač dobiva smjernice kojih se u proizvodnji mora pridržavati. Tako je proizvođač obvezatan voditi pogonske knjige s propisanim podacima, gnojiti sukladno prethodnoj analizi tla, neke štetnike suzbijati unosom njihovih prirodnih neprijatelja, primjenjivati pesticide sa zelene liste, a samo iznimno sa žute liste, itd. Treba istaknuti da na te smjernice može utjecati kupac proizvoda (veletrgovac, turistički objekt), koji sukladno zahtjevima tržišta podešava svoje zahtjeve. Pridržavanje tih mjera nadzire stručno povjerenstvo, najčešće neke znanstvene ustanove koju angažira organizator proizvodnje. Nakon pozitivnih ocjena i procjene priroda, proizvođač dobiva deklaracije (etikete) koje može staviti na svoj proizvod. Te etikete nose različite natpise. Neki takvi natpisi glase: u Štajerskoj: "u skladu s prirodom" ili "nadzirano, blisko prirodi"; u Njemačkoj: "povrće proizvedeno IZB"; u Švicarskoj: "proizvedeno po Migros-S programu"; u Italiji: "Almaverde"; itd. Najčešće se etiketom potvrđuje da je etiketirani proizvod proizveden sustavom integrirane proizvodnje ili integriranom zaštitom bilja, i to pod nadzorom. Svaka etiketa ima i svoj zaštitni znak, a obvezatno je naveden organizator proizvodnje koji jamči za istinitost navoda. Prikazujemo shemu jednog našeg prijedloga organizacije integrirane proizvodnje. IZB se prvo proširila među voćarima, a zatim i vinogradarima, pa povrćarima, a u ratarstvu tek uzima maha. U svim zapadnoeuropskim zemljama postoji najmanje jedan, često i više organizatora integrirane proizvodnje nekih kultura koja uključuje i IZB. Zanimljivi su podaci iz Švicarske gdje se na 80 % gospodarstava provodi integrirana zaštita bilja, na oko 10 % gospodarstava ekološka proizvodnja, a samo na oko 10 % gospodarstava još se provodi zaštitu bilja na konvencionalni način. Vrlo jednostavan sustav IZB provodi se u nasadima jabuka u Štajerskoj, a neko se vrijeme taj sustav primjenjivao i u Sloveniji. Sustav može poslužiti i u IZB u povrćarstvu. Tijekom godine posebna povjerenstva obilaze voćare i boduju njihovo pridržavanje propisanih smjernica po sustavu bonus-malus. Proizvođač koji dobije više od 6 negativnih bodova ne dobiva deklaraciju i nekoliko idućih godina ne može više proizvoditi u sklopu ove organizacije.

si. 61. Shema prijedloga organizacije integrirane zaštite bilja (prema Maceljski)

I mnoge druge države imaju izrađene odgovarajuće smjernice i način nadzora nad pridržavanjem tih smjernica. U nas se u novoj dopuni Zakona o zaštiti bilja nalazi preporuka za provođenje i širenje IZB, no nacionalnu krovnu organizaciju imamo samo za IZB u voćarstvu. Prema tome, integrirana zaštita povrća ostvarenje je razumljive težnje za proizvodnjom što više što kvalitetnijeg povrća uz što manje troškove, na način koji ne predstavlja opasnost ni za ljude ni za korisne životinje, niti za naš okoliš. O tome mora voditi računa svaki proizvođač povrća i shvatiti da je zaštita bilja (pa tako i povrća) odn. fitomedicina znanost koja je za bilje ono što je za čovjeka medicina. Stoga zaštita povrća nije jednostavna, pa isključivo o stručnom znanju povrćara i njegovoj savjesti ovisi hoće li postići potreban uspjeh bez neželjenih posljedica. Zato ponovno upozoravamo da je potrebno pomno pročitati one dijelove ove knjige koji se bave sredstvima za zaštitu bilja i njihovom primjenom u zaštiti povrća.

tiltiwji; musitf i >1 ir w.,.; ii.lii

Ekološka proizvodnja povrća i zaštita te proizvodnje Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dao je naziv i definiciju ove proizvodnje pa bi trebalo prestati upotrebljavati različite druge nazive (organska, biološka proizvodnja, proizvodnja zdrave hrane itd.) za taj sustav proizvodnje. Stoga je i izraz "ekološka proizvodnja povrća" strogo odreden. Prema navedenom Zakonu ekološka proizvodnja posebni je sustav održiva gospodarstva koji se maksimalno prilagodava prirodi a minimalno rabi dozvoljene tehnologije, uključivši agrokemikalije. Prema našoj definiciji ekološka je proizvodnja takva proizvodnja koja zahvaljujući posebnom znanju proizvođača, koristeći pretežno izvore vlastita gospodarstva i provodeći ekološki prihvatljivu tehnologiju, proizvodi hranu i druge poljoprivredne proizvode. Ekološka p r o i z v o d n j a o r g a n i z i r a n a je, registrirana i n a d z i r a n a proizvodnja, a p r o i z v o d evidentiran i certificiran. Takvom, zakonom propisanom sustavu proizvodnje, trebaju se prilagoditi postojeće organizacije koje su do sada također propagirale razne načine ekološki prihvatljive proizvodnje i koje su, dijelom, zaslužne što je taj Zakon uopće donijet. Proizvodnja (neorganizirana) povrća bez primjene agrokemikalija ali bez ispunjenja zakonskih uvjeta, moguća je, dapače, često se može preporučiti u proizvodnji za vlastite potrebe ili kao hobby. Međutim pri stavljanju takvih proizvoda na tržište treba spriječiti moguće prijevare kupaca pa nije dopušteno deklarirati da je to ekološka proizvodnja ili ekološki proizvod itd. Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda određeno je da se takvom proizvodnjom drži proizvodnja u proizvođača koji su se upisali u upisnik proizvođača, koji su prihvatili proizvoditi prema smjernicama propisanim za tu proizvodnju i prema smjernicama nadzorne organizacije i koji su prihvatili nadzor nad svojom proizvodnjom i proizvodima. Proizvođač u ekološkoj proizvodnji treba imati osnovno znanje o sustavu ekološke proizvodnje i treba surađivati sa savjetodavnom službom. Samo proizvodi takvih proizvođača smiju se deklarirati kao ekoproizvodi. Za način proizvodnje i kakvoću proizvoda garantira uz proizvođača i država, jer je cijela djelatnost pod državnim nadzorom. Preporučuje se udruživanje manjih proizvođača u stručno vodene specijalizirane ekološke poslovne organizacije učlanjene u slične međunarodne organizacije radi osiguranja stručne pomoći, a pogotovu radi povoljnog plasmana proizvoda. Zakon propisuje da Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (MPŠ) vođi upisnike proizvođača, uvoznika ekoloških proizvoda, nadzornih stanica za stručni nadzor nad ekološkom proizvodnjom i ovlaštenih laboratorija. Uz uvodno spomenuti Zakon MPŠ objavilo je niz pratećih propisa.

Proizvođač se treba upisati u upisnik kod MPŠ-a, povezati s ovlaštenom nadzornom stanicom i prema potrebi učlaniti u jednu registriranu ekološku orgnizaciju. Od nadzorne stanice, a katkad i od organizacije u kojoj je član, treba preuzeti uvjete (smjernice) proizvodnje, te proizvoditi pridržavajući se tih uvjeta. Ekološka proizvodnja podliježe obvezatnom stručnom nadzoru nadzorne stanice ovlaštene od MPS. Ako je potrebna kvaliteta se proizvoda provjerava u ovlaštenim laboratorijima. Da bi se proizvođač koji želi ekološki proizvoditi povrće upisao u u p i s n i k (a i učlanio u neke priznate nacionalne ili regionalne organizacije), treba udovoljavati nizu uvjeta. Jedan od najhitnijih jest povijest njegova gospodarstva, tj, što je uzgajano i primjenjivano na površinama gospodarstva u posljednje četiri godine. Tko je u to vrijeme primjenjivao insekticide na osnovi kloriranih ugljikovodika ili neke perzistentne herbicide, morat će čekati nekoliko godina da može na tim površinama prići ekološkoj proizvodnji. Naša brojna zapuštena zemljišta, pa i cijela gospodarstva, na kojima se nekoliko godina nije ništa proizvodilo, mogu odmah početi ekološku proizvodnju. Površine uz prometne ceste nisu prikladne za ekološku proizvodnju (zbog olova iz benzina), a niti površine koje neposredno graniče s velikim nasadima koji proizvode (i zaštićuju) na konvencionalni način (zbog zanošenja). Povoljnim se drži postojanje živica, travnjaka, ugara i neobrađenih površina u sklopu gospodarstva, jer te površine služe održavanju mnogih prirodnih neprijatelja štetnika. No te površine mogu biti i izvor zaraza (npr. poljskih glodavaca), pa na njima treba provoditi određene preventivne mjere, npr. izlaganje zatrovanih mamaca u šupljim cijevima i si. Gospodarstvo se mora obvezati da će uzgajati veći broj biljnih vrsta, pa se često traži da niti jedna vrsta, ne smije biti zastupljena na više od 25 % površina. Pri upisivanju u upisnik proizvođač daje podatke o namjeravanoj ekološkoj proizvodnji povrća i prilaže izjavu "da je upoznat s propisima i pravilima ekološke proizvodnje, kao oblik posebnog povjerenja između proizvođača i potrošača". Sukladnost e k o l o š k e p r o i z v o d n j e n a d z i r u o v l a š t e n e n a d z o r n e stanice, o v l a š t e n i i s p i t n i laboratoriji i p r a v n e o s o b e za p r o v e d b u p o s t u p k a potvrđivanja ekološke p r o i z v o d n j e . Početkom 2003. g. bile su registrirane: nadzorne stanice "Biopa", Osijek, i "Prva ekološka zadruga", Gundinci; ispitni laboratorij "Croatiakontrole", Zagreb, i jedna pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja ekološke proizvodnje: "Biopa", Osijek. Nadzorne stanice moraju biti registrirane u upisniku nadzornih stanica MPŠ-a uz navod vrsta proizvodnji za koje mogu obavljati stručni nadzor. Nadzorna stanica, sukladno našim propisima, pravilima međunarodnih organizacija, ali i željama poznatog kupca, propisuje smjernice za proizvodnju svake kulture. Nadzorna stanica obavlja i nadzor tehnološkog procesa proizvodnje i prema potrebi uključuje ovlašteni ispitni laboratorij. Gospodarstvo mora prihvatiti propisane smjernice (uvjete proizvodnje) te biti suglasno s nadzorom nad cjelokupnom proizvodnjom. Smjernice sadrže brojne vrlo različite uvjete (plodored, gnojidbe, mehanizacije, njege itd.), no ograniče-

nja u zaštiti bilja najopsežnija su i najvažnija. Naši propisi točno propisuju koja su sredstva za zaštitu bilja (SZB) dozvoljena u ekološkoj proizvodnji (tablica). Ta je lista usklađena s propisom EU, no sukladno znanstvenim spoznajama stalno se dopunjava i mjenja. Slična je lista najvažnije međunarodne organizacije u Europi IFOAM-a (International Federation of Organic Agriculture Movements), koja također propisuje niz smjernica i pomaže nacionalnim organizacijama u radu. U Hrvatskoj postoji više nacionalnih ("Bios") i regionalnih ("Eko-Liburnija", "Biopa", "Ekop-Istra", "Planeta" itd.) organizacija, od kojih su neke članice IFOAMA, no dosad nisu jače proširile svoju djelatnost. Nacionalne organizacije prilagođuju smjernice prema zahtjevima kupca, ali ih ne mogu ublažiti ispod smjernica propisanih našim propisom. U odnosu na sredstva za zaštitu bilja naši propisi (NN 91/2001 - prilog 2.) dozvoljavaju primjenu slijedećih sredstava u ekološkoj proizvodnji sukladno posebnim propisima za zaštitu bilja: 1. Tvari biljnog ili animaliiog podrijetla Opis Naziv tvari Azadirahtin (ekstrakt biljke Azadirachta indica neem drvo) Pčelinji vosak Želatina Hidrolizirani proteini Lecitin Biljna ulja (npr. mente, bora itdO Piretrin (ekstrakt Chrysanthemum cinerariaefolium) Kvasija (ekstrakt Quassia amard) Rotenon (ekstrakt Derris spp.& Lonchocarpus spp. & Terphrosia

Insekticid, samo u proizvodnji sjemena i vegetativog materijala Za zamazivanje rana nakon reza Insekticid Atraktanti, u kombinaciji s dmgim proizvodima s ovog popisa Fungicid Insekticidi, akaricidi, fungicidi, inhibitori klijanja Insekticid Insekticid, repelent Insekticid

spp.)

2. Mikroorganizmi za biološko suzbijanje Bakterije, virusi, gljivice (npr. B. t., granuloza)

Samo pripravci koji nisu genetički preinačeni

3. Tvari u klopkama ili dispenzerima Diamonijski fosfat Metaldehid Feromoni Piretroidi deltametrin i lambdacihalotrin

Atraktant, samo u klopkama Limacid, samo u klopkama s dodatkom repelenta za više životinje Insekticidi, atraktanti, u klopkama i dispenzerima Insekticidi, u klopkama s atraktantom za suzbijanje maslinove i mediteranske muhe

4. Ostale tvari iz tradicionalne primjene u ekološkoj poljoprivredi Naziv tvari

Opis

Bakar (hidroksid, oksiklorid, sulfat, oksid) Kalijeve soli masnih kiselina (mekani sapuni) Kalcijev polisulfid

Fungicid Insekticidi

Parafinska ulja Mineralna ulja

Kalijev permangnat Kremeni pijesak Sumpor

Fungicid, insekticid, akaricid, samo za zimsku primjenu na voćke, masline i vinovu lozu Insekticidi, akaricidi Insekticidi, fungicidi, samo za voćke, masline, vinovu lozu i tropske kulture do 31. 3. 2002. Fungicid, baktericid, samo za voćke, masline i vinovu lozu Repelent Fungicid, akaricid, repelent

U tekstu Pravilnika dozvoljavaju se još vodeno staklo, kameno brašno, upotreba sterilnih mužjaka, etilni alkohol, diatomejska zemlja i kava (ekstrakt korijena biljke Piper methysticum). U proizvodnji povrća u zatvorenom prostoru dozvoljena je samo fizikalna sterilizacija tla: parenjem i solarizacijom. Nadzorna stanica obavlja sveobuhvatni nadzor i nenajavljene stručne nadzore tehnološkog procesa, o čemu sastavlja zapisnik. U slučaju sumnje uzima uzorke i dostavlja ih ovlaštenom ispitnom laboratoriju. Ovlašteni laboratorij svoj nalaz dostavlja nadzornoj stanici. Na temelju zapisnika nadzorne stanice i pripadajuće dokumentacije laboratorija pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja ekološke proizvodnje izdaje potvrdnicu. Proizvođač (ili organizacija u koju je učlanjen) treba sačiniti deklaraciju ekološkog proizvoda kojom se nedvosmisleno prepoznaje ekološki proizvod. U njoj se, uz ostalo, navodi naziv i adresa proizvođača, upisni broj upisnika, natpis koji pokazuje da je to ekoproizvod, naziv nadzorne stanice i broj potvrdnice. Proizvođač temeljem potvrdnice i sačinjene deklaracije može od MPŠ dobiti zaštitni znak "ekoproizvod" za određenu vrstu i količinu proizvoda. Znak ekološkog proizvoda okruglog je oblika, ima natpis EKOLOŠKI PROIZVOD HRVATSKE - ORGANIC PRODUCT OF CROATIA. Taj znak treba pomoći da se proizvod lakše proda po povoljnijoj cijeni jer iza njega stc^'i složeni sustav nadzora koji garantira način proizvodnje i kvalitetu povrća. MPS vodi evidenciju proizvoda za koje je izdao znak "ekoproizvod". MPŠ vodi i upisnik uvoznika ekoloških proizvoda da bi se i za uvozne proizvode ekološke proizvodnje osigurali jednaki uvjeti kao i za domaću proizvodnju. Treba posebice istaknuti da je EU zabranila deklarirati bioproizvodima ili ekološkim proizvodima one proizvode koji se ne proizvode u organiziranoj pro-

izvodnji sukladno navedenim načelima. Dmgim riječima kažnjivo je nazvati b i o p r o i z v o d o m ( e k o p r o i z v o d o m ) neki p r o i z v o d p r o i z v o d n j a kojega n i j e prijavljena i nadzirana sukladno smjernicama. Ekološka p o l j o p r i v r e d a treba, u načelu, proizvoditi za poznatog kupca. Prije početka proizvodnje trebaju biti poznati zahtjevi koje budući kupac postavlja za te namirnice i te dodatne zahtjeve treba ugraditi u postojeće smjernice. Kupac ne može ublažiti propisane smjernice niti smjernice organizacije koja organizira proizvodnju. Kupci mogu biti inozemne trgovačke kuće, naši trgovački lanci, hotelska poduzeća itd. Moguća je i izravna maloprodaja potrošačima, no zbog više cijene najbolji su izgledi u izravnom izvozu ili neizravnom izvozu putem turizma. Upravo zbog oštrih ograničenja primjene SZB, za proizvode ekološke poljoprivrede često se propisuju nešto blaži standardi kvalitete, što znači da se, primjerice, tolerira nešto veći postotak oštećenja lišća zeSi. 62. Izgled zaštitnog znaka hrvatske lja, postojanje mrlja krastavosti na krastavekološke proizvodnje cima i si. Time se bitno ne smanjuje kakvoća proizvoda pri konzumaciji, ali smanjuje se kakvoća odredena izgledom ploda. Prava se ekološka proizvodnja nekih kultivara krumpira (osjetljivih na plamenjaču) teško postiže uzgojem uobičajenih kultivara koje prihvaća tržište ili je ona

A

B

DK

RN

F

D

GR

IRL

I

L

NL

P

E

S

UK

EU

CZ

H

PL

SLO

CH

SI. 63. Udio površina ekološke proizvodnje u nekim europskim državama u 2001. i 2002. i

znatno skuplja od integrirane zaštite bilja. Ekološka proizvodnja kultivara krumpira otpornijih na plamenjaču lakša je i jeftinija, no tržište manje prihvaća te kultivare. Slično se već javlja i za druge vrste povrća. Ti primjeri pokazuju neke poteškoće u ekološkoj poljoprivredi, zbog kojih taj sustav proizvodnje zahtijeva izvjesno sniženje dosadašnjih kriterija u odnosu na kakvoću proizvoda. U zemljama EU države različitim mjerama pogoduju ekološkoj proizvodnji. Tako su ekološki povoljna sredstva za zaštitu bilja u nekim državama oslobođena poreza, a ostala su oporezovana. Države daju znatne novčane poticaje za površine pod ekološkom proizvodnjom ili proizvode te proizvodnje i različite druge pogodnosti. I u Hrvatskoj se ekološkoj proizvodnji sukladnoj Zakonu daje odredena potpora. No najvažnije je što se u državama EU više ne dopuštaju nered i prijevare te se strogo propisuje tko smije svoje proizvode deklarirati ekološkim proizvodima i kao takve prodavati. U tim državama površine ekološke proizvodnje zauzimaju prosječno oko 2-4 % ukupnih površina (grafikon si. 63.). Ekološka proizvodnja najviše je raširena u bogatim zemljama zapadne Europe i u SAD upravo zato što standard tamošnjih stanovnika omogućuje kupovanje i nešto skuplje hrane proizvedene tim postupkom. U 2001. g. ekološka proizvodnja u Njemačkoj obuhvaćala je 12000 gospodarstava s 3,2 % površine, a u Francuskoj 9000 gospodarstava na 1,3 % površine. Svakome tko želi na ekološki način proizvoditi hranu treba pomoći i upozoriti ga da sve potrebne upute može dobiti od poljoprivredne savjetodavne službe koja već ima specijalizirane stručnjake za takvu proizvodnju. No, treba upozoriti i na teškoće na koje će naići pri tome. Upravo stoga stručnjaci - fitomedicinari procjenjuju da je proizvodnja povrća na polju sukladna integriranoj zaštiti bilja u većini slučajeva u ovom trenutku prikladnija za hrvatsku poljoprivredu. Nasuprot tome, u proizvodnji povrća u zatvorenom prostoru treba prići ekološkoj proizvodnji u objektima gdje to dopušta znanje zaposlenih.

Vn. BOLESTI POVRĆA KOJE SE PRENOSE SJEMENOM I NJfflOVO SUZBIJANJE Sjeme je dio biljke koji sadrži klicu života i u povoljnim uvjetima okoline klija, razvija se u biljku i stvara nove reprodukcijske organe, odnosno sjeme. Osim što je izvor i početak svakog života, sjeme (ovisno o vrsti) sadrži ugljikohidrate, bjelančevine, ulja, vitamine, minerale i druge tvari prijeko potrebne za početni razvoj biljke. Te su tvari istovremeno i supstrat pogodan za naseljavanje i razvoj mnogih mikroorganizama (gljivica, bakterija, virusa i dr.). Medu njima su svakako najbrojnije gljivice. Radi te činjenice, sjemenom povrća prenose se uzročnici mnogih biljnih bolesti koji mogu: 1. uzrokovati slab start u proizvodnji (neujednačen sklop radi smanjene klijavosti i energije klijanja, te paleži klice), 2. povećati troškove zaštite, 3. izravno umanjiti urod, 4. smanjiti kakvoću uroda u polju i skladištu, 5. zaraziti novim uzročnicima bolesti nezaražena područja (oprez - većinu sjemena povrća uvozimo!!), i 6. povećati parazitni potencijal mikoza, rjeđe bakterioza, u tlu. Broj uzročnika bolesti koji se prenose pojedinim vrstama varira, te obično i veći broj uzročnika bolesti prenosi sjeme koje sadrži viši postotak hranjivih tvari. Sjeme kupusnjača prenosi oko 18 vrsta gljivica i 2 bakterije; sjeme graha prenosi 26 vrsta gljivica, 7 vrsta bakterija i 5-9 virusa itd. Svi uzročnici bolesti koji se prenose sjemenom nisu jednako opasni i štetni. Posebno mjesto zauzimaju gljivice, jer s mikozama najčešće imamo problema u proizvodnji povrća. Uzročnike bolesti nalazimo: 1. na površini sjemena, obično u obliku spora, rjeđe micelija - to je kontaminacija sjemena. Uzročnik miruje na sjemenu do sjetve, a tada raste, razmnaža se i zarazi mladu klicu ili biljku {Alternaria spp. Ascocbyta pisi, Fusarium spp., Sderotinia sderotiorum, Stemphylium spp,, Tobacco mosaic virusiid^. 2. pliće ili dublje u sjemenoj lupini (npr. gljivice u obliku dormantnog micelija) i tada govorimo o zarazi {Alternaria spp., Ascocbyta spp., Botrytis cinerea, Colletotricbumspp., Septoria apiicola, Verticilliumspp., Pseudomonasspp., Xantbomonas spp.. Bean common mosaic Vxxns, Cucumber mosaic, Tobacco mosaic, Tomato spotted wilt iid^.

3. u unutrašnjosti sjemena u endospermu ili u samom embriju {Alternaria spp., Ascochyta pisi, Fusarium spp., Phoma lingam, Rhizoctonia solani, Corynebacterium michiganense, Pseudomonas lachrymans, Xanthomonas phaseoli, Bean commom mosaic, Cucumber mosaic, Lettuce mosaic, Pea seed-borne mosaic, Tobacco mosaic itd.) - to je u n u t a r n j a zaraza sjemena. 4. na zaraženim biljnim ostacima i sklerocijima pomiješanim sa sjemenom (razni uzročnici, Sclerotinia spp., Sclerotium spp. itd.) - to je također kontaminacija. Zdravstveno stanje sjemena povrća vrlo je važan čimbenik kakvoće sjemena, uz ostale, ne manje važne, koji se utvrđuju kontrolom u ovlaštenim laboratorijima (čistoća sjemena, klijavost, energija klijanja, postotak vlage u sjemenu te apsolutna masa). Utvrđivanje zdravstvenog stanja sjemena obavlja se za potrebe: 1. odredivanja kakvoće sjemena, 2. karantenske službe, 3. davanja svjedodžbe pri aprobaciji, 4. odabira odgovarajućeg fungicida za tretiranje sjemena, 5. provjere kakvoće tretiranja sjemena, 6. kontrole tijekom skladištenja, 7. procjene otpornosti sorata itd. Radi suzbijanja bolesti povrća koje se prenose sjemenom potrebno je provjeriti zdravstveno stanje sjemena namijenjenog sjetvi kao primarnog izvora zaraze. Na to nas obvezuju i postojeći zakonski propisi. Analize zdravstvenog stanja sjemena povrća obavljaju specijalizirani, ovlašteni laboratoriji po standardnim, propisanim metodama. Prve medunarodno priznate metode za utvrđivanje zdravstvenog stanja sjemena {International Rules for Seed Testing objavila je ISTA (International Seed Testing Assotiation) 1928. godine. U njima se, u dijelu koji se odnosi na zdravstveno stanje, preporučuje da se obrati posebna pozornost na Ascochyta pisi na grašku i Colletotricbum lindemutbianum na grahu. Metode određivanja zdravstvenog stanja sjemena moraju biti brze, ponovljive, jednostavne, što je moguće jeftinije i pouzdane. To znači da su rezultati analiza izraženi u postocima u visokoj korelaciji sa zarazom koja se dobije sjetvom tog sjemena u polju. Za pojedine grupe uzročnika (gljivice, bakterije, vimse), pa čak i za pojedine patogene postoje posebne metode. Njima se utvrđuje koji su uzročnici i u kojem postotku prisutni, te njihova lokacija (kontaminacija, zaraza ili unutarnja zaraza). Metode određivanja zdravstvenog stanja sjemena možemo podijeliti u dvije skupine. Prvu čine metode koje ne zahtijevaju naklijavanje sjemena, a drugu metode uz prethodno naklijavanje sjemena. U metode bez prethodnog naklijavanja ubrajamo: 1. pregled naturalnog s j e m e n a (za: Sclerotinia sclerotiorum, Septoria apiicola itd.). Stereomikroskopom koji povećava 50-60 puta i uz dobru osvijetljenost traže se tamne pjege na sjemenu, promjene boje i sve što upućuje na zarazu.

2. test ispiranja (za: Alternaria spp., Cercospora beticola, Fusarium spp., Peronospora spp., Stemphylium spp., nematode itd.). To je kvantitativna i kvalitativna metoda prema kojoj se odredena količina sjemena mučka u propisanoj količini vode uz dodatak deterdženta ili u alkoholu, a dobivena suspenzija ispituje se mikroskopiranjem. 3. metoda osvjetljavanja ili luminiscentna metoda (za: Ascochyta pisi, Xanthomonas phaseoli, Pseudomonas phaseolicola itd.). Svjetiljkom koja zrači ultraljubičaste zrake (kvare lampa) osvijetli se u tami sloj od jednog sjemena i zaražena mjesta na sjemenu ubrzo fluoresciraju, i to ako je sjeme zaraženo s Ascochyta pisi, karakterističnom žutozelenom svjetlošću, a ako je zaraženo s Pseudomonas phaseolicola ili Xanthomonas phaseoli, tipičnom plavičastobijelom svjetlošću. Važno je naglasiti da niti jedna metoda iz grupe metoda bez prethodnog naklijavanja nije dovoljno pouzdana i treba ih nadopuniti metodama iz skupine uz naklijavanje sjemena. U metode uz prethodno naklijavanje ubrajamo: 1. klasičnu m e t o d u na filter papiru, o d n o s n o n j e z i n u modifikaciju m e t o d u izmrzavanja (za: Fusarium spp., Phoma lingam itd.), koje su najraširenije, jeftine, jednostavne i prikladne za sve vrste sjemena povrća; 2. m e t o d e na agaru, o d n o s n o na h r a n j i v i m p o d l o g a m a (za: Ascochyta spp., Fusarium spp,, bakterije itd.), najprikladnije su za odredivanje duboke, unutrašnje zaraze patogenim gljivicama i bakterijama koje sporo rastu; 3. uzgoj u p i j e s k u i z e m l j i (za: Ascochyta spp., Fusarium spp., Rhizoctonia solani, bakterioze, viroze itd.), za dokazivanje bolesti kojima se simptomi javljaju tek u fazi mladih biljčica na kotiledonima, prvim listovima, bazi stabljike ili korijena; 4. metoda ispitivanja zaraze u z g o j e m u p o l j u za ispitivanje prisutnosti karantenskih bolesti u tzv. karantenskim poljima; 5. metode dokazivanja virusa koji se prenose sjemenom i koje se inače primjenjuju u virusologiji: a) metoda test-biljaka, b) serološka metoda (precipitacija u tekućem mediju, precipitacija u agarskom gelu i ELISA-test). U posljednjih dvadesetak godina jako su se razvile laboratorijske metode utvrđivanja zdravstvenog stanja sjemena. Umjesto tradicionalne izravne laboratorijske analize najmanje 400 sjemenki iz uzorka, prelazi se na neizravne metode dokazivanja prisutnosti patogenih bakterija i virusa, rjeđe gljivica u uzorku. Ta neizravna testiranja obavljaju se imunološkim i molekularnim metodama (najnovija PCR = polymerase chain reaction). Potreban materijal i reagensi koji se upotrebljavaju u tim testovima često su dostupni u komercijalnim kitovima, koji se razlikuju po osjetljivosti i specifičnosti za pojedine patogene. Standardne metode traže puno rada, vremena za svaku fazu (priprema, inkubacija, determinacija ili analiza) i iskusnog analitičara, o čijoj stručnosti ovise konačni rezultati, a

nove metode zahtijevaju puno manje rada, rezultati se mogu dobiti već za 24 sata, pogodne su za automatizaciju, kvalitativne su i kvantitativne i u jednom testu može se determinirati jedan ili više patogena. Iako su to metode za ovo tisućljeće, većina ih još mora proći standardizaciju. Na o s n o v i analize z d r a v s t v e n o g stanja s j e m e n a , u s k l o p u s j e m e n s k e kontrole, o d l u č u j e se je li s j e m e p r i k l a d n o za sjetvu i o d a b i r e se odgovar a j u ć i f u n g i c i d za tretiranje s j e m e n a , a k o je to p o t r e b n o . Tretiranje sjemena poznato je već tri stoljeća, a u usporedbi s drugim metodama može se reći da je to najjednostavnija, ekološki i gospodarski najprihvatljivija metoda zaštite bilja. To je postupak nanošenja pripravka na sjeme ili druge mjere preventivnog suzbijanja širenja biljnih bolesti putem zaraženog sjemena. Razlikujemo kemijske, fizikalne i biološke načine tretiranja sjemena. Osim pravog sjemena, tretiramo i sadni materijal npr. gomolje krumpira. U kemijskom tretiranju primjenjuju se razni kemijski spojevi koji imaju baktericidno, rjeđe virocidno, a najčešće fungicidno djelovanje. Za suzbijanje bakterija na površini sjemena u svijetu se sjeme povrća moči u kiselinama ili izbjeljivačima (najčešće NaClO) odredene koncentracije i propisano vrijeme. Rjeđe se primjenjuju virocidi, npr. Na^PO^ za suzbijanje kontaminacije sjemena rajčice s TMV. U proizvodnji sjemena za tretiranje se najčešće primjenjuju fungicidi. Fungicid za tretiranje sjemena mora djelovati fungicidno ili bar fungistatički na prisutne gljivice, te imati zaštitno djelovanje i nakon sjetve da bi suzbio infekciju sjemena ili mladih biljčica u kritičnom razdoblju od gljivica iz tla. Prema postojećim propisima (Pravilnik o vrstama poljoprivrednog bilja čije sjeme mora biti tretirano fungicidom, NN 74/01) sjeme povrća ne mora biti tretirano prije sjetve, no Mjerila u Pravilniku o obveznom zdravstvenom pregledu usjeva, sjemena i sadnog materijala (NN 53/91) odreduju dopušteni postotak uzročnika bolesti na sjemenu u prometu. Za odabir odgovarajućeg fungicida za tretiranje sjemena potrebno je znati: 1. rezultate analiza zdravstvenog stanja sjemena - dakle koje su gljivice prisutne u kojem postotku i točno gdje na sjemenu (na površini, pliće ili dublje u sjemenoj lupini ili u unutrašnjosti sjemena), 2. mehanizam djelovanja svih aktivnih tvari u prometu u Hrvatskoj, 3. spektar njihove djelotvornosti (tablica 2.), te 4. učinke prije i nakon sjetve (tablica 3.). Prema mehanizmu djelovanja fungicide dijelimo na kontaktne i sistemične. Kontaktne fungicide čine preparati (tiram, kaptan, mankozeb, iprodion, djelomično derivati kinolina, PCNB; fludioksonil i dr.) koji suzbijaju mikrofloru na površini sjemena i u neposrednoj blizini sjemena u tlu. Većina ih sprečava procese staničnog disanja gljivica. Osjetljivost pojedinih kultura prema tim preparatima je različita. Sistemični fungicidi (benomil, fosetil-Al, karbendazim, karboksin, metalaksil, tiabendazol itd.) jesu fungicidi koji su pronađeni u posljednja tri desetljeća. Dopiru svojim djelovanjem i do mjesta unutarnje zaraze. Mehanizam njihova djelovanja sastoji se od dezorganizacije jedne ili više faza u metabolizmu stanice

gljivica koje suzbijaju. Fungicidna doza sistemika znatno je niža od fitotoksične. Pripadaju u grupe manje otrovnih preparata. Negativna se svojstva sistemičnih fungicida očituju u vrio uskom spektru djelovanja na gljivice uzročnike bolesti te u mogućnosti pojave rezistentnosti uzročnika, a i dosta su skupi. Upotreba sistemičnih fungicida opravdana je pri dubokoj zarazi sjemena koja se ne može suzbijati kontaktnim fungicidima. U svijetu postoji mnogo veći izbor fungicida za tretiranje sjemena povrća nego u Hrvatskoj. Razloge treba tražiti u malim količinama potrebnim za tu namjenu, a stoga, i razumljivo, slaboj zainteresiranosti stranih proizvođača fungicida za dobivanje dozvole za tretiranje sjemena pojedinih vrsti povrća u Hrvatskoj. U nas se jedino tiram primjenjuje za tretiranje svih povrtnih vrsta, uključujući i kulture sitnog sjemena. Preparati na osnovi kaptana imaju dozvolu samo za sjeTablica 7. Djelotvornost fungicida na patogene v a ž n i j i h vrsta s j e m e n a povrća Vrste sjemena

Patogen Colletotnchum lindemuthianum

Grah

Grašak

Djelatna tvar fungicida

kaptan, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, tiabendazol* kaptan, Fusarium spp. karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, PCNB*, tiabendazol*, tiram Pythium spp. kloroneb*, metalaksil* Rhizoctonia solani azoksistrobin*, kloroneb*, PCNB*, kloroneb* Sderotium rolfsii azoksistrobin*, kaptan*, karboksin*, tiram* palež klice cimoksanil + mefenoksam + fludioksonil*, kaptan, kaptan + karbendazim + fosetil-Al*, karbendazim*, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, Ascochyta spp. karbokkarboksin + tiram*, ofurace + folpet*, prokloraz*, tiabendazol* tiram, kaptan, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, Fusarium spp. tiabendazol* cimoksanil + mefenoksam + fludioksonil*, Peronospora viciae kaptan + karbendazim + fosetil-Al*, ofurace + folpel* Rhizoctonia solani azoksistrobin* azoksistrobin*, cimoksanil + mefenoksam + fludioksonil*, kaptan*, kaptan + karbendazim + fosetil-Al*, palež klice karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, karboksin + tiram*, ofurace + folpet*, tiram*

Vrste sjemena

Krumpir

Patogen Fusarium 5pp. Phoma sp. Helminthosporium solani Rhizoctonia solani

Alternaria brassicicola Alternaria spp.

Kupusnjače Botrytis cinerea Phoma lingam Sderotinia sderotiorum palež klice Botrytis sp^.

Luk

Mrkva Peršin Celer Paprika Rajčica Salata Špinat

Fusarium spp. Sderotinia sderotiorum palež klice Alternaria spp. Fusarium spp. palež klice Alternaria daud palež klice Pythium spp. palež klice palež klice palež klice palež klice Phythium spp. palež klice

Djelatna tvar fungicida imazalil + tiabendazol*, fludioksonil*, tiabendazol* imazalil + tiabendazol*, tiabendazol*, tiofanat-metil* pencikuron + tolilfluanid* benomil*, flutolanil*, flutolanil + mankozeb*, iprodion, mankozeb*, mepronil*, pencikuron, pencikuron + tolilfluanid*, tiabendazol*, tolklofos-metil* tiram iprodion*, karbendazim*, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, tiram* iprodion*, karbendazim*, karbendazim + bakrenihidroksikinolat* iprodion*, karbendazim*, karbendazim + bakrenihidroksikinolat*, karbendazim*, tiofanat-metil*, fenpropimorf*, tiram* karbendazim + bakrenihidroksikinolat* tiram*, captan* iprodion*, maneb + tiofanat-metil*, procimidon*, prokloraz*, tiofanat-metil* maneb + tiofanat-metil*, prokloraz*, tiofanat-metil* iprodion* tiram* tiram, iprodion* tiram tiram* iprodion* tiram* oksadiksil* tiram* tiram* kaptan*, mankozeb*, tiram* tiram* oksadiksil* himeksazol*, kaptan*, tiram*

* preparati djelotvorni po literaturi, koji nemaju u nas dozvolu za primjenu za tu svrhu

me graha i graška, a preparati na osnovi iprodiona i pencikurona za tretiranje gomolja krumpira. Hrvatska uvozi većinu sjemenena potrebnog za proizvodnju povrća. Iznimno se može uvesti sjeme koje je tretirano djelatnom tvari koja nema dozvolu za promet i primjenu u Republici Hrvatskoj, uz uvjet da djelatna tvar ima dozvolu za tu namjenu u zemljama Europske unije i uz pozitivno mišljenje Zavoda za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske o opravdanosti primjene toga sredstva. Obično su fungicidi koji se primjenjuju za tretiranje sjemena obojeni (načešće crvenom bojom) da bi se izbjegle moguće zamjene, a i taj podatak mora biti naveden u deklaraciji, koja je tiskana na ambalaži sjemena. Tablica 8. Učinak fungicida p r i j e i poslije sjetve o v i s n o o metodi tretiranja Zadržavanje preparata na Metoda tretiranom tretiranja sjemenu TEKUĆI P R E P A R A T I

Primarni učinak (prije sjetve)

Sekundarni učinak (poslije sjetve)

Močenje u otopini ili malo ili ništa, neki pre- praktično sav učinak u nema ga ili je malen iz adsorbiraparati mogu biti adsor- trenutku močenja suspenziji nog preparata birani Muljanje (slurry metoda)

znatne količine, ovisno glavni učinak tijekom malen ili priličan tretiranja difuzijom i hla0 adhezivnosti pljenjem

Vlaženje koncentrira- ostatak na površini ovi- glavni učinak tijekom malen ili priličan nom, obično volatil- si o količini upotrijeblje- tretiranja i skladištenja difuzijom i hlapljenjem nom tekućinom ne koncentracije

PRAŠIVO Zaprašivanje sjemena znatna količina, ovisno praktično ga nema, osim sav učinak pod o adhezivnosti prepara- od volatilnih preparata utjecajem vlage iz tla ta i koncentraciji aktivne tvari u njemu Piliranje

sav preparat u peleti oko nema učinka sjemena

sav učinak

FUMIGACIJA Fumigacija

ništa

sav učinak tijekom treti- nema učinka ranja

TRETIRANJE VRUĆOM VODOM Tretiranje vrućom vodom

ništa

sav učinak tijekom treti- nema učinka ranja

Iz svega izloženog vidi se da nema idealnoga fungicida, te od raspoloživih preparata treba odabrati onaj koji djeluje na što širi spektar parazitskih i saprofitskih gljivica koje se prenose sjemenom i onih koje poslije sjetve napadaju sjeme i klicu. Da bi se proširila djelotvorost, često se u pripravcima kombiniraju dvije ili više djelatnih tvari. Fungicid ne smije biti otrovan za biljke i oštećivati klicu u vrijeme klijanja ili negativno djelovati na vitalnost embrija ako je sjeme dulje uskladišteno. Isto tako mora imati što je moguće manju otrovnost za ljude i životinje. Poželjno je da preparat dolazi u različitim formulacijama, što omogućuje tretiranje različitim metodama, no bez obzira na metodu, prianjanje treba biti jednakomjerno, a cijena fungicida prihvatljiva. Važni su jačina zaraze i svojstva kulture ili sorte povrća, vrijednost proizvodnje, kakvoća i cijena sjemena, te činjenica da se potrebne količine zaraženog sjemena ne mogu zamijeniti zdravim sjemenom iste kvalitete. Suvišno j e naglašavati d a s l a b o k l i j a v o s j e m e n e m o ž e aktivirati najb o l j i p r e p a r a t ili d a j e n a zdravo, kvalitetno s j e m e u č i n a k n a j b o l j e g preparata m i n i m a l a n . Tretiranje sjemena treba biti izvedeno kvalitetno i mora osigurati: 1. dobro i jednolično prekrivanje površine sjemena, 2. točnu, istu potrebnu dozu za svako sjeme i 3. Ijepljivošću i sposobnošću prianjanja preparata fungicid se mora zadržati na sjemenu i tijekom uvrećavanja, transporta i sjetve. Za provjeru kakvoće tretiranja primjenjujemo, sukladno Pravilniku o vrstama poljoprivrednog bilja čije sjeme mora biti tretirano fungicidom (NN 74/01), sljedeće metode: 1. vizualnu ocjenu jednoličnosti pokrivanja preparata dodanom bojom (skala 0-4), 2. vizualnu ocjenu intenziteta boje (skala 1-3), 3. odredivanje doze fungicida na sjemenu kemijskim metodama i 4. za praksu najbolji tzv. biotest, kvalitativna i kvantitativna metoda, koja se temelji na reakciji osjetljivog mikroorganizma na fungicid. Tretirano sjeme stavlja se na hranjivu podlogu u petrijevkama s jednolično raspoređenim test-mikroorganizmom. Oblik i veličina inhibicijske zone, što se stvara oko tretiranog sjemena, daje jasnu sliku kakvoće tretiranja s obzirom na pokrivanje površine sjemena i dozu po jednoj sjemenci. U svijetu se, osim izravnog nanošenja fungicida na površinu sjemena, sve više obavlja piliranje sjemena povrća i provode novije metode, kao oblaganje sjemena (" film coating") i inkrustacija. Prednost je piliranja u pravilnom obliku (mala kuglica) i jednakoj veličini svake pelete u kojoj može, osim fungicida, biti, ako je potrebno, i insekticid i mikroelementi. Uniformnost i oblik omogućavaju lakšu i preciznu sjetvu. U metodi oblaganja sjemena nosač sredstva za zaštitu bilja jest tekući adhezivni polimer (polimerni priljepljivač) kojim se prska sjeme u struji hladnog ili toplog zraka. Već tijekom tretiranja naneseni se sloj (" film") osuši. Ta obloga ne

utječe na klijavost, a sjeme dobiva glatku površinu i povećava mu se sipkavost, što olakšava sjetvu. Inkmstacija je postupak između piliranja i oblaganja sjemena. Inkmstacijska, obojena mješavina, kojom se pune neravnine na sjemenu da bi se olakašala sjetva i postigla veća preciznost sjetve, sadrži i fungicid. Uz kemijske metode suzbijanja gljivica, u mnogim zemljama suzbijaju se bakterioze primjenom antibiotika za tretiranje sjemena. Najčešće su to preparati na osnovi streptomicina. U Hrvatskoj nije dozvoljena primjena antibiotika za tu namjenu. Osim kemijskih metoda za suzbijanje bolesti koje se prenose sjemenom, u svijetu se rabe i fizikalne metode, a provodi se i biološka borba. U fizikalnim tretiranjima najčešće se primjenjuje termički postupak (močenje u toploj vodi, tretiranje vodenom parom ili toplim zrakom), zatim energija elektrona i u novije vrijeme mikrovalne pećnice. Močenje u toploj vodi radi suzbijanja unutarnje zaraze raznim patogenim vrstama primjenjuje se od 1920.godine, a danas se provodi za suzbijanje baketerija koje se prenose sjemenom povrća (Xanthomonas campestris pw. campestris, Xanthomonas campestris pv. vesicatoria, Clavibacter michiganensis pv. michiganensisidv.) te za suzbijanje raznih uzročnika bolesti u sjemenu i na sjemenu za ekološku proizvodnju povrća. Prema toj metodi sjeme se drži u vodenoj kupelji u vrećici od rijetkog platna na preporučenoj, konstantnoj temperaturi dovoljnoj za suzbijanje uzročnika bolesti, a nižoj od temperature koja bi oštetila sjeme. Termička obrada traje točno propisano vrijeme za pojedinu vrstu sjemena (celer, cvjetaču, kupus, papriku, rajčicu, salatu, špinat i dr.) i nakon toga se sjeme hladi pod tekućom vodom i suši. Ako je temperatura vode niža od propisane ili močenje kraće, tretiranje neće suzbiti unutarnju zarazu. Ako je temperatura malo viša ili močenje dulje traje, smanjuje se klijavost tretiranog sjemena. Postoji razlika u osjetjivosti pojedinih vrsta na termičko tretiranje sjemena. Napose su osjetljive Cucurbitaceae, a osjetljivost se u svih vrsta povećava sa starošću sjemena. Tretiranje vodenom parom ili toplim zrakom temelji se na istim načelima, no sjeme ne treba poslije sušiti i može se primjenjivati i na vrstama u kojih bi močenje izazvalo boranje površine sjemena ili bi se sjeme sljepilo u grudastu masu. Dozvoljena je samo jednokratna termička obrada sjemena. Prema literaturi to sjeme ne podnosi dulje skladištenje i treba ga ubrzo posijati i još dodatno tretirati fungicidom s protektivnim djelovanjem. Biološka borba temelji se na antagonizmu, antibiozi, kompeticiji ili parazitizmu na uzročnicima bolesti koji se prenose sjemenom. U SAD i europskim, rjeđe u drugim, državama, postoje komercijalni biološki pripravci za tretiranje sjemena. U 1999. godini 84 % tih pripravaka bilo je na osnovi bakterija (rodovi: Bacillus, Enterobacter, Pseudomonas i Streptomyces), a samo I6 % na osnovi gljivica (rodovi: Cladosporium, Ectomycorrhizae, Gliocladium, Phomopsis i Trichodermd). Poznato je da Bacillus subtilissuzbija Alternaria spp. Aspergillus spp., Fusarmmspp., Rhizoctonia solani, Sclerotinia sp., Streptomyces scabies \ Verticillium

spp. u preparatima se Pseudomonas cepacia rabi protiv Fusarium spp., Pythium spp. i Rhizoctonia solani, a Gliocladium virens protiv Pythium spp. i Rhizoctonia solani. Biološki preparat za tretiranje sjemena Brassicayxsi^i, krastavaca, krumpira, paprike i rajčice s Pythium oligandrum suzbija: Alternaria spp., Botrytis spp., Fusarium spp., Pythium spp., Phytophtora spp., Rhizoctonia solani i dr. Gljivica Trichoderma harzianum i druge iz istog roda paraziti su na Botrytis cinerea, Fusarium spp., Pythium spp., Rhizoctonia solani, Sclerotinia sp., Sclerotium rolfsiiii Verticillium spp. Naveli smo samo neke poznatije primjene biopreparata za tretiranje sjemena koji se razvijaju od osamdesetih godina prošlog stoljeća, a intenzivno posljednje desetljeće. Budući da prijenos bolesti sjemena uzrokuje daljnje širenje bolesti u usjevu, dugogodišnjim radom utvrdili smo: Dobra aprobacija, provjera klijavosti i energije klijanja, ispitivanje čistoće sjemena, postotka vlage u njemu i apsolutne mase, zatim analize zdravstvenog stanja sjemena uz upotrebu suvremenih metoda i pravilan odabir fungicida prema rezultatima tih analiza uz provjeru kakvoće tretiranja, jedini su pravi put u suzbijanju bolesti povrća koje se prenose sjemenom. Sve n a v e d e n e uvjete zadovoljit ć e m o s a m o sjetvom deklariranog sjem e n a povrća n a b a v l j e n o g u originalnoj i zatvorenoj ambalaži.

Vni. ŠTETNICI RAZUCITIH VRSTA POVRĆA

Štetnici u tlu

(žičnjaci ili klisnjaci - Elateridae, grčice hrušta - Melolontha melolontha i drugih hrušteva, rovac - Gryllotalpa gryllotalpa). Ubrajaju se u najvažnije štetnike mnogih vrsta povrća. Zbog sličnih šteta, a posebice sličnih metoda suzbijanja, obrađujemo ih zajednički. Opis. Odrasli je klisnjak kornjaš tamne boje, dugoljasta tijela, dugačak 7-11 mm; kad padne na leda, može skočiti (klisnuti) i pasti na noge. Njegove ličinke nazivaju se žičnjacima, zbog uskog, tvrdog tijela, dugačkog do 27 mm, žute boje. Klisnjaka ima u nas više vrsta, koje imaju različite zahtjeve i biologiju. No sve važnije vrste pripadaju rodu Agriotes ilineatus, ustulatus, sputator Ud).

SI. 65. Klisnjak Si. 64. Žičnjaci

Odrasli je hrušt kornjaš smeđa tijela, dugačak 20-25 mm. Osim običnog i izrazito najčešćeg svibanjskog hrušta, ima još nekoliko vrsta manjih hrušteva. Ličinke hrušteva nazivaju se grčicama. Grčice imaju savinuto tijelo bijele boje s izraženom smeđom glavom i tri para vrlo razvijenih nogu. Grčice običnog hrušta narastu do 50 mm. Rovac je veliki kukac, dug do 5 cm, žutosmede boje, s izraženim nogama kopačicama. Ličinke su slične odraslom obliku. Na vlažnim zemljištima mogu štetiti i ličinke komara {Tipula vrste).

si. 66. Grčice

SI. 67. Majski /^mfKprema "Bayer")

Na napadnutom polju ti štetnici izgrizu sjeme ili klice u tlu; stoga biljke ne niču i sklop je prorijeđen. Već izniklim biljkama može biti progrižen vrat korijena ili oštećeno korijenje pa žute, venu i ugibaju. U gomoljima krumpira žičnjaci prave uske hodnike, grčice prave površinski izgrizena plića udubljenja, a rovac pravi dublja udubljenja. Na dobro obrađenom tlu prisutnost rovca vidljiva je po hodnicima koje pravi tik ispod površine tla i tako je malo nadigne. Važnost. Štetnicima u tlu osobito pogoduju uvjeti u kojima se uzgaja povrće, a rado se hrane i gomoljima krumpira. Stoga se ubrajaju u najvažnije štetnike povrća. Prorijeduju sklop i slabe preostale biljke, pa uzrokuju znatno smanjenje priroda. Snizuju i kvalitetu korjenastog i gomoljastog povrća jer se oštećeni (nagrizeni, izbušeni) gomolji krumpira, korijeni mrkve i celera itd. ne mogu staviti u promet. I kućna potrošnja takva povrća otežana je, jer oštećene gomolje i korijenje napadaju gljivice i bakterije, a otpad je velik. Biologija i ekologija. Postoje razlike u biologiji pojedinih vrsta klisnjaka koje se tek sada istražuju. Stoga će se prikazati samo okvirni podaci o biologiji. Odrasli klisnjak zadržava se na cvijetovima i ne pravi štete. Privlače ga gusto obrasle površine, kao što su livade i pašnjaci, lucerišta i djetelišta, ali i strna žita te zakorovljeni usjevi. Na takvim površinama odlaže jaja u tlo. Nakon 15-30 dana izlaze ličinke, koje cijeli život provode u tlu, hraneći se korijenjem različitih kulturnih i korovskih biljaka. Razvoj ličinki traje 24 godine. U tlu se kreću horizontalno i vertikalno. Horizontalna migracija nastaje zbog traženja hrane, koju ličinka nalazi idući tragom ugljičnog dioksida što ga izlučuje korijenje. Stoga je Sl. 68. Rovac teško naći ličinke žičnjaka na sasvim golom di-

jelu parcele, npr. ondje gdje su već sve biljke uništene; one se nalaze samo na rubovima takvih plješina uz još žive biljke. Vertikalna migracija nastaje kad ličinke pred hladnoćom (pred zimu) i pred jakim isušivanjem površine tla (ljeti) bježe u dublje slojeve tla, iz kojih se, čim nestaju uvjeti zbog kojih su se povlačile u dubinu, opet vraćaju u površinske slojeve, gdje ima najviše korijenja. Kad se tlo zagrije preko 4,5 vraćaju se prema površini. Razmnažanju žičnjaka pogoduju vlažnija tla, pa su najbrojniji u našim zapadnijim krajevima i uz rijeke (Posavina, Pokuplje, neka kraška polja). U suhim uvjetima isti broj žičnjaka pravi veće štete nego u vlažnim uvjetima jer tada jače napadaju sočnije dijelove biljaka (gomolje, mesnato korijenje, vrat korijena). Najveće štete prave žičnjaci rijetkim usjevima unutar kojih su korovi temeljito suzbijeni, jer se u tim usjevima koncentriraju na preostale kulturne biljke. Polifagnost ličinki znatno smanjuje štetnost na zakorovljenim površinama. Najvažniji prirodni neprijatelji žičnjaka jesu kornjaši iz porodice trčaka. Obični hrušt u nas je najčešći u brdskim krajevima južno od Save, ali i Sl. 69. Ličinka komara (snimio M. okolici Zagreba, Virovitice i Požege. Maceljski) Odrasli hruštovi javljaju se koncem travnja, a hrane se lišćem voćaka i drugih lišćara. U nekoliko navrata ženka odlaže jaja u tlo, najradije u tlo koje nije previše zbijeno, dakle u oranice i vrtove. Ličinke čitav život provode u tlu. Razvoj grčica traje 2-3 godine, a u godini masovnog leta hruštova, tj. u prvoj godini razvoja, grčice ne prave gotovo nikakve štete (još su malene). Znatno veće štete prave u drugoj godini razvoja, dakle u godini nakon masovnog leta, a najveće štete prave na početku treće godine. U polovici treće godine kukulje se i daju mladog hrušta, koji prezimi, te u proljeće četvrte godine izlazi iz tla, i tako se čitav ciklus ponavlja. Za razvoj hrušta, dakle, potrebne su tri godine, no u nekim višim područjima i četiri godine. Pojavi običnog hrušta pogoduju područja ili niz godina s jačim oborinama. Rovac prezimljuje u raznim razvojnim stadijima, no najčešće kao odrasla ličinka, u stajnjaku, klijalištu ili na drugim toplijim mjestima, katkad i do 1 m duboko u tlu. Odrasli kukci javljaju se u lipnju i srpnju, često izlaze na površinu tla, gdje se pare. Ženke odlažu jaja u Si. 70. Prerezgomolja oštećenog žičnjacima tlu na dubini većoj od 10 cm, često na (snimio M. Maceljski)

+++

I

II

III

IV

V

+++

+++

+++

++ •

VI

VII

VIII

X

IX

XI.

XII

•oo ooo ooo ooo ooo ooo ooo

ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ooo ••• +++

+++

+++

+++

+++

+++

+++

+++

++

si. 71. Fenogram najčešćeg razvoja običnog hrušta

30-50 cm dubine. Jedna ženka odloži 300-600 jaja. Ličinke se ubrzo razilaze, kopajući hodnike u raznim dubinama. Hrane se i životinjskom hranom, a bilje često pregrizaju jer smeta njihovu kretanju u hodniku iskopanom plitko ispod površine tla. Zaštita. Štetnike u tlu treba suzbijati prije sadnje krumpira i sjetve drugog povrća, dakle preventivno. Kad iznikli usjev napadnu ti štetnici, pomoći više nema. Stoga u svim područjima gdje se ta skupina štetnika javlja i bar povremeno nanosi štete, treba pregledati tlo prije sjetve ili sadnje, i na osnovi rezultata toga pregleda odlučiti o potrebi zaštite. Tlo se pregledava najčešće u proljeće, prije sjetve ili sadnje, no ako se biljke siju ili sade vrlo rano, može se tlo pregledati već u jesen. Na svakoj parceli treba iskopati nekoliko jama velikih 25 x 25 cm i dubokih jednu lopatu. Iz tih se jama izbaci sva zemlja na rasprostrtu foliju ili razrezanu vreću od gnojiva, rukama se drobi i pregledava ima li štetnika koji žive u tlu. Na malim jednoličnim parcelama dovoljno je iskopati pet takvih jama, a na većim parcelama ili na parcelama na kojima su bile različite pretkulture treba iskopati više jama. Potreban broj jama na većim parcelama: na parcelama velikim 1-5 ha barem 8 do 14 jama, od 5 do 10 ha - 10-16 jama, a preko 10 ha - 16-24 jama.Potrebno je više jama ako su parcele nejednolične. Svi sabrani žičnjaci, grčice ili drugi štetnici na nekoj parceli, stavljaju se u posude sa 70 % alkohola (špirita), te se poslije prebroje. Ukupni broj štetnika jedne skupine, npr. žičnjaka, pomnoži se sa l6 (jer je površina jame šesnaestina jednog četvornog metra) i podijeli s brojem jama iskopanih na parceli; tako se dobije brojnost štetnika po četvornom metru. Rovac se često ne može pronaći kopanjem jama; najbolje je prilikom oranja procijeniti njihov broj (plugom se rovci izbacuju iz tla), odnosno prilikom kopanja jama procijeniti taj broj po broju hodnika. Brojnost žičnjaka može se utvrditi i ukopavanjem klopki za žičnjake. To su plastični lončići za cvijeće s izbušenim dnom u koje se stavlja šaka sjemena pšenice i kukuruza. Lonci se ukapaju u tlo što dalje od roka sjetve. Sjeme klija, razvija CO^ koji privlači žičnjake te oni ulaze u lonce. Tik prije sjetve lonci se vade, njihov se sadržaj ili odmah pregledava ili stavlja u Tulgrenove lijevke te utvrđuje broj žičnjaka.

Najnovije feromonske klopke privlače klisnjake te se na osnovi njihova broja može procijeniti brojnost žičnjaka. Postavljavljanjem većeg broja klopki i velikim ulovom smanjuje se brojnost štetnika. Feromoni su strogo specifični, pa za svaku vrstu postoji drugi feromon. Za njihovu primjenu, stoga, treba poznavati vrstu dominantnu na nekoj površini na koju se želi postavljati klopke. Zaštita primjenom insekticida potrebna je kod prekoračenja praga odluke (kritičnog broja) štetnika. Orijentacijski prag odluke za povrće iznosi: za žičnjake u humidnim područjima 3-5 na m^, a 2-4 na m^ u aridnim područjima, za grčice hrušta 2-3 na m^, a za rovca 0,25-0,5/m^. Za suzbijanje štetnika u tlu u krumpiru i povrću mogu se insekticidi upotrijebiti prije sjetve ili sadnje tako da se širom rasipaju insekticidne granule po čitavoj površini, miješajući insekticide s tlom do 3-8 cm dubine. Na usjevima mrkve, krumpira i još nekih vrsta povrća mogu se granulirani insekticidi posebnim depozitorima, montiranim Sl. 72. Klopke za žičnjake (prazne, sa sjemenom, dopunjeneperlitom) na sijačicu (sadilicu), sipati samo u redove uz sje(snimio D. Bertič) me ili blizu njega. Na malim površinama mogu se ti insekticidi sipati rukom (u rukavici) iz neke posude uz gomolj ili sadnicu. Neki se insekticidi prskaju po čitavoj površini također uz neposrednu inkorporaciju u tlo prije sjetve ili sadnje, a jednostavnom prilagodbom prskalice mogu se primijeniti i u traku istovremeno sa sjetvom. Od insekticidnih granula na krumSi. 73. Feromonska klopka za klisnjake piru i većini vrsta povrća mogu se upo(snimio D. Bertić) trijebiti Dursban G-7,5 i Finish G-7,5 (širom 0,5-0,6 kg/ar, u redove 150-200 g/ar), u krumpiai, kupusnjačama, mrkvi i luku Volaton G-5 % (širom 0,8-1 kg/ar, u redove 200-300 g/ar) i Volatonizirano gnojivo 15-15-15 s 1 % foksima (širom 3-4 kg/ar, 1,5-2 kg/ar u redove), a samo u krumpiru Geocid G-5 (u redove 200300 g/ar). Pri primjeni u redove krumpira preporučuje se tretirati traku širo- Si. 74. Sedmodnevni ulov jedne vrste klisnjaka ku dvadesetak cm da bi se uništili štetu feromo7ukoj klopki {smmio D. Bertić)

nici u zoni cijele kućice. No zbog kasnije migracije žičnjaka iz netretiranih dijelova, kad insekticid već izgubi svoju učinkovitost, taj način zaštite krumpira daje samo djelomični uspjeh. Za prskanje se mogu primjenjivati ovi insekticidi: Dursban E-48, Pirifos-EC, Pyrinex 48 EC ili Einish E 48 (širom 60-80 ml/ar, u traku 20-30 ml/ar), a u brazde pred sjetvu krumpira Confidor SL 200 (100 ml/ar). Za namakanje presada kupusnjača dozvolu ima Confidor SL 200 u koncentraciji 0,1 % 15 minuta. Krumpir se može donekle zaštititi od štetnika u tlu i sadnjom gomolja tretiranih imidaklopridom. Za tretiranje gomolja krumpira namijenjenog sadnji primjenjuje se Gaucho ES 350 (50-100 ml/100 kg gomolja) ili Prestige ES 290 (uz imidakloprid sadrži i fungicid pencikuron protiv bijele noge) u dozi od 100 ml na 100 kg krumpira. Gomolji se mogu tretirati tako da se rasprostru na foliju i prskaju uz okretanje podizanjem aibova folije ili, što daje slabiji razultat, da se posade u brazdu i tamo prskaju ručnom prskalicom. Najbolji je način prskanje gomolja na sadilici u vrijeme sadnje, za što su potrebne manje preinake na sadilici i uporaba traktorske prskalice. Pri zaštiti kaimpira tretiranjem sjemenskih gomolja postiže se smanjenje šteta od žičnjaka samo od napada u početku vegetacije. Novo stvoreni (mladi) gomolji nešto udaljeniji od starog gomolja ne mogu biti zaštićeni ovim načinom zaštite. Samo se iznimno mogu smanjiti štete na već izniklim biljkama rasipanjem spomenutih granula oko biljaka, zalijevanjem biljaka ili prskanjem tla oko SL 75. Uređaj za prskanje gomolja pri sadnji biljaka sredstvima za (snimio D. Bertić) prskanje. Granulati i sredstva primijenjena prskanjem moraju se motikom umiješati u tlo što bliže ugroženim biljkama, a ako se zalijeva to nije potrebno. Napad hruštova može smanjiti uništavanje odraslih hruštova na voćkama i lišćarima. No uspjeh se postiže samo ako u tome sudjeluju svi proizvođači nekog područja. Rovac se od kraja svibnja do kolovoza može suzbijati i rasipanjem tvornički napravljenog mamca Mesurol (50 g/ar). Rovac se može dosta uspješno suzbijati i bez upotrebe kemijskih sredstava. U jesen se na više mjesta u vrtu zakopa stajskoga gnoja i ta se mjesta označe. Radi 164

mi

topline u taj će se gnoj uvući brojni rovci, koje treba uništiti na koncu zime, prije nego zatopli. I prilikom oranja brojni rovci izbace se na površinu te se mogu lopatom ubiti. U klijališta se mogu ukopati posudice s vodom 2 cm ispod razine tla. Na sve četiri strane od tih posudica ukopaju se letve. Kad rovac, praveći hodnik plitko ispod površine tla, dode do letve, krenut će uz letvu, pa ako krene u smjeru posudice, upast će u nju. Intenzivna obrada uništava brojne štetnike u tlu. Optimalni rokovi sjetve odn. sadnje, kao i druge agrotehničke mjere, omogućuju biljkama da izbjegnu dio šteta odn. da se oporave. Sovice p o z e m l j u š e

(usjevna sovica - Agrotis segetum, sovica i p s i l o n - Agrotis ypsilon, proljetna sovica - Euxoa temera i dr.) Opis. Sovice su noćni leptiri. Gusjenice tih vrsta zovu se pozemljuše ili podgrizajuće sovice, jer se preko dana zadržavaju plitko u du, a u sumrak počinju nagrizati biljke sasvim uz površinu da ili nešto iznad nje. Gusjenice su sive boje, glatka tijela, prilikom dodira smotaju se u kolut. Narastu do 45 mm. Po gusjenicama teško se razlikuju pojedine vrste. Važnost. Sovice pozemljuše proširene su u svim našim podaičjima. Najčešće oštećuju kupusnjače, ali i salatu, luk, krumpir i dr. Napadnute biljke pregrižene su pri zemlji ili oštećene tako da žute i suše se. Krumpiru buše gomolj. Jačina napada vdo je različita u pojedinim godinama. Budući da se gusjenice hrane i korovima, jednaki broj gusjenica napravi mnogo veću štetu na nezakorovljenom usjevu nego na zakorovljenom. Međutim, korovi privlače leptire pa je brojnost gusjenica obično veća na zakorovljenim površinama. Proždrljivost gusjenica raste geometrijskom progresijom u odnosu na njihov razvoj. Stoga je za pravovremenu zaštitu važno uočiti početak pojave gusjenica, dok su one duge oko 1 cm, a štete malene. Naime, odrasle gusjenice mnogo su otpornije na većinu insekticida pa je suzbijanje kasnijih razvojnih stadija manje uspješno. SI. 76. Sovice pozemljuše (prema "Bayer") Biologija i ekologija. Usjevna sovica {Agrotis segetum) prezimi u tlu kao odrasla gusjenica, koja se na početku proljeća kukulji te ne pravi štete. Leptir se javlja koncem svibnja, a napad gusjenica p r v o g pokoljenja zbiva se u lipnju. Koncem srpnja i početkom kolovoza leptiri o v o g pokoljenja lete i odlažu jaja na obrasle površine. Gusjenice d r u g o g pokoljenja javljaju se najčešće u rujnu, te, pošto nakon intenzivne ishrane odrastu, odlaze dublje u do na prezimljenje. Dakle, ta vrsta ima dva pokoljenja u godini.

Si. 78. Štete od gusjenica sovica (desno) ižičnjaka (lijevo) 7m krumpiru (snimio D: Bertić)

Sovica ipsilon {Agrotis ypsilon) prezimljuje kao odrasla gusjenica ili kukuljica u tlu, no velik broj leptira dolijeće u naše krajeve s juga. Stoga su pokoljenja isprepletena te od svibnja pa do jeseni traje napad gusjenica. Ima najčešće tri pokoljenja, u južnim područjima i više. Najčešća je štetsi. 77. Leptir usjevne sovice na vrsta u našim područjima. Proljetna sovica (Euxoa temerd) prezimi kao mala gusjenica u ljuski jaja. Stoga se prva od svih pozemljuša u proljeće počinje hraniti. Najveće su štete tijekom travnja. Ima jedno pokoljenje godišnje. Leptiri sovica hrane se na cvjetovima korova, pa je i odlaganje jaja najveće na zakorovljenim površinama. Proljetnoj sovici pogoduje toplo i suho vrijeme, a sovici ipsilon toplo i vlažno vrijeme. Općenito sovicama pogoduje toplo i suho vrijeme dok leptiri lete, a vlažno vrijeme u vrijeme odlaganja jaja i razvoja gusjenica. Zaštita. Gusjenice sovica pozemljuša vrlo su otporne prema mnogim insekticidima, pogotovu kada odrastu, o d n o s n o prijeđu 25 mm duljinu. Stoga je potrebno na vrijeme uočiti početak napada i provesti suzbijanje dok su gusjenice još malene i šteta neznatna.

Prognozna služba za zaštitu bilja trebala bi feromonima pratiti let leptira sovica pozemljuša. Gdje se uhvati mnogo leptira, velika je vjerojatnost da će biti odložena brojna jaja, pa treba očekivati jaču pojavu gusjenica. Stoga nas praćenje leta leptira može upozoriti da se u nekom širem području očekuje jači napad ovog štetnika, i tada redovitim pregledom usjeva treba utvrditi jesu li pojedine površine napadnute i kada su napadnute. Pregledi tla, radi utvrđivanja žičnjaka i drugih štetnika u tlu, mogu poslužiti samo kao orijentacija za utvrđivanje pojave sovica. Naime, tim pregledima lako se pronalaze odrasle gusjenice usjevne sovice i sovice ipsilon, no one i tako ne prave više štete, a leptiri koji će se iz njih razviti mogu odletjeti u sasvim druga područja. Već prema vrsti povrća, drži se da 0,5-2 gusjenice sovica pozemljuša po četvornom metru nanose takve štete da je potrebno njihovo suzbijanje. 166

Gusjenice sovica pozemljuša suzbijaju se različitim načinima. Sve mjere suzbijanja, navedene kod štetnika u tlu, smanjuju i napad sovica, a katkad mogu i potpuno spriječiti štete. Naročito su protiv sovice učinkovita sredstva koja sadrže klorpirifos i foksim. Kad se utvrdi napad gusjenica na več iznikli nasad, štetnici se mogu suzbiti rasipanjem granula Dursbana G-7,5 i Finish G-7,5 (200 g/ar) ili Volatona G-5 % (300-400 g/ar), pred večer oko biljaka, bez njihove inkorporacije. No, ekonomičnije je biljke zaštititi folijarnim prskanjem sredstvima navedenim za suzbijanje lisnih sovica (kod krstašica). Vrlo se uspješno suzbijaju sovice pozemljuše rasipanjem zatrovanih mamaca oko napadnutih biljaka ili ispred fronte širenja napada. Na jedan ar treba 0,5-1 kg mamaca. Mamci se prave od mekinja (10 kg), šećera (0,5 kg) i jednog od ovih insekticida: Dursban 48E, Pirifos-EC, Finish E 48 ili Pyrinex 48 EC (0,3 IX Mamce treba rasipati pred večer. Žuta k u k u r u z n a sovica

(Helicoverpa armigera) Prije se mislilo da je ta vrsta istovjetna vrsti Heliothis ohsoleta, pa se pod tim imenom javlja u starijoj literaturi. Za Hrvatsku je noviji važan štetnik, iako je i prije bila mjestimice proširena, napose u južnim područjima. Kao što smo i bili predvidjeli, zatopljenje je pogodovalo širenju ovog štetnika na nova područja i povećanju njegove brojnosti. Tako su u 2003. g. zabilježene veće štete na povrću i mnogim ratarskim usjevima. Opis. Leptir ima svijetlosmeda krila s tamnijim porubom na stražnjim krilima. Raspon krila 3,5-4 cm. Boja gusjenica ovisi o prehrani. Raniji razvojni stadiji su svijetlije boje a kasniji su najčešće tamna izgleda s usporednim crnim crticama uzduž hrpta i tamnom i svijetom bočnom linijom. Narastu do 4 cm duljine. Važnost. Izraziti je polifag. U 2003. g. zabilježene su veće štete na plodovima rajčice u Hercegovini. No napadaju i papriku, krumpir, grah, bob i druge lepirnjače, neke krstašice, salatu te si. 79. Gusjenice žute kukuruzne sovice brojne druge usjeve i nasade. Iz(snimio M. Maceljski)

grizaju lišće, cvjetove i plodove u koje se često ubušuju, a buše i izgrizaju i stabljike biljaka. Zbog većeg broja pokoljenja štete nastaju za cijele vegetacijske sezone, za topla se vremena povećavaju prema jeseni. U zatvorenom prostoru javljaju se redovitije i oštećuju povrće i cvijeće. Jedan je od najpoznatijih svjetskih štetnika pamuka pa se često naziva pamukova sovica. Biologija i ekologija. Prezimi kukuljica u tlu. Leptir izlazi od kraja travnja. Ženke odlažu mnogo jaja na biljke hraniteljice. Razvoj jaja traje od 3 dana kod 25 °C do desetak dana za hladnija vremena. Razvoj gusjenica traje 20-30 dana, ovisno o toplini. Leptiri žive do tri tjedna. U prirodi vrsta ima najčešće tri, djede dva ili četiri pokoljenja godišnje. U zatvorenom prostoru ima pet i više pokoljenja. Termofilna je vrsta kojoj pogoduju povišene temperature (22-28 °C). Zbog velikog utjecaja klimatskih prilika, ali i svojstva migracije, u nas se ubraja u periodične štetnike. Zaštita. Temeljitom zimskom obradom tla uništava se dio kukuljica. Pojava leptira ove vrste može se pratiti uz pomoć feromona, a hvataju se i na svijetlo. Primjenu kemijskih insekticida ograničava nepostojanje dozvoljene namjene za ovu vrstu i propisane karence. U inozemstvu se, uz potpuno pridržavanje karenca, primjenjuju biološki (npr. B. t. k.) i biotehnički insekticidi, a iznimno i neki piretroidi i neonikotinoidi. Posebice je otežano suzbijanje gusjenica koje su ubušene u biljne organe. Učinkoviti mogu biti prirodni neprijatelji, osobito osice roda trihograma. Metlica

(Loxostega / Phlyctaenodes / sticticališ) Opis. Gusjenice su zelenkastosive, s crnom glavom, narastu do 25 mm. Leptir je sivosmedi, s rasponom krila 20-25 mm. Važnost. Izraziti je periodični (povremeni) štetnik, masovno se javlja u razmacima od desetak i više godina. Zadnja masovna pojava zabilježena je 1975. g. Vrlo je polifagan te se hrani s više od stotinjak vrsta biljaka. Od povrća najčešće oštećuje mrkvu, bostan, luk, ali i drugo povrće, osim krumpira i rajčice. Štete nanosi izgrizanjem lišća i plodova. Pri masovnoj pojavi štete su često totalne. Biologija i ekologija. Odrasle gusjenice prezime u tlu, gdje se u proljeće kukulje. Leptir izlijeće najčešće u prvoj polovici svibnja. Uz pomoć vjetra može preletjeti stotine kilometara. Ženke odlažu više stotina (do 600) jaja u manjim skupinama na različite biljke, najčešće korovske. Nakon 4-6 dana izlaze gusjenice, njihov razvoj traje 14-18 dana. Metlica ima tri pokoljenja u godini, gusjenice prvog pokoljenja javljaju se na koncu svibnja i u lipnju, gusjenice daigog pokoljenja u srpnju i na početku kolovoza, a trećeg pokoljenja u rujnu. Gusjenice su vrlo pokretne te se brzo sele na nove površine. Brojnost metlice vrlo mnogo ovisi o vanjskim čimbenicima, naročito o vlazi, koja je potrebna u vrijeme pojave leptira za postizanje spolne zrelosti, te o prirodnim neprijateljima, kojih ima vrlo mnogo. Vjetar može donijeti golemi broj leptira iz susjednih područja na sjeveroistoku Hrvatske, gdje vladaju povoljniji uvjeti za pojavu metlice.

Zaštita. Zbog toga što se metlica javlja povremeno, veliku ulogu ima pravovremena prognoza, koja je moguća ulovom leptira na lovne svjetiljke, a vjerojatno će se uskoro upotrebljavati i feromoni. Kemijsko suzbijanje potrebno je čim se po biljci nade više od 1-3 gusjenice, već prema veličini i vrsti biljke. Djelotvorni su biološki insekticidi koje sadrže Bacillus thuringiensis kurstaki(3\^oh\i-W9, Thuricide-HP, Baturad-WP), nadalje insekticidi iz skupine piretroida. Insekticide treba upotrijebiti na početku napada. Stabljikina n e m a t o d a

(Ditylenchus dipsaci) Opis. Stabljikina nematoda migratorni je endoparazit. Mužjaci i ženke crvoliki su, dugi od 1,0 mm do 1,3 mm, s vrio kratkim stiletom. Ličinke drugog stadija duge su oko 0,3 mm. Važnost. Stabljikina nematoda kozmopolitska je vrsta, naročito rasprostranjena u umjerenim klimatskim područjima, gdje je jedan od najopasnijih biljnih nametnika. U Hrvatskoj je utvrđena, ali na ograničenim područjima, pa se stoga i nalazi na A2 listi karantenskih štetočinja bilja. Poznato je oko 20 biotipova ove vrste koji parazitiraju na više od 450 biljnih vrsta, u njihovim podzemnim dijelovima (gomolji, lukovice) i na nadzemnim djelovima (stabljikama). Osobito je štetna za ove vrste povrća: crveni i bijeli luk, poriluk, celer, mrkvu, pastrnjak, peršin, rajčicu, špinat, grah, grašak, krumpir i dr. U Hrvatskoj na području Istre, Zagreba, Slavonije i Baranje zabilježene su velike štete i znatno smanjenje prinosa, pa čak i mjestimično propadanje crvenog i bijelog luka. Napadnute lukovice crvenog luka deformirane su, mekane i spužvaste, a na njihovu prerezu vide se smeđi koncentrični krugovi koji upućuju na truljenje izazvano naknadnim napadom patogenih mikroorganizama. Listovi zaraženog luka odebljali su, svijeni, uveli i žuti. Pri uzgoju sjemenskog luka stabljikina nematoda kreće se prema cvjetnim stapkama, gdje infestira cvjetove pa se onda i sjemenke zaraze tom nematodom. U tom slučaju D. dipsaci moze se prenositi i sjemenom. Na napadnutom bijelom luku nisu vidljiva odebljanja niti se uvijaju listovi nego listovi žute, a lukovice su mekaSi. 80. Lukovice crvenog luka zaražene ne, pra;!ne i nisu za sadnju. stabljikom nematodom (prema Sasser) Neki biotipovi stabljikine nematode napadaju i mrkvu, javljaju se zadebljanja na osnovici listova, stabljika je iskrivljena i svijena, a korijen zaostaje u razvoju, raspucan je i posmedi. Isti simptomi javljaju se i u pastrnjaka. Zaražene biljke celera žute, prestaju rasti, a pojavljaju se i odebljanja na stabljici.

Biljke rajčice napadnute tom nematodom zaostaju u rastu, imaju kratku odebljalu stabljiku s uvijenim listovima. Stabljika često posmedi ili pocrni, a cvatnja nije ujednačena. Jak napad na grah i grašak na početku vegetacije uzrokuje zastoj u rastu, deformacije i odebljanja na bazi stabljike. U kasnijem stadiju zaraze SI. 81. Bijeli luk zaražen stabljikom nematodom stabljike i mahune graha (prema Sasser) poprime smedecrvenu boju, a stabljka graška posmedi ili pocrni. Ako je napad jak, biljke postaju mlohave, krhke su i lako se lome. Biologija i ekologija. Svaka pojedina ženka može odložiti 200-500 jaja, iz kojih izlaze ličinke drugog stadija, koje rano u proljeće prodiru u tkivo presadnica dok se one nalaze ispod površine tla. Tamo se odvija njihov daljnji razvoj preko ličinke trećeg i četvrtog stadija. U povoljnim uvjetima pri 15 "^C razvoj jednog pokoljenja, npr. u luku, traje 19-23 dana pa stoga tijekom jedne godine nematoda može dati i nekoliko pokoljenja. Migraciju nematode na nadzemne djelove biljaka omogućava kiša odnosno navodnjavanje. Stabljikina nematoda prodire u biljku izravno ili kroz puči. U nepovoljnim klimatskim uvjetima (suša, mraz) ličinke četvrtog stadija mogu preživjeti u tlu oko 2 godine bez domaćina, a u sasušenom biljnom tkivu više od 20 godina. Ta nematoda važan je partner u pojavi kompleksnih bolesti. Na luku dolazi u zajednici s Botrytis allii, na krumpiru s Phoma solanicola, a ima važnu ulogu i u prenošenju nekih bakterijskih bolesti. Zaštita. Ditylenchus dipsaci mozG se učinkovito suzbiti kombinacijom dviju ili više metoda. Od kemijskih pripravaka u Hrvatskoj ima dozvolu granulirani fumigant dazomet koji se inkorporira u tlo u dozi 40-60 g/m^ najmanje 45 dana prije sadnje ili sjetve. Jednako je učinkovit i tekući fumigant metam, a upravo je u postupku izdavanje dozvole za njegov promet u Hrvatskoj. Plodored i otporne sorte biljaka također znatno smanjuju populaciju stabljikine nematode u tlu. Npr. ima dosta rezistentnih sorata crvenog i bijelog-luka na napad ove nematode. Uranjanjem u vruću vodu (40-45 kroz odredeno vrijeme (20 min) može se uništiti D. dipsaciu lukovicama crvenog i bijelog luka. Obvezatno treba voditi računa o zdravstvenom stanju sadnog i sjemenskog materijala, jer su zapravo presadnice i sjeme najčešći izvor zaraze.

Izvrsna mjera suzbijanja jest i toplinska sterilizacija tla, koja se obavlja vodenom parom najčešće u zaštićenim prostorima. Dobre rezultate u suzbijanju D. dipsaci daje i solarizacija tla jer nakon osam tjedana od početka primjene solarizacije u tlu preživi samo 1,6 % nematoda. U sprječavanju širenja D. dipsaci n^ bi trebalo zanemariti niti karantenske mjere zaštite. Nematode s m e đ e p j e g a v o s t i k o r i j e n a

(Pratylenchus spp.) Nematode roda Pratylenchus endop^imiiii su u korijenu mnogih vrsta biljaka. Vrlo su štetne jer su široko rasprostranjene, polifagne su, a često se i po nekoliko vrsta ovog roda može naći u tlu istog staništa (miješane populacije). Poznato je više od 50 vrsta iz roda Pratylenchus, no samo su neke vrste (P. brachyurus, P. coffeae, P. penetrans, P. thornei, P. vulnus, P. zeae) opasni štetnici povrća. U umjerenom klimatskom području štetnošću i rasprostranjenošću ističe se vrsta P. penetrans. Opis. Pratylenchus vrste maleni su migratorni, crvoliki endoparaziti. Tijelo ženke, npr. vrste P. penetrans dugo je od 0,30 do 0,81 mm, s usnom bodljom od 0,015 do 0,017 mm. Mužjaci su slični ženkama, samo su nešto kraći (0,30 do 0,57 mm), s usnom bodljom od 0,013 do 0,0l6 mm. Važnost. P. penetrans endoparazit je u korijenu više od 350 biljnih vrsta, a znatne štete izaziva na ovim vrstama povrća: luku, mrkvi, celeru, grahu, grašku, krumpiru, rajčici, patlidžanu, kupusnjačama i dr. Posljedica parazitacije jest propadanje stanica korijena, redukcija korijenovoga sustava te pojava hrdastosmedih pjega na samoj površini korijena. Truljenje i propadanje korijena ubrzavaju patogeni mikroorganizmi (bakterije, gljivice), koji sekundarno ulaze u korijen kroz otvore nastale ubodom nematoda prilikom ishrane. Primjerice P. penetrans zajedno s gljivicom Verticillum alboatrum uzrokuje venuće i propadanje rajčice i patlidžana. Slični su simptomi uočeni od zajedničkog napada ove nematode s V. dahliae na krumpiru i rajčici, a od napada s Trichoderma viride na celeru. Nadzemni dijelovi biljaka, kojima je korijen napadnut, zaostaju u rastu i razvoju, ne daju plodove, a prinosi mogu bit smanjeni više od 50 %. Biologija i ekologija. Nakon oplodnje ženka odlaže jaja u tkivo korijena ili u tlo. Ličinke drugog stadija izlaze iz tla, hrane se u korijenu i još tri puta presvlače. Razvojni ciklus traje između 30 i 86 dana, ovisno o temperaturi, a najkraći je na 30 Svi razvojni stadiji sposobni su napasti korijen. Prezimiti mogu u stadiju jaja, ličinke četvrtog stadija i kao odrasli. Mnoge Pratylenchus vrste preferiraju lagana tla pa se tako i P. penetrans najčešće pojavljuje u pjeskovitim tlima. Suzbijanje. Pratylenchus vrste učinkovito se suzbijaju fumigacijom tla (dazomet, metam) prije sadnje odnosno sjetve. Izvrsni rezultati postižu se i termičkom sterilizacijom tla i solarizacijom tla. Npr. u Izraelu solarizacijom je u tlu uništetno 80-100 % nematoda vrste P. thornei. U nekim slučajevima može se primijeniti višegodišnji plodored uz obvezatno suzbijanje korova.

Pad populacije Pratylenchus vrsta od 80-100 % može se postići gajenjem tijekom tri do četri mjeseca na zaraženoj površini nematocidne biljke Tagetes patulla. N e m a t o d e k o r i j e n o v i h kvržica

{Meloidogyne spp.) Opis. Ženke roda Meloidogyne sjedilačke su, bijele, okruglog do kruškolikog oblika, obično s jajnom vrečicom na stražnjem dijelu tijela. One ne formiraju cistu. Duge su od 0,35 do 3 mm, a široke od 0,4 do 0,50 mm, sa stiletom od 0,01 do 0,02 mm. Mužjaci su crvoliki i migratorni, dugi od 0,60 do 2,50 mm, sa stiletom od 0,01 do 0,03 mm. Infektivne ličinke drugog stadija također su crvolike, duge od 0,25 do 0,60 mm sa stiletom od 0,01 mm. Ličinke trećeg i četvrtog stadija razvijaju se i debljaju u korijenu, ali ne hrane se, pa stoga niti nemaju stilet. Važnost. Nematode korijenovih kvržica ekonomski su važna grupa obligatnih biljnih nametnika. Rasprostranjene su širom svijeta, a parizitiraju u korijenu više od 2500 biljnih vrsta. Utvrdio Si. 82. Korijen kupusa zaražen nematodom ih je još davne 1855. g. Berkeley u korikorjenovih kvržica (snimila Lj. Oštrec) jenu krastavaca. Danas se zna da su i mnoge druge vrste povrća (rajčica, patlidžan, paprika, tikve, salata, mrkva, peršin, pastrnak, luk, kupus, krumpir i cir.) vrlo dobri domaćini tih nematoda. Katkad i više vrsta nematoda roda Meloidogyne mp'd&d istu povrtnu kulturu. Polifagnošću, proširenjem i visokim potencijalom razmnožavanja nematode korijenovih kvržica uzrokuju velike štete i znatno smanjuju prinose povrća na otvorenom, a još i više u zaštićenom prostoru širom svijeta pa i u Hrvatskoj. Do danas je poznato više od 80 vrsta roda Meloidogyne, a oko 20 vrsta opisano je i utvrđeno u Europi. Rasprostranjene su u tropskim i suptropskim područjima, a u umjerenim klimatima problem su u staklenicima i plastenicima. Prema brojnim autorima najštetnije vrste za povrće jesu: Meloidogyne arenaria, M. artiellia, M. chitwoodi, M. fallax, M. hapla, M. incognita, M. javanica. Prilikom njihove ishrane, razvoja i razmnožavanja, stanice se korijena povećavaju, a na korijenu se formiraju kvržice. One mogu biti velike od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Takav korijen vrlo brzo propada jer napad nematoda prate patogene gljivice (Fusarium spp., Phytophtora spp.) i bakterije (Pseudomonas caryphylli, P. solanacearuni). Pri tome nadzemni dijelovi biljaka zaostaju u rastu i razvoju, venu, suše se, donose sitne plodove, a za jakog napada mjestimično propadaju biljake, pojavljuju se "plješine", a prinos i kvaliteta znatno su smanjeni.

Biologija i ekologija. Sve Meloidogyne vrste endoparaziti su korijena s relativno jednostavnim životnim ciklusom te brzim razvojem i razmnožavanjem. Ličinke prvog stadija razviju se u jajetu, a izlaze iz njega kao ličinke drugog stadija. One su pokretne, migriraju kroz tlo te se ubušuju u vrhove korijena, a potom se kreću intracelularno do mjesta ishrane. U nekoliko biljnih stanica injiciraju izlučevine ždrijelnih žlijezda pa se u osjetljivih biljnih sorata biljne stanice povećaju. Ličinke drugog stadija sjedilačke su, crpu hranu iz povećanih stanica, a tijelo im se širi i poprima oblik čuturice sa zašiljenim repom. Ličinke se presvlače još tri puta. Tada se ne hrane pa stoga stilet i nije vidljiv u ličinki trećeg ili četvrtog razvojnog stadija. Nakon prelaska ličinke zadnjeg stadija u odrasli oblik razviju se spolne žlijezde i pojavljuje se stilet. Ženke se intenzivno hrane i brzo rastu, a na stražnjem dijelu tijela formira im se jajna vrećica, u koju kao i unutar svog tijela, odlože prosječno 400-800 jaja, katkad i do 2000 jaja. Odrasli mužjaci hrane se, rastu samo u duljinu i napuštaju korijen zbog kopulacije. Trajanje razvojnog ciklusa (od jajeta do jajeta) ovisi prvenstveno o temperaturi, ali i o vlazi, prisutnosti biljke domaćina te o drugim ekološkim čimbenicima. Si. 83. Kvržice nematode korjenovih kvržica Razvojni ciklus najčešće traje oko 56 dana korijenu salate (snimila Lj. Oštrec) na pri 14 °C, a 21 dan pri 25 ""C, stoga se u tropskim i suptropskim područjima može razviti 10-12 generacija godišnje, a u umjerenim klimatskim područjima, na otvorenom, samo jedna ili dvije generacije godišnje. Minimalne su temperature za razvoj jajašaca i ličinki od 0 do 5 °C. Od svih razvojnih stadija jaja pokazuju najveću otpornost prema niskim temperaturama pa jaja mogu ostati vitalna oko 90 dana na -11 Inače su ove nematode vrlo osjetljive na isušivanje tla. Zaštita. Suzbijanje nematoda roda Meloidogyne treba provoditi sustavom integrirane zaštite bilja, koja uključuje: agrotehničke mjere (plodored, otporne sorte, obradu tla, suzbijanje korova), biološke mjere (nematofagne gljivice rodova: Arthrobotris, Dactylaria, Dactyllela, Aspergilus; nematocidne biljke: Tagetes patula, T. erecta, Asparagus officinalis, Sinapis alha, Brassica nigra, Raphanus sativus var. oleifera i dr.), fizikalne mjere (termičku sterilizaciju tla i solarizaciju tla) i kemijske mjere (fumigaciju). Sam plodored kao mjera suzbijanja tih polifagnih nematoda nije učinkovit pa se mora provoditi u kombinaciji s drugim mjerama zaštite. Budući da su presadnice najčešći izvor zaraze poželjno je imati zdravi sadni materijal, koji će dolaskom u zaraženo tlo znatno smanjiti gubitke u prinosu.

Uranjanjem sadnog materijala u vruću vodu kroz odredeno vrijeme mogu se uništiti nematode korijenovih kvržica i u biljnom tkivu. Da bi se povećala učinkovitost te metode, u vodu se može dodati i nematocid. Puževi

(Gastropoda) Opis. Puževe dijelimo na golaće i puževe s kućicom. Veličina ovisi o vrsti, no najvažniji štetnici povrća dugi su 4-10 cm. Puževi golaći imaju izduženo tijelo obavljeno sluzavim plaštem, a u nekih se na leđnoj strani mogu uočiti ostaci ljušture. Na glavi imaju 2 para ticala. Na vrhu dužeg para nalaze se oči. Puževe najštetnije povrću ubrajamo u grupu Pulmonata, što znači da su dvospolci i da dišu plućima. Najvažniji su rodovi golaća Umax, Avion, Deroceras i Milax, a puževa s kućicom Helix i Helicella (slika 195). Važnost. Puževi u nekim godinama mogu nanijeti velike štete povrću. Hrane se lišćem u kojem izgrizu rupe ili ostave samo epidermu. Osim lišća izgrizaju i klice te mlade stabljike. Najviše vole sočno lišće (salata, kupusnjače) i plodove. Hrane se svim vrstama povrća, osim lukom i češnjakom. Najveće štete prave za vlažna vremena i noću, između 21 i 1 sat. Iza sebe ostavljaju tragove sluzi, tj. srebrnkaste pruge i ostatke izmeta. Dnevno mogu pojesti do 50 % svoje težine, a godišnje 2,5 kg biljne tvari. Oštećenja, ali i tragovi prisutnosti, jako smanjuju vrijednost proizvoda i često ga čine tržišno neupotrebljivim. Biologija i ekologija. Puževi mogu prezimiti u raznim razvojnim stadijima. Jaja odlažu u skupinama od 10-40 u zemlju, blizu korijena ili na zaklonjena mjesta, i to u lipnju i srpnju. Jedan puž može odložiti 400-500 jaja. Mladi puževi izlaze iz jaja za 25-30 dana, a nakon 2 mjeseca puževi su spolno zreli. Klimatski uvjeti imaju veliku ulogu u razvoju puževa. Najpogodnija im je temperatura 12-22 a vlažnost zemlje 20-30 %. Za visokih temperatura puževi se skrivaju u sjeni ili pod lišćem kupusnjača i lisnatog povrća. Vlažnost tla čimbenik je koji ograničava razvoj puževa. Smrtnost je velika kad je vlažnost niska (10-15 %), a visoka vlažnost tla (40 %) uzrokuje smetnje u razvoju, pa i propadanje. Puž živi do godinu dana. Zaštita. Ako se puževi previše namnože, potrebno ih je suzbijati. Odvodnjom vlažnih površina smanjuje se brojnost puževa. To se postiže i češćom obradom tla. Od prirodnih neprijatelja napoznatiji su trčci. U malim povrtnjacima mogu se upotrijebiti neke tvari koje nagrizaju tijelo ili skidaju sluz i oduzimaju vlagu, zbog čega se tijelo isuši i puž ugine. Takve su tvari živo ili gašeno vapno, pepeo, mineralna gnojiva i dr., kojima se uglavnom omeđuju male površine, te puževi ugibaju prelazeći preko njih. Manje površine omeđuju se ogradama. Kemijska sredstva za suzbijanje puževa nazivaju se limacidi. Upotrebljavaju se kao zatrovani mamci, koji se rasipaju po tlu uz biljke ili se stavljaju u manje hrpice međusobno udaljene ne više od 2 m. Samo u mladim usjevima, u kojima puževi ne nalaze zaklon preko dana, djelotvorno je zaokruživanje parcelice trakom mamaca.

\

Limacidi su tvornički priređeni mamci na osnovi metaldehida (Pužomor, Limax, Pužocid, Carakol - 300-400 g/ar) ili metiokarba (Mesurol granulat, Metiol 30-50 g/ar). Utrošak mamaca ovisi o intenzitetu napada, vrsti i razvoju biljaka, obliku parcelice itd., pa se troše vrlo različite količine. Primjenu zatrovanih mamaca treba ponavljati kad izgube privlačnost za puževe, a napad se nastavlja. U svijetu, pa i našem susjedstvu, sve veću primjenu nalaze limacidi koji sadrže grabežljive nematode (npr. Phasmarhahditys hermaphroditd). Glodavci štetni p o v r ć u

Podzemne i nadzemne dijelove korjenastog i gomoljastog povrća, kupusnjača, mahunarki, kao i drugog povrća, oštećuje više vrsta glodavaca. Najčešći su voluharice, miševi, povremeno i hrčak i bizamac. Poljska voluharica (Microtus arvališ) najčešći je štetni glodavac na povrću u Hrvatskoj. To je mali glodavac tijela dugog 10-12 cm. Rep je dug 3-4 cm, odnosno jednu trećinu dužine tijela. Najradije se zadržavaju na otvorenim, ravnim površinama, koje se rijetko obraduju ili se uopće ne obraduju (pašnjaci, utrine, nasipi, mede i sL), a ne odgovaraju im površine koje se često obraduju. Vole suha tla bogata humusom. Gnijezda prave 5-10 cm ispod površine zemlje. Nepovoljne vremenske prilike mogu im jako smanjiti broj. Vlažne, kišovite i maglovite jeseni i zime ne odgovaraju im, a godine s dugom toplom jeseni, blagom i suhom zimom i suhim proljećem vrlo su pogodne za voluharice. Zbog velikog utjecaja vremenskih prilika na brojnost poljske voluharice ona je periodični štetnik koji se prenamnoži u tzv. "mišjim" godinama.

Si. 84. Poljska voluharica

Poljska voluharica vrlo je plodna. Koti se 3-4 puta, a u jednome leglu može biti 4-8 mladih. Visokom brojnosti smatra se više od jedne aktivne rupe na četvorni metar. Poljska voluharica ne skuplja rezervnu hranu za zimu pa su štete naročito očite tijekom kasne jeseni, zime i ranog proljeća. Izraziti je polifag. Hrani se

sočnom biljnom hranom, a manje zrnjem. Posebice voli korjenasto i gomoljasto povrće. Vodena voluharica {Arvicola terrestriš) slična je poljskoj, ali je od nje mnogo veća, tijelo joj je dugo od 15-20 cm, a rep joj je upola kraći od tijela. Ženka okoti 2-4 puta na godinu dvoje do osmero mladih. Zubima kopa hodnike tik ispod površine zemlje, koji mogu biti i dulji od 100 m. Po tragovima zubiju u ilovastom tlu mogu se hodnici vodene voluharice razlikovati od hodnika krtice, koja kopa hodnike prednjim nogama, a ne zubima. Iz hodnika vodena voluharica izbacuje zemlju, stvarajući humke nepravilnog oblika. Budući da gura zemlju ukoso, njezini se humci nalaze sa strane hodnika, a krtičnjaci se nalaze iznad hodnika jer krtica izbacuje zemlju okomito. Vodena voluharica hrani se isključivo biljnom hranom. Ljeti izlazi i na površinu zemlje te oštećuje razne biljne dijelove. Zimi i u proljeće traži hranu ispod površine zemlje, i u to vrijeme pričinjava najveće štete podzemnim biljnim organima. Od povrća oštećuje repu, ciklu, mrkvu, peršin, celer, razne vrste kupusnjača i salatu, nagrizajući i uništavajući njihove podzemne organe. Ako to povrće vene bez vidljivih vanjskih znakova napada, znači da ga je napala vodena voluharica. Za razliku od poljske voluharice, vodena voluharica sprema hranu za zimu. Vodenoj voluharici odgovaraju vlažnija, poplavna staništa. I p o d z e m n i voluhariči roda Pitymys (u nas ih ima 4 vrste) izbacuju zemlju na površinu tla. Voluhariči prave manje humke, koji se lako razlikuju od pravih krtičnjaka. Hrane se korijenjem, pa su nepoželjni u povrtnjaku. Prugasti p o l j s k i m i š iApodemus agrarius) katkada brojnošću premašuje poljsku voluharicu. Lako se prepoznaje po crnoj oko 3 mm širokoj pruzi, koja se proteže duž leda. Rep mu je dulji od polovice tijela. Ženka se koti 3-5 puta, a daje 4-8 mladih u leglu. Nakon 2-3 mjeseca mladi su zreli za parenje. Llrani se zelenim biljnim dijelovima, korijenjem i plodovima. Od povrća napose oštećuje krastavce, mrkvu, dinje, lubenice, krumpir i repu. Iz povrća vadi sjemenke i njima se hrani. Na korjenastom povrću i krumpiru pravi karakteristične grizotine. Skuplja rezervnu hranu. Žutogrli m i š {Apodemus flavicolliš) pripada u najveće i vrlo proždrljive poljske miševe. Prepoznaje se po žutoj okruglastoj ili ovalnoj mrlji, koja često poput ogrlice obuhvaća cijeli vrat. Čest je na poljima, a zalazi i u vrtove. Hrčak (Cricetus cricetuš) pripada u krupnije glodavce, tijelo mu je dugo 2530 cm, a težak je do 500 g. Obrazi na glavi prošireni su u vreće, koje služe za prenošenje hrane i za zastrašivanje neprijatelja zvukom koji se u njima stvara. Tijelo je pokriveno gustom dlakom. Boja krzna varira, a zastupljene su tri boje: žuta, crna i bijela. Čest je u nizinskim krajevima sjeverne Hrvatske. Hrani se raznim biljem, čija sjeme sprema za zimu. U spremištu hrčka može biti od 10 do 50 kg hrane (raznog žita, graška, boba, grahorice, kao i zrnja raznih korova). Do proljeća hrčak pojede svoje rezerve hrane pa se počinje hraniti sočnom biljnom hranom. Tada posebice šteti grašku, repi, mrkvi i krumpiru. U nas se ubraja u zaštićene vrste te se ne smije ubijati.

Bizamac {Ondatra zihethicd) može napasti povrće uzgajano uz vodotoke. Štetnik se nalazi u našim krajevima od godine 1932. Bizamac živi uz rijeke, kanale, ribnjake, potoke, jezera, močvare i ondje gdje postoje visoke obale, u kojima kopa svoje hodnike i pravi jazbinu. U močvarama koje nemaju visokih obala bizamac gradi humke od vodenog bilja na vodi, u kojima mu se nalazi jazbina i gnijezdo. Bizamac se hrani mrkvom, raznim kupusnjačama, niskim grahom, krumpirom i graškom, ali i drugim kulturama (kukuruzom, pšenicom, lucernom) i tako ih oštećuje. Zaštita. Poljske glodavce treba suzbijati rodenticidima. Većina rodenticida nalazi se u obliku mamaca koje treba stavljati u aktivne rupe glodavaca. Te se rupe pronalaze prethodnim zatvaranjem svih rupa drljanjem ili na maloj površini petom cipele. U rupe se stavlja po nekoliko mamaca, i to: Faciron forte, Ratox mamac-S, Brodilon mamac, Brodilon pelete, Bromadiolon pelete, Rodexion, Rodexion pelete, Baraki parafinski blokovi, Baraki pelete, Ratimor pelete, Ratimor žitni mamac i dr. Samo se prva dva navedena sredstva smiju stavljati i na površinu tla u hrpice međusobno udaljene desetak metara, pokrivene slamom, ili se mogu primijeniti sijačicom kojoj rade dva sijača rala. Najvažnije je trovanje poljskih glodavaca prihvatiti kao redovitu mjeru koju treba provoditi bez obzira na brojnost štetnika. Kad ih je najmanje najlakše ih je otrovati. Trovanje se cijele godine provodi na mjestima gdje se glodavci najviše

Si. 85. Stalno mjesto izlaganje mamaca u rezervatu poljskih glodavaca

SI. 86. Stavljanje mamaca u rupe uz pomoć "puške za miševe''{snimio M. Maceljski)

zadržavaju, u tzv. rezervatima. To su nasipi, rubovi cesta i puteva, neke livade i pašnjaci, te djetelišta i lucerišta. U tim se rezervatima označe (kolcem) stalna mjesta izlaganja mamaca. To mogu biti šuplje cijevi ili cigle kroz otvore kojih se mogu provući glodavci, a ne mogu proći veće korisne životinje (npr. divljač, perad i sL).

Stalnim i upornim smanjenjem brojnosti glodavaca u rezervatima spriječit će se njihovo prenamnožavanje i prijelaz na obradive površine i povrće. Proglašenje elementarnom nepogodom zbog napada voluharica ne pomaže nikome, a zavarava proizvođače da protiv tog štetnika nema pomoći. Stalnim upozoravanjem na potrebu suzbijanja poljskih glodavaca prije n j i h o v a p r e n a m n o ž e n j a može se uvelike spriječiti njihova štetnost, a u tome veliku ulogu ima poljoprivredna savjetodavna služba. Krtica europed) kopanjem hodnika i izdizanjem tla može jako oštetiti i povrće, posebice rasad u klijalištu. Ima valjkasto tijelo s dobro razvijenim prednjim nogama prilagođenim za kopanje. Tijelo je obraslo kratkom, sjajnom, mekanom, crnosmedom dlakom. Glava je produljena u rilo. Živi stalno u zemlji, rujući duge podzemne hodnike. Iz njih izbacuje zemlju okomito, praveći krtičnjake, ispod kojih se često nalazi jazbina. Hrani se kukcima, uključujući brojne štetnike, gujavicama i drugim životinjama koje žive u tlu. Stoga njezina prisustnost pokazuje da ima tih životinja. Mnogo pridonosi smanjenju broja štetnika koji žive u tlu. Stoga se ubraja u korisne životinje, koje se ne smiju ubijati. Ipak, rujući hodnike i izbacujući zemlju oštećuje povrće pa nije poželjna u povrtnjacima. Najbolje je dubljim postranim stijenkama spriječiti njezin ulaz u klijališta, s polja je treba tjerati uguravanjem u hodnike krpa natopljenih naftom ili petrolejem, a preporučaju se i posebne naprave na baterije ili solarnu energiju koje bi svojim valovima trebale tjerati krtice izvan područja dometa tih valova. I uvođenje ispušnih plinova benzinskog motora u svježe iskopane krtičnjake tjera krtice. Na kraju poglavlja o poljskim glodavcima treba spomenuti da povrće u skladištu oštećuju i zagađuju štakori i kućni miševi. Ti se glodavci suzbijaju deratizacijom - upotrebom istih rodenticida preporučenih protiv poljskih glodavaca. Divljač i ptice

Više vrsta divljači oštećuje povrće.

Si. 87. Rubne biljke graška oštećene od zečeva (snimio M. Maceljski)

Divlji zec (Lepus europaeus) oštećuje ponajprije kupusnjače, grašak i celer, a divlji kunić (Oryctogalus cuniculus) kupus. Vepar (Sus scrofd) u Gorskom kotaru i Lici može nanijeti veće štete krumpiru. Pojedinačna zaštita moguća je jedino ograđivanjem, a plašenje strašilima ili odbijanje kemijskim sredstvima (repelentima) vrlo je nesigurno. Treba osigurati suradnju s lovač-

kim društvima radi reguliranja brojnosti divljači na pojedinim područjima, a postoji i mogućnost osiguranja od šteta kod osiguravajućih društava. I ptice mogu mjestimice nanositi veće štete povrću. Posebice su velike štete u blizini ptičjih rezervata, npr. Vranskog jezera, gdje u nekim godinama ptice, posebice liske, unište cijela polja različitog povrća. Osim na zelenim dijelovima povrća zabilježene su veće štete i na korijenju mrkve, kao i štete na povrću pokrivenom folijom. Samo djelomičnu zaštitu pružaju različita vizuelna i zvučna plašila na koja se ptice brzo priviknu. Potpuna je zaštita moguća samo pokrivanjem mrežama.

K. KRUMPIR

Pomoćnice - Solanaceae: krumpir (Solanum tuberosum)

Uvod Krumpir je treća najvažnija poljoprivredna kultura u Hrvatskoj (nakon pšenice i kukuruza). Prosječna potrošnja krumpira iznosi blizu 60 kg po stanovniku. Statistički podaci navode da se uzgaja na 60.000-70.000 ha te da prirodi iznose oko 8,5-10,2 t/ha. Po visini priroda nalazimo se na posljednjem mjestu u Europi. Posebno je poražavajuća činjenica da se gotovo jednaki prirod postizavao i prije stotinjak godina. U zapadnoj Europi prosječni su prirodi 3-4 puta veći. Najvažniji razlozi takva stanja u proizvodnji krumpira jesu: - krumpir uzgaja gotovo svatko tko ima i najmanje zemlje, pa je to biljna vrsta koju uzgaja izrazito najveći broj stanovnika Hrvatske; - najveći dio tih uzgajivača proizvodi krumpir samo za vlastite potrebe i uzgredno, ne ulažući u tu proizvodnju potrebna sredstva, a niti znanje; - dosta su velike površine pod krumpirom na siromašnim tlima naših brdskoplaninskih područja, gdje je krumpir glavna poljoprivredna kultura, kojoj se usprkos tome ne pridaje potrebna pažnja;

Si. 88. Sjemenski krumpir uz polje konzumnog krumpira jako zaraženog virusima (snimio M. Maceljski)

- u prošlom sustavu potiskivala se svaka seljačka proizvodnja, a upravo je krumpir kultura koja se uzgajala gotovo isključivo na privatnim površinama; - seljaku nije omogućena nabava opreme, gradnja skladišta za krumpir, niti je osposobljavan za proizvodnju krumpira; - vegetativni način razmnažanja krumpira uzrok je nagomilavanja virusa u usjevu, odnosno potrebe stalne uporabe kvalitetnog sjemenskog krumpira, koji se, međutim, u nas sadi na samo oko 5 % površina, usprkos tome što virusi često za više od dva puta smanjuju prirod; - usprkos dobrim mogućnostima, navedeni razlozi nisu omogućili iole znatniju organiziranu proizvodnju kvalitetnog sjemenskog kaimpira, pa se sjemenski krumpir većinom uvozi; - slaba organiziranost i nedovoljni nadzor omogućuje da u prometu sjemenskog krumpira velikim dijelom sudjeluje i roba koja ni približno ne odgovara propisanoj kvaliteti; - nedovoljno znanje, a često i slab interes, uzgajivača krumpira uzrok je velikih šteta od štetnika koji žive u tlu, plamenjače krumpira, pa čak i krumpirove zlatice. Da sve to nisu objektivni razlozi svjedoče tržišni proizvođači konzumnog krumpira iz Međimurja, Hercegovca i još nekih područja koji postižu prosječne prirode 30-40 t/ha. Postojećim problemima u novije se vrijeme pridružila i krumpirova nematoda, prisutnost koje je u Hrvatskoj utvrđena u 2001. g. Taj štetnik traži radikalne promjene uvriježenog tehnološkog procesa proizvodnje (široka plodosmjena) i uvođenje novih kultivara otpornih na dominantne patotipove te nematode. Moguće da će najnovije preporučene metode uzgoja ranog krumpira ispod folije smanjiti poneki problem sa štetočinjama na takvim površinama. Upravo zato što se štetočinje ubrajaju u najvažnije razloge katastrofalno niskih priroda krumpira u Hrvatskoj osobito pozorno je izrađeno ovo poglavlje naše knjige.

KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA Štetnici Na p o d z e m n i m dijelovima Gomolj izbušen, uski hodnici promjera do 5 mm, prazni ili u njima žute, tvrde ličinke

žičnjaci

Gomolj izbušen, hodnici još uži, u njima bjelkastoružičaste gusjenice, samo u obalnom području

krumpirov moljac

Gomolj izvana nepravilno izgrižen od bijelih ličinki svinutog tijela i smeđe glave

grčice hrušta

Gomolj nepravilno izgrižen i izbušen, na krumpirištu hodnici plitko ispod površine tla

rovac

Gomolj površinski izgrizle sive gusjenice gola tijela, koje se na dodir svinu u kolut

sovice pozemljuše

Gomolji sitni, na njima okruglaste ciste

krumpirove cistolike nematode

Na nadzemnim dijelovima Lišće - cimu izgrizli zlatno-crni kornjaši i ružičaste ličinke

krumpirova zlatica

Na naličju, rjeđe na licu lišća, kolonije sitnih kukaca zelene, crne, smeđe boje i drugih boja

lisne uši

Biljke kržljave, žute, venu i suše se, na polju plješine takvih biljaka

krumpirove cistolike nematode

Bolesti Na l i s t o v i m a Tamnosmede pjege na rubu ili na vrhu lista, za vlažna vremena na naličju pjege bjelkasta prevlaka

krumpirova plijesan

Pjege smeđe do crne, s jasnim koncentričnim krugovima Jača ili slabija išaranost lista, nekroze u obliku točaka ili crtica

koncentrična pjegavost Y virus

Na plojkama svjetlija i tamnija polja obrubljena žilama

X virus

Na plojkama mozaik prelazi preko žila

A vims

Svijetložuti listovi sa strane uvijeni, kruti i uspravni

virus uvijenosti lista

Na gomoljima Na pokožici olovnosive, malo uleknute pjege, plitko ispod pjega meso hrdasto smeđe boje

krumpirova plijesan

Površina gomolja s raspucalim plitkim udubljenjima i izbočinama plutastog tkiva

obična krastavost

Na kožici gomolja tvrde crne točkice promjera do 3 mm

bijela noga

Gomolj izvana zdrav uz pojavii eksudata, meso razoreno

bakterijske truleži

Meso gomolja crno, gnjilo poput kaše, zaudara, pokožica sačuvana

crna noga

Na pokožici srebrnkaste površine ovalna oblika

srebrolikost

Upale pjege na pokožici, nepravilne tamnosmede do plavkasto crne zone odijeljene od nezaraženog dijela gomolja

gangrena

Zvjezdaste pukotine na pokožici iz kojih ispada smeđi prah

prašna krastavost

Pristići na uskladištenim gomoljima

prištićavost

Izrasline poput cvjetače, smeđe boje, raspadaju se

rak

Gomolji dulji ođ karakterističnih za sortu, cilindrični, na pupčanoj strani zašiljeni

vretenastost gomolja

Čitava biljka vene Biljke venu

venuća

Biljke venu, gomolji djelomično ili potpuno truli

bakterijske bolesti, truleži gomolja

štetnici Lisne u š i (vrste p o r o d i c e A p h i d i d a e )

U poglavlju o virusnim bolestima krumpira prikazana je važna uloga virusa u sniženju prinosa i redukciji proizvodnje krumpira, te uloga lisnih uši kao prenosioca tih virusa. Usjev krumpira može se održati zdravim približno onoliko koliko je bio zdrav ishodišni zasađeni materijal samo ako se suzbijaju lisne uši; stoga to je jasno i očito koliko je potrebno dobro poznavati te štetnike i njihovu ulogu. Sve do nedavno u nas se kao najznačajniji, pa čak i jedini prenosilac najvažnijih virusa krumpira spominjala breskvina zelena uš {Myzus persicae). Zdravstveno stanje krumpira uglavnom se povezivalo s otsutnošću zimskog domaćina ove uši - breskve, poglavito u predjelima na višim nadmorskim visinama. Istraživanja provođena posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj nepobitno su dokazala da su u tim područjima mnogo važniji prenosioci virusa krumpira neke druge vrste lisnih uši, koje mogu prezimiti na različitim biljnim vrstama u Si. 89. Uvijenost lista krumpira (lijevo) {snimio M. Maceljski)

o d r e d e n o m području. Te

druge vrste iako nisu toli- Tablica 9» Lisne uši koje p r e n o s e viruse na sjeko virulentne (zarazne) m e n s k o m k r u m p i r u utvrđene u Hrvatskoj kao zelena breskvina uš, Broj- Virulentnost Red. Vrsta vektora mnogo više prenose virunost PLRV PVY br. se zbog toga što su izrazito 1. Acyrthosiphon pisum 4 2 mnogobrojnije. Poznato je 2 Aphis fahae(gmp2i) 5 3 da se zbog brojnih činilaca 3. Aphis frangulae (grupa) 3 3 afidofauna (vrste i brojno4. Aphis nasturtii 2 2 3 st uši) uveliko promijenila, 2 1 5. Aphispomi pa je i to razlog da je ne6. Aulacorthum circumflexus 2 2 1 kad veliki broj breskvine 4 7. Aulacorthum solani 3 3 zelene uši na krumpiru sa8. Brachycaudus helichrysi 2 3 da znatno smanjen. 1 3 9. Capitophorus hippophaes U našim područjima 10. Cavariella aegopodii 1 3 proizvodnje sjemenskog 11. Cavariella pastinacae 1 1 krumpira najčešće vrste li12. Macrosiphum euphorhiae 3 3 3 snih uši: (ujedno prikazu2 2 13. Metopolophium dirhodum jemo i njihovu virulentno2 2 14. Myzus ascalonicus st u odnosu na PLRV i PVY) 1 1 15. Myzus ornatus prikazane su u tablici 9. 16. Myzus persicae 1 5 5 Važnost. Lisne su uši Phorodon humuli 3 17. 3 proširene svuda, no njiho2 18. Rhopalosiphum insertum 3 va je brojnost manja na ve4 2 19. Rhopalosiphum padi ćim nadmorskim visinama - iznad 700 m, a poglavito 5 - vrlo visoka; 4 - visoka; 3 - srednja; 2 - niska; 1- vrlo niska iznad 900 m. Štete koje nanose dvojake su: izravne - ishranom na lišću ili gomoljima (u skladištu) krumpira, te neizravne - prenošenjem virusa krumpira. Izravne štete, osim iznimno, uglavnom nisu velike, no štete koje čine prenošenjem virusa - uzročnika opasnih virusnih bolesti krumpira, velike su i mogu potpuno onemogućiti (uništiti) proizvodnju sjemenskog krumpira. Na tek iznikli nasad krumpira lisne uši mogu doletjeti već zaražene virusom - ako su prije toga sisale na zaraženim biljkama susjednih polja ili na krumpirištima udaljenih južnijih područja, odakle mogu biti donesene vjetrom. Osim toga, zarazu mogu širiti i unutar nasada, u kojem će uvijek poneka biljka (a često mnoge) biti zaražena virusom iz "sjemena", tj. iz posađenog gomolja. Biljke koje izniknu iz zaraženog gomolja nose sekundarnu zarazu i izvor su primarne zaraze, koju uzrokuju uši prenošenjem virusa na zdrave biljke. Konzumnom krumpiru uši širenjem virusa ne snizuju znatno prirod. Primarne zaraze, koje prenose lisne uši, ne snizuju toliko prirod koliko sekundarne zaraze (iz zaraženoga gomolja). Na sjemenskom krumpiru lisne su uši ograničavajući činilac uzgoja. Širenjem virusa utječu na njegovu kategorizaciju u elitu (do 0,25 % virotičnih biljaka odnosno 2 % gomolja), original (do 0,5 % odnosno do 4 %), prvu reprodukciju (do 1,5

% odnosno do 7 %) i drugu reprodukciju (do 3 % virotičnih biljaka odnosno do 10 % zaraženih gomolja). Usjev u kojem se utvrdi više od 3 % biljaka zaraženih opasnim virozama, odnosno laboratorijskim testiranjem utvrdi u gomoljima više od 10 % tih virusa (uvijenost, Y virus, A i X virus) ne može biti priznat za sjemenski. Kako postoje velike razlike u cijeni pojedinih kategorija sjemenskog, kao i sjemenskog i konzumnog krumpira, štete koje mogu nanijeti lisne uši sjemenskom krumpiru mogu iznositi dvostruku ili još veću vrijednost cjelokupne proizvodnje. Opis. Lisne uši sitni su, nježni insekti dugi 1,5-5 mm. Različitih su boja, no boja nije nikada važna pri identifikaciji vrste. Mogu biti zelene, žute, crvene, smeđe, crne itd. Postoje pokoljenja bez krila i pokoljenja s 2 para opnenastih krila, dužih od tijela. Na tijelu nose veliki broj raznih morfoloških obilježja: front glave, rinarije na antenama, žile na krilima, stigme, pjege, pruge i točke na abdomenu, sifoni, dlake, kauda itd. Veličina, broj, oblik, raspored i druga obilježja spomenutih dijelova temelj su za identifikaciju svake p o j e d i n e vrste. Biologija i ekologija. Lisne uši u načelu prezime kao zimsko jaje na različitom grmlju i drveću (zimski domaćin). Zelena breskvina uš prezimi na breskvi, crna bobova uš na Evonymus i V/hurnumvrstsirm. grmlja, Aphis gossypii na Rbamnus cathartica itd. U proljeće, ovisno o temperaturaSi. 90. Lisne uši na krumpiru ma, iz zimskog jaja izlazi uš osnivačica (prema "Bayer") (fundatrix), koja partenogenetski i viviparno daje prve kolonije beskrilnih (apterih) uši. Nakon nekoliko beskrilnih pokoljenja dolazi krilato pokoljenje koje može letjeti na krumpir ili druge biljke domaćine (ljetni domaćin). Na tim biljkama izmjenjuju se beskrilna i krilata pokoljenja, a krilata pokoljenja šire zarazu i na susjedne biljke i na druge usjeve. Pri srednjoj dnevnoj temperaturi 18-20 °C, razvoj jednog pokoljenja traje 10-14 dana. U nekim južnim krajevima uši mogu prezimiti i kao odrasle ženke (npr. zelena breskvina uš u Dalmaciji). Lisnim ušima pogoduje toplo i suho vrijeme, no ne vruće, (iznad 35 °C) kad prestaje ili se smanjuje njihovo razmnažanje. Jake kiše djeluju nepovoljno na njihov razvoj, no isto tako i ekstremna suša. Zaštita. Na konzumnom se krumpiru posebne mjere suzbijanja lisnih uši ne provode. No dobro je protiv krumpirove zlatice upotrijebiti insekticide koji djeluju i na lisne uši ili barem poštedu ju njihove prirodne neprijatelje.

Na sjemenskom krumpiru lisne se uši obavezatno moraju suzbijati. Rokovi suzbijanja odreduju se temeljem praćenja leta i pojave lisnih uši različitim metodama. Krilati oblici najčešće se prate žutim posudama odredenih dimenzija (najbolje 70 x 70 x 10 cm ili 60 x 60 x 10 cm, postavljenim u usjevu na visini od 70 cm od tla. Posude su napunjene vodom. Osim tom metodom, krilate se vrste mogu pratiti leđnim aspiratorima (pr. DeVac) ili stacioniranim postajama (Agraphid). U vodu se hvataju uši privučene žutom bojom unutrašnjeg dijela posude. Krilate ali poglavito beskrilne uši mogu se utvrditi metodom otresanja 100 buseva na podlogu ili metodom pregleda 100 listova. Obje metode pomoćne su metode praćenju žutim posudama. Hodajući dijagonalno kroz parcelu, otresa se 100 buseva na bijelu (ili neku svijetlu) podlogu i kontrolira nazočnost uši u usjevu. Isto tako, hodajući dijagonalno kroz parcelu uzima se uzorak od 100 listova (33 iz podnožja busa, 34 iz sredine i 33 s vrha busa) te pregledavaju uši na listovima. Temeljem utvrđivanja brojnosti lisnih uši i nazočnosti pojedinih vrsta odreduju se rokovi suzbijanja i primjenjuju učinkoviti insekticidi. Primjena se ponavlja čim insekticid izgubi djelovanje, a uši još dolijeću. Za smanjenje broja lisnih uši u usjevu sjemenskog krumpira obično su potrebne 3-4 primjene folijarnih inSi. 91. Žuta posuda u krumpirištu sekticida. Insekticidi mogu dosta us(snimila J. Igre Barčić) pješno smanjiti zarazu perzistentnim virusima (uvijenost lista) jer uš treba izvjesno vrijeme sisati na zaraženoj biljci da bi prenijela virus. Virus ulazi u probavni trakt uši i one ostaju infektivne dugo, najčešće čitav život. Tek njihovim uništenjem smanjuje se mogućnost širenja tih virusa. Koliko je važna primjena insekticida još se bolje vidi iz činjenice da je u nas najraširenija uvijenost lista, čemu je uzročnik perzistentni virus. Neperzistentni virusi (npr. Y virusi) prenose se odmah, čim uš, koja je prije toga sisala zaraženu biljku, doleti na zdravu biljku. Virus ulazi samo u rostrum (usni ustroj) uši i ona je infektivna kratno. To je razlog da se insekticidima ne može spriječiti prenošenje neperzistentnog virusa na tretiranu biljku, no može se uništiti uš i time prestaje širenje zaraze. Od insekticida za folijarno tretiranje treba uzeti one koji djeluju što dulje. To su primjerice insekticidi koji sadrže tiometon (Ekatin) ili demeton metil (Metasystox). Nešto kraće djelovanje, ali zato vrlo brzo, čime katkada sprečavaju prijenos

virusa, imaju piretroidi, od kojih se neki preporučuju i protiv krumpirove zlatice pa se istovremeno može suzbijati i taj štetnik. To su primjerice Decis 1,25, Decis 2,5 EC, Rotor 1,25 EC, Karate 2,5 EC, King, Karate max i dr. Ostala sredstva za suzbijanje krumpirove zlatice imaju kratko djelovanje na lisne uši pa 7-10 dana nakon njihove primjene treba ponoviti tretiranje sredstvom djelotvornim na lisne uši. Na višim kategorijama sjemenskog kaimpira (npr. na supereliti) može se smanjiti zaraza ušima i Y virusom prskanjem uljanim sredstvima (Bijelo ulje). No tim se sredstvima mora prskati svakih sedam dana uz veću količinu vode, što zaštitu

Si. 92. Prskanje sjemenskog krumpira u Lici (snimila J. Igre Barčić)

znatno poskupljuje. Ne smije se zaboraviti da uljana sredstva ne sprječavaju prenošenje perzistentnih virusa (uvijenost lista). Još sigurniju zaštitu od ušiju, a time i viroza, pružaju posebne mreže kojima se pokrivaju usjevi najviših kategorija, a još je bolji uzgoj takva materijala u mreženicima. Nekoliko novijih sistemičnih insekticida - aficida uvelike pomaže suzbijanju lisnih uši te smanjenju prenošenja viroza krumpira. Na osnovi imidakloprida je pripravak za folijarno tretiranje Confidor SL 200, na osnovi tiakloprida takav je pripravak Calypso 480, a na osnovi acetamiprida pripravak Mospilan 20. Bez obzira na nepotpunu učinkovitost insekticida u sprečavanju zaraza virusima, zaraze su to veće što više ima ušiju. Stoga se radikalnim sniženjem brojnosti uši postiže i znatno sniženje zaraženosti virusima. U nas se lisne uši javljaju često odmah pri nicanju krumpira pa se te najranije zaraze mogu spriječiti (poglavito u proizvodnji sjemenskog krumpira) tretiranjem gomolja prije sadnje sistemičnim insekticidom na osnovi imidakloprida. Takvi su pripravci Gaucho FS 350, koji se primjenjuje 50-100 ml/100 kg krumpira, Gaucho FS 600 ROT - 200-400 ml/1000 kg krumpira ili Prestige FS - 290 1000 ml/1000 kg krumpira. Gomolje sjemenskog

krumpira treba jednolično navlažiti tim sredstvima, što se najbolje može obaviti sadnjom sadilicom na koju su pričvršćeni rasprskivači koji tijekom polaganja gomolja u brazdu prskaju gomolje (si. 75). Manje količine sjemenskoga krumpira mogu se rasprostriti na foliju, oprskati leđnom prskalicom, foliju protresti da se gomolji obrnu te ih još jednom oprskati. Pri tom se treba točno pridržavati svih uputa koje se dobiju uz sredstvo. Usjev krumpira ponikao iz tako tretiranih gomolja sprečava zarazu lisnim ušima 50 - 60 dana od sadnje, pa nema ranih, najštetnijih zaraza. Slično djelovanje može se postići i primjenom granuliranog insekticida karbofuran (Geocid G-5 20-30 kg/ha) pri sadnji u redove uz posađene gomolje ili prskanjem posađenih gomolja u otvorenoj brazdi pripravkom na osnovi imidakloprida (Confidor SL 200 1,5 l/ha). Unatoč svim mjerama zaštite, zaraza ušima pojača se polovicom ljeta, najčešće u srpnju, u višim područjima u kolovozu. Tada ne preostaje drugo nego uništiti cimu (zelenu masu) krumpira da bi se spriječilo da virus, koji su donijele lisne uši, kolanjem sokova prijeđe iz lista u gomolje. Rok uništenja cime određuje se također na temelju praćenja leta i pojave lisnih uši već spomenutim metodama. Cima se uništava prskanjem desikantima od kojih u nas dozvolu imaju Region (5 litara ha) i Basta (2,5-3 l/ha). Cima se mora potpuno uništiti pa na bujnim usjevma treba provesti dva tretiranja, primjerice svaki put sa 3 litre Reglona/ha. Vegetacija krumpira prekida se i zbog sprečavanja porasta gomolja preko graničnih vrijednosti za sjemenski krumpir (50-55 mm). Taj rok možemo nazvati ekonomskim rokom prekida vegetacije. Međutim, ako rok za prekid vegetacije zbog sprečavanja prijelaza virusa prethodi ekonomskom roku prekida vegetacije, ipak se mora potpuno pridržavati roka za sprečavanje virusa, jer će svakim danom prekoračenja toga roka zaraza gomolja virusima rasti, pa će njihova vrijed-

Si. 93- Dio kmmpirišta nakon desikacije (snimio M. Maceljski)

nost padati iz više kategorije u nižu ili će čak prestati biti sjemenskim krumpirom. Naime, više od 10 % zaraženih gomolja virusima Ca to se utvrđuje preciznim laboratorijskim metodama na uzorku uzetom od aprobatora nakon prekida vegetacije) ne može prema našim propisima imati sjemenski kmmpir niti najniže kategorije. K r u m p i r o v a zlatica

(Leptinotarsa decemlineatd) Važnost. Krumpirova zlatica najvažniji je štetnik krumpira. Štete koje uzrokuje mogu potpuno uništiti lisnu masu, tj. cimu krumpira, i zato se taj štetnik, osim na okućnicama, ne može suzbijati bez upotrebe insekticida. Za njezino suzbijanje registriran je veliki broj pripravaka, pa se njihovom pravovremenom i pravilnom primjenom štete mogu potpuno spriječiti. Krumpirova zlatica podrijetlom je iz Sjeverne Amerike, gdje je 1822. g. prvi put otkrivena na obroncima Rocky Mountains u Koloradu. Na tlu Europe nađena je prvi put 1876. g. u okolici njemačke luke Bremen, no nije se širila dalje. Godine 1914. nađena je u okolici luke Bordeaux u Francuskoj i od tada počinje njezino širenje Europom. Godine 1946. nađena je u Sloveniji kraj Krškog, kamo su je donijeli njemački kolonisti 1944. godine. Več 1947. nađena je u Hrvatskoj u okolici Zaprešiča. Proširena je po čitavoj Hrvatskoj u svim područjima gdje se uzgaja krumpir. Osim krumpirom, zlatica se hrani patlidžanom, a nešto manje i rajčicom.

SI. 95. Jajno leglo krumpirove zlatice (snimio M. Maceljski)

SI. 94. Krumpirova zlatica: odrasli oblik i ličinka

Opis. Odrasli kukci dugi su 8-12 mm. Ženke su veće od mužjaka. Tijelo im je ovalnog oblika, žutosmede boje, s 10 uzdužnih pruga na pokrilju. Jaja su žutonarančaste boje, veličine oko 1,2

mm, šiljata vrha. Odložena su u skupinama po 25 do 80, obično s donje strane lista. Ličinke su oligopodne, s 3 para prsnih nogu, narančaste boje i s po dva reda crnih točaka sa svake strane. Glava je crna i hitinizirana. Ličinke L i IL stadija mogu narasti do 4 mm, a ličinke IIL i IV. stadija do 15 mm. Kukuljica je pokrivena tipa, pupa obtecta. Biologija i ekologija. Zlatica ima u nas dva pokoljenja. U načelu je napad prvog pokoljenja uvijek jači i važniji. U odredenim uvjetima drugo pokoljenje može izostati. Prezimi odrasli kornjaš u tlu, najčešće na dubini 20-30 cm. Smrtnost odraslih oblika u tlu često je visoka zbog hladnoće ili vlage na težim humusnim tlima. Ugiba ako tijekom 2-3 dana temperatura tla padne na -8 i niže. Smrtnosti može pridonijeti i napad gljivice Beauveria bassiana, koja napada kornjaše u tlu pa tako i krumpirovu zlaticu. Izlazak kornjaša iz tla počinje obično sredinom travnja, ovisno o temperaturi. Ako temperature opet naglo padnu, izlazak će biti razvučen i spor. Masovna pojava iz da počinje kada se tlo na 10 cm dubine zagrije na 14,5 °C ili ako temperatura zraka prijeđe 14-15 °C. Odrasle zlatice lete na temperaturama višima od 20 ^C, iako nisu dobri letači. Najjači je let pri 25 Insolacija pogoduje letu. Nakon izlaska iz tla zlatice mogu živjeti bez hrane desetak dana. Kopulacija počinje 6-12 dana nakon izlaska iz tla. Za odlaganje jaja potrebna je ishrana s najmanje 20 cm2 lista. Visoke temperature pogoduju ishrani zlatica, brže počinje odlaganje jaja, a ženke su plodnije. Minimalna temperatura iznad termalnog praga razvoja od 11,5 potrebna za početak ovipozicije iznosi 30 Ženke odlažu jaja 30-ak i više dana, najčešće na naličje lista tijekom svibnja i djelomično u lipnju. Jaja su odložena u skupinama po 25 do 80. Jedna ženka dnevno odloži 5-70 jaja ili ukupno tijekom života 3001100 jaja. Što su temperature više i broj odloženih jaja veći je. Razvoj jaja traje 5-16 dana, ovisno o temperaturi. Pri temperaturi ispod 12 °C (termalni prag razvoja za jaja) razvoj jaja prestaje. Na 19 °C razvoj traje 11 dana, a na 24 °C (optimum) traje 6 dana. Boljem razvoju jaja pogoduje niža relativna vlaga zraka. Minimalna suma temperatura potrebna za izlazak ličinki iz jaja iznad 11,5 je 80 °C, a za završetak razvoja potrebno je 180 Ličinka ima 4 stadija i presvlači se 3 puta. Razvoj ličinki u proljeće (prvo pokoljenje) traje 14-22 dana, a ljeti (drugo pokoljenje) 12-18 dana. I. stadij ličinke razvija se 3-4 dana, IL stadij 3-7 dana, IIL stadij 4-8 dana i IV. stadij 5-11 dana. Ličinke se mogu razvijati već iznad 12 ""C, a slabo se razvijaju ispod 16 Optimalna temperatura za razvoj ličinki je 25 Što je ličinka starijeg razvojnog stadija (veća), štete su veće. Ličinka 1. stadija pojede 20 mm^ lisne mase, ličinka IL stadija 150 mm^ ličinka ličinka IIL stadija 520 mm^ a ličinka IV. stadija 2300 mm^ ili ukupno 2800-3000 mml Napad prije cvatnje znatno je štetniji od napada poslije cvatnje i smanjuje prinos za 30-50 %. Istraživanja u nas i drugdje pokazala su da za ranog napada 1012 ličinki po busu snizuju prirod za 5-10 %, a za kasnog napada toliko sniženje priroda prouzroči tek tridesetak ličinki po busu. Procjenjuje se, također, da unište-

nje cime do 20 % ne utječe na sniženje priroda gomoIja. Štete na ranijim sortama veće su nego na kasnim sortama, uz jednaki broj ličinki. Ličinke drugog pokoljenja nanose manje štete jer je lisna masa krumpira znatno veća. Kornjaši prvog pokoljenja javljaju se u srpnju i za njihovu pojavu potrebna je minimalna suma temperatura od 360 SI. 96. Zaštićena i nezaštićena pokusna parcela (snimio D. Bertič) Jedna odrasla zlatica poždere na dan na I6 259 mm^ na 21 °C 422 mm^, a na 25 °C 800 mm^ lisne površine. Za života ukupno poždere oko 120 cm^. Mogućnosti biološkog suzbijanja krumpirove zlatice stalni su izazov brojnim istraživačima diljem svijeta. Od autohtonih prirodnih neprijatelja zlaticom se hrane trčci (Lebia grandis), grabežljive stjenice, božje ovčice i muhe gusjeničarke. Jaja mogu parazitirati ose najeznice. Brojna istraživanja, poglavito u Italiji, provode se i uporabom nematode Steinernema feltiae. Tijekom prezimljenja u tlu odrasle zlatice napada gljivica Beauveria basiana, koja za jaka napada može znatno reducirati populaciju prezimljujućih oblika. Najveću perspektivu u biološkom suzbijanju krumpirove zlatice imaju grabežljiva stjenica Perilus bioculatus i prarazitska osica Edovum Puttleri Oba ova kukca američkog su podrijetla. Prvi pokušaj unošenja P. bioculatus u Europu proveo je prof. dr. Željko Kovačević, no uspjeh nije postignut. Potom su i drugi istraživači ponavljali unos u Europu. Iako su rezultati smanjenja populacije katkad bili zadovoljavajući, ta se stjenica nije uspjela aklimatizirati niti uspješno prezimiti u Europi. Najnovija istraživanja iz Italije i Francuske potvrđuju uspješnu aklimatizaciju tijekom zime pa daljnja uporaba ovog neprijatelja postaje sve interesantnija. E. Puttleri parazitira jaja krumpirove zlatice sa znatnim uspjehom u SAD, no kako se mora uzgajati na umjetnoj hrani, to uporabu ovog neprijatelja znatno poskupljuje. Zaštita. Osim kemijskim sredstvima (o čemu će se opširno pisati u daljnjem tekstu), zlatica se može suzbijati i nekemijskim mjerama, poglavito na manjim parcelama. Jedan od najčešćih postupaka je ručno skupljanje i potom uništavanje odraslih zlatica i liski s odloženim jajima. Za jednu minutu može se pokupiti četrdesetak odraslih zlatica. Ako su polovica ženke, a sabiranje se obavlja prije odlaganja jaja, napad se smanjuje za više tisuća ličinki. S krumpirišta velikog 500 četvornih metara za osrednjeg napada sve odrasle zlatice i jajna legla mogu se pokupiti za 1 sat.

u svijetu se odrasle zlatice skupljaju i manjim ili većim aspiratorima. Leđni aspirator DeVac jednostavan je i može dobro skupiti zlatice pri manjem do srednjem intenzitetu napada. Veliki, voženi aspirator skup je stroj, gazi usjev, treba jaki motor i usisava drugu, korisnu faunu prisutnu u krumpiru. U svijetu i u nas istražuju se i neke druge moSl. 97. Dio krumpirišta okružen folijom u jarku koja gućnosti zaštite krumpira otežava pristup krumpirovim zlaticama od zlatice, primjerice primjena slame, lovnog kanala s folijom itd., no za sada bez konačnih rezultata. Desetljećima se klasičnom selekcijom pokušavaju uzgojiti kultivari krumpira otporni na krumpirovu zlaticu, no bez uspjeha. Sada je to uspjelo genetičkim preinačavanjem, no zbog brojnih nepoznanica B. t. krumpir još nije u široj primjeni. Tamo gdje je to provedivo, može se zaraza zlaticom smanjiti duljom stankom između uzgoja krumpira na istoj parceli i sadnjom na površine znatno udaljene od prošlogodišnjih krumpirišta. Strategija zaštite. Krumpirova zlatica štetnik je koji vrlo brzo razvija otpornost na primijenjene insekticide. Stoga osnova strategije suzbijanja mora biti stalna izmjena grupa insekticida za suzbijanje. U nas se prvi put rezistentnost pojavila 1965. g. na tada primjenjivane klorirane ugljikovodike, potom na insekticide iz grupe karbamata, organofosforne insekticide, piretroide itd. Rezistentnost je tzv. "spot rezistentnost", tj. geografska rezistentnost. Uzrokovana je stalnom uporabom jednog pripravka odredene gaipe u odredenom području Hrvatske. Taj isti pripravak u drugom dijelu Hrvatske može djelovati sa 100Sl. 98. Zive ličinke rezistentnog soja na postotnom učinkovitošću. tretiranom listu (snimio M. Maceljski) Iako se danas za suzbijanje zlatice troši najviše kemijskih i financijskih sredstava, pravilnim rokom primjene insekticida i izborom odgovarajućeg pripravaka, taj se štetnik sigurno može suzbiti samo jednim tretiranjem, a iznimno za jaka napada drugog pokoljenja potrebna su dva tretiranja. Insekticide najčešće ne treba primjenjivati protiv prezimljelih kor-

njaša jer oni obično ne mogu nanijeti veće štete. Opravdano ih je suzbijati samo ako je krumpir slab, ako na svakom busu ima više od dvije zlatice, a temperatura prelazi 20 Klasične insekticide (organofosforne, karbamate i piretroide), tamo gdje se nije razvila rezistentnost, treba primijeniti kada barem 30-50 % ličinki iziđe iz jaja, ili kada se na svakom busu nade više od 10 ličinki. Ličinke koje su prije izišle nisu još mogle napraviti veće štete, a insekticid će djelovati i onda kad preostale ličinke iziđu iz jaja (ličinke prvog stadija vrlo su osjetljive). Tako tretirani usjev ugrožava-

Sl. 99. Opasan i neučinkovit način suzbijanja zlatice (snimio M. Maceljski)

ju još samo zlatice koje dolete sa strane, ako u blizini ima krumpirišta na kojima se zlatica ne suzbija uspješno. Samo u odredenim godinama, kad je odlaganje jaja jako razvučeno, može biti potrebno još jedno tretiranje. Rezistentnost krumpirove zlatice na klasične insekticide utvrđena je na području Slavonije, Baranje, Posavine, Međimurja i Zagorja. Oni se mogu upotrebljavati u područjima južno od Kupe, u Dalmaciji i Istri, gdje rezistentnost još nije utvrđena. Rezistentnost još nije razvijena ili je u samom početku kod neonikotinoida kojima se mogu tretirati gomolji ili folijarno suzbijati zlatice. Njihova primjena za suzbijanje gomolja opisana je kod lisnih uši. Rezistentnosti nema niti na derivate nereis toksina, regulatore razvoja i bioinsekticide. Nova strategija primjene tih insekticida proizlazi iz njihova svojstva da su učinkoviti samo na ličinke, a ne na odrasle zlatice. Ti se insekticidi, poglavito regulatori razvoja i mikrobiološki insekticidi na osnovi Bacillus thuringien5/5(bioinsekticidi), moraju upotrijebiti znatno ranije, kada se pojave prve ličinke iz jaja. Tretirati se može dok prve ličinke narastu do 4 mm nakon toga prekasno je

za tetiranje. Regulatori razvoja imaju dulju učinkovitost, a bioinsekticidi kraću učinkovitost od klasičnih insekticida. Ako se zakasni s tretiranjem, te ličinke prerastu, regulatori razvoja i bioinsekticidi više ne zadovoljavaju. Pri optimalnom roku primjene može u godinama zgusnutog izlaska prezimjelih zlatica iz tla zadovoljiti jedna jedina primjena regulatora razvoja. Najnovija, ekološki povoljna, vrlo učinkovita skupina jesu naturaliti, tj. derivati mikroorganizma Saccharopoly spora spinosa - spinosad. Svi insekticidi koji u Hrvatskoj imaju dozvolu za primjenu protiv krumpirove zlatice (stanje 2003.) navedeni su u tablici 10. na kraju ovog poglavlja uz napomenu da mnogi od njih ne djeluju na rezistentne populacije. Od insekticida za folijarno suzbijanje preporučaju se insekticidi namjenjeni za prskanje, a ne insekticidi za zaprašivanje. Jedno prskanje vrijedi kao dva zaprašivanja, jer se velika količina prašiva gubi tijekom i poslije primjene. Sredstva Tablica 10. Sredstva za zaštitu bilja koja i m a j u dozvolu za folijarno suzbijan j e k r u m p i r o v e zlatice Pripravak

DozaiU Karenca koncentracija

Djelatna tvar

ORGANO-FOSFORNI SPOJEVI Dursban E-48 Pirifos EC Finish E-48 Pyrinex 48 EC Zlatica pirifos Chromorel D Herborel-D Nurelle-D Chromorel Z

21/ha 21/ha 21/ha 21/ha 25 kg/ha 0,6-0,91/ha

28 dana 28 dana 28 dana 28 dana 28 dana 28 dana

klorpirifos-etil 48 % klorpirifos-etil 50 % klorpirifos-etil 48 % klorpirifos-etil 48 % klorpirifos-etil 4 % klorpirifos-etil 50 % + cipermetrin 5 %

0,5-11/ha

28 dana

Chromorel ZP

15-20 kg/ha

28 dana

Chromorel P-2

15-20 kg/ha

28 dana

Volaton EC 500 Ekalux 25 Chromofos 25 Ekalux P Zlatica ofunak-P Zolone liquide Atac EC Zolone PM Atac WP

21/ha 0,8-1,5 1/ha 0,8-1,5 1/ha 15-20 kg/ha 20-30 kg/ha 2-2,5 1/ha 2-2,5 1/ha 2-2,5 1/ha 2-2,5 1/ha

35 dana 14 dana 14 dana 14 dana 28 dana 14 dana 14 dana 14 dana 14 dana

klorpirifos-etil 45 % + 30 g/l betacipermerina klorpirifos-etil 1,8 % + zetacipermetrina 0,14 % klorpirifos-etil 1,8 % + cipermetrin 0,2 % foksim 50 % kvinalfos 25 % kvinalfos 25 % kvinalfos 1,5 % piridafention 3 % fosalon 35 % fosalon 35 % fosalon 30 % fosalon 30 %

Pripravak KARBAMATI Marshal 25 EC Marshal zlatica 1,5 P PIRETROIDI Fastac 10 SC Direkt 10 SC Decis 1,25 Rotor 1,25 Decis 2,5 EC Skud Roetem Decis 6,25 WG Talstar 10 EC Karate 2,5 EC King Karate max Beta-Baythroid EC 025 Fury 10 EC NEONIKOTINOIDI Confidor SL 200 Boxer 200 SL Actara 25 WG Calypso SC 480 Mospilan 20 DERIVATI NEREISTOKSINA Bancol 50 WP Evisekt S INHIBITORI GABA RECEPTORA SINAPSA Regent REGULATORI RAZVOJA Nomolt

DozaiH koncentracija

Karenca

Djelatna tvar

1,5-2 1/ha 20-30 kg/ha

28 dana 28 dana

karbosulfan 25 % karbosulfan 1,5 %

0,1-0,12 1/ha 0,1-0,12 1/ha 0,4-0,6 1/ha 0,4-0,6 1/ha 0,3 1/ha 0,3 1/ha 0,4-0,61/ha 0,12 kg/ha 0,15-0,3 1/ha 0,2 - 0,41/ha 0,2-0,4 1/ha 0,25-0,31/ha 0,3-0,5 1/ha 0,1-0,15 1/ha

7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana 7 dana

alfacipermetrin 10 % alfacipermetrin 10 % deltametrin 1,25 % deltametrin 1,25 % deltametrin 2,5 % deltametrin 2,5 % deltametrin 1,5 % deltametrin 6,25 % bifentrin 10 % lambda cihalotrin 2,5 % lambda cihalotrin 2,5 % lambda cihalotrin 3,75 % beta-ciflutrin 2,5 % zetacipermetrin 10 %

0,25-0,5 1/ha 0,25-0,5 1/ha 60 g/ha 0,11/ha 80-120 g/ha

42 dana 14 dana 14 dana 14 dana 7 dana

imidakloprid 20 % imidakloprid 20 % tiametoksam 20 % tiakloprid 480 g/l acetamiprid 20 %

0,5 kg/ha 0,3-0,5 kg/ha

14 dana 21 dan

bensultap 50 % tiociklam 50 %

20-25 g/ha

14 dana

fipronil 80 %

0,075-0,15 1/ha 0,2-0,25 1/ha

14 dana 14 dana

0,2-0,25 1/ha 0,3 1/ha MIKROBIOLOŠKI INSEKTICIDI

14 dana

7 dana

teflubezuron 15 % teflubezuron 12 % + alfacipermetrin 4 % heksaflumuron 10 % lufenuron 5 %

Novodor 3 % (100001.U./mg)

3-5 1/ha

7 dana

Bacillus thuringiesis

100-150 g/ha

7 dana

spinosad 24 %

Bonus Sonet 100 EC Match 050 EC

NATURALITI

Laser

za prskanje također su do dva puta jeftinija od prašiva za zapršivanje, računajući cijenu utroška po jedinici površine (na ar ili hektar). Ako se ipak zaprašuje, ne smije se nikada zaprašivati golom rukom, gazom ili čarapom, što je i opasno, i ne osigurava ravnomjernu raspodjelu sredstva. K r u m p i r o v moljac {Phthorimaea operculelld) Opis. Leptirić je smedožute boje, s dugim resama na stražnjim krilima. Raspon je krilae 10-14 mm. Gusjenica je bjelkasta, sa svijetloružičastim hrptom i tamnom glavom. Naraste do 12 mm. Gomolji su krumpira izbušeni, gusjenica je u njima. Važnost. Štetnik je proširen samo na našem obalnom području. Osim gomoIja krumpira, kojem pravi izrazito najveće štete, napada i biljke krumpira, duhana, rajčice i patlidžana na polju. Napadnuti gomolji krumpir neuporabivi su. Štetnost je povećana jer se ne može učinkovito suzbijati. Biologija i ekologija. Ženke leptirića odlažu jaja u prirodi na biljke. Gusjenice buše (miniraju) lišće ili se ubušuju u stabljiku. Iz stabljike dolaze do gomoIja. Rjeđe buše plodove rajčice i patlidžana. Kada se gomolji spremaju, dolaze u skladište, gdje se čitavu godinu nastavljaju razmnažati u toploj klimi. Tijekom godine mogu imati do 6 generacija. Najveće su štete Si. 100. Štete od krumpirovog moljca (snimio M. Maceljski) upravo na uskladištenim gomoljima krumpira. Zaštita. U slobodnoj prirodi suzbijanje je moguće prskanjem insekticidima kad se pojave prve gusjenice svake generacije. No zbog malih šteta u prirodi ta se mjera u nas ne provodi. U skladištima kaimpira suzbijanje moljca teško je provedivo. Naime, niti j e d n i m insekticidom n i j e dozvoljeno, dapače, kažnjivo je tretirati gomoIje k r u m p i r a n a m i j e n j e n e za ishranu. Zarazu se može smanjiti povremenim tretiranjem zidova i prostora skladišta insekticidima na osnovi klorpirifos metila (Reldan super, Reldan 40EC), malationa (Radotion E-50) ili pirimifos metila (Actellic 50). Kad leptirići izlete iz gomolja, sjedat će na tretirane površine i ugibati. Na prozore skladišta treba staviti mreže da bi se spriječilo ulijetanje leptirića. Manje količine gomolja mogu se pokriti pijeskom, što će otežati odlaganje jaja na gomolje.

K r u m p i r o v e cistolike n e m a t o d e

(Globodera rostochiensis \ Globodera pallida) Zlatnožuta krumpirova cistolika nematoda {Globodera rostochiensis) i blijedožuta krumpirova cistolika nematoda {G. pallida) vrlo su opasni štetnici krumpira. Potječu iz Anda u Južnoj Americi, odakle su se transportom krumpira proširile po cijelom svijetu i do danas su utvrđene u oko 58 zemalja. Godine 2001. vrsta G. rostochiensis prvi je put otkrivena u Hrvatskoj na području Međimurja (Belica) i od tada se nalazi na listi A2 karantenskih štetočinja bilja u Republici Hrvatskoj. Opis. G. rostochiensis i G. pallida morfološki su slične, postoje tek male razlike u veličini ličinki i boji ženki. Odrasle spolno zrele ženke bijele su i kuglastog oblika, duge od 0,55 mm do 0,80 mm, a široke od 0,40 do 0,53 mm. Kasnije ženke G. rostochiensis poprime zlatnožutu ili narančastu boju, a ženke vrste G.

Si. 101. Ženke i ciste vrste Globodera rostochiensis na korijenu krumpira

SI. 102. G. rostochiensis na gomolju krumpira (prema Sasser)

pallida blijedožute su ili limunastožute. Nakon uginuća ženke jedne i druge vrste pretvore se u cistu smeđe boje koja oblikom i veličinom odgovara odrasloj spolno zreloj ženki. Odrasli mužjaci crvoliki su, dugi oko 1,2 mm, s usnom bodljom dugom oko 0,028 mm. Ličinke drugog razvojnog stadija crvolike su i infektivne, duge od 0,43 mm do 0,51 mm, sa stiletom dugim oko 0,021 mm. Važnost. Krumpirove cistolike nematode limitirajući su čimbenik proizvodnje krumpira širom svijeta, osobito u hladnijim klimatskim područjima. Zbog zaraze tim nematodama tijekom nekoliko godina (posebice u monokulturi ili u uskom plodoredu) može se prinos smanjiti za 80-90 %, a u ukupnoj europskoj proizvodnji krumpira procijenjen je prosječni godišnji gubitak prinosa od 10 %, što iznosi oko 300 milijuna funti godišnje. Osim krumpira (Solanum tuberosum^.) dobri domaćini G. rostochiensis]^su patlidžan melongena L.) i rajčica {S. licopersicon esculentuni) te još oko 90 vrsta biljaka iz porodice Solanaceae. Krumpirove cistolike nematode napadaju korijen pa se korijen reducira, a biljke zaostaju u rastu i razvoju, lišće ostaje sitno, žuti, uvija se i vene. Pri jačem

intenzitetu zaraze biljke se ranije suše pa na polju nastaju plješine. Kao posljedica oštećenja korijena i slabijeg razvoja nadzemne mase, biljke daju manji broj sitnih gomolja (20-100 g gomolj), što ima za posljedicu smanjenje prinosa. Na gomoljima krumpira mogu se također razviti ciste tih nematoda. Od početka zaraze do pojave šteta na biljkama obično prođe više godina jer brzina razvoja populacije, a s tim u svezi i vidljivost oštećenja, ovisi o čimbenicima kao što su vitalnost cista, sorte krumpira, klimatski uvjeti, tip tla itd. Biologija i ekologija. Infektivne ličinke krumpirovih cistolikih nematoda, pod utjecajem izlučevina korijena biljke domaćina i pri temperaturi višoj od 10 (optimalna 15-20 °C), izlaze iz jaja, prelaze u tlo i prodiru u korijen biljaka domaćina, u kojemu se hrane i dalje razvijaju, uništavajući staničje. Nakon drugog presvlačenja odvaja se razvoj SI. 103. "Plješine" u krumpirištu izazvane napadom ženki od razvoja mužjaka. krumpirove nematode Ženke odebljaju i poprimaju kuglasti oblik te probijaju stanice epiderme korijena, ostavši pri tome stiletom pričvršćene za domaćina. Od ulaska ličinki u korijen do izbacivanja stražnjeg dijela tijela izvan korijena u optimalnim uvjetima prođe oko 50 dana. U početku mlade su ženke bijele boje, a potom postaju narančaste (G. rostochiensis) ili blijedožute {G. pallida). Nakon oplodnje jedna ženka može proizvesti oko 500 jaja, koja ulaže unutar svog tijela. Cetri do šest tjedana nakon uginuća prelazi u stadij ciste, koja može biti od svijetlosmede do tamnosmede boje. Ciste otpadaju s korijena u tlo, gdje mogu ostati vitalne i do 20 godina. Mužjaci ostaju crvoliki, a nakon završetka razvoja prelaze iz korijena u tlo, gdje ostaju oko 10 dana i za to vrijeme oplode ženke. U kontinentalnim klimatskim područjima, pri odgovarajućim ekološkim uvjetima (temperatura ispod 40 veća vlažnost tla i dr.) zlatna krumpirova cistolika nematoda može razviti dvije generacije godišnje (travanj-srpanj, kolovoz-rujan). Poznato je da Globodera vrste imaju više patotipova. G. rostochiensis ima pet patotipova (Ro 1, Ro2, Ro3, Ro4, Ro5X U Europi je do danas utvrđeno svih pet patotipova, pojavljuju se pojedinačno ili u mješovitim populacijama, a i u kombinaciji s patotipovima vrste G. pallida ( Pal, Pa2, Pa3). Zaštita. Svakako treba istaknuti važnost preventivnih mjera jer se njima može spriječiti širenje zaraze na nove parcele i nova područja, odnosno kumulacija

parazita na zaraženoj površini. Najvažnija preventivna mjera pravovremeno je otkrivanje zaraze, što je vizualnim pregledom usjeva u početku zaraze gotovo nemoguće postići. Stoga je najhitnije provoditi monitoring tijekom kojega treba pregledati velik broj uzoraka tla, prikupljenih prema metodici propisanoj od EPPO. Kada se utvrdi zaraza krumpirovom cistolikom nematodom, pristupa se mjerama kojima se sprečava njezino širenje i porast populacije na zaraženim površinama. Važno je zabraniti iznošenje krumpira, lukovica, prijesadnica, tla i gnoja iz domaćinstava u kojima je utvrđena zaraza u druga domaćinstva u ugroženom (karantenskom) području i izvan njega. Od velike je važnosti provoditi čišćenje strojeva i alata ili dezinfekciju (vrućom parom ili formalinom) prije odlaska sa zaraženih površina. Gomolje sa zaraženih površina zabranjeno je saditi, a prije uporabe za ishranu potrebno ga je temeljito prati, čistiti (uređajima za čišćenje gomolja) ili uroniti 5 min u vruću vodu na 50 U nekim zemljama provodi se i močenje gomolja u razrijeđenoj otopini natrijeva hipoklorida. Radi sprečavanja širenja zaraze potrebno je izbjegavati daljnju obradu zaraženih parcela jer se zaraza širi pasivno mehanizacijom pa je stoga preporučljivo uvođenje višegodišnjih usjeva ili zatravnjivanje površina. U preventivne mjere mogli bismo uvrstiti i zabranu sjetve drugih biljaka iz porodica Solanaceae na zaraženim površinama. Kontrola uzoraka tla uzetih s površina na kojima se uzgaja sjemenski krumpir od osobite je važnosti jer se zaraženim sjemenskim materijalom zaraza može širiti na nova i udaljena područja. U suzbijanju krumpirovih cistolikih nematoda opravdan je sustav integrirane zaštite koja uključuje: plodored (najmanje trogodišnji), sjetvu otpornih sorata krumpira, prilagođavanje rokova sadnje i vađenje krumpira te kemijsko suzbijanje fumigacijom ili granuliranim nematocidima. Plodoredom se populacija ove nematode godišnje može reducirati za 57 % tijekom prve godine te za oko 40 % tijekom druge godine. Na smanjenje zaraze u tlu povoljno utječe sjetva šećerne i stočne repe, crvene djeteline, zobi i raži, lana i nekih trava te ih se preporučuje uvrstiti u plodored. U svakom slučaju iz plodoreda treba isključiti bilo koju kulturu iz porodice Solanaceae, a osobitu pozornost treba obratiti na uništavanje samoniklog krumpira te korova iz te porodice. Uloga sadnje otpornih sorata od velike je važnosti pri smanjenju populacije vrste Glohodera rostochiensis. Naime, uzgojem otpornih sorata populacija te vrste u tlu se smanjuje za 40-98 %. Slično je pokazalo i istraživanje u kojemu je u proljeće u tlu utvrđeno 4321 ličinka/100 cm^ a u jesen je nakon uzgoja otpornih sorata populacija snižena na 649 odnosno 836 ličinki/100 m^ tla, tj. snižena je za 81-85 %. U istom pokusu utvrđeno je da je uzgojem osjetljivih sorata populacija porasla za 92 % (8291 ličinka/100 cm^ tla). Istraživanjima je utvrđeno i da ciste koje su se razvile na otpornoj sorti sadrže manji broj jaja (40), a ciste nastale na osjetljivoj sorti sadrže 200-500 jaja; ličinke iz jaja formiranih na rezistentnoj sorti također su slabije infektivne. Prije odabira otpornih sorata potrebno je utvrditi točan patotip ili kombinaciju patotipova te vrste koji se javljaju na određenim područjima jer pojedine tolerantne sorte mogu biti otporne na pojedine patotipove ili na kombi-

naciju više patotipova. U Hrvatskoj se na "Sortnoj listi" nalazi i dvadesetak sorata krumpira otpornih na patotip Rol te vrste (Adora, Agata, Agria, Arinda, Asterix; Berber, Dali, Ditta, Felsina, Fresco, Sante, Viktorija i dr.) pa se one za sada preporučaju za sjetvu na površinama koje se nalaze u blizini zaraženog područja. Preporučuju se i rane sorte krumpira ili "mladi krumpir", koji će se vaditi prije nego ta nematoda završi svoj životni ciklus i postane sposobna za zaražavanje. Primjena nematocida u svijetu vezana je uz velike financijske izdatke, a rezultira nedovoljno učinkovitim sniženjem populacije te nematode.Uz primjenu nematocida vezan je i niz ekotoksikoloških problema pa mnoge zemlje izbjegavaju njihovu uporabu. U Hrvatskoj za sada nema ispitanog nematocida koji bi se mogao primijeniti protiv krumpirovih cistolikih nematoda pa se ne preporučuje njihova primjena.

Bolesti Krumpirova plijesan

iPhytophthora infestanš) To je najštetnija bolest krumpira u mnogim zemljama pa i u nas. Nakon pojave te bolesti 1845.-1848. u Irskoj je zbog nedostatka krumpira kojim se pretežno hranilo stanovništvo pomrlo od gladi oko milijun ljudi, a iselilo se u Ameriku oko milijun i pol stanovnika iz te zemlje. Zbog toga je ta bolest upisana crnim slovima u povijest ljudskog roda. Prosječno su štete u nas 10-20 %. Ima primjera kada su urodi umanjeni i za 50 % od očekivanog prinosa (Buturac & Bolf 2000). Prema novim sistematikama parazit je svrstan u pseudogljive. Simptomi. Prvi znaci bolesti jave se obično u cvatnji ili neposredno nakon cvatnje. Simptomi su najuočljiviji na listu, premda mogu biti napadnute peteljke lista, stabljika i gomolji. Zaraza se najčešće javlja na lišču koje je najbliže tlu. Na lišču se pojavljuju pjege žućkaste boje bez jasnih kontura, koje postupno postaju crvenkasto smeđe. Na naličju lista uz rubove pjega nastaju sporonosni organi u obliku bjelkastog micelija. Lisno se tkivo unutar pjega vrlo brzo razmekša, postaje crno, vodenasto, a zaraženo lišće ostaje visjeti na cimi. Konačno bolest zahvati i izboje. U posljednjoj fazi jakog napada ostaju gole stabljike pa krumpirište izgleda kao ofureno. Ako je vrijeme toplo i vlažno, zaraženi biljni dijelovi trunu pa se nadaleSi. 104. Krumpirova plijesan na listu ko osjeća smrad na trulež. Na zaraženim (prema "CIBA")

gomoljima površina je mjestimično malo udubljena, plavo smeđe boje. To se može primijetiti odmah nakon vađenja, ali najčešće 2-3 tjedna nakon vađenja gomolja. Na presjeku gomolja ispod pjega, 5-15 mm duboko, tkivo gomolja ima smeđehrđastu boju, koja postupno prelazi u žućkasto bijeli zdravi dio gomolja. Pjege i dalje ostaju ali teže se uočavaju nakon što kožica na gomoljima dozori i poprimi smeđu boju. Najčešće su napadnuti gomolji koji su blizu površine tla, zatim nezreli gomolji s tankom pokožicom. Ako je tlo vlažno, gomolji obično protrunu, jer ih nasele mikroorganizmi truljenja. Zaraženi gomolji slabo se čuvaju i u skladištu. Biologija. Sve do nedavno oospore nisu bile nađene u Europi. Posljednjih godina otkrivene su u nekim zemljama Europe pa pretpostavljamo da bi ih moglo biti i u nas s obzirom na veliki uvoz sjemenskog krumpira. U tom slučaju i oospore iz zaraženih biljnih ostataka mogu biti izvor primarnih infekcija. Ipak, mislimo da su zaraženi gomolji glavni izvor infekcije jer je poznato da je dovoljna jedna zaražena biljka da u ravničarskim krajevima i povoljnim prilikama izazove infekciju na polju veličine i do 80 ha. Gomolje inficiraju sporangiji ili zoospore koje sa zaraženih nadzemnih dijelova dospiju u tlo. Zoospore u vodi, s pomoću bičeva putuju do gomolja te ulaze kroz lenticele, kroz pokožicu uz okca ili kroz ozljede. U medustaničnim prostorima razvije se micelij, koji preživljava temperature do 0 Posade li se zaraženi gomolji, prenijet će se zaraza. Na gomolju, koji nije proklijao, gljiva može fruktificirati i zaraziti biljke u usjevii. Ako se iz zaraženoga gomolja ipak razvije biljka, na njoj se pojavljuju sporonosni organi, koji šire zarazu na okolne biljke. U zaraženim listovima i stabljici te u gomoljima micelij se širi medustaničnim prostorima, a s pomoću haustorija (sisaljki) crpi hranu iz susjednih stanica. Micelij u listovima i stabljici nakon kraćeg ili duljeg vremena kroz puči izbija na površinu, tvoreći sporangiofore. Sporangiofori se granaju, noseći na sebi brojne sporangije. Unutar jedne prosječne pjege može nastati 100.000 sporangija. Sporangiofori sa sporangijima čine prljavo bijele nakupine, koje nastaju na naličju zaraženog lista. Stvaranje spoSI. 105. Krumpirovaplijesan - zaražena cijela biljka rangija određeno je vlažnošću (snimio B. Cvjetković) i temperaturom. Sporangiji se stvaraju ako se temperature kreću između 3 i 26 °C (optimum 18-22 °C). Pri tome relativna vlaga zraka mora biti iznad 90 %. Nastali zoosporangiji omogućuju širenje zaraze. Sporangiji klijaju u kapljici vođe dajući najčešće 3-8 zoospora. Zoospore se kreću s pomoću bičeva te dospijevaju u blizinu puči na listovima ili stabljici, odbace bičeve, zaodjenu se membranom i proklijaju, a klična cijev probija kutikulu ili uzlazi kroz puči u međustanične prostore mezofila. Time je ostvarena infekcija. Pri višim temperaturama (24-25 °C) ne

nastaju zoospore, nego sporangij izravno klija u kiičnu cijev, koja na isti način ulazi u list. Iako je parazit prisutan u mezofilu lista, simptomi se ne manifestiraju odmah. Inkubacija može trajati dulje ili kraće, sto ovisi o temperaturi okoliša. Kad relativna vlaga padne ispod 50-60 %, klijanje sporangija potpuno je onemogućeno. Nakon isteka inkubacije, ako je list vlažan ili ako je relativna vlaga zraka iznad 90 %, formirat će se zoosporangiji. Sporangiofori i sporangiji nastaju samo u svitanje i još nekoliko sati nakon svitanja. Tijekom dana ne stvaraju se sporonosni organi. Sekundarne infekcije ponavljaju se nekoliko puta tijekom vegetacije. Koliko će se puta obnoviti životni ciklus ovisi o temperaturi, prisutnosti vode, osjetljivosti sorte.

Prognoza. Poznato je da se krumpirova plijesan ne javlja svake godine u isto vrijeme, ali zna se da se zaštita mora obaviti pravovremeno, tj. ni prerano niti prekasno. Prema tome prskanje krumpira ne može se provesti u isto vrijeme svake godine, nego se rok za prskanja treba odrediti prema stvarnoj potrebi. Predložene su različite metode s pomoću kojih se mogu odrediti stvarni rokovi tretiranja i time smanjiti broj intervencija. Sve se metode baziraju na praćenju temperature, relativne vlažnosti zraka, oborina i interakciji spomenutih čimbenika, uz pretpostavku da postoji izvor zaraze. Navedene podatke prikupljaju mjerni instrumenti koji trebaju biti postavljani u krumpirištu (Adcon Telemetry, Hardi Me-

81. 106. Krumpirova plijesan - zaražena stabljika sa listovima (snimio B. Cvjetković)

Si. 107. Krumpirova plijesan na gomolju (prema "CIBA")

tropole, Agrometeo, Pessl instruments, Luft i kišomjer, i dr.) U nas se najčešće koristi uređaj CDA- Agra, Čakovec. Prisutnost spora u zraku može se pratiti hvatačima spora i na taj način pognozu napraviti kompletnijom. Winstelova (1992) metoda bazira se na sljedećim parametrima: 1. U obzir se uzimaju minimalne i maksimalne temperature mjerene u meteorološkoj kućici na 2 metra visine. 2. Infekcije se realiziraju ako barem 10 sati vladaju temperature od 10 ili > 10 °C, uz relativnu vlagu zraka iznad 90 % 3. Iduća dva dana temperature trebaju biti iznad 23 ali svakako niže od

4. Da bi se razvila epidemija, prosječne dnevne temperature moraju biti između 10 i 23 Inkubacija Srednja Temperatura zraka za P h y t P r o g obavještava o vrijeme inkubacije °C po temperazdoblju kad nema uvjeta za infekdanima ratura, °C minimalna maksimalna ciju pa se naziva i negativna prog16-24 12-18 3 20-29 noza. Ona se bazira na praćenju 4 16-24 22-23 11-19 razdoblja vlaženja lišća, na tempe15-24 18-26 9-16 5 raturama i relativnoj vlazi zraka. 6 12-21 9-18 16-26 Praćenje nabrojenih čimbenika po17-21 8-10 7 12-15 činje nakon nicanja krumpira. Ka8 7-12 14-21 10-15 da se ostvari vlaženje lišća pri tem11-14 8-10 16-20 9 peraturi navedenoj u tablici, tada se 10 9-12 13-16 17-25 broj sati (h) množi s multiplikacij11 17 13 9 skim faktorom (r). Dobivene se vri12 12-13 9 17-19 jednosti zbrajaju. Kada zbroj bude 12 18 13 9 150, treba početi zaštitu. Prve vidljive simptome treba očekivati kada zbroj iznosi 270. PhytProg nije se pokazala pouzdana u području intenzivne proizvodnje i uskog plodoreda u području Belice. Naprotiv, u području s četverogodišnjim i peterogodišnjim plodoredom (Prelog) uspješno predvida razdoblje do kada se simptomi neće pojaviti u polju (Šubić 2000). Kompjutorizirani sustavi za prognozu sve su češći u mnogim zemljama. Jedan od dobro uvedenih kompjutoriziranih sustava prognoze u SAD jest BLITECAST'^, a pokazalo se prihvatljivim na lokalitetu Belica (Šubić 2000). Zbog različitih pedoklimatskih prilika, plodoreda, osjetljivosti sorata, nove modele prognoze prije definitivne primjene treba nekoliko godina provjeravati u dotičnom uzgojnom području krumpira. Tek nakon toga mogu se preporučiti praksi. Zaštita. Agrotehničkim i kulturalnim mjerama može se mnogo pridonijeti u zaštiti od najštetnije i najčešće gljivične bolesti te kulture. Tim se mjerama može smanjiti primjena fungicida. Jedna od prvih mjera jest sadnja zdravih, nezaraženih gomolja. Krumpir treba saditi u plodoredu, jer u protivnome gomolji zaostali u polju iz prošle vegetacije mogu dati zaražene biljke, koje su izvor zaraze. Gomolji iz skladišta ili trapova, ljuske krumpira nakon guljenja (npr. iz tvornica prerađevina od krumpira) ne smiju se odlagati u blizini parcela niti na parcele na kojima se sadi krumpir. Danas postoje manje osjetljive, odnosno relativno rezistentne sorte, od kojih su neke osjetljivije na napad na list, a u drugih su osjetljiviji gomolji. Selekcija na otpornost otežana je jer gljiva stvara fiziološke rase. U Europu je, uz postojeći tip, unesen 1984.-1986. godine iz Amerike kompatibilni tip A2. Tako sada u Europi postoje oba tipa A1 i A2, što omogućava stvaranje oospora i veću rekombinaciju gena za patogenost. To je promijenilo prisutnost patotipova i zakompliciralo selekciju. Relativno otporne sorte u odredenom podneblju treba preporučiti kao mjeru zaštite. Treba izbjegavati teža, vlažna tla, posebno za sjemensku proizvodnju. U vlažnim tlima jače se otvara lenticela zbog čega se gomolji Inkubacija u d a n i m a izračuna se p o m o ću tabUce (Ullrich 1957)

Multiplikacijski faktori za izračun t j e d n i h vrijednosti metode PhytProg (Ullrich i Schrodter, 1966) Kategorija

A*

Multiplikacijski faktor (r)

Broj sati (h) u tjednu s temperaturama

Maženje Ušća od rose iU kiše

0,8990 0,4118 0,5336 0,8816 1,0498 0,5858 0,3924 0,0702 0,1278 0,9108 0,4706 0,8550

10,0-11,9 14,0 -15,9 16,0 -17,9 18,0 -19,9 °C 20,0-21,9 °C 22,0 - 23,9 °C 10,0-11,9 14,0 -15,9 16,0 -17,9 18,0 -19,9 20,0-21,9 22,0 - 23,9 °C

U obzir treba uzeti samo sate koji pripadaju grupi > = 4 h. s relativnom vlagom zraka > = 90 %, odnosno s oborinama >=0,1 mm/h.

C***

0,1639

D****

0,0468

U obzir treba uzeti samo sate koji pripadaju grupi > = 10 h. B** s relativnom vlagom zraka > = 90 %, odnosno s oborinama > = 0,1 mm/h.

15,0-19,9 Broj sati s relativnom vlagom zraka >70 %

* utjecaj trajanja vlaženja lišća na infekciju ** utjecaj temperature na fruktifikaciju

Bez obzira na vlaženje lišća. vrijednost (h x r) uvećava se za 7,6479. Vrijednost (hxr) umanji se za 7,8624.

*** utjecaj temperature na rast micelija **** utjecaj niske relativne vlage zraka (70 %) na rast micelija

lakše inficiraju. Krumpir treba dobro zagrnuti, tako da ispod busa nema jarčića, nego da je zemlja podignuta oko busa. Humak mora biti zaobljen tako da se kiša slijeva u meduredove. U protivnom kiša prenosi zoospore do gomolja. Pri uzgoju sjemenskog krumpira, prvenstveno zbog virusa treba napraviti desikaciju nadzemnog dijela. Na taj se način onemogućava da spore s lista dospiju do gomolja. Korove treba suzbijati jer stvaraju vlagu u usjevu, što stvara povoljne uvjete za razvoj bolesti. Unatoč svim poduzetim mjerama krumpir se mora štititi primjenom fungicida. Ako nema prognozne službe, prvo prskanje obično se provodi u doba cvatnje. Fungicidi registrirani za suzbijanje ove bolesti prikazani su u tablici 11. na kraju poglavlja o bolestima krumpira. Koncentrična pjegavost lista (Alternaria solani) Koncentrična pjegavost javlja se više ili manje svake godine, ovisno o klimatskim prilikama. Bolest se najčešće razvija u tijeku izmjene suhog i vlažnog vremena. Slabo ishranjene, oštećene biljke ili biljke izložene drugim stresovima podložnije su zarazi.

Simptomi. Prve pjege javljaju se na donjem lišću grmova kaimpira. One su u početku malene (1-2 mm), žućkaste, oštro su ograničene od zdravog dijela lista, a kasnije postaju smeđe i gotovo crne. Oblik pjega okrugao je do eliptičan, a katkad na rubovima uglast. Unutar pjega nalaze se koncentrični krugovi te se po tome bolest može lako prepoznati. Po tamnoj boji pjega i po zoniranosti ta se bolest razlikuje od plamenjače. Pjege se prošiaiju, a oko njih se javlja jedna uska klorotska zona. Listovi s više pjega suše se, ali ostaju pričvršćeni na stabljici. Gljiva može zaraziti gomolje, a na njihovoj se površini vide udubljene tamne mrlje različite veličine i oblika. Zdravi dio gomolja oštro je odvojen od bolesnoga dijela. Biologija. A solani preživljava na zaraženim biljnim ostacima iz jedne vegetacije u drugu. U zimama s niskim temperaturama (-25 °C) inokulum propada, ali se za blažih zima mogu očekivati jače zaraze. Na biljnim ostacima, kad nastanu povoljni uvjeti, klijaju konidije stvarajući micelij na kojem nastaju nove konidije. Klijanje konidija odvija se u atmosferi zasićenoj vlagom (obilne rose ili povremene kratkotrajne kiše) te s temperaturnim optimumom od 20 do 25 Micelij raste od 3 pa do 39-45 (optimum 26-28 °C). Kiše ispiai konidije s listova do gomolja koje inficiraju.

Prognoza. Jedan od važnijih preduvjeta jače epifitocije koncentrične pjegavosti jest prisutnost inokuluma. Oslobađanje konidija započinje od svibnja nadalje, a razvoju bolesti posebice pogoduju topli dani s prosječnim temperaturama od 20 do 22 s obilnim rosama ili povremenim kratkotrajnim kišama. Prognozni model FAST (Madden i sur. 1978) bazira se na praćenju razdoblja vlažnosti cime, minimalnih i maksimalnih dnevnih temperatura, a s pomoću njega se odreduju rokovi za suzbijanje. U Međimurju postoje iskustva s tom metodom. Kriteriji za p r o g n o z u koncentrične pjegavosti lišća k r u m p i r a i rajčice (Madden, et al. 1978.) Prosječne temperature zraka ("C u vrijeme vlaženja lišća

0

1

2

3

13-17

0-6

7-15

16-20

>=21

18-20

0-3

4-8

9-15

16-22

>= 23

21-25

0-2

3-5

6-12

13-20

>=21

26-29

0-3

4-8

9-15

16-22

>= 23

Trajanje vlaženja lišća (h) i intenzitet napada bolesti (Koeficijenti 0-4) 4 -

Na osnovi trajanja vlaženja lišća i prosječne temperature kroz to razdoblje odreduje se koeficijent za razvoj koncentrične pjegavosti (vrijednosti 0-4). Raspon zaraze odreden je koeficijentima od 0 do 3. Uvjeti za pojavu bolesti prate se mjernim uređajima od nicanja krumpira, a dnevne vrijednosti koeficijenta zaraze zbrajaju se. Kad zbroj dostigne vrijednost 35, potrebno je provesti

prvu zaštitu. Termini za slijedeća prskanja odreduju se na temelju sume koeficijenata 12 za osjetljivi sortiment. Za manje osjetljive sorte krumpira provodi se zaštita kad suma koeficijenata iznosi 18. U praksi se češće sljedeća prskanja odreduju na osnovi perzistentnosti fungicida. Zaštita. S obzirom da se gljiva prenosi zaraženim biljnim ostacima, potrebno se pridržavati plodoreda, saditi nezaražene gomolje. Postoje razlike u osjetljivosti sorata pa se mogu preporučiti manje osjedjive sorte. Pregled fungicida nalazi se u tablici 11. na kraju opisa bolesti krumpira.

Utjecaj oborina, visoke relativne vlažnosti zraka i temperatura na p o j a v u koncentrične pjegavosti (Madden, et al. 1978.) Prosječna Relativna vlažnost Ukupno temperatura zraka (>90 %) oborina (mm)"' zraka (°C)' u satima (h)"

Koeficijent zaraze (0-3)

2,5

3

* prosječna temperatura za posljednjih pet dana " sati relativne vlažnosti zraka >90 % zbrojeni u posljednjih pet (5) dana ukupne oborine (mm) u posljednjih sedam (7) dana

Bijela noga {Thanatephorus cucumeris) (Rhizoctonia solani) Parazitira na 259 biljnih vrsta iz 60 porodica, što otežava izbor kulture u plodoredu. Osobito je štetna u proizvodnji sjemenskog krumpira. Štete mogu iznositi od 20 do 50 %, premda smo vidjeli i štete do 90 % na pojedinim parcelama. Jače zaraze mogu se očekivati na površinama gdje se ne poštuje plodored, u vlažnim i prohladnim proljećima s temperaturama 10 ili nižim. Simptomi. Rhizoctonia prisutna je gotovo u svakom tlu. Ona parazitira na podzemnim dijelovima grma krumpira (korijenju, stolonima, gomoljima), ali znaci se bolesti manifestiraju i na nadzemnom dijelu biljke. Promjene na nadzemnom dijelu biljke rezultat su djelovanja parazita na korijenu, a ovise o tome u kojoj je fazi razvoja biljke nastala infekcija. Raniji napad na korijen prouzroči promjene u rastu. Strukovi rastu u cik-cak liniji, internodiji su nešto kraći, a nodiji su zadebljali. Takav bus ima grmolik oblik. Od kasnijeg napada vršni listovi blijede, postaju žuto-zeleni i uvijaju se. Kad je korijen napadnut tako da lezija u obliku prstena obuhvaća veći dio korijena, reducirani su broj i veličina gomolja, ili se čak formiraju zračni gomolji, kao rezultat poremetnje u translokaciji škroba. Uz obilje vlage, može se formirati savršeni stadij Tbanatephorus cucumeris, na stabljici, nekoliko centimetara iznad razine tla. Taj dio stabljike presvučen je bijelim

do prljavobijelim micelijem, koji nosi bazidije s bazidiosporama. Za suhog vremena na napadnutoj stabljici nastaje oštećenje koje podsjeća na grizotinu. Na gomoljima se mogu primijetiti tamnosmede tvrde tvorevine. To su sklerociji, koji mogu biti veliki i do nekoliko milimetara. Sklerociji na gomoljima lako se mogu previdjeti, jer svojim izgledom podsjećaju na komadiće zemlje kojih uvijek ima na gomoljima. Komadiće zemlje možemo lako isprati vodom, a sklerociji se drže čvrsto na gomolju. Sklerociji na gomolju ne izazivaju štete. Međutim, ako se takvi gomolji sade, a što se često dogada, micelij koji se razvija iz sklerocija može inficirati klice i korijen. Sklerociji u tlu mogu zadržati vitalnost i do 6 godina. Gljiva i iz tla može inficirati podzemne dijelove biljke. Klice su najčešće napadnute na vrhu, jer su meristemske stanice najosjetljivije. One mogu biti napadnute po

SL 108. Rhizoctonia-sklerocij na gomolju (snimio B. Cvjetković) SI. 109. Rhizoctonia - zračni gomolji {snimio B. Cvjetković)

Čitavoj svojoj duljini. Ta mjesta postaju smeđe boje. Kada klijanje zbog nepovoljnih temperatura dugo traje, a napad parazita je jak, klice ugibaju, pa se iz gomolja ne razvije ni jedan struk, a na polju ostaju prazna mjesta. Najčešće je reduciran broj strukova u busu krumpira. Na napadnutom dijelu korijena vide se smeđe duguljaste udubljene lezije. Biologija. Vidi kod kupusnjača Zaštita. Mjere zaštite sastoje se u preventivi, kao što su izbor odgovarajuće parcele, sadnja nezaraženih i tretiranih (tiabendazol, iprodion, pencikuron. Prestige FS 290) gomolja, poštivanje plodoreda. Gomolje pred sadnju treba naklijavati, saditi ih u optimalnom roku i ne saditi ih preduboko da bi klice brzim izlaskom iz zemlje izbjegle zarazu. Trulež g o m o l j a (Fusarium vrste) Trulež gomolja krumpira uzrokuje nekoliko Fusarium vrsta. Infekcije nastaju u polju na mjestima mehaničkih oštećenja ili se naseljavaju na tkivo oslabljeno

drugim mikroorganizmima. Štete su postale znatnije nakon uvođenja strojeva za vađenje gomolja. Vlažni uvjeti u polju pogoduju razvoju truleži. Neprikladni uvjeti u skladištima pospješuju razvoj bolesti, a kao komplikacija patološkog stanja naseljavaju se i bakterije, koje dovode do maceracije tkiva. Fusarium solani f. sp. eumartii Lišće zaraženih biljaka poprima žućkastu boju, s malim smeđim pjegama između glavnih žila lista. Biljke veSI. 110. Fusarium na gomolju nu. Tkivo kore podzemnog dijela stab(snimio B. Cvjetković) ljike krastavo je i trulo. Korijenje je djelomično tamno i odumrlo. Provodni snopovi korijenova sustava i stabljike tamni su. Na presjeku stabljike vidi se smedenje srži, osobito u području nodija. Zaraza se širi s pupčane strane i zahvaća veći dio gomolja, a trulo tkivo smeđi i bora se. F. solani var. coeruleum Izaziva suhu trulež gomolja. Zaraza se redovito javlja nakon vađenja gomolja, tj. u skladištu, a očituje se u smeđenju dijela gomolja, koje se postupno suši i bora. Često su bore koncentrično složene. Na tim mjestima pojavljuju se bjelkaste, plavkaste ili ružičaste nakupine konidija. U trulom tkivu gomolja katkad nastaje šupljina, prevučena plavkastim micelijem. Zaraženi se gomolji mumificaraju. Fusarium trichothecioides Sredina gomolja gotovo posve istrune, a vanjsko je staničje nešto bolje sačuvano. Šupljine gomolja ispunjene su mžičastim micelijem gljive, a pokožica je naborana, posuta ružičastim ili bijelim jastučićima micelija. Fusarium oxysporum Provodni su snopovi gomolja smeđi, a zaražene biljke pokazuju lagano uvijanje, žućenje lišća i gubitak turgora. Tkivo kore podzemnog dijela stabljike razoreno je, a korijenje tamno i djelomice odumrio. Provodni su snopovi podzemnog dijela stabljike i korijena posve smeđi i ispunjeni micelijem gljive. Biljke venu. Zaštita. Neposredno nakon vađenja, a najkasnije 4 sata nakon nastalog oštećenja gomolje sjemenskoga krumpira treba tretirati Mikazolom T-40. Gomolj treba skladištiti na temperaturi oko 4 a saditi samo zdrave gomolje. Venuča

(Colletotrichum coccodes) Često se u literaturi spominje pod sinonimom C. altramentarium. Parazitira i na drugim pomoćnicama. Simptomi se javljaju u drugom dijelu vegetacije, a u rajčice i nakon zaraze dmgim patogenima. Štete se očituju u prijevremenom dozri-

jevanju, što smanjuje urode. Osim toga gubitci nastaju zbog intenzivnijeg disanja zaraženih gomolja. Simptomi. U polju se na zaraženim busovima obično u drugom dijelu vegetacije javlja naglo žućenje, gubitak turgora, što počinje odozgo, a posljednja je faza uvenuče. Korijenje i stoloni zaraženih biljaka odumiru, boja im je sivosmeda, a prekriveni su mnogobrojnim sitnim crnim mikrosklerocijima ili acervulima. Tkivo kore na osnovi stabljike trune i poput vlakna odvaja se od stabljike, a na mrtvom se tkivu stvaraju acervuli gljive. Napadnute zone poprime ružičastu boju. GomoIji su rijetko zaraženi, a početni simptomi podsjećaju na mehanička oštećenja. U skladištu na površini gomolja nastaju tamnosmeda ulegnuća, a gomolji s vremenom postaju gumozni. U zaraženom gomolju napadnuti crni dio oštro je odijeljen od zdravoga dijela gomolja. Na pjegama se stvaraju acervuli. Optimalna temperatura za razvoj bolesti jest između 18 i 22 uz visoku relativnu vlagu. Klice zaraženih gomolja usporeno rastu, a neka okca ne proklijaju. Neke Fusarium vrste {F. solani i F oxysporum) također mogu izazvati venuće. Zaštita. Plodored bez Solanacea osnovna je zaštitna mjera, kao i sadnja zdravih gomolja. Gomolji su glavni izvor zaraze, pa tretiranje gomolja fungicidima na osnovi tiabendazola (Mikazol T-40) smanjuje zarazu tim parazitom. iVerticillium alho-atrum i Verticillium dahliae) Obje vrste mogu parazitirati na krumpiru, izazivajući iste simptome. Simptomi se očituju u gubitku turgora. Unatoč dovoljno vlage u tlu biljke venu. Lišće na biljci poprima žućkastu boju i mlohavo visi, a pojedini se listovi suše. Na koncu se čitava biljka osuši. Zona provodnih snopova na poprečnom presjeku stabljike ima tamno žutu do svijetlo smeđu boju. Na presječenom gomolju u blizini pupka mogu nastati brojne smeđe točkice koje čine prsten. Urodi su znatno reducirani. Parazit prezimljuje u tlu, u mnogim biljkama domaćinima i u zaraženim gomoljima. Zaštita se sastoji u plodoredu i sadnji zdravih gomolja te u odstranjivanju biljaka sa simptomima. Iza lucerne ne preporučuje se saditi krumpir jer su zaraze učestalije. Srebrolikost k o r e

(Helminthosporium solani) Unatoč tome što je bolest u nas česta na najzastupljenijim sortama (Jaerla, Desiree, Monalisa, Cleopatra), ne pridaje joj se veća pozornost. Zaraženi gomolji zbog oštećene periderme brže gube vlagu od zdravih i smežuraju se. Ako se sade zaraženi gomolji, klijanje može biti usporeno, a čak i potpuno izostati razvoj klice. Bolest smanjuje kvalitetu gomolja. Simptomi. Srebrolikost kore javlja se samo na gomoljima. Na kori gomolja primjećuju se veće ili manje srebrenkaste površine ovalnog oblika. Gljiva živi samo u površinskom dijelu periderme, koja se zbog toga odvaja od ostalog staničja. Napadnuti dijelovi poprimaju srebrenkastu boju. Unutar tih zona jedva su primjetljive svijetlosmeđe točkice koje su micelarne nakupine i crni mikrosklerociji gljive.

Simptomi dolaze do izražaja u vlažnim skladištima uz povišene temperature. Gljiva napada samo plutaste stanice kore zbog čega ona postaje propusna pa zaraženi gomolji smežuraju. Gljiva se prenosi gomoljima. Zaštita. Gomolje treba skladištiti u suhom i hladnom prostoru. Za sadnju treba izabrati zdrave gomolje. Tiabendazol (Mikazol T-40) djeluje na tu gljivu, ali samo zbog te bolesti ne isplati se gomolje tretirati. Prašna krastavost

(Spongospora suhterraned) Zaraze se javljaju u područjima s hladnijom klimom ili u godinama s hladnijim i kišnim razdobljima. U nas se povremeno javlja. Može parazitirati i na rajčici. Svrstana je u pseudogljive. Simptomi. Ta se bolest manifestira samo na podzemnim djelovima biljke. Na gomoljima se pojavljuju mali prištići, svjetliji od okolne kore. Prištići su obično 1-6 mm veliki i mekani. Nakon nekog vremena pokožica na mjestima prištiča osuši se i puca. Pukotina ima zvjezdast oblik, a iz nje se rasipaju spore spojene u glomerule hrdasto crne boje. Na gomoljima se prištići javljaju pojedinačno ili se za jakog napada spajaju pa prekrivaju veće dijelove gomolja ili čitav gomolj. Obično jače napada sorte koje imaju tanju koru. Osim na gomolju, prištići Si. 111. Prašna krastavost na krumpiru (arhiva Zavoda) mogu nastati i na korijenu i stolonima, ali to je dosta rijetka pojava. Inkubacija pri temperaturi od l6 do 20° C traje oko 20 dana. Parazit prezimi u zaraženim gomoljima ili u tlu, gdje se može održati 5-6 godina. Zaštita. Da bi se izbjegla zaraza, treba saditi sigurno zdrave gomolje. Ne valja saditi u vlažna tla. Na tlima gdje je bolest utvrđena ne smije se saditi krumpir 5-6 godina. U otpornosti sorata postoje razlike, ali potpuno otpornih sorata nema. Rak k r u m p i r a

(Synchytrium

endobioticuni)

Krumpirov je rak u nas otkriven 1955. godine u nekim selima Žumberka. Nakon provedene eradikacije, do današnjih dana, nisu otkrivena nova žarišta. Premda parazitira na mnogim Solanum vrstama, (Hyoscyamus niger, Physalis spp., Lycopersicon esculentum, Datura spp. Lycium spp.) najveće štete nastaju na krumpiru. Uzročnik bolesti nalazi se na Listi karantenskih štetočinja bilja A1 (NN 33/2001). Parazit je svrstan u pseudogljive.

Simptomi. Napada gomolje, stolone i stabljiku krumpira. Na krumpiru ne napada korijen, a u drugih se domaćina može javiti i na korijenu. Simptomi se očituju u stvaranju rakastih, nepravilnih kvrgavih izraslina na gomoljima i stolonima, a vrlo rijetko na stabljici. Izrasline izgledom podsjećaju na cvjetaču, bijele su boje, a u sorata s antocijanom lagano su obojene. Izrasline izložene svjetlu poprime zelenkastu boju. Veličina je izraslina različita. Mogu biti veličine sojina sjemena, a i krupne, veličine velikih gomolja. Izrasline se redovito javljaju u zoni okaca gomolja, rjeđe na ostalim dijelovima, jer zaraza i dolazi preko okaca. Na stolonima nastaju rakaste izrasline na mjestima gdje bi se trebali razviti gomolji. Za vlažnih godina te izrasline brzo posmede i strunu, pa pri vađenja krumpira jedan dio zaostaje u tlu. Nadzemni dio biljke, unatoč promjenama na gomolju, ne razlikuje se od zdravih biljaka. Biologija. Gljiva se prenosi zaraženim gomoljima krumpira i zemljom koja sadrži trajne sporangije, koje mogu ostati aktivne u tlu i do 30 godina. Primarne infekcije mogu nastati kod temperatura iznad 8° C i dovoljno vlage u tlu. Prenosi se i vodom. Spore neoštećene prolaze kroz probavni trakt SI. 112. Rak krumpira (prema OEPP) stoke pa se zaraza može proširiti i stajnjakom, ako stoka jede zaražene gomolje. Poznata su 22 patotipa, od kojih su neki iščezli (Dahlem i South Bohemian), a patotip 12 (USSR- Bukovet) nema gospodarsku važnost.

Zaštita. Pri uvozu kmmpira obavezatan je certifikat zemlje izvoznice koji sadrži dopunsku izjavu da pošiljka potječe iz područja koje nije zaraženo gljivom S. endobioticum. S obzirom da je to karantenska bolesti, zaražene pošiljke treba vratiti ili uništiti. Na površinama na kojima bi se eventualno pojavila bolest treba zabraniti uzgoj krumpira. Postoje i otporne sorte koje su selekcionirane uglavnom na najrašireniji patotip (Europska rasa 1). Pjegavost g o m o l j a k r u m p i r a

Polyscytalum pustulans {Syn. Oospora pustulans) Parazitu odgovaraju hladnija i vlažna tla. Ta je bolest konstatirana na uvezenim gomoljima nekoliko puta, ali u nas se nije udomaćila. U slučajevima jače zaraze može smanjiti estetski izgled gomolja konzumnog krumpira, premda ima podataka i o smanjenom urodu.

Simptomi. Parazitira na svim podzemnim organima biljke. Oboljeli gomolj ima veći ili manji broj pjega na kožici, koje se obično javljaju nekoliko mjeseci nakon skladištenja. Pjege su u početku purpurno smeđe boje, a kasnije dobivaju crnu nijansu. Pjege su u promjeru 1-3 mm i malo su izdignute od okolnog tkiva. Na prerezu zaraženog mjesta ispod prištiča nalazi se 3 do 5 slojeva smeđe crnih peridermalnih stanica, a ispod njih 6-9 slojeva stanica sa zadebljanim membranama. Bolest je važna za sjemensku proizvodnju jer spore zaraze novoformirane gomolje preko lenticela. Pri klijanju gomolja gljiva napada klicu u porastu, koja pocrni i odumire. Gljiva se može održati u tlu 7-8 godina u obliku mikrosklerocija. Optimalna temperatura rasta jest 12° C, a prestaje rasti kod 0° C i 24° C. Zaštita. Treba saditi zdrave gomolje, a ako se bolest pojavi, treba uvesti plodored (barem 4 godine). Pred skladištenje, sjemenski se krumSI. 113. Pjegavost na gomolju krumpira pir može raskužiti jednim od fungi(snimio B. Cvjetković) cida na bazi benzimidazola (Mikazol T-40). Preporučljivo je nakon vađenja gomolja i na početku skladištenja podići temperaturu na 16-18° C radi zaraštavanja mehaničkih oštećenja, a nakon prolaska toga razdoblja tijekom skladištenja treba održavati temperaturu na 2-4° C. Gangrena gomolja krumpira

(Phoma exigua var. foveata) Simptomi se očituju u truleži gomolja, koja se može primijetiti neposredno nakon vađenja, ali češće kasnije u razdoblju skladištenja. Promjena nastaje na površini ili dublje u tkivu gomolja, što ovisi o osjetljivosti kultivara. Na presjeku gomolja vide se nepravilne tamnosmeđe do plavkasto crne zone, odijeljene od nezaraženog dijela gomolja. Tu se može formirati tamno ljubičasti micelij. Pokožica se namreška. Pokožica nije koncentrično naborana kao kod suhe truleži (Fusariuni). Uz rubove pjega ili u naborima kore formiraju se mala crna plodna tijela - piknidi. Zaraženi gomolji kasnije klijaju. Na osnovi stabljike nastaju tamno smeđe pjege koje se šire prema gore. Pjege nastaju i na mjestu prijelaza stabljike u peteljku. Na tim mjestima nastaju brojni piknidi. Drugi varijetet P. exigua var. exigua, koja je slabi parazit na pokožici gomolja, uzrokuje tamne upale pjege, koje podsjećaju na otisak palca. Pjege se mogu spajati i prekriti površinu cijelog gomolja. Na rubovima uleknuća nastaju piknidi.

Biologija. P. exigua var. foveata prenosi se zaraženim gomoljima, koji uvijek ne moraju pokazivati simptome. Razvoju bolesti prilikom uskladištenja pridonosi tama i niske temperature. Gljiva zadrži vitalnost u tlu do dvije godine.

Zaštita. Za obje vrste zaštita je istovjetna. Sjetva zdravog sjemena i poštivanje plodoreda osnova je preventivnih mjera zaštite. Gomolj se prosušuje u vlažnoj i toploj atmosferi. Tretiranje gomolja neposredno nakon vađenja tiabendazolom ili imazalilom* smanjuje zarazu, ali ne eliminira potpuno uzročnika.

Bakterijske bolesti Obična krastavost

{Streptomyces scabies) Zaraženi gomolji ružnog su izgleda pa im je i tržna vrijednost manja. Osim toga, pri guljenju se skida veći dio kore, što je također određeni gubitak. Gomolji se i slabije čuvaju. Simptomi. Na gomolju se vide smeđe, plutaste hrapave površine okruglasta nepravilna oblika, koje podsjećaju na krastice 5-10 mm u promjeru. One su razne veličine i dubine. Promjene na gomoljima ovise o sorti krumpira, prisutnosti patogene rase i vremenu infekcije, a možemo ih definirati kao: a) plitku krastavost - nalazi se na površini gomolja, b) duboku krastavost - nastaju nekoliko milimetara duboke udubine u gomolju, c) izbočenu krastavost - na gomolju se stvaraju kraste u obliku prišteva od nekoliko milimetara. Biologija. Uzrok toj bolesti jest bakterija koja živi u tlu. Osim scabies, koji je najučestaliji, postoji još nekoliko vrsta (5". globisporum, S. violaceus, S. candidus i dr.) koje mogu izazvati krastavost gomolja. Kroz ozlijeđena mjesta i lenticele bakterija se naseljava u gomolje. Optimalna je temperatura za infekcije oko 20° C, a vlažnost tla od 5070%. S obzirom na prisutnost sojeva, drži se da Ph vrijednosti nisu presudne za infekcije. Razvija se kod pH vrijednosti između 4,4- 7. Kada se patogen naseli u epidermalne stanice, one odumim. Ispod nekrotiziranih stanica stvara se novi sloj stanica kore koje bakterija opet napada. Kao posljedica napada stvaraju se plutaste izrasline ili udubljenja. Patogenu pogoduju prozračna tla u kojima ima nerazgrađene organske mase.

Zaštita. Sastoji se u preventivnim mjerama. Treba izbjegavati sadnju zaraženih gomolja. Mjera je zaštite i plodored u kojem ne smiju biti zastupljene šećerna repa, stočna repa, mrkva, pastrnjak, rotkva, rotkvica. Saditi treba otpornije sorte. Ako je vrijeme sušno, povoljno djeluje navodnjavanje u početku formiranja gomolja, jer je bakterija aerob.

Crna n o g a

{Erwinia carotovora subsp. atrosepticd) Gotovo identične simptome mogu izazvati tri podvrste (E. carotovora subsp. atroseptica; E. c. subsp. carotovora, E. c. subsp. chrysantemi), premda najčešća E. c.sp. atroseptica. E. c. subsp. chrysantemi nije u nas utvrđena i nalazi se na karantenskoj listi (NN 33/2001). Crna noga prisutna je u nas u svim područjima uzgoja krumpira. Učestalije se javlja na gomoljima koji su vadeni strojem. Simptomi. Krumpir može biti parazitiran kroz cijelu vegetaciju i u skladištu. Zaražene biljke sporije rastu. Lišće je sitnije, blijedozelene boje i uvija se prema gore. U sljedećoj fazi gubi turgor. Sušenje listova počinje od donjih etaža prema gore, dok se ne osuši čitava biljka. Dio stabljike nekoliko centimetara iznad tla kao i podzemni dio stabljike gotovo je crne boje, po čemu je bolest dobila ime. Korijenje je slabo razvijeno, a formiranje gomolja oskudno je ili se gomolji ne formiraju. Majčinski gomolji najčešće su pretvoreni u kašastu masu neugodna mirisa. Ako se posade zaraženi gomolji, u povoljnim uvjetima za razvoj bolesti, oni strunu još u zemlji prije nego se razvije klica. Zaraza se s gomoljima može prenijeti u skladište, pa i prividno zdravi gomolji u skladištu trunu. U skladištima se zaraza prenosi dodirom od zaraženih na zdrave gomolje. Biologija. Posađeni zaraženi gomolji najvažniji su izvor zaraze. Iz njih se zaraza prenosi u glavnu stabljiku. Bakterija putem stolona iz stabljike prelazi u novoformirane gomolje. Kasnije zaraze šire se kroz lenticele ili rane nastale prilikom vađenja. Kiša je vrlo važan vektor prenošenja bolesti u polju, a ne smiju se zanemariti ni žičnjaci. Na mjestu infekcije gomolj omekša i potamni, a zatim se nastavlja proces truljenja. Čini se đa nisu dugo vitalne bakterije koje dospiju iz raspadnutih gomolja u tlo. To ovisi o tipu tla, temperaturama tla, prisutnost vode. Na strojevima bakterija zadrži vitalnost đo godine dana.

Zaštita je navedena kod bakterije Ralstonia solanacearum. Prstenasta trulež g o m o l j a k r u m p i r a

iClavibacter

michiganensis subsp. sepedonicus)

To je jedna od najštetnijih bolesti krumpira. U nas se nalazi na Listi karantenskih štetočinja bilja (NN 33/2001). Odgovara joj umjereni klimat s nešto nižim ljetnim temperaturama, pa bi se u nas mogla udomaćiti na višim nadmorskim visinama. Simptomi. Prve promjene uočavaju se na donjem lišću u obliku gubitka turgora pojedinih listova. Lišće dobiva žućkastu boju i svija se od rubova prema licu lista. Postupno venu jedan za drugim dijelovima busa. Na uzdužnom presjeku gomolja vide se promjene u zoni provodnih snopova. Na mjestu provodnih snopova tkivo požuti, zatim postaje smeđe, a pod pritiskom iz toga dijela izlazi eksudat. Trulež zahvaća i tkivo pokraj provodnih snopova, tvoreći prsten trulog tkiva žute do svijetlo smeđe boje. Nakon sadnje zaraženih gomolja bakterija se

brzo umnaža i prelazi u novonastalu biljku, zahvaćajući stabljiku, korijen i nove gomolje. Bakterija se prenosi zaraženim gomoljima. Nožem prilikom rezanja gomolja prije sadnje može se zaraza prenijeti sa zaraženih na zdrave gomolje. Zaraza gomolja može se ostvariti preko stolona. U tlu bakterija ne prezimi najvjerovatnije zbog anatgonističkih aktinomiceta. Zaštita je navedena kod bakterije Ralstonia solanacearum. Smeđa trulež k r u m p i r a

(Ralstonia solanacearum - sin. Pseudomonas solancearum) Parazitira na oko 200 domaćina. Od povrtnica, osim na krumpiru, može izazvati štete na rajčici, paprici i patlidžanu. U nekim zemljama Europe zabilježena je njezina pojava. U nas se nalazi na Listi karantenskih štetočinja bilja (NN 33/ 2001). Unutar vrste razlikuju se skupine, rase, biotipovi, sojevi. Biološki varijetet II odgovara rasi 3 koja parazitira na krumpiru i rajčici, a slabo je virulentan na drugim Solanaceama. Simptomi. U vegetaciji na zaraženim biljkama nastaju promjene boje na lišću. Vršno lišće postaje žuto i gubi turgor. Gubitak turgora primjećuje se najčešće za vrijeme najtoplijih dnevnih sati. Preko noći biljke se oporave, ali ipak nakon nekog vremena propadnu. Prizemni dio stabljike posmedi, a kada se stisne, iz njega izlazi sluzavi iscjedak. Bakterija naseljava provodne snopove, koje začepljuje, a posljedica je toga venuće biljke. Na zaraženim gomoljima obično se može primijetiti sluzavi iscjedak, koji se izlijeva oko okaca ili pupka. Iscjedak je ljepljiv, pa se na njega vežu čestice zemlje ili prašine, što katkada može maskirati zarazu. Gledano izvana, gomolji mogu izgledati potpuno zdravi, jer sve promjene na vanjskom dijelu gomolja ovise o tome koliko se zaraza proširila unutar gomolja. Ako zaraženi gomolj, pa makar izvana izgledao zdrav, presječemo, vidjet će se smeđi prsten koji potječe od nekroze provodnih snopova. To još ne mora biti znak da je napadnut tom opasnom bakterijom. Neke gljive (Fusarium spp. Verticillium spp.) također mogu izazvati promjene u boji provodnih snopova, ali ne i pojavu sluzi. Tipično za tu bakteriju pojava je bakterijske sluzi. Kada gomolj, na presjeku kojega se vidi promjena boje u zoni provodnih snopova, stavimo u vlažnu komoru 24-48 sati, pojavit će se žućkasti iscjedak ako je napadnut tom bakterijom. Ako se posade zaraženi gomolji, oni često protrunu u tlu, ne dajući novu biljku. Ako se ipak iz zaraženih gomolja razvije biljka, ona je također zaražena. Zaražene biljke daju manje gomolja, koji su uz to obično zaraženi. Smeđa trulež i prstenasta tailež gomolja teško se razlikuju, pogotovo po simptomima na gomolju. R. solanacearum izaziva smeđenje prizemnog dijela stabljike, uz pojavu iscjetka, a C. michiganansisne napada stabljiku. C. michiganensisiZ'Aziv^i uvijanje listova prema licu plojke i nekrozu ruba lista, a taj simptom pri zarazi bakterijom R. solanacearum ne pojavljuje. Zaštita. Preventivna je mjera sadnja sigurno zdravog gomolja uz poštivanje plodoreda. Rezane gomolje prije sadnje treba podvrgnuti postupku zarašćivanja

rana tj. stvaranju nove pokožice. Ako se sumnja na tu bolest, treba obavijestiti ministarstvo nadležno za poljoprivredu. Ako se dokaže parazit s karantenske liste, poduzet će se karantenske mjere da bi se spriječilo širenje parazita na nova područja.

Fitoplazma Stolbur

(Phytoplasma solani) Simptomi. Listovi zaraženih biljaka uvijeni su poput žlice, a vrhovi su im ljubičasti. Postupno listovi žute od rubova. Tim simptomima podsjeća na sekundarnu zarazu virusa uvijenosti krumpira. Gomolji su često mekani i elastični poput gume. Takvi gomolji ili ne klijaju, a ako proklijaju, klice su im tanke kao niti. Venuće i čitav tijek bolesti teku brže za sušnog vremena nego za vlažnog vremena. Biologija i zaštita opisani su kod rajčice.

Virusne bolesti Virus Y k r u m p i r a

{Potato virus Y) To je najprošireniji virus krumpira u nas. Na osnovi simptoma, na domaćinima je poznato nekoliko sojeva, od kojih su najznačajniji Yn, Yc i Yo. Upravo zato razlikuju se i simptomi, a tome pridonosi i reakcija pojedinih sorata. Soj PVYn u primarnih infekcija izaziva blagu išaranost listova. U sekundarnih zaraza jače je izražena prošaranost listova. Nekroze na listu krumpira vrlo su rijetke. Na biljkama zaraženim virusom Yc pojavljuju se nekroze u obliku točaka i crtica na plojci. Soj PVYo izaziva pojavu tamnosmedih nekrotskih pruga na lisnim žilama, popraćenu žućenjem listova. Crtičavost se postupno širi i na stabljiku koja postaje lomljiva. Nakon toga može list odumrijeti, a suh ostaje visjeti na peteljkama. Mnoge vrste lisnih ušiju prenose virus na neperzistentan način. U sjemenskom usjevu smije biti 3 % zaraženih biljaka, a u prometu maksimalno 10 %. Virus X k r u m p i r a

{Potato virus X) Na Ušću se javlja jače ili slabije izražen mozaik. Mozaični dijelovi na plojci omeđeni su žilama. Katkada se javlja lagana valovitost lista ili naboranost, a ponekad i nekroze žila lista. Simptomi, tj. izgled i jačina pojave, jako ovise o sorti krumpira i soju virusa. Ima latentno zaraženih sorata. Virus se prenosi gomoljima i kontaktom u polju. U sjemenskim usjevima tolerira se do 3 % zaraženih biljaka, a u prometu do 10 % zaraženih gomolja.

Uvijenost lista k r u m p i r a

{Potato leaf roll virus) Primarni je simptom lagano uvijanje i kloroza vršnog lišća, katkada s laganom valovitošću rubova. Sekundarni se simptomi javljaju u obliku žličasto uvijenog lišća na čitavom busu. Pored toga, lišće je zadebljalo, kožasto, kmto, neelastično, strši uvis i klorotično je. U nekih se sorata javlja antocijanizacija s ruba na donjoj strani listova, koji zbog toga dobivaju modroljubičastu boju. Na donjem lišću nastaju krupne smeđe pjege i ono odumire. Busovi su klorotičnog izgleda i zaostaju u rastu. U floemu peteljki, listova i stabljike javlju se nekroze. Katkada se u mesu gomolja zapažaju lagane nekroze, u obliku fine mrežice. Jačina simptoma ovisi o soju viaisa i sorti krumpira. Bolest se prenosi gomoljima i lisnim ušima. Dopušta se zaraza u polju 3 % i maksimalno do 10 % na tržištu. Virus A k r u m p i r a

{Potato virus A) Lišće, i to mlade, većinom je malo naborano i uvijeno, a više ili manje izražen mozaik pojavljuje se na čitavoj plojci i preko lisnih žila. Biljka je reducirana u rastu. Neke su sorte latentno zaražene tim virusom. Prenosi se gomoljem, kontaktom i lisnim ušima. Zaštita od virusa. Preventivna je mjera sadnja certificiranih gomolja. Suzbijati treba lisne uši vektore virusa. Postotak zaraze virusima u proizvodnji i prometu sjemenskoga krumpira reguliran je "Pravilnikom o zdravstvenom pregledu usjeva i objekata" prema kategorijama sjemena. Cjelokupna zaraza svim viaisima u polju prilikom zdravstvenog pregleda u polju ne smije prelaziti 3 %, odnosno 10 % u prometu. U sjemenskoj proizvodnji, osim plodoreda i prostrane izolacije, potrebno je organizirano pristupiti praćenju pojave lisnih ušiju i odredivanju rokova desikacije. Viroid vretenastosti g o m o l j a k r u m p i r a

{Potato spindle tuber viroid) Simptomi variraju u ovisnosti o sorti krumpira i soju viroida. Bus je slabijeg rasta, uspravnih bočnih izboja, koje se rijetko granaju. Lišće je tamnije, na rubu valovito, katkada s laganim mozaikom i blagom uvijenošću. Listovi na zaraženim biljkama stoje uspravnije od listova zdravih biljaka, a mogu biti i manji od zdravih listova. Rast biljke može biti vrlo poremećen pa su takve biljke katkada patuljaste, a listovi manji. Gomolji su često izduženiji nego u zdravih biljaka ili mogu imati tipičan vretenast oblik uz povećan broj okaca. Gomolji s obojenom korom blijede ili imaju blijede mrlje. Kora je posve glatka, katkada sjajna. Tkivo oko okaca umjereno je do znatno nabubrilo te nastaje struktura slična obrvama. U nekih zaraza gomolji nisu previše izduženi, oblikom čak mogu nalikovati zdravim gomoljima, ali imaju puno veći broj okaca nego što je uobičajeno u zdravih gomo-

lja. Uzročnik se prenosi gomoljima, a vektor su lisne uši. Prenosi se sjemenom kaimpira, što je za praksu manje važno. Zaštita. Preventivna je mjera sadnja certificiranih gomoija. Potato spindle tuber viroidnalazi se na Listi karantenskih štetočinja (NN 33/2001). Ako se bolest pojavi, poduzet će se karantenske mjere.

Acrobat MZ (mankozeb 60, dimetomorf 9) Atitracol combi WP 76 (propineb 70, cimoksanil 6) Antracol WP 70 (propineb 70) Aviso DF (metiram 57, cimoksanil 4,8) Bakreni antracol WP 63 (propineb 45,5 bakar oksiklorid 17,5) Bakreni dithane (mankozeb 25, bakar oksiklorid 30) Bakreno vapno WP 50 (bakreni oksiklorid 50) Bordoška juha (bakar 20) Scarmagnan

Bordoška juha 20 WP - Manica (bakar 20) Bordoška juha Caffaro 20 WP (bakar 20) Bordoška suspenzija 20 WP (bakar 20) Brestanid (fentin hidroksid 502 g/l) Champ formula 2 FL (bakar hidroksid 350 g/l) Champion (bakar hidroksid 50) Champion tekući (bakar hidroksid 348 g/l) Chromoneb S-70 (propineb 70) Cuprablau Z (bakar hidroksid 35, cink sulfid 2) Cuprocaffaro 50 WP (bakar oksiklorid 50) Cuproline (bakar hidroksid 348 g/l) Cuproxat (bakar hidroksid 190 g/l) Dithane DG neotec (mankozeb 75) Dithane M-45 (mankozeb 80) Dithane M-45 flo (mankozeb 455 g/l) Dithane M-70 (mankozeb 70) Equation pro (famoksadon 22,5, cimoksanil 30) Fado (fentin hidroksid 502 g/l)

2

+

+

2,5 1,8-2,5 2,5

+

+

+

+

+

-

3-5 3-4 5-7,5 1-1,5% 1,5% 1,5% 1,5% 0,6-0,7 2

+

+

+

+

+

-

+

-

+

-

+

-

+

-

+

-

+

-

3,5-4

+

+

3-4,5 0,18-0,25 % 0,3-0,4%

+

+

+

+

0,5% 4-4,5 5-6 2-25 2-2,5 3,5-4,5 0,25% 0,4 0,6-0,7

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

X

+

+

+

-

+

-

Karenca za krumpir u danima

Alternaria solani

Koncentracija (%)

Koncentrična pjegavost

Preparat i aktivna tvar (%)

(kg, l/ha) ili

Phytophthora infestans

Doza

Krumpirova plijesan

Tabela 11: Fungicidi za zaštitu k r u m p i r a registrirani u Hrvatskoj

14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14

Galben - C (bakar oksiklorid 33, benalaksil 4,2) Galben - M (mankozeb 64, benalaksil 8) Gypso GD (bakreni oksiklorid 50) Kocide DF (bakar hidroksid 40) Kupropin (bakar oksiklorid 50) Melody duo WP 66,75 (iprovalikarb 5,5, propineb 6l,25) Metaxyl MZ 72 WP (mankozeb 64, metalaksil 8) Modra galica (bakreni kation 25) Herhos Modra galica (bakreni kation 25) Manica Modra galica (bakreni kation 25,1) Scarmagnan Nordox 75 WG (bakar(I)oksid 75) Pinozeb M45 (mankozeb 80) Plavi kamen (bakreni kation 25) Župa Polyram DF (metiram 70) Quadris (azoksistrobin 250 g/l) Rame Caffaro 32 WP (bakar hidroksid - bakar klorid 32) Ridomil gold MZ 68 WP (mankozeb 64, metalaksil-M 4) Ridomil MZ 72 WP (mankozeb 64, metalaksil 8) Sandofan C (bakar oksiklorid 40, oksadiksil 10) Sandofan M-8 (mankozeb 56, oksadiksil 8) Shirlan (fliiazinam500 g/l) Star 80 WP (mankozeb 80) Tattoo (mankozeb 302 g/l, propamokarb 248 g/l)

5-6 2-2,5 5-7,5 2

+

-

+

-

+

-

+

-

0,5-0,75 % 3 2,5-3,5 1-1,5% 1-1,5% 1-1,5% 0,1-0,15% 2-2,5 1-1,2% 2 0,8-1 0,8%

+

-

+

+

+

-

+

-

+

-

+

-

+

+

+

+

+

-

+

-

+

+

+

-

2,5-3 2,5-3,5 2-2,5 2-2,5 0,3-0,4

+

-

+

-

+

-

+

-

+

-

2-2,5 4

+

+

+

-

Karenca za krumpir u danima

Krumpirova plijesan Ph)1ophthora infestans Koncentrična pjegavost Altemaria solani

Preparat i aktivna tvar (%)

Doza (kg, l/ha) ili Koncentracija (%)

14 14 14 14 14 14 21 14 14 14 14 14 14 14 14 14 21 21 21 14 7 14 14

X = smanjuje zarazu, += suzbija zarazu, -= nije registriran

Suzbijanje korova Uspješna proizvodnja krumpira, uz ine činitelje, uveliko ovisi i o u s p j e š n o j borbi protiv korova. Utjecaj korova na prirod krumpira prvenstveno ovisi o stupnju zakorovljenosti o d n o s n o o broju i vrsti korova po jedinici površine te o vremenu nicanja korova u odnosu na vrijeme nicanja krumpira. Prema rezultatima

istraživanja iz različitih područja svijeta, utjecaj korova na smanjenje priroda može se kretati od 16 do 76 % (Orson). Ako se mjere borbe protiv korova provode pravovremeno, korovi još uvijek imaju znatan utjecaj na prirod. Tako Oercke navodi da biljne štetočinje u Europi, kad se provode sve mjere borbe u krumpiru, ipak umanje prirod za 34,8 %. Prema navedenoj procjeni korovi su manje štetili nego bolesti i štetnici, no ipak je njihov utjecaj na prirod iznosio još uvijek 7 %. Procjene gubitaka priroda za Republiku Hrvatsku objavio je Maceljski. Prema toj procjeni, bolesti, štetnici i korovi umanje potencijalnu proizvodnju krumpira za 42 %. Od toga štete od korova iznose 6 %. Navedeni gubitci odnose se na proizvodnju kad se primjenjuju sve potrebne mjere borbe protiv štetočinja. Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi znatno utječu i na veličinu i kakvoću gomolja. Pojedine višegodišnje vrste (npr. pirika), mogu svojim vegetativnim podzemnim organima prorasti kroz gomolje te im time umanjiti kakvoću. Indirektno korovi, naročito korovi jake stabljike (loboda, šćir, limundžik, mračnjak), čak i ako je obavljena desikacija, otežavaju strojno vađenje gomolja, te njihova prisutnost u vrijeme berbe može prouzročiti i veća mehanička oštećenja plodova. Medurednim mehaničkim suzbijanjem korova također mogu nastati direktne štete na gomoljima, naročito ako je tlo grudaste strukture. Nema pokazatelja da korovi utječu na sadržaj suhe tvari ili drugih sastojina gomolja, no mogu znatno pridonijeti pojavi bolesti i štetnika na krumpiru. Npr. lobodu iChenopodium album), šćir (Amaranthus retroflexus) i tušt iPortulaca oleraced) može napasti gljivična bolest bijela noga {Rhizoctonia solani). Crna noga {Erwinia carotovora var. atrosepticd), osim što napada krumpir, javlja se i na lobodi, šćiru, crnoj pomoćnici (Solanum nigrum) i dvorniku {Polygonum persicarid). Pjegavost lista (Alternaria solani) i srebrnolikost kore {Helminth osporium solani), osim na krumpiru, javlja se i na šćiru. Virusna oboljenja uvijenost lista i virus X krumpira mogu se zapaziti i na šćiru. Kriimpirova zlatica, osim na krumpiru, zadržava se i na crnoj pomoćnici, a kupusna muha, koja uz krumpir napada šćir i lobodu, prenositelj je bolesti crne noge. Nematode roda Trichodorus mogu se, osim na krumpiru, pronaći i na 19 korovnih vrsta iz 18 različitih rodova.

Korovna flora krumpira Većini okopavinskih kultura korovi ne štete jednako tijekom cijele vegetacijske sezone. Prema proučavanjima različitih autora korovi kaimpiru najviše štete u razdoblju od 2-3 tjedna nakon nicanja pa sve dok cima potpuno ne zatvori redove. To razdoblje nazivamo kritičnim razdobljem zakorovljenosti te u tom razdoblju usjev svakako treba držati čistim. Također je uočeno da je utjecaj ranoničućih korova na prirod znatno veći od utjecaja korova koji niknu kasnije. U našim proizvodnim uvjetima prije ili zajedno s krumpirom niče veliki broj jednogodišnjih širokolisnih korovnih vrsta koje usjevu i nanose najveće štete. Prije svega to su: Chenopodium album - loboda, Stellaria media - mišjakinja. Polygonum persicaria - uzlati dvornik, Sinapis arvensis - goxc\c2i, Chenopodium

polyspermum - mnogosjemena loboda. Nešto kasnije javljaju se vrste Ambrosia artemisiifolia - limundžik, Amaranthus retroflexus- šćir, Solatium nigrum - crna pomoćnica, Abutilon theophrasti - cmopski mračnjak i dr. Jednogodišnje ljetne trave također su veliki problem. Javljaju se nešto kasnije, redovito i u velikom broju jedinki po jedinici površine. Iz te skupine korova najzastupljenije su vrste: Echinochloa crus-galli - koštan, vrste roda Setaria odnosno Setaria glauca - sinji muhar i Setaria viridis - zeleni muhar, te Digitaria sanguinalis- svračica. Višegodišnje trave odnosno Agropyron repens - pmk'Si i Sorghum halepense - divlji sirak, jednako kao i višegodišnje širokolisne vrste Cirsium arvense osjak, Convolvulus arvensis - slak. Convolvulus sepium - ladolež, Rumex crispus - štavelj razvijaju se nešto kasnije tijekom vegetacije. Kao što smo već rekli, njihov utjecaj na prirod manje je izražen, no uvelike mogu pridonijeti jačoj pojavi bolesti i mogu znatno otežati vađenje krumpira.

Suzbijanje korova u krumpiru Do pronalaska selektivnih herbicida mjere borbe protiv korova u krumpiru svodile su se uglavnom na mehaničke mjere, odnosno brananje, ogrtanje, okopavanje i pročupavanje. Brananje, odnosno prohod branom po usjevu krumpira nakon nicanja korova, a prije nicanja krumpira, moglo se obavljati samo ako se nakon sadnje ostavljala ravna površina. Pri sadnji u grebenove (humke), korovi se suzbijaju različitim ogrtačima ili posebno konstruiranim drljačama za prašenje već nagrnutog krumpira (Kvakan). Ipak, svaku od navedenih mjera trebalo je nadopuniti dodatnim zahvatima, odnosno okopavanjem i/ili pročupavanjem korova, što je zahtijevalo dosta ljudskog rada. Danas postoji veliki broj selektivnih herbicida koji su uz primjenu desikanata odnosno sredstava za kemijsko "spaljivanje" cime i korova prije vađenja potpuno omogućili industrijski način uzgoja i znatno pridonijeli povećanju površina i priroda. Prva primjena selektivnih herbicida počela je negdje šezdesetih godina. TCA (natrijeva sol trikloroctene kiseline) bio je jedan od prvih selektivnih herbicida u krumpiru. Ubrzo su uvedeni pripravci na osnovi linurona i prometrina, koji se još uvijek primjenjuju. Danas postoji veći broj pripravaka. Primjenjujemo ih u sva tri moguća roka, odnosno prije sadnje, nakon sadnje a prije nicanja, i nakon nicanja krumpira (vidi tablice).

Prije sadnje (pre-sowing) Prije sadnje krumpira moguće se primijeniti dva herbicida (tablica 12.). Na osnovi glifosata (CIDOKOR i dr.) može se obaviti tretiranje prije sadnje odnosno prije obrade tla. Tim postupkom suzbit će se samo korovi koji su u to vrijeme iznikli. Najčešće se ta mjera poduzima protiv pirike, štavlja i nekih drugih višegodišnjih korova.

Nakon pripreme tla,a prije sadnje gomolja, može se primijeniti herbicid Surpass 6,7 E. Tim tretmanom također se može suzbiti piriku, ali i neke druge važne korovne vrste.

Nakon sadnje (pre-emergence) Iz priložene tablice 13. vidi se da se najveći broj herbicida primjenjuje u tom roku. Protiv jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće se primjenjuju pripravci na osnovi metribuzina (SENCOR 70 WG i dr.). Istu namjenu imaju i pripravci na osnovi linurona (AFALON i dr.), prometrina (Prohelan T i dr.), metobromurona (PATORAN 50WP i dr.), klomazona (COMMAND 4E) i flukloridona (RACER 25 EC). Protiv navedenih jednogodišnjih trava ali i nekih širokolisnih korova, rabi se herbicid pendimetalin (STOMP 330E, STON, DOST 330E). Tom sredstvu, zbog nepotpunog učinka na jednogodišnje širokolisne korove, potrebno je pridodati jedan od navedenih herbicida djelotvornih na tu skupinu korova. Upravo na osnovi takvih razmišljanja formuliran je novi pripravak PLATEEN 4l,5WG, koji, uz flufenacet, djelotvoran na trave, sadrži i metribuzin (SENCOR 70 WP, djelotvoran na širokolisne korove. Valja napomenuti da ni jedan od do sada spomenutih pre-emergence herbicida nije učinkovit ni protiv jedne višegodišnje korovne vrste. Stoga je borbu protiv višegodišnjih korova potrebno poduzimati u kulturama koje prethode sadnji krumpira, a osobito borbu protiv višegodišnjih širokolisnih korova, protiv kojih u krumpiru ne postoje učinkoviti post-emergence selektivni herbicidi.

Nakon nicanja (post-emergence) Nakon nicanja korova i krumpira ponovno se mogu primijeniti pripravci na osnovi metribuzina (SENCOR 70WG i dr.). Primjena u tom roku znatno je racionalnija od primjene nakon sadnje a prije nicanja, jer je u tom roku na korove herbicid djelotvorniji, pa se primjenjuje upola manja količina. Ekonomičnost ovog roka primjene može se ostvariti i razdvojenom (split) aplikacijom umanjenih količina herbicida, manjih od propisanih. To se temelji na činjenici da niže doze herbicida vrlo dobro suzbijaju korove u mlađem razvojnom stadiju (klični listići do prvog para pravih listova), u odnosu na odraslije korove, koje je vrlo teško suzbiti i višim dozacijama herbicida. Osim pripravcima na osnovi metribuzina, jednogodišnji širokolisni korovi nakon nicanja mogu se suzbiti kontaktnim herbicidom BASAGRAN 600 i drugim pripravcima na osnovi bentazona i u krumpiru novim sulfonilureja herbicidom TAROT 25 DE (rimsulfuron). Jednogodišnje i višegodišnje trave mogu se suzbiti s post-emergence predstavnicima skupine cikloheksadinona i ariloksifenoksi propionata (navedenim u tablici 14). Svi navedeni herbicidi vrlo su učinkoviti protiv gotovo svih korovnih trava. Za tu skupinu herbicida najvažnije je strogo se pridržavati propisane faze razvoja korova u kojoj su navedeni pripravci učinkoviti. Protiv jednogo-

dišnjih vrsta primjenjuju se niže dozacije, a protiv višegodišnjih vrsta više dozacije. Desikacija cime krumpira, ali i herbicidima izbjeglih korova, može se obaviti pripravcima BASTA (glufosinat), REGLONE i REGLONE FORTE (dikvat). Tom operacijom uvelike se olakšava vađenje i sjemenskog i merkantilnog krumpira i priječi se prijenos uzročnika virusnih oboljenja u gomolju. Kad več spominjemo pripravke BASTA, REGLONE i REGLONE FORTE, valja napomenuti da se u mnogim europskim zemljama prakticira pre-emergence primjena pripravaka Gramoxona ili navedenih herbicida. Tretiranje je potrebno provesti što kasnije, ili čak u vrijeme kad iznikne 10 % cime krumpira. U tom roku u nekim europskim zemljama (npr. u Velikoj Britaniji) uz zemljišne herbicide kombinira se i primjena jednog od spomenutih kontaktnih pripravaka. Tom mjerom kontaktnim herbicidom uspješno se suzbijaju svi do tada iznikli korovi, a rezidualni pre-emergence herbicidi uspješno če spriječiti ponik novim vrstama. Takav pristup suzbijanja korova u našim proizvodnom području, koliko je nama poznato, ne primjenjuje se. No prema našem mišljenju trebalo bi mu posvetiti više pažnje. Tablica 12, Prikaz selektivnih herbicida za suzbijanje korova u krumpiru - primjena prije sadnje (pre-sowing) Trgovački naziv Surpass 6,7 E Cidokor Herbokor Glyphogan-480SL* Herkules 480 SL* Clinic Dominator Roundup biactive* Cosmic Tender Glyphos Mentor

Djelatna tvar

Doza, Vha

Spektar djelovanja

vernolat

4-7

travni i neki širokolisni

2-4 (1,5-2)

jednogodišnji uskolisni i širokolisni

glifosat 4-8-12 (2-3-4)

višegodišnji uskolisni i širokolisni

* = nemaju dozvolu za primjenu u Hrvatskoj

Napomena oruđem inkorporirati u tlo Najkasnije pet dana pred pripremu tla. Dozacije navedene u zagradi odnose se nasmanjeni volumen škropiva (100-200 l/ha). Više dozacije odnose se na uobičajen volumen škropiva 200-400 l/ha

Tablica 13^ Prikaz s e l e k t i v n i h h e r b i c i d a za s u z b i j a n j e k o r o v a u k r u m p i r u - p r i m j e n a n a k o n sadnje a prije nicanja (pre-emergence) Trgovački naziv Afalon disperzija* Linurex 50 WP Linuron Chromos 50 WP* Linuron Chromos tekući* Command 4-E Command 36 CS Plateen 41,5 WG Prohelan T Prometrex 50 Gesagard 500 Fl Gesagard 50 WP Patoran 50 W Racer 25 EC Sencor 70 WP Sencor 70 WG Tor 70 WP Dancor 70 WG Metriphar 70 WG Stomp 330 E Ston Dost 330 E

Djelatna tvar

Doza, 1, kg/ha

Spektar djelovanja

linuron

1,5-2,5

jednogodišnji širokolisni

klomazon

0,15-0,2 0,2-0,3

flufenacet+ metribuzin

2-2,5

prometrin

1,5-3

metobromuron

2-5

flukloridon

2,0

metribuzin

0,75-1,5

pendimetalin

4-6

jednogodišnji širokolisni i neki travni jednogodišnji travni i širokolisni jednogodišnji širokolisni jednogodišnji širokolisni i neki travni jednogodišnji širokolisni i neki travni

jednogodišnji širokolisni i neki travni jednogodišnji travni i neki širokolisni

* = nemaju dozvolu za primjenu u Hr\^atskoj Tablica

14, Prikaz s e l e k t i v n i h h e r b i c i d a za s u z b i j a n j e k o r o v a u k r u m p i r u - p r i m j e n a n a k o n nicanja k r u m p i r a i korova (post-emergence)

Trgovački naziv Basagran 600 Sax 600 Bazano Sencor 70 WG Sencor 70 WP Tor 70 WP Dancor 70 WG Metriphar 70 WG Tarot 25 DF*2

Djelatna tvar bentazon

Doza, 1, kg/ha

Spektar djelovanja

1-3

jednogodišnji širokolisni

metribuzin^

0,6-0,75

jednogodišnji širokolisni i neki travni

rimsulfuron

0,05-0,06

jednogodišnji i višegodišnji travni i neki širokolisni

Trgovački naziv Grasidim Focus ultra Select*3 Fusilade super Fusilade forte Pantera 40 EC Targa super Leopard Bastional * Furore super *

Djelatna tvar

Doza, 1, kg/ha

Spektar djelovanja

setoksidim cikloksidim kletodim

1-4 1-4 0,4-0,8 1-4 0,8-2,0 1,5-2,5 0,5-4,0 0,8-3,0 0,5-1,5 1,0-3,0

niža dozacija za suzbijanje jednogodišnjih, a viša za suzbijanje višegodišnjih trava

fluazifop-p-butil kvizalofop-tefuril haloksifop-ester fenoksaprop-p-etil

* = nemaju dozvolu za primjenu u Hn^atskoj = kultivar Jearla i neki kukivari bijele ljuske izrazito osjetljivi = potreban okvašivač ili mineralno ulje = dodati mineralna ulja

U nekim važnijim poljoprivrednim zemljama svijeta, osim navedenih Trgovački naziv Djelatna tvar Doza, l/ha herbicida, primjenjuju se i Basta 15 glufosinat neki u Hrvatskoj registrira2,5-3 ni ali i neki u nas ne regisReglone dikvat 4-5 trirani herbicidi. HerbiReglone forte cidom S-metolaklor (DUAL GOLD) suzbijaju se korovne trave i crna pomoćnica (Solanum nigrum) u SAD-u, u Mađarskoj i dr. U Hrv^atskoj je imao do nedavno dozvolu samo u kombinaciji s metobromuronom (GALEX 500). EPTC (EPTAM) i trifluralin (TREFLAN) rabe se u mnogim zemljama kao vrlo učinkoviti pre-sowing herbicidi. U Francuskoj i Njemačkoj rabe se pripravci na osnovi aklonifena (CHALLENGE 600 odnosno BOXER). Donedavno je imao dozvolu za primjenu i u Hrvatskoj. Pripravci i mnoge kombinacije na osnovi terbutrina rabe se u mnogim europskim zemljama (Vei. Britanija, Francuska).

Tablica 15* Prikaz desikanata za p r i m j e n u u krumpiru

Sprečavanje klijanja uskladištenog krumpira Da bi se spriječili gubici koji nastaju klijanjem gomolja u skladištima, može se konzumni (nikako sjemenski) krumpir tretirati prije uskladištenja. U istoj prostoriji ne smije se čuvati i sjemenski krumpir. U spremištu u kojem je čuvan tretirani krumpir može se uskladištiti sjemenski krumpir tek nakon najmanje 14 dana provjetravanja. Prije upotrebe tretirani krumpir valja oguliti. Primjena je opisana u poglavlju o sredstvima za zaštitu bilja. U Hrvatskoj su za tu namjenu registrirana dva pripravka (TUBERITE N i NEOSTOP) na istoj osnovi (klorprofam 1 %). Sredstvo (100 g) nanosi se u formi prašiva na 100 kg gomolja krumpira.

X. PLODOVITO POVRĆE

P o m o ć n i c e - Solanaceae: r a j č i c a (Lycopersicon esculentum), p a p r i k a (Capsicum annuum), p a t l i d ž a n (Solanum melongena) T i k v e n j a č e - Cucurbitaceae: krastavac (Cucumis sativus), d i n j a (Cucumis melo), l u b e n i c a (Citrullus

lanatus), t i k v e (Cucurbita

vrste)

KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA Štetnici Na p o d z e m n i m d i j e l o v i m a Korijenje izgrizeno, biljke propadaju Vrat korijena i prizemno lišće izgrizeno Na korijenju odebljanja - guke, naročito pri uzgoju u zaštićenom prostoru Korijenje i vrat korijena izgriženi, u njemu bjelkaste beznožne ličinke, duge do 7 mm Na p r i z e m n o m dijelu stabljike Rasadu paprike izgrizen bazalni dio stabljike, tkivo puca, biljke se lome ili prevrću Na n a d z e m n i m dijelovima Lišće izgrizeno, tragovi sluzi Lišće patlidžana, rjeđe rajčice, izgrizeno Lišće se kovrča, žuti i suši, na naličju kolonije sitnih kukaca Na Ušću crna ljepljiva prevlaka čađavice, biljke zaostaju u rastu, na dodir lete bijele "mušice"

štetnici u tlu sovice pozemljuše nematode korijenovih kvržica korijenove muhe

šampinjonske mušice puževi krumpirova zlatica lisne uši cvjetni štitasti moljac

Na lisću bjelkaste pjege, koje kasnije nekrotiziraju, plod paprike sitan i deformiran Na listu sitne bjelkaste točkice, lišće žuti i suši se, na naličju fina paučina Na lišču hodnici - mine, u njima žućkasto-narančasta ličinka, duga do 2 mm Bjelkastosrebrnkaste točkice na lišču i cvjetovima; na tim organima sitni brzi kukci, dugi samo 1-2 mm U plodu rajčice, patlidžana, češće paprike, gusjenica, ulazno mjesto gnjije Plod i stabljiku buše gusjenice s tamnim prugama, izgrizaju lišće

duhanski štitasti moljac koprivina grinja lisni mineri kalifornijski trips kukuruzni moljac žuta kukuruzna sovica

Uzročnici bolesti rajčice Mlade se biljke suše, propadaju

bolesti u klijalištu

Na k o r i j e n u i k o r i j e n o v u vratu

Bijela pahuljasta prevlaka na korijenovu vratu Tamnozelena nekroza korijenova vrata - epiderma puca Korijen smed, uzdužne pukotine na korijenu. Smeđa do crna ulegnuta pjega u zoni korijenova vrata Na korijenovu vratu tamnozelena nekroza - biljka vene

bijela trulež rak stabljike plutavost korijena smeđa trulež trulež korijena

Na lišču i cvijetu

Svijetlosive do smeđe pjege na listovima, na naličju prljavobijeli mašak Tamno zonirane pjege na listovima i stabljici promjera 1-1,5 cm Sive pjege na listovima, promjera 3- 4 mm Žućkaste pjege na licu a maslinastozeleni mašak na naličju lista Žućkaste pjege na licu, na naličju lista prljavobijeli mašak Eliptične sive nekroze na mjestu zakidanja zaperaka Biljke gube turgor i venu Vlažna pjegavost stabljike, crne pjege promjeru 1- 2 mm Uljane pjege na listu i stabljici, nepravilnog oblika 228

plamenjača koncentrična pjegavost pjegavost lista baršunasta plijesan pepelnica siva plijesan venuća bakterijska pjegavost krastavost plodova

Lišće žuti i kovrča se, pjege na listu, pukotine na stabljici bakterijsko venuće Mozaik i sušenje listova virus mozaika rajčice i krastavca Deformacija cvijeta fitoplazma Na p l o d o v i m a

Na epidermi svijetlosmeda zona - ubrzano sazrijeva Crne udubljene pjege oko peteljke

plamenjača koncentrična pjegavost Blijedožute pjege, promjera 2- 3 mm siva plijesan Sjajno crne pjege lagano utonule u epidermu bakterijska pjegavost Zrakaste pukotine bakterijska krastavost Bradavičaste smeđe izrasline omeđene bijelim rubom bakterijsko venuće

Uzročnici bolesti p a p r i k e i patlidžana Mlade se biljke suše i propadaju

bolesti u klijalištu

Na k o r i j e n u i k o r i j e n o v u vratu

Stisnuće korijenova vrata, bijeli mašak Nekroza i vlažna trulež Korijen smed, uzdužne pukotine na korijenu Stisnuće korijenova vrata, bez bijelog maška vrata

bijela trulež gangrena plutavost korijena stisnuće korijenova

Na lišču i stabljici

Vodenaste, klorotične pjege, plavkasti mašak na naličju lista Prstenaste pjege sa sivim maškom Žute pjege na licu lista, a prljavobijeli mašak na naličju lista Nekroze i zonirane pjege na listovima Lišče gubi turgor i vene cijela biljka stisnuće korijenova plutavost korijena Sivi micelij u pazušcima izboja

plamenjača siva pjegavost paprike pepelnica koncentrična pjegavost venuće, gangrena, vrata, bijela trulež. siva plijesan

Ovalne smeđe pjege Tamnozelene uglate pjege Lišće mozaično i deformirano

trulež plodova patlidžana bakterijska pjegavost lista virusne bolesti

Na p l o d o v i m a

Smežurana pokožica boje pergamentnog papira, bjelkasti mašak Nekrotične zonirane pjege, tamnosivi ili crni baršunasti mašak Sivi mašak u predjelu čaške Eliptične udubljene pjege, plodovi trunu plodova paprike Pjege tamnog ruba, plod mumificiran Plodovi crni i mekani Plodovi deformirani, manji Cvjetovi otpadaju, plodovi mali i deformirani

gangrena koncentrična pjegavost siva pjegavost smeđa pjegavost suha trulež plodova paprike trulež plodova patlidžana virusne bolesti virusne bolesti

Uzročnici bolesti krastavca, d i n j e i lubenice Mlade se biljke ruše i propadaju nicanja

bolesti u razdoblju

Na l i s t o v i m a

Pepeljasta prevlaka na gornjoj strani lista Svjetlija zelena polja između glavnih žila, na naličju lista tamnosiva prevlaka Svjetlija zelena polja između glavnih žila, tkivo ispada, prisutan eksudat Mozaik na listu Krupne ovalne pjege nepravilna ruba trulež stabljike Blijedozelene pjege, ružičaste u sredini 230

pepelnica plamenjača uglata pjegavost virus mozaika krastavca crna pjegavost lista. antraknoza

Na p l o d u

Bijeli micelij s crnim sklerocijima Crvenkastosmede pjege unutar kojih nastaju crna plodna tijela Sive udubljene pjege, često s gumoznim iscjetkom

bijela trulež antraknoza krastavost plodova

P r o p a d a n j e cijele b i l j k e

- uz pojavu bijele pahuljaste prevlake na podnožju stabljike - popraćene nekrozom korijenova sustava - uz pojavu nekrotiziranih pjega na stabljici - uz prethodni gubitak turgora

bijela trulež trulež korijena crna trulež venuca

Štetnici češći u zatvorenom prostoru Kalifornijski trips

{Frankliniella

occidentalis)

Opis. Odrasli oblik kalifornijskog tripsa maleni je kukac, izdužena tijela, s dva para resastih krila, čija dužina u mužjaka iznosi 0,9-1 mm, a u ženki 1,3-1,4 mm. Boja tijela varira od žuto-narančaste do kestenjasto-smede, ovisno o biljci hraniteljici. Jaja su vrlo sitna, biserno bijela, polucilindrična, duga 0,2 mm i nevidljiva prostim okom. Ličinke su nešto svjetlije boje i manjih dimenzija od odraslih oblika. Važnost. Kalifornijski trips utvrđen je prvi put u Hrvatskoj u jesen 1989. na krizantemama u jednom kontinentalnom stakleniku. U proljeće iduće godine taj se štetnik proširio i na druge kulture u staklenicima, na tom istom objeW, a i na korove u njima i izvan njih u njihovoj bližoj okolici. Danas gotovo nema staklenika u Hrvatskoj gdje taj štetnik nije prisutan. Izraziti je polifag, napada vrlo veliki broj kulturnih biljaka, a živi i hrani se na brojnim korovskim biljkama, širokolisnim i uskolisnim. Vrlo brzo postao je najopasniji štetnik kultura u zaštićenom prosto- Si. 114. Odrasli oblik kaliformjskoq tripsa ru i uvršten je na listu ekonomskih štetnika. Od plodovitog povrća najveće štete izaziva na paprici, neznatno manje na krastavcu, a na rajčici je prisutan, ali bez spomena vrijednih šteta. Na paprici

Si. 116. Izgled plodova paprike zaraženih kalifornijskim tripsom (snimila N. Pagliarini)

simptome zaraze nalazimo uvijek na plodovima, Icoji ostaju sitni, deformirani, s nekrozama na njihovoj površini. Na biljkama s tako deformiranim plodovima, za sunčana vremena može se u jednom cvijetu naći više od 100 odraslih oblika i ličinki tripsa. Kreću se vdo žiSI. 115. Krastavac zaražen kalifornijskim vahno. Štetnik se hrani sisanjem biljnih tripsom (snimila N. Pagliarini) sokova, za što bira najnježnije dijelova biljke. Na paprici mu najbolje odgovara tek zametnuti plod, koji se formira na dnu cvjetnog vjenčića. Kako plod raste, na mjestima uboda nastaju opisane nekroze i deformacije. Na licu listova javljaju se manje ili veće bjelkaste pjege nepravilna oblika, koje kasnije posmede, a na njihovu naličju nalaze se odrasli oblici i ličinke štetnika, ali u mnogo manjem broju nego u cvjetovima. U jako zaraženoj paprici gotovo nema normalno razvijenih, nedeformiranih plodova. Opisani simptomi na plodovima utvrđeni su na sortama Šorok Šari i Tonica u zaštićenom prostoru i u polju, međutim na hibridima Istra, Sivrija, Biondi i Bianka nije bilo deformacija plodova. Brojni tripsi zadržavali su se na plodu ispod listića peteljke. Na krastavcu odrasle oblike i ličinke ovog štetnika nalazimo masovno na naličju mladih listova i u cvjetovima, a u manjem broju i na licu lista. Simptomi zaraze javljaju se samo na listovima, dok na plodovima simptoma nema. U početku su bjelkaste pjege malene, vrlo se brzo povećavaju i međusobno spajaju, dok ne zahvate cijelu površinu lista. Listovi se osuše i ostanu visjeti na biljci. Sušenje počinje na donjim etapama i širi se prema gore. Takve biljke daju vrlo slab prirod. Za jake zaraze razdoblje berbe skraćeno je na manje od mjesec dana, pa štete u prirodu iznose približno 60-70 %. Na krastavcu i paprici najopasnije su najranije zaraze, još u fazi rasada. Biologija i ekologija. Klimatski uvjeti u zaštićenom prostoru potrebni za razvoj paprike i krastavaca poklapaju se s uvjetima potrebnim za razvoj i razmno-

žavanje toga štetnika. Pri temperaturi 25-30 cjelokupan razvoj od jaja do razvijenog oblika traje 15-18 dana, a za nižih temperatura razvoj se produžuje (pri 15 na 44 dana). Pretežno se razmnožava partenogenetski, a rjeđe spolno. Mužjaci su rijetki. Seksualni indeks jest 1 : 15 u korist ženki. Nakon dozrijevanja odraslih oblika, što traje približno 24 sata, oni žive još 15 dana. Za to se vrijeme vrlo intenzivno hrane, kopuliraju i odlažu jaja. Jedna ženka odloži do 100 jaja, a jedan mužjak može oploditi i do 15 ženki, što upućuje na vrlo visoki potencijal razmnažanja štetnika. Ženke odlažu jaja leglicom u parenhimsko tkivo listova, cvjetova i plodova, iz kojih nakon 4-5 dana izlaze ličinke. Ličinka ima četiri stadija, a prva se dva vrlo intenzivno hrane 5- 6 dana. Treći je stadij lažne pretkukuljice, koja silazi na zemlju i u površinskom sloju na 1,5-2 cm dubine razvije se lažna kukuljica. Kukuljenje se odvija i u skrivenim dijelovima cvjetova. Razvoj trećeg i četvrtog stadija traje 3-6 dana, nakon čega se odrasli oblici penju na biljke i nastavljaju se intenzivno hraniti. Ima 12-15 pokoljenja godišnje, koja su međusobno isprepletena, uz istovremenu prisutnost svih razvojnih stadija. U zaštićenom prostoru zaraze nastaje već u veljači na kotiledonskim listićima krastavaca, a traju do vađenja paprike u listopadu ili studenom. Nakon završetka berbe i vađenja krastavaca kalifornijski trips prelazi na druge kulture i korove u stakleniku i oko njega. U polju će se zaraze pojaviti znatno kasnije, ovisno o temperaturama pojedinih godina, i kraće traju. Ljetni su mjeseci uvijek najkritičniji, bez obzira na mjesto uzgoja. Zaštita. Opisana kod ostalih tripsa. Ostali tripsi

(Thrips tabaci, Tbrips fuscipennis i Heliothrips haemorrhoidališ) Opis. Odrasli oblici maleni su kukci, mekana i izdužena tijela, boje koja varira prema vrsti od svijetle smeđe, svijetleoker do crne. Tijelo im je dugo 1-2 mm. Odrasli oblici imaju 2 para uskih resastih krila. Ličinke su beskrilne, zelenkaste do žute, ovisno o vrsti i nešto manje od odraslog oblika. Važnost. U zaštićenom prostoru tripsi napadaju krastavac, papriku, tikve i u manjoj mjeri rajčicu. Nakon pojave kalifornijskog tripsa, ti su štetnici mnogo manje važni na plodovitom povrću, nego su bili prije njegove pojave. Štete izazivaju ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova na listovima i cvjetovima, pa na tim mjestima nastaju karakteristične bjelkasto-srebrnaste pjege nepravilna oblika. Pri zarazi u rasadu nastaje deformacija u obliku uvijenosti mladih listova. Tripse je vrlo teško naći jer se zavlače između listića vegetacijskog vrha. Osim direktnih šteta tripsi su poznati kao prenosioci viroza. Izraziti su polifazi, osobito duhanov trips Tbrips tabaci. U toplijim godinama napadaju i povrće na polju. Biologija i ekologija. Ti štetnici imaju 5-12 pokoljenja godišnje, ovisno o vrsti i klimatskim prilikama u pojedinim godina. U zaštićenom prostoru razmnažaju se tijekom cijele godine, dakle i zimi. Zbog niskih temperatura i visoke relativne vlage zraka zimi je razvoj znatno produljen. Dobro podnose niske temperature. Kada im ponestane hrane, ljeti prelaze u ljetni san, a u izrazito hladnim

zimama povlače se na prezimljenje kao u slobodnoj prirodi. Prezimljuju kao odrasli oblici, rjeđe u stadiju ličinke, na korovima ili u površinskom sloju zemlje. Zaštita. Za utvrđivanje zaraza kalifornijskim i drugim tripsima upotrebljavaju se plave ljepljive ploče, koje se vješaju u nasad tako da njihov donji rub bude uvijek u visini vršnih dijelova biljaka. Plava boja privlači tripse koji se nalijepe na površinu ploča, raspoređenih po uzgojnoj komori na jednoličnim razmacima. Za diagnostiku pojave tripsa stavlja se manje ploča po jedinici površine, a za mehaničko smanjenje zaraze stavlja se više ploča. U nedostatku plavih ploča mogu poslužiti i žute ploče. Prskanjem biljaka u zaštićenom prostoru postižu se slabiji rezultati, zbog loše pokrovnosti skrivenih dijelova biljaka, kamo se tripsi zavlače. Mnogo je bolja aplikacija insekticida tehnikom hladnog zamagljivanja. Tretiranje treba početi pri prvoj pojavi štetnika, a ponavljati u inten^alima kraćim od 7 dana. Za suzbijanje kalifornijskog tripsa na plodovitom povrću primjenjuju se dva nova insekticida naturalit Laser (spinosad) i Mospilan 20, a od starijih Evisekt S (tiociklam), koji industrija povlači iz prometa, ali još se ponegdje može naći na tržištu. Protiv tripsa primjenjuju se u povrću Radotion E-50 i prašivo Radotion P- 5 (malation). Od sistemičnih insekticida iz grupe neonikotinoida Confidor 200 SL (imidakloprid) ima dozvolu za suzbijanje duhanova tripsa, a slabije djeluje na kalifornijskog tripsa na rajčici, patlidžanu krastavcima i lubenicama. Insekticidi na bazi diklorvosa Kofumin 50-EC Nuvan 50-EC primjenjuju se protiv tripsa na rajčici, krastavcu i paprici u polju i u zaštićenom prostoru (iznad biljaka) no ako se primjenjuju prskanjem, ti insekticidi mogu biti fitotoksični na krastavcu, pa ih je bolje primijeniti zamagljivanjem. Na istim kulturama protiv tripsa, naročito kalifornijskog tripsa, djelotvoran je Actellic 50 (pirimifos metil). Na krastavcu, rajčici u polju i zaštićenom prostoru primjenjuju se insekticidi na bazi deltametrina Decis EC, Decis WG i Rotor te Karate 2,5 EC, King i Karate Max na bazi lambda cihalotrina, Talstar 10 EC na bazi bifentrina, a može se primijeniti i Eastac 10 SC, Direct 10 SC i Direct 10 EC na bazi alfacipermetrina na istim kulturama u polju i u zaštićenom prostoru. Na plodovitom povrću samo u polju primjenjuju se Methomex 20 i Lannate SL (metomil), koji su strogo zabranjeni u zaštićenom prostoru. SI. 117. Grabežljiva stjenica iz roda Orius siše ličinku duhanova tripsa {prenrdKoppGTi)

Zbog otrovnosti pesticida, njihovih dugih karenca i produžene berbe, da-

nas se u svijetu sve manje kemijski suzbijaju štetnici u zaštićenom prostoru, a zamjena je biološka borba primjenom prirodnih neprijatelja. Danas najveći proizvođač prirodnih neprijatelja u Europi jest kompanija "KOPPERT BV" iz Nizozemske, koja proizvodi parazite i predatore gotovo svih nadzemnih štetnika povrća i ukrasnog bilja. Svoje podružnice Koppert ima u mnogim zemljama, na primjer u Italiji i Austriji, a od prošle 2002. godine svi Koppertovi proizvodi mogu se nabaviti i u Hrvatskoj preko ovlaštenih zastupnika ''COLIĆ - trade d.o.o" iz Biograda n/m za obalni dio i ''Zeleni hif iz Zagreba za kontinentalni dio. U Hrvatskoj se taj način borbe tek počeo primjenjivati. Za biološko suzbijanje kalifornijskog tripsa i ostalih tripsa primjenjuju se predatori, grinja Amblyseius cucumeris i stjenice roda Orius. A. cucumeris ne podnaša visoke temperature pa se primjenjuje samo u rano proljeće, do početka travnja, a Orius se primjenjuje u preostalom dijelu godine. U nasadu paprike, gdje se folijarno tretiranje rijetko provodi ili se primjenjuju insekticidi kratkog djelovanje, npr. diklorvos, u drugoj polovici vegetacije vrlo se često spontano pojavi Oiius. Osim tripsima, ta se stjenica hrani i peludom, pa može preživjeti na paprici u cvatnji i bez prisutnosti tripsa, te čak i prezimjeti do idućega proljeća. Cvijet krastavaca nema toliko peludi kao paprika, pa je preživljavanje Oriusa teže. Nakon spontane pojave Oriusa, često nije više potrebno provoditi zaštitu insekticidima, ako se protiv ostalih štetnika i gljivičnih bolesti primjenjuju sredstva za zaštitu bilja neškodljiva za te stjenice. Kalifornijski trips napada iste kulture i u polju, ali te se zaraze lakše suzbijaju primjenom istih insekticida. D u h a n s k i štitasti m o l j a c

(Bemisia tabaci) Opis. Duhanski štitasti moljac maleni je bijeli kukac, pomalo nalik leptiriću, dug samo 1 mm. Mužjaci su nešto manji. Tijelo i oba krila pokrivena su bijelim do malo žućkastim voštanim prahom. Odrasli oblik, iako je manji, vrlo je sličan cvjetnom štitastom moljcu. U stanju mirovanja krila su mu stisnuta uz tijelo, za razliku od bijele mušice. Zbog malenih dimenzija te su razlike slabo uočljive. Jaje je maleno, kruškoliko, dugo oko 0,2 mm, u početku bjeličasto, a postupno postaje smeđe. Tek ispiljena ličinka plosnata je, ovalna, nalik štitastoj uši. Ličinke i kukuljice bijele su do limunske žute boje, ovisno o biljci domaćinu. Plosnate kukuljice duhanskog tripsa, zvane puparium, nepravilna su ovalna oblika, duge 0,7 m. Razlikovanje tih dviju vrsta vrši se na osnovi praznog pupariuma kukuljice. Na glatkom lišću kukuljica duhanskog štitastog moljca nema dlake, a na sL 118. Odrasli oblici duhanova dlakavom ima 2-8 dugih dlaka. Puparium štitastog moljca

bijele mušice pravilna je ovalna oblika, ravnih strana, gledano bočno, i ima 12 jakih dlaka; na kukuljici duhanskog moljca broj dlaka varira, one su nježnije, a bočne su strane zaobljene. Tipičan simptom zaraze biljaka tim štetnikom jesu brojne klorotične pjege, medna rosa po plodovima i listovima, a kasnije se na ljepljivim naslagama razviju gljive čađavice. Ti se simptomi bitno ne razlikuju od simptoma koje izaziva cvjetni štitasti moljac. Svi razvojni stadiji štetnika nalaze se na naličju listova, gdje su vidljive brojne sičušne bjeličaste ličinke i sitni "leptirići". Potresemo li takvu biljku, masa sitnih bijelih insekata poleti, ali odmah nakon toga opet se smještaju na listove biljaka. Zaraza duhanskim štitastim moljcem utvrđuje se žutim ljepljivim pločama, koje se vješaju u nasad tako da njihov donji rub bude uvijek u visini vršnih dijelova biljaka u pavilnim razmacima. Važnost. Donedavno je duhanov štitasti moljac bio poznat samo kao štetnik poljoprivrednih kultura u toplijim krajevima na pamuku, duhanu, rajčici, slatkom krumpiru i kasavi. S vremenom je postao štetnik mnogih stakleničkih kultura, pa tako od plodovitog povrća napada rajčicu, papriku, patlidžan, krastavce i tikvice, ali i ostale Cucurbitaceae. Donedavno karantenski štetnik u Hrvatskoj na listi Al, sve dok nije unesen u Hrvatsku na uvezenim ukrasnim biljkama Poinsettia sp. i Tbunbergia sp., pa je prisutan u većem broju objekata. Duhanskog štitastog moljca nalazimo na vanjskim površinama tropskog i suptropskog pojasa i u brojnim staklenicima umjerenog pojasa. U Europi je proširen na Cipru, u Grčkoj, Italiji, a djelomično u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Poljskoj, Španjolskoj, Portugalu, Švicarskoj i zemljama bivšeg SSSR-a. Zaraza je utvrđena i u Irskoj, gdje je uspješno eradicirana. Registrirana je u Tunisu, Izraelu i Turskoj. Široko je rasprostranjen u Aziji, Africi, Srednjoj Americi, na Karibima i u Oceaniji. U Sjevernoj Americi proširen je u Meksiku i južnim državama SAD-a (Arizona, California, Florida, Georia i Texas), a u Južnoj Americi u Argentini, Brazilu, Kolumbiji i Venezueli. Duhanski štitasti moljac također je izraziti polifag. Iako imaju krila, odrasli oblici slabi su letači, ali zračna staijanja šire ih na velike udaljenosti. Najviše je proširen trgovinom sadnim materijalom i rezanim cvijećem. Glavni krivac za njegovo širenje međunarodna je trgovina s Poinsettia sp. (božična zvijezda). Primarne štete izazivaju u ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova, zbog čega na listovima zaraženih biljaka nastaju klorotične pjege. Kako zaraza raste, pjege se spajaju, cijela plojka lista požuti, osim lisne nervature. Kasnije ti listovi otpadaju. Ličinke i odrasli oblici izlučuju obilje medne rose, a njezine sjajne ljepljive nakupine po listovima i plodovima izvrsna su podloga za razvoj saprofitskih gljivica čađavica. Zbog čađavih nakupina smanjena je fotosinteza, biljke su slabije razvijene i prinos je kvantitativno i kvalitativno niži. Čađave nakupine nagrđuju plodove, što im znatno smanjuje komercijalnu vrijednost. Biologija i ekologija. Odrasli oblici duhanova štitastog moljca odlažu jaja na naličje lista. Jaja su svojim širim dijelom pričvršćena pedicelom na površinu

lista. Na 30° C razvoj jaja traje 5-9 dana, ovisno o biljci domaćinu i relativnoj vlazi zraka. Nakon izlaska iz jaja ličinka se kreće samo kratko, tek toliko da se odmakne od jaja. Tada se pričvrsti na list i više se ne kreće. Prolazi kroz četiri razvojna stadija; četvrti je stadij kukuljice, još zvan "puparium", a iz njega izlazi odrasli oblik. Svaki od prva tri stadija ličinke traje 2-4 dana, a posljednji puparium traje oko 6 dana. U tom stadiju odvija se preobrazba u odraslog insekta. Oko 12 sati nakon pojave odraslih oblika počinje parenje. Ženke žive prosječno oko 60 dana, a za to vrijeme odlože do l60 jaja koja su odložena u luku oko tijela ženke. Životni vijek mužjaka traje kraće, 9-17 dana. Duhanov štitasti moljac ima veći broj pokoljenja godišnje, koja u zaštićenom prostoru nisu vremenski ograničena, nego u svako doba na listovima nalazimo jaja, ličinke, "kukuljice" i odrasle oblike. Zaštita - Opisana je kod cvjetnog štitastog moljca. Cvjetni štitasti m o l j a c (bijela m u š i c a )

(Trialeurodes vaporariorum) Opis. Cvjetni štitasti moljac mali je, bijeli, vrlo živahni "leptirić", dug oko 2 mm. Zbog toga se uobičajeno naziva i bijela mušica. Tijelo i krila pokriva fini bijeli vosak u obliku praška. Jaje je maleno, ovalno i pričvršćeno stapkom za list. Ličinka prvog stadija ima tri para nogu, kreće se, duga je 0,3 mm. Od piljenja iz

SI. 119. Odrasli oblici cvjetnog štitastog moljca

jaja do prvog presvlačenja razvoj traje samo nekoliko sati. Nakon toga gubi noge, spljošti se poput ljuske i pričvrsti na list. Ličinke trećeg stadija i "kukuljice" također su bez nogu, bjeličaste, spljoštene poput ljuske i pričvršćene na list, samo nešto veće. Kao i u odraslih oblika, tijelo ličinki i "kukuljica" tzv. "bijelih pupa", prekriva fini voštani sloj.

Si. 120. Ličinke štitastog moljca na naličju lista (snimila N. Pagliarini)

Tipičan simptom zaraze biljaka tim štetnikom u početku je medna rosa po plodovima i listovima, a kasnije se na ljepljivim naslagama razviju gljive čađavice. Svi razvojni stadiji štetnika nalaze se na naličju listova. Odrasli oblici "leptirići" i jaja nalaze se masovno uvijek na vršnim listovima, a ličinke i kukuljice nalaze se na listovima donjih etaža. Početne zaraze odraslim oblicima teško se uočavaju jer se nalaze na naličju listova. Za pravovremeno izvođenje zaštitnih mjera od velike je važnosti uočavanje tih ranih zaraza. Jedna od starih i prokušanih metoda, ali ne i najboljih, sastoji se u redovnim kontrolama nasada svakih nekoliko dana potresanjem biljaka ili pregledom naličja listova. Pomalo preživjelu metodu za utvrđivanje početnih zaraza zamijenile su danas žute ljepljive ploče. U nasad se vješaju tako da njihov donji rub bude uvijek u visini vršnih dijelova biljaka, u određenim razmacima. Privučeni bojom "leptirići" bijele mušice nalijepe se na ploče, te se tako početna zaraza može utvrditi mnogo ranije nego potresanjem biljaka. Važnost. Od plodovitog povrća najviše strada rajčica. Njezin prirod može biti smanjen do 40 %. To je vrlo visok postotak za vrlo skupu stakleničku proizvodnju. Zaražuje i krastavac, patlidžan, tikvice i papriku. Te su zaraze danas mnogo manje važnost, negoli su bile prije pojave kalifornijskog tripsa. Bijelu mušicu već godinama nalazimo u svim staklenicima umjerenog pojasa, na raznim kulturama. Izraziti je polifag. Proširena je prodajom sadnica zaraženih ličinkama i kukuljicama tog štetnika. To je pasivan način širenja, a na manje se udaljenosti širi aktivno, letom vrlo živahnih odraslih oblika, "leptirića", po stakleniku i njegovoj bližoj okolici. Primarne štete izaziva ličinka i odrasli oblik sisanjem biljnih sokova, zbog Si. 121. Plod rajčice onečišćen gljivama čega zaražene biljke zaostaju u rastu, dačadavicama uslijed zaraze štitastim ju niži prirod zbog sitnijih plodova i mamoljcima (snimila N. Pagliarini) njeg broja plodova. Sekundarne štete nastaju zbog obilatog lučenja medne rose, ličinki i odraslih oblika, koja kapa po nižim listovima i plodovima, te je izvrsna podloga za razvoj saprofitskih gljiva čađavica. Na listovima one smanjuju asimilacijsku površinu, a plodove nagrđuju, što im znatno smanjuje komercijalnu vrijednost. Biologija i ekologija. Stvaranjem povoljnih klimatskih uvjeta u zaštićenom prostoru potrebnih za uzgoj kulturnih biljaka, stvoreni su uvjeti, vrlo bliski optimalnim, za razvoj i razmnažanje svih štetnika, pa tako i bijele mušice. U umjetno održavanom klimatu, pri temperaturi 22-25 razvojni ciklus tog štetnika traje 21-28 dana, ovisno o kulturi. Prema literaturi štetnik ima 10-12 pokoljenja godišnje. Pokoljenja u zaštićenom prostoru nisu vremenski ograničena, nego u svako doba na listovima nalazimo jaja, ličinke, "kukuljice" i odrasle oblike. Razvoj

štetnika neprekinut je i tijekom zimskih mjeseci, samo se na nižim temperaturama produljuje na 45-70 dana. U zaštićenom prostoru nema zimske diapauze. Na visokim temperatura ljeti odrasli oblici izlaze iz staklenika i naseljavaju se na razne kulturne i korovske biljke u njegovoj okolici. Tu ih možemo naći sve do kasne jeseni. Dio populacije vraća se u staklenik, a dio se povlači na prezimIjenje u prirodi. Mnoge korovske biljke u stakleniku i oko njega izvrstan su domaćin tom štetniku i vrlo su često izvor zaraze novog nasada rajčice, krastavca ili paprike. Bijela mušica ima vrlo visoki potencijal razmnažanja. Razmnožava se spolno i partenogenetski. Mužjaci su rijetki. Ženka odloži 100-200 jaja, katkada i više, uvijek na naličje lista, između nervature, pojedinačno ili u skupinama po 2 do 26 komada. Embrionalni razvoj traje 4-20 dana, a razvoj ličinke 15-45 dana. Optimalni uvjeti potrebni za razvoj bijele mušice jesu 25-28 i visoka relativna vlaga zraka. Zaštita. Suzbijanje ovog štetnika na kulturama u zaštićenom prostoru sastoji se od kompleksa mjera, kemijskog suzbijanja s mehaničkim i kulturnim mjerama radi sprečavanja ili sniženja njegove zaraze, pa do biološke borbe. Kemijsko suzbijanje provodi se većim brojem insekticida. Mnogi od njih, zbog voštanog ovoja koji pokriva tijelo ličinki i "kukuljica", imaju slabu djelotvornost ili uopće ne djeluju na te razvojne stadije, iako vrlo dobro djeluju na odrasle krilate oblike. Zbog istovremene prisutnosti svih razvojnih stadija potrebno je izvoditi vrlo česta prskanja u kratkim intervalima. U ljetnim mjesecima ti su razmaci kratki, 3, 5 do 7 dana, ovisno o intenzitetu zaraze i reinfestaciji s korova ili s vanjskih površina, a u jesen i proljeće produžuju se na 21-28 dana. Učestala primjena istog insekticida izaziva rezistentnost štetnika, ne samo prema tom sredstvu, nego i prema cijeloj grupi srodnih insekticida." Cvjetni štitasti moljac mora se suzbijati u početnoj zarazi. Kritičan broj, koji označuje najveći broj insekata po jedinici površine, kada treba provesti suzbijanje, za bijelu mušicu iznosi jedan odrasli oblik na 100 biljaka. Pri zarazi od 10 "leptirića'VlOO biljaka već se javljaju nakupine medne rose i prve ličinke koje su otporne na niz insekticida. Suzbijanjem u takvih ili još jačih zaraza, bit će uništeni odrasli oblici, a ovisno o primijenjenim insekticidima i njihove ličinke, ali ne i kukuljice i jaja. Za kratko vrijeme razvit će se nova populacija odraslih oblika "leptirića". Zato se u nasad vješaju žute ljepljive ploče kako je to već opisano. Od insekticida koji su se primjenjivali protiv štetnika, neki su zbog otrovnosti i rezidualnog djelovanja zabranjeni za primjenu u povrću, drugi su nestali s tržišta, jer im je dozvola istekla i nije više produžena. Umjesto njih pojavili su se novi, poput sistemičnih insekticida iz grupe neonikotinoida kao Confidor 200 SL (imidakloprid), Actara 25 WG (tiametoksam). Calypso SC 480 (tiakloprid) i Mospilan 20 (acetamiprid). Confidor ima dozvolu za primjenu protiv štitastih moljaca na rajčici, a za tu se svrhu mogu primijeniti Actara 25 WG i Mospilan 20, koji imaju dozvolu za suzbijanje duhanova štitastog moljca. Insekticidi na bazi diklorvosa Kofumin 50-EC Nuvan 50-EC dozvoljeni su na rajčici, krastavcu i paprici u polju i u zaštićenom prostoru, (iznad biljaka) no pri

primjeni prskanjem ti insekticidi mogu biti fitotoksični na krastavcu. Zato ih je bolje primijeniti zamagljivanjem. Na istim kulturama djelotvoran je Actellic 50 (pirimifos metil). Na krastavcu, rajčici u polju i zaštićenom prostoru protiv bijele mušice primjenjuju se insekticidi na bazi deltametrina Decis EC, Decis WG i Rotor te Karate 2,5 EC, King i Karate Max na bazi lambda cihalotrina, Talstar 10 EC na bazi bifentrina, a mogu se primijeniti i Fastac lOSC i Direct 10 SC na bazi alfacipermetrina na istim kulturama u polju i u zaštićenom prostoru. Dozvolu za primjenu na plodovitom povrću, samo u polju, imaju insekticid na bazi metomila Methomex SL 20 i Lannate 20 SL. Strogo je zabranjen u zaštićenom prostoru.

SI. 122. Neparazitirane iparazitirane (s Encarsia formosa) ličinke cvjetnog štitastog moljca (prema Koppert)

Si. 123. Odrasli i ličinika cvjetnog štitastog moljca zaraženi s Verticillium lecanii (prema Koppert)

Uz kemijsko suzbijanje treba provoditi i ove mjere: 1. Prije sadnje kulture podložne napadu bijele mušice iz staklenika se moraju ukloniti i uništiti svi korovi i biljni ostaci, zakopavanjem ili spaljivanjem. Okoliš staklenika ili plastenika mora biti uredan, bez biljnih ostataka iz uzgojnih komora. 2. Saditi treba samo nezaražene sadnice. 3. Tijekom cijele vegetacije treba redovito održavati higijenu staklenika, sav otpadni biljni materijal svakodnevno iznositi i uništavati, te plijeviti korove. 4. U objekt treba postaviti žute ploče i redovito kontrolirati. Nakon pojave pr\dh "leptirića" na njima treba provesti prskanje. Zbog česte pojave rezistentnosti cvjetnog i duhanskog štitastog moljca te otrovnosti insekticida i njihovih ostataka- rezidua u plodovima, protiv tih se štetnika vrlo uspješno primjenjuje biološka borba s njihovim prirodnim neprijateljem, parazitskom osicom Encarsia formosa. Osica odlaže jaja u ličinke drugog i trećeg stadija, u kojima se razvija do odraslog oblika, na račun svog domaćina, koji ugiba. Umjesto bijelih "pupa" na listovima se pojavljuju parazitirane crne "pupe" iz kojih izlijeće osica Encarsia. "Crne pupe" osice Encarsia se u prometu nalaze pod imenom En- Strip. Biološko suzbijanje tih štetnika provodi se također i prskanjem biljaka suspenzijom spora entomofagne gljive Venicillium lecanii, kad je zaraza pred introdukciju parazita prejaka. Taj preparat u prometu se nalazi pod imenom Mycotal. U biološkoj borbi cilj je što prije postići ravnotežu između

štetnika-domaćina i njegova prirodnog neprijatelja, parazita ili predatora. Encarsia ne može preživjeti bez prisutnost svojih domaćina. Štitasti moljac napada iste kulture u polju, ali zaraze su mnogo manjeg intenziteta i kraćeg trajanja. Muhe - l i s n i m i n e r i

(Liriomyza trifolii,

L. huidohrensis, L. bryoniae i Chromatomyia /Phytomyza/ horticold) Opis. Lisni mineri sitne su mušice. Tijelo mušice Z. trifolii dugo je 1,4-2,3 mm, smede-crno, s pojedinim žutim dijelovima. Tijela mušica L. huidobrenasis sivo-crne je boje, a crno-smede je boje u Chromatomyia vrsti. Ženke su nešto veće. Ličinke su apodne, kao sve ličinke muha, bez jasno vidljive glave. Ličinke Z. trifolii narančaste su do oker žute boje, duge oko 2 mm, a ličinke Z. buidobrensis luck'Asio su bjelkaste, duge 3,2 mm. Kukuljice Z. trifolii svijetlosmede su boje, nešto kraće od odrasle ličinke i pomalo bačvasta oblika, a kukuljice Z. buidobrensis žutocrvene su do tamno smeđe boje. Štete izazivaju samo liSl. 124. Mine na lišču rajčice od ličinki Liriomyza trifolii činke, koje žive između (snimila N. Pagliarini) dva epidermalna - površinska sloja lista, gdje se hrane lisnim tkivom - parenhimom, bušeći u njemu hodnike. Zbog toga na listovima nastaju karakteristični hodnici - mine, koje mogu biti vidljive s lica i naličja lista. Oblik i položaj mina tipičan je za svaku pojedinu vrstu, pa se već na osnovi toga može utvrditi vrsta minera. Osim mina na listovima se nalaze i sitne svijetle pjege, koje nastaju zbog Si. 125. Kukuljice Liriomyza trifolii i mine dopunske ishrane i odlaganja jaja, koje na listu rajčice (snimila N. Pagliarini) ženke leglicom unose pod pokožicu lista. Važnost. Do sredine devedesetih godina ti su štetnici na plodovitom povrću u Hrvatskoj bili od manje važnosti. Javljali su se kasnije tijekom berbe na već odraslim i dobro razvijenim biljkama, a nastale štete nisu bile ekonomski važne. Međutim, početkom sprnja 1995. na krastavcima u staklenicima srednje Dalmaci-

je utvrđen je vrlo jak napad lisnih minera, prisutan i usprkos provođenim mjerama zaštite. Lica listova od najđonjih do najgornjih etaža bila su prekrivena bezbrojnim minama. Oblikom one su bile sličnije minama koje pravi Ch. horticola (uske i linearne u početku, s malim proširenjem kasnije), premda malo drukčije. Na licu listova mogla se vidjeti poneka ličinka i kukuljica, koje po boji i veličini nisu odgovarale izgledu ličinki Z. trifolii Nikad nismo utvrdili koja je to bila vrsta, no danas sumnjamo na zarazu s graškovim lisnim minerom Z. huidobrensis. Graškovog lisnog minera našli smo početkom travnja 2001. na verbenama u jednom stakleniku u Zagrebu. S verbena je prešao na rasad krastavca i paprike u istom stakleniku. Brojna prskanja u stakleniku nisu zaustavila napad, no čim je rasad iznesen iz staklenika zaraza je zaustavljena. Ta je vrsta nađena u Hrvatskoj i na krastavcima i na si. 126. Graškov lisni miner ukrasnom bilju. Liriomyza huidobrensis (prema Taj nalaz ponovo dokazuje da je nedopuwww.cevimp ucedavis edu) stivo zanemarivati štetnike koji u ranijim razdobljima nisu bili od veće važnosti. Iz njihovih se redova kadtad može pojaviti novi štetnik mnogo veće ekonomske važnosti. Tako je, uostalom, bio i s pojavom Z. trifolii i mnogo kasnije kalifornijskog tripsa. Muhe - lisni mineri napadaju krastavac, rajčicu, patlidžan i tikvicu, a na paprici su iznimno rijetki. Na rajčici i krastavcu u zaSI. 127. Mine graškovog lisnog minera na rajcici štićenom prostoru često su (prema Kelly Clark) prisutne kombinirane zaraze s Z. trifollii Ch. horticola. Rjeđe su zaraze s Z. bryoniae. Napadaju i druge vrste povrća. To su pretežno štetnici u zaštićenom prostoru, a u polju su zaraze rijetke. Z. huidobrensis mp^i&d papriku, rajčicu, krastavce, dinje, celer i drugo povrće. Biologija i ekologija. Muhe - lisni mineri imaju veći broj pokoljenja godišnje. Kao i u drugih štetnika u zaštićenom prostoru, pokoljenja su međusobno isprepletena istovremena su prisutni svi razvojni stadiji. Prezimljuju kao kukuljice na brojnim samoniklim biljkama, odnosno na njihovim ostacima ili pod grudicama zemlje. U nepovoljnim uvjetima stadij kukuljice može potrajati po nekoliko mjeseci.

Na 23- 28 razvojni je ciklus vrlo brz, a traje 12-14 dana. Iz jaja, koje ženka leglicom unese pod epidermu lista, za 2-4 dana ispili se ličinka. Ona se kukulji 58 dana nakon izlaska iz jaja i intenzivnog hranjenja. Odrasla ličinka L. trifoliii L. bryoniae izhzi iz mine i kukulji se na listu ili na zemlji, kamo padne, a Ch. horticola kukulji se unutar lista na kraju mine u tzv. pupalnom mjehuriću. Zaštita. Za kemijsko suzbijanje primjenjuju se isti insekticidi i ostale kulturne mjere opisane kod bijele mušice. Dozvolu ima i naturalit spinosad (Laser). Uz nabrojene insekticide, na našem tržištu postojao je jedan vrlo dobar insekticid, regulator razvoja, pod imenom Trigard 75 WP, kojim se može sa samo 2-4 prskanja suzbiti zaraza minerima. Nažalost, proizvođač je odustao od daljnje proizvodnje pa će se moći primjenjivati samo dok se ne potroše stare zalihe. Dozvoljen je u zaštićenom prostoru i u polju na plodovitom povrću. Tamo gdje se provodi biološka borba protiv ostalih štetnika u zaštićenom prostoru, protiv lisnih minera primjenjuju se dva parazita. To su Dacnusa sibirica i Dygliphus isaea. Na tržištu se nalaze pod trgovačkim imenima Minex, koji sadrži oba parazita, Minusa sadrži parazita D. sibirica, a Mygliphus sadrži D. isaea. Koprivin (obični) crveni pauk {Tetranycbus urticae)

Opis. Taj se štetnik ubraja u grinje - Acarina. Odrasli oblici vrlo su nježni, ovalna, gotovo prozirna tijela, dužine oko 1 mm. Boja tijela prilično varira, od

SI. 128. Crveni pauk Tetranycbus unicae: odrasli, ličinke i jaja na naličju lista

bjelkasto- žućkaste, zelenkaste do crvenkaste, ovisno o biljci na kojoj se hrani. Na leđnom dijelu ima tamne mrlje. Odrasli oblik ima četiri para nogu. Ličinka prvog stadija slična je odraslom obliku, mnogo je manja i ima samo Si. 129. Simptomi zaraze crvenim paukom na listovima krastavca (snimila N. Pagliarini)

tri para nogu. Četvrti par razvije se u ličinke drugog stadija. Jaja su malena, okrugla, bjeličasta, donekle prozirna i ne vide se prostim okom. Simptomi zaraze vrlo su karakteristični i lako se uočavaju. Na licu lista, između nervature, nastaju klorotične točkice, bjelkasto-srebrnaste do žućkaste boje. List djeluje kao da je si. 130. žarište zm^aze crvenim paukom u nasadu mramoriran. Porastom inkrastavaca (snimila N. Pagliarini) tenziteta zaraze pjegice postaju veće i međusobno se spajaju. Takvi listovi žute između nervature, koja najdulje ostaje zelena, i na kraju se osuše. Na naličju takvih listova nači ćemo manji ili veći broj paukova, koji se najradije zadržavaju uz lisnu nervaturu. Taj štetnik proizvodi predu, pa za jakog intenziteta zaraze listovi mogu biti međusobno povezani pređom, unutar koje možemo vidjeti brojne pauke. Važnost. Taj pauk vrlo je čest i opasan štetnik kultura u zaštićenom prostoru umjerenog pojasa. Napada mnoge vrste samoniklih do kulturnih biljaka . Od plodovitog povrća najveće štete izaziva na krastavcu, tikvicama, nešto manje na paprici i još manje na rajčici. Pojavom kalifornijskog tripsa i pauk je dospio u drugi plan, iako njegove štete danas nisu ništa manje nego prije. U polju napada iste kulture na kojima je intenzitet zaraze mnogo manji nego u zaštićenom prostoru. Vrlo jake zaraze u polju nalazimo na lubenicama. Štete izazivaju svi pokretni stadiji pauka, ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova, zbog čega u stanicama nestaje klorofila i one gube zelenu boju, a na listovima nastaju opisani simptomi. Povoljni uvjeti za razvoj i razmnažanje pauka istovremeno su uvjeti potrebni za uzgoj kulturnih biljaka. Pauk se tada razvija vrlo brzo, a zbog visokog potencijala razmnažanja njegove zaraze naglo buknu. Za jakih zaraza na listovima se masovno nalaze svi razvojni stadiji pauka. Listovi su povezani pređom, takve biljke slabe, plodovi su sitniji i manje ih je, što rezukira nižim prirodom. Biologija i ekologija. Najpovoljniji uvjeti za razvoj koprivina crvenog pauka jesu niska relativna vlaga zraka, između 45-55 %, visoka temperatura od 30 do 32 a i obilje svjetla. U tim uvjetima razvoj od jaja do odraslog oblika traje 8-12 dana. Na nižim temperaturama razvoj se produljuje, pa pri 21 uz istu relativnu vlagu zraka traje 14 dana. Porast relativne vlage zraka također produljuje razvoj. Ženka živi prosječno oko 30 dana, a za to vrijeme odloži 90-120 jaja, no neke mogu odložiti i više od 200 jaja. Jaja odlažu razbacano po čitavom naličju plojke lista. Nakon 3-5 dana iz jaja izlaze ličinke, koje na putu do odraslog oblika prolaze tri razvojna stadija. Svaki je od tih stadija podijeljen u aktivnu fazu i fazu mirovanja, približno istog trajanja. Ličinka u aktivnoj fazi mnogo je osjetljivija na aka-

ricide negod ličinka u mirovanju, a mladi stadiji ličinki osjetljiviji su nego stariji stadiji. Zbog nižih temperatura i skraćenog trajanja dnevnog svijetla kasnije u jesen ženke se prestaju hraniti i odlagati jaja, napuštaju biljke i zavlače se na razna skrovita mjesta u armaturi staklenika, gdje prezime kao "zimske ženke". "Zimska ženka" mijenja boju u žuto-narančastu, a oblik joj je više okrugao, nego kod ljetne forme. Krajem zime ili početkom proljeća, nakon duljeg razdoblja sunčanih dana, prezimjeli oblici pauka bude se i sele na biljke, gdje se nastavljaju hraniti. Ako je jesenska zaraza bila jaka, proljetna bukne naglo. Za razvoj traži veliku količinu svijetla, što je uvelike uzrok povlačenja na prezimljenje tijekom jeseni. Međutim, u krajevima s mnogo više sunčanih dana pauk i zimi ostaje aktivan, nastavlja hranjenje i razmnažanje, ali razvoj mu je znatno produljen. To smo utvrdili u staklenicima u Dalmaciji. Početne zaraze uvijek su izrazito sporadične, a javljaju se na onim mjestima gdje su mikroklimatski uvjeti povoljniji, tj. gdje je viša temperatura i niža relativna vlaga zraka. To su uvijek rubni dijelovi biljaka na južnoj strani, redovi biljaka koji se nalaze uz cijevi grijanja i vršni dijelovi biljaka. Zaraze su često lokalne, jer se pauk relativno sporo seli iz žarišta. List koji siše napušta tek onda kada se počne sušiti. Kako intenzitet zaraze raste, žarišta se počinju spajati, zaraza gubi lokalno obilježje i zahvati cijeli staklenik. Zaštita. Zaštita od pauka, poput zaštite od kalifornijskog tripsa i štitastih moljaca, obuhvaća kompleks mjera, a kemijsko suzbijanje samo je dio tih mjera. Od velike je važnosti održavanje higijene u zaštićenom prostoru i oko njega, pred sadnju i tijekom vegetacije: uklanjanje korova i biljnih ostataka i njihovo redovito iznošenje iz zaštićenog prostora, čišćenje staza, podizanje zračne vlage, sadnja nezaraženih sadnica i redovita kontrola nasada. Pauka također treba kemijski suzbijati već kod najranijih zaraza. Akaricidi koji se protiv njega primjenjuju kontaktnog su djelovanja, a budući da su svi razvojni stadiji na naličju listova, potrebno je postići dobru pokrovnost. To je Si. 131. Grabežljiva grinja Phytosehilus moguće s prskalicama visokog pritiska, persimilis hrani se svojim domaćinom (prema Koppert) od 12-18 atm i više, koje daju vrlo fine kapljice, uz utrošak velike količine tekućine. Npr. ruže se prskaju 3000-5000 1 vode na hektar (30-50 1/ar), a prema nekim autorima treba čak do 10.000 l/ha. Na povrću se ne smiju trošiti tako velike količine vode, zbog mogućnosti zaraze s gljivičnim bolestima, kojima odgovara visoka zračna vlaga. Pri jačoj zarazi u zaštićenom prostoru, samo jedno prskanje neće dati zadovoljavajuće rezultate. U tom se slučaju prskanja moraju ponavljati u kraćim ili

duljim razmacima, ovisno o intenzitetu zaraze i godišnjem dobu. Na krastavacima ili lubenicama u polju najčešće zadovoljava samo jedno tretiranje. Protiv pauka na plodovitom povrću smije se primijeniti samo mali broj insekticida s akaricidinim djelovanjem, koji pokrivaju samo pokretne stadije pauka i imamo samo jedan akaricid. Od insektoakaricida dozvolu za primjenu im Radotion E-50 na rajčici u stakleniku i u polju dozvolu imaju Talstar 10-EC i Meothrin 10 FL. Od akaricida dozvoljen je samo Apollo 50-SC na salatnom krasstavcu, a djeluje samo na ličinke pauka. U svijetu se Danitol i Meothrin primjenjuju i na ostalom plodovitom povrću. Biološka borba vrlo se uspješno primjenjuje i protiv pauka, a provodi se s pomoću predatorske grinje Phytoseiulus persimillis. Ta se grabežljiva vrsta hrani sisanjem ličinki i odraslih oblika pauka, vrlo je pokretljiva i grabežljiva. Kad nestane pauka, hrani se pripadnicima vlastite vrste, dok ne nestane iz nasada. U prometu se nalazi pod imenom Spidex.

Štetnici češći na polju Lisne u š i p l o d o v i t o g p o v r ć a

Na plodovitom povrću u nas su često prisutne ove uši: Myzus persicae, Aphis gossypii (Aphis fmngulae gossypii), Aphis citricola, Aphis fahae, Aphis craccivora, Aulaconhum solani, Macrosiphum euphorbiae Zelena b r e s k v i n a u š

{Myzus persicae) Opis. Uši su žutozelene do maslinastozelene boje, duljine 1,2-2,3 mm. Na abdomenu se dobro vidi Si. 132. Kovrčanje lišća krastavca i pojava čađavice karakteristična tamna, veliizazvana napadom lisnih uši (snimila N. Pagliarini) ka pjega i tamne postrane točke. Na glavi je karakteristična pojava tuberkula (roščića), koji se nalaze na bazi ticala. Sifoni su s jedne strane blago zaobljeni. Može se lako zamijeniti s vrstom Phorodon humuli Važnost. Uš je raširena u svim područjima naše zemlje, poglavito ondje gdje ima mnogo bresaka, jer su breskve zimski domaćini te vrste. Si. 133. Breskvina zelena lisna uš Naročito je važna na kmmpiai, i to sjemenskom.

Dolazi i na rajčici, paprici, krstašicama, salati, špinatu, grašku, bobu, mrkvi, špargi te na mnogim drugim kulturama (hrani se na više od 500 biljnih vrsta). U zatvorenom prostoru najčešće oštećuje krastavce, papriku i salatu. Izravne štete očituju se na lišću iz kojeg uš siše sokove i tako lišće gubi zelenu boju i često se deformira. Luči obilje medne rose, na koju se naseljuju gljive čađavice. Najveće štete nanosi prenošenjem brojnih virusa (više od 180), koji imaju osobito važnost za krumpir (vidi uši u krumpirvi)Biologija i ekologija. Uš može imati potpun životni ciklus, sa spolnim pokoljenjem, kad prezimi kao zimsko jaje na breskvi, ili, rijetko, na šljivi, trešnji i marelici. Ima uši i s nepotpunim razvojnim ciklusom, tj. bez spolnog pokoljenja, kada prezime odrasle ženke u zaštićenom prostoru ili u toplim krajevima (Dalmacija, Primorje, Istra) u slobodnoj prirodi. U nas su češće uši s potpunim razvojnim ciklusom. Toplo suho proljeće pogoduje ranoj pojavi uši osnivačice na breskvama (kraj veljače), koja stvara prve beskrilne kolonije. Početak proljetnog leta s breskve na druge kulture uveliko odreduju klimatski činioci. Let počinje ranije ako su dani sunčani, topli, suhi te s visokim tlakom zraka. Pri srednjim dnevnim temperaturama od 18 do 20 razvoj jednog pokoljenja traje 10-12 dana. Uši se sele na različite ljetne domaćine (kupusnjače, lisnato povrće, plodovito povrće, korjenasto povrće, špargu, duhan i mnoge druge kulture) na kojima se razmnožavaju preko ljeta sve do jeseni, kada se razvija seksualno pokoljenje. Nakon kopulacije ženka odlaže na breskvu jedno zimsko jaje, i ciklus se ponavlja. Zaštita. U zatvorenim prostorima preporučuje se biološko suzbijanje predatorima i parazitima, te bioinsekticidima. Od predatora najčešće se primjenjuje grabežljiva mušica šiškarica Aphidoletes aphidimyza, nadalje više vrsta božjih ovčica te zlatooke. Manje je parazita prikladnih za suzbijanje lisnih uši poput onih roda Aphidius, te mikrobioloških pripravaka, primjerice na osnovi gljivice Verticillium lecanii (yid]ct\ III. poglavlje). Od kemijskih insekticida mogu se na polju i u zatvorenom prostoru primijeniti sredstva na osnovi pirimikarba (Pirimor 25 WG, Pirimor 50 WG, Pirimor WP50), tiakloprida (Calypso SC 480), pimetrozina (Chess 25 WP), heptenofosa (Hostaquick EC-50) i malationa (Radotion EC 50), samo na polju na osnovi metomila (Lannate 20 L, Methomex SL 20), a samo u zatvorenom prostoru na osnovi diklorvosa (Kofumin 50 EC - tretiranjem prostora iznad biljaka). Na rajčici, naročito u južnim dijelovima Hrv^atske (južna Dalmacija), velike štete može uzrokovati Apbis gossypiiprtnosen]em virusa. Zbog težine identifikacije te mogućnosti morfoloških promjena ovisno o klimatskim uvjetima, mnogi autori misle da je ta vrsta samo maritimna forma vrste Aphis frangulae, a ne posebna vrsta. Veliki broj afidologa ne odlučuje se ni za kakve determinacije, nego navodi Aphis frangulae gossypii Te uši prenose vrlo opasan Cticumhermoz2i\k virus, koji može uvelike ograničiti pa čak i onemogućiti proizvodnju rajčice. Uši prezime na grmu Frangula alnus kao zimsko jaje. Krug ljetnih domaćina vrlo je velik. Upravo na ljetnim domaćinima (raznim korovima) uši primaju CMV i postaju virulentne, pa na rajčicu dolaze već zaražene. Suzbijanje je vdo teško i tek treba pronaći zadovoljavajuće rješenje.

Kukuruzni moljac

(Ostrinia / Pyrausta / nubilališ) Opis. Gusjenica je isprva bjeikasto-ružiččasta, kasnije postaje siva ili svijetlosmeda, s tamnom glavom; naraste do 25 mm. Na svakom članku nalaze se po četiri okruglaste pjege. Važnost. Štetnik se širi zbog česte monokulture kukuruza, brojnih zapuštenih površina, sve češćih toplih godina i nekih drugih razloga. Vrlo je čest i svuda proširen štetnik kukuruza koji, međutim, često napada i mnoge druge biljke. Veće štete nanosi kad napadne plodove paprike, no buši i plod rajčice ili stabljike paprike, rajčice, graha, celera i drugog povrća. Ako se gusjenica ubuši u plod, onemogućuje njegovu upotrebu, napose i stoga što se na ulaznom otvoru ubrzo širi sekundarna gnjiloća. Vrlo su velike štete mjestimice u Podravini gdje se uzgaja papriSl. 134. Plod paprike napadnut gusjenicom ka za konzerviranje, pa se, čak kukuruznog moljca (snimio M. Maceljski) i kod male zaraze tim gusjeničama, paprika ne smije konzervirati cijela, već razrezana (fileti), da bi se uklonile gusjenice (vidjeti i sl.l). Biologija i ekologija. Gusjenice prezime u kukuruzincu, ali i u drugim biljkama domaćinima. Leptiri počinju izlijetati u svibnju i maksimum izlijetanja obično dosegnu na koncu lipnja i u prvoj dekadi srpnja. Ženke odlažu jaja na biljke domaćine. Najčešće nakon 5-7 dana izlaze gusjenice, koje se odmah ubušuju u biljke. Dio tih gusjenica prezimi, no dio daje novo pokoljenje leptira, koji lete u kolovozu. Ti leptiri daju drugo pokoljenje gusjenica koje napadaju biljne organe u kolovozu i rujnu. Zaštita. Problem zaštite povrća od ovog štetnika može se rješavati samo njegovim suzbijanjem na kukuruzu, i to na što širem području. Zbog pokretljivosti moljca pojedinac može samo malo utjecati na njegovu pojavu. Treba izbjeći ponovljenu sjetvu kukuruza na istu površinu. Svi proizvođači trebaju organizirano uništavati kukuruzinac u kojem štetnik prezimljuje. Duboko i temeljito zaoravanje štrljaka kukuruza smanjuje brojnost štetnika. Važne su i sve druge mjere koje smanjuju napad na kukuruz (otporniji hibridi, biološko suzbijanje osicom Trihogramom ili biološkim insekticidima na osnovi bakterije Bacillus thuringiensis i dr.). Preporučuje se brojnost kukuruznog moljca pratiti u kukuruzincu za vrijeme prezimljenja, a u vegetaciji treba pratiti pojavu leptira s pomoću lovnih svjetiljki, a posebice uz pomoć feromona.

Po mogućnosti treba izbjegavati uzgoj osjetljivog povrća blizu kukuruzišta. Na povrću se mogu primijeniti samo mjere biološkog suzbijanja (paraziti, bioinsekticidi), a kemijske insekticide u zaštiti povrća od tog štetnika ne treba primjenjivati. Šampinjonske mušice

(Mušice - Sciaridae: LycoriellaiSciara, Bradysia) auripila, L. mali, Bradysia apnea; muhe - Phoridae: Megaselia halterata, M. nigra i M. agarici) Opis. Odrasli oblici šampinjonskih mušica Sciaridae malene su, nježne mušice, duge 2 mm, s crnom glavom i prsištem, tamnosmedeg zatka, dugih ticala i s jednim parom prozirnih krila. Ličinke su apodne, sjajno bijele, s uskom crnom glavom, narastu do 5 mm duljine. Kukuljice su svilenasto bijele. Odrasli oblici šampinjonskih muha Phoridae wv\o su sitne muhe, tijela kraćeg od mušica, jako proširenog prsišta, kratkih krila, nogu 2-3 puta duljih od tijela i vrlo kratkih ticala. Ličinke su apodne, sjajno bijele ili žućkaste, kraće od ličinki mušica, s uskom svijetlom glavom. Kukuljice su žućkaste, nalik sjemenkaSI. 135. Šampinjonska mušica ma. Jaja Seiarida i Phorida ovalna su, bijela, (snimila N. Pagliarini) veličine 0,15-0,25 mm. Važnost. Do 2003. godine ličinke šampinjonskih mušica bile su vrio opasni štetnici na gljivama, ali i na rasadu plodovitog povrća i ukrasnog bilja. Početkom svibnja te godine u jednom stakleniku na područja srednje Dalmacije (Filip Jakov) na paprici sorte Bianka i Menta iz hidroponskog uzgoja prvi su put utvrđene štete, kojima su uzročnici bile ličinke tih mušica. Biljke paprike prevrtale su se zbog pucanja na bazi stabljike, u doba prvih berbi. Na mjestu loma stabljike i u algama na površini briketa kamene vune nalazile su se brojne ličinke, koje su toliko izgrizle biljno tkivo da su biljke od vlastite težine pucale i izvrtale se. Najveći broj oštećenih biljaka nalazio se uz staklo na sunčanim položajima, gdje su bile više temperature. Procjenjuje se da je Si. 136. Ličinka šampinjonske mušice na ^ bazalnom dijelu stabljike paprike u r hidroponskom uzgoju (snimila N. Pagliarini)

propalo oko 7- 8 % biljaka paprike. Na istom objektu ličinke mušica utvrđene su i na razvijenim biljkama rajčice u hidroponskom uzgoju, ali bez šteta. Tu su grizotine bazalnog dijela stabljika bile mnogo manje, pa biljke nisu pucale. Štete su mogle biti i veće, no zarazu su zaustavila tri zalijevanja nasada paprike Confidorom 200 SL preko sistema. Zalijevanje je obavljeno i na rajčici. Na raspuklinama tkiva najčešće se nije javljala sekundarna trulež. Za razliku od ličinki koje izazivaju direktne štete izgrizanjem podzemnih dijelova mladih biljaka rasada ili tkiva bazalnog dijela stabljike paprike, odrasli oblici šampinjonskih mušica na svojim tijelima prenose grinje, nematode, bakterije i spore gljiva Pythiuma, Fusariuma i drugih vrsta. Kamena vuna u kojoj rastu hidroponski uzgajane biljke sterilna je, pa se zato nije razvijalo sekundarno truljenje na raspuknutom tkivu, ali tako nije u klasičnoj proizvodnji rasada. Budući da odrasle mušice jako privlači miris organske mase u razgradnji, hrpe komposta na otvorenom njihovo su idealno stanište, odakle se šire na biljke uzgajane u zaštićenom prostoru. Biologija i ekologija. Ženke Si. 137. Pucanje stabljike paprike uslijed šampinjonskih mušica Sciaridae odlagrizotina šampinjonskih mušica u žu jaja u skupinama, uobičajeno na hidroponskom uzgoju (snimila N. Pagliarini) hrpe komposta na otvorenom, a u zatvorenom prostoru na supstrat u kojem se uzgaja rasad povrća. U najnovije vrijeme ženke tih mušica odlažu jaja i na površinu kamene vune koja se upotrebljava za hidroponski uzgoj plodovitog povrća. Ženka prosječno odloži oko 150 jaja. Pri 23 za 3-4 dana izlaze ličinke, a njihov razvoj do kukuljenja može trajati 3-4 tjedna, ovisno o temperaturama tijekom proizvodnje. U proizvodnji rasada i u hidroponskom uzgoju paprike ličinke se hrane živim i zdravim biljnim tkivom. Odrasla ličinka pravi svilenkasti kokon, a kukuljenje traje 1-2 tjedna. Nakon toga izlijeću odrasli oblici, koji se pare i odlažu jaja. Zaštita. Šampinjonske mušice na paprici suzbijene su zalijevanjem Confidorom (nema dozvolu za ovu namjenu), provedenim desetak dana nakon što je utvrđeno pucanje stabljika. Zalijevanja Confidorom ponovljena su još dva puta u razmaku od 5 do 6 dana. Zalijevanje Rogorom, koje je provedeno neposredno nakon što su se biljke počele izvrtati, nije suzbilo ličinke šampinjonskih mušica.

Ostali štetnici u p o l j u Pri uzgoju plodovitog povrća u polju na lubenicama, tikvicama i krastavcu javljaju se zaraze p a u k o m T. unicae. Naročito jake zaraze nastaju na lubenicama. Pri napadu listovi dobiju brončanu boju, a na naličju se nalaze svi razvojni stadiji pauka. I u polju prezimljuje kao zimska ženka u raznim pukotinama i skrovitim mjestima u zemlji. Vruća i sušna ljeta pogoduju zarazama. D u h a n o v trips T. tabaci zarazi krastavac, tikvicu, lubenicu, gdje može izazvati veće štete za vrućih i sušnih ljeta, a na rajčici i paprici opasniji je kao prenosilac viroze. Kalifornijski trips F. occidentalis mogao bi u polju izazvati iste štete kao u zaštićenom prostoru na krastavcu i paprici, ali njegovo je suzbijanje na otvorenom mnogo lakše. Najčešće je dovoljno 1-2 prskanja. Krajem kolovoza i u rujnu počinju u polju jačati zaraze b i j e l o m muSI. 138. Štete od stjenica na plodu rajčice šicom T. vaporariorum na rajčici i (snimio M. Maceljski) krastavcu, i eventualno na tikvicama, ali je blizu kraj vegetacije i nije potrebno suzbijanje. Zapažene su i štete od duhanovog štitastog moljca. Lisni m i n e r i L. trifoliii P. horticola izlijeću istovremeno kad i bijela mušica, ali njihove su štete zanemarive. Od l i s n i h uši, breskvina lisna uš može izazvati velike štete na paprici, direktno sisanjem biljnih sokova i indirektno prenošenjem viroze. Zaraze lisnim ušima i tripsima naročito su opasne na sjemenskim usjevima rajčice i paprike, zbog prenošenja viroze. Plodove rajčice u južnijim područjima Hrvatske napada više vrsta stjenica koje izazivaju pojavu sitnih bjelkastih točkica čime se smanjuje tržišna vrijednost plodova. K r u m p i r o v a zlatica sve češće napada patlidan, pa i rajčicu. Dozvolu za suzbijanje zlatice na tim kulturama ima samo Novodor 3 %. No, dozvolu za primjenu na rajčici (protiv drugih štetnika) imaju pripravci na osnovi alfacipermetrina, lambdacihalotrina, beta-ciflutrina, bifentrina, imidakloprida, tiakloprida i tiametoksama koji su djelotvorni na zlaticu. Velike štete na tek-posađenoj paprici mogu nastati zbog napada gusjenica sovica pozemljuša, koje pregrizaju mlade biljke na vratu korijena. Te biljke propadnu. Lišće paprike često oštećuju gusjenice l i s n i h sovica. I gusjenice žute k u k u r u z n e sovice napadaju plodovito povrće. Zaštita. Ako je potrebno obaviti suzbijanje na tim kulturama na polju, primjenjuju se isti preparati kao i u zaštićenom prostoru.

Bolesti rajčica Gljivične i n j i m a slične bolesti u klijalištu

Pythium spp. Polijeganje rasada uzrokuje nekoliko Pythium vrsta (P. ultimum, P. debaryanum, P. spinosum, P. butleri), ali najčešće se spominje P. debaryanum. Pythium vrste parazitiraju biljke u zoni korijenova vrata, i to vrlo brzo, pa u 24-36 sati može poleći čitav rasad. Napada ono mjesto pri kojem biljka izlazi iz zemlje. Taj dio dobije vodenast izgled, a zatim se na tim mjestima biljka prelomi (biologija opisana kod kupusnjača). Chalara elegans isyn. Thielaviopsis basicold) Parazitira na velikom broju domaćina, a od povrća najosjetljivije su Solanaceae. To je parazit prvih stadija vegetacije. Napadnuti dio korijena pocrni, a zatim potpuno protrune. Istovremeno nadzemni dio žuti i vene. Bolest se obično javlja pojedinačno, zahvaćajući manje ili veće dijelove klijališta u oazama. Gljiva se iz jedne vegetacije u drugu prenosi u obliku hlamidospora, koje zadrže infektivnu sposobnost 4-5 godine. Endokonidije kraćeg su vijeka. I jedne i druge mogu izazvati infekciju. Navodi se da infekcije nastaju tek kad u gramu tla ima 3000-3500 konidija ili hlamidospora. Optimalne temperature za razvoj bolesti nalaze se između 17 i 23 Žestina napada ovisi o brojnosti propagula u tlu, pH vrijednosti tla, strukturi tla, odnosno o tome koliko se vlaga može zadržavati u tlu. Na tlima na kojima je pH vrijednost ispod 5,6 infekcije su Si. 139. Polijeganje rasada rajčice rijetke. (snimio B. Cvjetković) Rhizoctonia solani Ona je stanovnik tla, gdje živi, parazitskim i saprofitskim načinom života. Često dolazi na biljkama u klijalištu. Na tek izniklim biljkama izaziva nekrozu i omekšavanje hipokotila, pa se mlade biljke suše. Polegle biljčice posmede i uskoro istrunu. Tako nastaje eliptična plješina u klijalištu. U pikiralištu obično je napadnut prizemni dio struka. Napadnuti je dio tamnosmed. Rijetko izaziva štete na

presađenim biljkama, kojima napada korijen, korijenov vrat ili plodove koji dodiruju zemlju. Alternaria solani također u povoljnim prilikama može izazvati propadanje biljaka koje potječu od zaraženog sjemena. Osim spomenutih parazita, na rajčici u klijalištu mogu izazvati propadanje biljaka Phytophthora cryptogea, Phytophthora parasitica i Sclerotinia sclerotiorum, Sclerotium rolfsii i dr. Posljednje nabrojeni paraziti češće izazivaju štete na biljkama nakon rasadivanja, pa su stoga obrađeni u idućem poglavlju. Zaštita od bolesti u klijalištu obrađena je u poglavlju o bolesti kupusnjača. Trulež korijena, k o r i j e n o v o g vrata p r e s a đ e n i h b i l j a k a Bijela trulež

(Sclerotinia sclerotiorum) Gljiva je polifag koji parazitira na više od 400 biljnih vrsta, među kojima i na mnogim povrtnim kulturama (rajčica, paprika, kupus, krastavci, salata, endivija, mrkva, grašak i druge). Simptomi. Rajčica je osjetljiva na taj parazit u svim razvojnim stadijima. Gljiva živi na tlu, pa obično napada stabljiku u razini zemlje. Međutim, može je napasti i u pazušcu zaperaka, otkinutih zaperaka ili na čaški nakon otpadanja latica. Na napadnutom mjestu nastaje duguljasta vodenasta pjega, koja se postupno širi prstenasto, obuhvaćajući stabljiku. Listovi iznad napadnutog mjesta gube čvrstoću tkiva i venu. Na koncu, na svim napadnutim mjestima stvara se snježnobijeli pahuljasti micelij, koji prekriva zaraženu površinu. Isti takav micelij formira se unutar stabljike. Unutar micelija ubrzo se formiraju crni sklerociji. Mogu biti zaraženi i plodovi, na kojima se za transporta i u skladištu formira bijeli micelij i sklerociji. Na rajčici parazitira i S. minor, pokazujući iste simptome. Makroskopski se razlikuju veličinom sklerocija. Biologija. Opisana je kod salate.

SI. 140. Bijela trulež na rajčici

Zaštita. Smanjenje infektivnog po(snimio B. Cvjetković) tencijala gljive ide u mjere preventive. Plođored je vrlo koristan zahvat, a u njemu trebaju biti zastupljene trave (Poaceae). Dubokim oranjem unosimo sklerocije duboko u tlo, pa se ne mogu stvarati apoteciji. Zaražene biljke treba ukloniti iz nasada još prije nego se formiraju skle-

rociji i spaliti ih. U staklenicima se tlo sterilizira. Najuspješnije se sterilizira vodenom parom, zatim solarizacijom ili sredstvima za sterilizaciju tla. Prije sjetve ili sadnje biljaka, obilnim navodnjavanjem tla u toplim mjesecima, kroz pet tjedana može se znatno reducirati zaraza. Prskanjem biljaka oko korijenovoga vrata umanjuje se napad, a prskanjem ostalih dijelova zaštićuje se od infekcija askosporama. Djelotvorni su fungicidi na osnovi iprodiona, vinklozolin, procimidona i fenheksamida . Smeđa trulež

(Sclerotium rolfsii) Taj je parazit nekada bio na listi karantenskih bolesti. Na ljiljanima u stakleniku determinirali smo 1983. godine uzročnika, nakon čega je skinut s liste karantenskih bolesti. U 2001. godini zabilježene su ozbiljne štete u Sloveniji na rajčici. Parazitira na više od 200 biljnih vrsta. Simptomi. Rajčica, paprika i patlidžan mogu biti napadnuti u svim stadijima razvoja. Znaci su bolesti isti. Stabljika se zarazi u zoni korijenova vrata ili nešto iznad njega. Na mjestu infekcije nastaje smeđa ili crna pjega, koja se širi i prstenuje stabljiku. Kora na stabljici uništena je tako da je lezija ulegnuta. Biljka se nakon toga osuši. Za vlažnog vremena na tim mjestima nastaje bijeli micelij, deblji nego u gljive 5. sclerotiorum. Nastali crvenkasto smeđi sklerociji, promjera 1- 2 mm, veličinom i izgledom podsjećaju na sjemenke uljane repice. Epiderma puca, a nastalu šupljinu ispunja micelij i sklerociji. Mogu biti napadnuti i plodovi. Napadnuti plodovi propadaju 3- 4 dana nakon infekcije. Biologija. Za razvoj Sclerotium rolfsii uz vlagu treba dosta visoke temperature (optimum 25-35 °C), ali razvija se u inteivalu 8- 40 Živi u tlu u obliku sklerocija ili micelija kao saprofit.

Zaštita. Mjere zaštite iste su kao i kod bijele truleži. Rak stabljike

(Didymella lycopersici) Simptomi. Svi nadzemni dijelovi biljke mogu biti napadnuti, ali kad je napadnut bazalni dio stabljike, vene čitava biljka. Na stabljici se ozljede obično javljaju na maloj udaljenosti od površine tla. Na napadnutim mjestima tkivo je utonulo, mjesta su suha, u početku su smeđa, a kasnije sivkasta. Na mjestu napada katkada puca tkivo. Kad ozljeda obuhvati veći dio ili čitavu stabljiku, biljka vene. Prema simptomima na nadzemnim dijelovima, podsjeća na venuće koje izazivaju Venicilliumm^i^. Unutar ozljede ubrzo se mogu razabrati mala, crna plodna tijela (piknidi). Simptomi na listovima podsjećaju na simptome koje uzrokuju Alternariawxsie. Pjege koje uzrokuju Alternariayxsi^ svjetlije su, obično svijetlosmede do žutosmede. U D. lycopersici u središtu pjege formiraju se plodna tijela (piknidi), a u Alternaria ona ne nastaju. Na starijim listovima otpadaju napadnute zone, pa na listovima ostaju rupe. Češće se dogodi da se više pjega spoji, zbog

čega se osuše listovi. Pri uzgoju u zaštićenom prostoru zaraza je na plodovima rjeđa, ali pri uzgoju u polju može se i plod zaraziti. Biologija. Gljiva se prenosi sjemenom, pa ono može biti izvor zaraze. Parazit prezimi na zaraženim biljnim ostacima u tlu. Na tim dijelovima, napose na stabljici, stvara se mnogo plodnih tijela, piknida. Kada zavlada vlažno vrijeme, iz plodnih tijela izlazi obilje piknospora. Piknospore mogu klijati na 4-30 Paraziti u pravilu ulaze u biljku kroz oštećeno mjesto. Nakon ulaza u tkivo biljke razvija se micelij i javljaju se prvi simptomi. Na temperaturama višim od 30 zaustavlja se rast micelija.

Zaštita. Budući da su zaraženi biljni ostaci važan izvor zaraze, potrebno je na kraju vegetacije sve biljke s polja ili iz staklenika iznijeti i spaliti. Osim te mjere, dobro je u jesen duboko preorati parcelu, da eventualni ostaci dodu dublje u do. Na kolju i na drvenoj armaturi može gljiva preživjeti, pa treba pažljivo obaviti dezinfekciju formaldehidom. Dan prije sjetve može se do predvideno za sadnju zaliti otopinom Chromozina, Bavistina, Herbozina (karbendazim*) 0,1 %, 150 ml po svakoj biljci ili Polyramom DF (metiram) 0,2 % 150 ml., uz isti utrošak otopine po svakoj biljci. Taj postupak treba ponoviti 3-5 dana nakon sadnje sa 100 ml po biljci. U većim nasadima to je teško izvesti, pa se obično mlaznice prskalice usmjere tako da spomenutim fungicidima bude dobro poprskana biljka od da do 20-25 cm visine. Plutavost k o r i j e n a rajčice

(Pyrenocbeta lycopersici) Osim rajčice parazitira na paprici, plavom patlidžanu, tikvicama, špinatu. Simptomi. Na korijenu rajčice, još prije rasadivanja, mogu se opaziti dijelovi korijena tamnije boje od ostalog zdravog korijenja. U početku biljka stvara novo korijenje pa simptomi na nadzemnom dijelu nisu vidljivi. Promjene na korijenu nastaju postupno, korijen zadeblja, dobije smeđu boju, kora puca pa nastaju longitudinalna užljebljenja. Reduciran je broj sekundarnog korijenja. Zbog tih promjena na korijenu biljka brže stari, smanjuje se vegetativni prirast i urod. Za toplog vremena takve biljke gube turgor, ali oporave se nakon zalijevanja. Katkada takve biljke odbacuju listove na donjim etažama. Simptomi na nadzemnom dijelu su uočljiviji na tlima koja slabo ekonomiziraju vodom. Štete su obično veće što je vegetacijsko razdoblje dulje i što biljke rajčice imaju veću stabljiku s većim brojem etaža. Slične promjene na korijenu u intenzivnom uzgoju bez plodoreda može izazvati gljiva Colsi. 141. Plutavost korijena rajčica letotrichum coccodes. (snimio B. Cvjetković)

Biologija. Ta se bolest javlja u staklenicima ili plastenicima u kojima se dulji niz godina uzgajaju rajčica, plavi patlidžan ili paprika u uskom plodoredu. Zaraza se prenosi iz godine u godinu preko tla u kojem ostaje gljiva u formi micelija ili crnih mikrosklerocija u zaraženim dijelovima i tlu. Gljiva rijetko stvara piknide na zaraženim biljnim organima. Piknidi su tamne boje, okmglog oblika. Unutar piknida nalaze se kondiofori sa sporama (piknosporama). Optimalna temperatura za razvoj bolesti jest 18 odnosno između 1520 °C. Temperature iznad 30 i ispod 15 djeluju nepovoljno na razvoj gljive.

Zaštita. Kada se jednom pojave simptomi, u toj vegetacijskoj sezoni ni jednom mjerom ne može se uništiti parazit. Štete se donekle mogu ublažiti tako da biljke nagrnemo "tresetom" ili vrtnom zemljom odmah nakon prve berbe. Time potpomažemo stvaranju novog adventivnog korijenja, što ublažava štete. Istovremeno je potrebno umjereno zalijevati, ali nekoliko puta tijekom dana. Prepomčuje se plodored u kojem ne dolaze nabrojeni domaćini tog parazita. Dezinfekcija da u zaštićenom prostoru obavezatna je mjera. Protiv tog parazita moraju se upotrijebiti najradikalnija sredstva. Vodena para daje najbolje rezultate. Basamid granulat i formaldehid daju djelomične rezultate. Zbog visoke cijene sterilizacije tla, u nekim zemljama cijepe se hibridi rajčice na otpornu podlogu. Danas se u prometu nalaze podloge s oznakom KVF i Tm KNVF2. Podloga Tm KNVF2 otporna je prema virusu mozaika duhana, Pyrenocheta lycopersici, VerticilUum spp. i Fusarium oxysporum (patotip 1 i 2). Budući da je metoda cijepljenja teško prihvaćena u praksi, selekcija je dala praksi nekoliko hibrida tolerantnih prema ovom parazitu, a nose oznake Py 1. Trulež k o r i j e n a

(Phytophthora parasitica(nicotianae), P. capsici, P. ayptogea, P. citricola) Sve spomenute vrste mogu izazvati polijeganje rasada rajčice. Phytophthora parasitica (P. nicotianae) Postoje dileme o imenu tog parazita pa se u literaturi spominju oba imena. Simptomi. Osim polijeganja rasada izaziva i promjene na biljkama nakon rasadivanja. Otpornost biljaka rajčice povećava se sa starošću. Na korijenovu vratu nastaje tamnozelena nekroza. Ona ima prstenast oblik, a stabljika je na tom dijelu sužena. Na presjeku napadnute zone boja se mijenja u smeđu. Mlade biljke obično venu, a za starije je biljke važno koliki je dio korijena ili korijenovoga vrata zahvaćen, pa pri kasnoj zarazi biljke ne propadaju. Na korijenu simptomi počinju tako da postrano korijenje ili glavni korijen posmedi. Na mladim biljkama infekcija se širi od glavnog korijena prema gore, preko provodSI. 142. Trulež korijena na plodu rajčice nih snopova i srži. U tom stadiju listovi (snimio B. Cvjetković)

su mlitavo obješeni, bez sjaja, naročito za toplih dana. Zbog toga što je oštećen glavni korijen, pojačano je stvaranje adventivnog korijenja. Budući da mlade biljke nemaju kompletno razvijen i zadrvenjen ksilem, sušenje srži uzrokuje smežuravanje čitavog napadnutog dijela stabljike. Biljke potom venu i suše se. Ako je zahvaćen veći dio korijena ili korijenovoga vrata, na vršnim listovima gubi se karakteristična zelena boja, a donji listovi požute. U sindrom ove bolesti ide i vlažna trulež plodova. Oni imaju SI. 143. P. nicotianae na korjenovom vratu vodenaste, sivozelene zone, obično sa rajčice (smmio B. Cvjetković) smeđim koncentričnim krugovima ili dijelom kruga. Plodovi zadržavaju svoj karakterističan oblik, ali lako otpadaju s peteljke. Unutar zaraženog ploda sok postaje sluzav, tamnosmed. Simptomi na plodovima obično se javljaju na etažama blizu zemlje. Sjemenkama iz zaraženih plodova može se prenijeti patogen. Biologija. Parazit se zadržava u tlu u obliku hlamidospora, oospora i micelija na zaraženim biljnim ostacima. Parazit je termofilan i raste na 10 °C, a optimum je 30-32 Na temperaturi višoj od 37 °C prestaje rast parazita. Stanovnik je tla koji se brzo širi nakon obilnih kiša ili navodnjavanja, kad zemlja ostaje dugo vlažna.

Zaštita. Sijati treba tretirano sjeme jer se zaraza može prenijeti i sjemenom. Medu hibridima postoje razlike u osjetljivosti. Da bi proizveli zdrav rasad, zemlju za proizvodnju rasada treba sterlizirati vodenom parom, metodom solarizacije, dazometom ili formaldehidom. Ne smije se preobilno zalijevati jer to potpomaže širenju parazita. Na polju na kojem se jednom pojavila jedna od spomenutih Phytophthoraircba uvesti plodored. U plodored mogu doći kupus, kukuruz, pšenica, salata. Kod hidroponskog uzgoja mogućnosti infekcija svedene su na minimum. Zaštita nadzemnih dijelova provodi se kao i protiv gljive Phytophthora infestans, ali djelotvorniji su sistemični fungicidi na osnovi metalaksila, oksadiksila i benalaksila. Venuča

Venuće rajčice može izazvati Verticillium dahliae, Verticillium albo- atrum i Fusarium oxysporum f. sp. lycopersici Venicillium dahliae i Verticillium

alho-atrum

Simptomi. Manifestiraju se već u prvim fazama razvoja na mladim biljkama ili neposredno nakon presađivanja, pokazujući u toj fazi slabu klorozu, skraćenje internodija i patuljast rast. Obično se glavni simptomi pojavljuju nakon stvaranja prvih plodova. Tada donji listovi žute i javlja se nekroza, s prvim vidljivim simpto-

mirna gubitka čvrstoće tkiva. U daljnjoj fazi može lišće naglo ili postupno venuti, počinjući od donjih listova. Listovi mogu gubiti čvrstoću tkiva za toplih dana, noću ili nakon obilnog zalijevanja vraća im se normalan izgled. Međutim, kako bolest napreduje, listovi venu i odumiru. Rano napadnute biljke ne daju plodove ili ih stvaraju sa zakašnjenjem, ali i tada u manjem broju. Ako poprečno presiječemo stabljiku, vidimo da je tkivo zadobilo smeđu boju u obliku prstena. Biologija. Obje vrste Verticillium dahliae i V. alho-atrum tvore gotovo identičnu konidijsku formu, ali postoje razlike u organima za prezimljenje. Tako V. dahliae tvori mikrosklerocije, a V. albo-atrum nema ih, pa prezimljuje u obliku trajnog micelija. U zemljama s hladnijom klimom zastupljene su podjednako obje vrste. U Hrvatskoj je na rajčici češći V. dahliae. Simptomi su slabo izraženi u zaraza s V. alho-atrum kad su temperature tla više od 24 V. dahliae aktivan je i na 28 a simptomi su izraženi. Gljiva se održava u tlu u vrijeme kad nema vegetacije u obliku organa za prezimljenje, mikrosklerocija ili trajnog micelija. U tom obliku parazit može preživiti godinu-dvije. Iz zaraženog korijena gljiva napreduje u tkivo do ksilema, a zatim se širi kroz stabljiku, dopirući do svih dijelova biljke. Za toplog i kišnog vremena, iz provodnih snopova lista gljiva se može probiti na površinu lista. U zaraženim biljkama stvara se trajni micelij ili mikrosklerociji, koji propadanjem dijelova biljke dospiju u tlo te su izvor zaraze. V. dahliae prenosi se i sjemenom.

Fusarium oxysporum f. sp. lycopei^sici Simptomi. Mlade biljke dobivene iz zaraženog sjemena brzo propadaju bez nekih vidljivih vanjskih simptoma. Na biljkama zaraženim iz da uočava se prosvjetljavanje plojke između glavnih žila. U nastavku lišće žuti najprije na donjim, a kasnije i na gornjim etažama biljke. Katkada se te promjene manifestiraju samo s jedne strane biljke, što znači da je zahvaćen samo dio korijena. Za toplih dana napadnute biljke gube turgor, a obično i venu nakon zametanja prvih plodova. Ako stabljiku takve biljke presiječemo, vidjet ćemo da su provodni snopovi tamnosmede boje. Parazit zatvara provodne snopove te na taj način onemogućuje normalan priljev vode i mineralnih tvari, zbog čega i nastaje venuće. Biologija. Fusarium oxysporum stanovnik je tla, u kojem može preživjeti dugi niz godina u obliku hlamidospora, zadržavajući infektivnost. Može preživjeti u tlu i na 90 cm dubine. Međutim, za razvoj zahtijeva dosta visoke temperature tla (optimum 26-28 °C). Osim toga, razvoju gljive u tlu pogoduje suho zemljište, manjak dušika i fosfora, višak kalija, te pH vrijednost ispod 6,5. Obično se u zoni oko korijenovoga vrata formiraju ostali reproduktivni organi (konidije i hlamidospore), odakle se vodom za navodnjavanje šire od biljke do biljke.

Zaštita. Mjere zaštite koje poduzimamo protiv venuća možemo svrstati u nekoliko skupina: 1. Dezinfekcija da sredstvom kojim suzbijamo i druge uzročnike bolesti (opisano kod plutavosti korijena rajčice) i štetnike. 2. Plodored u kojem mogu biti zastupljeni pšenica, kukuruz, šećerna repa, kupusnjače.

3. Sadnja relativno otpornih sorata ili hibrida. Selekcije koje imaju oznaku VE (Verticillium) ili F 2 (Fusarium oxysporum) pokazuju izvjesnu otpornost prema gljivama Fusarium i Verticillium, npr. hibridi Belle, Vadetta, Monroe i drugi. 4. Cijepljenjem na podloge koje su otporne prema parazitima koji napadaju korijen, npr. Eldorado F 1. 5. Uzgojem biljaka u hidroponu problem bolesti korijenova sustava sveden je na minimum.

Gljivične i njima slične bolesti lista, stabljike i ploda P l a m e n j a č a rajčice

(Phytophthora infestans) Simptomi. Mogu biti napadnute mlade biljke u rasadu, a i kasnije nakon rasadivanja u polju ili zaštićenom prostoru. Gljiva napada list, stabljiku i plodove. Obično nastaju pjege na rubovima, premda mogu nastati na bilo kojem dijelu lista. One su nepravilnog oblika, s gornje strane lista svijetlosive do svijetlosmede, kasnije postaju prozirne te brzo potamne, propadaju, odnosno suše se, a peteljke lista ostaju dugo zelene. Na naličju lista može se za vlažna vremena formirati prljavobijeli micelij. Donje etaže obično su prve napadnute zbog dugotrajnije vlage. Na stabljici se pjege obično javljaju na mjestima gdje izlaze lisne peteljke iz stabljike. To su mjesta na kojima se dulje zadržava voda pa se stoga lakše zaraze. Ozljede imaju eliptičan oblik i zahvaćaju parenhim kore. Na zelenim plodovima simptomi se očituju kao manje, tamno obojene i ulegnute pjege. Taj dio ploda tvrdi je, ubrzano doSI. 144. Plamenjača na rajčici (snimio B. Cvjetković) zrijeva, poprimajući crvenkastu boju. Biologija. Izvor primarnih infekcija najčešće potječe od zaraženih biljki krumpira. Prisutnost oospora utvrđena je 1984. godine u Europi pa postoji i takva mogućnost prezimljenja. Nakon realizacije primarnih infekcija, sekundarne infekcije odvijaju se kao i kod kaimpira. Biologija je detaljnije opisana kod kmmpira.

Prognoza. Na velikim površinama može se organizirati prognoza i tako racionalizirati zaštita. Hyreova (1954.) metoda bazira se na svakidašnjem praćenju temperatura i oborina. Prema toj metodi pojava plamenjače može se očekivati

S i m p t o m i n a rajčici u z r o k o v a n i v r s t a m a

Phytophthora infestans i Phytophthora parasitica (P. nicotianae) Napadnuti dio biljke

Phytophthora infestans

Phytophthora parasitica (P, nicotianae)

korijen i korijenov vrat

nije napadnut

napadnut

napadnuti ograni

suhi i tvrdi

mekani i vodenasti

izgled epiderme ploda

manje ozljede crvenkasto smeđe boje

veće vodenaste zelenkasto smeđe zonirane ozljede

plod oko časke

može biti zaražen

često zaražen

sazrijevanje ploda

ubrzano (crvenkasti)

sporo

unutrašnjost plodova

samo endokarp smeđ

endokarp i sjemenke izblijeđeni

7-14 dana nakon devet uzastopnih dana u kojima su bili povoljni uvjeti za razvoj parazita. Povoljnim se procjenjuju temperature ne veće od 25 i količina oborina 30 mm u 10 dana. Temperature ispod 7,2 nepovoljne su za razvoj plamenjače. Kada su ispunjeni ti uvjeti, treba obaviti zaštitu. Danas ima novijih modela Cavanni i sur. (1990.), (Bugiani i sur. Bulletin OEPP 1993.). Model "BliSi. 145. Plamenjača na listu rajčice tecast", spomenut kod krumpira, može (snimio B. Cvjetković) se primjenjivati i za rajčicu. Zaštita. Sorte grmolika izgleda s mnogo lišća češće ugrožava taj parazit jer se unutar grma dulje zadržava vlaga, pa su tu uvjeti za razvoj bolesti povoljniji. Debljina kutikule ploda nema važnog utjecaja na otpornost ploda. U prometu ima tolerantnih sorata prema nekoliko fizioloških rasa, koje u tom slučaju nose oznaku Ph i broj rase. Međutim, budući da postoji više fizioloških rasa, potrebno je osjedjivost tolerantnih sorata provjeriti u našem podneblju. U svakom slučaju potrebno je provoditi zaštitu. Pri odredivanju prvog roka tretiranja mora se imati na umu da je zaraženi krumpir osnovni izvor zaraze za rajčicu. Prema našem mišljenju, kao orijentacija može poslužiti i vrijeme pojave prvih znakova bolesti na krumpiru. Razmaci između tretiranja mogu biti dulji u razdoblju u kojem nema oborina ili su srednje dnevne temperature više od 25 ""C. Protiv tog parazita registrirani su brojni fungicidi, a prikazani su u tablici "Fungicidi za zaštitu rajčice registrirani u Hrvatskoj"m kraju ovog poglavlja. Prskanjem treba poprskati lice i naličje lišća, osobito ako se prska fungicidima površinskog djelovanja.

Koncentrična pjegavost

(Alternaria solani) Simptomi. Štete mogu nastati na svim nadzemnim dijelovima biljke. Ako se za sjetvu uzima zaraženo, a k tome i nedezinficirano sjeme, broj je biljaka manji, jer dio propada još za vrijeme klijanja i nicanja. Na biljkama u rasadu primijete se smeđe ozljede koje prstenasto zahvaćaju struk rajčice, pa biljke uginu ili zaostanu u rastu. Nakon rasadivanja ozljede su veće, malo udubljene, eliptična oblika, a mogu zahvatiti čitavo područje između dva nodija. Simptomi se javljaju i na starijim listovima. Te su pjege u početku sitne i nepravilna oblika, a s vremenom postaju manje ili više okrugle, dostižu 1-1,5 cm promjera. Unutar većih pjega nastaju koncentrični krugovi, što je karakteristično obilježje te bolesti. Pjege su često okružene svijetlom zonom. U vrlo povoljnim prilikama za razvoj parazita opada starije lišće na donjim etažama. Smeđe pjege nastaju na peteljkama ploda, na čaški i u lapovima. Plodovi se često zaraze u zoni peteljke. Na plodovima nastaju pjege 2-3 cm promjera, udubljene, smeđe do crne, s izraženim koncentričnim krugovima. U središnjem dijelu pjega, ako vladaju visoke temperature i vi81. 146. Koncentrična pjegavost na plodu soka vlaga, nastaje tamnosmeđa bar(snimio B. Cvietković) šunasta prevlaka, koja potječe od konidija. Plodovi zaraženi uz samu peteljku lako otpadaju. Osim spomenute vrste, na rajčici živi i parazit Alternaria tenuissima, koji se razlikuje po simptomima na plodovima. Ta Alternaria vrsta napada plodove u bilo kojem stadiju razvoja, uzrokujući sive pjege velike samo nekoliko milimetara, uleknute, s tamnosmedim rubom. Alternaria alternata naseljava se na organima oslabljenim zbog bilo kojeg razloga ili na dijelovima koji su mehanički oštećeni. Osim vrsta Alternaria, u uzgoju pod plastikom javljaju se pjege na listu, a uzrokuje ih Stemphylium botryosum. Na listovima se nalaze brojne pojedinačne mrlje, nepravilno oblikovane, sivosmeđe, od 0,5-1,5 mm promjera. Na stabljici i plodovima ne parazitira. Suzbija se kao i koncentrična pjegavost. Biologija. A. solani prenosi se sjemenom, na kojem zadržava vitalnost i do 18 mjeseci. Slično je i sa zaraženim biljnim ostacima, s kojih se prenosi zaraza iz sezone u sezonu. Kada nastanu povoljni uvjeti na sjemenu ili na biljnim ostacima, klijaju konidije, stvarajući micelij na kojem se javljaju nove konidije. Klijanje konidija odvija se u atmosferi zasićenoj vlagom te pri temperaturnom optimumu od 20-25 °C. Micelij raste od 3 °C pa do 39-45 °C (optimum 26-28

Prognoza. Prognozni model FAST (Madden i sur. 1978.) spomenut kod prognoze iste bolesti na krumpiru, može se primijeniti i za rajčicu, uz prethodnu provjeru u odredenom području. Zaštita. Alternaria vrste teško se suzbijaju fungicidima, stoga je važno proizvesti zdrav rasad. Da bi se to postiglo, potrebno je sijati tretirano sjeme. U klijalištima treba sterilizirati zemlju. Nakon nicanja rasad treba prskati svakog tjedna. Izbor fungicida prikazan je na tablici Fungicidi za zaštitu rajčice registrirani u Hrvatskoj m kraju poglavlja o bolestima rajčice. U slučaju jakog napada može se primijeniti fungicid na osnovi iprodiona. Pjegavost lista

(Septoria lycopersici) Simptomi. Biljke mogu biti napadnute u bilo kojem stadiju razvoja. Već nakon nicanja na kotiledonima se pojavljuju male tamne pjege, a tako zaražene biljke najčešće uginu. Kasnije, u klijalištu, dok se formiraju prvi pravi listovi, mogu se pojaviti simptomi. Nakon presađivanja, biljke rajčice najčešće su napadnute kad se formiraju prvi plodovi. Zaraženi su najčešće listovi donjih etaža, na kojima nastaju pjege raznih veličina. Pjege karakteristične za tu bolest velike se 3-4 mm, u središtu su sive i zaokružene tamnijim rubom. Unutar pjega formiraju se mala crna plodna tijela - piknidi. Veće pjege s koncentričnim krugovima podsjećaju na simptome koje uzrokuje Alternaria solani. Istovremeno se mogu formirati male pjege promjera 1-2 mm, koje su svuda podjednako tamne. Male se pjege obično ne povećavaju pa podsjećaju na simptome koje uzrokuje bakterija Xanthomonas campestris pv. vesicatoria. Razlika je u tome što pri zarazi vrstom S. lycopersici unutar pjega stv^araju plodna tijela. Budući da gljiva luči toksine koji nepovoljno djeluju na klorofil, napadnuti listovi žute, uvijaju se i suše. Obično najprije otpadaju donji listovi, a zatim se zaraza širi prema gornjim etažama. Za jakih napada može gotovo čitava biljka ostati bez lišća, a na njoj ostanu prisilno dozreli plodovi. Pri uzgoju pod plastikom ili staklom, budući da su biljke ostale bez lišća, za sunčana vremena može nastati sunčani palež plodova. Osim na listovima, simptomi se mogu javiti i na cvjetnoj čaški i na stabljici. Na stabljici nastaju male nekrotične udubljene pjege. Štete od napada na cvjetnu stapku i stabljiku nemaju ekonomske važnosti. Plodovi su rijetko zaraženi u našem klimatu. Biologija. Na zaraženim biljnim ostacima u tlu ili na njegovoj površini gljiva u obliku piknida može prezimiti od jedne do daige vegetacije, i to je glavni izvor infekcije. Sjeme se kontaminira za vrijeme berbe i dorade. Iz kontaminiranog sjemena mogu se razviti zaražene biljke. Neke samonikle vrste roda Solanum mogu biti kao domaćini u zimskim mjesecima, a u proljeće postaju izvor zaraze. Pod utjecajem vode koja potječe od kiša, zalijevanja ili navodnjavanja, iz plodnih tijela (piknida) izlaze piknospore, koje šire zarazu. Na napadnutim listovima ubrzo se formiraju novi piknidi. Optimalna temperatura za klijanje piknospora jest 25 uz uvjet da je relativna vlaga iznad 98 % i da vlaženje traje 48 sati. Inkubacija traje oko 6 dana, ali piknidi se javljaju 12-14 dana nakon

infekcije. Nakon pojave plodnih tijela na zaraženim dijelovima rajčice, spore se prenose vodom, vjetrom, pri zakidanju zaperaka i berbe radnici ih prenose mkama, a mogu se širiti i insektima.

Zaštita. Budući da se gljiva prenosi biljnim ostacima, a nalazi se i na površini sjemena, prva je i osnovna mjera zaštite dezinfekcija sjemena i klijališta. Važna je mjera zaštite i plodored. Treba nastojati da lišće nakon zalijevanja bude čim kraće vlažno. Zato zaštićene prostore treba provjetravati. Nakon nicanja potrebna su i preventivna tretiranja. Nakon presađivanja zaštitu treba nastaviti primjenom fungicide na osnovi propineba, mankozeba ili bakra, koji uz plamenjaču suzbijaju i pjegavost lista. Baršunasta p l i j e s a n lista rajčice

(Fulviafulva

syn. Cladosporium fulvum)

Premda je bolest u nas prvi put determinirana 1977. godine u staklenicima (Jankolovica) do prije nekoliko godina nije bilo znatnih šteta. Posljednjih godina javlja se učestalije pri uzgoju rajčice u zaštićenom prostom, poprimajući katkada obilježje epifitocije. Osim na rajčici, parazitira i na paprici. Povoljni uvjeti za razvoj parazita javljaju se za kišnog vremena, kad je teško regulirati zračnu vlagu u stakleniku ili plasteniku, a temperature su oko 20-22 °C. Radnici koji rade u stakleniku u kojem se nalaze zaražene biljke mogu, zbog SI. 147. Baršunasta plijesan lista rajčice prisutnih spora, dobiti opstruktivni (snimio B. Cvjetković) alergični bronhitis. Simptomi. Parazit se naseljava najčešće na listove, premda se u literaturi opisuju i zaraze cvijeta peteljke i ploda, pa čak i stabljike. Najčešće su napadnute donje etaže, jer je pri zemlji relativna vlaga znatno veća, pa se zaraza širi od da prema vrhu biljke. Na gornjoj strani lista javljaju se nekroze, a na istom mjestu na naličju lišća vide se maslinastozelene baršunaste prevlake. U povoljnim prilikama za razvoj parazita baršunasta se prevlaka širi i zahvaća cijeli list, koji se tada suši. Za jakih zaraza nastaje defolijacija. Zaraženi cvjetovi propadaju. Samo iznimno infekcija prelazi na plodove. Na još zelenim plodovima, najčešće u zoni peteljke, nastaju smeđe kožaste pjege, a na zrelim plodovima uleknute žute pjege. Kad se zaraze plodovi, micelij prodire duboko u plod pa su zaražene i sjemenke. Biologija. Temperatura, a napose vlaga, od presudnog su značenja za razvoj gljive. Infekcije nastaju na temperaturi od 10 do 27 ali parazit može egzistirati na temperaturama od 4 do 32 Najpogodnija je temperatura za infekciju 22 °C, uz relativnu vlagu zraka 90-95 %. Pri tim uvjetima dovoljno je da listovi budu vlažni 4 sata pa da nastane

infekcija. Inkubacija traje oko 10-12 dana. Ako se relativna vlaga spusti na 60 %, infekcija ne može nastati. Parazit se prenosi iz jedne u drugu vegetaciju na zaraženim biljnim ostacima, s armature i dijelova staklenika ili plastenika. Baršunasta prevlaka na napadnutim organima potječe od brojnih konidiofora i konidija s pomoću kojih se širi tijekom vegetacije. Gljiva se prenosi i sjemenom. Gljiva stvara patotipove, koji su svrstani u više skupina (A, B, C, D i E) odnosno prema daigoj podjeli na C1-C5.

Zaštita. U zaštićenim prostorima, gdje se ta bolest jednom pojavila, treba početi zaštitu još prije sadnje. Iz plastenika treba odstraniti sve zaostale dijelove biljaka iz prethodnog uzgoja. Plodored i duboko zaoravanje biljnih ostataka obavezatna je mjera. Usjev ne smije biti pregust, jer se u takvu usjevu zadržava vlaga. Zaštićene prostore treba provjetravati, da bi se smanjila relativna vlaga. U suzbijanju osnovno je sniziti relativnu vlagu zraka. Tek tada možemo očekivati uspjeh od primjene fungicida. Djelotv^orni su fungicidi na osnovi tolilfluanida (Euparen M) i azoksistrobina (Quadris)* u najvećoj preporučenoj koncentraciji. Danas postoje relativno otporne sorte na svih pet rasnih skupina. Hibridi rajčice s oznakon Cl otporni su samo prema rasnoj skupini A, a oni s oznakom C5 otporni su prema svih pet rasnih skupina. Otporni su hibridi: Alambra, Adelaide, Donator, Fontana, Mokito, Mondial, Nectar, Vadetta i dr. Pepelnica

(Leveillula taurica) To je polifagna gljiva, koja parazitira na vrstama iz 59 porodica. Neki autori misle da unutar vrste ima mnogo forma koje su specifične za pojedinu vrstu. Na artičoki i ružmarinu gljiva je prisutna gotovo svake godine u Dalmaciji. Posljednjih godina zabilježene su jače zaraze na rajčici i paprici u južnom i kontinentalnom dijelu Hrvatske, u zaštićenim prostorima i na otvorenom. Simptomi. Znaci bolesti javljaju se na starijem Ušću. Napadnuti listovi prepoznaju se po žućkastim pjegama na gornjoj strani lista, a sredina im je nekrotična. Na naličju lista vidi se rijetka prljavo bijela prevlaka, koja može biti 2-3 cm promjera. Listovi žute i uvijaju se, a zatim se djelomično ili potpuno suše. Osušeni listovi, pogotovo stari, ostaju visjeti na stabljici. Biologija. Opisana je kod artičoke.

Prognoza. U Kaliforniji se nakon učestalijih šteta na rajčici prišlo izradi modela za prognozu California Pest Cast (Guzman-Plazola 1997.). Zaštita. U našem klimatu uzročnik ima povoljnije uvjete za razvoj u zaštićenim prostorima, pa se u njima teže suzbija. Postoje razlike u osjetljivosti pojedinih sorata pa treba uzgajati manje osjetljive hibride. Otporna je sorta rajčice Pearson. Od sorata paprike nešto je otpornija sorta Kalifornijsko čudo, a Feferon crveni i hibrid HS-1 osjetljivi su. Kemijsku zaštitu treba početi dok se primijeti prvi znak bolesti. L. turica, za razliku od ostalih uzročnika pepelnica, nije ektoparazit, pa fungicidi na osnovi sumpora ne daju najbolju zaštitu. U nekim mediteranskim

zemljama primjenjuju se sistemici: Anvil*, Bayleton special*, Saprol*, koji su mnogo djelotvorniji. Quadris je u nas registriran za zaštitu rajčice od plamenjače i koncentrične pjegavosti pa se može primijeniti i za suzbijanje te bolesti rajčice. Treba ga primjeniti u koncentraciji 0,1 % i ne više od dva puta u vegetaciji. Siva p l i j e s a n

(Botrytis cinerea) Simptomi. U našem klimatu infekcija tom polifagnom gljivom nastaje u uzgoju u zaštićenom prostoru. Biljke postaju osjetljive zbog povećane vlage zraka, nižih temperatura, manje osvijetljenosti, povećane gnojidbe dušikom. U takvim prilikama gljiva prodire kroz oštećena mjesta (oštećenja od vjetra, neopreznog zalijevanja, uboda insekata, ožiljci nastali pri berbi plodova, zakidanju zaperaka, na mjestu otpalih kotiledonskih listova itd.). Rajčice mogu biti napadnute u raznim stadijima razvoja. Već u klijalištu može biti zahvaćen rasad. Na presađenim biljkama najčešće se opaža napad na stabljici, i to na mjestu zakinutih zaperaka. Na stabljici se javlja nekroza eliptična oblika sive boje. Za vlažna vremena tu se

Si. 148. Siva plijesan na plodu rajčice (snimio B. Cvjetkovič)

Si. 149. Siva plijesan na stabljici (snimio B. Cvjetkovič)

formira obilje sporonosnih organa gljive. Na plodovima su uočljivi različiti simptomi, prema tome kako je zaraza ostvarena. Nakon oplodnje, dijelovi cvijeta (latice) idealno su mjesto za razvoj gljive Botrytis cinerea, otuda gljiva zahvati plod. Isto tako infekcija ploda nastaje na mjestu gdje je plod pričvršćen za peteljku. U takvom slučaju javlja se vlažna trulež, koja zahvaća veći dio ploda ili čitav plod. Na plodu se ubrzo javi paučinasta sivkasta prevlaka. Tkivo ploda u okolini peteljke omekša, a plodovi opadaju. Simptom "srebrenasta pjegavost plodova" javlja se pri uzgoju u zaštićenom prostoru, a nastaje kao rezultat zaraze jedne spore gljive B. cinerea. Infekcija nastaje rano, još dok su plodovi zeleni. Srebrenkaste pjege imaju od 2- 3 mm promjera. U središtu pjege nastaje jedva vidljiva nekroza, koju okmžuje izblijedjelo tkivo. Pjege se ne povećavaju, ne stvara se na njima siva prevlaka, jer je to abortirana infekcija. Pojava srebrenkastih pjega na plodu utječe na tržnu vrijednost plodova, ali ne utječe na urode.

Biologija. Opisana je kod salate.

Zaštita. Izbor mjesta na kojem će se podignuti staklenik ili plastenik važan je faktor, koji može utjecati na tijek bolesti. Zbog toga treba izbjegavati mjesto gdje je relativna vlaga visoka. Obično su sorte koje imaju grmolik rast osjetljive prema gljivi B. cinerea jer se unutar grma stvara povoljan mikroklimat za razvoj bolesti, pa se s više pozornosti mora provoditi zaštita tih sorata. Kompostište, na koje odbacujemo biljni materijal, treba biti što udaljenije od uzgoja rajčice jer je ono izvor zaraze. Budući da gljiva B. cinerea napada rasad, potrebno je zemlju u rasadu sterilizirati, pa zemlju treba sterilizirati i za uzgoj u stakleniku ili pod plastikom. Tako se smanjuje zaraza na prizemnom dijelu biljaka. Vrlo je važna regulacija vlage u tlu i u zraku, a i regulacija temperature. Regulacijom vlage i temperature može se znatno smanjiti primjena botriticida. Potrebno je da temperature budu što bliže optimumu za pojedinu biljnu vrstu. Održavanjem higijene u stakleniku smanjuje se izvor zaraze. Nakon zakidanja zaperaka potrebno je iznijeti sve otkinute zaperke iz staklenika i ukloniti sve dijelove biljke na kojima se opažaju simptomi. Rajčicu treba početi zaštićivati u doba prve cvatnje. Neposredno nakon zakidanja zaperaka treba prskati odgovarajućim botriticidom. Katkad ni ta mjera nije dovoljna, potrebno je rane nastale od zakidanja zaperaka premazati otopinom fungicida. Fungicidi su prikazani u tablici "Fungicidi za zaštitu rajčice registrirani u Hrvatskoj". Dikarboksimide treba primijeniti jednom u sezoni zbog moguće pojave rezistentnosti. Bakterijske bolesti Bakterijska p j e g a v o s t

(Pseudomonas syringae pv. tomato)

SI. 150. Bakterijska pjegavost (snimio V. Cvjetković)

Simptomi. Parazit napada sve nadzemne dijelove rajčice. Na listovima nastaju pjege, 1-2 mm promjera, tamnosmede, s nekrozom u sredini. Unutar pjega tkivo izumire, pjege pocrne, a obrubljene su jednom klorotičnom zonom. Na Ušću se pojavljuju vlažne zelenkaste poligonalne pjege. Takvo se lišće suši, a kad parazit dospije kroz peteljku lista do stabljike, peteljka se odvaja od stabljike i list otpada. Na stabljici nastaju vlažne, a zatim nekrotske pjege nepravilna oblika, koje su u sredini sive do crne. Katkada se na tim mjestima pojavi iscjedak. Na peteljkama cvijeta i lapovima nastaju crne pjege. Za-

raženi cvjetovi otpadaju. Najuočljivije promjene nastaju na plodovima. Na zelenim i zrelim plodovima nastaju pjege. One su sjajnocrne i plitko su utisnute u tkivo, lokalizirane u površinskim dijelovima perikarpa. Biologija. Zaraženi biljni dijelovi, a i sjeme dobiveno od zaraženih biljaka, izvor su zaraze u idućoj vegetaciji. Sjeme je zaraženo samo površinski. Osim toga bakterija preživljava u tlu dovoljno dugo da iduće godine izazove novu infekciju. Novije spoznaje govore da bakterija preživljava kao epifit na listovima nekih samoniklih biljaka iz rodova Brassica, Matricaria, Stellaria na kojima ne izaziva simptome. Na rajčici se umnaža kao epifit, a zaraza nastaje kad je relativna vlaga zraka veće od 80 % ili kad je list vlažan, a temperature su između 13 do 20 Sa sjemena, zaraženih biljnih ostataka ili iz tla bakterija se prenosi na domaćina. Zaraza dolazi kroz puči, oštećena mjesta (i okom nevidljiva).

Krastavost p l o d o v a rajčice (Xanthomonas campestris pv. vesicatoria) Simptomi. Napada listove, plod i stabljiku. Mladi listovi i plodovi osjedjiviji su od onih koji su dosegli svoju maksimalnu veličinu. Na listovima nastaju vodenaste pjege. S vremenom postaju nekrotične okruglasta oblika neravna ruba. Pjege su veće od pjega koje uzrokuje P. syringae. Na peteljkama cvijeta također se pojavljuju pjege, a cvjetovi otpadaju. Na tek zametnutim plodovima nastaju okrugle, sitne, tamnozelene pjege malo podignute poput mjehurića. Starenjem pjege postaju tamne, gotovo crne. Od ranih zaraza mogu nastati deformacije i taiSi. 151. Krastavost na plodu rajčice Ijenje ploda. Tmljenje izazivaju sekundar(snimio B. Cvjetković) ni mikroorganizmi koji dospiju u plod kroz ožiljke. Pjege na stabljici nepravilna su oblika i ulaze duboko ispod kore. Biologija. Uzročnik se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Zaraženo sjeme najvažniji je način prenošenja te bolesti na male ali i na velike udaljenosti. Izvor zaraze zaraženi su biljni ostaci i neki korovi (Solanum nigrum, S. dulcamara. Datura stramonium, Physalis spp. i dr.), na kojima ta bakterija parazitira. Optimalni uvjeti za infekcije temperature su od 22-26 °C i visoka relativna vlaga. Infekcije se realiziraju kroz puči i rane nastale od tuče, jakih vjetrova, pljuskova kiše.

(Clavihacter

Bakterijsko v e n u č e micbiganensis subsp. michiganensis)

Simptomi. Bolest se manifestira na listovima, peteljkama listova i cvjetova, na stabljici i plodovima. U završnoj fazi bolesti vene čitava biljka. Na listovima se

pojavljuju pjege, a na peteljkama cvijeta i lista te na stabljici nastaju dublje ranice u obliku malih pukotina. Zaraženo lišće žuti, kovrča se, a zatim vene i suši se. Simptomi se šire kroz peteljku lista sve do stabljike, koja također biva zaražena. Može biti zahvaćen dio biljke, a dio biljke na suprotnoj strani ne pokazuje simptome. Obično se uskoro pojave uzdužne pukotine na onom dijelu stabljike, na kojem su listovi zaraženi. Na tim se mjestima, u početku razvitka bolesti, ako je vrijeme toplo i vlažno, stvara iscjedak. Ako otrgnutu peteljku stisnemo, zapazit ćemo iscjedak na onom mjestu na kojem je peteljka bila pričvršćena za stabljiku. Presiječemo li zaraženu peteljku ili stabljiku, vidjet ćemo da su provodni snopovi tamni. Na plodovima nastaju okaigle žućkastobijele pjege. Unutar pjege nastaje bradavičasta tvorevina smeđe boje, pa ozljeda podsjeća na ptičje oko. Ako se plod zarazi kroz peteljku, nema vanjskih simptoma, ali unutrašnjost ploda razmekšana je i žućkasta. Biologija. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Može preživjeti u tlu 2-3 godine, i to je glavni izvor primarnih infekcija. Kao i već spomenute bakterije, i ona prodire u biljku kroz oštećena mjesta koja nastaju pri rasadivanju - pikiranju, pinciranju itd. Ako postoji izvor zaraze u tlu, kroz provodne snopove bakterija širi se u razne dijelove biljke. Pojava iscjedine (eksudata) na zaraženim organima nov je izvor zaraze, odakle se patogen širi.

Zaštita od bakterija. Nemamo kemijskih sredstava za zaštitu bilja kojima bismo spriječili pojavu i širenje spomenutih bakterioza. Zato preostaju preventivne mjere kojima se sprečava njihova pojava. Neki hibridi manje su osjedjivi, a ima i otpornih hibrida na P. syringae. Takvi hibridi na etiketi imaju oznaku Pto. Potrebno je uzeti garantirano zdravo sjeme. Sjeme treba biti tretirano. No uobičajene metode i sredstva ne daju uvijek zadovoljavajuću zaštitu. Za suzbijanje površinske zaraze uzročnika bakterijskog venuća sjeme se potapa 24 sata u otopinu 0,6 % octene kiseline . Za suzbijanje istog uzročnika u sjemenu, sjeme se potapa u vodu zagrijanu na 53 Taj postupak riskantan je zbog toga što sjeme može izgubiti klijavost i primjenjuje se samo kada se želi sačuvati vrijedan genetski materijal. Sjeme treba sijati u sterilizirana klijališta. Ako se bolest pojavi na tim površinama, ne smije se sijati rajčica 3-4 godine. Dezinfekcijom alata i pribora također smanjujemo zarazu. Zaražene biljke treba iznijeti iz nasada i spaliti. Bolesne biljke ne smiju se bacati na kompostište. Tretiranja protiv gljivičnih bolesti bakrenim preparatima smanjuju širenje bolesti. Od navedenih bakterija najosjetljiviji je na bakar uzročnik bakterijske pjegavosti. Fitoplazma Fitoplazma rajčice

(Phytoplasma solani - syn. Stolbur) Bolest je u nas poznata od 1950., premda se ne javlja često. Bolest se javlja sporadično, što ovisi o prisutnosti vektora.

Simptomi. Čitava biljka ima grmolik i neprirodan izgled. Grane koje nose cvjetove rastu uspravno. Na njima su listovi manji, s kraćim peteljkama. Na naličju lista žile imaju plavičastu boju. Najuočljivije promjene nastaju na cvjetovima. Cvjetna je časka zadebljala. Prašnici i vjenčič slabo su razvijeni i često zelene boje. Latice, prašnici i tučak ostaju zatvoreni u međusobno sraslim lapovima. Zbog tih promjena cvjetovi ostaju sterilni ili formiraju male zakržljale plodove, koji ne dozore. Biologija. Parazit prezimljuje na korovima, u nas najčešće na poljskom slaku (Convolvulus awensis, Cardaria draha). Cikade (Hyalestes obsoletus iAphrodes bicinctus) glavni su prenosioci te bolesti s korova na povrće.

Zaštita. Treba suzbijati korove domaćine te bolesti, kao i vektore. Valja poštovati prostorne izolacije između usjeva paprike, rajčice i krumpira. Treba saditi nezaražene gomolje kaimpira. Virusne bolesti

Na rajčici parazitira velik broj virusa. Opisani su samo oni koji izazivaju veće ekonomske štete. Virus m o z a i k a rajčice

(Tomato mosaic virus) Taj virus dugo je držan sojom virusa mozaka duhana (Tobacco mosaic virus), Mnogi autori drže da je poseban virus. Simptomi. Znaci bolesti mogu biti različiti, što ovisi o virulentnosti soja virusa, o osjetljivosti sorte odnosno hibrida, a i o tome u kojoj je fazi biljka zaražena. Na mladim biljkama pojavljuje se mozaik na listovima, a listovi postaju uži i šiljati. U biljaka zaraženih prije pi^ve cvatnje često se osipaju cvjetovi. Na odraslim biljkama javlja se slabije ili jače izražen mozaik, često samo na gornjem dijelu biljke. Ima sojeva koji nekroze na listovima izazivaju sami, ili u zajednici s drugim virusima (X virus krumpira). Na obojenim plodovima očituju se simptomi u obliku žutih mrlja, premda su zabilježene nekroze na plodovima plutastim tkivom. Virus je vrlo postojan i lako se mehanički prenosi, pa su u Sl. 152. Virus mozaika rajčice nasadu na kraju vegetacije česte zaraze u vi(prema Martelli) sokom postotku. Tako zaražene biljke, premda u početku vegetacije nisu brojne, izvor su daljnih zaraza. To je povezano i s tehnološkim procesom proizvodnje, u kojem su potrebni zahvati pri presadnji, pinciranju i višekratnoj berbi. Za vrijeme tih zahvata nastaju na biljkama oštećenja, kroz koje se unose virusi. Unose se najčešće rukama, zatim priborom i preko odje-

će. Nakon ulaza u biljku, virus se razmnoži i širi sistemično, ulazeći u sve organe biljke. U proizvodnji industrijske rajčice iz direktne sjetve tih zahvata nema pa taj virus u takvu načinu proizvodnje nije osobit problem. Virus se prenosi na površini sjemena. Zaraženi biljni ostaci mogu biti izvor zaraze viaisom više godina. Zaštita. Danas ima relativno otpornih hibrida. Oznaka na pakiranju Tm- l,Tm2- ili ToMV ili TMV pokazuje da je hibrid otporan na taj virus. Na tržištu ima nekoliko hibrida: Belle, Monroe, Mondial i dr. Ostale mjere zaštite opisane su kod paprike. Virus m o z a i k a krastavca (Cucumber mosaic virus) Virus je u nas opisan odavna. U posljednjem desetljeću pojavili su se novi termofilniji (WT) sojevi s pridruženom satelitskom RNK (CARNA 5), koji izazivaju znatne štete u južnom dijelu Hrvatske. Bilo je polja u kojima je uništen čitav usjev. Simptomi. Prve promjene vide se na listu u obliku slabo izraženog mozaika, koji s vremenom postaje uočljiviji. Plojke novonastalih listova deformirane su. Ima slučajeva kad je plojka malo šira od glavnih žila . Neki sojevi izazivaju nekrozu duž glavnih žila na listu. Zaražene biljke imaju kraće internodije pa čitava biljka nema izgled karakterističan za tu sortu. Virus mozaika krastavca s pridruženim nekrotskim satelitom (sat RNK) izaziva mnogo drastičnije simptome, a mogu se svrstati u nekoliko skupina: 1. Letalna nekroza rajčice - U mladih biljaka vide se na listovima male žućkaste zone između sekundarnih žila lista. Ta mjesta ubrzo nekrotiziraju. Rubovi plojke savijaju se prema gore, zatim se nekrotske crte pojavljuju na peteljkama lista i na stabljici. Simptomi se šire od gornjih dijelova na donje dijelove biljke. Pokožica plodova zbog nekroza je neravna. U završnoj fazi plodovi izgledaju kao ofureni. Pri 25-30 °C biljke propadaju za jedan do dva tjedna nakon pojave prvih simptoma. 2. Nekroze p l o d o v a - U nekim slučajevima nema simptoma na listovima ili je prisutan blagi mozaik. Međutim, na plodovima se vide posmedenja u zoni peteljke, koja se protežu u unutrašnjost ploda. Posmedeni dio ploda trune. Najčešće je zahvaćena jedna etaža plodova, a plodovi dmgih etaža dozrijevaju, ali nešto su manji. 3. Zastoj u rastu - Očituje se na najgornjoj etaži. Internodiji su kraći pa dio biljke poprimi grmolik izgled. Listovi su nešto manji, žile lista vijugave, a plojka naborana. Rodnost je ograničena samo na prvu etažu. Virus ostaje u zaraženim biljnim ostacima i tako dospijeva u tlo. Taj način prenošenja ima posebnu ulogu u uzgoju rajčice u zaštićenom prostoru, jer se tu biljni ostaci sporije razgrađuju. Osim toga, vrlo se brzo, nakon vađenja jedne kulture, sije druga kultura. Osim na povrću, virus parazitira i na mnogim korovima. Dokazano je da se prenosi i sjemenom nekih korova {Amarantus sp., Stellaria media, Ecbynocistis sp. i dr.), što omogućuje prenošenje iz jedne u drugu vegetaciju. Izvor zaraze mogu biti i povrtne kulture koje se uzgajaju na otvorenom (celer) ili u zaštićenim prostorima.

Sa zaraženih biljaka virus prenose lisne uši, na neperzistentan način. U proizvodnji rasada prenosi se i dodirom. Zaraze se obično javljaju dvadesetak dana nakon presađivanja, što ovisi o prisutnosti korova domaćina tog virusa, te o populaciji lisnih ušiju. Zaštita. Rasad treba proizvoditi na novom zemljištu, ili na zemljištu steriliziranom vodenom parom, da bi se izbjegao dodir biljaka sa zaraženim biljnim ostacima. Treba uništavati korove koji mogu biti izvor zaraze. Rasad treba proizvoditi u zaštićenom prostoru, a na otvore za ventilaciju treba postaviti zaštitne mreže. Pokazalo se da biljke kasnije presađene u polje bivaju manje napadnute. Čim se opazi koja zaražena biljka, treba je ukloniti. Suzbijanje lisnih ušiju (prenosilaca) obvezatna je mjera. Doza Preparat i aktivna tvar (%)

Antracol WP 70 (propineb 70) Antracol Combi WP 76 (propineb 70, cimoksanil 6) Bakreni antracol WP 63 (propineb 45,5, bakar oksiklorid 17,5) Bakreni dithane (mankozeb 25, bakar oksiklorid 30) Bakreno vapno WP 50 (bakreni oksiklorid 50) Bordoška juha (bakar 20) Scarmagnan

(kg, l/ha) ili

Koncentracija (%)

Plamenjača rajčice Fhytophthora infesta m Koncentrična pjegavost Altemaria solani Siva pjegavost lista Septoria lycopersici Siva plijesan Botiytis cinerea Bijela trulež Sclerotinia spp.

Tablica 16. Fungicidi za zaštitu rajčice registrirani u Hrvatskoj

1,8-2,5

+

0,25 % 3-5

3-4 5-7,5 1-1,5% 1,5% Bordoška juha 20 WP - Manica (bakar 20) 1,5% Bordoška juha Caffaro 20 WP (bakar 20) 1,5% Bordoška suspenzija 20 WP (bakar 20) 3,5-4 Champion (bakar hidroksid 50) 3-4,5 Champion tekući (bakar hidroksid 348 g/l) 0,18-0,25% Chromoneb S-70 (propineb 70) Cuprablau Z (bakar hidroksid 35, cink sulfid 2) 0,3-0,4% 0,5 % Cuprocaffaro 50 WP (bakar oksiklorid 50) 4-4,5 Cuproline (bakar hidroksid 348 g/l) 5-6 Cuproxat (bakar hidroksid 190 g/l) 2-2,5 Dithane DG neotec (mankozeb 75) 2-2,5 Dithane M- 45 (mankozeb 80) 0,25 % Dithane M- 70 (mankozeb 70) 0,4 Equation pro (famoksadon 22,5, cimoksanil 30) 0,2-0,25 % Euparen multi WP 50 (tolilfliianid 50)

-

-

-

-

+

_

_

_

+

+

+

+

+

-

-

-

-

+

-

+

-

-

+

Karenca za rajčicu u danima 14 7 14

-

+

-

-

+

-

+

-

-

+

-

+

-

-

+

+

-

-

-

+

+

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

+

+

-

-

+

+

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

+

-

-

-

+

+

-

-

-

+

-

-

-

-

+

+

-

+

-

14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 14 7 4

(%)

Euparen multi WP 50 (toliifluanid 50) 0,2-0,25 % Gaiben - C (bakar oksiklorid 33, benalaksil 4,2) 5-č Galben - M (mankozeb 64, benalaksil 8) 2,5-3 Gypso GD (bakreni oksiklorid 50) 5-7,5 Kocide DF (bakar hidroksid 40) 2 Kupropin (bakar oksiklorid 50) 0,5-0,75 % Melody duo WP 66,75 (iprovalikarb 5,5, propineb 61,25) 2,5 Metaxyl MZ 72 WP (mankozeb 64, metalaksil 8) 2,5-3,5 Metaxyl plus 48 WP (bakar oksiklorid 40, metalaksil 8) 2,5-3 Modra galica (bakreni kation 25) Herhos 1-1,5% Modra galica (bakreni kation 25) Manica 1-1,5% Modra galica (bakreni kation 25,1) Scarmagnan 1-1,5% Nordox 75 WG (bakar(I)oksid 75) 0,1-0,15% Pinozeb M-45 (mankozeb 80) 2-2,5 1-1,2% Plavi kamen (bakreni kation 25) Župa Polyram DF (metiram 70) 2 Quadris (azoksistrobin 250 g/l) 0,8-1 Rame Caffaro 32 WP (bakar hidroksid-bakar klorid 32) 0,8% Ridomil gold MZ 68 WP (mankozeb 64, metalaksil- M 4) 2,5-3 Ridomil MZ 72WP (mankozeb 64, metalaksil 8) 2,5-3,5 Ridomil plus 48 WP (bakar oksiklorid 40, metalaksil 8) 2,5-3 Ronilan DF (vinklozolin 50) 1-2 Ronilan FL (vinklozolin 500 g/l) 1,5 Sandofan M-8 (mankozeb 56, oksadiksil 8) 2-2,5 Star 80 WP (mankozeb 80) 2-2,5 Sumilex 50 FL (procimidon 500g/l) 1 Teldor SC 500 (fenheksamid 500 g/l) 1-1,5 + = suzbija zarazu, - = nije registriran

Plamenjača rajčice Phytophthora infestans Koncentrična pjegavost Alternaria solani Siva pjegavost lista Septoria lycopersici Siva plijesan Botiytis cinerea Bijela trulež Sderotinia spp.

Preparat i aktivna tvar (%)

Doza (kg, l/ha) ili Koncentracija

+

+

-

+

-

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

+

+

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

+

-

-

+

-

+

-

-

+

-

-

-

-

+

+

-

-

-

+

+

-

-

-

+

-

+

-

-

+

-

-

-

-

+

+

-

-

-

+

-

+

-

-

+

-

-

-

-

+

-

+

-

-

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

-

+

-

-

-

-

+

+

-

-

-

-

-

-

+

-

-

-

-

+

+

-

Karenca za rajčicu u danima 4 14 14 14 14 14 u polju 20, u zaštićenom 7 u polju 21 21 14 14 14 14 14 14 14 3 14 21 u polju 21

21 21 21 14 14 21 konzumna 4, za preradu 7

Virus p j e g a v o s t i i v e n u č a rajčice

(Tomato spotted wilt virus) Simptomi. Na vršnim listovima pojavljuju se pjege, 2-3 mm promjera, najprije klorotične, a zatim nekrotiziraju. Plojka ostaje naborana i poprimi smeđe žutu boju, katkada brončanog sjaja. Vršni listovi nekrotiziraju. Žile na lišću nešto su deblje nego na nezaraženim biljkama. Zaražene biljke venu i suše se ili prežive šok fazu, zadržavajući opisane simptome. U tom slučaju donose nešto manje plodove. Na njima se pojavljuju blijedocrvene do žute pjege, obrubljene koncentričnim prstenima. Oko 550 biljnih vrsta spontane flore, povrća i cvijeća domaćini su tog virusa. Prema tome one su vrlo važan izvor primarnih infekcija. Vektori su resičari Frankliniella Occident alis, Thrips tabaci i neke druge vrste. Zaštita. U usjevu i oko njega, napose u zaštićenim prostorima, treba suzbijati korove koji su potencijalni izvor zaraze. Zaražene biljke odstraniti iz usjeva. Postavljenjem mreža treba onemogućiti ulaz vektora u zaštićene prostore. Pojava resičara može se pratiti i s pomoću indikator-biljaka {Petunia hybridd) posađenih u lonce ili s pomoću plavih ili žutih ljepljivih ploča. Na njima se vide oštećenja od F. occidentalis, a simptomi virusa očituju se 3 - 4 dan nakon infekcije. Ako se pojavi vektor, treba sustavno provoditi zaštitu insekticidima. V i r o i d vretenastosti g o m o l j a k r u m p i r a n a rajčici

(Potato spindle tuber viroid) Na rajčicama zaraženim tim viroidom najčešće se javlja epinastija i nabiranje vršnih listova. Nakon toga u tih listova nastaje nekroza provodnih snopova. Srednji listovi na biljci žute. U kasnijim stadijima bolesti biljka postaje kržljava, ima male vršne listove, a srednji listovi odumiru. Sorta Rutgers osobito je osjetljiva pa služi kao indikator - biljka. Zaštita. Prenosi se gomoljima pa kao preventivnu mjeru treba sijati cerificirano sjeme. Zaražene se biljke moraju uništiti jer je uzročnik upisan u karantensku listu A 1.

Bolesti paprike i patlidžana Polijeganje rasada može uzrokovati nekoliko gljiva: Rbizoctonia solani, Sclerotinia spp., Pythium spp., Pbytophtbora capisici, Fusarium spp. Mjere zaštite iste su kao i za rajčicu. G a n g r e n a k o r i j e n o v a vrata

(Pbytophtbora

capsici)

Simptomi. Kad se rasad zarazi, oboljele biljke poliježu kao pokošene. Ako se zaraze iz tla već presađene biljke, tada se simptomi obično javljaju u zoni

korijenova vrata, koji ubrzo postaje smeđi, nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore. Napadnute biljke naglo venu i suše se. Takve štete nastaju nakon navodnjavanja, i tada su štete najveće, jer je zaražen velik broj biljaka. Ako se zaraza pojavi u pazušcima grana ili lista, odumiru dijelovi iznad zaraženih mjesta, na kojima nastaju tamnocrvene mrlje. Plodovi paprike mogu biti napadnuti direktno ili preko peteljke. Ako nakon zaraze nastupi vlažno razdoblje, oko mjesta ulaza parazita stvara se vodenasta pjega koja zahvaća čitav plod, a na njemu i u njemu stvara se bjeličasta prevlaka, koju čini micelij. Međutim, ako poslije zaraze nastupi suho razdoblje, plodovi se smežuraju, a pokožica dobiva boju i izgled pergamentnog papira. Na lišću nastaju nekrotične pjege, koje mogu biti prekrivene bijelim micelijem za vlažna vremena. Simptomi na korijenovu vratu patlidžana identični su. Plodovi patlidžana najčešće su napadnuti dok su nezreli. Obično su napadnuti plodovi blizu tla ili oni koji dodiruju tlo. Na njima nastaju smeđe mrlje, najčešće na vrhu SI. 153. Gangrena snimio B. Cvjetković) ploda, koje se šire i zahvaćaju čitav plod. Biologija. Gljiva prezimljuje u zaraženim biljnim ostacima ili slobodno u tlu bez biljke domaćina. P. capsici zahtijeva visoke temperature, a razmnaža se od 10 do 35 °C. Istovremeno je potrebna i voda da bi se razvila zaraza.

Zaštita. Dezinfekcija sjemena (tiram) i klijališta obavezatna je mjera u borbi protiv parazita iz tla. Izbor ocjeditih parcela također pridonosi manjem širenju parazita. Tretiranjem biljaka postiže se djelomičan uspjeh. Odmah nakon pikiranja ravnomjerno se zalijeva klijalište Previcurom 607 ili Proplantom (propamokarb), 0,25-postotnom otopinom 200-400 ml po biljci. Nakon rasađivanja potrebno je zaliti svaku pojedinu biljku s 0,25-postotnom Previcura. Taj se postupak ponavlja u intervalima od 15-20 dana. U nekim zemljama registrirani su fungicidi na osnovi benalaksila* i metalaksila*. Ti fungicidi mogu se dodavati kroz sustav za navodnjavanje. Na površinama na kojima se pojavila bolest potrebno je provesti sterilizaciju tla ili uvesti višegodišnji plodored. Bijela trulež

(Sderotinia

sderotiorum)

Paprika je vrlo osjetljiva prema tom parazitu. Štete mogu nastati i na rasadu, i kasnije nakon rasađivanja, pred berbu, i na plodovima. Obično se u zoni korije-

novoga vrata sužuje stabljika. Nakon toga tkivo se razmekšava i trune, pa biljke propadaju. U unutrašnjosti stabljike često se formira bijeli micelij i sklerociji. Biologija i zaštita. Opisana je kod kupusnjača. Stisnuče k o r i j e n o v o g vrata

(Rhizoctonia

solani)

Osim propadanja biljaka u usjevu, gljiva može izazvati propadanje biljaka nakon rasadivanja. Nakon rasadivanja, na biljkama starim 40-50 dana stisne se stabljika pri samom tlu. Stisnuče zahvača 6-7 cm stabljike. Uskoro se raspada epiderma na tome dijelu, koja izgleda kao oljuštena. Biljke nemaju čvrstoču tkiva, odbacuju listove pri najslabijem potresanju i ubrzo propadaju. Biologija i zaštita. Opisana je kod kupusnjača. Venuča Zeleno v e n u č e p a p r i k e (Venicillium dahliae i Venicillium albo-atrum)

Simptomi. Na tu bolest najosjetljiviji je patlidžan, zatim paprika, pa rajčica. Prvi znak bolesti gubitak je turgora na listovima. Taj simptom katkad se pojavljuje samo na jednom dijelu biljke, ali može biti izražen i na čitavoj biljci. Poslije kiše ili zalijevanja biljke se prividno oporave. Napadnute biljke zaostaju u rastu, ali jedno vrijeme donose plodove. Na uvelim biljkama paprike lišče ostaje mlohavo visjeti, zadržavajući neko vrijeme zelenu boju. Na presjeku stabljike vide se potamljeli provodni snopovi. Takve promjene mogu izazvati i drugi uzročnici nekroze ksilema. Biologija. Opisana je

Si. 154. Venuće{smm\o\^. Cvjetković)

kod rajčice.

Fuzarijsko v e n u č e

(Fusarium

oxysporumf.sp.

capsici)

Simptomi podsjećaju na one izazvane Verticillium vrstama. Razlika je u tome što proces fuzarioznog venuča teče mnogo brže. Na presjeku se vide promjene u provodnim snopovima, koji postaju ci^venkasto smecti. Dok je biljka živa, na vanjskom dijelu stabljike i korijenu ne vide se promjene. Uzročnik se prenosi sjemenom.

Zaštita. Opisana je kod venuća rajčice. Plutavost korijena patlidžana (Pyrenocheta lycopersici) Bolest se javlja u uzgoju u zaštićenom prostoru, na tlima na kojima se više godina uzgaja rajčica i patlidžan. Simptomi. Prvi simptomi javljaju se na najdonjim etažama, na kojima listovi žute. Nakon toga žute svi listovi i otpadaju. Na korijenu se vide uzdužna izbjeljenja, a korijen je taman i ima izgled pluta. Biologija. Opisana je kod rajčice.

Zaštita. Cijepljenjem na podlogu rajčice KVNF postiže se, uz otpornost, čak i dvostruko povećani urod. Ostalo o zaštiti opisano je kod rajčice. Siva pjegavost lista paprike (Cercospora unamunoi) Simptomi. Napadi su ograničeni na listove na kojima na naličju nastaju prstenaste pjege, od 2-7 mm promjera. Pjege su obrubljene klorotičnom zonom. Za vlažna vremena na pjegama nastaje sivomaslinasti mašak. Na gornjoj strani lista vide se klorotske ovalne pjege, koje postaju nekrotične. Razvoju te bolesti pogoduju temperature više od 17 Zaštita. Fungicid na osnovi karbendazima* (Bavistin, Chromozim, Zino) daje dobru zaštitu, u nas nije registriran za tu namjenu. Plamenjača (Peronospora tabacina) Simptomi. Biljke paprike i patlidžana mogu biti napadnute samo u prvim fazama razvoja, još u klijalištu. Simptomi se vide na listovima kao vodenaste pjege, koje kasnije postaju žute. Na naličju lista formira se zeleno-plavkasta prevlaka. Na patlidžanu, pored spomenute gljive, može parazitirati i P. infestans, uzrokujući okrugle, žute, a kasnije smeđe mrlje. Zaštita. Djelotvorni su fungicidi za suzbijanje Phytophthore infestansrvA rajčici. Koncentrična pjegavost (Alternaria sppj Simptomi. Na listovima paprike i patlidžana parazitira nekoliko vrsta Alternaria. Najčešća je A. solani, ali i tenuis. Te gljive uzrokuju nekrotične zonirane pjege, nešto svjetlije u središtu. Često se na plodovima oštećenim sunčanim paležom ili drugim mehaničkim povredama nasele razne vrste Alternaria. Tada taj dio ploda dobije tamnosivu ili crnu baršunastu prevlaku. Biologija i zaštita. Opisana je kod rajčice.

Pepelnica

(Leveillula taurica) Simptomi. Na naličju lista vidi se rijetka prljava bijela prevlaka. Listovi žute i uvijaju se, a zatim suše. Na donjim starijim listovima patlidžana pojavi se jača zaraza u obliku mjestimičnih točkastih pjega. Pepelnica je štetnija na paprici i rajčici nego na patlidžanu. Zaraženi listovi paprike otpadaju. Biologija. Opisana je kod artičoke.

Zaštita. Postoje razlike u osjetljivoSI. 155. Pepelnica sti pojedinih sorata. Otporna je sorta rajčice Pearson. Od sorata paprike nešto je otpornija sorta Kalifornijsko čudo, a Feferon crveni i HS-1 osjetljive su. Mogu se upotrijebiti fungicidi na osnovi sumpora. Bayleton special (triadimefon*). Rubigan (fenarimol) pokazuju i kurativno djelovanje, ali u nas nisu registrirani za tu namjenu, kao ni Quadris (azoksistrobin*). Siva p l i j e s a n

(BoUytis cinerea) Simptomi. Izaziva veče štete u uzgoju u zaštićenom prostoru. Na paprici su napadnuti izboji i plodovi. Zaraza obično počinje u pazušcima izboja, uzrokujući odumiranje dijela izboja i stabljike iznad napadnutog mjesta. Na plodovima koji vise prema zemlji, u predjelu čaške, zadržava se voda, i tu obično počinje zaraza uz pojavu sivog micelija. Na padidžanu stabljika je rijetko napadnuta, a plodovi češće. U razdoblju transporta i skladištenja plodova na plodovima se mogu pojaviti simptomi. Biologija. Opisana je kod salate.

Zaštita. Opisana je kod rajčice. Smeđa p j e g a v o s t p l o d o v a p a p r i k e

(Colletotrichum

nigrum)

Na oboljelim plodovima nalazili smo Colletotrichum nigrum premda uzrok bolesti mogu biti i druge Colletotrichum vrste, a između njih i C. gloeosporioides. Simptomi. Svi nadzemni dijelovi paprike mogu biti napadnuti. Na plojci nastaju sitne nepravilne pjege sivosmede boje, tamnije smeđim rubom. Unutar pjega formiraju se mala crna plodna tijela (acervLili) sa svijedocrvenkastim sporama. Početni simtomi na plodovima jesu svijedosmede lezije. One s vremenom

postaju eliptične, do 30 mm promjera, svjetlije ili tamnije smeđe boje, tamnijim rubom koji leziju odjeljuje od zdravog tkiva. Lezije postaju udubljene. S perikarpa paraziti prelaze i na sjeme. Za kišnog vremena plodovi postaju vodenasti i trunu. Tome potpomažu saprofitski mikroorganizmi, koji naseljavaju napadnute plodove. Biljke rijetko propadaju, ali mogu se osušiti pojedini izboji. Biologija. Parazit se prenosi iz jedne vegetacije u drugu zaraženim sjemenom i zaraženim dijelovima biljke. Biljke dobivene od zaraženog sjemena u velikom postotku propadaju već u klijalištu. Zaraza s propalih biljka širi se na zdrave biljke. Na zaraženim dijelovima biljke formiraju se plodna tijela (acei-vuli), iz kojih spore prenose zarazu. Inkubacija traje 7 dana na 15 a 3 dana na 20-35 °C.

Zaštita. Papriku treba sijati u sterilizirana klijališta. Sjeme mora potjecati od zdravih biljaka. Tretiranjem sjemena (tiram) smanjuje se zaraza, ali ne eliminira se potpuno. Fungicidi na osnovi bakra suzbijaju i tu bolest u vegetaciji. Trulež p l o d o v a patlidžana (Phomopsis vexcms) Simptomi. Napada mlade biljke patlidžana, uzrokujući propadanje biljaka u rasadu. Na odraslim biljkama na listovima uzrokuje okrugle ili ovalne smeđe pjege, koje kasnije postaju nepravilne i široke do 3 cm. Tada pjege postaju sive, a u središtu nastaju mala crna plodna tijela (piknidi). Na plodovima nastaje mekana trulež, plodovi postaju crni, prekriveni brojnim piknidima. Biologija. Parazit prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima i na sjemenu. Parazit se u vegetaciji raznosi kišama ili umjetnom kišom.

Zaštita. Treba sijati zdravo ili tretirano sjeme, uvesti plodored. Djelotvorni su fungicidi na osnovi mankozeba. Suha trulež p l o d o v a paprike (Phomopsis capsici) Simptomi. Uzrokuje suhu trulež plodova. Najprije se javljaju pjege s tamnim rubom, koje se šire dovodeći do mumifikacije cijelog ploda. Zaštita je ista kao zaštita Phomopsis vexans. Bakterijske bolesti Bakterijska krastavost p l o d o v a (Xanthomonas campestrispv. vesicatoria) Simptomi. Javljaju se najčešće poslije kiša krajem srpnja. Optimalne temperature za razvoj bolesti jesu od 24-30 °C, uz visoku relativnu vlagu. Najopasni-

ja je bakterijska bolest paprike. Parazitira i na patlidžanu. Na licu lista nastaju male tamnozelene vlažne pjege, nepravilna oblika. S vremenom postaju veće i uglate obrubljene žućkastim rubom, spajaju se, zahvaćajući sve veću površinu plojke. Donje jako zaraženo lišće žuti i otpada. Na plodovima nastaju smeđe nekrotične pjege. Tkivo oko pjega puca pa tako nastaju zrakaste pukotine. Zbog toga se plod deformira i dobiva plutaste ožiljke na mjestu pukotina. Ako plod presiječemo, vidimo promjene ne samo u epidermi, nego i u perikarpu. Tkivo perikarpa gubi čvrstoću, poprima uljastu boju, a sjemenke u tom dijelu ploda pocrne. Zaštita. Opisana je kod rajčice. Bakterijska p j e g a v o s t lista

(Pseudomonas

syringae)

Bolest se pojavljuje za vlažna vremena i ne kod visokih temperatura. Optimalne su temperature od 16- 24 Simptomi. Česta je u rasadu. Već na kotiledonima i prvim pravim listovima nastaju smeđe nekrotske pjege, obrubljene žućkastom prstenom. Simptomi podsjećaju na prethodno opisanu bakteriozu i teško ih je u tom stadiju razlikovati. Zaraza se širi po listovima, koji otpadaju ako se na njima pojavi veći broj pjega. Zaštita. Kao kod rajčice. Fitoplazma Žuto v e n u č e p a p r i k e - Stolbur

(Phytoplasma solani) Simptomi. Premda je uzročnik bolesti isti, na paprici i patlidžanu simptomi se bitno razlikuju od simptoma na rajčici. U paprike je osnovni simptom žućenje svih zelenih dijelova biljke. Kad listovi počnu žutjeti, biljke više ne rastu, niti ne cvjetaju, pa nema ni uroda. Žućenje počinje od gornjih listova prema donjim, pritom žile zadržavaju zelenu boju pa u početku slika bolesti podsjeća na nedostatak željeza. Plojka se uvija prema licu. Slijedi gubitak turgora. Tada se na vršnom dijelu korijena mogu zamijetiti nekroze koje se progresivno šire. Nakon toga zaražena biljka se suši. U patlidžana je sindrom sličan kao u paprike. Kod patlidžana listovi žute, nastaje zastoj u porastu i čitava biljka vene. Biljke zaražene prije cvatnje ne donose cvjetove. Zaštita. Opisana je kod rajčice. Virusne bolesti

U robnih proizvođača velike štete uzrokuju virusi. Premda ima mnogo virusa, navedeni su samo oni koji u našem podneblju izazivaju najveće štete.

Virus m o z a i k a krastavaca

(Cucumber mosaic virus) Simptomi. Osnovni simptom na listovima je mozaik. Ostale promjene na listovima ovisne su o osjetljivosti hibrida. Uz mozaik, koji može biti jače ili slabije izražen, u nekih hibrida nastaju mjestimice nekroze na plojci. Listovi mogu biti suženi i manji, osobito vršni listovi. Na stabljici se mogu pojaviti uzdužne nekrotične pjege. Cvjetovi često ostaju neoplodeni, a ako se oplode, plodovi su maleni i deformirani. Zaražene biljke imaju žbunast izgled, preživljavaju, ali daju malo loših plodova. Intenzivno gnojene i navodnjavane biljke mogu, unatoč zarazi, imati bujan izgled, ali ne i prirod. Zaštita. Opisana je kod rajčice. Postoje tolerantni hibridi Atlas, Gadir, Osir i dr. Virus m o z a i k a l u c e r n e

(Alfalfa

mosaic virus)

Simptomi. Paprika zaražena tim virusom reagira velikim, žutim ili žućkastim, rjeđe bijelim pjegama na listu, zbog čega je list šaren, katkada deformiran. Na plodovima, dok su zeleni, vide se žućkaste linije. Plodovi su deformirani. Virus se na paprici prenosi sjemenom i izaziva znatne ekonomske šteSI. 156. Virus na paprici te. Na patlidžanu se pojave svijetložute (snimio B. Cvjetkovic) šare na listovima. Zaštita. Sjeme paprike mora se uzimati od garantirano zdravih biljaka. Virus se prenosi lisnim ušima neperzistentno, pa je stoga potrebna prostorna izolacija od izvora zaraze. Papriku treba saditi što dalje od polja lucerne, gdje se taj virus najčešće održava. Virus m o z a i k a rajčice (Tomato mosaic virus) Simptomi. Promjene na biljkama ovise o osjetljivosti sorte i soju virusa. Najizraženiji je simptom zastoj u rastu, popraćen mozaikom na najgornjim listovima. Donji listovi žute najčešće duž glavnih žila, a zatim otpadaju. Plodovi su manji, deformirani. Neke se biljke osuše, a one koje prežive šok fazu oporavljaju se, ali daju sitne i deformirane plodove. Virus se prenosi sjemenom paprike i rajčice, i to pretežno površinski. Radnici dodirom mogu prenijeti virus pri sadnji, zalijevanju, vezivanju i berbi. Zaštita. Treba sijati certificirano sjeme. Sjeme rajčice i paprike može se površinski dezinficirati potapanjem 10 minuta sjemena u 2-postotnu otopinu NaOH, ili potapanjem 2 sata u 20-postotnu otopinu trinatrijeva fosfata (Na^PO^. Nakon tretiranja sjeme treba isprati u vodi i osušiti. Klijalište treba dezinficirati vodenom parom. U područjima gdje je učestala zaraza treba sijati otporne hibri-

de. Otporni hibridi na ambalaži imaju oznake "TMV" ili Tm ili ToM. Otporni su hibridi paprike Bianca, Planika i drugi. Zaražene biljke, čim se primijete simptomi, treba ukloniti iz rasada i pikirališta. Za vrijeme rada s biljkama ne smije se pušiti, jer se iz cigareta može prenijeti zaraza virusom. U tijeku rada s biljkama (pinciranje, rezanje) treba više puta prati ruke i pribor u deterdžentu.

Bolesti krastavca, dinje i lubenice Bolesti u r a z d o b l j u n i c a n j a

U razdoblju klijanja i nicanja može nastati napad parazita iz tla. To su obično polifagni paraziti (Pythium spp., Phytophthora spp., Sderotinia sderotiorum, Rhizoctonia solani). Više Pythium vrsta napada klice, izazivajući palež. Obično se to dogada kad nakon sjetve temperatura padne (oko 15 uz obilje vlage. U takvim nepovoljnim uvjetima za klijanje i nicanje paraziti se lako naseljavaju, uzrokujući prorijedenost usjeva. Vrste Pythium mogu izazvati i trulež korijenova vrata nakon nicanja. Phytophthora cryptogea uzvoku]^ trulež korijena. Na korijenu tikvice parazitira Thieleviopsis basicola, uzrokujući truljenje kore korijena nekoliko centimetara ispod zemlje. Kao posljedica napada, nastaje zastoj u rastu. Osim spomenutih patogena, Rhizoctonia solani čest je uzrok propadanja mladih biljaka. Zaštita. Sijati treba tretirano sjeme, a ako nije tretirano, treba ga tretirati s TMTD. Ne smije se sijati preduboko, niti u hladno tlo, pogotovo ne hibride za staklenički uzgoj. Treba paziti da se biljke ne zalijevaju prehladnom vodom. Pri proizvodnji rasada u kockama od zemlje i treseta može se zalijevati fungicidima ili kombinacijom fungicida (propamokarb) Previcur 607, Proplant + (karbendazim*) Bavistin, Chromozim FL, Zino. Venuča

Venuća mogu izazvati Fusarium vrste, od kojih najčešće dolaze F. oxysporum i F. solani, te Verticillium albo-atrum i V. dahliae. Fusarium oxysporum Pripada u važnije bolesti biljaka iz porodice tikava. To je tipičan parazit provodnih snopova. U te gljive jako je izražena specijalizacija po domaćinima, a unutar formae speciales dijeli se na fiziološke rase. U nekim godinama zabilježene su znatne štete u dolini Neretve i u zaleđu Zadra. a) Fusarium oxysporum f. sp. melonis parazitira na dinjama (Cucumis melo). Osim nekih sojeva koji parazitiraju na lubenicama, ne napada druge Cucurbitaceae. Dinje mogu biti napadnute kroz čitavo razdoblje vegetacije. S obzirom

da parazitu odgovaraju niže temperature, bolest se obično javlja u prvom dijelu vegetacije. Simptomi su najočitiji pri temperaturi između 18 i 22 i pri niskoj relativnoj vlazi ispod 65 %. Prve promjene na biljkama očituju se u gubitku turgora na starijim listovima ili samo na sekundarnim vriježama. Ubrzo se gubitak turgora javlja na cijeloj biljci koja se uskoro osuši. Simptomi se jače manifestiraju za topla vremena. Na poprečnom presjeku kroz stabljiku primjećuju se potamnjeli provodni snopovi u obliku kruga ili polukruga. Neposredno pred venuče mijenja se boja na stabljici i javlja ljepljiv iscjedak. Osnovica stabljike postaje smeđa i lomljiva, a korijenje trune. U pazušcima vriježa i prizemnom dijelu stabljike formira se micelij bijele do bijeloružičaste boje. Biologija. Parazit može živjeti kao saprofit na biljnim ostacima drugih domaćina koji dolaze u plodoredu. Gljiva na zaraženim dijelovima stvara obilje konidija, a u tlu i hlamidospora. U obliku hlamidospora parazit preživljava više godina. Hlamidospore klijaju u micelij i makro-konidije, koje obave infekciju. Nedostatak vlage u tlu pogoduje umnažanje patogena i pojavu simptoma. Parazitu pogoduju pjeskovita lagana tla, blago kisela (pH 5-5,5) te gnojidba dušikom, osobito amonijakalnim oblikom.

b) F. oxysporum f. sp. niveum parazitira na lubenici (Citrullus lanatus), ali ne parazitira na dinji (Cucumis melo). Na lubenici uzrokuje propadanje mladih biljaka, nekrozu korijena, žučenje listova, zastoj u rastu i brzo propadanje odraslih biljaka. Na korijenu nastaju nekrotične zone tamnosmede boje, stvaraju se gumozne tvari i tiloza u provodnim snopovima. U odraslih biljaka simptomi se mogu pojaviti na jednom dijelu vriježe, a drugi je dio prividno zdrav. Simptomi su najizražajniji pri temperaturi između 20 i 30 U takvim uvjetima biljke se osuše 8-10 dana nakon pojave prvih simptoma. Na presjeku stabljike vidi se prstenasto posmedenje. Prenosi se tlom i sjemenom, premda je postotak zaraza na sjemenu nizak. Biologija. Gljiva se održava na zaraženim biljnim ostacima, a nakon njihova raspadanja dospijeva u tlo. U tlu može preživjeti više od 10 godina. Proklijale hlamidospore, mikro i makrokonidije iz tla, mogu biti izvor primarnih infekcija. Infekcija nastaje na meristemskom vrhu korijena, kroz pukotine na korijenu nastale pri rastu sekundarnih korjenčića ili kroz rane nastale od mehaničkih ozljeda korijena. Infekcije mogu nastati već pri temperaturi između 16 i 18 °C, ali optimalna je temperatura za infekciju 27 °C. Već pri 30 infekcije su slabije, a kada se temperature popnu na 33 infekcije se na ostvaruju. Opisano je više fizioloških rasa, i to: 0, 1, 2 i 1/2. Posljednja fiziološka rasa podijeljena je u dvije podgrupe 1/2 W - (wilt), koja uzrokuje venuće i 1/2 Y (yellow) koja izaziva žučenje i klorozu listova. S obzirom da se ta biljna vrsta obilno zalijeva, voda je najčešći vektor tog parazita.

c) F. oxysporum f. sp. cucumerinum parazitira na krastavcu. Padavica mladih biljaka može se pojaviti pri temperaturi da između 18 i 20 premda je bilo slučajeva propadanja biljaka i pri nicanju. U odraslih biljaka vene jedna pa druga vriježa, a zatim u samo 2-5 dana propada čitava biljka. Na presjeku stabljike i korijena mogu se vidjeti smeđe zone.

Biologija. Parazit preživljava u obliku hlamidospora ili kao saprofit na biljnim ostacima i drugom organskom supstratu. Prenosi se sjemenom, ali parazit može preživjeti u sjemenu najviše do 1 godine, pa taj način prijenosa ima mali utjecaj na epidemiologiju bolesti. Zanimljivo je napomenuti da izolati iz krastavca ne mogu izazvati venuće tikve (Cucurbita pepo, C. maxima i C. mixa).

Verticillium

dahliae,

Verticillium

albo-atrum

Simptomi. Krastavac i dinja mogu biti napadnuti od Verticillium vrsta. Listovi zaraženih biljaka žute od baze prema vrhu, gube turgor, a zatim se suši cijela biljka. Na poprečnom presjeku kroz stabljiku vide se potamnjenja u zoni provodnih snopova. Za razliku od venuča, koje uzrokuje Fusarium oxysporum, od ovog parazita ne pojavljuje se ljepljivi iscjedak na zaraženoj stabljici. Zaštita. Nakon pojave simptoma venuča, zaražene biljke ne mogu se spasiti, stoga je potrebno provoditi sve preventivne mogućnosti zaštite. Preporučuje se: a) Izbjegavati sjetvu i sadnju na površinama na kojima je postojala bolest. b) Pri uzgoju u zaštićenim prostorima dezinficirati do, a pri uzgoju na otvorenom polju uvesti dugogodišnji plodored. b) Sijati manje osjetljive hibride ili sorte. Na F. oxysporum relativno je otporna lubenica Royal Flash, Crimson Sweet i dinja Hombre. Lubenica Paladin otporna je na F. solani c) Cijepiti dinje ili ostale vrste na rezistentne sorte dinje odnosno na vrste Cucurbita ficifolia (za F. solani) i Benincasa cerifera radi obrane od F. oxysporum. Cijepljenjem na vrstu B. cerifera postiže se manja osjetljivost i na neke druge parazite iz da, na pr. Verticillium spp., Phomopsis sclerotioides. Trulež k o r i j e n a

(Phomopsis sclerotioides) Simptomi. Bolest se češće javlja u zaštićenim prostorima. Rast biljke žbunast je, formiraju se manji listovi i biljka vene neposredno pred plodonošenje ili u razdoblju donošenja prvih plodova. Na glavnom korijenu i hipokotilu nastaju prstenaste svjedosmede nekroze, nakon čega propada sekundarno korijenje U napretku bolesti nastaje trulež parenhima, a ostaju samo provodni snopovi na kojima se vide crni mikrosklerociji. Zaraza na korijenu jača je pri temperaturama da nižim od 20 °C. Zaštita. Opisana je kod venuča. Bijela trulež

(Sclerotinia sclerotiorum) Simptomi. Parazitira na svim vrstama iz porodice tikava, uzrokujući ugibanje cijele biljke ili pojedinih vriježa. Najčešća je pri uzgoju u zaštićenom prostoru. U uzdužnom presjeku kroz stabljiku vidi se da je u njezinoj unutrašnjosti nastao

snježno bijeli micelij s malim crnim sklerocijima. Mogu biti napadnuti i plodovi koji se nalaze u zemlji. Međutim, pri uzgoju u zaštićenom prostoai napadnuti su i plodovi koji su udaljeni od tla. Infekcija nastaje preko zaostalih osušenih latica. Katkada su zaraženi mladi plodovi koji dodiruju listove ili stabljike. Na plodovima nastaju, uz bijeli micelij, crni sklerociji. Osim truleži koju izaziva S. sclerotiorum, slične promjene na plodovima može izazvati i Botrytis cinerea. Simptomi se javljaju najprije na cvjetovima, odakle se parazit naseljava na plod, uzrokujući trulež, uz pojavu sivog maska na njima. Biologija. Opisana je kod salate.

Zaštita. Zaštita stabljike i korijena opisana je kod rajčice. Zaraza na plodovima može se znatno reducirati smaSl. 157. Bijela trulež na plodu krastavca njenjem relativne vlage zraka. Zaštitu (snimio B. Cvjetković) plodova treba početi u vrijeme prvog precvjetavnja. To vrijedi za oba spomenuta parazita. Od fungicida mogu se primijeniti Ronilan FL, Ronilan DF (vinklozolin) ili (iprodion*) Kidan, Lupo, Crna p j e g a v o s t lista i trulež stabljike

(Didymella

hjyoniae)

Gljiva parazitira na krastavcima, dinjama i lubenici.U nas se javlja sporadično, ne pričinjajući veće štete. Simptomi. Biljke mogu biti zaražene od nicanja pa do kraja vegetacije. Na tek izniklim biljkama iz zaraženog sjemena, na stabljici nastaju crne pjege. Ako pjege obuhvate veći dio stabljike, biljka ugiba. Slične pjege mogu nastati i na kotiledonima. Mladi listovi lubenice i dinje vrlo su osjetljivi, a u krastavca i tikvica otporniji su pa se simptomi javljaju na njima u drugom dijelu vegetacije. Na lišću nastaju krupne okrugle pjege ovalna oblika. Unutar pjega formiraju se male crne nakupine koje su plodna tijela (piknide), a odgovaraju konidijskom stadiju Phoma (syn. Ascochytd) cucumis. Na peteljkama listova i vriježama mogu također nastati tamnosive izdužene pjege. Ako se takve pjege jave na osnovi glavnih vriježa, nastaje venuće. Mogu biti napadnuti tek zametnuti, plodovi a i plodovi pred berbu. Pjege na plodovima na početku su zelenožute i zonirane. One se postup-

no šire i postaju crne boje, koja potječe od brojnih plodnih tijela. Ako zaraza počinje od vrha ploda, vrh počinje trunuti, a čitav se plod smežura. Na starijim pjegama, koje su nastale na plodovima i vriježama, javlja se sluzasta tekućina u obliku kapljica, koja postaje ljepljiva i gumaste konzistencije. Biologija. Zaraženo sjeme važan je izvor zaraze. Osim sjemenom, primarne infekcije nastaju iz pseudotecija koji se formiraju na zaraženim biljnim dijelovima. Sigurno je da i piknidi i hlamidospore imaju ulogu u prenošenju parazita. Optimalne su temperature za infekcije 20 °C za dinju, a 24-25 za lubenicu. Za realizaciju infekcija odlučna je vlaga. List mora biti vlažan barem 1 sat da bi nastala infekcija. Vlaga je potrebna i za daljnje širenje lezije. Parazit penetrira kroz kutikulu. Infekcija ploda nastaje kroz oštećenja ili na mjestu ožiljka od lapova. Na plodovima se razvija trulež već treći dan nakon infekcije. Visoka relativna vlaga zraka je odlučna za infekciju i širenje lezije.

Zaštita. Sjeme je izvor zaraze, pa treba sijati zdravo sjeme. Tretiranje sjemena obavezatna je mjera. Uvođenjem plodoreda i sterilizacijom tla u zaštićenom prostoru smanjuje se mogućnost zaraze. U zaštićenim prostorima provjetravanjem treba snižavati relativnu vlagu zraka. Kad se u stakleniku biljke presade i dosegnu 50 cm visine, potrebno je početi zaštitu, fungicidima (karbendazim*) Bavistin, Chromozim, Zino ili (triforin*) Saprol. Plamenjača

(Pseudoperonospora

cubensis)

Gljiva parazitira na samoniklim i kultiviranim vrstama iz porodice tikava. Najveće štete nastaju na krastavcu kornišonu, zatim na salatnom krastavcu, pa na dinji, a druge su vrste manje osjedjive. U zaštićenim prostorima bolest se javlja u jačem intenzitetu. Simptomi. Bolest se na krastavcima najčešće javlja pred formiranje pi-vih plodova. Pjege na listovima krastavaca u početku su okrugle, zelenkasto svijede, dajući mozaičan izgled čitavom listu. One se postupno povećavaju, postaju uglate, jer su okružene žilama lista. U dinja pjege su ovalna oblika. Veličina pjege varira od 1-15 mm. Na listovima koji imaju svjedo zelene pjege, na naličju lista nastaje jedva primjedjiv tamnosivi mašak, koji potječe od sporangiofora i sporangija. U nastavku bolesti broj se pjega povećava, a stare pjege postaju žutosmede. Zaraženi dio se lista suši. Osušene zone lako se lome te su napadnuti listovi iskidani. Takvi se listovi si. 158. Plamenjača krastavca (snimio B. suše, a biljka na vrhu vriježe stvara novi Cvjetković)

list koji ponovo biva zaražen. Zbog oštećenja listova asimilacijska je površina manja, pa plodovi ostaju manji i deformirani. Slične simptome na listovima može izazvati bakterija Pseudomonas syringae pv. lachrymans, a razlike u simptomima vidljive su u tablici. Tablica 17. Razlike u s i m p t o m i m a i z m e đ u gljive P. cubensis i bakterije P. syringae pv. lachrymans na krastavcima Napadnuti organ

P, syringae pv. lachrymans

P. cubensis

List

u početku mozaičan, poligonalne pjege - na naličju tamno sivi mašak, napadnute zone ne ispadaju s lista

nije mozaičan, uglate poligonalne pjege - na naličju eksudat, napadnute zone ispadaju s lista - list perforiran

Peteljka lista, vriježe

nema simptoma

izdužene svijetlosmede pjege na peteljci i vriježi; peteljka se uvija i suši; prisutan eksudat jantarne boje

Plod

nema simptoma

često su zaraženi i plodovi, eksudat svijetlomžičaste boje

Biologija. U tkivii krastavca gljiva stvara oospore, ali njihova uloga u epidemiologiji bolesti nije potpuno razjašnjena. Unutar staklenika i u njegovu okolišu gljiva se održava od jedne do daige sjetve na preostalim krastavcima i korovima iz porodice tikava. Zračne struje mogu donijeti sporangije s većih udaljenosti, a vjetar je uz kišu najčešći vektor i u sekundarnih infekcija. U zaštićenim prostorima orošavanje ima važnu ulogu u širenju parazita. Infekcije nastaju između 16 i 22 a hifa gljive ulazi kroz puči u list. Konidije mogu izdržati nekoliko dana pri 37,5 Poznata je fiziološka specijalizacija te je poznato 5 patotipova gljive koji su specifični za pojedine vrste porodice tikvenjača. Iz tablice se može vidjeti da su svih 5 patotipova kompatibilni krastavcem, lubenice su kompatibilne samo s patotipom 4 i 5, a tikve s patotipom 5. To nam razjašnjava zašto se bolest najčešće javlja na krastavcima.

Interakcija d o m a ć i n a i patotipova gljive P. cubensis Domaćin Cucumis melo var. reticularis Cucumis melo var. conomon Cucumis melo var acidulus Citrulus lanatus Cucurbita spp.

1

2

Patotip 3

4

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

-

- . -

+

+

+

-

+

+

-

-

-

+

+ = visoka kompatibilnost; - = nema ili vrio slaba izražena kompatibilnost

286

5

Prognoza. Primarne zaraze u kontinentalnom dijelu Hrvatske na otvorenom se javljaju najčešće u lipnju. Infekcija nastaje kad vladaju temperature između 16 i 22 a lišće je vlažno (98-100 % RV) pet ili više sati. Infekcije mogu nastati pri nižim temperaturama, ali u tom se slučaju razdoblje vlaženja produžava. Bedlanova inkubacijska krivulja pokazuje koliko će trajati inkubacija kod odredenih temperature. Bedlanova inkubacijska krivulja Temperatura, °C Inkubacija, dana

13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 10 8 7 6 4 4 4 3 3 2 2 2 2 2 3 4 5 6

Zaštita. Sjetvu treba obaviti na parcelama na kojima prošle godine nisu rasle biljke iz porodice Cucurbitacea. Sijati treba relativno otporne hibride. Prema našem iskustvu relativno su otporni hibridi kornišona: Poseidon, Potomac, Quest, Bounty. Prema izvorima iz literature Spokane, Spanda i Springer također su relativno rezistentni. Ako nema prognozne službe, zaštitu treba početi kada biljke razviju 3 - 4 lista. Protiv ovog parazita registrirani su brojni fungicidi a prikazani su u tablici "Fungicidi za zaštitu tikvenjača registrirani u Hruatskoj'\ na kraju poglavlja o bolestima krastavaca. Kada počne berba, ako je potrebna zaštita, treba primijeniti fungicide s najkraćom karencom. Interval između dva prskanja sistemičnim fungicidima, ne smiju biti dulji od 8-10 dana, a za fungicide s površinskim djelovanjem, treba biti mnogo kraći. Za prskanje sistemičnim fungicidima treba 600 1, a za prskanje fungicidima s površinskim djelovanjem do 900 1 škropiva po hektaru. Treba prskati naličje lišća, jer infekcija nastaje kroz pući na donjoj strani lista. Pepelnica

(Erysiphe cicboracearum i Spbaerotbeca fuliginea) Oba su uzročnika pepelnice prisutna u nas, ali E. cicboracearum pojavljuje se češće pri uzgoja u zaštićenom prostoru. S i m p t o m i . Kao i mnoge gljive iz te skupine, izazivaju pepeljaste prevlake na napadnutim organima. Obično su napadnuti listovi. Katkada mogu biti napadnuti i vriježa i kotiledonski -listovi. Pepeljaste prevlake javljaju se na licu plojke,a zahvaćaju njezin veći ili manji dio. Pri jakim zara-

Sl. 159. Pepelnica na krastavcima (snimio B: Cvjetković)

zama, naročito u stakleniku, može biti zaraženo lice i naličje lista. Prevlaka na listovima sivkasta je kad je uzrok pepelnice S.fuliginea, a brašnasto je bijele boje ako je bolest uzrokovala gljiva E. cichoracearum.]2iko zaraženo lišće žuti, nekrotizira i suši se. Krastavac je pri uzgoju u zaštićenom prostoru, zbog povoljne vlage i temperature, redovito napadnut i to mnogo ranije nego pri uzgoju na otvorenom. U polju pepelnica na krastavcima, dinjama i tikvama obično dolazi u drugoj polovici vegetacije. Biologija. Obje vrste stvaraju dosta rijetko plodna tijela (kleistotecij) na krastavcima, ali stvaraju ih na drugim domaćinima iz spontane flore. Osim kleistotecija i konidije mogu biti izvor zaraze. Askospore ili konidije vjetar donosi do domaćina. Konidije mogu ostati 7-8 dana klijave na tlu, dijelovima staklenika ili plastenika, te oko zaštićenih prostora i na korovima. Sve su to mogući izvori novih infekcija. Razvijaju se i pri niskoj relativnoj vlazi od 20 % na više, ali najviše im odgovara relativna vlaga između 65 i 85 %. Tek vrlo visoke temperature, više od 32 ograničavaju razvoj konidija. U S.fuligineaepostoje tri fiziološke rase.

Zaštita. Danas postoji nekoliko relativno rezistentnih hibrida krastavaca (Adam, Amour, Kendo, Markermore, Vasstar i dr.) i dinja (Magnum, Saticoy), pa tu mogućnost zaštite treba maksimalno iskoristiti, posebno u uzgoju u zaštićenom prostoru. Kemijska zaštita ostvaruje se primjenom fungicida koji su prikazani u tablici 'Fungicidi za zaštitu tikvenjača registrirani u Hrvatskoj", na kraju poglavlja o bolestima krastavaca. Pri primjeni sredstava na osnovi sumpora treba biti oprezan, jer pri višim temperaturama, pogotovo u zaštićenim prostorima, mogu izazvati ožegotine. Antraknoza

(Colletotrichum

orbiculare, syn. C. lagenarium)

Antraknoza se javlja na krastavcima, dinji, lubenici, a rjeđe na tikvama. Samonikle biljke iz porodice tikvenjača također mogu biti zaražene. Simptomi. Bolest se manifestira na svim nadzemnim dijelovima. Na listovima nastaju pjege okmgla ili ovalna oblika, jedan ili više centimetara u promjeru. Pjege su blijedozelene, zatim središte pjega poprima ružičastu boju. Unutar pjega za vlažna vremena nastaju brojna plodna tijela (acervuli), koja su poredana u 81. 160. Antraknoza na lubenici koncentričnim krugovima. Pjege (prema Holliday&Moulder) s vremenom postaju veće, spajaju se, središte se pjega suši. Lezije na vriježama udubljene su, svijedosmeđe, dugoljasta oblika. Ako je pjega na vriježi velika, suši se gornji dio vriježe. Najveće su štete na plodovima. Pjege na mladim plodovima uzrokuje njihovu deformaciju ili

otpadanje. Na plodovima koji su dostigli gotovo normalnu veličinu nastaju pjege raznih veličina. Kao i na listovima, na njima također nastaju plodna tijela, nakon čega se mijenja boja od ružičaste u crvenkastosmedu. Gljiva prožima unutrašnjost plodova sve do sjemenki, pa plodovi gube tržnu vrijednost. Na takve plodove naseljavaju se saprofitski mikroorganizmi, koji uzrokuju trulež. U tikava zaraženi su samo mladi listovi. Čini se da su tikve otporne nakon što razviju 5-6 listova. Dinje i lubenice mnogo su osjetljivije. Biologija. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima u obliku micelija. Na biljnim ostacima može preživljavati 4-5 godina. Nakon sjetve nove kukure, spore donesene vjetrom, kišom i insektima, inficiraju novo izrasle biljke. Da bi se ostvarila infekcija, biljni organi trebaju biti vlažni 24 sata, pri temperaturi između 19 i 24 °C. U tom slučaju inkubacija je najkraća i traje 6-7 dana.

Zaštita. Veliki broj hibrida krastavaca i lubenica relativno je otporan na tog parazita. Relativno otporni krastavci jesu: Adam, Alibi, Asterix, Carolina, Passandra i dr., a otporne lubenice jesu: Charleston Grey, Crimson sweet. Royal sweet. S obzirom da se parazit prenosi sjemenom, potrebno je sjeme tretirati s TMTD. Uvođenjem plocioreda smanjujemo infektivni potencijal. Od fungicida u drugim zemljama primjenjuju se: Dithane M-45 (mankozeb*) i Saprol N (triforin*) Krastavost p l o d o v a

(Cladosporium

cucumerinum)

Nekad je to bila učestala bolest na dinjama, krastavcima, tikvama i izazivala je veće štete. Sjetvom manje osjetljivih hibrida i zaštitom protiv drugih bolesti javlja se rjeđe. Simptomi. Bolest se manifestira na svim nadzemnim dijelovima biljke. Na listovima nastaju brojne vodenaste pjege, koje ubrzo postaju sive, uglate i na koncu nekrotiziraju, nakon čega nekrotizirani dio ispada. Plodovi su najosjetljiviji odmah nakon oplodnje. Na njima se stvaraju male sive udubljene pjege, često prekrivene gumoznim iscjetkom. Za vlažnog vremena pjege se šire, a na njima se javlja zelenkastocrna baršunasta prevlaka. Ako je zaraza plodova nastala rano, neposredno nakon oplodnje, plodovi se obično smežuraju i propadaju ili vršni dio ostaje tanji. Ispod lezija tkivo trune, zahvaćajući zonu sve do sjemenki. Na zaraženim vriježama također nastaju pjege. U dinje može odumrijeti vegetacijski vrh. Biologija. Primarni izvor zaraze može biti zaraženo sjeme. Mali postotak zaraženog sjemena može biti izvor jake zaraze. Parazit preživljava vrijeme kad nema domaćina u obliku micelija i konidija na zaraženim biljnim ostacima ili živi kao saprofit u tlu. Konidije u vlažnoj atmosferi mogu preživjeti dugo razdoblje bez domaćina. Nakon infekcije biljaka, vrlo brzo na napadnutim organima nastaje veliki broj konidija koje uzrokuju sekundarne zaraze. Da bi se ostvarila zaraza, biljni organi trebaju biti vlažni barem 8-10 sati, ako je temperatura oko 21 °C. Inkubacija traje 3-8 dana.

Zaštita. Sijati treba zdravo sjeme. Tretiranje sjemena tiramom pruža dobru zaštitu od prenošenja parazita. Nadalje, treba se pridržavati plodoreda. Postoje

relativno otporni hibridi krastavaca (Blitz, Calypso Dinero Jazzer, Pontia, Kendo, Vasstar i drugi). Tretiranje treba početi čim se primijete prve pjege na lišću. Djelotvorni su fungicidi na osnovi mankozeba*. Uglata p j e g a v o s t lista

(Pseudomonas

syringae pv.

lachrymans)

Simptomi. Znaci bolesti mogu se javiti na tek izniklim biljkama. To se najčešće dogada kada se sije zaraženo sjeme. Na njihovim kotiledonima nastaju vodenaste okruglaste pjege koje postaju veće, poprimajući nepravilan oblik. Na listovima nastaju pjege omeđene žilama lista, zbog čega poprimaju uglat oblik. Pjege su u početku vodenaste, a vremenom postaju svijetlosmede. Zaraženi dijelovi ispadaju pa list ostaje perforiran. Zaraza s listova prelazi i na peteljku. Na peteljci nastaju duguljaste svijetlosmede pjege, ona se kovrča i suši. Gotovo identični simptomi nastaju na vriježi. Zaraženi mladi plodovi žute, smežuraju se i otpadaju. Na starijim plodovima nastaju sitne uljene pjege kružnog oblika. Na tom mjestu izlazi bakterijski iscjedak prljavo bijele do jantarne Si. 161. Uglata pjegavost Usta krastavca bolje. Kora na mjestu pjega puca. (snimio B. Cvjetković) Biologija. Parazit se prenosi sjemenom, koje može biti izvor primarnih zaraza. Bakterija preživljava u tlu i biljnim ostacima. U suhom zaraženom lišću zadržava vitalnost dvije i pol godine. Kiše, umjetne kiše i insekti prenošenjem eksudata (iscjetka) pridonose širenju parazita tijekom vegetacije. Do infekcija dolazi za vlažnog vremena kroz puči, hidatode ili oštećenja na biljci.

Zaštita. Sijati treba zdravo sjeme. Na području gdje se bolest javi treba uvesti plodored. Postoje rezistentni kultivari krastavca. Fungicidima na osnovi bakra postiže se djelomična zaštita. U pokusima je odredeno djelovanje pokazao acibenzolar-S-metil ester*. Virus m o z a i k a krastavca

(Cucumber mosaic virus)

SL 162. Virus mozaika krastavca (snimio B. Cvjetković)

Osim na krastavce, lubenice, dinje i razne vrste tikava, virus dolazi na velik broj povrtnih kultura i spontane flore. Najčešće su zaražene tikvice, a rjeđe krastavci i lubenice. Simptomi. Na listovima krastavaca, dinje i tikvice nastaje mozaik. Ovisno o soju, mogu se skratiti internodiji.

18. F u n g i c i d i za z a š t i t u t i k v e n j a č a r e g i s t r i r a n i u H r v a t s k o j Doza (kg, l/ha) ili Koncentracija (%)

Fungicid i djelatna tvar (%)

Acrobat MZ (mankozeb 60, dimetomorf 9) Aliette, Aliette flash, Avi, Topic (fosetil-Al 80) Anvil 5 SC, Konzul (heksakonazol 50 g/l) Baycor WP 25 (bitertanol 25)

2

+

0,25-0,37%

+

0,3-0,5% • 0,2%

_

+

-

+

-

-

+

-

-

+

-

+

-

-

Bayfidan DC 250 (triadimenol 250 g/l) 0,5- 1 % Bayleton specijal WP 5 (triadimefon 5) 0,3-0,6 Fungicidi na osnovi bakra 0,1-0,4% Fungicidi na osnovi sumpora (sumpor 80) Galben - M (mankozeb 64, benalaksil 8) Karathane EC (dinokap 360 g/l) Karathane (dinokap 18,2) Previcur 607 SL, Proplant (propamokarb 605 g/l) Quadris (azoksistrobin 250 g/l) Ridomil MZ 72WP, Metaxyl MZ 72 WP, Matador, Planet 72 WP, Eucritt (mankozeb 64, metalaksil 8) Ronilan DF, FL (vinklozolin 50) Rubigan EC (fenarimol 120 g/l) Sabithane EC (dinokap 325, miklobutanil 75 g/l) Sandofan M- 8 (mankozeb 56, oksadiksil 8) Systhane 12 E (miklobutanil 125 g/l) += = suzbija zarazu, - = nije registriran

Plamenjača Pseudoperonospom cubensis Pepelnica Sphaerothecafuliginea Efjsiphe cichomceanim Siva plijesan Botiytis cinerea

Tablica

0,3-0,4% 0,4-0,6% 0,03-0,04% 0,06-0,09%

_

+ +

-

-

-

+

-

-

+

-

0,15 0,075-0,1 %

+ +

+

-

0,25 %

+

-

-

-

-

+

-

+

-

1-2 0,02-0,03% 0,045 %

2-2,5 0,04%

za tu namjenu

-

+

-

+ -

+

-

Kultura i karenca u danima

Samo salatni krastavac 14 Krastavac 4, bundeva, lubenica, dinja 21 Krastavci, tikve, dinje, lubenice 7 Krastavac 14, lubenica OVP (do cvatnje) Krastavac 7 Krastavac 7 Tikve i lubenice 28, OVP krastavci (do cvatnje) Krastavci 7 Salatni krastavci 14 OVP krastavci (do cvatnje) OVP krastavci (do cvatnje) Krastavci 14 Krastavci 3 Salatni krastavci 7, za kiseljenje OVP (do početka cvatnje) Salatni krastavci 7 Krastavac, lubenice, dinje, tikve 7 OVP krastavci, lubenice i tikve (do pn^e cvatnje) Salatni krastavac 14 Krastavci 14

reducirati veličina plojke ili zastati rast čitave biljke. Cvjetovi mogu pokazivati nepravilnosti u rastu. Patološke promjene na listovima i plodovima ovise o sorti odnosno hibridu te stadiju biljke u kojem je nastala infekcija. Na plodovima krastavca može se pojaviti žutozeleni mozaik, katkada popraćen bradavičastim izraslinama. Na lubenici nastaju klorotične šare na listovima, unutar kojih se tkivo suši. Na tikvama i tikvicama nastaje mozaik na listovima. Biologija. Opisana je kod rajčice

Zaštita. Sigurna zaštita može se postići jedino sjetvom relativno rezistentnih hibrida. Gen rezistentnosti ugrađen je u mnoge selekcije krastavaca, dinja i tikvica. Otporni su hibridi krastavaca: Adam, Amour, Dinero, Jazzer, Kendo, Pontia, Tornac, Vasstar i drugi. Uništavanjem korova, domaćina ovog virusa, u usjevu i oko njega, smanjuje se izvor infekcije. Suzbijanjem lisnih ušiju primjenom insekticida, mineralnih ulja* smanjuje se širenje virusa. U pokusima je pokazao djelovanje acibenzolar-S-metil ester* kao induktor sistemično aktivirane rezistentnosti.

Suzbijanje korova POMOCNICE - SOLANACEAE Pojam "plodovito povrće" u našoj zemlji obuhvaća obično tri vrio važne biljne vrste iz porodice pomoćnica. To su rajčica, paprika i patlidžan. Istoj porodici pripada i krumpir, vdo važna povrtna kultura, ali istovremeno krmna i industrijska kultura. Mogućnosti suzbijanja korova u krumpiru prikazane su u odvojenom poglavlju. Izbor selektivnih herbicida za suzbijanje korova u plodovitom povrću vrlo je ograničen. Tek je nekoliko herbicida registrirano za primjenu u rajčici i paprici, a mogućnosti su suzbijanja korova u patlidžanu gotovo neznatne. Većina danas priznatih herbicida u plodovitom povrću selektivni su samo ako ih primjenjujemo prije sadnje prijesadnica. Budući da se industrijska proizvodnja rečenih kultura uglavnom zasniva na proizvodnji izravnom sjetvom u polju (osim patlidžana), time je ionako ograničena ponuda herbicida još više sužena. Zbog svega navedenoga borba protiv korova pri uzgoju plodovitih povrtnih kultura zahtijeva kompleksniji pristup. Uz primjenu herbicida uveliko se primjenjuju i druge nekemijske (kukuralne, mehaničke i biološke) mjere, koje općenito u uzgoju svih povrtnih kultura imaju veliku važnost (vidi općenito o suzbijanju korova u povrću). U tekstu koji slijedi nastojat ćemo prikazati mogućnosti kemijskog suzbijanja korova u plodovitom povrću u Hrvatskoj. One zbog uskog izbora herbicida nisu velike. Upravo zbog toga uz vlastite spoznaje prika-

zat čemo iskustva stručnjaka iz drugih zemalja, važnijih proizvođača tih povrtnih kultura. Stoga nije na odmet upozoriti čitatelja da će u tekstu uz sredstva koja imaju dozvolu za primjenu u Hrvatskoj, biti prikazana i neka sredstva koja u nas nisu registrirana. Također, neka sredstva registrirana u Hrvatskoj za jednu od plodovitih povrtnih kultura u drugim zemljama imaju dozvolu za primjenu u toj i/ili nekoj drugoj plodovitoj kulturi. U tekstu će uvijek biti naznačeno koja sredstva i koji načini primjene imaju odnosno nemaju dozvolu za primjenu u našoj zemlji. Prije no što detaljno izložimo mogućnosti primjene selektivnih herbicida u pojedinim kulturama, prikazat ćemo neke mjere i zahvate koje se odnose na uzgoj svih povrtnih kultura izravnom sjetvom sjemena u polju (moguće ih je primijeniti i pri uzgoju iz prijesadnica). Te mjere imaju veliku važnost upravo zato što nemamo velik izbor u kemijskim mjerama suzbijanja korova. Tako se prije izravne sjetve predlaže potpuno pripremiti tlo za sjetvu barem 2-3 tjedna prije optimalnog roka sjetve ("slijepa sjetva"). Ranijom pripremom omogućuje se sitnosjemenskim korovima da do sjetve proklijaju i većim dijelom izniknu. Sjetvu kulture potrebno je obaviti vrlo pažljivo, odnosno nastojati sijačicom "probuditi" što je moguće manje novih sjemenki korova. Neposredno pred nicanje kulture iznikli korovi mogu se suzbiti spaljivanjem plamenom ili primjenom totalnih nerezidualnih herbicida. Spaljivanje korova plamenom obavlja se posebno konstruiranim uređajima koji tekućim propanom ili sličnim plinom spale iznikle korove. U našoj zemlji tek se obavljaju pokusi te se to u praksi još ne primjenjuje. Od totalnih herbicida primjenjuju se pripravci na osnovi glifosata, sulfosata, glufosinata i dikvata. Jednako dobre učinke postiže i pripravak na osnovi parakvata, no budući da je zbog toksičnosti (opasnosti) u našoj zemlji svrstan u prvu skupinu otrova, ne nalazi se u slobodnoj prodaji te tako i nije dostupan svakom poljoprivrednom proizvođaču. Stoga ga više nećemo ni opisivati. Na osnovi glifosata u Hrvatskoj je registriran znatan broj pripravaka (CIDOKOR, HERKULES 480, HERBOKOR, GLYPHOGAN 480, ROUNDUP BIACTIVE, DOMINATOR, BOOM EFECT, CINIC, MENTHOR). Pripravci na osnovi glifosata primjenjuju se neposredno pred nicanje kulture. Na taj način omogućuje se da do vremena tretiranja ponikne što veći broj korova. Protiv jednogodišnjih korova primjenjuje se u količini od 3-4 l/ha (ovisno o količini vode u kojoj se primjenjuju). Za suzbijanje višegodišnjih korova potrebno je primijeniti više dozacije (ovisno o vrsti korova i količini vode). Dodatkom kvalitetnog okvašivača ili 5 l/ha amonijeva sulfata poboljšava im se učinak. No valja napomenuti da sjetvu sitnosjemenskih kultura nije uopće uputno obavljati u poljima zakorovljenim višegodišnjim korovima. Takve je korove potrebno suzbiti primjenom učinkovitih herbicida u godinama koje prethode uzgoju povrtnih kultura. Upravo opisana primjena herbicida može klijancima kulture, dođu li u direktan dodir s herbicidom, nanijeti štetu. Stoga posebnu pažnju treba pridati nicanju kulture te pomno odrediti vrijeme primjene herbicida. Obično se preporučuje primjena herbicida kad iznikne 1 % biljaka. Sve rečeno za taj način primjene vrijedi i za herbicid sulfosat

(TOUCH- DOWN 4- LC), koji postiže jednako dobre učinke kao i pripravci na osnovi glifosata. Na isti način i u istom roku primjenjuju se pripravci na osnovi gkifosinata (BASTA 15) i dikvata (REGLONE i REGLONE FORTE). Gkifosinat i dikvat kontaktni su herbicidi. Dodirom će spaliti zelene dijelove izniklih korova. Iako ih biljka ne usvaja korijenom, na lakim pjeskovitim ili na humusnim (tresetnim) tlima ne vežu se kao na mineralne koloide tla. Stoga na takvim tlima nije dozvoljena njihova primjena jer mogu oštetiti klijance kulture čak i u vrijeme dok se još nalaze u tlu odnosno prije nicanja. Još bolji će se učinci postići kad istovremeno primijenimo selektivne pre- em herbicide (npr. na osnovi pendimetalina). U tom će slučaju kontaktni pripravci suzbiti sve ponikle korove, a rezidualni pendimetalin zaustavit će ponik novih korova. Takvim pristupom mladim tek izniklim biljkama omogućava se u prvoj fazi razvoj bez prisutnosti korova, odnosno pruža im se prilika za razvoj u vrijeme kad im je to najpotrebnije.

Rajčica u Hrvatskoj se rajčica uzgaja za potrošnju u svježem stanju ili za industrijsku preradu. Za potrošnju u svježem stanju rajčica se uglavnom uzgaja iz prijesadnica na otvorenom polju ili u različitim tipovima zaštićenog prostora, a za industrijske potrebe obavlja se izravna sjetva sjemena rajčice u polju. O načinu kako uzgajamo rajčicu ovisit će i izbor herbicida. Za uzgoj iz prijesadnica postoji nekoliko selektivnih herbicida, a za uzgoj izravnom sjetvom u polju u našoj zemlji nije priznat niti jedan selektivan pre-emergence herbicid. Upravo stoga borba protiv korova pri proizvodnji rajčice za industrijske potrebe prvenstveno se zasniva na kulturalnim i mehaničkim mjerama. Prije sadnje prijesadnica rajčice dozvolu za primjenu imaju pripravci na osnovi napropamida i pendimetalina. Na osnovi napropamida u Hrvatskoj su registrirani pripravci DEVRINOL 45 FL i RAZZA. Primjenjuju se pred sadnju prijesadnica na dobro pripremljeno tlo. Relativno su lako hlapljivi, pa ih je nakon tretiranja, ovisno o vremenskim prilikama u vrijeme tretiranja, potrebno unijeti u tlo na 2,5-5 cm dubine. Dobro djeluju na jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Nakon pripreme tla, a prije sadnje prijesadnica, primjenjuju se i pripravci na osnovi pendimetalina (STOMP 330 E, STON i DOST 330 E). Jednako kao i prethodno prikazani herbicid, pendimetalin bolje učinke postiže na korovne trave, iako dobro suzbija neke važne širokolisne jednogodišnje vrste (Chenopodium spp., Amaranthus spp., Polygonum spp., Abutilon theophrasti). Učinak pripravaka na osnovi pendimetalina uvelike ovisi o oborinama. Kiša ili umjereno kišenje nakon tretiranja znatno će poboljšati djelovanje na korove i produžit će im rezidualni učinak. Pri sadnji radna tijela sadilice razgrnut će "film" herbicida pa će prostor unutar sadnog reda biti jače zakorovljen. Plitkom inkorporacijom herbicida (2-5 cm) postići će se dvostruki učinak. Spriječit će se gubitci herbicida hlap-

ljenjem, a sadnjom se neće otvoriti prostor za ponik korova u sadnom redu. Primijenimo li ih same ili čak u međusobnoj kombinaciji, neće postići potpun učinak na sve važnije korove. Najčešće će im izbjeći neki širokolisni korovi. Širokolisni korovi u rajčici mogu se suzbiti i primjenom pripravaka na osnovi metribuzina. U Hrvatskoj su na toj osnovi registrirani SENCOR WP 70, SENCOR WG 70, TOR 70 WP, DANCOR 70 WG i METRIPHAR 70 WG. Dozvola za primjenu pripravaka na osnovi metribuzina u našoj zemlji donekle se razlikuje od dozvola u nekim državama SAD- a ili npr. u Italiji. U Hrvatskoj navedeni pripravci imaju dozvolu za primjenu tek nakon što se presađene biljke rajčice "prime", odnosno 8-10 dana nakon presađivanja. Izričito se zabranjuje primjena ako se rajčica uzgaja izravnom sjetvom sjemena u polju. Navedeni pripravci primjenjuju se u količini 0,5-0,75 kg/ha, što ovisi o tipu tla i zastupljenoj korovnoj flori. U SAD-u se, ovisno o tipu tla, pred sadnju prijesadnica inkorporacijom u tlo unosi 0,33-0,66 kg/ha. Iste količine pripravaka na osnovi metribuzina daju se i u post-emergence primjeni pod list ili širom po listu nakon što se prijesadnice rajčice "prime". Pri uzgoju izravnom sjetvom sjemena dozvoljena je primjena nižih količina tek nakon što biljke rajčice razviju pet pravih listova. I pri takvu načinu uzgoja u nekim se saveznim državama SAD-a dozvoljava primjena sredstva širom, a u drugima se saveznim državama zahtijeva "usmjerena" aplikacija pod list rajčice. Preporučene količine kreću se od 0,25-0,37 kg djelatne tvari po hektaru. Niže dozacije primjenjuju se na tlima koja sadrže 0,5-2 % organske tvari, a na tlima koje sadrži više od 2 % humusa treba primijeniti više dozacije herbicida. Zbog mogućeg fitotoksičnog učinka škropivu nije uputno dodavati okvašivač. Fitotoksično djelovanje metribuzina pojačat će se i ako tretiranje obavljamo unutar 24 sata nakon primjene nekog drugog sredstva za zaštitu bilja. Hladno, kišovito i oblačno vrijeme koje prethodi tretiranju oslabit će podnošljivost kulture prema herbicidu. U tom slučaju preporučuje se tretiranje odgoditi barem tri dana, dok se biljke ne oporave od stresa. Ako to nalažu prilike u polju, tretman sredstvima na osnovi metribuzina može se ponoviti dva tjedna nakon prve primjene. Na preporučene količine korovi su osjetljiviji u mlađem razvojnom stadiju (klični listići ili prvi pravi listovi). I u Italiji pripravci na osnovi metribuzina imaju dozvolu za primjenu direktno po listu, bilo da se rajčica uzgaja iz prijesadnica ili izravnom sjetvom sjemena u polju. Dozvoljene su niske dozacije (0,1-0,2 kg/ha), što ovisi o fazi razvoja kulture. Dozvolu za primjenu u rajčici u Italiji ima i rimsulfuron, supstituirani derivat sulfonilureje. U Hrvatskoj je na toj osnovi registriran pripravak Tarot 25 DF, a primjenjuje se u kukuruzu i krumpiru. Talijani već od faze kličnih listića rajčice višekratno primjenjuju kombinaciju rimsulfurona i metribuzina. Početna količina metribuzina u kličnim listićima rajčice iznosi 35 g/ha. S razvojem rajčice rastu i količine koje biljka može otrpjeti. Tako se u fazi četiri prava lista može primijeniti 140 g djelatne tvari po hektaru. Tarot 25 DF selektivan je u svim fazama rasta rajčice te se u kombinaciji s metribuzinom daje 50 g/ha. Tretiranje treba ponoviti više puta tijekom vegetacije, a rimsulfuron se primijeni samo jednom u punoj dozi ili dva puta u polovičnoj dozi pripravka.

Takvim pristupom i sami smo postizali odlične učinke na gotovo sve važnije jednogodišnje korove. Valja napomenuti da se tim pristupom vrlo uspješno suzbija korovna vrsta crna pomoćnica (Solcmum nigrum). Crna pomoćnica je osim kao korov, štetna i kao domaćin mnogih virusnih i gljivičnih bolesti rajčice te ju je i zbog tog razloga potrebno suzbijati ne samo u kulturi nego i rubno po susjednim poljima, ekonomskim dvorištima, kanalima i svugdje u blizini uzgoja rajčice. Korovne trave nakon nicanja, kako jednogodišnje tako i višegodišnje, u svim dvosupnicama, pa tako i u plodovitim povrtnim kulturama, vrlo uspješno suzbijamo herbicidima iz skupina ariloksifenoksi propionata i cikloheksadinona. U rajčici za tu svrhu dozvolu u Hrvatskoj imaju fluazifop-p-butil (FUSILADE SUPER) i propakizafop (AGIL 100 EC) iz prve te setoksidim (GRASIDIM) iz druge skupine herbicida. Visoko su učinkoviti na sve korovne trave. Jednogodišnje trave suzbijamo nižim dozacijama a višegodišnje trave višim dozacijama (vidi tablicu). Bez obzira na fazu razvoja kulture, potpuno su selektivni. Bolje djeluju na korove u mlađem razvojnom stadiju. Budući da se primjenjuju nakon nicanja korova, posebno treba paziti na karencu odnosno na zadnji rok primjene prije berbe plodova. Gotovo svugdje u svijetu prije sadnje prijesadnica rajčice protiv jednogodišnjih uskolisnih i nekih jednogodišnjih širokolisnih korova primjenjuju se pripravci na osnovi trifluralina. U Hrvatskoj su na toj osnovi registrirani pripravci TREFLAN EC, TRIFLUREX EC 48, LANOS i TRIFLUR. Primjenjuju se u većem broju povrtnih i ratarskih kultura. Nažalost u našoj zemlji nisu registrirani za suzbijanje korova u plodovitim povrtnim kulturama. Ipak, proizvođači širom Hrvatske uveliko ih primjenjuju. Pripravci na osnovi trifluralina primjenjuju se prije sadnje prijesadnica na dobro pripremljeno tlo. Relativno su hlapljivi pa ih je neposredno nakon tretiranja potrebno oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Pripravci na osnovi trifluralina daju se u količini 1,5-2,5 l/ha. Niža doza primjenjuje se na lakšim humusom siromašnijim tlima, a viša doza na težim i humusom bogatijim tlima. U nekim državama SAD- a pred sadnju prijesadnica rajčice primjenjuje se kombinacija metribuzin + trifluralin. Pripravci na osnovi metribuzina daju se u količini 0,33-0,66 kg/ha, a pripravci na osnovi trifluralina u količini 1,5-2,5 l/ha. Dozacija ovisi o tipu da. Neposredno pred sadnju sredstvo je potrebno omdem unijeti u do na 5-10 cm dubine. Tom kombinacijom postižu se znatno bolji učinci na korove. U posljednje vrijeme rajčica namijenjena za plasman u svježem stanju sve se više uzgaja na malču od crne PE folije. Ispod folije obično se postavi sustav za navodnjavanje. Tim pristupom priječi se ponik korova, a plodovi se brže i bolje razvijaju. Prije pripreme da za napinjanje folije, mogu se primijeniti navedeni selektivni herbicidi. Korov u medurednom prolazu između folija može se suzbijati navedenim kontaktnim i sistemičnim herbicidima na osnovi dikvata, parakvata, glufosinata, glifosata i sulfosata.

Paprika Paprika namijenjena proizvodnji za tržište odnosno za potrošnju u svježem stanju, jednako kao i rajčica, gotovo se isključivo proizvodi iz prijesadnica. Izravnom sjetvom u polju proizvodi se paprika za različite industrijske namjene. Jednako kao i pri uzgoju rajčice, izbor selektivnih herbicida u toj kulturi u direktnoj je vezi s načinom uzgoja. Pri uzgoju iz prijesadnica prije sadnje dozvolu za primjenu u Hrvatskoj imaju samo pripravci na osnovi napropamida i pendimetalina. Dozacija, vrijeme i način primjene pripravaka na njihovoj osnovi isti su kao što je opisano za primjenu u rajčici. Stoga ih ovdje nećemo ponavljati. Pripravci na osnovi trifluralina nemaju službenu dozvolu u našoj zemlji. No pored toga, gotovo svaki iole jači proizvođač paprike, po ugledu na iskustva drugih proizvođača u svijetu, pred sadnju paprike redovito primjenjuje jedan od pripravaka na osnovi trifluralina. U Hrvatskoj, tvrtke vlasnici pripravaka na osnovi trifluralina nikad nisu zbog ekonomskih ili nekih drugih razloga tražili dozvolu za primjenu u toj kulturi. Budući se proizvođači paprike uveliko oslanjaju na ovaj herbicid, mislimo da bi postojeće dozvole trifluralin pripravaka trebalo proširiti i na uporabu u paprici. Dozacija, način i vrijeme primjene ne razlikuju se od već opisanog kod rajčice. Službenu dozvolu za primjenu u paprici od većeg broja poznatih ariloksifenoksi propionata u Hrvatskoj imaju fluazifop-p-butil (FUSILADE SUPER) i propakizafop (AGIL 100 EC). Setoksidim (GRASIDIM) ima dozvolu u mnogim zemljama svijeta. U Hrvatskoj proizvođač ga nije registrirao za tu namjenu. Dozacija, način i vrijeme primjene već su detaljno opisani kod rajčice. Na isti način primjenjuju se i u paprici. Ponegdje u svijetu registrirani su i neki drugi herbicidi kao selektivni u paprici. Prema našem mišljenju pažnju zavređuje herbicid klomazon. U SAD- u herbicid klomazon (COMMAND 4 E) registriran je za uzgoj paprike iz prijesadnica, ali i za uzgoj izravnom sjetvom sjemena u polju. COMMAND 4 E i COMMAND 36 CS u Hrvatskoj imaju dozvolu za primjenu u soji, krumpiru, uljanoj repici i duhanu. Pripravci na osnovi klomazona dobro djeluju na veći broj jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Relativno su hlapljivi te često nanose prolazne fltotoksične učinke kulturama u kojima se primjenjuju. Simptomi u obliku blijeđenja listova često su vrlo uočljivi čak i na samoniklom bilju koje se nalazi rubno uz tretirane parcele. Da bi se izbjegli gubitci hlapljenjem i negativni fltotoksični učinci, pripravci na osnovi klomazona mogu se oruđem plitko unijeti u tlo. Američka preporuka za primjenu u paprici također upozorava na moguće prolazne fltotoksične učinke. Nije dozvoljena primjena za određene industrijske sorte paprike. Pripravci na osnovi klomazona preporučuju se u količini od 0,5-1 l/ha (0,25-0,5 đ.t./ha). Na osnovi naših iskustava s tim herbicidom iz drugih kultura, mislimo da zaslužuje posebnu pažnju te bi ga trebalo uvrstiti u pokusna istraživanja u našoj zemlji.

Tablica 19. Pregled h e r b i c i d n i h pripravaka koji se p r i m j e n j u j u u plodov i t o m p o v r ć u (rajčica, paprika, patlidžan) Trgovački naziv DEVRINOL 45 FL RAZZA SENCOR WP 70 SENCOR WG 70 TOR 70 WP DANCOR 70 WG METRIPHAR 70 WG STOMP 330 EC STON DOST 330 E FUSILADE SUPER AGIL 100 EC GRASIDIM TREFLAN EC TRIFLUREX EC 48 LANOS TRIFLUR COMMAND 4 E COMMAND 36 CS TAROT 25 DF

Djelatna tvar napropamid

metribuzin

pendimetalin fluazifop-p-butil propakizafop setoksidim

Doza/ha

Rajčica Paprika Patlidžan

2-4

+

NE

0,5-0,75

NE

NE

5,0 +

1,5 (2-4) 0,8-1 (1-1,5) 1-2,5 (4)

+

+

trifluralin

1,5-2,5

+

+

+

klomazon

0,5-1,0

NE

+

NE

0,050

+

NE

NE

rimsulfuron

.R = -

označava pripravke s dozvolom za primjenu u Hi-vatskoj + = primjenjuje se u nekim zemljama NE = ne primjenjuje se u dotičnoj kulturi

U Francuskoj i još nekim drugim zemljama važnijim proizvođačima rajčice i paprike herbicid linuron registriran je za primjenu u obje kulture. U Hrvatskoj je na osnovi linurona registrirano pet pripravaka (AFALON WP, AFALON DISPERZIJA, LINURON CHROMOS TEKUĆI i LINURON CHROMOS 50 WP). Primjenjuju se u krumpiru, soji, suncokretu, kukuruzu i mrkvi. U Francuskoj se prije sadnje paprike i rajčice primjenjuje u umanjenim količinama u odnosu na dozacije u spomenutim kulturama. Primjenjuje se samo 0,5 kg/ha djelatne tvari. Tretiranje treba obaviti dva dana prije presađivanja. Također se prakticira i usmjerena aplikacija pod list nakon što se prijesadnice "prime". I u tom slučaju primjenjuje se u istim količinama. Spektar linurona vrlo je sličan već opisanom metribuzinu (linuron ima bolji učinak na korovnu vrstu Solanum nigrum. Metribuzin je selektivniji pa mu možda ipak treba dati prednost, pogotovo što je registriran u Hrvatskoj.

Patlidžan Iako je proizvodnja patlidžana slična proizvodnji paprike i rajčice iz prijesadnica i makar su sve tri rečene kulture pripadnice iste porodice, broj selektivnih herbicida koji se primjenjuju u toj kulturi znatno je manji. U Hrvatskoj, naime, niti jedan herbicid nema službenu dozvolu za primjenu u toj kulturi. U svijetu je za tu namjenu registrirano nekoliko herbicida. Kao što je poznato, patlidžan se, za razliku od drugih pripadnika skupine plodovitih povrtnih kultura, proizvodi isključivo iz prijesadnica. Upravo zbog tog razloga proizvođači patlidžana moraju pomno planirati borbu protiv korova. Ona integrirano uključuje mehaničke ali i kemijske mjere. Mehaničke mjere podrazumijevaju suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korova već u godinama koje prethode sadnji patlidžana. Ranija priprema tla za sadnju (2-3 tjedna prije roka sadnje) i primjena totalnih herbicida prije nicanja kulture već su opisane u uvodnom dijelu ovog teksta. U nekim zemljama svijeta pred sadnju se primjenjuju pripravci na osnovi napropamida (DEVRINOL 45 FL i RAZZA), te pripravci na osnovi trifluralina (TREFLAN EC, TRIELUREX EC 48, LANOS i TRIFLUR). Svi se primjenjuju na način i u količinama kao što je prikazano u potpoglavlju "Rajčica". Od post-emergence poznatih graminicida u svijetu se najčešće primjenjuju pripravci na osnovi setoksidima (GRASIDIM). U tablici je prikazan pregled opisanih herbicida s gledišta dozvole za primjenu te s gledišta kulture u kojoj se primjenjuju u Hrvatskoj i drugdje. Tablica 20. Relativna osjetljivost v a ž n i j i h korova na herbicide u plodovitom povrću

+++= odličan učinak na korove CHEAL - loboda .AMARE - šćir SOLNI - pomoćnica AMBEL - limundžik ABUTH- mračnjak

++ = dobar učinak na korove + = slab učinak na korove POROL - portulak STEME - mišjakinja DATST - kužnjak POLSP - dvornici

- = nema učinka ili nije dovoljan = bez podataka o učinku na korove ECHCG - koštan SETSP - muhari PANSP - proso XANST-čičak

TIKVENJAČE - CUCURBITACEAE Tikvenjače su toploljubive jednogodišnje biljke. Krastavac, lubenica i dinja imaju veću ekonomsku važnost. Uzgajaju se na relativno velikim površinama pa je i problem suzbijanja korova u tim kulturama više izražen. Tikvice se obično uzgajaju u vrtovima za vlastite potrebe na relativno malim površinama. Stoga se kemijske mjere borbe protiv korova u tim kulturama gotovo i ne primjenjuju.

Krastavac Za tržište i preradu krastavci se uzgajaju na oranicama izravnom sjetvom na stalno mjesto. To su uglavnom sitnoplodni "kornišon" krastavci. Posljednjih godina sve se više krastavci uzgajaju i iz prijesadnica. Direktna sjetva u staklenik, plastenik ili plastične tunele, uglavnom se ne prakticira. Krastavci su vrlo osjetljivi čak i na temperature iznad ništice pa se sjetva obavlja kad se tlo dobrano zagrije. Sjetva se obavlja na relativno velikom razmaku redova (100-150 cm). Sije se u kućice međusobno odmaknute 40-60 cm. Na isti način postupa se i kad se krastavci uzgajaju iz prijesadnica. Očito je, dakle, da krastavci ostavljaju dosta prostora za razvoj korova. Krastavce uglavnom zakorovljuju toploljubivi korovi iz kasnoproljetnog i ljetnog razdoblja. Od jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće se javlja loboda - Chenopodium album, šćir - Amaranthus retrqfJexus, dvornici - Polygonum spp., limundžik - Ambrosia elatior, crna pomoćnica - Solanum nigrum, čičak - Xantbium strumarium, mračnjak - Abutilon tbeophrasti i dr. Ljetne jednogodišnje trave koštan - Echinochloa crus-galli, muhari - Setaria spp., svračica - Digitaria sanguinalis te proso - Panicum spp. redovito zakorovljuju gotovo svaku parcelu krastavaca. Budući da je izbor selektivnih herbicida vrlo ograničen, borba protiv korova podrazumijeva sve raspoložive mjere. Pri uzgoju u zatvorenom prostoru prije sjetve odnosno sadnje može se obaviti sterilizacija parama ili se mogu primjeniti kemijski sterilizanti (Basamid granulat). Vrijeme koje mora proći od tretiranja do sadnje iznosi 42 dana (radna karenca). Primjena rečenih sterilizanata u polju preskupa je pa se i ne primjenjuje. U pojedinih proizvođača krastavaca, uzgojem na stalnom mjestu u polju, vrlo učinkovitom pokazala se je "slijepa sjetva". Naime, desetak dana pred sjetvu, odnosno sadnju krastavaca, tlo se pripremi i formiraju se gredice za sadnju. Neposredno pred sadnju iznikle korove suzbije se primjenom nerezidualnih kontaktnih (dikvat, glufosinat) ili translokacijskih herbicida (glifosat, sulfosat). Pri uzgoju iz izravne sjetve primjena tih herbicida odgodi se još za nekoliko dana, sve do pred samo nicanje krastavaca. Pri sjetvi se nastoji što je moguće manje remetiti površinski sloj tla, da bi se "probudilo" što manje novih korovnih sjemenki. Na taj način kultura se oslobodi konkurencije korova u prvim tjednima nakon nicanja, što znatno pridonosi kasnijem nadmetanju s korovom. U Hrvatskoj dozvolu za promet u kulturama iz porodice tikvenjača ima jedino herbicid napropamid (lubenice).

u svijetu se za suzbijanje korova u krastavcima primjenjuju ovi herbicidi: Prije sjetve ili s a d n j e (pre-sowing, pre-planting)

PREFAR 4 E* (bensulide), 5,5-7 l/ha. Suzbija jednogodišnje trave i neke jednogodišnje širokolisne korove. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

CURBIT EC* (etalfluralin) 1,5-2 l/ha. Primjenjuje se nakon sjetve, ne kasnije od dva dana. Nakon sadnje prijesadnica prije nicanja korova primjenjuje se medurednim usmjerenim mlazom. Treba paziti da sredstvo ne dospije na zelene dijelove prijesadnica. Ne treba ga primjenjivati u plastičnim tunelima ili pod plastične folije. Parama če oštetiti kulturu. Ne treba ga primjenjivati na tlima koja sadrže više od 10 % humusa. Suzbija jednogodišnje trave i neke jednogodišnje širokolisne korove. GOLTIX WP 70* i dr., na istoj osnovi, 3-5 kg/ha nakon nicanja odnosno sadnje prijesadnica prije ili nakon nicanja korova usmjerenim mlazom u meduredni prostor. Treba paziti da sredstvo ne dospije na zelene dijelove kulture. Primjenjuje se u Njemačkoj. ALANAP L* (naptalam), 15 l/ha. Suzbija odredeni broj jednogodišnjih širokolisnih i travnih korova. Obično spektrom ne zadovoljava pa mu mnogi korovi izbjegnu. Zbog toga se u SAD-u i Italiji često upotrebljava u kombinaciji s pripravkom Prefar4E*. PREFAR 4 E*, 5-7 l/ha. Daje se samo u slučaju kad se nakon primjene prakticira umjetno kišenje. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

ALANAP L*, 15 l/ha, samo usmjerenim tretiranjem između redova u vrijeme kad biljke počnu puzati. Strogo treba spriječiti kontakt sredstva sa zelenim dijelovima biljke. Ne smije se navodnjavati odredeno vrijeme. TREELAN EC* i dr., 1,5-2 l/ha, na isti način i u isto vrijeme kad i prethodno prikazani pripravak. Sredstvo treba nanijeti na tlo između redova, oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Treba paziti da se ne ošteti korijen. GRASIDIM* (setoksidim), 2-4 l/ha, jedini je herbicid iz skupine cikloheksadinona koji u Hrvatskoj ima dozvolu za suzbijanje korovnih trava tijekom vegetacije tikvenjača. Nižim dozama suzbijaju se jednogodišnje trave a višim dozama višegodišnje trave. U svijetu se primjenjuju i neki drugi u nas za druge namjene registrirani graminicidi.

Lubenica i d i n j a Problem suzbijanja korova u nasadima lubenice i dinje ne razlikuje se bitno od več prikazanog u potpoglavlju "Krastavci".

Herbicidi prikazani kao selektivni u krastavcima uglavnom se svi primjenjuju i u tim kulturama. Stoga, vidi poglavlje o krastavcima. U nasadu lubenica selektivnim su se pokazali i herbicidi napropamid i klomazon. Prije sjetve o d n o s n o s a d n j e (pre-sowing, pre-transplanting)

DEVRINOL F 45 ili RAZZA (napropamid), 2-4 l/ha. U Hrvatskoj su registrirani samo za primjenu u nasadima lubenice. Sredstvo je potrebno plitko oruđem ili umjetnim kišenjem unijeti u tlo na 2- 4 cm dubine. Suzbija odredene jednogodišnje korovne trave i neke širokolisne vrste. COMMAND 4 E* (klomazon), primjenjuje se u SAD-u u količini 1-2 1, najčešće u nasadima tikava. U nekim saveznim državama ima dozvolu i za druge tikvenjače. Sredstvo je dobro odmah oruđem unijeti u tlo jer lako hlapi. Pare zanošenjem na okolna polja mogu prolazno ali vrlo izraženo oštetiti druge zeljaste, a naročito i drvenaste kulture (izbljedenje listova).

Tikve U našoj zemlji tikve prvenstveno uzgajamo kao krmne kulture, zatim kao uljarice ili kao ukrasne biljke. Kao povrće tradicionalno se uzgajaju na ograničenim površinama, i to uglavnom na malim posjedima i u kućnim vrtovima. Siju se, odnosno sade, relativno kasno, kad prođe opasnost od kasnog proljetnog mraza. Zakorovljuju ih korovi kasnog proljetnog, odnosno ljetnog razdoblja. U tu skupinu idu brojne jednogodišnje širokolisne i uskolisne korovne vrste. Relativno su kratkog vegetacijskog ciklusa, pa herbicidi koji se upotrebljavaju ne moraju iskazivati produženi učinak. Tikve su, kao i ostali predstavnici porodice Cucurbitaceae, vrio osjetljive na primjenu herbicida. Zbog toga je broj selektivnih herbicida vrlo ograničen. Uglavnom se kao selektivni primjenjuju herbicidi već opisani kod krastavaca, osim pripravaka na osnovi naptalama (Alanap L)*. Pri primjeni herbicida za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova aplikaciju treba provesti vrlo pažljivo. Sredstvo ne smije doći u dodir sa zelenim dijelovima kulture. Travne korove može se uspješno suzbiti primjenom Grasidima i dr. graminicida. Treba voditi računa o karenci, naročito pri uzgoju tikvica koje imaju kraću vegetaciju.

XI. KRSTAŠICE (KUPUSNJAČE)

Krstašice - Brassicaceae (Cruciferae): kupus (Brassica oleracea var. capitata), kelj (Brassica oleracea var. sabauda), kelj pupčar (Brassica oleracea var. gemmiferae), cvjetača (Brassica oleracea var. botrytis), brokula (Brassica oleracea var. italica), rastika (Brassica oleracea var. acepbala), korabica (Brassica oleracea gongylodes), postrna repa (Brassica rapa var. rapa), rotkva (Raphanus sativus var, nigra), rotkvica (Rapbanus sativus var. sativus)\ hren (Armoracia rusticand). KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE VAŽNIJIH ŠTETOČINJA Štetnici Na k o r i j e n u i vratu k o r i j e n a

Korijenje izgrizeno, vrat korijena pregrizen, mlade biljke propadaju, starije zaostaju u razvoju: - u zemlji uske, žute, tvrde ličinke - u zemlji bijele, savinute ličinke - u zemlji hodnici, veliki smeđi kukci

Štetnici u tlu žičnjaci grčice rovac

Vrat korijena i prizemni dijelovi izgrizeni, oko biljaka sive gole gusjenice, koje se, kad se dodirnu, savinu u kolut

sovice pozemljuše

Vrat korijena i korijenje potamnjeli, gnjije, mlade biljke zaostaju, propadaju, starije zaostaju u razvoju, kupus ne kupusna muha formira glavu, u vratu korijenja više bjelkastih ličinki velika kupusna muha bez glave i nogu, dugih do 10-12 mm Biljke se suše i propadaju, u vratu korijena bijele ličinke crni barid bez nogu, s dobro vidljivom glavom, duge do 6 mm

Na vratu korijena okruglaste izrasline, u njima hodnici i bjelkaste ličinke Donje korijenje odumire, stvara se korijenova brada, sadnice propadaju, starije biljke venu i žute Biljke zaostaju u razvoju, listovi su manji i svjetliji, nastaje korijenova brada

kupusna pipa šiškarica kupusna nematoda repina nematoda

U stabljici i peteljci

Stabljike i peteljke izbušene, lome se, u njima bijele ličinke bez nogu

zelenoplavi barid repičine pipe

Na lišču i g l a v a m a

Lišće izgrizeno, sluzavi tragovi Nadzemni dijelovi žute, vanjsko lišće propada Srčano lišće zakovrčano prema dolje, glave se ne formiraju Rubovi lišća kovrčaju se, lišće se suši, na naličju sitni kukci pokriveni ljepljivom prevlakom brašnjava izgleda Lišće puno svijetlih točkica, suši se, na lišću šareni crvenkasti ili zelenkasti plosnati insekti Lišće puno okaiglastih rupica i sitnih kukaca koji skaču Lišće izgrizeno u obliku prozorčića ili čipke, kasnije jače izgrizeno, glave izbušene; gusjenice zelenkaste, sužene prema obim stranama, duge do 12 mm Lišće izgrizeno, velike rupe, katkad ostaju samo žile, gusjenice - šarene crnožutozelene, žive u skupini, do 5 cm - zelene ili zelenosmede, pojedinačne, do 4 cm - s tamnim prugama, periodično masovno, do 4 cm - zelenkastosive, periodično masovno, do 25 mm Na peteljkama lišća glava žute, kasnije cme, kvržice U Dalmaciji glave izbušene od beznožnih ličinki, izbušeni dijelovi pocrne

puževi nematode smeđe pjegavosti korijena kupusna muha srčikarica kupusna lisna uš kupusne stjenice kupusni buhači

kupusni moljac

kupusari lisne sovice žuta kukuruzna sovica metlica duhanov trips mala repičina pipa

Na k o m u š k a m a i s j e m e n u

Sjeme oštećeno u komušci od bjelkastih ličinki sa smeđom glavom

repičina pipa komušarica

Na unutrašnjoj stijenci komuške više žućkastih ličinki, komuška se deformira, suši i puca

mušica komušarica

Bolesti Prijesadnice se ruše i propadaju

polijeganje rasada

Poligonalne klorotične pjege na licu lista, na naličju siva prevlaka

plamenjača

Bijele bradavičaste izrasline na lišću

bijela hrda

Okrugle svijetlosmede pjege na lišću, obrubljene klorotičnom zonom

prstenasta pjegavost

Tamnosmede koncentrično zonirane pjege na lišću

koncentrična pjegavost

Pepeljasta prevlaka na listu

pepelnica

Glava kupusa suši se, na njoj crni sklerociji

mumifikacija glave

Ci-venilo rubova lišća i trulež korijena

venuće od fitoftore

Žućenje listova i venuće

fuzarijsko venuće

Kvrgave izrasline na glavnom i postranom korijenu

kupusna kila

Uzdužne pukotine na kocenu, ovalne pjege na listu

suha tmlež

Crnjenje žila lista i kocena

crna trulež provodnih snopova

Tamnozelene do smeđe pjege na listu, 2-3 mm promjera

bakterijska pjegavost

Trulež kocena

vodenasta gnjiloća

Mozaik, klorotične pjege, žute mrlje

viroze

štetnici Kupusni buhači {Phyllotreta nemonim, P. atra, P. nigripes, P. imdulata, P. cruciferae, P. diadematd)

Opis. Kupusni buhači mali su kornjaši, dugi 1,5-3 mm, sjajnocrni, tamnoplavi ili tamnozeleni. Neke su vrste jednobojne (P. atra, P. nigripes), a neke (P. nemonim, P. iindulata) imaju žutu uzdužnu prugu na svakom pokrilju. Imaju odebljala bedra zadnjeg para nogu pa dobro skaču. Štete prave odrasli kukci kornjaši, izgrizajući brojne okrugle mpice u lišću, koje se za jačeg napada spajaju, pa cijeli list može biti izgrizen. Rubovi rupica ubrzo nekrotiziraju i potamne. Za prepoznavanje napada karakteristične su takve rupice u lišću. Važnost. Vrlo su česti u nas, naročito za topla i suha vremena. Najveće štete prave mladim biljkama, pogotovo rasadu, koji zaostaje u rastu i daje niži prirod. Kasniji napad na veće biljke ne šteti toliko biljkama koliko smanjuje tržišnu vrijednost proizvoda. Napadaju sve vrste povrća iz porodice Cruciferae krstašice. Najveće su štete u nas zabilježene na rotkvici i kupusu. Si. 163. Kupusni buhači i oštećeni list Biologija i ekologija. Buhači pre(prema "Bayer") zime kao odrasli oblici u tlu. U proljeće rano izlaze iz tla i traže kupusnjače kojima se hrane. Intenzivno lete kada temperatura zraka prijeđe 18 °C. Uskoro kopuliraju i ženke odlažu jaja u zemlju ili na biljke. Ličinke nekih vrsta buhača hrane se organskom tvari i korijenjem u tlu, a druge prave hodnike - mine u listu, izgrizajući parenhim, no štete od ličinki neznatne su. Ljeti se javljaju mladi kornjaši, koji mogu napraviti veće štete na kupusnjačama koje se u to vrijeme nalaze u stadiju rasada ili mladih biljaka. Većina vrsta ima jedno pokoljenje godišnje, a Ph. undulata može imati i dva pokoljenja. Povrtne kupusnjače u nas rjeđe napada repičin crvenoglavi buhač (Psylliodes chrysocephala), čiji odrasli oblici izgrizaju lišće, a ličinke buše peteljke i stabljike. Zaštita. Prijesad kupusnjača i manje površine rotkvica (pa i drugih kupusnjača) mogu se vrlo učinkovito zaštititi od napada buhača (i nekih drugih štetnika) pokrivanjem posebnim mrežama koje propuštaju sunčano svjetlo, a sprečavaju ulaz štetnicima. Takve se mreže proizvode i u nas, a prijeko su potrebne pri ekološkoj proizvodnji rotkvica i nekih drugih vrsta povrća.

Kemijsko suzbijanje kupusnih buhača potrebno je čim zaprijeti uništenje više od 10 % lisne površine. Suzbijati treba vrlo brzo jer za topla i suha vremena buhači za dan-dva mogu uništiti velik broj mladih biljaka. Najugroženiji je rasad, koji kasnije teško nadoknadi oštećenja, pa je prirod znatno slabiji. Buhači se suzbijaju prskanjem sredstvima koja sadrže malation (Radotion E-50). U inozemstvu se primjenjuju i pirimifos metil (Actellic 50), alfametrin (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC), beta-ciflutrin (Beta -Baythroid EC 025), deltametrin (Decis EC-2,5, Decis 1,25 EC, Decis 6,25 WG, Rotor 1,25 EC), lambda cihalotrin (Karate 2,5 EC, Karate max. King) i neki drugi insekticidi. U nas ima dozvolu i prašivo za zaprašivanje na osnovi malationa (Radotion P-5) pa se na manjim površinama može iznimno primjeniti i za suzbijanje buhača (vrijedi pravilo da su dva zaprašivanja djelotvorna kao jedno prskanje). U inozemstvu su dobri rezultati u zaštiti mladih biljaka od buhača postignuti tretiranjem sjemena ili korijenja sistemičnim insekticidima iz skupine neonikotinoida. Kupusna muha

(Delia radicum = Delia, Phorhia, Chortophila, Hylemyia hrassicae) Opis. Odrasla kupusna muha slična je kućnoj muhi, sive je boje, tijela dugog 5-7 mm. Jaja su ovalna, bjelkasta, duga oko 1 mm. Ličinke su bjelkaste do svijetložućkaste, tijela sužena naprijed, dugog do 10 mm. Nemaju nogu niti vidljivu glavu. Napadnutoj biljci potamni vrat korijena i korijenje, napadnuti dijelovi gnjiju, a u njima se nalazi više ličinki muhe. Mlade biljke propadaju, starije zaostaju u rastu, ne formiraju glavu ili je glava mala, a lišće postaje olovnosivo ili plavoljubičasto. Biljke venu i poliježu, a lako se čupaju iz tla. Važnost. Vrlo je važan štetnik u Hrvatskoj. Prorjeduje sklop biljaka, smanjuje broj biljaka koje formiraju glave i uzrokuje smanjenje glava. I u daigih kuSI. 164. Ličinke kupusne muhe pusnjača, osim kupusa, smanjuje prirod. Osim kupusa, često napada cvjetaču, a može napasti i kelj, korabu, rotkvu, rotkvicu i hren. Biologija i ekologija. Prezimljuje kao kukuljica u tlu. Muhe izlijeću čim temperatura tla poraste iznad 12 °C. Za hladna vremena izlijeću postupno, kroz dulje razdoblje, što znatno otežava suzbijanje. Nakon parenja ženke odlažu jaja, u skupinama od 2 do 10, na vrat korijena biljaka domaćina ili na zemlju u njihovoj blizini. Jedna ženka odloži 100-150 jaja. Nakon 3-8 dana iz jaja izlaze ličinke, koje se ubušuju u vrat korijena i korijenje. Ličinke cijeli život provode u tim organima, izjedajući ih i uzrokujući spomenute simptome. Razvoj ličinke traje 20-35 dana.

nakon čega se kukulje u napadnutim organima ili u tlu. Kupusna muha ima tričetiri pokoljenja na godinu. Prezimjele muhe najčešće lete u travnju, a iduća pokoljenja krajem lipnja i u kolovozu. Visoka vlaga tla nepovoljno utječe na pojavu ovog štetnika, ali i u suviše si. 165. Biljka uništena od kupnsne muhe prema "Bayer") suhom tlu vrlo mnogo jaja propada. Zaštita. Napad kupusne muhe u nekom širem području smanjit će se redovitim uništavanjem svih ostataka kupusnjača nakon berbe. Odlaganje jaja u blizinu presađenih biljaka može se spriječiti stavljanjem ovratnika od katranskog papira oko biljaka, koji mehanički sprečavaju pristup, a mirisom odbijaju muhu. U područjima gdje se kupusna muha javlja redovito i jače, treba provoditi preventivne mjere kemijske zaštite. U ostalim područijima suzbija se na osnovi utvrđivanja žestine napada. Let muha može se pratiti žutim ljepljivim pločama. U vrijeme leta muha, naročito najštetnijih prvih pokoljenja, treba pregledavati mlade biljčice i tražiti odložena jaja i ličinke. Ako se prosječno na jednoj biljci nade po jedno jaje ili ličinka, odnosno ako se prosječno nade više od 4 jaja ili ličinke po kvadratnom metru, treba provesti kemijsku zaštitu. Jaja se vide prostim okom ako se biljka svine i promatra vrat korijena. Suzbija se na različite načine: a) u klijalištu se tretira (granulama ili prskanjem) cijela površina prije sjetve, uz plitku inkorporaciju insekticida, ili se u uzgoju prijesada u posudama (jiffy pots i si.) miješa zemlja s granulama insekticida; b) bez obzira jesu li provedene mjere navedene pod a), preporučuje se tik prije presađivanja zaliti rasad insekticidima ili odmah nakon izvršenog presađivanja zaliti biljke insekticidima ili oko vrata korijena svake biljke (ne na biljke) rasipati granulate; c) umjesto mjere navedene pod b) može se pri presađivanju 15 minuta namakati rasad u 0,1 % Confidora SL 200; d) u tijeku razvoja biljaka, a u vrijeme leta i odlaganja jaja kupusne muhe, prska se insekticidima, uz utrošak što više vode. Za prskanje površine (a) preporučuju se Dursban E-48, Pirifos-EC, Finish E 48 ili Pyrinex 48 EC (60-80 ml/ar). Za rasipanje u obliku granulata (a) preporučuju se Dursban G-7,5 ili Finish G-7,5 (0,5-0,6 kg/ar ili 0,6 g/biljka). Za zalijevanje biljaka (b) preporučuju se Rogor 40, Chromgor 40, Perfekthion ili Zagor (0,1 %), a u inozemstvu se primjenjuju i Dursban E-48, Pirifos-EC,

Finish E 48 i Pyrinex 48 EC, u najmanje 80 ml škropiva po biljci ili 0,5 litre na četvorni metar. Neki proizvođači moče rasad u znatno povećanim koncentracijama (do 1,5 %) pripravka Confidor SL 200, a i drugih neonikotinoida. Za prskanje biljaka (d) preporučuju se Rogor 40, Perfekthion, Chromgor 40 iliZagor(0,l %). Velika k u p u s n a m u h a

(Delia /Phorbia, Chortophila, Hylemyia) floralis) Opis. Štete su slične štetama od kupusne muhe. Ličinke su bjelkaste, duge do 10-12 mm. Važnost. Rjeđa je od kupusne muhe, češća samo u Posavini. Naročito napada korabicu i rotkvu. Biologija i ekologija. Kukuljice prezime u tlu. Muhe se javljaju u srpnju i kasnije, tijekom ljeta. Odlažu jaja u skupinama na korijen biljke ili u zemlji. Ličinke u skupinama žive na korijenju biljaka. Ima samo jedno pokoljenje u godini. Zaštita. Za sada se ne provodi. K u p u s n a m u š i c a srčikarica

(Contarinia

nasturtii)

Opis. Ličinke su žućkaste, duge 2-3 mm. Žive u skupini u srčanom Ušću biljke, koje se kovrča nadolje. Važnost. Proširena mjestimice, naročito u Lstri. Napada kupus, cvjetaču, kelj, rjeđe druge kulture i druge krstašice. Lišće se kovrča nadolje i ne formira se glava. Sekundarno se često javlja trulež. Biologija i ekologija. Ličinke prezime u kokonu u tlu. Mušice se javljaju u svibnju. Odlažu stotinjak jaja u skupinama pod 15-25 između mladih središnjih listova, odnosno u srcu kupusnjače. Nakon 4-5 dana izlaze ličinke, koje skaču. Žive na licu mladog lišća ili u lisnim žilama i peteljkama. Ima 3-5 pokoljenja godišnje. Zaštita. Potrebna je samo za jakog napada, kad se jedno leglo nalazi na više od 5 % biljaka. Suzbija se prskanjem insekticidima navedenim za prskanje (d) protiv kupusne muhe. Važno je prskati jakim mlazom odozgo nadolje, da insekticid prodre do jaja i ličinki u srce biljaka. K u p u s n e stjenice (ciganke)

("crvena kupusna ciganka - Eutydema ventrale, zelena kupusna ciganka E. oleraceum) Opis. Kupusne ciganke imaju spljošteno ovalno tamnocrveno, odnosno zeleno tijelo, s mnogim crnim šarama. Tijelo crvene stjenice dugo je 9-10 mm, a zelene stjenice 6-7 mm. Ličinke su slične odraslim oblicima. Zbog sisanja na listu se javljaju bjeličaste pjege, unutar kojih se tkivo suši, a za jačeg napada osuši se cijeli list, pa i biljka.

Važnost. Redoviti su štetnici kupusnjača u nas. Najveće štete nanose prijesadnicama u klijalištu i mladim biljkama. Napadaju sve vrste kupusnjača, rjeđe salatu, celer, krumpir i drugo. Biologija i ekologija. Prezimljuju odrasli oblici u skrovitim mjestima ispod ostataka biljke. Javljaju se od kraja ožujka, pare se i ženke odlažu jaja. Jaja odlažu tijekom gotovo cijelog proljeća. Odlažu ih na list u dva reda po 6 jaja, ukupno 6080 jaja. Ličinke sišu lišće biljaka 50-60 dana. Novo pokoljenje odraslih stjenica na početku ljeta ponovno se pari i odlaže jaja, pa se drugo pokoljenje javlja tijekom ljeta. U rujnu odrasli oblici odlaze na prezimljenje. Ciganke imaju dva pokoljenja godišnje. Pojavi tih štetnika pogoduje toplo i suho vrijeme. Zaštita. Primjena insekticida ovisi o broju stjenica i razvoju napadnutih biljaka. Na rasadu štete mogu biti velike, a budući da su SI. l66. Štete od kupusnih stjenica (snimio M. Maceljski) troškovi suzbijanja na rasadu mali, preporučuje se zaštita rasada čim se uoče stjenice. Na polju se insekticidi upotrebljavaju samo za jakog napada. U Hrvatskoj su dozvoljeni insekticidi na osnovi malationa (Radotion E-50), a u inozemstvu i na osnovi pirimifos metila (Actellic 50) ili dimetoata (Rogor 40, Chromgor 40); djelotvorni su i neki piretroidi. Osim prskanjem insekticidi se mogu primjenjivati Si. 167. Kupusne stjenice u koptilaciji i zaprašivanjem (Radotion (snimio M. Maceljski) P-5). Lisne u š i krstašica

Na kupusnjačama su u nas najčešće ove lisne uši: Brevicoryne brassicae, Aulacorthum solani, Myzus persicae, Macrosipbum euphorbiae, Megoura viciae, Metopolopbium dirbodum, Myzus ascalonicus, Aphis fabae, Pempbigus spp., Aphis craccivora Izrazito najvažnija jest kupusna lisna uš (Brevicoryne brassicae).

Kupusna lisna uš

(Brevicoryne hrassicae) Opis. Uš je sivozelene do prljavozelene boje, duljine 1,6-2,8 mm. Uzduž cijelog abdomena ima crne pravilne pruge. Sifoni su kratki i zaobljeni. Kolonije uši potpuno su pokrivene voštanim prevlakama pepeljaste boje. Važnost. Proširena je svuda. U povoljnim uvjetima, zbog velikog broja pokoljenja, može se vrlo brzo prekomjerno namnožiti. Napada sve vrste krstašica. Na napadnutim biljkama uzrokuje kovrčanje i deformiranje lišća, koje žuti i suši se. Biljke zaostaju u rastu te propadaju. Što je napadnuta biljka mlada, to je šteta veća. Za ranog i jakog napada ne formiraju glave. Osim izravnih šteta, prenosi i viruse. Često već samom prisutnošću onemogućuje prodaju nekih vrsta povrća.

Si. 168. Kolonija kupusne lisne uši (vide se i parazitirane uši) (snimio M. Maceljski)

Si. 169. Zaražene biljke kupusnom lisnom (snimila J. Igre Barčič)

Biologija i ekologija. Prezimi u obliku zimskih jaja na krstašicama i njihovim ostacima, no mogu prezimiti i odrasle ženke. U ožujku iz zimskih jaja izlaze uši osnivačice i stvaraju kolonije na mjestima gdje su prezimile. U svibnju se krilati oblici sele na krstašice u polju. Razvoj jednog pokoljenja na 18 traje 11 dana. Uš ima petnaestak i više pokoljenja godišnje. Zadržavaju se najčešće na naličju donjeg lišća, gdje formiraju brojne i guste kolonije pokrivene brašnenim, voskastim prevlakama. Monoecijska je jer ne mijenja domaćina i stalno se razvija na krstašicama. Razvoju pogoduje suho i toplo proljeće. Napad ograničavaju brojni prirodni neprijatelji (stjenice, zlatooke, božje ovčice, parazitske osice itd.). Ako se neprijatelji unište prekomjernom primjenom univerzalnih insekticida, prenamnože se uši. Zaštita. Uništavanjem ostataka povrtnih krstašica smanjuje se napad iduće godine. Potreba primjene insekticida utvrđuje se pregledom 5 puta po 5 biljaka na raznim mjestima parcele. Ako se na 25 biljaka nade više od 100 uši, potrebno je za 3-5 dana ponoviti pregled. Ako u drugom pregledu ima više uši nego u prvom pregledu, treba provesti suzbijanje. Pri suzbijanju i odabiru insekticida treba strogo paziti na poštivanje karence.

Ako do zriobe ima još dosta vremena, mogu se primijeniti pripravci koji sadrže dimetoat (Rogor 40, Chromgor 40, Perfekthion) ili triazamat{A2X(čc lAO). Kada do zriobe preostaje više od 14 dana preporučuju se pripravci s karencom od 14 dana na osnovi pirimikarba (Pirimor WG 50, WP 50 ili 25 WG), lambdacihalotrina (Karate 2,5 EC, King, Karate max) ili malationa (Radotion E-50). Ako do zriobe preostaje tek nešto više od 7 dana, mogu se primijeniti insekticidi s karencom od 7 dana na osnovi diklorvosa (Kofumin 50 EC), heptenofosa (Hostaquick), beta-ciflutrina (Beta-Baythroid EC-025) ili tiametoksama (Actara 25 WG). Za uspješno suzbijanje kupusne lisne uši potrebno je osobito kvalitetno tretiranje jer se uš uglavnom nalazi na naličju lišća i zaštićena je voštanom prevlakom. Početni napad uši sprečava i namakanje presadnica u pripravku Confidor SL 200, koji je dozvoljen protiv drugih štetnika. Kupusni moljac

(Plutella xylostella = P. maculipennis) Opis. Gusjenice narastu do 12 mm, a tijelo im je suženo prema oba kraja. Zelenkaste su boje, isprva crne, kasnije smeđe glave. Isprva izgrizaju samo parenhim između lisnih žilica pa nastaju "prozorčići" ili "srebrnkasta čipka". Nešto veće gusjenice izgrizaju list praveći nepravilne rupe u njemu. Lišće je onečišćeno izmetom gusjenica. Kukuljica je vretenasta oblika, a nalazi se zapreciena u kokon pričvršćen na list. Leptir ima raspon krila oko 16 mm. Na tamnosivim prednjim krilima ima izrazito valovitu svijetložutu prugu, dobro vidljivu kad se krila slože pri mirovanju. Važnost. Proširen je svuda u nas, a najveće su štete zabilježene u Istri i u vranskom bazenu (Biograd). Najveće su štete kad napadne kupus koji već formira glave, jer zbog oštećenja i onečišćenja takav kupus gubi tržišnu vrijednost. Napada i cvjetaču, kojoj se ubušuje u cvijet. Biologija i ekologija. Prezimi kao kukuljica na raznim mjestima, a katkad može prezimiti i leptir. U travnju izlijeću leptiri, a lete u sumrak. Odlažu jaja na kukurne ili korovske krstašice, i to po 24 jaja na naličje lista, najčešće uz glavne žile. Jedna ženka odloži 100-200 jaja. Embrionalni razvoj traje 3-7 dana. Gusjenice prvo prave mine u listu, zatim karakteristične "prozorčiće", te na kraju izgrizaju cijelo lisno tkivo. Razvoj gusjenica traje 9-14 dana. Kukulji se na listu. Stadij Si. 170. Leptir, oštećeni list i gusjenica kukuljice traje 7-14 dana. Kupusni mokupusnog moljca (prema "Bayer") ljac ima 3-4 pokoljenja u kontinentalnom

dijelu, a 4-6 pokoljenja u obalnom dijelu naše zemlje. Pokoljenja se često međusobno preklapaju, a štete nanose sve vrijeme vegetacije. Jačoj pojavi moljaca pogoduje sušno vrijeme i više temperature. Ima vrlo mnogo prirodnih neprijatelja, a o njihovu broju ovisi žestina napada. Zaštita. Redovitim svakogodišnjim uništavanjem ostataka kupusnjača dubokim zaoravanjem ili spaljivanjem smanjuje se brojnost štetnika. I sve mjere koje ubrzavaju razvoj i jačanje biljaka smanjuju štete od tog štetnika. Jače zaražene biljke treba uklanjati pri prorjedivanju i odmah ih uništiti. Postoje vrlo dobri feromoni kojima se može pratiti pojava i brojnost leptira moljca. Kemijsko suzbijanje potrebno je kad se na svakoj biljci nalazi više od 0,5 gusjenice. Suzbijanje treba svakako provesti prije nego što se gusjenice zavuku u glave. Prskati treba što većom količinom vode, da bi insekticid prodro i do sakrivenih gusjenica. Radi boljeg kvašenja, preporučuje se insekticidima dodati okvašivač (Sandovit, Radovit, Chromovit i dr.). Kad se dovoljno rano uoči zaraza, Si. 171. Tipičan izgled šteta od kupusnog preporučuje se upotreba za ljude i oko- moljca - prozorčići u Ušću (prema "Bayer") liš neopasnih bioloških insekticida na bazi Bacillus thuringiensis kurstakii^iohii WP, Baturad-WP, Thuricide HP), kojima je karenca 7 dana (za zelje za kiseljenje 21 dan). Od kemijskih insekticida preporučuju se insekticidi na osnovi klorpirifos metila (Reldan super), malationa (Radotion-E-50), alfacipermetrina (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC), esfenvalerata (Sumialpha 5 FL) i lambda-cihalotrina (Karate 2,5 EC, Karate max. King). Za bliži rok zriobe ili kad treba zahvatiti zaklonjene gusjenice, u inozemstvu se primjenjuju sredstva koja sadrže beta ciflutrin (Beta Baythroid EC 025), kojemu je karenca 7 dana, te naturalit spinosad (Laser). Samo u područjima gdje su na kupusnjačama često primijenjeni insekticidi iste skupine zapaženo je slabljenje njihova djelovanja. Da bi se spriječila ili usporila pojava rezistentnosti, prepoaičuje se povremeno mijenjati skupinu sredstava. Lisne sovice

(kupusna sovica - Mamestra /Barathra/ brassicae, povrtna sovica - Lacanohia/ Mamestra, Barathra/ oleracea, sovica gama - Autographa /Plusia, Phytometra/ gamma i dr.) Opis. Noćni su leptiri smeđe boje. Neke vrste imaju na krilima karakteristične šare, po čijem su obliku dobile ime; leptir sovice game ima na krilima pjegu sličnu grčkom slovu gama. Gusjenice žive na biljkama kojima se hrane, izgrizajući lišće, po čemu su dobile naziv. Gusjenice kupusne i povrtne sovice imaju tri

para prsnih nogu i pet pari trbušnih nogu, poput većine drugih gusjenica leptira. Gusjenice su zelene ili smeđe (ovisno o hrani), narastu do 40 mm. Gusjenice sovice game imaju tri para prsnih nogu i samo tri para trbušnih, nogu pa se grbe hodajući. Zelene su boje, tijela sužena prema glavi. Također mogu narasti do 40 mm. Važnost. Proširene su u cijeloj zemlji. Javljaju se povremeno u jakom intenzitetu. Napadaju kupusnjače, ali i mnoge druge vrste povrća, šećernu repu i druge kulture. Slično pozemljušama, najveće štete prave nezakorovljenim usjevima, na kojima su sve gusjenice prisiljene hraniti se kulturnom biljkom. No veći broj gusjenica obično se javlja na zakorovljenom usjevu, koji više privlači leptire, iako štete mogu biti manje, jer će se gusjenice hraniti i korovima. Biologija i ekologija. Kupusna i povrtna sovica prezimi kao kukuljica u tlu, a sovica gama prezimljuje u raznim razvojnim oblicima. Leptiri se roje najčešće u

Si. 172. Gusjenica kupusne sovice

svibnju. Ženke odlažu jaja na biljke kojima se gusjenice hrane, i to radije na gušće ili zakorovljene usjeve. Za razvoj jaja potrebno je mnogo vlage unutar Si. 173. Gusjenica sovice gama zaražena usjeva. Gusjenice se hrane lišćem tijeparazitom (lijevo) i zdrava gusjenica kom lipnja, zatim se kukulje u tlu i daju (snimio M. Maceljski) leptire, koji lete u srpnju i kolovozu. Drugo pokoljenje gusjenica javlja se na koncu kolovoza i u rujnu. Pokoljenja sovice game - njezini leptiri dolijeću u naše krajeve s juga - isprepletena su i ima ih više, najmanje 3-4 godišnje. Također je higrofilna vrsta. Leptiri te vrste javljaju se u Dalmaciji najviše u veljači (prilikom doleta s juga) i u rujnu (kad odlijeću na jug). Leptire lisnih sovica privlače korovske i druge biljke u cvatu, a razvoju jaja i mlađih stadija gusjenica pogoduje velika vlaga. Stoga irigacija i zalijevanje povrća, niža područja, gusti nasad, koji zadržava vlagu, intenzivna gnojidba dušikom.

pogoduju pojavi tih štetnika. Leptire privlači svjetlo pa i zato ulaze u objekte u kojima se uzgaja povrće. Zaštita. Predvidjeti s kakvom će žestinom napasti gusjenice lisnih sovica u nekom području donekle se može na osnovi broja kukuljica koje se nadu u tlu pri pregledima kojima se utvrđuje napad štetnika u tlu. No, budući da leptiri koji se razviju iz tih kukuljica mogu odletjeti u druga područja, točnija je prognoza na temelju broja leptira ulovljenih u lovne svjetiljke ili na feromone. Postoje specifični feromoni za pojedine vrste lisnih sovica kojima treba pratiti njihovu pojavu. Oko dva tjedna nakon maksimalnog ulova leptira treba očekivati početak napada gusjenica pa tada treba otpočeti temeljite pregledavati nasad. Čim se utvrdi napad koji bi mogao uništiti više od 10 % lisne mase, odnosno nanijeti štetu 50 % veću od troškova suzbijanja, potrebsi. 174 Gusjenice sovice gamcitginiile od no je primijeniti insekticide. Neki misle poliedrije {snimio M. Maceljski) da je suzbijanje potrebno kad se nade više od 0,5 gusjenica po biljci kupusa (jedna na svakoj drugoj biljci), no budući da i najmanje oštećeno povrće teško nalazi kupca, i manja zaraza može zahtijevati primjenu insekticida. Gusjenice lisnih sovica treba suzbijati dok su manje od 20-25 mm. Protiv gusjenica sovice game, a dijelom i protiv ostalih vrsta lisnih sovica, djelotvorni su biološki insekticidi na osnovi B. thuringienis kiirstakd. Suzbijanje kemijskim insekticidima provodi se prskanjem pripravcima koji sadrže beta-ciflutrin (BetaBaythroid EC 025) i lambda-cihalotrin (Karate 2,5 EC, Karate max, King), a u inozemstvu se primjenjuju i drugi piretroidi, organofosforni insekticid Reldan super te naturalit Laser. Močenjem presadnica 15 minuta u 0,1-postotnom Confidoru SL 200 suzbija se i rani napad lisnih sovica. Gusjenice lisnih sovica napadaju brojni prirodni neprijatelji. Zbog brojnosti grabežljivaca i posebice parazita, treba pri primjeni insekticida za suzbijanje drugih štetnika kupusnjača primijeniti što selektivije insekticide da bi se poštedjeli ti prirodni neprijatelji. Uzročnici bolesti gusjenica, posebice gljivice i virusi, mogu izazvati njihovo naglo ugibanje. Zaražene gusjenice pocrne i vise s biljaka. Takvim epizootijama najčešće završavaju masovne pojave tih štetnika. Kupusari

(veliki kupusar - kupusni bijelac - Pieris brassicae, mali kupusar - Pieris rapae) Opis. Leptiri kupusara bijeli su, s tamnim uglovima i pjegama na prednjem paru krila, raspona 60 mm u velikog kupusara, a 45 mm u malog kupusara. Gusjenice su velikog kupusara žućkastozelene, s crnim pjegama i rijetkim

dlakama, općenito šarena izgleda. Narastu do 50 mm. Gusjenice malog kupusara zelenkaste su, sa žućkastom prugom. Narastu do 30 mm. Važnost. Štetnici se javljaju povremeno u većem broju, a masovnih pojava, koje su nekad uništavale kupusnjače, nema već dugi niz godina. Budući da leptiri odlažu jaja u gomilicama, to na pojedinim biljkama 20-30 gusjenica može napraviti veliku štetu, a susjedne biljke ne budu uopće napadnute. Za jakog napada ostaju samo peteljke i glavne žile lišća. Napadaju sve vrste kupusnjača i korovske krstašice. SI. 175. Gusjenice velikog kupusara Biologija i ekologija. Prezime u obliku kukuljice na drveću, ogradama i sličnim mjestima. Leptiri lete koncem travnja i početkom svibnja. Odlažu jaja u gomilice po 20-40 komada na naličje lišća onih biljaka kojima se gusjenice hrane. Jedna ženka odloži 300-600 jaja. Razvoj jaja traje desetak dana. Gusjenice se razvijaju držeći se zajedno 3-4 tjedna. Izgrizaju lišće praveći velike rupe u njemu. Pri jakom napadu ostaju samo lisne žile. Kukulje se na domaćinu. Leptiri idućeg pokoljenja lete koncem lipnja i u srpnju te se razvoj ponavlja. Kupusari imaju 2-3 pokoljenja na godinu. Leptiri se često roje zajednički, u velikom broju, te mogu s pomoću vjetra preletjeti velike udaljenosti. Toplo i sunčano vrijeme pogoduje pojavi tih štetnika. Mnogo prirodnih neprijatelja, naročito parazitskih osica, napada gusjenice i jaja kupusara. Zaštita. Izvjesni znak opasnosti od gusjenica kupusara može biti opažanje jata bijelih leptira kupusara (valja paziti da se ne zamijesi. 176. Slika iz prošlih vremena kad su gusjenice kupusara harale Europom (prema SIAPA)

ni s bijelim leptirima glogovog bijelca, koji imaju jasno

izraženu tamnu nervaturu na krilima). Obično nakon 10-14 dana od masovnog leta počinje napad gusjenica. Budući da često veći broj gusjenica napada samo pojedinačne biljke, na malim se površinama gusjenice mogu ručno skupljati i uništava. Na većim površinama ili za jačeg napada treba upotrijebiti insekticide ako se skupine gusjenica nalaze prosječno na više od 10 % biljaka. Suzbijati ih treba dok su još malene, a svakako prije nego se ubuše u glave kupusa. Od insekticida se napose preporučuju biološki insekticidi, na osnovi bakterije Bacillus thiiringiensis kurstaki (Biobit WP, Baturad-WP, Thuricide HP). Od kemijskih insekticida dozvoljeni su oni koji sadrže klorpirifos metil (Reldan super, Reldan EC 40), lambda cihalotrin (Karate 2,5 EC, King, Karate max) i betaciflutrin (Beta Baythroid EC 025), a u inozemstvu se primjenjuju i drugi piretroidi. Preporučuje se dodatak okvašivača. K u p u s n a p i p a šiškarica

(Ceutorrhynchus pleurostigma

Marsh.)

Opis. Pipa je sivocrne boje, tankog rila, duljine tijela oko 3 mm. Ličinka je bijeložuta, bez nogu, sa smeđom glavom. Naraste 5 mm. Napad na biljke prepoznaje se po pojavama izraslina okruglasta oblika na vratu korijena kupusnjača. Tih izraslina, šiški, može biti više desetaka, nalaze se jedna do druge, a njihova veličina doseže i nekoliko centimetara. Šiške su slične šiškama koje uzrokuje kupusna kila, ali kad se prerežu, u njima se nalaze hodnici s ličinkama pipe. Važnost. Vrlo je proširen štetnik, naročito u područjima gdje se mnogo uzgajaju kupusnjače, pa je na pojedinim površinama nađeno i do 50 % zaraženih biljaka sa do 30 ličinki pipe u jednoj biljci. Osim kupusa, napada i cvjetaču, ko81. 177. Izrasline uzrokovane zarazom lerabu, kelj pupčar i druge krstašice. Jarepičinom pipom šiškaricom ko napadnute biljke zaostaju u razvoju (snimio V. Danon) i kržljaju, a na mjestima gdje je mnogo šiški, nakon završetka razvoja ličinki, pojavi^se trulež. Slabiji napad, s nekoliko ličinki po biljci, ne izaziva zamjetljivu štetu. Štete mogu biti veće kod napada na mlade biljke. Biologija i ekologija. Postoje dvije rase: proljetna i jesenska, različite biologije. Proljetna rasa prezimi kao odrasli oblik u tlu. Pojavljuje se u rano proljeće, a u travnju i svibnju odlaže jaja u vrat korijena kupusnjača. Jedna ženka odloži oko 60 jaja. Ličinke buše okolno tkivo i izazivaju njegovu hipertrofiju, pa tako nastaju okruglaste izrasline - šiške. Razvoj ličinke traje 25-40 dana, no na nižim temperaturama i znatno dulje. Odrasle ličinke kukulje se u tlu. U lipnju se javlja odrasli oblik, koji se hrani cvjetovima kupusnjača te kasnije odlazi u tlo na prezimljenje.

Ljetna rasa prezimi u obliku ličinke u šiškama korijena. U proljeće odlaze u zemlju, gdje se kukulje. U svibnju i lipnju javljaju se odrasli oblici, koji se intenzivno hrane, a u toku ljeta odlažu jaja. Ta rasa napada kasni kupus. Zaštita. Zaštita se provodi što rjeđim uzgojem kupusnjača na istoj parceli, uništavanjem zaraženih ostataka biljaka, odnosno njihovim skupljanjem i ostavljanjem da se prosuše. Ne treba zaoravati zaražene ostatke jer pipe u njima prežive. Zaraženi prijesad ne smije se presađivati. Samo iznimno treba primijeniti insekticide, i to u uglavnom u jesenskim usjevima na prijesadu i mladim biljkama. Djelotvorni su neki piretroidi. Mala r e p i č i n a p r o l j e t n a p i p a

(Ceutorrhynchuspallidactylus

= C. quadridens)

Opis. Pipe su duge 2,5-3 mm, sive su boje tijela. Ličinke su bjelkaste, bez nogu, sa smeđom glavom. Ličinke buše hodnike u peteljci i stabljici biljke, a glavatom kupusu oštećuju glave. Postoji i mnogo rjeđa velika repičina proljetna pipa (C. napi). Važnost. Rjeđe nanose znatnije štete, iako napadaju korabicu, rotkvu, rotkvicu, cvjetaču, kupus i druge povrtne kupusnjače. Može posebice štetiti sjemenskim usjevima. Važniji je štetnik uljane repice. U nekim godinama u dolini Neretve i okolici Splita ubraja se u važne štetnike zimskoga glavatog kupusa, koji, ako se ne suzbije, može potpuno onemogućiti uzgoj. U tim područjima nađena je do stotinjak ličinki u jednoj glavi, uz zarazu do 87 % biljka. Od ličinki izbušeni dijelovi glave pocrne, pa su napadnute glave neuporabljive za tržište. Zaražene glave trule i propadaju. Biologija i ekologija. Prezime odrasli oblici. Vrlo rano, u Dalmaciji početkom siječnja, u drugim područjima koncem veljače, izlaze iz tla i traže krstašice. Odlažu jaja u glave zimskog kupusa, stabljiku, peteljke lišća i lišće, koje ličinke buše. Prodiru i kroz desetak listova glave kupusa. Razvitak ličinki traje tridesetak dana. Nakon završenog razvitka ličinke izlaze iz napadnutih organa te se kukulje u tlu. Novo razvijeni odrasli oblik kraće se vrijeme hrani, a zatim odlazi na prezimljenje u tlo. Ima jedno pokoljenje godišnje. Zaštita. Zaštita se provodi uništavanjem zaraženih ostatke biljka, što širim plodoredom. Na zimskom glavatom kupusu u Dalmaciji se preporučuje primjena piretroida dozvoljenih na kupusu tik prije odlaganja jaja (npr. beta-ciflutrin, lambda cihalotrin, alfametrin) uz strogo pridržavanje propisane karence. Baridi

(crni barid - Baris laticollis, zeleni barid - B. chlorizans) Opis. To su kornjaši koji se ubrajaju u porodicu pipa. Imaju dugo rilo. Odrasli oblici dugi su 2,6-4,2 mm. Njihove su ličinke bijele, a nemaju nogu. Narastu do 6 mm. Važnost. Naročito su česti na površinama gdje se uzastopce uzgajaju kupusnjače. Od napada crnog barida suše se i ugibaju cijele biljke, a od zaraze zelenoplavim baridom lome se stabljike i peteljke.

Biologija i ekologija. Crni barid prezimi kao odrasla pipa, rjeđe kao ličinka ili kukuljica, u ostacima korijena kupusnjača ili u zemlji. Pipa se javlja na kraju ožujka ili u travnju. Potkraj travnja ženka odlaže oko 80 jaja u udubine u vratu korijena, koje napravi rilom. Ličinke buše hodnike unutar korijena. Razvoj ličinki traje 5-6 tjedana. Ima jedno pokoljenje godišnje. Zelenoplavi barid prezimi u zemlji. Pojavljuje se na početku proljeća i odlaže jaja u tkivo stabljike ili peteljke. Ličinke žive u tim organima biljke bušeči hodnike. Razvoj traje 4-5 tjedana. Ima jedno pokoljenje godišnje. Zaštita. Suzbijanje je djelotvorno samo prije pojave ličinki te se provodi ako se u vrijeme presađivanja utvrdi veći broj tih pipa. Od insekticida djelotvorni su piretroidi navedeni kod male repičine proljetne pipe. U područjima gdje se baridi često javljaju preventivno se pri presađivanju tretira korijen biljčica. Repičina p i p a komušarica (Ceutorrhynchus ohstrictus = C. assimilis) Opis. Pipa je duga 2-3 mm. Ličinka je bjeličasta, sa smeđom glavom, naraste do 6 mm. Važnost. Važna je samo za sjemenske usjeve kupusnjača. Biologija i ekologija. Prezime odrasle pipe. Javljaju se u proljeće te odlažu jaja u još mekane komuške. Ličinke se hrane sjemenkama. Razvoj ličinke traje 15 dana. Zaštita. Sjemenske usjeve treba poslije cvatnje prskati piretroidima.

Mušica komušarica (Dasyneura

^^

^ ^ ^ k o m u š a r i c a (p rema "Shell")

brassicae)

Opis. Ličinke su žućkaste, 2-3 mm duge, na unutrašnjoj stijenki komuške, koja se deformira, žuti, suši i otvara. Važnost. Važna je samo za sjemenske usjeve kupusnjača. Biologija i ekologija. Javlja se za cvatnje. Odlaže jaja na komušku. Ličinke najčešće ulaze kroz otvore koje napravi pipa komušarica i drugi štetnici, no katkad mogu ući i u neoštećene komuške. Zaštita. Provodi se zajedno sa suzbijanjem pipe komušarice.

Kupusna cistolika nematoda (Heterodera cruciferae) Kupusna cistolika nematoda široko je rasporostranjena u svijetu, u Europi i u Hrvatskoj (Belica, Varaždin, Žumberak, Delnice, Mrkopalj, Ogulin, Poreč, Pula itd.) u podaičjima gdje se intenzivno uzgaja kupus.

opis.

H. cruciferae pripada grupi nematoda s iimunastim cistama jer su spolno zrele kao i uginule ženke (ciste) limunastog oblika. Ženke su tijekom razvoja mliječno bijele boje, a kada uginu kutikula posmedi; duge su oko 0,56 mm, a široke oko 0,42 mm. Mužjaci su crvoliki, prosječno dugi oko 1,2 mm, a infektivne ličinke drugog razvojnog stadija duge su oko 0,45 mm. Važnost. Dobri domaćini vrste H. cruciferae, osim kupusa jesu: kelj, repica, cvjetača i ostale vrste roda Brassica, ali i neke vrste iz porodice Labiatae. Budući da je ta nematoda endoparazit u korijenu, odumire glavni korijen, a iznad njega se razvijaju novi sitni korijenčići, koji leže plitko ispod površine tla pa korijen dobiva bradat izgled. Nadzemni dijelovi kupusa zaostaju u rastu i razvoju, pokazuju venuće, a donji listovi žute i otpadaju te se ne oblikuju glavice. U slučaju jakog početnog napada prijesadnice kupusa ne uspiju razviti sekundarno plitko korijenje pa masovno propadaju te se u polju mogu zamijetiti prazna mjesta, tzv. "plješine". Osim što H, cruciferae izravno ošteSi. 179. Štete ii p o l j u od k u p u s n e ćuje kupus, oštećuje ga i neizravno, jer n e m a t o d e ( s n i m i h Lj. O š t r e c ) prodirući u tkivo korijena omogućava ulazak gljivici Phasmodiophora brassicae, koja uzrokuje oboljenje poznato pod nazivom "kupusna kila". U toj kombinaciji nematoda - gljivica, kupus brže propadne nego kad je napadnut samo od nematode. Biologija i ekologija. Unutar tijela ženke (odnosno ciste) i jajne vrećice, koja se razvije na kraju tijela ženke, može se naći od 200-600 jaja. Ličinke izlaze iz jaja i ubuše se u korijen biljke domaćina, gdje se hrane, presvlače i razviju u ženke limunasta oblika, koje su nepokretne. Mužjaci zadrže crvolik oblik i pokretljivost. Na kraju razvoja mužjaci napuštaju biljno tkivo i prelaze u tlo, a ženke usnom bodljom ostanu vezane za korijen, a nakon uginuća formiraju cistu tamnosmede boje. Ličinke u cisti mogu ostati vitalne i do devet godina. One su otporne na niske temperature, ali ne i na sušu. Mogu izlaziti iz ciste pri nižim temperaturama (2-12 °C), a preživjeti mogu i na -35 Njihovo izlaženje smanjeno je na temperaturama višim od 30 a potpuno prestaje na temperaturi iznad 40 Brzina razvoja i broj pokoljenja ovise ponajprije o temperaturi i biljci domaćinu. U umjerenim klimatskim područjima pa tako i u Hrvatskoj kupusna cistolika nematoda može razviti dva pokoljenja godišnje. Prvo pokoljenje postiže svoj maksimum krajem proljeća, a drugo pokoljenje potkraj ljeta ili početkom jeseni.

Zaštita. Za kupusnu nematodu prilično je teško odrediti kritične brojeve (jaja/g tla) koji ovise o brojnim čimbenicima, klimatskim i pedološkim, ali i o biljci domaćinu. Poznato je da populacija od 50 vitalnih cisti ili 15 jaja/g tla znatno smanjuje prirode kupusa, a ekonomskim pragom štetnosti za kupus drži se 25 jaja/g tla. SI. 180. Kupus oštećen od kMpusne nematode i Da bi se smanjila populacija kupusne (snimila Lj. Oštrec) kupusne cistolike nematode u tlu, treba se pridržavati plodosmjene (najmanje trogodišnje), suzbijati korove i uzgajati otporne sorte kupusa sa što kraćom vegetacijom. Jedna od učinkovitih preventivnih mjera svakako je pravovremeno otkrivanje zaraze analizom uzoraka da na prisutnost cista u rasadnicima i u polju. Nakon rezanja glava kupusa, obvezatno treba uništiti korijen da bi se prekinula vegetacija korijena i daljnji razvoj nematode. Budući da se H. cruciferae n2i]česče širi zaraženim sadnicama, do u rasadnicima mora se redovito kontrolirati. Ako se utvrdi zaraza, treba provesti termičku ili kemijsku sterilizaciju da. Učinkovito je suzbijanje i fumigacijom tla (dazomet, metam) koja se preporučuje u klijalištima i rasadnicima kupusa, a u polju se fumigacija može provesti na manjim površinama. Ostali štetnici

Važan štetnik kupusa u nekim područjima jest d u h a n o v resičar, koji uzrokuje kvržice na vanjskim dijelovima lisnih žila. Te kvržice isprva su žućkaste, a kasnije potamne. O tom štetniku opširnije pišemo kod lukovičastog povrća. Kupusnjače napadaju i manje važni štetnici koji se rjeđe pojavljuju. U njih se ubrajaju neke vrste m u h a m i n e r a (Phytomyza rupifesidv.), koje buše hodnike (mine) u lišću, zatim repičina osa listarica (Athalia rosae), čije crnosive pagusjenice izgrizaju lišće. Na naličju lišća se katkada nalaze ličinke k u p u s n o g štitastog m o l j c a (Aleyrodes proletella). One su češće za suha ljeta i jeseni. Osim izravnih šteta na biljkama, onečišćuju proizvod i smanjuju njegovu tržišnu vrijednost. Za suzbijanje tog štetnika u nas su dozvoljeni pripravci Actellic 50 EC i Pirimifos-metil 50 EC.

si. 181. Kvržice na lišću kupusa uzrokovane duhanskim tripsom (snimila N. Pagliarini)

u našem obalnom podmčju mogu stabljike i peteljke biti izbušene od p i p a Lixus myagri i L. anguinus. Sjemenske usjeve kupusnjača napadaju još i repičin sjajnik (Meligethes aeneus), dlakavi i drugi ružičari (Tropinota hina, Oxythirea funesta i dr.), repičin moljac (Evergestis extimalis) i dr. Od štetnika koji napadaju različito povrće, kupusnjače napadaju štetnici u tlu (žičnjaci, grčice, rovac), sovice p o z e m l j u š e i žuta kukuruzna sovica, opisani u poglavlju "Štetnici različitih vrsta povrća". Hren napada malo štetnika. Na Ušću se češće mogu vidjeti okaigle mine koje se protežu preko srednje žile lista sa zelenkastim izmetom uz rubove mina ili kraj mina, pa je veći dio mine prazan. Navedena oštećenja uzrokuje m i n e r Drosopbila flava (= apicalis,flaveola). U većini slučajeva nije potrebno poduzimati zaštitne mjere. Tablica 21. Sredstva dozvoljena u Hrvatskoj za zaštitu krstašica od štetnika Karenca dana

Pripravak

Dozvoljena namjena

Doza ili konc.

Actara 25 WG Actellic 50 EC Aztek Basamid gran. Baturad-WP Beta Ba>throid Biobit WP Chromgor40

kupusna lisna uš štitasti moljac kup. lisna uš kupusna nematoda kupusari 1. sovice, kupusari, kupusna lisna uš kupusari kupusna muha kupusna muha lisne uši kupusna lisna uš, 1. sovice

0,15-0,2 kg/ha 7 28 0,05-0,1 %; 0,5-1 l/ha 28 0,25-0,5 l/ha 42 4-6 kg/ar 7,21 za kiseljenje 0,4-0,6 kg/ha 7 0,3-0,5 l/ha 1-1,5 kg/ha 7, 21 za kiseljenje 42 zalij. 0,1 %/0,51/ m^ 42 prsk. 0,1 %, 1 l/ha 42 0,1 %, 1 l/ha odredena namakanje rasada rokom primjene 0,1 %/15 min 0,08-0,12 l/ha 28 42 tret. tla 60-80 ml/ar 42 tret. tla 0,5-0,6 kg/ar 0,08-0,12 l/ha 28 42 tret. da 60-80 ml/ar 42 tret. da 0,5-0,6 kg/ar 7 0,05-0,1 % 14 0,3-0,4 l/ha 14 0,3-0,4 l/ha 21 0,2-0,25 kg/ha 14 0,3-0,4 l/ha 14 0,3-0,4 l/ha

Confidor SL 200 Direkt 10 SC Dursban E-48 Dursban G-7,5 Fastac 10 SC Finish E-48 Finish G-7,5 Hostaquick Karate 2,5 EC Karate max King

kupusni moljac štetnici u tlu kupusna muha, štetnici u tlu kupusni moljac štetnici u tlu kupusna muha, štetnici u tlu lisne uši kupusni moljac, 1. sovice, kupusari kup. lisna uš kupusni moljac, 1. sovice, kupusari kupusni moljac, 1. sovice, kupusari kupusna lisna uš

Pripravak

Dozvoljena namjena

Doza ili konc.

Kofumin 50-EC

lisne uši

Malation Perfekthion

kupusna lisna uš kupusna muha kupusna muha lisne uši štetnici u tlu štitasti moljac lisne uši lisne uši lisne uši štetnici u tlu tret. tla buhači, stjenice, lisne uši buhači, stjenice, 1. uši kupusni moljac, kupusari kupusari kupusna muha kupusna muha lisne uši kupusni moljac kupusari, metlica štetnici u tlu

0,05-0,1 % (u zatv. prostoru iznad biljaka) 0,15-0,25% zalij. 0,1 %/0,5 1/mprsk. 0,1 % 0,075-0,1 % tret. tla 60-80 ml/ar 0,05-0,1 % 0,08-0,12%, 0,8-1,2 kg/ha 0,04-0,06%, 0,4-0,6 kg/ha 0,04-0,06%, 0,4-0,6 kg/ha 60-80 ml/ar 0,15-0,25% 20-30 kg/ha 11/ha 1,25 l/ha zalij. 0,1 %/0,5 1/m^ prsk. 0,1 % 0,075-0,1 % 0,15-0,2 l/ha 0,3-1 kg/ha tret. tla 0,8-1 kg/ar

štetnici u tlu kupusna muha kupusna muha lisne uši

tret. tla 3-4 kg/ar zalij. 0,1 %/0,5 l/mprsk. 0,1 % 0,075-0,1 %

Pirifos EC Pirimifos-metil 50 EC Pirimor 25 W Pirimor 50 W Pirimor 50 WP Pyrinex 48 EC Radotion E-50 Radotion P-5 Reldan super Reldan 40 Rogor 40

Siimialpha 5 EL Thuricide HP Volaton G-5 % Volatonizirano gnojivo 15-15-15 s 1 % foksima Zagor

Karenca dana 7 14 42 42 42 42 14 14 14 14 42 14 14 21 21 42 42 42 28 7, 21 za kiseljenje 42

42 42 42 42

Bolesti Gljivične i njima sUčne bolesti Polijeganje rasada Tu bolest može uzrokovati više gljiva. Kao mogući uzročnici polijeganja rasada kupusa spominju se: Pythium spp., Khizoctonia solani, Olpidium brassicae, Alternaria brassicae i Phoma lingam. Neke od spomenutih gljiva parazitiraju

pojedinačno. Međutim, često se na poleglim biljkama nalazi nekoliko parazita, pa se ta bolest drži kompleksnom. Pythium spp. Simptomi. U zoni korijenova vrata biljka postaje tanja, vodenasta i lomi se. Ako su prilike za razvoj parazita povoljne, naročito ako ima obilje vode, on se brzo prenosi od biljke do biljke. Prijesadnice padaju te nastaje veća ili manja plješina, ovalna ili eliptična oblika. Biologija. Vrste tog roda žive saprofitski u tlu ili u vodi, na odumrloj organskoj masi ili parazitiraju na mladim biljkama. Osim P. clebmjanum registrirane su i druge vrste kao paraziti na kupusnjačama. Tako propadanje rasada mogu izazvati P. spinosum i P. oligandrum, a P. aphanidermatum izaziva palež klice. Karakteristika je čitavog ovog roda neseptirani micelij. Sporangiji spomenutih vrsta okrugli su ili ovalni, bezbojni, glatke ili naborane površine a na njihovu se vrhu formira kratka cjevčica, koja završava okruglim mjehurićem. Unutar mjehurića izdiferenciraju se zoospore s dvije treplje. Zoospore nakon odbacivanja treplji klijaju u začetak nove hife, koje obavljaju zaraze. Nakon spajanja oogonija i anteridija stvaraju se oospore i u tom obliku gljiva prezimljuje.

Rhizoctonia solani Simptomi. Na mladim biljkama u rasadu izaziva usukanost stabljike pri površini tla. Biljke se na tome mjestu prelome i polegnu. Iznimno mogu biti napadnute i biljke kupusa s već formiranom glavom. Biologija. Savršeni stadij Thanatephorus cucumeris v\]^iko se stV'ara. Gljiva živi u tlu kao saprofit, ostajući u parazitiranom tkivu kao zaspali micelij, aktivni micelij koji prorašćuje odumrlo tkivo, ili u obliku sklerocija. Saprofitizam je izraženiji kad je vlaga tla niža. U tlima slabe strukture, kad je tlo zasićenije vodom, zaraza je izraženija. Na vrlo kiselim tlima (pH 3,5) patogenost je umanjena. Temperatura najpogodnija za razvoj parazita ovisi o soju i kreće se od 0 do 10 °C za minimalne, od 29 do 38 °C za maksimalne temperature. K. solani podijeljena je u više anastomoznih skupina (AG), unutar kojih postoji još niz podjela. Skupina AG 1 izaziva trulež na: kupusnjačama, leguminozama, mrkvi. AG 2 parazitira na: salati, crnookici, špinatu, a u kupusnjača uzrokuje polijeganje rasada. AG 3 tipična je za krumpir, premda na njemu dolaze i druge skupine. Sojevi koji parazitiraju na kupusnjačama i krumpiru idu u skupine kojima je temperaturni optimum od 21 do 25

Olpidium brassicae Simptomi. Javljaju se na prijesadnicama kupusa, kelja i karfiola, i to u njihovoj ranoj fazi razvitka. Napadnuti dio korijenova vrata pri površini zemlje potamni i razmekša se. Biljka prestaje rasti, poliježe i čitava propada. Najčešće je napadnuto samo nekoliko vanjskih slojeva stanica na korijenovu vratu, ali i to je dovoljno da biljke uvenu, naročito ako je parazit prstenasto obuhvatio čitavu stabljiku. Biologija. U zaraženom korijenovu vratu formiraju se sferični sporangiji, iz kojih kroz njegov produžen dio izlaze zoospore. Kada zoospora ude u tkivo, ona se postupno razvija u zoosporangij. Za nepovoljnih uvjeta, u tkivu nastaje trajni sporangij, u kojem

obliku gljiva preživljava nepovoljna razdoblja za njezino širenje. Kao i vrstama Pythium, tako je i tom parazitu potrebna voda da bi se biljka zarazila.

Zaštita o d bolesti k o j e u z r o k u j u p o l i j e g a n j e rasada

Opisani paraziti izazivaju štete najčešće samo u "mladenačkom" stadiju razvoja. U pogodnijim uvjetima za klijanje, rast i razvoj, dobivamo čvrste prijesadnice, koje su otpornije i prema bolesti. Osim toga, one brže prolaze kroz svoju osjetljivu fazu razvoja pa je manja mogućnost da će ih parazit napasti. Zato im treba uzgojnim mjerama omogućiti da brzo prođu osjetljivu fazu. Potrebno izabrati dobro tlo i prirediti ga za sjetvu. Najpogodnije su temperature za nicanje kupusa 18-20 Nakon nicanja, poželjno je da u kraćem razdoblju temperature budu niže (7-9 °C) da bilje očvrsne, a nakon toga poželjne su temperature pogodne za rasad (15-18 ''C). Sklop biljaka ne smije biti pregust, jer je onda relativna vlaga veća, što pogoduje širenju bolesti. Zalijevati se ne smije preobilno, jer većini uzročnika polijeganja rasada pogoduje veća količina vode. Tretiranjem sjemena fungicidima može se samo umanjiti zaraza gljivama iz tla. Da bi se izbjegao rizik od pojave polijeganja, zemlja se prije sjetve može sterilizirati dazometom ili raskužiti s pomoću 2 % formalina. Neposredno prije sjetve zemlja se može zaliti fungicidima na osnovi kaptana (Merpan, Captan 50, 0,2 %), mankozeba (Dithane. Star, 0,2 %) ili tolilfluanida (Euparen M, 0,25 %). Zalijeva se s 5-101 razrijeđenog fungicida na kvadratni metar. Ako unatoč poduzetim mjerama nasad polegne, treba ga zaliti otopinom jednog od spomenutih fungicida. Nakon toga treba skupiti polegle biljke i iznijeti ih iz rasada. K u p u s n a kila

(Plasmodiophora hrassicae) Bolest je u nas prisutna u gotovo svim podaičjima intenzivnog uzgoja kupusa. Simptomi. U povrtnih krstašica znaci se bolesti primjećuju na korijenu ili korijenovu vratu, osim u potočarke (Nasturtium officinale), na kojoj promjene nastaju na nadzemnom dijelu biljke. Na korijenu se formiraju zadebljanja, koja su posljedica hiperplazije i hipertrofije stanica korijena. Korijen može biti zahvaćen čitavom svojom duljinom, tvoreći kvrgavu masu, iz koje izlaze malobrojni sekundarni korjenčići. Na sekundarnom korijenu bolest se manifestira pojavom zadebljanja, najčešće valjkastog ili vretenastog oblika. U početku zadebljanja imaju istu boju kao i ostali napadnuti korijen, a kasnije ta mjesta postaju smeđa i pucaju. Onim kupusnjačama koje tvore mesnati korijen (rotkva, Sl. 182. Kupusna kila na presadnicama kupusa (snimio B. Cvjetkovič) podzemna koraba) zaraza nasta-

je na pravom korijenu, a dio zadebijalog hipokotila pokazuje izvjesnu otpornost. Simptomi na nadzemnom dijelu očituju se u smanjenju lisne mase, što je u korelaciji s oštećenjem korijena. Ako se zaraze prijesadnice, tada su posljedice najočitije, a štete najveće. Vanjski listovi rozete mladih biljaka gube turgor i venu. Zaražene biljke rijetko propadaju, često ostaju niže rastom, a starije lišće žuti i otpada. Vanjsko lišće glavatog kupusa otpada, pa su glavice manje, a često i nedovoljno čvrste. Međutim, ako zaraza nastupi kasnije u vegetaciji, ili je iz bilo kojeg razloga zaražen manji dio korijena, tada se simptomi na nadzemnom dijelu jedva opažaju, a urod nije mnogo umanjen. Biologija. Raspadanjem zaraženog korijena trajne spore dospiju u tlo. One klijaju i nastaju zoospore s jednom jezgrom i dvije flagele. U kiselom tlu iscjedak korijenja kupusnjače potiče klijanje spora. Nastale zoospore kreću se u vlažnom tlu do korjenčića, tu odbace flagele i prodiru u epidermalne stanice korijena ili korijenovih dlačica. Tu nastaje haploidni plazmodij s više jezgara. Oko svake jezgre formira se protoplast zaodjenut bezbojnom membranom. Nakon mitotske diobe javlja se zoosporangij s novim zoosporama, od kojih neke napuštaju korijen i odlaze u okolno tlo. Inficiranim stanicama, nakon formiranja višestaničnih plazmodija, poveća se obujam. Zaražene stanice potiču diobu okolnih stanica, pa na taj način nastaje hiperplazija. Kad se parazitirane stanice dijele, i parazit prelazi u novu stanicu, pa se tako zaraza širi unutar biljke. U stanicama domaćina nastaju trajne spore, koje su zaodjenute debelom membranom. Kad se zaraženi korijen raspada, spore dospiju u tlo. Tamo mogu ostati dugi niz godina. Najpogodnije su temperature za klijanje spora od 18 do 23 ali zaraza može nastati od 9 do 30 Osim tih temperatura, za ostvarenje zaraze tlo treba biti zasićeno vodom s više od 45 % od ukupnog kapaciteta tla za vodu.

Zaštita. Sve su kupusnjače osjedjive prema tom parazitu. Nešto su manje osjetljive vrste roda Raphanus. Nijedna sorta kupusnjača nije potpuno otporna. O stupnju kiselosti da ovisi pojava i intenzitet bolesti. Jedino prihvatljive mjere zaštite jesu plodored i kalcifikacija. Nakon pojave kile na kupusnjačama treba napraviti pauzu od 5-6 godina i na tom du ne saditi kupusnjače. U plodoredu ne smiju biti bijele žitance, jer se na njihovu korijenu parazit održava, ne izazivajući promjene. Kalcifikacijom možemo korigirati kiselost tla, pa podizanjem pH vrijednosti na 7,5 možemo onemogućiti razvoj parazita. Kalcifikaciju ne smijemo provoditi odjednom, nego postupno, u nekoliko godina. Zaraza se smanjuje potapanjem presadnica neposredno pred sadnju u 0,1 % otopinu karbendazima. Pojavu bolesti smanjuju herbicidi na osnovi trifluralina (Treflan) i napropamida (Razza, Devrinol), sami ili u kombinaciji s fungicidom na osnovi karbendazima. Fuzarijsko v e n u č e

(Fusarium

oxysporum - conglutinans)

Simptomi. Najčešće su napadnute mlade biljke 2-4 tjedna nakon rasadivanja. Prvi je simptom gubitak turgora u listova koji su već poprimili žutozelenu boju. Simptomi se mogu očitovati na čitavoj rozeti, ali listovi žute češće samo na jednoj strani biljke. U takvim slučajevima žute i uvijaju se samo pojedini listovi.

čitava biljka može imati nepravilan rast zbog toga što je napadnut samo jedan dio korijena, koji slabije hrani taj dio biljke, pa ona zaostaje u rastu. Donje lišće najprije požuti, a poslije se simptomi očituju i na gornjim dijelovima. Kako požutjelo lišće stari, tako postaje smeđe, suši se i otpada. Biljke zaostaju u rastu. Na presjeku kroz korijen vidi se da su provodni snopovi tamnožuti do smeđi. Osim vrsta Fusariuma, venuće mogu izazvati i vrste iz roda Verticillium.

Si. 183. Fusarium na kupusu (snimio V. Cvjetković)

Biologija. To je tipičan parazit provodnih snopova. Gljiva se prenosi preko tla, zaraženim rasadom, oruđima za rad, vodom za navodnjavanje. U zaraženom tlu korijen se zarazi preko ozljeda koje naprave štetnici (kupusna pipa šiškarica ili muha) ili drugih mehaničkih oštećenja. Gljiva zahvaća parenhim kore, zatim ulazi u provodne snopove, u kojima se širi. Optimalne su temperature za infekcije od 24 do 28 °C. Kada su temperature ispod 17 bolest se obično ne pojavi.

Zaštita. Plodored je neizostavna mjera u suzbijanju parazita iz tla. Ima razlika u osjetljivosti sorata , ali postoje i relativno otporni hibridi kupusa: Amazon, Bronco, Fieldsport, Gideon, Hinova, Hurricane, Ramada, Rauchero, Saratoga i dr. Venuče i z a z v a n o fitoftorom (Phytophthora megasperma)

Simptomi. Kada je napadnut veći dio korijena, posljedice se vide na listovima. Na starijim listovima može se opaziti promjena boje. Na rubovima dobiju crvenu nijansu, nakon čega se listovi objese. Na unutrašnjim listovima nema vidljivih promjena, ali žilaviji su. Kora glavnoga korijena i postranih korjenčića vodenasta je. Kada se čupa biljka iz da, napadnuti dio najčešće ostaje u zemlji. Na glavnom korijenu katkada se formira kalus, koji se vidi kao tamna crta, a iznad kojega Sl. 184. Venuče kupusa (snimio B. Cvjetković) nastaje sekundarno korijenje. Biologija. P. megasperma zahtijeva obilje vode u tlu da bi nastala infekcija. Stoga se bolest i pojavljuje na tlima u kojima ima viška vode. Ona zahtijeva više temperature tla (24-27 °C). Gljiva prezimi u obliku oospora ili kao micelij u zaraženom biljnom tkivu. P. megasperma parazitira na velikom broju biljnih vrsta, koje mogu biti izvor zaraze u idućoj vegetaciji.

Zaštita. Bolest se pojavljuje na dima koja obiluju vodom. Zato je prva mjera zaštite odvodnja suvišne vode. U plodored se mogu uzeti salata, endivija, paprika, rajčica, a ne smiju lucerna, mrkva, špinat i drugi domaćini tog parazita.

Plamenjača kupusa

(Peronospora

parasitica)

Bolest se javlja u proizvodnji rasada gotovo svake godine. Gljiva stvara fiziološke rase, a neke su usko specijalizirane. Tako rotkvicu napada P. parasitica f. sp. raphani, koja ne može zaraziti kupus, i obrnuto. P. parasitica f. sp. hrassicae ne parazitira na vrstama roda Raphanus. Simptomi. Na kotiledonima može se opaziti gubitak boje na pojedinim mjestima. Ta mjesta kasnije požute, a kotiledoni se savijaju i venu. Na naličju kotiledona nastaje siva prevlaka, koja potječe od konidiofora i konidija. Ako kotiledoni otpadnu prije nego se razviju pravi listovi, mlada biljka može uginuti. Kasnije zaraze uzrokuju simptome na listovima. Na njima s lica nastaju klorotične poligonalne pjege, a s naličja sivkasta prevlaka. Jako napadnuto lišče gubi turgor, objesi se, dodirujući zemlju, a nakon nekog vremena otpadne. Ako je veći broj listova napadnut, čitava prijesadnica može se osušiti. Starenjem, listovi postaju otporniji, pa makar se zaraze i stari listovi, štete obično nisu velike. Cvjetačama i brokulama može biti osim listova zaražen i cvijet, pa onda nastaju tamne pjege na cvatovima, što umanjuje tržnu vrijednost cvjetače. PrijesadSI. 185. Plamenjača na listu kupusa nice nekih vrsta (kinesko zelje, ku(snimio B. Cvjetković) pus) mogu biti i sistemično zaražene. Sistemično zaražene biljke zaostaju u rastu. Na rotkvicama (Raphanus sativus) i repi (Brassica rapa) može biti napadnut i zadebljali dio korijena. Na njemu se vide smeđe ili crno obojena udubljena mjesta, često popraćena pukotinama u tkivu. Ta oštećenja umanjuju tržnu vrijednost, a otvoreno su mjesto za ulazak bakterija i gljiva iz tla, koje uzrokuju truljenje korijena. Biologija. Parazit se prenosi na sjemenu u obliku oospora i micelija. Uloga ovog načina prenošenja zaraze nije dovoljno istražena. Međutim, sigurno je da oospore koje dospiju u tlo sudjeluju u primarnim infekcijama. U zaraženim kotiledonima i listovima, nakon pojave nekroze nastaju oospore, koje mogu preživjeti i do 130 dana u suhom tlu pri 5 °C , pa je to jedan od načina prezimljenja. Iako gljiva stvara formae speciales, ipak se drži da neki korovi iz porodice kupusnjača mogu biti izvor zaraze za povrće iz istog roda. Taj način prezimljenja može biti od važnosti u toplijim krajevima. U optimalnim uvjetima inkubacija traje 4-5 dana. Nakon pojave konidija, one dalje prenose zarazu. Na osjetljivom domaćinu konidije klijaju u kličnu cijev za 3-4 sata. Infekcija dolazi kroz puči. Konidije prenose zarazu vjetrom na velike udaljenosti jer u vlažnoj atmosferi mogu dugo zadržati klijavost. Optimalne temperature za klijanje konidija i penetraciju jesu od 8 do 12 °C. Bolest se brzo širi ako su noćne temperature od 9 do 16 a dnevne ne prelaze 24

Zaštita. Rasad treba biti rijedak, koliko to uzgojne mjere dopuštaju. Na taj način izbjegava se stvaranje visoke relativne vlage. Pojedine sorte ili hibridi razlikuju se u osjetljivosti, ali razlike nisu tolike da bi se mogla izostavili redovna zaštita fungicidima. Klijališta prije upotrebe treba sterilizirati ili barem raskužiti. Prva prskanja izvode se kad su biljke u fazi kotiledona. Tada se primjenjuje neki od fungicida na osnovi propineba*, mankozeba* koji ujedno smanjuju zarazu od polijeganja. Druga prskanja provode se sistemičnim fungicidima na osnovi metalaksila*, benalaksila*. Pred sadnju najbolje je prijesadnice zaštititi jednim od fungicida na osnovi bakra. Ako se posadi zdrav rasad, a kupusnjače se proizvode u plodoredu, obično nije potrebno protiv plamenjače tretirati glavati kupus, kelj ili cvjetaču u polju. Bijela h r đ a (Albugo Candida) Simptomi. Na svim nadzemnim dijelovima kupusnjača mogu nastati pojedinačno ili u skupinama bjelkaste bradavičaste izrasline promjera 0,5-2 cm. To su sorusi koji najčešće nastaju na listovima. Sorusi se ispočetka jedva primjećuju ispod epiderme, a kasnije postaju izdignuti, prekriveni epidermom. Nakon pucanja epiderme, koja pokriva sorus, oslobađaju se sporangiji u obliku bijelog praha. Najveće štete nastaju u proizvodnji sjemena cvjetače, korabice i rotkvice. U nabrojenih vrsta sistemično se zaraze cvjetne stapke i ostali dijelovi cvijeta. Na cvjetnoj stapci nastaju sorusi, stapka se uvija i deformira. Cvjetovi ostaju sterilni, a ako biljka i donesu sjeme, ono je šturo.

Si. 186. Bijela hrđa na listu kupusa (snimio B. Cvjetković)

SI. 187. Bijela hrđa - deformacija cvjetne stapke na rotkvici (snimio B. Cvjetković)

Biologija. Parazit se prenosi iz vegetacije u vegetaciju s pomoću oospora, koje kliju u vezikulu sa zoosporama koje obave primarne infekcije. Na dvogodišnjim (sjemenjačicama) i višegodišnjim biljkama (hren) parazit može prezimiti u obliku micelija, a u proljeće se iz korijena širiti sistemično. Nakon primarnih infekcija i pojave sorusa sa sferičnim sporangijima oslobađaju se zoospore koje obave sekundarne infekcije. Parazit se razvija od 1 do 25 °C. Optimalne su temperature za infekcije oko 20 °C, ali infekcija može nastati samo ako su listovi vlažni.

Zaštita. Za suzbijanje tog parazita djelotvorni su fungicidi koji suzbijaju plamenjaču. Suha trulež k u p u s a (Phoma lingam) Simptomi. Javljaju se u svim razvojnim stadijima. U klijalištima, u proizvodnji rasada, javljaju se prve zaraze, koje potječu od zaraženog sjemena. U razdoblju klijanja i nicanja parazit zarazi hipokotil i kotiledone. Zaraza prelazi i na korijen, koji pocrni, a cijela se biljčica suši. Na zaraženom korijenu formiraju se piknidi, koji su daljnji izvor zaraze. Na kotiledonima se pojave blijedozelene pjege. Pjege postupno mijenjaju boju u sivopepeljastu, a unutar tih pjega nastaju brojni nepravilno razbacani piknidi. Nakon presađivanja parazit može napasti stabljiku i listove. Na stabljici su pjege sivkaste i često imaju purpurni rub, a na njima se javljaju piknidi tek pošto se osuši napadnuta zona ili čitava biljka. U povoljnim prilikama gljiva prodire duboko u stabljiku, a posljedica je napada pucanje tkiva i formiranje rak-rane. Na listovima se pojavljuju sivkastosmede prozirne pjege, oštro ograničene od nenapadnutog dijela lista. Unutar tih pjega nalaze se brojni piknidi, što je karakteristika te bolesti. Napadnute biljke slabije napreduju, ostaju kržljave, a za jakih se zaraza suše. Na postrnoj repi {Brassica rapd) i podzemnoj korabi {B. napus var. napobrassicd) osim listova može biti napadnut i mesnati dio korijena, na kojemu nastaju rak-rane, a tijekom uskladištenja pojavljuje se i suha trulež i propada korijen. U proizvodnji sjemena pjege s piknidima mogu se pojaviti i na komuškama. Sjeme iz takvih komuški više je ili manje zaraženo. Zaraženo je sjeme sitnije, naborano i lošije klijavosti. Biologija. Parazit se prenosi sjemenom i zaraženim SI. 188. Suha trulež na korabici biljnim ostacima. Na površini sjemena mogu se formirati piknidi, a u sjemenom ovoju spavajući micelij. Niske (snimio: B. Cvjetković) zaraze sjemena mogu biti izvor vrlo jakih infekcija na biljkama. Piknidi nastaju na zaraženim dijelovima biljke, a piknospore, nošene kišnicom, rosom ili vodom od zalijevanja, raznose se do zdravih biljaka. Piknospore klijaju u hife, koje probiju kutikulu i obave zarazu. Za širenje bolesti pogoduju temperature oko 20 °C i dugotrajne kiše. Gljiva stvara i savršeni stadij Leptospbaeria maculans.

Zaštita. Na površinama na kojima je opažena zaraza ne treba uzgajati kupusnjače 3-5 godina. Za sjetvu treba uzeti zdravo sjeme. Dezinfekcija sjemena obvezatna je mjera. Međutim, uobičajene metode ne daju uvijek zadovoljavajuću zaštitu protiv tog parazita. Osim fungicida za osnovi bakra, na sjemenskim usjevima primjenjuju se i fungicidi na osnovi karbendazima*.

Prstenasta p j e g a v o s t

(Mycosphaerella brassicicola) Ta gljiva obično ne izaziva velike štete, ali utječe na tržnu vrijednost kupusa zbog oštećenja listova. U proizvodnji sjemena uzrokuje smanjenje uroda i kvalitete sjemena. U sjemenskoj proizvodnji može uzrokovati defolijaciju i propadanje vegetacijskog vrha. Parazit se češće javlja na cvjetači i kupusu, ali može napasti i kelj pupčar i podzemnu korabu. Simptomi. Javljaju se na starijim vanjskim listovima domaćina. Na njima nastaju prstenaste pjege, koje su najčešće 5-10 mm promjera, ali mogu imati i do 18 mm promjera. Pjege su gotovo pravilno okrugle, s jednim svijetlosmedim ili sivim (ovisno o vrsti) središtem, a oštro su odijeljene od zdravog dijela lista klorotičnom zonom. Ako na listu ima velik broj pjega, list žuti i otpada. Unutar tih pjega nastaju spermagoniji, koji podsjećaju na piknide P. lingam. Međutim, piknidi gljive P. lingam vcči su. Pjege nastaju na cvjetnoj stapci i komuškama sjemenjača. Te su pjege eliptične, ovalne i nešto tamnije od pjega na listu. Biologija. Parazit prezimljuje na zaraženim biljnim ostacima, kao i u sjemenu dobivenom od zaraženih biljaka. Osim toga u toplim krajevima prezimljuje na vrstama iz porodice kupusnjača. Na biljkama koje su zaražene u jesen bolest napreduje preko zime. To se napose događa u toplijema podneblju (Istra-Dalmacija) i na lokalitetima s visokom relativnom vlagom.

Zaštita. Budući da se parazit prenosi sjemenom, potrebno je sijati zdravo, tretirano sjeme. Iz klijališta treba ukloniti sve zaražene biljke. Druga važna mjera zaštite jest plodored. Protiv tog se parazita ne provodi posebna zaštita, nego se suzbija paralelno s drugim bolestima. Fungicidi na osnovi bakra kao i karbamati smanjuju zarazu. U proizvodnji sjemena biljke se štite fungicidima na osnovi karbendazima* i difenkonazola*. Koncentrična pjegavost kupusnjača

(Alternaria spp.) Na kupusnjačama dolaze tri vrste iz roda Alternaria. Alternaria brassicae Najčešće su domaćini kupus, prokulica, cvjetača, repa i hren. Veće ekonomske štete nastaju na cvjetači i sjemenskim usjevima. Simptomi. Na listovima navedenih domaćina nastaju tamnosmede koncentrične zonirane pjege, promjera 5-12 mm. Na cvatu cvjetače nastaju tamnosmede pjege, pokrivajući veći ili manji dio cvata, što umanjuje tržnu vrijednost proizvoda. Na biljkama za proi- si. 189. Koncentrična pjegavost na zvodnju sjemena može biti zahvaćen dio listu kupusa (snimio B. Cvjetković)

cvjetne stapke i komuške. Tu nastaju ovalne pjege. Zaražene komuške prisilno dozrijevaju, ranije pucaju, pa se sjeme osipa, što utječe na urod. Osim toga, sjeme je smežurano i slabije klijavo, pa mu je i kvaliteta slabija. Alternaria brassicicola Ta vrsta parazitira kupus i cvjetaču, a kelj rjeđe napada. A. brassicicola na sjemenskim usjevima može izazvati veće štete nego A. brassicae. Simptomi. Na lišću nastaju ograničene koncentrične pjege, promjera 1 do 10 mm. Unutrašnjost pjega baršunasta je, tamnosmeda, pa zatim crna. Na stabljici i komuškama pjege su izdužene. Sjeme u komuškama može biti zaraženo površinski, ali i u unutrašnjosti. Zaraženo sjeme slabije je klijavo i često smežurano. Alternaria raphani Javlja se na rotkvi, premda dolazi i na sjemenu ostalih kupusnjača. Simptomi. Biljke dobivene od zaraženog sjemena obično imaju pjege na hipokotilu i poliježu. Na listovima rotkve, naročito u proizvodnji sjemena, javljaju se žute nepravilne pjege, koje s vremenom postaju tamne, promjera do 1 cm. Sredina pjega obično se suši i ispada. Ovalne i eliptične pjege, osim na listovima, nastaju na cvjetnoj stapci, komuškama, koje su smežurane i tamnije od nezaraženih. Koncentrične pjege mogu nastati na korijenovu vratu, pa čak i na korijenu. Od zaraženih komuški dobije se zaraženo sjeme, koje je tamnije od zdravog, smežurano i slabije klijavo. Na istom domaćinu mogu se naći dvije već spomenute vrste, pa je teško uvijek samo na osnovi simptoma odrediti vrste. Osim toga, ima razlike i u optimalnim temperaturama rasta. Biologija. Spomenute Alternaria vrste prezimljuju u obliku micelija u zaraženim biljnim ostacima u polju. Isto tako zaraza se može prenositi na sjemenu ili u obliku micelija u sjemenu. U tom slučaju ošteti se hipokotil i biljke propadaju, a novonastale spore na poleglim biljkama šire zarazu. Na zaraženim biljnim ostacima razvija se micelij, a na njemu za vlažna vremena nastaju brojne konidije. Kada konidije dospiju na osjetljive organe, klijaju i kličnom cijevi probijaju kutikulu ili prodiru kroz oštećena mjesta. Na tim mjestima brzo nastaju brojne konidije, koje raznosi vjetar, kiša, itd., te se zaraza obnavlja.

Optimalne temperature za infekcije vrstom Alternaria brassicae jesu 20-23 "^C, a za ostale dvije vrste optimum je 24-28 °C, uz prisutnost vlage. Zaštita. Sve tri Alternaria vrste prenose se sjemenom pa je sjeme potrebno tretirati ako se na sjemenu utvrdi zaraza. Standardno tretiranje sjemena fungicidima daje djelomičnu zaštitu, što je razumljivo, jer parazit može biti i u sjemenu, pa je u takvim slučajevima potrebno primijeniti druge metode. Plodored je druga važna mjera zaštite. U proizvodnji glavatog kupusa za konzumiranje obično se jači napad pojavi kad kupus ulazi u tehnološku zriobu. U takvom slučaju treba ga pobrati. Ako se napad pojavi prije, može se zaštititi primjenom jednog od fungicida na bazi bakra. U proizvodnji sjemena potrebna su tretiranja tik pred cvatnju, zatim kad otpadne 90 % latica, a treće prskanje obavlja se 10 dana nakon toga. Djelotvorni su fungicidi na osnovi bakra, iprodiona* i propineba*.

Pepelnica k u p u s n j a č a

(Erysiphe cruciferarum) Simptomi. Prvi znaci zaraze očituju se u mjestimičnoj pojavi prljavobijelog micelija, koji najčešće zahvaća naličje lišća, ali poslije prekriva i gornju stranu plojke. Napadnuti listovi nešto su svjetlije zeleni nego nezaraženi. Na nježnim listovima na vrhu glavice mogu nastati nekroze, nakon čega se naseSI. 190. Pepelnica na listu kupusa (snimio ljavaju saprofiti te napadnuti listovi oduB. Cvjetkovič) miru. Pepelnica obično ne izaziva veće štete na glavatom kupusu. Međutim, postoje podaci o štetama nastalim na kelju pupčaru. Zaštita. Pepelnica se javlja samo na nekim lokalitetima, a i tu samo na određenim osjetljivim sortama i hibridima. Zato suzbijanje nije potrebno ako pepelnica ne izaziva ekonomske štete. Za suzbijanje se mogu uzeti fungicidi na bazi sumpora. Mumiftkacija glave k u p u s a

(Sderotinia

sderotiorum)

Simptomi. Simptomi se obično pojave pred zriobu, iako je zaraza nastupila mnogo ranije. Infekcija nastaje preko kocena, preko najdonjih listova koji se naslanjaju na tlo. Kada se zarazi kocen, cijela glava izgubi turgor, a micelij i sklerociji formiraju se u kocenu i prizemnim listovima. Mjesto infekcije može biti i glava kupusa ako je oštećena oruđima pri obradi ili ozlijeđena tučom ili insektima. U takvim slučajevima vanjski listovi žute, a zatim počnu smeđiti od vrha prema peteljci. Katkada otpadne veći broj listova, a glava kupusa poprimi dugoljasti oblik. Konačno se čitava glava mumificira, izgleda slijepljena vanjskim sivkasto smeđim listovima. Skidajući list po list, nailazi se na bijeli micelij i na plosnate crne sklerocije koji su se razvili između listova. Biologija. Gljiva prezimljuje kao micelij na odumrlim ili živim ali zaraženim dijelovima biljke. Može prezimiti i u obliku sklerocija na biljnim dijelovima ili u tlu. Sklerociji su crni, plosnati dugački 1-2 cm. U pro-

81. 191. Mumifikacija glave kupusa (snimio B. Cvjetkovič)

Ijeće ili početkom ljeta na sklerocijima mogu nastati apoteciji. Unutar apotecija nalaze se askusi, iz kojih se za kišna vremena oslobađaju askospore, koje izazivaju primarne zaraze. Sklerociji koji se nalaze u vlažnom tlu mogu proklijati u micelij, koji je u stanju zaraziti biljku.

Zaštita. Sorte i hibridi se razlikuju u osjetljivosti. Osjetljiviji su neki hibridi pa treba izabrati one manje osjetljive hibrida. Za širenje parazita naročito su pogodna teška zbijena tla, koja loše propuštaju vodu i ostaju dugo vlažna, pa takva tla treba izbjegavati. Oboljele biljke treba ukloniti iz polja i spaliti, jer sklerociji koji dospiju u tlo mogu biti aktivni i 8-10 godina. Kemijska zaštita nije potrebna jer je obično zaražen mali broj biljaka. Međutim, što širi plodored je obvezatna mjera, a u plodoredu moraju biti zastupljene žitarice.

Bakterijske bolesti Crna trulež p r o v o d n i h s n o p o v a

(Xanthomonas

campestrispv.

campestris)

Bakterija parazitira na mnogim vrstama iz porodice kupusnjača. Najčešće štete nastaju na kupusu, korabici, cvjetači i kelju. Simptomi. Na kotiledonima tek izniklih biljaka vide se male crne pjege u obliku slova "V". Stabljika ima staklastu boju i povinuta je od težine kotiledona.

SI. 193- Crna trulež provodnih snopova na presjeku korijena (snimio B. Cvjetković)

Uskoro se ruši, razmekša i istrune. Opisani simptomi javljaju se na biljkama dobivenim iz zaraženog sjemena. Kada biljka ima razvijene prave listove na njima nastaju trokutaste klorotične zone koje počinju od ruba lista. Suši se napadnuti dio lista, a zatim i čitav list. Bakterija izlučuje toksine koji izazivaju žućenje i nekrozu tkiva. Unutar dijela lista na kojem SI. 192. Crna trulež provodnih snopova na listu (snimio B. Cvjetković)

je vidljivo žućenje, ističu se gotovo crne žile. To se još bolje vidi na poprečnom presijeku žile. Zbog napada bakterije, biljka slabije raste, kržljavi, a može se cijela osušiti. Ako se biljke ne osuše, a jako su napadnute, ne formiraju glavicu. Na presjeku kocena vide se promjene u boji provodnih snopova. Oni postaju tamnosmedi do crni. Sjemenjačice imaju redovito zaražene komuške, a bakterije ulaze u unutrašnjost sjemena, koje je i kontaminirano. Biologija. Parazit se održava u tlu, gdje ostaje vitalan 2-3 godine. Drugi izvor zaraze potječe od biljaka dobivenih iz zaraženog sjemena. Samonikla flora iz porodice krstašica u okolici usjeva može biti izvor zaraze. Bakterija inflcira biljku kroz prirodne otvore na listovima, kroz oštećenja nastala na bilo kojem mjestu domaćina. Lisne uši i puževi također sudjeluju u širenju te bolesti. Kiše i umjetno kišenje potpomažu širenju parazita. Inkubacija traje 7-10 dana na 24-29 Budući da je uzročnik termofilni organizam, uzrokuje veće probleme u uzgoju kupusa u toplijim područjima.

Zaštita. Primjenjiva treba tolerantne hibride, kao npr. Matsumo i dr. O tome pogledati bakterijsku pjegavost. Bakterijska p j e g a v o s t

(Pseudomonas syringae pv. maculicola) To je česta bakterijska bolest cvjetače, iako dolazi i na ostalim kupusnjačama. Simptomi. Na listovima se pojave pjege promjera 2-3 mm. Pjege su u početku tamno zelene, a poslije postaju smeđe. Pjege se najčešće pojavljuju na naličju lista, na mjestima gdje su puči. Ta mjesta postaju tamnija. Jako napadnuti listovi žute i suše se. Međutim, štete su obično bez veće važnosti. Razvoju bolesti pogoduje hladno i vlažno vrijeme. Bakterija se prenosi sjemenom i ostacima oboljelih Zaštita. Budući da se obje bakterije prenose na sličan način, za obje vrijedi ista mjera zaštite. Pr\^a je zaštitna mjera sjetva zdravog sjemena. Ako analizom utvrdimo da je sjeme zaraženo, treba ga tretirati. Djelotvornim se jedino pokazalo potapanje sjemena u toplu vodu, i to sjemena kupusa 15 minuta na 50 a sjemena cvjetače 25 minuta na 50 °C. Na parcelama na kojima je bolest registrirana u štetnoj proširenosti, ne treba sijati kupusnjače barem 2-3 godine. Prskanja sredstvima na osnovi bakra daju odredene rezultate. Vodenasta g n j i l o č a

(Erivinia carotovora pv. carotovora) Simptomi. To je polifagna bakterija koja napada velik broj biljaka. E. carotovora tipični je parazit rana. Infekcije nastaju na onim dijelovima biljke koji su oštećeni ratilima, insektima ili tučom. Na tim mjestima nastaju pjege smeđe boje. Glava kupusa, kelja, cvjetače zadrži neko vrijeme karakterističan oblik, ali na dodir se lako odvaja od kocena. Tkivo trune, postaje vodenasto, gubi konzistenciju i postaje kašasto. Zaraza u korjenastih krstašica može se prenijeti i na korijen.

Na mjesta zaraze naseljavaju se saprofiti, a njihovoj se aktivnosti pripisuje neugodan miris. Zaštita. Primjena plodoreda osnovna je mjera zaštite. U plodoredu bi trebale doći žitarice. Zaražene biljke trebalo bi ukloniti s polja. Ne smije se pretjerivati u gnojidbi dušikom, a treba paziti da se preobilno ne zalijeva. Preporučuje se suzbijati i insekte prenosioce (Diptera) te bakterije. Nakon tuče preporučljivo je usjev poprskati fungicidom na osnovi bakra. Virusne bolesti Virus m o z a i k a karfiola

(Cauliflower

Mosaic Virus)

Napada sve povrtne krstašice. Na njima uzrokuje išaranost i mozaik. Mlade biljke zahvati prosvjetljavanje žila. Prosvjetijavanje se širi i nastaje kloroza čitave plojke, na kojoj se ističu svijetlozelene i žutozelene pjege. Na vanjskim listovima kupusa pojave se nekrotične pjege. Na cvjetači nastaje prugavost žila, a najuočljiviji je znak smanjenje cvata na samo nekoliko centimetara u promjeru. Taj virus uzrokuje klorozu žila plojke na lišču rotkve, a na prokulici se pojave mozaične promjene. Na svim domaćinima simptomi se gube kad temperatura prijeđe 24 Virus prenose lisne uši, i to na neperzistentan način. Virus c r n e prstenaste p j e g a v o s t i k u p u s a

(Turnip Mosaic Virus) A ovaj se virus javlja na svim povrtnim krstašicama, ali simptomi se razlikuju u detaljima. Zajednički simptomi javljaju se u obliku klorotičnih pjega između žila. Te pjege imaju uglat oblik jer su obrubljene sekundarnim žilama lista. Na kupusu nastaje klorotična pjegavost tamnijeg ruba, a mlade listove zahvati prosvjetljavanje žila. Na crvenim sortama pjege su u početku zelene. Na biljkama pred berbu mogu se opaziti crne pjege na listovima u unutrašnjosti glavice. Na listovima cvjetače nastaju kružne klorotične pjege. Na lišću kelja javlja se šarenilo i kloroza, i to obično na starijem lišću. Taj se virus ne prenosi sjemenom, nego ga prenose lisne uši. Oba spomenuta virusa mogu istovremeno zaraziti istog domaćina. Virus žutog m o z a i k a p o s t r n e r e p e

(Turnip Yellow Mosaic Virus) Taj virus inficira kupus, cvjetaču, kelj pupčar i druge kupusnjače. Zaražene biljke zaostaju u rastu, a na listovima nastaju nepravilne žute mrlje, koje postaju nekrotične. Inficirana cvjetača može u jesen i preko zime propasti ili ne formira cvat. Ako je zaraza izbila u proljeće, cvatovi imaju manju tržnu vrijednost. Virus ne prenose lisne uši, nego drugi insekti, npr. buhači (Phyllotreta sppj i Phaedon cochleariae.

I I

'

Virus m o z a i k a r o t k v e

Domaćini toga virusa jesu(Radish rotkva,Mosaic kupus,Virus) cvjetača, kelj. Na rotkvi između glavnih žila nastaju kružne i klorotične pjege. Klorotične pjege postaju sve veće i zahvaćaju veći dio plojke, a samo mali dijelovi ostaju zeleni. Na listovima kupusa nastaju najprije klorotične, a zatim nekrotične pjege. Na cvjetači kao sistemična zaraza nastaju difuzne klorotične i nekrotične pjege. Glavni su prenosioci buhači (Phyllotreta sppj. Zaštita od v i r u s n i h bolesti. Malo je informacija o otpornosti pojedinih vrsta kupusnjača prema virusima. Zato preostaju samo druge mjere zaštite. U uzgoju je potrebno eliminirati izvore zaraze, koji mogu potjecati od korova iz iste porodice. Uzgoj rasada treba biti udaljen najmanje 100 m od ostalih kupusnjača. Još prije sjetve ili sadnje treba na novim površinama uništiti biljke iz te porodice. Plodored je također korisna mjera. U planiranju sadnje bolje je formirati polja u obliku kvadrata nego uske i duge parcele, jer na taj način uši zaraze manji broj biljaka. Prenosioce virusa treba suzbijati već zbog toga što prave direktne štete. Suzbijanjem prenosilaca smanjujemo širenje virusa.

Bolesti hrena Hren ima samo nekoliko bolesti. Najčešće se pojavljuje bijela hrda (Albugo Candida), zatim pjegavost lišća hrena, (Cercospora arjnoraciae), a vdo rijetko venuće (Venicillium spj. Cercospora armoraciae uzrokuje pojavu okruglastih pjega na plojci. Pjege se pojavljuju na najnižem starom lišću, a manje na mlađem. Za jakih zaraza lišće se suši. Zaštita se sastoji u sakupljanju zaraženog lišća koje treba spaliti. Za jake zaraze prskanje se može provesti fungicidima na osnovi bakra.

Suzbijanje korova Porodica krstašica (Brassicaceae = Cruciferae) obuhvaća veliki broj biljnih vrsta od kojih su vrlo važne povrtne kulture: kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, brokula, raštika, korabica, postrna repa, rotkva, rotkvica i hren. Porodica krstašica obuhvaća i veliki broj napasnih i ekonomski važnih korova, koji redovito zakorovljuju kulture krstašice. To su: gorčica - Sinapis arvensis, divlja repica - Raphanus raphanistrum, pastirska torbica - Capsella bursa pastoris, poljski mašnjak -

Thlaspi awense, uročnjak - Ai^ahidopsis thaliana, sivkasta grbica - Cardaria draha, rasperjani oranj - Descurainia sophia, šupljica - Myagrum perfoliatum, obični grbak - Rorippa sylvestris, obični oranj - Sysimhrium officinale i mnoge druge. Zbog međusobne anatomske, morfološke i fiziološke sličnosti, kultivirane i samonikle vrste iz porodice krstašica slično reagiraju na primjenu herbicida. Tako će selektivni herbicidi u nekoj od kultura iz te porodice poštedjeti i većinu samoniklih predstavnika iste porodice. Upravo zbog toga navedeni korovi često "izbjegnu" primjeni selektivnih herbicida. Te su vrste istovremeno domaćini i prenositelji napasnih bolesti i štetnika krstašica pa njihovu suzbijanju treba pridati osobitu pažnju, te ih osim u kulturi treba suzbijati i uz putove, na ekonomskim dvorištima, uz kanale, odnosno u neposrednoj blizini uzgojne parcele zasađene krstašicama. Potreba suzbijanja korova u krstašicama ponajviše ovisi o načinu uzgoja (izravna sjetva ili uzgoj iz prijesadnica), o vremenu sjetve odnosno sadnje i o duljini vegetacije. Nakon izravne sjetve krstašice sporo niču, a vegetacijski ciklus relativno im je dug (80-150 dana). Korovi, naročito u proljetnom i ljetnom roku sjetve, ubrzo nadvladaju kulturu. Mehanička je obrada zbog sitnog sjemena i sjetve širom (klijališta) onemogućena. Cijena sjemena F1 hibrida visoka je da bi se šire prihvatila često upitna sjetva u polje na konačni sklop. Plijevljenje je skup i beskonačan posao, pa primjena herbicida uz mehaničko suzbijanje ostaje jedino prihvatljivo rješenje. Herbicidi, međutim, što zbog nedovoljne selektvinosti, što zbog uskog spektra (ne suzbijaju korove iz porodice krstašica) i relativno kratke postojanosti, jednokratnom primjenom ne daju zadovoljavajuće rezultate. Zbog toga se herbicid primjenjuje više puta u različitim fazama rasta i razvoja kulture i korova. Kad se uzgaja iz prijesadnica, kultura je barem u početku vegetacije u prednosti pred korovima. Sadi se u redove pa je omogućena kultivacija. Sadnjom se korijen polaže dublje u tlo pa su herbicidi selektivniji. Vegetacijski je ciklus kraći pa i manje perzistentni herbicidi daju bolje rezultate. I pored svih nedostataka koje imaju, herbicidi su nedvojbeno unaprijedili proizvodnju krstašica. Njihovom primjenom omogućen je uzgoj izravnom sjetvom, koja još uvijek nije ni izbliza toliko proširena kao uzgoj iz prijesadnica. Također je važno upozoriti na činjenicu da svi herbicidi nisu dovoljno selektivni prema svim kultiviranim krstašicama. Kupus, kelj i kelj pupčar podnose više dozacije istih herbicida, a cvjetača i korabica osjetljivije su, pa je potreban i veći oprez. Izbor selektivnih herbicida za primjenu u rotkvi i rotkvici vrlo je ograničen. Mnogi herbicidi selektivni su samo u određenoj fazi razvoja krstašica. I s gledišta djelovanja na korove važan je rok primjene. Cesto se ti rokovi ne podudaraju, pa ih nastojimo uskladiti primjenom herbicida s kontaktnim rezidualnim ili kontaktno-rezidualnim djelovanjem. U tom smislu prikazan je i pregled selektivnih herbicida u krstašicama. Još jednom napominjemo da pregled treba promatrati cjelovito. Pojedinačna primjena bilo kojeg od navedenih herbicida neće dati zadovoljavajuće rezultate. Od svih prikazanih mogućnosti, proizvođač mora

sam odabrati najbolji program u ovisnosti o stupnju zakorovljenosti, vrsti korova, tipu tla i plodoredu. Naime, neki u krstašicama selektivni herbicidi (Treflan npr.) ograničavaju sjetvu mnogih kultura, što je od osobite važnosti pri primjeni u krstašicama kratke vegetacije. S druge strane, u primjeni herbicida nakon nicanja valja paziti na karencu. Napominjemo da neki herbicidi za sada nemaju dozvolu za promet u Hrvatskoj (označeni zvjezdicom), pa i na to treba paziti. S gledišta načina uzgoja, u kulturama kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i brokula mogu se provesti slijedeće mjere suzbijanja korova:

Kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, b r o k u l a Izravni uzgoj iz s j e m e n a Prije sjetve (pre-sowing) translokacijski ROUNDUP* ili CIDOKOR*, 2-5 l/ha tri do pet dana prije pripreme tla za sjetvu na iznikle korove. Višegodišnje korove treba suzbijati primjenom viših dozacija, a jednogodišnje korove primjenom nižih dozacija. Sjetva se može obaviti odmah nakon pripreme tla. Ne djeluju rezidualno pa se mogu sijati sve kulture. Prije sjetve (pre-sowing) rezidualno TREFLAN, LANOS, TRIFLUR, TRIFLUREX (trifluralin), 1-1,5 l/ha. U Hrvatskoj ima dozvolu za primjenu u kupusu, kelju i cvjetači. U drugim zemljama primjenjuje se i u kelju pupčaru i brokuli. Suzbijaju veći broj jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Na lakom pjeskovitom tlu i u nepovoljnim klimatskim prilikama (suša ili obilne oborine) može usporiti razvoj klijanaca i reducirati sklop. Hlapljivi su i prema svjetlu nestabilni preparati. Zbog toga ih unutar jednog sata nakon tretiranja treba oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Preparati na osnovi trifluralina izrazitog su rezidualnog djelovanja. Ograničen je broj kultura koje nakon uzgoja prijesadnica možemo sijati na istu površinu. Upravo zbog toga ne preporučuje se njihova primjena pred sjetvu kultura kratke vegetacije. Nakon sjetve, prije nicanja (pre-emergence) kontaktno REGLONE^ REGLONE FORTE^ BASTA 15*, 3-5 l/ha, nakon ponika korova, a prije nicanja bilo kojih krstašica. Djeluju kontaktno. Naknadno nicanje kulture i korova nesmetano se odvija. Protiv novoponiklih korova potrebno je dodatno selektivno tretiranje. Zakašnjeli tretman (u nicanju) može reducirati sklop. Nakon sjetve, prije nicanja (pre-emergence) rezidualno DEVRINOL 45 FL i RAZ2A, 2-4 l/ha, kupus, kelj i cvjetača u Hrvatskoj, kelj pupčar i postrna repa u nekim zemljama svijeta. Potrebno ga je u tlo unijeti navodnjavanjem ili plitkom inkorporacijom. Sjetva treba biti ujednačena na dobro pripremljenom tlu. Primjenjuje se u nekim državama SAD-a.

PREFAR 4-E*, 5-6 l/ha, kelj, kupus, kelj pupčar, cvjetača. Primjenjuje se na mineralnim tlima uz obvezatno kišenje nakon sjetve. Suzbija jednogodišnje uskolisne i širokolisne korove. FUSILADE FORTE - ima dozvolu samo za primjenu u kupusu; i FUSILADE SUPER - ima dozvolu za primjenu u svim krstašicama; protiv jednogodišnjih trava daje se 1-2 l/ha, a protiv višegodišnjih trava daje se 2-3 l/ha. Ostali iz skupine cikloheksadinona odnosno ariloksifenoksipropionata, koji su u Hrvatskoj registrirani za daige namjene, u svijetu se primjenjuju i u tim kulturama. N a k o n n i c a n j a (post-emergence) k o n t a k t n o i r e z i d u a l n o

LENTAGRAN WP, 1-2 kg/ha, u vrijeme kad kupus razvije tri prava lista. Bolje suzbija jednogodišnje širokolisne korove. SEMERON 25 WP*, 1-1,5 kg/ha, kad kupus i kelj pupčar razviju najmanje tri prava lista. Njima ne treba tretirati ostale krstašice. Dan nakon tretiranja ne valja primjenjivati umjetno kišenje. Sedam dana prije, odnosno četiri dana nakon tretiranja, ne suzbijati bolesti i štetnike. MESORANIL 50*, 3-4 kg/ha, kad kupus i kelj pupčar razviju barem tri prava lista. Prema ostalim krstašicama nije selektivan. Kontaktno dobro djeluje samo na korove u mlađem razvojnom stadiju. Dobro suzbija veći broj korovskih vrsta prije njihova ponika. Povučen je s hrvatskog tržišta. STARANE 250*, 0,5-0,8 l/ha, registriran je u nekim zemljama kao selektivan u nekim krstašicama. Dobre učinke postiže na neke važne širokolisne korove. Može izazvati prolazne deformacije i zastoj rasta. LONTREL 300*, 0,2-0,4 l/ha, protiv širokolisnih korova iz porodice glavočika. Najbolje rezultate postiže na korove u mlađem razvojnom stadiju. Na osjak djeluje u stadiju rozete. Slabije djeluje u hladnom klimatu (zimske krstašice).

Uzgoj iz prijesadnica Prije p r e s a đ i v a n j a (pre-transplanting) kontaktno, translokacijski i rezidualno

Za tu svrhu mogu se primjenjivati preparati onako kako je prikazano u potpoglavlju "Uzgoj iz sjemena". ROUNDUP*, CIDOKOR* i dr. (vidi "Uzgoj iz sjemena") TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR (vidi "Uzgoj iz sjemena") GOAL 2 E, 2-3 l/ha, GALIGAN 240 EC, VERTON, 1,5-2,5 l/ha, nakon pripreme tla za sadnju kupusa. Primjenjuje se i u ostalim krstašicama (kelj, cvjetača, postrna repa), iako u Hrvatskoj nije registriran za tu namjenu. Tretira se plošno, po površini. Pri sadnji valja nastojati ne remetiti "film" herbicida nanijet na površinu tla. Suzbija veći broj uskolisnih i širokolisnih jednogodišnjih korovskih vrsta. Može izazvati nekroze donjih listova. Preparat je relativno perzistentan (3-6 mj.), pa nakon rezanja glava kupusa treba paziti na plodored.

DEVRINOL 45 FL i RA2ZA, 2-4 kg/ha, registrirani su za primjenu u kupusu, kelju i cvjetači. U svijetu se primjenjuju još i u kelju pupčaru i postrnoj repi. U sušnim uvjetima dobro ih je oruđem unijeti u tlo na 2-4 cm dubine. Perzistentan je pa treba paziti na plodored. Suzbijaju jednogodišnje uskolisne i širokolisne korove. STOMP 330 E, DOST 330 E, STON, 3-4 l/ha, prije sadnje kupusa na dobro pripremljeno tlo. Pri sadnji treba nastojati ne remetiti površinski sloj tla, osim ako se ne unosi u tlo. Inkorporacija se može obaviti, ali vrlo plitko. Dobro suzbija jednogodišnje trave i neke jednogodišnje širokolisne korove. U Hrvatskoj ima dozvolu samo u kupusu, iako se u svijetu rabi i u kelju pupčaru, brokuli i cvjetači. Kombinacija s Goalom 2 E postiže znatno bolje rezultate.

Nakon presađivanja (post-planting) rezidualno MESORANIL 50*, 3-4 kg/ha. Upotrebljava se 10-14 dana nakon sadnje kupusa i kelja pupčara. Niže doze primjenjuju se na lakšim tlima, a više doze na težim tlima. Najbolje rezultate daje na mladim tek poniklim korovima. Rezidualno sprečava ponik jednogodišnjim širokolisnim korovima. SEMERON 25 WP*, 1-1,5 kg/ha. Selektivan je prema kupusu i kelju pupčaru. Upotrebljava se najranije dva tjedna nakon sadnje. Kontaktno suzbija ponikle širokolisne korove. Iskazuje izvjesno rezidualno djelovanje. U hladnim uvjetima (zimska proizvodnja) djeluje slabije. BUTISAN S, 2-2,5 l/ha, primjenjuje se za suzbijanje korova, 8-10 dana nakon presađivanja kupusa. Bolje učinke postiže na korove u mlađem razvojnom stadiju. Odlično suzbija neke važne širokolisne korove. Selektivan je samo u bijelom i ci-venom kupusu. EUSILADE SUPER (kupusnjače), 1-4 l/ha, i FUSILADE FORTE (kupus), 0,8-2 l/ha, te GRASIDIM, 1-4 l/ha. Niže doze primjenjuju se protiv jednogodišnjih trava, a više doze protiv višegodišnjih trava. Primjenjuje se nakon sadnje, kad korovske trave razviju 2-3 prava lista u svim krstašicama. Fusilade forte ima dozvolu samo za primjenu u kupusu, iako se u nas i u svijetu primjenjuje i u drugim kulturama iz porodice krstašica. Posljednjih godina u zaštitu bilja uvode se i novi drugi predstavnici skupina ariloksifenoksi- propionata i cikloheksadinona. Dobro su djelotvorni prema jednogodišnjim i višegodišnjim korovskim travama. Zajednička je karakteristika tih herbicida da su selektivni prema svim dikotiledonskim kulturama. Suzbijaju samo korovske trave, a primjenjuju se u ranijem stadiju njihova razvoja. U našoj se zemlji za sada iz tih skupina upotrebljavaju preparati TARGA SUPER*, LEOPARD*, PANTERA 40 EC^ AGIL 100*, FURORE SUPER*, BASTIONA!*, FOCUS ULTRA* i SELECT*. Protiv jednogodišnjih korova primjenjuje se 1-2 l/ha, a višegodišnje korove suzbijaju doze 2-3 l/ha. Treba paziti na karencu. LENTAGRAN WP, 2 kg/ha, 14 dana nakon presađivanja kupusa. Suzbija jednogodišnje širokolisne i neke uskolisne korove. Selektivan je i u kelju pupčaru te u nekim zemljama ima dozvolu (Vel. Britanija).

LONTREL 300*, 0,2-0,4 l/ha, protiv širokolisnih korova iz porodice glavočika. Najbolje djeluje na korove u mlađem razvojnom stadiju, a na osjak u stadiju rozete. Dobro djeluje na limundžik, kamilicu, jarmen, čičak i druge vrste iz porodice glavočika.

Rotkvica i rotkva Broj herbicida u tim kulturama vrlo je ograničen. Zbog toga je vrlo važno sjetvenu površinu osloboditi korova u godinama koje prethode njihovu uzgoju. Bez štetnih posljedica mogu se primijeniti jedino nerezidualni kontaktni preparati. Dobro je odredeno vrijeme prije sjetve unaprijed prirediti površinu za sjetvu, dati korovima prednost da ranije poniknu, a zatim ih suzbiti kako je opisano. N a k o n sjetve, p r i j e n i c a n j a ( p r e - e m e r g e n c e ) k o n t a k t n o

BASTA 15", REGLONE EORTE*, REGLONE^ 3-5 l/ha. CIDOKOR" ili ROUNDUP" i dr., 2-5 l/ha. Paziti da se isto učini prije nicanja kulture. N a k o n sjetve, p r i j e n i c a n j a (pre-emergence) k o n t a k t n o i r e z i d u a l n o

U nekim europskim zemljama primjenjuju se ovi herbicidi: BUTISAN S*, 1,5-2,5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih korovnih trava. PROPAKLOR T-50*, 7-9 l/ha, protiv jednogodišnjih trava i nekih širokolisnih korova. Pripravci na osnovi propaklora primjenjuju se još uvijek u vrlo malo zemalja.

Hren Na području Hrvatske nije registriran nijedan preparat za suzbijanje korova u hrenu. Posljednjih godina, otkako se hren uzgaja u nas makar i na ograničenim površinama, stečena su izvjesna iskustva i u našoj zemlji. Ipak, temeljitijih istraživanja bilo je samo u inozemstvu. Isključivo se uzgaja iz prijesadnica pa je i pre-em selektivnost lakše postići. Prije n i c a n j a ( p r e - e m e g e n c e ) k o n t a k t n o i translokacijski

GRAMOXONE^ REGLONE FORTE^ BASTA 15^ 3-5 l/ha, prije nicanja hrena na novozasadenoj površini. Djeluju samo na ponikle jednogodišnje korove. Višegodišnje korove samo sprži pa ponovno regeneriraju. ROUNDUP* i CIDOKOR'^ i dr., 3-10 l/ha, prije nicanja kulture. Suzbijaju jednogodišnje korove u nižim dozacijama, a višegodišnje korove u višim dozacijama. Treba spriječiti dodir preparata s kulturom. Navedeni preparati ne iskazuju rezidualno djelovanje. Ne suzbijaju korov koji če niknuti nakon tretiranja. Zbog toga je prije nicanja hrena i korova potrebno dodatno tretiranje nekim pre-emergence herbicidom.

Prije n i c a n j a (pre-emergence) r e z i d u a l n o

AFALON tekući* i dr. na osnovi linurona, 2-4 kg/ha. U tako povišenim dozacijama djeluje, osim na jednogodišnje širokolisne korove, i na jednogodišnje uskolisne korove. SIMBAR*, 2,5 kg/lia, nakon sadnje a prije nicanja hrena. Jako je perzistentan. Suzbija mnogo jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korovskih vrsta. U tako visokim dozacijama rezidualno djelovanje potraje i godinu dana. Zbog toga treba biti oprezan pri sjetvi iduće kulture. DACHTAL W 75*, 6-15 kg/ha. Suzbija velik broj jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. GOAL*, 2-5 l/ha. Primjenjuje se nakon sadnje a prije nicanja hrena. Iznikle će biljke oštetiti. Suzbija velik broj širokolisnih korova i neke uskolisne korove. Nedovoljno je djelotvoran na korovne trave. Ne valja tretirati oslabljen nasad.

X n . LISNATO POVRĆE

Glavočike - Asteraceae: salata (Lactuca sativa), e n d i v i j a (Cichorium endivia), radič (Cichorium intibusvav. foliosum) Lobodnjače - Chenopodiaceae: špinat (Spinacia oleracea), blitva (Beta vulgaris ssp. vulgaris vdr. cicla), cikla (Beta vulgaris var. conditiva) O d o l j e n i - Valerianaceae: matovilac (Valerianella

locusta)

KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA Štetnici salate Izgrizeno korijenje, biljke venu, žute i propadaju

štetnici u tlu

Vrat korijena i prizemno lišće izgrizle sive gusjenice gola tijela

sovice pozemljuše

Lišće izgrizle gusjenice tamnih uzdužih pruga

žuta kukuruzna sovica

Na korijenju zadebljanja, guke, naročito pri uzgoju u zatvorenom prostoru

nematode korijenovih guka

Lišće izbušeno, sluzavi tragovi

puževi

Lišće izgrizle gusjenice

lisne sovice

Na naličju lišća sitni kukci, lišće se kovrča, žuti i suši zelena breskvina uš i druge uši Biljke zaostaju u rastu, na korijenu sitni žućkasti kukci, pokriveni bjeličastom vunastom prevlakom

korijenove uši salate

Cvjetovi zapredeni i izgrizeni, ne donose sjeme

salatin moljac

štetnici špinata i blitve Pregrizen vrat korijena ili oštećeno korijenje Pregrizena stabljika ili prizemno lišće Biljke zakržljale, slab razvoj glavnog, a jači razvoj postranog sitnog korijenja Biljke kržljaju, u vratu korijena bjelkaste ličinke bez glave i nogu, duge do 7 mm Lišće izgrizeno u obliku rupica Lišće izgrizeno s rubova u obliku ureza Na Ušću bjelkasti mjehuri s ličinkama u njima List se kovrča, žuti i suši, na naličju kolonije sitnih kukaca U lišću velike rupe, prisutne gusjenice U lišću rupe raznog oblika, srebrnkasti tragovi sluzi

žičnjaci, rovac, grčice sovice pozemljuše repina nematoda korijenove muhe repin buhač različite pipe repina muha zelena breskvina uš, crna bobova uš i dr. lisne sovice puževi

Bolesti salate, e n d i v i j e i radića P r o m j e n e na k o r i j e n u i k o r i j e n o v u vratu

Mlade biljke ruše se i propadaju

polijeganje ponika

Biljka gubi turgor, na korijenovu vratu bijeli micelij

bijela trulež

Biljka gubi turgor, vene

venuće

Na korijenovu vratu sivi mašak

siva trulež

Promjene na listovima

Svijetlozelene, uglate pjege, s naličja lišća prljavobijele micelarne nakupine Smeđe koncentrične pjege

plamenjača koncentrična pjegavost

Tamnosmede do crne duguljaste pjege

smeđa pjegavost

Pjege oko 5 mm promjera

pjegavost lista

Rubno sušenje lista i napadnuti dijelovi prekriveni sivom paučinastom prevlakom

siva plijesan

Pepeljaste nakupine na licu i naličju listova

pepelnica

Žute ili hrdaste nakupine na naličju lišća, iz njih se trusi žuti ili smeđi prah

hrda

Rubna trulež lista bez pojave sivog maška

bakterijska rubna trulež

Polukružne trule zone promjera 1-2 cm na unutrašnjim listovima, bez pojave maška

bakterijska trulež

Mozaične promjene na listovima ili zadebljanje žila

viroze

Bolesti špinata Promjene u razdoblju nicanja

Mlade se biljke ruše Biljke propadaju u stadiju od tri ili više listova

bolesti u razdoblju nicanja venuće

Promjene na listovima

Žućkaste pjege na listovima i ljubičasta prevlaka na naličju lista

plamenjača

Male tamne pjege nepravilnog oblika na listovima

tamna pjegavost

Pjege sjajne, sivkaste, sa žutim rubom

nekrotična prstenasta pjegavost

Šarenilo ili kovrčanje listova

virusne bolesti

Bolesti blitve Promjene na listovima

Žućkaste pjege na listovima i ljubičasta prevlaka na naličju lista

plamenjača

Crvenkasto smeđi prištići nalik nakupinama spora

hrda

Sivosmede pjege s crvenkasto smeđim rubom

pjegavost lista

Nepravilno uglate sivosmede pjege

siva pjegavost

Pepeljasta prevlaka

pepelnica

Zonirane pjege na listu, trulež korijenova vrata

prstenasta pjegavost

štetnici salate, endivije i radiča Lisne u š i lisnatog p o v r ć a

Na lisnatom povrću u nas su najčešće vrste: Aphis fabae, Aulachonum solani, Hyperomyzus lactucae, Nasonovia ribisnigri, Macrosiphum euphorbiae, Myzus persicae, Myzus ornatus, Pemphigus spp., Aphis gossypii.

O vrsti Aphis fahae vidjeti u poglavlju o mahunarkama. Osim izravnih šteta, lisne uši na lisnatom povrću, poglavito na salati i špinatu, prenose važne viruse. Korijenova uš salate (Pemphigus bursarius) Štetnik prezimi na topoli, s koje se krajem proljeća seli na korijen salate, endivije i nekih korova. Uši su žućkaste, prekrivene bjelkastom vunastom tvari. Sišu korijenje te zbog toga zaostaje rast napadnutih biljaka. Štete su veće za sušna i topla vremena, koje pogoduje razvoju uši.

Sl. 194. Korijenova lisna usna korijenu salate

Kemijsko suzbijanje rijetko je potrebno. U svijetu se katkada suzbija zalijevanjem insekticidima koji sadrže piriraikarb

Salatin moljac (Eucosma /Semasia/ conterminana) Cr\^enkasti leptirić toga štetnika ima raspon krila oko 18 mm. Leti za vrijeme tvorbe cvjetnih pupova, na koje odlaže jaja. Crvenkasta gusjenica prodire u cvijet, zapreda se i izgriza ga. Prezimi u tlu. Napadnuti cvjetovi ne donose sjeme pa štete nastaju samo na sjemenskom usjevu. Ne suzbija se, ali je moguća primjena insekticida u vrijeme pojave cvjetnih pupova. Ostali štetnici Salatu i druge povrtne glavoćike napadaju i štetnici koji žive u tlu, sovice p o z e m l j u š e , žuta k u k u r u z n a sovica, n e m a t o d e k o r i j e n o v i h kvržica i p u ž e v i opisani u poglavlju VIII., lisne sovice opisane u poglavlju XI. te zelena breskvina uš i druge lisne uši. Osobito su velike štete u zatvorenom prostoru. Te vrste povrća napada i više vrsta stjenica, m u h a m i n e r vrste Liriomyza huidobrensis, gusjenice vrste Arctia čaja i neki drugi rjeđi štetnici. Endiviju oštećuju štetnici u tlu, korijenova uš salate i neke druge Si. 195. Puževi roda Arion lisne uši, lisne sovice te m u h e mi(snimio M. Maceljski)

neri.

Većina štetnika salate i drugog lisnatog povrća ne samo što oštećuje napadnutu biljku, nego znatno snizuje tržišnu vrijednost. To se povrće uopće ne može prodati, čak i kad je samo malo zaraženo lisnim ušima ili malo oštećeno od puževa i drugih štetnika. Budući da salate imaju kratku vegetaciju, treba biti naročito oprezan u izboru insekticida, da bi se udovoljilo njihovoj karenci. Protiv lisnih uši i drugih štetnika na lišću treba upotrijebiti insekticide na osnovi diklorvosa, heptenofosa, malationa i neke piretroide. U zatvorenom prostoru mogu propisane karence za neke insekticide biti dulje nego na polju. Puževi se suzbijaju limacidima, a valja paziti da mamci ne dodu na biljke već samo na tlo između njih.

Štetnici špinata i blitve Repin buhač

(Chaetocnema tibialis) Opis. Kukac je dug 1,5-2 mm, tamnozelen, metalna sjaja. Dobro skače i leti. U lišću buši isprva sitne rupice, koje se kasnije povećaju. Važnost. Proširen je svuda u zemlji. Napada špinat, blitvu, šećernu i stočnu repu i korove iz porodice Chenopodiaceae. Najveće štete pravi kad u vrijeme nicanja vlada toplo i suho vrijeme. Oštećeno lišće ima manju uporabnu vrijednost, a i prirod je smanjen. Biologija i ekologija. Odrasli oblik prezimljuje u tlu na zatravljenim terenima. U rano proljeće, obično koncem ožujka ili početkom travnja, izlazi iz tla te traži biljke kojima se hrani. Leti na temperaturi višoj od 20 Jaja odlaže u tlo, a ličinke žive pretežno na korovskim biljkama te ne prave štete. Prezimjeli buhači žive sve do srpnja. Novi odrasli oblici javljaju se u polovici ljeta, i hrane se sve do povlačenja na prezimljenje. Vrsta ima jedno pokoljenje godišnje. Zaštita. Sve mjere koje pogoduju razvoju mladih biljaka smanjuju štete od buhača. Treba uništavati korove iz porodice Chenopodiaceae. Valja izbjegavati uzgoj špinata i blitve blizu polja šećerne ili stočne repe. Ne treba ponavljati uzgoj u blizini prošlogodišnjeg uzgoja. Za jačeg napada mogu se upotrijebiti insekticidi na osnovi malationa (Radotion E 50) ili neki piretroidi. Pipe

(siva p i p a - Tanymecus palliatus, kukuruzna p i p a - T. dilaticollis, blitvina p i p a - Lixus junci i dr.) Opis. Pipe su kornjaši čvrsta tijela, glave izdužene u rilo. Dugačke su 7-12 mm. Najčešće izgrizaju lišće s rubova, praveći duboke ureze. Pipe iz roda Lixtis izgrizaju lišće i u obliku rupica, no glavne štete prave odlaganjem jaja u peteljke lista blitve, katkada i špinata, te u cvjetne stabljike (u sjemenskoj proizvodnji).

Ličinke su bjelkaste ili žućkaste boje, smeđe glave, bez nogu, žive unutar peteljke i cvjetne stabljike. Važnost. U svim područjima uzgoja špinata i blitve opažene su pojedine vrste pipa. Blitvina pipa proširena je samo na obalnom području. Oštećivanjem lišća i bušenjem peteljki blitve smanjuje vrijednost i otežava ili onemogućava prodaju i slabije zaražene blitve. SI. 196. Ličinke blitvine pipe Zaštita. Ne valja ponavljati uzgoj (snimio M. Maceljski) blitve ili špinata na istoj površini, a po mogućnosti niti u neposrednoj blizini njihova prošlogodišnjeg uzgoja. Valja uništiti ostatke biljaka nakon berbe lišća. Treba izbjeći svaku primjenu insekticida. Repina m u h a

(Pegomya hetae, P. hyoscyami spinaciae) Opis. Na lišću je uništen parenhim i nadignuta epiderma u obliku mjehuraste mine. U mini su bijele ličinke bez glave i nogu. Jaja su dugoljasta, bijela, odložena u parovima na naličju. Važnost. Jedan od najvažnijih štetnika špinata i blitve, jer svojom prisutnošću isključuje mogućnost upotrebe lišća. Štete su najveće u područjima gdje je vrijeme vlažno za početnog razvoja tih vrsta biljaka. Biologija i ekologija. Prezimi kao kukuljica u tlu. U našem mediteranskom području javlja se već od veljače, a u kontinentalnom području od travnja. Muha odlaže jaja u skupinama po 2, 4 ili 6 jaja, na naličje lista. Nakon 3-5 dana izlaze ličinke ako je vlažnost zraka najmanje 70 % (optimalna je 90 %). One izgrizaju parenhim, praveći sve veću mjehurastu minu. Razvoj ličinki traje 9SI. 197. Repina muha (prema "Bayer") 18 dana, dokle mina naraste na oko 10 cml Što je list špinata ili blitve manji, šteta je veća. Repina muha ima 3-5 pokoljenja godišnje. Zaštita. Valja izbjegavati čest uzgoj špinata i blitve na istoj parceli ili u blizini prošlogodišnjeg uzgoja. Treba uništavati korove iz porodice Chenopodiaceae. Agrotehničkim mjerama treba ubrzati razvoj špinata i blitve. Kemijsko je suzbijanje potrebno ako se na lišću utvrde odložena jaja repine muhe, ako relativna vlaga zraka prelazi 70 %, a do berbe preostaje još toliko vremena da mogu nastati štete. Upotrebljavaju se neki piretroidi uz strogo pridržavanje propisane karence.

Repina n e m a t o d a

(Heterodera schachtii) Opis. Spolno zrele ženke limunastog su oblika, duge od 0,50 do 1 mm, a široke od 0,36 do 0,50 mm. One se ne kreću, miruju na jednom mjestu u korijenu ili na korijenu, imaju mliječno bijelu kutikulu, koja posmedi nakon što ženke uginu (cista). Mužjaci su crvoliki i migratorni, dugi od 1,3 do 1,6 mm. U oba spola usna bodlja (stilet) duga je od 0,025 do 0,030 mm. Infektivne ličinke drugog razvojnog stadija duge su od 0,40 do 0,60 mm. Važnost. Heterodera schachtii polifagna je vrsta, najštetnija za šećernu repu, na kojoj je i prvi put otkrivena 1859. godine u Njemačkoj (Halle). Danas je široko rasprostranjena u svijetu (39 zemalja), u područjima gdje se uzgaja šećerna repa, pa tako i u Hrvatskoj. Osim šećerne i stočne repe dobri su domaćini ove nematode oko 400 vrsta biljaka, nekoliko porodica Chenopodiaceae, Cruciferae i Poligonaceae, uključujući i korove. Od povrća H. schachtii napada brokulu, ciklu, cvjetaču, kelj, korabu, kupus, rotkvu, špinat i dr. Napadnute biljke zaostaju u rastu i razvoju, listovi su manji, svjetliji i ranije žute. Tijekom dana, na višim temperaturama, biljke venu, ali noću se oporave. Budući da je ova nematoda endoparazit u korijenu, glavni korijen prestaje rasti, a razvija se sekundarno korijenje plitko ispod površine tla, pa korijen dobiva kratak i bujan izgled ("bradat"), a na njemu se nalaze brojne bijele ženke odnosno smeđe ciste. Od jakog napada mjestimice propadaju biljke, pa se u polju zapažaju SI. 198. Glava r e p e n a p a d n u t a prazna mjesta, tzv. "plješine", a prirodi su smarepinom nematodom njeni, ovisno o intenzitetu zaraze. Biologija i ekologija. Ličinke drugog razvojnog stadija izlaze iz jaja pri povoljnim tempeaturama (15-20 ""C) i tada se ubuše u korijen biljke domaćina. Ishrana, presvlačenje i daljnji razvoj mužjaka i ženki obavlja se u tkivu korijena. Mužjaci potom napuštaju biljno tkivo, prelaze u tlo te pronalaze ženke i oplode ih. Svaka ženka može odložiti unutar svoga tijela i jajne vrećice od 200 do 600 jaja. Nakon prestanka ishrane ženka ugine i transformira se u cistu. Jaja i ličinke prvog stadija, unutar ciste, mogu ostati vitalni i do 9 godina. Ovisno o ekološkim čimbenicima, napose o temperaturi, vlazi tla i prisutnosti biljke domaćina, razvoj jednog pokoljenja može trajati od 17 do 60 dana. Najkraći razvoj u 17 dana moguć je pri optimalnoj temperaturi od 21 do 27 U kontinentalnim klimatskim područjima, pa tako i u Hrvatskoj, repina nematoda može razviti dva pokoljenja godišnje (prva u lipnju i srpnju, a druga u kolovozu i rujnu), a u toplijim područjima ima i tri pokoljenja.

Zaštita. Danas se suzbijanje repine nematode provodi sustavom integrirane zaštite bilja. Trogodišnji do četverogodišnji plodored, uz obvezatno suzbijanje korova, učinkovit je način suzbijanja repine nematode. U plodored treba uvrstiti biljke koje nisu dobri domaćini te nematode, a to su lucerna, pšenica, ječam kukuruz, konoplja, grah, krumpir, luk, mrkva i dr. Ranijom sadnjom ili sjetvom, kada su temperature tla niske, a nematoda još nije aktivna, znatno se smanjuju štete od H. schachtii. Fumigacija tla (dazomet, metan) također drastično smanjuje gustoću populacije repine nematode u tlu, a prepoaičuje se da se provodi u rasadnicima zbog dobivanja zdravog, nezaraženog sadnog materijala. Ostali štetnici Špinat i druge povrtne lobodnjače oštećuju i štetnici u tlu, k o r i j e n o v e nematode, r e p i n a nematoda i k o r i j e n o v e m u h e (korijen), te sovice pozemIjuše, lisne sovice, puževi, lisne uši, neke vrste štitastih kornjaša i r e p i n moljac (lišće). Budući da lišće služi za ishranu, treba insekticide upotrebljavati osobito oprezno (vidjeti kod salate), vrlo rano i uz strogo pridržavanje karence. Najbolje je izbjeći njihovu primjenu preventivnim mjerama (širokom plodosmjenom, uništavanjem ostataka usjeva, mehaničkim prikupljanjem, suzbijanjem polifagnih štetnika na prethodnim usjevima itd.).

Bolesti salate, endivije i radića Gljivične i njima sUčne bolesti Polijeganje p o n i k a Polijeganje ponika mogu izazvati Rhizoctonia solani, Pythium spp., Fusarium oxysporum, Sderotinia spp. i dr. stanovnici tla. Zbog toga su vrlo važne osnovne preventivne mjere zaštite koje su opisane kod krstašica. Thanatephorus cucumeris = Rhizoctonia solani Može parazitirati na velikom broju domaćina, između inih na salati, radiću i endiviji. Simptomi. Budući da je R. stanovnik tla, može napasti ponik i na taj način izazvati polijeganje. Međutim, ona može napasti i listove već odraslih biljaka. Infekcija dolazi preko listova koji su u kontaktu sa zemljom, i tu nastane primarna infekcija. Na mjestu infekcije nastaju duguljaste pjege, koje su u početku malene, prozirne, a kasnije se šire, zahvaćaju peteljku i glavnu žilu. Oštećeno mjesto na endiviji ima tamnosmedu boju, a na salati svijetlosmedu, gotovo pro-

zirnu. Venuće, a zatim sušenje vanjskih listova, prvi je uočljivi simptom bolesti. Na kraju se čitava glavica suši, poprimajući smeđu, a zatim crnu boju. Na zaraženim dijelovima biljke nastaju plosnati smeđi sklerociji. Stabljika je nešto otpornija pa je ona zadnja napadnuta. Na napadnute organe vrlo se često naseljavaju bakterije, koje izazivaju truleži dajući sluzast izgled glavici. Biologija. Opisana je kod krstašica.

Zaštita. Tretiranje sjemena prva je zaštitna mjera. Valja poštivati plodored. U zaštićenom prostoru treba sterilizirati tlo. Ako se opazi napad, potrebno je ukloniti zaražene biljke. Zaraza se može smanjiti zalijevanjem biljaka fungicidima koji sadrže karbendazim* (Bavistin, Chromozim, Zino lOOg/100 1). Pythiiim spp. Nekoliko vrsta roda Pythium može napasti mlade biljke, uzrokujući polijeganje. Biologija. Opisana je kod krstašica.

Zaštita. Vrste Pythium obično nisu problem na dobro pripremljenom tlu. Za razvoj tih parazita potrebna je voda pa je odvodnja suvišne vode važan način zaštite. Termičkom ili kemijskom sterilizacijom tla suzbijamo vrste toga roda. Zalijevanjem biljaka i tla fungicidima Avi, Topic, Aliette ili Previcur (propamokarb)* postiže se zadovoljavajuća zaštita. Bijela trulež

(Sderotinia spp.) Bijelu trulež uzrokuju dvije vrste roda Sderotinia, i to: 5. minor \ S. sderotiorum. Bolest se često javlja u uzgoju pod staklom i plastikom. Može izazvati štete u proizvodnji na otvorenom ako se ne poštuje plodored. U proizvodnji sjemena štete su učestalije. Simptomi. Zaraza nastaje u zoni korijenova vrata. Na mjestu prodora parazita u korijen nastaje mekana trulež. Zbog toga čitava glavica gubi turgor i vene. Ako se takva glavica salate ili endivije pokuša dignuti, opazit će se da se ona lako odvaja od korijena, koji ostaje u zemlji. Na onom dijelu glavice koji je okrenut prema zemlji može se si. 199. Bijela trulež na salati vidjeti poput vate bijeli micelij, unutar (snimio B. Cvjetković) kojega se razabiru sklerociji. Oni su nepravilna oblika, i najčešće duguljasti, u početku sivi i mekani, a kasnije pocrne. Trulež korijenova vrata nastaje u svim stadijima razvoja salate, ali najveći broj biljaka napadnut je pred tehnološku zriobu.

Biologija. Oba uzročnika imaju isti ciklus razvoja, ali minor 'wva sklerocije velike 0,5-2 mm, a sclerotiorum duguljaste i plosnate sklerocije, velike 3-9 mm. Osim po sklerocijima te dvije vrste razlikuju se na osnovi broja apotecija na sklerociju, dimenzije apotecija, askusa i askospora. U obliku sklerocija oba parazita mogu preživjeti dugi niz godina u tlu. Na sklerociju se formiraju apoteciji, koji u sebi sadrže askuse s askosporama. Iz askusa se oslobađaju askospore, koje inficiraju biljne organe. Međutim, na sklerociju se može razviti micelij koji može inficirati biljku domaćina. Gljiva može preživjeti odredeno razdoblje u obliku micelija kao saprofit i u povoljnom trenutku zaraziti zdravu biljku. Obje vrste vole lagana, dobro prozračena tla, u kojim se ne nakuplja suvišna voda. Višak vode i nakupljanje većih količina CO^u tlu, utječe da se SderotiniavrsKč slabije razvijaju.

Zaštita. Treba provoditi mjere koje smanjuju infektivni potencijal parazita. Plodored je najvažnija preventivna mjera. Zaražene biljke treba iznijeti iz usjeva, pazeći da se sklerociji ne raspu po du. Nakon svake berbe treba pokupiti otpalo lišće, jer se na njemu razvija micelij i stvaraju sklerociji, što povećava infektivni potencijal. Kemijska sterilizacija daje djelomičnu zaštitu, jer pripravci nisu dovoljno učinkoviti na sklerocije. Ispravno provedena sterilizacija vodenom parom daje najbolje rezultate. Tijekom vegetacije može se prskati fungicidima. Tretirati treba odmah nakon sjetve, a prije nicanja, drugo tretiranje treba obaviti kada se razvije 4-5 listova, a posljednje tretiranje obavlja se u početku svijanja glavice. Za prv^a dva tretiranja treba uzeti manje doze, jer bi se mogla pojaviti fitotoksičnost. Od fungicida mogu se primjeniti: Ronilan (vinklozolin) i Kidan, Lupo (iprodion). Venuče

Venuče već odraslih biljaka može izazvati nekoliko patogenih organizama. Nekoliko PythiumyvsVd može izazvati venuče, palež lista ili trulež korijena. U nas je nađen Pythium tracheiphilum. On izaziva promjene pred tehnološku zriobu, i to u kasnih salata. Biljke zaostaju u rastu uz promjene na vanjskim listovima. Listovi dobiju crvenkastu boju po rubovima, gube turgor, a zatim venu. Na uzdužnom presjeku korijena vidi se posmedenje u zoni središnjeg cilindra. Zaraza najčešće potječe od korijenova vrha, koji postaje smed. Zabilježeni su slučajevi parazitizma na artičoki. Venuče može izazvati i Verticillium dahliae. Prvi simptom vidi se već u stadiju rozete, kada se vanjski listovi objese, dodirivajući tlo. Kada se formira glavica, vanjski listovi žute, venu, ali ostaju visjeti na biljci. Na njima se u zoni glavnih žila, neposredno prije nego se list potpuno osuši, mogu formirati mikrosklerociji. Fusarium oxysporum f. sp. lactucum može izazvati venuče klijanaca. U odraslih biljka listovi žute i najčešće na jednoj strani glavice. Požutjeli listovi na vrhu nekrotiziraju, uz prethodno posmedenje glavnih žila. Neke biljke zaostaju u rastu ili ne formiraju glavicu. Najčešće zaražene biljke uvenu. Na uzdužnom presjeku korijena boja se mijenja u crvenkasto smeđu, a provodni snopovi postaju tamnosmeđi. Zaštita. Za suzbijanje uzročnika venuća preporučuje se plodored, a u zaštićenim prostorima sterilizacija da.

Plamenjača

(Bremia lactucae) Simptomi. Plamenjača napada salatu, endiviju i radič. Biljke su osjetljive u svim razvojnim stadijima. Kotiledoni, kao i prvi pravi listovi, mogu biti potpuno prekriveni konidioforima i konidijama. Od napada venu tek iznikle biljke. Oštećenja na razvijenim listovima različite su veličine, uglata oblika, jer su omeđene jačim žilama lista. Ta su mjesta u početku svijetlozelena do žuta. Na starijim listovima oštećenja postaju klorotična, zatim potamne ili tkivo lista postaje tanje, suho i prozirno. Na listovima se javlja nekoliko tipova simptoma, koje možemo svrstati u nekoliko skupina: 1. - tipične lezije sa sporulacijom na donjoj strani lista; 2. difuzne lezije vidljive s obje strane lista; 3. - široke lezije; 4. - male uglate nekrotske ozljede, i 5. - ozljede sa sporulacijom na licu i naličju lista. Različiti tipovi simptoma javljaju se zbog različite osjetljivosti pojedinih vrsta i hibrida, kao i zbog razlika u klimatskim uvjetima u doba pojave i širenja bolesti. Sjemenjačicama mogu biti napadnuti cvjetna stapka i brakteje. Jak napad na cvjetnu stapku smanjuje urod i kvalitetu sjemena. Zaraza može biti i sistemična. Sistemično zaražene biljke obično su niže. Pred zatvaranje glavice u takvim slučajevima pojave se tamnosmede pjege u pazušcu listova. Biologija. Izvori primarnih infekcija mogu potjecali od: 1. oospora u zaraženim biljnim ostacima; 2. susjednog zaraženog usjeva; 3. samoniklih vrsta roda Lactuca; 4. kontaminiranog sjemena. U životnom ciklusu poznat je i stadij oogonija i anteridija, koji nastaje kad se susretnu miceliji dvaju kompatibilnih izolata (BI i B2). Kao produkt spajanja anteridija i oogonija nastaju oospore, s pomoću kojih se gljiva prenosi iz godine u godinu. Neki izolati stvaraju samostalno oospore, što znači da su homotalični, ali većina je izolata heterotalična. Oospore rjeđe nastaju na salati nego na drugim domaćinima. Ako se nakon berbe salate ili endivije odmah sadi nova salata ili endivija, što se često dogada u zaštićenim prostorima, može i micelij u listovima biti izvor nove zaraze. B. lactucae parazitira i na samoniklim vrstama iz porodice glavočika (Cynara, Lactuca), pa i one mogu biti izvor zaraze, ali samo unutar istog roda. Prijenos sjemenom od male je važnosti, jer se zaraza sjemena izražava u promilima. Osim toga, sjeme se obično tretira fungicidima. Sekundarne zaraze potječu od konidija, nastalih na listovima, zaraženih biljka. Konidije nastaju na dihotomno razgranatim konidioforima, koji završavaju proširenjem, nalik na dlan s prstima, s pet-šest sterigma, na kojima se nalaze konidije. Konidije nastaju noću, a oslobađaju se ujutro pri relativnoj vlazi između 50 i 90 % i temperaturi između 18 i 20 °C. Kontinuirano svjetlo zaustavlja proces oslobađanja konidija pa se najveći broj konidija oslobodi prije podne. S pomoću konidija zaraza se širi tijekom vegetacije sa zaraženih listova na zdrave listove, odnosno s oboljelih biljaka na zdrave biljke. Konidije klijaju od 2 °C do 28-31 a optimalna je temperatura 10 ako se konidije nalaze u kapi vođe. Za samo 2-3 sata, u optimalnim uvjetima, hifa probija kutikulu encimatskim i mehaničkim putem i ulazi u stanice epiderme. Inkubacija traje 4-7 dana na temperaturi 20-22 a na 6 inkubacija traje 24-34 dana, što ovisi o vrsti, kultivaru, kolebanjima temperatura.

Zaštita. Selekcija na otpornost u tog parazita nije dala potpuni uspjeh, jer gljiva stvara brojne patotipove. Teoretski može stvoriti 2048 patotipova, što otežava selekciju. Ipak postoje relativno otporni hibridi na najučestalije patotiove: Amox, Asterix, Brigade, Brogan, Clarion, Crosby, Fatima, Manuela, Matilda, Pentared, Tatiana, Valeska i drugi. Praktične mjere suzbijanja svode se na uklanjanje zaraženih biljnih ostataka. Zaraženi biljni ostaci ne smiju se ostaviti u stakleniku niti zaoravati, jer se preko njih prenosi zaraza. Pri umjetnom kišenju treba nastojati da u jutarnjim satima lišče ne bude vlažno, da se ne bi stvorili uvjete za infekcije. Pored svih mjera često je potrebna i kemijska zaštita. U nas su registrirani fungicidi Aliette, Avi, Topic i Euparen muki. K o n c e n t r i č n a p j e g a v o s t lista

(Alternaria cichorii) Simptomi. Parazit se javlja u uzgoju u polju, na salati, endiviji i radiču. Na vanjskim listovima rozete nastaju ovalne produžene pjege, unutar kojih se razabire nekoliko prstenova. Pjege su smeđe, neravnog ruba. Ako na istom listu nastane više pjega, a povoljne klimatske prilike za razvoj parazita traju dulje, pjege se povećavaju i sjedinjuju i zbog toga list nepravilno raste i žuti. Zbog svega toga propada veći dio listova u rozeti. Slične simptome na salati uzrokuje i Stemphylium hotfjosum f. lactucum, kojemu se svršeni stadij Pleospora herbarum rijetko javlja. Prstenaste pjege obično su nešto manje (2-3 mm) i tamnije od pjega koje uzrokuje Alternaria. Obje bolesti javljaju se češće na sjemenjačicama. Biologija. Oba se spomenuta parazita prenose sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Zaraze gljivom Alternaria c/c/7on/nastaju na 10 do 13 a razvoju parazita pogoduje kišno razdoblje.

Zaštita. Protiv tih parazita može se provoditi zaštita primjenom fungicida na osnovi iprodiona (Kidan, Lupo) Euparen Multi. Smeđa p j e g a v o s t

(Microdochiumpanattonianum

syn.

Marssoninapanattoniana)

Simptomi. Parazit dolazi na endiviji, salati, a rjeđe na radiču. Bolest se najprije javlja na starim listovima, prelazeći postupno na unutrašnje listove rozete. List može biti napadnut na bilo kojem mjestu, ali najčešće zaraza nastaje na glavnoj žili ili u njegovoj blizini. Na mjestu zaraze nastaju vodenaste zone, koje poprimaju žutu, zatim svijetlosmedu boju, a okružene su tamnijim rubom. Ozljede u početku imaju ovalan oblik promjera oko 2-3 mm, ali budući da se šire do žile, postaju uglate. Na glavnoj žili pjege su eliptične (2,5 x 4-5 mm). Često se na zaražene listove za kišnog vremena nasele razni saprofiti, pa čitav list istrune. Za jakog napada, kad je bolešću zahvaćen veći broj listova, čitava biljka zaostaje u rastu. Smeđa pjegavost javlja se i na sjemenjačicama, na kojima osim listova napada i cvjetne izboje.

Biologija. Parazit se prenosi sjemenom. Kako sjeme stari, tako pada postotak zaraze u sjemenu, pa takav način prenošenja ima manju važnost. Ako nema živog domaćina, gljiva preživljava u zaraženim biljnim ostacima ili kao mikrosklerociji u du. Na mikrosklerocijima u vlažnom ambijentu nastaju hife ili konidiofori s konidijama, koje obave infekciju. Za infekcije je potrebna kiša, umjetna kiša ili visoka relativna vlaga. Pri 20 °C dovoljno je 2-4 sata vlaženja lista za nastanak infekcije. Parazit ulazi u list direktnom penetracijom ili kroz puci. Nakon zaraze lista formiraju se acervuli, koji nastaju ispod epiderme. Epiderma puca, a iz acervula se oslobactaju spore, koje kišom, umjetnom kišom ili vjetrom prenose zarazu. Za razvoj parazita najpogodnija je temperatura 20 Tada razdoblje inkubacije traje 4 dana. Na temperaturama višim od 28 °C spore ne klijaju.

Zaštita. Za zaštitu se prepoaičuju dvogodišnji piodored, uništavanje zaraženih biljnih ostataka i samoniklih biljaka u okolici usjeva. Treba smanjiti, koliko je moguće, vlaženje lišća. Kada su uvjeti za razvoj parazita učestalo povoljni, potrebno je primijeniti sredstva za zaštitu bilja. Djelotvorni su fungicidi na osnovi mankozeba* (Dithan M-45, Star, Pinozeb, Crittox MZ) i azoksistrobin* (Quadris). Siva p l i j e s a n

(BoUytis cinerea) Ta gljiva može parazitirati na salati, endiviji i radiču u svim stadijima razvoja, od sjetve do berbe, a i nakon toga u transportu i u uskladištenju. U uzgoju pod staklom i plastikom može izazvati veće štete. Simptomi. Kad se zarazi ponik, mlade biljke mogu polijegati. Prvi nagovještaj zaraze starijih biljaka jest vodenasta tamna zona na bazi stabljike ili lista. Pjega postaje klorotična i uskoro se zaraženo mjesto presvuče sivim micelijem. Ako je napadnuta zona korijenova vrata, može čitava biljka propasti. Ipak su najčešće napadnuti listovi. Često zaraza počinje s dijela lista koji je prije toga bio oštećen. Za vlažnog vremena bolest se širi u unutrašnjosti glavica, uzrokujući trulež listova, koji se presvuku sivim micelijem. Ako nakon povoljnog razdoblja za razvoj bolesti nastupi suho razdoblje, napadnuti se dijelovi lista suše, poprimajući svijetlosmedu boju, a na osušenom dijelu tkiva nastaju crni sklerociji. Biologija. Budući da Botrytis cinerea živi i kao saprofit na odumrlim biljnim ostacima, konidija ima svuda i mogu izazvati zarazu čim nastanu pogodni uvjeti. Za zaraze je

SI. 200. Siva plijesan na salati (snimio B. Cvjetković)

potrebna relativna vlaga veća od 85 % . Temperatura je manje važna jer se Botiytis cinerea razvija od 0 do 35 Botiytis prenosi sjemenom u obliku micelija ili sklerocija, koji dospiju medu sjeme. Budući da se za sjetvu često uzima pilirano sjeme, takav prijenos ima manju važnost. Botiytis cinerea nazivamo skupinu morfološki gotovo identičnih konidijskih stadija, pa je možda ispravnije govoriti o skupini Botiytis cinerea. Na molekularnoj razini postoje razlike pa su izdvojeni pojedini tipovi transpoza i vakuma. Unutar vraste B. cinerea neke jedinke mogu zaraziti velik broj domaćina, a druge su specijalizirane za pojedinu biljnu vrstu. Savršeni stadij (Botiyotinici fuckeliana) stvaraju samo kompatibilne jedinke. Pri tome sklerociji imaju ulogu majke, a mikrokonidije ulogu oca. Nakon spajanja na sklerociju nastaju apoteciji.

Zaštita. Upravo zbog toga što je parazit prisutan posvuda, potrebno je paziti na uvjete koji su potrebni za infekcije, najvažniji je uvjet relativna vlaga. U uzgoju pod staklom i plastikom mogu se korigirati ti uvjeti provjetravanjem i zagrijavanjem zaštićenog prostora. Suzbija se istim fungicidima kojima se suzbija bijela trulež salate. Pepelnica

(Eiysiphe cichoraceanim f. sp. cichorii) Ta gljiva parazitira na radiču, endiviji i salati. Na radiću dolazi povremeno, a vrlo rijetko na endiviji i salati. Simptomi. U radića lice i naličje lista izgleda kao da je posuto sivkasto bijelim prahom. Naličje lista jače je napadnuto nego lice. Obično su jače napadnuti vanjski listovi rozete. Pojava praškastih nakupina jače je izražena u okolici glavnog nerva. Mogu biti napadnuti i listovi u unutrašnjosti rozete, ali to obično biva kada postanu zeleni. Jako napadnuti listovi gube sjaj i savijaju se, a na mjestima napada nastaje nekroza. Biologija. Parazit prezimljuje u obliku kleistotecija. Pri temperaturi između 15-22 °C, nakon što se navlaže, kleistoteciji pucaju, oslobađajući askuse s askosporama, koje mogu inficirati radič, endiviju, ali i samonikle Lactnca, Cichorinm vrste. Spomenute samonikle vrste mogu biti u proljeće izvor infekcija. Praškaste nakupine na listovima potječu od oidija, koje raznose zarazu od biljke na biljku. Za klijanje oidija, rast infektivne hife i micelija najpovoljnija je temperatura od oko 18 °C. Na toj temperaturi i u relativnoj vlazi od 95-98 % oidije klijaju u najvećem postotku, pa su to najpogodniji uvjeti za zaraze. Minimalne temperature na kojima može nastati zaraza kreću se od 6 do 10 Pred kraj vegetacije unutar praškastih nakupina formiraju se kleistoteciji.

Zaštita. Poznato je da sve sorte nisu jednako osjetljive. Osjetljiva je sorta radiča Rosso di Verona. Opažena je izvjesna otpornost u endivije s visokim osmotskim pritiskom u stanicama. Osjetljivije su biljke koje rastu u sjeni. Zaštita se može provoditi primjenom fungicida na osnovi sumpora, uz mjere opreza zbog moguće fitotoksičnosti kod visokih temperatura.

Hrda salate

(Puccinia opizii) Na gornjoj strani lišća nastaju žućkaste, male, sjajne točkice, spermagoniji. Na naličju lista na istom mjestu pojavljuju se žute pustule, koje se raspucaju, a iz njih se rasijavaju ecidiospore u obliku žutog praha. P. opiziiheterecijska je hrda, tj. treba dva domaćina da bi mogla imati pun životni ciklus. Stadij ecidije Aecidiiim lactucae razvija se na vrstama roda Lactuca, Sonchus, Crepis, a teleutostadij na šašu (CarexJ. Hrda e n d i v i j e i radiča (Puccinia hieracii f. sp. cichorii) Napada listove radiča i endivije, ali javlja se i na stabljici radiča. Na listovima nastaju male okrugle nakupine (uredosomsi) hrdaste boje, koje kasnije postaju tamnosmede i crne. Na stabljici radiča javlja se pretežno teleutostadij, s tamnosmedim sorusima. Slične simptome izaziva i Puccinia endiviae, koja se morfološki razlikuje samo u duljini drška teleutospora, pa se drži sinonimnim nazivom. Zaštita. Hrde se javljaju najčešće u jesen pa tada treba obratiti pozornost na njihovo suzbijanje. U nekim zemljama primjenjuju se Dithane M-45 (mankozeb)* azoksistrobin* (Quadris). Pjegavosti lista (Septoria lactucae) Promjene nastaju na starijim listovima u obliku malih okruglih pjega, veličine do 5 mm. Tkivo unutar pjega suši se, poprimajući svijetlosmedu boju, a vanjski je rub tamnosmed. Unutar pjega nastaju male crne kuglice, piknidi. Osušeni dio u nekim situacijama može ispasti pa na listu ostanu rupe. Kako bolest napreduje, tako se i pjege šire i spajaju pa to završava kompletnim sušenjem lista. Na sjemenjačicama napadnuta je cvjetna stapka i lapovi. Izazvala je štete na zaraženoj divljoj salati (L. serriola) u kišnim godinama u proizvodnji sjemena u Istri. Iz vegetacije u vegetaciju prenosi se sjemenom, biljnim ostacima. Može prezimiti u toplim krajevima. Na sjemenskim usjevima dobru djelotvornost pokazali su fungicidi na osnovi karbendazima* (Bavistin, Chromozin, Zino). Bakterijske bolesti Na vrstama iz porodice glavočika parazitira nekoliko bakterija. Navodimo one koje izazivaju veće štete. Na endiviji, salati i radiću parazitiraju Pseudomonas

marginalispv. marginalis i Pseudomonas cichorii, a na salati Pseudomonas viridilivi de iXanthomonas campestrispv. vitians. Bakterijska r u b n a trulež

(Pseudomonas marginalis pv. marginalis) Na rubovima vanjskih listova rozete nastaju uske tamne vodenaste pjege. Bolest se ne mora manifestirati uvijek na najstarijim listovima, ali obično su uvijek

napadnuti listovi iste dobi. Provodni su snopovi tamni u zoni nastalih oštećenja i oko njih. Kad vlažno razdoblje dulje potraje, bolest se može proširiti ne samo na do tada zaražene listove, nego prelazi na stabljiku koja trune. U takvim slučajevima čitava biljka propada. Međutim, ako nastupi dulje sušno razdoblje nakon pojave simptoma, napadnuto se mjesto suši, a zahvaćeni dio lista podsjeća na pergamentni papir. Bakterijska trulež u n u t r a š n j i h listova

(Pseudomonas

cichorii)

Obično se simptomi javljaju na unutrašnjim listovima rozete u obliku sitnih smeđih pjega, koje postupno postaju sve veće, dosižući 1-2 cm promjera. Ozljede mogu nastati na rubu lista i između glavnih žila, ovisno o tome na kojem je mjestu nastala zaraza. Rubne se ozljede šire polukružno i simetrične su, a mogu obuhvatiti veći dio lista. Kad napad počne, ozljede su smeđe, bez promjene konzistencije, ali kasnije postaju tamne i mekane. Bakterijska trulež listova i stabljike

(Xanthomonas

campestrispv.

vitians)

Prvi simptomi na potpuno razvijenim listovima jesu malene (do 3 mm) uglate vodenaste pjege. Pjege postaju veće, smeđe do crne, obrubljene većim žilama. U nastavku bolesti suši se dio lista ili čitav list koji poprima konzistenciju pergamentnog papira. Samo u vrlo povoljnim uvjetima parazit prelazi na listove u unutrašnjosti glavice ili na korijen. U takvim slučajevima rast zastaje, a trulež se može proširiti na čitavLi biljku. Zaražene biljke u procesu transporta protrunu zbog invazije mikroorganizama truljenja. U sjemenske salate u kišnim godinama osim listova mogu biti napadnuti i cvjetovi. Na lapovima nastaju tamnosmeđe nekroze, a sjeme dobiveno od takvih biljaka zaraženo je. Biljke dobivene iz zaraženog sjemena propadaju. Zaštita od bakterija. Fungicidi na osnovi bakra (Champion, Champ F2) pokazuju izvjesno djelovanje na bakterije. Neke soite podnose bakar, a potrebno je provjeriti kako novo uvedene sorte podnose fungicide na osnovi bakra. Upravo stoga što se te bolesti teško suzbijaju treba paziti na druge mogućnosti zaštite, upotrebu zdravog sjemena, uvođenje plodoreda, spaljivanje zaraženih biljnih ostataka. Treba izbjegavati sjetvu u područjima s visokom vlagom. Na osjetljive sorte nije uputno primjenjivati umjetnu kišu. Virusne bolesti Virus m o z a i k a salate

(Lettuce Mosaic Virus) Prvi znak zaraze jest prosvjetljavanje žila, a vršni listovi nekih sorti imaju staklast sjaj. Kasnije se pojavljuje mozaik na listovima. U zimskim mjesecima mo-

gu nastati male nekroze na listovima. Ako se zaraza pojavi rano, unutrašnje je lišće kržljavo i zbijeno, a glavice se ne formiraju. Virus se prenosi sjemenom i lisnim ušima na neperzistentan način. Sjeme dobiveno od zaraženih biljaka sadrži 1-15 % zaraženih sjemenki. U prenošenju virusa iz jedne vegetacije u drugu sudjeluju i druge vrste iz porodice glavočika, naročito cvijeća (cinia, astra, cineraria), koje rastu u neposrednoj blizini. Potrebno je sijati provjereno zdravo sjeme salate. Lisne uši, vektore treba suzbijati. Ako se spaze pojedine zaražene biljke, treba ih ukloniti iz nasada. Danas ima relativno otpornih hibrida, kao što su Asterix, Bacio i cirugi. Virus m o z a i k a krastvca

(CucumberMosaic Virus) Salata je jedan od brojnih domaćina toga virusa. On izaziva male nekroze duž žila lista, a zatim mozaik, pa po tome podsjeća na simptome virusa mozaika salate. Zbog toga ih je teško razlikovati prema simptomima. Zaražene biljke zaostaju u rastu. Poznati su slučajevi istovremene zaraze virusom mozaika salate i virusom mozaika krastavca. Tada biljke ostaju patuljaste, s izraženim klorozama i nekrozama na lišću. Taj se virus ne prenosi sjemenom, ali prenosi se neperzistentno lisnim ušima. Potrebno je u usjevu uništiti pojedinačne zaražene biljke da bi se smanjio izvor zaraze. Lisne uši treba suzbijati u usjevu, ali što je još važnije, oko nasada na korovima, koji također mogu biti zaraženi i biti izvor zaraze. Virus z a d e b l j a n j a žila salate

(Big Vein Virus) Virus napada salatu i endiviju. Bolest se manifestira već na mladim biljkama, ali simptomi su uočljiviji na razvijenim biljkama. Plojka izbjeljuje u zoni oko nerava. Žile lista abnormalno su zadebljale. Virus koji uzrokuje te promjene prenosi gljiva Olpidium hrassicae. Ona je stanovnik tla, a živi i na korijenu drugih biljaka, odakle može prenijeti zarazu na salatu. Budući da je za razvoj prenosilaca (O. hrassicae) potrebna voda, treba izbjegavati obilno zalijevanje. Sterilizacijom ili dezinfekcijom tla uništava se vektor pa nema zaraza.

si. 201. Virus zadebljanja žila salate (snimio B. Cvjetković)

Bolesti špinata Gljivične i n j i m a slične bolesti Bolesti u r a z d o b l j u k l i j a n j a i n i c a n j a

U razdoblju klijanja i nicanja špinat napadaju gljive iz tla. Medu njima najčešće se spominju Pytbium spp., Phytophthora spp., Phoma sp. i Rhizoctonia solani. Misli se da špinat najčešće parazitira P. dehaijanum. Međutim, osim spomenute vrste, na špinatu su registrirane i druge Pythium vrste i Phytophthora ayptogea. Svi predstavnici roda Pythium i Phytophthora zahtijevaju obilje vode u tlu da bi nastala zaraza. Na hladnim i vlažnim tlima klicu može napasti Pythium ili Phytophthora, i tada biljke ne niknu. U razdoblju nicanja Pythium spp. izazivaju djelomičnu nekrozu korijenova vrata. Tu nastaje tipična vodenasta pjega, a kao posljedica, biljke požute i poliježu. Sličan je simptom i u Phytophthore. Kao i u drugih domaćina, R. solani uzrokuje tipičnu trulež korijenova vrata. Phoma betae moze izazvati naglo venuće ponika. Stabljika poleglih biljaka ima staklastu smeđu boju. Zaštita. Svi uvjeti koji pogoduju brzom nicanju, drže se ujedno i zaštitom od bolesti. Što je razdoblje nicanja dulje, to je i mogućnost infekcije veća, pa se zbog toga ne preporučuje sijati duboko, a ni u rano proljeće, kad još temperature za klijanje nisu optimalne. Prepoaičuje se tretirati sjeme fungicidima na osnovi TMTD i ne zalijevati preobilno. Venuče špinata (Fusarium oxysporum f. sp. spinaceae) Simptomi. Taj parazit napada špinat nakon formiranja trećeg lista, pa do pune zrelosti. Simptomi se najprije očituju na vanjskim listovima rozete. Vanjski listovi postupno gube zelenu boju i turgor, postaju žuti. Ako je vrijeme suho i toplo, simptomi su očitiji. Postupno svi listovi žute i gube turgor, a biljka tada vene. Parazit napada korijenove dlačice, postrano korijenje, a nakon toga i glavni korijen. Kad je veći dio postranog korijenja napadnut, postaju vidljivi prvi simptomi na listovima. Napadnute korijenove dlačice postaju tamne, a na presjeku glavnog korijena vide se tamna mjesta u zoni provodnih snopova. Venuće mogu izazvati i Venicillium vrste. Zaštita. Kao mjere zaštite preporučuju se plodored i uništavanje zaraženih biljnih ostataka. Na malim površinama može se provoditi kemijska (dazomet) ili toplinska (solarizacija) sterilizacija tla. Plamenjača špinata

(Peronospora farinosa f. sp. spinaciae, syn. P. ejfusa, P. spinaciae ) U sklopu osnovne vrste P. farinosa izdvojene su specijalizirane formae P. farinosa f. sp. betaei P. farinosa f. sp. spinaciae. Unatoč tome, neki taksonomi

plamenjaču na špinatu drže posebnom vrstom, rabeći u naslovu spomenute nazive. Simptomi. Na tek izniklim biljkama napad može biti opasan, jer tada mogu biti napadnuti kotiledoni. U takvim slučajevima mlade biljke najčešće uginu. Na gornjoj strani zaraženih listova vide se žućkaste pjege raznih dimenzija i oblika. Na naličju lista, ispod pjega, rasi. 202. Plamenjača špinata (snimio: zvija se sivoljubičasta prevlaka, koja poB. Cv jetko vic) tječe od konidiofora i konidija. Jako napadnuti listovi postaju mjehurasti, uvijaju se, kk:)rotični su, na kraju se suše i otpadaju. Sjemenjačicama može biti napadnuta cvjetna stapka i sjeme. Biologija. Konidije nastale na konidioforima na naličju lista raznose zarazu tijekom vegetacije. Nakon otpadanja zaraženih listova u njima se formiraju oospore i s pomoću njih preživljava razdoblje bez domaćina. Osim tog načina, gljiva se prenosi iz jedne vegetacije u drugu, u sjemenu, u obliku micelija ili na sjemenu kao oospore. Međutim, u toplim krajevima za vrijeme blagih zima, gljiva može preživjeti na zaraženim biljkama u polju (što je zapaženo u Istri). Da bi nastala infekcija, uz odgovarajuće temperature potrebno je da list bude vlažan. Optimalna temperatura za klijanje konidija jest oko 8 premda one mogu klijati od 3 do 30 °C. Sekundarne zaraze mogu se ostvariti između 8 i 18 uz relativnu vlagu barem 70 %, premda je optimalna vlaga iznad 85 %. Parazit stvara fiziološke rase pa je zbog toga selekcija rezistentnih kultivara otežana.

Zaštita. Mjere suzbijanja sastoje se od prostorne i vremenske izmjene usjeva, da bi se eliminirao izvor zaraze koji potječe od zaraženih biljnih ostataka. Usjev ne smije biti pregust, da se ne stvara visoka zračna vlaga. Sijanje zdravog ili tretiranog sjemena važna je mjera u suzbijanju bolesti. Stare su sorte više ili manje osjetljive prema plamenjači, ali danas ima nekoliko selekcija koje su relativno rezistentne na plamenjaču, npr. Spanda, Spokane, Springer. U nekim zemljama primjenjuju se fenilamidi*, fosetil. Al* ili fungicidi na osnovi bakra, uz oprez zbog moguće fitotoksičnosti. Antraknoza (Colletotrichum dematium f. sp. spinaciae) Simptomi. Parazit na listovima uzrokuje pojavu nekrotičnih pjega raznih dimenzija. U početku su te pjege malene, 2-5 mm, ali postupno se šire i povezuju. Unutrašnjost pjege poprima vodenast izgled sivkaste boje, a dio lista oko pjege ima žućkastu boju. Unutar pjega razabiru se plodna tijela (acerv^ili) crne boje. Biljkama dobivenim iz zaraženog sjemena potamne korjenčići i biljke odumiru. Bolest može biti naročito štetna na sjemenjačicama. Na zaraženim sjemenjačicama formiraju se eliptične pjege s acervulima na cvjetnim stapkama. Od zaraženih biljaka dobije se zaraženo sjeme.

Biologija. Gljiva se prenosi zaraženim sjemenom, a u polju se širi s pomoću kiša ili umjetne kiše. Optimalna je temperatura za razvoj između 22 i 26 a za klijanje konidija 20-28 uz prisutnost visoke vlage. U najpogodnijim uvjetima inkubacija traje 6-10 dana.

Zaštita. Tretiranjem sjemena fungicidima na osnovi TMTD-a uspješno se suzbija površinska zaraza na sjemenu. Za unutarnju zarazu sjemena preporučuje se potapanje sjemena 24 sata u 0,2-postotnu otopinu TMTD, ugrijanu na 30 U hibrida postoje razlike u osjetljivosti, pa treba sijati one koji su manje osjetljivi. Za zaštitu sjemenskih usjeva djelotvorni su fungicidi na osnovi propineba*. Nekrotična p j e g a v o s t lista

(Heterosporium

variahile) isyn. Cladosporium variahile i Helminth osporium variahile)

Simptomi. Kao i prije spomenuta, i ova gljiva izaziva veće štete na sjemenjačicama. Bolest se manifestira pojavom pjega promjera 3-5 mm. Pjege su sjajne, sivkaste, obrubljene žutim prstenom. Mogu se pojaviti na obje strane lista. Ipak, većina pjega vidljiva je na licu lista. Pjege nekrotiziraju, a zaraženo tkivo lista može ispasti. Kad bolest uznapreduje, za vlažna vremena, pojave se tamnomaslinaste prevlake na pjegama, koje potječu od konidiofora. Znatne štete mogu nastati u proizvodnji sjemena. Biologija. Parazit se iz vegetacije u vegetaciju prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Na zaraženim dijelovima špinata nastaju valjkasti konidiofori s konidijama. Zaraza se prenosi tijekom vegetacijskog razdoblja s pomoću konidija. Najpogodnije temperature za rast i za klijanje konidija jesu 20-28 °C. Za razvoj i širenje parazita potrebna je visoka relativna vlaga.

Zaštita. Sijati treba zdravo ili tretirano sjeme i provoditi plodored. U sjemenskim usjevima u drugim zemljama primjenjuju se fungicidi na osovi bakra i Score*. Pjegavost lista (Cercospora beticola) Osim gljive C. beticola na špinatu može parazitirati i C. benrandii. Simptomi. Spomenute vrste izazivaju slične simptome. Na listovima nastaju brojne malene okaigle nekrotične sivosinede pjege s crvenkastosmedim rubom. Kada na listu ima mnogo pjega, list žuti i brzo vene. Biologija i zaštita. Opisana je kod blitve. Siva p j e g a v o s t lista

(Ramtilaria

spinaciae)

Na listovima špinata izaziva svijedosmede ovalne pjege, unutar kojih se formiraju bezbojni dugački konidiofori s bezbojnim cilindričnim konidijama.

Virusne bolesti Virus m o z a i k a krastavca (VMK)

(CucumberMosaic Virus) Taj virus izaziva stvaranje žutih mrlja na listu špinata. U početku se bolest manifestira s više ili manje izraženom klorozom, koja postupno zahvaća sve listove. Simptomi se najprije uočavaju na mladim listovima, kasnije na starijim listovima. Pojedini listovi kovrčaju se zbog zastoja u rastu. U kasnijem tijeku bolesti vanjski listovi rozete postaju klorotični i ranije se suše. Glavni prenosioci zaraze u prirodi jesu lisne uši. Postoje tolerantne sorte. Virus m o z a i k a r e p e (VMR)

(Beet Mosaic Virus) Simptomi. U proljetnoj sjetvi simptomi se očituju na mladim listovima. Oni se svijaju, a istovremeno se pojave male zlatnožute mrlje, koje često imaju tamnu točku u sredini. Pojedine mrlje mogu se spajati, ali list ostaje mozaičan. Zaražene biljke često zaostaju u rastu. Stariji listovi pokazuju nekroze od vrha plojke prema peteljci. Špinat u jesensko-zimskoj sjetvi obično ima slabije izražene simptome. Više vrsta lisnih ušiju može prenositi virus na neperzistentan način. Virus žutice r e p e (VŽR)

(Beet Yellow Virus) Na listovima uzrokuje pojavu nepravilno razmještenih žutih mrlja. Listovi su svinuti u luk. Katkad se usuču peteljke. Sva tri spomenuta virusa registrirana su u našoj zemlji na raznim domaćinima. Zaštita od v i r u s n i h bolesti. Sijati treba tolerantne sorte. Biljke sa simptomima u usjevu treba uništiti, napose u sjemenskim usjevima. Zaštita se sastoji od prostorne izolacije usjeva špinata od izvora zaraze. Obvezatno je suzbijanje lisnih ušiju koji su prenosioci uzročnika. Pri suzbijanju prenosioca zaraze bolji se učinci mogu postići kod virusa koji se prenose na perzistentan način.

Bolesti blitve Gljivične i n j i m a slične bolesti Plamenjača

(Peronospora farinosa f. betae syn. P. scbacbtii) P. farinosa f. betae svo]\m morfološkim karakteristikama odgovara uzročniku plamenjače na špinatu, ali ne može inficirati špinat, nego samo blitvu i ciklu.

Simptomi. Ona je dosta česta, premda ne izaziva velike štete, osim u sjemenskih usjeva. Najmlađi listovi biljke poprimaju žutoružičastu boju, postaju deblji, naborani, a s naličja lista vide se nakupine sporonosnih organa sivoljubičaste boje. Katkada mogu biti napadnuti i vanjski stariji listovi. Jako se zaraženi listovi suše. Česta je u sjemenskoj proizvodnji. Na sjemenjačicama osim listova može biti napadnuta i cvjetna stapka. Biologija. Gljiva se prenosi u obliku oospora u zaraženom lišču, ali može se prenositi i sjemenom. Blitva i cikla mogu biti inficirane sporama koje donosi vjetar s polja šećerne repe. Razvoju plamenjače pogoduje prohladno vrijeme s čestim kišama. Optimalna temperatura za sporulaciju i klijanje konidija jest 8 do 12 Inkubacija je u funkciji temperatura. Pri 10 traje 12 dana, pri 14 traje 5 dana, pri 18 °C traje 10 dana, a pri 22 °C traje 18 dana.

Zaštita. Sijati treba zdravo ili tretirano sjeme. Plodored također pridonosi smanjenju zaraze. Blitvu i ciklu ne preporučuje se uzgajati blizu šećerne repe. Pojedinačne zaražene biljke treba odstraniti iz usjeva. Primjenjuju se fungicidi na osnovi bakra* i metalaksila* Hrđa (Uromyces bete) Simptomi. Češće napada blitvu nego ciklu. Na listovima nastaju brojne nakupine poput prištića, promjera oko 2 mm, smeđe crvenkaste boje (uredosorusi), koji pred kraj vegetacije postaju tamnosmeđi (teleutosorusi). Na peteljkama sorusi imaju duguljast oblik. Samo se za vrlo jakih napada hrđe suši lišće. Ipak i od slabih zaraza lišće blitve gubi tržnu vrijednost. Biologija. To je autecijska hrda, što znači da sve razvojne stadije razvija na istom domaćinu - blitvi ili cikli. Gljiva prezimljuje na otpalom lišću ili u tlu u obliku teleutospora. Teleutospore u proljeće klijaju, dajući bazidiospore, koje inficiraju blitvu ili ciklu. Spermacije (piknidi) i ecidije pojavljuju se na licu lista. Optimalna temperatura za klijanje ecidija jest 14-15 Inkubacija pri 16-23 °C traje 14-18 dana, a uredosorusi i teleutosorusi dolaze s obje strane lista. Ecidijski je stadij žućkast i obično ostane nezapažen.

Zaštita. Preporučuje se što širi plodored i uništavanje zaraženih ostataka krajem vegetacije. Može se oko biljaka prosuti sumporni prah pa na taj način smanjiti zarazu. Pjegavost lišća (Cercospom heticola) Na cikli se javlja mnogo češće nego na blitvi. Katkada može izazvati ozbiljne štete. Simptomi. Znaci bolesti javljaju se na starijim listovima, u obliku pjega promjera 2-3 mm. Pjege su sivosmeđe, rub pjege crvenkasto smeđ do ljubičast. Kada se na listovima formira veliki broj pjega, može se osušiti dio lista ili čitav list. Na peteljkama mogu nastati duguljaste pjege slične pjegama na listovima.

B i o l o g i j a . Gljiva se preko zime održava na zaraženim ostacima u obliku strome. Zaraza se može prenijeti i sjemenom. Infekcije se realiziraju od 12 do 35 -^C, a optimum je kod 25 uz 98 % relativne vlage zraka.

Zaštita. Gljiva se prenosi sjemenom pa je prijeko potrebno tretirati sjesi. 203. Pjegavost lišća na cikli me. Plodoredom i sakupljanjem za(snimio: B. Cvjetković) raženih biljnih ostataka znatno se umanjuje zaraza. Za jakih zaraza može se napraviti otkos, a lišće iznijeti iz povrtnjaka. Novonaraslo lišće zbog promjene u temperaturi ili ako nema kiše vjerojatno neće biti zaraženo. U drugim zemljama primjenjuju se fungicidi na osnovi bakra*. Siva p j e g a v o s t

(Ramularia beticola) Na plojci srednje starog i najstarijeg lišća nastaju nepravilno uglate sivosmede do sivobijele pjege. Središnji dio pjege nešto je svjetliji nego u Cercospore. Pjege su nešto većeg promjera (5-7 mm) od pjega koje potječu od Cercospore. Rubovi pjege nisu potpuno okrugli nego su uglati. Tkivo unutar pjega osuši se. Optimalna temperatura za razvoj jest oko 17 , a infekcije nastaju za vlažnog vremena. Parazit prezimljuje na zaraženim ostacima biljaka, prenosi se i sjemenom. Fungicidi na osnovi bakra daju odredenu zaštitu. Prstenasta p j e g a v o s t

(Phoma hetae) Simptomi. Uzrokuje trulež korijenova vrata. Simptomi su najkarakterističniji na mladim biljkama u doba razvoja pi^vih listova. Najprije se primjećuje posmedenje, popraćeno laganim ulegnućem površinskog tkiva u najgornjem dijelu korijena. S vremenom se promijene boja i na donjem dijelu korijena. U završnoj fazi truli korijenje, žute listovi i propada cijela biljka. Na listovima gljiva može izazvati prstenastu pjegavost. Pjege su tamnosmede, zonirane i okružene tainnijim rubom. Zaštita. Sijati treba zdravo sjeme. Valja uvesti ploctored. Za zaštitu listova primjenjuju se fungicidi na osnovi bakra*. Pepelnica

(Eiysiphe hetae) Simptomi. Javlja se dosta rijetko, češća je bolest blitve na jugu Hrvatske. Znaci bolesti primjećuju se na pojedinim dijelovima plojke listova srednje starosti. Na licu lista, u obliku oaza javlja se slaba pepeljasta prevlaka. Ta prevlaka postaje sve veća, zahvaćajući lice i naličje lista.

Biologija. Gljiva se održava iz jedne vegetacije u drugu u obliku kleistotecija, premda u toplijim krajevima može prezimiti na samoniklim Beta vrstama. Bolest se pojavljuje kada se temperature popnu iznad 15 i ne prelaze 30 a optimum je 25 Relativna vlaga nije limitirajući čimbenik.

Zaštita. Rijetko treba intervenirati fungicidima. Može se oko biljaka prosuti sumporni prah.

Bolesti cikle Cikla je vrlo srodna blitvi pa je napadaju bolesti opisane kod blitve. Osim spomenutih, na cikli parazitira Streptomyces spp., uzrokujući krastavost zadebljalog korijena. Na njemu nastanu veće ili manje krastave brazdice ili tamnosmeda do crna ispupčenja. Ispod tih mjesta nastaje plutasti sloj stanica, pa tkivo zbog nejednolikog rasta puca. Infekcije nastaju za vrijeme hladnih i vlažnih proljetnih mjeseci, a simptomi se manifestiraju i kasnije. Zaštita. Jedina mjera zaštite jest plodored.

Bolesti matovilca Matovilac se sve češće uzgaja u zaštićenim prostorima tijekom zimskih mjeseci pa se javljaju bolesti koje do sada nisu zabilježene u nas. Bolesti k o r i j e n a i k o r i j e n o v a vrata

U zaštićenim prostorima biljke su napadnute od Pythiwn vrstA (P.ultimum, P.deharianum) koje uzrokuju propadanje mladih biljaka. Crne truleži klice, korijenova vrata i korijena uzrokuje Phoma valerianellae. Prenosi se sjemenom. Osim spomenutih u zaštićenim prostorima javlja se i Sderotinia minor, kojoj su simptomi opisani kod salate. Zaštita. Uvesti treba plodored, provoditi sterilizaciju da kod uzgoja u zaštićenim prostorima, te sijati tretirano sjeme. P l a m e n j a č a matovilca

(Peronospora valerianelle) Simptomi. Napada listove. Na njima nastaju svijetlozelene do žute pjege. Na naličju lista na mjestu pjega formira se pepeljasto ljubičasta prevlaka sporangiofora i sporangija. Listovi s vremenom žute, suše se i propadaju. Na otvorenom najčešće se javlja početkom svibnja na biljkama za proizvodnju sjemena. U za-

raženim biljnim dijelovima stvara oospore, koje su izvor zaraze za iduću vegetaciju. Osim toga parazitira i na samoniklim Vale?ianella vrstama.. Zaštita. Matovilac ne valja sijati pregusto. Pojedinačne zaražene biljke treba odstraniti iz usjeva. Djelotvorni su fungicidi za zaštitu salate od plamenječe. Pepelnica

(Eiysiphe orontii) Na listovima se pojavljuju nakupine bjelkastog micelija na licu i naličju plojke. Rijetko nastaju mjestimične nekroze na listu. Parazitira na mnogim samoniklim biljkama koje mogu biti izvor zaraze.

Suzbijanje korova GLAVOCIKE Porodica glavočika obuhvaća više od 25000 vrsta. Dijeli se na dvije potporodice Asteroidae i Cichoriodae. Iz prve potporodice u našoj zemlji poznate su čičoka, artičoka i karda. Manje su važne povrtne kulture. Artičoka se posljednjih godina sve više uzgaja, a čičoka je uzgajana u prošlosti na ograničenim površinama. Mogućnosti suzbijanja korova na artičoki prikazane su kod višegodišnjeg povrća. Cichoriodeae imaju veću važnost jer se iz te porodice u našoj zemlji uzgaja salata, endivija, radič, crni k o r i j e n i neke druge manje važne povrtne kulture. Salata je jednogodišnja vrsta, a endivija, radič i crni korijen dvogodišnje su vrste, a fakultativno jednogodišnje vrste. Gotovo svaka vrsta javlja se u više varijeteta. Zajednička im je karakteristika relativno kratki vegetacijski ciklus (naročito salata i endivija). Uglavnom ih uzgajamo sadnjom prijesadnica u polje ili u zatvorenom prostoru. Uzgoj izravnom sjetvom sjemena manje je važnosti. Radič i crni korijen uzgaja se izravnom sjetvom sjemena u polje. Uzgojem iz prijesadnica vegetacijski je ciklus kratak pa se borba protiv korova prvenstveno usmjerava na smanjenje količine sjemena korova u tlu. Sadnja salate i endivije obavlja se tijekom cijele godine u polju i u zatvorenom prostoru. Ovisno o roku i mjestu sadnje uvelike će se razlikovati i korovna flora. Sadnjom u proljeće, kultura i korovi brže se razvijaju pa ih treba suzbiti s mnogo pažnje. Kritično razdoblje zakorovljenosti nastupi između trećeg i petog tjedna nakon nicanja. Primjena herbicida u tom je roku potrebnija. I druge mjere borbe, protiv korova, primjerice kultivacija, okopavanje i malčiranje crnom folijom, rezultirat će većim prirodom. Izbor selektivnih herbicida u svim glavočikama vrlo je ograničen. Uz to, selektivni herbicidi uglavnom su uskog spektra djelovanja i često vrlo perzistentni, pa nakon berbe salate i endivije uveliko ograničavaju plodored. Pojedine korove, osim kao direk-

tne konkurente kulturi, potrebno je suzbiti i zbog toga što su prenositelji važnih bolesti. Naročito je velik problem vrsta Senecio vulgaris, domaćin Beet Western Yellow virusa, prema kojem je salata vrlo osjetljiva. U salati, endiviji i radiću mogu se primijeniti sljedeći herbicidi. Prije sjetve, o d n o s n o s a d n j e ( p r e - s o w i n g ili pre-transplanting)

BONALAN*, 6-9 l/ha, nakon pripreme tla za sjetvu, odnosno sadnju. Lako hlapljiv i na svjetlu nestabilan, pa ga treba unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Bolje rezultate daje u vlažnom tlu. Suzbija jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. U uzgoju iz sjemena u Italiji mu daju prednost pred Treflanom. TREFLAN EC* i dr. na osnovi trifluralina; 1-2 l/ha, nakon pripreme tla za sadnju. Pripadaju istoj skupini kao i Bonalan (dinitroanilini). Spektar im je sličan. Treflanu EC daje se prednost u uzgoju salate iz prijesadnica. KERB 50 3 kg/ha, (u Hrvatskoj ima dozvolu samo u salati), protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih trava. Perzistentnost mu varira od 5 do 20 tjedana, ovisno o vremenu primjene. U zimskom je razdoblju perzistentniji. PREEAR* (bensulide), 10-12 l/ha, prije sadnje inkorporacijom na 2,5-5 cm dubine, ili nakon sjetve a prije nicanja, uz umjetno kišenje otprilike 5-10 mm. Doza ovisi o tipu tla. Mrkva i kukure za koje ima dozvolu za primjenu mogu se uzgajati u plodoredu. Ostale kulture mogu doći na isto tlo 120 dana nakon tretiranja. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

Pri uzgoju izravnom sjetvom u polju ili zatvorenom prostoru borbu protiv korova treba obavljati s naročitom pažnjom. Izbor selektivnih herbicida dosta je ograničen, naročito u našoj zemlji. Meduredna kultivacija između tri do četiri tjedna nakon nicanja korova može postići dvojake učinke. Ako se ta operacija ne obavi pažljivo oštećenje korijena mladim biljkama može rezultirati umanjenim prirodom. STOMP 330 E*, DOST 330 E* i STON*, 3-4 l/ha, pred sadnju presadnica. Suzbija jednogodišnje trave i neke širokolisne korove. Ima neslužbenu preporuku u Velikoj Britaniji. REGLONE^ REGLONE FORTE* ili BASTA 15", 3-5 l/ha. Primjenjuju se prije nicanja salate, radića ili endivije. Važno je da su korovi u stadiju klice, a da kultura nije ponikla. Budući da sjeme kulture brzo niče, to je teško postići. Djeluju samo na korov koji je ponikao. U uzgoju tijekom zimskog razdoblja nicanje se produlji pa je taj pristup više primjenjiv. TRIHERBIDE* (klorprofam), 1,5-2,5 l/ha. Upotrebljava se odmah nakon nicanja ili nekoliko dana prije presađivanja. Potrebne su oborine za aktivaciju. Na vrlo lakim i humusom siromašnim tlima, zbog moguće fitotoksičnosti, ne treba njima tretirati. Štete su naročito moguće ako je vrijeme toplo i sunčano, a i nakon jačih oborina. Primjenjuje se u Nizozemskoj, Velikoj Britaniji i dr. U nas se nikad nije primjenjivao.

LEGURAME LIQUIDE^ 10 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i korovnih trava. Rezidualno djeluje kroz 6 tjedana. Selektivan je u endiviji. KERB 50 (u salati registriran), 3-4,5 kg/ha, nakon sjetve a prije nicanja. Visokoselektivan prema salati, endiviji i radiću. Bolje rezultate daje u vrijeme ponika korova, naročito u umjereno vlažnom tlu. Relativno je izražene perzistentnosti. Zbog toga je potrebno osobito paziti na kulture koje u plodoredu smjenjuju salatu, naročito nakon uzgoja u zimskom ciklusu. U to vrijeme razgradnja propizamida (djelatna tvar Kerba 50W) teče sporije. N a k o n n i c a n j a ili n a k o n s a d n j e (post-emergence i post-transplanting)

KERB 50 W*, 3 - 4 kg/ha, nakon ponika ili kad se prijesadnice prime. Selektivan u salati, endiviji i radiču. Važno je da korovi nisu ponikli. Najbolje rezultate daje kad su korovi u fazi klice. Nakon tretiranja dobra je umjetna kiša. GRASIDIM*, 1,25-2 l/ha, protiv jednogodišnjih aktivno rastućih trava. Višegodišnje trave treba suzbiti u kulturi koja prethodi uzgoju glavočika, ako to dopuštaju uzgojni uvjeti. Karenca u SAD-u za glavate salate iznosi 30 dana, a za lisnate 15 dana. U SAD-u za istu svrhu primjenjuju pripravak Eusilade forte, ali samo u endiviji. Na Floridi se uz posebnu dozvolu kao selektivni u salati, endiviji i radiču primjenjuju herbicidi bentiokarb (Bolero)* i imazetapir (Pivot 100)*. Pm se širom svijeta primjenjuje u riži, a drugi u soji i drugim lepirnjačama. Našem tržištu nisu dostupni, a i da jesu, mislimo da bi ih u povrtnim kulturama zbog perzistentnosti i ograničenja plodoreda trebala izbjegavati.

LOBODNJAČE Porodica lobodnjača obuhvaća više od 1500 biljnih vrsta. U povrće se ubrajaju špinat, blitva i cikla. Iz te porodice važne korovne vrste jesu bijela loboda Chenopodium album, višesjemena loboda - Chenopodium polysper mum, križana loboda - Chenopodium hybridum, široka pepeljuga - Atriplex patula i dr. Bijela loboda prema mnogim je autorima uvrštena u popis deset najnapasnijih korova svijeta. Gotovo da nema okopavinske kulture ili jarih povrtnih kultura koje se siju u razmaknute redove, a koje ne zakorovljuju korovne vrste iz porodice lobodnjača. U našem uzgojnom području tri su vdo važne kukure iz te porodice. Špinat, cikla i blitva uzgajaju se i u kontinentalnim i u priobalnim područjiina. Sve te kulture uzgajaju se izravnom sjetvom. Za ranu proizvodnju blitva i cikla mogu se uzgojiti iz prijesadnica proizvedenih u grijanom prostoru. Sve te kulture kratke su vegetacije pa im korovi nanose velike gubitke. Stoga su za uspjeh u proizvodnji vrlo važne indirektne mjere borbe, npr. predsjetvena priprema da, plodored, suzbijanje višegodišnjih korova u kulturama koje prethode uzgoju lobodnjača, uz direktne mjere kultivacijom, okopavanjem i primjenom herbicida. Ovisno o vremenu dospijeća na tržište, sjetvu špinata obavljamo u proljetnom, ljetnom, jesenskom i zimskom roku. Prijesadnice blitve za ranu proizvodnju sade se u polje rano u proljeće. Izravna sjetva u polje, ovisno o podneblju, odvija se od veljače

do travnja, a za zimsku proizvodnju od kolovoza do početka rujna. Ciklu za ranu proizvodnju uzgajamo iz prijesadnica sadnjom u polje početkom travnja. Izravna sjetva počinje polovicom ožujka, a zbog kratke vegetacije može se sijati sve do polovice srpnja. Usjeve prvih sjetvenih rokova zakorovljuju korovi ranog proljetnog i ljetnog razdoblja. Brzo niču i brzo razviju veliku biljnu masu. Važni su kompetitori svim lobodnjačama prvog sjetvenog roka. Jesenski i zimski usjevi manje trpe konkurenciju korova pa će i herbicidi u tom roku davati bolje rezultate. Napominjemo da neki herbicidi za sada nemaju dozvolu za promet u Hrvatskoj (označeni zvjezdicama), pa i na to treba paziti.

Špinat Prije sjetve ( p r e - s o w i n g )

RO-NEET 6 E*, 3-5 l/ha. Zahtijeva inkorporaciju na 5-7 cm dubine. Suzbija odreden broj jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Selektivan je i u blitvi. RO-NEET 6E* + VENZAR^ 3-41 + 0,6 kg/ha. Primjenjuju se kao i prethodno navedeni preparat. Tom kombinacijom postižu se bolji rezukati, naročito protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. Selektivni su u špinatu i blitvi. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

VENZAR*, 0,5-0,8 kg/ha, protiv većeg broja jednogodišnjih širokolisnih korova. Relativno je perzistentan pa je potrebno paziti na kulture koje u plodoredu smjenjuju špinat i blitvu. Mogu se sijati samo kulture prema kojima je Venzar selektivan. ASULOX*, 5-7 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih korovnih trava. Relativno je uskog spektra. Ponegdje se primjenjuje i u ranom post tretmanu. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

BETANAL*, 5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih korova jakog habitusa. Tretira se kad špinat razvije dva prava lista. Korovi su najosjetljiviji u fazi dva prava lista. Njima ne treba tretirati na visokim temperaturama (višim od 20 °C), i u vrijeme vedrog i sunčanog dana. Selektivnije če djelovati tretiranjem pred večer. Primjenit če se samo kad iznevjeri prijašnje pre-em tretiranje. Selektivan je samo u špinatu. Bolje ga je primjeniti više puta, smanjenim količinama. Tada je selektivniji (2 X 1,5 l/ha). U Hrvatskoj je donedavno pripravak na osnovi fenmedifama (Betanal) imao dozvolu za primjenu u šećernoj repi. Sad je registrirana kombinacija s dezmedifamom (Betanal AM 11), koji če primjenom u split aplikaciji (2 x 1,5 l/ha) dati jednako dobre rezukate. GRASIDIM*, 1,25-2 l/ha, protiv jednogodišnjih korovskih trava, 4 l/ha protiv višegodišnjih korovnih trava. Ne suzbija vrstu Poa annua - jednogodišnju vlasnjaču. Karenca za špinat u nekim zemljama svijeta iznosi 15 dana. U nas nije registriran za tu namjenu.

FUSILADE SUPER*, 1-4 l/ha, i TARGA SUPER^ 0,5-1,5 l/ha, registrirani su u Francuskoj za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih trava u špinatu. Karenca za oba pripravka iznosi 28 dana.

Blitva N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

PYRAMIN TURBO i dr. 3-4 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. Kiša nakon tretiranja pospješit će učinak. VENZAR* 0,8 kg/ha, na isti način i protiv istih korova kao prethodni pripravak. N a k o n n i c a n j a (post-emergence) PYRAMIN TURBO* i dr., 3-4 l/ha, u vrijeme kada kultura razvije dva prava lista. Sigurnije i bolje učinke postiže se split aplikacijom (2 x 1,5 l/ha). BETANAL*, 5 l/ha, protiv širokolisnih korova kada kultura razvije dva prava lista.

BETANAL AM 11*, 5 l/ha, na isti način kao prethodni pripravak. Sigurnija je razdvojena split aplikacija dva puta po 2,5 l/ha. BETANAL PROGRES*, 5 l/ha, protiv širokolisnih i nekih uskolisnih korova kada kultura razvije dva prava lista. Izbjegavati treba tretman za vrijeme sunčana i topla vremena (iznad 20 °C). Rani post-emergence tretmani dat će bolji učinak na korove, a i djelovat će sigurnije ako se primjene u smanjenim količinama Cl-2 1/ ha) 2-3 puta u razmaku 6-8-10 dana. LONTREL 300*, 0,2-0,4 l/ha, protiv širokolisnih korova iz porodice glavočika. Najbolje rezultate daje protiv korova u mlađem razvojnom stadiju, a protiv osjaka u stadiju rozete. Protiv korovnih trava mogu se primijeniti ariloksifenoksipropionati i cikloheksadinoni (vidi špinat). Pri tome je od osobite važnosti pridržavati se karence.

Cikla Prije sjetve uz i n k o r p o r a c i j u (pre-sowing)

RO-NEET 6 E*, 5-7 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Da bi se izbjeglo prolazno depresivno djelovanje, dobro je inkorporaciju obaviti 5-7 dana prije sjetve. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

PYRAMIN EL, PYRAMIN WG, BETAMIN T i PYRAMIN TURBO* na osnovi kloridazona, 3,5-5 1/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. PYRADUR EL, 6-8 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. GOLTIX 70 WP* i dr. na osnovi metamitrona, 3-4 kg/ha. Spektrom sličan prethodnom pripravku. Bolje rezultate daje na mineralnim tlima. Sigurnije učinke postiže

u razdvojenoj ili višekratnoj primjeni iimanjeniii dozacija (1-1,5 kg/ha) u kritičnom razdoblju zakorovljenosti. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

PYRAMIN FL, PYRAMIN WG, BETAMIN T i PYRAMIN TURBO^ 3,5-5 l/ha, u fazi 2-4 prava lista cikle. Bolji rezultati s gledišta selektivnog učinka na korove postižu se razdvojenom (split) aplikacijom (2 x 2,5 l/ha). BETANAL AM 11* i dr., 3-5 l/ha, u vrijeme kad cikla razvije 4-6 listova, a korovi dva prava lista. Bolji rezukati postižu se razdvojenom (split) aplikacijom (2 x 2,5 l/ha). Protiv korovnih trava primjenjuju se pripravci iz skupine cikloheksadinona i ariloksifenoksipropionata (vidi špinat).

ODOLJENI Matovilac Matovilac je česta samonikla livadna biljka. Raste u voćnjacima, vinogradima, po oranicama. Uzgaja se i u kulturi. U Hrvatskoj se najčešće uzgaja u malim vrtovima za vlastite potrebe, ali i za tržište. U nekim EU zemljama (Erancuska, Njemačka, Austrija i dr.) uzgaja se u polju i u plastičnim tunelima na relativno velikim površinama. Matovilac je dvogodišnja biljka, a uzgaja se kao jednogodišnja. Jedu se listovi rozete prije pojave cvjetne stapke. Relativno je kratke vegetacije, od 40 do 100 dana, što ovisi o roku sjetve. Na malim površinama sije se omaške, a u uzgoju za tržište sjetvom u redove. U našoj zemlji za suzbijanje korova nije registriran niti jedan herbicid. Sjetva se obavlja od konca kolovoza pa do sredine listopada. Niče za 8-10 dana. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

REGLONE^ REGLONE EORTE* ili BASTA 15*, 3-5 l/ha, ovisno o stupnju zakorovljenosti. Navedeni nerezidualni herbicidi kontaktno će suzbiti sve iznikle korove prije nicanja matovilca. Znatno bolji učinci postižu se ako se priprema da za sjetvu obavi 10-15 dana prije sjetve. Na taj način do primjene herbicida iznikne znatno više korova pa su i rezultati bolji. PATORAN 50*, 2,5-3 kg/ha, na dobro pripremljeno tlo. Sjetvu treba obaviti ujednačeno na 2 cm dubine. Suzbija širokolisne korove. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

PATORAN 50 WP*, 2-3 kg/ha, u ranom razvojnom stadiju korova (klični listići). GRASIDIM*, TARGA SUPER* i dr. iz skupine cikloheksadinona i ariloksifenoksipropionata, 1-2 l/ha, primjenjuju se protiv jednogodišnjih travnih korova u zemljama gdje se proizvodi na većim površinama. Pažnju treba usmjeriti na karencu, pogotovo u ljetnom sjetvenom roku.

XIII. LEPIRNJAČE - MAHUNARKE

Lepirnjače - Fabaceae (Leguminosae): g r a h (Phaseolus vulgaris ssp, vulgaris), grašak (Pisum sativum ssp. sativum), b o b (Vicia faba), leća (Lens culinaris) KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA Štetnici Na p o d z e m n i m i p r i z e m n i m d i j e l o v i m a

Korijenje izgrizeno, biljke zaostaju u razvoju Zastoj u rastu, baza stabljike odebljala, stabljika i mahune graha crvene, grašku pocrne Zastoj u rastu, žućenje lišća, odumiranje korjenčića Biljke graška i boba zaostaju u rastu, listovi žute od baze prema vrhu, na korijenju bijele ciste Zadebljanja na korijenju Mlade biljke graha, rjeđe graška, venu, u vratu korijenja bjelkaste ličinke, duge do 7 mm

štetnici u tlu

stabljikina nematoda nematode koje slobodno žive graškova nematoda nematode korijenovih guka korijenove muhe

Na n a d z e m n i m d i j e l o v i m a

Lišće graha prošarano sitnim bjelkastim točkicama, prijevremeno žuti i otpada, na naličju fina paučina sa sitnim paucima

koprivin crveni pauk

Na naličju lišća i vršnom dijelu stabljike crni sitni kukci

crna bobova (repina) uš

Na naličju lišća kolonije zelenkastih kukaca

zelena graškova uš

Lišće mahunarki odmah nakon nicanja izgrizeno s rubova, pa poprima izgled hrastova lista

pipe mahunarke

Lišće nepravilno izgrizeno, tragovi sluzi

puževi

Vršni izboji graška i graha zaostaju u rastu, cvjetovi zadebljali i ne donose mahune

graškova mušica

Cvjetovi i mahune graška i boba sa srebrnkastim sjajnim mrljama, koje kasnije posmede, mahune kržljaju

graškov trips i drugi tripsi

Mahune graška iznutra izgrizene i onečišćene

graškovi savijači

Zrno graha izbušeno, u njemu jedna bijela ličinka bez nogu ili više njih

grahov žižak

Zrno graška izbušeno, u njemu jedna ličinka

graškov žižak

Bolesti graha Na plojci smeđi, a potkraj vegetacije crni jastučići Na plojci sivkaste uglate pjege Na listovima tamnosmede ovalne pjege Listovi deformirani, više ili manje izražen mozaik Na listovima i mahunama vodene pjege nepravilna oblika Na korijenovii vratu bijeli micelij Na korijenovu vratu uzdužne nekroze, biljke propadaju

hrda uglata pjegavost smeđa pjegavost virusi bakterijska prstenasta pjegavost bijela trulež nekroza korijenova vrata

Bolesti graška Lišće žuti, na naličju plojke modrikasta prevlaka Na listovima i stabljici smeđe pjege; podnožje stabljike crno, protrunulo Sivi mašak na listovima Na lišću smeđi, kasnije crni jastučići Na korijenovu vratu bijeli micelij Biljke žute i venu Na plojci žute zone, priraslice na listu, slab rast biljke 376

peronospora palež pepelnice hrda bijela trulež venuće viroze

štetnici Lisne u š i m a h u n a r k i

Na mahunarkama su u nas najčešće prisutne ove uši: Aphis fabae, Acyrthosphon pistim, Aulachortum solani, Megoura viciae, Macrosiphum euphorhiae, Myzus persicae Crna b o b o v a ( r e p i n a ) u š

(Aphis fabae) Opis. Relativno je malena uš; 1,3-2,6 mm, crne boje. Odrasle su uši ovalne, mutnocrne, s kratkim crnim sifonima i ticalima dugim do polovice tijela. Na abdomenu ima veći broj crnih pruga i dobro vidljive marginalne točke. Determinacija ovisi o većem broju morfoloških karakteristika i vrlo je teška. Najlakše i najčešće može se zamjeniti s Aphis craccivora. Važnost. Ta je uš jedna od najrasprostranjenijih vrsta uši u nas. Redovito se javlja na krumpiru (naročitu važnost ima na sjemenskom krumpiru), plodovitom i lisnatom povrću, mrkvi, špargi, bobu a vrlo često i na grahu, grašku, nadalje na šećernoj i stočnoj repi itd. Izraziti je polifag, hraSi. 204. Kolonije crne bobove uši ni se na više od 200 biljnih vrsta. Direktne štete nanosi sisanjem sokova, kao i sve uši, što uzrokuje promjenu boje listova i njihovo kovrčanje. Indirektne štete nanosi prenošenjem velikog broja virusnih bolesti (više od 150) te mednom rosom.Na bobu može uzrokovati totalne štete. Biologija i ekologija. Crna bobova uš ima potpun razvojni ciklus. Prezimi kao zimsko jaje na grmu Evonymus europaea, rjeđe \iburnum opulus. Na zimskom domaćinu uš osnivačica stvara najčešće 3-4 beskrilna pokoljenja. Krilata pokoljenja počinju prelaziti na ljetnog domaćina kad temperatura dosegne 15 "^C, a to je uglavnom u drugoj polovici travnja. U povoljnim uvjetima razvoj jednoga pokoljenja traje 10-12 dana. Potencijal je razmnažanja velik, pa ta uš može imati 13-19 pokoljenja godišnje. Najpogodnije su temperature za razvoj kreću se od 20 do 24 uz veću relativnu vlagu zraka. Na zimskog domaćina vraća se najčešće u rujnu. Ženka odlaže zimsko jaje i ciklus se ponavlja. Zaštita. Zbog velike brojnosti često se moraju suzbijati insekticidima na osnovi pirimikarba, heptenofosa, malationa, diklorvosa, metomila, pirimifos metila i imidakloprida.

Zelena graškova Usna uš

(Acyiihosipbon

pisiim)

Opis. Jedna je od najvećih uši, duljine 3,5-6 mm. Odrasli su oblici žutozeleni no postoje i ružičasti oblici. Tijelo je bez ikakvih pjega, s vrlo dugim sifonima i ticalima. Važnost. Proširena je u cijeloj našoj zemlji na velikom broju biljaka, najčešće na lepirnjačama. Masovno se javlja na grašku, češće na krupnim mahunarkama, rjeđe na bobu, grahu i nekim drugim kulturama. Izravne štete nanosi sisanjem sokova na lišću i stabljikama, a za jačeg napada štete mogu biti velike. Nanosi i štete prenošenjem virusnih bolesti, poglavito na grašku (PLR i PEM). Biologija i ekologija. Uš ima uglavnom potpun razvojni ciklus te prezimi kao zimsko jaje blizu korijenova vrata višegodišnjih lepirnjača ili na biljnim ostacima. Za topla vremena u travnju izlazi uš osnivačica, koja daje beskrilna pokoljenja. Krilate uši javljaju se krajem svibnja i lete na grašak. Uš ima velik potencijal razmnažanja. U povoljnim vremenskim uvjetima (srednje dnevne temperature oko 20 razvoj jednog pokoljenja traje 10 dana. Za toplog i umjereno vlažnog vremena može imati i do 19 pokoljenja godišnje. Si. 205. Zelena graškova lisna uš (prema "Bayer")

Zaštita. Za jačeg napada kolonije uši mogu nanijeti velike štete pa ih treba suzbijati insekticidima. Primijeniti se mogu insekticidi navedeni kod crne bobove lisne uši. Pipe m a h u n a r k e

(Sitona spp.) Opis. To su mali kornjaši, dugi 4-5 mm, uska produžena tijela, prekrivena dlačicama Ijuščicama, karakteristično raspoređenim za pojedine vrste. Ličinke su beznoge, prljavobijele i malo povijene. Važnost. Pipe mahunarke raširene su u čitavoj Hrvatskoj. Štete uzrokuju grizući lišće, najčešće po rubovima u obliku polumjesečastih ureza. Na mladom usjevu graška u proljeće mogu nastati znatne štete. Osim graška, oštećuju grah i druge mahunarke. Biologija i ekologija. Odrasle pipe prezimljuju na lucerištima, djetelištima, grahorištima i površinama pod drugim mahunarkama. Javljaju se u rano proljeću,

obično u travnju, i odmah se počinju hraniti jer prezimljuju kao spolno nezreli odrasli oblici. U to vrijeme potrebno im je više hrane. Na mladim biljkama graška izgrizaju plojku lista sve do glavne žile, a poslije kad lišće otvrdne, oštećuju ga samo s ruba, pa lišće sliči listu hrasta. Za ranog napada i kad ima mnogo pipa mogu propasti i cijele biljke, hiiaju jedno pokoljenje godišnje. Pipe mahunarke mogu se naći sve do polovice ljeta. Za to vrijeme ženke postupno odlažu jaja, ne birajući mjesta. Stoga velik broj jaja propada, što pipe nadoknadu ju velikom plodnošću. SI. 206. Tipična slika oštećenja lišća od pipa Ženka prosječno odloži 1400 do 2000 mahunarki jaja. Čim ličinke iziđu iz jaja, odmah se zavlače u zemlju. Ispliva nagrizaju sitno korijenje, a kasnije se uvlače u bakterijalne kvržice, koje izgrizaju. Razvoj ličinki traje 6-7 tjedana, nakon čega se kukulje. Kornjaši se javljaju koncem kolovoza i početkom rujna; spolno zreli postaju tek u proljeće iduće godine. U nekim su zemljama ličinke štetnije od odraslih oblika. Zaštita. Primjena je insekticida opravdana kada je uništeno 10 % lisne površine, odnosno kada se po kvadratnom metru nade više od 2-3 pipe. U inozemstvu se suzili janje provodi prskanjem insekticidima na osnovi fosalona (Zolone liq., Zolone PM, Atac EC, Atac WP), alfametrina (Fastac 10 SC, Direkt 10 SC), bifentrina (Talstar 10) i nekih drugih piretroida. Grahove m u h e , " k o r i j e n o v e m u h e "

{Delia /Phorbia/ platura i Delia /Pborbia/ florilega) Opis. Ličinke Pborbiaplamm bezbojne su, bjelkaste, duge 6-7 mm, a ličinke Pb. florilega uže su i kraće od ličinki pi^ve vrste. To su srodne vrste muha, koje se najčešće nazivaju korijenove muhe. Važnost. Korijenove muhe vdo su polifagne. Najviše štete prave na grahu, grašku, krastavcima, luku, rajčici, špinatu, šparogi itd. Prema tome koju biljku oštećuju te se muhe nazivaju: grahova muha, kukuru-

si. 207. Biljka (lijevo) zaražena ličinkama korjenovih muha (snimio M. Maceljski)

zna muha, muha sjemena itd. Korijenove muhe u nas su sve češće. Naročito su brojne ako za vrijeme prezimljenja vladaju pogodne vremenske prilike i kad je nicanje zbog vlažnog i hladnog vremena usporeno. Štete od tih muha napose su zabilježene na grahu u Međimurju 1970. i 1974. Ličinke oštećuju biljke tako da se ubušuju u kotiledone, u vrat korijena, u srž klice ili u već izniklu mladu biljku; izjedaju je te oštećena biljka zakržlja i propadne. Kroz načinjene ozljede u biljku prodiru gljivice i bakterije, koje izazivaju trulež, te se na taj način štete i povećaju. Štete su znatnije ako je nicanje usporeno. Biologija i ekologija. Korijenove muhe imaju tri pokoljenja godišnje, a najštetnije je prvo pokoljenje. Muhe najčešće prezimljuju u stadiju kukuljice u tlu, ali mogu prezimiti i u stadiju ličinke i odraslog oblika. Ženka odlaže 30-90 jaja u sipko, vlažno i humusno tlo uz biljke, naročito na sjeme u fazi nicanja. Ličinke izjedaju kotiledone, korijenje i vrat korijenja, biljke ne niču, pa ostaju prazna mjesta u usjevu. Zaštita. Ne preporučuje se gnojenje svježim stajskim gnojem u proljeće. Treba se pridržavati plodoreda. Treba izbjegavati sjetvu graha i boba nakon špinata. U vrijeme nicanja, ako se stvorila pokorica, treba je pogodnim agrotehničkim mjerama razbiti, da bi biljke imale bolje uvjete za nicanje. Nakon berbe treba ukloniti, odnosno uništiti biljne ostatke. Za subijanje korijenovih muha na grahu i bobu preporučuju se isti insekticidi kao i za suzbijanje kupusne muhe. Upotrebljavaju se insekticidi za prskanje, zalijevanje ili rasipanje. G r a h o v žižak

{Acanthoscelides obtectuš) Opis. Odrasli su žišci crni, prekriveni sivosmedim dlačicama, dugi 3,5-4,5 mm. Na nadvratnjaku ispred štitića nalazi se bijela pjega. Na pokrilju, koje ne pokriva zadak, vidljiva je kosa sivobijela pruga. Noge i ticala crni su, osim baze ticala i goljenica prednjih nogu, koje su smedožute. Ličinka je bijela, zbijena, povijena, beznoga, a kukuljica glatka i prljavobijela. Važnost. Grahov žižak vdo je opasan štetnik graha. Podrijetlom je iz Južne Amerike, a prvi je put u nas zapažen 1918. u Dalmaciji. Danas je raširen u svim našim uzgojnim područjima graha. U početku je bio samo skladišni štetnik, a danas ga ima i na polju, gdje ne napada podjednako sve vrste i odlike graha. Grah kolčar napada češće i jače, a grah čučavac rjeđe. Osim graha, oštećuje bob, grašak i leću. Štetan je naročito u proizvodnji graha za konzervnu industriju i sjeme. SI. 208. Grahov žižak

Grahov žižak napada grah cijele godine. Za jačeg napada zrnje je potpuno izjedeno i u unutrašnjosti pretvoreno u sitne ogrizotine. Sasušeni žižak može izazvati alergijske bolesti: svrab, upalu očiju, kihanje, asmatične tegobe. Biologija i ekologija. Ženka u 2-3 tjedna odlaže prosječno 50-70 jaja između zrna graha ili na sama zrna u skladištu, a na polju odlaže jaja u poluzrele mahune graha. Broj odloženih jaja na uskladištenom grahu ovisi uvelike o temperaturi, vlazi, ishrani Učinaka i drugim čimbenicima. Nakon izlaska iz jaja ličinke imaju tri para nogu i kreću se relativno brzo. Pošto prodru u zrno, ličinke se presvlače četiri puta i gube noge. Ličinka izjeda ovalnu komoricu, a pri kraju razviča izjeda sjemenjaču. Zaraza se zapaža po ovalnim ili-okruglastim mrljama na sjemenu graha. Na povoljnoj temperaturi od 27 do 28 °C ukupan razvoj traje oko mjesec dana. U jednom zrnu može se razviti i veći broj ličinki, najviše 20-30. U sitnijem grahu ima ih manje, u krupnijem više. U nezagrijanim skladištima razvija 3-4 pokoljenja, a u skladištima s povoljnom temperaturom razmnaža se neprestano. Zaštita. Grah koji napadne žižak nije za ljudsku prehranu, a ne preporučuje se takav grah ni kao sjemenski, iako grahov žižak u većini slučajeva ne ošteti klicu. Ako se zaraženo zrnje upotrebljava za sjetvu, štetnik se prenosi u polje i na vrtove i dalje se širi. Štete od grahova žiška mogu biti u pojedinim godinama vrlo velike. Procjenjuje se da svake godine grahov žižak zarazi 20-50 % sjemena graha. Na polju je rijetko kad potrebno provoditi zaštitne mjere, osim ako je napad jači (više od 5 jaja ili ličinki na 100 mahuna). Za suzbijanje treba upotrijebiti pripravke koji se uzimaju za suzbijanje graškova žiška. U skladištima se grahov žižak suzbija preventivno tako da se prije nego se spremi grah u skladište zidovi poprskaju insekticidima: Radotion E-50, Reldan ili Actellic 50. Naša su istraživanja pokazala da je zarazu manjih količina graha grahovim žiškom najprikladije uništiti izlaganjem niskoj temperaturi. U zamrzivaču pri -18 svi razvojni oblici žiška uginu za 3 sata. Zaraza se može potpuno uništiti i zagrijavanjem (npr. u tavi iznad vatre) na oko 65 tijekom 4 sata. Graškov žižak

(Bruchus pisorum) Opis. Kornjaš je sivosmed, dug 4-5 mm, s bijelim pjegama i pokriljem koje ne pokriva potpuno zadak. Ličinka je prljavobijela, duga 6 mm. Kad iziđe iz jaja, ličinka ima tri para slabo razvijenih prsnih nogu, koje ubrzo zakržljaju u obliku bradavica. Kukuljica je sivkasta, duga 5-5,5 mm. Jaje je dugoljastoovalnog oblika, jantarnožuto, dugo 0,6 mm. Važnost. Graškov žižak proširen je po cijeloj zemlji, a naročito je štetan u proizvodnji graška za konzer\^nu industriju i sjeme. Napada grašak za ljudsku i stočnu hranu. Zaraženo zrno nije pogodno ni za ishranu, niti za sjetvu, jer štetnik jače oštećuje klicu zrna.

B i o l o g i j a i e k o l o g i j a . Graškov žižak ima samo jedno pokoljenje godišnje. Odrasli oblik prezimijuje u zrnima graška u smočnicama i skladištima, ali i u prirodi, pod korom drveća ili u polju na otpalom zrnju. Prilikom berbe, naime, izvjestan dio zaraženog zrnja ostaje na polju, na površinama na kojima se grašak uzgaja ili na mjestima na kojima se grašak vrši. Za vrijeme prezimljenja odrasli se kornjaši ne hrane. U proljeće, u vrijeme cvatnje najranijih sorti graška, dolijeću na biljke kornjaši s mjesta prezimljenja, te se, ovisno SI. 209. Graškov žižak prema "Bayer") o vremenskim prilikama, oko dva tjedna vrlo intenzivno hrane peludovim prahom. U to vrijeme lako se uočavaju na cvjetovima graška. Nakon parenja, koje se u našim krajevima odvija koncem svibnja i početkom lipnja, ženka počinje odlagati jaja na mlade mahune, oko 1 cm duge, a kasnije i na veće mahune. Jaja polaže pojedinačno. Na jednoj mahuni može biti odloženo i više jaja, koja su čvrsto prilijepljena za podlogu. Čim se iz jaja razvije ličinka, odmah se ubušuje u mahunu i zatim u pi^vo zrno na koje naiđe. Rupica kroz koju se ubušila ličinka brzo zaraste, te se izvana takva mahuna ni po čemu ne razlikuje od zdrave nenapadnute mahune. U jednom zrnu graška može se naći veći broj ličinki, ali razvije se samo jedna, a ostale uginu. Ličinka ostaje u zrnu dok se ne razvije u kornjaša. Ukupan razvoj, od jaja do odraslog oblika, traje oko dva mjeseca. Zaražena zrna prepoznaju se po okruglim prozorčićima. Od napada graškova žiška naročito strada grašak u blizini šuma, voćnjaka i drvoreda, tj. u blizini mjesta prezimljenja. Može biti jače napadnut i grašak koji se nalazi u blizini većih skladišta, odnosno grašak koji se nalazi u blizini prošlogodišnjih površina koje je napao graškov žižak. Razdoblje odlaganja jaja ovog štetnika dosta je rastegnuta, pa na grašku za vrijeme vegetacije nalazimo odložena jaja, ličinke i odrasle, prezimljene ženke, koje su kasnije izišle i koje znatno kasnije i počinju odlagati jaja. Zaštita. Dobri rezultati postižu se suzbijanjem graškova žiška u polju jer se žižak razmnaža samo u polju, a ne i u skladištu. Tretiranje je potrebno ako se na četvornom metru nalazi više od 60 jaja ili tragova ovipozicije. No lakše je utvrditi potrebu za suzbijanjem s pomoću kečera (lovne mrežice): kada se u 25 zamaha nade barem 2-3 žiška, treba primijeniti insekticid. Za zaštitu graška od tog štetnika preporučuje se, čim se na prvim mahunama zamijeti napad, prskanje jednim od insekticida na osnovi fosalona (Zolone liq., Zolone PM, Atac WP, Atac EC) ili insekticidima na osnovi piretroida, koji se primjenjuju u inozemstvu. Zbog rastegnutog razdoblja odlaganja jaja dobro je tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana.

Da bi se odredilo vrijeme tretiranja, treba pratiti cvatnju graška, i to naročito na rubnim dijelovima parcela, na kojima prvo i počinje cvatnja. Često je dovoljno tretirati samo rubove većih parcela jednim od navedenih insekticida. Zaraza tim štetnikom smanjuje se i uništavanjem biljnih ostataka na polju, izbjegavanjem sjetve graška u blizini šuma, voćnjaka i drvoreda, a i u blizini prošlogodišnjih jače zaraženih površina. Zaraza obim vrstama žižaka smanjuje se prekidanjem lanca skladište - polje odnosno sprječavanjem razvoja i izletanja štetnika iz skladišta. Ostali žišci l e p i r n j a č a Zrno boba napada bobov žižak (Bruchus rufimanus), a leću lećin žižak (B. lentis). Obje vrste imaju razvoj sličan graškovu žišku pa se i suzbijaju na sličan način. Crni i p j e g a v i g r a š k o v savijač {Laspeyresia nigricana, Laspeyresia dorsana) Opis. Prednja krila leptira crnoga graškova savijača su smeđe boje s bijelim pjegama po rubovima. Stražnja krila su jednobojna sivosmeda. Na rubovima krila su svijetle rese. Gusjenica je 10 mm duga, zelenkastožućkaste boje.Glava je smeđa. Kukuljica je žutosmede boje. Jaja su ovalnog oblika duga oko 0,8 mm, žute boje. Graškov pjegavi savijač ima tamnosmede tijelo i krila. Na prednjim krilima u sredini nalazi se srpolika blijedožuta uska pruga. Gusjenica je narančastožuta, duga do 14 mm. Raspon je krila obe vrste je 13-17 mm. Važnost. Graškovi savijači rasprostranjeni su u svim uzgojnim područjima graška. Od napada graškovih savijača naročito stradaju one sorte graška koje cvatu u vrijeme leta leptira. Leptiri pjegavog graškovog savijača javljaju se Si. 210. Gusjenica graškovog savijača ranije, a leptiri crnog graškovog savijača kasnije, pa su i štete od te vrste manje. Gusjenice u mahunama izjedaju i zapredaju zrna graška i onečišćuju ga svojim izmetinama. Grašak oštećuju samo dok je zrno mlado i mekano, a kada otvrdne, prestaju s ishranom. Napadnute mahune lakše se kvare, trunu i propadaju, te nisu pogodne za dulji transport. Čak i vrlo mala zaraza graška namijenjena za konzerviranje iziskuje temeljito izdvajanje gusjenica i oštećenog zrnja. Oštećene mahune često napadaju uzročnici bolesti. Biologija i ekologija. Graškovi savijači imaju jedno pokoljenje godišnje. Prezimljuju u zaprecima (kokonima) plitko u tlu, u stadiju odrasle gusjenice. U proljeće se kukulje. Leptiri se javljaju od svibnja do kolovoza. Lete noću, a tijekom dana skrivaju se pod biljem i grudicama zemlje. Za vrijeme cvatnje ženka odlaže jaja na lišće, cvjetne čaške i mlade mahune. Najradije odlaže jaja na biljke

u zavjetrini. Gusjenice prvo buše mine na listovima, a kasnije se ubušuju u mlade mahune, u kojima oštećuju zrna. Razvoj gusjenica, sukladno vremenskim uvjetima, traje od 17 do 20 dana. Odrasle gusjenice napuštaju mahunu i zavlače se u tlo, gdje prezime. Zaštita. Budući da velik broj gusjenica napušta mahune prije berbe, nužno je spriječiti ulazak gusjenica u tlo. Zbog toga se preporučuje ranija i brza berba i vršidba graška. Zarazu smanjuje i sjetva ranozrelih sorata, koje su manje podložne napadu graškovih savijača. Nakon berbe, dobro je što prije ukloniti sve biljne ostatke i spaliti ih, a zemlju preorati. Gusjenice vrtnoga graška obično se s polja unose u skladišta. Napadnute mahune graška za krmu i sjeme češće se prijevremeno otvaraju te veći dio gusjenica dospijeva u tlo. Za jačeg napada graškovih savijača u inozemstvu se prvo tretiranje provodi u vrijeme cvatnje pripravcima na osnovi fosalona ili piretroidima. Tretiranje treba ponoviti nakon 10-12 dana. Optimalni rokovi tretiranja odreduju se uz pomoć feromona koji vrlo dobro privlače i hvataju graškove savijače. Graškov trips

{Kakothrips robustus) Opis. Odrasli oblik graškova tripsa crne je boje, dug 1,4-1,8 mm. Ličinka je beskrilna, slična odraslom obliku, najprije sivožuta, a kasnije boje mesa. Važnost. Oštećuje mahunarke, ponajviše grašak i bob. Češće se nade u malim vrtovima na zaštićenim položajima, u područjima gdje se grašak mnogo uzgaja i gdje se ne primjenjuje plodored. Oštećuje vršne dijelove izboja i cvjetova. Cvjetovi se ne otvaraju, deformiraju se, venu i otpadaju. Na cvjetovima su vidljive bijele srebrnkastosjajne mrlje. One kasnije posmede i otvrdnu. Na napadnutim mahunama stvaraju se također bijele sjajne mrlje, koje kasnije posmede i odumru. Za ranijeg napada ne formiraju se mahune, odnosno, ako se mahune formiraju, ostaju malene i kržljave, suše se, a sjeme ostaje nerazvijeno. Uroda nema ili je vrlo slab. Biologija i ekologija. Ličinke graškova tripsa prezimljuju u tlu. Polovicom svibnja javlja se odrasli oblik. Ženka odlaže jaja u cvjetove, na vršno lišće i mlade mahune. Razmnaža se većinom partenogenetskim načinom. Odrasli oblici i ličinke hrane se sisanjem sokova iz biljnog tkiva. Zaštita. Suzbija se uništavanjem biljnih ostataka na polju i u vrtovima te tretiranjem prije ili odmah poslije cvatnje preparatima na osnovi fosalona (Zolone liq., Zolone PM, Atac PM, Atac EC), malationa (Radotion E-50) te nekim piretroidima (alfametrin, bifentrin, deltametrin, betaciflutrin). Graškova m u š i c a

(Contarinia piši) Opis. Orasli je oblik žute boje, s crnim ticalima, dug 2 mm. Jaja su ovalnobubrežastog oblika, s kratkim drškom, prljavobijele boje. Ličinka je crvolika, bijela, a kukuljica žutosmeda.

Važnost. Graškova je mušica štetnik graška i graha. Češće se javlja u krajevima s većom količinom oborina u proljetnim mjesecima, jer joj je za razvoj prijeko potrebna odgovarajuća vlažnost tla. Napad graškove mušice nepovoljno se održava na porast biljaka i formiranje mahuna odnosno sjemena, pa je taj štetnik naročito opasan za sjemenski grašak. Biologija i ekologija. Graškova mušica prezimljuje u stadiju kukuljice u zemljanom kokonu u tlu, na 5-8 cm dubine. Ženka prvoga pokoljenja odlaže jaja u grupicama na unutarnju stranu čaške cvjetnih pupoljaka, odnosno vršnih izboja. Napadnuti izboji zaostaju u rastu, kratki su, sa stisnutim lišćem i kratkim cvjetnim drškama i zadebljanim cvjetovima, iz kojih se ne razvijaju mahune, a ako se i razviju, kržljave su, a prirod je manji. Drugo pokoljenje graškove mušice odlaže jaja u mahune, a ličinke se hrane s unutarnje strane mahune. Napadnute mahune iznutra su obložene bijelim dlačicama, sjeme je zakržljalo, neravno, grbavo, a takve mahune podložnije su kvarenju i stoga slabije podnose transport. Zaštita. Preporučuje se napadnute izboje i mahune prikupiti i spaliti, a kad je napad jači, tretirati insekticidima navedenim kod tripsa. U područjima s većom količinom oborina u proljetnim mjesecima obvezatno se treba pridržavati plodoreda i ne sijati grašak nakon grašaka. Valja paziti i na prostornu izolaciju, pa ne treba sijati grašak u blizini prošlogodišnjih površina zaraženih tim štetnikom. Graškova cistolika n e m a t o d a

{Heterodera goettingiand) Opis. Ženke i ciste vrste Heterodera goettingiana limumsiog su oblika, prosječno duge oko 0,60 mm, a široke 0,50 mm. Mliječno bijele ženke imaju na stražnjem dijelu tijela želatinoznu jajnu vrećicu, u koju odlože manji broj jaja, a znatno se veći broj jaja (150-200) nalazi unutar njihova tijela. Uginula ženka ispunjena jajima cista je kojoj je kutikula tamnosmede boje. Ciste mogu ostati vitalne u tlu i 12 godina, bez prisutnosti biljke domaćina. Mužjaci su crvoliki, dugi od 1,21 do 1,29 mm, sa stiletom dugim 0,028 mm. Infektivne ličinke drugog razvojnog stadija velike su oko 0,49 mm. Važnost. Graškova cistolika nematoda rasprostranjena je u: Europi, Rusiji, SI. 211. Heterodera goettingiana na Kini, Izraelu, Japanu, Jordanu i SAD-u, a korijenu graška nađena je i u uzorcima tla na nekoliko lokaliteta u Hrvatskoj. Dobri domaćini te nematode jesu: grah, grašak, bob, leća, soja, lucerna i mnoge korovne vrste, a loši su domaćini npr. žitarice i šećerna repa. Osjetljive biljke, pri napadu te nematode zaostaju u rastu i razvoju, slabije se granaju, listovi venu i žute, a zbog slabije cvatnje daju znatno manji broj mahuna

i zrna. Za jakih zaraza biljke propadaju prije donošenja ploda, a prirodi mogu biti smanjeni više od 75 %, osobito ako istovremeno postoji i zaraza s Fusarium oxysporum. Biologija i ekologija. Razvoj graškove cistolike nematode sličan je razvoju ostalih Heterodera vrsta. Ta nematoda daje jedno pokoljenje godišnje, a može se razviti za 3-15 tjedana, ovisno o temperaturi i vlazi tla te o vrsti biljke domaćina. Najveći broj ličinki drugog razvojnog stadija izlazi iz jaja u proljeće (15 °C) i ubušuje se u korijen biljaka. Stoga je grašak koji se sije u proljeće jače napadnut od graška koji se sije u srpnju. Zaštita. Za suzbijanje odnosno smanjenje populacije graškove cistolike nematode u tlu preporučuje se višegodišnji piodored (3-6 godišnji) uz obvezno suzbijanje korova. Visoka učinkovitost u suzbijanju te nematode postiže se toplinskom sterilizacijom tla i fumigacijom tla (dazomet, metam), koja se mora provesti nekoliko tjedana ili nekoliko mjeseci prije sadnje odnosno sjetve, da bi se izbjegla fitotoksičnost. Ostali štetnici Vrlo čest štetnik graha na polju jest koprivina grinja. Od njezina napada lišće prije vremena požuti i suši se, ranije se prekida vegetacija i tako se smanjuje prirod. Taj je štetnik opširno opisan kod plodovitog povrća. Sve lepirnjače katkada napadaju i štetnici u tlu, stabljikina nematoda, nematode koje s l o b o d n o žive i p u ž e v i - svi opisani u poglavlju o polifagnim štetnicima. U stabljici graha može se katkada naći gusjenica kukuruznog moljca, a zrno graha može oštetiti s o j i n Si. 212. Liščegraha zaraženo običnim crvenim moljac Etiella zinckenella. paukom (snimio M. Maceljski)

Bolesti graha Gljivične bolesti Hrđa graha iUromyces appendiculatuš) Parazitira na grahu, grahu mahunaru, ali najjače su zaraze na grahu pritkašu, zatim pri uzgoju graha u kukumzu. Na niskim sortama hrda je rjeđa. Nakon kasnije sjetve obično su zaraze jače.

Simptomi. Gljiva napada list, a rjeđe stabljiku i mahune. U kasno proljeće na donjoj strani plojke nastaju ecidije u obliku malih bijelih prištića. Njih obično nema mnogo pa prođu nezapaženo, ali o njihovoj pojavi često ovisi tijek bolesti. Potom se pojavljuju smeđi jastučići. To su uredosorusi koji nastaju na listu, a rjeđe na stabljici i mahunama. Oko uredosorusa tkivo je lišća svijetložute boje. Ako je vrijeme vlažno, broj se uredosorusa povećava. Ako se javlja veliki broj uredo pokoljenja jedno za drugim, listovi se prerano suše, zbog čega je urod manji. S vremenom sorusi mijenjaju boju, postaju crni, što znači da u njima nastaju teleutospore. Na zaraženim mahunama sorusi imaju promjer oko 5 mm, malo su odignuti, zbog čega mahune imaju manju tržnu vrijednost.

Si. 213. Hrda na grahu (snimio B. Cvjetković)

Biologija. To je autecijska hrda, što znači da svi stadiji dolaze na istom domaćinu. Na zaraženim biljnim ostacima prezimljuju teleutospore. Teleutospore klijaju u proljeće, dajući bazidiju s bazidiosporama, koje inficiraju mladi list graha. Na listu graha nastaju najprije ecidije blijedožute boje. Ecidiospore inficiraju list, te nastaju prvi uredosomsi. Uredospore raznosi vjetar i do 1000 metara udaljenosti te nastaju ponovne infekcije. Na tim mjestima ponovno nastaju uredosorusi. Koliko će se puta ciklus uredosomsa ponoviti, ovisi o osjetljivosti sorte, klimatskim prilikama i duljini vegetacije posijane sorte. Uredospore klijaju na listu koji je vlažan barem osam sati, uz temperature od I6 do 25 Kada se temperature podignu iznad 28 °C ili padnu ispod 15 klijanje uredospora znatno je smanjeno. Pred kraj vegetacije, unutar uredosorusa nastaju teleutospore, a sorus poprima crnu boju.

Zaštita. U područjima gdje se hrda češće javlja, treba sijati manje osjetljive sorte. Na manjim parcelama nakon žetve treba prikupiti ostatke i spaliti ih, a motke (kolce) raskužiti s 2-postotnom formalinom ili varikinom. Treba uspostaviti plodored. Fungicidi na osnovi bakra, mankozeba* (Dithane, Star, Pinozeb) ili bitertanola* (Baycor) na sjemenskim usjevima daju dobru zaštitu. Smeđa p j e g a v o s t g r a h a

{Colletotrichum lindemuthianuni) Simptomi. Mogu se javiti na svim nadzemnim dijelovima biljke. Biljke izrasle iz zaraženog sjemena imaju tamna udubljenja na kotiledonima. Na hipokotilu nastaju duboke smeđe lezije, zbog čega biljka može propasti. Na lišću nastaju tamnosmeđe ovalne pjege, koje kasnije, obrubljene lisnim žilama, postaju uglate. Simptomi se očituju na lisnim peteljkama i stabljici u .obliku duguljastih tamnih pjega. Na mahunama su pjege malene, okrugle, ovalne ili izdužene, a s vremenom se povećavaju. Pjege su u sredini smeđe, s crvenkastim rubom.

si. 214. Smeđa pjegavost na grahu (snimio B. Cvjetković)

B i o l o g i j a . Parazit se prenosi u unutrašnjosti i na površini sjemena. Micelij koji se nalazi u sjemenu ulazi u kotiledone, na kojima nastaju plodna tijela (acervuli). Gljiva može prezimiti i na zaraženim biljnim ostacima, ali taj način prezimljenja manje je važnosti. Na kotiledonima nastaju acervuli, iz kojih konidije obavljaju sekundarne infekcije. Kiša i vjetar omogućavaju širenje konidija. Na taj način nastaju sekundarne zaraze tijekom vegetacije. Da bi nastala infekcija, potrebna je relativna vlaga preko 95 % ili kiša. Optimalne temperature za širenje bolesti kreću se od l6 do 18 Inkubacija je kratka, u optimalnim uvjetima 4-5 dana.

Zaštita. Sjeme treba uzimati sa zdravih usjeva, jer u nas dozvoljeni fungicidi za tretiranje sjemena ne daju sigurne rezultate. Nakon žetve treba spaliti biljne ostatke. Treba uvesti dvogodišnji, trogodišnji plodored. Sijati treba tretirano sjeme. Sjemenske usjeve može se zaštiti prskanjem početkom cvatnje, zatim pri završetku cvatnje i prema potrebi u vrijeme punjenja mahune. U nekim zemljama preporučuje se karbendazim (Bavistin, Chromozin, Zimo) i fungicidi na osnovi bakra.* Uglata p j e g a v o s t lista (Phaeoisariopsis griseola, syn. Isariopsis griseold)

SI. 215. Uglatapjegavost lista (prema Snowdon)

Bolest je u nas poznata od 1953. godine. Javlja se periodično, pa ukupne štete nisu velike. Zaražene mahune nemaju tržnu vrijednost. Simptomi. Na listovima nastaju sivkaste uglate pjege, obrubljene malim lisnim žilama. Na listovima za vlažna vremena nastaju sivkaste nakupine spora u koremiju. Jako se zaraženi listovi suše. Simptomi na stabljici rijetko se javljaju. Pjege na stabljici duguljaste su, smeđe i nejasnih rubova. Na mahunama nastaju tamnosmede ovalne pjege. Ako su mahune rano inficirane, mogu zakržljati i deformirati se. S mahuna micelij prelazi na površinu sjemenke, oko hiluma pa je sjeme zaraženo samo na površini.

Biologija. Gljiva preživljava na zaraženim biljnim ostacima u obliku micelija i mikrosklerocija i na sjemenu. Za vlažna vremena stvara obilje konidija koje vjetar i kiša raznose do domaćina.

Zaštita. Treba sijati zdravo tretirano sjeme. Potrebno je uništiti i spaliti zaražene biljne ostatke i paziti na plodored. Prskanja karbamatima* i bakrom daju zadovoljavajuću zaštitu Bijela trulež

(Sclerotinia sderotioruni) Bolest se obično pojavljuje na starim biljkama u gustome sklopu ili za kišnog vremena. Zaraza nastaje na dijelovima biljke koji su bliže du, dakle tamo gdje je cirkulacija zraka slaba, a relativna vlaga visoka. Štete obično nisu znatne. Simptomi. Mogu biti napadnute stabljike, mahune i listovi. Na najdonjim dijelovima stabljike nastaju vodenaste lezije. Napadnuta mjesta postaju sluzava. Nekoliko dana nakon pojave prvih znakova bolesti taj dio prekrije bijeli pahuljasti micelij. Unutar micelija nastaju najprije bijeli, a nakon toga crni sklerociji, koji se mogu razviti i u unutrašnjosti napadnute stabljike. Stabljika trune pa se prekidaju provodni snopovi i suše čitave biljke. Na mahunama nastaju ovalne vodenaste pjege, nakon čega ta mjesta prekriva bijeli pahuljasti micelij uz pojavu sklerocija. Micelij se može širiti u unutrašnjosti mahune i formirati sklerocije. U takvim slučajevima i sjeme je površinski zaraženo micelijem. Biologija. Opisana je kod salate

Zaštita. Pouzdana preventivna mjera jest plodored i ne pregusta sjetva. Sijati treba tretirano sjeme. Nekroza k o r j e n o v o g vrata

(Rhizoctonia solani) Zaraza može nastupiti u svim razvojnim stadijima biljke, ali gospodarske se štete očituju na mladim biljkama. U nas je bilo slučajeva kada su propali čitavi usjevi. Simptomi. Napadnut je korijenov vrat ili korijen na kojem nastaju crvenkasto smeđe udubljene pjege koje mogu prstenovati stabljiku. Zbog toga zastaje rast i biljke ugibaju. Kada zaraza zahvati starije biljke, primjećuje se zastoj u rastu, a urod je manji. Na rubovima starih pjega mogu nastati mali tamnosmedi sklerociji. Biologija. Opisana je kod krstašica.

sl.

216. Rhizoctonia na grahu (snimio B. Cvjetković)

Zaštita. Plodored je najvažnija mjera zaštite. Poznato je da nastaje jaki napad na grah ako se posije na parceli na kojoj je prošle godine bila šećerna repa koja je bila zaražena s Rhizoctoniom. Bakterijske bolesti Bakterijska prstenasta p j e g a v o s t

(Pseudomonas syringaep.

v. phaseolicola)

Simptomi. Na mladom se lišču javljaju vlažne poligonalne pjege. Središnji dio pjega postaje smed, a okružen je žućkastim rubom. Na mahunama nastaju sitne ovalne pjege koje s vremenom postaju veće i masnog izgleda. Na pjegama se može, za vlažna vremena, razviti bakterijski eksudat. S mahuna, bakterija inficira sjeme, te se zaraza prenosi inficiranim sjemenom. Jace izražena klorotična zona oko pjega, kao i pojava pjega manjih dimenzija, vizualne su karakteristike te bolesti, čime se razlikuje od bakterijske pjegavosti iXanthomonas campestris pv. phaseoli). Zaštita. Za obje bakterioze vrijede iste preporuke za zaštitu. Prva mjera zaštite jest sjetva sjemena koje je dobiveno od zdravih biljaka. Plodored je također važan u zaštiti od tih bakterija. Prskanjem graha fungicidima na osnovi bakra nakon pojave prvih pjega postižu SI. 217. Bakterioza graha (snimio se odredeni uspjesi. B. Cvjetković) Virusne bolesti Virus o b i č n o g m o z a i k a g r a h a

{Bean Commonon Mosaic Virus)

SI. 218. Virus žutog mozaika graha (snimio B. Cvjetković)

Rano zaražene biljke iz sjemena ili prije cvatnje daju manje urode. Smanjenje uroda može iznositi i do 15 %. Simptomi. Mozaik na listovima glavno je obilježje bolesti. Zbog neravnomjernog porasta plojka je više ili manje naborana. Zaraženim biljkama otpadaju cvjetovi, a ako donesu mahune, one su manje i krivudave. nastaju i poremećaji u rastu, ali ovise o osjetljivosti sorte. U vrlo osjetljivih kultivara može nastupiti i venuće nedugo nakon infekcije.

Biologija. Virus se prenosi sjemenom u velikom postotku. Neki uzorci imali su 5083 % zaraženih sjemenki. Iz zaraženog sjemena izrastu zaražene biljke, s kojih lisne uši prenose zarazu.

Zaštita. Najvažnija je zaštita sjetva nezaraženog sjemena. Da bi se dobilo zdravo sjeme, mora se sjemenska proizvodnja smjestiti tamo gdje su manje povoljni uvjeti za razvoj lisnih ušiju. Sjemenske usjeve graha treba sijati čim dalje od parcela na kojima su posijane biljne vrste domaćini tog virusa (bob, crnookica, gladiola i dr.). Pri aprobaciji sjemenskih usjeva treba uništiti sve zaražene biljke. Virus žutog m o z a i k a g r a h a

{Bean Yellow Mosaic Virus) Simptomi. Na grahu se mogu manifestirati dva tipa simptoma. Na najvećem broju kultivara javlja se mozaik na listu, u obliku svijetložutih i zelenih polja. Cijela površina plojke više je ili manje naborana, što je jedan od karakterističnih znakova bolesti. Drugi tip bolesti znatno je rjeđi, a manifestira se nekrozom vršnog pupa. Ako je zaraza nastala u početku vegetacije, nakon nekroze pupa odumire cijela biljka. Međutim, ako je infekcija nastupila kada je biljka razvijena, odumire vršni pup, a biljka preživljava, ali javljaju se simptomi mozaika. U nekih hibrida nastaje zadebljanje, mahune se naboraju i u njima ima manje sjemenki. Biologija. Virus se održava na mnogobrojnim domaćinima, a višegodišnji domaćini osobito su važan izvor zaraze. Oko 20 vrsta lisnih uši prenosi taj virus na perzistentan način.

Zaštita. Preporučljivo je grah uzgajati što dalje od višegodišnjih biljaka (Rohinia, Trifolium, Medicago) koje su domaćin tog virusa. Potrebno je uništiti korove u usjevu, od kojih neki mogu biti izvor zaraze i suzbijati lisne uši.

Bolesti graška Gljivične i n j i m a slične bolesti Plamenjača

{Peronospora viciae f. sp. pisi - syn. P. pisi) Simptomi. Pojava te bolesti može imati ozbiljne posljedice, osobito ako su zaražene mlade biljke. Infekcija koja nastupi rano, u fazi nicanja, uzrokuje sistemičnu zarazu. U tom slučaju stabljika je svinuta i kržljava rasta. Na listovima se pojavljuju žute, odnosno smeđe lezije na gornjoj stani lista. S naličja na istom mjestu nastaje modrikasti mašak, koji potječe od sporangiofora i sporangija. Zelene, a zaražene mahune, u parazitiranom dijelu postaju smeđe, sa zelenim nenapadnutim oazama. U unutrašnjosti mahune nastaje bijela prevlaka micelija, koja s vreme-

nom postaje smeđa. U tkivu mahune nastaju oospore. Pojedine sjemenke u mahunama zaražene su micelijem. Na takvu sjemenu vide se male, smeđe, upale zone. Biologija. Premda se uzročnik bolesti prenosi sjemenom, ipak je najvažnije prenošenje parazita iz jedne u drugu vegetaciju putem oospora u zaraženim biljnim ostacima. Oospore ostaju u tlu 10-15 godina i izvor su primarnih infekcija. Nakon pojave sporangija nastaju sekundarne infekcije. Sporangiji nastaju pri visokoj relativnoj vlazi (iznad 90 %) koja traje barem 12 sati. Na temperaturama od 1 do 20 °C klijaju sporangiji. Optimum za klijanje između je 4 i 8 °C. Međutim, spore mogu preživjeti samo 24 sata pri 20 sedam dana pri 15 a 31 dan pri 4°C.

Zaštita. Plođored je jedna od osnovnih mjera zaštite. Postoje brojni relativno rezistentni hibriđi pa ih treba 81. 219. Plamenjača graška primjenjivati u područjima gdje se uče(prema Snowdon) stalo javlja plamenjača. U nekim zemljama sjeme se tretira fungicidom na osnovi metalaksila* (Apron). Za suzbijanje toga parazita u usjevu primjenjuje se velik broj fungicida iz skupine ditiokarbamata* (Polyram DF, Antracol, Dithane M-45). Na sjemenskim usjevima primjenjuju se sistemici* (Riđomil MZ, Galben M). Palež graška

Palež graška mogu izazvati tri gljive: a) Ascohyta pisi; b) Phoma medicagins var. pinodella s vrlo često korištenim sinonimom Ascochyta pinodella-, c) Ascochytapinodes, koja tvori na odumrlim ostacima savršeni stadij poznat pod nazivom Mycosphaerella pinodes. Na osnovi simptoma Ascochyta pisi može se razlikovati od ostale dvije gljive koje uzrokuju palež. Međutim, razlike u simptomima između Phome medicaginis i Ascochytepmo^iesnedostatne su da bi se sa sigurnošću mogao utvrditi uzročnik. To se može dokazati jedino laboratorijskom analizom. Ascochyta pisi Simptomi. U pravilu parazitira na nadzemnim dijelovima biljke. Na listovima se javljaju žutosmeđe ovalne pjege, unutar kojih nastaju male crne kuglice (piknidi). Pjege na stabljici duguljasta su oblika, svijedosmeđe, uleknute, s tamnim rubom. Na mahunama pjege su okrugla, ovalna oblika, malo upale u tkivo, svijedosmeđe, s tamnim rubom. U središtu lezije nastaju brojna plodna tijela. S površine mahune gljiva prodire u unutrašnjost, gdje inficira sjemenke. Ako su mahune rano napadnute, mogu ostati kržljave. Gljiva se nalazi u sjemenu u obliku micelija.

Biologija. Gljiva se prenosi iz jedne vegetacije u drugu zaraženim sjemenom. Premda se prenosi i zaraženim ostacima, taj način manje je važan. Tijekom vegetacije, nakon pojave prvih plodnih tijela, piknospore obavljaju sekundarne zaraze.

Phoma medicagnins var. pinodella, syn. Ascochyta pinodella Simptomi. Na listovima i stabljici izaziva slične simptome kao i A. pisi, ali napada i korijen i osnovu stabljike, pa grašak slabije raste ili vene. Klica se može osušiti još prije nego iziđe iz zemlje. Od vrste Ascochytapinodesx2izlikuje se po tome što stvara više pjega. Iz zaraženog sjemena razvijaju se biljke koje nakon pojave truleži stabljike i korijena propadaju. Micelij gljive nalazi se u unutrašnjosti sjemena. Osim u sjemenu, gljiva ostaje u du u obliku hlamidospora, odakle inficira ponik.

SI. 220. Palež graška (pTfčm2i Snowdon)

Ascochyta pinodes = Mycosphaerella pinodes Simptomi. Iz zaraženog sjemena razvijaju se biljke na kojima truli dio između plumule i radikule. Katkad biljka još truli prije nego što iziđe iz da. Zbog napada tog parazita na listovima nastaju malene purpurnocrvene pjege, oko 5 mm promjera. Zaraza se obično širi s listova na peteljke i stabljiku. Zaraženi dijelovi poprimaju plavkastocrnu boju. Na cvjetovima infekcija počinje oštećenjem koje podsjeća na ubode iglom, ali uskoro, zbog toksina koje proizvodi gljiva, odumire čitav cvijet. U zaraženim mahunama, koje su se smežurale, obično je sjeme zaraženo. Zaraženo je sjeme naborano i svjedije od zdravoga. Embrionalni dio sjemena u slučaju unutrašnje zaraze poprima purpurnocrvenu boju. Zaraženo sjeme i biljni ostaci izvor su zaraze. Zaštita. Osim zdravog ili tretiranog sjemena (TMTD), plodored je najvažnija mjera zaštite. Najbolji bi bio četverogodišnji plodored bez leguminoza. Dobrom pripremom tla postiže se brzo nicanje i razvoj usjeva i tako smanjuje mogućnost jačih zaraza klice i mlade biljke. Ako je sjeme dubinski zaraženo, uobičajene metode tretiranja sjemena ne daju potpuni uspjeh; zato je potrebno proizvodnji sjemena pridodati punu pažnju. Sve tri spomenute vrste Ascochyta bolje se razvijaju u vlažnom klimatskom po-

si. 221. Palež graška {snimio^. Cvjetković)

dručju. Zato za proizvodnju sjemena treba birati aridnija područja. Sjemenski se usjevi protiv paleži mogu prskati fungicidima iz skupine benzimidazolkarbamata* (Bavistin*, Ckromozin, Zino), premda u nas nisu registrirani za tu namjenu. Hrda

(Uromyces pisi) Bolest se javlja rijetko i obično na kraju vegetacije. Neki autori poistovjećuju tog uzročnika s vrstom Uromyces fabae, a drugi misle da je zasebna vrsta. Simptomi. Na licu i naličju lista nastaju smeđi jastučići (uredosorusi). U početku ih je malo, a kasnije se njihov broj povećava. Pred zriobu jastučići postaju crni, a u njima nastaju teleutospore za jakih zaraza lišće se počinje sušiti. Biologija. To je heterecijska

SI. 222. Hrda na grašku (snimio B. Cvjetković)

hrda, koja ecidijsko pokoljenje razvija na mlječiki (Euphorbia cyparisias i dr.), a uredo i teleuto pokoljenje razvija na grašku. Gljiva prezimljuje u podzemnim dijelovima mlječike, i u proljeće, čim potjera izboje, nosi ecidije koje inficiraju grašak.

Zaštita. Obično nije potrebno poduzimati mjere zaštite. Preporučljivo je ukloniti mlječiku iz blizine povrtnjaka. Na malim parcelama poželjno je prikupiti i spaliti biljke graška nakon žetve. Na sjemenski grašak mogu se primjeniti karbamati* navedeni kod plamenjače graška. Pepelnica

(Eiysipbe pisi) Simptomi. Lišće, stabljika i mahune mogu biti djelomično ili potpuno prekrivene sivim maskom, koji potječe od micelija i oidija parazita. Napadnuto tkivo lista i mahuna ispod maška postaje smeđe ili purpurno i suši se. Micelij se nalazi u unutrašnjosti sjemena. Bolest se pojavljuje obično na kraju vegetacije pa nije potrebno uvijek provoditi zaštitu. Djelotvorni su fungicidi na osnovi sumpora. Bijela trulež

(Sderotinia

sderotiorum)

Simptomi. Isti su kao i u graha. Mogu biti napadnute stabljike, mahune, a rijetko i listovi. Za kasne žetve na industrijskom grašku javlja se na mahunama. Na mahunama nastaju ovalne vodenaste pjege. Na tim mjestima nastaje bijeli pahuljasti micelij i sklerociji. Zaštita. Opisana je kod graha.

Venuče

(Fusarium solani f.sp.piši) Ta je gljiva obično sudjeluje u kompleksnoj bolesti koju nazivamo trulež korijena i korijenova vrata. Spomenuta Ksp. specijalizirana je na grašak premda F. solani i druge Fusarium vrste mogu parazitirati na grašku, bobu i grahu. Simptomi. Pred kraj cvatnje pa do formiranja prvih mahuna pojedine biljke zaostaju u rastu. Donji listovi postaju sivkasti prije nego što požute i osuše se. Na stabljici neposredno iznad tla vide se crne nekrotske pruge, koje se protežu duž korijena. Žućenje lišća uskoro se primjećuje i na gornjim listovima. Biljka životari neko vrijeme, a zatim se osuši. Zaštita. Plodored i sjetva otpornijih hibrida jedina su praktična mjera zaštite. Viroze graška Virus o b i č n o g m o z a i k a graška

(Fea Common Mosaic Virus) To je najrašireniji virus graška, a osim graška, domaćini su mu bob i druge leguminoze. Gubici u urodima mogu biti znatni ako se zaraze mlade biljke. Simptomi. Na listu graška uz žile lista pojavljuju se žućkaste zone u obliku mreže. Zatim se na listovima između žila izmjenjuju klorotične zone sa zelenima, pa čitava plojka dobiva mozaičan izgled. Simptomi ovise o soju virusa i osjetljivosti kultivara graška. Virus enacija graška (Fea Fnation Mosaic Virus) Taj virus parazitira na biljkama iz porodice lepirnjača, a grašak je najosjetljiviji domaćin. Simptomi. Početni simptomi javljaju se u obliku mozaika na listovima. Na lišću se javljaju klorotične pjege, koje postaju bijele i gotovo providne. Zbog neujednačenog rasta, listovi se kovrčaju. Na naličju lista nastaju priraslice u obliku bradavica ili resica (enacije). Internodiji su kraći pa čitava biljka poprima grmolik izgled. Ako je infekcija nastala prije cvatnje, mahune mogu biti deformirane, a sjemenke manje od zdravih i žute. Taj virus izaziva mozaik i na bobu. Ne prenosi se sjemenom graška, ali može se prenijeti sjemenom boba. Bob može biti izvor primarne infekcije. Zaštita. Bob i grašak ne smiju se sijati jedan pored drugoga. Usjeve treba štiti od napada lisnih ušiju koje su vektor toga virusa. Virus r a n e n e k r o z e graška

(Fea Farly Browning Virus) Simptomi. Virus uzrokuje smeđe nekrotske pjege uz lisne žile. Na listovima i stipulama nekrotske se zone povećavaju i imaju svjetliju sredinu i tamniji rub.

Na stabljici nastaju longitudinalne nekroze, karakteristične boje. Smeđe su na površinskom dijelu kore, a dublje u pukotini imaju crvenkastosmedu boju. Nekroze mogu nastati i na mahunama. Katkada može čitava biljka uvenuti. Virus se prenosi sjemenom, i to u visokom postotku (do 37 %), i nematodama iz roda Trichodorus. Zaštita. Zdravo sjeme graška i provjereno zemljište bez nematoda osnovne su preventivne zaštitne mjere. Ako se zaražene biljke pojave u sjemenskom usjevu, treba ih ukloniti.

Bolesti boba Hrda

(Uromyces viciae - fahae) Bolest se javlja u svim područjima uzgoja boba, ali u Dalmaciji i Istri štete su znatnije, pogotovo na sjemenskim usjevima. Prema nekim autorima parazitira i na grašku. Simptomi. Pojava svijetlih uredosoaisa na listovima, stabljici i peteljkama lišća najkarakterističniji je simptom. Pod kraj vegetacije sorusi postaju tamniji, što znači da su se unutra razvile teleutospore. Epiderma iznad uredosorusa i teleutosorusa puca a spore dospijevaju u okoliš. Sorusi su na listovima okrugla oblika, a na stabljici i peteljkama izduženi su. Biologija. To je autecijska i makrociklička hrda, što znači da se svi razvojni stadiji ostvaruju na bobu i da ima sve stadije karakteristične za hrde. U južnim krajevima može prezimiti u obliku ecidija, zatim u obliku uredospora i teleutospora. Teleutospore mogu zadržati klijavost do dvije godine. One klijaju i daju bazidiospore. Tako primarne infekcije mogu potjecati od bazidiospora i od uredospora. Uredospore nastale nakon primarnih infekcija odgovorne su za sekundarne zaraze tijekom vegetacije.

Zaštita. Nakon žetve biljne ostatke treba spaliti. Valja provoditi plodored. Kemijska zaštita rijetko se provodi, osim u sjemenskim usjevima, gdje se primjenjuju fungicidi na osnovi bakra, mankozeba ili bitertanola* (Baycor). Smeđa p l i j e s a n

(Botrytis fabae) Parazit uzrokuje stvaranje malih, oštro ograničenih, čokoladnosmedih pjega na listu, cvjetovima i mahunama. Na stabljici nastaju duguljaste lezije, iste boje, često ulegnute u tkivo. Slične pjege, nešto tamnije boje, uzrokuje B. cinerea. Oba speciesa prenose se sjemenom. Bolest se javlja za vlažna vremena i pri niskim temperaturama (10 °C). Na tog parazita djeluju fungicidi na osnovi dikarboksimidima* (Ronilan, Kidan).

Venuče

(Fusarium spp.) Nekoliko Fusarium vrsta (F. oxysporum f. sp. fahae, F. culmorum, F. avenaceum) može izazvati trulež korijena. Kao posljedica napada na korijen nastaje venuće. Zaštita se sastoji u podoredu i sjetvi tretiranog sjemena. Virus uvelosti b o b a

(Broad Bean Wilt Favavirus) Na listovima nastaju svijetlozelene pjege, nakon čega nastaje prosvjetljavanje žila na plojci. Biljke zaostaju u rastu. U nastavku bolesti nastaje Si. 223. Fusarium na hohu (snimio nekroza vršnog lišća, koje se suši. VeB. Cvjetković) nuće u osjetljivih sorata popraćeno je otpadanjem cvjetova i lišća. Uz štete koje izaziva na bobu, virus izaziva štete i na paprici, grahu, artičoki i daigom povrću. Zaraze na bobu su važne i zato što je bob kao najranija kultura izvor zaraze za drugo povrće. Virus prenosi Myzus persicae, Aphis craccivora, Aphis fabe, Macrosiphum euphorhiaei dr., na neperzistentan način. Zaštita. Treba suzbijati korove koji su domaćini tog virusa (Plantago spp). Potrebno je napravit prostornu izolaciju između boba, cvijeća (dragoljub, gladiola) i drugog povrća koje može biti zaraženo timi virusom i suzbijati lisne uši.

Suzbijanje korova Porodica lepirnjača - Fahaceae (Legumonosae) vrlo je brojna. Obuhvaća oko 12000 zeljastih, jednogodišnjih, višegodišnjih, ali i drvenastih vrsta. Kao povrtne kulture u Hrvatskoj uzgaja se desetak vrsta, od kojih grah i grašak imaju veću važnost. U nas se sporadično uzgajaju još bob, slanutak i leća. Hektarski u svijetu i Hrvatskoj medu lepirnjačama najveću važnost ima soja. Iako se osim za proizvodnju ulja i bjelančevina uzgaja i kao povrtna kultura (mahune i zrno) ovom prilikom nećemo prikazivati mogućnosti suzbijanja korova u soji, jer je to dobro obrađeno u ratarskoj proizvodnji. Napominjemo da neka sredstva za sada nemaju dozvolu za promet u Hrvatskoj (označeni zvjezdicom), pa i na to treba paziti.

Grah Grah je jednogodišnja mahunarka, koja nakon sjetve niče relativno brzo. I pored brzog ponika u prvom dijelu vegetacije, ne stvara veću lisnu masu pa se na slobodnom prostoru razvije korov. Zbog sjetve u redove korov se može suzbiti medurednim kukiviranjem. U redu je i nadalje potrebno korov uklanjati okopavanjem i raščupavanjem pa to zahtijeva dosta radne snage. Još jedan razlog ne ide u prilog mehaničkom suzbijanju korova. Grah, naime, formira korijen u plitkom površinskom sloju tla. Zbog toga se kultivacija mora obavljati plitko i pažljivo. Mehaničkom obradom ne može se potpuno suzbiti korov sve do žetve, te primjena samo tih mjera zbog izbjeglih korova otežava kombajniranje. Zato se, uz mehaničke mjere, primjeni herbicida daje velika važnost. Broj selektivnih herbicida za suzbijanje korova u grahu prilično je velik. Vrijeme primjene, spektar djelovanja i selektivnost dosta im se razlikuje. Te razlike naročito su izražene unutar različitih biotipova i ekotipova graha, a one uočene su i unutar različitih sorata (sortna osjetljivost). U tom smislu važne su razlike između graha mahunara i graha zrnaša. "Čučavac", i "pritkaš" mogu se uzgajati za proizvodnju mahuna ili za zrno. Budući da se navedeni ekotipovi graha anatomski, morfološki i fiziološki razlikuju, različita im je i osjetljivost prema nekom herbicidu. Stoga je herbicide u grahu, uz njihovo dobro poznavanje, potrebno primjenjivati uz veliki oprez. Prije sjetve ( p r e - s o w i n g ) u p o t r e b l j a v a j u se:

TREFLAN EC, (i dr. na osnovi trifluralina), 1-2 l/ha, uz obvezatnu inkorporaciju na 5-10 cm dubine. Suzbija jednogodišnje korove. Preporučuje se nakon sjetve dodatno tretiranje herbicidom djelotvornim na korove koje Treflan ne suzbija. Treflan je perzistentan herbicid, pa se u nekim zemljama pet mjeseci nakon tretiranja ne dopušta sjetva drugih kultura, osim u kojima ima dozvolu za primjenu. PIVOT 100*, 0,8-1,0 l/ha, uz plitku inkorporaciju. Suzbija jednogodišnje širokolisne i neke uskolisne korove. Vrlo je perzistentan. Postoje znatna ograničenja u sjetvi idućih kultura. Upravo zbog toga u Hrvatskoj mu je uskraćena dozvola za primjenu. I u nižim dozacijama daje zadovoljavajuće učinke. BONALAN*, 6 l/ha. Primjenjuje se protiv istih korova i na isti način kao Treflan EC i drugi pripravci na osnovi trifluralina. Pripada istoj skupini herbicida. Povučen je s hrvatskoga tržišta. EPTAM 6-E*, 4-6 l/ha, prije sjetve uz inkorporaciju. U SAD-u mu je ograničena primjena. Ne preporučuje se njime tretirati sorte graha crnookaca. U Engleskoj se prakticira odgoda sjetve 3 tjedna poslije tretiranja. Povučen je s hrvatskoga tržišta, iako je još uvijek na istoj osnovi za druge namjene registriran pripravak ERADICANE 6 E. AVADEX BW*, 4 l/ha, protiv divlje zobi i drugih korovskih trava. Inkorporirati ga treba odmah nakon tretiranja na 5 cm dubine. U našoj zemlji nikad nije bio registriran.

NORTRON SUPER*, 1 l/ha.Primjenjuje se protiv širokolisnih i nekih uskolisnih jednogodišnjih korova. Najčešće zahtijeva dodatni post-emergence tretman, npr. s Basagranom. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a ( p r e - e m e r g e n c e )

PATORAN 50*, 2,5-3,5 kg/ha. Niža doza daje se na srednje teškim tlima a viša doza na teškim tlima. Na lakim pjeskovitim tlima može oštetiti kukuru. Dobro suzbija jednogodišnje širokolisne korove. Ne djeluje na korovske trave pa se upotrebljava u kombinaciji s drugim herbicidima (npr. s-metolaklor DUAL GOLD 960 EC*). DUAL GOLD 960 EC*, 1-1,2 1/ha, protiv jednogodišnjih uskolisnih i nekih širokolisnih korova. Ima dozvolu u SAD-u. Tamo ga, osim pre-emergence, primjenjuju prije sjetve unošenjem u tlo zajedno s Eptamom 6-E ili Treflanom. FRONTIER 900 EC*, 1,2-1,4 l/ha, suzbija jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Dozvolu ima u SAD-u i u nekim europskim zemljama. TRIBUNIL WP-70*, 3-4 kg/ha. Bolje djeluje na širokolisne korove. Zbog toga se upotrebljava u kombinaciji s herbicidima koji djeluju na trave. ARESIN*, 1-1,5 kg/ha. Bolje djeluje na širokolisne korove, pa se upotrebljava u kombinaciji s drugim herbicidima. Lagana kiša nakon aplikacije pospješit če učinak na korove. Neke sorte graha mogu biti osjetljive na laganim pjeskovitim tlima. PIVOT 100*, 0,8-1 l/ha. Suzbija jednogodišnje širokolisne i neke travne korove. Perzistentan. Ograničen je broj kultura u plodoredu. Povučen je s hrvatskoga tržišta. GALEX 500 EC*, 5 l/ha. Dobro suzbija jednogodišnje širokolisne i uskolisne korove. Zbog toga se primjenjuje u kasnijem roku sjetve, kad korovi trave dominiraju u polju. Povučen je s hrvatskoga tržišta. STOMP 330 E*, i drugi na osnovi pendimetalina, 4 l/ha. Spektrom sličan Treflanu EC. Djeluje protiv većeg broja jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. Sam najčešće ne daje zadovoljavajuće rezultate. Potreban je dodatni tretman protiv širokolisnih korova i veći oprez na lakim propusnim tlima. Nakon jačih kiša može djelovati fitotoksično. PROPAKLOR T-50*, 8-10 l/ha. Djelotvorniji je na korovske trave. Zbog toga se preporučuje u kombinaciji s nekim herbicidom koji djeluje na širokolisne korove. Povučen je s hrvatskoga tržišta. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO, BENTAGRAN 600, 1,5-2,5 l/ha. Protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. Njime treba tretirati kad grah razvije prvu trolisku, a u vrijeme mlađeg razvojnog stadija korova. Pojedine sorte graha osjetljive su, pa prije upotrebe treba konzultirati proizvođača. ELEX*, 0,75 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova u

vrijeme prve troliske. Može se primijeniti u split aplikaciji u dva puta. Drugo tretiranje treba obaviti u fazi 2-4 troliske. COBRA*, 0,4-0,6 l/ha, za istu namjenu kao i prethodni pripravak. Pripadaju istoj skupini kontaktnih herbicida (difeniletera). Ne suzbija bijelu lobodu - Chenopodium album. Prolazna nekroza u obliku nekrotičnih mrlja na listu ne utječe na prirod. PULSAR, 0,4-0,6 l/ha, nakon nicanja, kad grah razvije prvu trolisku, a korovi 2-4 lista. Suzbija veliki broj jednogodišnjih širokolisnih korova. PIVOT 100*, 0,8-1 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Primjenjuje se u vrijeme kad grah razvije prvu trolisku. Perzistentan. Ograničena sjetva kultura u plodoredu. Zbog toga je povučen s hrvatskoga tržišta. U svijetu i srednjoeuropskim zemljama ima dozvolu. FUSILADE SUPER i GRASIDIM (u grahu i grašku). U svijetu se i drugim graminicidima suzbijaju korovne trave. Svi su selektivni prema svim dikotiledonskim kulturama pa i prema grahu. Protiv jednogodišnjih trava upotrebljava se 1-1,5 l/ha. Ako se žele suzbiti višegodišnje trave, treba primijeniti 2-4 l/ha. Jednogodišnje trave osjetljivije su kad razviju 2-3 lista, a višegodišnje trave kad razviju 3-5 listova.

Grah + k u k u r u z Na seljačkim se gospodarstvima grah još tradicionalno uzgaja zajedno s kukuruzom. Najčešće se tako zasijane površine ne tretiraju herbicidima. Korov se u tom slučaju uklanja okopavanjem motikom. Budući da danas postoje vrlo selektivni herbicidi za obje kulture, držimo da se izostavljanjem okopavanja ili primjenom oba zahvata mogu postići vrlo dobri rezultati. Zbog toga ćemo navesti samo neke, prema našem mišljenju, najdjelotvornije herbicide za tu svrhu. STOMP 330 E*, STON*, DOST 330 E*, 4-5 l/ha. Sjetvu graha i kukuruza treba obaviti istovremeno. Tretira se odmah nakon sjetve. Obično ne postiže zadovoljavajući učinak na širokolisne korove pa je potrebno obaviti dodatno tretiranje nekim djelotvornim preparatom (Basagran npr.). DUAL GOLD 960* i FRONTIER 900 EC*, također su jednako dobri kao i prethodni pripravci. Primjenjuju se nakon sjetve kukuruza i graha prije nicanja korova 1-1,2 l/ha odnosno 1,2-1,4 l/ha. GALEX 500 EC, 5 l/ha. Primjenjuje se na isti način kao i prethodni preparat. Povučen je s hrvatskoga tržišta. PROPAKLOR T-50*, 8-10 l/ha. Budući da nije dovoljno djelotvoran na širokolisne korove, preporučuje se primijeniti ga zajedno s Patoranom, Aresinom ili Tribunilom. Dozu tih preparata treba prilagoditi tipu tla. CODAL 400 EC*, 4-6 l/ha. Na lakim pjeskovitim tlima, zbog agresivnog djelovanja prometrina, treba izbjegavati tretiranje tim pripravkom. Niža doza primjenjuje se na srednje teškim, a viša doza na teškim tlima.

Grašak Grašak je tradicionalno vrtna kultura. Tek uvođenjem djelotvornih herbicida prešlo se na industrijski način proizvodnje graška. U našem klimatu grašak se sije pod konac zime. Sjetva se obavlja u redove na 20 cm razmaka pa se meduredna kultivacija ne može obavljati. Zbog toga ga guše korovi ranog proljetnog razdoblja. Budući da brzo niče, grašak u prvom dijelu vegetacije nadvlada korov. Kako vrijeme odmiče, korovi uzimaju sve više maha, pa ako ih ne suzbijemo, nanose velike štete. Stoga se od herbicida u grašku ponajprije zahtijeva dobro rezidualno djelovanje ako ih primijenimo u pre-em roku, odnosno kontaktno djelovanje u post-em roku. Broj selektivnih herbicida u grašku prilično je velik. Dobri učinci postižu se samo primjenom nakon nicanja. Selektivnost im je uglavnom dobra. Na korove djeluju različito. Ako primijenimo bilo koji herbicid pojedinačno, najčešće se ne postižu željeni rezultati. Zbog toga je vrlo važno poznavati spektar djelovanja svakog herbicida. Tek kombiniranjem dvaju ili više preparata, ili višekratnom primjenom, postižu se željeni rezukati. S obzirom na vrijeme primjene, selektivni herbicidi za grašak dijele se u tri skupine. Prije sjetve ( p r e - s o w i n g )

TREFLAN EC* i drugi na osnovi trifluralina, 1-2 l/ha. Neposredno nakon primjene potrebno ga je omdem unijeti u tlo na 5 -10 cm dubine. Selektivnost nije izražena kao u mnogih drugih kultura. Zbog toga u mnogim zemljama (i u Hrvatskoj) nema dozvolu za promet u grašku. Šteti početnom razvoju korijena. PIVOT 100 E*, 0,8-1 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova. Treba ga oaidem unijeti plitko u tlo. Procjenjujemo da mu je previsoka dozacija. Vrlo je perzistentan. Ograničava plodored. Zbog toga povučen s hrvatskoga tržišta. BONALAN*, 6 l/ha, protiv istih korova i na isti način kao Treflan EC. Pripada istoj skupini herbicida (dinitroanilina). AVADEX 480* (trialat), 3 l/ha, protiv divlje zobi, mišjeg repka i drugih trava. Inkorporaciju treba obaviti unutar dva sata nakon primjene. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

TRIBUNIL WP-70* 3-4 kg/ha (vidi grah). Neke su sorte osjetljive. Stari herbicid. Primjenjuje se u zemljama EU. U Hrvatskoj nikad nije bio registriran. PROPAKLOR T-50*, 7-10 l/ha. Zbog proširenja spektra treba ga miješati s nekim herbicidom koji djeluje na širokolisne korove. FRONTIER 900 EC*, 1,2-1,4 l/ha, na isti način kao u grahu. DUAL GOLD 960 EC*, 1-1,2 l/ha, na isti način kao u grahu. SENCOR 70 WG*, 0,3-0,5 kg/ha, primjenjuje se u SAD-u na srednje teškim i teškim tlima. Kultura slabe kondicije (hladno vrijeme, suša) može trpjeti štetu. Jače kiše mogu pospješiti fitotoksični učinak na propusnim tlima. PROHELAN T-50, GESAGARD 50 WP, GESAGARD 500 EL, PROMETREX 50 SC

(prometrin) 1,5-3 l/ha. Djelotvoran je samo na širokolisne korove. Na lakim pjeskovitim tlima može djelovati fitotoksično. CHALLENGE 600* (aklonifen), 4,5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova. IGRAN 500* i dr. na osnovi terbutrina, 2-3 l/ha. Djelotvoran je na širokolisne korove. Na lakim tlima nakon jačih kiša može djelovati fitotoksično. Ne suzbija korove iz porodice krstašica. MESORANIL 50*, 3,5-4 kg/ha. Suzbija širokolisne korove. BLADEX 50 SC, 2-4 l/ha. Bolje suzbija širokolisne korove. Izvjesno djelovanje iskazuje i na neke jednogodišnje trave. STOMP 330 E* i drugi na osnovi pendimetalina, 3-4 l/ha. Suzbija jednogodišnje uskolisne i širokolisne korove. Primjenjuje se dobro pripremljeno do. PIVOT 100*, 0,8-1 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova. Često ne postiže zadovoljavajuće učinke pa je potreban dodatni zahvat. Budući da pojedini preparati bolje djeluju na uskolisne korove (Stomp 330 E i Propaklor T-50, Frontier 900 EC, Dual Gold 960 EC), a drugi na širokolisne korove (Igran 500, Prohelan T-50 i dr.), bolji se rezultati postižu kombinacijom jednog iz prve skupine s nekim iz druge skupine. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

BASAGRAN 600, SAX 600, BAZANO, BENTAGRAN 600 (bentazon), 3-4 l/ha nakon trećeg lista graška, na oko 10 cm visine, pa sve do cvatnje. Suzbija samo jednogodišnje širokolisne korove. Korovi su osjetljiviji u mlađem razvojnom stadiju. BASAGRAN 600 i drugi na osnovi bentazona + BETANAL^ 1,5 + 1,5 l/ha. Tretiranje treba obaviti kad grašak dosegne 10 cm. Korovi su najosjetljiviji od stadija kličnih listova pa sve dok ne razviju dva prava lista. BLADEX 50 SC, 1,5-2 l/ha. Tretira se kad grašak dosegne 15-25 cm visine. Na lakim pjeskovitim tlima može oštetiti grašak. Zbog toga se zahtijeva ujednačena sjetva na 1-2,5 cm dubine. Pojedine su sorte osjetljive. PULSAR (imazamoks), 0,4-0,6 l/ha, primjenjuju se na isti način kao u grahu. SENCOR 70 WG* i drugi na osnovi metribuzina, 0,3-0,5 kg/ha. Suzbija jednogodišnje širokolisne korove. Eitotoksični učinci mogu se javiti kad je kultura pod stresom zbog hladnog vremena, oštećena od insekata ili slabo ishranjena. Korovne trave mogu se je suzbiti djelotvornim herbicidima prikazanim u poglavlju o grahu. Pri tome treba paziti na zadnji rok primjene prije berbe graška.

Bob od svih leguminoza bob ima najkrupnije zrno. Zbog toga podnosi i dublju sjetvu. Brzo niče i formira korijen u dubljem sloju da. Zbog toga se primjenom herbicida na površinu da može postići "prostorna selektivnost". Na taj način i neki vrlo

perzistentni herbicidi (simazin) djeluju selektivno. Istovremeno, bob je vdo osjetljiv prema herbicidima iz skupine regulatora rasta. Zbog toga je ograničen izbor post-emergence herbicida. U našem kontinentalnom području bob se sije u rano proljeće. Zato ga najčešće zakorovljuju korovi ranog proljetnog razdoblja. Sukulentna stabljika i zelena lisna masa otežavaju mehaničku berbu. Zbog toga se preporučuje da se prije kombajniranja obavi desikacija. Od velikog broja herbicida koji se uporebljavaju širom svijeta, zbog smanjenog interesa u Hrvatskoj dozvolu za promet nema nijedan. Zbog toga čemo navesti iskustva drugih proizvođača. Prije sjetve (pre-sowing) u z i n k o r p o r a c i j u

TREFLAN EC* i dr. na osnovi trifluralina (vidi grah). Kad se očekuje jača zakorovIjenost širokolisnim korovima, dobro je dodatno tretirati nekim djelotvornim herbicidom nakon sjetve a prije nicanja. AVADEX BW*, 4 l/ha, protiv divlje zobi i drugih korovskih trava. Inkorporaciju treba obaviti odmah nakon tretiranja. Primjenjuje se u Vel. Britaniji protiv divlje zobi. N a k o n sjetve, a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

RADOKOR * i dr. preparati na osnovi simazina, 1-2 kh/ga. Treba sijati barem na 7,5 cm dubine. Na lakšim tlima, nakon jačih oborina, mogu se na tek poniklim biljkama uočiti prolazni znakovi fitotoksičnog djelovanja (rubna kloroza listova). Sedam mjeseci nakon tretiranja, moguće je sijati žitarice. TRIBUNIL*, 2-3 kg/ha. Treba sijati na barem 5 cm dubine. Suzbija veči broj širokolisnih korova i neke uskolisne korove. PREMIUM* (terbutrin + neburon), 5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. Primjenjuje se u Francuskoj. TREPLIK DUO* (pendimetalin + neburon), 5,5 l/ha, na isti način s istom namjenom kao prethodni pripravak. DUAL GOLD 960*, 1-1,5 l/ha, primjenjuje se nakon sjetve, a prije nicanja. Radi proširenja spektra i na širokolisne korove potrebno je istovremeno tretirati Tribunilom, Radokorom, Prohelanom, Afalonom ili Bladexom T-50. BLADEX 50 SC*, 1-2,5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih korovnih trava. PROHELAN T-50* i dr. na osnovi prometrina (vidi grah). Tretira se s 1,5-2,5 kg/ha. Izbjegavati treba primjenu na lakim i pjeskovitim dima. AFALON* i dr. na osnovi linurona, 1-1,5 l/ha odmah nakon sjetve. Spektar mu je sličan spektru Prohelana. Treba izbjegavati primjenu na lakim pjeskovitim dima. Zahtijeva dublju i ujednačenu sjetvu. Nije djelotvoran na korovne trave. N a k o n n i c a n j a (post-emergence) LEGURAME PM*, karbetamid, 3 kg/ha, upotrebljava se u ranijoj fazi razvoja kulture, a protiv korovnih trava. Suzbija i neke širokolisne korove. Najčešće se primjenjuje nakon pre-emergence upotrebijenog Radokora.

Desikacija REGLONE FORTE*, REGLONE*, BASTA^ 3-4 l/ha, kad je veći broj biljaka dospio za žetvu. Tretiranjem se ne ubrzava sazrijevanje, nego samo sušenje nedozrelih dijelova biljke.

Leća Leća se u Hrvatskoj uzgaja na ograničenim površinama. Sije se u relativno stisnute redove 17,5-30 cm u proljeće kad zatopli i tlo se zagrije iznad 15 U Hrvatskoj nije registriran ni jedan herbicid za suzbijanje korova u toj kulturi. U svijetu se primjenjuju ovi pripravci: Prije sjetve (pre-sowing) TREELAN EC* i dr. na osnovi trifluralina, 1,5-2 l/ha. Nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) PROHELAN T-50* i dr. na osnovi prometrina, 1,5-2 l/ha. CHALLENGE 600* (aklonifen), 4,5 l/ha, suzbija jednogodišnje širokolisne korove. LEGURAME PM* (karbetamid), 3 kg/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova. KARMEX* i dr. na osnovi diurona, 0,75 kg/ha, protiv širokolisnih korova. Nakon nicanja (post-emergence) U Erancuskoj protiv jednogodišnjih i višegodišnjih trava dozvolu imaju pripravci EUSILADE EORTE i GRASIDIM*, na isti način kao što je prikazano kod graha.

XIV. LUKOVICASTO POVRĆE

Lukovi - Alliaceae: l u k (Allium čepa} č e š n j a k (Allium sativum), p o r i l u k (Allium ampeloprasum ssp. porrum) KLUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA Štetnici N a p o d z e m n i m ili p r i z e m n i m d i j e l o v i m a :

Korijenje izgriženo Vrat korijena izgrizle sive gusjenice gola tijela Zastoj u rastu, između Ijuščica lukovica sišu sitne grinje Odebljali bazalni dijelovi, lišće odebljalo i smotano, žuti i vene, lukovice mekane Zastoj u rastu, lišće žuti i propada, korijenje posmedi i odumire Biljke venu, središnji se list suši i lako izvlači, u bazi stabljike bjelkaste ličinke duge 10 mm

štetnici u tlu sovice pozemljuše lukova grinja stabljičina nematoda nematode koje slobodno žive lukova muha

Na n a d z e m n i m d i j e l o v i m a :

Biljke češnjaka zaostaju u razvoju, središnji list požuti, stabljika i lukovica prazne i mekane Lišće puno uzdužnih srebrnkastih pruga izgriženih od gusjenica koje narastu do 10 mm Karakteristični hodnici (mine) beznožnih ličinki dugih do 3 mm na listu luka Bijele točkice na listu luka i poriluka, mine u smjeru lukovice, biljke su kržljave, listovi se suše i uvijaju Srebrnkaste pjege na lišću luka, lišće žuti i suši se

češnjakova muha lukov moljac lukova minirajuća muha miner poriluka trips duhana

Bolesti Na listovima žutozelene blijede pjege sa sivoIjubičastom prevlakom Biljka naglo vene, lukovica pokrivena bijelim micelijem Na listovima jastučići, najprije žute boje, zatim postanu smeđi, a na kraju pocrne Na listovima duguljaste pjege ljubičastog ruba Na listovima žutobijele pjege, listovi mekani i vodenasti, nekroze vrata, trulež lučica Na mladim listovima srebrnaste nabrekline, koje se raspuknu, iz njih ispada crna prašina Na lukovicama crne sitne pjege, u koncentričnom krugu

plamenjača bijela trulež hrda koncentrična pjegavost siva plijesan snijet crna pjegavost ljuske

Štetnici Lukova m u h a

(Delia /Chortophila, Phorbia, Hylemyia / antiqua) Opis. Odrasli oblik lukove muhe vrlo je sličan kućnoj muhi, sivkastog tijela, duljine 6-8 mm, smolasto crnih nogu. Jaja su duguljasta, bjelkasta, duga oko 1,2 mm. Ličinke su cilindrične, tijelo im se sužuje prema glavi, žučkasto-bijele boje, a pred kukuljenje dužine približno 10 mm. Kukuljica je žučkasto smeđa, duga 4-7 mm. Štete izaziva ličinka, koja se nalazi unutar stabljike i hrani njezinim sadržajem. Na mjestiSl. 224. Odrasli oblik lukove muhe ma oštećenja razvijaju se sekundarno saprofit(prema B. Zaden) ske gljive koje izazivaju truljenje biljaka. U polju se napad lukove muhe može vrlo lako prepoznati. Zaražene biljke počinju naglo venuti, listovi žute, središnji se list suši i lagano izvlači iz stabljike. Prerežeo li se uzdužno takva biljka, u njezinoj unutrašnjosti nalazi se više ličinki te muhe. Za jakog napada u jednoj biljci može biti i do 50 ličinki. Već samo jedna ličinka u mladoj stabljici luka izaziva truljenje te biljke. Važnost. Štetnik se javlja u godinama s vrlo vlažnim proljećem. Najopasnije je prvo, proljetno pokoljenje, koje se javlja u doba kad su biljke luka još nerazvi-

jene, a u doba leta muha drugoga pokoljenja luk već ima razvijenu glavicu. Drugo pokoljenje u posljednjih desetak godina velike štete izaziva na poriluku, koji se najčešće sadi krajem lipnja, u doba leta muha te generacije. Lukova muha najčešće napada luk i poriluk, a rjeđe napada češnjak. Biologija i ekologija. U našem klimatu lukova muha ima 2-3 pokoljenja godišnje. Prezimljuje kao kukuljica u zemlji. U godinama s klimatskim uvjetima tipičnim za kontinentalni dio Hrvatske let muhe počinje u drugoj polovici travnja i često se produži tijesi. 225. Ličinke lukove muhe kom prve polovice svibnja. Izlijetanje odraslih muha ovisi o klimatskim prilikama pojedinih godina, za stabilnog vremena traje kraće, a produžuje se u proljećima s čestim klimatskim promjenama. Desetak dana nakon izlijetanja muhe se pare i odlažu jaja između listova luka, na vrat korijena mladih biljčica, na samu lučicu ili na zemlju u neposrednoj blizini luka. Jaja odlažu u skupinama po 5-12 komada. U samo nekoliko dana jedna ženka odloži 50-100 jaja. Nakon 3-8 dana iz jaja izlaze ličinke, koje se odmah ubušuju u mlade stabljike luka, gdje se intenzivno hrane njezinim sadržajem. Zbog toga lišće žuti, vene i suši se. Štete su to veće, što su prilikom napada biljke mlade. Ličinka dovrši razvoj 15-20 dana nakon ubušivanja, izlazi iz biljke i kukuIji se u zemlji na od 10 cm dubine, a katkada i u lukovici. Stadij kukuljice traje oko 14 dana, nakon čega izlijeće odrasli oblik drugoga pokoljenja u lipnju ili početkom srpnja. Štete od ličinki drugoga pokoljenja na luku su mnogo manje, jer je luk već tada dobro razvijen. Ta pokoljenja izaziva velike štete na poriluku. U izrazito povoljnim godinama mogu se u kolovozu javiti i odrasli oblici trećega pokoljenja. Zaštita. Lukova muha na velikim površinama suzbija se inkorporacijom granuliranih insekticida prilikom sadnje lučica ili sjetve. Zbog više razloga inkorporaciju je bolje obavljati u redove. Dozvolu za primjenu imaju Dursban G-7,5 i Finish G-7,5 u dozi 15-20 kg/ha (150-200 g/ar) u redove ili Dursban 48 E, Pirifos EC, Pyrinex 48 EC ili Einish u dozi od 2-3 l/ha, prskanjem površine uz obvezatnu inkorporaciju (karenca 63 dana). Niža doza potrebna je na lakšim tlima, a viša na težim tlima. Ako inkorporacija nije obavljena prilikom sjetve ili sadnje, te na manjim površinama, obavlja se zalijevanje u doba leta muha prvoga pokoljenja uz istovremeno prskanje jednim od insekticida Chromgor 40, Rogor 40 ili Perfektion (karenca 21 dan). Zalijeva se sa 80 ml/biljci razrijeđene tekućine preporučene koncentracije insekticida. U godinama s vlažnim i hladnim proljećem, kada je let muhe rastegnut, tretiranje treba ponoviti nakon 14 dana. Dozvolu za primjenu na

poriluku nema ni jedan insekticid. Ni jedna od tih mjera ne smije se provoditi na luku koji se jede kao mladi luk. Češnjakova m u h a

(Helomyza / Suilia / lurida) Opis. Odrasli oblik muha je smedeg tijela, dužine 8-10 mm. Odrasla je ličinka bijela, bez nogu, duga do 12 mm. Kukuljica je tamnosmeda, duga 5-8 mm. Štete izaziva ličinka, koja živi unutar mlade biljke, hraneći se njezinim sadržajem. Na mjestima grizotina naseljuju se uzročnici gljivičnih bolesti ili saprofitske gljive, koje izazivaju trulež zaraženih biljaka. Napadnute se biljke lako uočavaju u polju. Središnji listi požuti i počinje se sušiti, stabljika je na dodir meka, prazna, a takova je i lukovica. Za razliku od lukove muhe, u stabljici se nalazi samo jedna ličinka češnjakove muhe. Važnost. To je čest i vrlo opasan štetnik češnjaka u nekim dijelovima Hrvatske. Npr. 1984. g. zabilježene su zaraze češnjakovom muhom u široj okolici Zagreba, a zaraza se ponavljala i idućih godina. U pojedinim godinama, kad joj klimatski uvjeti odgovaraSl. 226. Štete od češnjakove muhe ju, u nekim našim krajevima (snimila N. Pagliarini) utvrđeno je da češnjakova muha može uništiti do 70 % biljaka, a npr. u Bugarskoj do 90 %. Prema literaturi javlja se svugdje gdje se uzgaja češnjak. Isključivo napada češnjak. Biologija i ekologija. Biologija joj nije precizno utvrđena, pa se pretpostavlja da ima samo jedno pokoljenje godišnje. Međutim, moguće je da postoji i drugo pokoljenje, jesensko. Ako postoji, preživljuje na biljkama srodnim češnjaku. Prezimljuje kao odrasli oblik, a još krajem zime, u veljači ili ožujku, nakon kopulacije ženke počinju odlagati jaja. Jaja odlažu na vrlo niskim temperaturama, blizu 0 neposredno nakon otapanja snijega, na listove mladih prezimjelih biljaka ili na zemlju u neposrednoj blizini. Izrazito bijela jaja mogu se lako primijetiti na zemlji ili na listovima biljaka. Tek ispiljena ličinka prvo se ubušuje u list, a kada biljka malo poraste, ubušuje se u stabljiku i na kraju u glavicu, te se hrani sadržajem. Pred kukuljenje ličinka izlazi iz glavice, zavlači se u zemlju na kukulje-

nje. Katkad se kukulji u lukovici. Najčešće se kukuijenje odvija na 10-15 cm dubine. Krajem svibnja ili početkom lipnja iz kukuljice izlijeće muha, koja se, prema nekim autorima povlači na prezimljenje, a prema drugim autorima daje drugu generaciju u jesen. Zaštita. Suzbija se na isti način i istim insekticidima kao i lukova muha, samo mnogo ranije. Ranijom sadnjom češnjaka u jesen ili kasnijom u proljeće donekle se mogu ublažiti posljedice napada toga štetnika. Prskanje se provodi u doba leta muhe, ali let može potrajati pa je dobro prskanje ponoviti nakon 10 dana. Lukova m i n i r a j u č a m u h a

(Liriomyza / Dizygomyza, Phytobia / cepae) Opis. Odrasli oblik mala je mušica, mliječno prozirnih krila, duga 3-4 mm. Ličinka je valjkasta, bjelkasto-žuta, a potpuno razvijena duga je 2-3 mm. Kukuljica je crveno-smeda, bačvasta, duga 3 mm. Štete izaziva ličinka, koja živi između lisnih stijenki, hrani se biljnim tkivom, bušeći u njemu karakteristične hodnike - mine, koje se lako uočavaju na listovima. Napad ovog štetnika izaziva štete samo na mladim biljkama, kasniji napad ne može više ugroziti razvijene biljke. Važnost. Iako se javlja svake godine, znatnije štete nastaju samo u godinama s velikom količinom oborina tijekom proljeSi. 227. Mine lukove minirajuče muhe ća. Najveće štete izaziva prvo, (snimila N. Pagliarini) proljetno pokoljenje. Napada samo luk. Biologija i ekologija. Ta muha ima 2-3 pokoljenja. Prezimljuje kao kukuljica u zemlji, a u drugoj polovici travnja ili u svibnju izlijeće mušica - odrasli oblik. Pred odlaganje jaja ženke se dopunski hrane, praveći točkasta oštećenja na gornjim dijelovima listova. Jaja odlažu najčešće na bazu listova. Tek ispiljene ličinke ubušuju se u list, praveći u njemu hodnike. Mina je u početku uska, linearna i najednom se prekida. Nakon izvjesnog vremena ličinka izlazi iz starog hodnika, a ubrzo se ponovno ubuši. Pred kukuijenje ličinka izlazi iz mine i kukulji se na tlu, gdje padne. Zaštita. Lukovu minirajuću muhu treba suzbijati samo na mladim biljčicama luka, kad se opaze prve mine na listovima. U svijetu se primjenjuju insekticidi na osnovi dimetoata, pirimifosmetila, alfametrina, deltametrina, lambda cihalotrina i dr. Za jačih zaraza prskanje treba ponoviti nakon 10-12 dana. Te se mjere ne smiju provoditi na luku koji se jede kao mladi luk.

Miner p o r i l u k a

(Napomyza

gymnostoma)

Opis. Odrasli oblici malene su sivkaste mušice, duge 4-6 mm, sa žutim nadvratnim štitićem i s jednim parom velikih prozirnih krila. Ženke su veće od mužjaka. Ličinke su bjelkaste, apodne, pred kukuljenje duge oko 5 mm, a umjesto glave imaju sraštene dvije tamno smeđe usnene šiljaste kukice. Kukuljice su ovalne, tamnosmede, duge 3,5-4 mm. Jaja su mliječno bijela, ovalno izdužena, veličine 0,5 X 0,2 mm. Važnost. To je noviji štetnik luka i poriluka u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj, Švicarskoj i Srbiji. Krajem 90-ih godina u Sloveniji i Hrvatskoj je taj štetnik izazvao velike štete na luku i poriluku, štete su u pojedinim područjima bile veće od 50 %. Mjestimice je postao najvažniji štetnik tih kultura. Štete izazivaju samo ličinke, koje miniraju listove i lukovice praveći vijugave hodnike uvijek prema dolje. Odrasli oblici uzrokuju bijele male pjege na listovima. Zaražene biljke zaostaju u rastu, listovi se uvijaju i suše. Za razliku od drugih muha na luku, miner poriluka napada samo vanjsko lišće. Na jednoj biljci može se naći i do dvadesetak ličinki. Biologija i ekologija. Prezimljuje u stadiju kukuljice u Sl. 228. Kukuljice minera poriluka (snimio A. Mešić) ostacima listova u polju. Odrasle muhe izlijeću već krajem ožujka i tijekom travnja, kada počinju odlagati jaja na listove. Ta vrsta ima dva pokoljenja godišnje. Zaštita. Suzbijanje se provodi mehanički uklanjanjem i uništavanjem zaraženih listova i biljaka te uništavanjem biljnih ostataka u polju. Kemijska zaštita obuhvaća primjenu insekticida preporučenih protiv drugih muha na luku, a dobar uspjeh pruža močenje lučica prije sadnje u pripravke koji sadrže imidakloprid ili dimetoat. Lukov m o l j a c

(Acrolepiopsis / Acrolepia / assectella) Opis. Odrasli je oblik leptir, dug 6-8 mm, raspon mu je krila 12-14 mm. Prednja su krila tamnosmeda, s bijelom pjegom na stražnjem rubu, a donja su krila svjetlija. Gusjenica je žučkasto-bijela do zelenkasta, s crnim prugama uzduž tijela, a pred kukuljenje dosegne od 10 mm duljine. Štete izaziva gusjenica, koja se hrani lisnim parenhimom, a tek kasnije prodire u glavicu. Početni simptomi napada prepoznaju se po uzdužnim srebrnasto-

bijelim prugama na listovima (vrlo su slični simptomima lukove pipe, ali taj štetnik dosad još nije nađen u Hrvatskoj). Te pruge nastaju od izgrizanja lisnog parenhima, a epiderma ostaje neoštećena. Kada gusjenica ude u glavicu, biljka počinje žutjeti, vene i na kraju se osuši. Važnost. Taj štetnik nije čest u našim krajevima, ali pojedinih godina može izazvati veće štete. Naročito velike štete mogu nastati na sjemenskom luku. Napada luk i češnjak, a katkad se nalazi i na poriluku. Biologija i ekologija. U kontinentalnom dijelu lukov moljac ima dva pokoljenja, a u toplijim krajevima može imati i treće pokoljenje. Pretežno prezimIjuje kao odrasli oblik, leptir, na raznim skrovitim mjestima u polju ili pod biljnim ostacima, a katkad prezimi i u fazi kukuljice. Nakon buđenja iz zimskog sna leptiri su aktivni samo noću. Pare se u svibnju, nakon čega ženke odlažu jaja na listove i vrat korijena. Jedna ženka odloži prosječno oko 100 jaja. Ispiljene gusjenice ubušuju se u listove luka, koje miniraju, braneći se lisnim parenhimom. Zbog toga nastaju početni simptomi na vanjskim listovima u obliku srebrnkastih uzdužnih pruga. Nakon 14 dana gusjenica dovrši razvoj, izlazi iz glavice i kukulji se na vanjskoj strani lista. Gusjenice drugoga pokoljenja javljaju se u srpnju i prvo] polovici kolovoza, ali nanose znatno manje štete. Si. 229. Mine na listovima mladog Inka Zaštita. Na malim parcelama indiviizazvane gnsjenicama lukovog moljca dualnih proizvođača najčešće nije potreb(prema B. Zaden) no suzbijati ovog štetnika. Zaštita od lukova moljca mora se provoditi samo na površinama za proizvodnju sjemenskog luka prskanjem s Chromgor 40, Rogor 40; Perfekthion, Actelic 50, Fastac 10 % SC, Decis EC-1,25, Karate 2,5 EC i dr. Izvode se po dva prskanja u doba leta leptira pi^vog pokoljenja i dva prskanja u doba leta leptira drugog, ljetnoga pokoljenja u razmaku od 10 dana. D u h a n o v trips

(Thrips tabaci) Opis. Duhanov trips maleni je kukac, mekanog, izduženog tijela, svijetlosmede do oker boje, dužine oko 1 mm. Nosi dva para uskih resastih krila. Ličinka je beskrilna svijede žuto-zelenkaste boje, nešto manja od odraslog oblika.

štete izazivaju ličinke i odrasli oblici sisanjem biljnih sokova, zbog čega na listovima luka nastaju karakteristične srebrnaste pjege nepravilna oblika. Od jake zaraze listovi žute i suše se. Ako se malo razgrnu listovi, u njihovim pazušcima naći će se mali nježni kukci. Na kupusu, na licu i naličju listova nastaju kvržice nepravilna oblika, boje nešto blijede od boje lista. S vremenom kvržice tamne dok ne pocrne. Na kupusu za kiseljenje, ako kvržice nisu pocrnile ranije, boja im se mijenja tijekom kiseljenja. Između listova kupusa u polju ili već ubranog kupusa nalaze se brojni tripse. Važnost. Duhanov trips osim duhana napada vrlo veliki broj kulturnih i samoniklih biljaka. Redovno se javlja na luku, a u srednjoj Dalmaciji i u kontinentalnom dijelu Hrvatske (okolica Zagreba) velike štete izaziva na kupusu. Štete na luku najčešće su neznatne, samo u iznimno sušnim godinama, poput 2003-, bile su većeg intenziteta. Naročito velike štete utvrđene su u Slavoniji. Na kupusu njegove su štete indirektne, duhanov trips ne izaziva sniženje prihoda. Glavice ne tmnu, okus nije promijenjen, pokvaren je estetski izgled glavica. Zaraza na kupusu nastaje već tijekom svibnja i postupeno raste u ljetnim mjesecima. U godinama s izrazito suhim ljetom, zaraze naglo napreduju i produžuju se u kasnu jesen. U takvim godinama najjače zaraze nastaju na kupusu sadenom između sredine svibnja i početka srpnja. Na kasnije sadenim kupusima zaraze su to manje, što su kasnije posađeni. U početku se zavlači između vanjskih listova, a s vremenom prodire sve dublje u glavicu, kamo se Si. 230. Duhanov trips i štete na Ušću sklanja zbog pada temperature. Zbog ishrane, na mjestima uboda nastaju na listovima opisane kvržice, gotovo do srca glavice. Nema daljeg propadanja kupusa, kao ni promjene okusa. Međutim takav se kupus ne može plasirati na tržište i proizvođaču ne preostaje drugo, nego da takav kupus zaore. Biologija i ekologija. U našim krajevima duhanov trips ima pet pokoljenja. Pokoljenja nisu vremenski ograničena te se u svako doba mogu naći svi razvojni stadiji tripsa. Prezimljuje kao odrasli oblik na ostacima korova, a može prezimiti u glavicama kupusa ili u površinskom sloju zemlje. U rano proljeće, iz zimskoga sna bude se odrasli oblici tripsa i naseljavaju razne samonikle biljke, najčešće korove, a kasnije prelaze i na kulturne biljke. Ženke odlažu jaja razbacano po listovima, ubadajući ih leglicom u lisni parenhim. Ovisno o temperaturi i relativnoj vlazi zraka, razvoj od jaja do odraslog oblika traje 10-30 dana. Optimalni uvjeti za razvoj duhanova tripsa jesu temperatura 25-27 ""C i relativna vlaga zraka 65 %.

Zaštita. Na luku se duhanov trips suzbija samo u onim godinama kada je njegov napad jak. Suzbijanje se provodi prskanjem jednim od insekticida: Radotion E-50, Actelic 50 EC, Fastac 10 % SC, Direkt 10 SC, Decis EC-1,25, Karate 2,5 EC i drugi. Te se mjere ne smiju izvoditi na luku koji če se jesti kao mladi luk. Za sada nema insekticida koji bi mogao pružiti zadovoljavajuću zaštitu protiv tripsa koji žive između listova na kupusu, te se preporučuje samo uklanjanje korova na rubnim dijelovima parcela. Postavljane plavih, ali i žutih ploča, također može sniziti zarazu duhanovim tripsom. Ostali štetnici

Na luku i poriluku štete mogu nastati i od napada gusjenica sovica pozemIjuša, žičnjaka, grčica hrušteva, rovca, ličinki vrtnih muha i nekih drugih štetnika. Na podzemnim dijelovima biljaka ti štetnici prave grizotine opisane u posebnom poglavlju (VIII.). Rijetko kad lukove zlatice {Lilioceris merdigerd) oštećuju luk izgrizanjem lišća. Unutar Ijuskica lukovica luka razvija se i razmnožava lukova grinja Rhizoglyphus e c h i n o p u s . Hrani se sisanjem sokova biljke i na mjestima počinje truljenje, koje se prenosi na cijelu lukovicu. Na češnjaku i luku štete izaziva i stabljičina nematoda iz roda Ditylenchus, također opisana u poglavlju VIII.

Bolesti Gljivične i n j i m a slične bolesti Plamenjača

(Peronospora destructor, syn. P schleideni) Parazitira na luku, poriluku i češnjaku. To je najčešća bolest crvenog luka u nas. Štete se očituju u smanjenju uroda. Osim toga, lukovice zaraženih biljaka trunu u vrijeme skladištenja. Simptomi. Iz zaraženih lučica razviju se sistemično zaražene biljke, koje ostaju patuljaste. Listovi su im zavinuti i svjetlije su zelene boje nego u zdravih. Često su prelomljeni, pa dio lista visi prema tlu. Uskoro čitav list bude presvučen sivkastoljubičastom prevlakom, koja potječe od sporonosnih organa. U posljednjoj fazi patogeneze listovi klonu, smežuraju se i osuše. Lokalne lezije posljedica su sekundarnih infekcija. U tom slučaju na listovima nastaju male, svijetložute pjege, koje se postupno povećavaju. Na tim mjestima za vlažna vremena nastaje sivkastoljubičasta prevlaka konidiofora i konidija. Ako je vrijeme suho, nastaje nekroza napadnute zone, a na ta mjesta naseljavaju se gljive Stemphylium hotryosum i Alternaria alternata, zbog čega lezija poprima gotovo crnu boju. U

svakom slučaju, napadnuti listovi gube čvrstoću na mjestu gdje je nastala infekcija. Na tom mjestu list se prelomi i visi prema tlu, a dio iznad toga mjesta osuši se. Na sjemenjačicama, ako je zaražena cvjetna stapka, dolazi do sličnih simptoma kao i na listovima. Posljedica je zastoj u rastu i slabije sazrijeSl. 231. Plamenjača na luku (snimio B. Cvjetković)

v a n j e Sjemena.

Biologija. Nakon propadanja, u zaraženim biljnim organima, formiraju se oospore. One nakon razdoblja mirovanja klijaju u micelij, koji je odgovoran za infekcije. Ipak plamenjača se iz godine u godinu najčešće prenosi zaraženim lučicama. Iz lučica micelij se proširi na mlade cjevaste listove na kojima nastaju sporonosni organi. Konidiofori izlaze iz puči u skupinama, a na njima se nalaze konidije. Konidije klijaju u kličnu cijev te ulaze u biljno tkivo šireći se između stanica. Micelij s pomoću filamentoznih haustorija ulazi u stanice i uzima hranu. Infekcije mogu nastati pri temperaturama 3,5-25 (optimum 12 °C), uz uvjet da je relativna vlaga zraka 6 sati iznad 80 %, nakon čega barem 11 sati relativna vlaga mora biti viša od 95 %. Plamenjača se može održati preko zime na perenirajućem luku, na kojem se rano u proljeće razvija prva konidijska generacija. Unatoč tome što sjeme može biti jako zaraženo oosporama, nije potvrđeno prenošenje gljive na taj način, osim u eksperimentalnim uvjetima.

Prognoza. U uzgoju luka na većim površinama, pogotovo u ravničarskim terenima, može se uspostaviti prognoza koja pridonosi racionalnijoj primjeni fungicida (Whiteman & Bresford, 1998.), model ONIMIL. Zaštita. Kao preventivna mjera može se prepomčiti plodored i sadnja zdravih lučica. Uništenje micelija u lučici, provodi se termoterapijom (41 uz ekspoziciju 4 sata). U proljeće je potrebno prekontrolirati usjev jesenske sadnje lučica i eventualno zaražene biljke uništiti. Ne preporučuje se uzgajati konzumni luk u blizini sjemenskoga luka. Umjetnim kišenjem povećavamo mogućnost zaraze pa je povoljnije navodnjavanje kap po kap. Često sve te mjere nisu dostatne, pa se moraju primijeniti fungicidi. Fungicidi na osnovi bakra, zatim kombinirani fungicidi (Bakreni antracol, Cupramix i Antracol combi WP 76 ) i karbamati (Antracol, Chromoneb) daju odredenu zaštitu. Pri primjeni fungicida s površinskim djelovanjem treba dodati okvašivač (Chromovit, Radovit N, Citowett, Sandovit i dr.). Mnogo su djelotvorniji sistemični fungicidi Galben C, Metaxyl MZ 72, Ridomil MZ 72, Sandofan M-8, Aliette*, Avi,* Topic^

Siva p l i j e s a n

(Botrytis spp.) Nekoliko vrsta roda Bot rytis parazitira na vrstama, od kojih neki parazitiraju na nadzemnim i podzemnim dijelovima, a neki izazivaju štete samo na lučici. Botrytis squamosa Simptomi. Znaci bolesti manifestiraju se u proljeće za vlažna vremena. Na listovima nastaju male, okrugle do eliptične žutobijele uleknute pjege, 1-3 mm promjera. Okružene su vodenastom zonom. Ta gljiva uzrokuje nekroze vrata listova. Ako je vrijeme vlažno, za 5-12 dana lezija se može proširiti, uzrokujući trulež listova. U tom slučaju propada čitava biljka. Na zaraženim listovima nastaju konidije koje prenose zarazu tijesi. 232. Sivaplijesan na listu luka (snimio kom vegetacije. Na biljnim ostacima i luB. Cvjetković) čici formiraju se sklerociji. Botrytis cinerea Simptomi. To je parazit slabosti. Na cjevastim listovima uzrokuje površinske pjege, koje se ne šire dublje u tkivo. Ne uzrokuje propadanje cjevastih listova, osim ako listovi nisu bili prethodno oštećeni. Na lučici može izazvati žuto smeđe mrlje na vratu i na unutrašnjim mesnatim listovima glavice. Kad mesnati listovi fiziološki sazriju, postaju otporni na parazita. Na zaraženim organima vrlo rijetko sporulira i ne stvara sklerocije. Zaštita. Na polju na kojem se uzgajao luk zaostaju mnogi zaraženi ostaci pa je plodored važna mjera. Protiv spomenutih Botrytis vrsta primjenjuju se fungicidi na osnovi iprodiona (Kidan, Lupo) i vinklozolina (Ronilan). Prskati se počinje nakon pojave prvih znakova bolesti. Važno je da se lučice nakon vađenja čim prije donesu u skladište, a najkasnije 48 sati nakon vađenja, da bi se izbjegla oštećenja i infekcije. Botrytis aclada = B. allii To je najvažniji patogen uskladištenih lučica crvenog luka. Bolest se očituje u pojavi sive plijesni i truleži vrata lučica u skladištu. Simptomi. Mesnati listovi u zoni vrata postaju mekani, vodenasti, a nakon toga lučice se osuše, smežuraju i mumificiraju. Kada protrune veći dio lučice, nastaje bujna sporulacija u obliku sivkaste prevlake. Na lučicama mogu nastati sitni sklerociji, veličine 1-5 mm promjera. U doba klijanja i nicanja B. allii može izazvati palež klice ili polijeganje izniklih biljaka. U tom posljednjem simptomu često sudjeluju i druge Botrytis vrste. Samo na zaraženim sjemenjačicama može nastati infekcija nadzemnih dijelova biljke. Na cvjetnoj stapci nastaje eliptična lezija, žutosmede boje, zatim se suše dijelovi cvjetne stapke ili čitava cvjetna stapka. Dosta rijetko na cjevastim listovima nastaju sitne bijele pjege.

Biologija. Gljiva se prenosi iz jedne vegetacije u drugu zaraženim lučicama, ali i sjemenom. Konidije nastale na zaraženim dijelovima raznosi vjetar. Kiše ispiru spore koje dospiju između mesnatih listova lučice. Lučice se obično inficiraju pred vađenje ili u vrijeme vađenja.

Botrytis byssoidae Simptomi. Početni simptom jest nekroza vrata glavice luka. Nakon toga se na razorenom tkivu lukovice formira baršunasti micelij, s oskudnom sporulacijom ili bez sporulacije. Napadnuta površina izgleda voštano, s vremenom tamni, a na njoj se stvaraju sklerociji. U literaturi je dosta nejasno je li ta vrsta samostalna, jer je dosta slična vrsti B. aclada. Zaštita. U proizvodnji lučice zaštita u polju izvodi se na isti način kao i zaštita od prije spomenute Botrytis vrste Međutim, nakon vađenja lučice, vrlo je važan postupak dorade i skladištenja. Lučice moraju proći ovakav tretman: 1. Suše se na 25 1-3 dana, ovisno o vlažnosti i veličini lučice. Lučice prolaze kroz četke za čišćenje od zemlje i kalibriraju se. 2. Dosušuju se 2-3 tjedna na 25 Dosušivanje se prekida kada se vanjske ljuske mogu oljuštiti poput papira, a vratovi lučice budu potpuno suhi. 3. Postupno se snižava temperatura svaki dan za 1 °C, dok se ne postigne 10 Na toj se temperaturi skladište do pakiranja. Bijela trulež

(Sderotium

cepivorum)

Napada luk, poriluk i češnjak, a češnjak je najosjetljiviji. Česte su zaraze u Istri. Simptomi. Prvi znak bolesti jest žućenje, zatim nekroza listova, počevši od vrha prema dolje, te potom odumiranje tih listova. Ako su napadnute mlade biljke, propadanje je brzo. Ako zaraza zahvati biljke u poodmakloj razvojnoj fazi, agonija traje tjedan ili dva. Vanjski mesnati listovi lukovica postaju voštani, vodenasti, prekriveni snježnobijelim pahuljastim micelijem, u kojem se stvaraju sitni crni sklerociji. Lukovica je trula i zaudara.

Si. 233. Bijela trulež luka (snimio B. Cvjetković)

Biologija. Infekcije potječu iz tla u kojem gljiva preživljava kao sklerocij. Sjeme može biti pomiješano sa sklerocijima, pa sklerociji i na taj način mogu dospjeti u tlo. U formi sklerocija može preživjeti u tlu nekoliko godina. Micelij nastao na sklerocijima inficira lukovice. Micelij ne može živjeti saprofitski, ali igra važnu ulogu kod infekcija u usjevu, prenoseći zarazu od zaražene na zđravii biljku. Bolest se širi kada je temperatura tla između 15-20 Ako su temperature previsoke, iznad 25 ili preniske ispod 5 zaraza ne nastaje, iako je tlo zaraženo.

Zaštita. Jedina je zaštita višegodišnji plodored (barem tri godine). Odredeni daje uspjeh sjetva lučica zaprašenih fungicidom na bazi iprodiona* i vinklozolina*. Hrda

(Puccinia allii) Hrda je najštetnija na poriluku, zatim na češnjaku i luku, a na ostalim Allium vrstama rjeđe se javlja. Iako između te dvije vrste, P. allii i P. porri, postoje male morfološke razlike, drže ih istom vrstom. S i m p t o m i . Znaci bolesti manifestiraju se na listovima i cvjetnoj stapci. Na listovima se pojavljuju žutosmedi, okruglasti ili izduženi uredosorusi. Oni dugo ostaju prekriveni epidermom. Pred kraj vegetacije nastaju tamnosmedi teleutosorusi, dugi oko 5 mm, a široki oko 3 mm. Za jakih zaraza lišće se suši, a lukovice su maSi. 234. Hrda na luku (snimio B. Cvjetković) nje. Biologija. Teleutospore prezime na zaraženim biljnim ostacima, a u proljeće klijaju i zaraze listove Allium vrsta. Na zaraženim listovima nastaju spermagoniji i ecidije, a zatim uredospore i na kraju teleutospore. Prenosi se sjemenom, ali taj je prijenos od manje važnosti.

Zaštita. Treba pokupiti i uništiti sve zaražene biljne ostatke. Primjenom fungicida na osnovi bakra za suzbijanje plamenjače, suzbija se i ta bolest. Na sjemenskim usjevima pokazao se djelotvoran bitertanol*. K o n c e n t r i č n a p j e g a v o s t lišća

(Alternaria porri) Parazitira na crvenom luku i poriluku. Simptomi. Na lišću, lukovici i cvjetnoj stapci uzrokuje male upale pjege s purpurnom sredinom. Zaražene lukovice trunu počevši od vrata, poprimajući žutoružičastu boju. Bolest je osobito štetna na sjemenskom luku. Na njemu je napadnuta cvjetna stapka, pa biljke daju sjeme loše kvalitete, koje je i kontaminirano. Zaštita. Sijati treba zdravo i tretirano sjeme. Kemijska zaštita provodi se vrlo rijetko. Ako je zaštita ipak potrebna, može se primijeniti preparat na osnovi iprodiona (Kidan, Lupo) ili propineba* (Antracol).

Crna p j e g a v o s t l j u s k e l u k o v i c a

(Colletotrichum

dematiumf.

circinans)

To je bolest koja se javlja na luku s bijelom ljuskom. Sorte s obojenom ljuskom otporne su jer stvaraju katehol i pirokateholnu kiselinu, koji onemogućavaju razvoj te gljive. Bolest umanjuje estetski izgled lukovice, ali bitno ne utječe na kvalitetu. S i m p t o m i . Na ljusci se pojavljuju crnozelene do crne pjege, u obliku konSl. 235. Crna pjegavost ljuske luka centričnih krugova. Rijetko gljiva prelazi (snimio B. Cvjetković) unutrašnje mesnate listove. U tom slučaju mijenja se boja na mjestu ispod pjege, a mesnati listovi žute. Zaštita. Valja provoditi plodored. Na parcelama na kojima se javlja bolest treba saditi sorte luka obojene ljuske, koje su manje osjetljive. Snijet

(Urocystis cepulae) Parazitira na mnogim vrstama roda Allium, a važni su crveni luk, češnjak i poriluk. Simptomi. Snijet luka javlja se na biljkama dobivenim iz sjemena u prvoj godini njihova razvitka. Na biljkama može biti zahvaćen čitav list, a zaraza može prijeći i unutar ljusaka lukovice. Za jakih zaraza lišće se lomi i savija prema zemlji, a biljke ugibaju tri do četiri tjedna nakon nicanja. Na svim zaraženim organima nastaju srebrnasti, a kasnije crni mjehurići (1-2 cm), koji pucaju, a iz njih izlazi mnogo tamnosmedih spora. Lučice zaraženih biljaka sitne su, smežurane, tamnosive, s istim ispupčenjima i sporama kao na listovima. Biologija. Parazit se može prenijeti sjemenom, ali je mnogo važnija je zaraza iz tla. Hlamidospore iz tla ili sa sjemena klijaju u kratki hijalini bazidij, koji preraste u micelij. Micelij probija kutikulu kotiledona od početka klijanja do nicanja. Osjetljivo razdoblje traje prvih 12-20 dana. Nakon tog razdoblja biljka postaje otporna. Inkubacija obično traje tjedan dana, nakon čega se pojave srebrnasti, a kasnije crni mjehurići (somsi), unutar kojih se nalazi masa tamnosmedih spora. Spore u tlu mogu zadržati klijavost 10 i više godina.

Zaštita. Na površini na kojoj se pojavila bolest ne smiju se uzgajati Allium vrste desetak godina. Treba sijati tretirano sjeme (TMTD). Fusarium spp. Na lukovicama parazitira nekoliko Fusarium vrsta: F. avenaceum, F. equiseti, F. moniliforme, F. acuminatum i F. solani. Ipak najvažniji je F. oxysporum f. sp. cepae. Na zaraženim biljkama lišće vene, a korjenčići su truli. Mesnate ljuske, 418

mr

počevši od osnove, trunu. Tmljenje glavica nastavlja se u skladištu. Na mjestu korjenčića nastaje bjelkasti micelij, koji se širi u unutrašnjost glavice. Zaštita. Sjetva zdravih lučica, tretiranog sjemena i plodored (4 godine) jedine su praktične mjere zaštite.

Suzbijanje korova Lukovičasto povrće ubraja se u porodicu Alliaceae koja obuhvaća više od 500 vrsta. Uglavnom su trajnice, koje u lukovicama nagomilavaju asimilate (osim poriluka) za iduću vegetacijsku sezonu. Kao povrtne kulture u našoj zemlji uzgaja se desetak vrsta, od kojih luk ili kapula, češnjak i poriluk imaju veću komercijalnu važnost. Luk se proizvodi na tri načina: iz sjemena (izravnom sjetvom), iz lučica i iz prijesadnica. Poriluk se tradicionalno uzgaja iz prijesadnica, koje su uzgojene iz sjemena, a češnjak se isključivo uzgaja sadnjom češnjeva (režnjeva). Na istoj osnovi zasniva se i primjena herbicida. U p r o i z v o d n j i iz lučica, češnjeva i prijesadnica, broj selektivnih herbicida prilično je velik. Tim načinom uzgoja sadnja se obavlja relativno duboko, pa se primjenom herbicida na površinu tla postiže dobra selektivnost. Nakon sadnje biljke se razvijaju brže od korova, pa ubrzo razviju tri lista, kad većini post-emergence herbicida pada rok primjene. Pri takvom načinu uzgoja i borba protiv korova znatno je lakša. Pri uzgoju iz s j e m e n a situacija u razvoju korova potpuno je drukčija. Sjeme luka i poriluka niče dugo, a mlada se biljka razvija sporo. Za to vrijeme korov uzima maha i potpuno uguši usjev pa bez suzbijanja korova prirod potpuno izostane. Uspješna borba protiv korova uglavnom se svodi na razdoblje od sjetve pa dok luk ne razvije 3 prava lista. Prilično je ograničen izbor herbicida koji u to vrijeme djeluju selektivno . Uglavnom su to kontaktni nerezidualni herbicidi pa je tretiranje potrebno ponavljati nakon svakog ponika korova. Nakon što luk dospije do 3 lista, izbor rezidualnih i kontaktno-rezidualnih herbicida znatno je širi, pa je i daljnja borba protiv korova lakša. Očito je da proizvođač selektivnu primjenu herbicida u uzgoju luka mora shvatiti kao cjelovit program borbe protiv korova. Kojem će herbicidu dati prednost, ovisit će o stupnju zakorovljenosti o tipu tla i pristupu suzbijanju korova koji je izabrao. Prije primjene herbicida potrebno je dobro proučiti i spektar djelovanja preparata, osobito i stoga što neki od navedenih herbicida za sada nemaju dozvolu za promet na području Hrvatske (označeni su zvjezdicom).

Luk a) Uzgoj iz sjemena Prije sjetve ( p r e - s o w i n g )

U svijetu je uopće poznat mali broj herbicida selektivnih u luku prije sjetve. U nekim se zemljama primjenjuje TREFLAN EC*, 1-1,5 l/ha, i dr. na osnovi trifluralina. Tretiranje se može obaviti i 15 dana prije sjetve. Hlapljiv je pa ga je potrebno oruđem unijeti u tlo. Mislimo da ga treba izbjegavati jer često znatno zakoči razvoj luka u startu. AMEX 820* (butralin), 7 l/ha, primjenjuje se u istom roku. Herbicid butralin iz iste je kemijske skupine kao i prethodni herbicid. Iako je vrlo star, zbog bolje selektivnosti daje mu se prednost pred pripravcima na osnovi trifluralina (Treflan EC i dr.). N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a ( p r e - e m e r g e n c e ) k o n t a k t n o

REGLONE*, REGLONE FORTE*, BASTA 15*, 3-5 l/ha, protiv izniklih korova koji niču prije sjemena kulture. Oštetit će iznikli luk. Dobro je tlo ranije pripremiti za sjetvu i tako dati korovima prednost u nicanju. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence) r e z i d u a l n o

PROPAKLOR T-50*, 8-10 l/ha. Primijeniti ga treba nakon sjetve, a prije nicanja. Selektivan je i u vrijeme kad luk niče ili je več niknuo. Korovi su najosjetljiviji u fazi klice. Tlo mora biti dobro pripremljeno, bez gmda. Na humusom bogatim tlima rezidualno je djelovanje kraće, a na mineralnim tlima dulje. Ipak, u praksi se češće primjenjuje dolje prikazana kombinacija. Zbog manjeg ekonomskog interesa proizvođač ga je povukao s hrvatskoga tržišta. U svijetu se još uvijek primjenjuje. PROPAKLOR T-50* + REGLONE* ili REGLONE FORTE* ili BASTA 15*, 8-10 + 2-41/ ha, daju zbog istovremenog kontaktnog i rezidualnog djelovanja vrlo dobre rezultate. Pažnju treba obratiti na način pripreme kombinacije jer pojedine formulacije nisu uvijek kompatibilne. ALICEP* (kloridazon + klorbufam), 3-4 kg/ha, registriran je u Velikoj Britaniji. Može se primijeniti i nakon nicanja. Na lakim i pjeskovitim tlima treba izbjegavati primjenu zbog mogućeg fitotoksičnog djelovanja. Štete se mogu javiti i za jačih kiša poslije tretiranja. STOMP 330 E, STON i DOST 330 E, 3-4 l/ha. Sve se više primjenjuje otkako je s tržišta povučen Propaklor T-50. Selektivnost nije sigurna. Biljke često zaostaju u razvoju. Sigurnije rezultate daje na organskim tlima. Sjetvu luka potrebno je obaviti na 1,5-2 cm dubine. Na lakšim tlima treba primijeniti niže dozacije. Nedjelotvoran je na korove iz porodice krstašica i glavočika. Osnovni je pripravak u proizvodnji izravnom sjetvom. Nije potrebno žuriti s primjenom. Luku treba dati

priliku da korijenom odmakne dublje u tlo, ali treba ga primijeniti prije no što luk nikne. STOMP 330 E + PROPAKLOR T-50*, 2,5 + 5 l/ha. Naročito dobro djeluje na kamilicu (Matricaria chamomilla) i obični kostriš (Senecio vulgaris). Tom kombinacijom postižu se bolji učinci i s gledišta selektivnosti i s gledišta učinka na korove. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

Nakon nicanja pa sve do faze trećeg lista, mali je broj herbicida selektivnih u prosječno propisanim dozacijama. Zbog toga se češće primjenjuju u smanjenim količinama. Smanjene količine djelotvorne su samo na korove u fazi kličnih listova ili na korove koji su razvili 1-2 prava lista. TOTRIL*, 0,3 - 0,4 l/ha, može se primijeniti već u fazi kličnih listova luka. Kad luk razvije prvi pravi list, povećava se količina na 0,5 l/ha. U fazi 2-3 lista luka doza se povećava na 0,6-0,8 l/ha. U većem broju tretiranja u početku se daju manje količine. PARDNER* se primijenjuje na isti način kao i Totril. Pripadnici su iste skupine i spektar im je djelovanja sličan. U našoj zemlji primjenjuje se u kukuruzu. Totril nije u prodaji pa proizvođači luka radije izabiru ovaj pripravak. PROPAKLOR T-50*, može se primijeniti u fazi potpuno razvijenog prvog lista (faza B 3). Suzbija samo korove koji upravo niču. GOAL, GALIGAN 240 EC i VERTON, 0,25-0,3 l/ha, mogu se primijeniti u vrijeme kad luk potpuno razvije prvi pravi list (B 3) ili kad se počne javljati drugi list (Cl). U fazi 3 lista doza se povećava na 0,5-1 l/ha. STARANE 250*, 0,5-1 l/ha, primjenjuje se u nekim zemljama (Njemačka) za suzbijanje napasnih vrsta iz porodice glavočika, mišjakinje, slaka, kužnjaka i dr. U većim dozacijama primjenjuje se kad luk razvije tri i više listova. Moguće su prolazne deformacije lista. LONTREL 300*, 0,15-0,2 l/ha, i drugi na osnovi klopiralida, u istom roku kao i Goal suzbit će limundžik (Ambrosia artemisiifolia) i neke druge širokolisne korove. Moguća prolazna uvijenost listova. BASAGRAN*, 1-1,5 l/ha, protiv širokolisnih korova kad luk razvije 2 prava lista. MESORANIL 50*, 1-2 kg/ha, u fazi dva prava lista protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. Kad luk razvije 3 prava lista, dozacija se povećava na 2-3 kg/ha. Ne suzbija korove iz porodice krstašica. Povučen je s hrvatskoga tržišta. U svijetu se još primijenjuje. RONSTAR 25 EC, 1-1,5 l/ha, kod dva prava lista luka. Povučen je iz Hrvatske. AEALON*, 0,3-0,5 l/ha, i dr. na istoj osnovi, kad luk dosegne tri lista. Suzbija jednogodišnje širokolisne korove. LENTAGRAN WP, 2-2,5 kg/ha, u isto vrijeme protiv istih korova kao i prethodni pripravak. PROHELAN T-50*, 0,3-0,5 l/ha, u isto vrijeme protiv istih korova kao prethodni pripravak.

TRIHERBIDE* (klorprofam), 7,5 l/ha, od prvog do drugog pravog lista. Vrlo je selektivan. Na lakšim propusnim tlima primijeniti treba 6 l/ha. Primjenjuje se na tlo bez korova. Primjenjuje se u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Belgiji i dr. X-PAND*, 2 l/ha, u fazi 1-2 lista, na tlo bez korova. Suzbija velik broj širokolisnih korova koji niču iz sjemena. Primjenjuje se u Francuskoj. CHALLENGE 600*, 4-5 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i korovnih trava. Primjenjuje se u Erancuskoj. b) Uzgoj iz lučice i p r i j e s a d n i c e Prije s a d n j e TREELAN EC* i drugi na istoj osnovi, 1-2,5 l/ha, ovisno o tipu tla. Nakon tretiranja sredstvo treba oruđem unijeti u tlo na 5 - 10 cm dubine. U Hrvatskoj navedeni preparati nemaju dozvolu za primjenu u uzgoju luka. Dobro suzbijaju jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Nakon sadnje a prije nicanja

PROPAKLOR T-50* i dr. na istoj osnovi, 8-10 l/ha. Najbolje rezukate postiže kad korovi niču. TENORAN 50*, 6-8 kg/ha, deset dana nakon sadnje. Suzbija korove u mlađem razvojnom stadiju. Povučen je s hrvatskog tržišta. DACTHAL W 75*, 12 kg/ha, prije nicanja korovnih trava. Ne djeluje na iznikle korove. Selektivan je sve do faze dva lista luka. TRIBUNIL*, 2 kg/ha, na srednje teškim i teškim tlima. Suzbija jednogodišnje širokolisne i uskolisne korove. X-PAND*, 2 l/ha, nakon sadnje lučice pa sve do drugog lista. Ne djeluje na iznikle korove. Jako je širokog spektra. Ne djeluje na trave. Registriran je u Erancuskoj. N a k o n nicanja, o d n o s n o p r e s a đ i v a n j a

PARDNER*, 1 l/ha, + AEALON*, 1 l/ha, mogu se primijeniti na dobro razvijenom luku (tri i više listova) u uzgoju iz lučice. Kad je kultura zbog bilo kojeg razloga slabe kondicije, zbog moguće fitotoksičnosti tretiranje treba izbjegavati. LENTAGRAN WP, 2 kg/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova, kad luk razvije 3 prava lista. MESORANIL 50*, 2-3 kg/ha, kad luk iz lučice razvije 3 prava lista ili kad se prijesadnica primi. Korovi su otporniji kad su veći od dva prava lista. TOTRIL*, 1-1,5 l/ha, kad luk iz lučice dosegne 3 prava lista ili nakon što se prijesadnice prime. Razdvojena (split) aplikacija daje sigurnije rezukate. PARDNER*, 1-1,5 l/ha. Na isti način kao i Totril. PROBE 3* i MEZOPUR*, 2-3 kg/ha, ovisno o tipu da u fazi 2 prava lista luka. PROPAKLOR T-50*, 8-10 l/ha. Najbolji rezultati postižu se kad korovi niču. Selektivan je prema luku uzgajanom iz lučice.

ALICE?*, 3-5 kg/ha. Niže doze daju se na lakšim tlima, a više doze na težim tlima. Tretira se kad kultura razvije 2-3 prava lista, odnosno kad se uzgojem iz prijesadnica biljka primi. Na lakim pjeskovitim tlima može djelovati fitotoksično. Na organskim tlima djeluje samo na iznikle korove. GOAL, GALIGAN 240 EC, VERTON, 1-1,5 l/ha, kad luk razvije 3 prava lista ili kad se prijesadnice prime. Djeluje kontaktno i rezidualno. Oslabljene i slabo razvijene biljke teže podnose tretiranje, pa primjenu viših dozacija treba izbjegavati. STARANE 250*, 0,5-1 l/ha, protiv širokolisnih korova na isti način kao i u luku uzgojenom izravnom sjetvom. LONTREL 300* i dr. na istoj osnovi, 0,2-0,4 l/ha, protiv širokolisnih korova iz porodice glavočika. Najbolje djeluje na korove u mlađem razvojnom stadiju, a na osjak u stadiju rozete. Ne treba tretirati ako je temperatura viša od 20 Provodi se jedno tretiranje u toku vegetacijske sezone. Ne valja ga primjenjivati u poriluku. RONSTAR, 4-6 l/ha, na dobro ožiljene i razvijene prijesadnice ili u fazi 3 lista. Djeluje kontaktno i rezidualno na uskolisne i širokolisne korove. TENORAN 50*, 6-8 kg/ha, deset dana nakon sadnje, odnosno kad se prijesadnice prime. Djeluje na mlade tek ponikle korove. Perzistentnost je 2-3 mjeseca pa iskazuje i rezidualnu aktivnost. TRIBUNIL*, 2 kg/ha, kad luk razvije 3 prava lista ili nakon što se prijesadnice prime. Dobro djeluje na mlade korove (2-3 lista), a iskazuje i dobru rezidualnu aktivnost. Od svih u luku spomenutih herbicida, jedino su oksifluorfen (Goal, Galigan 240 EC i Verton), pendimetalin (Stomp 330 E, Ston i Dost 330 E) i piridat (Lentagran WP) registrirani za suzbijanje korova u luku. Sve rečeno o mogućnostima njihove primjene zasniva se na vlastitom iskustvu i iskustvu iz svijeta. Zbog toga je vrlo važno naglasiti da za svaku primjenu navedenih pripravaka treba tražiti dozvolu nadležnog ministarstva. U svijetu se za primjenu pesticida u "malim kulturama" za male namjene brinu državne institucije, izdavajuči dozvolu za tzv. "minor uses" primjenu. U našoj zemlji ni jedan spoj do danas nije dobio takvu dozvolu za primjenu, što često dovodi do "ilegalne" primjene pesticida. Za suzbijanje korovnih trava u svim lukovima selektivnim su se pokazali herbicidi iz skupine ariloksifenoksipropionata i cikloheksadinona. U Hrvatskoj su registrirana četiri pripravka: Fusilade super, Fusilade forte, Agil 100 i Grasidim. Primjenom nakon nicanja odnosno u fazi razvoja 2-3 lista u jednogodišnjih korova ili 3-5 listova u višegodišnjih korova postižu se odlični učinci. U svijetu su za istu namjenu registrirani i dmgi herbicidi iz te skupine. U Hrvatskoj imaju dozvolu za primjenu u drugim kulturama. Pri primjeni tih pripravaka naročitu pažnju treba obratiti na zadnji rok primjene prije berbe plodina, koji, ovisno o pripravku, iznosi 28-70 dana.

češnjak Herbicidi koji se primjenjuju kao selektivni u uzgoju luka iz lučice, uglavnom su selektivni i u kulturi češnjaka. S toga će se ovdje ukratko spomenuti. Detaljne upute za primjenu nalaze se u poglavlju koje prikazuje mogućnosti primjene selektivnih herbicida u uzgoju luka iz lučice. Češnjak se u našem podneblju češće uzgaja sadnjom češnjeva u jesen. Nasuprot tomu, luk za industriju i za tržište češće se sadi u proljeće. S toga gledišta i sastav korovne flore u te dvije kulture može se razlikovati. Češnjak uglavnom zakorovljuju ozimi korovi, a luk jari korovi. Za suzbijanje korova u toj kulturi nije u nas registriran niti jedan preparat. Zbog toga je prije primjene potrebno dobro proučiti iskustva proizvođača češnjaka iz drugih zemalja. Iz sjemena se češnjak u našoj zemlji ne uzgaja pa izbor herbicida za tu namjenu ovdje ne prikazujemo. Prije s a d n j e

TREFLAN EC^ 1-2,0 l/ha (vidi luk). Nakon sadnje kontaktno REGLONE*, REGLONE FORTE*, BASTA 15" (vidi luk). Uglavnom se primjenjuju zajedno s nekim dolje navedenim herbicidom. Nakon sadnje prije nicanja - rezidualno

PROPAKLOR T-5O'^ (vidi luk). CHALLANGE 600*, 4,5 l/ha, nakon sadnje prije nicanja. Suzbija veliki broj jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. AMEX 820* (butralin) protiv istih korova i na isti način kao prethodni pripravak. X-PAND*, 2 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih korova. Primjena nakon sadnje na čisto tlo. Ne djeluje na iznikle korove. STOMP 330 E*, STON*, DOST 330 E*, 3-4 l/ha, protiv jednogodišnjih korova. Primjena na čisto tlo nakon sadnje ili neposredno prije nicanja češnjaka. TENORAN 50* (vidi luk). TRIBUNU*, 4 kg/ha, nakon sadnje, protiv jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova. Ako se planira primjena dodatnog tretiranja u proljeće, može se reducirati dozacija na 3 kg/ha. Nakon nicanja

PARDNER*, TOTRIL*, MESORANIL 50*, PROPAKLOR T-50*. ALICEP* (vidi luk).

Poriluk Poriluk se danas u zemljama svijeta sve više uzgaja izravnom sjetvom, naročito za industrijsku preradu. U Hrvatskoj se uglavnom uzgaja iz prijesadnica jer tržište više zahtijeva poriluk s dužom bijelom stabljikom. Uzgoj poriluka može

početi u jesen ili u proljeće pa će se prema tome razlikovati broj i vrsta korova koje mu nanose štete te način borbe protiv korova. Izravnom sjetvom sjemena u klijalištu (za uzgoj prijesadnica) ili direktno u polju kultura se u početku sporo razvija te joj korovi nanose velike štete. Pri takvu uzgoju primjena nekog pre-emergence rezidualnog herbicida znatno će pomoći i olakšati kasniju borbu protiv korova. Herbicidi koji su se pokazali selektivni u luku uglavnom su selektivni i u poriluku. Ipak, zbog grade lista poriluka, koji upija više herbicida, treba ih pažljivije primjenjivati. Manje su selektivni. Kad korovi jače ovladaju, odnosno kad se jače razviju, teško ih je uspješno suzbiti post-emergence herbicidima. Zbog toga su u svijetu prihvatili višekratni tretman smanjenim količinama herbicida u ranom post-emergence roku. Budući da poriluk akumulira više pesticida od luka, posebnu pažnju treba obratiti reziduama, odnosno treba voditi računa o karenci i toleranci.

a) Uzgoj iz sjemena Prije nicanja, k o n t a k t n o

REGLONE*, REGLONE FORTE*, BASTA 15*, 3-5 l/ha (vidi luk iz sjemena). Prije nicanja, r e z i d u a l n o

PROPAKLOR* T-50 (vidi luk iz sjemena). ALICEP* 3-5 l/ha (vidi luk). REGLONE FORTE*, 2-4 1, + PROPAKLOR T-50, 8-10 l/ha (vidi luk). Poslije n i c a n j a TRIHERBIDE*, 7,5 l/ha (vidi uzgoj luka iz sjemena). Selektivan je i u fazi kličnog lista (biča). Važno je da u vrijeme tretiranja nisu niknuli korovi.

MESORANIL 50*, 2 kg/ha (vidi luk). TOTRIL*, 1,5 l/ha, ovisno o fazi razvoja poriluka treba primjeniti ove doze: u fazi nicanja 0,3-0,4 1, u fazi prvog lista 0,5 1, u fazi 2-3 lista 0,6-0,75 1, u fazi 3-4 lista 1,2-2,5 l/ha. PARDNER*, (na isti način kao i TOTRIL). ALICEP*, 3-5 kg/ha (vidi luk). PARDNER* + AFALON*, 1 + 0,5 l/ha, kad poriluk razvije 2-5 pravih listova. Oslabljen poriluk zbog bilo kojeg razloga može pretrpjeti izvjesna oštećenja. AFALON* i dr. na osnovi linurona, 0,8 l/ha, protiv jednogodišnjih širokolisnih korova, kad poriluk dosegne debljinu olovke. Moguč je fitotoksični učinak na laganim pjeskovitim tlima. PROHELAN T-50*, 1 kg/ha na isti način protiv istih korova i u istoj fazi razvoja kao AFALON*.

b) Uzgoj iz prijesadnica

STOMP 330 E^ STON*, DOST 330 E*, 3-4 l/ha, na tlo pripremljeno za sadnju. Vrlo plitka, gotovo površinska inkorporacija poboljšat će učinak. Dublja inkorporacija smanjuje djelotvornost i selektivnost. MESORANIL 50*, 2 kg/ha (vidi luk). TOTRIL*, 2-2,5 l/ha (vidi luk i češnjak). PARDNER* + AFALON*, 1 + 0,5 l/ha ( vidi luk ). ALICEP*, 3-5 kg/ha (vidi luk). ARESIN*, 1,5 kg/ha, kad prijesadnice visinom dosegnu barem 15 cm, odnosno kad se biljke dobro ožile. Povučen je s hrvatskoga tržišta. AEALON* i dr. na osnovi linurona, 1 l/ha, 10 dana nakon sadnje, kad se prijesadnice prime. Djeluje na jednogodišnje širokolisne korove. Na laganim pjeskovitim tlima dozaciju treba smanjiti na 0,75 l/ha. PROHELAN T-50*, 1,5-2 l/ha, na humidnim tlima protiv širokolisnih korova u mlađem razvojnom stadiju. Na lakšim humusom siromašnim tlima treba primijeniti nižu dozu. PROPAKLOR T 50*, 8-10 l/ha, deset dana nakon sadnje, kad se prijesadnice prime. Na dobro pripremljenom tlu primjenjuje se prije kretanja korova.

XV. KORJENASTO POVRĆE

Štitarke - Apiaceae (Umbeliferae): m r k v a (Daucus carota), p e r š i n (Petroselinum crispum), celer (Apium graveolens), p a s t r n j a k (Pastinaca sativa), k o p a r (Anethum graveolens var. hortorum), k o m o r a č (Foeniculum vulgare var. azoricum) KLJUČ ZA PREPOZNAVANJE ŠTETOČINJA Štetnici m r k v e Korijen izbušen ili nagrižen

štetnici u tlu

Biljke dobivaju ljubičasto lišće, koje žuti i propada, u korijenu hodnici

mrkvina muha

Korijenje oštećeno, u njemu plitki spiralni hodnici

lažna mrkvina muha

Lišće raščupano, promijenjene boje, uz žile sitni kukci

mrkvina lisna uš

Lišće zakovrčano, zeleni kukci s ružičastim očima ili spljoštene ličinke

mrkvina lisna buha

Mrkva zaostaje u rastu, ci^venkastožute mrlje na lišću, korijen drvenast, korijenova brada

mrkvina nematoda

Lišće izgrizle gusjenice

mrtvačka glava, lastin rep

U lišću mine (hodnici)

razne vrste minirajućih muha

Radi većeg broja vrsta korjenastog povrća, a i većeg broja štetnika, ne daju se ključevi za ostale vrste, nego treba pogledati u odgovarajući tekst.

Bolesti Na listovima i peteljkama mrkve tamnosive pjege, koje ubrzo pocrne, lišće se potpuno osuši

palež lišća

Na listovima mrkve svijetlozelene, a zatim smeđe pjege s piknidima

smeđa pjegavost

Na listovima celera smeđe pjege, unutar pjega piknidi, listovi se suše

siva pjegavost lista

Uglate pjege žućkaste boje

pjegavost lista peršina

Trulež korijena pastrnjaka

rak

Listovi prevučeni bijelim maškom

pepelnica

Na listovima simptomi paleži, na korijenu plitke, nepravilne, crne pjege

crna trulež korijena

Micelij boje vina prekriva dio korijena

crvena trulež

Trulež korijenova vrata i korijena

žućenje lišća

Svijetlozelene pjege na licu, a bjelkasta prevlaka na naličju

plamenjača

Promjena boje glave korijena

krastavost korijena

Mozaik na listovima, listovi uži, deformirani

virusi

Štetnici Mrkvina m u h a

(Psila rosae) Opis. Tijelo mrkvine muhe crno je glava je smeđa, noge su žutosmede, a duga je 4-5 mm. Jaja su izdužena, prijavobijela. Ličinka je mliječnobijela, duga 6-8 mm, uža u prednjem dijelu tijela, a šira u stražnjem dijelu. Važnost. Mrkvina muha najvažniji je štetnik mrkve u nas. Napada i drugo povrće: celer, pastrnjak, peršin, kim i kopar, a zapažene su štete i na repi i na krstašicama. U pojedinim krajevima javlja se masovno i često. Osim direktnih šteta u obliku bušotina, tj. hodnika punih izmeta, vidljivih na korijenu mrkve, štete nastaju i zbog kvalitativnih promjena. Oštećena mrkva poprima loš miris i gorak okus, pa nije prikladna za jelo. Takva mrkva podložnija je i truljenju i propadanju. Biljke koje napadne mrkvina muha lako se prepoznaju po ljubičastom lišću, koje kasnije požuti i osuši se.

Biologija i ekologija. Mrkvina muha ima dva pokoljenja godišnje. Prvo se pokoljenje javlja na početku svibnja i u lipnju, a daigo u srpnju, te je obično brojnije i štetnije od prvoga pokoljenja. Prezimi u stadiju kukuljice u bačvastom kokonu u tlu ili u stadiju ličinke u korijenu mrkve u povrtnjaku ili trapu. Odlaganje jaja počinje koncem svibnja. Ženka odlaže jaja pojedinačno ili u skupinama na vrat korijena mrkve ili u zemlju oko nje. Jedna ženka prosječno odloži oko 100 jaja. Muhe radije odlažu jaja na vlažnijim terenima, na zaklonjenim i sjenovitim mjestima oko kuca, na površinama jače obraslim korovima, oko grmlja i šiblja. Sipko tlo pogoduje odlaganju jaja. Nakon izlaska iz jaja ličinke se ubušuju u mrkvu, i to na mladim biljkama obično pri vrhu korijena, a na starijim biljkama na svim mjestima. Ličinke lažne mrkvine muhe (Phytomyza lateralis) buše, odnosno miniraju spiralne hodnike plitko ispod površine korijena, i ne zalaze dublje u korijen. Hodnici u celeru hrdaste su boje, a korijen poprima ljubičastu boju. Ličinke izjedaju hodnike razne veličine i debljine, ovisno o stadiju ličinki. Nakon 3-6 tjedana završavaju razvoj, ostavljaju korijen mrkve i kukulje se u tlu. Veči broj ličinki ostaje u tlu i nakon vađenja mrkve, a manji broj daje drugo pokoljenje. Postotak izašlih muha u večoj mjeri ovisi o temperaturi i vlazi tla. Ličinke drugoga pokoljenja čine štete od kolovoza do rujna, često na Si. 236. Konjeni mrkve zaraženi ličinkama istim mrkvama koje su napale i ličinke mrkvine muhe (snimila N. Pagliarini) prvoga pokoljenja. Veći dio jedinki drugoga pokoljenja prezimi u stadiju ličinki u biljkama na polju ili u trapovima, a manji se dio kukulji u tlu. Suzbijanje. Suzbija se agrotehničkim i kemijskim mjerama. Štete se smanjuju ako se pridržava plodoreda, a mrkva se sije na istoj površini tek svake četvrte godine na prozračnim položajima. Štete se smanjuju i ranom ili vrlo kasnom sjetvom mrkve. Budući da sipkije tlo pogoduje odlaganju jaja i zarazi, preporučuje se zemlju oko mrkve nabiti tako da ne bude pukotina pogodnih za odlaganje jaja. Poželjno je između redova mrkve sijati luk, koji svojim mirisom odbija muhe. Preporučuje se uništavanje divljih biljnih vrsta iz porodice štitarki (Umhelliferae) u krugu od kilometra, a novo zasijane površine moraju biti udaljene od prošlogodišnjih površina napadnutih mrkvinom muhom najmanje kilometar. Sve biljke

koje pokazuju simptome napada mrkvine muhe treba što prije izvaditi i uništiti. Na malim površinama uspješnu zaštitu pruža pokrivanje mrežama. Kemijsko suzbijanje mora se provoditi oprezno i uz puno pridržavanje uputa jer mrkva upija insekticide iz tla. Mrkva namijenjena za dječju hranu ne smije se tretirati. Granulirani insekticidi mogu se preventivno rasipati širom prije sjetve, u redove istovremeno sa sjetvom ili nakon nicanja, uz inkorporaciju. To su pripravci Dursban G-7,5 ili Finish G-7,5 (6 g/m\ 0,7 g/m) ili Volaton G-5 (10 g/m\ 1 g/m). Umjesto primjene granuliranih insekticida može se prskati cijela površina prije sjetve, uz inkorporaciju pripravka na osnovi klorpirifosa. Prskati se mogu i trake uz sjeme, uz utrošak jedne trećine normalne doze. Usjev zaražen mrkvinom muhom u inozemstvoi se tretira zalijevanjem biljaka u polovici svibnja protiv prvoga pokoljenja i u polovici srpnja protiv drugoga pokoljenja, pri čemu treba paziti na karencu. Za zalijevanje uzimaju se pripravci na osnovi dimetoata i neki drugi, uz utrošak 0,5 1 tekućine po tekućem metru reda. Lisne u š i k o r j e n a s t o g p o v r ć a

Na korjenastu povrću u nas su prisutne vrste: Cavariella aegopodii, Myzus persicae, Myzus ornatus, Aphisfabae, Aphisgossypii, Macrosiphum euphorhiae, Hyadaphis foeniculi, Semiaphis dauci Mrkvina l i s n a uš

(Cavariella aegopodii) Opis. Uš je zelene do žutozelene boje, duga 1,4-2,7 mm. Krilati oblici imaju na abdomenu veliku tamnu pjegu. Sifoni su dugi i zaobljeni. Zato se može zamnijeniti s vrstom C. theobaldi. Važnost. Vrlo je raširena vrsta u nas. Najviše napada mrkvu, zatim celer, peršin, pastrnjak i neke druge kultivirane štitarke. Lišće napadnutih biljaka deformirano je i djeluje raščupano, često mijenja boju, postaje crveno katkad i žuto. Zaražene biljke zaostaju u rastu, a mogu i uginuti. Uši dolaze na mrkvu uglavnom u drugom ili trećem tjednu svibnja pa često strada ranije sijana mrkva. U tom slučaju gubitak priroda mrkve može biti velik. Osim tih šteta, uš nanosi štete i prenošenjem virusa, a budući da vrlo obilno luči mednu rosu, listovi znaju biti potpuno prekriveni i onečišćeni. Biologija i ekologija. Uš može biti holociklička i anholociklička, tj. može imati potpuni ili nepotpuni razvojni ciklus, što ovisi uglavnom o temperaturi. Prezimi u načelu kao zimsko jaje oko pupova vrbe. U toplim krajevima (Dalmacija, Primorje, Istra) prezimi odrasla ženka na mrkvi koja tijekom zime ostaje u tlu. Ako uš prezimi kao zimsko jaje, ličinke se javljaju u veljači ili ožujku te na vrbi stvaraju kolonije beskrilnih uši. Početkom svibnja krilati oblici sele na mrkvu, a najjača je pojava na mrkvi krajem lipnja. Tada brojnost pada i dio uši napušta mrkvu, a dio ostaje na tom usjevu. Razvoju uši i brojnosti populacije pogoduje toplo i suho vrijeme, naročito krajem svibnja i početkom lipnja. Hladno i kišno vrijeme može potpuno zaustavi-

ti prijelaz na mrkvu. Reducirajući su činitelji prirodni neprijatelji (božje ovčice, zlatooka, parazitske osice i dr.). Zaštita. Ukoliko je potrebna zaštita treba primijeniti insekticide na osnovi heptenofosa, malationa, diklorvosa ili metomila, a u svijetu se primjenjuju i neki drugi insekticidi. Male površine mogu se zaštititi mrežom. Mrkvina l i s n a b u h a

(Trioza apicalis - Trioza viridula) Opis. Odrasli je oblik svijetlozelenožute boje, prozirnih krila, dug oko 3 mm. Oči su mu ružičaste. Ličinka je spljoštena, svijetložute boje. Leđna strana prekrivena je voštanim nitima. Jaje je izduženo, jajoliko, vrlo sitno, dugo 0,3 mm. Važnost. Mrkvina lisna buha uzrokuje kovrčanje lišća mrkve i peršina. Napadnuto lišće uvijeno je i kovrčavo te izgleda kao da su ga napale lisne uši. Mlade biljke brzo propadaju. Štete mogu biti vrio velike. Mrkvina lisna buha opasna je i kao prenosilac raznih virusnih oboljenja. Biologija i ekologija. Ima jedno pokoljenje godišnje. Prezimljuje kao odrasli oblik na zaklonjenim mjestima. Odrasli se oblik javlja u travnju, odnosno na početku svibnja. Dobro leti i brzo se proširi na veće udaljenosti. Ženka odlaže jaja na donju stranu lista u lipnju i srpnju. Ukupno odloži 400-700 jaja. Nakon 12-15 dana javljaju se ličinke, koje se gmpiraju oko lisnih žila i peteljaka. Iz tkiva isišu biljne sokove. Nakon 30 dana ličinke se pretvaraju u odrasli oblik, koji tijekom kolovoza često uzrokuje veće štete nego ličinke. Zaštita. Rano sijana mrkva manje trpi od napada mrkvine lisne buhe. U suzbijanju treba primijeniti ista kemijska sredstva kao i za lisne uši. Učinkovitu zaštitu pružaju mreže. Mrkvina cistolika n e m a t o d a

(Heterodera carotae) Mrkvina cistolika nematoda važan je štetnik mrkve, osobito u područjima gdje se mrkva uzgaja na pjeskovitim tlima (Francuska, Italija, Švicarska, Njemačka). Opis. Spolno zrele ženke i ciste H. carotae limunasta su oblika, duge od 0,21 do 0,86 mm, a široke od 0,15 do 0,53 mm. Ženke na kraju svog tijela razviju jajnu vrećicu, u kojoj se može naći mnogo jaja. Mlade su ženke mliječnobijele, a ciste su smeđe do tamnosmede. Mužjaci su crv^oliki, dugi od 1,0 do 1,2 mm, a ličinke drugog razvojnog stadija duge su od 0,37 do 0,45 mm. Važnost. H. endoparazit je u korijenu mrkve. Napadnute biljke zaostaju u rastu i razvoju, listovi žute i crvene, a za jakih se zaraza i suše. Pojačan je i razvoj sekundarnih korjenčića, plitko pri površini tla, pa korijen dobiva bradat izgled. Mrkva je zakržljala, drvenasta i deformirana, a najčešće se na vrhu račva. Ako se mrkva uzgaja u monokulturi kroz tri godine na zaraženom tlu, prinos može biti smanjen 40-70 %.

Mrkvina cistolika nematoda ima vrlo mali broj domaćina. Osim kulturne i divlje mrkve (Daucus carota, D. pulcherrimuš) još su samo tri divlje U^nbelliferaei Torillis arvensis, T. japonica i T. leptophylla) njezini domaćini. Biologija i ekologija. Razvojni ciklus H. carotae sličan je razvojnom ciklusu ostalih Heterodera vrsta. Infektivne ličinke daigog razvojnog stadija izlaze iz jaja, koja su ili u cisti ili u jajnoj vrećici, te ulaze u korijen pri optimalnim temperaturama (15 - 20 Otprilike 4 tjedna poslije toga razvijaju se ženke; one miruju pričvršćene za korijen, a mužjaci prelaze u tlo, kreću se i oplođuju ženke. SI. 237. Mrkva oštečejia od mrkvine Ta nematoda može razviti i četri nematode (desno zdrava mrkva) pokoljenja godišnje, a u kontinentalnim klimatskim područjima razvije dva pokoljenja. Tako se na ranoj mrkvi, koja se sije u ožujku, a bere u srpnju, razvije prvo pokoljenja, a na mrkvi koja se sije u svibnju, a bere u studenom, razvije se drugo pokoljenje. Zaštita. Budući da nema otpornih sorata mrkve na napad H. carotae, ta se nematoda učinkovito suzbija fumigacijom tla (dazomet, metam) u kombinaciji s višegodišnjim plodoredom te solarizacijom tla, kojom se može uništiti 35-76 % jaja H. carotae u tlu.

Si. 238. Grizotine žičnjaka na korijenima mrkve (snimila N. Pagliarini)

Ostali štetnici Mrkvu napadaju i štetnici u tlu, poglavito žičnjaci, koji prorjeduju usjev, a korijen čine neuporabljivim. U korijenu se razvijaju s l o b o d n o živuće nematode, pa biljke zaostaju u razvoju. I gusjenice s o v i c a oštećuju mrkvu. Lišćem mrkve hrane se i gusjenice polifagnog štetnika metlice, a na njemu sišu štitasti m o l j c i i kopriv i n a grinja.

Štetnici celera Celer oštećuju štetnici u tlu: grčice, žičnjaci, sovice i stonoge roda Julus, koje osim celera oštećuju i mrkvu.

Nadzemne dijelove celera oštećuju gusjenice leptira: lastin r e p Papilio machaon koje su štetne i na brojnim drugim štitarkama, mrtvačka glava - Acherontia atropos i k i m o v moljac - Depressaria depressella, koji zapreda cvat raznih vrsta štitarki pa tako i celera i anisa, izjeda drške cvjetova i sjeme. Slične štete čini i vrsta Depressaria nervosa. I neke vrste stjenica {Lygusi CalocorisvxsX.^) sišu na lišću te uzrokuju kržljanje srčanog lišća, koje kasnije vene. O l i s n i m u š i m a napisano je kod mrkve. Osim mrkvine muhe - Psila rosae, koja oštećuje i korijen celera, celer može napasti i lažna m r k v i n a m u h a Phytomyza lateralis. Ličinke te vrste često napadaju peteljke celera i peršina te tako ne nastaju veće štete na korijenu. Ličinke buše plitke spiralne hodnike. Celer napada nekoliko vrsta minirajučih muha: Phytomyza atricornisgraškova minirajuća muha (stvara zmijolike mine s gornje strane lista, a pred kukuljenje prelazi na donju stranu lista), Lyriomyza strigata (stvara zmijolike mine, koje se na žilama lista granaju u uske hodnike). Na celeru je česta celerova minirajuća m u h a - Euleia heradei. NapaSi. 239. Oštećenje lista celera od minera da 30 vrsta biljaka, pretežno štitarki: ce(prema ADAS) ler, pastrnjak, peršin, anis i dr. Ličinke te muhe miniraju lišće, a ako ih je više, ulaze i u peteljke. Mine se nalaze s gornje strane lista i okruglastog su oblika. Na pojedinačnim biljkama, kao i u manjim vrtovima, mogu se ličinke uništavati mehaničkim putem stiskanjem mina, a na većim je površinama moguća kemijska zaštita nekim piretroidima. Pri tome se moraju strogo poštivati karence jer se celer jede i sirov.

Štetnici peršina Korijen peršina napada m r k v i n a m u h a Psila rosae ihiln^i m r k v i n a m u h a - Phytomyza lateralis. Nadzemne dijelove peršina mogu oštetiti gusjenice lastina repa - Papilio machaon, te više vrsta l i s n i h uši (vidjeti kod mrkve). Peršin pohranjen u podrumima i skladištima napada uš Rhopalosiphoninus latysiphon. Mine na lišću stvara c e l e r o v a m i n i r a j u ć a m u h a - Euleia heradei. Cvjetove oštećuje mušica Kiefferia pimpinellae, a njezine ličinke žive u nabreklim crvenkastoljubičastim šiškama na štitovima, zbog čega izostaje tvorba sjemena. Vrsta Lasioptera carophila mušica je koja oštećuje štitove i štitiće peršina.

Štetnici pastrnjaka Korijen pastrnjaka oštećuje m r k v i n a m u h a - Psila rosae. Ličinke m u h e Phytomyza pastinacae čine na lišću pastrnjaka uske zmijolike mine, s malim proširenjem na gornjoj i donjoj strani lista. Ličinke celerove minirajuče m u h e Euleia heradei stvaraju okruglaste mine s gornje strane lista. Ličinke m r k v i n e mušice šiškarice Kiefferia pimpinellae oštećuju cvjetove te su štetne naročito za sjemensku proizvodnju. Gusjenice lastma repa - Papilio machaon oštećuju lišće pastrnjaka. O l i s n i m u š i m a treba vidjeti kod mrkve.

Štetnici kopra Korijen oštećuju ličinke m r k v i n e m u h e - Psila rosae. Graškova minirajuča m u h a - Phytomyza atricornis stvara mine na lišću, a mušica Lasioptera carophila oštećuje štitove. Gusjenica lastina repa - Papilio machaon oštećuje lišće kopra.

Štetnici kumina K u m i n o v moljac (Depressaria newosa) Opis. Kuminov moljac ima raspon krila oko 20 mm. Prednja su krila bakrene boje. Gusjenica, duga 12 mm, u početku je svijetlozelena, s tamnosmedom glavom i crnim nogama, a kasnije je tamnomaslinasta, tamnoplava ili crvenkastosiva. Važnost. Kuminov moljac napada kumin, mrkvu, peršin, pastrnjak, komorač, anis, celer i druge štitarke. Oštećuje ih od svibnja do srpnja. Gusjenice najprije izgrizaju rupice na stabljici, a kasnije oštećuju štitove. Svaka gusjenica živi u posebnom svilenkastom zapretku, a na jednom štitu može ih biti nekoliko. Leptiri su slabi letači, stoga najviše stradaju rubne biljke, na koje ih donese vjetar. Ako kuminov moljac napadne u većem broju, načini velike štete. Takav usjev izgleda kao da je spaljen. Biologija i ekologija. Kuminov moljac ima jedno pokoljenje godišnje. Prezimljuje na skrovitim mjestima u stadiju leptira. Prvi leptiri javljaju se u travnju. Ženka prosječno odloži do 200 jaja na lisne peteljke, stabljiku i lišće. Nakon 3-4 tjedna iziđu gusjenice, koje najprije izgrizaju rupice na stabljici, a kasnije zapredaju štitove, hraneći se peteljkama, pupovima, cvjetovima i sjemenjem. Gusjeni-

ce preko dana miruju, a noću se hrane. Ishrana traje 4-5 tjedana, zatim se ubuše u stabljiku i kukulje. Cesto se u jednoj stabljici nalazi veći broj kukuljica. Stadij kukuljice traje 3-4 tjedna. Leptiri se javljaju na koncu lipnja, relativno rano odlaze na mjesta prezimljenja, na kojima ostaju sve do travnja. Zaštita. Broj štetnika može se smanjiti spaljivanjem suhih biljaka još na polju. Na taj način uništavaju se neotvorene kukuljice kuminova moljca. Od kemijskih insekticida u inozemstvu se preporučuje prskanje nekim piretroidima 5 tjedana nakon glavnog leta leptira (koji se utvrđuje s pomoću lovnih posuda).

Bolesti mrkve Palež lišća m r k v e

{Alternaria dauci) To je najčešći uzrok sušenja lišća mrkve. Bolest se javlja nakon učestalih kiša ili dugotrajnih rosa. Uz štete koje nastaju zbog smanjenog uroda, otežano je vađenje strojevima, koji vade mrkvu primajući je za lišće. S i m p t o m i . Gljiva može izazvati padavicu sijanaca, slično Pythium vrstama. Klijanci propadaju 2-3 tjedna nakon nicanja. Na već razvijenim biljkama najjače su napadnuti najstariji listovi, a najmlađi listovi ostaju zeleni. Na zaraženim listovima se pojavljuju male ovalne svijetložute pjege, koje postaju smeđe, a zatim gotovo crne. Pjege se ubrzo spajaju, a zaraženo se lišće suši, zbog čega usjev izgleda 81. 240. Bijela trulež na mrkvi (snimio B. Cvjetković) kao spaljen. Ako se bolest pojavi rano, urod može biti smanjen. Zaraze pred kraj vegetacije ne utječu bitno na urod. Osim listova na sjemenjačicama, može biti zaražena glavna stabljika sa štitcima, a i sjeme. Biologija. Gljiva se prenosi sjemenom, a zadržava vitalnost na zaraženim biljnim ostacima nešto kraće od godine dana. Samonikle mrkve i divlja mrkva također mogu biti izvor zaraze.

Rizik od infekcija pri o d r e đ e n i m temperaturama i vlaženju lišća

P r o g n o z a . Metoda prognoze nastala je na osnovi znanja o potrebnim korelacijama između temperatura i vlaženja lišća da bi nastala infekcija. Kada je list vlažan navedeni broj sati, kod odredene temperature, infekcija se realizirala i treba obavih = sati vlaženja lišća ti zaštitu. (Pryor, B. M. 2002) Tu metodu kao i sve modele prognoze, treba provjeriti barem dvije godine na području u kojem se namjerava primjenjivati. Zaštita. Tamo gdje se uzastopno uzgaja mrkva vrlo je teško provesti uspješnu zaštitu zbog vrlo visokog inokuluma, pa je plodored, uz zdravo sjeme, vrlo važna mjera zaštite. Postoje velike razlike u osjetljivosti hibrida, pa i tu mogućnost treba iskoristiti. Primjena regulatora rasta na osnovi giberelinske kiseline pridonosi robusnosti listova (dulje peteljke, uspravni rast, veća lisna površina). Zbog takva rasta, rose se kraće zadržavaju, biljka lakše podnosi oštećenja od Alternarie, a uz to je vađenje mrkve lakše. Unatoč poduzetim mjerama često je prijeko potrebno provesti kemijsku zaštitu. U nedostatku prognoze, prskanje se provodi nakon pojave prvih simptoma. Registrirani su fungicidi na osnovi bakra, ali manje su djelotvorni od fungicida na osnovi iprodiona*, azoksistrobina*, difenkonazola* Smeđa p j e g a v o s t m r k v e

(Septoria daucina) Simptomi. Pjege na listu u početku su žutozelene, a uskoro postaju smeđe. Unutar pjega primjećuju se male crne točkice, koje su plodna tijela. Pjege se obično spajaju pa se lišće i suši. Nije česta bolest, ali u nas su poznati slučajevi da je u kišnim godinama došlo do sušenja lišća u punoj vegetaciji. Gljiva se prenosi sjemenom i zaraženim biljnim ostacima. Na mrkvi je u nas registrirana Cercospora carotae; javlja se u početku vegetacije, ali ne izaziva znatne štete. Zaštita. Pravilnim plodoredom smanjuje se mogućnost zaraze. Sijati treba zdravo ili tretirano sjeme. Sjemenskim usjevima dobru zaštitu dali su fungicidi na osnovi karbendazima*

Bolesti celera Siva p j e g a v o s t lista celera

(Septoria apiicola, syn. S. apii i S. apii-graveolentis) Bolest se često javlja i može izazvati znatne gubitke. U nas je najopasnija bolest celera, a bilo je slučajeva kada se osušilo i do 80 % lisne mase. Zaraženi listovi imaju manju tržnu vrijednost. Zbog smanjene lisne površine, u celera korjenjaša korijen slabije deblja. Simptomi. Najizražajniji simptomi pojavljuju se na listovima i peteljkama. Na plojci nastaju svijetlosive do smeđe ovalne pjege, a na peteljkama su pjege eliptične. Spajanjem pjege na plojci poprimaju nepravilan oblik. Za jakih zaraza lišće se potpuno osuši, što može uzrokovati sušenje cijele biljke. Unutar pjega nastaju plodna tijela (piknidi). Na cvjetnoj stabljici pjege su izdužene. Sjeme također može biti zaraženo micelijem i piknidima. Biologija. Glavni izvor zaraze jest zaraženo sjeme, premda se gljiva održava i na zaraženim biljnim ostacima. Piknospore na zaraženom sjemenu zadrže vitalnost i do dvije godine. Inkubacija traje 7-8 dana pri 21-27 a 10 dana pri 16-21

Prognoza. Model prognoze (P. A. Phillips) Sl. 241. Siva pjegavost lista na celeru bazira se na znanju o korelaciji temperatura i (snimio B. Cvjetković) trajanja vlaženja lišća, potrebnih za realizaciju infekcije. Kada svakodnevnim zbrajanjem DVIP (0-4) dobijemo sumu 20, to je vrijeme za primjenu fungicida. Pojedini autori misle da se ta h = sati vlaženja lišća vrijednost može povećati na 25 pa čak i na 30. Stoga taj model kao i sve modele prognoze, treba provjeriti barem dvije godine na području u kojem se namjerava primjenjivati. Zaštita. Treba sijati zdravo ili tretirano sjeme (TMTD). Tretiranje fungicidima ne daje uvijek zadovoljavajući rezultat. Potapanjem sjemena 24 sata u otopinu

TMTD zagrijanu na 30 °C postiže se visoka djelotvornost. Dvogodišnji plodored je također mjera zaštite. Zaštita lišća može se provesti primjenom fungicida na osnovi bakra. U drugim zemljama primjenjuju se Brestanid, Fado, Bris* (karenca 42 dana) za celer korjenaš i Antracol* (karenca 28 dana). Na sjemenskim usjevima djelotvoran je karbendazim* (Bavistin, Zino, Chromozim).

Bolesti peršina Pjegavost lista p e r š i n a

(Septoria petroselini) Na listovima nastaju pjege ovalnih ili uglatih aibova, žućkaste boje, okružene tamnijim rubom. Spajanjem pjega zahvaćene su sve veće površine plojke, što dovodi do sušenja dijela lista ili čitavog lista. Na peteljci su pjege duguljaste i mogu izazvati sušenje peteljke i lista. Prenosi se sjemenom pa je to čest izvor primarnih zaraza. Bolest se javlja u vlažnom razdoblju pri 18-25 Zaštita. Ista kao i za Septorie apiicola.

Bolesti pastrnjaka Rak p a s t r n j a k a

(Itersonilia

pastinacae)

To je najštetnija bolest pastrnjaka, koja se javlja za vrijeme obilnih kiša, na hladnim i vlažnim tlima. Povremeno se javlja u Međimurju. Simptomi. Bolest se manifestira na listovima, peteljkama lista, cvatu i korijenu. Na listovima nastaju vodenaste pjege. One se povećavaju, postaju nepravilne, poprimaju smeđu boju. Okružene su tamnijim rubom. Na peteljkama su pjege duguljasta oblika. Prve promjene na korijenu primjećuju se na mjestima gdje sekundarno korijenje izlazi iz glavnog zadebljalog korijena. Na tim mjestima mijenja se boja a nastale male smeđe točkice se postupno šire. Pjega postaje hrapava, poprima smedocrvenkastu boju. Napadnute zone na korijenu udube se a zatim postaju crne. Često se na tako oštećen korijen nasele saprofitski organizmi zbog čega korijen protrune dokraja. Zaštita. Plodored i izbor parcele koja nije vlažna, pr\d su preduvjet da se izbjegne zaraza. Prema potrebi treba provesti drenažu. Treba suzbijati korove, napose divlju mrkvu. U nekim zemljama lišće štite primjenom fungicida na osnovi bakra.*

Zajedničke bolesti štitarki Crna trulež k o r i j e n a

(Altemaria

radicina)

Osim pjegavosti lista, koju izaziva u mnogih štitarki, promjene na korijenu zabilježene su na mrkvi, celeru, celeru korjenašu, pastrnjaku. Simptomi. Crna trulež vrlo je opasna bolest kao uzročnik truleži klica onih kultura u kojih se prenosi sjemenom. Za vrijeme klijanja i nicanja iz zaraženog sjemena tamni micelij prelazi na klicu i korijen, koji pocrne i protrunu. Zbog toga na polju ostaju plješine. Simptomi na listovima slični su simptomima koje SI. 242. Bijela brda lista hrena uzrokuje Altemaria dauci, ali jače se za(snimio B. Cvjetković) raze očituju na peteljci lista. Napadnute peteljke lišća pocrne i omekšaju. S peteljki listova zaraza prelazi na glavu korijena. U štitarki koje imaju zadebljali korijen zapažaju se crna udubljenja, ne dublja od 3 mmm različita oblika i veličine. U vlažnom tlu može propasti čitav korijen. Infekcija nastaje preko peteljke ili se korijen inficira iz zaraženoga tla. Ta gljiva često napada sjemensku mrkvu, pa može zaraziti i sjeme. Biologija. Gljiva se prenosi zaraženim sjemenom mrkve, celera i pastrnjaka. Preživljava na zaraženim biljnim ostacima dok se ne raspadnu, a ostaje vitalna u tlu i do šest godina. Zaraze nastaju kada se temperature popnu nešto iznad 20 °C. Zaraze nastaju na polju gdje se mogu primijetiti i prvi simptomi, međutim širenje zaraze nastavlja se u skladištu pa su tu simptomi najuočljiviji.

Zaštita. Preporučuje se četverogodišnji plodored. Na malim parcelama treba pokupiti i spaliti zaraženo lišće. Sijati treba zdravo ili tretirano sjeme (TMTD). Ako postoji unutrašnja zaraza sjemena, neće se postići zadovoljavajući uspjeh. Sjeme s unutrašnjom zarazom potapa 24 sata se u 0,2-postotnu otopinu d. t. TMTD, zagrijanu na 30 °C. Za suzbijanje zaraze na listu u nas nije registriran ni jedan fungicid. Zaštita listova na sjemenskim usjevima postiže se fungicidima na osnovi propineba* ili iprodiona.* Zaštitu treba početi kada je zaraženo 1-2 % lisne površine. Pepelnica

(Erysiphe heradei) Opisana je u literaturi i kao E. umbelliferarum. Parazitira na 86 vrsta iz porodice štitarki (na mrkvi, celeru, peršinu, pastrnjaku, kopru, komoraču, i dr). Na mrkvi se javlja krajem kolovoza ili kasnije u jesen. Simptomi. Listovi su prekriveni bjelkastom više ili manje gustom prevla-

Si. 244. Pepelnica na peršinu (snimio B. Cvjetković)

si. 243. Pepelnica na mrkvi (snimio B. Cvjetković)

kom. Stari listovi jače su zaraženi i suše se. Zaraženi listovi imaju manju tržnu vrijednost. Za jakih zaraza ima mnogo manje listova za tržište. Biljka iz rezervi korijena istjera novo lišće, što je iscrpljuje, pa je kakvoća korijena slabija. Gljiva prezimljuje na zaraženom lišću kao kleistotecij. Sjeme mrkve može biti kontaminirano. U južnim krajevima gljiva može preživjeti u obliku micelija na samoniklim štitarkama. Zaštita. Zaoravanjem zaraženih ostataka, sjetvom zdravog sjemena, pravilnim plodoredom, zaraza se može smanjiti. Katkad je ipak potrebno primijeniti fungicide. U nas ni jedan nema dozvolu, ali primjenjuju se fungicidi na osnovi sumpora, a za mrkvu i heksakonazola* (Anvil, Konzul - 0,2 l/ha). Crvena trulež

(Helicobasidium

brebissonii)

Ta je gljiva poznatija pod nazivom Rhizoctonia violacea. Dosta je rasprostranjena i napada različite biljne vrste (celer, peršin, pastrnjak, šparogu i dr.). Medu štitarkama najosjetljivija je mrkva. Bolest se češće javlja u vlažnim tlima. Simptomi. Crvena trulež napada pojedine dijelove korijena mrkve i ostalih spomenutih vrsta. Može biti zahvaćen i veći dio korijena pa čak i čitav korijen. Zaraženi dio presvučen je gustim micelijem, crvenkastoljubičaste boje (kao crveno vino). Često su zaražene zone ulegnute. Gljiva prodire u unutrašnjost korijena, zbog čega venu listovi. Nakon vađenja mrkve crvena sa trulež može širiti u spremištu odnosno u trapovima. U polju, spremištu ili trapovima kao komplikacija patološkog stanja može nastati infekcija gljivom Sderotinia sderotiorum ili bakterijom Erwinia carotovora. Zaštita. Jedina praktična mjera jest dugogodišnji plodored, u kojem su zastupljene žitarice, a ne domaćini tog patogena (štitarke, šećerna repa, djetelina, lucerna i clr.) Ž u č e n j e lišća (Thanatephorus cucumeris) Uzročnik je poznatiji pod nazivom Rhizoctonia solani. Parazitira na svim štitarkama, premda su najčešće napadnuti peršin i celer. Može izazvati propadanje klice i ponika. U odraslih biljaka promjene nastaju na korijenovu vratu i glavi

korijena, gdje nastaje uočljivo pliće ili dublje potamnjenje tkiva. Posljedica oštećenja korijena jest žućenje lišća i zastoj u rastu. Na zaražena mjesta često se naseljava uzročnik truleži. Biologija i zaštita. Opisane su kod kupusnjača. Plamenjača štitarki

(Plasmopara umhelliferarum) Parazitira na mnogim štitarkama, medu kojima su najosjetljiviji mrkva pa peršin. Rabe se nazivi Plasmopara nivea i P. crustosa, premda opisi ne zadovoljavaju Kodeks. Simptomi. Na mrkvi i peršinu napada samo listove. Prepoznaje se po svijetlozelenim pjegama, koje s vremenom postaju svijetlosmede. Na naličju lista primjećuje se nježna bijela prevlaka, koja potječe od sporonosnih organa. PrezimIjuje u obliku oospora u zaraženim biljnim ostacima, a prenosi se i sjemenom. Zaštita. Plodored je jedna od mjera zaštite. U nas nema registriranih fungicida. Svi fungicidi koji suzbijaju ostale plamenjače, suzbijaju i plamenjaču štitarki. Krastavost k o r i j e n a

(Phoma apiicola) Parazitira na celeru, peršinu, mrkvi i pastrnjaku. Simptomi. Napada korijen na mjestu gdje listovi i stapka izlaze iz korijena i uzrokuje trulež. Zaraženo tkivo poprimi zelenkastomodru boju, koja kasnije postaje crna. Peteljke listova na djelu bliže korijenu trunu, pa listovi venu. Na zaraženim organima nastaju brojni crni piknidi. Zaraženi dio, rastom ne može pratiti zdravi dio korijena pa nastaju pukotine na korijenu. Kroz ta mjesta ulaze mikroorganizmi koji uzrokuju trulež, zbog čega korijen istrune. Gljiva se prenosi sjemenom, iako ne redovito,a važniji su izvor infekcije, zaraženi biljni ostaci. Zaštita. Uz sijanje zdravog ili tretiranog sjemena, najvažnija mjera zaštite je plodored. Virus m o z a i k a celera

(Celery mosaic virus) Osim na celeru, taj virus parazitira na drugim štitarkama (na mrkvi, peršinu, pastrnjaku). Može znatno utjecati na urod celera.

si. 245. Virus mozaika krastavaca na celeru (snimio B. Cvjetković)

Simptomi. Na mladim listovima nastaju žute pjege, koje kasnije prelaze u mozaik. Listovi nemaju normalan oblik, postaju nitasti. Zaražene biljke zaostaju u rastu. Pastrnjak je otporan prema običnom soju, ali napada ga soj kovrčavosti lista. Izvor su zaraze samonikle štitarke. Lisne uši prenose virus na neperzistentan način. Zaštita. Uzgoj celera treba organizirati na prostornoj udaljenosti od drugih dvogodišnjih biljaka koje su domaćini tog virusa. Uništavati treba korovske biljke iz porodice štitarki.

Suzbijanje korova Porodica štitarki obuhvaća mrkvu, peršin, pastrnjak, celer, kopar i komorač. Štitarke su dvogodišnje biljke. U prvoj godini tvore lisnu rozetu i odebljali korijen, u kojem se tijekom prve godine uzgoja, kao rezerva za generativni razvoj, gomilaju asimilati. Zadebljali korijen u prvoj vegetacijskoj godini uzgaja se kao povrće. Uz korijen, list rozete peršina, celera i komorača začinsko je povrće. Mrkvu, peršin i kopar uzgajamo izravnom sjetvom u polju. Celer najčešće uzgajamo iz prijesadnica, a pastrnjak se uzgaja iz prijesadnica ali i izravnom sjetvom sjemena. Gotovo sve štitarke uzgajamo na manjim površinama u vrtovima za potrebe domaćinstva, ali i na većim površinama za industrijsku preradu.

Mrkva Sjetva mrkve u mediteranskom području počinje već u veljači, a u kontinentalnom se području obavlja nešto kasnije. Sije se u gredice po 5-6 redova, razmaka oko 20 cm red od reda. Sporo niče te je u početku razvoja nadvladavaju proljetni jednogodišnji širokolisni korovi, a kasnije i jednogodišnji uskolisni korovi. Treba izbjegavati sjetvu sitnosjemenskih štitarki na površine zakorovljene višegodišnjim korovima. Slak, osjak, piriku, divlji sirak i druge višegodišnje korove potrebno je suzbiti u godinama koje prethode uzgoju mrkve. Osim što reduciraju prirod, korovi deformiraju korijen, a oni koji se razviju tijekom vegetacije otežavaju žetvu, odnosno vađenje korijena. Za suzbijanje korova u mrkvi u Hrvatskoj su registrirana samo tri herbićida (vidi tablicu). Pripravci na osnovi linurona vrlo su dobro rješenje protiv jednogodišnjih širokolisnih korova, ranog proljetnog, proljetnog i ljetnog razdoblja. Selektivni su i prije i poslije nicanja mrkve. Izvrsni rezultati postižu se ako sredstvo na osnovi linurona uporabimo višekratnom primjenom smanjenih količina u prvoj fazi razvoja mrkve. Tim pristupom izvrsne učinke postižu i trostmko niže količine od propisanih. Jednogodišnje i višegodišnje korovne trave uspješno će suzbiti sredstva Fusilade super i Grasidim. Mogu se miješati zajedno s pripravcima na osnovi linurona, iako postoje sumnje da im se u takvim kombinacijama smanjuje

učinak. U post-emergence primjeni treba paziti na karencu i tolerancu, naročito kad mrkvu uzgajamo kao "baby" mrkvu, koju iznosimo znatno ranije na tržište. U nekim poljoprivrednim zemljama svijeta dozvolu za primjenu imaju i neki u našoj zemlji u drugim kulturama poznati herbicidi. Npr. sredstva na osnovi trifluralina imaju dozvolu u Velikoj Britaniji, SAD-u, Australiji i dr. Ta sredstva potrebno je primijeniti tri tjedna prije sjetve ili neposredno pred sjet\^u. Skloni su hlapljenju pa ih je unutar 12 sati nakon tretiranja potrebno oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Trifluralin je perzistentan herbicid. Njegove rezidue u tlu mogu štetiti nekim kulturama koje smjenjuju mrkvu u plodoredu. U prošlosti su i u nas dozvolu imali i pripravci na osnovi prometrina. Danas se još uvijek primjenjuju u mnogim zemljama svijeta. Mrkva pod stresom zbog vocioležaja, oštećena štetnicima, oslabljena od bolesti ili slabo ishranjena, može biti znatnije oštećena. Metoksuron je godinama bio vodeći herbicid za suzbijanje širokolisnih korova u mrkvi i primjenom nakon sjetve i primjenom nakon nicanja. I danas je registriran u mnogim zemljama svijeta. U našoj zemlji zbog malog tržišta proizvođač nije prilikom revizije obnovio važnost dozvole. U nekim zemljama dozvolu za promet ima pendimetalin (Njemačka), a u drugima i metolaklor (Mađarska i dr.). U Francuskoj npr. dozvolu za promet ima kombinacija herbicida pendimetalin + linuron. Primjena se obavlja nakon sjetve a prije nicanja. Pendimetalin dobrim učinkom na jednogodišnje trave izvrsno nadopunjuje linuron, pa kombinacija u slučaju dobrog rasporeda oborina postiže odlične rezultate. Pripravci na osnovi metribuzina (u Hrvatskoj ih je registrirano nekoliko) primjenjuju se u količini 0,25 kg d. t. u vrijeme kad mrkva razvije 5-6 listova. Ranija primjena može izazvati prolaznu klorozu pa čak i oštećenja na listovima mrkve. Neke korovne vrste bolje suzbija od linurona ili prometrina (kamilicu npr.) pa se s njima dobro nadopunjuje. Ne treba tretirati pri visokim temperaturama. Hladno i kišovito vrijeme u danima prije tretiranja može utjecati na selektivnost.

Peršin Za suzbijanje korova u peršinu u Hrvatskoj nije registriran niti jedan herbicid. Za tu namjenu u drugim zemljama najčešće se primjenjuju herbicidi na osnovi linurona, prometrina, trifluralina. Prije sjetve ( p r e - s o w i n g ) TREFLAN EC* i dr. na istoj osnovi, 1-1,5 l/ha. Tretiranje na lakim pjeskovitim tlima treba izbjegavati. Neposredno nakon tretiranja (unutar 12 h) sredstvo treba oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Mrkva je tolerantnija na ta sredstva, stoga se primjenjuje u nešto nižim dozacijama. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence) Kontaktni i translokacijski herbicidi na osnovi dikvata, glufosinata, glifosata i sulfosata. Tretiranje treba obaviti pred nicanje peršina (vidi mrkvu).

AFALON*, 1-2 kg/ha, i dr. na istoj osnovi (vidi tablicu). Tretiranje na lakim i pjeskovitim tlima treba izbjegavati. PROHELAN-T* i dr. na istoj osnovi, 1,5-3 l/ha. Tretiranje na lakim pjeskovitim tlima treba izbjegavati. Vlažno tlo i umjereno kišenje pospješit će učinak. Sjetvu treba obaviti na dobro pripremljeno tlo i na ujednačenu dubinu. Meduredna kultivacija tijekom vegetacije pridonijet će borbi protiv korova. N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

PROHELAN-T*, 2 l/ha, kad peršin razvije barem 2 prava lista. AFALON*, 1-2 kg/ha, nakon što peršin razvije prvi pravi list. Izbjegava se tretman po toplom vremenu. Ne treba tretirati ako je obavljena pre-emergence primjena. Valja paziti na karencu. Peršin je obično osjetljiviji od mrkve na postem primjenu herbicida. U posljednje vrijeme borba protiv korova u toj kulturi prakticira se višekratnom primjenom smanjenih dozacija pripravaka na osnovi linurona. Polovičnim ili trostruko umanjenim dozacijama u 2 ili 3 navrata postižu se odlični učinci.

Pastrnjak Dozvolu za promet na području Hrvatske nema ni jedan preparat. Zbog toga ćemo prikazati primjenu herbicida u svijetu. Posljednjih goclina sve se više teži uzgoju pastrnjaka iz peletiranog sjemena. Sukladno toj tehnici uzgoja razrađen je i program primjene herbicida. Uglavnom se primjenjuju slični herbicidi kao i u mrkvi. Također je važno napomenuti da se jednokratnim tretiranjem, bez obzira na vrijeme primjene, ne postižu zadovoljavajući rezultati. Tek cjelovitim pristupom, koji obuhvaća primjenu prije i nakon nicanja pastrnjaka, postižu se željeni rezultati. Iako se primjenjuju slični herbicidi kao i u mrkvi, valja imati na umu da je pastrnjak nešto osjetljiviji, pa herbicide treba primjenjivati stručnije i s više pažnje. Tijekom vegetacije obavlja se meduredna kultivacija sve dok se redovi ne zatvore. Prije sjetve ( p r e - s o w i n g )

TREFLAN EC* i drugi na osnovi trifluralina, 1,5-2,5 l/ha (vidi mrkvu). Ako površinu zakorovljuju korovi koje Treflan ne suzbija, potrebno je i pre-emergence ili post-emergence tretiranje. Prije n i c a n j a (pre-emergence)

Za tu namjenu služe isti preparati prikazani u istom poglavlju kod mrkve. AEALON* i drugi na osnovi linurona, 1-2 kg/ha (vidi mrkvu). STOMP 330 E*, 3-4 l/ha. Suzbija jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Potrebno je dodatno tretiranje, herbicidom djelotvornim na širokolisne korove (Afalon npr.). N a k o n n i c a n j a (post-emergence)

AFALON* i dr. na osnovi linurona, 1-2 kg/ha (vidi mrkvu). PROMETRIN* i dr. na istoj osnovi, 2 kg/ha (vidi mrkvu).

Celer Nekad su u našoj zemlji dozvolu za promet imali jedino preparati na osnovi prometrina. Nedavno je i njemu uskraćena dozvola za većinu povrtnih kultura. Ipak, velike su mogućnosti suzbijanja korova herbicidima u celeru. Izbor herbicicla ovisi o načinu uzgoja. U uzgoju iz sjemena veći je izbor selektivnih herbicida. No manja je i selektivnost pre- emergence primjene. Prije presađivanja prijesadnica TREFLAN EC* i dr. na istoj osnovi, 1,5-3 l/ha. Neposredno nakon tretiranja sredstvo oruđem treba unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Sadnja prijesadnica može se obaviti odmah nakon tretiranja ili dva tjedna poslije tretiranja. TENORAN 50* (kloroksuron), u 7,5 kg/ha, primjenjuje se u Francuskoj neposredno pred presađivanje. Prije nicanja (pre-emergence) kontaktno d j e l o v a n j e Na iznikle korove neposredno prije nicanja celera mogu se primijeniti nerezidualni herbicidi na osnovi dikvata, glufosinata, glifosata i sulfosata (vidi mrkvu). Prije nicanja (pre-emergence) rezidualno d j e l o v a n j e Celer je općenito osjetljiviji prema primjeni herbicida prije nicanja. Zbog toga se prednost daje post-emergence primjeni, iako se u Velikoj Britaniji (linuron) upotrebljavaju u reduciranim dozacijama i nakon sjetve a prije nicanja. AFALON* i dr. na osnovi linurona, 0,5-1 kg/ha. Selektivan je jedino na tlima s većim sadržajem organske tvari. POTABLAN L 20* (monalid), 12-15 l/ha. Primjenjuje se u Francuskoj prije sjetve i poslije nicanja, kad celer razvije pm pravi list. Nakon nicanja (post-emergence) ili n a k o n presađivanja PROMETRIN* i dr. na istoj osnovi, 1-3 kg/ha, kad celer uzgajan izravnom sjetvom u polje razvije barem dva prava lista ili kad se prijesadnice dobro ožile (2-3 tjedna nakon sadnje). Višekratna primjena smanjenih dozacija daje odlične rezultate. AFALON* i dr. na osnovi linurona, 1-2 kg/ha, kad biljke uzgajane izravnom sjetvom potpuno razviju prvi pravi list, odnosno kad se prijesaclnice prime (dva tjedna nakon sadnje). FUSILADE SUPER*, GRASIDIM*, TARGA SUPER* i drugi, 1-2 l/ha, protiv jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih trava. Rok primjene treba uskladiti tako da se ne prekorače propisane tolerance.

Komorač Primjena herbicida ovisi o načinu uzgoja. Pri uzgoju izravnom sjetvom na stalno mjesto, sve do nicanja mogu se primijeniti kontaktni herbicidi (vidi mrkvu).

Tablica 22. H e r b i c i d i k o j i u Hrvatskoj i s v i j e t u i m a j u d o z v o l u za p r i m j e n u u p o v r t n i m k u l t u r a m a iz p o r o d i c e štitarki Trgovački naziv

Kultura

D j e l a t n a tvar

1, k g / h a

Vrijeme p r i m j e n e

Spektar d j e l o v a n j a

TREFLAN EC* TRIFLUREX 48 EC* LANOS* TRIFLUR* CIDOKOR* HERBOKOR* GLYPHOGAN 480SL* HERKULES 480 SL* TOUCH-DOWN* REGLONE* REGLONE FORTE* BASTA* LINUREX 50WP LINURON CHROMOS 50WP LINURON CHROMOS TEKUĆI AFALON disperzija AFALON WP STOMP 330 E* STON* DOST330E* DUAL GOLD 960* DUAL 960 EC* SPOT 960* DUKAT* DUAL 500* EC PROHEIAN T-50* GESAGARD 50 WP* i 500 FL* PROMETREX*

mrkva peršin pastrnjak kopar

trifluralin

1,5-2,5

prije sjetve inkorp.

jednogod. uskolisni i jednogod. širokolisni

glifosat

2-4 P' ili 4-8 P»

nakon sjetve prije nicanja kulture

suzbija sve iznikle korove

2-3 2-3 2-4

nakon sjetve a prije nicanja kulture ili pred sadnju

suzbija sve iznikle korove

nakon sjetve prije nicanja

jednogodišnji širokolisni korovi

nakon sjetve prije nicanja

jednogodišnji uskolisni i neki širokolisni korovi

SENCOR* i dr. na istoj osnovi FUSILADE SUPER GRASIDIM

mrkva peršin celer pastrnjak komorač kopar

sulfosat dikvat ^lufosinat

mrkva celer* peršin*

linuron

2,0

mrkva pastrnjak

pendimetalin

3-4

S-metolaklor

1-1,2 1-2

mrkva

metolaklor

2-4 mrkva peršin* celer mrkva pastrnjak mrkva peršin*

prometrin

1,5-3

metribuzin

0,25-0,5

fluazifop-p-butil setoksidim

1,5 (2-4) 1-2,5 (4)

nisu registrirani u Hrvatskoj za tu namjenu ^^ u malom volumenu

u većem volumenu

nakon sjetve prije nicanja, odnosno pred sadnju nakon sjetve prije nicanja nakon nicanja korova

jednogodišnji i širokolisni korovi jednogod. (niža doza) i višegod. (viša doza) uskolisni korovi

\Korov Herbicid linuron prometrin trifluralin pendimetalin metribuzin

ščir pastirska torbica loboda konica svinjak cr. mrtva kopriva kamilica pomoćnica krivičica tušt d. repica vijušac dvornikkostriš dvornik kostriš čestoslavica svračicakoštan rosulja ljulj muhar

Tablica 23- Relativna osjetljivost korova na neke herbicide koji se prim j e n j u j u u p o v r t n i m kulturama iz porodice štitarki (mrkva, peršin, celer, komorač, pastrnjak, kopar)

0 0 0 0 UO 0 0 R 0 uo 0 uo

UR UR 0 R

0 0 R UR

UO UR UO UO R R UO UR

UR UO R R

0 0 0 0 0 0 0 R UO UR 0 UO R UO UO 0 R UO UO UO

R UR R 0

0 0 0 UO

R R 0 0

R R 0 0

R R 0 R

R R UO R

R R 0 0

O = osjetljiv, UO = umjereno osjetljiv, UR = umjereno otporan, R = otporan

Nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) PROMETRIN T* i dr. na istoj osnovi, 1,5-2,5 l/ha. Bolje je tretiranje obaviti neposredno pred nicanje. Tijekom proljeća sve do zatvaranja redova dobro je obavljati kultivaciju. Prije sadnje (pre-transplanting) TREFLAN EC* i dr. na istoj osnovi, 1,5-2,5 l/ha. Sredstvo treba oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine.

Kopar Sjetva kopra obavlja se početkom travnja u redove razmaka 8-15 (za berbu lišća) odnosno 25 cm u uzgoju za preradu. Niče relativno brzo pa ne ostaje prostora za primjenu kontaktnih herbicida. Oni se primjenjuju gdje to prilike dopuštaju. U SAD-u se za tu svrhu primjenjuje pripravak Schyte (pelargonična kiselina). U nas ga još nema na tržištu. Dobri rezultati postižu se primjenom pripravaka na osnovi dikvata, glufosinata, glifosata ili sulfosata (vidi mrkvu). Prije sjetve (pre-sowing) TREFLAN EC* i dr. na istoj osnovi, 1-2 l/ha. Dobre učinke ima na jednogodišnje trave i neke širokolisne korove. Potpun učinak postiže se uz dodatni tretman selektivnih herbicida nakon sjetve. Nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) PROHELAN T* i dr. na istoj osnovi, 1,5-2,5 l/ha. Na lakim pjeskovitim tlima treba izbjegavati primjenu. Može izazvati prolazni zastoj razvoja.

Poslije n i c a n j a (post-emergence)

PROMETRIN* i dr. na istoj osnovi, 1,5-2 l/ha. Bolji učinci na korove i veća selektivnost postižu se višekratnom primjenom. Ne preporučuju se primjena na površinama koje su tretirane herbiciciom u pre-emergence roku. AFALON* i dr. na istoj osnovi, 1-2 kg/ha, kad kultura razvije 10-12 cm, samo za potrebe industrijske prerade. Višekratna primjena, 2-3 tretiranja s 0,3 kg/ha postiže sigurnije i bolje učinke. Tretiranje treba obaviti kad su korovi u fazi kličnih listića pa sve do faze dva prava lista.

XVI. VIŠEGODIŠNJE POVRĆE

Glavočike - Asteraceae: artičoka (Cynara scolymus) Šparoge - Asparaginaceae: šparga (Asparagus officinalis)

Artičoka Štetnici Artičoka je kultura koja se u nas uzgaja uglavnom na priobalnom području u manjim nasadima, po vrtovima, kao povrće, ili/i kao cijenjena ukrasna biljka. Zbog ograničenog proširenja te kulture u nas su slabo proučeni štetnici. Stoga ćemo navesti neke od najvažnijih štetnika artičoke na osnovi inozemnih i ponekih naših podataka. Artičoku napadaju brojni štetnici. Podzemne organe oštećuju zemljišni štetnici grčice, žičnjaci, rovci i sovice pozemljuše. Nadzemne organe oštećuju grinje, tripsi, nekoliko vrsta kornjaša: zlatica - Spheroderma testaceum i kasida Cassida deflorata. U stabljici buše ličinke p i p e Apion damryi, odrasli oblik p i p e Larinus cynarae oštećuje lišće i stabljiku, a ličinka cvjetne glavice. Minirajuča m u h a Agromyza andalusiaca stvara mine po listu i u nervaturi, a ličinke Agromyza apfelheckizw^ u glavnim i postranim žilama artičoke i stvaraju male okruglaste mine međusobno povezane. Na artičoku dolazi vrlo veliki broj Sl. 246. Leptir i gusjenica stričkovog lisnih uši, koje mogu nanijeti znatne štešarenjaka

te. Primjerice u područjima uzgoja artičoka u Francuskoj upravo su lisne uši njezini glavni štetnici a mogu čak i ugroziti proizvodnju. U literaturi se spominje 15-tak vrsta koje oštećuju artičoke, a najvažnije vrste {Aphis fabae, Aphis craccivora, Aphis gossypii, Brachycaudus cardui i dr.) redoviti su i široko rasprostranjeni članovi naše faune. Kao štetnici artičoke poznate su gusjenice stričkova šarenjaka (Pyrameis cardui), koje se javljaju periodično, u velikom broju i mogu izazvati ozbiljne štete, pa čak i golobrst. Vrsta ima dva pokoljenja godišnje, a opasnije je jesensko pokoljenje. Vrbotoč - Cossus C055t/5 javlja se u lipnju i srpnju; njegove gusjenice buše hodnike u stabljici artičoke. Gusjenice sovice game Autographa gamma oštećuju lišće, a puževi u vlažnijim godinama stabljiku i lišće. Medu leptirima ističu se i dvije ekonomski vrio štetne vrste: artičokin moljac - Depressaria erinaceella i artičokina sovica - Hvdroecia xantenes.

Bolesti Pepelnica

(Leveillula

taurica f.sp.

cynarae)

To je najčešća bolest artičoke u mediteranskom području. U nas se javlja svake godine u većem ili manjem intenzitetu. Obično napada starije vanjske listove, a mladi su listovi rijetko napadnuti. Na gornjoj strani lista nastaju nepravilne zone prekrivene žućkastobijelim brašnastim maškom. Te zone s vremenom nekrotiziraju. Za povoljna vremena bolest se širi, zahvaćajući sve veći dio plojke, koja se uvija prema gornjoj strani lista. Napadnute zone postaju krhke, pa vjetar rastrga listove. Zbog napada pepelnice, pricvjetni su listovi manje sočni, a glavice su manje. Žućkasto brašnasta prevlaka konidijski je stadij Oidium haplophylli (sin. O. cynarae). Gljiva u tom stadiju može prezimiti u južnim dijelovima Hr\^atske. Parazit se najbolje razvija pri 25-26 °C i relativnoj vlazi zraka između 52 i 75 %, makar infekcije mogu nastati već iznad 10 °C. Zaštita. Fungicidi na osnovi sumpora ne daju najbolju zaštitu, pogotovo kad se već pojave simptomi, jer Z. turica, za razliku od ostalih uzročnika pepelnica, nije ektoparazit. U drugim zemljama preporučuju se sistemici: Bayleton special*, Rubigan*, Quadris*. Plamenjača

(Bremia lactucae) Napadi plamenjače najčešće su sporadični i javljaju se obično u proljeće i u jesensko-zimskom razdoblju. Bolest se javlja u vlažnom razdoblju, u gustim usjevima, s irigacijom, pri umjerenoj temperaturi (15-16 °C).

Simptomi. Na listovima nastaju smeđe pjege koje se suše, a na naličju lista nastaju fruktifikacijski organi bjelkaste boje. B. lactucae posebna je forma, koja parazitira samo na artičoci. Ako su napadnuti pricvjetni listovi, na ta se mjesta vrlo često naseljava B. cinerea. Biologija i Zaštita. Opisana kod salate. Trulež glavice

(Ascochyta

hononum)

Simptomi. Napada neotvoreni cvat, tj. glavicu. Na pricvjetnim listovima nastaju ovalne smeđe pjege unutar kojih se pojavljuju piknidi, što umanjuje tržnu vrijednost proizvoda. U povećanoj vlazi, mogu truliti cvjetne peteljke pa i čitave glavice. U Italiji se primjenjuju fungicidi na osnovi bakra*. Simptomi se mogu zamijeniti sa simptomima nedostatka kalcija. Trulež k o r j e n o v o g vrata i v e n u č e

Nekoliko mikroorganizama može izazvati trulež korijenova vrata, a to su: Sclerotinia spp., Rhizoctonia solani, Fusarium solani Erwinia carotovora izaziva mokru trulež, a venuće izaziva Verticillium dahliae. Zaštita. Pri podizanju nasada treba voditi računa o pretkulturi i njezinu zdravstvenom stanju. Izbjegavati treba teška tla.

Suzbijanje korova Artičoka je višegodišnja povrtna kultura. Uzgaja se zelenim ili korijenovim reznicama, dijeljenjem busa ili izdancima. U posljednje vrijeme razvijeni su i kultivari koje se uzgajaju izravnom sjetvom sjemena u polje. Za proizvodnju povrća uspostavljeni nasad obično se eksploatira 3-5 godina. Prema vremenu sadnje i načinu uzgoja razlikuje se i borba protiv korova. Višegodišnje korove potrebno je suzbiti u godini prije uspostavljanja nasada. Za tu svrhu odličnim su se pokazali pripravci na osnovi glifosata (Cidokor* i drugi) te sulfosata (Touchdow^n*). Prije njihove uporabe višegodišnji korovi moraju biti u dobroj fotosintetskoj kondiciji. Moraju doseći propisanu visinu i aktivno rasti. Izbor selektivnih herbicida relativno je dobar. S gledišta selektivnosti razlikuju se herbicidi koji se primjenjuju u godini uspostavljanja nasada od herbicida koji se primjenjuju u već uspostavljenom nasadu. I korovna flora također je različita u mlađem nasadu od korovne flore u starijem nasadu. U pr\dm godinama uzgoja prevladavaju jednogodišnji korovi, a dok kasnije se sve više javljaju višegodišnji korovi. Na sreću, u uspostavljenom nasadu korijen je već duboko formiran, pa se zbog toga mogu primijeniti više dozacije perzistentnih herbicida. Protiv nekih korova može se primijeniti

herbicid u vrijeme mirovanja vegetacije pa nam uspostavljeni nasad u tome pruža više mogućnosti. Niti jedan herbicid nema u Hrvatskoj dozvolu za primjenu u artičoki. Prije sjetve ( p r e - s o w i n g )

TREFLAN EC* i drugi na osnovi trifluralina, 1-2 l/ha. Sredstvo treba odmah oruđem unijeti u tlo na 5-10 cm dubine. Prije ili n a k o n s a d n j e u m l a d o m n a s a d u

PATORAN 50*, 4 kg/ha. Bolje suzbija jednogodišnje širokolisne korove. Ima izvjesno djelovanje na trave. Primjenjuje se pred sadnju ili neposredno nakon obavljene sadnje. Pred sadnju na lakšim tlima zbog opasnosti od fitotoksičnosti dobro je smanjiti dozaciju na 3 kg/ha. U Hrvatskoj je imao dozvolu za druge namjene. Prije ili n a k o n s a d n j e u s t a r i j e m n a s a d u

PATORAN 50 WP*, 4 kg/ha, pred kretanje nove vegetacije na čisto tlo ili na korove u kličnim listićima. DEVRINOL 45 FL* i RA2ZA* ,4 l/ha (8 1 u drugoj i trećoj godini uzgoja), na nezakorovljeno tlo pred kretanje vegetacije. Gdje prilike dopuštaju, dobro je plitko ga unijeti u tlo. Isti učinci postižu se i umjetnim kišenjem. KERB 50 W*, 4 kg/ha (8 1 u drugoj i trećoj godini uzgoja), prije nicanja korova i već uspostavljene kulture. Artičoka ga dobro podnosi pa se tretiranje može obaviti i prije no što novi listovi artičoke dosegnu 20-40 cm. Tijekom vegetacije nakon meduredne kultivacije može se na nezakorovljenu površinu primijeniti usmjereno tretiranje pod list. Suzbija jednogodišnje širokolisne i uskolisne korove. U visokim doza-cijama učinkovit je i na piriku. GOAL*, GALIGAN 240 EC* i VERTON*, 4-8 l/ha, kao rezidualni herbicid tijekom zimskog mirovanja ili usmjerenom aplikacijom pod list tijekom vegetacije. Ne smije se prskati 60 dana prije "vraćanja" vegetacije u idućoj sezoni. Treba izbjegavati dodir sa zelenim dijelovima biljke. GRASIDIM*, 1,25-2 l/ha, protiv jednogodišnjih korovnih trava odnosno 4 l/ha, protiv višegodišnjih korovnih trava. EUSILADE EORTE*, EUSILADE SUPER*, 1-2 l/ha, protiv jednogodišnjih odnosno višegodišnjih korovnih trava. TARGA SUPER*, 0,5-4 l/ha, protiv jednogodišnjih odnosno višegodišnjih korovnih trava.

Šparga Štetnici Špargine zlatice

(Crioceris

asparagi,

C?ioceris

duodecimpunctata)

Opis. Kornjaš vrste Crioceris asparagi dug je 5-7 mm. Glava je metalnozelenoplava. Nadvratni je štit crvekastosmed, a pokrilje zelenkastoplavo, sa svijetložutim pjegama. Odrasla je ličinka sivozelena i crne glave, duga 6-7 mm. Jaja su duguljasta, ovalna, sivozelena, oko 2 mm duga. Dvanaestotočkasta špargina zlatica - Crioceris duodecimpunctata ciglastocrvene je boje, zdepastog tijela, duga od 5 do 7 mm. Na svakoj strani pokrilja nalazi se 6 simetrično poredanih točaka. Ličinka je smedonarančasta i žute glave, a jaja su smedozelena.

SI. 247. Špargina zlatica (snimila K. Žanic) Si. 248. Dvanaestotočkasta špargina zlatica (prema "Bayer")

Važnosti. Špargine zlatice štetnici su šparge u svim uzgojnim podriičjima te kulture, a naročito su štetne u mladim nasadima. Ličinke i kornjaši oštećuju nadzemne dijelove šparge, izjedaju lišće i izboje, a ako ih je mnogo, pojavit će se i golobrst. Ličinke dvanaestotočkaste špargine zlatice vole plodove te su štetne naročito na sjemenskoj špargi. Biologija i ekologija. Špargine zlatice imaju dva pokoljenja godišnje. Odrasli kukci prezimljuju pod biljnim ostacima na tlu, pod korom drveća i kolja te na ostacima stabljika. Kornjaši se javljaju često masovno već u travnju. Dvanaesto-

točkasta špargina zlatica traži više topline te se javlja 8-10 dana nakon vrste C. asparagi ali obično ne tako masovno kao ta vrsta. U svibnju ženke počinju odlagati jaja, prosječno oko 100 komada. Crioceris asparagi od\2iie jaja u redove, tako da vise prema dolje. Crioceris diiodecimpunctata lijepi jaja pojedinačno po dužini uz stabljiku i grančice. Ličinke izlaze iz jaja nakon 5-12 dana i odmah se počinju hraniti. U početku oštećuju samo listiće, poslije i izboje. Nakon dvadesetak dana ličinke ostavljaju biljke i kukulje se plitko u tlu, u izglačanoj komorici. Odrasli oblik javlja se nakon 20 dana. Zaštita. Budući da špargine zlatice rado odlažu jaja i na korovske biljke, nasadi šparge moraju biti čisti od korova. U manjim nasadima i pojedinačnim gredicama šparge, te kad je manje šparginih zlatica, dovoljno je stresati kornjaše u ranim jutarnjim satima i uništiti ih mehanički. U nasadima dospjelim za berbu preporučuje se ostavljati lovne biljke. Mlade nasade šparge treba često pregledati i kad se pojave prvi kornjaši, treba prskati insekticidima. U inozemstvu se preporučuju betaciflutrin (Beta - Baythroid 025 EC), deltametrin (Decis 2,5 EC i dr.), lambdocihalotrin (Karate 2,5 EC i dr.) i dr. Treba voditi računa o zaštiti pčela na rascvalim nasadima šparge. Špargina m u h a (Platyparaea poeciloptera) Opis. Muha je tamnosmeda, prozirnih krila, preko kojih se proteže karakteristična cik-cak pruga. Ličinka je žutobijela, beznoga, duga 1 cm. Važnost. U nasadima šparge taj štetnik može napraviti velike štete na zelenim izbojima, koji se krive, nepravilno rastu, žute i venu. U njima se nalaze hodnici, koji dopiru do korijenja. U donjem dijelu izboja često se pojavi truljenje. Biologija i ekologija. Špargina muha ima jedno pokoljenje godišnje. Muhe lete u vrijeme intenzivnog rasta izboja, od travnja do lipnja. Ženka odlaže prosječno oko 60 jaja pojedinačno iza Ijuščica na izbojima ili pak u mekane vršne dijelove starijih izbojaka. Ličinke se ubušuju u izboje i prave hodnike sve do korijena, gdje se i kukulje na početku lipnja. Taj štetnik prezimi u stadiju kukuljice. U jednoj biljci može se naći više ličinki i kukuljica špargine muhe. Zaštita. Veći broj jaja i ličinki propada nakon rezanja dospjelih izboja. Ako se i nakon završenog rezanja javljaju izboji s opisanim simptomima, treba ih što dublje rezati i spaliti. Tu mjeru svakako treba provoditi u jednogodišnjim i dvogodišnjim nasadima, u kojima se često špargine muhe namnože preko svake mjere. Da bi se spriječilo odlaganje jaja, preporučuje se na biljke postavljati valjke od nepromočivog papira već na koncu travnja. Dobri rezultati postižu se posipanjem biljaka, tj. mokrih izboja, rano ujutro drvenim pepelom. Primjena kemijskih sredstava protiv špargine muhe dozvoljena je samo u nasadima koji još nisu dospjeli za rezanje. Špargin k o r j e n a š (Parahypopta / Hypopta/ caestrum) Opis. Leptir ima žutobijeli prednji par krila, a smeđi stražnji par krila. Raspon je krila 3-4 cm. Gusjenica je žućkasta, naraste do 4,5 cm. Ima neugodan miris.

Važnost. Štetnik je važan u primorskim dijelovima Hrvatske, posebice u Dalmaciji. Godine 1993. prouzročio je veće štete na otoku Braču. Osim kultivirane vrste napada i spontane vrste šparoga. Oštećuje jestive podzemne izdanke unutar kojih se razvija gusjenica. Biologija i ekologija. Prezime polurazvijene gusjenice u izdancima šparga u tlu. U proljeće se nastavljaju hraniti te najveće štete prave u svibnju. Rasi. 297. Gusjenice sparoginog korjenaša zvijene gusjenice napuste biljku i kuku(snimila K. Žanić) lie se unutar kokona sasvim plitko u tlu. Cesto vrh kokona viri izvan površine tla. Nakon približno mjesec dana izlijeće leptir. Let se u Dalmaciji odvija koncem lipnja i sredinom srpnja. Lete noću, uglavnom unutar polja šparge. Ženka nakon kopulacije odloži jaja oko korijenova vrata šparge. Nakon 3-4 tjedna iz jaja izlaze gusjenice, koje se hrane pupovima, mladim izdancima i podankom korijena šparge. Početkom zime spuštaju se niže i tu prezime. Zaštita. Treba prikupljati i uništavati gusjenice i kokone. Pri jačem napadu valja završiti berbu ranije te nakon toga prskati ili zalijevati nasad 2-3 puta, u razmaku od desetak dana. S obzirom da je berba završena, mogu se primijeniti brojni organofosforni insekticidi ili piretroidi. U inozemstvu se primjenjuje i spinosad. Način zaštite u Italiji sastoji se u tretiranju rubnog nasada rasipanjem granula na osnovi klorpirifos etila (Dursban G-7,5 ili Finish G-7,5 -10-15 kg/ha ili 100-150 g/ar) oko biljaka. U starijem nasadu isti se insekticid primjenjuje odmah nakon zadnje berbe, uz inkorporaciju na 5-10 cm. Ostali štetnici

Špargu napadaju i razne vrste stjenica (npr. Lygus), m i n i r a j u č i h muha, te drugi štetnici, a njihova prisutnost i brojnost ovisi o učestalosti uzgoja te vrste povrća, koja se u nas još premalo uzgaja.

Bolesti Hrđa

(Puccinia

asparagi)

Javlja se u svim područjima gdje se uzgaja šparga. Napad može prouzročiti prijevremeno sušenje nadzemnih dijelova, a štete se očituju i iduće godine. Biljka sadrži manje hraniva u korijenu pa je podložnija napadu mikroorganizama iz tla.

Simptomi. U proljeće se na nadzemnim dijelovima biljke pojavljuju duguljaste pjege nešto bijede (žućkaste) od okolnog tkiva. Tu nastaju piknidi i ecidije. Ljeti na stabljici i granama, a rjeđe na lišću, nastaju smeđe pustule, duge 0,5-2 mm. To su uredosorusi koji pucaju, a iz njih se rasipaju uredospore smeđe crvene boje. Prema jeseni formiraju se teleutosorusi crne boje. Prezimljuje u obliku teleutospora. Zaštita. Iz okolice usjeva treba odstraniti sve divlje, ali i ukrasne Asparagus vrste. Postoje rezistentni kultivari (Golia, Eros, Cipres). U drugim zemljama provode se prskanja fungicidima na osnovi mankozeba* (Dithane M-45, Mankozeb, Star), azoksistrobina* (Quadris), ciprokonazola* (Alto), difenkonazola* (Score). Crvena trulež

(Helicobasidium

brehissonii)

Ta je gljiva poznatija pod nazivom Rhizoctonia violacea, a opisana je kod bolesti štitarki. Fusarium vrste Fuzarioze se drže glavnim uzrocima degeneracije usjeva sparge. Napadnute biljke u proljeće daju manji broj izboja, a obično pokazuju zastoj u rastu, žućenje i venuće. Promjene nastale na nadzemnom dijelu posljedica su napada na korijen. Iz zaraženih biljaka izolirani su: F. roseum, F. moniliforme, F. oxysporum. Prve dvije Fusarium izazivaju trulež korijena uz promjene boje. Kora korijena postaje crvenkasta. F. oxysporum f. asparagi izaziva. pravu traheomikozu. Zaštita. Potrebno je voditi računa o pretkulturi i njezinu zdravstvenom stanju. Treba osigurati dobru drenažu na površini na kojoj se sadi. Za sadnju treba izabrati samo zdrave korjenjake. Kao preventiva u nekim zemljama korjenjaci se potapaju u otopinu benzimidazolkarbamata* (Bavistin, Chromozin, Zino). Za proizvodnju iz sjemena, sjeme treba tretirati.

Suzbijanje korova Šparga jedina je povrtna kultura od dvjestotinjak vrsta porodice šparoga. Potječe iz davnine, a podrijetlom je s Mediterana. Šparga je višegodišnja kultura. Jednom uspostavljen usjev eksploatira se deset i više godina. Nasad se može zasnovati izravnom sjetvom ili uzgojem iz prijesadnica. Izravnom sjetvom obično se podiže nasad zelene šparge, a iz prijesadnica se uzgaja bijela šparga. Češći je uzgoj iz prijesadnica. Upravo se prema tome zasniva i pristup suzbijanju korova. Pri uzgoju izravnom sjetvom meduredni razmak (40-60 cm) ostavlja slobodan prostor za razvoj korova. Budući da sjetva počinje tek nakon što se tlo zagrije na više od 15 špargu zakorovljuju termofilni okopavinski korovi. To su: štir -

Amaranthus retroflexus, loboda - Chenopodium album, tust - Portulaca oleracea, dvornici - Polygonum spp., koštan - Echinochloa cms - galli, muhari - Setaria spp., svračica - Digitaria sanguinalis i dr. Na površini planiranoj za zasnivanje nasada šparge, višegodišnje korove, kao što su slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense, pirika - Agropyron repens, troskot - Cynodon dactylon i dr., potrebno je sustavno suzbijati svim raspoloživim mjerama u godinama koje prethode sjetvi. Odlični učinci postižu se primjenom preparata na osnovi glifosata (Cidokor i dr.) i sulfosata (Touch down*). Niti jedan herbicid u Hrvatskoj nema dozvolu za primjenu u špargi. N a k o n sjetve a p r i j e n i c a n j a (pre-emergence)

Obično od sjetve do nicanja šparge proteče 3 i više tjedana. Pred samo nicanje dobro je primijeniti nerezidualne kontaktne herbicide za suzbijanje do tada izniklih korova. Za tu svrhu primijenjuju se: REGLONE*, REGLONE FORTE* i BASTA 15*, 3-5 l/ha. Dobro je tlo pripremiti tjedan i više dana prije sjetve. Na taj način korovima se pruža još veća mogućnost da izniknu. Tretirati treba neposredno pred nicanje šparge. KARMEX* (diuron), 0,5 kg/ha, primjenjuje se u Francuskoj neposredno pred nicanje klijanaca. Zbog reducirane dozacije suzbit će samo odredene jednogodišnje širokolisne korove. N a k o n s a d n j e a p r i j e n i c a n j a (post-planting, p r e - e m e r g e n c e )

Nakon sadnje a prije nicanja presadnica mali je izbor selektivnih herbicida. U tom roku selektivni su samo herbicidi REGLONE*, REGLONE FORTE*, BASTA 15*, te pripravci na osnovi glifosata (Cidokor* i dr.) i sulfosata (Touch down*). Primjenjuju se na isti način kao što je opisano u poglavlju "nakon sjetve a prije nicanja". Prije n i c a n j a ( p r e - e m e r g e n c e ) ili n a k o n završetka vegetacije već u s p o s t a v l j e n o g nasada

U tom roku velik je izbor selektivnih herbicida. KARMEX* i dr. na istoj osnovi, 1-2 kg/ha. Tretirati treba u proljeće, nakon što se nasad uredi, ali prije nicanja šparge. Drugo tretiranje treba obaviti na kraju berbe. Valja paziti da se dvokratnim tretiranjem ne prijeđe dozvoljena količina. Treba izostaviti tretiranje u posljednjoj godini uzgoja. Može štetiti idućoj kulturi. X-PAND*, 2-4 l/ha, na dobro uređeno tlo nasada. Suzbija samo jednogodišnje širokolisne korove, prije nicanja. RADOKOR* i dr. na osnovi simazina, 2-3,5 kg/ha, nakon proljetnih radova u uspostavljenom nasadu, prije nicanja. U posljednjoj godini uzgoja primjeniti treba niže dozacije. GOLTIX 70 WP* i dr. na osnovi metamitrona, 3-4 kg/ha, protiv širokolisnih korova u Velikoj Britaniji. SENCOR WP 70*, 1-1,5 kg/ha. Primjena nakon završetka proljetnih radova, a prije nicanja šparge ili nakon berbe.

ARESIN*, 2-3 kg/ha. Na isti način kao Sencor. Zbog kraće perzistentnosti dat će mu se prednost pred ostalim pripravcima u posljednjoj godini uzgoja. AFALON* i dr. na istoj osnovi, 2-3 kg/ha. Na isti način i ista primjena kao Aresin. U SAD-u se obavlja i usmjerena primjena pod list kad izdanak sparge visinom dosegne 20-30 cm. DEHERBAN A* i dr. na osnovi 2,4-D amino soli, 1,4-2,5 l/ha. Za "spot" tretiranje protiv širokolisnih korova (slak, osjak i dr.). Mlaz treba usmjeriti pod list. Kontakt s lisnom masom sparge treba spriječiti što je moguće više. DEHERBAN M*, na isti način kao Deherban A. LONTREL 300* i dr. na osnovi klopiralida, 0,15-0,25 l/ha u uspo-stavljenom nasadu prije sezone rezidbe ili nakon obavljanja rezidbe sparge. Ne treba prskati u vrijeme rezidbe. BANVEL 480 S* i dr. na osnovi dikambe, 0,5-1 l/ha, nakon obavljene rezidbe šparge. Može izazvati prolazne deformacije na novim izbojima. DEVRINOL 45 E* i RAZZA*, 3-4 l/ha, nakon što je tlo uređeno za iduću sezonu, u travnju odnosno svibnju na aktivno rastuće korove. Plitka meduredna inkorporacija ili umjetno kišenje unijet će sredstvo u tlo i spriječiti gubitke fo t ora zgra dn j om. EUSILADE SUPER*, GRASIDIM* i dr. iz skupine ariloksifenoksi-propionata i cikloheksadinona uspješno će suzbiti jednogodišnje korovne trave, 1-2 l/ha, odnosno višegodišnje trave, 2-3 l/ha.

XVII. UZGAJANE GLJIVE

Štetnici plemenite pečurke, bukovača i drugih vrsta gljiva Šampinjonske mušice i m u h e (Mušice Sciaridae: Zjcon'e//« (Sciara, Brady sia) auripila, L mali \L solani; C^cidomyidsi^i: Heteropeza pygmaea, Mycophilla speyeri \M, barnesi; muhe Phoridae: Megaselia halterata, M. nigra i M, agarici Opis porodice Sciariclaei Phoridae naVdzi se kod plodovitog povrća. Odrasli oblici mušica Cecidomyidae vrlo su rijetki, još su sitniji od muha, izrazito nježne grade, smedaste boje, s narančastim zatkom, dužine manje od 1 mm. Ličinke su također nježne grade, tanke, narančasta tijela, dugog do 2 mm, s neupadljivom glavom i parom tamnih pjega neposredno iza glave.

Si. 250. Ličinke šampinjonskih mušica u supstratu

Si. 251. Kukuljice Šampinjonskih mušica u supstratu

Važnost. Direktne štete izazivaju samo ličinke mušica i muha koje žive i hrane se u kompostu, pokrovnom sloju i u samim gljivama. Indirektne štete izazivaju odrasli oblici prenošenjem grinja, nematoda, bakterija i spora gljiva uzročnika bolesti šampinjona. Odrasle mušice i muhe jako privlači miris organske mase u razgradnji, pa su hrpe komposta na otvorenom njihovo idealno stanište, gdje se njihove ličinke hrane organskom tvari. Temperatura koja se postiže pravilnom pasterizacijom komposta uništava njihove ličinke. Štete izazivaju podjednako na šampinjonima i bukovačama. U loše pasteriziranom kompostu ličinke preživljuju, u svim onim dijelovima gdje nije postignuta potrebna temperatura

pasterizacije. Odrasle oblike mušica i muha jako privlači miris svježe pasteriziranog komposta, a naročito miris rastućeg micelija gljive, koji može pri\aići oplođene ženke s udaljenosti do 10 km. Zaraza tim štetnicima može nastati nakon pasterizacije komposta, prilikom sjetve micelija, proraštanja komposta i pokrovnog sloja, ali i kasnije tijekom plodenja i berbi. Najopasnije su najranije zaraze, jer se tada ličinke hrane s tek posijanim micelijem gljive na zrnju žitarica; manje su opasne zaraze koje nastupe nešto kasnije, pri prorastanju komposta ili pokrovnog sloja. Ličinke mušica i muha mogu potpuno uništiti micelij pa se u tom slučaju na površini pokrovnog sloja ne razvije ništa ili se razvije vrlo mali broj sitnih šampinjona. Ličinke mušica Sciaridae preferiraju micelij gljive, a muhe Phoride same gljive. No sve se one hrane i tkivom gljiva u koje se ubušuju. Kada se ubuše u posve mlade gljive, na površini pokrovnog sloja umjesto šampinjona razvi će se smeđa masa nalik spužvi. U stapkama i klobucima razvijenih gljiva buše brojne hodnike, a hrane se i micelijskim vezovima na bazi stmčka, zbog čega takve gljive posmeđe i uginu. Već samo 3 ličinke u gljivi unište njezinu tržnu vrijednost. Štete su manje ako zaraza nastupi kasnije. Zaraze lako otkrivamo; naime svjetlo jako privlači odrasle oblike, naročito bijelo svjetlo neonskih cijevi. Šampinjoni se uzgajaju u mračnim komorama pa će se mušice i muhe uočiti nakon paljenja svjetla na rasvjetnim tijelima. Ličinke se malo teže pronalaze u kompostu, gdje ih nalazimo u skupinama, ako ga malo razgrnemo. Naći ćemo ih u prerezu zaraženih gljiva, ali i na njihovoj površini. Štete od ličinki Cecidomida znatno su manje, što zbog njihovih malih dimenzija, a što zbog rijetke pojave, ali štete mogu biti i 20-50 %. Izvjesno vrijeme nakon proraštanja pokrovnog sloja penju se iz supstrata i zaraze gljive. Dok je kompost suh, ostaju u njemu, a vlaženjem izlaze na površinu, gdje prave aglomeracije po rubovima uzgojnih stolova, sanduka ili vreća. Često padnu na pod, gdje mogu preživjeti do idućeg uzgojnog ciklusa. Osim aktivnim kretanjem odraslih mušica i muha, prenose se i lošim održavanjem čistoće uzgojnih komora i njihove okoline, stoloSI. 252. Ličinka šampinjonske mušice i va, nečistim priborom, odjećom i obućom radštete na hukovači nika. Biologija i ekologija. Ženke šampinjonskih mušica iSciaridae odlažu jaja u skupinama, na hrpe komposta na otvorenom, na svježe pasterizirani kompost prilikom sjetve micelija, kasnije tijekom njegova proraštanja, na prorašteni pokrovni sloj i na baze stapki gljiva. Ženka prosječno odloži oko 150 jaja. Pri temperaturi 23 °C za 3-4 dana izlaze ličinke, a njihov razvoj do kukuljenja može trajati 3-4 tjedna, ovisno o temperaturama pojedinih faza proizvodnje šampinjona. Mlađe se ličinke većinom hrane micelijem u kompostu, a starije gljivama. Odrasla ličinka pravi svilenkasti kokon, a kukuljenje traje 1-2 tjedna. Nakon toga izlijeću odrasli oblici, koji se pare i odlažu jaja. Muhe Phoridae odlažu jaja kao i mušice, ali razvoj je mnogo kraći. Ličinke izlaze 4 dana nakon odlaganja jaja, a nakon 5 dana (24 °C) odnosno - 10 dana (15 °C) hranjenja

razviju se kukuljice. Pri 15 razvoj od jaja do odraslog oblika traje 28 dana, a na 24 razvoj 14 dana. Pri višim temperaturama odrasli oblici mušica i muha lete vrlo živahno. Odrasle mušice Cecidomida vrlo su rijetke. Ženka odloži samo 1 ili 2 jaja, iz kojih izlaze ličinke, a razvoj do odraslog oblika ličinke vrlo je kratak. Traje samo nekoliko dana. Dalje se razmnažaju u stadiju ličinke, producirajući velik broj novih pokoljenja ličinki, sve dok se ne prenamnože. Tada izlaze iz komposta i migriraju, a mali se broj preostalih zakusi. 253. Oštećenja stapke šampinjona kulji u kompostu 4-5 dana nakon izlaska iz jauslijed napada šampinjonskih mušica ja. Kukuljenje traje 5 dana, nakon čega izlijeću Lycoriella sp. (snimila N. Pagliarini) vrlo sitne mušice, koje se pare i odlažu jaja. Toliko su sitne da se teško mogu primijetiti. Zaštita. Zaštita od šampinjonskih muha i mušica najvećim se dijelom sastoji od preventivnih mjera, a mnogo manje od kurativnih mjera. Preventivne mjere protiv šampinjonskih mušica i muha manje su ili više iste kao i protiv ostalih štetnika i bolesti gljiva, uz mala odstupanja, a obuhvaćaju slijedeće: 1. Upotrebljava se samo dobro pasterizirani kompost i potpuno sterilizirani pokrovni sloj. 2. Obavlja se temeljito čišćenje i dezinfekcija uzgojnih komora i stolova prije svakog punjenja s novim posijanim kompostom. Dezinfekcija se provodi 40 postotnim formalinom. 3. Na otvore za ventilaciju treba postaviti vrlo guste mreže, da se spriječi ulijetanje mušica i muha. 4. Micelij se sije samo u temeljito očišćenim i zatvorenim prostorima, a nikako na otvorenom. 5. Održava se besprijekorna higijena uzgojnih komora i njihove okoline tijekom cijelog procesa proizvodnje. 6. Pere se i dezinficira upotrebljen pribor, mke, odjeća i obuća radnika nakon svake upotrebe. Za dezinfekciju obuće na ulazu komore dobro je postaviti spužve natopljene s 40 postotnim formalinom. 7. Nakon završetka ciklusa stari kompost i pokrovni sloj treba 12 sati dezinficirati vodenom parom na 65-70 ili 40-postotnim formalinom. Hrpe starog komposta ne valja odlagati u dvorište uzgajališta gljiva. Kurativne mjere provode se samo kada se na rasvjetnim tijelima nade više od 10 muha dnevno. Koriste se Kofumin 50 ili Nuvan 50 za tretiranje zidova i prostora uzgojnih komora. Gljive se ne smiju izravno tretirati, zbog mogućnosti ostataka i paleža. Tretiranje provodi se samo nakon berbe gljiva, a karenca iznosi 3 dana.

Miceliofagne i saprofagne nematode (Aphelenchoides composticola, A. saprofilus, Paraphlencchus mycelioph thorns

Ditylenchus myceliophagus, i Rhabditis sp.)

Opis. Nematode imaju crvoliki oblik tijela, vrlo su nježne grade, dužine do 1 mm. a vidljive su samo mikroskopom. Miceliofazi A composticola, A. saprofilus, D. myce-

Hophagus i Paraphelnchus myceliophthorus razlikuju se od saprofaga, npv Rhab-

ditis sp. po gradi usnog ustroja. Prvi imaju stilet, a drugi nemaju. Važnost. Broj vrsta nematoda vrlo je velik i uvijek se nalaze u organskoj masi u razgradnji. Ovisno o načinu ishrane razlikuju se dvije skupine tih organizama. Miceliofazi se hrane micelijem šampinjona, njihove su štete direktne, a odražavaju se velikim sniženjem priroda. Saprofazi se hrane bakterijama, sporama gljiva ili su predatori drugih vrsta nematoda i insekata, ali ne izazivaju direktne štete na šampinjonima. No njihova prisutnost znači da u supstratu prisutni organizmi kojima se oni hrane, što znači da su indikatori ili lošeg komposta ili lošeg pokrovnog sloja. Znakovi zaraze s miceliofagnim nematodama javljaju se na površini pokrovnog sloja kao mjestimični ili potpuni nestanak micelija. Na tim mjestima nastaju tamne, raskvašene i utonule plješine, vrlo neugodna mirisa, na kojima nema gljiva. Dalja se proizvodnja mora prekinuti, stari kompost u kojem su uzgajane gljive mora se dezinficirati, kako je opisano pod točkom 7. kod zaštite od šampinjonskih muha, i isprazniti iz komora. Ako se dezinfenkcija provodi formalinom, stari se kompost mora jednolično navlažiti. Izvori zaraze mogu biti loše pasterizirani kompost, loše dezinficirani pokrovni sloj, nečist pribor, odjeća i obuča radnika, odbačene hrpe starog komposta u dvorištu, a šampinjonske mušice i muhe prenose nematode. Zaraza može nastati u svim fazama proizvodnje. Najteže su zaraze nastale iz loše pasteriziranog komposta, u kojem su nematode preživjele pasterizaciju. Pri pasterizaciji kompost mora biti jednolično vlažan, mora sadržavati 66-72 % vlage, jer u suhom kompostu nematode preživljuju temperaturu pasterizacije. U suhom supstratu one mogu preživjeti i nekoliko godina. Zaštita. Zaštita od nematoda sastoji se isključivo u sprečavanju njihove pojave. Kemijske zaštite od tih štetnika nema. Preventivne mjere opisane su kod šampinjonskih muha, uz male iznimke kao što su: 1. pravilna pasterizacija samo jednolično vlažnog komposta, i 2. pri dezinfekciji pokrovnog sloja formalinom, on mora biti jednolično vlažan i sadržavati 66-72 % vlage; formalin se za tu namjenu primjenjuje u dozi od 0,5 1 po kubnom metru pokrovnog sloja.

Grinje (Tarsonemus myceliophagus, Tyroglyphtis linteri, Caloglyphus mycophagus, Pygmephorus sp. i Linnopodes antennaepes) Opis. Grinje r. myceliophagus ili tarsonemidne grinje, vrlo su sitne, nježnog, ovalnog, poluprozirnog tijela, dužine samo 0,2 mm. Nevidljive su čak i malo boljim povećalom. Tiroglifidne grinje T, lintneri i C mycophagus malo su krupnije, također vrlo nježnog, ovalnog i poluprozirnog tijela, obraslog dugim dlakama, dužine 1-1,5 mm. Vrlo se sporo kreću. Pygmephorus vrste vrio su sitne, tijelo im je dugo samo 0,25 mm, a L antennaepes krupnije su, nježnog, ovalnog, poluprozirnog tijela, s vrlo dugim nogama. Kreću se brzo. Važnost. Razlikujemo štetne grinje, koje izazivaju štete na gljivama, jer se hrane organskim materijalom, uključujući micelij, hife i plodna tijela gljiva. Nevidljive su ili slabo vidljive prostim okom, osim u masovnoj pojavi. Korisne vrste L antennaepes i

neke druge hrane se grinjama ili nematodama, a Pygmephorus sp. plijesnima, stoga je njihova prisustnost znak lošeg stanja komposta. Sve grinje uništava temperatura fermentacije i pasterizacije komposta, pa ih dobro pasterizirani kompost ne sadrži. Međutim, tijekom tih procesa one bježe u hladnije, površinske dijelove komposta, pa neke brze vrste i prežive pasterizaciju. Paraziti šampinjona tarsonemidne grinje žive u kompostu i u pokrovnom sloju, ali ne i na njegovoj površini. Hrane se svim dijelovima gljive. Od rane zaraze šampinjoni uopće ne niču, niču slabo ili sporadično. U kasnijoj zarazi baze stapki poprimaju sjajnu crvenosmedu boju ili su kao prerezane na bazalsi. 254. Oštećeni šampinjon od nom dijelu, a takve gljive posmede i uginu. tiroglifidnih grinja (prema ADAS) Pri pojavi smedenja šampinjona u supstratu se nalazi više od 1000 grinja po jednoj gljivi. Ako se to dogodi tijekom berbe prvog vala, prinosi če u svakom idućem valu berbe biti sve niži i niži. Tiroglifidne grinje hrane se također svim djelovima gljive i njezinim micelijem. Naročito je opasno ako su prisutne u kompostu prilikom sjetve micelija. U masovnoj pojavi u stanju su uništiti posijani micelij na sjemenu, djelomice ili potpuno. Zbog brzog razmnažanja, brzo se razvije masovna pojava. Takav kompost ili pokrov slabo prorašćuje, a gljive koje se razvijaju, sitnije su, malog klobuka i zakržljalog stručka. Na razvijenim šampinjonima izgrizaju tkivo glavice i stručka u obliku nepravilnih mpica, a na površini klobuka na tim mjestima nastaju uleknuća, oštećeno tkivo gljive sekundarno naselju ju bakterije, uzrokujući truljenje. Vrlo slični simptomi nastaju i od bakterioze Pseudomonas sp., ali bakterijska uleknuća kasnije pucaju, a pregledom povećalom u njima ne nalazimo grinje. Izvori zaraze tarsonemidnih i tiroglifidnih grinja loše su pasterizirani kompost, loše dezinficirani pokrovni sloj, nečistoća uzgojnih komora i pribora, a prenose ih i šampinjonske muhe. Biologija i ekologija. Za cijeli razvoj tarsonemidnih grinja pri 24 °C potrebno je samo 9 dana, a pri l6 °C razvoj se na 12 dana. Slično je i u razvoju tiroglifidnih grinja. Zaštita. Kemijska zaštita ne može se provoditi jer se ni jedan od akaricida ne smije primjenjivati na šampinjonima. Mogu se primijeniti samo insekticidi na bazi diklor\^osa, ali ne za direktno tretiranje gljiva, nego samo za tretiranje zidova i prostora u uzgojnim komoroma. Preventivne mjere iste su kao i za šampinjonske muhe.

Ostali štetnici Od ostalih štetnika na šampinjonima veće ili manje grizotine sa sluzavim, sjajnim tragom mogu izazvati puževi. Tijekom jeseni i zime u komore se zavlače miševi, koji buše rupe u kompostu, zagađuju ga i hrane se gljivama.

Bolesti plemenite pečurke Meka trulež (Mycogone perniciosa)

:

Taj parazit izaziva deformaciju plodišta, zbog čega proizvod gubi svaku tržnu vrijednost. Ako se bolest pojavi ranije, štete su veće, jer propadne veći broj pečuraka. Simptomi. Pečurka može biti napadnuta u svim stadijima razvoja. Ako su napadnuta plodišta u početnom stadiju rasta, ona se deformiraju poput gomolja, poprimajući ova-, lan ili jajast oblik. Dešava se da se klobuk uopće ne razvije, a ostaje zadebljali i deformirani stručak. Nakon toga se na njima razvije samtast bijeli mašak, koji potječe od sporonosnih organa parazitske gljive. Kratko vrijeme nakon toga deformirano tkivo postaje sivkasto smeđe, uz pojavu žućkastosmedih kapljica eksudata. U već formiranih plodišta simptomi se očituju u promjenama na klobuku, koji se deformira. Listići u klobuku odebljali su, valovitih rubova. Stručak je znatno deblji nego u zdravih pečurki. S vremenom "meso" pečurke postaje smeđe boSI. 255. Meka trulež šampinjona je, omekša, pojavljuje se eksudat. Nakon (snimila N. Pagliarini) pojave eksudata širi se neugodan miris. Biologija. M. perniciosa stvara obilje konidija na zaraženim plodištima, a posebno na zaraženim ostacima pečurke. S pomoću konidija parazit se širi po leglu zračnim stmjama. Insekti također imaju važnu ulogu u širenju bolesti. Spore se zadrže na površini supstrata, armaturi, zidovima prostora za uzgoj itd., te mogu izazvati infekcije pri odgovarajućoj temperaturi i vlazi. Optimalna temperatura za rast jest oko 18-20 Razvoju bolesti pogoduje visoka relativna vlaga zraka (iznad 90 %) i slabo zračenje prostora za uzgoj. Zaštita. Postupci navedeni kod suzbijanja šampinjonskih mušica i muha, smanjuju rizik od pojave bolesti i moraju se primijeniti kao preventivna mjera. Te preporuke vrijede za sve bolesti. Loše dezinficirani pokrovni sloj primarni je izvor infekcija pa je prijeko potrebno dezinficirati ga 0,8-postotnim formalinom. Zatim se pokrov prska s fungicidima na osnovi prokloraza* (Mirage 45, Sportak 45, Sporgon). Zbog ostataka, primjenjuje se samo jedna preventivna zaštita neposredno nakon pokrivanja. Nekada se više obavljalo zaprašivanje mankozebom*, 1-1,2 g/ml Kao preventivu za suzbijanje svih bolesti potrebno je održavati higijenu u prostorima za uzgoj, a nakon završetka berbe treba dezinficirati ili sterilizirati čitav prostor, opremu i kompost.

Suha trulež (Verticillium

fungicola sin. V. malthousei)

Simptomi. Plodišta ne trunu, nego se isušuju, stapka postaje kožasta i ispuca. Lspucali dijelovi savijaju se i Ijušte. Za razliku od drugih bolesti, ne pojavljuje se eksudat, niti se širi neugodan miris. To su osnovne karakteristike te bolesti, po kojima se razlikuje od

drugih bolesti. Međutim, ovisno o stadiju u kojem je nastala infekcija, pojavljuju se specifični simptomi. Ako infekcija nastane u početku razvoja stapke i plodišta, nastaju ovalna tijela poput bijelih čunjiča, koji izlaze iz pokrovnog sloja. Uskoro se na takvu deformiranom tkivu pojavljuju fruktifikacijski organi parazita, sivkaste boje. Može nastati diferencijacija stapke, koja je hipertrofirana, te podsjeća na napuhani balončič, a klobuk atrofira i zadržava veličinu malog puceta. sl. 256. Suha trulež na šampinjonima Ako nastane djelomična infekcija stapke, na(snimila N. Pagliarini) padnute stanice prestaju rasti. Zaražene stanice rastom ne mogu pratiti rast zdravih, zbog čega se stapka krivi i savija. Dio tkiva na stapci postaje kožast, ispuca i Ijušti se. Na već razvijenim plodištima moraju se pojaviti smeđe pjege utonule u tkivo. Infekcije uz rub klobuka također uzrokuju smeđe nekrotične pjege. Te infekcije na klobuku najčešće potječu od insekata koji su vektori spora. Zaraza se prenosi i kapljicama vode koje se odbiju od pokrova pri preenergičnom orošavanju. Zaštita. Praktično je ista kao i za meku trulež. Pokrov se prska fungicidima na osnovi karbendazima* (Bavistin, Chromozin ) ili prokloraza* (Sporgon, Mirage 45, Sportak 45). Zaštita se provodi neposredno nakon pokrivanja. Nabrojeni fungicidi, mogu se inkorporirati u pokrovnu smjesu. Mogu se provesti dodatna tretiranja natrijevim hipokloridom (300 ml 5 % Na-hipoklorida u 100 litara vode) ili formalinom (0,25 %).

Paučinasta p l i j e s a n (Dactylium

dendroides)

Može uzrokovati znatne gubitke u urodu zbog toga što se micelij vrlo brzo širi i zahvaća veći broj plodišta. Simptomi. Obično zaraza počinje od pokrova i najprije zahvaća stapku na kojoj se javlja bijeli micelij. Sa stapke zaraza prelazi na klobuk. Gljiva se može naseliti na čitavo plodište. Napadnuto plodište dobije žućkastu boju i vrlo brzo trune. Zaraza se širi u krugovima od prvog zaraženog plodišta. Micelij parazita raste po supstratu, prekrivajući pokrov poput koprene, može uzrokovati ugibanje pečurke prije nego što izađe na površinu. Zaštita. Na tu gljivu također djeluje prokloraz i karbendazim* pa je postupak isti kao i za suhu trulež. Ako su pojedina mjesta napadnuta, moraju se oprezno odstraniti zaražena plodišta. Samo ako se bolest pojavila u drugom valu berbe, žarišta zaštite mogu se zaprašiti vinklozolinom* (Ronilan) 0,7SI. 257. Paučinasta plijesan na 1 g/m šampinjonima (snimila N. Pagliarini)

Tartufska bolest (Diebliomyces microsporus) Bolest se unosi u leglo zaraženim kompostom ili smjesom za pokrov. Poznata je pod sinonimom Pseudobalsamina microspora. Simptomi. Gljiva proizvodi toksine koji utječu na metabolizam pečurke, inhibirajuči rast micelija. Ako je micelij već formiran, on odumire. U kompostu i pokrovu razvija se micelij parazita, koji je u početku bijel, a kasnije krem boje. Pečurke ne formiraju plodišta, ali se umjesto njih pojavljuju plodna tijela parazita. Ona mogu biti pojedinačna (velika 0,5 cm) ili u skupinama (do 3 cm promjera). Plodna su tijela žute krem boje, a kasnije su smeđe crvenkaste boje. Aglomeracije plodnih tijela parazita podsjećaju na plodište tartufa ( Tuber vrsta). Iz plodnih tijela oslobađa se oštar miris po kloru. Bolest se javlja u krugovima. Parazit se ne razvija ispod l6 °C, a optimum mu je između 27 i 30 °C. Zaštita. Vrlo su važne preventivne higijenske mjere. Sniženjem si. 258. Tartufska bolest na šampinjonima temperature na 16 °C onemogućava se širenje parazita. Širenje bolesti može se lokalizirati kao kod mumifikacije plodišta.

Zelena plijesan (Trichoderma, Aspergillus, Penicillium, Cladosporium)

Sl. 259. Zelena plijesan na bukovači (snimila N. Pagliarini)

Tim nazivom obuhvaća se nekoliko gljiva koje stvaraju konidijsku formu zelenkaste boje. To su gljive iz rodova Aspergillus, Cladosporium, Penicillium, Trichoderma. Među spomenutima posebno mjesto pripada Trichoderma vrstama, među kojima su zastupljene: T. viride T harzianum i T koningii U nas je bilo slučajeva takve zaraze pokrova, zbog čega je bio zaustavljen rast micelija pečurke, a kao posljedica toga stvorio se mali broj karpofora. Trichoderma vrste rastu dosta brzo po supstratu za pokrov, stvarajući, ovisno o vrsti, svjetliji ili tamniji zelenkasti micelij i sporonosne organe. Zbog toga micelij šampinjona slabo napreduje i ne nastaje diferencijacija plodišta. Posljednjih godina T harzianuharzianum 2 iza-

zvala je znatne štete. T. koningii javlja se kasnije, pokrivajući površinu komposta u uzgoju. Često naseljava zaostali dio stapke nakon berbe. Ako se nasele na karpofore, na njima nastaje vlažna trulež. Grinje iz roda Pygmephorus hrane se sporama Trichoderma i Penicillium vrsta pa može porasti populacija grinja, što donosi još veće štete i komplicira zaštitu. Zaštita. Kontaminirani pokrovni sloj čest je izvor primarnih infekcija. Kad su prisutne Trichoderma vrste u supstratu, treba ga sterilizirati na 80 °C, a za suzbijanje ostalih gljiva potrebne su niže temperature. To je najučinkovitija metoda zaštite. Manje količine pokrova mogu se u hrpi raskužiti formalinom. Mjestimične zaraze mogu se lokalizirati tako da se kuhinjskom soli pospu zaražena zona i desetak centimetara od područja koje je zaraženo zelenom plijesni.

Bakterijska pjegavost (Pseudomonas

tolaasii)

Simptomi. Na klobuku i stapci nastaju vlažne pjege, nepravilna oblika, u početku žućkaste, zatim zlatnožute i na kraju tamnosmede boje. Širenjem i spajanjem pjege pokrivaju sve veću površinu napadnutoga plodišta. Klobuk može biti potpuno zaražen. Pečurke mogu biti napadnute u početku razvoja, pa sve do tehnološke zriobe. Plodišta, napose mlada, u povoljnim uvjetima za razvoj bakterije trunu uz širenje neugodnog mirisa. Presjekom kroz zaraženo tkivo, vidi se da je zaražen samo tanki sloj, ne deblji od jednog milimetra. Bolest se može javiti i nakon berbe, za vrijeme transporta i skladištenja. Zaštita. Poslije svakog zalijevanja, plodišta treba čim prije osušiti, pojačanim provjetravanjem prostorije za uzgoj.

Mumifikacija plodišta (Pseudomonas

sp.)

Ta neidentificirana vrsta slična je P. florescens. Uzrok ovim simptomima pripisivali su se prethodno opisanoj bakteriji. Simptomi. Napadnute pečurke imaju savijenu, nešto dulju i zadebljalu stapku na osnovici. Često prijevremeno i nepravilno puca vjenčić. Plodišta postaju sivkasta, a primjećuje se zastoj u rastu. Klobuk i listići postaju tvrdi. Tkiva na pritisak pucketaju, a "meso" je na presjeku crvenosmede boje. Zaraženi primjerci ne tmnu, ostaju uspravni, suhi, kožasti, poprimajući izgled mumificiranog tkiva. Zaštita. Zaraza se širi vrlo brzo, dnevno zahvaća 20-30 cm. Bolest se može lokalizirati tako, da se zaražena zona odijeli jarkom od zdravog dijela. Nakon toga zaražena se zona zalije s 2-postotnom otopinom formalina i prekrije folijom. Taj dio izgubljen je za proizvodnju, ali zaraza se ne širi dalje.

Bijela gipsasta bolest (Scopulariopsis fimicola syn. Oospora fimicola) Promjene u leglu uzrokuje Scopulariopsis fimicola, sama ili u asocijaciji s gljivama Botryotrichum piluliferum i Trichotecium roseum. Plijesan se pojavljuje u oazama na kompostu i na pokrovu. Kompost i pokrov izgledaju kao posuti brašnom ili gipsom, bijele je boje, koja se starenjem ne mijenja. Javlja se na prevlažnom kompostu, u kojem je prestari stajnjak. Kompost koji sadrži prevelike količine dušika pogoduje razvoju bo-

'Jesti. Toj bolesti također pogoduje alkalična reakcija supstrata. Na mjestima koja je zaposjela bijela gipsasta bolest, rast je pečurke ugrožen. Micelij pečurke sporo prorasta supstrat, a plodišta, ako se razviju, slabije napreduju od plodišta koja rastu na nezaraženom supstratu. Vrlo je važno da je kompost ispravno napravljen. Ne smije biti prevlažan, pasterizacija treba biti korektno izvedena, a higijena u prostorijama za uzgoj mora biti besprijekorna. Djelotvornim se pokazala octena kiselina. Ona se koristi u omjeru 1 dio octene kiseline (33 %) i 10 diSi. 260. Bijela gipsasta plijesan jelova vode. Prska se površina pokrova na (snimila N. Pagliarini) kojem se javila plijesan, zahvaćajući i usku zonu na kojoj se još nije pojavila bolest. Na taj način snižava se pH supstrata, što je nepovoljno za razvoj uzročnika. Površine na kojima se pojavila plijesan mogu se poprskati 10-postotnom otopinom superfosfata.

Jednogodišnji širokolisni korovi

c^

T

o

r

Jednogodišnji širokolisni korovi

Si. 272. Veronica persica - Perzijska čestoslavica

472

Višegodišnje trave

XIX. RJEČNIK UPOTRIJEBLJENIH STRUČNIH I2RA2A

Abiotski faktori - neživi faktori okolice Acennil- pk)ciište - pk)dno tijelo gljivica Aditiv (aduvanti) - pesticidno inaktivne kemijske tvari koje dodane škropivu pospješuju učinak sredstva Adsoipcija - vezanje molekula sredstva (herbicida i dr.) fizikalno-kemijskim silama uz čestice mineralnih i/ili organskih koloida tla Adidticidnost - djelovanje na odrasle oblike štetnika Adventivne biljke - biljke pridošlice, biljke unijete u naše podneblje iz drugih krajeva svijeta (kontinenata) Aficidi - sredstva za suzbijanje lisnih uši Agar - hranidbena podloga za uzgoj mikroorganizama Akaricidi - kemijska sredstva za suzbijanje grinja Aktivna tvar - djelatna tvar u pripravku (preparatu), ima medunarodno prihvaćen naziv Aktivatori- doprinose aktivaciji sredstva mjenjajući pH vrijednost škropiva Akumulacija = kumulacija = nagomilavanje Akutna otrovnost- djelovanje jednokratne doze unutar 24 sata Antidot- protuotrov Anualni korov - jednogodišnji korov Aplikacija- primjena Apoteci] - plodište - plodno tijelo gljivica Aprohacija - postupak pregleda i priznavanja sjemenskih usjeva i sadnog materijala usvajanje (upijanje) pesticida kroz list ili korijenom biljke iz tekuće ili plinovite faze tla Askusi- mješinaste ili vrećaste tvorevine unutar kojih nastaju askospore Askospore - spolno nastale spore unutar askusa Atraktanti- sredstva koja privlače štetnike Atrofija - zakržljanje, zaostajanje u rastu Baktericidi - kemijska sredstva za suzbijanje bakterija Bakterija - sitni jednostanični organizmi koji uzrokuju bolesti biljaka a mogu biti uzrok i bolesti kukaca Bakterioza - bolest izazvana bakterijama Bazidije - kijačaste tvorevine na kojima izrastaju bazidiospore Bazidiospora - spolno nastala spora na bazidiji Bijenalni korovi - dvogodišnji korovi

Biljno zdravstvo - vidjeti fitomedicina Biofimgicidi - sadrže organizme koji napadaju uzročnike bolesti bilja Bioherbicidi - sadrže organizme - uzročnike bolesti korova Bioinsekticidi - sadrže bakterije, gljivice ili vimse - uzročnike bolesti štetnika Biologija (u smislu upotrebe u ovoj knjizi) - način života nametnika Biotoksin - otrov stvoren u nekom organizmu Biotski faktori (čimbenici) - živi faktori okoline Cista nematode - uginulo tijelo ženke ispunjeno jajima Cu - preparati = bakrena sredstva Defolijacija - kemijski prouzročeno otpadanja lišča Degeneracija - izrodivanje Dekontaminacija - uklanjanje zaraze ili otrova Deratizacija - mjere suzbijanja štakora i miševa u naseljima, gospodarskim objektima i kućama Dermalno - kroz kožu Desikacija - uništenje zelenih dijelova biljka (kemijsko spaljivanje) Determinacija - identifikacija, utvrđivanje vrste štetočinje Dezinfekcija - raskuživanje = uništavanje nametnika biljnog porijekla Dezinsekcija - uništavanje kukaca Dikotiledoni korovi - dvosupnice, širokolisni korovi Diploidni- s dvostrukim brojem kromosoma Distribucija sredstva - raspored sredstva za zaštitu bilja po ili u biljci ili po fazama tla Dopuštena dnevna doza - (acceptable daily intake = ADI) - ona količina kemijske tvari koju čovjek može uzimati svaki dan cijeli život bez opasnosti po zdravlje (računajući težinu čovjeka 60 kg) Dormantnost - stadij mirovanja mikroorganizama, životinja, sjemena biljke ili njezinih vegetativnih organa u poljskim uvjetima Doza - količina sredstva izražena po jedinici površine Doza bez učinka (no effect level = NOEL) - najmanja dnevna doza koja u kroničnom pokusu ne izazove mjerljive štetne promjene u organizmu Drift - zanošenje sredstva uz pomoć vjetra izvan tretirane površine Ecidije - plodišta gljivica u obliku vrča Ecidiospore - spolno nastale spore u ecidijama Ekologija (u smislu upotrebe u ovoj knjizi) - utiecd] raznih vanjskih čimbenika na štetočinje Ekološka proizvodnja - sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji ovaj je naziv dat organsko-biološkoj proizvodnji. Popularno se (i pogrešno) naziva i proizvodnjom "zdrave hrane". Ekološka proizvodnja - zahvaljujući posebnom znanju proizvođača, koristeći pretežno izvore vlastitog gospodarstva i provodeći ekološki prihvatljivu tehnologiju proizvodi hranu i druge proizvode. To je organiziranana, registrirana i nadzirana proizvodnja, a proizvod je evidentiran i certificiran. Ovom se proizvodnjom proizvode manje količine namirnica uz više troškove.

Ekološka šteta je utvrđena ili procjenjena vrijednost popratnih pojava pojedinih mjera izračunata oduzimanjem troškova mjere od umnoška troškova mjera i ekok)škog faktora Ekološki faktor utvrđenu ili procjenjenu vrijednost svih popratnih pojava koje nastaju primjenom neke mjere zaštite bilja izraženu faktorom u odnosu na trošak mjere. U zaštiti povrća ekološki faktor najčešće iznosi 1,3-1,8 Ektoparazit- parazit koji živi na organima biljke ili na nekom drugom domaćinu Ekspozicija - trajanje izlaganju sredstva (otrova) Emhriotoksiaiost - toksično djelovanje na embrij Emiilgator- tvar koja omogućava i povisuje stabilnost emulzije Emulzija - tekućina u kojoj je druga tekućina (netopiva u prvoj) raspršena u sitnim kapljicama Endoparazit- parazit koji živi unutar biljke ili nekog drugog domaćina Entomologija-u užem smislu je znanost koja proučava kukce, a u širem smislu (primjenjena u poljodjelstvu) znanost koja se bavi štetnim životinjama. Postoje i nazivi akarologija za znanost koja se bavi grinjama, nematologija nematodama, nadalje afidologija lisnim ušima itd. Eradikativno djelovanje- djelovanje sredstv^a za zaštitu bilja na štetočinje bilja do istrebljenja Faktor rentabilnosti kvocijent vrijednosti spriječenog gubitka i zbroja troškova mjere i ekološke štete: ako je oko 1,0 ili niži od 1,0 mjera nije rentabilna Eenofaza - faze promjene u ciklusu razvoja biljke Eeromoni- sintetizirani seksualni mirisi ženki koji privlače mužjake Eitocenifikat - svjedodžba o zdravstvenom stanju biljke odnosno biljnog proizvoda Fitofarmacija - znanost koja se bavi kemijskim sredstvima za zaštitu bilja Fitohormoni - biljni hormoni, skupine organskih proizvoda (prirodni ili sintetički) koji u malim koncentracijama reguliraju životne funkcije biljaka Fitomedicina - biljno zdravstvo (zaštita bilja) je znanost koja se bavi proučavanjem biljnih štetnika, uzročnika biljnih bolesti i korova te mjera zaštite od njihovog štetnog djelovanja Eitopatogeni organizmi - organizmi štetni biljkama Eitopatologija - znanost koja se bavi uzročnicima biljnih bolesti. Unutar te znanosti postoji mikologija (bavi se gljivicama), virologija (bavi se virusima) itd. Eitosanitarna inspekcija - inspekcija zaštite bilja Eitotoksičnost - nepoželjan (štetan) učinak sredstva za zaštitu bilja na željenu kultuai Elagele - treplje Eloem - provodni snopovi biljaka kojim se prenose asimilati i sistemična sredstva za zaštitu bilja Eolijarno tretiranje - tretiranje lišća (zelenih dijelova) Eormulacijapesticida - oblik u kojem se kemijska sredstva stavljaju u promet, a koji ovisi o metodi primjene Eruktifikacija - plodonošenje, pojava spora Eruktifikacija vrijeme - vrijeme od zaraze do pojave spora Eumigacija - upotreba kemijskih sredstava koja djeluju u obliku plina

Fungicidi- kemijska sredstva za suzbijanje gljivica Fungistatičko djelovanje - djelovanje na zaustavljanje razvoja gljivica Gala (giika) - zadebljanje tkiva biljke izazvano nekim nametnikom Generički naziv - standardizirani kratki kemijski naziv djelatne tvari pesticida Giherelini - skupina biljnih hormona Granule - granulati - kemijska sredstva u obliku zrnaca od 0,2 do 1 mm Grinje (Acarina) - sitne životinje s četiri ili dva para nogu koje se ubrajaju u paučnjake Haploidni- organizmi s jednostrukim brojem hromosoma Haustorije - ovg-mci hifa koji ulaze u stanice domaćina i kojima gljiva crpe hranu Herbicidi - sredstva za suzbijanje korova Herhivori (fitofagi) - biljožderi Herhologija - znanost koja se bavi proučavanjem korova i njihovog suzbijanja Hife - nitasto vegetativno tijelo gljivica Hipenrofija - povećanje nekog organa ili dijela organa radi povećanja obujma stanica Hipeiplazija - povećanje nekog organa ili tkiva zbog stvaranja novih stanica Hlamidospore - nespolne spore nastale iz hife s odebljalom stijenkom Imago - odrasli oblik kukca (kornjaš, leptir itd) Infekcija - zaraza Inhalacijski - kroz dišne organe Inicijalno djelovanje - početno djelovanje Inkoiporacija - unošenje (umješavanje) kemijskog sredstva u gornji sloj tla, najčešće od 3 do 10 cm dubine Inkubacija - trajanje stadija jaja životinja ili vrijeme od zaraze pa do pojave pr\ah simptoma bolesti Insekticidi - sredstva za suzbijanje kukaca (insekata) Integrirana zaštita bilja (integralna zaštita bilja) - koristi sve raspoložive mogućnosti u cilju sprečavanja gospodarski značajnijih šteta od štetočinja uz što veće sačuvanje korisnih organizama, što manje onečišćenje okoliša, te štednju energije. Ovim se načinom nastoji proizvesti velike količine kvalitetnih proizvoda po istoj ili čak nižoj cijeni od uobičajenog načina proizvodnje (konvencionalne zaštite bilja). Zahtjeva znatno više znanja od uobičajene proizvodnje. Intoksikacija - bolesno stanje organizma uzrokovano toksinima (u zaštiti bilja se koristi i za označavanje biljke koja je upila sistemični insekticid te je toksična za štetnike) Karantena - mjere sprečavanja unošenja biljnih nametnika u područja gdje nisu prošireni Karenca - propisani najkraći rok koji mora proći od posljednje primjene sredstva za zaštitu bilja do berbe ili žetve Karenca radna - propisani najkraći rok koji mora proći između posljednje primjene kemijskog sredstva i ulaska čovjeka u ili na tretiranu površinu Karnivori- mesožderi Kaipofori - plodišta pečurke Kloroza - žućenje zelenih dijelova biljke uzrokovano fiziološkim poremećajima (herbicidi, nedostatak hranjiva) kao i biotičkim ili abiotičkim činiteljima

Kečer- platnena vreća na metalnom okviru, služi za pregled ima li na usjevu štetnika Kleistotecij - plodište gljivica s askusima, okruglo i zatvoreno Kokon - čahura ispredena od kukca unutar koje se nalazi kukuljica Kokteli sredstava - smjese tri ili više pripravaka Kombinirana sredstva - tvornički pripremljena sredstva koja sadrže dvije ili više djelatnih tvari Kompatibilnost - sposobnost mješanja dvaju ili više sredstava Koncentracija-% sredstv^a u škropivu (1 litra sredstv^a u 99 litara vode daje 1%-tno škropivo) Konfuzija - metoda zbunjivanja mužjaka primjenom velike količine feromona Konidije- nespolne spore gljivica nastale na vrhovima hifa Konidiofori - nosioci konidija Kontaktno djelovanje - djelovanje dodirom Kontaminacija - onečišćenje kemijskim sredstvom, zaraza uzročnikom bolesti Koprofagi - hrane se sti^iinom Korovi - neželjene biljke na željenom mjestu Kritično razdoblje zakorovljenosti - razdoblje u razvoju kulture kad joj korovi najviše štete Kronična otrovnost- djelovanje nakon višekratnog uzimanja ili djelovanja otrova Kiirativno suzbijanje - provodi se u tijeku pojave ili napada štetočinje Kutikula - zaštitni sloj vanjske stjenke epidermalnih stanica živih organizama kroz koje prodire sredstvo u biljku Laivicidnost - djelotvornost na ličinke Leaching - ispiranje pesticida kroz profil tla Lezije - ozljede Ličinke (larve) - stadij kukca koji raste i nije sposoban za razmnažanje Limacidi - sredstva za suzbijanje puževa MAK (ili MAC) - maksimalna dopuštena koncentracija otrova u zraku na radnom mjestu Maksimalna dopuštena količina (MDK) ili toleranca - najviša dopuštena količina neke tvari i proizvoda njene razgradnje (metabolita) u ili na namirnicama (ili stočnoj hrani) u času stavljanja u promet. Izražava se u mg na kg ili ppm (dijelova na milijun dijelova) Menzura - mjerilica za male količine tekućine Micelij- splet hifa Mikoplazme - MLO - mikoplazmama slični organizmi - uzročnici bolesti slični virusima Mikoza - bolest izazvana gljivicama Mikroklimatski uvjeti - uvjeti vlage i topline na dijelu usjeva ili nekoj manjoj površini Mikrometar- um - tisućiti dio milimetra Mililitar- tisućiti dio litre -100 ml = 1 decilitar Mineralno tlo - tlo koje pretežno sadrži mineralne tvari (koloide) s manje od 5% organske tvari Monitoring - praćenje pojave i brojosti štetočinja Monofag - štetnik koji se hrani jednom vrstom biljaka Monokotiledoni ^oroz;/- jednosupnice, uskolisni korovi (korovske trave)

Monokultura - kultura pretežno jedne biljne vrste, uzgajana na istoj površini više godina uzastopce Mozaično - prošarano svijetlim i tamnijim plohama Mutagenost - svojstvo kemijske tvari da djeluje na kromosome u kojima izaziva ireverzibilne promjene u genetskoj informaciji. Ispituje se in vitro na mikroorganizmima i u kulturi stanica, te in vivo na pokusnim životinjama. Nekroza - odumiranje staničja Nematocidi - sredstva za suzbijanje nematoda Nematode - oblici, životinje koje se ubrajaju u oblenjake, vrlo sitna dugoljasta tijela Okvašivač (ovlaživač) - tvar koja poboljšava svojstva kvašenja kemijskih spojeva ili u pripravku sredstava za zaštitu bilja Oligofag - nametnik koji se hrani s nekoliko srodnih vrsta biljaka Omnivori- svežderi Oospora - trajna spora nastala spolnom oplodnjom Opasnost - izraz koji uključuje vjerojatnost da dode do otrovanja (primjena istog otrova opasnija je u zatvorenom prostoru nego u prirodi, primjena istog otrova rspršivanjem je opasnija nego prskanjem i si.) Oralno - kroz usta Organsko-biološka proizvodnja - vidjeti ekološka proizvodnja Organsko tlo - tlo koje sadrži visok postotak (više od 5%) organske tvari (humusa) Otopinu - čini topljivo sredstvo (oznaka SP ili SL) otopljeno u vodi Otrov - kemijska tvar ili mješavina tih tvari koje mogu uzrokovati nepovoljan učinak u biološkom sustavu organizma, poremetiti funkciju organa ili izazvati smrt organizma Otrovanje-bolesno stanje organizma uzrokovano otrovom Ovicidnost - djelotvornost na jaja Ovlaživači - smanjuju površinsku napetost kapljica i bolje moče tretiranu površinu Parazit - organizam koji se hrani na drugom živom organizmu Patotipovi - fiziološke rase iste vrste različite sposobnosti zaraze Perzistentnost - stabilnost u prirodi, trajnost ostatka Peritecij - plodište nekih gljivica Perkutano - vidjeti dermalno Pesticid - kemijsko sredstvo za zaštitu bilja, ljudi, domaćih životinja i nekih predmeta (tekstil, dr\'o itd) od štetočinja. Daleko najveći udio u pesticidima imaju sredstva za zaštitu bilja, pa se nazivi katkada poistovjećuju. Piknide - plodišta nekih gljivica Piknospore - spore piknida Plasmodij- steljka primitivnih gljiva Plodored - prostorna i vremenska izmjena kulture kao i vrijeme "odmaranja" tla Polifag - organizam koji se hrani s mnogo vrsta hrane Poligonalno - uglato Post-emergence (postemerdžens) - primjena poslije nicanja Post-transplanting - primjena poslije presađivanja

Ppb - dijelova na milijardu (bilijun) Ppm - pipiem - pars per million - dijelova na milijun dijelova, mg/kg Ppt - dijelova na trilijun Prag odluke (kritična brojka)-]esi onaj stupanj zaraze štetočinjom ili onaj skup čimbenika o kojima ovisi pojava štetočinja, kod koje je očekivana vrijednost spriječenog gubitka jednaka zbroju troškova primjene i vrijednosti ekološke štete Pre-emergence (priemerdžens) - primjene prije nicanja Pre-sowing (prisoving) - primjene prije sjetve Pre-transplanting - primjena prije presađivanja Prepoznatljivost - vid]eii sljedivost Preventivno suzbijanje- provodi se prije početka napada štetočinje (katkada prije početka jačeg napada) Pripravak (preparat) - posebno formulirana aktivna tvar s dodatnim i dopunskim tvarima. Ima izmišljen naziv dat od proizvođača na koji se često nadovezuju slova i brojke koja najčešće označuju oblik formulacije i sadržaj aktivne tvari Prirodni neprijatelji štetnika su grabežljici (buhe mare, neke stjenice, krtica, ptice itd.), paraziti (ose najeznice itd.) i uzročnici bolesti štetnika (gljivice, bakterije, virusi) Prognoznni poslovi (služba) - predvidanje i najavljivanje pojave štetočinja (postoji dugoročna, srednjeročna i kratkoročna prognoza, pozitivna i negativna prognoza, te signalizacija) Prostorna selektivnost- selektivnost zemljišnih herbicida zasnovana na prostoru između dubine sjetve i filma sredstva (npr. herbicida) nanijetog na površinu tla Prskanje - primjena škropiva u kapljicama većim od 150 mikrometara Raspršavanje (orošavanje) - primjena škropiva u kapljicama velikim 50 do 150 mikrometara Razgradnja - raspad sredstva za zaštitu bilja na jednostavnije komponente koje najčešće nisu toksične Registrirano sredstvo za zaštitu bilja - sredstvo za zaštitu bilja kojem je izdana dozvola za promet i primjenu u R. Hrvatskoj Regulatori razvitka biljaka - na različite načine djeluju na biljke (skraćuju vlat žitarica i si.) Regulatori razvitka kukaca - ometaju razvitak kukaca (sprečavaju tvorbu hitina i sL), pa ih tako postepeno unište Repelenti - sredstva koja odbijaju štetnike Resorpcija - upijanje (usvajanje) tvari u tekućoj fazi preko stanične stjenke u unutrašnjost stanice Rezidualno sredstvo - perzistentno sredstvo, sredstvo koje nakon primjene duže vrijeme iskazuje učinak Rezidualno djelovanje - dugotrajno djelovanje Reziduum (rezidui) - ostatak (ostaci) pesticida Rezistentnost - otpornost Rezistentnost štetočinja-po]2iV2i gubitka djelotvornosti jednog isprva djelotvornog pesticida (izazvana neželjenom selekcijom prirodno rezistentnih jedinki) Rizom - podanak biljke Rodenticidi - sredstva za suzbijanje glodavaca

Saprofiti - organizmi koji se hrane mrtvom organskom tvari Selektivnost - djelovanje samo na neke organizme; kod insekticida na štetnike, a ne na korisne kukce, kod herbicida na korove, a ne na kulturnu biljku itd. Signalizacija - upozorava na napad štetočinja i potrebu njihova suzbijanja te odreduje optimalni rok suzbijanja tamo gdje njihova brojnost prelazi prag odluke odnosno vladaju uvjeti koji će dovesti do gospodarski većih šteta Sinergizam - zajedničko djelovanje dviju ili više tvari, pri čemu su njihovi učinci veći od zbirnog učinka Sistemičnost - svojstvo nekog sredstva da ga biljka upije i provodi u svoje organe gdje neko vrijeme ostaje djelotvorno. Sredstva s takvim djelovanjem zovu se sistemici Sklerocij- vegetativni trajni organ gljivica u kojem se razvijaju nespolne spore Sljedivost- prepoznatljivost, mogućnost ulaženja u trag robe od proizvođača do kupca Solarizacija - termička sterilizacija uz pomoć topline sunca Spektar djelovanja - popis vrsta (biljnih ili životinjskih) na koje djeluje neko sredstvo za zaštitu bilja Split aplikacija - razdvojena primjena jedne doze u dva ili više navrata Sporangiospore - spore nastale u sporangiju Spore - sjemenke ili truske gljivica Srednja letalna doza (LD50) je ona količina mg neke tvari na kg pokusne životinje koja ubije 50% tih životinja. Može biti oralna ili dermalna. Što je brojka veća sredstvo je manje otrovno Sredstva za zaštitu bilja-posebno formulirani pripravci koji služe za suzbijanje štetočinja ili neki drugi način zaštite kulturnih biljaka i biljnih proizvoda od njihova napada Sterilizacija tla - potpuno ili gotovo potpuno uništavanje svih živih organizama u tlu Stilet- usna bodlja nematoda i lisnih uši Suspenzija - tekućina u kojoj su raspršene čvrste čestice druge tvari netopljive u tekućini Škropivo - vodom razrijeđeno sredstvo u spremniku prskalice ili raspršivača ili nekom sudu odnosno posudi. Pogrešno je koristiti izraz otopina koji vrijedi samo za sredstva topljiva u vodi, a takvih ima malo. Štetnik - štetočinac, životinja koja kulturnom bilju nanosi štete. U te se životinje ubrajaju kukci ili insekti (daleko najbrojniji štetnici), grinje, nematode, puževi, glodavci, ptice, pa i divljač Štetočinje - nametnici, zajednički naziv za štetnike, uzročnike bolesti i korove Teleutosorusi - nakupine teleutospora Teratogenost - svojstvo kemijske tvari da izazove stalne strukturne ili funkcionalne abnormalnosti kroz razdoblje embrionalnog razvitka Toksini - otrovi koje izlučuju neki organizmi, kemijska tvar sintetizirana u organizmu ili izvan organizma koja je otrovna za druge organizme Toleranca -MDK- maksimalno dopuštena količina ostataka pesticida i njihovih metabolita u namirnici ili na njoj kad se stavlja u promet (propisana zakonom) Totalni herbicidi - uništavaju sve vrste biljaka Trabeomikoze, trabeobakterioze - mikoze ili bakterioze koje začepe provodne snopove biljaka

Trajnica - višegodišnja biljka Turgor- unutrašnji tlak u biljkama važan za njihovu čvrstoću Univerzalnost - svojstvo pesticida da djeluju na mnoge organizme Uredosorusi - nakupine uredospora Uredospore - ljetne spore hrda Usmjereno tretiranje- tretiranje pod list usmjerenim mlazom ili u meduredni prostor tako da ne dotiče organe kulturne biljke Uzročnici bolesti - izazivaju poremetnje u biljci koje štete svrsi uzgoja te biljke. Uzročnici bolesti mogu biti živi: gljivice (najčešće), bakterije, viaisi, mikoplazme itd. ili neživi: vremenske neprilike, štetni sastojci u zraku ili tlu, itd. Vektor - prenosilac zaraze Virulentnost - sposobnost vršenja zaraze Viroze - biljne bolesti izazvane virusima Virusi - uzročnici nekih biljnih bolesti Višekratna primjena smanjenim dozacijama-pnmjena herbicida u višestruko smanjenim količinama tri i više puta uzastopce u osjetljivoj fazi razvoja korova Vulvalni otvor - otvor ženskog spolnog organa nematoda Zaprašivanje - primjena čvrstih čestica manjih od 40, najčešće velikim 1-10 mikrometara Zatvoreni prostor - zaštićeni prostor, staklenici, plastenici, tuneli i si. objekti za uzgoj biljaka Združena sjetva - sjetva dviju ili više kultura zajedno na istoj površini (kukuruz i grah) Zemljišni insekticidi, herbicidi, fungicidi - sredstva koja se koriste na golo tlo i najčešće umješavaju s tlom u cilju suzbijanja štetočinja koji se nalaze u tlu Zoosporangij - sporangij u kojem se razviju zoospore Zoospore - spore s trepljama koje se gibaju u vodi

XX. ZNAČENJE OZNAKA UPOZORENJA I OBAVJESTI

Značenje oznaka upozorenja: R 1 Eksplozivan u suhom stanju; R 2 Udarac, trenje, vatra ili drugi izvori paljenja mogu uzrokovat eksploziju; R 3 Udarac, trenje, vatra ili drugi izvori paljenja mogu vrlo lako uzrokovati eksploziju; R 4 Gradi vrlo osjetljive eksplozivne spojeve s metalima R 5 Zagrijavanje može uzrokovati eksploziju R 6 Eksplozivno u dodiru ili bez dodira sa zrakom R 7 Može uzrokovati požar R 8 U dodiru sa zapaljivim materijalom može uzrokovati požar R 9 Eksplozivno u smjesi sa zapaljivim materijalom R 10 Zapaljivo R 11 Lako zapaljivo R12 Vrlo lako zapaljivo R13 Vrlo lako zapaljiv ukapljeni plin R 14 Burno reagira s vodom R 15 U dodiru s vodom oslobađa vrlo lako zapaljive plinove R 16 Eksplozivno u smjesi s oksidirajućim tvarima R17 Samozapaljivo u dodiru sa zrakom R18 Pri uporabi može nastati eksplozivna ili zapaljiva smjesa para - zrak R 19 Mogu nastati eksplozivni peroksidi R 20 Štetno ako se udiše R 21 Štetno u dodiru s kožom R 22 Štetno ako se proguta R 23 Otrovno ako se udiše R 24 Otrovno u dodiru s kožom R 25 Otrovno ako se proguta R 26 Vrlo otrovno ako se udiše R 27 Vrlo otrovno u dodiru s kožom R 28 Vrlo otrovno ako se proguta R 29 U dodiru s vodom oslobađa otrovni plin R 30 Pri uporabi može postati lako zapaljivo R 31 U dodiru s kiselinama oslobađa otrovni plin R 32 U dodiai s kiselinama oslobađa vrlo otrovni plin

R 33 Opasnost od učinka nakupljanja R 34 Izaziva opekotine R 35 Izaziva teške opekotine R 36 Nadražuje oči R 37 Nadražuje dišni sustav R 38 Nadražuje kožu R 39 Opasnost od vrlo teških trajnih oštećenja R 40 Moguća opasnost od trajnih oštećenja R 4l Opasnost od teških ozljeda očiju R 42 Udisanje može izazvati preosjetljivost R 43 U dodiru s kožom može izazvati preosjetljivost R 44 Opasnost od eksplozije ako se grije u zatvorenom prostoru R 45 Može izazvati rak R 46 Može izazvati nasljedna genetska oštećenja R 47 Može izazvati oštećenja ploda kod sisavaca R 48 Opasnost od teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju R 49 Može izazvati rak ako se udiše R 50 Vrlo otrovno za organizme koji žive u vodi R 51 Otrovno za organizme koji žive u vodi R 52 Štetno za organizme koji žive u vodi R 53 Može dugotrajno štetno djelovati u vodi R 54 Otrovno za biljke R 55 Otrovno za životinje R 56 Otrovno za organizme u tlu R 57 Otrovno za pčele R 58 Može dugotrajno štetno djelovati na okoliš R 59 Opasno za ozonski sloj R 60 Može smanjiti plodnost R 6l Može štetno djelovati na plod R 62 Moguća opasnost smanjenja plodnosti R 63 Moguća opasnost štetnog djelovanja na plod R 64 Može štetno djelovati na dojenčad preko mlijeka R 14/15 Burno reagira s vodom i razvojaju se vrlo lako zapaljivi plinovi R 15/29 U dodiru s vodom razvijaju se otrovni vrlo lako zapaljivi plinovi R 20/21 Štetno ako se udiše i u dodiru s kožom R 20/22 Štetno ako se udiše i ako se proguta R 20/21/22 Štetno ako se udiše, u dodiru s kožom i ako se proguta R 21/22 Štetno u dodiru s kožom i ako se proguta R 23/24 Otrovno ako se udiše i u dodiru s kožom R 23/25 Otrovno ako se udiše i ako se proguta R 23/24/25 Otrovno ako se udiše, u dodiru s kožom i ako se proguta R 24/25 Otrovno u dodiru s kožom i ako se proguta R 26/27 Vrlo otrovno ako se udiše i u dodiru s kožom R 26/28 Vrlo otrovno ako se udiše i ako se proguta

R 26/27/28 Vrlo otrovno ako se udiše, u dodiru s kožom i ako se proguta R 27/28 Vrlo otrovno u dodim s kožom i ako se proguta R 36/37 Nadražuje oči i dišni sustav R 36/38 Nadražuje oči i kožu R 36/37/38 Nadražuje oči, dišni sustav i kožu R 37/38 Nadražuje dišni sustav i kožu R 39/23 Otrovno: ako se udiše opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/24 Otrovno: u dodim s kožom opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/25 Otrovno: ako se proguta opasnost vrio teških trajnih oštećenja R 39/23/24 Otrovno: udisanjem i u dodim s kožom opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/23/25 Otrovno: udisanjem i ako se proguta opasnost vrio teških trajnih oštećenja R 39/24/25 Otrovno: u dodiru s kožom i ako se proguta opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/23/24/25 Otrovno: udisanjem, u dodiru s kožom i ako se proguta opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/26 Vrlo otrovno: udisanjem opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/27 Vrlo otrovno: u dodiru s kožom opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/28 Vrlo otrovno: ako se proguta opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/26/27 Vrlo otrovno: udisanjem i u dodiai s kožom opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/26/28 Vrlo otrovno: udisanjem i ako se proguta opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/27/28 Vrlo otrovno: u dodiru s kožom i ako se proguta opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 39/26/27/28 Vrlo otrovno: udisanjem, u dodiru s kožom i ako se proguta opasnost vrlo teških trajnih oštećenja R 40/20 Štetno: udisanjem moguća opasnost trajnih oštećenja R 40/21 Štetno: u dodim s kožom moguća opasnost trajnih oštećenja R 40/22 Štetno: ako se proguta moguća opasnost trajnih oštećenja R 40/20/21 Štetno: udisanjem i u dodiai s kožom moguća opasnost trajnih oštećenja R 40/20/22 Štetno: udisanjem i ako se proguta moguća opasnost trajnih oštećenja R 40/21/22 Štetno: u dodiru s kožom i ako se proguta moguća opasnost trajnih oštećenja R 40/20/21/22 Štetno: udisanjem, u dodiru s kožom i ako se proguta moguća opasnost trajnih oštećenja R 42/43 Može izazvati preosjetljivost udisanjem i u dodiru s kožom R 48/20 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem R 48/21 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju putem kože R 48/22 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljemizlaganju gutanjem R 48/20/21 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i putem kože R 48/20/22 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i gutanjem R 48/21/22 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju putem kože i gutanjem R 48/20/21/22 Štetno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, putem kože i gutanjem R 48/23 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem

R 48/24 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju putem kože R 48/25 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju gutanjem R 48/23/24 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i putem kože R 48/23/25 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem i gutanjem R 48/24/25 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju putem kože i gutanjem R 48/23/24/25 Otrovno: opasnost teških oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem, putem kože i gutanjem R 50/53 Vrlo otrovno za organizme koji žive u vodi, može dugotrajno štetno djelovati u vodi R 51/53 Otrovno za organizme koji žive u vodi, može dugotrajno štetno djelovati u vodi R 52/53 Štetno za organizme koji žive u vodi, može dugotrajno štetno djelovati u vodi

Značenje oznaka obavijesti: S 1 Čuvati pod ključem S 2 Čuvati izvan dohvata djece S 3 Čuvati na hladnom mjestu S 4 Čuvati izvan naseljenih mjesta S 5 Čuvati uz ove uvjetešš (uvjete za tekućine propisuje proizvođač) S 6 Čuvati uz ove uvjetešš (uvjete za inertne plinove propisuje proizvođač) S 7 Čuvati u dobro zatvorenim spremnicima S 8 Čuvati spremnike na suhom S 9 Čuvati spremnike na dobro provjetrenom mjestu S 10 Čuvati sadržaj vlažnim S 11 Spriječiti dodir sa zrakom S 12 Ne smije biti hermetički zatvoren S 13 Čuvati odvojeno od hrane, pića i stočne hrane S 14 Čuvati odvojeno od.... (inkopatibilni materijal navodi proizvođač) S 15 Čuvati od topline S l6 Čuvati odvojeno od izvora paljenja - zabranjeno pušenje S 17 Čuvati odvojeno od zapaljivog materijala S 18 Pažljivo aikovati i pažljivo otvarati spremnike S 19 Ne čuvati spremnike hermetički zatvorene S 20 Pri rukovanju ne jesti i ne piti S 21 Pri rukovanju ne pušiti S 22 Ne udisati prašinu S 23 Ne udisati plin/dim/pare/aerosol S 24 Spriječiti dodir s kožom S 25 Spriječiti dodir s očima S 26 Ako dode u dodir s očima, odmah isprati s puno vode i zatražiti savjet liječnika

488

S 27 Odmah skinuti svu zagađenu odjeću S 28 Nakon dodira s kožom odmah isprati s dovoljno (sredstvo propisuje proizvođač) S 29 Ne izlijevati u kanalizaciju S 30 Ni u kojem slučaju proizvodu ne dodavati vodu S 31 Čuvati odvojeno od eksplozivnog materijala S 32 Oprezno rukovati spremnikom S 33 Poduzeti mjere protiv pojave statičkog elektriciteta S 34 Izbjegavati udaranje i trenje S 35 Ostaci tvari i spremnici moraju biti odloženi na siguran način S 36 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću S 37 Nositi zaštitne rukavice S 38 U slučaju nedovoljne ventilacije nositi odgovarajuća zaštitna sredstva za dišni sustav S 39 Nositi zaštitna sredstva za oči/lice S 40 Pod i sve druge onečišćene predmete očistitišš (sredstvo za čišćenje propisuje proizvođač) S 4l U slučaju požara i/ili eksplozije ne udisati dim S 42 Za vrijeme fumigacije ili prskanja nositi odgovarajuće zaštitno sredstvo za dišni ustav S 43 Za gašenje požara koristiti (navesti točan tip aparata za gašenje požara. Ako gašenje vodom povećava opasnost dodati "ne gasiti vodom") S 44 U slučaju nesreće ili zdravstvenih tegoba zatražiti savjet liječnika (ako je moguće pokazati naljepnicu) S 45 U slučaju nesreće ili zdravstvenih tegoba hitno zatražiti savjet liječnika i pokazati naljepnicu ili spremnik S 46 Ako se proguta, hitno zatražiti savjet liječnika i pokazati naljepnicu ili spremnik S 47 Ne skladištiti na temperaturi višoj od.... °'C (propisuje proizvođač) S 48 Čuvati navlaženo s (odgovarajući materijal propisuje proizvođač) S 49 Čuvati samo u originalnom pakovanju S 50 Ne miješati s (propisuje proizvođač) S 51 Koristiti samo u dobro prozračenim prostorijama S 52 Ne koristiti na velikim površinama u zatvorenom prostoru S 53 Spriječiti izloženost - prije uporabe tražiti posebne upute S 54 Pri odvođenju u uređaje za pročišćavanje potrebno je odobrenje nadležnih tijela S 55 Prije izlijevanja u kanalizaciju ili vodotokove, obraditi prema najnovijim tehničkim mogućnostima obrade otpada S 56 Tvari i ambalaža moraju biti odloženi na posebna odlagališta opasnog otpada S 57 Koristiti odgovarajuću ambalažu kako bi se spriječilo zagađivanje okoliša S 58 Odložiti kao opasan otpad S 59 Od proizvođača/dobavljača zatražiti podatke o recikliranju/preradi ambalaže S 60 Ostaci tvari i ambalaža moraju se odložiti kao opasan otpad S 6l Izbjegavati ispuštanje u okoliš. Pridržavati se posebnih uputa - sigurnosni list S 62 Ako se proguta ne izazivati povraćanje, hitno zatražiti pomoć liječnika i pokazati naljepnicu ili spremnik S 1/2 Čuvati pod ključem i izvan dohvata djece S 3/7 Čuvati u dobro zatvorenim spremnicima na hladnom mjestu

S 3/9/14 Čuvati na hladnom i dobro prozračenom mjestu odvojeno od.... (inkopatibilne tvari navodi proizvođač) S 3/9/14/49 Čuvati samo u originalnom pakovanju na hladnom i dobro pro-zračenom mjestu odvojeno od.... (inkompatibilne tvari navodi proizvođač) S 3/9/49 Čuvati samo u originalnom pakovanju na hladnom i dobro prozračenom mjestu S 3/14 Čuvati na hladnom mjestu odvojeno od.... (inkompatibilne tvari navodi proizvođač) S 7/8 Čuvati u dobro zatvorenim spremnicima na suhom mjestu S 7/9 Čuvati u dobro zatvorenim spremnicima na dobro prozračenom mjestu S 7/47 Čuvati u dobro zatvorenim spremnicima pri temperaturi koja ne prelazi.... (propisuje proizvođač) S 20/21 Pri rukovanju ne jesti, piti niti pušiti S 24/25 Spriječiti dodir s kožom i očima S 29/56 Ne ispuštati u kanalizaciju, odložiti kao opasan otpad S 36/37 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću i rukavice S 36/37/39 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću, mkavice i zaštitna sredstva za oči - lice S 36/39 Nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću i zaštitna sredstva za oči - lice S 37/39 Nositi zaštitne rukavice i zaštitna sredstva za oči - lice S 47/49 Čuvati samo u originalnim spremnicima pri temperaturi koja ne prelazi.... (propisuje proizvođač)

XXI. POPISI DJELATNIH TVARI I PRIPRAVAKA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA DOZVOLJENIH U HRVATSKOJ U POVRĆU Popis djelatnih tvari (djelatne tvari označene su slovima prema pripadnosti skupinama: i - insekticidi, f fungicidi, h - herbicidi, a - akaricidi, n - nematocidi, 1- limacidi, r - rodenticidi, rr - regulatori rasta biljaka, ps - pomoćna sredstva) alfacipermetrin - i - FASTAC 10 SC, DIREKT 10 SC Bacillus thunngiensis kurstaki-i - THURICIDE HP, BIOBIT-WP, BATURAD-W Bacillus thuringiensis tenebrionis - i - NOVODOR-FC bakreni sulfat - f- MODRA GALICA, PLAVI KAMEN bakar - hidroksid - kalcij - sulfat kompleks - f - BORDOŠKA JUHA WP-20, BORDOŠKA JUHA CAFFARO 20 WP, BORDOŠKA SUSPENZIJA WP 200, BORDOŠKA JUHA 20 WP MANICA bakreni hidroksid - f - CHAMPION WP, CHAMPION TEK., CHAMP FORMULA 2, CUPROXAT, CUPROLINE, KOCIDE DF bakreni hidroksid - Ca klorid kompleks - f - RAME CAFFARO 32 WP bakreni hidroksid - Ca klorid kompleks - cinksulfid - f - CUPRABLAU Z bakreni oksid - f - NORDOX 75 WG, NORDOX SUPER 75 bakreni oksiklorid - f - BAKARNO VAPNO WP 50, KUPROPIN, GYPSO GD, CUPROCAFFARO 50 WP bakreni oksiklorid + mankozeb - f - BAKRENI DITHANE bakreni oksiklorid + propineb - f - BAKRENI ANTRACOL WP 63 benalaksil - f - GALBEN C, GALBEN-M bensultap - i - BANCOL 50-WP bentazon - h - BASAGRAN, BASAGRAN 600, SAX 600 beta-ciflutrin - i - BETA-BAYTHROID EC 025 bifentrin - i - TALSTAR 10-EC brodifakum - r - KLERAT-PELETE, KLERAT WAX BLOCKS-5, KLERAT WAX BLOCKS-20, CHROMORAT PELETE, CHROMORAT BLOKOVI bromadiolon - r - BRODILON MAMAK, BRODILON MIKI MAMAK, BRODILON PELETE, BRODILON BLOK, BROMADIOLON PELETE, RODEXION, SURADIOLON, RATIMOR PELETE, RATIMOR, RATIMOR ŽITNI MAMAC,TERMINATOR ŽITNI MAMAC idr. brompropilat - a - NEORON 500, PINORON

cijanazin - h - BLADEX 50 SC cikloksidim - h - FOCUS ULTRA cimoksalin + famoksadon - f - EQUATION PRO cimoksalin + metiram - f - AVISO DF cimoksalin + propineb - f- ANTRACOL COMBI ciromazin - i - TRIGARD 75 WP dazomet - n - BASAMID GRANULAT deltametrin - i - DECIS EC-2,5, DECIS 1,25 EC, DECIS 6,25 WG, SKUD, ROETEM difetialon - r - BARAKI PELETE, BARAKI PARAFINSKI BLOKOVI, GLODACID MAMCI diklorvos - i - KOFUMIN 50 EC, NUVAN 7, KOFUMIN 7, NUVAN 50 EC dikvat - h - REGLONE, REGLONE FORTE dimetoat - i - ROGOR 40, CHROMGOR 40, PERFEKTHION, 2AGOR dimetomorf - f - ACROBAT MZ dinokap - f - KARATHAN EC, KARATHAN WP esfenvalerat - i - SUMIALFA 5 FL etefon - rr - ETHREL fenarimol - f - RUBIGAN 12 SC fenheksamid - f - TELDOR SC 500 fenpropatrin - i - MEOTHRIN 10 FL fentin hidroksid - f - BRESTANID, BRIS FLO, FADO SC fipronil - i - REGENT flokumafen - r - STORM PELETE, STORM PARAFINSKE PLOČICE fluazifop butil - h - FUSILADE SUPER fluazifop-p- butil - h - FUSILADE FORTE fluazinam - f - SHIRLAN 500 SC flufenacet + metribuzin - h - PLATEEN 41,5 WG flukloridon - h - RACER 25 EC foksim - i - VOLATON EC-500, VOLATON G-5 fosalon - i - 20L0NE LIQ, ZOLONE PM, ATAC EC, ATAC WP fosetil al - f - ALIETTE WP, ALIETTE FLASH WG, AVI WP, TOPIC WP glifosat - h - ROUNDUP, CIDOKOR, HERBOKOR, CLINIC, DOMINATOR, COSMIC, TENDER, GLYPHOS, MENTOR glufosinat - h - BASTA 15 heksaflumuron - i - SONET 100 EC heksakonazol - f - ANVIL 5 SC heptenofos - i - HOSTAQUICK imazamoks - h- PULSAR imazamoks + pendimetalin - h - ESCORT imidakloprid - i - CONFIDOR SL 200, BOKSER 200 SL, GAUCHO FS 350, PRESTIGE FS 290 iprodion - f - KIDAN iprovalikarb - f - MELODY DUO

kaptan-f- CAFTAN SP-4 karbofuran - i - Geocid G-5 karbosulfan - i - MARSHAL 25 EC, MARSHAL ZLATICA 1,5 P ki2ak)fop tefuril - h - TARGA SUPER, PANTERA, LEOPARD klorfacinon - r - EACIRON FORTE M, RATOX MAMAC, FACIRON ULJNI KONCENTRAT, CHLORPHACINONE 025 kletodim - h - SELECT, SELECT SUPER klofentezin - a - APOLLO 50-SC klomazon - h - COMMAND 4 E, COMxMAND 36 CS kloridazon - h - BETAMIN T, PYRAMIN FL, PYRAMIN WG kloridazon+metolaklor - h - PYRADUR FL kk)rpirifos etil - i - DURSBAN E-48, DURSBAN G-7,5, PIRIFOS EC, PYRINEX 48 EC, FINISH E-48, FINISH G-7,5 klorpirifos metil - i - RELDAN SUPER, RELDAN 40 EC klorpirifos etil+cipermetrin - i - CHROMOREL-D, HERBOREL-D, NLJRELLE - D, PIREL - D, CHROMOREL P-2 klorprofam - h - TUBERITE-N, NEO-STOP kvinalfos - i - EKALUX 25, CHROMOFOS 25, EKALUX P, kumatetralil - r - RACUMIN 57, RACUMIN PASTA lambda cihalotrin - i - KARATE 2,5 EC, KARATE MAX, KING linuron - h - AFALON, AFALON DISPERZIJA, LINURON CHROMOS 50 WP, LINURON CHROMOS TEKUĆI, LINUREX 50 WP lufenuron - i - MATCH 050 malation - i - RADOTION E-50, RADOTION P-5 mankozeb - f - DITHAN M-45, DITHAN M-70, DITHAN M-45 FLO, DITHANE DG NEOTEC, PINOZEB M-45 WP, MANKOZEB, STAR 80, CRITOX MZ metalaksil - f - RIDOMIL PLUS 48 WP, RIDOMIL MZ 72-WP, RIDOMIL GOLD MZ 68, METAXYL MZ 72, METAXYL PLUS 48, MATADOR, PLANET 72 WP, EUCRIT, VITINIT metaldehid -1 - PUŽOMOR, LIMAX metazaklor - h - BUTISAN S metiokarb -1 - MESUROL - GRANULAT metiram - f - POLYRAM DF metobromuron - h - PATORAN 50 metomil - i - LANNATE 20 L, NUDRIN L-20 metribuzin - h - SENCOR WP 70, SENCOR 70 WG, TOR 70 WG, DANCOR 70 WG, METRIPHAR 70 WG miklobutanil - f - SYSTHANE 12 E mineralno ulje - i - BIJELO ULJE napropamid - h - DEVRINOL 45 F, RAZZA oksadiazon - h - RONSTAR oksadiksil - f - SANDOFAN M-8, SANDOFAN C oksifluorfen - h - GOAL 2 E, GALIGAN 240 EC, VERTON pendimetalin - h - STOMP 330 E, STON, DOST 330 E

pimetrozin - i - CHESS 25 WP piridafention - i - ZLATICA OFUNACK P piridat - h - LENTAGllAN WP pirimifos metil - i - ACTELLIC 50, PIRIMOFOS-METIL 50 EC pirimikarb - i - PIRIMOR WP 50, PIRIMOR 50 WG, PIRLMOR 25 WG procimidon - f - SUMILEX prometrin - h - PROHELAN T-50, PROMETREX 50, GESAGARD 500, GESAGARD 50 WP FORTE propakizafop - h - AGIL 100 propamokarb - f - PREVICUR 607 SL, PROPLANT, TAITOO propineb - f - ANTRACOL W-20, CHROMONEB S-70 propizamid - h - KERB 50 W rimsLilfuron - h - TAROT 75 DF setoksidim - h - GRASIDIM sumpor - f - CHROMOSUL 80, KALINOSUL 80, KALINOSUL 80 WG, KUMIJLUS DP, KOSAN WG, KVAŠLJIVI SUMPOR, SUMPOR SC-80, SUMPOR MIKRO- 80, SUMPOR 80 TIOSAM MIKRO, SULFOLAC 80 WG, SULFOLAC 85 SC teflubenzuron - i - NOMOLT tiakloprid - i - CALYPSO SC 480 tiametoksam - i - ACTARA 25 WG tiociklam - i - EVISECT-S, EVISECT P tiram - f - CHROMOTIRAM KS, ROYAL FLO tolilfluanid - f - EUPAREN MULTI WP, EUPAREN MULTI WG triadimefon - f - BAYLETON SPECIAL WP 5 triadimenol - f - SHAVIT 250 EC, BAYFIDAN EC 250 triazamat - i - AZTEC 140 trifluralin - h - TREFLAN EC, LANOS, TRIFLUR vernolat - h - SURPASS 6,7 E vinklozolin - f - RONILAN WG, RONILAN FL zetacipermetrin - i - FURY 10 EC

Popis pripravaka ACROBAT MZ - dimetomorf+mankozeb ACTARA 25 WG - tiametoksam ACTELLIC 50 - pirimifos metil AFALON - linuron AFALON DISPERZIJA - linuron AFALON SPECIAL - monolinuron+linuron AGIL 100 - propakvizafop ALIETTE FLASH - fosetil Al

ALIETTE WP - fosetil Al ANVIL 5 SC - heksakonazol ANTRACOL WP-70 - propineb ANTRACOL COMBI - cimoksanil+propineb APOLLO 50-SC - klofentezin ATAC EC - fosalon ATAC WP - fosalon AZTEC 140 - TRIAZAMAT BAKRENO VAPNO - bak. oksiklorid BAKRENI ANTRACOL WP 63 - bak. oksikL+propineb BAKRENI DITHANE - bak. oksikL+mankozeb BANCOL 50 WP - bensultap BARAKI PARAEINSKI BLOKOVI - difetialon BARAKI PELETE - difetialon BASAGRAN - bentazon BASAGRAN 600 - bentazon BASAMID GRANULAT - dazomet BASTA 15 - glufosinat amonij BATURAD WP - Bacillus thuringiensis kurstaki BAYFIDAN EC 250 - triadimenol BAYLETON SPECIAL \VP 5 - triadimefon BETA-BAYTHROID EC 025 - beta-ciflutrin BETAMIN T - kloridazon BIJELO ULJE - mineralno ulje BIOBIT \VP - Bacillus thuringiensis kurstaki BLADEX 50 SC - cijanazin BOKSER 200 SL - imidakloprid BORDOŠKAJUHA WP 20 - bakar-hidroksid-kalcij-sulfat-kompleks BORDOŠKA JUHA CAEEARO 20 \VP- bakarsulfat BORDOŠKA SUSPENZIJA WP 20 MANICA - bakarsulfat BRODILON MAMAK - bromadiolon BRODILON MIKI MAMAK - bromadiolon BRODILON PELETE - bromadiolon BRODILON BLOK - bromadiolon BLJTISAN S - metazaklor CAITTOX M2 - mankozeb CAPTAN SP 4 - kaptan CHAMPION \VP - bakr. hidroksid CHAMPION TEKUĆI - bakr. hidroksid CHAMP EORMULA 2 - bakr. hidroksid CHESS 25 WP - pimetrozin CHLORPHACINONE 025 - klorfacinon CHROMGOR 40 - dimetoat CHROMOEOS 25 - kvinalfos CHROMONEB S-70 - propineb

CtIROiVlORAT BLOKOVI - brodifakum CHROMORAT PELETE - brodifakum CHROMOREL-D - klorpirifos etil+cipermetrin CHROMOREL P-2 - klorpirifos etil+cipermetrin CHROMOREL - Z - klorpirifos+zetacipermetrin CHROMOSUL 80 - sumpor CHROMOTIRAM WP- tiram CHROMOVIT - pom. sredstvo CIDOKOR - glifosat CITOWETT - pom. sredstvo CLINIC - glifosat COMMAND 4 E - klomazon COMMAND 36 CS - klomazon CONEIDOR SL 200 - imidakloprid COSMIC - glifosat CUPRABLAU Z - bakar hidroksid-Ca klorid kompleks+cinksulfid CUPROLINE - bakr. hidroksid CUPROXAT - bakr. hidroksid CUPROCAEEARO 50 WP - bakr. oksiklorid DANCOR 70 WG - metribuzin DECIS 1,25 EC - deltametrin DECIS EC 2,5 - deltametrin DECIS č,25 WG - deltametrin DEVRINOL 45 E - napropamid DIREKT 10 SC - alfacipermetrin DUHANE M-45 ELO - mankozeb DITHANE xM-45 - mankozeb DITHANE M-70 - mankozeb DITHANE DG NEOTEC - mankozeb DOMINATOR - glifosat DOST 330 E - pendimetalin DURSBAN 48 E - klorpirifos DURSBAN G 7,5 - klorpirifos EKALUX 25 - kvinalfos EKALUX P - kvinalfos EQUATION PRO - cimoksalin+famoksadon ESCORT - mankozeb+pendimetalin ELICRITT - metalaksil ETHREL - efefon EVISECT-S - tiociklam EACIRON FORTE M - klorfacinon EACIRON ULJNI KONCENTRAT - klorfacinon EADO SC - fentin hidroksid EASTAC 10 SC - alfametrin EAZOR - maleinski hidroksid

FINISH E-48 - klorpirifosetil FINISH G-7,5 - klorpirifosetil FOCUS ULTR.\ - cikloksidim FURY 10 EC - zetacipermetrin FUSILADF SUPER - fluazifop butil FUSILADE FORTE - fluazifop butil GALBEN C - F - benalaksil+bakar. oksiklorici GALBEN M - benalaksil+mankozeb GALIGAN 240 EC - oksifluorfen GAUCHO FS-350 - imidakloprid GEOCID G-5 - karbofuran GESAGARD 500 - prometrin GESAGARD 50 WP - prometrin GLODACID - difetialon GLYPHOX - glifosat GOAL 2E - oksifluorfen GRASIDIM - setoksidim GYPSO GD - bakr. oksiklorid HERBOKOR - glifosat HERBOREL-D - klorpirifos etil+cipermetrin HOSTAQUICK - heptenofos KALINOSUL 80 - sumpor KALINOSUL 80 WG - sumpor KARATE 2,5 EC - lambda cihalotrin KARATE MAX - lambda cihalotrin KARATHANE EC - dinokap KARATHANE WP - dinokap KERB 50 W - propizamid KIDAN - iprodion KING - lambda cihalotrin KLERAT-PELETE - brodifakum KLERAT WAX BLOCKS-5 - brodifakum KLERAT WAX BLOCKS-20 - brodifakum KOCIDE DF - bakr. hidroksid KOFUMIN 7 - diklor\^os KOFUMIN 50 EC - diklorvos KONZUL - heksakonazol KOSAN - sumpor KUMULUS DP - sumpor KUPROPIN - bar. oksiklorid KVAŠLJIVI SUMPOR - sumpor LANNATE 20 L - metomil LANOS - trifluralin LASER - spinosad

LENTAGRAN WP - piridat LEOPARD - kizalofop tefuril LIMAX -1 - metaldehid LINUREX 50 WP - linuron LINURON CHROMOS 50 WP - linuron LINURON CHROxMOS TEKUĆI - linuron LLIPO - iprodion MARSHAL 25 EC - karbosulfan MATCH 050 - lufenuron MAIADOR - metalaksil MELODY DUO - iprovalikarb MENTOR - glifosat MEOTHRIN 10 EL - fenpropatrin MERPAN - kaptan MESORANIL 50 - aziprotrin MESUROL - gran. -1 - metiokarb METAXYL MZ 72 - metalaksil METAXYL PLUS 48 - metalaksil+bakr. oksiklorid METHOMEX SL-20 - metomil METRIPHAR 70 WG . metribuzin MODRA GALICA - bakreni sulfat xMOSPILAN 20 SP - acetamprid NEORON 500 - brompropilat NEO-STOP - klorprofam NOMOLT - teflubenzuron NORDOX 75 WG - bakr. oksid NORDOX \VP SUPER 75 - bakr. oksid NOVODOR-EC - Bacillus thuringiensis tenebrionis NURELLE - D - klorpirifos etil+cipermetrin NUTVAN 50 EC - diklorvos NUVAN 7 - diklorvos OEUNACK 40 EC - piridafention OKVAŠIVAČ CAEEARO - pom. sredstvo PANTERA - kvizalofop tefuril PATORAN 50 WP - metobromuron PEREEKTHION - dimetoat PINORON - brompropilat PINOVIT - pom. sredstvo PINOVIT-N - pom. sredstvo PIREL-D - klorpirifos etil+cipermetrin PIRIEOS EC - klorpirifos etil PIRIMIEOS-METIL 50 SC - pirimifos metil PIRLMOR 25 WG - pirimikarb PIRLMOR 50 WG - pirimikarb PIRLMOR WP 50 - pirimikarb

PLANET 72 WP - metalaksil PLATEEN 41,5 WG - flufenacet+metribuzin PLAVI KAMEN - bakr. sulfat POLYRAM DE - metiram PRESTIGE ES 290 - imidakloprid+pencikuron PREVICUR 607 SL - propamokarb PROHELAN T-50 - prometrin PROPLANT - propamokarb PROiMETREX - prometrin PULSAR - imazamoks PUuOMOR -1 - metaldehid PYRADUR EL - kloridazon+metolakk)r PYRAMIN EL - kk)ridazon PYIUMIN WG - kloridazon PYRINEX 48 EC - klorpirifos etil QUADRIS - azoksistrobin RACER 25 EC - flukloridon RACUxMIN 57 - kumatetralil RADOTION E-50 - malation RADOTION P-5 - malation RADOVIT N - pom. sredstvo RAiME CAEEARO 32 WP - bakr. hidroksid-Ca klorid kompleks RATIMOR PELETE - bromadiolon RATOX MAMAK 5 - klorfacinon RAZZA - napropamid REGENT - fipronil REGLONE - dikvat REGLONE EORTE - dikvat RELDAN 40 EC - klorpirifos metil RELDAN SUPER - klorpirifos metil RIDOMIL MZ 72 WP - metalaksil+mankozeb RIDOMIL PLUS 48 - metalaksil+bakar. oksiklorid RIDOMIL GOLD MZ 68 - metalaksil+mankozeb RODEXION - bromadiolon ROETEM - deltametrin ROGOR 40 - dimetoat RONILAN WG - vinklozolin RONILAN EL - vinklozolin RONSTAR - oksadiazon ROUNDUP - glifosat ROYAL ELO - tiram RUBIGAN 12 SL - fenarimol SANDOEAN C - oksadiksil+bakr. oksiklorid SANDOEAN M-8 - oksadiksil+mankozeb SANDOVIT - pom. sredstvo SAX 600 - bentazon

SELECT - kletodim SELECT SUPER - kletodim SENCOR 70 WP - metribuzin SENCOR 70 WG - metribuzin SHAVIT 250 EC - triadimenol SHIRLAN 500 SC - fluazinon SKUD - deltametrin SONET 100 EC - heksaflumuron STAR 80 - mankozeb STOMP 330 E - pendimetalin STON - pendimetalin STORM PELETE - flokumafen STORM PARAEINSKI BLOKOVI - flokumafen SULEOLAC 80 WG - sumpor SULEOLAC 85 SC - sumpor SUMIALEA 5 EL - esfenvalerat SUMILEX - procimidon SUMPOR SC-80 - sumpor SUMPOR MIKRO 80 - sumpor SUMPOR 80 TIOSAM 80 MIKRO - sumpor SURADIOLON - bromadiolon SURPASS 6,7 E - vernolat SYSTHANE 12 E - miklobutanil TALSTAR 10 EC - bifentrin TARGA SUPER - kizalofop tefuril TAROT 75 DE - rimsulfuron TATTOO - propamokarb i mankozeb TELDOR SC 500 - fenheksamid TENDER - glifosat TERMINATOR ŽITNI MAMAC - bromadiolon THURICIDE HP - Bacillus thuringiensis kurstaki TOPIC WP - fosetil Al TOR 70 WP - metribuzin TREELAN EC - trifluralin TRIELUR - trifluralin TRIGARD 75 WP - ciromazin TUBERITE - N - klorprofam VERTON - oksifluorfen VITINIT - metalaksil+bakr. oksiklorid VOLATON EC 500 - foksim VOLATON G-5 - foksim ZAGOR - dimetoat ZLATICA OEUNACK P - piridafention ZOLONE LIQ. - fosalon ZOLONE PM - fosalon

XXII. INDEKSI I. Hrvatski i znanstveni nazivi spomenutih vrsta povrća Pomoćnice - Solanaceae

krumpir - Solanum tuberosum L. rajčica - Lycopersicon esculentum UiW. paprika - Capsicum annuum L. patlidžan - Solanum melongena L.

leća - Lens culinaris Medicus slanutak - Cicer arietinum L.

Štitarke - Apiaceae

krastavci - Cucumis sativusL. lubenica - CitruUus lanatus (Thumb) Matsum et Nakai dinja - Cucumis melo L. tikve - Cucurhita ssp.

mrkva - Daucus carota L. peršin - Petroselinum crispum Mili. celer - Apium graveolens L. pastrnjak - Pastinaca sativa L. komorač - Foeniculum vulgare var. azoricum Mili. kopar - Anethum graveolens var bortorum

Krstašice - Brassicaceae

Lukovi - Alliaceae

Tikvenjače - Cucurbitaceae

kupus - Brassica oleracea var. capitata L. kelj - Brassica oleracea var sabauda L. kelj pupčar - Brassica oleracea L. var. gemmiferae Zenk. cvjetača - Brassica oleracea L. var botritis L. brokula - Brassica oleracea L. var italica Plenck. rotkva - Raphanus sativusL. var niger (Mili.) S. Kerner rotkvica - Raphanus sativus L. var sativus hren - Armoracia rusticanaVh. Garten, B. Mey et Scherb korabica - Brassica oleracea L. var. gongyloides postrna repa - Brassica rapa L. ssp. rapa raštika - Brassica oleracea L. var. acepbala

Lepirnjače - Fabaceae (Leguminosae) grah - Pbaseolus vulgaris L. ssp. vulgaris grašak - Pisum sativum L. ssp. sativum bob - Vida f aba L.

luk - Allium cepa L. češnjak - Allium sativum L. poriluk - Allium ampeloprasum L. ssp. porrum

Glavočike - Asteraceae salata - Lactuca sativa L. endivija - Cichorium endivia L. radič - Cichorium intybus var foliosum Hegi artičoka - Cynara scolymusL. čičoka - Helianthus tuberosus L. crni korijen - Scorzonera hispanica L. karda - Cynara cardunculusl..

Lobodnjače - Chenopodiaceae

špinat - Spinacia oleracea L. blitva - Beta vulgaris ssp. vulgaris L. cikla - Beta vulgaris var. conditiva Alef.

Valerianaceae

matovilac - Valeria nella locusta L.

Šparoge - Asparagaceae šparga - Asparagus officinalis

L.

Hrvatski i znanstveni nazivi štetočinja povrća (u zagradi je naveden broj stranice na kojoj su opisani)

Štetnici povrća Hrvatski nazivi Artičokin moljac (450) Artičokina sovica (450) Baridi (318) Bijeki mušica (237) Bizamac (177) Blitvina pipa (349) Bobov žižak (383) Celerova minirajuća muha (433, 434) Crni barid(318) Crna bobova uš (186, 377) Crni graškov savijač (383) Cr\'eni (koprivin) pauk (243) Cvjetni štitasti moljac (237) Češnjakova muha (408) Divljač (178) Dlakavi ružičar (322) Duhanov resičar (321) Duhanov trips (411) Duhanov štitasti moljac (235) Glodavci (175) Grahov žižak (380) Grahove muhe (379) Graškov trips (384) Graškov žižak (381) Graškova mušica (384) Graškova cistolika nematoda (385) Graškovi savijači (383) Grčice (159, 449) Grinje na gljivama (462) Hrčak (176) Hrdasta grinja rajčice (248)

Hruštevi (159) Kalifornijski trips (232) Klisnjaci (159) Komar (159) Koprivina grinja (386) Koprivin obični cr\^eni pauk (243) Korijenove muhe (352, 379) Korijenove nematode (352) Korijenova uš salate (348) Krtica (178) Krumpirov moljac (197) Krumpirove cistolike nematode (198) Krumpirova zlatica (190) Kućni miševi (178) Kukuruzna pipa (349) Kukuruzni moljac (248, 386) Kuminov moljac (433, 434) Kunić divlji (178) Kupusari (315) Kupusna lisna uš (311) Kupusna muha (307) Kupusna cistolika nematoda (319) Kupusna mušica srčikarica (309) Kupusna pipa šiškarica (317) Kupusna sovica (313) Kupusne stjenice Ciganke (309) Kupusni buhači (306) Kupusni moljac (312) Kupusni štitasti moljac (321) Lastin rep (434) Lažna mrkvina muha (433) Lećin žižak (383)

Lisne sovice (313, 348, 352) Lisne uši krumpira (184) Lisne uši krstašica (310) Lisne uši lisnatog povrća (347) Lisne uši mahunarki (377) Lukov moljac (410) Lukova minirajuća muha (409) Lukova muha (406) Lukova grinja (413) Lukove zlatice (413) Mala repičina proljetna pipa (318) Metlica (168) Miceliofagne nematode (461) Miner (322) Miner poriluka (410) Minirajuća muha (449, 455) Mrkvina lisna buha (431) Mrkvina lisna uš (430) Mrkvina muha (428) Mrkvina cistolika nematoda (431) Muhe (lisni) mineri (241, 321, 348) Mušica komušarica (319) Nematode korijenovih kvržica (172, 348) Nematode smeše pjegavosti korijena (171) Pipe mahunarke (378) Pjegavi graškov savijač (383) Poljske voluharice (175) Povrtna sovica (313) Proljetna sovica (l65,l66) Prugasti poljski miš (176) Ptice (178) Puževi (174, 348, 352, 386) Repičin moljac (322) Repičin sjajnik (322) Repičina osa listarica (321) Repičina pipa komušarica (319) Repičine proljetne pipe (320) Repičin crvenoglavi buhač (307)

Repin buhač (349) Repin moljac (352) Repina muha (350) Repina nematoda (351, 352 ) Rovac (159, 449) Ružičari (322) Salatin moljac (348) Saprofagne nematode (461) Siva pipa (349) Sojin moljac (386) Sovica gama (313, 450) Sovica ipsilon (165,166) Sovice pozemljuše (l65, 322, 348, 352, 449) Stabljikina nematoda (l69, 386) Stričkov šarenjak (450) Šampinjonske grinje (462) Šampinjonske muhe (459) Špargin korjenaš (454) Špargina muha (454) Šampinjonske mušice (249, 459) Špargine zlatice (453) Štakori (178) Štetnici u du (159, 322, 348, 352, 386) Usjevna sovica (165) Velika kupusna muha (309) Vepar(178) Vodena voluharica (176) Voluharice (175) Vrbotoč (450) Zec divlji (178) Zelena breskvina uš (186), (246) Zelena graškova lisna uš (378) Zeleni barid (318) Žičnjaci (159, 449) Žuta kukuruzna sovica (167, 322, 348) Žutogdi miš (176)

štetnici p o v r ć a (Znanstveni nazivi) Acanthoscelides obtectus (380) Acrolepia assectella (410) Acrolepiopsis assectella (410) Acvrtosiphon pisum (185, 378) Agriotes lineatus (159) Agriotes sp. (159) Agriotes sputator (159) Agriotes ustulatus (159) Agromyza andalusiaca (449) Agromyza apfebecki (449) Agrotis ypsilon (l65, l66) Agrotis segetum (l65) Aleyrodes proletella (321) Aphelenchoides composticola (461) Aphelenchoides saprofilus (461) Aphis craccivora (310, 450) Aphis fabae (185, 310, 347, 377, 450) Aphis frangulae (185) Aphis gossypii (186, 347, 450) Aphis nasturtii (185) Aphis pomi (185) Apion dainryi (449) Apodemus agrarius (176) Apodemus flavicollis (176) Arctia caja (348) Arion (174) Ar\icola terrestris (176) Athalia rosae (321) Aulacorthum circumflexus (185) Aulacorthum solani (185, 310, 347) Autographa gamma (313, 450) Baris chlorizans (318) Baris laticollis (318)

Bemisia tabaci (235) Brachycaudus cardui (450) Brachycaudus helichrysi (185) Bradysiacaprica (249) Brevicor>'^ne brassicae (310), (311) Bruchus pisorum (381) Bruchus leutis (383) Bruchus rufimanus (383) Calocoris (433) Caloglyphus mycophagus (462) Capitophorus hippophaes (185) Cassida deflorata (449) Cavariella aegopodii (185, 430) Cavariella pastinacae (185) Cecidomydae (459) Ceutorrhynchus (obstrictus) assimilis (319) Ceutorrhynchus pallidactylus (318) Ceutorrhynchus pleurostigma (317) Ceutorrhychus quadridens (318) Chaetocnema tibialis (349) Chortophila antiqua (406) Chortophila brassicae (307) Chortophila floralis (309) Chramatomyia /Phytomyza/ horticola (241) Contarinia nasturtii (309) Contarinia pisi (384) Cossus cossus (450) Cricetus cricetus (176) Crioceris asparagi (453) Crioceris duodecimpunctata (453) Dasyneura brassicae (319)

Delia brassicae (307) Delia /Chortophila, Phorbia, Hylemyia/ antiqua (406) Delia floralis (309) Delia /Phorbia/ florilega (379) Delia /Phorbia/ platura (379) Delia radicum (307) Depressaria clepressella (433, 434) Depressaria erinaceella (450) Depresaria nervosa (434) Deroceras (174) Ditylenchus clipsaci (169) Ditylenchus myceliophagus (461) Drosophila flava (322) Elateridae (159) Etiella zinckenella (386) Eucosma /Semasia/ conterminana (348) Euleia heraclei (433, 434) Euridema oleraceum (309) Euryxlema ventrale (309) Euxoa temera (165, 166) Evergestis extimalis (322) Erankliniella occidentalis (232) Gastropoda (174) Globodera pallida (198) Globodera rostochiensis (198) Giylotalpa grylotalpa (159) Helicella (174) Helicoverpa armigera (l67) Heliothis obsoleta (l67) Helix (174) Heliothrips haemorrhoidalis (233) Helomyza lurida (408) Heterodera carotae (431) Heterodera cruciferae (319) Heterodera gottingiana (385) Heterodera schachtii (351) Heteropeza pygmaea (459) Hydroecia xantenes (450) Hylemyia antiqua (406) Hylemyia floralis (309) Hyperomyzus lactucae (347) Kakothrips robustus (384) Kiefferia pimpinellae (433)

Larinus cynarae (449) Lasioptera carophila (433, 434) Laspeyresia dorsana (383) Laspeyresia nigricana (383) Leptinotarsa decemlineata (190) Lepus europaeus (178) Lilioceris merdigera (413) Limax (174) Linnopodes antennaepes (462) Liriomyza biyoniae (241) Liriomyza cepae (409) Liriomyza huidobrensis (241, 348) Liriomyza trifolii (241) Lixus anguinus (322) Lixus junci (349) Lixus myagri (322) Lyoriella auripila (249) Lycoriella /Sciara, Bradysia/ auripila (459) Lycoriella mali (249, 459) Lycoriella solani (459) Lygus (433) Loxostega sticticalis (l68) Macrosiphum euphorbiae (185, 310, 347) Magaselia agarici (459) Magaselia halterata (249, 459) Megaselia nigra (349, 459) Megoura viciae (310) Meligethes aeneus (322) Meloidogyne arenaria (172) Meloidogyne artiellia (172) Meloidogyne chitwoodi (172) Meloidogyne fallax (172) Meloidogyne hapla (172) Meloidogyne incognita (172) Meloidogyne javanica (172) Meloidogyne spp. (172) Melolontha melolontha (159) Mamastra brassicae (313) Mamastra oleracea (313) Metopolophium dirhodum (185), (310) Microtus arvalis (175) Milax (174) Mycophilla barnesi (459) Mycophilla speyeri (459) Myzus ascalonicus (185), (310) Myzus ornatus (185, 347)

Myzus persicae (184, 185, 246, 310, 347) Napomyza gymnostoma (410) Nasonoria ribisnigri (347) Ondatra zibethica (177) Oryctogalus cuniculus (178) Ostrinia /Pyrausta/ nubilalis (248) Oxythirea funesta (322) Papilio machaon (433, 434) Parahypopta /Hypopta/ caestrum (454) Paraphlencchus myceliophthorus (461) Pegomya betae (350) Pegomya hyoscyami spinaciae (350) Pemphigus bursarius (348) Pemphigus spp. (310, 347) Phlyctaenodes sticticalis (168) Phyllotreta atra (306) Phyllotreta cruciferae (306) Phyllotreta diademata (306) Phyllotreta nemorum (306) Phyllotreta nigripes (306) Phyllotreta undulata (306) Phytomyza atricornis (433, 434) Phytomyza lateralis (463) Phytomyza pastinacae (434) Phytomyza rupifes (321) Phorbia floralis (309) Phoridae (459) Phorodon humuli (185) Phthorimaea operculella (197) Pieris brassicae (315) Pieris rapae (315) Pitymys sp. (176) Platyparaea poeciloptera (454) Plutella xylostella (312) Pratylenchus brachyurus (171)

Pratylenchus coffeae (171) Pratylenchus penetrans (171) Pratylenchus spp. (171) Pratylenchus thornei (171) Pratylenchus vulnus (171) Pratylenchus zeae (171) Psila rosae (428, 433, 434) Psylliodes chr>\socephala (307) Pygmephorus sp. (462) Pyrameis cardui (450) Rhabditis sp. (461) Rhizoglyphus echinopus (413) Rhopalosiphoninus latysiphon (433) Rhopalosiphum insertum (185) Rhopalosiphum padi (185) Sciariclae (249, 459) Semasia conterminana (348) Sitona spp. (378) Spheroderma testaceum (449) Suilia lurida (408) Sus scrofa (178) Talpa eurapea (178) Tanymecus dilaticollis (349) Tanymecus palliates (349) Tarsonemus myceliophagus (462) Tetranychus urticae (243) Thrips tabaci (233, 411) Thrips fuscipennis (233) Tipula sp. (159) Trialeurodes vaporariorum (237) Trioza apical is ( 431) Trioza viridula (431) Tropinota hirta (322) Tyroglyphus linteri (462) Vasates lycopersci (248)

B Bolesti p o v r ć a Hrvatski nazivi Antraknoza krastavca (288) Antraknoza špinata (363) Bakterijska krastavost plodova paprike i patlidžana (278) Baktrijska pjegavost kupusnjača (335) Bakterijska pjegavost lista paprika (279) Bakterijska pjegavost lista pečurke (467) Bakterijska pjegavost rajčice (266) Bakterijska prstenasta pjegavost graha (390) Bakterijska rubna tmlež salate (359) Bakterijska trulež listova i stabljike salate

(360)

Bakterijska trulež unutrašnjih listova salate (360) Bakterijske bolesti krumpira (214) Bakterijsko venuće rajčice (267) Baršunasta plijesan lista rajčice (263) Bijela gipsasta bolest pečurke (467) Bijela noga krumpira (207) Bijela Hrda hrena (337) Bijela Hrda kupusnjača (329) Bijela trulež lukovičastog povrća (416) Bijela trulež graha (389) Bijela trulež gražka (394) Bijela trulež krastavca (283) Bijela trulež lisnatog povrća (353) Bijela trulež paprika (274) Bijela trulež rajčice (253) Cerkospora cikle (366) Crna noga krumpira (215) Crna pjegavost korijena (439) Crna pjegavost lista krastavaca (284) Crna pjegavost ljuske lukovice (418) Crna trulež mrkve (439) Crna trulež provodnih snopova kupusnjača (334) Crtičavost lišća krumpira (217) Crvena trulež (440)

Crv^ena trulež šparge (4 Čađava pjegavost rajčice (263) Enacijski mozaik graška (395) Fitoplazma rajčice (268) Fuzarijsko venuće kupusa (326) Fuzarijsko venuće paprika (275) Gangrena gomolja krumpira (213) Gangrena korijena vrata paprika (273) Hrda Hrda Hrda Hrda Hrda Hrda Hrda Hrda Hrda

blitve (366) boba (396) endivije i radiča (359) graha (386) graška (394) luka (417) poriluka (417) salate (359) šparge (455)

Koncentrična pjegavost kupusnjača (331) Koncentrična pjegavost lišća cn^enog luka i poriluka (417) Koncentrična pjegavost lista krumpira (205) Koncentrična pjegavost lista salate (356) Koncentrična pjegavost paprike i patlidžana (276) Koncentrična pjegavost rajčice (261) Krasta vost korijena celera (441) Krastavost korijena cikle (368) Krastavost obična krumpira (214) Krastavost plodova krastavca (289) Krastavost plodova rajčice (267) Krastavost prašna krumpira (211) Krumpirova plijesan (201) Krumpirov rak (211) Kupusna kila (325) Masna pjegavost graha (390) Meka trulež pečurke (464)

Mozaik lista krumpira (217) Mumifikacija glave kupusa (333) Mumifikacija plodišta pečurke (467) Nekrotična (prstenasta) pjegavost lista špinata (364) Nekroza korjenovog vrata (389) Obični mozaik graha (390) Obični mozaik graška (395) Palež graška (392) Palež lišća mrkve (435) Paučinasta plijesan pečurke (465) Pjegavost lista blitve (366) Pjegavost lista salate (359) Pjegavost lista špinata (364) Pjegavost lista blitve (366) Plamenjača luka (413) Plamenjača rajčice (259) Pepelnica blitve (367) Pepelnica artičoke (450) Pepelnica graška (394) Pepelnica krastavca (287) Pepelnica kupusnjača (333) Pepelnica matovilca (369) Pepelnica mrkve (439) Pepelnica patlidžana (277) Pepelnica rajčice (264) Pepelnica salate (328) Peronospora graška (391) Peronospore luka (413) Pjegavost gomolja krumpira (212) Pjegavost lista peršina (438) Pjegavost lista rajčice (262) Plamenjača artičoke (450) Plamenjača blitve (365) Plamenjača graška (391) Plamenjača kupusnjača (328) Plamenjača krastavca (285) Plamenjača luka (413) Plamenjača matovilca (368) Plamenjača patlidžana (276) Plamenjača paprika (276) Plamenjača rajčice (259) Plamenjača salate (355) Plamenjača špinata (362)

Plamenjača štitarki (441) Plijesan rajčice (259) Plutavost korijena patlidžana (276) Plutavost korijena rajčice (255) Polijeganje ponika (lisnatog povrća) (352) Polijeganje rasada kupusnjača (323) Prstenasta pjegavost blitve (367) Prstenasta pjegavost kupusnjača (331) Prstenasta trulež gomolja krumpira (215) Rak krumpira (211) Rak pastrnjaka (438) Rak stabljike rajčice (254) Siva pjegavost lista blitve (367) Siva pjegavost lista celera (437) Siva pjegavost lista paprika (276) Siva pjegavost lista špinata (364) Siva plijesan patlidžana (277) Siva plijesan luka (415) Siva plijesan rajčice (265) Siva plijesan salate (357) Smeđa pjegavost graha (387) Smeđa pjegavost plodova paprika (277) Smeđa pjegavost mrkve (436) Smeđa pjegavost salate (356) Smeđa plijesan boba (396) Smeđa trulež krumpira (216) Smeđa trulež rajčice (254) Snijet luka (418) Srebrolikost kore krumpira (210) Stisnuće korijenovog vrata paprika (275) Stolbur (217), (279) Suha trulež kupusa (330) Suha trulež pečurke (464) Suha trulež plodova paprika (278) Tartufska bolest (466) Trulež gomolja krumpira (208) Trulež korijena krastavaca (283) Trulež korijena rajčice (256) Trulež stabljike krastavaca (284) Trulež glavice artičoke (451) Trulež korijenova vrata artičoke (451) Trulež plodova patlidžana (278) Uglata pjegavost lista graha (388)

Uglata pjegavost lista krastavca (290) Uvijenost lista krumpira (218) Venuče artičoke (451) Venuče boba (397) Venuče graška (395) Venuče krastavca (281) Venuče kupusnjača (fitoftora) (327) Venuče krumpira (209) Venuče salate (354) Venuče špinata (362) Viroidi vretenastosti gomolja krumpira (218) Viroidi vretenastosti gomolja krumpira na rajčici (273) Virus crne prstenaste pjegavosti kupusa (336) Virus enacije graške (395) Virus mozaika celera (441) Virus mozaika karfiola (336) Virus mozaika krastavca na krastavcu (290) Vims mozaika krastavca na paprici (280) Virus mozaika krastavca na rajčici (270) Virus mozaika krastavca na salati (361)

Virus mozaika krastavca na špinatu (365) Virus mozaika lucerne na paprici (280) Virus mozaika rajčice (269) Virus mozaika rajčice na paprici (280) Virus mozaika repe na špinatu (365) Virus mozaika rotkve (337) Virus mozaika salate (360) Virus pjegavosti i venuča rajčice (273) Virus rane nekroze graška (395) Virus uvelosti boba (397) Virus običnog mozaika graha (390) Virus običnog mozaika graška (395) Virus zadebljanja žila salate (361) Virus žutice repe na špinatu (365) Virus žutog mozaika postrne repe (336) Virus žutog mozaika graha (391) Vodenasta gnjiloča kupusnjača (335) Zelena plijesan pečurke (466) Zeleno venuče paprika (275) Žičnjaci (432) Žučenje lišča štitarki (440) Žuto venuče paprike (Stolbur) (279)

B Bolesti povrća Znanstveni nazivi Actinomyces scabies (214) Albugo Candida (329, 337) Alfalfa mosaic virus (280) Alternaria brassicae (331) Alternaria brassicicola (332) Alternaria cichorii (356) Alternaria dauci (435) Alternaria porri (417) Alternaria radicina (439) Alternaria raphani (332) Alternaria solani (205), (261) Alternaria spp. (276, 331) Ascochyta hortorum (451) Ascochyta pisi (392) Ascochyta pinodes (393) Aspergillus (466) Bean common mosaic virus (390) Bean yellow mosaic vims (391) Beet mosaic virus (365) Beet yellow virus (365) Big vein virus (361) Botr>tis aclada = B. allii (415) Botrytis byssoidae (416) Botiytis cinerea (265, 277, 357, 415) Botr>l:is fabae (396) Botrytis squamosa (415) Botrytis spp. (415) Bremia lactucae (355, 450) Broad bean wilt favavirus (397) Cauliflower mosaic virus (270, 336) Cercospora armoraciae (337) Cercospora beticola (364, 366) Chalara elegans (252) Cladosporium (466) Cladosporium cucumerinum (289) Cladosporium fulvum (263) Cladosporium variabile (364) Clavibacter michiganensis (215)

Clavibacter michiganensis subsp. michiganensis (267) Celer)' mosaic virus (441) Cercospora unamunoi (276) Colletotrichum altramentarium (209) Colletotrichum coccodes (209) Colletotrichum dematium f. sp. circinaus (418) Colletotrichum dematium f. sp. spinaciae (363) Colletotrichum lindemuhianum (387) Colletotrichum nigrum (277) Colletotrichum orbiculare (288) Cucumber mosaic virus (280, 290, 361, 365) Dactylium dendroides (465) Diehliomyces microspoais (466) Didymella lycopersici (254) Didymella biyoniae (284) Erwinia carotovora (451) Ewinia carotovora v. atroseptica (215) Ewinia carotovora v. carotovora (215, 335) Ewinia carotovora v. chiysantemi (215) Eiysiphe betae (367) Eiysiphe heraclei (439) Eiysiphe cichoricearum (287) Eiysiphe cichoriacearum f. sp. cichorii (358) Erysiphe caiciferarum (333) Er^^siphe orontii (369) Erysiphe pisi (394) Eulvia fulva (263) Eusarium asparagi (456) Eusarium moniliforme (456) Eusarium oxysporum (209, 281, 456) Eusarium oxysporum f. sp. melonis (281)

Fusarium oxysporum - conglutinans (325) Fusarium oxysporum f. sp. lycoperisici

(258) Fusarium oxysporum f. sp. capsici (275) Fusarium oxysporum f. sp. cumerinum

(282) Fusarium oxysporum f. sp. niveum (282) Fusarium oxysporum f. sp. spinaceae

(362) Fusarium Fusarium Fusarium Fusarium Fusarium Fusarium Fusarium

roseum (456) solani (451) solani var. coeruleum (209) solani f. sp. emartii (209) solani f. sp. psi (395) spp. (208, 397, 418) trichothecioides (209)

Helicobasidium brebissonii (440, 456?) Helminthosporium solani (210) Helminthosporium variabile (364) Heterodera carotae (431) Heterosporium variabile (364) Itersonilia pastinacae (438) Lettuce mosaic virus (360) Leveillula taurica (264, 277) Leveillula taurica f. sp. cynarae (450) Marsonina panattoniana (356) Michrodochium panattonianum syn. Marsonina panattoniana (356) Mycogone perniciosa (464) Mycosphaerella brassicicola (331) Mycosphaerella pinocles (393) Olipidium brassicae (324) Oospora pustu la ns (212) Pea common mosaic virus (395) Pea eady brownning virus (395) Pea enation mosaic virus (395) Penicillium (466) Peronospora destructor syn. P. schleideni (413) Peronospora effusa (362) Peronospora farinosa f. betae syn. P. schachtii (365)

Peronospora farinosa f. sp. spinaciae (362) Peronospora parasitica (328) Peronospora spinaciae (362) Peronospora tabacina (276) Peronospora valerianellae (368) Peronospora viciae f. sp. Pisi syn. P. pisi (391) Phaeoisanopsis griseola syn. Isariopsis griseola (388) Phoma aplicola (441) Phoma betae (367) Phoma exigua var. exigua (213) Phoma exigua var. foveata (213) Phoma lingam (330) Phoma medicaginis var. pinodella syn. Ascochyta pinodella (393) Phoma valerianellae (368) Phomopsis sclerotiodes (283) Phomopsis vexans (278) Phytophthora capsici (256, 273, 278) Phytophthora citricola (256) Phytophthora ciyptogea (256) Phytophthora infestans (201, 259) Phytophthora megasperma (327) Phytophthora (parasitica) nicotianae (256) Phytoplasma solani (217, 268, 279) Phytophthora nicotianae var. parasitica (260) Plasmodiophora brassicae (325) Plasmopora umbelliferarum (441) Polyscytalum pustulans (212) Potato leaf roll virus (218) Potato spindle tuber viroid (218, 273) Potato virus A (218) Potato virus Y (X) (217) Pseudomonas cichorii (360) Pseudomonas syringae (279) Pseudomonas syringae pv. lachiymans (286, 290) Pseudomonas syringae pv. Maculicola (335) Pseudomonas marginalis pv. Marginalis (359) Pseudomonas syringae pv. Phaseolicola (390)

Pseudomonas syringae pv. tomato (266) Pseudomonas solancearum (216) Pseudomonas sp. (467) Pseudomonas tolaasii (467) Pseudoperonospora cubensis (285) Puccinia alii (417) Puccinia asparagi (455) Pucx1nia hieracii f. sp. Cichorii (359) Puccinia opizii (359) Pyrenocheta lycopersici (255, 276) Pythium debarianum (368) Pythium spp. (252, 324, 353) Pythium ultimum (368) Radish mosaic virus (337) Ralstonia solanacearum (216) Ramularia beticola (367) Ramularia spinaciae (364) Rhizoctonia solani (207, 252, 275, 324, 352, 389, 451) Sclerotinia minor (368) Sclerotinia sclerotiorum (253, 274, 283, 333, 389, 394) Sclerotinia spp. (353, 451) Sclerotium cepivorum (416) Sclerotium rolfsii (254) Scopulariopsis fimicola (467) Septoria apii (437) Septoria apiicola syn. S. apii (437) Septoria apiicola graveolentis (437) Septoria ducina (436) Septoria lactucae (359) Septoria lycopersici (262) Septoria petroselini (438) Sphaerotheca fuliginea (287) Spongospora subterranean (211)

Synchytrium endobioticum (211) Streptomyces candidus (214) Streptomyces globisporum (214) Streptomyces scabies (214) Streptomyces spp. (368) Streptomyces violaceus (214) Thanatephorus cucumeris (207, 352, 440) Tricohoderma (466) Urocystis cepulae (418) Uromyces appendiculatus (386) Uromyces bete (366) Uromyces pisi (394) Uromyces viciae - fabae (396) Verticillium albo - atrum (257, 275, 283) Verticillium dahliae (257, 275, 283) Xanthomonas campestris pv. Campestris (334) Xanthomonas campestris pv. vesicatoria (267, 278) Xanthomonas campestris pv. Vitians (360) Tomato mosaic virus (269, 280) Tomato spotted wilt virus (273) Turnip mosaic virus (336) Turnip yellow mosaic virus (336) Virus A (218) Virus X (217) Virus Y (217) Veticillium albo - atrum (210) Veticillium dahliae (210, 451) Veticillium fungicola syn. V. malthausei (464) Veticillium sp. (337)

Popis hrvatskih i znanstvenih naziva najvažnijih korova u povrću

crvena mrtva kopriva - Lamium pwpureum L. čestoslavica - Veronica spp. divlja ljubica - Viola awensis iMurr. divlja mrkva - Daiicus carota L. divlja repica - Raphanus raphanistrum L. divlja zob - Avena fatiia L. divlji sirak - Sorghum halepense (L.) Pers. dvornici - Polygonum spp. europski mračnjak - Abutikm theophrasti iMed. gavez - Symphitum officinale gorušica - Sinapis awensis L. grbak obični - Rorippa sylvestris {1..) Bess, grbica sivkasta - Cardaria draba (L.) Desv. jarmen - Anthemis awensisL. jednogodišnja vlasnjača - Poa annua L. kamilica - Matricaria chamomillaL. konica - Galinsoga parviflora Cav. koniščak - Rumex obtusifolius L. kostriš - Senecio vulgaris L. koštan - Echinochloa crus -gallUL.) P. B. ladolež - Convolvulus sepium limundžik - Ambrosia ajiemisiifoliaL. loboda - Chenopodium album L. Ijuljevi - Lolium spp. mašnjak - Tblaspi awense L. metvica - Mentha spp. mišjakinja, črevec - Stellaria media (L.) Will.

mjehurasta sljezolika - Hibiscus trionum L. mnogosjemena loboda - Chenopodium polyspermum L. muhar sinji - Setaria glauca (L.) P. B. muhar zeleni - Setaria viridis (L.) P B. obična vlasnjača - Poa trivialis obični čičak - Xanthium strumarium L. obični oranj - Sisymbrium officinale (L.) Scop. os jak - Cirsium awense {L.) scop. pastirska torbica - Capsella bursa pastoris (L.) Med. pepeljuga - Atriplex patula L. pirika - Agropyron repensil.) P B. pomoćnica - Solanum nigrum L. preslica - Equisetum aivensisL. proso - Panicum spp. rasperjani oranj - Descurainia sophia (L.) Prantl slak - Convolvulus arvensis L. svinjak - Sonchus awensisL. svračica - Digitaria sanguinalis (L.) Scop. štavelj - Rumex crispus L. štir - Amaranthus retroflexus L. šupljica -Myagrum perfoliatum L. troskot - Cynodon dactylon (L.) Pers. tušt - Ponulaca oleracea L. uročnjak - Arabidopsis thaliana (L.) Heynh. žabljak Ranunculus repensL.

XXIII. LITERATURA

ACTA (1990): Guide pratique de defense des cultures. ACTA, Paris Baric K. (2001). Suzbijanje korova u krumpiru prije i nakon sadnje. Gospodarski list, 5:53 Blackman, R.L., Eastop, F. F. (2000): Aphids on the Wodd,s Crops. Wiley, Chichester, New York Calzolori A., PontiL, LaffiF., (1992): Malattie batteriche delle piante; Ed. Informatore Agrario ContiM., Gallitelli D. (1996) : I principali vims della piante ortive; Calderini Bologna Copping, L. G. (1998): The BioPesticide Manual. BCPC, Farnham Davis R. M. (1997): Compendium of Lettuce Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota DavisM. R. (2002): Compendium of Umbelliferous Crop Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota Decker, H. (1981): Plant Nematolodes and their Control,Washington Fragmenta phytomeciica et herhologica, Zagreb, Hrvatsko agronomsko društvo, svi brojevi Furlan, L. et al (1999): Elateridi e altri insetti terricoli. Edagncole Bologna Haskell, F.T., McFwan, P. (1998): Ecotoxicology. Kluwer Publ. Dordrecht, Boston, London Hoivse, P., Stevens, I., Jones, O. (1998): Insect Pheromones and their Use in Pest Management. Chapman & Hall, London Gebel D. (2003). U'nkrautbek^uiiphung im Ackerbau und Griinland. Im 2003 Taschenbuch des Flanzenarztes. Munster. Glasilo biljne zaštite, godišta od 2001 dalje, Hrvatsko društvo biljne zaštite, Zagreb llagedorn J. DonaId {19S9): Compendium of Pea Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota Hall R. (1994): Compendium of Bean Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota Igrc Barčič,J. (1998): Sredstva za zaštitu bilja. Kem. sredstva u poljoprivredi, pravilna i sigurna uporaba, broj 1/6. Min. polj. i šum., Zagreb Igrc Barčić, ]., Maceljski, M. (2001): Ekološki prihvatljiva zaštita bilja od štetnika. Zrinski, Čakovec Jaivis R. (1993): Managing diseases in greenhouse crops; APS Press, St. Paul, Minnesota Jones J. (1993): Compendium of Tomato Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota KišpatićJ. i sur (1969). Korovi i herbicidi. Zagreb. KišpatičJ. (1967). Herbicidi i njihova primjena u poljoprivredi. Zagreb. Kolektiv autora: (1983): Priručnik izvještajne i prognozne službe zaštite poljoprivrednih kultura. Savez društava za zaštitu bilja Jugoslavije. KovačevičJ. (1976). Korovi u poljoprivredi. Zagreb. Kovačevič, Ž. (1952., I960): Primijenjena entomologija, I. i IL knjiga, Polj. nakladni zavod, Zagreb Lešič R., Pavlek P., Cvjetković B. (1993): Proizvodnja povrtnog sjemena; Udžbenici Agronomskog fakulteta, Zagreb Lešič, R. i sur (2002): Povrćarstvo, Zrinski, Čakovec Maceljski, M. (1967): Fitofarmacija, opći dio. Sveučilište u Zagrebu. Maceljski, M., Igrc,J. (1991): Entomologija, štetne i korisne životinje u ratarskim usjevima. Sveučilište u Zagrebu, Fakultet poljoprivrednih znanosti

Maceljski, M. (1992): Metode i aparati za primjenu pesticicia. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb Maceljski, M. i sur. (1997): Zaštita povrća od štetočinja. Znanje, Zagreb Maceljski, M. (2002): Poljoprivredna entomologija, II. izdanje, Zrinski, Čakovec Maceljski, M., Cvjetković, B., Igre Barčič, Ostojič, Z. (2002): Priručnik iz zaštite bilja (za zaposlenike u poljoprivrednim ljekarnama). II. izd. Zavod za zaštitu bilja i Hrv^atsko dmštvo biljne zaštite, Zagreb Maas G. et al. (1990). Official and not registred herbicide recommendations for vegetable crops, herbs and medical plants. Intern. Society for Horticukural Science and EWRC. 3rd issue. Braunschv^ieg. Maurin G. (1993). Possibilites de remplacement diune culture accidentEe. ACTA, Paris. National Reserch Council {19%)'. Ecologically Based Pest Management. National Acad. Press. Washington OerkeE. C., Debne, H. W., Schonheck, ¥., Weber, A. (1994): Crop Production and Crop Protection. Elsevier. Ostojič Z., Barič K. (2001). Korovi kao činitelji proizvodnje krumpira. Glasilo biljne zaštite, 2: 102-106 Ostojič, Z., Barič, K. (2002): Suzbijanje korova u povrću. Gospodarski list, 7: 45-51 Ostojič, Z., Banč, K. (2002): Općenito o korovnoj flori i suzbijanju korova u povrću. Glasilo biljne zaštite, 6: 317-323 Ostojič Z., Barič K. (2003). Kemijske mjere borbe protiv korova u plodovitom povrću. Glasilo biljne zaštite, 1: 11-18 Oštrec, Lj. (1998): Zoologija, štetne i korisne životinje u poljoprivredi. Zrinski, Čakovec PelletierJ. et al. (1994). MEmento dEsherbage des legurames. CTIEL, Paris. Persley,]., G. (1999): Biotechnology and Integrated Pest Management. CAB International. Pimentel, D. (1997): Technique for Reducing Pesticide Use. Wiley, New York Ponti I., LaffiF. (1990): Malattie crittogamiche delle piante ortive; Ed. Informatore Agrario PolliniA. (2003): La difesa delle piante da orta; Edagricole, Bologna PolliniA. (2003): Manuale di Entomologia applicata. Edagricole, Bologna RecbciglJ., E., Recbcigl, N. A. (2000): Insect Pest Management. Lewis Publ. London Rousb R. T., Denbohn, I., Pickett J. A., Devonshire, A. L. (1998): Insecticide resistance: from mechanisms to management. Ph. trans. Royal Soc., London Riižič S. (2002). Suzbijanje korova herbicidima u povrtlarstvu. Novi Sad. ScbwaiizF. H. (1995): Compendium of Onion and Garlic Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota Speigbt, R.M., Hunter, D.M., Watt, D.A. (1999): Ecology of Insects, Blackwell Sciences, Oxford Tomlin D.S. Editor The Pesticide Manual X Edition. Brit. Crop Prot. Counc & Roy. Soc. Chem. London Vrabl, S. (1999): Posebna entomologija. Univerza v Mariboru Webster, J. M. (1972): Economic Nematology, London Wbitebead, A. G. (2002): Plant Nematode Control, London Zitter T. A. (1998): Compendium of Cucurbit Diseases; APS Press, St. Paul, Minnesota

Autori Akademik Milan Maceljski, profesor emeritus, Agronomski fakultet, Zagreb: Predgovor, Štetočinje koji ugrožavaju povrće (štetnici), Mjere zaštite povrća (osim solarizacije tla i kemijske sterilizacije tla), Sredstva za zaštitu bilja. Pregled sredstava za zaštitu povrća (uvod, zoocidi), Priprema i primjena sredstava za zaštitu bilja, Sustavi zaštite povrća, Štetnici različitih vrsta povrća (osim nematoda). Krumpir (uvod, ključ štetnici, krumpirov moljac), Plodovito povrće (kljuć štetnici, kukuruzni moljac i ostali štetnici). Krstašice (kljuć štetnici i štetnici osim lisnih uši i nematode), Lisnato povrće (ključ štetnici i štetnici osim lisnih uši i nematode), Lepirnjače, Lukovičasto i Korjenasto povrće (ključevi štetnici). Višegodišnje povrće (štetnici), Rjećnik upotrijebljenih stručnih izraza. Značenje oznaka upozorenja i obavijesti. Popis djelatnih tvari i pripravaka sredstava za zaštitu bilja. Indeks 2. Dr. sc. Bogdan Cvjetković, red. sveuč. prof., Agronomski fakultet, Zagreb: Štetočinje koji ugrožavaju povrće (uzročnici bolesti). Pregled sredstava za zaštitu bilja (fungicidi), Krumpir, Plodovito povrće. Krstašice, Lisnato povrće, Lepirnjače, Lukovičasto povrće, Korjenasto povrće (u svim tim poglavljima ključ bolesti i bolesti). Višegodišnje povrće (bolesti). Uzgajane gljive (bolesti). Dr. sc. Zvonimir Ostojić, red. sveuč. prof., Agronomski fakultet, Zagreb: Štetočinje koji ugrožavaju povrće (korovi), Pregled sredstava za zaštitu bilja (herbicidi), Krumpir, Plodovito povrće. Krstašice, Lisnato povrće (u svim tim poglavljima suzbijanje korova), Najvažniji korovi u povrću, Rječnik upotrijebljenih stručnih izraza (dio). Indeks 1. i 3. Dr. sc. Jasminka Igrc Barčić, red, sveuč. prof., Agronomski fakultet, Zagreb: Krumpir (lisne uši, krumpirova zlatica), Plodovito povrće. Krstašice, Lisnato povrće (u tim poglavljima lisne uši), Lepirnjače, Korjenasto povrće (u tim poglavljima štetnici osim nematoda). Mr. sc. Neda Pagliarini, Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu, Zagreb: Plodovito povrće (štetnici osim lisnih uši i kukuruznog moljca), Lukovićasto povrće (štetnici). Uzgajane gljive (štetnici). Dr. sc. Ljerka Oštrec, izv. sveuč. prof., Agronomski fakultet, Zagreb: Mjere zaštite povrća (solarizacija tla i kemijska sterilizacija tla), štetnici različitih vrsta povrća. Krumpir, Krstašice, Lisnato povrće, Lepirnjaće, Korjenasto povrće (u tim poglavljima nematode). Mr. sc. Klara Baric, Agronomski fakultet, Zagreb: Lepirnjače, Lukovićasto povrće, Korjenasto povrće. Višegodišnje povrće (u tim poglavljima suzbijanje korova). Mr. sc. Ivanka Čizmić, Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu, Zagreb: Bolesti povrća koje se prenose sjemenom i njihovo suzbijanje.

BASF

( s p o n z o r i )

( S F O N Z O R J)

syngenta PROIZVODNJA, USLUGE, UVOZ - IZVOZ, ZASTUPSTVA, TRGOVINA

AGROTRG d.0.0. za proizvodnju i trgovinu

GORNJA LOMNICA, Lj. Gaja 36

BIBLIOTEKA ZNANSTVENO POPULARNA DJEL\ knjiga 50 Nakladnik: ZRINSKI d . d , Čakovec Za nakladnika: Vladimir Halić, dipi. graf. ing. Urednik: akademik Milan Maceljski Recenzenti: Dr. sc. Josip Borošić Dr. sc. Draženka Jurković Dr. sc. Lea Milevoj Lektor: Ivan Martinčić, prof. Grafičko

uređenje i oblikovanje naslovne stranice: Služba dizajna ZRINSKI d.d. Autor fotografije na naslovnici: akademik Milan Maceljski

Copyright: © autori i ZRINSKI d.d., Čakovec, 2004. Odobrenjem Povjerenstva za znanstveno-nastavnu literaturu Sveučilišta u Zagrebu br. 02-4312/3-2003. od 9. ožujka 2004. rukopisu pod naslovom "ŠTETOČINJE POVRĆA", autora: dr. sc. Milana Maceljskog, dr. sc. Bogdana Cvjetkovića, dr. sc. Zvonimira Ostojića, dr. sc. Jasminke Igre Barčić, mr. sc. Nede Pagliarini, dr. sc. Ljerke Oštrec, mr. sc. Klare Barić, mr. sc. Ivanke Čizmič odobrava se korištenje naziva sveučilišni udžbenik (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis). CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 635.1/.8:632.9>(035) 632.9:635.1/.8X035) ŠTIiTOČTNJE povrća : s opsežnim prikazom za.štite povrća od štetnika, uzročnika bolesti i korova / Milan Maceljski . . . . - Čakovec : Zrinski, 2004. (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu = Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis) (Biblioteka Znanstvenopopularna djela ; knj. 50) Bibliografija. ISBN 953-155-080-8 1. Maceljski, Milan I. Povrtlarstvo - Štetnici ~ Zaštita II. Povrće ~ Štetnici ~ Zaštita 440317043

Tisak: ZRINSKI d.d., Čakovec / 1000 primjeraka