111pretovarna i Transportna Mehanizacija

UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

PRETOVARNA SREDSTVA I INDUSTRIJSKI TRANSPORT 2009/2010. - seminarski radovi –

April, 2010. godine

Osnovna obilježja transportne mehanizacije UVOD Transportom se vrši prevoz ljudi, robe i materijala između dva ili više određenih mjesta gdje se pod transportom materijala podrazumijeva prevoz različitih proizvoda, poluproizvoda, sirovina... Svaka prizvodno-tehnološka cjelina ima odgovarajuću ulogu u izradi proizvoda te se vrši povezivanje različitih proizvodno-tehnoloških cjelina. Ovo se ostvaruje odgovarajućim sistemom transporta. Svrha povezivanja jeste da se ostvari što kraće vrijeme izrade proizvoda. Kroz svoj seminarski rad koji sam radila na temu "Osnovna obilježja transportne mehanizacije" prikazala sam koja su to sredstva pretovara i transporta roba i raznih materijala kao i njihovu podjelu, pokazatelje efekta rada mehanizacije. Takođe sam prikazala način određivanja kapaciteta mašina, pribor i pomoćne uređaje koji se koriste da bi se olakšao sam rad strojeva i mehanizama. Sredstva transporta roba i raznih matijala su specifična svaka ponaosob te se oni po svojim osnovnim karakteristikama, načinu rada dijele u tri grupe(sredstva kontinuiranog neprekidnog transporta, sredstva diskontinuitanog ili prekidnog transporta i ostale vrsta transporta). Bitno je napomenuti i tehničke i tehničko ekonomske pokazatelje kojima se može izraziti učešće mehanizacije u nekom gradilištu koje sam detaljno obradila u seminarskom radu. Kapacitetom ili učinkom se definiše izvršeni posao u jedinici vremena i prilikom određivanja kapaciteta uzimaju se optimalni uslovi rada. Užad, kuke, lanci, koturi, koturače su pomoćna sredstva koja se koriste pri samom radu različitih mehanizima i pomažu kvalitetnijem i bržem radu. Nezamjenjivi su elementi određenih radnih operacija i sastvani su dio same funkcije mehanizma.

1.2 PRETOVARNO TRANSPORTNA MEHANIZACIJA-OSNOVNA OBILJEŽJA I PODJELA Nastojanja za postizanjem ekonomičnije proizvodnje permanentno iniciraju potrebu za efikasnijim povezivanjem pojedinih proizvodnih i tehnoloških segmenata u cilju skraćenja vremena izrade proizvoda. Povezivanje različitih proizvodno-tehnoloških cjelina, od kojih svaka ima odgovarajuću ulogu u izradi proizvoda, ostvaruje se odgovarajućim sistemom transporta. Pod pojmom transporta, u širem smislu, podrazumijevaju se tokovi kretanja materijala, energije i ljudi, gdje se pod kretanjem materijala podrazumijeva transport sirovina, repromaterijala, poluproizvoda, proizvoda i slično. Zadatak transportnog sistema pored ostalog, je povezivanje transportnih sredstava proizvodno- tehnoloških segmenata, čime je moguće postići da različita transportna sredstva, funkcionalno i u vremenu, djeluju kao cjelina. Brojna su sredstva pretovarai transporta roba i raznih materijala. Po načinu rada i osnovnim konstrukcionim karakteristikama možemo ih podijeliti u tri osnovne grupe i to: 1. Sredstva kontinuiranog neprekidnog transporta u koje se materijal na jednom kraju otvara i u kontinuitetu prebacuje na mjesto ugradnje, potrošnje ili uskladištenja. Ta sredstva su: − trake, gumene i čelične, 2

− grabuljari, jednolančani i dvolančani, − elavatori, brzohodni i sporohodni, − konvejeri, sa vedricama i viljuškama, − žičare, sa jednim ili dva užeta, za revoz tereta i ljudi 2. Sredstva diskontuinuiranog ili prekidnog transporta su najbrojnija i po konstrukcionim karakteristikama najrazličitija. Neka imaju neograničen radius kretanja, a ima ih i sa ograničenim radiusom kretanja, naprimjer mašine na elektro pogon. Svrdstavamo ih u sljedeće grupe: − dizalice i kranovi, − podizači, liftovi, viljuškari, dizalice idr, − utovarači, na pneumaticima, gusjenicama, šinski i sl − damperi, različitih konstrukcija i namjena. 3. Ostale vrste transporta. Vrlo različiti po namjeni, obliku konstrukcije, pogonskim mehanizmima, trajnosti itd. Ovdje spadaju: Prema vrsti pogonske energije mašine se mogu podijeliti na: − mašine sa dizel pogonom, − mašine sa elektro pogonom, − mašine sa hidrauličnim pogonom, dizel hidrauličnim i elektro hidrauličnim pogonom, − mašine sa pneumatskim pogonom, primarni pogon dizel ili elektro kompresori preko pneumatskih motora. Trake Trake mogu biti gumene i čelične.Transportne trake su sastavni dio mnogih postrojenja, kao bagera u sistemu bager-transporter-odlagač, kombajnima, finišerima i slično. Koriste se i u postrojenjima za preradu ruda i koncentraciju minerala-separacijama i flotacijama. Takođe, se postavljaju i u prostorijama gdje je intenzivno kretanje ljudi, kao u aerodromskim prostorijama i drugim prometnicama, kako za kretanje ljudi tako za prenos prtljaga i slično. Prema namjeni transportne trake mogu biti stacionarne i prenosne. Prenosne trake instalirane su na pneumaticima, konstrukcija im je od lahkih cijevi. Trake na transporteru mogu biti ravne i konkavne. Za ravne trake potreban je samo jedan noseći valjak ili rolna po cijeloj širini trake, a za konkavne trake potrebna su tri noseća valjka. Transportne trake imju svoju graničnu dužinu i ona se za transportere kod kojih je gumena traka vučni organ, kreće od 250 do 450 m po sekciji trake, zavisno od konstrukcije i namjene transportera. Na donjoj slici dati su primjeri izgleda gumene trake i transportera kojem je traka jedan od osnovnih dijelova:

3

Slika 1.1.1 Grabuljari Primjenjuju se najviše u rudnicima uglja za transport pri otkopavanju tankih, srednjih i debelih slojeva uglja. Nalaze primjenu i za transport ostalih rasutih materijala, pogotovo neabrazivnih i malo abrazivnih. Sastoje se od jednog ili dva beskonačna lanca, pogonskog i povratnog kotura na kome je postavljen uređaj za zatezanje da bi se spriječilo spadanje lanca sa ozubljenog kotura. Za lance su na određenom rastojanu vezani metalni profili tj. grabulje koje služe za zgrtanje materijala po metalnom žlijebu po kome se kreću grabulje. Sa donje strane grabulja, grabulje se takođe kreću po metalnom dijelu žlijeba kako bi se osigurao pravac kretanja grabulja i spriječilo njihovo vučenje po tlu. Grabuljasti transporteri se dijele na jednolančane i dvolančane grabuljare1. Grabuljari mogu biti sastavni dio mašina za utovar i istovar materijala, npr. bunker voz za transport iskopine iz tunela sa samoistresanjem. Za pogon grabuljastih Slika 1.1.2. transportera koji rade u metanskim sredinama, služe elektromotori u "S" izvedbi, ili motori na pneumatski pogon. Pogon grabuljara može biti sa jednim ili dva motora, a motori mogu biti postavljeni poprečno i uzdužno na dužini transportera. Na slici je prikazana samo jedna od vrsta transportera.

1

Internet: boskran.com, volvo.com

4

Elevatori Ovi uređaji imaju primjenu u rudarstvu i to u jamskim pogonima za transport u slijepim oknima, u procesu prerade rude, zatim u objektima za skladištenje žitarica u zrnu, praonicama uglja i sličnim objektima2. Sastoji se od dva beskonačna lanca obješena preko odgovarajućih kotura na utovarnoj i istovarnoj strani od kojih je gornji pogonski a donji povratni. Za lance su vezane vedrice u kojima se prenosi materijal3. Slika prikazuje kako izgleda jedan tipičan elevator.

Slika 1.1.3. Konvejeri U procesu transporta materijala gdje je otežano primjeniti trake, grabuljare ili elevatore, a to je najčešći slučaj gdje se materijal mora transportovati horizontalno pa zatim koso pod većim uglom od ugla prirodne ravnoteže materijala, najprikladniji način transporta ovih materijala vrši se primjenom konvejera. Konvejeri mogu biti sa vedricama, viseći konvejeri. Konvejeri sa vedricama nazvani su po vedricama kao nosećeg radnog elementa ovog uređaja. Vedrice, prema načinu vezivanja, mogu biti krute i okretne. Prema rasporedu na lancu mogu biti zbijene i rastavljene na izvjesnom rastojanju. Pogon konvejera postavlja se na njegovom gornjem dijelu, a zatezna stanica na jednom od donjih odbojnih koturova. Kružni viseći konvejeri nalaze primjenu u serijskoj proizvodnji dijelova i sklopova kao i u montaži i završnoj obradi gotovih proizvoda. Mogu biti dugački i po nekoliko kilometara. Mogu raditi u promjenjivim radnim uslovima i raznim sredinama: visoke temperature, zagađena atmosfera , jer ne zahtijevaju prisustvo ljudi. Od oblika, veličine dijelova ili sklopova koje konvejer prenosi, zavisi oblik i veličina prihvatnog organa koji nosi te dijelove po konvejeru.

2 3

Internet: elevaco.net Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

5

Slika 1.1.4.-Trakasti konvejer Žičare Za prevoz rasutih tereta kao uglja, lomljenog kamena, pijeska, šljunka, zatim u šumarstvu za transport drveta koriste se ova transportna sredstva. Svoju primjenu našle su i u prevozu ljudi na sportskim terenima i izletištima. Žičare predstavljaju najekonomičnije sredstvo transporta. Njihovom izgradnjom u plodnim terenima izbjegava se uništavanje zemljišta, povoljne su za transport po brdovitim terenima i tu su skoro nezamjenjive. Prema konstrukciji dijelimo ih na žičare sa jednim užetom i žičare sa dva užeta. Prema namjeni dijelimo ih na žičare za prevoz rasutih materijal u rudarstvu i građevinarstvu, žičare za prevoz kabastih materijala u šumarstvu, žičare za prevoz ljudi na sportskim terenima, za prevoz radnika u jamskim prostorijama rudnika i slično. Prilikom kontrole i održavanja žičara bez obzira na tehničke mogućnosti daljinskog ili automatskog, programiranog vođenja žičare treba se uvijek pridržavati propisa i tehničkih uputstava proizvođača.

Slika 1.1.5.-Žičare

6

Dizalice i kranovi Dizalice se prema konstrukciji dijele na dizalice sa zavojnim vretenom, dizalice sa ozubljenom letvom i hidraulične dizalice. Dizalice se primjenjuju za dizanje tereta u građevinarstvu i to je njihova najčešća primjena. Postoje dizalice na električni, pneumatski pogon i dizalice na pogonska goriva. Kranovi su teške mašine koje služe za podizanje i lokalno prenošenje tereta. Primjenjuju se za podizanje i prenos komandnih tereta u fabrikama, velikim gradilištima, lukama i na drugim mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta. Razlikujemo portalne kranove, mosne kranove, kabel kranove, Derik kranove. Slika 1.1.6.-Dizalice Viljuškar Pripada skupini manipulacijskih strojeva koji se u praksi koriste u velikom broju. Ako se postavi pitanje postoji li u suvremenim transportnim procesima alternativa viljuškaru, odgovor je negativan.Na današnjem stupnju razvoja tehnologije prometa postoje i koriste se razne vrste i tipovi viljuškara. Njihova primjena i uloga gotovo je nezamjenjiva u većini proizvodnih procesa, na terminalima i u skladištima. Pri opisu značajki viljuškari najčešće se kaže da su to strojevi sa suvremenim ekonomsko-tehničkim rješenjima i značajkama koje im osiguravaju pouzdanost i ekonomičnost u primjeni. Slika 1.1.7.-Viljuškar S obzirom na vrstu pogona, razlikuju se viljuškari s dizelskim motorom, viljuškari s Ottovim motorom uključujući i one s pogonom na plin, i viljuškari s elektromotorom. Brzina kretanja u operativi može biti različita što zavisi od konkretnih uvjeta. Mogu se naći i podaci o brzini kretanja većoj od 20 km/h. Izbor viljuškara u pravilu je funkcija dvaju elemenata: tehnoloških zahtjeva i tržišnih mogućnosti. Utovarači Mašine vrlo širokog područja primjene, od površinskih kopova, kamenoloma, gradnje puteva i građevinskih objekata pa do utovara i transporta u rudničkim otkopnim radilištima u jami. Najčešće ih pogone dizel motori sa dvostepenim ubrizgavanjem. Jamske utovarače i utovarače specijalne namjene pogone elektro motori preko hidrauličkih pumpi i transmisija. Pored utovara rasutih materijala utovarači se mogu koristiti i za utovar drveta i to trupaca s tim da se umjesto kašike postavljaju viljuške sa hidrauličnim cilindrima. Mogu biti utovarači na pneumaticima, gusjenicama, šinski i slično.

7

Damperi Koriste se za prevoz iskopine na površinskim kopovima mineralnih sirovina, uklanjanje iskopine pri izvođenju zemljanih radova na građevinskim objektima, te snadbijevanje sirovinama mnogih industrijskih kapaciteta, uspješno se primjenjuju damperi ili autokiperi. Različitih su konstrukcija i namjena. Pogone ih snažni dizel motori sa mehaničkim prenosom kod manjih, i elektro pogonom kod velikih dampera. Slika 1.1.8.-Damper Transporteri Postoje zavojni, vibracioni, pneumatski, hidraulični transporteri. Vrlo su različiti po namjeni, po obliku konstrukcije, po pogonskim mehanizmima itd. Pogone ih mašine sa dizel motorom, sa elektromotorom, mašine sa hidrauličnim pogonom, dizel hidrauličnim i elektro hidrauličnim, mašine sa pneumatskim pogonom. Slika 1.1.9.-Transporter 1.2.1 Osnovni pokazatelji efekata rada mehanizacije Radne operacije pretovara i transporta u mnogim tehnološkim fazama rada obuhvataju najobimniji i najteži dio radova, naprimjer, zemljani radovi na većim građevinskim objektima, kamenolomima, rudnicima sa površinskom eksploatacijom mineralnih sirovina itd. Ovdje se velike mogučnosti da se stručnim radom, ostvare znatne uštede u troškovima proizvodnje i olakšanje teškog posla radnika, primjenom mehanizovanog dobro organizovanog rada. Učešće mehanizacije na nekom gradilištu ili poslu može se izraziti posebnim tehničkim i tehničko ekonomskim pokazateljima, kao što su: −

stepen zahvata radova mehanizacijom, izražava se odnosom količine radova izvšenih mehanizacijom, rema ukupno izvršenim radovima na datom objektu u određeno vrijeme, godina, polugodište, kvartal.

kz =

Rm 100(%) Ru

gdje su: - količina adova izvšena mehanizacijom, – ukupna količina izvšenih radova,

8

Prethodni odnos pokazuje koji dio od ukupnih radova se radi mehanizovano. −

stepen mehanizovanosti-opremljenosti, izražava se odnosom ukupne vrijednosti mehanizacije i opreme, prema ukuponoj vrijednosti radova ili usluga u toku godine dana u tom preduzeću, na gradilištu ili nekom uslužnom objektu.

km =

Vm 100(%) Vr

gdje su: - vrijednost mehanizacije (din), - vrijednost radova (din), Preduzeću sa većim stepenom mehanizovanosti uljiva veće povjerenje kod investitora i podobnije je na tržištu rada4. −

stepen angažovanosti energije, predstavlja instalisanu ukupnu (raspoloživu) snagu svih mašina u kW na jednog uposlenog radnika.

ke =

Ni kW radnika R ∑

gdje su: - ukupna snaga svih mašina kW, R - broj zaposlenih radnika, −

stepen iskorištenja mehanizacije, predstavlja odnos efektivnog radnog vremena mašina, prema ukupno planiranom radnom vremenu u toku godine ili nekog vremenskog razdoblja. Dosta se razlikuju kod mehanizacije u industrijskog proizvodnji i mehanizacije na gradilištima i uslužnim punktovima i sl. To je:

ki =

Tef Tu

100(%)

gdje su: - efektivno radno vrijeme, - ukupno planirano radno vrijeme, Može biti izražen za pojedine mašine ili za ukupnu mehanizaciju preduzeća ili gradilišta.

1.2.2 Kapacitet mašina Izvršeni posao u jedinici vremena definiše njen kapacitet ili učinak. Izražava se u m3/h, m3/smjenu, t/h, smjenu ili određenom količinom radova na dan mjesec ili godinu. Kod radova prevoza može se izražavati u tkm/h, smjenu, dan i sl. 4

Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

9

Faktori koji utiču na kapacitet su sljedeći5: −

Konstruktivne karakteristike mašine ili uređaja, kao snaga pogonskog motora, brzina kretanja, dimenzija radnih organa mašine, kvalitet izrade mašine i sl.

−

Karaktera proizvodnje ili usluga, obim radova, širina prostora, lahkoća odnosno težina posla, kvalitet terena, suh ili mokar teren itd.

−

Uslovi rada, samostalan rad mašine ili u tandemu sa drugim mašinama, njihova usklađenost, obučenost i sposobnost rukovaoca, i upšta oraganizovanost radova.

−

Režim korištenja radnog vremena, rad u jednoj smjeni, u više smjena, trajanje popravki servisiranja, vrijeme premještanja mašina, rad na montaži i demontaži, vremenske nepogode itd. Prilikom određivanja kapaciteta mašina uzimaju se optimalni uslovi rada i pri tom se dobijaju teoretski kapaciteti ili učinci rada mašina, a potom se uzimaju sve poteškoće u obzir, uslovi rada, efikasnost organizacije rada i sl, te se dobijaju izračunati kapaciteti ili učinci mašine. Poznavajući teoretski kapacitet, koga obično daju proizvođači mašina, možemo izračunati praktični kapacitet ili učinak iz odnosa:

Gdje su pored poznatih: kp - koeficijent punjenja mašine, kn - ostali karakteristični korekcioni koeficijenti. Godišnji kapacitet izračunavamo iz odnosa: gdje su: Tg - broj radnih dana u godini ( bez nedjelja i praznika) t - broj radnih sati na dan,

gdje su: Tr – broj ostvarenih radnih dana godišnje Prema analizama o.Walch-a o radu bagera imamo da je u prosjeku: • Produktivno radon vrijeme 37% ili 135 dana • Prekidi-nevrijeme 28% i popravke 10% ili 149 dana • Smetnje i to: 7%sačekivanje vozila, 14% male popravke, te priprema i čišćenje-ukupno Sve ukupno iznosi 100% ili 365 dana. Na osnovu ovih podataka možemo izračunati navedene koeficijente:

5

Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

10

135 + 81 = 0, 71 305 135 kv = = 0, 65 135 + 81 kz =

Stepen iskorišćenosti mašina možemo izračunati i iz odnosa ostvarenog kapaciteta i teoretskog kapaciteta:

ki =

Qo ⋅100(%) Qt

Na kapacitet mašina utiču veliki broj objektivnih i subjektivnih faktora. 1.3. Pribor i pomoćni uređaji 1.3.1 Užad Da bi u mogli pravilno da obavljaju svoje radne funkcije većina transportnih sredstava imaju u svom sklopu užad. To su neke vrste kranova, dizalica, žičara, neke konstrukcije transportnih trakam umjesto noseće konstrukcije imaju užad na kojima se nalazi konstrukcija trake-uzdužni nosači trake. Užad se najčešće prave od čelika otpornosti na kidanje od 130 do 150 daN/mm, koji se prilikom izrade termički obrađuje. Pojedinačne žice specijalnim mašinama upredaju se u strukove, a ovi u užad. srednji di užeta čini struk užeta i može biti od čelika, azbesta ili kuđelje. Uže sa srednjim strukom od čelika je kruće, a sa azbestnim vlaknom primjenjuju se na uređajima koji rade poreed peći sa visokom temperaturom.primjenjuju se npr. Na savijanje na dobošima sa više slojeva užeta. Razlikujemo unakrsno i istosmjerno pletena užad, a upredanje može biti prosto ili paralelno. Užad sa 6 strukova i sa 19 ili 37 žica se najčešće se primjenjuju za dizalice. Najčešće primjenjivana užad su sa osnovnim tehničkim i radnim karakteristikama. Izbor užeta odgovarajućeg prečnika vrši se na osnovu predhodno određene vučne sile iz odnosa:

Fu max = gdje su: Fu max – najveća ukupna vučna sila, Fu –računska vučna sila, K- koeficijent sigurnosti (4,5-7,5)

11

Fu K

Specijalna užad izrađuju se od žica različitih prečnika, čime se postiže veća savitljivost, trajnost i otpornost. Prilikom prelaska užeta preko kotura ili doboša čelična užad u toku rada postrojenja izložena su istezanju i savijanju a zbog svoga zavojnog konstrukcionog položaja napregnuta su i na uvijanje. Na statičku otpornost užeta malo utiče savijanje užeta. Ono utiče na zamor materijala, usljed čega nastupa kidanje pojedinih žica. Naprezanje na savijanje najvišse zavisi od odnosa prečnika užeta i prečnika doboša ili kotura preko kojeg se okreće. Odnos D/d treba da se kreće od 16 do 32 zavisno od vrste pogonskog mehanizma. Uže se mora pažljivo pregledati i održavati u toku njegovog rada. Ukoliko je uže oštećeno potrebno ga je zamijeniti novim. O samom radu sa užadima doneseni su tehnički propisi po kojim se mora organizirati rad, pregledi i održavanje užadi 1.3.2 Kuke U radnim operacijama dizanja i pretovara tereta kuke su nezamjenjiv element. Sastavni su diuo mnogih mašina i mašinskih sklopova. Ovdje se daju osnovne tehničke i konstrukcione karakteristike pojedinih vrsta kuka. Iz podataka sa tablica i crteža može se izvršiti pravilan izbor kuka. Slika 1.3.2.-Kuke 1.3.3 Lanci. U primjeni su prisutni Galovi-zglobni i zavareni lanci. To su dvije vrste lanaca koje se međusobno razlikuju po svojim karakteristikama i specifičnostima. Zavareni lanci su sastavljeni iz karika ovalnog oblika, koje su izrađene od čelika okruglog presjeka kao što je prikazano na slici 1.3.3. Lanci se rade sa kratkim i dugim karikama. Ono što je specifično za lance sa dugim karikama je to da imaju 5 puta veću dužinu karike od prečnika čelika od kojeg su izrađene.

Slika1.3.3. Kod dizaličnih postrojenja kod kojih se lanac namotava na doboš a karike su opterećene na savijanje obično se primjenjuju lanci sa dugim karikama. Lanci sa dugim karikama dijele se na kalibrisane i nekalibrisane. Razlike između jednih i drugih je u tome što su dozvoljena veća odstupanja dimanezija karike kod nekalibrisanih lanaca. Izbor dimenzija lanaca može se odrediti po odnosu:

Fmax =

Fo K

gdje su: F0- vučna sila K- stepen sigurnosti (za nekalibrisane 3 do 6, a za kalibrisane 4,5 do 8 za ručni i motorni pogon) Da bi se smanjilo habanje karike na dodirnim mjestima i održao jednak korak lanca zbog nbailaska na lančanike kod kalibrisanih lanaca se propisuje veći stepen sigurnosti. Kalibrisani lanci nalaze 12

primjenu kod ručnih dizaliuca manjih nosivosti i malih brzina dizanja do 0,5 m/sec, a nekalibrisani uglavnom za vezivanje tereta za podizanje. Standardizovane su dimenzije lanaca. Zglobni-Galovi lanci, šarnirni, remenasti, izrađeni su u obliku lamela od čeličnih pločica koje su spojene osovinicama kao što to prikazuje donja slika:

Slika 1.3.5. Slika 1.3.4.-Lanci Primjenjuju se za dizanje tereta ručno kao i kod motornih dizalica velike nosivosti a male brzine kretanja. Prednost zglobnih lanaca nad zavarenim je ta da su u većoj sigurnosti i većoj savitljivosti koja omogućava primjenu lančanika i doboša manjih dimenzija. Nedostatak je taj što mogu da rade u samo jednoj ravni jer se javljaju dopunska naprezanja u lamemelama pri kosom zatezanju. To može dovesti do njihovog loma. Izbor se vrši prema koeficijentu sigurnosti kao i kod zavarenih lanaca a sama naprezanja se vrše eksperimentalno, znači da se ne proračunavaju. Zanimljivo je to da je stepen sigurnosti za izbor dimenzija zglobnih lanaca K je 5 za brzinu do 0,25 m/sec, do 0,5 m/sec, i K je 8, za brzinu 1 do 1,5 m/sec. Prednosti čeličnih užadi nad lancima su ta:
manja sopstvena težina,
veća gipkost u svim pravcima,
bolje primanje udaraca,
rad bez šuma i pri velikim brzinama kretanja,
veća sigurnost u radu, kod lanaca kidanje nastupa iznenada a kod užadi se kidaju postepeno tako da se oštećenja mogu nprimijetiti i uže zamijeniti. 1.3.4 Koturi Koturi ili kombinacija više kotura poznatih kao sistem koturača se primjenjuju u cilju smanjenja momenta tereta koji se podiže. Preko njih se pomoću užadi ili lanaca veže teret i srazmjerno broju koture koturači olakšava dizanje. Mora se odrediti optimalni odnos prečnika kotura i užeta kako je već definisano da bi se smanjilo naprezanje užeta preko kotura. Na slici 1.3.3 prikazan je kotur, a u tablici 1.3.4 osnovne tehničke karakteristike kotura.

13

Slika 1.3.6. Koturi se izrađuju od čeličnog liva livenog gvošđa i zavareni. U ranije vrijeme rađeni su sa kliznim ležajevima i sa podmazivanjem a u noviej vrijeme sa kugličnim ležajima. Za pogon dizala lancima primjenjuju se lančanici prilagođeni za nalijeganje lanaca koji u ovom slučaju služe i za pogon i za dizanje. Prikazani su na slici 1.3.3. ako je broj zuba veći od 6, prečnik ozubljenog vijenca lančanika izračunava se bez greške iz odnosa:

Gdje su: t- korak lanca, z- broj zuba lančanika. Za zglobne-Galove lance primjenjuje se odnos:

Dužine i prečnik osovine kotura određuje se prema dozvoljenom naponu pri savijanju prema dozvoljenom površinskom pritisku. Prečnik osovine je:

a dužina nalijeganja glavčine,

Gdje su: F- sila pritiska na glavčinu motora, l- razmak oslonaca osovine, Pri pokretanju kotura javljaju se sljedeći otpori:
otpor trenja između glavčine i osovinice,
usred krutosti savitljivog elementa. 14

1.3.5 Koturače Sa ciljem da se smanji sila zatezanja užeta, kao i moment tereta na dobošu ugrađuju se koturače u mehanizme. Koturača u mehanizmu za dizanje daje i manji prenosni odnos između motora i doboša, a to konstrukciju čini ekonomičnijom. Koturača može poslužiti za povećanje brzine dizanja, za smanjenje vučne sile, mada se kod mehanizama za dizanje primjenjuju koturače za smanjenje vučne sile. Preko sistema koturova je prebačeno čelično uže i to čini koturaču. Šema proste koturače prikazana je na donjoj slici:

Slika 1.3.7. Ako se zanemare otpori trenja na koturovima kojisu kod kotura sa kugličnim ležajima dosta mali, teret se, kako je na slici prikazano, ravnomjerno raspoređuje na sve krake užeta u dijelovima G/n. Brzina kretanja tereta i brzina kretanja užeta imaju sljedeći odnos6:

gdje su: V- brzina kretanja tereta, Vu- brzina kretanja užeta, n- broj koturova. Kod mašina za dizanje, osim prostih koturača, najčešće su u upotrebi dvojne koturače, kod kojih se oba kraja doboša namotavaju na doboše. Uloga kotura za izravnavanje je da izravna eventualne nejednakosti u dužinama oba kraja užeta. Dvojna koturača predstavlja dvije paralelno postavljene proste koturače čiji je broj krakova užeta n/2 ako je uže obješeno o "n" krakova, pa se sila u svakom kraku može izračunati iz sljedećeg odnosa:

Trenje koturova je zanemareno. Tehničke karakteristike dvojne koturače su: prenosni odnos n/2=10/2=5, dužina užeta 1=5h, a brzina užeta je vu = 5v. 6

Pretovarna i transportna mehanizacija, Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing

15

ZAKLJUČAK Ljudska potreba za prevozom samih ljudi, roba i materijala uslovila je da se konstruišu i izrade sprave i mehanizmi koji im to omogućavaju. Od samog nastanka čovječanstva pa sve do danas mehanizmi su se konstruisali i iz dana u dan sve više usavršavali. Na njihov razvoj uticali su brojni faktori a posebno ću istaći ljudsko znanje i vještinu koje je se nadograđivalo kroz vrijeme sve više što je jako uticalo na sam kvalitet mašina. Ljude treba osposobljavati za složenije poslove, a bez primjene visokosložene tehnologije to je skoro nemoguće. Sa mehanizacijom sve se brzo i kvalitetno završava. Ljudi koji rade sa mehanizacijom imaju daleko veće mogućnosti zadovoljenja svojih kulturnih potreba jer nakon obavljenog posla sa mašinom radnik dolazi odmorniji nego onaj koji je fizički obavljao svoj radni zadatak. Osnovna obilježja transportne mehanizacije su zapravo sredstva transporta, kontinuiranog i diskontinuiranog, koja su našla široku primjenu u društvu. Sa svojim prednostima i manama koje posjeduju našla su primjenu u raznim djelatnostima: rudarstvu i građevini ponajviše. Transportna sredstva pomažu ljudima pri njihovom obavljanju rada. Pribor i pomoćni uređaji su od velike pomoći pri samom radu te ih je bitno naglasiti. Zajedno sa užadima, kukama, lancima, koturima i koturačama ljudi lakše obavljaju svoje potrebe. Živimo u savremenom svijetu gdje tehnika svakim danom sve više napreduje pa slobodno mogu naglasiti da ljudi trebaju uložiti još više napora u ovoj oblasti jer je to za njihovo dobro. Jer, primjena mehanizacije igra ključnu ulogu u ličnom i društvenom standardu.

16

Osnove hidrauličkih sistema UVOD Hidraulika je znanstvena i tehnička disciplina koja proučava oblike i zakone mehaničkog gibanja i relativnog mirovanja tekućina i plinova. Ime 'hidraulika' (hydraulikos) je nastalo spajanjem grčkih rijeći (hydor) - voda i (aulos) - cijev ili žlijeb. Taj naziv u početku je označavao znanost o gibanju vode u cijevima. Danas takvo shvaćanje ima samo historijsku vrijednost. Razvojem proizvodnje i tehnike širila su se i područja proučavanja i primjene. Danas je spektar primjene hidraulike toliko širok da je teško naći neko područje tehnike u kojem se ne bi na neki način koristili njeni zakoni. Hidraulički sistemi su ili hidrostatički ili hidrodinamički. U hidrostatičkom pogonu pumpa stvara pritisak ulja u zatvorenom krugu. Kod hidrodinamičkog pogona centrifugalna pumpa ubrzava kretanje tečnosti stvarajući ogromnu kinetičku energiju koja se pomoću hidrauličkih motora pretvara u mehanički rad. Sistem hidrauličnog pogona može biti preko pumpi konstantnog dejstva. ( npr zupčaste pumpe) i pumpi koje se mogu podešavati, a one su danas skoro isključivo u primjeni Moguće je ostvariti jednostruki ili dvojni pogon što daje uštede u potrošnji energije. Mnoge komponente u hidrauličkom sistemu su dugotrajne zahvaljujući brižljivoj i kvalitetnoj izvedbi i činjenici da svi ključni sklopovi rade u fluidu pod dosta povoljnim režimom rada.

1. OSNOVE HIDRAULIČKIH SISTEMA Hidraulika, relativno mlada naučno tehnička disciplina, zauzima nezamjenljivo mjesto u modernoj mašinogradnji, automatici, te mnogim oblastima moderne proizvodnje, usluga i slično. Snažne mašine i raznovrsni uređaji namjenjeni rudarstvu, građevinarstvu, vazduhoplovstvu, kao i mnoge komponente vemoma precizne automatike, nezamislive su bez dijelova i sklopova na bazi hidraulike. Istovremeno ni blizu nisu praktično iskorištene sve poznate pogodnosti ove naučno tehničke discipline. Fenomen prenošenja pritiska ravnomjerno na sve zidove posude, napunjene tečnosću, čiju zapreminu pokušamo smanjiti pritiskom klipa na tečnost u posudi, otkrio je Francuski matematičar i fizičar Pascal 1650. godine, ali to svojstvo nije korišteno sve do 19. vijeka, kada su konstruisane prve hidraulične pumpe. Hidraulički prenos snage ima dvije velike prednosti: -

veliku snagu u odnosu na veličinu uređaja ili postrojenja olakšava manipulaciju i premještanje postrojenja na daljine, i lagano postizanje i kontrolu snage i brzine u veoma širokom opsegu.

Hidraulički sistemi su ili hidrostatički ili hidrodinamički. U hidrostatičkom pogonu pumpa stvara se pritisak ulja u zatvorenom krugu. Ovakav pritisak ili hidrostatička energija pretvara se u linearno ili rotaciono kretanje pomoću hidrauličkog motora. Kod hidrodinamičkog pogona centrifugalna pumpa ubrzava kretanje tečnosti stvarajući ogromnu kinetičku energiju koja se pomoću hidrauličkih motora pretvara u mehanički rad.

17

1.1. HIDRAULIČKI SISTEMI Ako u posudi napunjenoj tečnošću vršimo pritisak klipom dejstvom sile F na tečnost stvorit će se pritisak (p) i ravnomjerno ce djelovati na sve zidove posude, sl.1.a. Ova pojava se moze praktično posmatrati i matematički definisati na primjeru dviju posuda različitih površina poprečnih presjeka međusobno spojenih i napunjenih tečnošću kako je prikazano na slici 1.b. Ako na posudu površine A1 djelujemo silom F1, a sistem držimo u statičkoj ravnoteži, u posudi površine poprečnog presjeka A2 djelovat će sila F2. Pritisak koji će se stvoriti u tečnosti,koja je u posudama iznosit ce:

Slika 1. Prenošenje pritiska kroz tečnost

p=

F1 F2 = A A2

gdje su: p - pritisak u Pa, F - sile u N, A - površine posude na mjestu djelovanja sile u m2 Koristeći ova svojstva hidraulike ljudi su konstruisali veliki broj uređaja koji su praktično nezamjenjivi u praksi. Najjednostavniji oblik tih uređaja je ručna hidraulična pumpa.

1 - pumpa 2 – cilindar 3 - teret

Slika 2. Najjednostavniji oblik ručne hidraulične pumpe

Slika 3.Ručna hirdaulička pumpa 18

Prijenosna ručna hidraulična pumpa konstruirana je za ostvarivanje visokih tlakova do 350 bara, te se koristi za sva niskotlačna i visokotlačna ispitivanja u montažnim radionicama, laboratorijima, na naftnim poljima za ispitivanje armatura, cjevovoda, tlačnih posuda i za ostale operacije gdje je potreba visoki pritisak.Pumpa je jednostavne izvedbe i lagana je za rukovanje. Kao radni medij koristi vodu ili hidrulično ulje, a po potrebi mogu se koristiti i druge tekućine. U slučaju rada sa vodom ili agresivnim tekućinama, pumpu je poslije rada potrebno zaštititi od korozije prepumpavanjem hidrauličkog ulja. Ova pumpa može podići veoma veliki teret na relativno malu visinu. Nešto sofisticiraniji oblik hidrostatičkog sistema prikazan je na slici 4. u koga je uključeno nekoliko komponenti,koje sihronizovano djeluju na sistemu. Sastavni djelovi vidljivi su na prikazanoj shemi.

1.hidraulicna pumpa 2.rezervoar sa uljem 3.usmjerivački ventil 4.ventil toka 5.hidraulički cilindar 6.klip 7.ispusni(sigurnosni) ventil

Slika 4. Shematski prikaz hidrauličkog sistema

1.2. HIDRAULIČKE KOMPONENTE U hidraulički sistem mogu biti uključene mnoge komponente kao sastavni djelovi sistema. A mi će mo pomenuti samo osnovne. 1. Radni sistemi. Čine ga cilindri i linearni motori, koji mogu imati jednosmjerno i dvosmjerno djelovanje, i rotacioni motori od kojih su najčešći: propelerski motor, zubčasti mortori, klipni motori, vijčani motori, te starteri i sl. 2. Pomoćna oprema i dijelovi. U njih ubrajamo razne cijevi, gumena crijeva, spojnice, raznovrsni instrumenti, štitnici, pokazivači ili indikatori i dr. 3. Kontrolni sistemi. Najzastupljeniji su: Regulatori pritiska, ispusni ili sigurnosni ventil, kontrolni ventil pritiska, akomulatori, restriktori ili ograničivaći veličina, kontrolni ventili smjera, kontrolni ventil toka i sl. 19

4. Pumpe. U njih nabrajamo krilne pumpe, zubčaste pumpe, klipne pumpe i vijčane pumpe ili vretenaste pumpe. 5. Skladišta fluida. Mora ispunjavati dosta stroge tehničke zahtjeve kao: stalnu kontrolu temparature zato se koristi temparaturni kontoler, hlađenje, kontrolu nivo fluida, filtriranje i sl. 6. Fluid. Koji mora posjedovati standardizovani kvalitet i bezprijekornu čistoću. Zahtjevi koji hidraulički sistem moraju ispuniti kod većine mašina su sljedeći: - pumpe moraju imati veliku potisnu snagu, - snadbjevanje svih korisnika treba da bude istovremeno, - pogon pojedinih korisnika treba da je međusobno nezavisan, - ukupna pogonska snaga treba da se prenosi od pojedinih korisnika - uključivanje u rad treba da je nezavisno i da omoguči fino pokretanje, - rukovanje treba da je jednostavno i da zahtjeva minimum snage rukovaoca, - potrebno je da se omoguči istovremeni rad većeg broja korisnika Sistem hidrauličnog pogona može biti preko pumpi konstantnog dejstva (npr.zubčaste pumpe) i pumpi koje se ne mogu podešavati, a one su danas skoro isključivo u primjeni. Moguče je ostvariti jednostruki ili dvojni pogon što daje uštede u potrošnji energije. Rukovanje i održavanje hidrauličkih sistema zahtjeva vrlo povoljne uslove naročito pri popravkama ili zamjenama fluida, koji može da onemoguči potpuno funkcijonisanje sistema.

1.3. HIDRAULIČNE PUMPE Pumpe su strojevi u kojima se izvana dovedena mehanička energija (rad pogonskog stroja) transformira u energiju radnog fluida. Rotacijski hidraulički motori su slični strojevi kod kojih se transformacija energije obavlja u suprotnom smjeru (energija fluida pretvara se u mehanički rad). Zavisno od priključivanja, često isti stroj može raditi kao pumpa ili motor. Za pogon pumpe obično se koriste elektromotori, a u mobilnoj hidraulici motori s unutrašnjim sagorjevanjem. Pumpe se dijele u dvije osnovne kategorije: volumenske pumpe (volumetričke) i dinamičke pumpe (najčešće strujne tj. turbopumpe). Volumenske pumpe transportiraju fluid (ostvaruju povećanje tlaka i protok) putem smanjenja volumena komora u pumpi, a koriste se za relativno male protoke uz relativno velike visine dobave. Princip rada i simbol volumenske pumpe: Turbopumpe u rotoru predaju snagu fluidu tako da pokretne lopatice ostvaruju silu pritiska na fluid. Primjenjuju se za relativno velike protoke i male visine dobave, pa se zato u hidraulici u principu ne koriste. Podjela volumenskih pumpi: 1. Zupčasta a) s vanjskim ozubljenjem b) s unutrašnjim ozubljenjem c) sa zupčastim prstenom 2. Vijčana 20

3. Krilna (lamelna) a) s 1 komorom – s konstantnim protokom – s promjenljivim protokom b) s više komora – višeradne (konstantni protok) 4. Klipna a) klipno-aksijalna (s aksijalno postavljenim ekscentrom) – s nagibnom pločom (s mirujućim ekscentrom) – s nagibnom osi (s rotirajućim ekscentrom) b) klipno-radijalna (s radijalno postavljenim ekscentrom) – s unutrašnjim djelovanjem (vanjskim ekscentrom) – s vanjskim djelovanjem (unutrašnjim ekscentrom) c) s koljeničastim mehanizmom d) s kulisnim mehanizmom 5. Membranska Veoma su različitih oblika i konstrukcija, dosta različitih učinaka, a i načina funkcijonisanja. Mnoge su slične odgovarajučim kompresorima i zračnim motorima a detaljnije će mo opisati samo najvažnije:

1.3.1. Zupčasta hidraulička pumpa Zupčasta pumpa je pumpa koja radi na principu pokretanja zupčanika. Sastoji se od dva zupčanika koja su smještena u kućištu pumpe. Jedan zupčanik je pogonski, i dobija pogon od pogonskog uređaja (najčešće elektromotor), a drugi zupčanik je pogonski. Zupčanici su međusobno spregnuti, te se okreću ovisno jedan o drugom. Razmak između kućišta i vrha ozubljenja je tek dovoljan da se zupčanici nesmetano okreću u kućištu, da bi se spriječilo strujanje tekućine između kućišta i ozubljenja. Ovo je jedna od najčešće upotrebljavanih izvedbi pumpi, koja ima vrlo široku primjenu, posebno pri prebacivanju viskoznijih tekućina. U svojoj osnovnoj izvedbi ima vodeći i vodjeni zupčanik. Fluid (ulje) se kreće između zupčanika i kučišta pumpe.

Slika 5. Prikaz zupčaste hidrauličke pumpe Razlikujemo zupčaste pumpe s vanjskim i unutrašnjim ozubljenjem,te prtenaste pumpe. 21

1.3.2. Zubčasta pumpa sa vanjskim ozubljenjem Karakteristike zubčasta pumpa sa vanjskim ozubljenjem: – Jednostavna konstrukcija – Niska cijena – Mala težina – Širok raspon brzina – Širok raspon viskoznosti radnog fluida Ove pumpe imaju prilično velike volumetričke gubitke i stvaraju relativno veliku buku. Nisu osobito osjetljive na nečistoću i zahtijevaju samo minimum održavanja. Relativno su lagane – imaju naročito povoljan odnos snage i mase pumpe, pa su pogodne za primjenu kod mobilne hidraulike (vozila, građevinski i šumarski strojevi).

Slika.5.1. Zubčasta pumpa sa vanjskim ozubljenjem Pretpostavimo da je na slici plavi zupčanik pogonski. Pogonski uređaj ga vrti u smjeru kazaljke na satu. Svojim okretanjem on vrti ljubičasti, pogonski zupčanik u obrnutom smjeru, tj. obrnuto od kazaljke na satu. Ukoliko se u prostoru na lijevoj strani nalazi neka tekućina ona će ući i u prostor između kućišta i zupčanika. Svojim okretanjem, zupčanici će prebaciti tu količinu tekućine na drugu stranu, odakle se neće moći vratiti,jer su zupčanici u spregu u sredini i tekućina tuda neće moći prolaziti. Na lijevoj strani će uslijed oduzimanja tekućine nastati potpritisak, a na desnoj strani pumpe nadpritisak.

1.3.3. Zupčasta pumpa s unutrašnjim ozubljenjem Prostor oko vanjskog zupčanika podijeljen je na dva dijela – usisni i tlačni Pri izlasku zupčanika iz zahvata fluid kroz otvore u vanjskom zupčaniku ulazi u prostor između zupčanika, s kojim se kreće uz unutrašnji dio kućišta –pregradu koja služi kao brtva između usisne i tlačne strane. Nakon prelaska u tlačnu zonu, zupčanici ponovno ulaze u zahvat, istiskujući fluid kroz otvore vanjskog zupčanika. Odlikuje se tihim radom, ali je složenija od pumpe s unutrašnjim ozubljenjem, pa se znatno manje koristi.

22

Slika 5.2. zubčasta pumpa sa unutrašnjim ozubljnjem Karakteristike zubčastih pumpi Zupčaste pumpe općenito odlikuje jednostavnost izvedbe i pouzdanost u radu. Zbog malog broja dijelova nisu podložne kvarovima, osim u slučajevima kada služe za crpljenje medija sa abrazivnim nečistoćama. U tom slučaju, može doći do istrošenja kućišta i/ili zupčanika, te povećanja zazora između njih. To dovodi do smanjenja kapaciteta pumpe, te, na kraju, i do prestanka rada. Zbog tog razloga, gotovo uvijek se na usisnoj strani zupčaste pumpe nalazi ugrađen filter. Materijal za zupčanike je čelik za cementiranje, a za kućište sivi liv, te razne legure.

1.3.4. Zubčasta prstenasta pumpa Pored kučišta sastavljena je od dva zupčanika od kojih je manji sa spoljašnjim zupcima i on rotira unutar većeg zupčanika sa unutrašnjim zupcima kojih ima jedan više od unutrašnjeg. Oba rotiraju u kučišu, a razlika u brzini rotacije izaziva povečanje i smanjenje prostora, što povratno prouzrokuje pumpanje.

Slika 6. Prinacip rada zaubačaste prstenaste pumpe Zupčasta pumpa sa zupčastim prstenom naziva se još rotorna prstasta pumpa ili pumpa s unutrašnjim ozubljenjem bez pregrade. Zupčanik s unutrašnjim ozubljenjem ima jedan zub više od zupčanika s vanjskim ozubljenjem. Svi zubi zupčanika s vanjskim ozubljenjem simultano su u dodiru sa zupčastim prstenom i tako ostvaruju brtvljenje između usisne i tlačne strane. Ova pumpa ima nisku razinu buke i nejednolikosti protoka uz nešto slabije brtvljenje i veću sklonost habanju. 23

1.3.5 Vijčana pumpa Vijačanu pumpu čine kučište i jedan, češće dva specijalno konstruisan vodeća i dva pokretna vijka, koji rotiraujući pokreću fluid između vijaka i kučišta pumpe. Grade se za male i veoma velike protoke (pretovar tankera za naftu). Često se koristi u naftnoj industriji, u lokomotivama, kao pumpa za transport viskoznih fluida, pomoćna pumpa za filtriranje).

Slika 7. Vijačana pumpa 1.3.6. Propelerska pumpa Propelerska pumapa ima ekscentričan rotor sa krilcima i žljebovima. U toku rotacije,krilac su u kontaktu pumpe pomoću centrifugalne ili mehaničke sile (opruge) koja pomjeraju tečnost u pumpi od ulaza ka izlazu iz pumpe.

Slika 8. Propelerska hidraulična pumpa 1.3.7. Klipne pumpe Klipne pumpe su namjenjene za visoke pritiske, i imaju veliku efikasnost odnosno visok stepen korisnog dejstva. Uz relativno miran rad, ove pumpe omogućuju relativno visoke protoke i tlakove uz vrlo visoke brojeve okretaja.

Slika 9. Klipna hidraulična pumpa 24

Glavni djelovi klipne pumpe su: -cilindar, -klip koji se giba translatorno i naizmjenično usisava kapljice u cilindru i iz cilindra isključuje u cjevovod, -ventili, koji periodicki spajaju proctor cilindra s usisnim i tlačnim cjevovodom, -usisna i tlačna zračna komora, -mehanizma za pokretanje klipa, -usisni i tlačni cjevovod, -usisna rešetka sa sa nepovratnim ventilom. 1.3.8. Aksijalne klipne pumpe Aksijalen klipne pumpe-imaju klipove koji se krecu naprijed i nazad paralelno sa ulaznom osom. U različitom položaju pumpe dužina hoda klipa je različita, što daje različit tok fluifa odnosno hidrauličkom ulju. Postoje dvije vrste ovih pumpi i to pravoliniske i ugaone aksijalne klipne hidrauličke pumpe ili pumpe sa lomljenom osom. U drugu grupu spadaju pumpe sa diskom za zapljuskivanje.

Slika 10. Aksijalne klipne pumpe 1.3.9. Radijalene klipne pumpe Klipovi ovih pumpi radijalno su postavljeni u odnosu na uzdužnu osu kučićta pumpe, odnosno u rotoru masine. Rotor je ekcentricno postavljen u odnosu na stator. Ta ekscentricnost uslovljava radijalno pravolinijsko kretanje klipa u odnosu na rotor. Svaki klip ce zbog toga, usisavati tecnost iz sredista rotora u etapi kada se udaljava od centra , a potiskivati tečnost ka centru u etapi kad mu se priblizava. Stao zanci, primjenom ekscentriteta klipovi se pomjeraju i omogučavaju pumpanje fluida.

Slika11. Radijalna klipna Pumpa 25

1.4. HIDRAULIČKI MOTORI Ove motore imamo u tri osnovne izvedbe: - motori sa neograničenom rotacijom - motori sa ograničenom rotacijom - motori sa linearnim kretanjem Motori sa neograničenom rotacijom skoro su identični ili slični odgovarajučim hidrauličnim pumpama, i oni su naprimjer zubčasti,propelerski,klipni i vijčani motori. Motori sa ograničenom rotacijom su motori koji ne rotiraju više od jednog kruženja.Jedan od takvig motora prikazan je na slici 12.

1. ulje 2. klip 3. zupčanik

Slika 12. Hidraulički motor sa ograničenom rotacijom Motori za linearno kretanje su ustvari hidraulički cilindri i oni mogu biti: cilindri sa jednosmjernim djelovanjem, hidraulički cilindri sa dvosmejrnim djelovanjem, diferencijalni klip, cilindri osovina kroz klip i teleskopski klipovi odnosno cilindri. Hidraulični cilindri služe za pretvaranje pritiska u mehanički rad. Hidraulični cilindrit

Slika 13. Hidraulički cilindri Hidraulični cilindar (naziva se linearni hidraulički motor) je mehanički pokretač koji se koristi za datu linearnu snagu kroz linearni moždani udar. Ona ima mnogo primjena, osobito u inženjerstvu i vozilima. 26

Slika 14. Hidraulični cilindar vrši kontrolu ovog stroja

Hidraulični cilindar dobija svoju moć iz uređaja za hidraulične tekućine, koja je obično ulje. Hidraulični cilindar se sastoji od cilindra bočve, u kojem je klip spojen s klatnom i pomiče se naprijed-nazad. Cilindar završava na svakom kraju cijevi, a glava cilindra je klipnjača gdje izlazi cilindar. Klip ima klizne prstenove i britvila. Unutar cilindra klip se dijeli na dva dijela, na dno komore i klipnjaca komore. Hidraulički tok djeluje na kretanje klipa i linearno gibanje. Hidraulički cilindar je pokretač ili “ motor” hidrauličnog sistema. Generator je u stvari hidraulička pumpa koja donosi fleksibilni ili regulatorni protok ulja na donjoj strani hidrauličkih cilindara, pokretanjem klipnjače prema gore klip gura ulje u drugu komoru i natrag u spremnik.

Slika 15. Prijesjek hidrauličnog cilindra sa unutrašnjim komponentama

1.5. HIDRAULIČKI VENTILI Postoje tri tipa hidrauličkih ventila za vođenje tečnosti i to: - za pritisak - za smjer - za tok Određeni ventili imaju nekoliko istovremenih funkcija, drugi imaju različite funkcije u različitim djelovima sistema. 27

Postoje dva projektantska principa za ventile i to kalemasti i lutkasti tip ventila. Lutkasti ventili mogu biti napravljeni bez ikakvog curenja tečnosti što je veoma važno u aplikacijama. Oni mogu biti podjeljeni na kuglaste, pečurkaste i kalemaste ventile, zavisno od oblika zatvarača ventila. Redukcioni ventil pritiska daje konstantan-podešeni pritisak,nezavisno od promjene pritiska, kako se vidi po poziciji klipa.

Slika 16. Redukcioni ventil Usmjerivači ventili su oni ventili kod kojih aksijalni kalemasti klip sa prstenima je aksijalno pomjeren u kučištu ventila sa određenim brojem izlaza za tečnost. Podesna konstrukcija kalema, prstena i izlaza može dati neograničen broj varijanti za vodjenje toka tečnosti. bItne karakteristike ovih ventila su: - broj ulaznih i izlaznih otvora, - broj pozicija, - različiti putevi tečnosti kroz ventil. Ventil volumena toka moze biti podesivi (iglasti ventil) i nepodesivi. Ventil konstantnog toka daje isti protok tečnosti čak i ako pritisak varira. Kuglasti ventil je ustvari izbušena kuglica, koja smještena u kučište ventila,okretanjem ručicom, vršimo otvaranje i zatvaranje.

Slika17. Ventil sa kuglicom

28

1.7. HIDRAULIČNE DIZALICE Dizalice postoje u ogromnim raznih oblicima - za svaku po mjeri specifičnu upotrebu. Veličine se kreću od najmanjih dizalice, kojie se koriste unutar radionica, do najvišeg tornja dizalice, a koristi se za gradnju visokih zgrada. Na kraju, možemo naći veće ploveće dizalice, općenito se koristi za izradu naftnih platformami i spašavanje potopljenih brodova.

Slika.18. Primjena dizalica u građevinarstvu

Limarska pokretna dizalica Specijalno dizajnirana za lagani navoz i automatsko podizanje na kotače za pomicanje .

1.8. HIDRAULIČNE PREŠE Preše su namjenjene za rad sa alatima za precizno prešenje. Pri čemu gibajući radni stol vođen s 4 vodilice. Opremljeni su hidrauličkim sistemom. Pristupne su u više različitih izvedbi, a jačina sile koja se prenosi na materijal koji se presuje je od (5t - 630t) hoda cilindra, veličine i oblika radnog stola, radnih brzina, dodatne opreme. Strojevi za prešenje služe za savijanje, štancanje, duboko izvlačenje, obrezivanje odjeljaka. Imamo nekoliko vrsta preša,npr. Preše sa grijačkim pločama namjenje za obradu gume, bakeliteta i ostali proizvodi u čijoj proizvodnji je potrebna toplota.

29

Slika 19. Hidraulična toplotna preša Zatim imamo preše visokih sila prešenja namjenjene uglavnom za graviranje,kovanica, gravura itd. Također može služiti za ispitivanje tvrdoće betona.

Slika 20. hidraulična preša visokih sila. Sve ove vrte preša rade na pricipu hidraulike,a većinom služe za automatizovani rad.Potrebno je prije upotrebe podesili samo jačinu sile, regulisati hod, vrijeme , a kod nekih i temparaturu.

30

1.10. HIDRAULIČNE PODIZNE PLATFORME Hidraulične podizne platforme su platforme za podizanje tereta na velike visine. Mogu biti različitih dimenznzija, a terete mogu da dižu na visinu i do 6 m, a nosivost platformi je i do 5 t.

Slika 21. Hidraulične podizne platforme

1.9. PASIVNE KOMPONENTE HIDRAULIČKIH SISTEMA Potreban je veliki broj komponenata da se napravi kompletan hidraulički sistem. Pored navedenog potrebni su: - ciljevi - spojnice - crijeva - materijali za začepljenje otvora - mjerni uređaji - rezervoari tečnosti - filtri - akomulatori pritiska - uređaji za zagrijavanje i rashlađivanje - sigurnosni pribor i sl. Samo neki primjeri primjene hidrauličkih sistema (komandne ručice, kočioni sistemi i još mnogo toga u bagerima, kamionima i mnogim drugim mašinama)

31

ZAKLJUČAK U ovom seminarskom radu pokušali smo ukazati vaznost i osnovne karakteristike hidrauličnih sistema. Hidraulika kao relativno mlada naučno tehnička disciplina, zauzima nezamjenljivo mjesto u modernoj mašinogradnji, automatici, te mnogim oblastima moderne proizvodnje, usluga i slično. Snažne mašine i raznovrsni uređaji namjenjeni rudarstvu, građevinarstvu, vazduhoplovstvu, kao i mnoge komponente veoma precizne automatike, nezamislive su bez dijelova i sklopova na bazi hidraulike. Istovremeno ni blizu nisu praktično iskorištene sve poznate pogodnosti ove naučno tehničke discipline. Fenomen prenošenja pritiska ravnomjerno na sve zidove posude, napunjene tečnošću, čiju zapreminu pokušamo smanjiti pritiskom klipa na tečnost u posudi, otkrio je Francuski matematičar i fizičar Pascal 1650. godine, ali to svojstvo nije korišteno sve do 19. vijeka, kada su konstruisane prve hidrauličke pumpe. Ni dan danas nijedan od znanastevnika nije mogao dokazati i izračunati snagu i jačine hidraulike!!!

32

Podizači-pješački paletar

1. UVOD – podizači i pješački paletar

U skaldištima, industriskoj proizvodnji, remontnim radionicama za podizanje komadnih tereta često su u primjeni razne konstrukcije podizača. Vrlo su raznovrsni i ovdje će mo prikazati samo one karakteristične. Sredinom 19. stoljeća do ranog 20. stoljeća vodi razvoj događaja koji su doveli do današnjih modernih viljuškara. Pennsylvania Railroad 1906 predstavljen na baterije kreće platforma kamiona za prtljagu na njihov Altoona, Pennsylvania, željezničke stanice. Prvi svjetski rat void do razvoja različitih vrsta materijala oprema za rukovanje u Velikoj Britaniji od strane Ransomes, Sims i Jeffries iz Ipswich. To je dijelom zbog nestašice rada uzrokovane ratom. 1917 Clark u SAD-u započela u razvoju i korištenju traktora i pogon lifta traktora u njihovim tvornicama. 1919 Towmotor Društva i Yale & Towne Proizvodnja u 1920 ušao tržište viljuškar u SAD-u . Nastavljajući razvoj i prošireno korištenje viličara nastavio kroz 1920-ih i 1930-ih tokom Svjetskog rata, kao i prije Prvog svjetskog rata, potaknuo korištenje viličara u ratnim naporima. Nakon rata, efikasnije metode za spremanje proizvoda u skladištima su se provodili. Skladišta je potrebno više pokretan viličara koji bi mogao doći do veće visine. Novi modeli viličara su upotpunili tu potrebu. Godine 1956 Toyota predstavio svoj prvi model viljuškar, LA model, u Japanu i prodao svoj prvi viličara u SAD-u 1967. Prenosni podizači: Mogu biti na ručni i mehanički pogon. Jedan tip podizača dat je na slici 1.

1 – horizontalni ram, 2 – vertikalni ram – vođica, 3 – pogonski vitao sa motorom, 4 – noseća platforma, 5 – povratni kotur, 6 – vučno uže, 7 – noseći točkovi Slika 1. Dispozicija pokretnog podizača Podizanje tereta, nakon utovara na platformu dok je ova na donjem ramu, može se vršiti ručnim čekrkom preko užeta, jednim krajem vezanim za čekrk, a drugim krajem nakon prebacivanja preko koturače na vrhu vertikalnog rama, vezanog za donju pokretnu platformu, koja se vučena užetom kreće po vertikalnom ramu kao vođici.

33

Platforma na mehanički pogon u principu funkcioniše kao i sa ručnim podizanjem. U slučaju ručnog dizanja platforme, čekrk mora imati kočnicu sa elektromagnetnom blokadom. U cilju lakšeg premještanja podizača, vertikalni ram može biti konstruisan kao teleskopski, tako da pri premještanju dio A bude vučen u donji dio B, slika 1. U primjeni su meahnički samopokretni podizači sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem. Sastavljeni su većim dijelom od standardnih automobilskih dijelova. Nosivost im je do 5 t, a visina dizanja oko 5 m. Pneumatski podizači: Primjenljivi su u prostorijema i površinama gdje je obezbjeđen komprimirani zrak i instalacije za razvod istog. Jedna ovakav podizač prikazan je na slici 2. na sljedećoj stranici. Kretanje ovih podizača je ograničenog radiusa, koliko omogućavaju energetski vodovi. 1 – postolje sa pneumaticima, 2 – pneumatski cilindar, 3 – noseća platforma, 4 – komandni pult, 5 – cilindar za stabilizaciju.

Slika 2. Pneumatski podizač tereta Da bi se osiguralo kretanje podizača u što većem radiusu, istalacije komprimiranog zraka, treba dovest do centra platoa po kome se kreće podizač i tu postaviti priključne armature za napajenje podizača komprimiranim zrakom. Na taj način dvostruko se povećava domet rada podizača. Visina dizanja tereta ovim uređajima obično se kreće od 2 do 3 m, a nosivost od konstrukcionih karakteristika podizača u prvom redu od površine poprečnog presjeka cilindra i pritiska komprimiranog zraka u cijevovodu. Postoji čitav asambl konstrukcija ovih podizača. Prikazani su na slici 3., a neke od nijh cemo ponovno navesti kasnije u tekstu.

Slika 3. Raznovrsne konstrukcije podizača 34

Kapacitet dizanja proračunava se po odnosu:

Q = P⋅ p

(kN )

gdje su: P – površina poprečnog presjeka cilindra, p – prtisak fluida u sistemu. Pneumatski cilindar sa ugrađenom kukom za sopstveno vješanje i donjom kukom za vješanje tereta i njegovo podizanje na određenu visinu obično na 1,0 do 1,5 m. Pri radu sa pokretnim podizačima treba voditi računa da se prenos vrši po horizontalnoj podlozi, i da teret bude na donjem dijelu podizača radi veće stabilnosti i manjeg rizika od prevrtanja.

Pješački paletari Što se tiče pješačkih paletara postoje ručni paletar i motorni ručni paletar.

1.Ručni paletar Pješački paletar ima uređaj za mehaničko i hidrauličko podizanje tereta.Najčešće se koriste ručni pješački paletari sa hidruličkim uređajem za podizanje i spuštanje tereta.Oni imaju hidraulički uređaj za podizanje tereta koji može dići teret 10-12 cm. Vučenje paletara obavlja radnik.

2.Motorni ručni paletar To su uglavnom paletari na elektromotorni pogon (izmjenjive baterije). Motorni ručni paletar se brže i lakše kreću a radnik ga ne vuče već sa njim upravlja. Njegov efekat rada je duplo veći od ručnog paletara. Karakteristike pješačkih paletara su: -jednostavno rukovanje -lako održavanje -visoka produktivnost u radu

35

Ručni hidraulični viljuškar za podizanje i prenos tereta HWL116

fiksne viljuške visina dizanja 1600 mm nosivost 1000 kg

HWL125

fiksne viljuške visina dizanja 2500 mm nosivost 1000 kg

Model

HWL110

HWL112

HWL116

HWL125

HWL0515

HWL115

Nosivost (kg)

1000

1000

1000

1000

500

1000

Visina dizanja H (mm)

1000

1200

1600

2500

1500

1500

Visina težišta C (mm)

600

600

600

600

600

600

Najniža visina viljuški h (mm)

90

90

90

90

65

65

Dužina viljuški L (mm)

1100

1100

1100

1100

800

1100

Rastojanje između viljuški E (mm)

550

550

550

550

745

550

Brzina dizanja (mm/min)

25

25

25

25

25

25

Max. dužina viljuškara A (mm)

1640

1640

1640

1640

1340

1640

Max. širina viljuškara B (mm)

740

740

740

740

740

740

Max. visina viljuškara F (mm)

1490

1690

2050

1800

2000

2050

Sopstvena težina (kg)

185

200

230

276

217

336

36

Dimenzije

Ručni viljuškar , izrađen od čelika, sa točkovima od poliuretana, dugog veka trajanja, ručnim i nožnim pogonom za dizanje, odnosno spuštanje tereta. Na zadnjim točkovima nalaze se kočnice za fiksiranje viljuškara u mestu. Zavisno od težine tereta, brzina dizanja se automatski reguliše, lakši teret se brže podiže, teži sporije. Različiti modeli, za različite namene, kao paletar, kao viljuškar za manipulaciju teretom koji nije na paletama (table lima, bunt cevi, itd), sa pomerljivim viljuškama, za slaganje na visoke police, visine dizanja 2.5m... Idealan za dizanje i spuštanje tereta sa kamiona, odlaganje palete na paletu, manipulaciju u magacinu... Za sve viljuškare, male paletare, je obezbeđeno uputstvo za rukovanje i održavanje na engleskom i srpskom jeziku, održavanje u garantnom i vangarantnom roku, servis, rezervni delovi.... Ručni viljuškar

Model

HW 25

HW 20

Nosivost (kg)

2500kg

2000kg

Visina dizanja H 1 (mm)

200

200

Min. visina viljuški H 1 (mm)

85

75

Min. visina dela kod cilindra H 3 (mm)

431.5

421.5

Dužina viljuški L (mm)

1150

1150

Širina viljuški W (mm)

550

550

Zadnji točkovi A (mm)

ø200

ø160

Prednji točkovi B (mm)

ø80

ø77

Težina (kg)

78kg

60kg

37

Dimenzije Model HW 25

Model HW 20

Ručni viljuškar PALETAR, izrađen od čelika, sa točkovima od poliuretana, dugog veka trajanja, ručnim pogonom za dizanje, odnosno spuštanje tereta. Zavisno od težine tereta, brzina dizanja se automatski reguliše, lakši teret se brže podiže, teži sporije. Prvenstveno radi kao paletar, za prenos paleta u okviru magacina, radnje... Za sve viljuškare, male paletare, je obezbeđeno uputstvo za rukovanje i održavanje na engleskom i srpskom jeziku, održavanje u garantnom i vangarantnom roku, servis, rezervni delovi....

Neki tipovi rucnih paletara:

38

Elektricni paletar 20-20W sa platformom NOSIVOIST: 1800kg

Elektricni podizac tereta do 1t na visinu 1600mm

Ručni paletar nosivosti do 2,5t

39

Ručni paletar nosivosti do 2t

3.VILJUŠKARI Viljuškari su mašine veoma podesne za utovar, istovar i uskladištenje komadne robe. Primjenjuju se u fabrikama za proizvodnju komadne robe većih dimenzija i veće mase, u građevinarstvu, distibutivnim centrima, skladištima i sl. Sastavljeni su od postolja sa pneumaticima na koje je ugrađen pogonski motor sa prenosnim mehanizmom. Pogon može biti na dizel pogon i na elektro pogon pri kojem se skoro redovno primjenjuju motori istosmjerne struje napajani energijom iz akumulatora. Od kapaciteta i kvaliteta akumulatora zavise radne karakteristike mašine. Na postolju mašine postavljen je uspravni ram, po kome se podiže i spušta uređaj za poduhvatanje i podizanje tereta, koji se često zove viljuška pa su i mašine dobile naziv viljuškari. Nosač može da mijenja ugao po vertikali od 3˚ do 4˚ naprijed i od 10˚ do 20˚ nazad. Prikazan je na slici 4.

1 – dizel motor, 2 – hidraulična pumpa, 3 – hidraulični motor 4 – hidraulični cilindar, 5 – hidraulični razvod. Slika 4. Dispozicija viljuškara Nosivost viljuškara kreće se od 5t, za potrebe građevinarstva pa do 75 t za potrebe industriske primijene. Brzina dizanja tereta iznosi 8 do 14 m/min , a brzina kretanja viljuškara iznosi od 6 do 32 km/h. Snaga pogonskog motora kreće se od 16 do 40 kW. Imaju veliku moć manevrisanja jer im je međuosovinski razmak mali, a i zadnji točkovi su im obično zbliženi. Imaju veliku mogućnost podešavanja uređaja za podizanje i time su prilagodljivi za rad u različitim uslovima, pogotovu za rad u raznim terenskim uslovima. Mogu da utovaraju sitnu komadnu robu ako je ista složena na podloške, ispod kojih podilazi viljuškar sa viljuškama 40

poduhvata materijal i počinje podizati isti. Lako zahvataju cijevi, burad, građu, a specijalnim rukama sa hidraulikom mogu da hvataju pakete opeka ili slično pokovane robe. Priključna oruđa se jednostavno zamjenjuju i primjena im je dosta široka. Iskorišćenje je malo do 60 %, a čestio i niže pogotovo na gradilištima, gdje zahtijeva ravnu i čvrstu podlogu. Visina dizanja im je oko 5,5m i pogodni su za utovar i istovar vagona. Kapacitet se proračunava po sljedećem odnosu: Qh =

3600 ⋅ q ⋅ k v ⋅ k p tc

(t / h, m 3 / h)

gdje su: q – nosivost viljuškara ( t ) kv – koeficient iskorišćenja radnog vremena kp – koeficient iskorišćenja nosivosti mašine tc – vrijeme trajanja ciklusa ( sec ). Vrijeme trajanja ciklusa utovara transporta i istovara čine. t1 – vrijeme nakolona viljuške i zahvatanja ..........10 – 15 sec t2 – vrijeme zaokreta viljuškara 90 stepeni .............6 – 8 sec za 180 stepeni ..........10 – 15 sec t3 – vrijeme pune vožnje ...........................................f(v) sec t4 – vrijeme ispravljanja kraka ................................2 – 3 sec t5 – vrijeme dizanja tereta na potrebnu visinu ..........0,2 m/sec t6 – vrijeme istovara tereta .....................................5 – 8 sec t7 – vrijeme za ponovno naginjanje rama ...............2 – 3 sec t8 – vrijeme spuštanja viljuške .................................0,2 m/sec t9 – vrijeme zaokreta viljuške bez tereta ..................t9=t2 t10 – vrijeme praznog hoda ........................................f(i) t11 – vrijeme za mijenjanje brzine ...........................6 – 8 sec Viljuškar, zavisnio od terenskih uslova može vršiti utovar i istovar sa strane i pod uglom od 45˚ sa strane pod uglom od 90˚ ili pozada pod uglom od 90˚ odnosno 180˚. Shematski je prikazano na slici 5.

Slika 5. Shematski prikaz rada viljuškara

41

Mora se voditi računa da se utovar organizira na najmanjoj mogućoj distanci kako bi vrijeme t10 i tlo bilo što kraće. Po mogućnosti treba više manevrisati kamionom nego viljuškarom prilikom istovara ili utovara tereta, pošto kamion posjeduju veću pokretljivost od viljuškara.

Na sljedećim slikama su prikazani neki tipovi viljuškara i njihove osnovne karakteristike: Proizvođač: Linde Tip: H 25 D Pogon: Diesel Godište: 2003 Nosivost: 3,8t Visina dizanja (mm):

3470 standard

Visina gradnje (mm): 2280 Bočni pomak:

da, skuplj. širenj. vila

Dužina vila (mm): 2200 Kabina:

puna s grijanjem

Gume:

pune, SE – nove

Dod. hidraulika: Dupla Prodajna cijena (KM): 49.000,00 Lokacija

Sa

42

43

44

2. 1. Regalni viljuškari

Isključivo se primjenjuje u velikim skladištima za smještaj standardno upakovane robe u police, regale, po kojima je i dobio ime. Roba mora biti dopremljena na određeno mjesto pred magazin jer ovaj viljuškar ima potpuno ograničen radijus kretanja. Kretanje se vrši po metalnoj stazi smještenoj po tavanici prostorije, tako da je ovo u neku ruku obješeni viljuškar. Slika 12. prikazuje regal i regalni viljuškar.

45

1.

– nosač viljuškara, 2. – pogonski mehanizam, 3. – vertikalni ram – vođica, 4. – regal, 5. – viljuška za podizanje, 6. – kabina i komande, 7. – staza i točkovi za kretanje.

Slika 12. Dispozicija regalnog viljuškara Tehnički podaci: – maksimalna nosivost ......... 600 kp za H – 6-8 m, za 3-5 m ... 800 kp – brzina dizanja .................... 5/1,25 m/min – brzina vožnje ..................... 30/7,5 m/min – brzina istovara ................... 16 m/min – maksimalna visina ...............6 m/min – sopstvena masa ..................1200 kp – razmak viljuški .................. podesiv – snaga motora ......................3,0 kW – potrebna širina ................... 2200/1800 mm, za dužu/kraću stranu.

Pogonski mehanizam smješten je na platformi iznad regala odnosno na stazi za kretanje i čine ga mehanizam za kretanje po dužini staze odnosno prostorije i posjeduje dvije brzine, i pogonski mehanizam za podizanje također sa dvije brzine i uređaj za istovar odnosno premještanje tereta sa viljuške u policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Regalni viljuškar ima mogućnost okretanja za 180 stepeni i time postiže mogućnost da se teret može istovarati u suprotnu policu regala. Komande za kretanje i podizanje, kao i istiskivanje tereta sa viljuški su opremljeni uređajima za programirano kretanje i podizanje, što znači da se zaustavlja na mjestu koga smo unaprijed odredili na upravljačkom pultu. Omogućava olakšan rad i maksimalno korištenje skladišnog prostora. Na sljedećim slikama su dati regalni viljuškar tipa GX/GQ, a u tabeli su dati još neki modeli tih tipova:

46

GQ 10

Model

Maksimalana nosivost * ( kg )

Maksimalana visina podizanja ( mm )

Brzina vožnje (km/h)

Napon baterije ( V )

GX 10

1.000

9.050

9.8

48

GX 13

1.350

10.345

9.0

48

GX 15

1.500

13.050

8.4

80

GQ 10

1.000

7.050

9.8

48

GQ 13

1.300

9.960

9.0

48

GQ 15

1.250

11.880

8.6

80

Također ovdje možemo spomenuti i neke druge viljuškare koji su danas u upotrebi, npr., ručni viljuškar – on omogućuje ravnomerno pomeranje proizvoda koji se nalaze u kontejneru ili paleti. Točkovi su od poliuretana i najlona (slika 13.), ručni paletni viljuškar ili ručni paletar – on je napravljen od visokokvalitetnog materijala, pouzdan, lak za upravljanje, jednostavan za upotrebu (slika 14.), dizač buradi (slika 15.), i makazasti podizač/odlagač (slika 16.) Važan aspekt viličara rada je da većina ima stražnji kotač upravljača. Iako je ovaj povećava okretnost u uskim zavojima situacijama.Još jedna kritična značajka viličara je njegova nestabilnosti. Viličar i opterećenja mora se smatrati jedinica sa različitim stalno težište sa svakim pokretom opterećenja. Viljuškar nikad ne smije prenaglo skrenuti na brzinu s vecim opterećenjem, gdje se centrifugalni i gravitacijske sile kombiniraju jer mogu izazvati katastrofalne nesreće. Viljuškari su dizajnirani s opterećenja granica za viljuške koja je smanjena sa vilicom i elevacije opterećenja (tj. opterećenja ne uporište protiv tanjura "L"). Učitavanje ploča za utovar referenca se obično nalazi na viljuškaru.

47

TIP

Nosivost [t] / Dužina viljuške / Visina dizanja

KMK 05-09

0,5 / 1120 / 900

KMK 10-09

1,0 / 1140 / 900

KMK 10-16

1,0 / 1140 / 1600

Slika 13. Ručni viljuškar – KMT Nosivost [kg]

2500

Max. visina dizalice [cm]

200

Min. visina dizalice [cm]

80

Dužina viljuške [cm]

1100

Širina viljuške [cm]

550

Prečnik pog. točka [cm]

180

Masa [kg]

~100

Slika 14. Ručni paletni viljuškar - MT2005

Dizač buradi - HE 300 Služi za podizanje i transport buradi od 200 l, metalnih, sa i bez obruča, u ispravnom položaju. TIP

Nosivost [t] / Visina dizanja

HE 300

0,3 / 905

Točkovi Najlon / najlon

Slika 15. Dizač buradi – HE 300

48

Nosivost [kg]

1000

Visina dizanja [cm]

800

Dužina vila [cm]

432

Širina sredstva [cm]

1150

Razmak vila [cm]

520,685

Upravljački točak [cm]

fi180x50

Masa [kg]

85-115

Slika 16. Makazasti podizač/odlagač – KOE

2. 2. Kontejnerski viljuškari

Kako se povećava upotreba kontejnera u prevozu tereta, tako se nameće potreba za primjenu kontejnerskih viljuškara kao najprikladnijih mašina za pretovar kontejnera. Postavljaju se na konstrukcije sa pneumaticima već prema zahtjevima za pretovar, mahom su sa pogonom motorima sa dizel gorivom, sa kojim je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne sklopove mašine. Uglavnom su u primjeni dvije konstrukcije viljuškara i to sa čeonim i bočnim sprejderom. Prikazani su na slikama 17. i 18.

Slika 17. Čeoni viljuškar sa sprejderom

Slika 18. Bočni viljuškar za kontejnere

Viljuškari sa bočnim sprejderom su pregledniji u toku vožnje, a pošto kontejner nosi popriječno, zahtijeva nešto veći prostor zavisno od dimenzija kontejnera. Preglednost kod ovih viljuškara nije u pitanju kad se kontejner nosi nešto podignut, ali takav način vožnje smanjuje statičku stabilnost, i povećava rizik od prevrtanja viljuškara. Viljuškari sa čeonim sprejderom ovaj rizik ne izazivaju i u principu zahtijevaju nešto uži prostor za prolaz.

49

3.VERTIKALNO PODIZANJE Za podizanje tereta na veće i velike visine, te izvoz iz dubokih jamskih prostorija, za servisiranje i popravke na visokim zgradama i tornjevima, te prenos materijala na građevinske objekte, upotrebljavaju se liftovi, samohodne platforme i rudnička izvozna postrojenja. Liftovi, služe za vertikalno podizanje ljudi i materijala. To su kabine, postavljene u posebnim prostorijama sa vođicama, po kojima kližu podizane pomoću užadi, prebačenih preko koturova ili direktno namotavanih na bubanj izvoznog postrojenja lifta, kako je prikazano na slikama 19 i 20. Liftovi se dijele na teretne i putničke, a po načinu pogona na elektromehaničke i hidrauličke. Najširu primjenu imaju elektromehanički liftovi.

1 – pogondki kotur, 2 – odbojni kotur, 3 – kabina lifta, 4 – kontra teg, 5 – vučno uže.

Slika 19. Shematski prikaz lifta 1 – kabina lifta,

2 – vučno uže,

3 – kontrateg, 4 – kompenzacioni lanac, 5 – povratni kotur, 6 – kompenzaciono uže. Slika 20. Shematski prikaz kompenzacionih uređaja lifta Obično je jedan kraj vučnog užeta vezan za kabinu, a drugi kraj za kontra teg, koji se postavlja da smanji opterećenje na pogonskom mehanizmu i onemogući proklizavanje užeta na pogonskom koturu. Da bi se eliminisalo neravnomjerno opterećenje pri dizanju lifta postavljaju se kompenzaciona užadi (slika 20. a) i kompenzacioni lanci. 50

Brzina kretanja teretnih liftova kreće se u granicama od 0,15 do 1,00 m/sec. Putnički liftovi izrađuju se sa brzinom kretanja u granicama od 0,5 do 1,5 m/sec, a po posebnim zahtijevima i 6 do 7 m/sec. Kod standardnih liftova kabina se diže čeličnim užetom koje se namotava na doboš mehanizma za podizanje. Masa kontratega, koji se postavlja u cilju ugradnje motora manje snage, određuje se iz uslova izjednačenja vučne sile pri dizanje kabine sa punim teretom, i pri spuštanju kabine bez tereta. Tada je: (Qt + Qk – Qkt) v = (Qt – Qk) v iz čega proizilazi težina kontratega: Qkt = Qk + Qt / 2

(kN)

Pri čemu su: Qk – masa kabine, Qt – masa tereta, Qkt – masa kontratega, v – brzina kretanja lifta. Snaga pogonskog motora određuje se iz odnosa: N=

(Q

t

+ Qk Qkt )v n

(kW)

gdje je pored poznatih: n – ukupan stepen korisnog dejstva svih radnih sklopova, a uzima se 0,7 do 0,8.

1. SAMOHODNE PLATFORME

Platforme su građevinske mašine namjenjene različitim poslovima u okviru gardevinske djelatnosti kao što su: transport ljudi i materijala na velike visine, montaža i održavanje raznih objekata, popravka elektro mreže i slično. Platforme mogu biti: – –

mobilne - kada su sastavni dio vozila na kome se nalaze i tada služe za kratkotrajne radove. stacionarne – formiraju se kao konstrukcije i duže ostaju u takvom stanju.

Mobilne platforme (slika 21.) služe za podizanje 1-2 radnika i manjeg tereta (do 1000 kg.). One mogu biti vučene kao prikolice i tada se njihovo upravljenje vrši iz korpe. Prikolica na kojoj se nalazi prlatforma mora biti dobro oslonjena na tlo (ne preko točkova) pomoću dodatnih oslonaca. Druga varijanta je da kada je platforma na samom vučnom vozilu. Tada je moguće raditi i bez dodatnog oslanjanja vozila. I u jednom i u drugom slučaju, karakteriše ih brzo stavljanje u pogon, velika mobilnost i lako rukovanje.

51

Slika 21. Mobilne platforme Stacionarne platforme (slika 22.) su konstrukcije koje po namjeni podsećaju na liftove. Od njih se razlikuju po tome što služe i kao konstrukcija za bezbjedan rad radnika na zanatskim i završnim radovima na fasadama dok liftovi služe, uglavnom samo za vertikalni transport.

Slika 22. Stacoinarne platforme Konstrukciju stacionarnih platformi čine vertikalne vođice, horizontalna konstrukcija i pogonski dio. Do manjih visina (oko 20 metara, zavisno od proizvođača), vertikalnim vođicama nije potrebno dodatni oslonac. Preko toga, vođice se ankeruju u vertikalnu konstrukciju objekta. Zavisno od veličine horizontalne konstrukcije, platforma može imati jednu ili više vođica. Horizontalne konstrukcije (slika 23.) su sačinjenje od modula i njihova veličina zavisi od željenog fronta rada. Moguće je da ona potpuno prati profil objekta. Na spoju horizontalne konstrukcije i vođice nalazi se pogonski dio. Pogon je električni i težina platforme kao i korisna težina prenose se preko vođice na tlo.

Slika 23. Horizontalne konstrukcije

52

Na slici 24. prikazana je samohodna platforma kao servisni uređaj na silosu i detalj pogona po ozubljenoj letvi. Prvo je konstruisana i proizvedena u švedskoj firmi "Alimak". Primjenjuje se u rudnicima za dopremu materijala po vertikalnim i kosim prostorijama, u građevinarstvu za izradu i popravku visokih zgrada, na tornjevima za montažu i servisiranje opreme. Jednostavna je za montažu i demontažu. Čine je sljedeći dijelovi ili sklopovi: – jedan ili dva pogonska motora, – prenosni mehanizam reduktor, – kabina za ljude i materijal, – ram za pričvršćivanje na zid prostorije, na koji je postavljena ozubljena letva, – kotur za energetsko crijevo ili kabel, – stanica za ulaz i izlaz ljudi, utovar i istovar materijala, – mehanizam za upravljanje.

53

Slika 24. Samohodna platforma sa ozubljenom letvom Osnovne tehničke karakteristike i dimenzije platforme su: Pogon sa jednim motorom: – visina dizanja...........................200 m – nosivost....................................500 kg ili 5 ljudi – brzina vožnje............................0,45 m/sec – motor........................................7,5 kW, 380 V, 50 Hz – reduktor.................................... i = 20 : 1 Pogon na dva motora: – visina dizanja...........................200 m – nosivost....................................1000 kg ili 5 ljudi 900 kg ili 8 ljudi 800 kg ili 10 ljudi – brzina vožnje............................0,65 m/sec – reduktor.................................... i = 20 : 1 Ovim uređajima omogućeno je vrlo lako i bez ikakvih napora i opasnosti dolaženje radnika na radilište ili mjesto popravki. Doprema materijala i dijelova obavlja se na brz i jeftin način.

54

Možemo još spomenuti i makazaste platforme koje dostižu visine u rasponu od 10 do 25 m, razne manje ili vece teleskopske platforme sa korpom, zglobne platforme koje pružaju veliku mogućnost manipulacije, sa odgovarajucim dohvatom u horizontalnom i vertikalnom pravcu, kao i mogućnost podizanja ne samo ljudi nego i tereta na visinu, zahvaljujuci modelima sa viljuškama itd.

Makazasta platforma

Radna platforma sa teleskopskom strrijelom

4. ZAKLJUČAK Kao što smo već vidjeli, podizači su mašine koje se često koriste u skladištima, industrijskoj proizvodnji, raznim remontnim radionicama za podizanje komadnih tereta i slično. Vrlo su raznovrsni, a karakteristični su prenosni i pneumatski podizači. Zatim, imamo viljuškare – to su mašine veoma podesne za utovar, istovar i uskladištenje komadne robe. Mogu biti regalni i konternerski, i imaju veliku moć manevrisanja jer im je međuosovinski razmak mali, a i zadnji točkovi su im zbliženi. Također, veoma bitan dio podizača čine i samohodne platforme, a mogu biti mobilne i stacionarne, koriste se još i horizontalne konstrukcije, kao i makazaste platforme. Dakle, iz svega ovoga možemo zaključiti da su podizači, odnosno, viljuškari, vertikalni podizači i razne druge samohodne platforme veoma bitan dio transporta, kada se radi o transportu ljudi i materijala na male i velike visine, skladištenju robe, montaže i neki popravki, npr,. poprevke električne mreže i sl. i nezamjenjivi su na tom području.

55

Viljuškari Uvod U skladištima, industrijskoj proizvodnji, remontnim radionicama za podizanje komadnih tereta često su u primjeni razne konstrukcije podizača. Vrlo su raznovrsni, a jedni od njih su i viljuškari. U današnje vrijeme gotovo da je nezamisliv rad bez viljuškara. Viljuškari su mehanizovano manipulaciona sredstva sa specijalnim viljuškama koje podilaze ispod komada nepaletizovane robe ili ispod palete i sa vertikalnim smjerom pomjeranja u cilju prenošenja sa jednog mjesta na drugo, radi operacija utovara, istovara, pretovara, skladištenja... Zahvaljujući brojnim pozitivnim osobinama idealni su za rad u ograničenim prostorima. Danas postoji više vrsta viljuškara, njihova podjela je različita, prema obliku, dimenzijama, i sl. ali njihova namjena je ista. Tako da razlikujemo: ručne, motorne, regalne, kontejnerske viljuškare... Služe za prenos tereta na male udaljenosti, jer imaju ograničen radijus kretanja. U ovom seminarskom radu bit će objašnjen osnovni pojam viljuškara, njihova dispozicija, nosivost viljuškara, brzina dizanja tereta,visina dizanja, brzina kretanja viljuškara, snaga pogonskog motora. Također, bit će objašnjen način izračunavanja iskorištenja kapaciteta, te detaljno objašnjeno vrijeme trajanja cikljusa utovara i istovara. Dati su i podaci o uglovima vršenja utovara odnosno istovara. Radi bližeg prikaza viljuškara dati su primjeri pojedinih vrsta viljuškara sa njihovim osnovnim osobinama, shematski prikazi, te slike. VILJUŠKARI su industrijske mašine veoma pogodne za podizanje i transportovanje materijala i roba. 1920. god. Mnoge kompanije uvode viljuškare, jedna od njih je i Clark, te poznata Yale and Town Manufacturing. Od tada viljuškari su postali neizostavan dio opreme tvornica, firmi, itd.

Historijski razvoj viljuškara

56

Polovina 19 st. do ranog 20 st. vezana je za razvoj manipulacijskih sredstava, koja su dovela do pojave današnjeg viljuškara. Pennsylvania Railroad 1906. god. Predstavlja mašinu, viljuškare, za premještanje, prenošenje paketa, prtljaga na Altoona Pennsylvania željezničkoj stanici. Prvi Svjetski rat doveo je do pojave različitih tipova manipulacijskih sredstava u SAD-u, od strane Ransomes, Sims i Jeffries of Ipswuch. 1917. god. Clark u SAD-u, počeo je proizvodnju ali i upotrebu manipulacijskih sredstava u svojim fabrikama. 1919. god. The Towmotor Company and Yale i Towne Manufacturing 1920. god. uvode prodaju manipulatornih sredstava. Proizvodnja, prodaja i upotreba viljuškara nastavlja se kroz 1920. god. odnosno 1930. godinu Upotreba viljuškara za vrijeme oba rata olakšala je ratne prilike. 1956. god. Toyota predstavlja prvi viljuškar, Model LA, u Japanu, a prva prodaja je izvršena u SAD-u 1967. god.

Specijalane vrste viljuškara

57

Artikulirani računarski balansirani, upravljački, viljuškari Za razliku od većine viljuškara, prednji točkovi su im kormilariti, tu su i hibridni VNA,dizajnirani da budu u mogućnosti vući teret, ali i stizati do veoma uskih, teško dostupnih mjesta, gdje se nalazi teret. Upravljački veoma uski viljuškari Postoje željeznički ili žični upravljači i korisni upotrebivi podizači, sa mogućnošću podizanja od 40΄ do 98΄. Ovaj tip viljuškara, za razliku od prethodnog, posjeduje visoki standard ravnog tla. Eksplozivni otporni viljuškari Koriste se za radnje u potencijalano eksplozivnom prostoru, hemijskoj, petrohemijskoj industrije, prehrambenoj, itd. U Evropi se moraju poštovati pravila ATEX 94/9/EC direktive ako se koriste u zoni 1, 2, 21 ili 22 unije. Automatski viljuškari Iz potrebe za umanjenjem nadnica, reduciranjem cijena i povećanjem produktivnosti uvedeni su automatski viljuškari. Na sljedećoj slici prikazana je građa viljuškara

58

Viljuškari, upravljanje, mogućnosti, operacije, kapaciteti Viljuškari su dostupni u različitim verzijama i raznim nosivostima, kapacitetima. U mnogim slučajevima, većina viljuškara ima nosivost između jedne do pet tona. Velike mašine do 50 tona kapaciteta su upotrebljive za dizanje većih tereta. Glavni uslov viljuškara je da moraju biti dizajnirani za prilagođavanje, ali i za efikasne i sigurne pokrete. Viljuškari se često koriste u robnim kućama i distribucijskim centrima.

59

Asocijacije i organizacije Postoji veliki broj nacionalnih kao i kontinentalnih asocijacija vezanih za viljuškare, njihovu proizvodnju. Neke osnovne su: •

Industrial Truck Association (ITA) (North America)

•

Material Handling Equipment Distributors Association (MHEDA) (North America)

•

Fédération Européenne de la Manutention - European Federation of Materials Handling (FEM)

•

British Industrial Truck Association (BITA)

•

Japan Industrial Vehicles Association (JIVA)

•

Korean Construction Equipment Manufacturers Association (KOCEMA)

Postoje značajni kontakti između ovih organizacija, te su utemeljili uključenje mnogih statističkih i inžinjerskih programa. Jedan od ovih programa je i World Industrial Trucks Statistics (WITS). U UK, postoji veliki broj publicističkih organizacija posvećenih viljuškarima, kao i ostalim sredstvima pretovara i industrijske mehanizacije. Neke od najpopularnijih su: • • • • • • •

Storage Handling Distribution Warehouse & Logistics News Handling & Storage Solutions Industrial Plant & Equipment Logistics Business Magazine Logistics Manager Materials Handling World Magazine

Najpoznatiji proizvođači viljuškara, ali i ostalih sredstava manipulacije 1. Toyota Industries (Japan) - Toyota Lift Truck Brands, BT Industries, Cesab and Raymond Brands. USD$7.80 Billion 2. KION Group (Germany) - Linde and Still brands USD$6.35 Billion 3. Jungheinrich AG (Germany) USD$3.18 Billion 4. NACCO Industries, Inc. (USA) - Yale and Hyster brands USD$2.72 Billion 5. Mitsubishi Caterpillar Forklift America Inc. (Japan) - Mitsubishi Forklift Trucks and Cat Lift Trucks brands USD$1.90 Billion 6. Crown Equipment Corporation (USA) USD$1.82 Billion

60

2. VILJUŠKARI

Osnovno sredstvo mehanizacije koje služi za manipulaciju paletama je viljuškar.Viljuškari su mašine veoma podesne za utovar, istovar i uskladištenje komadne robe.To su mehanizovano manipulaciona sredstva sa specijalnim viljuškama koje podilaze ispod komada nepaletizovane robe ili ispod palete i sa vertikalnim smjerom pomjeranja u cilju prenošenja sa jednog mjesta na drugo radi operacija utovara, istovara, pretovara. Njihova upotreba je raznovrsna u zavisnosti od tehnoloških zahtjeva manipulisanja. Primjenjuju se u fabrikama za proizvodnju komadne robe većih dimenzija i veće mase, u građevinarstvu, distibutivnim centrima, otvorenim i zatvorenim skladištima, na rampama kod željeznice, u lukama, poštama, aerodromima, robnim kućama, i sl. Sastavljeni su od postolja sa pneumaticima na koje je ugrađen pogonski motor sa prenosnim mehanizmom. Pogon može biti na dizel pogon i na elektro pogon pri kojem se skoro redovno 61

primjenjuju motori istosmjerne struje napajani energijom iz akumulatora. Od kapaciteta i kvaliteta akumulatora zavise radne karakteristike mašine. Na postolju mašine postavljen je uspravni ram, po kome se podiže i spušta uređaj za poduhvatanje i podizanje tereta, koji se često zove viljuška pa su i mašine dobile naziv viljuškari. Nosač može da mijenja ugao po vertikali od 3˚ do 4˚ naprijed i od 10˚ do 20˚ nazad. Prikazan je na slici 1.

1 – dizel motor 2 – hidraulična pumpa, 3 – hidraulični motor 4 – hidraulični cilindar, 5 – hidraulični razvod.

Slika 1. Dispozicija viljuškara Nosivost viljuškara kreće se od 5t, za potrebe građevinarstva pa do 75 t za potrebe industriske primijene. Brzina dizanja tereta iznosi 8 do 14 m/min. Brzina kretanja viljuškara iznosi od 6 do 32 km/h. Snaga pogonskog motora kreće se od 16 do 40 kW. Imaju veliku moć manevrisanja jer im je međuosovinski razmak mali, a i zadnji točkovi su im obično zbliženi. Zadnji dio motornih kolica najčešće je od punog čelika i ima ulogu kontra tega. Imaju veliku mogućnost podešavanja uređaja za podizanje i time su prilagodljivi za rad u različitim uslovima, pogotovu za rad u raznim terenskim uslovima.Zbog svoje velike težine i pogona na točkovima, viljuškari su pogodni za rad na čvrstim terenima i halama, dok im je mogućnost iskorištenja na gradilištu mala7. Mogu da utovaraju sitnu komadnu robu ako je ista složena na podloške, ispod kojih podilazi viljuškar sa viljuškama poduhvata materijal i počinje podizati isti. Lako zahvataju cijevi, burad, građu, a specijalnim rukama sa hidraulikom mogu da hvataju pakete opeka ili slično pokovane robe.Priključna oruđa se jednostavno zamjenjuju i primjena im je dosta široka. Iskorišćenje je malo do 60 %, a čestio i niže pogotovo na gradilištima, gdje zahtijeva ravnu i čvrstu podlogu. Visina dizanja im je oko 5,5m i pogodni su za utovar i istovar vagona. Kapacitet se proračunava po sljedećem odnosu:

7

Gramak, Građevinske mašine,Građevinski fakultet, Beograd str.98

62

Qh =

3600 ⋅ q ⋅ k v ⋅ k p tc

(t / h, m 3 / h)

gdje su: q – nosivost viljuškara ( t ) kv – koeficient iskorišćenja radnog vremena kp – koeficient iskorišćenja nosivosti mašine tc – vrijeme trajanja ciklusa ( sec ).

Vrijeme trajanja ciklusa utovara transporta i istovara čine. t1 – vrijeme nakolona viljuške i zahvatanja ..........10 – 15 sec t2 – vrijeme zaokreta viljuškara 90 stepeni .............6 – 8 sec za 180 stepeni ..........10 – 15 sec t3 – vrijeme pune vožnje ...........................................f(v) sec t4 – vrijeme ispravljanja kraka ................................2 – 3 sec t5 – vrijeme dizanja tereta na potrebnu visinu ..........0,2 m/sec t6 – vrijeme istovara tereta .....................................5 – 8 sec t7 – vrijeme za ponovno naginjanje rama ...............2 – 3 sec t8 – vrijeme spuštanja viljuške .................................0,2 m/sec t9 – vrijeme zaokreta viljuške bez tereta ..................t9=t2 t10 – vrijeme praznog hoda ........................................f(i) t11 – vrijeme za mijenjanje brzine ...........................6 – 8 sec Viljuškar, zavisnio od terenskih uslova može vršiti utovar i istovar sa strane i pod uglom od 45˚ sa strane pod uglom od 90˚ ili pozada pod uglom od 90˚ odnosno 180˚. Shematski je prikazano na slici 2.

Slika 2. Shematski prikaz rada viljuškara Mora se voditi računa da se utovar organizira na najmanjoj mogućoj distanci kako bi vrijeme t10 i tlo bilo što kraće. Po mogućnosti treba više manevrisati kamionom nego viljuškarom prilikom istovara ili utovara tereta, pošto kamion posjeduju veću pokretljivost od viljuškara. 63

Od pravilnog rasporeda zavisit će i učinak, te vozilo treba postaviti na što manju udaljenost, kako bi vrijeme pune vožnje i vrijeme praznog hoda bili što manji.

3. PROIZVODNJA VILJUŠKARA Serija AR-2R Abazirana je na sistemu naizmjenične struje sa ciljem da se obezbijedi visok nivo produktivnosti i udobnosti korisniku. Svi motori su potpuno zaštićeni, tako da ne zahtjevaju nikakvo čišćenje, uklanjanje ostataka ili prašine koji se obično skupljaju u nepokrivenim motorima. Hidraulična pumpa praktično je bešumna, a pokreće je motor snage 11,5 kW. Ergonomični mikropokretači koji kontrolišu otvaranje odgovarajućih ventila zahvaljujući logičkom sistemu upravljanja različitim hidrauličnim funkcijama i omogućavaju korištenje svih funkcija istovremeno. Serija AR-2R pruža nedostižnu udobnost operateru zahvaljujući pažljivo postavljenim kontrolama i velikoj preglednosti kako grane tako i zaštitnog krova. U standardnu opremu spadaju multifunkcionalni LED displej sa indikatorom napunjenosti baterije, motočasovnikom, indikatorom pozicije točkova i upozorenjima, te bočni pomak. U dodatne opcije spadaju birač željene visine i indikator visine viljuški. Servo upravljački sistem u potpunosti je elektronski i zajedno sa biračem pravca kretanja spada u standardnu opremu koja korisniku pruža potpunu udobnost. U četiri okreta upravljački točak pokriva ugao od 183°, a kao viljuškar je dizajniran tako da mu je centar težine prilično nisko što omogućava veću stabilnosti čak i prilikom podizanja tereta na najveću visinu, do 11.5 m. Viljuškari su opremljeni sa tri kočiona sistema: 1. energetski regenerativni kočioni sistem u funkciji servisne kočnice 2. negativni elektromagnetni kočioni sistem na trakcionom motoru u funkciji parking kočnica i kočnice u slučaju opasnosti 3. mehanički/hidraulični kočioni sistem koji se pokreće pritiskom na papučnicu Hidraulični i trakcioni sistem kontroliše jedinstvena logička jedinica. Cijeli sistem povezuje CAN BUS tehnologija, obezbjeđujući tako visok nivo pouzdanosti8 Zahvaljujući tehničkim karakteristikama i kvalitetu rezervnih dijelova servisni interval je smanjen, a obezbjeđena je veća pouzdanost mašine. Opcije: - upravljački sistem koji pokriva ugao od 360° - priprema za rad na temperaturama do -30° sa ili bez kabine - indikatori funkcija i opcija - bočno skidanje baterije sa stalkom - dodatna zaštita tereta - elektronski kontrolisana platforma - telekamera na viljuškama - dodatnih pet hidrauličnih razvodnika - birač visine dizanja 8

Gramak,Građevinske mašine,Građevinski fakultet, Beograd, str.198

64

4. PODJELA VILJUŠKARA Viljuškari se mogu podijeliti na četiri osnovne grupe: 1. 2. 3. 4.

Ručni viljuškari Motorni viljuškari Regalni viljuškari Kontejnerski viljuškari

a. Ručni viljuškari Hidraulični ručni viljuškar paletar

Karakteristike

• • • • •

U skladu sa „EC Council Directive 98/37/EC Machinery“ Potpuno hidraulični sistem Dupli prednji točkovi od polietirana Radijus zaokreta - 210° Viljuške su izrađene iz jednog komada

65

Dimenzije

Tehnički podaci MODEL

PT-BF

Nosivost (t)

2,5

Max visina dizanja H2 (mm)

200

Min visina dizanja H1 (mm)

85

Visina mehanizma dizanja H3 (mm)

431.5

Dužina viljuške L (m)

1,15

Raspon viljuške W (mm)

520/550

Težina (kg)

80

Hidraulični ručni viljuškar Izgled

66

Karakteristike • • • • •

U skladu sa „EC Council Directive 98/37/EC Machinery“ Ručni i nožni pogon za dizanje tereta Kočnice na točkovima Automatska promena režima dizanja (normalno/brzo) Odlaganje proizvoda na različitim visinama

Dimenzije

Tehnički podaci MODEL

MS1010

MS1012

MS1000

MS1025

Nosivost (t)

1

1

1

1

Visina dizanja H (m)

1

1,2

1,6

2,5

Min visina viljuške h (mm)

90

90

90

90

Dužina viljuške L (m)

1,1

1,1

1,1

1,1

Širina između viljuški E (mm)

550

550

550

550

Brzina dizanja (mm/sec)

25

25

25

25

Ukupna dužina A (m)

1,64

1,64

1,64

1,64

Ukupna širina B (m)

0,74

0,74

0,74

0,74

Ukupna visina F (m)

1,49

1,69

2,05

1,8

Težina (kg)

185

200

230

276

67

MODEL

MS500

MSA500

MSA1000

MSA1500

Nosivost (t)

0,5

0,5

1

1,5

Visina dizanja H (m)

1,5

1,6

1,6

1,6

Min visina viljuške h (mm)

65

90

90

90

Dužina viljuške L (m)

0,8

0,8

0,8

0,8

Širina između viljuški E (mm)

745

745

950

950

Brzina dizanja (mm/sec)

25

25

25

25

Ukupna dužina A (m)

1,34

1,34

1,34

1,34

Ukupna širina B (m)

0,74

0,81

1

1

Ukupna visina F (m)

2

2

2,09

2,09

Težina (kg)

217

147

250

255

b. Motorni viljuškar

Za razliku od ručnog viljuškara, pomoću motornog paleta se može podići u visinu od nekoliko metara u cilju smještaja jedne na drugu u više redova, slaganja, prenošenja sa jedneog na drugo mjesto, kao i utovara, istovara ili pretovara. Posebna pogodnost motornog viljuškara je upotreba teleskopskog mehanizma koji omogućava ugaono pomjeranje paleta, što daje sigurnost prilikom podizanja, spuštanja i prenošenja paleta.

68

Motorni viljuškari rade na električni, benzinski i dizel pogon. Koji će se tip i vrsta viljuškara koristiti, zavisi od mnogo faktora i zahtjeva koje postavlja vrsta robe, transportno sredstvo, sklafiše, itd. Tako npr. Viljuškari koji se koriste za manipulaciju eksplozivnih i zapaljivih materijala moraju biti na električni pogon, te njihove viljuške moraju biti presvučene bronzom radi nevarničenja prilikom manipulacije robom. Paletni transportni i distributivni lanac ima svoju punu efektivnost kada su svi elementi paletnog sistema međusobno kompatibilni. To podrazumijeva usklalđenosti i tehbičkotehnološko jedinstvo ukupnog sistema, što se postiže visokim stepenom standardizacije svih njegovih elemenata.

c. Regalni viljuškari

Visokoregalni viljuškari http://www.tehniksistemviljuskari.rs/wp-content/uploads/2009/03/viljuskari_prvi_diopdf-adobereader.bmp Usljed potrebe za što boljim iskorištenjem skladišnog prostora, koja se javila nakon poskupljenja iznajmljenih hala ili gradjevinskih zemljišta za izgradnju istih, dovelo je do razvoja specijalnih konstrukcionih viljuškara za opsluživanje regalnih skladišta koji bi omogućili formiranje sistema velike gustine i to preko visine slaganja robe i redukovanja širine radnog prostora izmedju redova regala. Isključivo se primjenjuju u velikim skladištima za smještaj standardno upakovane robe u police regala, po kojima je i dobio ime. Roba mora biti dopremljena na određeno mjesto pored magacina jer ovaj viljuškar ima potpuno ograničen radius kretanja. Kretanje se vrši po metalnoj stazi smještenoj po tavanici prostorije tako da je ovo u neku ruku obješeni viljuškar. Pogonski mehanizam smješten je na platforni iznad regala odnosno na stazi za kretanje i čine ga mehanizam za kretanje po dužini staze odnosno prostorije, posjeduje dvije brzine, pogonski mehanizam za podizanje sa dvije brzine, te uređaj za istovar odnosno premještanje tereta sa viljuške na policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Regalni viljuškar ima mogućnost okretanja za 180° i time postiže mogućnost da se teret može istovariti u suprotnu policu regala. 69

Komande za kretanje i podizanje, kao istiskivanje tereta sa viljuški su opremljeni uređajima za programirano kretanje i podizanje, što znači da se zaustavlja na mjestu koga smo unaplrijed odredili na upravljačkom pultu. Omogućava olakšan rad i maksimalno iskotištenje skladišnog prostora. Takozvana treća generacija viljuškara, namenjena za rad u halama, sa velikim visinama slaganja i znatno užim manipulacionim prostorom, od 1.5 do 1.8m, počela sa proizvoditi 1960. godine, te se na tržištu pojavljuju dva tipa visokoregalnih viljuškara: 1. viljuškari slagači 2. viljuškari za komisioniranje.

d. Kontejnerski viljuškari Kako se povećava upotreba kontejnera u prevozu tereta tako se i nameće potreba za primjenom kontejnerskih viljuškara kao najprikladnijih mašina za pretovar konterjnera. Postavljaju se na konstrukcije sa pneumaticima prema zahtjevima za prostor. Uglavnom su sa pogonom motora sa dizel gorivom, sa kojim je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne sklopove mašine. Uglavnom su u primjeni dvije konstrukcije viljuškara i to sa čeonim i sa bočnim sprejderom. Bočni viljuškar za kontejnere

70

Čeoni viljuškar sa sprejderom

S obzirom na manipulacije, viljuškari se dijele na: 1. Vodoravni viljuškari s pomičnom vilicom 2. Bočni viljuškari s bočnom vilicom, a teleskopom se obavlja uvlačenje i izvlačenje vilice 3. Opkoračni viljuškari s raširenim kotačima, a vilica se nalazi gore između kotača

Na sljedećim slikama su prikazani neki tipovi viljuškara i njihove osnovne karakteristike:

DIZEL VILJUŠKARI

71

Opisi i specifikacije se mogu mijenjati bez opomene ili obavještenja. Za sve informacije o dodatnoj ponudi ili eventualnim nejasnoćama kontaktirajte nas. TJ dizel viljuškar je izdržljivo, veoma efikasno i jako vozilo za različite prilike i uslove, nosivosti od 1,000 kg do 10,000 kg. Dizajniran za evropsko tržište, pruža najpovoljniju produktivnost, pouzdanost, sigurnost i udobnost dizel vilju{kari

siguran rad sva vozila su dizajnirana prvenstveno za siguran rad, i maju ugrađeno standardno duplo upozoravajuće crveno svjetlo

dizel viljuskari

kontrola emisije štetnih gasova zaštitni filteri su standardni za sva vozila, regulacija emisije gasova je po normama EU.

dizel viljuskari

konforni uslovi Super sjedalo (uključujući sigurnosni pojas), LCD panel i ostale olakšice pružaju siguran i konforan rad. Sva vozila su opremljena sa trećim klipom, za ugradnju dodatne opreme ili drugih olakšica, koji pruža ekonomično rješenje za različite zahtjeve kupaca.

dizel viljuskari

lako održavanje

72

filteri, kontrola nivoa ulja/vode u motoru i ostale komponente su dizajnirane za lak pristup i održavanje. Održavanje baterije je standardno za sva vozlila.

dizel viljuskari

snažni i pouzdani motori opremljen sa snažnim (38kW-81kW) i izdržljivim motorom, viljuškar ima ekstra snagu koja je potrebna za podizanje teških tereta. Mogućnost izbora snažnih motora, ekonomičnih ili luksuznih

dizel viljuskari

lagan on/off pristup Veoma jednostavan pristup sjedalu sa obje strane viljuškara.

konfiguracija viljuškara oprema

dizel

benzin

baterija

LCD digitalni panel

*

*

*

automatski uređaj

*

*

*

snažan upravljač

*

*

*

podesivi upravljač

*

*

*

kontrolor emisije štetnih gasova

*

*

*

dvojne kočnice

*

*

--

prekidači na dugmad

*

*

*

sigurnosni pojas

*

*

*

super plus sjedalo

*

*

*

zvučni signal za vožnju unazad

*

*

*

73

dvostepeni kran (3.2m)

*

*

*

kuka za vuču

*

*

*

upozoravajuć}a svjetla

*

*

*

sve komande na klipni program

*

*

*

neodražavajuć}a baterija

*

*

--

hitno zaustavljanje

()

()

*

električna smjena uređaja

()

()

*

potpuno slobaodan dvostepeni kran

()/*

()/*

()/*

potpuno slobodan trostepeni kran

()/*

()/*

()/*

bočno pomjeranje

()/*

()/*

()/*

sistem za LPG gorivo

--

()/*

--

cd player / radio

()

()

()

zaštitno staklo

()

()

()

straž`nji reflektor

()

()

()

kabina (uključujući brisač)

()

()

()

produžetak krana

()

()

()

produžetak viljuškara

()

()

()

dupli filteri zraka

()

()

--

površinsko ispuštanje

()

()

--

duple prednje gume

()

()

()

radar za vožnju unazad

()

()

()

monitor TFT za vožnju unazad

()

()

()

klima/grijanje

()

()

--

gaš{enje vatre

()

()

()

dizel

benzin

baterija

opema

legenda *

stadnardna konfiguracija

()

konfiguracija prema izboru

()/* --

dostupno standardno i prema izboru nije dostupno 74

VILJUŠKARI NA BATERIJE

TJ viljuškar na baterije je veoma efikasno i lako za upravljanje, vozilo za različite uslove. Električni motor pruža tiho i sigurno radno okruženje, kako unutra tako i vani. Dostupna mogućnost nosivosti je od 1,000 kg do 3,000 kg. Dizajniran za evropsko tržište, pruža napovoljniju produktivnost, pouzdanost, sigurnost i udobnost.

na baterije

laka kontrola prenošenja svi viljuškari na baterije imaju kontrolni prekidač za naprijed i nazad.

viljuskar na baterije

najpovoljnije rukovanje podesivi volan i ostale olakšice nude najpovoljnije radne uslove za operatera.

75

viljuskar na baterije

punjač -lagani utikač za uključenje i isključenje punjača -utikač za punjenje postavljen na podu, osigurava stabilnu povezanost punjača i vozila.

viljuskari na baterije

dugme za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti, ovo crveno dugme može spasiti život

VILJUŠKARI NA BEZIN I LPG (plin)

76

kompaktna instrument tabla LCD instrument tabla prikazuje stanje vozila i daje jasan pogled operateru viljuskar na benzin i plin

efikasan pretvarač efikasan pretvarač benzin/LGP (plin) obezbjeđuje brzu reakciju, kako bi mašina stalno bila sa pravilnom produkcijom

viljuskar na benzin i plin

brza kontrola dizanja sa minimalnim naporom, operateri postižu lako i efikasno upravljanje

viljuskar na benzin i plin

snažna gornja zaštita sigurnosna gornja zaštita štiti operatera dok obavlja opasne poslove, takođe ima i jaka prednja i zadnja svjetla

viljuskar na benzin i plin

lako upravljanje prekidačima prekidači na dugmad osiguravaju precizno upravljanje, laku i sigurnu kontrolu za LPG i imaju upozoravajuća svjetla

77

TJ viljuškar na benzin i LPG (plin), je izdržljivo i veoma efikasno vozilo za različite uslove. Ima nosivot od 1,000 kg do 3,500 kg. Dizajniran za evropsko tržište pruža najpovoljniju produktivnost, pouzdanost, sigurnost i udobnost. TJ viljuškar za skladišta je izdržljivo, veoma efikasno i jako vozilo za različite prilike i uslove. * ručno upravljanje - nosivosti od 1,000 kg do 2,500 kg * potpuno automatsko upravljanje - nosivosti od 1,000 kg do 3,000 kg * polu-automatsko upravljanje - nosivosti od 1,000 kg do 3,000 kg

Dizajniran za evropsko tržište, pruža najpovoljniju produktivnost, pouzdanost, sigurnost i udobnost.

Zaključak Na osnovu svega navedenog zaključujemo da tehnika i tehnologija napreduju svakim danom, te se prilagođavaju potrebama veoma zahtjevnog tržišta. Budući da je konkurencija jaka, što ide u prilog potrošačima, svakim danom imamo veći broj novih kvalitetnijih tehničkih sredstava, koji olakšavaju poslove. Viljuškari, kao podizači, olakšavaju rad u halama, u otvorenim i zatvorenim skladištima, u lukama, poštama, aerodromima, robnim kućama. Njihovom upotrebom postiže se brži protok materijala u proizvodnim procesima i skladištima, veća produktivnost pri manipulaciji, smanjenje povredea na radu, proizvodi su zaštićeni od neželjenih posljedica. Kroz ovaj seminarski rad objašnjen je pojam viljuškara, kao osnovnog sredstva mehanizacije koje služi za manipulisanje paletama, sredstva pogodnog za utovar, istovar, pretovar, uskladištenje, itd. Na slici je prikazana dispozicija viljuškara, te su detaljno opisani njihovi dijelovi. Dato je nešto o nosivosti viljuškara,brzini dizanja tereta, njihovoj brzini kretanja, te o snazi pogonskog motora. Objašnjen je način proračuna kapaciteta viljuškara sa osvrtom na vijeme trajanja cikljusa procesa utovara i istovara. Dati su shematski prikazi rada viljuškara, zavisno od terenskih uslova, prikazani su uglovi pod kojima viljuškari mogu viršiti utovar i istovar. Izvršena je podjela prema različitim osnovama, te su date osobine vrsta. Na kraju, data su tri tipa viljuškara sa slikom, njihovim detaljnim osobinama, principom rada, prednostima i nedostacima, te preporuke. Zaključeno je da se mora voditi računa da se utovar organizuje na najmanjoj mogućoj distanci kako bi vrijeme praznog hoda bilo što kraće. Viljuškari,mašine bez kojih bi današnji radovi bili nezamislivi.

78

Regalni viljuškari 1.1. Karakteristike regalnih viljuškara U uvodnom dijelu seminarskog rada upoznala sam nas sa glavnim izvorom teme o kojoj treba da se diskutuje tokom ovog seminarskog rada, o viljuškarima, a kao jedna od više vrsta jesu i regalni viljuškari, o kojima će biti riječi u narednih nekoliko stranica. Regalni, ili kako se još često nazivaju skladišni viljuškari su viljuškari čeonog tipa. Pogonski mehanizam smješten je na platformi iznad regala, odnosno na stazi za kretanje i čine ga mehanizam za kretanje po dužini staze odnosno prostorije i posjeduje dvije brzine, i pogonski mehanizam za podizanje također sa dvije brzine i uređaj za istovar odnosno premještanje tereta sa viljuške u policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Isključivo se primjenjuje u velikim skladištima za smještaj standardno upakovane robe u police regale , po kojima je i dobio ime. Roba mora biti dopremljena na određeno mjesto pred magazin jer ovaj viljuškar ima potpuno ograničen radijus kretanja. Kretanje se vrši po metalnoj stazi smještenoj po tavanici prostorije, tako da je ovo u neku ruku obješeni viljuškar. Slika 1.2. prikazuje regal i regalni viljuškar.

Slika 1.2. Dispozicija regalnog viljuškara Dijelovi koji su prikazani na prethodnoj slici su: 1. Nosač viljuškara 2. Pogonski mehanizam 3. Vertikalni ram – vođica 4. Regal 5. Viljuška za podizanje 6. Kabina i komande 7. Staza i točkovi za kretanje 79

Tehnički podaci: Maximalna nosivost ... 600 kp za H – 6-6m, za 3-5m ... 800 “ brzina dizanja ... 5/1,25m/min brzina vožnje ... 30/7,5 “ brzina istovara ... 16 “ maximalna visina ... 6 “ sopstvena masa ... 1 200 kp razmak viljuški ... podesiv snaga motora ...3,0 kW potrebna širina ... 2 200/1 800 mm, za dužinu / kraću stranu. Pogonski mehanizam smješten je na platformi iznad regala odnosno na stazi za kretanje i čine ga mehanizam ze kretanje po dužini staze odnosno prostorije i posjeduje dvije brzine, i ogonski mehanizam za podizanje,također sa dvije brzine i uređaj za istovar odnosno za premještanje tereta sa viljuške na policu regala. Sva tri pogona su elektromotorna. Regalni viljuškar ima mogućnost okretanja za 180 stepeni i time postiže mogućnost da se teret može istovariti u suprotnu policu regala.Komande za kretanje i podizanje, kao i istiskivanje tereta sa viljuški su opremljeni uređajima za programirano kretanje i podizanje, što znači da se zaustavlja na mjestu koga smo unaprijed odredili na upravljačkom pultu. Omogućava olakšan rad i maximalno iskorišćenje skladišnog prostora.

Slika 1.3. 80

1.2.

Električi regalni viljuškari serije ETM/ETV 2 sa pokretnim jarbolom (1400 kg/1600 kg)

Kompaktnost, visoke performanse i ergonomsko radno mjesto operatera glavne su prednosti regalnih viljuškara Jungheinrich ETM/V 214 - ETM/V 216. Prednosti: ušteda prostora zahvaljujući malom radnom hodniku od samo 2687 mm (prema VDIuzimanje euro palete podužno). Visoka efikasnost u protoku robe uz smanjenje servisnih zahtjeva upotrebom 3-fazne AC tehnologije. Operateri su motivisani i opušteni radom na ergonomski dizajniranom radnom mjestu. Operater osjeća prednost od samog ulaska u viljuškar : nisko postavljen stepenik za ulaz omogučava lagan ulaz, komforno sjedište može se podesiti na 5 načina, podesivi naslon za ruku i upravljač podesiv horizontalno i vertikalno, MULTI-PILOT kontrolna ručkica za sve hidraulične funkcije. Upotrebom displeja/instrumenata, pozicioniranih direktno ispred, operater dobija informacije o statusu viljuškara ili poziva odgovarajuće programe vožnje. Dizajn instrumenata i mjesto na kom su postavljeni doprinose sigurnosti na isti način kao i odlična vidljivost kroz jarbol i štitnik operatera. Jungheinrich regalni viljuškari 214/216 predstavljaju najbolje rješenje za ekonomično odlaganje/uzimanje robe na velikim visinama i u skučenim prostorima. Bez obzira da li se rad odvija u standardnom paletnom ili Drive-in regalu, u jednoj ili više smjena regalni viljuškari 214/216 su pravo rješenje.

2. NAJVEČI PROIZVOĐAČI REGALNIH VILJUŠKARA 2.1.

Serija GX/GQ regalnih viljuškara

Serija GX/GQ, regalnih viljuškara predstavlja fleksibilno i maksimalno primjenjivo rješenje za male prostore zahvaljujući prije svega nosaču viljušaka koji se nalazi na obrtnoj glavi. Inteligentni upravljački i hidraulični sistemi omogućavaju optimalne radne procese. Radna brzina podizanja i spuštanja, obrtanja i pomjeranja viljušaka se može nezavisno kontrolirati i podešavati. Kod modela GQ – koji je opremljena teleskopskim viljuškama, širina potrebnog prolaza može biti i još uža, odnosno, najniža polica regala može biti i na samo 100 mm iznad poda.

Slika 1.4. Viljuškar serije GX/GQ 81

2.2.

Serija Linde regalnih viljuškara

Linde 39X – je viljuškar na dizel ili gasni pogon. Osobine koje karakteristišu ovu vrstu proizvođača jesu, prije svega, manja potrošnja energije i smanjena emisija izpusnih gasova, potom, više komfora za vozača i bolja preglednost. Donosi nam novine kao što su cilindri za nagib koji su postavljeni na gornjem dijelu stuba, što doprinosi boljoj stabilnosti i preglednosti sa mjesta vozača. Zatim postoji i vrsta pod nazivom Linde Load Control (LLC), koji predstavlja hidrostatički Lindepogon pete generacije, serijski poštovani standardi za rad sa kontejnerima, direktni pogon točkova, nisko postavljene ulazne stepenice i jedinstvena samonoseća šasija koja je ujedno i zaštitni ram za operatera. Ekonomičnost održavanja i servisiranja vozila, koja je postignuta upotrebom dijelova koji ne zahtjevaju servisiranje, elastični ležajevi osovine i stuba, kućište cilindra za nagib.

Slika 1.5. Primjer viljuškara serije Linde regalnih viljkuškara

2.3.

Kompanija Balkancar

Osnovna djelatnost firme BALKANCAR je proizvodnja, distribucija i servis sredstava unutrašnjeg transporta – viljuškara. Robna marka BALKANCAR se prvi put, na ovim prostorima, pojavila 1967. godine. Naredne 24 godine viljuškari marke BALKANCAR prodavani su u okviru firme UNIVERZAL. 1991. osniva se firma BALKANCAR. Okosnicu asortimana čine viljuškari na elektro, dizel i gasni pogon. Nosivost viljuškara varira od 1.250 kg pa do 8.000 kg, a visinu dizanja određuju potrebe. Pored viljuškara, distribuišu se i paletna kolica, ručnovodeći viljuškari, lančane i užane dizalice. Od 82

2006. godine firma BALKANCAR postala je i zvanični distributer viljuškara japanskog proizvođača KOMATSU. Pored dizel, gasnih i elektro viljuškara, u KOMATSU programu može se naći i veliki izbor ručnovodećih elektro viljuškara, visokoregalne viljuškare, kao i viljuškare velikih nosivosti (do 16 tona). 3. PALETNI REGALI Najefikasniji način savremenog skladištenja predstavljaju paletni regali. Izgled, funkcija, te primjena paletnih regala najbolje se može pokazati i objasniti kroz sljedećih nekoliko primjera paletnih regala: 1. Regal s hodnicima širine cca 3 m za regalne viljuškare tipa ET / FM

Slika 1.6. Najekonomičniji način organizacije regala – za sve visine prostoram povoljna cijena regala i viličara, mogućnost prilagodbe i preseljenja konstrukcije, niski troškovi održavanja. 2. Regal s uskim hodnicima za visokoregalne i komisione viljuškare tipa MX / ETX / EKX

Slika 1.7. 83

Hodnik između regala širine cca 2 m, omogućeno brzo izvlačenje paleta izvan regala ili komisioniranje u samom regalu. Na ulazu u regal mogu se postaviti konzole za odlaganje i preuzimanje paleta. Viljuškari se u hodniku kreću pomoću podnih vodilica ili induktivno. Ako postoje vodilice, regali se mogu podići betoniranjem prostora unutar vodilica. 3. Provozni Drive-In regal širine hodnika 1,4 m za smještaj istovrsne robe većih serija (iznad 10 paleta)

Slika 1.8. Korištenje regala može biti jednostrano (ulazni regali) ili s obe strane (provozni). Ovi regali se koriste za skladištenje velikih količina istovrsne robe. Stranice regala su spojene vijcima, a na njih su dodane konzole i pocinčani profili za skladištenje paleta u kanalima. Regali se mogu dodatno opremiti sa bočnim vodilicama za viljuškare ovisno i dubini regalnog kanala. 4. Pokretni paletni regali za smještaj velike količine paleta raznovrsne robe uz veliku uštedu skladišnog prostora, električni pogon

Slika 1.9. 84

U ovom regalnom sistemu dovoljan je jedan prolaz za cijeli regalni blok. Pomjeranje redova regala omogućuje pristup do svake palete. Brzina pomjeranja je ccc 5 m/min. 5.Regali s podnicama od iverice, limenih ispuna ili čeličnih rešetki za smještaj paleta ili pakiranja različitih dimenzija

Slika 1.10. 6. Protočni FIFO (First-in First-out) regali za kontrolirano kretanje robe - osigurano da roba koja je prije proizvedena prva bude spremna za preuzimanje / otpremu

Slika 1.11. Konstrukcija služi za transport EUR drvenih, metalnih ili plastičnih paleta koje se mogu kretati uzdužno ili poprečno. Kretanje paleta od strane punjenja do strane za preuzimanje ostvaruje se pod težinom same palete na nagnutojh valjkastoj traci pri nagibu od 3-5%. U isporuku su uključene kočnice za valjke, koje reguliraju stabilnu brzinu kretanja paleta.

85

7. Paletni regali za keramičke pločice – nosivost police do 4500 kg

Slika 1.12.

4. REGALI S POLICAMA Regali s policama namijenjeni su za različita opterećenja. Nosivost od 50 do 900 kg po polici. Visina stranica do 11 m. Namijenjeni su za jednostavna skladišta kao I za robna skladišta.

Slika 1.13. ESR 4500 Crown-ov asortiman regalnih viljuškara nudi najsavremeniji dizajn i kombinaciju proverene i najnovije tehnologije. Regalni viljuškari u seriji ESR 4500 postavljaju nove standarde učinka u 86

rukovanju materijalom tako što postižu natprosečne brzine kretanja, podizanja i spuštanja, smanjujući, pri tom, potrošnju energije uz veći komfor za rukovaoca.

Slika 1.14. Nosivost: 1,400 kg, 1,600 kg, 2,000 kg Max. visina podizanja: 11,435 Max. Brzina: 12 km/h

5. ZAKLJUČAK Nakon nekoliko stranica o jednoj o jako primjenjenih vrsta viljuškara, regalni viljuškari, jako mnogo se može govoriti o njihovoj, primjeni i kvalitetu i to sve u zavisnosti od proizvođača do proizvođača. Gledajući generalno, sve vrste su namijenjene za skladištenje željeznih profila, cijevi, drvenih ploča i limova. Visina regala, duljina konzola i nosivost konzola izrađuju se prema zahtjevu kupca. Proizvode se iz valjanih, odnosno četverokutnih profila. Regali se mogu dopuniti s vodilicama za visoke viljuškare, zatim sa drvenim pločama, ivericom, rešetkama ili s krovnim pokrovom. U ovih nekoliko stranica ukazala sam na samo neke vrste proizvođača. Interes svake firme, a ujedno i predstavljanje jednog viljuškara sa svim osobinama i mogućnostima, predstavljena je i uslugama te firme. Npr. kupcu je pružena prednost da pri rješavanju problematike viljuškara u unutrašnjem transportu, može vršiti nabavku po principu - sve na jednom mestu: • Servisne usluge - Firme na servis i održavanje stavljaju veliki akcenat, tako da je i nakon isteka garantnog roka obezbjeđeno servisiranje kao i nabavka rezervnih dijelova.Sa potpuno opremljenim servisnim vozilima, dolazak kod kupaca se tom prilikom podrazumijeva. Garancija za viljuškare od 12 mjeseci ili 2000 radnih sati je samo uvod u argumentaciju kvaliteta proizvoda i usluga koje firma pruža. • Podrška - Informisanje o inovacijama, domaćim i inostranim dešavanjima, dostavljanje tehničkih podataka, održavanje viljuškara isporučenih od trećih lica, kao stavljanje na raspolaganje viljuškara za premostenje roka isporuke, su samo dio liste aktivnosti koju firma podrazumijeva pod podrškom. CAT Sigurnost Nikad ne zaboravite: Sigurnost je na prvom mjestu! Nesreće sa viličarima mogu biti skupocjene, kako u pogledu osobnih ozljeda, tako i u materijalnom pogledu. U okviru napora za povećanje sigurnosti u rukovanju materijalima, CAT je proizveo kratke video snimke, koje sam prekazala na prezentaciji, koji pokazuju sedam najčešćih nesreća sa viličarima. Da bi se izbjegle ove nesreće, biće korisno da video snimke pogledaju početnici ali i iskusni profesionalci u radu sa viličarima. 87

Kontejnerski viljuškari 1. UVOD Kako se povećava upotreba kontejnera u prevozu tereta tako se nameće potreba za primjenu kontejnerskih viljuškara kao najprikladnijih mašina za pretovar kontejnera. Postavljaju se na konstrukcije sa pneumaticima već prema zahtjevima za pretovar, mahom su sa pogonom motorima sa dizel gorivom, sa kojim je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne sklopove mašine. Najčešće se koriste dvije vrste viljuškara i to sa čeonim i sa bočnim sprejderom.Viljuškari sa čeonim sprejderom su ne pregledniji u toku vožnje, a pošto kontejner nosi poprečno, zahtijeva nešto veći prostor zavisno od dimenzija kontejnera. Preglednost kod ovih viljuškara nije u pitanju kad se kontejner nosi nešto podignut, ali takav način vožnje smanjuje statičku stabilnost i povećava rizik od prevrtanja viljuškara. Viljuškari sa bočnim sprejderom ne izazivaju ovaj rizik i u principu zahtijevaju nešto uži prostor za prolaz. Ovdje ćemo govoriti o mašinama koje se koriste u svim onim saobraćajnim granama koje zahtjevaju pretovarne ili slične radnje koje se ogledaju primjenom različitih viljuškara i dizalica. Ovdje ćemo se bazirati na one viljuškare koji se koriste u pretovaru kontejnera, po kojima su i dobili jme kontejnerski viljuškari. To su mašine različitih nosivosti kao i pogona, ali manje više svi služe jednoj i samo jednoj svrsi tj. pretovaru, u ovom slučaju pretovaru kontejnera. Mi ćemo se dakle kao što je rečeno bazirati na one viljuškare koji služe za pretovar kontejnera, pa budući da kontejneri zahtijevaju snažne mašine za svoj pretovar to je rezultiralo da ovi viljuškari budu opremljeni izuzetno snažnim pogonskim motorima, koji su najčešće dizel-motori a nije rijedak slučaj da su u upotrebi i električni viljuškari ali manje nosivosti i manje snage pogonskog motora. Konstrukciju viljuškara čine motorna kolica na dizel pogon ili sa elektro pogonom. Zbog svoje velike težine i pogona na točkovima, viljuškari su pogodni za rad na čvrstom terenu i u halama dok im je mogućnost iskorišćenja na gradilištu mala. Na kolicima se nalaze dvije vertikalne osovine po kojima klize konzole koje prihvataju teret. Vertikalne osovine mogu da mijenjaju nagib i to napred za 3º do 4º (pri utovaru) i unazad 10º do 12º (pri prenosu tereta). Viljuškari su mašine za prenos i podizanje kabaste robe. Točkovi na viljuškarima imaju veliku moć manevrisanja. Obično se upravljanje izvodi preko zadnjih točkova a pogon je na prednjim točkovima tako da zadnji deo motornih kolica najčešće je od punog čelika i ima ulogu kontra tega. Krakovi viljuški zahvatnog dijela prilagođeni su radu sa paletama ali lako mogu da zahvataju i ostalu kabastu robu.

2. HISTORIJA KONTEJNERA Riječ kontejner koja se može čuti u cijelom svetu ima u našem jeziku značenje kutija ili posuda. Prema standardu ISO 830 definisan je izraz teretni kontejner. Na stranim jezicima ovaj izraz ima značenje: freight container (engleski), conteneur (francuski), Transportbehälter (njemački). Kontejner je po definiciji iz standarda ISO 668 dio transportne opreme: a) Koji ima trajne osobine i prema tome je dovoljno čvrst da se može ponovo upotrebljavati, b) Tako konstruisan da olakša prevoz tereta bez oštećenja, sa jednim ili sa više prevoznih sredstava, c) Opremljen elementima koji omogućavaju lako rukovanje, naročito kada se vrši pretovar sa jednog na drugo prevozno sredstvo, d) Konstruisan da omogućava lako punjenje i pražnjenje, e) Koji ima unutrašnju zapreminu od najmanje 1 m3. 88

Na osnovu analize paleta proizilazi da su kontejneri prirodni nastavak razvoja paleta ka većim transportnim jedinicama. Početak ovog razvoja je 1831. godina, kada se na željezničkoj pruzi Liverpool-Manchester razmišljalo o vagonima sa sanducima koji se mogu smatrati pretečom današnjih kontejnera. Dakle, željeznice su bile inicijatori za uvođenje kontejnera u upotrebu, a vojne potrebe i ratovi su pospješile brži razvoj i veće korištenje kontejnera. Spomenuti prekomorski transport daje nov pravac u razvoju kontejnera i to prevashodno u cilju povećanja nosivosti, odnosno ukupne mase koja je negde oko 30 t (moguće je sresti i do 35 t). Ovakve mase kontejnera sa robom (teretom) zahtevaju i specifičnu dizaličnu opremu za ove namjene kao i brodove, željezničke vagone, kamione itd. Zahtjevi za specijalizovanom opremom koja omogućava ekonomsko iskorištenje i naglašava prednosti kontejnerskog transporta, su istovremeno i organičavajući faktori primjene kontejnera (naročito velikih) u manje razvijenim zemljama. Na slici 1. pokazan je kontejner Britanskih željeznica iz ranijeg vremena, a na slici 2. je metalni kontejner Francuskog udruženja za kontejnerski transport. Značajni razvoj kontejnera u Francuskoj je poslje Prvog svetskog rata pospješen ekonomskim vezama Francukse i kolonija.

Slika 1. Britanski kontejner

Slika 2. Francuski kontejner

Također u bivšem Sovjetskom Savezu kao zemlji sa velikim prostranstvima, u ovom vijeku se razvija kontejnerski transport, ali prevashodno manjih veličina kontejnera koji omogućavaju manipulaciju sa jednostavnijim transportnim sredstvima pa čak i ručnu manipulaciju. Početkom pedesetih godina ovog vijeka kontejnerski transport tzv. velikih kontejnera, prelazi u komercijalnu upotrebu i to prvo na željeznici u SAD. Godina 1966. predstavlja prekretnicu u razvoju kontejnerskog transporta. Od mnoštva različitih dimenzija kontejnera koji su u lokalnoj upotrebi na željeznicama i drumskom saobraćaju, standardizacija na međunarodnom nivou je sprovedena za velike kontejnere. ISO 668 daje osnovne parametre (tabela 1.) .

89

Tabela 1. ISO kontejneri (ISO 668) Kako tabela pokazuje širina kontejnera (W) je oko 8 stopa, visina (H) takođe, a dužina je šarolika od 4-10 stopa, pa 20, 30 i 40 stopa prema kojoj i kontejneri nose uobičajeno ime. Međutim, u upotrebi su i kontejneri od 35 stopa, a u novije vrijeme upotrebljavaju se i kontejneri 45, 48 i 53 stope sa ukupnom masom preko 50 t. U prekomorskom transportu se pored ovog šarenila dimenzija ipak oko 60% do 70% transporta obavi sa 20-stopnim kontejnerima koji su usvojeni kao etalon (TEU). Od ostatka najveći dio pripada 40-stopnim kontejnerima. Sa aspekta konstrukcije dizaličkih mašina nameće se pitanje kolika treba da bude nosivost novih dizalica za manipulaciju sa kontejnerima. Odgovor na ovo pitanje može proizaći iz konvencije brodo-prevoznika koji nameću svoje tehnoekonomske računice i luke koje su naručioci i korisnici dizaličkih mašina. Kao rezime uvodnih razmatranja na pitanje zašto se upotrebljava kontejner odgovor može biti jer:  Rezultuje uštedom u energiji pri transportu robe,  Omogućuje automatizaciju transportnih procesa,  Omogućuje robotizaciju pojedinih transportnih operacija,  Ima veliku sigurnost robe u transportu,  Pouzdan u eksploataciji, itd. 90

Danas se preko 60% svjetskog prekookeanskog prijevoza tereta obavlja kontejnerima, sa obzirom na rute, naročito između ekonomsko jakih i stabilnih zemalja, kontejnerizovano je čak i do 100%. U međunarodnoj kontejnerizaciji analize tržišta pokazuju da je 1995 bilo u opticaju 9,2 miliona TEUa. Broj kontejnera se skoro udvostručio u odnosu na 4,9 miliona TEU iz 1985. slika 3. pokazuje obrt kontejnera za 10 najvećih lučkih terminala u svijetu od 1993 do 2002. Sudeći prema pozitivnim predviđenjima kontejnerskog transporta sličan razvoj se očekuje i u budućnosti.

Slika 3. Obrt kontejnera u najvećim lučkim terminalima u svijetu od 1993 do 2002 Slika 4. prikazuje trend kontejnerizacije sa visokim rastom udijela upoređenog sa nivoom svijetske trgovine, pomorske trgovine i bruto domaćeg dohotka (GDP) u svijetu.

Slika 4. Trend kontejnerizacije: veliki rast obrta kontejnera 91

Zavisno od potreba postoje kontejner različitih zapremina, za različite namjene: -

Dry van/High Cube Pogodno za robu u svežnjima, kartonima, kutijama, namještaj svih veličina...

Slika 5. Dry van/High Cube

 Open top Tereti velikih gabarita koji se ne mogu unijeti kroz vrata, kao što su mašine, staklene ploče, mermer, građevinski materijal, grede, otpad...

Slika 6. Open top

 Reefer/high cube Transport kvarljive robe, kao što su voće, povrće i meso u više zapreminskih opcija paketa...

Slika 7. Reefer/high cube 92

 Flat rack Transport kabastih tereta i predmeta nestandardnih gabarita kao što su mašine, kablovi, koturovi žičane robe, limovi, teška vozila, radne mašine, drvena građa i stabla...

Slika 8. Flat rack

3. KONTEJNERSKI VILJUŠKARI Kao što smo u uvodu naveli to su mašine različitih snaga, manevra i veličina, ali ćemo u ovom slučaju navesti jednu od najbitnijih podjela a to je prema načinu rada sa kontejnerima pa imamo ih u glavnom u dvije osnovne grupe, a to su:  bočni viljuškari  čeoni viljuškari sa sprejderom Ovi viljuškari su nezamijenjivi radni uređaji kada je riječ o pretovarnim radovima kod kontejnerizovane robe. Važno je napomenuti da su kontejneri standardizovana ambalaža, ali i da ima odstupanja od tih standarda, pa glede toga viljuškari za prekrcaj i rad sa kontejnerima posjeduju i odgovarajuču opremu koja se postavlja na vilice ovih viljuškara. Dakako treba odmah naglasiti da se tu ne radi o znatnim opremama, nego općenito o onim sredstvima koja imaju namijenu da se koriste kao sredstva preuzimanja kontejnera radi njegove eksploatacije. Ovako svrstani kontejnerski viljuškari u ove dvije grupe se prvenstveno razlikuju o načinu preuzimanja kontejnera na noseći dio samog viljuškara. Pored radne operacije koja im se nameće da dižu teret ovi uređaji trebaju imati i noseći dio, pa se dijelom ponašaju i kao noseće platforme što je od izuzetnog značaja za pretovar kontejnera. Razlike između ove dvije grupe viljuškara su velike, a one se ogledaju u stabilnosti viljuškara kada su opterećeni kontejnerom na svom nosećem dijelu. Obje grupe ovih viljuškara obično koriste diesel-motore, jer raspolažu izuzetno velikim snagama. Kontejnerski viljuškari postavljaju se na konstrukcije sa pneumaticima već prema zahtijevima za pretovar, za dizel motor je povezana hidraulična pumpa koja pokreće sve radne sklopove mašine. Dakle to su mašine koje se sastoje od izuzetno složenih sklopova kojima je jedna i jedina svrha a to je pretovar. No nije rijedak slučaj da nekad posluže i kao transportno sredstvo kraćeg obima, kada se radi o kontejnerima, jer sadrže noseći dio koji se ponaša u radu sa ovim uređajima kao noseća platforma.

93

Slika 9. Kontejnerski viljuškari

3.1. Bočni viljuškari Bočni viljuškari imaju nosivost od 3 do 6 tona. Ova vozila konstruisana su za upotrebu u stovarištima i za transport proizvoda od drveta, aluminijskih profila, vodovodnih cijevi raznih promjera, građevinskih konstrukcija i elemenata i drugo. Bočni viljuškari9 imaju veliku prednost u odnosu na čeone viljuškare koja se ogleda u statičkoj stabilnosti. Pored ove prednosti ovaj tip viljuškara ima i manu a to je preglednost jer prilikom manevrisanja s kontejnerom on vozaču smanjuje preglednost. Zahvaljući kompaktnoj građi i uskoj vozačevoj kabini pogodan je i za uske hodnike. Na slici 10. je prikazan bočni viljuškar sa svojim tehničkim karakteristikama i osobinama.

Slika 10. Bočni viljuškar JDQ 50

9

Dr Ahmić R. Abdulah, dipl. ing. Pretovarna i transportna mehanizacija

94

Viljuškar nevjerovatne izdržljivosti koji je dovoljno fleksibilan za precizno obavljanje posla u više radnih smjena; to je Lancer (Jumbo) bočni viljuškar. Riječ je o standardizovanoj mašini sa brojnim opcijama za prilagođavanja posebnim potrebama. Nosivist: 5.000 kg na 600/700 mm LSP Max. visina podizanja: 4000mm-6000mm Motor: dizel turbo motor, gas Pogon: Hidrostatički Bočni viljuškar ima svoju ekstremnu prednost u odnosu na čeoni viljuškar, koja se ogleda u statističkoj stabilnosti.

3.2.1. Linde-bočni viljuškari Linde-bočni viličari10 nude idealnu potporu za brzi preklop i transport duguljastih dobara. Opremljeni su specijalno za rad na drvnom skladištu kao i preklapanje i slaganje duguljastih dobara svih vrsta (profili, paket/ slog lima i paleta).  kompaktna kabina vozača sa izvanrednim pregledom  dizel motor sa štedljivom potrošnjom goriva  hidrostatski pogon za kontinuirano ubrzanje  nagib platforme za siguran prihvat tereta Hidrostatski prijenos snage dopušta pažljivo i točno manevriranje na neravnoj podlozi i uskim prolazima. Prednosti Linde-bočni viljuškara:  fleksibilnost i svestranost  okretnost  visoki komfor vožnje  jednostavno rukovanje

Slika 11. Linde-bočni viljuškar S30 do S60 na stovarištu 10

www.lager.com

95

3.2.2. Linde-bočni električni viljuškari Linde-bočni električni viljuškar H 12 do H 80/ 900. Nadmoćna tehnika pogona sa električnim Linde - pogonom, kao i funkcionalni koncept ergonomije, tvore bazu jedinstvenog, učinkovitog standarda. Električni H viljuškari garantiraju, uz mali utrošak vremena, veći učinak i optimalan komfor rukovanja. Tehničke osobine:  linde-dvostruko pedalno upravljanje za bestrzajnu vožnju  centralna poluga za upravljanje za sve funkcije grane za dizanje  Linde-torzijski potporanj za prihvat torzijskih snaga pri teretu koji se njiše  odvojena kabina vozača smanjuje buku i vibraciju  netrošiva Linde-hidrostatika za neumorni rad  uske grane za dizanje za bolju preglednost  vrlo dugi radni vijek viljuškara Individualno podešavanje sjedala pospješuje pravilno držanje tijela vozača i amortizira udarce zbog neravne podloge. Svaka kabina nudi isti, funkcionalan komfor: elementi za rukovanje na dohvat ruke i optimalna vidljivost garantiraju udoban i siguran rad. Pregledno oblikovani kontrolni pokazivači obavještavaju o aktualnom stanju viljuškara. Vozač nadgledava radnje i može se nesmetano koncentrirati na svoj posao. Dodatno sjedalo na preklapanje nudi i suvozaču udobnost u sjedenju.

Slika 12. Linde-bočni električni viljuškari

96

3.3. Viljuškari sa čeonim sprejderom Viljuškari sa čeonim sprejderom su pregledniji u toku vožnje, a pošto kontejner nosi poprečno, zahtijeva nešto veći prostor zavisno od dimenzije kontejnera. Preglednost kod ovih viljuškara nije u pitanju kada se kontejner nosi nešto podignut, ali takav način vožnje smanjuje statičku stabilnost i povečava rizik od prevrtanja viljuškara. Na slici 13. je prikazan jedan čeoni viljuškar za pretovar kontejnera, na slici se dakle između ostalog, vidi da ovaj viljuškar opravdava onu svoju prednost, odnosno onu svoju bolje riješenu tehničku izvedbu u odnosu na bočni viljuškar za pretovar kontejnera.

Slika 13. Viljuškar sa čeonim sprejderom Vratimo se tehničkim osobinama pa sa fizičkog stajališta osmotrimo tu njegovu, da je tako nazovemo prednost, u odnosu na bočni viljuškar, dakle ako to učinimo ova preglednost je ujedno povukla za sobom i određene statičke nedostatke, odnosno nestabilnost viljuškara koja se može ogledati u prevrtanju samog viljuškara. Jednostavnosti radi i radi samog tehničkog razumijevanja ovog uređaja vratimo se njegovim tehničkim osobinama, odnosno njegovim11 sklopovima. Odmah na početku dajmo jednu sliku (Slika 14) kontejnerskog viljuškara sa čeonim sprejderom na električni pogon, da poništimo onu činjenicu koja kaže da se uvijek pribjegava dizel motorima kao pogonima ovih uređaja.

Slika 14. Čeoni viljuškar na električni pogon

11

www.cat.com

97

Tehničke osobine:  elektro motor spojen sa hidrauličnom pumpom  noseća platforma  vilice za hvatanje kontejnera  kabina  hidraulični cilindri  pneumatici izuzetne nosivosti  uređaji sa hidrauličnom pumpom. Ovdje je prikazan rad jednog čeonog viljuškara za pretovar kontejnera, no napomenimo samo da dođe do izražaja njgova snaga, da se radi o viljuškaru sa sposobnosti pretovara i do par tona težine kontejnera. Zaštita od iskrenje Onemogućuje iskrenje iz ispušne cijevi. Vrlo zanimljivo za tekstilnu industriju, industriju celuloze ili živežnih namirnica. Priključni uređaji Kod svakog Linde-zastupnika mogu se dobiti dvostruke stezaljke paleta za efektivniji rad ili valjkaste stezaljke za bolji prihvat velikih i okruglih dobara. Linde-zastupnik raspolaže mnogobrojnim priključnim uređajima koji svaki Linde viličar pretvara u specijalni viličar. Viljuškari na plin Pogon motora s unutarnjim izgaranjem opremljen je sa svim prednostima hidraulike i ispušnim plinovima bez čađe. Koristi se u tekstilnoj industriji kao i u industriji celuloze, pića i namirnica. Smanjivanje brzine Brzina vozila se već u tvornici smanjuje na određenu brzinu vožnje koja je prilagođena brzini potrebnoj u pogonu. Osvjetljenje vozila Brzina vozila se već u tvornici smanjuje na određenu brzinu vožnje koja je prilagođena brzini potrebnoj u pogonu. Varijante guma Dvostruke gume: Za manje opterećenje na podlogu i još veću stabilnost. Zračne gume: Osiguravaju bolji komfor vožnje. SE-gume: Sigurne su od bušenja i gotovo ih ne treba održavati. Bandažne gume: Koriste se za precizan rad ili velike visine dizanja. Preduvjet je ravna Gume koje ne ostavljaju trag: Kretanje i okretanje bez crnih tragova na podlozi.

98

podloga.

ZADATAK: Pretovarna i transportna mehanizacija Izračunati tehničku normu proizvodnosti za kontejnerski viljuškar, ako je poznato sljedeće: - normalna nosivost kontejnerskog viljuškara je 1,6 t - koeficijent prosječnog korištenja nosivosti je 0,80 - rastojanje horizontalnog transporta je 50 m - visina sa koje kontejnerski viljuškar zahvata kontejner jednaka je visini na koju kontejnerski viljuškar zahvata kontejner i iznosi 1,20 m - brzina kretanja neopterećenog viljuškara jednaka je brzini kretanja opterećnog viljuškara i iznosi 10 m/s - brzina spuštanja viljuški jednaka je brzini dizanja viljuški i ista je za opterećene i neopterećene viljuške i iznosi 0,60 m/s - koeficijent jednovremenog izvršavanja više operacija ima vrijednost 0,80 - potrebna vremena koja čine ciklus, a koja se ne dobijaju proračunom terba usvojiti - kontejnerski viljuškar vrši zaokret za 90°

99

4. ZAKLJUČAK Vidjeli smo tehničke izvedbe viljuškara za kontejnerski pretovar također smo vidjeli njihove tehničke karakteristike, pa stoga sa sigurnošću možemo reći da se radi o izuzetno složenim uređajima neophodnim za pretovar kontejnera. Njihova ekonomičnost je se pokazala kao nezaobilazni faktor njihove zastupljenosti u ovakvim pretovarima kontejnera, to je dokaz zašto se koriste sve složenije mašine ovih tehničkih konstrukcija. Njihova zastupljenost je prešla u pretovar kabastih roba da su postali neizbježni i nezaobilazni uređaji kada je riječ o nekom pretovaru. Imena su dobivali po konstrukcijskim riješenjima, po namijeni, po položaju nosivog dijela odnosno noseće platforme, po pogonskim motorima itd... Sve vodi i upućuje na to da su to nezamjenijive radne mašine i da posjeduju za to opravdanost bilo u tehničkom pogledu ili zastupljenosti u radu, odnosno pretovaru koji je sve većeg obima kojem su ove mašine spremne udovoljiti. Nedvojbeno i sa sigurnošću kažemo to su uređaji ekstremne primjene i kao takvi zaslužuju tehnička usavršavanja, koja kao što je pokazano neće biti zapostavljena ni u skoroj a ni u dalekoj budućnosti.

100

Transtejneri 1.UVOD Još od davnina čovjek je imao potrebu da sebi olakša rad. Teški poslovi koje je obavljao natjerali su ga da izmisli alat i mehanizaciju koja će mu omogućiti lakše obavljanje poslova. Kasnije, razvojem društva i tehnologije razvija se i mehanizacija, kao i automatizacija što je znatno utjecalo na poboljšanje i olakšanje obavljanja poslova. Čovjek je počeo obavljati složenije poslove, što je uslovilo bolju produktivnost, kvalitet i efikasnost rada. Mehanizacija predstavlja osnov za proizvodnju i nabavku osnovnih potreba, hrane, i drugih namirnica, kao i za izgradnju građevinskih objekata, mostova, saobraćajnica i dr. Portalni kontejnerski kranovi bilo da se kreću po kolosjecima ili na pneumaticima opremljeni su fiksnim ili univerzalnim teleskopskim sprejderima. Poznati su po raznolikosti imena: od komercijalnih imena npr. Transtainer (mašina koja se koristi za transfer kontejnera) i translift, do funkcionalnih imena kao što je RMGs (rail Monted Gantry cranes – portalni kran na šinama) kad se kreće po šinama, RTGs (Rubber tyred Gantry cranes – portalni kran s preumaticima) kad se kreće na točkovima ili općenito, stacker, slagač ili stacking cranes – slagački kranovi, imajući u vidu jednu od njihovih karakteristika, tj. Stacks – slaganje kontejnera u području za njihovo odlaganje. Transtejneri su podizači za pretovar kontejnera koji su konstruisani da mogu teret-kontejner podizati i prenositi na određenu distancu, gdje ga ili pretovara ili uskladištava. Njihova primjena je značajna u lukama, željezničkim pretovarnim stanicama je značajna u lukama, željezničkim pretovarnim stanicama, fabrikama ili fabričkim skladištima gdje se roba pakuje u kontejnere i priprema za isporuku.

Slika 1. Transtejner 101

Zavisno od instaliranog sistema koji se koristi, transtejneri se dijele u dvije grupe: - portalni transtejneri na šinama i - portalni transtejneri na preumaticima. 1.1.

PORTALNI TRANSTEJNERI NA ŠINAMA

Portalni transtejneri na šinama su veliki manipulacijski transtejneri, sa razmakom šina kolosijeka od 35 m do najviše 45-50 m, ispusti mjereni od kolosijeka variraju od 4 do najviše 12 m, a neto podizanje od ivice kolosijeka kreće se od 13,5 m (3+1 kontejner) do najviše 17,5 m (4+1 kontejner). Koriste se za slaganje i uklanjanje kontejnera sa skladišnih površina na terminalima i za utovar i istovar kontejnera sa drumskih i željezničkih vozila. Ponekad (ali sve manje zbog rizika od korozije) uklanjaju kontejnere sa područja gdje su bili smješteni uz pomoć obalnih transtejnera češće se kontejneri voze ispod njih putem samohodnih vozila s preumaticima kojima upravljaju vozači (traktor i prikolica) ili je upravljanje automatizirano. Ovi transtejneri nisu samo za područja skladištenje kontejnera u lučkim terminalima, nego se sve više koriste na željezničkim terminalima i aerodromima, gdje se koriste u intermodalnom transportu. 12 Zbog visokog nivoa zahtjevane satne produktivnosti, koja mora biti u skladu sa onom obalskih kranova, ovi transtejneri imaju i visoku brzinu dizanja (do 40m/min pod opterećenjem i 80m*/min bez opterećenja) i brzo kretanje trole (do 130m/min). Osim toga suprotno obalskim transtejnerima oni obično rade na dugim kolosjecima (500 do 600 m i mnogo brže se kreću 120-130 m/min).

Slika 2. Portalni transtejner na šinama

12

www.kalmarind.com

102

1.2. PORTALNI TRANSTEJNERI NA PNEUMATICIMA Poizvode se u raznim veličinama. To su mobilni transtejneri sposobni da slijede vođene i predhodno utvrđene putanje, da promjene putanju i tako opsluže više od jednog skladišnog područja. Opremljeni sa autonomnim izvorom energije ( dizel – električnim kod većih, skupljih modela i dizel – hidrauličnim kod manjih, jeftinijih modela).

Slika 3. Portalni transtejner na pneumaticima Pored navedene podjele transtejnera, također ih možemo podijeliti prema vrsti pogona na: •

Samohodne transtejnere i

•

Transtejnere sa posebnom vučom.

1.3. SAMOHODNI TRANSTEJNERI Samohodni transtejneri imaju vlastiti pogon za kretanje. Ovi transtejneri se sastoje iz sljedećih sastavnih dijelova i sklopova. To su: 1. Četiri vertikalna stuba sa pneumaticima 2. Ramne konstrukcije postavljene na stubovima 3. Pogonski mehanizam za podizanje i kretanje 4. Kabina sa mehanizmima za upravljanje i signalizaciju.

103

Slika 4. Samohodni transtejner 1.3.1. Pneumatici Kod transtejnera pneumatici su okretni. Na taj način transtejner može savladati krivinu vrlo malog radijusa na putu i može se zaokretati u mjestu. 1.3.2. Mehanizam Mehanizam za podizanje sastoji se iz jednog podužnog nosača na kome su postavljene dvije popriječne grede sa hvatačima kontejnera koje se pokreću pomoću hidrauličnih cilindara. Ovaj sklop – podužni nosač popriječne grede sa nosačima vezane su užadima za pogonski mehanizam na platformi transtejnera. U toku podizanja tereta cijeli sklop dodiruje stubove dizačima i imaju ulogu neke vrste vođica. U toku pretovara transtejner nailazi nad kontejner bilo da je na vozilu ili da je uskladišten prihvata ga, podiže i potom prevozi ili na vozilo na kojem će utovariti transtejner ili na skladište.

1.4. TRANSTEJNER SA BOČNIM SPREJDEROM Transtejner sa bočnim sprejderom je u principu sličan predhodnom, s tom razlikom što nakon bočnog podizanja kontejnera na određenu visinu, pomoću hidrauličnih ruku, kontejner pomjera u središnji dio transtejnera gdje ga utovara u postavljeno vozilo.

104

Slika 5. Transtejner sa bočnim sprejderom Pogon svih radnih operacija transtejnera je elektro mehanički ili elektro hidraulički. Elektro hidraulički pogon je dosta pouzdaniji i praktičniji od elektro mehaničkog.13

1.5. TRANSTEJNERI SA POSEBNOM VUČOM Transtejneri sa posebnom vučom razlikuju se po tome što nemaju mehanizam za samostalno kretanje već se moraju angažovati posebna vozila za vuču transtejnera sa ili bez tereta. U tabeli 1.,prikazan je transtejner firme Dynalift iz Švedske sa osnovnim dimenzijama i nekim tehničkim karakteristikama.14 Dimenzije A B C D E F G H K L Qs Qt Qu 13 14

DL 220 6470 3950 2910 3100 4100 7010 255 250 1470 920/ 2026 Masa kg 8400 21200 29600

DL 240 6470 3950 2910 3100 4100 10040 255 205 1470 920/ 2026 13200 31800 45000

Dr. Ahmić R. Abdulah, dipl.ing. “PRETOVARNA I TRANSPORTNA MEHANIZACIJA”, Univerzitetska knjiga Dr. Ahmić r. Abdulah, dipl.ing. “PRETOVARNA I TRANSPORTNA MEHANIZACIJA”, Univerzitetska knjiga

105

Tehničke karakteristike: Teret (t) Pritisak ulja (bar) Brzina dizanja (m/min)

10 25

20 45

30 65

40 85

50 105

Protok ulja (l/min)

50

100

200

Brzina kretanja (m/min)

1,80

3,60

7,20

Slika 6. Transtejner sa posebnom vučom Časovni kapacitet transtejnera zavisi od njegovih konstrukcionih karakteristika: •

Brzine kretanja

•

Transportne dužine

•

Organizovanosti pretovara

•

Obučenosti rukovaoca itd.

Ovaj kapacitet se proračunava iz sljedećeg odnosa:

Qh =

Tef ⋅ q ⋅ k v ⋅ k m Tc




Tef – ukupno efektivno radno vrijeme,




q – nosivost transtejnera




kv– koeficient iskorištenja radnog vremena




km – koeficient iskorištenja nosivosti mašine




Tc – vrijeme trajanja jednog ciklusa pretovara

3

(m )

106

2. ZADATAK: Koliki je kapacitet transtejnera nosivosti 1000kg, koji vrši pretovar kontejnera u toku 8 sati,ako znamo da prosječno jedan ciklus traje 2omin? Iskorištenje radnog vremena je 70%, a iskorištenje nosivosti mašine 0.80.

q = 1.000 Tef = 8 h = 28.800 s Tc = 20 m in k m = 0.8 k v = 0.7 Qh =

Tef qk v k m Tc

=

1.000 ⋅ 28.800 ⋅ 0.8 ⋅ 0.7 = 13.400 1.200

Transtejneri (TT i RL) rade uglavnom u stacionarnom položaju i kreću se po skladišnom platou kada god je to potrebno koriste se u terminalima sa skladišnim kapacitetima između 300 000 do 1 000 000 TEU godišnje i više, te omogućavaju zadovoljavajuće iskorištenje skladišnog prostora. Tipičan raspored je blokovno slaganje 4 do 6 u visinu i 5 do 7 u širinu. Kao i ostale mašine i transtejneri zahtjevaju pažljivo rukovanje i održavanje.

3. ZAKLJUČAK U ovom seminarskom radu imala sam zadatak da obradim temu pod nazivom ''Transtejneri''. Transtejneri predstavljaju vrstu mehanizacijskog sredstva koje se koristi za prenos tereta do određenog područja. Postoji nekoliko vrsta transtejnera ovisno o namjeni za koju služe. Razvoj društva i tehnologije doprinijeli su razvoju transportne i pretovarne mehanizacije, što je olakšalo obavljanje ranije teških poslova, nabavku i proizvodnju primarnih potreba, kao i sekundarnih, izgradju saobraćajnica, građevinskih objekata i dr. Transtejneri kao i mnoga druga mehanizacijska sredstva imaju veliku i veoma značajnu ulogu i predstavljaju jedna od ključnih faktora u osiguranju kvaliteta proizvoda, kao i u razvoju savremenog društva koje je nezamislivo bez upotrebe i korištenja transportnih i pretovarnih mehanizacijskih sredstava.

107

Kranovi - Portalni kranovi 1. UVOD Prve građevinske dizalice izmislili su drevni grci, a bile su pokretane od strane ljudi ili teglećih životinja kao što su magarci. Te dizalice su korištene za izgradnju visokih građevina. Kasnije su razvijene veće dizalice koje su mogle podizati teže terete. U Srednjem vijeku, konstruisane su lučke dizalice za utovar, istovar i gradnju brodova – neke su bile ugrađene u kamene kule zbog dodatne snage i stabilnosti. Prve dizalice su građene od drveta, ali sa dolaskom industrijske revolucije, zamijenilo ga je lijevano željezo i čelik. Stoljećima je snaga dobivana od ljudi ili životinja. Prvi „mehanički“ pogon osigurao je parni stroj, prve parne dizalice su ušle u upotrebu u 18. Ili 19. st. i zadržale su se do kasnih godina 20 st. Moderne dizalice obično koriste motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, elektromotore i hidraulične sisteme koji obezbjeđuju mnogo veću sposobnost podizanja nego što je to ranije bilo moguće, iako su ručne dizalice ostale u upotrebi gdje je korištenje energije neekonomično. Postoji veliki broj različitih oblika dizalica- svaki oblik dizalice primjenjuje se za odgovarajuću specifičnu upotrebu. Veličine se kreću od minijaturnih dizalica JIB, koje se koriste u radionicama, do najveći toranjskih dizalica za izgradnju visokih zgrada. Istovremeno, mini-dizalice se koriste i za gradnju visokih zgrada na teško dostupnim i uskim prostorima. Postoje i veće plovne dizalice, koje se općenito koriste za izradu naftnih platformi i spašavanje potopljenih brodova.

1.1. Primjeri kranova iz Stare grčke i Starog Rima

Sl.1. Grčko-Rimski Trispatos

108

Sl.2. Rimski Polyspatos 2. KRANOVI Dakle, pod pojmom kranovi podrazumjevamo teške mašine namijenjene za prenos i dizanje tereta. Bitno je napomenuti da predstavljaju značajnu racionalizaciju rada i nezamjenljivi su kod prenosa sudova sa materijalom ili komadnih kabastih tereta. Primjenjuje se za podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, velikim gradilištima, lukama, montažnim halama, majdanima ukrasnog kamena, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta. Prenose terete na mala rastojanja u radnom polju koje je ograničeno dužinom njihovog kraka ili na veće udaljenosti ukoliko se cijeli kran kreće po šinama.

Sl.3. Toranjske dizalice 109

Po obliku i funkcionalnim karakteristikama se dosta razlikuju, pa stoga možemo izdvojiti sljedeće vrste kranova: • mosni kranovi, • kabel kranovi, • derik kranovi, • portalni kranovi.

2.1. Mosni kranovi Što se tiče konstrukcije, mosni kranovi su slični portalnim kranovima s tim da nemaju stubove te da imaju veći raspon. Izrađuju se u raznim varijantama, što zavisi od opterećenja i raspona od čelične rešetkaste konstrukcije ili od čeličnih limova manje debljine. Mosni kranovi se kreću po šinama koji se nalaze na kranskim nosačima i opslužuju cijelu halu. Ponekad, kranski nosači mogu i da izlaze iz hale, naravno ukoliko postoje odgovarajući nosači i time povećaju domet krana. Osnovne vrste mosnih kranova su: 1. jednogredni mosni kranovi, 2. dvogredni mosni kranovi i 3. viseći mosni kranovi. Sastavni dijelovi mosnog krana su: • noseća greda, • čeoni nosači, • pogonski točkovi, • horizontalne rešetke, • mehanizam za kretanje mosta, • mehanizam za dizanje i pomjeranje tereta, • dodatno pojačanje, • kabina za upravljanje.

Sl.4. Mosni kran Prednost mosnih kranova: • maksimalno iskorištenje radnog vremena u fabrici, jer nije potrban prostor za prolaz vozila koja se kreću po toj prostoriji. Nedostatak mosnih kranova: • potrebno prisustvo vozila za unošenje i iznošenje tereta, • staze na stubovima za rad na otvorenom što je ponekad neekonomično.

110

2.2. Kabel kranovi Kabel kranovi su mašine koje prenose teret na veće udaljenosti kako u horizontalnom tako i u vertikalnom pravcu. Ovi kranovi posjeduju veliku nosivost sa velikim rasponima, te velikim brzinama kretanja čekrka. Iz ovih razloga, kabl kranovi omogućavaju ostvarivanje velikih učinaka. Primjena Kabl kranova je isplativa samo kod izvođenja velikih radova, obično ne manjih od 100.000 m3, ili u slučajevima kada se ne mogu primijeniti druga sredstva za prenos i dizanje (rad u klisurama i slično). Kabl kranovi se sastoje od dva tornja između kojih je razapeto noseće uže, po kojem se kreće čekrk (mačka), koji nosi teret. U većini slučajeva jedan od tornjeva posjeduje pogonske uređaje, dok se na drugom nalaze uređaji za zatezanje nosećeg užeta. Postavljanje kabl kranova zahtijeva izvršenje obimnih radova u tlu kao, znatnijih betonskih radova na izradi staza i duži period za montažu i probni pogon (dva do šest meseci) što jer razlog njihove isplativosti u slučaju obimnih radova. Kabel kranovi su specifična postrojenja i upotreba im je ograničena pri izgradnji velikih objekata, nasutih brana, betonskih brana, velikih mostova itd.

Sl.5. Kabel kranovi Pri radu sa kabel kranovima, jako je bitna signalizacija. Kod savremenih konstrukcija u upotrebi je automatsko vođenje i kontrola rada krana i sve važne operacije prate se preko monitora i po magli, nevremenu i noću. Kao nedostatak ovih kranova možemo smatrati visoku nabavnu cijenu, tako da se često biraju kada se ne mogu upotrijebiti druga transportna sredstva. Prednost je praktična i dosta jeftina kontrola preko radio uređaja. Zbog visoke cijene kabel krana ostali kapaciteti i organizacija posla se moraju uskladiti, te kran dobro iskoristiti.

111

2.3. Derrick kranovi Derrick kranovi su konstrukcije namjenjene za radove u uslovima u kojima druge vrste kranova i radnih mašina ne mogu postići određeni radni učinak ili njihove tehničko - tehnološke performanse nisu na visini zadatka. To su mašine za prenos i podizanje materijala koje se koriste kod montaže mostova, betonskih brana, čeličnih hala i sl. Sastavni dijelovi derrick krana su: 1. stub krana, 2. katarka krana, 3. kraci krana, 4. mehanizam za okretanje, 5. užad krana, 6. pogonski mehanizam

Sl.6. Derrick kran Primjena Derrick kranova je bazirana na industriskoj proizvodnji, prvenstveno u rudarstvu, brodogradnji, pomorskom i riječnom pretovaru i sl. Veliku primjenu nalaze u rudarskim oknima koja su teško pristupna i kod kojih konvencionalni kranovi ne mogu iskoristiti sav svoj kapacitet, ili kad je potrebna neka složenija radnja koja uključuje dva ili više Derrick kranova da rade na istom mjestu. Tehničke performanse: • • • -

nosivost Derrick kranova lako dostiže 50 t. domet je u zavisnosti od dužine katarke i može doći do 80 m. brzine kretanja su sljedeće: dizanje tereta od 0,5 do 1,0 m/s; broj obrtaja stuba od 0,4 do 0,7 o/min.

Prednosti derik kranova su sljedeće: • relativno mala nabavna cijena, • primjena kod betonskih lučnih i kupolnih betonskih brana, kod kojih se često ugrađuju relativno male količine betona, • uspješno dostižu relativno velike visine sa zadovoljavajućim radijusom djelovanja, • postižu kratke rokove izgradnje, čemu doprinosi brza montaža krana i njegova dovoljna nosivost, lahko se montira i demontira i primjenjiv je više puta.

112

3. PORTALNI KRANOVI

113

Portalni kranovi sastoje se od rama (portala) koji može biti fiksiran ili, što je mnogo češći slučaj, montiran na kolosijeku. Konstrukcija rama sastoji se od dva stuba i grede. Izrađena je od čelika, i može biti punog profila ili rešetkasta, odnosno čelične rešetkaste konstrukcije ili od pune limene konstrukcije. Na gredi se nalazi čekrk ( motorni vitao-mačka) kojim se izvodi manipulacija teretom. Na njega se namotava uže opremljeno sa kukom i tako podiže teret na određenu visinu. Pokretanjem mačke prenosi se na mjesto upravno na stazu po kojoj se kran kreće. Kretanjem krana po kranskoj stazi omogućeno je pomjeranje tereta i u pravcu kranske staze. Sopstvena masa ovih kranova se kreće u granicama od 5 do 45 tona.

Sl.7. Portalni kranovi Rukovanje kranom se izvodi električnim komandama iz kabine koja se nalazi ispod grede rama. Pogon za kretanje krana po stazi je dvojak, sa jednog mjesta preko pogonskih osovina i zubčanika, ili preko instaliranih pogonskih motora na obje strane krana i sinhronizovanim upuštanjem i radom motora vrši se pokretanje krana po stazi. Ovaj način pogona zastupljen je kod novijih portalnih kranova. Portalni kran pokriva stazu po kojoj se kreće. Operacije koje on izvodi svode se na utovar, prenos i istovar u granicama dužine staze.

114

Sl.8. Dispozicija portalnog krana

Proračun učinka portalnih kranova vrši se prema opštoj formuli za mašine za prenos i dizanje. Ključni problem je određivanje trajanja vremena jednog ciklusa i procjena vrijednosti koeficijenata Kp i Kv. Jedan ciklus rada sastoji se od operacija utovara, transporta u granicama staze, istovara i povratka do mjesta utovara. Transport obuhvata kretanje krana po kolosijeku, kretanje mačke po gredi i podizanje, odnosno spuštanje tereta. Pri određivanju trajanja ciklusa, mogu se koristiti sljedeći podaci o brzinama: Operacija

Brzina (m/min)

Kretanje krana po kolosijeku

30-35

Kretanje mačke po gredi

35

Dizanje tereta

7 - 10

Vrijednosti koeficijenta Kv kreće se od 0,1 - 0,5, a vrijednosti koeficijenta Kp od 0,3 - 0,9

3.1. Podjela portalnih kranova Zavisno od instaliranog sistema koji se koristi, ovi kranovi se dijele u dvije grupe: 1. portalni kranovi na šinama 2. portalni kranovi na pneumaticima

115

3.1.1. Portalni kranovi na šinama Portalni kranovi na šinama su veliki manipulacijski kranovi, sa razmakom šina kolosjeka od 35 m do najviše 45-50 m, ispusti mjereni od kolosjeka variraju od 4 do najviše 12 m, a neto podizanje od ivice kolosijeka kreće se od 13,5 m (3 + 1 kontejner) do najviše 17,5 m (4 + 1 kontejner). Koriste se za slaganje i uklanjanje kontejnera sa skladišni površina na terminalima i za utovar i istovar kontejnera sa drumskih i željezničkih vozila. Ponekad (ali sve manje zbog rizika od korozije) uklanjaju kontejnere sa područja gdje su bili smješteni uz pomoć obalnih kranova; češće se kontejneri voze ispod njih putem samohodnih vozila s pneumaticima kojima upravljaju vozači (traktor i prikolice) ili je upravljanje automatizirano (Automatic Guided-AGVs). Ovi kranovi nisu samo za područja skladištenja kontejnera u lučkim terminalima, nego se više koriste na željezničkim terminalima i aerodromima, gdje se koriste u intermodalnom transportu. Zbog viskog nivoa zahtjevane satne produktivnosti, koja mora biti u skladu sa onom obalskih kranova, ovi kranovi imaju i visoku brzinu dizanja (do 40 m/min pod opterećenjem i 80 m/min bez opterećenja) i brzo kretenje trole ( do 130 m/min). Osim toga, suprotno obalskim kranovima, oni obično rade na dugim kolosjecima (do 500-600 m) i mnogo brže se kreću (brzinom do 120-130 m/min).

Sl.9. Portalni kran na šinama 3.1.2. Portalni kranovi na pneumaticima Portalni kranovi na pneumaticima proizvode se u raznim veličinama. To su mobilni kranovi sposobni da slijede vođenje i prethodno utvrđene putanje, da promjene putanju i tako opsluže više od jednog skladišnog područja. Opremljeni su autonomnim izvorom energije (dizel-električnim kod većih, skupljih modela i dizel-hidrauličnim kod manjih, jeftinijih modela). Postoje i portalne

116

dizalice koje se same podižu nosivosti od 5 do 50 tona. Poseban tip portalnih dizalica je samopokretni PD 110 sa pneumatskim točkovima i nosivošću od 11 tona.

Sl.10. Portalni kran na pneumaticima

U grupu portalnih kranova spadaju i: • Kontejnerski portalni kranovi koji su najčesće u primjeni za istovar brodova u lučkim pristaništima. • Višestepeni utovarivači, koji se prvenstveno koriste za složive tovarne jedinice. Oni su u mogućnosti manipulirati složivim transportnim jedinicama, jedinice intermodalnog transporta različitih dimenzija koji se moraju smjestiti jedna do druge, u grupi ili odvojeno, što omogućava optimalno korištenje prostora, iako zahtijeva više manipulaciskih operacija za jedan kontejner. • Mali portalni kranovi nosivosti su do 2t, raspon do 7m, visina do 5 m, sa elektro pogonom su ili manuelnim podizanjem, manuelno pokretanje ili pomicanje guranjem.

117

3.1.3. Kontejnerski portalni kranovi

Sl.11. Kontejnerski portalni kran Ovi kranovi se najčesće primjenjuju za istovar brodova u lučkim pristaništima. Brzine kretanja krana su sljedeće: -

kretanje po stazi (kolosjeku) krana……………..od 27 do 34 m/min. kretanje mačka po mosnoj gredi…………………….30 “ dizanje tereta…………………………………od 7,5 do 8,0“

Mase kranova kreću se od 32 do 45 tona , a snaga pogonskih motora od 25 do 67 kW. Napajanje elektromotora energijom vrši se preko klizača. Klizači su ugrađeni na konstrukciji krana koji kližu po kontaktnim vodovima ili šinama. Nešto noviji kranovi mogu dizati od 5 do 2 x 175 tona. Oni se izrađuju od pune čelične konstrukcije. Mogu biti različitih dimenzija, visine do 40 m i raspona stubova (dužine mosne grede) krana do 25 m. 3.1.4. Višestepeni utovarivači

Sl.12. Višestepeni utovarivač 118

Višestepeni utovarivači se prvenstveno koriste za složive tovarne jedinice. Ako se koriste portalni kranovi koji su u mogućnosti manipulirati složivim transportnim jedinicama, jedinice intermodalnog transporta različitih dimenzija moraju se smjestiti jedna do druge, u grupi ili odvojeno, što omogućava optimalno korištenje prostora, iako zahtijeva više manipulaciskih operacija za jedan kontejner. Teoretski, 10 m2/TEU zemljišta može biti uzeto u prosjeku sa 4 visine slaganja; praktično, prosječna visina je niža ( npr., 3,3 LU/slog ), iako može biti i više za prazne kontejnere.

3.1.5. Mali portalni kranovi

Sl. 13. Mali portalni kran Mali portalni kranovi nosivosti su do 2 t, raspon do 7 m, visina do 5 m, sa elektro pogonom su ili manuelnim podizanjem, manuelno pokretanje ili pomicanje guranjem. Kod manjih potralnih kranova, rukovanje se izvodi preko kontrolnog uređaja koji visi na kablu sa grede.

4. ZAKLJUČAK Kroz historiju, ljudi su tražili razna pomoćna sredstva koja su im pomagala u poslovima koji su im se nametali i daljim razvojem čovječanstva, nastojalo se što više usavršiti tehnologije naslijeđene od prethodnih generacija. Tako je izum krana predstavio prekretnicu u razvoju građevinarstva, transporta i mnogih drugih disciplina. Kranovi su mašine za podizanje, spuštanje i horizontalno pomijeranje tereta, generalno opremljen čekrkom, žičanim užadima ili lancim i koturima. On koristi jedan ili više jednostavnih strojeva i tako stvara mehaničku prednost iznad ljudskih sposobnosti. Kroz ovaj seminarski rad možemo općenito zaključiti da su kranovi, kako portalni tako i ostali, danas nezamjenjiv element tehnologije koji se primjenjuju u transportu-za utovar i istovar tereta, u građevinarstvu-za premiještanje materijala, te u prerađivačkoj industriji-za montažu teške opreme.

119

Mosni kranovi

1. Uvod Kranovi su teške mašine koje služe za podizanje i lokalno prenošenje tereta. Primjenjuju se za podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, montažnim halama, majdanima ukrasnog kamena, velikim gradilištima, lukama, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta. Po obliku i funkcionalnim karakteristikama su dosta različiti, a izdvajaju se slijedeće konstrukcije kranova: - portalni kranovi - mosni kranovi - kabel kranovi - Derik kranovi

2. Glavne karakteristike mosnih kranova Mosni kranovi koriste se pri manipulaciji najrazličitijim vrstama tereta u proizvodnim halama, radionicama, skladišnim prostorima, energetskim objektima, valjaonicama, ljevaonicama, kod obavljanja tehnoloških procesa, montaže ili demontaže opreme i sl. Glavne karakteristike mosnih kranova su: -

-

za razliku od drugih konstrukcija kranova, mosni kranovi nemaju nosećih stubova, već se kreću po kranskim nosačima ili kranskim stazama imaju veći raspon od portalnih kranova izrađuju se u raznim varijantama zavisno od opterećenja i raspona od čelične rešetkaste konstrukcije ili od čeličnih limova manje debljine da bi mosni kran radio na otvorenom moraju se izgraditi staze na stubovima što je često neekonomično omogućuju maksimalno iskorištenje radnog prostora u fabrici, radionici ili skladištu, jer nije potrebno obezbjeđivanje prostora za prolaz (npr. vozila koja se kreću po površini prostorije) nedostatak je u tome što postoji potreba prisustva vozila za unošenje i iznošenje tereta

120

3. Način rada mosnih kranova Najčešći način sistema rada konstrukcije mosnih kranova se sastoji od jednog mosnog krana sa kretanjem mehanizma za dizanje po donjem dijelu rešetkaste mosne konstrukcije, a gornji dio konstrukcije služi kao pojačanje mosne grede nosača. Osnovni dijelovi mosnog krana su: - noseća greda - čeoni nosači - pogonski točkovi - horizontalne rešetke - mehanizam za kretanje mosta - mehanizam za dizanje i pomjeranje tereta - dodatno pojačanje - kabina za upravljanje

Slika 1.: Shematski prikaz mosnog krana (Qc – konstrukcija mosnog krana, Qh – čekrk mosnog krana) Teret se preko kuke na užetu veže za mehanizam za dizanje tereta, koji po uključivanju motora, preko reduktora i elastične spojnice teret podiže do potrebne visine, a potom ga pomjera duž noseće grede lijevo ili desno prema kranskim stazama. Nakon dizanja na potrebnu visinu o popriječnog pomjeranja, uključuje se pogonski mehanizam za kretanje mosta po kranskim stazama i teret se doprema duž prostorije odnosno kranske staze na određeno mjesto. Na mehanizmu za podizanje tereta ugrađena je kočnica sa elektromagnetnim deblokiranjem. Elektromotor je sa pogonskim vratilom vezan elastičnom spojnicom.

Slika 2.: Čekrk mosnog krana 121

Slika 3.: Obješeni mosni kran

Slika 4.: Mosna dizalica na nosaču kranske staze

4. Vrste mosnih kranova Ovisno o potrebnoj nosivosti, mogućnosti ugradnje i rasponu mosne kranove dijelimo na: jednogredne, dvogredne ili viseće mosne kranove. Sve radne kretnje kranova mogu biti na elektromotorni pogon (jednobrzinske ili višebrzinske), na ručni, lančani ili pneumatski pogon. Kranovima se može upravljati putem ovjesnog upravljačkog tipkala koje visi s dizalice ili bežičnim putem pomoću radio daljinskog upravljača. Ugradnjom frekventnih pretvarača moguće je ostvariti finu regulaciju brzine svih pogona. Time se uklanjaju udari prilikom pokretanja, smanjuje trošenje kočnica te pogon postaje znatno tiši. Brzine kretanja radnih sklopova krana su: - dizanje tereta (20-25 m/min) - kretanje podiznog mehanizma (20-40 m/min) - kretanje mosta (40-100 m/min) Pri podizanju tereta zabranjuje se kretanje neposredno ispod tereta koji se prenosi kranom.

122

4.1. Jednogredni mosni kranovi Jednogredni mosni kranovi su standardne nosivosti do 40t i rasponima do 25 metara.

Slika 5.: Jednogredni mosni kran dimenzije 10,2m i nosivosti 5t

4.2. Dvogredni mosni kranovi Dvogredni mosni kranovi su standardne nosivosti do 80t i rasponima do 30m.

Slika 6.: Dvogredni mosni kran sa magnetnom gredom dimenzije 18,825m i nosivosti 6,3t

123

4.3. Viseći mosni kranovi Viseći mosni kranovi su standardne nosivosti do 5t i rasponima do 20m.

Slika 7.: Viseći mosni kran dimenzije 9,32m i nosivosti 3,2t 4.4. Ručni jednogredni mosni kranovi Ručni jednogredni mosni kranovi su standardne nosivosti do 10t i rasponima do 16m.

Slika 8.: Jednogredni mosni kran na ručni pogon dimenzije 11,8m i nosivosti 6,3t

124

5. Sheme i intenziteti opterećenja kod mosnih kranova Kod mosnih kranova javljaju se određena opterećenja koja treba obuhvatiti proračunom ukoliko nisu poduzete odgovarajuće mjere zaštite. To se prvenstveno odnosi na sudare kranova, udar krana u graničnik i udar obješenog tereta u prepreku. Prema tome, razlikujemo dvije vrste opterećenja mosnim kranom: - vertikalno opterećenje mosnim kranom - horizontalno opterećenje mosnim kranom

5.1. Vertikalno opterećenje mosnim kranom Vertikalno opterećenje mosnim kranom je karakteristika krana i njegove nosivosti i daje se kao specifikacija krana od strane proizvođača/isporučioca. Maksimalno opterećenje mosnim kranom je čekrk o koji je obješen maksimalni teret u krajnjem položaju bližem posmatranoj strani. Maksimalne sile ispod točkova krana su Qr,max, a sa Qrmax su obilježene odgovarajuće sile na drugoj strani krana.

Slika 9.: Položaj koji rezultuje maksimalnim opterećenjem jedne strane mosnog krana (lijeve) Minimalno opterećenje mosnim kranom je neopterećen čekrk u položaju maksimalno udaljenom od posmatrane strane. Minimalne sile su obilježene sa Qr,min, a odgovarajuće sile na drugoj strani krana sa Qrmin.

Slika 10.: Položaj koji rezultuje minimalnim opterećenjem jedne strane mosnog krana (lijeve)

125

5.2. Horizontalno opterećenje mosnim kranom Unaprijed donesenim standardima, predviđa se mogućnost djelovanja dvije vrste horizontalnog opterećenja: - bočni udar - sile kočenja Horizontalna sila kočenja krana iznosi 1/7 pritiska kranskih točkova i djeluje u visini gornje ivice kranske šine u pravcu vožnje. Horizontalna sila bočnog udara djeluje također na istoj visini, ali upravno na pravac vožnje, a veličine je 1/10 pritiska kranskih točkova. Sile kočenja i bočnog udara spadaju u dopunska opterećenja. Saglasno EuroCode normama (EN 1991-3) horizontalna dejstva od mosnih kranova su klasifikovana na slijedeći način: - sile izazvane ubrzanjem ili usporenjem mosnog krana - sile izazvane ubrzanjem ili usporenjem čekrka - sile izazvane bočnim pomeranjem i rotiranjem krana (normalno na pravac kretanja) - sile na graničnicima odgovarajuće podužnom kretanju krana - sile na graničnicima odgovarajuće kretanju čekrka Ukoliko nisu definisani drugačiji uslovi, ova dejstva su međusobno isključiva – smatra se da dva ili više njih ne deluje istovremeno.

6. Zaključak Potreba za kranovima se javila još u staroj Grčkoj. Prve konstrukcije kranova su bile pokretane snagom čovjeka ili životinje kao što je magarac. Takvi kranovi su se koristili za konstrukciju visokih građevina. Vremenom, čovjek je težio za unapređenjem i ovog segmenta tehnologije, pa danas kranovi postoje u različitim oblicima. Veličine se kreću od najmanjih „jib kranova“, koji se koriste unutar radionica, do najvećih „toranj kranova“, koji se koriste za gradnju visokih zgrada. Vremenom, minikranovi su se počeli koristiti i za gradnju visokih zgrada, kako bi se olakšala konstrukcija koja doseže u uske prostore. U posljednje vrijeme možemo naći i veće ploveće kranove, koje najveću primjenu imaju u izradi naftnih platformi i izvlačenju potopljenih brodova. Prema tome, zaključujemo da su kranovi danas neophodni za podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, montažnim halama, majdanima ukrasnog kamena, velikim gradilištima, lukama, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta.

126

Kabel kranovi UVOD Kran za dizanje teških tereta je izumljen od strane drevnih Grka u kasnom 6. stoljeću prije nove ere. Prije 515 godina prije nove ere arheološki nalazi su pokazali različite oznake na elementima kamenih blokova grčkih hramova. Pošto ove oznake ukazuju na upotrebu uređaja za dizanje i pošto se nalaze iznad centra gravitacije blokova ili u parovima jednako udaljeni od centra gravitacije, proglašeni su od strane arheologa kao pouzdan dokaz za postojanje krana. Imamo različite konstrukcije kranova,koji se prije svega razlikuju po obliku i funkcionalnim karakteristikama. Pa imamo portalne kranove koji se izrađuju od čelične rešetkaste konstrukcije, ili potpune limene konstrukcije. Karakteristika ovih kranova jesu nosivost (5 – 15 t) i brzine: kretanja krana po stazi (27 – 34 m/min), dizanje tereta (7,5 – 8 m/min) Zatim mosni kranovi koji nemaju nosečih stubova i kreću se po kranskim nosaćima – kranskim stazama. Brzina dizanja tereta je od 20 do 25 m/min. Sljedeći tip krana je kabel kran koji ću detaljnije da analiziram u ovom sminarskom radu. Osnovna karakteristika ovog krana je prenos velike mase tereta na male udaljenosti. I na kraju derek kranovi su specifični po tome što su učvrščeni za tlo.

KRANOVI Pod kranovima podrazumijevamo teške mašine namjenjene za prenos i dizanje tereta. Predstavljaju značajnu racionalizaciju rada i nezamjenjivi su kod prenosa komadnih kabastih tereta ili sudova (posuda) sa materijalom. Prenose terete na mala rastojanja u radnom polju koje je ograničeno dužinom njihovog kraka ili na veće udaljenosti ukoliko se cijeli kran kreće po šinama. Primjenjuju se za podizanje i prenos komadnih tereta u fabrikama, montažnim halama, majdanima ukrasnog kamena, velikim gradilištima, lukama, pretovarnim željezničkim stanicama i na drugim mjestima gdje se vrši podizanje i pomjeranje tereta. Po obliku i funkcionalnim karakteristikama izdvajaju se sljedeće konstukcije kranova: -

Portalni kranovi Mosni kranovi Kabel kranovi Derik kranovi

127

KABEL KRANOVI

Kabel kranovi su snažna i glomazna postrojenja koja mogu prenositi velike mase tereta na veće udaljenosti kao i podizati na veće visine, ukoliko za to postoje u prvom redu prirodni uslovi. Primjenjuju se za transport materijala pri gradnji hidrocentrala, betona, oplate i sl., zatim na majdanima ukrasnog kamena gdje se kamen proizvodi u velikim blokovima. Projektuju se i grade samo u slučaju izvođenja radova većeg obima obično preko 1 000 000 m³ i kad se usljed prirodnih prepreka ne mogu primijeniti druga tehnička rješenja za prenos i dizanje. Imaju značajnu primjenu kod velikih javnih radova koji traju godinama kao što su: brane, mostovi te mnoge druge injženjerske konstrukcije. Sastoje se od dva stuba između kojih je prebačeno noseće uže po kome se kreće mehanizam za podizanje i prenos tereta duž nosećeg užeta na željeno mjesto.

Osnovni dijelovi kabel krana Osnovni dijelovi kabel krana mogu se identificirati kao:







stup pogonskog sklopa; stup zateznog sklopa; čelična užad; kolica sa koturnicama; pogonski uređaj; temelji sa sidrima za stupove sklopa kabel krana

Na jednom od nosećih stubova postavljaju se mehanizmi za pokretanje, a na drugom, ukoliko su oba pokretna, postavljaju se tegovi za zatezanje nosećeg užeta. Vučno uže je vezano za jedan kraj mačke, drugi za pogonski bubanj, a povratno za suprotni kraj mačke, zatim preko povratnog kotura na suprotnom stubu od pogonskog mehanizma i za povratnu stranu pogonskog bubnja ili povratni bubanj. Rad kabel krana se odvija tako sto nosivo uže po kome se kreću kolica na dva kotača se aktivira i vrši kretanje tereta. Obzirom da se radi o vrlo složenom sustavu dizanja i prijenosa tereta «na daljine», predviđena je kvlitetna signalizacija i kontrola rada cijelog sustava.To se ostvaruje radio vezom pa čak i televizijskim praćenjem ukoliko vizuelno nije kvalitetno realizirano.

128

Konstrukcije kabel kranova Prema dispoziciji i konstrukciji tornjeva, kabel kran može biti sljedeće konstrukcije:  oba tornja su nepokretna  oba tornja su pokretna i kreću se po paralelnim stazama ili oba tornja su fiksna ali se mogu pomjerati (naginjati) upravno na raspon krana po 15o na svaku stranu( tzv. pendel kabl kranovi)  jedan toranj je fiksan a drugi je radijalno pokretan

129

Shematski prikaz kabel krana Kabel kran shematski je prikazan na slici:

► ► ► ► ► ► ► ► ► ► ►

1.-noseći stub 1 2.-noseći stub 2 3,6.-noseća užad 4,5.-dizanje i prenos 7.-kontra teg 8.-pogonski mehanizam 9.-vučno uže 10.-vučni doboši 11.-kabina za upravljanje 12.-dodatno uže 13.-temelji stubova

130

Kapacitet kabel kranova Kapacitet kabel kranova određuje se pomoću sljedećeg odnosa:

Gdje su: L - dužina pojedinih putanja (m) Q - nosivost korpe ili suda (m) v - brzina kretanja tereta (m/sec) tm - vrijeme manevra (s) Za projektovanje kabel kranova potrebno je poznavati koliki će biti ugib, odnosno zadane veličine koncentrisanog opterećenja. Uzima se da je ugib jednak L/20 odnosno dvadeseti dio raspona užeta, ili proračun po sljedećem odnosu:

gdje su : p - masa nosećeg užeta Q - ukupni koncentrisani teret F - horizontalna sila u užetu Postavljanje kabel kranova Postavljanje kabel kranova zahtijava često obimne zemljane betonirane i montažne radove. U slučaju da se radi o veoma velikom obimu radova može se postaviti više paralelnih kranova u kom slučaju su specifični troškovi nešto niži pošto se koristi zajednička kranska staza. Kod savremenih konstrukcija primjenjuje se automatsko vođenje i kontrola rada krana i sve važne operacije prate se preko monitora i po magli,nevremenu i noću.

131

ZAKLJUČAK Kranovi su mašine sačinjene od metalne konstrukcije,koje za služe za podizanje i lokalno prenošenje tereta. Kabel kranovi su snažna i glomazna postrojenja koja mogu da prenose velike mase na velike udaljenosti kao i da podižu teret na veće visine, ukoliko za to postoje u prvom redu prirodni uslovi. Projektuju se i grade samo u slučaju izvođenja radova većeg obima. Opća konstrukcija ovih kranova jesu dva stuba između kojih je prebaćeno noseće uže po kome se kreće mehanizam za podizanje i prenos tereta duž nosećeg užeta na željeno mjesto. Također smo vidjeli gdje i kako se koriste ovi kranovi, a isto tako i da su kranovi spas za običnog čovjeka u prenosu i podizanju tereta. Samim tim što imaju sposobnost podizanja tereta na određene visine kao i mogučnost prenošenja masovnog tereta svrstava ih u vodeće mašine pri gradnji visokih i velikih građevina.

132

Derik kranovi UVOD Pod kranovima se podrazumijevaju teške mašine namijenjene za prenos i dizanje tereta. Predstavljaju značajnu racionalizaciju rada i nezamjenjivi su kod prenosa komadnih kabastih tereta ili sudova (posuda) sa materijalom. Prenose terete na mala rastojanja u radnom polju koje je ograničeno dužinom njihovog kraka ili na veće udaljenosti ukoliko se cijeli kran kreće po šinama. U konstrukciji kranova postoji niz rješenja kako u zavisnosti od njihovih osnovnih karakteristika, tako i u odnosu na njihovu pokretljivost. Osnovne tehničko - eksploatacione karakteristike su im brzina dizanja, okretanja i kretanja, dok kod kranova sa voznim vidom značajnu ulogu ima i brzina kretanja vitla. Mogućnost kombinovanja pojedinih operacija prenosa i dizanja (slivanja) operacija poboljšava te karakteristike. Kranovi se razlikuju po svojoj konstrukciji i to: - mosni kranovi, - portalni kranovi, - kabl kranovi, - derik kranovi

DERRICK KRANOVI

133

1. Definisanje Derrick kranova Derik kranovi su konstrukcije namijenjene za radove u uslovima u kojima druge vrste kranova i radnih mašina ne mogu postići određeni radni učinak ili njihove tehničko tehnološke performanse nisu na visini zadatka. To su konstrukcije izrađene od vertikalnih stubova, učvršćenih za tlo pomoću dva kruta kraka, koji su sa stubovima na vrhu zglobno spojeni.

2.Konstrukcija Derrick kranova

A-katarka krana

B-stub krana

C-kraci krana

Shematski prikaz konstrukcije Derrick krana Derik kranovi su izrađeni od vertikalnih stubova učvršćenih za tlo pomoću dva kruta kraka, koji su sa stubovima na vrhu zglobno spojeni. Umjesto krutih krakova jarbol može biti učvršćen i sa čeličnim užadima od 4 do 12 strukova. Stubovi leže na ležaju i pomoću mehanizma za okretanje mijenjaju položaj po horizontalnoj ravni. Konstrukcija manjih derik kranova može biti izrađena od cijevnih profila, dok se derik kranovi veće nosivosti rade od čelične rešetkaste konstrukcije.

Konsrukciju derik krana čine slijedeći elementi: Vertikalni jarbol - punog ili rešetkastog profila koji se kreće oko svoje vertikalne ose. U gornjim tačkama, ukrućen je u vertikalni položaj sa dva kruta štapa ili čeličnim užadima (od 4 do 12 komada). Na donjem kraju, jarbol je zglobno oslonjen što mu dozvoljava okretanje.

134

Katarka - štap punog ili rešetkastog profila koji je sa jarboloom vezan u donjoj oslonačkoj tački jarbola koja je nepokretna. Katarka može da rotira oko svoje donje tačke i time mijenja svoj ugao prema horizontu. Na svom gornjem kraju, katarka je obješena preko koturača za vrh jarbola, čime se mijenja nagib, a samim tim i domet derik krana. Katarka je preko svog gornjeg kraja obješena preko koturače za vrh stuba, čime je omogućena promjena ugla nagiba, a time i domet katarke odnosno derik krana. Pogon preko 3 vitla - jedno služi za obaranje jarbola oko katarke, drugo za dizanje i spuštanje katarke dok treće služi za dizanje i spuštanje tereta Derik kran ima tri odvojena pogona od kojih je svaki zadužen za određeni posao. Stub krana je zadužen za okretanje lijevo-desno. Zavisno od konstrukcije neki kranovi mogu pokriti krug od 360 stepeni. Katarka je zadužena za podešavanje dometa krana. Treći mehanizam ide preko stuba i katarke i on pokreće nosiva uzad koja dižu teret. Mogu biti stabilni ili nepokretni i nestabilni ili postavljeni na postolje koje se kreće po šinama.

1.- stub krana, 2.- katarka krana, 3.- kraci krana, 4.- mehanizam za okretanje 5.- užad krana, 6.- pogonski mehanizam Kod derik kranova važan sastavni dio je signalizacija. Ovi kranovi mogu se djelimično automatizirati. Za kranove malih dimenzija stub i dohvatnik mogu biti izvedeni i od oble drvene građe. Ako su srednjih dimenzija, onda se ovi dijelovi mogu izvoditi od čelične cijevne konstrukcije, dok kod velikih konstrukcija je rešetka od čeličnih profila. Pogon za sva kretanja na kranu vrši se pomoću tri bubnja za namotavanje odgovarajućih užadi.

135

3. Tehničke performanse: Nosivost im se kreće i do 50 t. Na slici 1. šematski je prikazan stabilni derik kran sa krutim zategama Domet je u zavisnosti od duzine katarke i moze doci do 80 m. Pokrivaju dio kružne osnove u zavisnosti od ukrućenja stuba i to od 280º i u rijeđem slučaju i 360º. Obračun učinka derik krana vrši se rasčlanjivanjem procesa na operacije zahvatanja tereta, kretanja u tri dimenzije, istovara i manipulacije pri utovaru i istovaru (uključujući i sačekivanje kod utovara). Brzine kretanja su sljedeće: -dizanje tereta od 0,5 do 1,0 m/s -broj obrataja stuba (jarbola) od 0,4 do 0,7 o/min Na slici 1. šematski je prikazan stabilni derik kran sa krutim zategama. Sastoji se od dohvatnika (strijele) A i stuba B koji se zajedno sa dohvatnikom može zakretati oko vertikalne ose. Stub je poduprt sa dvije krute zatege. Ugao nagiba dohvatnika mijenja se pomoću koturače E, a okretanje dizalice užetom savijenim oko točka C koji je pričvršćen na stub B (ugao okretanja je 250º).

Na slici pod 1 d) prikazana je skica Derrick krana kod kog je stub ankerovan čeličnim užadima (4 do 12). Ova konstrukcija ima prednost jer omogućava okretanje dohvatnika za 360º, ali joj je nedostatak što se zatege (užad) vežu za fundamente daleko od stuba.

4. Primjena Derrick kranova Primjena Derrick kranova je bazirana na industrijskoj proizvodnji, prvenstveno u rudarstvu, brodogradnji, pomorskom i riječnom pretovaru i sl. 136

Derrick kranovi se najčešće upotrebljavaju kod izvođenja montažnih i građevinskih radova i to posebno kod izgradnje betonskih brana u strmim i stjenovitim dolinama i klancima. Uspješno se mogu primijeniti kod montaže mostova ili čeličnih hala odnosno montažne gradnje sa pretfabrikovanim elementima. U ovim slučajevima, kranovi se postavljaju na postolje koje se kreće po kolosjeku. Katarka je izlomljena i izrađuje se od pune limene konstrukcije kao i ukrućenja. Lahko se montiraju i demontiraju, a imaju i veliko radno polje. Veliku primjenu nalaze u rudarskim oknima koja su teško pristupna i kod kojih konvencionalni kranovi ne mogu iskoristiti sav svoj kapacitet, ili kad je potrebna neka složenija radnja koja uključuje dva ili više Derrick kranova da rade na istom mjestu. Primjena Derrick kranova zastupljena je u Americi, a u Evropi najviše se koriste u Italiji za izgradnju betonskih brana u strmim stjenovitim dolinama i klancima. Derrick kranovi se često primjenjuju na majdanima za premještanje i utovar velikih kamenih blokova, naročito iz dubinskih dijelova majdana, gdje se uključuju po dva i više kranova za podizanje od jednog do drugog krana. Na slici 2. predstavljena je pozicija dva Derrick krana za pretovar blokova kamena

Slika 2. Dispozicija dva Derrick krana u tandemu Kapacitet Derrick kranova određuje se analogno određivanju kapaciteta kabel kranova.

Qh =

3600 q ⋅ kv ⋅ k p Tc

Tc = ∑

(t/h ili m³ /h)

L + tm (sec) v

Gdje su: kv – koeficijent iskorištenja radnog vremena kp – koeficijent iskorištenja nosivosti mašine Tc – vrijeme trajanja ciklusa L – dužina pojedinih putanja (m) q – nosivost krana v – brzina kretanja rereta (m/sec) tm – vrijeme manevra (utovar, ubrzanje, usporenje, istovar 137

(sec)

5. Prednosti Derrick kranova:
Relativno mala nabavna cijena,
Uspješno dostižu velike visine sa zadovoljavajućim radijusom djelovanja,
Postižu kratke rokove izgradnje, što je posljedica brze montaže krana i njegova dovoljna nosivost, lahko se montira i demontira i primjenjiv je više puta,
Veoma su ekonomični,
Primjena kod betonskih lučnih i kupolnih betonskih brana, kod kojih se često ugrađuju relativno male količine betona,
Uspješno se primjenjuju i kod montaže mostova, montaže hala od čelične konstrukcije, kao i kod fabričkih betonskih elemenata Dimenzije i neke radne karakteristike Derrick kranova kranova date su u tablici: Dimenzije u m A B C D 15s D60st E 12 11 8 3,0 10,5 8 16 15,5 11 4,0 14,0 11 20 21,0 15 5,0 17,5 15 25 22,0 16 6,5 21,5 16 30 23,0 16 7,5 25,0 16 35 25,0 18 9,0 30,0 18 40 28,0 20 10,5 35,0 20 45 35,5 25 12,5 40,0 25 Slijedi nekoliko slika na kojima je prikazana primjena Derrick kranova:

138

225 406 641 981 1430 193 2527 3184

139

140

ZAKLJUČAK Derrick kranovi imaju veoma široko polje djelovanja i na njemu su zaista korisni, praktični, funkcionalni i ekonomični. Neovisno o vremenskim prilikama i prilikama na terenu, Derrick kranovi uvijek pružaju najbolje rješenje za prijenos tereta sa jednog mjesta na drugo. Derrick kranovi su nezamjenjivi u svojoj funkciji i kao i svi ostali kranovi neophodni u izgradnji mostova, hala i mnogih drugih konstrukcija koje svakodnevno zahtijevaju primjenu kranova za prenos velikih tereta za što nijedna druga vrsta pomagala ne može dati zadovoljavajuća rješenja kao što to postižu upravo Derrick kranovi.

141

Toranjske dizalice UVOD Osnovna konstrukciona karakteristika ovih dizalica što imaju ugrađen mehanizam za okretanje nosećeg dijela koji pravi kružnu putanju opisujući krugove zavisno od položaja tereta na nosećem dijelu dizalice. Pored ovog snabdjevene su i mehanizmom za podizanje i pomjeranje tereta po nosećem dijelu dizalice. Primjenjuju se na velikim gradilištima objekata visokogradnje, mogu poslužiti na pretovarnim željezničkim stanicama, lukama i u slične svrhe. Razlikujemo sljedeće konstrukcije ovih dizalica, koje se najčešće primjenjuju u praksi, to su: -stubne ili toranjske dizalice -portalne ili okretne dizalice -plovne okretne dizalice. Ja ću u svom seminarskom radu pisati o toranjskim dizalicama, njihovoj primjeni, podjeli i načinu korištenja. Nadam se da ću uspjeti da dovoljno istražim ovu temu i da naučim korisne stvari o toranjskim dizalicama.

KAREKTERISTIKE TORANJSKIH DIZALICA Posljednjih trideset godina ove dizalice su u sve široj primjeni. Učinile su značajnu racionalizaciju i humanizaciju rada u visokogradnji naročito kod prenosa kabastih tereta, sitnijih materijala i betona. U posljednje vrijeme znatno im konkurišu pumpe za beton, naravno samo kod prenosa betona. U konstrukcionom obliku postoji niz rješenja kako u pogledu osnovnih karakteristika dizalica, tako i u popgledu njihove pokretljivosti. Osnovne tehničke karakteristike ovih dizalica su : -konstrukcija kraka dizalice ili ruke može biti pokretna po vertikalnoj ravni i često je zovu igla, kao i horizontalna po kojoj se kreće mehanizam za pokretanje mačka. -položaj obrtnog dijela dizalice je kod ležišta manjih dizalica na dnu, dok je kod većih dizalica u gornjem dijelu i okreće se zajedno sa krakom. -komandna kabina najčešće je smještena ispod kraka dizalice i okreće se zajedno sa dizalicom tako postižući dobar pregled rada dizalice. Ima dizalica sa daljinskim prenosom komandi upravljanja, što je vrlo povoljno kod montažih radova. -konstrukcije postolja su dosta različite, postoje stacionarne i pokretne dizalice i to, na gusjenicama, na kolosijeku i na pneumaticima. -tehničko-eksploatacione karakteristike dizalica su:brzina dizanja tereta, brzina okretanja i brzina kretanja.

142

Kod dizalica sa mačkom značajna je i brzina kretanja mačke. Brzine se mjere u m/mm. Postoji mogućnost kombinovanja pojedinih operacija prenosa i podizanja materijala, to je tzv.slivanje operacija. Pokretne toranjske dizalice najčešće se postavljaju na kolosijek, rjeđe na portalnu stazu i to samo za teške konstrukcije dizalica. Međusobno rastojanje šina kolosijeka u zavisnosti je od mase dizalice, za nešto manje dizalice ono je oko 3.5 m ,a za teže, nosivosti oko 3MNm, i do 8 m rastojanja. Pri postavljanju kolosijeka treba voditi računa o nosivosti tla i da se šine kolosijeka po potrebi ankerišu.Pomjeranje dizalice po kolosijeku je lokalno,po radilištu i ograničenog radijusa. Od posebnog značaja je brzo prebacivanje toranjskih dozalica sa gradilišta na gradilište, te se u tu svrhu na dizalice postavljaju osovine sa pneumaticima, tako da dizalica položena na tlo im aoblik poluprikolice, i naslonjena prednji, dijelom na kamion, može se prevoziti i na druga gradilišta brzinom oko 30 km/h. Kako je radni sat dizalice dosta skup i značajan to se posvećuje pažnja izradi brzomontažnih dizalica,od kojih su značajna dva načina montaže dizalica i to : -montaža toranjskih dizalica klizanjem i -montaža toranjskih dizalica teleskopskim izvlačenjem. Lakše dizalice prevoze se kompletne , a na gradilištu se pomoću autodizalica ili specijalnog vitla podižu i nakon postavljanja prvog balansnog tereta montiraju i podižu u visinu. Dizalice veće mase transportuju se u segmentima i tako se montiraju produžuju. Francuska firma Poten razvila je ove dizalice se klizajućim produživanjem. Za početnu montažu potrebna je autodizalica, dok ostale operacije oko montaže i podizanja segmenata dizalice vrši samostalno pomoću vlastitih uređaja za podizanje. Toranjske dizalice novije konstrukcije izrađuju se tako da se nakon uspravljanja i postavljanja prvog dijela dizalice u njega uvlači sljedeći segment. Uvučeni dio se pomoću posebnih uređaja zajedno sa krakovima dizalice podiže, i nakon dostizanja potrebne visine učvršćuje se za prethodni segment pomoću dvodjelne spojne uvlake. Sljedeća operacija identična je pethodnoj. Kako se produživanje dizalice vrši izvlačenjem unutrašnjih segmenata uobičajen je naziv za ove dizalice i „teleskopske toranjske dizalice“.

143

Ove dizalice mogu dostići visinu i do 45 m, a nosivost im je do 85 tm. Imaju jednu ili dvije mačke i često se pri gradnji višespratnih zgrada montiraju u prostor prerdviđen za lift. Zahvaljujući velikom dometu mogu pokriti cijelu radnu površinu odnosno osnovu cijelog građevinskog objekta. U ovom slučaju mora se voditi računa o prenošenju horizontalnih sila na konstrukciju građevinskog objekta. Rad sa ovim dizalicama je ekonomičan ukoliko su potreba za prenošenjem veće od 1000 m3. Jedna dizalica može u toku zidarskih radova da posluži 25 zidara ako zidaju opekom,a ako zidaju blokovima tada može poslužiti 16 zidara. Toranjske dizalice ne rade samo na jednoličnoj dopremi, one u pravom smislu riječi služe za unutrašnji transport na gradilištu, dopremaju armaturu,oplatu, stolariju i ostale materijale potrebne za ugradnju. Brzine kretanja toranjskih dizalica: -dizanje tereta.............................................20 do 70 m/min -okretanje tornja i kraka ............................0.7 do 1.2 o/min -brzina kretanja po kolosijeku...................20 do 40 m/min.

Toranjske dizalice – osnovna podjela • prema koncepcij i dizanja i konstrukciji dijelova – toranjske dizalice s vodoravnom (ili blago kosom) granom • urenaj (sklop) za dizanje i prijenos tereta ("mačka“) kreće se po grani • cjelokupni uspravni toranj okreće se (pri dnu) na postolju • dizalice male do srednje nosivosti i dohvata – toranjske dizalice sa kosom (okretnom) strijelom • sklop za dizanje i prijenos tereta je na v rhu (“špici”) strijele • ili se cjelokupni toranj se okreće na postolju • ili se okreće gornj i dio (s kosom strijelom) na tornju • dizalice male, srednje te velike nosivosti i dohvata – toranjske dizalice s okretnom vodoravnom granom • urenaj (sklop) za dizanje i prijenos tereta ("mačka“) kreće se po vodoravnoj grani • toranj se ne okreće na postolju • dizalice srednje do velike nosivosti i dohvata 144

toranjsake dizalice s vodoravnom (ili blago kosom) granom toranjske dizalice sa kosom (okretnom) strijelom

toranjske dizalice s okretnom vodoravnom granom

145

toranjske dizalice s vodoravnom (ali i vodoravno) okretnom granom

toranjska dizalica sa kosom (uspravno okretnom) strijelom i okretnim tornjem

Toranjske dizalice male nosivosti ili male toranjske dizalice slijedećih su obilježja: – dohvat 15 m do 25 m – visina dizanja 20 m do 30 m – nosivi moment do 30 tm – nosivost do 2 t (tona[1]) Toranjske dizalice srednje nosivosti ili srednje toranjske dizalice slijedećih su obilježja: – dohvat 20 m do 45 m – visina dizanja 30 m do 50 m – nosivi moment do 60 tm – nosivost od 3 t do 5 t Toranjske dizalice velike nosivosti ili velike toranjske dizalice slijedećih su obilježja: – dohvat veći do 50 m – visina dizanja veća od 50 m – nosivi moment veći od 100 tm – nosivost veće od 5 t

146

POVOLJNA TEHNIČKO-TEHNOLOŠKA I LOGISTIČKA OBILJEŽJA TORANJSKIH DIZALICA SA KOSOM STRIJELOM – jednostavna konstrukcija, – moguć prijenos (prijevoz) dizalice u većim cjelinama, – nisko položeno težište • balast i vitla se nalaze u dolje na postolju) koje daje dizalici veću stabilnost – lakše održavanje navedenih nisko smještenih strojnoh sklopova – visina dohvata iznad vrha tornja, – prilagodljiva za rad u skučenim prostorima oko granevina, NEPOVOLJNA OBILJEŽJA I NEDOSTACI – vodoravno premještanje tereta vezano uz uspravno okretanje strijele, – potrebna veća snaga motora kod vitala za užad, – smanjena točnost namještanja tereta, – nemogućnost neposrednog (“bliskog”) položaja terta uz toranj – ograničena visina dizanja – kod višeg dizanja smanjeno opažanje tereta od strane dizaličara, • manja sigurnost u rukovanju teretom, • manji učinak od dizalice sa vodoravnom granom. Prednosti toranjskih dizalica sa vodoravnom granom u odnosu na toranjske dizalice sa kosom strijelom u tehničko-tehnološkom i logističkom smislu – vodoravno kretanje tereta nije vezano uz okretanje grane – potrebna manja snaga motora vitala za užad – veća točnost u namještanju tereta – može stajati bliže ili se vezati uz granevinu – zbog prije navedenog primjenjiva je za jako visoke granevine – kod visokog dizanja i položaja bolje opažanje tereta od strane dizaličara – veća sigurnost u rukovanju tertom – veći učinak do 30% od dizalice sa kosom granom a nedostaci – složena konstrukcija – visina dohvata ispod vodoravne grane – otežan rad u skučenim prostorima oko viših granevina

147

DALJNJA PODJELA TORANJSKIH DIZALICA Toranjske dizalice – daljnja podjela: – u smislu konstrukcije tornja • toranjske dizalice s krutim (nepromjenjivim) tornjem – toranj u obliku prostorne rešetke • toranjske dizalice s teleskopskim (provlačnim) tornjem • toranjske dizalice s preklopnim tornjem – toranj u obliku prostorne rešetke • složene toranjske dizalice

toranjske dizalice s teleskopskim (provlačnim) okretnim tornjem i s lomljivom kosom granom (lijevo) i teleskopskom zakošenom granom (desno) Toranjske dizalice – daljnja podjela: • u smislu pokretljivosti i načina montaže – montažno/demontažne toranjske dizalice (doprema dijelova i sklopov a uobičajenim i/ili posebnim vozilima, montiranje drugim dizalicama) – samomontažne toranjske dizalice (doprema sklopova posebnim vozilima, samomontiranje bez pripomoći druge dizalice) 148

– samomontažne polupokretne toranjske dizalice • smještene na postolju koje se vuče drugim vozilima – samomontažne samohodne toranjske dizalice – samohodne i samomontažne toranjske autodizalice Toranjske dizalice – daljnja podjela: – pokretne (slobodno samostojeće ) toranjske dizalice • koriste se za prijenos i dizanje tereta takoner pri kretanju – ograničeno pokretne t.d. na postolju na tračnicama – toranjske dizalice na samohodnom postolju » toranjske dizalice na postolju s gusjenicama » toranjske dizalice na postolju s kotačima = toranjske autodizalice – toranjske dizalice na vučenom postolju s kotačima – nepokretne toranjske dizalice • prilikom prijenosa i dizanja tereta se ne kreću – samostojeće toranjske dizalice udaljene od granevine – samostojeće toranjske dizalice vezane na granevinu – penjajuće toranjske dizalice u okviru granevine » smještaj unutar granevine » smještaj na vanjskom obodu (“plaštu”) građevine

(samohodne) samomontažne toranjske autodizalice s kosom strijelom (toranj rešetka)

149

nepokretne toranjske dizalice prilikom prijenosa i dizanja tereta se ne kreću •samostojeće toranjske dizalice udaljene od granevine •samostojeće toranjske dizalice vezane na granevinu •penjajuće toranjske dizalice u okviru (smještaj unutar) građevine

Temeljna tehničko-tehnološka i logistička obilježja (koje se mora promišljati kod) toranjskih dizalica – visina dizanja (za nepokretno ili pokretno postavljenu dizalicu), – duljina kraka ili grane, dohvat, – nosivi moment dizalice, – masa središnjeg balasta ovisno o visini dizanja, – najveća nosivost (uz toranj) dizalice, nosivost dizalice na pojedinoj točci dohvata ili dijela duljine kraka dizalice, najmanja nosivost odnosno nosivost na najvećem dohvatu dizalice, – pokretljivost dizalice kao cjeline (razmak kotača, razmak tračnica, najmanji promjer krivine unutarnje tračnice, masa pokretnog postolja dizalice)

Temeljna tehničko-tehnološka i logistička obilježja (koje se mora promišljati kod) toranjskih dizalica – brzine • okretanja tornja, • kretanja mačke (opreme za prihvat tereta), • kretanja dizalice po tračnicama, • dizanja tereta (ovisno o masi tereta i visini dizanja) • savladavanje krivina – način polaganja tračnica • ukupni i specifični pritisak dizalice, podvozja i donjeg postroja (pragova, betonskih ploča itd) na tlo 150

– nosivosti i slijeganja tla ispod dizalice, – njihanje dizalice za vrijeme rada – preglednost dizanja unutar predvinenog područja rada dizalice i unutar granevina u tom području, – način upravljanja dizanjem • na tornju ili daljinskim putem.

Kretanje tereta kod toranjskih dizalica s vodoravnom granom je slijedeći – samo uspravno kretanje tereta ili dizanjem ili spuštanjem • kada dizalica miruje • i kada oprema za prijenos tereta miruje u vodoravnom smislu – (teret “ide” samo gore-dole po “vertikali” ) » (jednodimenzionalno kretanje tereta) – vodoravno kretanje tereta bez dizanja ili spuštanja u istom pravcu i/ili u istoj razini (istoj vodoravnoj ravnini) • kada dizalica ili miruje ili se kreće • i kada se oprema za prijenos tereta ili miruje ili se kreće vodoravno po grani dizalice u – (teret se “kreće” u istoj vodoravnoj ravnini odnosno po istoj razini ili visini “amo-tamo”) » (jednodimenzionalno i/ili plošno, dvodimenzionalno, kretanje tereta) – složeno kretanje tereta -kombinacija navedenih kretanja dizalice i opreme za prijenos tereta.

Kretanje tereta kod toranjskih dizalica s kosom strijelom je (u smislu kretanja strijele) – uvijek složeno kretanje tereta – • kombinacija –mirovanja i/ili (bilo kojeg oblika) kretanja cjelokupne dizalice, –mirovanja i/ili okretanja tornja dizalice, – okretanja strijele dizalice (što je ustvari vodoravna “translacija” tereta) – uspravnog kretanja (gore-dole) opreme za prijenos tereta (dizanje i spuštanje tereta).

151

Planirani ("praktički") satni učinak (Up) toranjskih dizalica Up = ki * Ut (tona/sat, kom/sat, m3/sat) ki = ko = kog * krv Ut = nc * Qc (tona/sat) nc = T / tc = 60 / tc (ciklusa /sat) T = 60 (min/sat) tc = tp + tdt + tot + tkt + tst + ti + tdp + top + tkp + tsp (minute) Up ... planirani ("praktički") satni učinak Ut ... temeljni tehnički (“teorijski") satni učinak nc ... broj ciklusa () koji dizalica napravi u vremenu (sat) Qc ... količina mogućeg učinka/tereta (količina učinka) po jednom adnom ciklusu dizalice ki ... koeficijenta ispravke "teorijskog" učinka ... ki = ko * kp = ko kp ... posebni koeficijenat korekcije "teorijskog" učinka kp = 1,00 (kod transportnih sredstava) ko ... opći koeficijent korekcije "teorijskog" učinka ... ko = kog * krv ko = kog * krv * kds kog ... koeficjent organizacije strojnog rada krv ... koeficjent radnog v remena kds ... koeficjent dotrajalosti strojeva kds = 1,00 (kod transportnih sredstva, transportna redstva ne mogu biti “dotrajala” odnosno “nepouzdana”)

Qc– količina odnosno masa premještanog korisnog tereta po jednom radnom ciklusu (tc) toranjske dizalice Qc = (N / fs) - P (t) Qcmin = [(Nmin / fs) - P] 152

Qcmax = [(Nmax / fs) - P] N ... nosivost dizalice na nekom dijelu njezina kraka (t) fs koeficjent sigurnost dizalice u radu sa teretom pri kretanju fs = 1,05 ... dizalica se kao cjelina ne kreće u radu sa teretom fs = 4,00 ... dizalica se kao cjelina kreće u radu sa teretom P ... masa opreme za prihvat tereta (t) Qcmin ... najmanja moguća masa tereta na krajnjem dohvatu dizalice (t) Qcmax ... najveća moguća masa tereta prihvaćenog uz toranj dizalice (t) Nmin ... najmanja nosivost na krajnjem dohvatu grane dizalice (t) Nmax ... najveća nosivost dizalice uz toranj dizalice (t)

Proračun ukupnog vremena trajanja ciklusa dizalice “tc” tc = tp + tdt + tot + tkt + tst + ti + tdp + top + tkp + tsp • vrijeme trajanja pojedinog zahvata duljina putanje tereta (m) pojedinog zahvata brzinom gibanja tereta na putanji pojedinog zahvata • mora se uzeti u obzir usporednost i istovremenost izvedbe nekih zahvata i kretanja tereta • ukupni radni ciklus dizalice čine oni zahvati i kretanja koji su najdulji po trajanju • ostali kraći zahvati dešavaju se istovremeno sa tim duljim zahvatima - primjerice • u vremenu kretanja mačke sa teretom po vodoravnoj grani može provoditi istovremeno okretanje tornja ili grane dizalice te spuštanje tereta ili dizanje opreme za prihvat tereta • kretanje tereta po grani kraće od okretanja tornja ili dizanja odnosno spuštanja tereta • istovremenost pojedinih zahvata ili kretanja mora biti prostorno moguća odnosno na bilo koji način neograničena.

PRIMJERI DIZALICA FIRME POTAIN Primjer (POTAIN) prosječnih brzina kretanja tereta pri toranjskim dizalicama po pojedinim zahvatima ili putanjama kretanja – za manje i srednje samomontirajuće rešetkaste dizalice s okretnim tornjem (visina dizanja 12 - 36 m; dohvat 14 - 50 m, moguća masa tereta na kraju grane 0,3 - 2 t) • brzina dizanja i spuštanja tereta (uspravno kretanje tereta gore dole): » p ("puževa") 2,2 - 8 m/min » k ("kornjačina") 11,2 - 30 m/min » z ("zečeva") 22,5 - 60 m/min • brzina gore dole bez tereta do 260 m/min 153

• brzina kretanja mačke sa ili bez tereta po grani dizalice 7,5 - 60 m/min • brzina okretanja tornja dizalice 0,12 - 1 o/min • brzina kretanja dizalice po tračnicama 8,5 - 5o m/min Primjer (POTAIN) prosječnih brzina kretanja tereta po pojedinim zahvatima ili putanjama kretanja tereta – za veće do velike toranjske dizalice sa vodoravnim okretnom granom (visina dizanja 32 - 136 m; krajnji dohvat 41 -100 m, moguća masa tereta na kraju grane 1,0 - 20 t) • brzina dizanja i spuštanja tereta (uspravno kretanje tereta gore dole) bila bi: » p 2,7 - 11 m/min » k 9,5 - 65 m/min » z 13,5 - 130 m/min • brzina gore dole bez tereta do 260 m/min • brzina kretanja mačke sa ili bez tereta po grani dizalice 3,1 - 86 m/min • brzina okretanja grane 0,65 do 1,2 o/min • brzina kretanja dizalice po tračnicama 8,5 do 50m/min Primjer (POTAIN) prosječnih brzina kretanja tereta po pojedinim zahvatima ili putanjama kretanja tereta – za rešetkaste toranjske dizalice sa kosom (u uspravnom smislu okretnom) strijelom na okretnom tornju (visina dizanja 32 - 55 m; krajnji dohvat 45 - 100 m, moguća masa tereta na kraju dohvata 0,1 - 6 t) • brzina kosog dizanja i spuštanja tetreta (kretanje tereta gore dole tj. napred natrag) bila bi: » k 20 - 65 m/min » z 40 - 130 m/min • brzina okretanja kose grane na vrhu tornja do oko 0,7 - 0,8 o/min • brzina kretanja dizalice po tračnicama 15 – 32 m/min Pojednostavljenje proračuna učinka toranjskih dizalica • može se pretpostaviti – izmenu 10 do 30 ciklusa na sat – očekivani broj ciklusa od oko 20 do oko 25 na sat – podaci (Seling) • redom – visina granev ine iznad tla – očekivni mogući broj ciklusa, – krajnji dohv at dizalice » na +/- 0,0 m oko 30 c/sat do 20 m » na + 15,0 m oko 24 c/sat do 25 m » na + 30,0 m oko 17 c/sat do 45 m » na + 45,0 m oko 13 c/sat do 65 m » na + 60,0 m oko 11 c/sat do 85 m. 154

NOSIVOST “N” – ključno tehničko obilježje dizalica općenito – kod toranjskih dizalica proizlazi iz temeljnog tehničkog obilježja svih vrsta dizalica sa granom: • tzv. moment nosivosti “Mn” nepromjenjiv je po čitavoj duljini “l” grane dizalice Mn = N * l = const N = Mn / l (t) Nmin = Mn / lmax (t) Nmax = Mn / lmin (t) • lmax ... najveća duljina dohvata kraka dizalice (m) • lmin ...najmanja duljina dohvata kraka dizalice (m) Najveća moguća dopuštena masa korisnog tereta (masa korisnog tereta po jednom radnom ciklusu “tc”) ako dizalica koristi bez ograničenja najveći dohvat na grani “lmax” Qdop = Qmin = [( Mn / lmax / fs) - P)] Planirani satni učinak toranjske dizalice ako koristi bez ograničenja najveći dohvat na grani “lmax” Up = kog * krv *(60 / tc) * [( Mn / lmax / fs) - P] (t/sat )

ZAKLJUČAK: Ja sam u svom seminarskom radu obrađivala temu Toranjske dizalice. U toku istraživanja naučila sam mnogo toga o toranjskim dizalicama, njihovoj strukturi, primjeni. Posljednjih trideset godina ove dizalice su u sve široj primjeni. Učinile su značajnu racionalizaciju i humanizaciju rada u visokogradnji naročito kod prenosa kabastih tereta, sitnijih materijala i betona. U posljednje vrijeme znatno im konkurišu pumpe za beton, naravno samo kod prenosa betona. Nadam se da sam dobro istražila ovu temu, i da sam zadovoljila kriterije seminarskog rada.

155

Osnovna obilježja transportne mehanizacije 1. PORTALNE OKRETNE DIZALICE Postavljene su na čvrstoj konstrukciji portalu, koji je pokretan po šinama, što ove dizalice svrstava u grupu okretno-pokretnih dizalica.Redovno se primjenjuju kao pretovarna sredstva u morskim i riječnim brodskim pristanistima, kao i na drugim pretovarnim mjestima te na montažnim i građevinskim objektima.Ispod portala obično prolazi željeznički kolosjek, ako se radi o pretovarnim mjestima.

Slika 1. Ako konfiguracija terena ne dozvoljava postavljanje pruge, odnosno obiju šina, jedna šina se može postaviti direktno ispod nivoa okretne platforme iznad usjeka ili po zidu neke obilježene zgrade.Po toj stazi odnosno šini će se kretati jedna strana dizalice, koja je u ovom slučaju poluportalna dizalica.Prikaz portalne dizalice dat je na slici 2, a poluportalne na slici 3.

Slika 2. 156

Slika 3. Portalni dio ovih dizalica izrađuje se od čeličnih limova odgovarajuće debljine, krak ili katarka radi se od rešetkaste čelične konstrukcije. Rastojanje portalni nosača mora biti toliko da između njih se mogu postaviti dva kolosjeka i osiguarti nesmetan paralelan prolaz dva vagona u cilju pretovara tereta, po potrebi, iz jednog u drugi.Okretni krak dizalice mora pokrivati cijelu površinu broda ako se radi i primjeni ovih dizalica u lučkim terminalima, što je najčešći slučaj. Krak za nošenje i dizanje tereta zglobno je vezan za noseću platformu.Pri promjeni dohvata teret se kreće horizontalno pomoću gipke zatege prebačene preko kljuna ili klackalice određenog profila. Promjena dohvata katarke vrši se jednim krivim mehanizmom ili zupčastim segmentom. Okretni dio dizalice nalazi se na platformi postavljenoj na nosačima.Sa platformom je čvrsto povezan i okreće se na osloncima u portalu.U ovom slučaju masku okretnog dijela zajedno sa teretom prima ležište na dnu stuba aksijalno na ležište koje je na dnu stuba kao i ono na vrhu portala. Da bi okretanje dizalice moglo funkcionisati uz što manje otpore mora se strogo voditi računa da ležišta pkretnog mehanizma budu u potpuno ispravnom stanju i stoga treba posvetiti punu pažnju održavanju ovog postrojenja. Signalizaciji kod ovih dizalica treba posvetiti punu pažnju, jer i od ove operacije zavisi učinak dizalice.

Slika 4. 157

1.1.PRETOVARNI MOSTOVI Primjenjuju se na pretovarnim mjestima gdje se moraju pokrivati velike površine, to su najčešće lički terminali za istovar ruda i neki koncentrata, te drveta i sl. Služe za istovar ili utovar brodova, istovar ili utovar teretnih vagona, te za posluživanje skladišta postavljenih neposredno uz obalu.

158

Raspon pretovarnih mostova kreće se i preko 200 metara, a nosivost rijetko prelazi 30 tona. Maksimalne performanse obalske dizalice zavisi od tipa dizalice. Tehničke performanse dizalica su u granicama od 50-60 kontenera/čas, a u upotrebi su u granicama od 22-30 kontenera/čas. Uslije velikog raspona stubova kod pretovarnih mostova, javlja se pri, promjenama temperature, znatne temperaturne dilatacije. Da bi se spriječilo povećanje naprezanja u pojedinim dijelovima konstrukcije, pretovarni mostovi se izrađuju sa jednom krutom i jednom gipkom nožicom čime je omogućena promjena raspona samoga mosta. Na narednoj slici prikazan je pretovarni most sa konzolom na strani obale. Konzola se, kako je na slici prikazano može podizati kako bi se omogućilo prolaženje brodova veće visine.Druga strana konzole mosta omogućava utovar teretnih vagona.

Slika 5.

Slika 6. Kolica sa mehanizmom za dizanje mogu se kretatipo gornjem ili donjem pojasu. Da bi se kretanje teške konstrukcije svelo na što manju mjeru, najčešće se po pretovarnom mostu kreću ili kolica sa okretnim dijelom sa krekom ili okretna dizalica sa krakom.

159

Pomoću ovog okretnog mosta mogu se poslužiti veliki dijelovi skladišta bez pomjeranje noseće konstrukcije. U slučaju da je potrebno transportovati sitni sipki materijal na veće udaljenosti pored pretovarnog mosta ugrađuju se transporteri sa trakom i prihvatnim bunkerima sa dozatorima, čime se povećava kapacitet pretovara i postiže veći stepen iskorišćenja postrojenja. Što se tiče pretovarni mostova razlikujemo dvije vrste i to: sa jednim kolicima i sa dvojim kolicima (Slika 7.)

Slika 7. Pretovarni mostovi sa jednim kolicima su obavezni u kontenerskim terminalima. Oni prenose kontener iz brodova ka obali ostavljajući ih ili na obali ili na nekom vozilu (i u suprotnom pravcu za kompletan tovarni ciklus). Dizalice sa jednim kolicima su upravljane od strane čoveka. Dizalice sa dvojim kolica predstavljaju novu opremu korištenu samo u malom broju terminala. Glavna kolica prevoze kontener iz broda do platforme dok druga kolica zahvataju sa platforme i dopremaju na obalu. Glavnim kolicima upravlja čovijek, dok su druga kolica automatizovana. Također treba istaći da se pretovarni mostovi koriste i u skladištima.A u tu svrhu se koriste tri vrste pretovarni mostova i to: pretovarni most na šinama (RMG) ili pretovarni most na pneumaticima (RTG) i pretovarni most sa ispustom (OBC). RMG

RTG

160

Pretovarni most na gumenim točkovima je fleksibilniji u radu od onog na šinama, dok je pretovarni most na šinama stabilniji, pretovarni most sa ispustom je montiran na podlogu ili na čelične stubove. Obično pretovarni mostovi imaju raspon od 8-12 redova sa mogućnošću slaganja od 4-10 u vis. Da bi izbjegli operacione smetnje u slučaju tehničke greške i da povećaju produktivnost i pouzdanost, često su dva pretovarna mosta zaposlena u jednoj skladišnoj zoni (bloku). Konteneri koji treba da se premjeste sa jedne strane bloka na drugi treba da se sakupe u tranzicionoj zoni unutar bloka. Dupli RMG sistem predstavlja novu inovaciju. Sastoje se od dva RMG-a različite visine i širine tako da jedan može proći ispod drugog, tako eliminišući zone dodira (Slika 8). Ovo rezultira nešto većem produktivnošću sistema. Većinom pretovarnih mostova upravlja čovijek, tendencija je međutim ka automatizaciji i pretovarnim mostovima bez rukovaoca koji se već koriste u nekim terminalima (npr.Tejmsportu, Rotterdamu, Hamburgu).

Slika 8 1.2.PLOVNE DIZALICE Plovne dizalice su plovni objekti na vlastiti pogon s ugrađenom dizalicom i neograničenim radijusom kretanja. Primjenjuju se za utovar brodova i šljepova, kao i za istovar istih na mjestima gdje se ne raspolaže sa odgovarajućom mehanizacijom, naravno duž riječnih plovnih tokova.Prikaz plovne dizalice dat je na slijedećoj slici 9.

Slika 9. 161

Potpuno su autonomne u pogledu lokacije djelovanja kao i u energetskom pogledu pošto posjeduju svoj vlastiti energetski pogon.Na ovim dizalicama je izgrađen prostor za smještaj posade, spavanje, ishrana, boravak, zatim priručna radionica i sl.Na vrhu kraka postavlja se grabilca kojom se zahvata materijal iz riječnog toka, i utovara u plovilo kojim se transpotuje do odredišta. Krak je sastavljen iz dijelova i može se izvlačiti.Najveća dužina kraka je 19 metara a najmanja 6 metara. Dizalice starijih konstrukcija imale su pogon parnim motorima, a danas su ih potisnuli moderniji dizel motori.Kod određivanja režima rada ovih plovni dizalica mora se voditi računa o položaju težišta u dizalici koje omogućuje stabilnost dizalice. Pogon plovnih dizalica čine slijedeće pogonske jedinice: -pogon kraka ili katarke -pogon zahvatnog suda -pogon okretnog mehanizma -pogon kompletne dizalice Proračun kapaciteta ovih dizalica vrši se analogno preoračunu predhodnih postrojenja, s tim što se moraju uzeti vremena svih kretanja u sklopu jednog ciklusa.

1.3. KAPACITET PORTALNIH OKRETNIH DIZALICA Kapacitet portalni okretni dizalica proračunava se kao i kapacitet kabel kranova po formuli :

gdje je : L- dužina pojedinih putanja ( m ) q- nosivost korpe ili suda ( m ) v- brzina kretanja tereta ( m / sec ) -vrijeme manevra ( utovar, ubrzanje, usporenje, istovar ( sec ) U vrijeme trajanja jednoga ciklusa uzima se vrijeme utovara tereta, podizanja tereta, okretanje dizalice, spuštanje tereta, istovar, ponovno podizanje praznog suda, okretanje tornja i spuštanje praznog suda.

162

1.4. ZADATAK Koliki je kapacitet portalne okretne dizalice ako su nam zadati sljedeći podatci: -nosivost dizalice 25 tona -koeficient iskorištenja radnog vremena 0,85 -koeficient nosivosti dizalice 0,90 -vrijeme manevra 135 sec -dužina putanje 800 metara -brzina kretanja tereta 8 m / s

1.5. ZAKLJUČAK Portalne okretne dizalice se uglavnom primjenjuju na morskim i riječnim brodskim pristaništima kao i na drugim pretovarnim mjestima kao što su montažni i građevinskim objektima. Značajno dolaze do izražaja u radu na lučim terminalima gdje se uglavnom i koriste za istovar i utovar tereta na brodove.Karakteriše ih velika nostivost kao i brzina kretanja pa s toga nemožemo ni zamisliti ni jedan lučki terminaal a da nije opremljen portalnim dizalicama a naročito portalnim mostovima. 163

Plovne dizalice Uvod Veoma brzi napredak nauke i tehnike imao je dosta uticaja na razvoj pretovarne i transportne mehanizacije, što je također obuhvatilo i pretovarne dizalice. Mašine ove vrste pretovarne i transportne mehanizacije se uveliko primjenjuju za utovar brodova i šlepova, kao i za istovar istih na mjestima gdje se ne raspolaže sa odgovarajućom mehanizacijom. Plovne dizalice se grade za manje i veće terete. Mogu poslužiti za vađenje potopljenih plovnih objekata i kod građenja u na vodi (pristaništa, mostovi, itd.). Ploveći kranovi mogu biti raznih konstrukcija i obično su sa nepokretnim stubom i pokretnim krakom. Najčešće su električnog pogona sa sopstvenom centralom na pontonu koja daje i energiju za kretanje pontona i za pumpe koje koje uravnotežuju ponton u zavisnosti od veličine tereta.

Plovne dizalice Plovne dizalice su mašine koje se primjenjuju za utovar i istovar brodova i šlepova na mjestima gdje se ne raspolaže odgovarajućom mehanizacijom, kao što je to duž plovnih riječnih tokova. Potpuno su autonomne u pogledu lokacije djelovanja kao i u energetskom pogledu pošto posjeduju svoj vlastiti energetski pogon. Na ovim dizalicama je izgrađen prostor za smještaj posade, spavanje, ishranu, boravak, zatim priručna radionica i sl. Na vrhu kraka postavlja se grabilica kojom se zahvata materijal iz riječnog toka, i utovara u plovilo kojim se transportuje do odredišta. Krak je sastavljen iz dijelova i može se izvlačiti. Najveća dužina kraka je 19m, a najmanja je 6m. Plovne dizalice spadaju u grupu okretnih i specijalnih dizalica zajedno sa: stubnim ili toranjskim dizalicama i portalnim ili okretnim dizalicama. Postoji veliki broj specifičnih konstrukcija ovakvih dizalica, koje u principu posjeduju velike sličnosti. Primjenjuju se na velikim gradilištima, objektima visokogradnje, mogu poslužiti na pretovarnim željezničkim stanicama, lukama gdje vodeću ulogu igraju plovne dizalice, i u slične svrhe. Osnovna konstrukciona karakteristika ovih dizalica je ta da imaju ugrađen mehanizam za okretanje nosećeg dijela dizalice koji pravi kružnu putanju opisujući krugove zavisno od položaja tereta na nosećem dijelu dizalice.

164

Slika 1. – Kineska plovna dizalica Pogon plovne dizalice. Dizalice starijih konstrukcija imale su pogon parnim motorima, a danas su ih potisnuli moderniji dizel motori. Pogon plovnih dizalica čine sljedeće pogonske jedinice: - Pogon kraka ili katarke; - Pogon zahvatnog suda; - Pogon okretnog mehanizma; - Pogon kompletne dizalice. Kapacitet plovne dizalice. Proračun kapaciteta ovih dizalica vrši se analogno proračunu prethodnih postrojenja, s tim što se moraju uzeti u obzir vremena svih kretanja u sklopu jednog ciklusa. Kapacitet plovnih dizalica se proračunava se slično proračunu kapaciteta kabel kranova, po odnosu:

Oznake su kao kod proračuna kabel kranova: U vrijeme jednog ciklusa ( ), uzimaju se vremena: utovara tereta, podizanja tereta, okretanja dizalice, spuštanja tereta, istovara, ponovo podizanje praznog suda, okretanje tornja i na kraju spuštanje praznog suda.

165

Slika 2. – Plovna dizalica „Ignatios I“ Plovna dizalica „Ignatios I“ je izgrađena 1977.g. a dorađena 2005.g. Dužina njene platforme iznosi 40m, dok je širina iste 22m. Maksimalna dužina kraka je 30,5m. Stabilnost Kod određivanja režima rada ovih plovnih dizalica, mora se voditi računa o položaju težišta u dizalici koje je odlučujuće po stabilnost dizalice. Kod dizalica postoji opasnost od prevrtanja uslijed mase tereta koji dizalica podiže, uslijed sopstvene mase ili od spoljnjih sila, najčešće vjetra kao i inercije. Pri projektovanju i izradi dizalica mora se strogo voditi računa o pravilnom izboru oslonca okretnog dijela, pravilnom izboru kontratega, mehanizma za podizanje i pomjeranje tereta, kao i mase samoga tega.

Slika 3. – Plovne dizalice mogu podizati ogromne terete. 166

Postoje dvije vrste stabilnosti tereta i to: - Stabilnost u odnosu na preturanje na stranu tereta pod uticajem mase tereta koji se podiže, vjetra i inercije. - Sopstvena stabilnost u odnosu na preturanje okretnog dijela na stranu suprotnu od kraka za podizanje. Sile koje izazivaju preturanje su: - Masa tereta, mehanizma za podizanje i kuke; - Masa dijelova dizalice; - Sila inercije od mase tereta pri kočenju; - Sile inercije od mase tereta pri okretanju; - Pritiska vjetra na dizalicu i teret. Ploveći kranovi mogu biti raznih konstrukcija i obično su sa nepokretnim stubom i pokretnim krakom. Najčešće su električnog pogona sa sopstvenom centralom na pontonu koja daje energiju za kretanje pontona ali i za pumpe koje uravnotežuju ponton u zavisnosti od veličine tereta.

Slika 5. Slika 4. – Krak dizalica Plovna dizalica „Veli Jože“ Ova plovna dizalica nazvana je prema divu iz pripovijesti Vladimira Nazora. Izgrađena 1949. u Rotterdamu, kao vlasništvo Brodospasa, tadašnje riječke tvrtke za spašavanje i tegljenje brodova, u Jadran stiže 1950. „Veli Jože“ najveća je i najsnažnija dizalica na Jadranu, dugo godina je to i na Sredozemlju. Gorostas je težak 330 tona, mogao je podići 350 tona tereta (tri dizelske lokomotive) 167

na visinu od 35 metara. Krakovi su mu visoki 40 metara, s produženom rukom od dodatnih 17 metara. Ponton na kome se nalazi je otočić dug 40 i širok 18 metara. „Veli Jože“ je u pola stoljeća podigao s morskog dna više od dvije tisuće brodova. Sredinom 1950-ih podizao je izrezane dijelove najvećeg u Italiji izgrađenog putničkog broda, „Rex“, koji je od 1944. bombardiran kod Izole i ležao nasukan. Spajao je lukove Šibenskoga, Paškoga i Krčkoga mosta. Svjetski je poznat udio te dizalice u raščišćavanju Sueskoga kanala 1956. i 1957. Uz to, „Veli Jože“ radio je u Perzijskom zaljevu, na obali rijeke Tajo pomagao graditi prvu španjolsku nuklearku, montirao naftne i plinske platforme, iskrcavao Westinghausove generatore. U hladnoj raspremi »Veli Jože« broji 5 članova posade, a inače ih ima između 12 i 18, ovisno o zahtijevnosti posla. Kapacitet mu je 330 tona. Tijekom nekoliko desetljeća rada, dizalica je u pomoć stizala malim brodicama i Jadrolinijinim brodovima. Sa 80 metara dubine izvukla je potonulu „Brigittu Montenari“, talijanski tanker s opasnim teretom vinilkloridmonomerom. Njegova pomoć stizala je i u gradnji nekih hrvatskih mostova, te Jadranske magistrale. Pomagao je i u gradnji prve španjolske nuklearke, prenoseći generatore teške 300 tona, a prenosio je i nuklearne

Slika 4. – „Veli Jože“ reaktore u Aleksandriji. U svojoj bogatoj povijesti bilježio je montaže naftnih platformi, gradnje brodova i silosa, a u Domovinskom ratu je s dna mora izvukao potopljeni brod JRM-a. Najpoznatija i najvažnija plovna dizalica na Jadranu „Veli Jože“, koja se od izgradnje 1950.g. nalazi u floti splitskog Brodospasa, polako ali sigurno tone u potpuni zaborav. Naime, postojala je mogućnost o

168

slanju dizalice u rezalište zbog nerentabilnosti i velikih troškova održavanja a troškovi hladnog pogona iznosili su 150.000 dolara godišnje. Za njegovo spašavanje bila je potrebna financijska injekcija od 400.000 dolara za remont i obnovu plovidbenih svjedodžbi, te 250.000 dolara godišnje subvencije. Dizalica je itekako važan segment u poslovima spašavanja imovine na moru, a uz nju je vezano i dosta druge opreme, poput cilindara i ronilačkih zvona, koja je bez dizalice neupotrebljiva. Unatoč predviđanjima da će „Veli Jože“ u staro gvožđe, to se ipak nije desilo. Naime, uprava Nautičkog centra Prgin odlučila je Veloga Jožu 'udomiti' na dokovima svoga Remontnog brodogradilišta u Šibeniku. Platforma dizalice će se trajno vezati s obalom, tako da će 'dobri duh Jadrana' ubuduće služiti za dizanje velikih jahti, kojih je u Šibeniku na remontu popriličan broj. Iako je umirovljenje Veloga Jože veliki gubitak za hrvatsko pomorstvo, i takvo je rješenje mnogo bolje nego njegov odlazak u rezalište.

Zaključak Dizalica je mašina za podizanje tereta sa motačem, žičanim špagama ili lancima i koturom koji se mogu koristiti za podizanje materijala, te horizontalni prijenos. Oni koriste jednu ili više jednostavnih mašina da kreiraju mehaničku prednost i da prenesu teret iznad normalne težine za čovjeka. Dizalice se najčešće nalaze u transportnoj industriji za utovar i istovar tereta; u građevinskoj industriji za prenošenje materijala; i u fabrikama za skupljanje teške opreme. Plovne dizalice se koriste u gradnji mostova i lučkim postrojenjima, ali se također koriste za povremeni utovar i istovar naročito teškog ili nezgrapnog tereta sa i na brod. Neke plovne dizalice su građene potonski, druge su specijlizirne dizalice mostova sa dizajućom težinom koja prevazilazi 10 000 tona i bile su korištene za transport cijelog mostnog sektora. Plovne dizalice su također bile korištene za spašavanje nasukanih brodova.

169

Autodizalice Uvod Prve dizalice upotrebljavane su već davno u domaćinstvu, primjerice za držanje lonca za kuhanje i njegovo premještanje s vatre ili na nju. Stari Grci su vjerojatno izumili i počeli primjenjivati prve građevinske dizalice. I Egipćani su ih koristili u izgradnji piramida. U Srednjem vijeku u uporabu su ušle prve lučke dizalice, za utovar i istovar tereta s brodova, a kasnije i za njihovu izgradnju. Najranije dizalice su izgradjivane od drveta,ali sa dolaskom industrijske revolucije uvedene su dizalice od ljevanog zeljeza i celika. Prvu mehanicku moc dizalice su dobile prvim parnim motorima,koji su uvedeni u 18. i 19. stoljecu,te se koriste sve do 20. stoljeca. Moderne dizalice obicno koriste motor sa unutrasnjim sagorijevanjem i elektromotorima i hidraulicnim sustavima,te pruzaju mnogo vecu mogucnost podizanja nego sto je to prethodno bilo moguce. Dizalice postoje u razlicitim oblicima. Velicine se krecu od najmanjih dizalica,koje se koriste unutar radionice,pa sve do vecih plovecih dizalica koje se koriste za izgradnju naftne platforme i spasavanje potonulih brodova.

1.

AUTODIZALICE

Potreba čestog pomjeranja dizalica sa gradilišta na gradilište kao i promjena lokacije dizanja na samome gradilištu ili drugom mjestu utovara, te potreba da se određeni teret nakon utovara i prevoza istovari, uslovila je razvoj autodizalica, koje se pored ostalih prednosti odlikuju vrlo velikom i efikasnom mobilnošću. Postavljene su na nešto modificiranim šasijama teretnih vozila sa pneumaticima. Broj osovina kreće se od 3 pa do 8 osovina, zavisno od veličine autodizalice. Kod mnogih autodizalica pneumatici su podešeni da mogu zauzimati položaj prema različitim položajima krivima na putu. Usljed skoro redovne različite opterećenosti pneumatika pri podizanju tereta, što dovodi do smanjene stabilnosti dizalice, na dizalice se obavezno ugrađuju po dva para teleskopskih nosača ili stabilizacionih stopova, koje se po dovođenju autodizalice na mjesto utovara, preko hidrauličnih cilindara izvlače, oslanjaju se na tlo, i tako preuzimaju teret umjesto pneumatika čineći tako dizalicu mnogo stabilnijom. Logično je, da što je veća visina dizanja i poluprečnik djelovanja, to je i manja masa tereta koju dizalica može podizati. Brzina kretanja autodizalica pri promjeni mjesta rada zavisi od kvaliteta puta, a iznosi od 60 do 80 km/h. Terenske autodizalice mogu savladati uspon i do 50%, a normalne dizalice do 37%. Pogone ih dizel motori koji su povezani sa hidrauličnim pumpama od kojih putem cijevovoda i crijeva struji ulje pod pritiskom od svih radnih skolpova koji su u funkciji podizanja tereta odnosno djelovanja autodizalica. Najveću visinu podizanja donedavno su postizale autodizalice BONE-K 10 000, dižući teret od 70 t na 203 m. Imaju kontrateg od 300 t. Teleskopske strijele snadbijevena su sa hidrauličnim cilindrima dvojnog dejstva, i automatskim uređajima za sinhronizaciju teleskopskog izvlačenja strijele. Na strijelu se, kao dodatak, postavlje rešetkasti dio konstrukcije, kojom se povećava visina dizanja i radijus dometa strijele. Savremene konstrukcije autodizalica opremljene su uređajima za automatsku kontrolu opterećenja sa vizuelnom i zvučnom signalizacijom, uređajima za fino podešavanje brzine dizanja i pomjeranja tereta. 170

Kapacitet autodizalice proračunava se iz odnosa: Qh =

3600 * q h * k p * k v L + tm

gdje su: q - nosivost dizalice, (t) v - brzina kretanja i pomjeranja (m/sec) k v - koeficient iskorištenja radnog vremena, k p - koeficient iskorištenja nosivosti dizalice L - dužina prenošenja i dizanja, (m) t m - vrijeme manevra (sec)

Ima i drugih objektivnih i subjektivnih faktora koji utiču na časovni kapacitet autodizalica. Autodizalice se mogu postaviti na postolje sa gusjenicama umjesto sa pneumaticima, sporije su i imaju veći kapacitet dizanja od autodizalica sa pneumaticima. Nisu rijetke autodizalice postavljene na kolske željezničke slogove i kreću se po kolosjeku, istovaraju vagone i po potrebi služe za intervenciju na otvorenim prugama. Primjena autodizalica zastupljena je prilikom montaže opreme na fabrikama, razvodnih postrojenjima, trafostanicama, pri gradnji mostova i drugih investicionih objekata. Autoprevoznici, građeninska preduzeća i rudnici, sve više koriste ove dizalice. Sve bitne konstrukcione karakteristike kontejnerskih dizalica identične su sa standardnim autodizalicama. Pri rukovanju sa ovim dizalicama, kada je dizalica opterećena potrebno je voditi računa da se teret ne premješta pri podignutom strijelom pošto se tada znatno poremeti položaj težišta i dizalica je nešto manje stabilnosti. Na poslovima gde je potrebno angažovanje dizalica u kraćem vremenskom periodu ili ako je potrebno trenutno angažovanje, razvijene su posebne vrste dizalica koje se nalaze na šasijama specijalnih vozila. Ovakve mašine mogu da se same kreću po saobraćajnicama i vrlo brzo po pristizanju na gradilište mogu da budu u radnom stanju. Konstrukcija auto dizalica sastoji se od vozila na točkovima i kraka dizalice na čijem se kraju nalazi čekrk. Sam krak dizalice može da se teleskopski produžava i može biti kutijastog profila ili rešetkast. Zbog svoje konstrukcije na točkovima autodizalice moraju da imaju stabilizatore da bi se tokom rada teret ravnomerno rasporedio na tlo. Stabilizatori se montiraju kada autodizalica zauzme definitivan radni položaj. Ukoliko se oni ne postave, dozvoljeno opterećenje je znatno manje. Autodizalice se ne koriste za kinematičku montažu (rad u pokretu) zato što one mogu da rade samo dok mašina stoji u mestu. Ukoliko je potrebno da se rad vrši u pokretu, moraju se koristiti dizalice na gusjenicama.

171

Dizalicu pokreće motor vozila na kome se dizalica nalazi. Motor pokreće hidrauličku pumpu pomoću koje se obavljaju sve operacije pri dizanju. Dizalice mogu biti montirane i na šinskim vozilima i tada služe potrebama železnice (montaža objekta, manipulacija opreme, istovar...) Učinak autodizalica računa se kao i za ostale mašine sa cikličnim dejstvom. Koeficijent iskorištenja vremena je prilično mali i iznosi 0,3 do 0,5. Obračun učinka vrši se rasčlanjivanjem procesa na operacije zahvatanja tereta, kretanja u tri dimenzije, istovara i manipulacije pri utovaru i istovaru (uključijući i sačekivanje kod utovara). Montaža autodizalica (dovođenje u radni položaj) traje oko 1h.

Dizalice na gusenicama razvijene su kao posebna varijanta univerzalnog bagera. Kasnije, ovo postaje posebna mašina sa nezavisnim karakteristikama od bagera. Dizalice na gusenicama koriste se kod savladavanja većih visina i tereta, kao i na terenu koji nije pogodan za kretanja auto dizalica. Pri radu sa dizalicama sa gusenicama mora se voditi računa o spoljašnjim uslovima (vetru... ) kao i o dodatnom ankerovanju dizalice pri radu i nakon rada. Za manja opterećenja, dizalice na gusenicama mogu da vrše prenos i podizanje tereta i kada su u pokretu.

172

Učinak većine mašina za prenos i dizanje računa se prema postupku za mašine sa cikličnim dejstvom. Izuzetak su pumpe za beton, kod kojih se učinak računa prema postupku za mašine sa kontinualnim dejstvom. Za dizalice, računa se prema obrascu: Up= 3600/Tc * q * Kv * Kp (kN/sat, m3/sat, kom/sat...) gde oznake imaju sledeća značenja: Tc - vreme trajanja ciklusa rada u sec. Jedan radni ciklus obuhvata: zahvatanje tereta, dizanje tereta, okretanje tornja, spuštanje tereta, istovar, ponovno dizanje prazne posude, okretanje tornja i spuštanje prazne posude. q - zapremina korpe, suda, broj komada, težina... (kN, m3, kom...) L - dužina pojedinih pokreta v - brzina kretanja (zaokreta tereta) tm - vreme manipulisanja Kv - koeficijent korišćenja vremena Kp - koeficijent punjenje

173

Okvirne vrijednosti vremena tm i koeficijenata Kv i Kp za toranjske dizalice date su u sljedećoj tabeli: Montaža elemenata

Prenos arm. i oplata

Prenos betona

tm (sec)

480 - 900

600 - 700

120 - 150

Kv

0,40 - 0,70

0,50 - 0,80

0,70 - 0,90

Kp

0,50 - 0,90

0,30 - 0,40

0,80 - 1,00

U sljedećoj tabeli date su granice potrebnog vremena angažovanja toranjskih dizalice za prenos pojedinih materijala: Sadržaj prenosa

Donja granica

Očekivana vrednost

Gornja granica

OPLATE: (sat/t) 0,020 0,020 0,020 0,040 0,020 0,025 0,050 0,010

0,050 0,025 0,035 0,040 0,030 0,070 0,015

0,090 0,030 0,045 0,080 0,045 0,035 0,090 0,020

ARMATURA: (sat/t) mreže šipke razno

0,30 0,20 0,24

0,45 0,30 -

0,55 0,35 0,40

MATERIJAL ZA ZIDANJE: (sat/t) nosivi zidovi pregrade i fasade

0,20 0,17

0,22 -

0,25 0,21

BETONI: (sat/t) ploče temelji zidovi stubovi

0,060 0,050 0,080 0,120

0,09 0,07 0,11 0,19

0,12 0,09 0,15 0,26

ploče stolovi stubovi zidovi - krupnopanelni zidovi konvencionalni podvlake rebraste ploče temelji

PREFABRIKOVANI ELEMENTI: (sat/kom) ploče stepeništa grede fasadni paneli stubovi T nosači okvirni nosači

0,044 (4 m3) 0,400 h/kom 0,700 (25 t/kom) 0,500 (do 3 t/kom) 0,900 (do 7 t/kom) 0,600 (18 t/kom) 0,800 (16 t/kom)

174

Analiza uticaja konstrukcionih faktora na naponsko stanje i elasticnu stabilnost resetkastih strijela auto-dizalica Ukupna opterecenja strijela auto-dizalica Sve sile koje djeluju na resetkastu strijelu prilikom njene eksploatacije kao i tezine elemenata i sklopova koji se nalaze na strijeli, u ovom poglavlju se definisu u funkciji od tezine tereta kao najuticajnijeg ulaznog parametra. Zahvaljujuci prostornoj analizi postavljenog problema odredeni su izrazi koji definisu promenu intenziteta sila koje deluju na strijelu u funkciji deformacija strijele, geometrijskih karakteristika sistema i kinematskih parametara auto-dizalice. Uzimaju se u obzir sve sile koje se mogu javiti pri radu auto-dizalice, cime je stvorena osnova za dalju sveobuhvatnu analizu. Analiza elasticne stabilnosti i naponskog stanja resetkastih strijela auto-dizalica u slucaju njihovog vjesanja pomocu uzeta. Postavljeni su, u dvjema upravnim ravnima, mehanicki modeli strijele, koji po svojim karakteristikama odgovaraju stvarnom stanju. Strijela se modelira nosacem konstantnog poprecnog presjeka. Pri analizi se radi sa osrednjenim vrijednostima povrsine, momenata inercije i otpornih momenata. U prvom dijelu se problem stabilnosti rjesava primjenom metode integracije jednacine elasticne linije strijele. Kao rezultat se dobijaju jednacine elasticne linije u prostoru, kao i kriticne težine tereta pri kojima dolazi do gubitka stabilnosti. Nizom grafika se opisuje uticaj odredenih konstrukcionih velicina na ponasanje strijele u realnim eksploatacionim uslovima i to: ekscentricnosti djelovanja pojedinih napadnih sila (e, e1), koeficijenta elasticnosti ukljestenja strijele (f), materijala strijele i dr. Takode se predlaze i aproksimativni nacin definisanja ugiba vrha strijele u vertikalnoj ravni, cime se znatno olaksava rad projektantima. U nastavku se problem rjesava primjenom energetske metode za razlicite pretpostavljene oblike elasticne linije strijele. Kao rezultat se dobijaju izrazi kojima se definise kriticna tezina tereta pri kojoj dolazi do gubitka stabilnosti strijele. Takode se ukazuje na specificnosti primjene ove metode. Kroz numericki primer se ocjenjuje koliko svaki od pretpostavljenih oblika elasticne linije strijele odgovara realnosti. Analiza elasticne stabilnosti i naponskog stanja resetkastih strijela auto-dizalica u slucaju njihovog vjesanja pomocu hidrocilindara. I u ovom slucaju su postavljeni mehanicki modeli strijele u dvjema upravnim ravnima, koji po svojim karakteristikama odgovaraju realnosti. Najveca paznja se posvecuje rjesavanju postavljenog problema primjenom metode integracije jednacine elasticne linije. Dobijaju su jednacine elasticne linije u prostoru, kao i kriticne tezine tereta pri kojima dolazi do gubitka stabilnosti. Nizom grafika se opisuje uticaj odredenih konstrukcionih velicina na ponasanje strijele u realnim, eksploatacionim uslovima. Takode se porede zakljucci sa zakljuccima dobijenim u slucaju vjesanja strijele pomocu uzeta. U zakljucku se daju preporuke u vezi sa primenom odredenog tipa vjesanja strijele. Naglasva se prakticna primjena razmatranog rada sa idejama za dalja istrazivanja u ovom domenu. U suštini imamo nekoliko vrsta autodizalica, a možemo ih razlikovati kao: osnovne autodizalice, teleskopske, rešetkaste, dizalice na gusjenicama. Na sljedećim slikama prikazaćemo neke vrste autodizalica sa njihovim karakterisikama:

175

TEREX Bendini A300 Auto-dizalica

SPECIFIKACIJE:

Max podizni kapacitet:

30 t

Max dužina krana:

24 m

Max visina vrha:

39.7 m

176

TEREX Bendini A350 Auto-dizalica

SPECIFIKACIJE:

Max podizni kapacitet:

30 t

Max dužina krana:

27.6 m

Max visina vrha:

44 m

177

TEREX Demag AC 35 Teleskopska dizalica

Ima najdužu strijelu u svojoj kategoriji sa 30.4 m i maksimalnom visinom vrha od 46 m. Potpuno hidrauličan sistem krana osigurava najkraće teleskopsko vrijeme i visok kapacitet opterećenja krana. Vrhunska DaimlerChrysler tehnologija motora, tip OM 906 LA. Prostrana i udobna kabina sa kliznim vratima i velikim zglobnim vjetrobranom (nadgradnja). Kabina nosača je klimatizirana i ima 2 sjedišta.

SPECIFIKACIJE:

Max podizni kapacitet / radius:

35 t / 3 m

Glavni kran:

9,4 - 30,4 m

Max visina vrha/kotura:

45,4 m

Nastavak glavnog krana:

8 / 15 m

Max dužina sistema:

30,4 + 16 = 46,4 m

Ukupna dužina:

10,69 m

178

Dužina nosača:

8,46 m

Radius okretanja oko glave krana:

10,5 / 7,5 m

Motor nosača:

DaimlerChrysler OM 906 LA (205 kW / 279 hp)

Max brzina na putu:

75 km/h

Pogon / upravljač:

4x4x4

Gume:

16.00

TEREX Demag CC 200 Rešetkasta dizalica

- Brzo podešavanje i jednostavan rad. - Pouzdana i laka za održavanje.

SPECIFIKACIJE: 179

Max podizni kapacitet:

50 t

Glavni kran:

51 m

Max visina vrha/kuke:

57 m

Autodizalice imaju veliku primjenu kao npr. u gradnji visokih objekata, popravci zgrada na većim visinama, postavljanju reklama na velike visine, zatim za pranje prozora na visokim zgradama i slično. Autodizalice se također primjenjuju i kod vatrogasnih kola i pauka.

180

Ispitivanje i propisi za dizalice U prethodnom tekstu je rečeno šta su dizalice, kako se djele, koja im je namjena i gdje se sve primjenjuju. Večina tih dizalica se koristi za dizanje i premještanje teških tereta pa bi svaka greška u konstrukciji, izradi ili rukovanju mogla da dovede do težih posljedica. Bili bi ugroženi ili ljudski životi ili bi se izazvali veče materijalne štete zbog svega toga dizalice kao i sva ostala sredstva koja se koriste za transport, osim svoje osnovne namjene, moraju udovoljiti zahtjevima u pogledu sigurnosti u radu. Ta sigurnost se obezbjeđuje na više načina:  konstruktivna rješenja moraju obezbjediti sigurnost rada pojedinih sastavnih djelova i sigurnost funkcija koje ti djelovi obavljaju  ispitivanje konstrukcija prije puštanje u pogon  definisanjem propisa za rad, održavanje, ličnu zaštitu rukovaca i drugih pravila kojih se mora strogo pridržavati  stručna osposobljenost rukovaca i opslužilaca  obezbjeđenjem određenih uslova u kome dizalica radi  pravilnim rukovanjem i održavanjem dizalica

Upravljačko mjesto Upravljačko mjesto predstavlja prostor sa koga rukovolac upravlja dizalicom. Ono može biti izvedeno u vidu stabilnih ili pokretnih kabina, posebnih platformi na podu i slično ali bez obzira kako bilo izvedeno ono mora da zadovoljava slijedeče:
upravljačko mjesto u svakom položaju dizaliuce mora biti pristupačno bez opasnosti
s upravljačkog mjesta rukovalac mora imat dobar vidik na radni prostor
na upravljačkom mjestu mora uvjek biti obezbjeđeno prisustvo svježeg zraka
upravljačko mjesto mora biti zaštičeno od raznih izvora toplote
upravljačko mjesto koje je više od 1m od poda mora imati propisnu ogradu Ukoliko je upravljačko mjesto u vidu kabine koja može biti otvorena ili zatvorena, treba da ispunjava slijedece uslove: - mora biti dovoljno prostora (min. 2m²) za nesmetano upravljanje i rukovanje uređajima - visina kabine treba da bude min. 1,8m - pod kabine mora da bude od materijala elektroizolirajuceg svojstva - kabina mora biti adekvatno osvjetljena - u kabini se moraju nalaziti uputstva za rad dizalice - u kabini se mora nalaziti aparat za gašenje požara

Kočnice Svaka dizalica na mehanizmima za kretanje i dizanje tereta mora da posjeduje kočnicu. Propisima je određeno koje uslove te kočnice moraju da zadovolje: - mehanizam za dizanje i spuštanje tereta mora biti snadbjeven automaskom kočnicom koja nestankom električne struje automaski stupa u dejstvo. Automaska kočnica mora da zaustavi i držo teret na bilo kojoj visini ako dođe do nestanka struje. Ukoliko dizalica prenosi rastopljeni i užareni metal mora biti snadbivena sa dvije međusobno neovisne kočnice, - mehanizam za okretanje kraka ima mehaničku kočnicu - mehanizam za dizanje i spuštanje kraka mora biti snadbjeven automaskom kočnicom 181

Bubanj Svaki bubanj treba da ima dužinu da se uže namota u jednom sloju. Prečnik mu zavisi od uslova u kojim radi kao i prečnika užeta. Ukoliko se uže na bubanj namotava u više slojeva tada bubanj na krajevima mora imati vjence najmanje 1,5 iznad prečnika užeta iznad najvišeg sloja užeta. Kod najnižeg položaja kuke moraju ostati još 2 namotaja užeta na bubnju i krajevi užta dibro pričvršćeni za bubanj. Koturi Izvedba kotura za uže mora odgovarati sljedećim zahtjevima: - radijus žlijeba mora odgovarati za određen prečnik užeta - žlijeb mora biti izveden pod 45º - veličina prečnika kotura zavisi od uslova rda i prečnika užeta - koturi na donjem dijelu koturače (sklop kuke) moraju imati zaštitni lim - pri radu ne smije doći do ispadanja užeta ili žlijeba kotura Čelična užad Zbog svoje uloge u sojoj konstrukciji užad moraju imati veliku sigurnost u radu. Redovnim pregledom se blagovremeno mogu otkriti oštećenja i spriječiti nesreća. Osim pravilnog dimenzionisanja užeta, radi sigurnosti u radu, potrebno je vršiti i pravilno održavanje i redovan pregled. Najvažnije mjere koje treba preuzeti kod pravilnog održavanja užeta su: - potrebno je vršiti periodične preglede i podmazivanje prema uputama proizvođača - potrebno je vršiti propisno uskladištenje bez prisustva vlage - izvršiti blagovremenu zaštitu užeta čim se ustanovi da je prekinuto više žica nego je dozvoljeno pa je time ugrožena sigurnost Veza krajeva užeta sa drugim elementima predstavlja jedan od važnih elemenata sigurnosti rada jer se, zbog slabo izvedene veze, može desiti da teret padne. Za svaki način vezivanja postoje pravila i upute kojih se treba pridržavati. Uređaji za vješanje tereta Za sve uređaje (elemente) za prihvat tereta kao npr. kuke, uzengije kliješta, magnetne grabilice i sl. treba primijeniti slijedeća pravila: - moraju nositi oznaku dozvoljene nosivosti - prije upotrebe moraju se ispitati probnim opterećenjem Probno ispitivanje dizalice Probno ispitivanje predstavlja detaljnu i sistematsku kontrolu dizalice i njenog rada pod uslovima određenog statističkog i dinamičkog opterećenja. Probna ispitivanja dizalice se vrše u 3 slučaja: - prije puštanja u pogon - nakon rekonstrukcije - nakon premještanje dizalice na drugo radno mjesto Probnim ispitivanjima rukovodi predstavnik službe inspekcije za nove dizalice prije davanja odobrenja za puštanje u pogon dok u drugim slučajevima probna ispitivanja obavlja komisija koju obavlja korisnik. Probna ispitivanja se vršes opterećenjem dizalice od 10% od max nosivosti

182

dizalice, osim kod novih dizalica gdje važe drugi propisi. Ispitivanje na dizalicama moraju pokazati stabilnost dizalice i njenih dijelova, izdržljivost materijala, izdržljivost motora.

Stručna osposobljenost radnika Dužnost dizaličara može obavljati samo radnik sa odgovarajućim stručnim obrazovanjem. Stručno obrazovanje se stiče na verifikovanim uslovima ili se priznaje interno u okviru jednog preduzeća a interna klasifikacija važi samo za to preduzeće. Pored stručne osposobljenosti dizaličara mora biti i zdravstveno sposoban pa se zbog toga podvrgava posebnim zdravstvenim pregledima i to: - prije stupanja na radno mjesto - periodično, najmanje jednom godišnje - nakon svake nesreće u vezi s radom dizalice - nakon svake preležane bolesti itd. Propisima je ustanovljeno do kojih bolesti dizaličar ne smije da boluje npr. padalica, vrtoglavica, grčevi, visokog ili niskog krvnog pritiska, malokrvnosti i sl. Dizaličar mora imati dobar vid i sluh. Dužnosti dizaličara su: - da upravlja dizalicom - da vrši dnevne preglede dizalice - da prisustvuje pregledima i popravcima dizalice - da sarađuje sa drugim zaposlenim osobama.

ZAKLJUČAK Na osnovu prikupljenih podataka do kojih sam dosla prilikom obrade ove teme,dosla sam do zakljucka da su autodizalice veoma vazne pri podizanju i pomjeranju tereta. Brzina kretanja autodizalica pri promjeni mjesta rada zavisi od kvaliteta puta,a iznosi od 60 do 80 km/h. Terenske autodizalice mogu savladati uspon i do 50%,a normalne dizalice do 37%. Autodizalice mogu podizati terete veoma velike tezine na velike visine.Najveću visinu podizanja donedavno au postizale autodizalice BONE-K 10 000,dižući teret od 70 t na visinu od 203 m. Imaju kontrateg od 300 t. Vecina dizalica se koristi za dizanje i premještanje teških tereta pa bi svaka greška u konstrukciji, izradi ili rukovanju mogla da dovede do težih posljedica. Bili bi ugroženi ili ljudski životi ili bi se izazvali veče materijalne štete zbog svega toga dizalice kao i sva ostala sredstva koja se koriste za transport, osim svoje osnovne namjene, moraju udovoljiti zahtjevima u pogledu sigurnosti u radu. Ta sigurnost se obezbjeđuje naviše načina: o sastavnih djelova i sigurnost funkcija koje ti djelovi obavljaju o ispitivanje konstrukcija prije puštanje u pogon o definisanjem propisa za rad, održavanje, ličnu zaštitu rukovaca i drugih pravila kojih se mora strogo pridržavati o stručna osposobljenost rukovaca i opslužilaca o obezbjeđenjem određenih uslova u kome dizalica radi o pravilnim rukovanjem i održavanjem dizalica Svaki element ili mehanizam dizalice mora biti adekvatno proračunat da zadovolji određeni stepen sigurnosti polazeči od tačno definisanih zahtjeva koji dati elementi ili mehanizmi moraju da ispunjavaju. 183

184