02.Hiljadu i Jedna Noc

HILJADU I JEDNA NOC II. SVEZAK OD TRIDESET I PRVE DO STO I

ESTE NOÆI

Preveo Antun Slavko Kaleniæ

Faustovska biblioteka Dimitnja Saviæa Zagreb 1998 D EM ETRA FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA DIMITRIJA SAVIÆA Svezak 2 II ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-49-9 (II. svezak) 775 Korektor Marija-Maja Saviæ Grafièka priprema Po grafièke usluge d.o.o. Likovni i tehnièki urednik eljko Podore ki Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb SADR AJ NASTAVAK GRBAVÈEVE POVIJESTI 1 Od trideset i prve do trideset i èetvrte noæi. Brijaèeva pripovijest 1 Brijaèeva prièa o svome prvom bratu 4 Brijaèeva prièa o svome drugom bratu 10 Brijaèeva prièa o svome treæem bratu 18 Brijaèeva prièa o svome èetvrtom bratu 22 Brijaèeva prièa o svome petom bratu 27 Brijaèeva prièa o svome estom bratu 39 ZAVR ETAK GRBAVÈEVE POVIJESTI 46 PRIPOVIJEST O NUR ED-DINU I ENISI EL-D ELiS 52 Od trideset i èetvrte do trideset i osme noæi. PRIPOVIJEST O GHANIMU IBN AIJUBU, ZBUNJENOM ROBU LJUBAVI 121 Od trideset i osme do èetrdeset i pete noæi Pripovijest u kopljenika Buchaita 127 Pripovijest u kopljenika Kafura 129 POVIJEST KRALJA 'OMARA IBN EN-NU'MANA I NJEGOVIH SINOVA SARKANA I DAU EL-MAKANA I ONOGA, TO IM SE DOGODILO U ZNAMENITOSTIMA I NEOBIÈNIM ZGODAMA 172 Od èetrdeset i pete do sto i este noci

NASTAVAK GRBAVCEVE POVIJESTI BRIJAÈEVA PRIPOVIJEST. 'Ja sam ivio u Baghdadu1 u vrijeme tada njeg kalifa al-Musta-nsir-billaha2, sina

al-Mustadi-billaha, kneza, koji je ukazivao ljubav siroma nima i potrebitima i ko ji je davao da k njemu dolaze uèenjaci i pobo ni ljudi. Jednoga se meðutim dana dogodi lo, da se on razbjesnio na desetoricu ljudi i da je bagdadskom naèelniku zapovijed io, neka ih o danu stanovitog blagdana dovede pred njega. To su naime bili razbo jnici, koji su putove uèinili nesigurnima. Tada gradonaèelnik izaðe, pohvata ih u zaro bljeni tvo i dovede ih na neku laðu. Èim sam ih ugledao, ja sebi reknem: Ovi su se sigurno okupili, kako bi i li na neki izlet. Vjerujem, da æe èitav ovaj d an provesti na toj laði uz jelo i pilo. Tada sam ja za njih upravo pravi dionik bl agovanja. Tako ja ustanem, vi gospodo, i iz puke se uljudnosti i razumne skromnosti ukr cam k njima na laðu, i umije am se meðu njih. Oni poènu veslati preko na drugu obalu i o ndje pristanu. Ali onamo doðu stra ari i èuvari s lancima i stave ih razbojnicima oko vrata. I zajedno s ostalima oni stave lanac oko vrata takoðer meni. 1 Pripovijest ovoga baghdadskog brijaèa je zapravo nastavak njegova pripovijedanja u prvome na em svesku, a umetnuta je u Krojaèeva pripovijest -koja je umetnuta u Grbavèevu povijest, koju Sehrezad poèinje pripovijedati u svojoj dvadesetièetvrtoj noæi. Sam se pak brijaè i njegova braæa zovu redom: es-Samit ( = Sutljivac) je on sam, a prvi je njegov brat el-Bakbuk Brbljavac), drugi el-Haddar Krièalo), treæi el-Fakik Prièalo), èetvrti Kuz el-Usvani Asuanski Krèag), peti el-Fa ar Lupetalo) i esti Saka ik Blebetalo). 2 Taj je kalif vladao od 1226. do 1242. godine. On meðutim nije bio sin, neg o praunuk al-Mustadi-bilaha, koji je vladao od 1170. do 1180. godine. 1 Tridesetiprva noæ I sada, zar nije, vi gospodo, jasan dokaz o mojoj uljudnosti i o mojoj krtosti na rijeèima to, to sam ja utio i to nisam prozborio nijedne rijeèi? Oni nas odvedu u lancima i dovedu nas pred al-Mustansir-bil-laha, gospodara p ravovjernih, i on zapovijedi, da se toj desetorici razbojnika odrubi glava. Po to nas je dakle krvnik sve postavio pred sebe na ko nati krvnièki sag, on istupi, isuèe s voj maè i poène jednomu za drugim odrubljivati glave, sve dok njih deset nije smaknu o i dok nisam preostao samo ja. Tada me kalif pogleda i upita krvnika: - to je tebi, da si odrubio samo devet glava? - Ne dao Allah - odgovori on - da bih ja odrubio samo devet glava, ako bi mi ti zapovijedio, da ih odrubim deset! Nato kalif: Meni se èini, da si ti samo devetorici odrubio glavu, a taj tu koji se nalazi pred tobom, da je upravo deseti. Tako ti tvoje milosti! odgovori krvnik Tu se meðutim ipak nalazi deset odrublj enih glava. Tada ih prebroje, i gledaj, bilo ih je deset. Kalif me sada pogleda i rekne: to te je potaklo na to, da u jednome takvom èasu uti , i kako to da si dospio u dru tvo ka njenika na smrt? to je svemu tomu razlog? Ti si dodu e star èovjek, ali je tvoj razum oskudan. Kada sam saslu ao te rijeèi gospodara pravovjernih, ja mu reknem: - Znaj, o gospodaru pravovjernih, ja sam eih es-Samit, utljivac. I ja imam estero braæe. Ja sam èovjek od velike mudrosti. I moja razborita skromnost i moja izvrsna umnost i oskudnost moje ga govora, sve je to bez granica, i po pozivu sam brijaè. Kada sam juèer rano ujutro iza ao van, ugledao sam ovu desetoricu, kako se ukrcavaju na neku laðu. Pa buduæi da sam pomislio, da se oni 2 Brijaèeva pripovijest nalaze na nekakvome izletu, ja sam se umije ao meðu njih, i s njima se ukrcao na laðu. Nakon stanovitoga meðutim kratkog vremena doðu stra ari i stave im lance oko vrata, a zajedno s ostalima lanac oko vrata stave takoðer meni. Ja sam meðutim u prekomjerno sti svoje uljudnosti utio, i nisam rekao nijedne rijeèi. I to s moje strane nije bi

lo ni ta drugo nego uljudnost. Oni nas uzmu sa sobom i dovedu nas pred tebe. Ja sa m meðutim ostao sjediti pred krvnikom, a da vam nisam davao da me prepoznate. A to se zbivalo samo iz moje prevelike uljudnosti, kako bih njima pri njihovu smaknuæu pravio dru tvo. Ali sam ja tijekom cijeloga svojeg ivota s ljudima tako plemenito postupao, a oni su mi se za to odu ivali na najsramotniji naèin! Kada je dakle kalif èuo moje rijeèi i doznao, da sam ja tako bogat uljudno æu i sirom a an na rijeèima, i da posve i u potpunosti nisam uopæe nimalo nametljiv - kao to to tv rdi ovaj mladiæ, kojega sam ja ipak spasio od smrtne jeze on se poène grohotom smija ti, sve dok nije pao na leða. Zatim mi kalif rekne: O Sutljivèe, jesu li tvojih estero braæe nalik tebi u pogledu mudrosti i znanja i kr tosti na rijeèima? A ja odgovorim: - Ne ivjeli i ne bili zdravi, ako su oni nalik meni! Ti mi nanosi sramotu, o go spodaru pravovjernih, i tebi to ne dolikuje, da me stavlja u istu ravninu s mojom braæom. Jer je svaki od njih usljed prekomjernosti u svome pripovijedanju i uslje d manjka u svojoj uljudnosti izvukao odatle neku tjelesnu manu. Jedan je od njih grbav, drugi kljast, treæi slijep, èetvrti æorav, petomu su odsjeèena oba uha, estomu ob je usne. I nemoj misliti, o gospodaru pravovjernih, da ja puno pripovijedam. Ali ti to moram objasniti, za to sam uljudniji nego oni. Svaki od njih ima svoju povi jest, koja mu je donijela dotiènu manu, i ja æu ti te povijesti ispripovijedati. 3 Tridesetiprva noæ BRIJAÈEVA PRIÈA 0 SVOME PRVOM BRATD. 'Znaj dakle, o gospodaru pravovjernih, da je moj prvi brat, grbavac, izuèio u B aghdadu krojaèki zanat, i da je ivao u stanovitome duæanu, koji je iznajmio od nekoga vrlo dobro stojeæeg èovjeka. Taj je meðutim èovjek stanovao iznad duæana, a dolje se u kuæi nalazio jo i mlin za ito. Jednoga dakle dana, dok je moj brat, taj grbavac, sjedio u duæanu i bavio se kr ojaèkim poslom, podigne on jednom glavu i ugleda na nekom prozoru te kuæe izvjesnu d amu, nalik izlazeæemu Mjesecu, kako promatra prolaznike. Pa kada ju je moj brat ug ledao, njegovo srce bude obuzeto ljubavlju prema njoj, te je tijekom cijeloga to ga dana piljio u nju, i zbog nje zaboravio na krojenje, sve dok se nije spustila veèer. Sljedeæega je meðutim jutra rano otvorio svoj duæan, da ije. Ali koliko bi god pu ta uèinio neki ubod iglom, pogledao bi gore prema prozoru, i ugledao bi je kao i p rije toga. A njegova su ljubav i strast prema njoj sve vi e rasli. Pa kada je treæeg a dana opet sjedio na svome uobièajenom mjestu i piljio u nju, ta ga dama ugleda, a jer je opazila, da je on zarobljen ljubavlju prema njoj, ona mu se nasmije i, i on joj uzvrati osmijehom. Nato ona i èezne i ubrzo po alje k njemu svoju robinju s nek im rupcem, u kome se nalazio komad tkanine sa crvenim cvjetovima. Ta ga nazove i menom i rekne: - Moja te gospodarica pozdravlja i nareðuje da ti ka em, da ushtjedne iz ove tkanine okretnom rukom skrojiti ko ulju i fino je sa iti. On odgovori: Slu am i pokoravam se! Istoga dakle dana on skroji za nju ko ulju i asije je. A kada je svanulo jutro, djevojka veæ zarana opet doðe k njemu i rekne: - Moja te gospodarica pozdravlja i pita, kako si proveo noæ, jer ona nije na la nikakva sna, zato to joj se srce bavilo tobom. 4 Brijaèeva prièa o svome prvom bratu Nato ona stavi pred njega neki komad utog atlasa i rekne: - Moja mi gospodarica nareðuje da ti ka em, da joj ushtjedne od ovoga atlasa skroj iti jedan par gaæa i sa iti ih jo danas. - Slu am i pokoravam se! odgovori on. Mnogo je pozdravi od mene i reci joj: 'Tv oj je rob obvezan tvojom zapovije æu, i zato mu zapovijedaj ono, to ti hoæe !' Zatim se on dadne na krojenje i revno joj sa ije gaæe, a nakon stanovitoga se vre mena dama pojavi na prozoru, i poène ga pozdravljati putem znakova, i èas je obarala

pogled, a èas mu se osmjehivala. Tada on poène vjerovati, da æe od nje dobiti. Zatim ona i èezne s njegova pogleda, ali doðe robinja, i on joj preda gaæe. Ona ih uz me i ode svojim putem. A kada je pala noæ, on se baci na svoju postelju, i vrtio s e na njoj ovamo i onamo sve do jutra. A s osvitom dana ustane i sjedne na svoje mjesto. Tada doðe k njemu djevojka i rekne: Moj gospodar zahtijeva da doðe . Kada je to èuo, on dospije u velik strah. Slu kinja meðutim rekne, kada je primijet ila njegov strah: Nemaj nikakva straha! Ondje te ne èeka ni ta osim dobro. Moja je gospodarica veæ upoznala s tobom mojega gospodara. Tomu se moj brat èak vrlo obraduje i odmah poðe s njome. Pa kada je stupio pred n jezina gospodara, damina supruga, on poljubi tlo. Ovaj mu uzvrati njegov pozdrav i pru i mu velik komad lanenog platna i rekne: - Skroji mi i sa ij iz ovoga ko ulje. Moj brat odgovori: - Slu am i pokoravam se! I neprekidno je krojio, sve dok nije do vremena noænog obroka skrojio dvadeset ko ulja. Jer si nije uzeo nijednu stanku za jelo. Zatim ga kuæedomaæin upita: Koja je plaæa za to? 5 Tridesetiprva noæ A on odgovori: Dvadeset dirhema. Tada gospodar dovikne robinji: Donesi ovamo dvadeset dirhema! Moj brat ne rekne nijednu rijeè, ali mu ta mlada ena dadne stanoviti znak, koji je znaèio, neka ni ta ne uzme od gospodara. Stoga dakle on rekne: Tako mi AMha, ja neæu ni ta od tebe uzeti. On pokupi stvari za ivanje i izaðe van, premda mu je vrlo nu no trebao novac. I sa da on ostane tijekom tri dana - tim to je samo posve malo jeo i pio - marljivo pr i poslu, koji je imao obaviti za te ljude. Zatim doðe robinja i rekne mu: to si obavio? On rekne: Gotove su. Uzme ih dakle i poðe s njima gore k tim ljudima. I on preda ko ulje daminu mu u i o dmah opet ode odatle. Ta je pak mlada ena rekla svojemu suprugu, kako stoji s mojim bratom, a da taj o tome nije ni ta slutio. I oboje su se dogo vorili, da ga puste da za njih besplatno obavlja krojaèke poslove i da ga ismijavaju. Sljedeæeg jutra on doðe u svoj duæan. Tada doðe slu kinja i rekne mu: Moj te gospodar daje pozvati. On smjesta poðe s njome, pa kada je stao pred njega, ovaj mu rekne: elio bih, da mi skroji pet haljina s dugim rukavima. I on ih skroji, uzme tkanine sa sobom i ode. Zatim on asije te haljine i dones e ih gospodaru, a ovaj pohvali njegov rad, i vikne da 6 Brijaèeva prièa o svome prvom bratu mu se donese kesa sa srebrom3. Ali kada je on ispru io ruku, dadne mu dama - koja je stajala iza svojega supruga - znak, da ne treba ni ta uzeti, i tako on èovjeku re kne: - O moj gospodaru, nema nikakve urbe. Za to jo uvijek ima vremena. I on napusti tu kuæu bjedniji od magarca, jer se u njemu bilo ujedinilo pet stvari: ljubav, siroma tvo, glad, golotinja i umor. Ali se on uspravi, pa kada je dovr io sve njihove poslove, oni mu prirede ednu nepodob tinu, i o ene ga svojom robinjom. I kada je noæu htio uæi k njoj, oni mu reknu: Ostani ove noæi u mlinu do sutra ujutro, to æe donijeti sreæu! A buduæi da je moj brat povjerovao, da je to istina, poène u mlinu sam provoditi

noæ. Sada mu te dame otiðe i naredi mlinaru, neka pusti da krojaè okreæe mlin. Oko ponoæi d akle uðe mlinar k njemu i poène govoriti: - Taj tu vol je lijen! On stoji na miru i ne eli noæas okretati mlin, a ipak je kod nas mnogo ita! Zatim on priðe k mlinskom stroju i lijevak napuni itom. Zatim s uzetom u ruci p riðe k mojemu bratu, sve e nu ga oko vrata i povièe: - Hija! Potrèi oko ita! Ti oèito samo hoæe uvijek derati i srati i pi ati! Zatim on uzme u ruku neki biè, poène njime tuæi mojega brata, a ovaj poène plakati i krièati. Ali nije na ao nikakvoga za titnika, pa je na taj naèin kratko prije osvita dan a p enica bila smljevena. Tada doðe kuæedomaæin, i ugleda mojega brata upregnuta u jaram , i opet ode. A o ranome jutru doðe robinja, i odve e ga, i rekne: - Meni i mojoj gospodarici le i to, to se tebi dogodilo, vrlo na srcu, i mi smo zajedno s tobom podnosile tvoj jad. Dirhemi su se kovali od srebra, a dinari od zlata. 7 Tridesetiprvct noæ Ali je njemu poslije svih tih udaraca i rada otkazao jezik, da odgovori. Nato moj brat ode u svoj stan, i gledaj, uðe majstor, koji je bio napisao njegov braènu ugovor4, i pozdravi ga s rijeèima: Mir bio s tobom! Zatim rekne: Allah ti poklonio dug ivot! Tvoje mi lice kazuje, da si noæ od veèeri do jutra pr oveo u milinama i alama i milovanjima. Allah la ljivcu ne poklonio nikakva mira! povièe moj brat. Tako mi Allaha, ja sv e do jutra nisam radio ni ta drugo nego na mjestu vola okretao mlin! Ovaj zamoli: Ispripovijedaj mi svoju povijest. I moj mu brat ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, na to majstor rekne: Tvoja se zvijezda ne sla e s njezinom zvijezdom, ali, ako ti hoæe , ja æu za tebe izmijeniti ugovor. I on jo ktomu doda: Dr i se na oprezu, ako te èeka neka nova prevara! Zatim ga on napusti. Moj brat meðutim ode u duæan, i poène èekati, da mu netko donese posao, kojim bi mogao zaraditi svagda nji kruh. Ali odjednom k njemu doðe robinja i rekne: Moja mi gospodarica nareðuje da te pozovem. Otiði od mene, o moja dobra djevojko - odgovori on izmeðu mene i tvoje gospodarice nema vi e nikakvih odnosa! I djevojka otiðe i izvijesti svoju gospodaricu o tim rijeèima. Ali prije nego to s e moj brat u tome sna ao, pomoli dama glavu kroz prozor, i sva u suzama rekne: Zbog èega, o moj ljubljeni, treba izmeðu mene i tebe ne biti nikakvih odnosa? 4 Posrijedi je uobièajena posjeta u oèekivanju nekog poklona. 8 Brijaèeva prièa o svome prvom bratu On joj meðutim ne dadne nikakva odgovora. Tada mu se ona poène zaklinjati, da se to, to se njemu dogodilo u mlinu, dogodilo protiv njezine volje, i da je ona u sv emu tome bez krivnje. Pa kada je moj brat poèeo gledati njezinu ljepotu i dra esnost i slu ati njezin sla tki glas, uzmakne od njega tuga, koja gaje bila spopala, on dopusti da va i njezin o isprièavanje, i uzraduje se pogledu na nju. Zatim je pozdravi, i poène s njome raz govarati, i opet prosjedi neko vrijeme uza svoj krojaèki posao. I naposljetku k nj emu doðe robinja i rekne: Moja te gospodarica pozdravlja i priopæuje ti, da njezin suprug ima namjeru, da provede ovu noæ kod svojih prijatelja. Ka da on dakle ode onamo, tada ti doði k nama i provedi noæ s mojom gospodaricom u najdivnijim u icima sve do jutra.

Sada je meðutim njezin suprug upita: Kako mi to trebamo poduzeti, da ga od tebe otjeramo? A ona rekne: Pusti me da mu priredim jo jednu drugu podvalu, i da o nje mu pro irim glas po gradu! Ali moj brat ni ta nije znao o enskome lukavstvu. Pa kada se spustila veèer, doðe k njemu robinja i odvede ga sa sobom natrag. A èim je dama ugledala mojega brata, on a uzvikne: Tako mi Allaha, moj gospodaru, ja sam vrlo èeznula za tobom. Za Allahovu volju - odvrati on - brzo me poljubi prije svega drugoga! Jedva meðutim da je on to bio izrekao, kad li uðe unutra iz najbli e sobe suprug te dame i na njega povièe: Tako mi Allaha, ja æu te opet osloboditi tek kod satnika gradske stra e! Tada ga moj brat poène preklinjuæi moliti. Ali ga on ne htjedne slu ati, nego ga od vede pred naèelnika, koji ga dadne izbièevati i 9 Tridcsetiptva noæ posjesti na neku devu, na kojoj su ga vodili kroz cijeli grad, dok su ljudi uzvi kivali: - To je kazna za onoga, koji upada u hareme ljudi dostojnih po tovanja! On bude prognan iz grada i otputi se, a da nije znao, kamo bi se okrenuo. Ja sam se meðutim za njega zabrinuo i po ao u potragu za njim, pokupio sam ga i doveo n atrag i prihvatio ga u svoju kuæu, u kojoj on jo uvijek ivi. Kalif se poène smijati mojoj pripovijesti i rekne: Ti si dobro postupio, o Sutljivèe, o krti na rijeèima! I on naredi, da mi se dadne dar, i zapovijedi mi, da odem odatle. Ja meðutim re knem: Ja neæu ni ta od tebe uzeti, osim pod uvjetom, da ti predhodno ispripovijedam, to se dogodilo mojoj drugoj braæi. Ali nemoj vjerovati, da sam ja nekakav èovjek od mnogo rijeèi! BRIJAÈEVA PRIÈA 0 SVOME DRDGOM RRATU. 'Znaj, o gospodaru pravovjernih, moj se drugi brat zove Brbljavac, a to je ta j kljasti. Dogodilo se jednoga dana, kada je on iza ao po nekome poslu, da mu je d o la ususret neka stara ena i da mu je rekla: Èovjeèe, stani malo, kako bih ti dala jedan prijedlog. Ako ti on odgovara, ti mi ga izvedi, i moli Allaha za dobar uspjeh! Tada moj brat stane, a ona nastavi: Ja æu ti o neèemu ispripovijedati i onamo te odvesti, ali ti ne smije govoriti mnogo rijeèi! Izjasni se! rekne on. A ona: 10 Brijaèeva prièa o svome drugom bratu to ti misli o jednoj lijepoj kuæi, i jednome dra esnom vrtu s tekuæim vodama, voæem i vinom, i stanovitim lijepim licem, koje smije ljubiti od veèeri sve do jutra? A ako uèini ono, to ti ja sa vjetujem, do ivjet æe svoju sreæu. Kada je moj brat èuo njezine rijeèi, on joj rekne: O moja gospodarice, kako dolazi do toga, da ti upravo meni izmeðu svih ljudi to nudi , i to se tebi na meni sviða? Ona meðutim mojemu bratu odgovori: Zar ti nisam rekla, da ne smije govoriti puno rijeèi? uti i poði sa mnom! Nato se stara okrene, a moj ju je brat slijedio, pun udnje za onim,

to mu je st

ara opisala, sve dok nisu u li u neku prostranu kuæu s mnogim slugama. Kada ga je iz doljnjega kata dovela na gornji, moj brat primijeti, da je to jedan otmjen dvor ac. A kada su ga ljudi, koji su pripadali toj kuæi, ugledali, oni ga upitaju: Tko te je ovamo doveo? Ali im stara odgovori: Ostavite ga na miru i nemojte ga zbunjivati. On je stanoviti zanatlija, i mi ga trebamo! Zatim ga ona odvede u neku ukra enu odaju, tako lijepu, kako je njegovo oko jo n ikada prije nije bilo vidjelo. Kada su u li u tu odaju, ene ustanu i nazovu mu dobr odo licu, i dadnu mu da kraj njih sjedne. Jedva da je ondje proveo jedan trenutak, kad li zaèuje glasnu buku, i unutra uðe cijelo jedno jato robinja, koje je okru ivalo stanovitu damu, nalik Mjesecu u noæi njegove punine. Moj brat usredotoèi svoj pogle d na nju, ustane, i pred njome se pokloni. I ona mu nazove dobrodo licu i kimne mu , neka sjedne. Po to je sjeo, ona mu priðe i rekne mu: Neka te Allah dovede do poèasti! Jesi li dobro? -O moja gospodarice - odgovori on - ja sam vrlo dobro. Nato ona zapovijedi da se donesu jela, i pred njega postave fina jela. I ona sjedne na pod, kako bi jela. Pri svemu se tome dama nije 11 Tridesetiprva noæ prestajala smijati. Ali koliko bije god puta moj brat pogledao, okretala bi glav u prema svojim robinjama, kao da se njima podsmijava. Mojemu meðutim bratu dadne l jubavni znak i poène se s njime aliti. A on, magarac, nije ni ta primjeæivao. to vi e, bud uæi da ga je strast tako posve svladala, on sebi poène uobra avati, da je dama u njega zaljubljena i da æe mu dati jebati. Kada su se bili najeli, donesu im vino. Zatim doðe deset djevojaka - lijepih ka o Mjeseèevi - koje su nosile u rukama dobro ugoðene lutnje, i one poènu pjevati tugalj ivo lijepim glasovima5. Tada mojega brata svlada ushiæenje, i on uzme iz damine ru ke pehar, i ispije ga stojeæi pred njome. Nato takoðer ona ispije jedan pehar vina, a moj brat rekne: U tvoje zdravlje! - i nakloni se. Zatim mu ona pru i drugi pehar, a on takoðer njega ispije. Ona mu meðutim zadade je dan udarac po iji. Po to je to moj brat od nje do ivio, on urno otrèi odatle. Ali je za njim slijedila stara i svojima mu oèima dala znak, da se treba vratiti. Tako on op et doðe, a dama mu naredi neka sjedne. I on sjedne na pod, i ostane sjediti, a da nije progovorio nijedne rijeèi. I ona ga opet udari po zatiljku. I nije joj bilo d ovoljno èak ni to, nego zapovijedi takoðer svima svojim robinjama, neka ga udaraju, dok je on staroj govorio: - Ja nisam nikada do ivio ne to ljep e od toga. Stara je meðutim neprestano kazivala: - Ah tako ti tvojega ivota, o moja gospodarice! Ali su ga djevojke udarale, sve dok on nije bio gotovo onesvi-je ten. Zatim moj brat ustane, kako bi obavio nu du, ali ga stara sustigne i rekne mu: Strpi se jo malo, tako æe zadobiti ono, to eli ! - Koliko jo dugo ja moram èekati? - upita moj brat. - Od tih sam se udaraca umalo onesvijestio. 5 Takvima se sjetnim glasovima pjevaju naravno sevda'linke - ljubavne pjes me. 12 Brijaèeva prièa o svome drugom bratu Kada se ona opije - odgovori ona - ti æe postiæi svoj cilj. Zatim se moj brat vrati na svoje mjesto i sjedne. Robinje meðutim ustanu sve do posljednje, a dama im zapovijedi, da ga okade tamjanom, i da mu lice po krope ru in om vodom. One izvedu tu zapovijed. Dama mu meðutim rekne: Neka te Allah dovede do poèasti! Ti si stupio u moju kuæu, i pridr avao si se moji h uvjeta. Jer tko postupa protivno mojim zahtjevima, njega ja aljem napolje. Ali onaj tko je strpljiv, taj posti e svoj cilj. O moja gospodarice rekne moj brat - ja sam tvoj rob, i nalazim se u tvojoj v lasti!

Onda znaj nastavi ona mene je Allah uèinio strasnom prijateljicom veselih ala. A onaj tko se meni pokorava, taj zadobije, ono to eli. Zatim ona zapovijedi djevojkama, neka pjevaju zvonkim glasom, tako da je cije lo dru tvo bilo ushiæeno. A zatim rekne jednoj od robinja: Uzmi sa sobom svojega gospodara, i uèini ono, to je potreb no, i ubrzo mi ga dovedi natrag! Tada djevojka povede mojega brata, a da on nije znao, to ona s njime hoæe poèeti. Ali je za njim slijedila stara i rekla: Budi strpljiv! Jo samo malo preostaje da se uèini. I njegovo se lice razvedri, i on se opet okrene prema dami, dok je stara nepr estano govorila: Budi strpljiv, sada æe ti uskoro postiæi ono, to eli ! Tada on nju upita: Reci mi, to ova djevojka treba uèiniti sa mnom! Ondje te ne èeka ni ta osim dobro odgovori ona toliko se zaista ja za tebe zala em! Ona ti treba samo obojati obrve i i èupati brkove. 13 Tridesetiprva noc Boja se na obrvama spere pri pranju, ali ako mi se budu èupali brkovi, to boli . Dr i se na oprezu uzvikne stara da ne postupa protiv njezina nareðenja! Jer je nj ezino srce priraslo uza te. I tako si moj brat strpljivo dopusti obojati obrve i i èupati brkove. A robinja s e vrati k svojoj gospodarici, i rekne joj kako stoji stvar. Ova joj rekne: Sada preostaje jo jedno da se uèini. Mora mu o i ati bradu, da bude glatka. Robinja se potom vrati k njemu i rekne mu, to joj je zapovi-jedila njezina gos podarica. A moj joj brat, blesan, odgovori: Sto ja trebam poèeti, ako meðu ljudima budem na ruglo? Ali stara rekne: Ona æe to uèiniti samo pod tim uvjetom, da ti postane poput golobrada mladiæa i da ni ta ne ostane na tvome licu, to bi je grebalo i bolo. Jer njezino je srce raspaljeno strasnom ljubavlju prema tebi. Zato budi strpljiv, pa æe postiæi svoj cilj! I moj je brat bio strpljiv, pokorio se djevojci i pustio je da mu se obrije b rada. A kada je bio opet izveden pred damu, gledaj, obrve su mu bile natopljene bojom, i brkovi su mu bili i èupani, brada obrijana i obrazi crveno na arani. Ona se najprije nad njime zaprepasti. Zatim se poène smijati, sve dok nije pala na leda, pa sada rekne: Moj gospodaru, zaista, ti si svojom dobrom naravi osvojio moje srce! I ona ga poène zaklinjati svojim ivotom, da pred njom zaple e, i on poène plesati, d ok ona u sobi nije ostavila nijedan jastuk, koji mu nije bacila u glavu. A isto su se tako na njega nabacivale sve robinje, jedna naranèom, druga limunom, treæa cit ronom6, sve dok 6 Kiselija vrsta limunova, za koju mi nemamo posebno ime.

Brijaèeva prièa o svome drugom bratu on nije pao, napol onesvije æen od udaraca i batina po svojoj iji i od bacanja jastuk a i plodova. Sada si postigao svoj cilj - rekne mu stara - znaj, da te sada ne èekaju vi e nikakvi udarci, a samo je jo jedno preostalo da se uèini. A to je sljedeæe: ona se obièava u pijanstvu tek onda podati nekom mu karcu, kada odlo i svoje haljine i gaæe, i kada ostane gola golcata. Ona æe ti zapovijediti, da takoðer ti odlo i svoje haljine, i da trèi , dok æe ona trèati ispred tebe, kao da hoæe od tebe

pobjeæi. Ti nju meðutim slijedi od mjesta do mjesta, sve dok ti se ne nadigne tvoj kurac. Zatim æe ti ona dati, da je pojebe . I ona ktomu doda: Samo odmah svuæi svoje haljine! I on, ukraden svijetu, odlo i svoje haljine, i ostane posve gol'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. : -.?:-/:

**; : ';X.'J.f'yt 15

Ali kada je zapoèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je brijaè o svome drugom bratu ovako dalje pripovijedao: 'Kada je stara rekla mojemu bratu, da on mora svuæi svoje haljine, i kada je on , ukraden svijetu, odlo io svoju odjeæu i tu stajao gol, dama mu rekne: Sada se pripremi za trk. Ja æu takoðer trèati! Nato se ona isto tako razodjene do gola i dovikne mu: Ako ne to hoæe , ti me slijedi! I ona potrèi ispred njega, a on potrèi za njome, i ona je trèala od sobe do sobe, s ve dalje, a moj brat za njom, kao kakav pomah-nitali, svladan pohotom i nadignut a kurca. I ona naposljetku utrèi u jednu mraènu prostoriju, i on za njom u bijesneæem trku. Ali iznenada nagazi na stanovito mekano mjesto, koje se pod njim prolomi. I prije nego to se uopæe mogao snaæi, naðe se on nasred ulice u bazaru trgovaca ko om, ko ji su izvikivali svoje ko e, i kupovali i prodavali. Kada su ga ugledali u tome stanju - gologa, a kurac mu nadignut, brada obrija na, obrve obojane, lice crveno na arano -oni povièu i ispljeskaju ga, i poènu ga tuæi ko a ma po njegovu golu Tridesetiðruga* noæ tijelu, sve dok nije pao onesvije æen. I natovare ga na nekog magarca i odvedu ga naèe lniku. Taj im rekne: - to je to? Oni odgovore: Ovaj je u tome stanju iznenada pao na nas iz vezirove kuæe. Tada naèelnik naredi da mu se odbroji sto udaraca bièem i progna ga iz Baghdada. Ja meðutim poðem za njim, i potajno ga dovedem u grad i dadnem mu dnevnicu, kako bi mogao pre ivjeti. Kada ja ne bih bio tako irokogrudan, tada njemu sliènoga ne bih mog ao podnositi.' BRIJAÈEVA PRIÈA 0 SVOME TREÆEM RRATU. ' to se pak tièe mojega treæeg brata, on se zove el-Fakik7, i on je taj slijepac. J ednoga ga dana natjeraju udes i kob pred neku veliku kuæu, i on pokuca na vrata, j er je htio govoriti s vlasnikom, kako bi od njega ne to isprosio. Gospodar kuæe povièe

: Tko stoji na vratima? Ali moj brat ne izgovori nijednu rijeè, i uskoro ga èuje kako ponavlja sna nim glas om: Tko je tu? Ali mu on iznova ne dadne nikakav odgovor, i sada zaèuje, kako kuæedomaæin dolazi n a vrata, otvara ih i pita: to ti hoæe ? A moj brat odgovori: Ne to za volju Allaha Uzvi enoga. 7 Prièalo. 18 Brijaèeva prièa o svome treæem bratu - Jesi li ti slijep? upita ga ovaj. A moj brat odgovori: - Da. Kuæedomaæin rekne: - Pru i mi svoju ruku! I moj mu brat pru i ruku, jer je vjerovao, da æe mu ovaj ne to dati. On ga meðutim uh vati za ruku, odvede ga u kuæu i vodio ga je gore od stubi ta do stubi ta, sve dok nis u do li na terasu. I moj je brat u meðuvremenu vjerovao, da æe mu ovaj sigurno dati no vac, ili ne to da pojede. Kada je dakle bio gore, on zapita: - Sto ti eli , o slijepce? A moj brat odgovori: - Ne to za volju Allaha Uzvi enoga. - Neka ti Allah otvori neka druga vrata! - Èovjeèe! Zbog èega mi to nisi rekao, dok sam bio dolje? - Ti prljavce, za to ti meni nisi davao nikakav odgovor, kada sam te po prviput upitao? - I to ti sada hoæe sa mnom uèiniti? - Ja neman ni ta za tebe. - Onda me vodi niza stube dolje! - Put le i pred tobom. I moj brat krene, i pipao si je stube, sve dok nije bio dvadeset stuba do vra ta. Tada se meðutim osklizne njegova noga, i on padne niza stube prema vratima i r azbije si glavu. On dakle izaðe napolje i nije znao, kamo bi se trebao okrenuti. Tada sretne dva druga slijepca, svoje sudrugove, i oni ga upitaju: Sto si danas na icao? On im dakle isprièa, to mu se dogodilo, i ktomu dometne: 19 Tridcsctidruga noæ - O moja braæo, htio bih uzeti ne to od onoga novca, koji imam kod kuæe, i potro iti ga za svoje potrebe. Gospodar je one kuæe meðutim slijedio za njim i èuo to, to je on rekao. Ali niti moj brat ni takoðer njegovi sudrugovi nisu primijetili toga momka. Tako se moj brat z aputi u svoj stan, a taj ga je kuæevlasnik neopazice slijedio. Zatim moj brat sjed ne na pod, da prièeka svoje sudrugove. Kada su oni u li, on im rekne: - Zakljuèajte vrata zasunom i pretra ite kuæu, da znamo, nije li nas slijedio takoðer kakav stranac. Pa ipak, kada je stranac èuo te rijeèi, on se uzvere po nekom u etu, koje je visjel o sa stropa, dok su ovi obilazili po cijeloj kuæi, ali nisu nikoga na li. Zatim se o ni vrate, sjednu kraj mojega brata, izvade novac i prebroje ga, i gledaj, bilo j e dvanaesttisuæa dirhema8. Njih oni stave u kut sobe. Svaki pojedini uzme, koliko je trebao, a ostatak zakopaju u zemlju. Zatim donesu ne to za jelo i sjednu, da je du. I iznenada moj brat zaèuje pokraj sebe neko tuðe vakanje, i rekne svojim prijatel jima: Meðu nama je neki stranac. I on ispru i ruku i udari o ruku toga kuæevlasnika. Tada oni svi navale na njega, i poènu ga tuæi. A kada su se umorili, uzmu vikati:

- O vi muslimani, meðu nas je do ao kradljivac, da nam ukrade novac! I oko njih se skupi golemo mno tvo. Uljez se meðutim dr ao tik" uz njih, i zapomaga o s njima onako, kako su oni zapomagali. I on zatvori oèi, tako da je izgledalo, d a on bez sumnje pripada k njima, i poène vikati: - O muslimani, zovem u pomoæ Allaha i sultana, zovem u pomoæ Allaha i naèelnika, imam mu dati jedan va an savjet! 8 Unatoè postojanoj inflaciji dirhema, to je u drugoj èetvrtini trinaestog sto ljeæa bila vrlo velika svota. 20

na

Brijaèeva prièa o svome treæem bratu Tada veæ doðu takoðer stra ari, uhite cijelo dru tvo, meðu njima i mojega brata, i potjer aju ih ka kuæi naèelnika, koji naredi da doðu pred njega i upita: Sto je s vama? Uljez povièe: Pogledaj sam! Ali æe ti to od nas zadobiti tek putem muèenja. Zapoèni samo najprije sa mnom, i naredi neka me muèe. Zatim meðutim neka muèe ovoga tu, mojega voðu! I on je pri tome pokazivao rukom na mojega brata. Tada oni povale stranca, i udare mu po njegovoj guzici èetirista udaraca. A kako su ga udarci boljeli, on otv ori jedno oko, pa kada su ga jo sna nije udarali, otvori on takoðer drugo. Tada naèelni k povièe na njega: Sto ti to izvodi , prokletnièe? A on zamoli: - Smiluj mi se! Nas se èetvorica pravimo slijepima, i mi pod valjujemo ljudima na taj naèin, to provaljujemo u njihove kuæe, i dobivamo priliku da gledamo ene, i putem zavoðenja izmamljuje mo od njih novac. Na taj smo naèin skupili veæ jednu veliku svotu, koja se penje do dvanaesttisuæa dirhema. Ja sam rekao svojim sudrugovima: 'Dajte mi moj udio, tritisuæe.' Ali su oni navalili na mene udarcima, i oduzeli su mi novac, i ja zovem u pomoæ Allahovu i tvoju za titu. Rade da ti ima moj udio nego oni. Ako ti eli saz nati, jesu li moje rijeèi istinite, istuæi svakoga pojedinoga od ostalih, jo vi e nego to si mene istukao, tako æe on otvoriti oèi. Tada naèelnik izda zapovijed, da muèenje zapoène s mojim bratom. I oni ga zave u na d asku za muèenje, a naèelnik im rekne: - Vi nitkovi, vi porièete da posjedujete dobrostive Allahove darove i pravite se, kao da ste slijepi? - Allah! Allah! - uzvikivao je moj brat - Allah, meðu nama nema nijednoga, koj i vidi. A oni su ga udarali, sve dok nije pao u nesvijest. Tada naèelnik uzvikne: 21 Tridesetidru0a noæ Ostavite ga, dok ne doðe do svijesti, a zatim ga udarajte iznova! I on dadne svakomu od sudrugova odbrojati vi e od trista udaraca bièem, dok je on aj koji je vidio neprestano kazivao: Otvorite oèi, inaèe æe vas iznova bièevati! I stranac naposljetku rekne naèelniku: Po alji nekoga sa mnom, da taj ovamo donese novac. Jer ti ljudi neæe otvoriti oèi iz straha od sramote pred ljudima. Tada naèelnik po alje, da se uzme novac. I on dadne od toga strancu njegov navodn i udio, tritisuæe dirhema, ostatak zadr i za sebe, a tri slijepca progna iz grada. J a se meðutim, o gospodaru pravovjernih, otputim iz grada, uzmem svojega brata i za pitam ga o njegovu do ivljaju. I on me izvijesti o onome, to sam ti ispripovijedao. I ja ga kri om dovedem u grad, i dadnem mu stanovitu dnevnicu, kako bi mogao u sv oj skrovitosti jesti i piti. Kalif se nasmije nad mojom pripovije æu i rekne:

Dajte mu neki poklon i pustite ga da ode! Ja meðutim uzviknem: Tako mi Allaha, ja neæu ni ta uzeti, dok ne objasnim gospo daru pravovjernih, to se je dogodilo drugoj mojoj braæi. Jer zaista, ja sam èovjek od malo rijeèi. 'I zatim je on dalje govorio.' BRIJAÈEVA PRIÈA 0 SVOME ÈETVRTOM BRATU. 'Sto se pak tièe mojega èetvrtog brata, o gospodaru pravovjernih, jednookoga, on je u Baghdadu bio mesar. I on je prodavao meso i uzgajao janjad, i velika i su i b ogata i kupovali od njega njihovo meso, tako da je on stekao veliko bogatstvo. Tak o je on ivio 22 Brijaèeva prièa o svome èetvrtom bratu dugo vremena, dok jednoga dana, kada je on sjedio u svome duæanu, nije k njemu u ao neki starac s dugom bradom, koji mu je dao nekoliko dirhema i rekao mu: Daj mi za ovo mesa! I on mu dadne mesa za njegov novac, i stari ode svojim putem. Moj meðutim brat isku a eihovo srebro9, pa kada je vidio, da su dirhemi bijeli i sjajni, on ih pohra ni na posebnom mjestu. Starac je redovno tako dolazio tijekom pet mjeseci, a moj je brat sav novac, koji je od njega dobivao, odlagao u jednu posebnu krinju. Nap osljetku je htio taj novac izvaditi, da za njega kupi ovce. Otvorio je tu krinju, ali u njoj nije na ao ni ta osim okruglo izrezanih komadiæa papira. Tada se on poène ud arati po licu i glasno krièati, tako da se oko njega skupio narod, i on im ispripo vijeda svoju povijest, i svi su nad time bili zapanjeni. Moj se meðutim brat dadne na svoj uobièajeni posao, zakolje jednoga ovna i objesi ga u svoj duæan. I on odsijeèe malo od toga mesa i objesi to vani, tim to je u sebi rekao: O Allah, kada bi samo do ao onaj nesretni stari! I nije to dugo trajalo, kad li doðe eih, sa srebrom u ruci. Tada moj brat skoèi na noge, pograbi ga i poène vikati: Doðite mi u pomoæ, vi muslimani, i poèujte, to mi se dogodi lo od ovoga nitkova. Kada je stari èuo njegove rijeèi, on mu rekne: Sto ti je dra e? Da ti od mene odustane , ili da te ja pred svim narodom razotkrijem? U èemu ti mene mo e razotkriti? - U tome, to ti prodaje pod bravetinu ljudsko meso! - Ti la e , prokletnièe! Ne, samo je taj prokletnik, u èijemu je duæanu obje en èovjek. 9 Dinari su zlatnici, a dirhemi srebrenjaci. 23 Tridesetidru0Pi noæ Ako je tako, kako ti ka e , tada ti trebaju pripasti moj novac i moja krv. Tada stari povièe: Vi ljudi, ako se hoæete uvjeriti u istinitost mojih rijeèi, uðite u njegov duæan. Tada se sruèi narod u duæan mojega brata, i ondje svi ugledaju kako visi obje en ne ki èovjek, u kojega se bio pretvorio ovan. Pri tome prizoru oni spopadnu mojega br ata i poènu na njega vikati: O ti nevjernice, ti nitkove! I njegovi ga najbolji prijatelji poènu tuæi i udarati i govoriti: Zar nam ti daje da jedemo meso od djece ljudi? A stari ga udari èak po jednome oku, tako da mu je ono iscurilo. Ljudi dakle odnesu onoga zaklanog èovjeka pred satnika gradske stra e, a stari mu rekne: O emire, ovaj momak kolje ljude i prodaje ih kao bravetinu, zbog èega smo ga doveli pred tebe. Hajde, izvr i pravdu Allaha,

Svemoguæega i Preslavnoga! Moj se brat htjedne braniti. Ali ga satnik ne saslu a, nego ga osudi na petstot ina udaraca batinom. Uzmu mu takoðer sav njegov novac. A da nije bilo tog novca, z asigurno bi ga ubili. Tada se moj brat stavi u pokret, i odmah poène putovati, sve dok nije do ao u nek i veliki grad, gdje je dr ao za najbolje, da se skrasi kao postolar. I on otvori d uæan, i u njega sjedne, i poène raditi toliko, da je od toga mogao ivjeti. Ali jednoga dana, kada je iza ao po poslu, on zaèuje konjski topot, i upita za ra zlog i dobije kao odgovor, da kralj izlazi u hajku i lov. Tada moj brat ostane s tajati, kako bi si pogledao kraljevsku rasko . Sada se meðutim dogodi, daje kraljevo oko palo na prazno oko mojega brata. Kralj smjesta pogne glavu i rekne: 24 Brijaèeva prièa o svome èetvrtom bratu Uzimam svoje utoèi te kod Allaha pred nesreæom dana njega dana! On okrene uzde svojega konja, i sa svom se svojom pratnjom vrati natrag. Zati m izdade zapovijed svojim stra ama. Ovi pograbe mojega brata i spopadnu ga tako bo lnim udarcima, da je bio napol mrtav, a da nije slutio, zbog èega se to sve dogaða. Nato se vrati, posve slomljen, natrag kuæi. Zatim on ode k jednomu iz kraljeve oko line i ispripovijeda mu, to mu se dogodilo. Drugi se poène smijati, sve dok nije pa o na leða, i rekne: Moj brate, znaj, da taj kralj ne mo e podnijeti, da vidi neko ga jednookoga, a osobito ne u sluèaju, ako je taj slijep na desno oko. Zatim ga on ne pu ta da ode, a da ga nije dao izbatinati. Kada je moj brat èuo te rijeèi, on smjesta odluèi pobjeæi iz toga grada. Tako se on p ripremi za put, otputuje odatle i okrene se prema jednomu drugom kraju, gdje ga nitko nije poznavao, i ondje nastanjen provede dugo vremena. Potom pak izaðe moj brat u mislima o svome polo aju da bi se rastresao. Iznenada meðutim zaèuje iza sebe konjski topot i uzvikne: Nada mnom je Allahov sud! I ogleda se oko sebe za nekim skloni tem, ali ne naðe nikakvo. Naposljetku primij eti neka zakljuèana vrata i upre se tijelom o njih. Pa kada su ona pala, on uðe i ug leda neki dugaèak hodnik, u kome on potra i pribje i te. Ali prije nego to se u tome sna ao , napadnu ga dva mu karca i povièu na njega: Neka je hvala Allahu, koji te je predao u na e ruke, ti Allahov neprijatelju! Tri si nam pune noæi oduzimao poèinak i san, tako da si nas skoro pustio da ku amo smrt! Tada moj brat upita: O vi ljudi, to je to s vama? A oni odgovore: 25 Tridesetidrugci noæ - Ti nas obmanjuje i eli nam nanijeti sramotu, i ti plete lukav tine, kako bi umorio gospodara ove kuæe! Zar ti nije dovoljno to, to si ga uèinio prosjakom, ti sa svojim drugovima? Ali nam daj sada no , kojim nam svaku noæ prijeti . I oni ga pretra e i naðu o njegovu pojasu neki no . Ali on rekne: - O vi ljudi, bojte se Allaha u mojoj stvari! Jer znajte, moja je povijest k rajnje neobièna! - A kakva je tvoja povijest? - upitaju oni. Tada im on ispripovijeda, to mu se bilo dogodilo, u nadi, da æe ga oni pustiti d a ode. Ali oni nisu slu ali rijeèi mojega brata i nisu se brinuli za njega, nego ga poènu tuæi i derati mu haljine s tijela. Pa kada su na njegovim bokovima prona li o iljk e od batine, oni reknu: Prokletnièe, ovi te o iljci odaju! Zatim ga odvedu pred naèelnika, dok je on kroz to vrijeme sam sebi govorio: - Sada bivam ka njavan za svoje grijehe, i nitko me ne mo e izbaviti osim Allaha Uzvi enoga!

Naèelnik meðutim rekne mojemu bratu: - Ti nitkove, to te je tjeralo na to, da provaljuje u onu kuæu, s namjerom da poèini ubojstvo? A moj brat odgovori: - Preklinjem te Allahom, o emire, saslu aj moje rijeèi i nemoj preuranjeno izricati presudu! Ali naèelnik povièe: - Zar mi trebamo slu ati rijeèi jednog razbojnika, koji je ove ljude uèinio prosjacima, i koji na leðima nosi tragove udaraca? I on ktomu doda: To su tebi zasigurno uèinili samo zbog nekoga te kog zloèina. 26 \ Brijaèeva prièa o svome petom bratu I on ga osudi na sto udaraca bièem. Nato moj brat primi sto udaraca bièem, a zati m ga posjednu na devu i pred njime poènu izvikivati: Ovo je kazna, i to najmanja kazna za onoga, koji provaljuje u kuæe ljudi! Potom ga na naèelnikovu zapovijed protjeraju iz toga grada, a moj brat nasumce odatle otputuje. Pa ipak, èim sam ja doèuo o njegovu udesu, otputio sam se za njim, i upitao sam ga o njegovim do ivljajima. On mi je ispripovijedao svoju povijest i sve ono, to mu se bilo dogodilo. I ja sam s njime putovao uokolo, dok su se ljudi njemu izrugivali, sve dok nas nisu napokon pustili na miru. Zatim sam ga potajn o vratio natrag u ovaj grad, i dao mu dnevnicu, da mo e jesti i piti.' BRIJAÈEVA PRIÈA 0 SVOME PETOM BRATO. 'Sto se pak tièe mojega petog brata, onoga, kojemu su odsjeèena obadva uha, o gos podaru pravovjernih, on je bio siroma an èovjek, koji je obièavao obveèer isprositi ono, od èega je preko dana ivio. Kada se dakle na otac u visokim godinama, po to je postao prastar, razbolio i umro, ostavio nam je u naslijeðe sedamstotina dirhema, i svak i je pojedini od nas dobio sto dirhema. Ali kada je moj peti brat primio svoj di o, bio je u nedoumici, i nije znao, to da s time poène. A u takvome mu raspolo enju d oðe na pamet misao, da za taj novac kupi staklenu robu svake vrste i da na tome za radi. Tako on kupi za tih sto dirhema stakleninu, stavi je na jedan veliki plada nj i sjedne na stanovitom mjestu na zemlju, kako bi je prodavao. Kraj toga se na lazio neki zid, na koji se naslonio. Dok je ondje tako sjedio u mislima, on sam sebi rekne: Gledaj, moja glavnica u ovoj staklenoj robi iznosi sto dirhe ma. Nju æu ja prodati za dvjesta dirhema. Zatim æu za dvjesta dirhe27

Tridcsctidruga noæ ma kupiti staklenu robu, i nju opet prodati za èetirista dirhema. Tako æu sve dalje prodavati i kupovati, sve dok ne budem imao posve mnogo novaca. Za njega æu zatim nakupovati svu moguæu robu, takoðer dragulje i ru ino ulje, i time æu steæi jo mnogo vi e no ca. Zatim æu sebi meðutim kupiti neku lijepu kuæu, i bijele robove i konje sa zlatnim sedlima. I ja æu jesti i piti, i neæu nijednoga pjevaèa i nijednu pjevaèicu u gradu preo staviti, nego æu ih sve pozivati u svoju palaèu. Zatim æu imati, ako tako ushtjedne Al lah, glavnicu od stotisuæa dirhema! Sve je on to premi ljao u svome duhu, dok je pred njim stajao pladanj sa stakle ninom. I dalje on rekne u sebi: - A kada se moja glavnica popne na stotisuæa dirhema, tada æu odaslati ene, koje obièavaju posredovati u pro enju nevjeste, neka mi za ene prose kæeri kraljeva i vezira. Isprosit æu si vezirovu kæer. Jer pripovijedali su mi da je ona savr ene ljepote i divne ljupkosti. Kao nevjestinski æu joj poklon10 dati tisuæu dinara. Pa ako je njezin otac spreman na to, dobro. Ali ako nije, uzet æu si je silom, njemu unatoè. I kada se ona zatim bude nalazila u mojoj kuæi, tada æu kupiti deset malih u kopljenika, a za sebe jednu takvu haljinu, kakvu nose kraljevi i sultani. I dat æu si napraviti zlatno sedlo, koje

æe biti ukra eno skupocjenim draguljima. Zatim æu uzjahati na svojega konja, i jahat æu praæen od svojih mameluka11, koji æe trèati ispred mene s obje moje strane i iza mene - kroz grad, dok æe me narod pozdravljati i blagoslivljati. Zatim æu uæi k veziru, koji je otac te djevojke, ispred sebe i iza sebe i s moje desne i lijeve strane opkoljen bijelim robovima. Pa kada me ugleda, vezir æe preda mnom ustati, dat æe mi da sjedim na njegovu mjestu, i sam æe sjesti ni e od mene, jer ja trebam postati njegovim zetom. Sada æu meðutim ja imati kod sebe dva u kopljenika, koji æe 10 Posrijedi je jutarnji dar za nevjestu, koji se daje neposredno p rije potpi sivanja braènog ugovora. Dvije se treæine utvrðene svote plaæaju odmah, a treæa se treæina mora isplatiti eni u sluèaju mu evljeve smrti ili u sluèaju rastave braka. 11 Mameluk (ili: mamluk) je naziv za bijelog roba. 28 Brijaèeva prièa o svome petom bratu nositi kese, i svaka æe sadr avati tisuæu dinara. I od njih æu mu _, tisuæu dati kao jutar nji dar za njegovu kæer, a drugu æu mu tk dati dobrovoljno na poklon, kako bi spozna o, da sam ja velikodu i dare ljiv i uzvi ena duha i da svjetovno dobro ni ta ne znaèi u m ojim oèima. I na deset rijeèi, koje mi bude upuæivao, ja æu mu samo dvije davati kao odg ovor. - Zatim æu se vratiti natrag u svoju kuæu, pa kada zatim doðe k meni netko po nevjestinu nalogu, ja æu mu dati neki poklon u novcu i bacit æu mu preko ramena poèasnu haljinu. Ali ako mi on donese neki dar, ja æu mu ga vratiti i odbiti æu, da ga od njega pri mim, kako bi se shvatilo, da ja imam gordu du u i da se mogu zado voljiti samo sa sebi doliènim mjestom. Zatim æu im napomenuti, da me divno ukrase. I kada to uèine, zapovijedit æu im, da onamo dove du nevjestu u svadbenoj povorci, a kuæu æu dati blje tavo iskititi. I kada zatim doðe vrijeme ukra avanja nevjeste, ja æu staviti na sebe svoje najrasko nije haljine, i sjediti æu u odjeæi od zlatnoga brokata, i neæu gledati niti na desno ni na lijevo, u uzvi enosti svojega duha i dostojanstvu svojega razuma. Tu, preda mnom, stoji moja supruga u svojim haljinama i svome nakitu, dra esna kao U tap. I ja bacam na nju samo jedan pogled, pun gordosti i uzvi enosti, dok mi svi, koji su prisutni, govo re: 'O gospodaru, pred tobom stoji tvoja supruga i robinja. Pokloni joj jedan pogled, jer je to zamara, da tako tu stoji!' Zatim oni ljube preda mnom pod, mnogo puta. Ja meðutim podi em oèi i bacam jedan jedini pogled na nju i spu tam lice k zemlji. I oni je odvode u nevjestinsku odaju, a ja ustajem i zamjenjujem svoju haljinu jednom daleko ljep om odjeæom. I kada mi po drugi put dovedu nevjestu, tada seja ne umilostivljujem da joj podarim svoj pogled, sve dok me ne zamole mnogo puta. I zatim je pogledam i ponovo spu tam pogled. I tako to svakiput, sve dok se ukra avanje nevjeste nije zavr ilo.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po kraljevu dopu tenju. 29

Ali kada je poèela

tridesetitreæa noæ ^W?WW?WW?W??WW?W??^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je brijaèev peti brat ovako govorio: - I ja spustim glavu, i tako èinim svakiput, sve dok se ukra avanje nevjeste nije zavr ilo. I zatim zapovijedam jednomu od svojih u kopljenika, neka mi donese kesu s petstotina dinara. I kada ju je on donio, dajem je komorkinjama i zapovijedam im, neka me vode u nevjestinsku odaju. Èim su me one ostavile s njome nasamo, ja ne bacam na nju nijedan pogled, niti joj izgovaram ijednu rijeè, zato da bih pokazao svoj prezir, kako bi se o meni znalo, da imam ponosnu du u. I dolazi njezina mati, ljubi mi glavu i ruku, i govori mi: 'Moj gospodaru, pogledaj svoju robinju, koja èezne za tim, da ti se prib li i. Zato joj izlijeèi slomljeno srce!' Ja meðutim ne dajem nikakav odgovor. I kada ona to vidi, ljubi mi noge mnogo puta, i kazuje: 'Moj gospodaru, gledaj, moja je kæi lijepa djevojka, i ona nije upoz nala jo nijednoga mu karca. I kada ona kod tebe nalazi tu nenaklonjenost, njoj se kida srce. Zato postani naklonjenim prema njoj i prozbori joj koju rijeè!' Zatim ona odlazi i donosi za mene pehar vina. Njega uzima njezina kæi i prinosi mi ga. Ali kada mi se ona pribli ila, jaje ostavljam preda mnom stajati, dok se opu teno 31 Tridesetitreæa- noæ leðima oslanjam o neki zlatom pro iveni jastuk, a da nju ni ne pogledam, u uzvi enosti svojega duha, tako da me ona zaista poèinje dr ati za nekoga velemoænog sultana. Zatim mi ona govori: 'Moj gospodaru, za volju Allahovu, nemoj odbijati, da primi ovaj pehar iz ruke svoje robinje, jer gledaj, ja sam tvoja slu kinja!' Ja joj meðutim ni ta ne progovaram, a ona me uporno moli, da ga ipak zaista ispijem. I ona mi ga dr i pred usnama. Ja joj meðutim odgurnem ruku od lica, i udarim je nogom i uèinim ovako! Tada on udari nogom, i - staklenina zajedno s pladnjem, koji je le ao na jednom e uzvi enju, padne na zemlju, i sve se, to se na njemu nalazilo, porazbija u paramp arèad. A moj brat krikne: Sve to dolazi od moje oholosti! Nato se, o gospodaru pravovjernih, on udari po licu, razdere svoje haljine, p oène plakati i sam sebe tuæi. I ljudi su ga, koji su i li na molitvu petkom, pogledava li. I njih ga je par pogledalo s naklono èu, i imali su suæuti prema njemu, ali se dru gi nisu za njega brinuli. Sada je moj brat tu sjedio u takvu raspolo enju, jer je izgubio novac i zaradu. Po to je neko vrijeme bez prestanka plakao, gledaj, kad li doðe neka lijepa dama, okru ena mnogim slugama. Jahala je na nekoj muli sa zlatnim sedlom, od nje je str ujao miris mo usa i nalazila se na putu k molitvi petkom. Kada je ugledala sitne k omadiæe stakle-nine i mojega uplakanog brata, u njezinu se srcu probudi suæut prema njemu, i ona upita, to mu nedostaje. Tada joj bude reèeno: - Ovaj je posjedovao pladanj pun staklenine, prodajom koje se nadao da æe si zaraditi svoje uzdr avanje. Alije ona sada razbijena, i tako je on dospio u takvo raspolo enje, u kakvome ga vidi . Ona meðutim pozove jednoga od svojih slugu i rekne mu: Daj to, to ima kod sebe, tomu jadnom momku! I on dadne mojemu bratu kesu, u kojoj se nalazilo petstotina dinara. Èim ju je on osjetio u svojoj ruci, zamalo je umro od preve32 Brijaèeva prièa o svome petom bratu like radosti, te je na nju poèeo zazivati sve moguæe blagoslove. Zatim se vrati u sv

oj stan kao dobrostojeæi èovjek. Ali dok je jo sjedio u mislima, netko pokuca na vrat a. On ustane i otvori, i ugleda neku staru enu, koju nije poznavao. - Moj sine rekne ona - znaj, blizu je vrijeme molitve, a ja jo nisam predhodno uzela abdest12. eljela bih dakle, da mi ti stavi na raspolaganje svoj stan, da mogu izvr iti malo pranje13. Moj brat odgovori: Slu am i pokoravam se! I on uðe unutra, i pozove je neka ga slijedi. Tako ona uðe, i on donese ibrik s v odom, da se mo e prati. On sam sjedne, jo uvijek posve izvan sebe od radosti zbog d inara. Zatim ih zauzla u svoj pojas. Kada je s tim bio gotov, i kada je stara do vr ila svoje pranje, doðe ona do mjesta, na kome je sjedio, izmoli dvije rak'ae14 i zazove s neba na mojega brata lijep blagoslov. I dok joj je za to zahvaljivao, o n posegne rukom za dinarima i dadne joj od njih dva, i u sebi rekne: Ovo je moja dobrovoljna milostinja. Kada je meðutim ugledala zlato, ona uzvikne: - Neka je hvaljen Allah! Zbog èega ti na ljude, koji te vole, gleda tako, kao d a bi bili prosjaci? Uzmi svoj novac, ja ga ne trebam, i stavi ga natrag u svoj p ojas! Ali ako eli , da bude sjedinjen s onom, koja ti je dala taj novac, tada te ja mogu s njome sjediniti. Jer ona je moja gospodarica. - O majèice upita moj brat - Kako ja mogu dospjeti do nje? 12 Religiozno pranje, koje je kod muslimana obvezno obaviti prije molitve. 13 U iznimnim je okolnostima dopu ten i reducirani abdest. Puni naime abdest obuhvaæa pranje lica, ruku do laktova, nogu do gle anja, ispiranje usta i nosa, te napokon prela enje mokrom rukom po vratu, u ima i tjemenu. 14 Rak'a je posve odreðen slijed formula i pokreta, koji saèinjavaju tu liturgijsku molitvu. 33 - Tridesetitreæa noæ A ona odgovori: Moj sine, nju je obuzela naklonost prema tebi, ali je ona ena jednoga bogatog èovjeka. Uzmi sav svoj novac sa sobom i slijedi me, da te ja odvedem do cilja tvojih elja. Pa ako se ti s njome sjedini , tada æe - ukoliko joj se obrati sa svima moguæim ljubaznostima i lijepim rijeèima - od njezinih dra i i njezina blaga postiæi sve, to god za eli . Moj brat uzme sav taj novac, spremi se na odlazak i uzme slijediti staru, a d a u to nije mogao vjerovati. Ona je i la naprijed, a moj ju je brat slijedio, sve dok nisu do li do nekih velikih ulaznih vrata, gdje je ona pokucala, i na koja je do la neka grèka robinja i otvorila im. Stara uðe i pozove mojega brata da uðe s njome. Tako on dakle uðe u veliku kuæu i potom u neku veliku stambenu odaju, koje je pod bi o pokriven predivnim sagovima, i koja je bila opremljena zavjesama. On sjedne, i stavi zlato pred sebe i svoj turban na koljena. Ali prije nego to se on u tome sna ao, uðe unutra stanovita mlada dama, tako lijepa, kakvu jo nikada n itko nije ugledao, odjevena u najrasko nije haljine. Tada moj brat ustane, a kada ga je ona ugledala, nasmije i mu se, poka e mu svoju radost i glavom mu dadne znak, da sjedne. Zatim zapovijedi, da se zakljuèaju vrata, a kada se to dogodilo, ona pr iðe k mojemu bratu i uzme ga za ruku. I li su zajedno, dok nisu dospjeli do jedne po strance smje tene odaje. Onamo oboje uðu, i gledaj, ona je bila opskrbljena svakojak im vrstama zlatom pro ivenih svilenih sagova. On sjedne, ona sjedne pokraj njega i uzme se neko vrijeme s njime aliti. Naposljetku ustane i rekne: Nemoj se micati sa svojega sjedi ta, dok ne budem natrag! I ona i èezne. A dok je on tako tu sjedio, gledaj, kad li uðe ravno prema njemu nek i crni rob divovskog stasa, s isukanim maèem u ruci, i povièe: Hej ti tu, tko te je ovamo doveo, i to ti ovdje radi ? 34 - Brijaèeva prièa o svome petom bratu Kada ga je moj brat ugledao, nije mu mogao dati nikakav odgovor, jer je zbog straha ostao bez rijeèi. Tada ga crnac pograbi, svuèe mu haljine i poène ga bez presta

nka pljo timice udarati svojim maèem, sve dok on, onesvije æen od bolova, nije pao na po d. Kada je bijedna crnèina pomislila, da je s njime gotovo, moj ga brat zaèuje kako vièe: Gdje je solilja? Tada uðe neka robinja, koja je imala u ruci veliki poslu avnik s mnogo soli. I cr nac je poène postojano utrljavati u rane mojega brata, koji se ipak nije micao iz straha, da bi rob mogao primijetiti, da je on jo iv, i zatim ga potpuno dotuæi. Djev ojka solilja ode, a crnac povièe: Gdje je podrumarka? Tada k mojemu bratu priðe stara, odvuèe ga za noge u podrum i baci ga na hrpu ubi jenih mu karaca. Ondje je on le ao na istome mjestu tijekom dva puna dana. Ali je Al lah sol uèinio sredstvom, koje mu je saèuvalo ivot, jer je zaustavila krvarenje. Kada je moj brat zatim osjetio, da je u stanju, da se opet mièe, krenuo je iz podruma, sa strahom otvorio okance i ispuzao van na slobodno. I Allah ga je za titio, tako da se u tami kretao naprijed, i da se mogao sve do jutra skloniti u dvorani. O osvitu dana poðe ona prokleta stara napolje u potragu za novim lovaèkim plijeno m. On je slijedio njezine tragove, a da ona to nije primjeæivala, i stigao je u sv oj stan, gdje je povezao svoje rane i poèeo se lijeèiti, sve dok nije postao zdrav. Kroz to je vrijeme promatrao staru, i gledao ju je u svako doba dana, kako ona s a sobom uzima jednoga mu karca za drugim, i kako ih odvodi u onu kuæu, a da o tome n ije izgovorio nijednu rijeè. Zatim, kada je opet postao zdravim i sna nim, on uzme komad tkanine i naèini od n jega vreæu, napuni je sitnim komadiæima stakla i sve e je o svoj pojas. I dadne si str ani izgled, tako da ga nitko nije mogao prepoznati. Ocijene si perzijsku odjeæu, u zme maè i 35 Tridesetitreæa noæ sakrije ga ispod svojih haljina. Kada je ugledao staru, on joj rekne s perzijski m izgovorom: Stara, ima li kakav kantar15, da mogu odvagati devetstotina dinara? Par od nji h æu dati tebi. Imam jednoga sina - odgovori stara mjenjaèa, koji posjeduje sve vrste kantara. Doði sa mnom, prije nego to on napusti svoj duÈan, i on æe ti odvagati tvoje zlato! Moj brat zamoli: Vodi me! Tada ona poðe naprijed, moj brat za njom, sve dok nisu do li do onih vrata. Ona p okuca, i doðe sama mlada dama i otvori vrata. Stara joj se pritom osmijehne i rekn e: Danas vam donosim masno meso. Dama meðutim uzme mojega brata za ruku i odvede ga u istu sobu kao i prije. Ona posjedi neko vrijeme uz njega, zatim ustane i rekne mu: Nemoj se micati, dok ne budem natrag! I ona ode, ali prije nego to se moj brat u tome sna ao, ovamo iznenada stane pro kleta crnèina s isukanim maèem i povièe: Ustaj nesretnice! On ustane. A kada je rob po ao pred njim, on pograbi rukom maè, koji je bio skriv en pod njegovim haljinama, i robu odvoji glavu od tijela. I on ga poène vuæi za noge u podrum i vikati: Gdje je solilja? Tada doðe robinja s poslu avnikom i solju, i kada je ugledala mojega brata s maèem u ruci, ona uèini zaokret, da pobjegne. On ju je meðutim slijedio i odrubio joj je g lavu. Zatim glasno povièe: Gdje je podrumarka? 5 Kantar je osobita vrsta vage sa dvije kuke, izmeðu kojih se nalazi jezièacr 36 Brijaèeva, prièa o svome petom bmtu Tada doðe stara, a on joj dovikne: - Prepoznaje li me opet, ti zlosretna babetino?

- Ne, moj gospodaru

odgovori ona. A on joj rekne:

- Ja sam onaj èovjek s dinarima, u èijoj si kuæi ti bila, i obavila abdest, i molil a, i kojega si ti ovamo namamila. - Boj se Allaha i po tedi me! - uzvikne ona. On se meðutim nije na nju obazirao, nego joj je poèeo zadavati udarce, sve dok je nije rasjekao na èetiri komada. Zatim on poðe, i poène tragati za mladom damom. Kada ga je ova ugledala, postane izbezumljenom od straha i poène ga preklin-jati za milost. Tada je on po tedi i upit a: to te je nagnalo u zajednicu s tim crncem? A ona odgovori: - Ja sam bila slu kinja kod stanovitoga trgovca, a ova me je starica èesto posjeæivala, i ja sam se priklonila k njoj. Jednoga mi meðutim dana ona rekne: 'Imamo u na oj kuæi svadbenu sveèanost, tako lijepu, kakvu jo nikada nitko nije do ivio, i ja bih eljela, da si je ti pogleda .' S rijeèima: 'Slu am i pokoravam se!' ja se podignem i stavim na sebe svoje najljep e haljine i svoj nakit. Uzmem takoðer sa sobom jednu kesu, koja je sadr avala sto dinara. Zatim se uputim s njome, sve dok me nije uvela u ovu kuæu. Èim sam u la unutra, pograbi me, prije nego to sam se uopæe sna la, ovaj crnac, i morala sam tako provesti ovdje tri godine zahvaljujuæi podmuklosti te proklete babetine. Moje je brat dalje upita: Ima li on u ovoj kuæi ikakav posjed? A ona odgovori: On ima veliko bogatstvo. Ako ga ti mo e otpremiti, uèini to, i pomoli se Allahu za njegov blagoslov! 37 Tridcsetitreæa noæ Zatim moj brat poðe s njome, i ona mu poène otvarati sanduke, u kojima su le ale ke se s novcem, tako da je on ostao bez rijeèi od zaprepa æenosti. A ona mu rekne: Sada otiði, i mene ostavi ovdje, i dovedi ljude, da odavde otpreme novac! Tako on otiðe i iznajmi deset nosaèa. Ali kada se vratio natrag k vratima, naðe ih i rom otvorenima. Tu damu nije ugledao, a nije ugledao ni kese s novcem, nego samo malo sitni a i tkanina. Tada spozna, da gaje djevojka bila nadmudrila. I tako on uzme taj novac, koji je jo bio tu, pootvara skladi ne prostorije i pouzima ono, to s e u njima nalazilo, i ni ta ne ostavi u kuæi. I on u radosti provede noæ. Ali kada je svanulo jutro, naðe on pred vratima dvadeset gradskih stra ara, koji polo e na njega r uku i reknu: Tra i te naèelnik! Moj ih brat poène preklinjati, da ga puste da ode kuæi, ali mu oni ne dopuste da se onamo vrati. Zatim im on obeæa stanovitu svotu novca, ali oni to odbiju, èvrsto g a svezu uzetom i odvuku ga odatle. Usput susretnu izvjesnog prijatelja mojega br ata. On se uhvati za njegov skut i poène ga preklinjati i moliti ga, da bude uz nj ega i da mu pomogne, da se izvuèe iz njihovih ruku. Tada prijatelj stane i zapita ih, o èemu se radi, a oni odgovore: Naèelnik nam je zapovijedio, da ga dovedemo pred njega, i tako ga mi sada vodimo. Sada ih takoðer poène moliti prijatelj mojega brata, da ga puste na slobodu, i po nudi im petstotina dinara i rekne: Kada doðete k naèelniku, recite mu, da ga niste mogli naæi! Ali oni nisu obraæali pa nju na njegove rijeèi, nego su uzeli mojega brata, tim to s u ga vukli, dok je on le ao licem prema zemlji, sve dok ga nisu doveli pred naèelnik a. Kada gaje taj ugledao, on ga upita: Odakle ti ima te tkanine i taj novac? Moj brat uzvikne: 38

Brijaèeva, prièa o svome estom bratu Molim za milost! Tada mu naèelnik pru i rubac milosti16, i tako mu on ispripovijeda sve, to mu se d ogodilo od njegova susreta sa starom sve do damina bijega. I on zakljuèi: to sam uzeo, uzmi od toga toliko mnogo, koliko hoæe . Ali mi ostavi ono, èime mogu odr avati svoj ivot! Ali naèelnik uzme tkanine i novac sve zajedno za sebe. A buduæi da se pobojao, da bi ta pripovijest mogla doæi do sultanovih u iju, on pozove k sebi mojega brata i r ekne mu: Otputuj iz ovoga grada, inaèe æu te dati objesiti. Slu am i pokoravam se! rekne moj brat i krene na putovanje u neki drugi grad. Na putu ga meðutim napadnu razbojnici, svuku ga, i istuku, i odsijeku mu oba uh a. Kada sam ja zatim doèuo o njegovu zlu udesu, po ao sam za njim, tim to sam uzeo sa sobom za njega haljine. I ja ga potajno dovedem u ovaj grad, i dadnem mu dnevni cu, da mo e jesti i piti.' BRIJAÈEVA PRIÈA 0 SVOME ESTOM BRATD. ' to se napokon tièe mojega estog brata, o gospodaru pravovjernih, toga, kojemu su bile odsjeèene obje usne, on je bio dospio u siroma tvo. Jednoga dakle dana on izaðe, kako bi ne to isprosio, èime bi mogao odr avati svoj ivot. I usput odjednom ugleda nek u lijepu kuæu sa irokim i visokim trijemom. A na ulazu su sjedili u kopljenici, koji su pu tali unutra i odbijali. Tako upita moj brat jednoga od onih, koji su ondje s tajali, i taj mu rekne: 16 Ono to se svlaèi s vlastitoga tijela i pru a optu enomu, to predstavlja uvijek svojevrsno obeæanje milosti. 39 Tridesetitreæa noæ Ova palaèa pripada jednom odvjetku Barmekida17. Tada on priðe k vratarima i zamoli ih za neki dar. Oni meðutim reknu: Uði kroz velika kuæna vrata, i na æe ti gospodar dati, to eli ! On dakle ude u predvorje, i neko vrijeme poðe dalje, i doðe u stambenu zgradu naj veæe ljepote i sjaja, poploèenu mramorom i zastrtu sagovima, a u sredini je bio cvje tni vrt, kojemu slièna on jo nikada nije vidio. Tada moj brat zastane neko vrijeme bez rijeèi od zaprepa tenja i nije znao, kamo da usmjeri svoje korake. Ali on zatim poðe prema gornjem kraju dvorane, i ondje naðe nekog èovjeka lijepa lica i brade. Kada je taj ugledao mojega brata, on ustane, nazove mu dobrodo licu i upita ga, kako j e. A on ga izvijesti, da se nalazi u nu di. Po to je ovaj saslu ao rijeèi mojega brata, on mu izrazi svoju srdaènu suæut, pograbi svoju haljinu, razdere je i povièe: Kako to! Zar sam ja u nekom gradu, u kojemu tebe muèi glad? Tako ne to ja ne mogu podnositi! I on mu obeæa svako dobro i rekne: Ti mora bezuvjetno sa mnom dijeliti moj stol. Dobri gospodaru - odgovori moj brat - ja ne mogu vi e èekati, jer zaista, ja sam stra no gladan. Tada on uzvikne: Hej, Deèko! Donesi umivaonik i ibrik18! A okrenut k mojemu bratu: Priði, o moj goste, i operi si ruke! 17 Barmekidi su bili na glasu zbog svoje plemenitosti i irokogrudnosti, a o d njih se u 1001 noæi najèe æe spominje D a'far, veliki vezir baghdadskog kalifa Harun erRa ida, pogubljen od samoga kalifa 803. godine. 18 Bakreni vrè za vodu. Brijaèeva prièa, o svome estom bratu I moj brat poðe, da si opere ruke, ali ne ugleda niti ibrika ni umivaonika. Ali je gospodar kuæe pravio pokrete, kao da si pere ruke, a zatim povièe: Donesite stol! Ali moj brat ponovo ni ta ne ugleda. Tada ovaj rekne mojemu bratu: Molim, uzimaj od ovoga jela, i nemoj se stidjeti!

I on je pokretao ruke ovamo i onamo, kao da jede, tim

to je rekao mojemu bratu

: Zaprepa ten sam, da ti tako malo jede . Ti se ne smije sustezati od jela, ja ipak znam, kako si gladan. I moj brat poène èiniti, kao da jede, dok je domaæin govorio: Uzmi, i osobito obrati pa nju na ovaj lijepi kruh i na njegovu bjelinu! Ali moj brat jo uvijek nije vidio ni ta. Zatim on u sebi rekne: Ovaj èovjek voli, da od ljudi pravi budale. I on odgovori: Dobri gospodaru, ja u èitavome svom ivotu nisam vidio ni ta ljep e od ovoga bijelog kruha, i nisam takoðer ni ta slaðe okusio. Onaj rekne: Taj je kruh ispeèen od jedne od mojih robinja, koju sam ja kupio za petstotina dinara. Zatim kuæedomaæin povièe: Hej deèko! Donesi kao prvu zdjelu mesnatu pa tetu, i stavi u nju prilièno mnogo masti! A mojemu bratu rekne: O moj goste, jesi li ti vidio ne to bolje od ove pa tete? Tako ti mojega ivota, jedi, i ne budi stidljiv. I on ponovo vikne: 41

Tridesetitreæa noæ - Hej, deèko! Donesi nam paprika od tovljena pileta. I rekne mojemu bratu: - Hajde, jedi, o moj goste, jer ti si gladan, i to ti je potrebno! Moj brat poène micati èeljustima, i èinio je, kao da vaèe, dok je gospodar kuæe naruèivao jedno jelo za drugim i njemu ipak nije ni ta iznosio osim ponuda, neka jede. I nap osljetku on vikne: Hej, deèko! Donesi nam piliæe nadjevene pistacijom19. A mojemu bratu rekne: - Tako ti tvojega ivota, o moj goste, ja sam ove piliæe tovio takoðer pistacijama. Jedi zato ne to, to jo nikada u svome ivotu nisi jeo! - O moj gospodaru - odgovori moj brat - to je ne to dobro. I domaæin uèini rukom pokret, kao da ugurava mojemu bratu zalogaj u usta, i bez p restanka je gladnomu nabrajao jela i opisivao ih, sve dok njegova glad nije post ala tako estokom, da je naj udnije èeznuo za kakvim komadom jeèmena kruha. Onaj meðutim u pita: - Jesi li ti vidio to bolje od zaèina u ovim jelima? Moj brat rekne: - Nikada, o moj gospodaru! - Jedi koliko ti srce eli, i nemoj biti stidljiv! - rekne onaj. Ali gost odgovori : - Dovoljno sam se najeo. Tada taj èovjek vikne: - Odnesite to, i donesite poslastice! A mojemu bratu rekne: Jedi od ovoga, to je izvrsno! Jedi od ovih hurma ica. Tako ti mojega ivota, jedi te tu hurma ice, prije nego to iz njih iscuri erbet! 19 Pistacija (pistaè) je tr lja. 42 Brijaèeva prièa o svome estom bratu - Nikada ja ne bio li en tebe, dobri gospodaru! - odgovori moj brat, i zapita ga o kolièini mo usa u hurma icama. - Tako ih ja dajem uvijek pripravljati - odgovori on. U svaku se hurma icu sta vlja pola miksala mo usa i èetvrtina miksala ambre. Za vrijeme je svega toga moj brat stalno pokretao glavu i usta i èeljusti ovamo i onamo. Onaj jo rekne: Jedi od ovih mandula, i ne budi stidljiv! Ali moj brat odgovori:

- O moj gospodaru, ja sam stvarno sit, i ne mogu vi e pojesti ni jedan komad. Na to kuæedomaæin: - O moj goste, ako ti hoæe jesti i istovremeno si gledati ove lijepe stvari, tada ipak - o Allah! o Allah - nemoj ostati gladan! Ali moj brat odgovori: - O moj gospodaru, tko pojede od svih tih jela, kako bi taj mogao ostati gladan? Nato on promisli, i rekne sebi samomu: - Pripremit æu mu neku podvalu, kojom æu ga odvratiti od takva èinjenja! Sada domaæin povièe: Donesite nam vino! I sluge su pokretale rukama u zraku, kao da donose vino. Zatim on pru i mojemu bratu pehar i rekne: - Uzmi ovaj pehar, pa ako ti se ono svidi, dadni mi to do znanja! - O moj gospodaru - odgovori on - ono je izvrsno. Ali sam ja navikao piti sa mo dvadeset godina staro vino. - Tada pokucaj na ova vrata rekne domaæin jer boljega vina ne mo e piti! 43 TridcsctitreM noæ S tvojim dobrostivim dopu tenjem - rekne moj brat, i pokretao je svoju ruku ka o da pije. Za tvoje dobro i zdravlje! uzvikne domaæin te kuæe, i uèini pokret, kao da pije. Nato pru i mojemu bratu jo jedan pehar, a taj ga prinese k ustima i uèini, kao da se opio. I on neoèekivano pograbi domaæina, podigne ruku, tako da mu se mogla vidjet i golota njegovih pazuha, i zadade mu udarac po iji, da je prostorija od njega od jeknula. Zatim ga pogodi drugim udarcem. Ali domaæin gromko povièe: Sto to treba znaèiti, ti zemaljski otpade? . Dobri gospodaru, ti si svojemu robu ukazao toliko mnogo dobra, pustio si ga u svoju kuæu, i dao si mu jesti od svojih jela. I dao si mu da pije staro vino, sve dok on nije postao pijanim i razuzdanim u svom pona anju prema tebi ali si ti odv eæ plemenit, a da mu ne bi oprostio njegovu budalastost i njegov ispad. Kada je ovaj èuo rijeèi mojega brata, on se grohotom nasmije i rekne: Ja sam se dugo alio s ljudima i prijateljima spremao podvale, ali jo nikada nisam susreo nekoga, koji bi imao dovoljno strpljenja i smisla za alu, da pristane na sve moje hirove, osim tebe. Stoga ti sada opra tam, i ti sada treba stvarno postati mojim drugom za stolom, i nikada me ne napu tati. Nato on zapovijedi, neka se zbilja iznesu te prije toga spomenute vrste jela. I on je jeo s mojim bratom, dok se obojica nisu zasitili. Zatim su pre li u odaju za piæe i ondje na li djevojke, sliène Mjesecima, koje su pjevale svakojake pjesme i svirale na svakojakim glazbalima. Ondje ostanu pri piæu, sve dok pijanstvo nije st eklo nad njima vlast, i dok gospodar kuæe nije poèeo postupati s mojim bratom kao s nekim prisnim prijateljem, tako da je on postao poput njegova brata. Onaj ga je vrlo zavolio i poklonio mu je poèasnu haljinu. Sljedeæeg jutra njih dvojica poènu iznova rasipati i pijanèevati, i tako su dalje iv jeli tijekom dvadeset godina. 44 Brijaèeva prièa o svome estom bratu Tada onaj èovjek umre, i sultan prigrabi u svoj posjed svo njegovo bogatstvo i poène iz mojega brata cijediti njegove u teðevine, sve dok nije postao prosjakom, koji ne posjeduje vi e ni ta. Moj brat meðutim napusti grad, i pobjegne iz njega nasumce. Na putu ga spopadnu Beduini20, svezu ga, i odvuku ga u svoj logor. A taj, koji ga je zarobio, ga poèn e muèiti i govoriti: Otkupi od mene svoj ivot svojim novcem, inaèe æu te ubiti! Moj brat poène plakati i uzvikivati:

Tako mi Allaha, ja nemam ni ta. Ali ja sam tvoj zarobljenik. Uèini dakle sa mnom, kako hoæe ! Beduin ubrzo potegne no , odsijeèe mojemu bratu usne, i sve nasrtljivije poène zaht ijevati novac. No taj je meðutim Beduin imao lijepu enu. Ona se u odsutnosti svojega supruga za dr avala u blizini mojega brata, a htjela gaje sabla njavajuæi ga - navesti na jebanje . Ali se on suzdr avao od nje. Jednoga ga dana ona opet poène zabla njavati. Tada se o n s njome poène aliti, i pusti je da mu sjedne na njegovo krilo, kad li iznenada uðe taj Beduin. Èim je ugledao mojega brata, on na njega povièe: Jao tebi, prokleti nitkove, hoæe li mi sada jo zavoditi moju enu? I on izvuèe no , i odsijeèe mojemu bratu kurac. Zatim ga natovari na devu, odvede g a u planine, i ostavi ga samoga. Ondje su pokraj njega prolazili putnici. Oni ga prepoznaju, dadnu mu jesti i piti, a meni donesu izvije æe o njegovu stanju. Ja odm ah poðem k njemu, dadnem mu da uzja i, i dovedem ga natrag u grad. Ondje mu izdam to liko mnogo, da od toga mogne ivjeti. Sada sam do ao k tebi, o gospodaru pravovjerni h, i nisam se htio opet vratiti, prije nego to sam ti sve isprièao. To bi bilo daka ko neuljudno, jer ja imam na vratu estero braæe, za koju se brinem!' 20 Beduin (arapski: badavi = pustinjski) je u izvornom znaèenju te rijeèi stan ovnik pustinje, dakle èovjek bez stalna boravi ta, a potom i skitaè. Odatle ta rijeè ima èesto i negativnu konotaciju - skitnica. 45 Tridesetitreæa noæ Kada je gospodar pravovjernih èuo moju povijest, i sve ono, to sam mu isprièao o s vojoj braæi, on se tada nasmije i rekne: - Ti govori istinu, o Sutljivèe, Ti si zaista èovjek od malo rijeèi, i kod tebe se n e mo e naæi nikakve nametljivosti. Sada se meðutim iseli iz ovoga grada, i skrasi se u nekome drugome! Zatim me progna, i dadne da me se otpravi pod stra om. Zatim se ja otputim u tuði nu, i poènem putovati po zemljama, sve dok nisam tloèuo o njegovoj smrti, i o stupan ju na prijestolje jednoga drugog kalifa. Tada se ja vratim u prijestolnicu, i naðe m svoju braæu mrtvu, i namjerim se na ovoga mladiæa, kojemu sam uèinio najljubaznije u sluge. Jer da nije bilo mene, on bi bio ubijen. Ali mi on sada pripisuje ne to, to uopæe ne le i u mojoj naravi. Jer to, o vi gospodo, to on o meni govori o nametljivos ti, su prazne rijeèi. Da, upravo sam poradi toga mladiæa proputovao kroz mnoge zemlj e, sve dok nisam do ao u ovaj kraj i susreo ga kod vas. Zar to nije, vi cijenjena gospodo, znak mojega èasnog postupanja?' A ovo je ZAVR ETAK GRBAVCEVE POVIJESTI. Tada rekne krojaè kralju od Kine: Kada smo saslu ali brijaèevu pripovijest i upoznali njegovu brbljavost, i sada v eæ saznali, daje on ovomu mladiæu vrlo na kodio, polo imo ruke na njega i zatvorimo ga, a zatim u miru sjednemo, i poènemo jesti i piti, i sveèana gozba poprimi lijep tok, sve dok nije odjeknuo poziv na popodnevnu molitvu. Moja me meðutim ena primi kisela izraza lica, i rekne: 'Ti sebi uvijek prireðuje radosti i zadovoljstva, a ja sjedi m ovdje turobna. Ako me ti sada ne izvede , i ako mi za ostatak dana ne pribavi ne to razonode, ja æu presjeæi vrpcu izmeðu nas, a to znaèi moju rastavu od tebe.' Stoga sam je izveo, i mi smo se zabavljali sve do vremena noænog obroka. I na 46 Zavr etak grbavcevc povijesti putu ka kuæi sretnemo ovoga grbavca, koji je bio prepun vina i pjevuckao ove stiho ve: Bistra je èasa i bistro je vino. Èini se da su jedno drugomu posve nalik. Prvo je to vino, a ne pehar. Zatim je to pehar, a ne vino. I tako ga ja pozovem, da s nama objeduje, i izaðem da kupim peèene ribe. Zatim sj ednemo, da jedemo. I moja ena uzme komad kruha i zalogaj ribe, i gurne mu oboje u usta. On meðutim proguta naopako, i umre. Tada ga ja ponesem, i donesem ga na luk

av naèin u kuæu ovoga lijeènika, toga idova. I lijeènik ga na lukav naèin ubaci u kuæu toga pravitelja. A upravitelj ga na lukav naèin baci na put toga kr æanskog prekupca. To je moja povijest i povijest onoga to mi se juèer dogodilo. Pa zar ona nije èudnovatija od grbavèeve povijesti?' Kada je kralj od Kine saslu ao krojaèevu prièu, on poène kimati glavom od radosti, po ka e svoje zaprepa tenje, i rekne: - Pripovijest je o tome mladiæu i nametljivome brijaèu stvarno zabavnija i ljep a od pripovijesti o tome grbavom obmanjivaèu. Nato on zapovijedi jednomu od svojih komornika, da ode s krojaèem i da oslobodi brijaèa iz zatvora, i rekne: elim ga èuti kako govori, i to treba biti spasenje za sve vas. Zatim æemo meðutim pokopati grbavca..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 47

/ve dalje, s poslanicima na èelu, sve d ok nije pro ao dan i spustila se noæ. Tada su sjahali i ondje kroz noæ uzeli poèinak. I kada je Ali ah dopustio da nastane jutro, uzja u i po ure bez prestanka dalje, voðeni od poslanika, tijekom dvadeset dana. Zatim, o veèeri dvade-setiprvoga dana, doðu u j ednu rijeènu dolinu, prostranu i iroku, ~unu lisnata drveæa i grmlja. Tu vojnici sja u, podignu atore i razdijele se na desno i lijevo. Vezir Dandan i poslanici kralja Afri-diina su logorovali u sredini ove doline. arkan zaostane, dok su vojnici pri stizali neko vrijeme poslije njih, sve dok nisu svi sjahali i razasuli se po obr oncima doline. Tada on pusti svom konju uzde, jer se htio izvijestiti o dolini i osobno preu zeti stra u. Zatim pomisli na opomenu svojega oca i na to, da se nalaze na graniènom podruèju grèke zemlje i na neprijateljskom tlu. Tako on zapovijedi svojim momèadima i svojima tjelesnim stra arima, neka logoruju u blizini vezira Dandana, a on sam od ja i na svome konju, uzdu ruba doline, sve dok nije pro la èetvrtina noæi. Tada postane u moran, i obuzme ga pospanost, tako da nije vi e mogao petom poticati konja. No on je bio navikao na to, da tijekom jahanja spava, pa kada ga je svladao umor, on z aspe. Konj je meðutim s njime mirno i ao dalje sve do ponoæi. Tada doðe u jedan od onih gu tika, u kojima raste bujno raslinje. Ali se Sarkan nije probudio prije, sve dok nije konj poèeo kopitom udarati po zemlji. Iznenada se trgne i naðe se usred drveæa. Mjesec se popeo visoko nad njim i pustio svoje svjetlo da zraèi na istok i zapad. a rkan se prestra i, kad je ondje vidio sebe samoga, i izrekne izreku, koja nikoga, tko je izrièe, ne ostavlja da bude u zabuni: Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguæega! 181 Èetrdesetikstd noæ Ali dok je on iz straha pred divljim zvijerima jahao dalje, gledaj, tada izli je Mjesec svoju svjetlost preko stanovite livade nalik raju, i on zaèuje dra esne gl asove i glasan razgovor i smijeh, kakav za-robljuje mu ka srca. Tada kralj Sarkan side sa svojega konja, sve e ga o jedno drvo i poðe malo dalje, sve dok nije do ao do nekog potoka s tekuæom vodom i èuo neku enu kako kazuje na arapskome: - Tako mi Mesije, ne, to nije pristojno od vas! Ali æu ja svaku, koja prozbori jo jednu rijeè, baciti na tlo i svezati joj ruke na leðima njezinim vlastitim pojaso m. Kroz to je vrijeme Sarkan i ao dalje u smjeru glasa, dok nije do ao do ruba gu tika . * I gledaj sada, * potoèiæ otjeèuæi ubori, * ptièice veselo skakuæu, * gazele se igraju u risnoj suglasnosti, * divlje krave mirno pasu na rudini * i sve ptièice pjevaju ve dre napjeve * od kojekakve vrste veselim jekom, * cijelo je mjesto bilo pokriven o arenim cvjetnim sagom, * kako neki pjesnik u ovim stihovima opisuje: * Zemlja je lijepa samo u svome cvjetnom nakitu, dok preko nje voda uri u veselom t rku. U Svojoj ju je svemoæi stvorio uzvi eni Allah, Koji sve darove, svako dobro udjeljuj e. Kada je Sarkan ondje pogledao oko sebe, prepozna on neki samostan, iz èijih se zidova podizala na mjeseèini visoko u zrak tvrðava. A unutar je samostana takoðer bio potok, koji je otjecao u ove livade. Ondje je sjedila neka ena, a pred njome je s tajalo * deset djevojaka nalik Mjesecima, * koje su imale na sebi svakojaki naki t * i bogate haljine predivne za pogled, * sve djevice, onakve kakve su opisane

u ovim stihovima: * Livada zraèi u divnome sjaju Bijelima ondje, èednim djevicama. 182 V Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Jo dra esnijom biva njihova ljepota i ljupkost Zahvaljujuæi njoj, braniku divne èestito sti. Svaku od djevica zarobljuje nje nim pokretom i tako mekim pogledom. One pu taju kose da im se spu taju dolje, Sliène gustim grozdovima na trsju. One oèaravaju svojim oèima, Oda ilju strijele sigurne u pogodak. Odlaze odatle, i pobjeðuju Vode mu karaca, isku ane u okr aju. arkan pogleda tih deset djevojaka, i ugleda meðu njima curu, koja je bila nalik U tapu: valovite kose i bijeloga i jasnog èela, plavih, velikih oèiju i kovrèavih uvojak a na sljepooènicama, * savr enu u svome biæu i dr anju, * kako je nje no o njoj pjevao pje snik: * Pogledala me je zraèeæi svojima svijetlim oèima, A njezin je divan stas posramljivao d r ak koplja. Tako je stajala pred nama sa svojim crvenim obrazima, Na kojima je le ala svaka moguæa ljepota sa svojim dra esnim sjajem. Punina se njezinih uvojaka ukazuje zbog njezina lica kao noæ, kada jutro radosti o svanjuje iz njezine tame. 183 Èetrdesetikstci noæ Sada zaèuje arkan kako ta djevojka govori: - Dolazite, da se s vama hrvam, prije nego to zaðe Mjesec i doðe jutro! Tada su joj one prilazile jedna za drugom, a ona bi ih odmah bacala na zemlju i svezivala bi ih njihovim pojasevima. Nije se prije prestajala s njima hrvati i njih bacati na zemlju, sve dok ih nije sve odreda pobijedila. Tada joj se meðuti m stara ena, koja se nalazila pred njome, obrati i rekne joj kao u nekom gnjevu: - Ti kurvo, zar se ti raduje , kada te djevojke baca na zemlju? Gledaj, ja sam stara ena, a ipak sam ih èetrdeset puta bacila! Sto se ti dakle ima koèoperiti? Ali ako ima snage, da se sa mnom hrva , tada to uèini! Zatim æu te ja zgrabiti i staviti ti glavu meðu noge! Tada se cura nasmije i izvana, ali je iznutra bila puna gnjeva, pa skoèi na noge i upita staru: - Gospoðo Dhat ed-Davahi63, tako ti Mesije, hoæe li se ti sa mnom stvarno hrvati, ili se ali ? Ova odgovori: Da!..." Tada primijeti Sefrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 63 Dhat ed-Davahi znaèi doslovce ena od Nesreæe (ili bolje: ena od Zle Kobi), je r davdhi na arapskome znaèi nesreæa u smislu zla kob. Zato bi mo da najjasniji prijevo d njezina imena bio naprosto Zlokobnica. 184

Ali kada je poèela I èetrdesetisedma noæ 1 t ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Dhat ed-Davahi, kada je cura upi tala: - Tako ti Mesije, hoæe li se ti sa mnom stvarno hrvati, ili se ali ? odvratila: Dabome, ja se s tobom hoæu stvarno hrvati!

Pri svemu je tome arkan gledao. Sada cura povièe: Hajde, u hrvaèku borbu, ako ti za to ima snage! Kada je stara to èula, ona dospije u estok bijes, a dlake se usprave na njezinu tijelu kao èekinje nekoga bodljikavog praseta. Kada je zatim cura po la ravno prema njoj, stara joj rekne: Tako mi Mesije, ja æu se s tobom hrvati samo, ako sam gola, ti kurvo! Tada stara uzme neki svileni rubac, razve e si gaæe, segne rukom pod haljine i st rgne ih s tijela. Rubac pak razmota i obavije ga oko trupa, tako daje izgledala kao celavoglava 'ifritkinja64 ili zmija pjegava tijela. Zatim se ona pogne prema naprijed i rekne curi: Ti uèini to isto! 64 ena-vrag. 185 V

Cetrdesetisedma noæ Kroz to je vrijeme Sarkan obje promatrao, gledao si je nakazan lik stare i sm ijao se. Nakon to je stara to uèinila, cura uzme jemenski rubac i dvaput si ga omot a oko struka. I ona odbaci svoje gaæe, i poka e dva bedra od alabastera s kristalnim bre uljkom nad njima, glatkim i oblim, i trbuh, koji je iz svojih naboriæa zapahiva o mo us i bio poput lijehe anemona, a njezine su grudi nudile pogledu dvije sise, koje su bile nalik na dva nara. Opet se stara pogne prema naprijed, i sada obje pograbe jedna drugu. Sarkan podigne glavu prema nebu i poène se moliti Allahu, da ta ljepotica uzmogne pobijediti babetinu. Odjednom se cura sagne pod staru, pogr abi je lijevom rukom za pojas od rupca, desnom oko ije i grla, i objema je visoko podigne. Stara se meðutim poène otimati, kako bi se oslobodila iz njezinih ruku, i pri tome padne na leða. Tada su se njezine noge ispru ile visoko prema gore, i na Mj eseèevoj su se svjetlosti mogle jasno vidjeti njezine dlake. I ona dvaput silno pr dne, pri èemu je jedan isprd podigao vrtlog pra ine na zemlji, dok je drugi otpario sve do neba. Tada se Sarkan poène smijati, sve dok nije pao na zemlju. Zatim opet skoèi na noge i isuèe svoj maè i obazre se na desno i na lijevo. Ali ne ugleda nikoga osim stare, koja je le ala na leðima, i on u sebi rekne: Tko te je nazvao Dhat ed-Davahi, taj nije slagao! Ti si ipak mogla poznavati njezinu snagu prema onomu, to je bila uèinila s drugim protivnicama. Zatim on priðe bli e k njima, kako bi slu ao, to se meðu njima dogaða. Cura meðutim priðe aroj, dobaci joj neki tanki svileni al, opet joj navuèe haljine i isprièa joj se s ri jeèima: - Gospoðo Dhat ed-Davahi, ja sam te htjela samo baciti na tlo, ne sve to ostalo, to ti se zbilo. Ali si se ti htjela iskoprcati iz mojih ruku. Ipak, hvala budi Allahu, sve je dobro pro lo! Ova joj meðutim ne dadne nikakav odgovor, nego ustane i ode posramljena odatle, sve dok nije i èezla s pogleda. Dok su dakle djevojke ondje le ale svezane i cura tu stajala sama, Sarkan u sebi rekne: i 186 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Svaki sluèaj ima svoj razlog. To je ipak bila samo moja sreæa, da me je spopao san i da me je konj donio ovamo. Mo da ova cura i te druge, koje su s njome jo trebaju postati mojim plijenom. On dakle ode do svojega konja, uzja i ga i podbode ga. Tada konj poleti s njime kao strijela odapeta s luka. U ruci je dr ao svoj maè, isukan iz korica, i on istis ne bojni poklik: Allahu Akbar!65 Kada ga je cura ugledala, ona skoèi na noge i dohvati sigurnom nogom obalu poto ka, koji je bio irok punih est lakata, i jednim ;edinim skokom skoèi na drugu stranu . Ondje se visoko uspravi i dovikne zvonkim glasom: Tko si ti, momèe, da remeti na e zadovoljstvo, i to s isuka

nim maèem, kao da napada na neku vojsku? Odakle dolazi , i kamo ide ? Govori po istini, jer istina æe ti donijeti vi e koristi. Nemoj lagati, jer la je svojstvo prostaèkih momaka! Nema sumnje, ti si noæas zalutao s puta, tako da si do ao na ovo mjesto, s kojega bi bijeg bio za tebe najbolji plijen. Jer ti stoji ovdje na livadi, na kojoj æe nam èetiritisuæe vitezova doæi u pomoæ, èim ja istisnem samo jedan jedini krik. Kazuj, to hoæe ? Ako eli , da te mi dvedemo na pravi put, mi æemo to uèiniti. Ili ako eli pomoæ, mi .emo ti je pru iti. Kada je Sarkan, saslu ao njezine rijeèi, on odgovori: Ja sam stranac i musliman, i noæas sam izjahao sam, da potra im neki plijen. Ali nikakav ljep i plijen nisam mogao naæi u ovoj Mjesecem obasjanoj noæi od ovih ovdje deset djevojaka. Njih æu uzeti i s njima æu se vratiti k svojim drugovima. Tada ona rekne: Znaj, da ti neæe steæi nikakav plijen. Ove djevojke neæe, tako mi Allaha, nikada postati tvojim plijenom. Zar ti nisam rekla, da je la prostaèka? 65 Bog je Najveæi! 187 Tako mi Mesije, kada se ne bih bojala toga, da æu imati na savijesti tvoju smrt, ja bih istisnula krik, koji bi protiv tebe ovu livadu ispunio bojnim konjima i junacima. Ali imam sa aljenja prema strancu. Ako ti dakle sada eli plijen, ja te izazivam, da sja i sa svojega konja i da mi se zakune svojom vjerom, da mi se neæe pribli iti ni sa kakvim oru jem, i zatim æemo se hrvati, ja i ti. Ako ti mene obori , tada me stavi na svojega konja i uzmi nas sve kao plijen. Ali ako ja oborim tebe, onda si ti u mojoj vlasti. Zakuni mi se to, jer ja se bojim tvoje izdaje, a ovo je poznata izreka: * 'Gdje je vjerolomstvo uroðeno, * ondje je svako povjerenje izgubljeno!' * Ako se dakle hoæe zakleti, ja æu doæi prijeko i priæi ti. Sarkan, koji je veæ postao eljan, da je zarobi, rekne u sebi: Ona ne zna da sam ja silan junak. I tako joj on dovikne: Uzmi od mene neku zakletvu, kakvu hoæe i kakvu dr i obvezujuæom, da ti se ja neæu ni sa èim pribli avati, sve dok ti ne bude spremna i ne ka e : 'Priði, da se s tobom hrvam!' Tek æu ti se tada pribli iti. Ako me ti obori na zemlju, ja imam novaca, da sebe otkupim. A ako ja tebe oborim, tada mi je to lijep plijen! Djevojka rekne: Ja sam s tim sporazumna! Sarkan se meðutim nad time zaprepasti i rekne: Tako mi Proroka - blagoslovio Ga i pozdravio Allah! - ja sam takoðer sporazuman s tim! Tada ona rekne: Zakuni mi je Onim, koji je tijelu dao ivot i od koga je èovjeèanstvo dobilo zakone, da æe , ako mi se pribli i sa zlom, umrijeti izvan islamske vjere! 188 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana arkan odgovori: Tako mi Allaha, èak i ako bi me kadija pozivao na zakletvu, pa makar taj bio i nadkadija, on ne bi nalagao nikakvu takvu zak letvu! Zatim joj se on zakune svim onim, to je zahtijevala, i prive e konja o neko drvo . Ali bio je utonuo u more misli i sam je sebi govorio: Slava neka je Njemu, koji ju je stvorio iz kapi prezrene vode66!

Nato se on opa e i spremi se za hrvaèku borbu i dovikne curi: Doði natrag preko rijeke! Ona nato uzvikne: Nije na meni, da ja dolazim k tebi. Ako hoæe , tada ti doði k meni! To ne mogu rekne on. A ona: O mladiæu, ja æu doæi k tebi. Zatim ona podigne svoj skut i preskoèi k njemu na drugu stranu rijeke. I on joj priðe i pogne se naprijed i pljesne rukama. Ali ga njezina ljepota i dra esnost uèini zbunjenim. Jer on je vidio njezin lik, * koji je bio obojan posredstvom ruke Sv emoæi, * ivopisnim vilinskim li æem, * i njegovan od ruke Providnosti, * koji je poljub io Zefir sreæe * i èiji je nekoæ porod pozdravila sretna zvijezda. * Sada mu djevojka priðe i pozove ga: O muslimane, ovamo, i daj da se hrvamo prije nego to osva ne jutro! 66 Kur'an 22,5: "O ljudi, ako vi sumnjate u pro ivljenje, znajte da smo vas stvorili od zemlje, zatim od kaplje, zatim od mesa skladnog ili neskladnog, da v am objasnimo." Pod kapljom se ovdje misli se na spermu. Dodajem jo samo to, da se svi u bilje kama ispod crte citirani Ajeti reèenièni skupovi ili reèenice ili dijelovi reèenica) temelje na prijevodu Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina Èau eviæa: Kur'an Èasn . Stvarnost, Zagreb, 1989. 189 Èetrdesetisedma noæ I ona zasuèe u vis rukav jedne ruke, koja je bila nalik svje em vrhnju, tako da j e cijela livada postala sjajnom od njezine bjeline. I Sarkan je bio zaslijepljen . Ali se on opet pogne naprijed i pljesne rukama. Ona uèini isto, i tada pograbe j edno drugo. Oboje su obuhvatili i obgrlili jedno drugo i poènu se hrvati. Ali kada je njegova ruka skliznula na njezin vitak trup i vrhovi njegovih prstiju dotakl i meke nabore njezina trbuha, njegovi udovi tada obamru, on zastane kao uzdrman nesreæom, njegovo se tijelo strese kao u groznici, poène drhtati kao perzijska trska u umnoj oluji. Tu ga ona podigne i baci ga na zemlju i sjedne na njegove grudi, guzovima, koji su nalikovali pje èanim bre uljcima. I njegova du a izgubi vlast nad njeg ovim razumom. Ona mu rekne: - O muslimane! Ubijati kr æane va i kod vas kao dopu teno. Sto ka e sada na to, ako te ja ubijem? On odgovori: - O gospodarice, to govori o tome, da bi me ti mogla ubiti, to nije dopu teno. J er Muhammed, na Prorok blagoslovio Ga Allah i pozdravio Ga! - nam je zabranio ubi jati ene i djecu, starce i redovnike! - Ako je va em Proroku takvo to objavljeno, onda se prilièi, da uzvraæamo isto isti m. Ustaj! Ja ti poklanjam tvoj ivot. Jer dobroèinstvo nikada nije izgubljeno kod on oga, koji je roðen od ene. Zatim se ona podigne s njegovih grudiju. Sarkan ustane i otrese pra inu sa svoj e glave, koja je do la od borbe protiv jednoga od stvorenja iz krivoga rebra67. Al i ona nagne svoju glavu i rekne mu: - Nemoj se sramiti! Kako je meðutim to moguæe, da jedan, koji dolazi u zemlju Grka u potrazi za pljaèkom i hoæe pomoæi kraljevi ma protiv kraljeva, nema dovoljno snage, da se brani protiv jedno ga stvorenja od krivog rebra? 67 Mojsije I 2,21.22: "Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka i on zaspe , i izvadi mu jedno rebro, i mjesto zatvori mesom. Od rebra, koje je uzeo èovjeku, napravi Jahve, Bog, enu i dovede je èovjeku." 190 Povijest kralja }Omam ibn en-Nu'mana Nato on odgovori: To se nije dogodilo zbog nedostatka snage u meni! Ti me nisi bacila na tlo zahvaljujuæi svojoj snazi, ne, tvoja me je ljepota savladala. Ako mi htjedne dopustiti jedan drugi ogled, to bi bio

poklon tvoje milostivosti. Ona se nasmije i rekne: - Ja æu ti ispuniti tu elju. Ali su ove djevojke dugo bile svezane, i njihove su ruke i bokovi umorni, i to je pravo, da ih odve em, jer novi æe ogled mo da du e trajati. Nato ona pristupi djevojkama, razve e im njihova uza i rekne im na grèkom jeziku: - Otiðite na neko sigurno mjesto, sve dok se ne slegne elja ovoga muslimana za vama! One odu odatle, dok je Sarkan gledao za njima. Ali su ostale ondje, gdje su o vo dvoje mogle gledati. Zatim oba suparnika priðu jedan drugomu, i on upre svojim grudima protiv njezinih grudiju, ali kada je njegov trbuh dodirnuo njezin, tada ga napusti njegova snaga. I èim je ona to primijetila, podigne ga br e nego blje tava munja i baci ga na zemlju. On padne na leða, a ona mu rekne: - Ustani! Poklanjam ti po drugi put ivot. Prvi sam te put po tedjela za volju tvojega Proroka, jer on ne dopu ta, da se ubija ju ene. Drugiput to èinim zbog tvoje slaboæe i za volju tvojih mladih godina. Ali ja tra im od tebe, ako u muslimanskoj vojsci, koju je izaslao 'Omar ibn en-Nu'man, kako bi pomogao kralju od el-Konstantinije, ima netko, tko je sna niji od tebe, tada ga po alji k meni i reci mu o meni! Jer u hrvaèkoj borbi ima razlièitih naèina, umijeæa i zahvata, kao to su finta, prednji zahvat, rameni zahvat, no ni zahvat, ugriz za bedro, udarac nogom i prepletanje nogu. Tada Sarkan uzvikne, dok je bijes na nju u njemu rastao: - Tako mi Allaha, moja gospodarice, da je u pitanju majstor es-Safadi ili majstor Muhammed Kaimal, ili Ibn es-Saddi u vre menu svojega sjaja, ja se ne bih obazirao na ta umijeæa, o kojima ti pripovijeda . Ali ti me, o gospodarice, nisi tako mi Allaha 191 Cetrdesetisedma noæ svladala svojom snagom, nego kada si mi svojom guzicom zaèarala osjetila. Jer mi m u karci iz Mezopotamije iznimno volimo puna bedra, i tako mi nije ostalo niti razu ma ni uvida. Ali ako hoæe , sada se treba sa mnom hrvati, dok ja imam uza se svoj raz um. To je sada treæi ogled za mene prema pravilima umijeæa. Ja sam sada takoðer natrag zadobio svoju svje inu. Kada je saslu ala njegove rijeèi, ona rekne: to ti jo oèekuje od ovoga hrvanja, o pobijeðeni? Onda do ði. Ali znaj, ovo je posljednji ogled! Zatim se ona pogne naprijed i izazove ga na borbu. Sarkan se takoðer pogne, i p oène se hrvati sa svom ozbiljno æu i pa ljivo se èuvao, da joj ne podlegne. Tako su se obo je hrvali neko vrijeme. Cura je osjetila u njemu stanovitu snagu, koju prije tog a nije bila primjeæivala, i ona rekne: - O muslimane, sada si na oprezu. - Da - odgovori on - ti zna , da mi preostaje samo jo ovaj jedan ogled s tobom, i da æe poslije toga svatko otiæi svojim putem. Tada se ona nasmije, a on joj se takoðer nasmije u lice. Dok se to zbivalo, uhv ati ga ona iznad bedra, neoèekivano ga pograbi za bedro i baci ga na zemlju, tako da je le ao na leðima. Sada mu se ona naruga rijeèima: - Jesi li ti mekinjojed? Ili neka beduinska kapa, koja pri svakom dodiru pada, ili otac vjetrova68, kojega otpuhne da ak zraka? Fuj, bijednice! Zatim ona jo doda: - Vrati se natrag k muslimanskoj vojsci i po alji nam drugaèije mu karce nego to si ti. Jer tebi nedostaje snaga. Dadni da se meðu Arapima i Perzijancima, Turcima i Dajlamiæanima69 izvikuje, da tko osjeæa u sebi snage, taj neka doðe k nama! 68 Djeèja igraèka. 69 Stanovnici brdovite oblasti u Zapadnoj Perziji. 192

Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Nato ona skoèi na drugu obalu rijeke i dovikne arkanu smijuæi se: - Rastanak æe mi s tobom biti te ak, o moj gospodaru! Otiði prije izlaska Sunca k svojim drugovima, da te ne nadu kr æanski vitezovi i ne nataknu na koplja. Ti nema snage braniti se protiv ena, kako bi mogao izdr ati protiv mu kih vitezova? Sarkan prepla eno povièe za njom, dok je ona, okrenuv i se od njega krenula prema s amostanu: - O moja gospodarice, zar ti hoæe otiæi i ostaviti jadnog stran ca, roba ljubavi, kojemu si slomila srce? Tada se ona okrene, smijuæi se, i dovikne: - Sto hoæe ? Ja æu ti ispuniti tvoju molbu. - Nakon to sam stavio nogu na tvoju zemlju i okusio tvoju slatku ljupkost, ka ko bih se mogao vratiti, a da nisam u ivao od tvojega jela? Gledaj, le im kao rob do tvojih nogu! Ona odgovori: - Samo prostak uskraæuje prijaznu dobrostivost. Poèasti nas u Allahovo ime, neka ti to bude od srca rado dopu teno! Uzja i svog konja i ja i uzdu rijeke nasuprot meni, jer sada si moj gost. Tada se Sarkan obraduje, po uri k svom konju, uzja i na njega i poène odatle jahati njoj nasuprot, dok je ona na drugoj obali i la dalje, sve dok nisu do li do jednoga pokretnog mosta napravljenog od topolovine, koji je visio na èeliènim lancima na èekr cima i koji je bio uèvr æen kukama i lokotima. Kada je Sarkan pogledao na most, gledaj , ondje je bilo onih deset djevojaka s kojima se ona bila hrvala, i èekale su svoj u gospodaricu. Kada je ova do la do njih, jednoj od njih rekne na grèkom jeziku: - Otiði i uzmi njegovog konja za uzde i povedi ga preko u samostan! Tako Sarkan preja i preko mosta, voðen od nje. Bio je meðutim smeten od svega toga, to je vidio, i on rekne u sebi samome: 193 Èetrdesetisedma noæ O, da je samo ovdje kod mene vezir Dandan, kako bi njegove oèi mogle gledati ove mlade djevojke! Zatim se on obrati curi i rekne: O èudo dra esnosti, sada imam dvostruko pravo na tebe. Najprije pravo drugarstva, i kao drugo, jer sam do ao u tvoju kuæu i primio tvoje gostoprimstvo. Ja sada stojim pod tvojom zapovijeðu i tvojim vodstvom. * Ushtjedni mi iskazati samo jo tu milost da sa mnom poðe u zemlju islama, * ondje bi vidjela ponekog viteza hrabra kao lava * i saznala bi tko sam ja. * Kada je èula njegove rijeèi, ona se razgnjevi i rekne: Tako mi Mesije, ti si se prema meni ipak pokazao kao èovjek o troumna duha. Ali sam sada spoznala, kakvo zlo vreba u tvome srcu. Kako se mo e drznuti, da izgovara rijeèi, koje otkrivaju tvoju izdajnièku namjeru? Kako bih ja to mogla uèiniti, kada ipak znam, da nikada ne bih bila opet slobodna, ako bih do la k va em kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu. Jer zaista on nema meni ravne u zidi nama svojih tvrðava, niti u svojim palaèama, makar bio istovremeno gospodar Baghdada i Chorasana, on, koji si je izgradio dvanaest dvoraca, prema broju mjeseci u godini, i u svakom ima inoèa prema broju dana u mjesecu! Ako bih ja do la k njemu, on ne bi pokazi vao nikakvu suzdr anost. Jer prema va oj bih vjeri ja stajala vama na raspolaganju, kao to stoji pisano u va im pismima, gdje to glasi: 'Ili takve, koje va a desna ruka dr i kao robinje'70. Kako mi dakle mo e tako govoriti? A kada govori , da bih mogla vidjeti musli manske junake tako mi Mesije, tada ti govori neistinu. Jer ja sam vidjela va u vojsku, prije dva dana. Kada ste dolazili, nisam primijetila, da ste ulazili kao neka kraljevska vojska, nego kao hor-

70 Misli se na ene zarobljene u ratu, usp. Kur'an 4,3: "Ako se bojite, da n eæete biti pravedni prema siroèadi, vjenèavajte ene koje vam se sviðaju, po dvije, po tri i po èetiri, a ako se budete pla ili da neæete biti pravedni, jednu ili one, koje su u va oj vlasti." Usp. takoðer u En-Nisi 28. i 29. Ta se mjesta odnose na to, da si m uslimani smiju svoje robinje uzimati za prile nice. Abriza se dakle boji, da bi se s njome kao kr æankom postupalo jednako kao s nekom u ratu zarobljenom enom. 194 Povijest kralja ^Omara ibn en-Nu'mana de, koje su se odasvud bez reda sakupile. I kada dalje ka e , da bih ja saznala, tko si ti onda znaj, ja tebi ne ukazujem nikakvu ljubaznost, kako bih te poèastila, n ego ja to èinim samo iz gordosti. Tebi slièan ne bi smio tako razgovarati s meni slièn om, pa makar ti bio takoðer arkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, koji se istaka o kao junak na ega doba! Poznaje li ti Sarkana? - upita on. A ona odgovori: - Da, i znam, da on dolazi s vojskom, koja broji desettisuæa konjanika. I daje poslan od oca, kako bi s tom bojnom silom pomogao kralju el-Konstantinije do po bjede. - O moja gospodarice rekne on ja te preklinjem tvojom vjerom, reci mi to sve to znaèi, da mogu razlikovati istinu od la i i da znam, tko je u tome kriv. - Tako ti tvoje vjere - odgovori ona - kada se ne bih bojala, da se to o men i mo e razglasiti, da ja spadam meðu kæeri Grka, ja bih se usudila i sama izaæi protiv t ih desettisuæa konjanika, i ubiti njihova voðu, vezira Dandana, i svladati njihova j unaka Sarkana. I pri tome se ne bih trebala sramiti. Jer ja sam èitala knjige i us vojila sam si pravila finog pona anja na arapskom jeziku. Ali ti ne trebam opisiva ti svoju odva nost, pogotovo to si sam iskusio moje umijeæe i okretnost u hrvaèkoj borb i i moju nadmoænost. Da je noæas ovdje bio na tvojemu mjestu arkan, i da sam mu ja re kla: 'Preskoèi preko ovog potoka!' - on to ne bi mogao. Htjela bih samo, da ga Mes ija dadne u moje ruke, upravo u ovome samostanu, onda bih ja protiv njega iza la u mu koj odjeæi i zarobila bih ga i stavila u okove..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 195

Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi o sretni Kralju, da je arkan, kada je kr æanska cura tako gov orila i on èuo, da bi ona iza la, ako bi joj on dopao ruku, protiv njega u mu koj odjeæi , i da bi mu htjela staviti okove i lance, nakon to bi ga sa sedla strgla dolje da je on poslije tih rijeèi bio spopadnut gordo æu i osjeæajem za èast i vite kom ljubomoro m. Tako ga je obuzela udnja, da joj dadne, da ga pre-r :zna i da je pograbi. Ali ga je od toga zadr ala njezina ljupkost, i on izgovori u stihu: / ako je ljepotica poèinila jednu jedinu gre ku, Njezine dra i nastupaju kao tisuæu zago vora. Zatim se ona penjala, a arkan ju je slijedio. Gledao je sada u leða te cure, i v idio je sada ispupèene polutke njezine guze kako udaraju jedna o drugu, kao valovi na uzbibanom moru, i on izgovori ove stihove: U njezinu je licu zagovor, koji gasi njezinu krivnju Iz srca i stjeèe svojim govor om naklonost sviju.

197 Cetrdesetiosma noæ Tek to sam je bio ugledao, ja sam uzviknuo: 'O divno, Mjesec je iza ao, U tap, svijet ao i jasan. Pa kada bi se trebao sam 'ifrit kraljice Bilkis71 s njome hrvati, Ona bi u jedno me èasu svladala njegovu divovsku snagu.' I oboje su i li dalje, sve dok nisu stigli do jednih vrata, preko kojih se savi jao mramorni luk. Ona otvori vrata i uvede Sarkana u neku dugaèku nadsvoðenu dvoranu , s deset meðusobno povezanih lukova, a u svakome je luku visjela po jedna kristal na svjetiljka, koja se blistala poput vatrene iskre. Na gornjem joj kraju poðu usu sret slu kinje, s miomirisnima vo tanim svijeæama u rukama i s èeonim vrpcama na glavama , optoèenima draguljima svake vrste. Te su po le ispred nje, a Sarkan ju je slijedio , sve dok nisu dospjeli u nutarnji dio samostana. Ondje on ugleda uokolo po zido vima klupe za poèinak, uvijek jedna nasuprot drugoj, iznad kojih su svih bili obje e ni zlatom izvezeni zastori. Pod je samostana bio poploèen raznobojnim mramornim mo zaikom, a u sredini se nalazio adyr-van s dvadesetièetiri zlatna izlazna bunara, iz kojih je, nalik rastopljenu srebru, istjecala voda. Na gornjem meðutim kraju on u gleda neko prijestolje, oblo eno svilenim tkaninama, kakve dolikuju samo kraljevim a. Tada mu cura rekne: O moj gospodaru, popni se na ovo prijestolje! Sarkan se popne na prijestolje, ali cura otiðe i izbivala je neko vrijeme. Kada je Sarkan zapitao slu kinje za nju, one mu dadnu kao odgovor: Ona je oti la u spavaæu odaju. Ali poslu ivat æemo te mi, onako kako nam je zapovijedila. Zatim one iznesu pred njega jela rijetke vrste, i on je jeo, dok se nije zasi tio. Napokon mu donesu zlatni umivaonik i srebreni 71 Kraljica Bilkis je - Kraljica od Sabe, a 'ifrit je d inn, koji je nosio k Sala-munu njezino prijestolje. 198 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana ibrik, i on si opere ruke. Njegove meðutim misli odlutaju k njegovoj vojsci, jer o n nije znao, to se ovoj dogodilo u njegovoj odsutnosti. I mislio je takoðer na to, da je zaboravio na opomene svojega oca. Tako ga spopadne nemir i kajanje zbog on oga, to je uèinio, sve dok nije zarudjela zora i dok se nije ukazao dan. Tada on poèn e jadikovati i uzdisati nad svojim èinjenjem i utone u more briga i rekne: Ne nedostaje mi na èvrstoæi, jedino Sto sam zbunjen i ne znam niti van niti unutra. Kada bi netko uzeo od mene moju strast, Ja bih svojom vlastitom snagom postao zdravim, Moje je srce, ah, pogoðeno mojim ljubavnim bezumljem U svojoj nevolji mogu polagat i nadu samo u Allaha. Kada je izgovorio te stihove, gledaj, kad li mu doðe u susret jed-no èudesno lije po kolo: vi e od dvadeset djevojaka, sliènih Mjeseèevim srpovima. One su okru ivale onu curu, kao to zvijezde okru uju puni mjesec, i pazile su je. Njezina je haljina bila od brokata, kakav pristaje kraljevima. Oko struka je nosila fino tkan pojas koj i je bio optoèen raznovrsnim draguljima, i koji ju je tako tijesno opasivao, da su se isticali njezini bokovi. Oni su nalikovali nekomu bi- jurnom bre uljku pod srebr enom dr kom, nad kojom su se rasko no sjale dojke, poput para narova. Kada ju je Sar kan pogledao, on je bio gotovo izvad sebe od radosti. Zaboravio je svoju vojsku i svojega vezira. I on je gledao njezinu glavu, na kojoj je le ala mre a s biserima, podstavljena kojekakvim draguljima. I slu kinje su s desna i lijeva nosile skutov e dugaèke povlake njezina lepa, dok je ona ulazila u gordoj ljepoti ljupko se klanj ajuæi. On meðutim skoèi na noge, kada je vidio njezinu ljepotu i dra esnost, i uzvikne: 199 Èetrdesetiosma noæ Budi na oprezu, budi na oprezu pred rasko ju ovoga pojasa! I on izgovori stihove:

S te kim bedrima, nji uæa grana, Nje nih grudiju ona odlazi. Ona krije udnju, koja u njoj obitava: Ja ne zatajujem, to je u mome srcu. Iza nje joj se prikljuèuju robinje, Kneginji, koja mo e odvezivati i zavezivati. Ona ga je meðutim dugo gledala, i uvijek opet, sve dok nije postala sigurnom u svoju stvar i dok ga nije prepoznala. Zatim mu priðe i rekne mu: - Zbilja, ovo je sjedi te poèa æeno i ozareno tobom, o arkane. Kako si proveo ovu noæ, o junaèe, nakon to smo mi oti le i tebe ostavile samoga? Zatim ona doda: - Zaista, la je kod kraljeva prostaèka i ona je sramota, prije svega kod velikih kraljeva na toj zemlji! Ti si Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Numana. Nemoj dakle dalje praviti tajnu od sebe i od svojega polo aja i nemoj sada dopustiti da ja nadalje èujem jo ne to drugo osim istine! Jer la raða samo mr nju i neprijateljstvo. * Tebe je probola strijela udesa, * stoga ti pada u dio tihi oprost. * Po to je ona to izrekla, on vi e nije mogao tajiti, i tako on prizna istinu i rek ne: * Ja sam Sarkan * ibn 'Omar ibn en-Nu'man, * kojega je udario udes * i donio na ovo mjesto! * 200 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mdna Ona dugo zadr i glavu pognutu prema podu. Zatim se okrene k njemu i rekne: Budi dobre volje i utje en! Jer ti si moj gost. Povezali su nas kruh i sol. Zato ti stoji pod mojom za titom i obranom i mo e biti siguran. Tako mi Mesije, kada bi ti ljudi ove zemlje htjeli uèiniti ne to na ao, oni ne bi mogli doæi do tebe, pa makar to bilo, da bi zbog tebe ivot morao napustiti moje tijelo. Ti stoji pod Mesijinom za titom i mojom za titom. I ona sjedne njemu uz bok i poène se s njime aliti, sve dok njegova zabrinutost nije ustuknula i dok on nije uvidio, da bi ga ona pro le noæi bila ubila, da je to h tjela uèiniti. Zatim se ona na grèkom eziku obrati jednoj od svojih slu kinja, koja na kratko vrijeme ode, i ubrzo se vrati s peharom i stolom punim jela. Sarkan je m eðutim oklijevao jesti, jer si je kazivao: - Mo da je ona ne to stavila u ova jela. Ona pogodi njegove misli, okrene se k nj emu i rekne: - Tako mi Mesije, stvar ne stoji tako! U ovim se jelima ne nalazi ni ta od onog a, na to ti sumnja ! Da sam te htjela ubiti, ja bih to veæ odavno uèinila! Zatim ona priðe k stolu i pojede iz svake zdjele po jedan zalogaj. Tada takoðer S arkan poène jesti. Cura se obraduje i poène s njime jesti, sve dok se oboje nisu zas itili. Zatim si operu ruke. Nato ona ustane i zapovijedi jednoj od slu kinja, da d onese slatkomirisne zeleni, pehare za piæe od zlata, srebra i kristala i vina razl ièitih boja i vrsta. Sluge sve to donesu. Zatim cura napuni prvi pehar i ispije ga , prije nego to mu ga je pru ila, toèno onako kao to je to uèinila s jelima. Nato napuni drugi i pru i mu ga. On ga ispije, i ona rekne: O muslimane, gledaj, kako ti ovdje boravi u svakoj ivotnoj radosti i veselju! I ona je pila dalje i njemu natakala, sve dok on nije izgubio jasnu moæ rasuðivan ja..." Tada primijeti ehrezad, daje poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèel a po Kraljevu dopu tenju. 201

Ali kada je poèela

èetrdesetideveta noæ ##WWWW?WW?W??WWW??^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je cura sa Sarkanom dalje pila i na takala mu, sve dok on nije izgubio jasnu moæ rasuðivanja poradi vina i ljubavne opij enosti. Sada ona rekne slu kinji: - O Mard ana, donesi nam glazbala! - Slu am i pokoravam se! rekne slu kinja, ode na jedan trenutak i vrati se s dama skom lutnjom, perzijskom harfom, tatarskom frulom i egipatskom citrom. I djevojka posegne za lutnjom, ugodi strune i poène uz svoju svirku pjevati bla gim glasom, mek e od Zefirova titraja, slaðe od vode u rajskome vodoskoku, i iz opu te na srca dadne da odzvanjaju ovi stihovi: Oprostio Alldh tvojim oèima, koje su prolile tako mnogo krvi, I tvojima vatrenim pogledima, koji su odapeli tako mnogo strijela! Ja cijenim zaljubljenika, koji je prema zaljubljeniku t\nxl, Kojemu je uskraæena s vaka blagost i svaka suæut. 203 Cctrdcsetidcvcta noæ Pozdrav neka je oku, koje besano zbog tebe bdije, Dobro neka je srcu, koje si ti uèinio robom ljubavi! Ti si mi odredio smrt, moj gospodaru! Kao otkupninu Ja æu dati svoj ivot sucu, koji je donio tu presudu. Zatim uzme svaka od djevojaka po jedno glazbalo u ruke, i odsvira na njem i o tpjeva stihove na grèkom jeziku. arkan je bio posve opèinjen. Zatim otpjeva takoðer gos podarica, pa ga upita: O muslimane, razumije li ti, to ja kazujem? On odgovori: Ne, ja sam opèinjen ljepotom vrhova tvojih prstiju. Tada se ona nasmije i rekne: Ako bih pred tobom pjevala arapski, to bi ti tada uèinio? On nato: Ja vi e ne bih bio gospodarom svojega razuma. Ona meðutim posegne za nekim glazbalom i poène pjevati u drugome ritmu: Gorak je okus rastanka! Kako to mogu podnijeti? Troje me je sna lo: Tjeranje, izbivanje, odricanje. Ljubim ljepotana. On me je zarobio Ljepotom. Ah, rastanak donosi jadikovanje! 204 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Kada je ona zavr ila sa svojom pjesmom, Sarkan je pogleda. Ali je on bio otet iv otu, i dugo je le ao ispru en izmeðu tih djevojaka. Zatim ponovo doðe k sebi, i poène se k lanjati od ushiæenja. I sada se oboje vrate vinu, i neprestano su se alili i igrali , sve dok se dan nije okrenuo k smiraju i dok noæ nije ra irila svoja krila. Tada cu ra ode u spavaæu odaju, i kada je Sarkan zapitao za nju, reknu mu: - Ona je oti la u svoju spavaæu odaju. I on odgovori: - Pod Allahovom za titom i pa njom! Ali kada je nastalo jutro, doðe k njemu jedna slu kinja i rekne mu: Moja te gospodarica poziva k sebi! Tada se on digne i poðe za njome, i kad se pribli avao njezinu mjestu zadr avanja, tada ga pozdrave slu avke sa cimbalima i frulama, i odvedu ga do velikih bjelokosn ih vrata, koja su bila oblo ena biserima i draguljima. Zatim su u li u prostranu dvo ranu, na èijem se gornjem kraju nalazila iroka estrada, oblo ena svilenim pokrivaèima k ojekakve vrste i okru ena otvorenim prozorima s re etkama, kroz koje se pru ao pogled

na drveæe i potoke. Uokolo su meðutim te sale stajale izrezbarene figure u obliku lj udi, i ako bi kroz njih propuhivao vjetar, glazbala bi dospijevala u titrajeve, koji su bili u njima skriveni, i gledatelj bi pomi ljao, da one govore. Ondje je s jedila cura, utonula u promatranje figura. Ali èim je ugledala Sarkana, ona se dig ne i uhvati ga za ruku i dadne mu da sjedne pokraj nje, i upita ga, kako je prov eo noæ. On joj zahvali sa eljom za blagoslov, i oboje sjednu, da æaskaju. Zatim ga on a upita: - Zna li ti bilo to o zaljubljenima i robovima ljubavi? On odgovori: - Da. Ja znam pone to u stihovima. - Daj da èujem zamoli ona. 1 on rekne: 205 Cetrdesetideveta- noæ Zdrava i daleko od svake mukotrpne boli Neka bude 'Azza, ako ona ne dr i to zapravo, da zazire od mene! Samo tako mi Alldha, ako se ja pribli avam, ona je i èezla u daljinu. Okrutno: Sto vi e ja udim, to me manje ona hoæe obradovati. < Ah, moja ljubav prema AzzUAko sam jednom odstranio, Sto je bilo izmeðu nas, i ako je ona zatim veæ oti la u stranu, Tada sam nalik putniku, koji se nada sjeni oblaka, Ali èim doðe onamo, da otpoèine, ob lak je veæ otplovio. Kada je to saslu ala, ona rekne: Zaista, Kuthaijir je lijepo govorio i bio je èedan, i on je 'Azzu najvi e pohvalio u ovim stihovima: Kada je Azza jutarnje Sunce, zraèeæe, izmolila Za suca o ljepoti, ono je nagradu dod ijelilo njoj. ene su mi dotrèav i do le, da je kude, Ali one, kojih je obraze Allah uèinio za Azzine cipele. Zatim ona nastavi: Ka e se, da je 'Azza bila èudo po ljepoti i ljupkosti. I ona upita Sarkana: - O prinèe, ako ti zna jo par stihova od D amila upuæenih Buthaini, tada ih iznesi pred nas! On odgovori: 206 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Sigurno. Ja ih poznajem bolje od ikoga drugoga. I on poène: Oni ka u: 'Izaði, D amil, u d ihad po plijen!' Ali koji bi ikada rat bio moj cilj osim onoga s ljepoticom? Svakomu æaskanju s njima namiguje od sveg najnje nija radost. I svaki je pojedini muèe nik, koji je kod njih pao. Ja pitam: 'O Buthaina, to znaèi ova mukotrpna ljubav?' 'Ta je postojana i jo nepreki dno raste!' odgovara ona. Ja ka em: 'Vrati mi djeliæ razuma, kako bih ivio pri ljudima!' Ona ka e: 'To ti nikada neæe dosegnuti.' Ti si eljela moju smrt, ti si eljela samo nju. A ipak se ja ne mogu posvetiti nikakvomu drugom cilju osim tebi. Kada je to èula, ona rekne: Lijepo si izgovorio, o kraljeviæu, a takoðer je D amil lijepo govorio. Sto mu je meðutim Buthaina htjela uèiniti, da je on mogao spjevati ovaj polustih: Ti si eljela moju smrt, ti si eljela samo nju. - O moja gospodarice - odgovori arkan - ona mu je htjela uèiniti ono, to ti hoæe uèini ti meni, a èak ti ni to neæe moæi biti dovoljno. 207 Èetrdesetidevcta noæ

Tada se ona nasmije zbog njegovih rijeèi, i oni su pili dalje, * sve dok nije i èez nuo dan * i pojavila se noæ u haljini tame. * Tada ona ustane i ode u svoju spavaæu odaju i legne na spavanje. A Sarkan je spavao ondje, gdje je bio, sve dok nije z arudjela zora. Kada se probudio, doðu k njemu kao i inaèe slu kinje sa cimbalima i dru gima glazbenim instrumentima. One pred njim poljube pod i reknu: U ime Allahovo, doði s nama, na a te gospodarica moli da doðe pred nju! Sarkan se digne i poðe sa slu kinjama, koje su ga okru ile, udarale u cimbale i svi rale na svojim instrumentima, sve dok nisu napustili onu salu i u le u jednu drugu , jo prostraniju dvoranu. U njoj su se nalazile slike i kipovi ptica i ivotinja, t ako lijepi, da se ne mogu opisati. Tu se Sarkan zaprepasti nad tom umjetno æu, koju je ondje ugledao, pa rekne: Moj je stra ar dopustio da se otrgne od plodova ogrlice Biser sa grudiju, optoèenih èi stim zlatom. { " Ona ima jednu zvijezdu, koja sja kao grumen srebra. Na topazu sliènom licu ima tak o mile ru ièaste obraze! Boji ljubièice nalikuju oèi, te tamnoplave72, Ugljenim su sjajem bogato obojane trep avice i obrve. Kada je cura ugledala arkana, ona ustane njemu u èast, uzme ga za ruku i dadne m u da sjedne pokraj nje i upita: O sine kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, jesi li ti okretan u igranju aha? 72 Plave oèi ovdje nemaju onih - u 1001 noæi uobièajenih - negativnih konotacija . Abrizino vite tvo jest i ostaje za pjesnika neprijepornim. 208 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Da - odgovori on - ali nemoj biti takva, o kakvoj je rekao pjesnik: Ja sam govorio, ali je strast kopala po mojoj nutrini. Jedan napitak bi samo s mednih usana mogao uti ati moju eð. Sjedio sam pred ahovskom ploèom s njome, koju sam ljubio, i ona je igrala S crnima i bijelim figurama, a da nije ispunjavala moju elju. To je bilo, kao da bi kralj stajao blizu kule I tragao za potezom prema kraljica ma. Ali ako bih htio dokuèiti misao njezinih oèiju, Igra bi me njezinih pogleda, vi ljudi, uèinila posve izvan sebe. Zatim ona donese ahovsku ploèu i poène s njime igrati. Ali kada je Sarkan htio gle dati njezine poteze, on je gledao njezino lice, i stavljao je skakaèa umjesto lovc a i lovca umjesto skakaèa. Tada se ona nasmije i rekne: - Ako ti tako igra , onda ti ni ta ne zna . - To je na a prva igra odgovori on ne smije suditi prema njoj. Pa kada ga je tukla, on opet postavi figure i odigra s njome jo jednom. Ali on a ga tuèe po drugi i treæi i èetvrti i peti put. Tada mu se ona obrati i rekne: Ti si u svemu tuèen. A on odgovori: 209 Èetrdesetideveta noæ - Ah, moja gospodarice, kako netko, tko igra s tebi sliènom, ne bi trebao biti tuèen? Nato ona dadne da se donesu jela, i oni pojedu i potom si operu ruke. Naposlj etku donesu za njih vino, i oni poènu piti. Sada ona posegne za citrom, jer njezin a je ruka bila okretna u sviranju, i ona uz tu pratnju otpjeva ove stihove: Na se udes koleba izmeðu uskoæe i irine. Cas se èini, kao da napreduje, a èas, kao da nazaduje. Stoga ispijaj za njegovu ljepotu, dokle god ti je to omoguæeno, Kako se ti ne bi o d mene rastavljao nezadovoljna pogleda! Zatim su pili dalje, sve dok se nije spustila noæ. I taj je dan bio jo ljep i nego

dan prije. Kada je zatim postalo tamno, otiðe cura u svoju spavaæu odaju i ostavi g a sama sa slu kinjama. On je meðutim legao i spavao sve do jutra, dok nisu do le slu kin je s cimbalima i glazbenim instrumentima. Kada je to vidio, on urno skoèi na noge, a one ga odvedu k svojoj gospodarici. Èim ga je ta ugledala, ona se podigne, uzme ga za ruku i dadne mu da sjedne pokraj nje. I na njezino pitanje, kako je proveo noæ, on odgovori, tim to joj je po elio dug ivot. Ona meðutim uzme lutnju i bez priprav e otpjeva ove stihove. Ne misli na rastanak! Ah, on donosi gorku patnju: Takoðer zalazeæe Sunce Na rastanku problijedi od boli. Dok su oni sebi tako prikraæivali vrijeme, iznenada se podigne velika galama, i unutra nagrne gomila kr æanskih vitezova i moma210 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana ka, isukanih, blje tavih maèeva u rukama, i oni povièu na grèkom jeziku: Dopao si nam aka, o Sarkane, zato budi siguran u smrt! Èim je to èuo, on rekne samomu sebi: Tako mi Allaha, ova me je cura namamila u stupicu, i zadr ala me ovdje, sve dok nisu do li njezini ljudi. To su ti vitezovi, kojima mi se prijetila. Ali sam ja sam sebe strovalio u takvu nevolju. Zatim se on okrene prema njoj, da joj to predbaci. Ali uvidi, kako je njezino lice promijenilo boju i problijedilo. Ona meðutim skoèi na noge i upita mno tvo: - Tko ste vi? - O premilostiva princezo i neusporedivi biseru odgovori voða tih vitezova - za r ti ne zna , tko je taj tu èovjek kod tebe? Ne - odgovori ona - ja ga ne poznajem. Tko je on dakle? Ovaj meðutim vitez povièe: - To je pusto itelj zemalja, voða konjanièkih èeta, to je arkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana! * To je taj koji je svladavao tvrðave, * koji je prodirao u svaku nepristupaènu utvrdu! * Izvje æe ;e o njemu dospjelo do tvojega oca kralja Harduba zahvaljujuæi gospodarici Dhat ed-Davahi. I tvoj se otac, na kralj, osvjedoèio o istinosti izvje æa te stare. Gledaj, ti si spasila vojsku Grka, tim to si zarobila ovoga opasnog lava. Kada je to saslu ala, ona pogleda viteza i upita ga: Kako glasi tvoje ime? A on odgovori: - Ja se zovem Masura, sin tvojega roba Masure, sina Ka arda-ha, viteza nad svim vitezovima. - I kako se upita ona ti usuðuje stupiti pred mene bez dopu tenja? On odgovori: 211 Èetrdesetideveta, noæ - O gospodarice, ja sam pri ao ka glavnim vratima, ali me nisu zadr avali niti k omornik ni vratar, nego su svi èuvari na vratima ustali i po li ovamo ispred nas. Ak o bi do ao itko drugi, dakako, oni bi ga ostavili da stoji na vratima i pitali, sm iju li ga pustiti unutra. Ali ovo nije vrijeme za dugaèke razgovore, jer kralj èeka, da se mi vratimo s tim princom, ostanom vojske muslimana, kako bi ga on ubio i otjerao njegove ljude onamo, odakle su do li. - To nikako nisu dobre rijeèi - odgovori princeza. - Gospoda Dhat ed-Davahi je slagala i izbrbljala praznu stvar, koje istinu ona ne poznaje. Tako mi Mesije, ovaj, koji se nalazi kod nas, nije Sarkan, niti je zarobljen, nego je on stranac , koji je do ao k nama i zamolio nas za gostoprimstvo, i mi smo mu ga ukazali. Kad a bismo èak bili i sigurni u to, da je on Sarkan osobno, i kada bi nam to bilo dok azano, da on to jest bez sumnje, to ipak ne bi pristajalo mojoj èasti, ako bih u v a e ruke izruèila onoga, koji je stupio pod moju za titu. Zato me nemojte èiniti izdajic

om nad mojim gostom i sramotom meðu ljudima! Ti se dakle vrati ka kralju, mojemu o cu, poljubi pred njim tlo i izvijesti ga, da stvar stoji drugaèije, nego to je ispr ièala gospoða Dhat ed-Davahi. - O Abriza odgovori vitez Masura - ja se ne mogu vratiti kralju bez njegova neprijatelja. Tada ona gnjevno povièe: - Hej ti, vrati se k njemu s mojim odgovorom, i nikakav pri jekor ne smije pasti na tebe! Ali Masura rekne: Ja æu se vratiti samo s njim! Tada njezino lice promijeni boju i ona na njega povièe: - Ne govori tako mnogo bedastih rijeèi! Jer zaista, ovaj mu karac ne bi do ao k nama, kada ne bi imao pouzdanja u sebe samoga, da on sam mo e uæi u okr aj protiv sto vitezova! Ako bih mu ja rekla: 'Ti si Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana', tada bi on odgovorio: 'Da'. Ali vi niste u stanju njemu stati na put. Jer ako vi to uèinite, on ne æe od vas odustati, prije nego to vas pobije 212 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana sve, koji se nalazite u ovoj prostoriji. Da, on stoji tu kod mene! Da, ja æu ga pu stiti da stupi pred vas, s maèem i titom u rukama! Kada bih ja èak i bio siguran od tvojega gnjeva - odgovori vitez Masura - ipak ne bih bio siguran pred gnjevom tvojega oca, pa ako ga ja ugledam, dat æu vitezovima znak, da ga zarobe, i zatim æe ga oni uz ruglo i sramotu odvesti pred kralja! Kada je to saslu ala, ona mu rekne: Tako ne treba biti, jer to bi bila velika ludost. Ovaj je samo jedan èovjek, a vi ste sto vitezova: ako ga dakle hoæete napasti, istupite pojedinaèno, kako bi kralj vidio, tko je od vas najodva niji..." 213 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je zapoèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje princeza Abriza rekla vitezu: - Ovaj je samo jedan jedini èovjek, a vas je sto: ako ga dakle hoæete napasti, istupite jedan za drugim, kako bi kralj spoznao, tko je od vas najhrabriji. Tada vitez Masura odgovori: - Tako mi Mesije, ti ispravno govori , i nitko mu se drugi ne treba kao prvi suprotstaviti nego ja sam. Ona odgovori: - Prièekajte, da ja odem k njemu, da ga izvijestim o onome, o èe mu smo se dogovorili, i da èujem, kakav je njegov odgovor na to! Ako on pristane, tada to treba biti. Ali ako se on bude sustezao, tada vi neæete ni na koji naèin moæi doæi do njega. Jer æemo ja i moje slu kinje i svi, koji se nalaze u samostanu, stati na njegovu stranu. Zatim ona ode k arkanu i sve mu ispripovijeda. Tada se on ?smijehne i spozna, da ona nije nikomu ni ta rekla o njemu, nego da se obavijest o njemu bila pro irila po zemlji, sve dok nije protiv njezine volje prodrla takoðer do kralja. I on si jo jednom poène predbacivati i govoriti: 215

Pedeseta noæ Kako sam mogao u grèkoj zemlji stavljati svoj ivot na kocku? Ali kada je èuo princezin prijedlog, on rekne: - Ako bi oni pojedinaèno izlazili protiv mene, to bi bilo za njih optereæenje. Z ar se ne ele boriti protiv mene po desetorica? - Takva bi drskost bila nepravedna - odgovori ona - ne, jedan protiv jednoga ! Kada je to èuo, on skoèi na noge i po uri van s maèem i ratnom opremom. Tada skoèi takoðe r vitez Masura i baci se na njega. Ali mu se Sarkan suprotstavi poput lava i uda ri ga maèem po ramenu, tako da mu se o trica, svjetlucajuæi se, pomolila iz leða i utrob e. Kada je princeza to vidjela, Sarkanova snaga poraste u njezinim oèima, i ona sp ozna, da ga u hrvaèkoj borbi nije pobijedila svojom snagom, nego ljepotom i ljupko æu. Zatim se obrati vitezovima i dovikne im: Osvetite svojega voðu! Zatim istupi brat ubijenoga, prkosna junaèina, i on se sruèi na Sarkana. Ali taj nije oklijevao i udario gaje maèem po ramenu, tako da mu je o trica, svjetlucajuæi se, iza la iz utrobe. Tada princeza povièe: Na noge, vi Mesijine sluge, osvetite svoje drugove! Tako su ga bez prekida napadali jedan za drugim. Ali arkan pusti svoj maè da ple e protiv njih, sve dok nije od njih potukao pedeset vitezova. A princeza ga je kr oz to vrijeme promatrala. Sada je Allah u srca preostalih ubacio takav strah, da su se oni poèeli suzdr avati od pojedinaène borbe i da se nisu vi e usuðivali izlaziti po jedinaèno protiv njega, nego su ga odjednom napali svi zajedno. On pojuri na njih sa srcem, èvr æim od stijene, sve dok ih nije smlavio i rastresao i dok im nije oduzeo pamet i ivot. Tada princeza glasno dovikne svojim slu kinjama: Tko je jo u samostanu? One odgovore: 216 Povijest kralja }Omara ibn en-Nu^mdna Nitko osim èuvara na vratima. Zatim princeza priðe arkanu i povuèe ga na svoje grudi, i on se vrati s njome u pa laèu, nakon to je bio okonèao borbu. No bilo je preostalo jo par vitezova, koji su se pred njime bili sakrili u samostanske æelije. Kada je princeza ove primijetila, on a se digne od Sarkana. Zatim se vrati k njemu, odjevena u oklop od uskih prsteno va, i s indijskim maèem u ruci. I ona rekne: - Tako mi Mesije, ja neæu sebe tedjeti spram mojega gosta. Niti æu ga ostaviti na cjedilu, pa èak ni ako time postanem ruglom u zemlji Grka. Zatim ona pregleda mrtv e i naðe, da je osamdeset vitezova ubijeno i da je dvadeset od njih bilo pobjeglo. Pa kada je vidjela, kako je bio postupio s ljudima, ona mu rekne: - Mu karac kao ti je slava vitezova. Èast neka je, o Sarkane, tvojemu juna tvu! Zatim on ustane, obri e krv ubijenih sa svoje o trice i izgovori ove stihove: Kako sam mnoge èete potukao u borbi I njhove junake ostavio vukovima za deranje! Pitajte o meni i o njima, kako sam juri ao Na sav taj puk, o danu, kada se borci p ribiru! Ostavljao sam njihove le eve da na vrelome pijesku Ondje le e ispru eni na prostranoj zemlji. Kada je zavr io svoju pjesmu, princeza mu priðe smije eæi se i poljubi mu ruku. I ona odlo i oklop, koji je nosila, a on je upita: O gospodarice, za to si stavljala na sebe tu opremu i isukavala maè? 217 Pedesetu noæ Da tebe titim od onih bijednika - odgovori ona. Zatim ona dadne pozvati vratne stra are i upita ih: - Kako ste vi do li na to, da pu tate u moje obitavali te kraljeve vitezove bez mojega dopu tenja.

Oni odgovore: - O princezo, to nije bio na obièaj, da te mi u sluèaju kraljevih glasnika moramo najprije pitati za dopu tenje, a naroèito ne, ako je prisutan vite ki prvak. Tada ona rekne: - Ja vjerujem, da ste vi samo htjeli meni nanijeti sramotu, a mojemu gostu propast. I ona naredi Sarkanu, neka im odrubi glave. Dok je on to èinio, ona dovikne ost alim slugama: Zaista, oni su zaslu ili jo i vi e od toga! Zatim se obrati arkanu s rijeèima: - Sada æu te - buduæi da ti je postalo oèitim ono, to je bilo skri veno izvijestiti o svojoj povijesti. Znaj dakle, da sam ja kæi kralja Harduba od Male Azije. Zovem se Abriza, a ta je stara, koja se zove Dhat ed-Davahi, moja baka od oèeve strane. Ona je ta, koja je ispripovijedala mojemu ocu o tebi, i sigurno æe smisliti nekakvu lukav tinu, da me po alje u smrt, pogotovo jer si ti takoðer pobio vite zove mojega oca i jer je postalo poznatim, da sam se ja rastavila od svojih i odmetnula se k muslimanima. Stoga bi bilo pametnije, ako ja ne bih vi e ostajala ovdje, dokle god se Dhat ed-Davahi nalazi na mome tragu. I ja zahtijevam od tebe isto takvu ljubaznost, kakvu sam ja ukazala tebi. Jer ubrzo æe se poradi tebe podiæi neprijateljs tvo izmeðu mene i mojega oca. Zato ne propu taj ni ta od onoga, to æu ti reæi. Do svega je ovoga do lo samo zbog tebe! Kada je Serkan èuo njezine rijeèi, bio je od bla enstva gotovo izvan sebe, i njegov e mu grudi od radosti postanu irokima. I on uzvikne: 218 Povijest kralja ^Omara ibn en-Nu'mAna - Tako mi Allaha, tebi nitko ne smije doæi blizu, dokle se god ivot nalazi u moj im grudima! Ali, ima li ti hrabrosti, da podnese rastanak od svojega oca i svoje s vojte? - Da! odgovori ona. I Sarkan joj se zakune, i oboje na to dadnu jedno drugomu zavjet. Tada ona re kne: Sada je moje srce umireno, ali za tebe ostaje jo jedan drugi uvjet. - Kakav je taj? upita on. A ona odgovori: - Ti se mora vratiti u svoju zemlju sa svojom vojskom. On meðutim na to rekne: - O gospodarice, gledaj, moj me je otac 'Omar ibn en-Nu'man izaslao, da vodim rat protiv tvojega oca, zbog blaga, koje je on op ljaèkao, i u kojem se nalaze tri velika dragulja od velike èudotvorne moæi. No ona rekne: - Budi dobre volje i utje en! Ja æu ti ispripovijedati cijelu povi jest, kao i razlog na ega spora s kraljem od el-Konstantinije. Mi na ime svake godine slavimo blagdan, koji se zove blagdanom sa mostana, * i o njemu se skupljaju kraljevi iz svih krajeva, * kao i kæe ri uglednika i trgovaca. * Ti gosti ostaju zajedno tijekom sedam da na. I ja sam prije uvijek pripadala k njima, ali kada se izmeðu nas po diglo neprijateljstvo, moj mije otac zabranio za razdoblje od sedam godina, da u tome uzimam dijela. Tada se zbilo u jednoj od tih godi na, da je s kæerima uglednika, koje su se kao obièno izdaleka upuæivale ovamo na blagdan u samostan, do la takoðer kæi kralja od el-Konstantinije, lijepa djevojka po imenu Sophija. One su ostale u samostanu est dana i o sedmome danu oti le svojim putem, ali Sophija rekne: 'Ja æu se u el-Konstantiniju vratiti samo morskim pu tem.' Tako joj opreme laðu, u koju se ona ukrca sa svojom pratnjom. Kada su dakle podigli jedra i otplovili, uhvati ih tijekom plovidbe protivan vjetar i izbaci laðu iz njezina pravca. Ondje ih po volji udesa

219 Pedeseta noæ i kobi presretne stanovito kr æansko plovilo, koje je dolazilo od Kamfornog Otoka i na kome se nalazila posada od petstotina naoru anih Franaka73, koji su veæ dugo krst arili unaokolo. Kada su ovi razabrali jedro te laðe, na kojoj se nalazila Sophija sa svojim enama, sa svom se urbom bace na nju, i uhvate je u manje od jednoga sata , i bace na nju kuke i poènu je vuæi. Zatim zajedre prema svojemu vlastitom otoku. I oni su mu bili do li veæ vrlo blizu, kad li se vjetar okrene u suprotnom pravcu. Ov aj ih meðutim suprotni vjetar natjera na hrid, i baci ih razderanih jedara protiv njihove volje na na u obalu. Tada mi isplovimo do njih, i jer smo na njih gledali kao na plijen, koji je k nama dotjerao udes, mi ih zaposjednemo. Pobijemo posadu i naðemo ona blaga i dragocjenosti kao i èetrdeset djevojaka, a meðu njima kæer toga kr alja, Sophiju. Uzmemo ta blaga i odvuèemo princezu s njezinim enama pred mojega oca . Ali mi nismo znali, da se meðu njima nalazila kæi kralja Afriduna od el--Konstanti nije. Moj je otac deset od njih izabrao za sebe, meðu njima takoðer princezu. Ostata k razdijeli meðu ljude iz svoje okoline. Zatim izdvoji pet djevojaka, a medu njima se nalazila kraljeva kæi, i po alje ih kao poklon tvojemu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu , uz rupce za ogrtaèe, vunene tkanine i grèke svilene tkanine. Tvoj ih pak otac prih vati, a od njih pet sebi izabere Sophiju, kæer kralja Afriduna. Poèetkom je ove godi ne napisao njezin otac pismo mojemu ocu s rijeèima, koje ja ovdje radije neæu ponavl jati, i prijetio mu se i predbacivao mu je: 'Prije dvije ste godine zaplijenili jednu od na ih laða, koja se nalazila u rukama razbojnika iz neke gusarske bande, i u kojoj se nalazila moja kæi Sophija sa oko ezdeset djevojaka. No vi mi niste posla li nijednoga jedinog glasnika, da me o tome obavijesti. Ja meðutim nisam mogao stv ar javno objaviti, jer sam se bojao, da bi mogla pasti sjena na moju èast kod kral jeva, ako bih izlo io svoju kæer sramoti. Tako sam dakle skrivao svoj gubitak sve do ove godine, i sada sam pisao nekima franaèkim gusarima, i zamolio ih, da se kod k raljeva tih otoka obavijeste o mojoj kæeri. Oni mi dadnu reæi: -Tako nam Allaha, mij e nismo oteli iz tvoje dr ave. Ali smo èuli, da 73 Francima su Arapi nazivali sve Europljane, bez obzira kojoj europskoj d r avi oni pripadali, osim stanovnika Istoènoga Rimskog Carstva, koje su nazivali Rum ima. 220

Povijest kralja ^Ornata ibn en-Nu'mana ju je kralj Hardub oduzeo nekim gusarima. - I oni mi isprièaju kako se stvar odvij ala. 'Zatim on u svome pismu mojemu ocu jo doda: Ako vi ne elite sa mnom doæi u suko b, i ako me ne elite obe èasti-ti i moju kæer izlo iti sramoti, tada æete moju kæer èim mo ruka prispije do vas poslati natrag k meni. Ako meðutim prezrete moje pismo i ako se ne pokorite mojoj zapovijedi, tada æu ja dati, da vam se naplati va sramotan pos tupak i lo e pona anje.' Kada je to pismo bilo stiglo k mojemu ocu i kada gaje proèita o i shvatio njegov sadr aj, ta mu je stvar bila muèna, i on je alio, to Sophiju, kæer kr alja Afriduna, nije prepoznao meðu onim djevojkama i poslao natrag k njezinu ocu. I on dospije u nedoumicu, to da uèini, jer poslije tako dugog vremena nije vi e mogao pisati kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, daje dadne sebi vratiti, pogotovo to smo pr ije kratkog vremena èuli, da su mu od njegove robinje koja se obièava nazivati Sophi jom, kæerju kralja Afriduna - poklonjeni potomci. Kada smo dakle sve to uzeli u ob zir, spoznali smo, da to pismo znaèi jednu veliku nesreæu. I moj otac nije na ao nijed an drugi izlaz nego taj, da napi e odgovor kralju Afridunu. U Tome se pak odgovoru njemu isprièavao i pod zakletvom ga uvjeravao, da on nije znao, da se njegova kæi n alazila u u skupini onih djevojaka na onoj laði. Zatim mu je potanko izlo io, da ju je on poslao kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu, i da je taj zahvaljujuæi njoj blagoslov ljen potomcima. Kada je pismo mojega oca stiglo kralju Afridunu u el-Konstantini ju, ovaj poène skakati, opet sjedati, tutnjati, pjeniti se i uzvikivati: ' to? Zar j e on zarobio moju kæer i spustio je na istu razinu s robinjama, tako da je davana dalje od ruke do ruke i slana kao poklon kraljevima, koji je obljubljuju bez braèn og ugovora? - Tako mi Mesije i tako mi prave vjere' rekne on 'ja se neæu prije smi riti, sve dok ne uzmem krvnu osvetu i ne zbri em sa sebe sramotu. Zaista, uèinit æu dj elo, o kome se mora nakon moje smrti pjevati i pripovijedati!' On dakle prièeka sv

oje vrijeme, sve dok nije smislio plan i skovao velike spletke. Tada po alje posla nstvo k tvojemu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu i dadne, da mu se ka e ono, to si ti èuo. K onaèno tvoj otac opremi tebe i tu vojsku, i po alje te u pomoæ kralju Afridunu, koji s ada eli zarobiti tebe i ktomu tvoju vojsku. Sto je pak on dao reæi tvojemu ocu o tr i dragulja, kada gaje molio za pomoæ, u tome nije bilo nijedne istinite rijeèi, jer su se oni nalazili u posjedu njegove kæeri Sophije. Moj joj 221 Pedeseta noæ ih je otac oduzeo, kada je zarobio nju i njezine djevojke. Dao ih je meni na dar , i ja ih jo uvijek imam. Otiði dakle k svojoj vojsci i po alji je natrag, prije nego to jo dublje prodre u zemlju Franaka i Grka. Jer kada vi dospijete u unutra njost, oni æe vam stijesniti putove, i vi se neæete moæi spasiti iz njihovih ruku sve do dana naplate i osvete. Ja znam, tvoje se trupe zadr avaju jo na svome mjestu taborovanj a, jer si im ti naredio tri dana poèinka. Ali tebe su cijelo to vrijeme izgubili i ne znaju, to da uèine. Kada je meðutim Sarkan saslu ao te rijeèi, on neko vrijeme utone u razmi ljanje. Zati m poljubi princezi Abrizi ruku i rekne: - Hvala neka je Allahu, da mi je u Svojoj milosti poslao tebe i uèinio te uzro kom mojega spasenja i spasenja svih, koji su sa mnom! Ali æe mi biti te ko rastati s e od tebe, i ne znam, to æe ti se dogoditi, kada ja otiðem. - Otiði k svojoj vojsci - odgovori ona - i naredi joj neka se okrene! Ako se p ak poslanici jo nalaze ondje, pohvataj ih, kako bi vam istina postala oèiglednom. T o se mora dogoditi, dok se jo nalazite u blizini svoje zemlje. Nakon tri æu vas dan a ja dostiæi, i svi æemo se zajedno otputiti u Baghdad. Kada se on zatim okrenuo, da otiðe, ona mu rekne: Nemoj zaboraviti zavjet, koji stoji izmeðu mene i tebe! Nato se ona podigne i priðe mu, * da mu ka e zbogom i da ga zagrli, * i da pusti da se ugasi vatra udnje. * Tako se dakle ona s njime oprosti, obavije mu ruke oko vrata, gorko zaplaèe i izgovori stihove: Rekao sam joj zbogom: moja je desnica otirala suze, Ljevica ju je grlila ipritis kala o svoje srce. Ona upita: 'Zar se ti ne boji sramote?' 'Ne' dadnem ja kao odgovor, 'Zaljubljenima je dan rastanka jedina sramota.' 222 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna Zatim se Sarkan rastane od nje i siðe iz samostana. Dovedu mu njegova konja, i on ga uzja i i odja i u pravcu mosta. Dospijev i onamo, preja i preko njega i doðe u voænjak . Kada je imao takoðer njega iza sebe i jahao preko livade, iznenada se pojave tr i konjanika. Na oprezu pred njima, on povuèe svoj maè i nastavi oprezno jahati dalje . Ali kada su oni do li blizu k njemu i jedni druge pa ljivije pogledali, oni ga pre poznaju. I on ih pogleda, i gledaj, jedan je od njih bio vezir Dandan a druga dv ojica dva emira, koji su ga pratili. Kada su ga meðutim bili ugledali i prepoznali , oni pred njim sja u i pozdrave ga, i vezir ga zapita za razlog njegove odsutnost i. Tada im on ispripovijeda sve, to se bilo dogodilo izmeðu njega i princeze Abrize , od poèetka do kraja. I vezir zahvali Allahu Uzvi enomu za svu njegovu milost. Zati m on rekne Sarkanu: Daj da smjesta napustimo ovu zemlju. Jer su poslanici, koji su do li s nama, oti li, kako bi kralju javili o na em pribli avanju, i mo da æe oni uskoro na nas napasti, kako bi nas zarobili. Tada Sarkan zapovijedi svojim ljudima da krenu. I svi su jahali urno bez preki danja, sve dok nisu dosegli dno te doline. U meðuvremenu su poslanici zaista otputovali k svojemu kralju i javili mu Sarka novo pribli avanje. I Afridun odmah opremi vojsku, kako bi uhvatio njega i sve, ko ji su ga pratili. Ostavimo mi meðutim za sada ove i vratimo se k Sarkanu, veziru Dandanu i dvama emirima! Kada su ta èetvorica do li natrag k svojoj vojsci, oni joj glasno doviknu: Ustaj, ustaj u pokret!

Odmah se bilo krenulo, i putovali su prvi i drugi i treæi dan neprekidno dalje, sve dok nisu nakon petoga dana dospjeli u neku dobro po umljenu dolinu, gdje su s e malo odmorili. Potom su krenuli iznova i putovali su tijekom dvadesetipet dana , sve dok nisu do li na granicu svoje vlastite zemlje. A buduæi da su se ovdje osjeæal i sigurnima, zaustavili su se, da otpoèinu. I domaæe im je stanovni tvo donosilo gosti nske darove, krmu za ivotinje i zalihe. 223 Pedesetu noæ Ondje su bili utaboreni tijekom dva dana. Dok su sada ostali opet krenuli, kako bi otputovali u zavièaj, arkan ostane iza njih sa sto vitezova, nakon to je Dandanu predao vrhovno zapovjedni tvo, kako bi se glavnina vojske pod njim vraæala doma. Dan poslije odlaska vojske odluèi arkan putovati dalje, i tako on uzja e sa svojih sto vitezova. Kada su iza sebe ostavili otprilike dva fersaha74, doðu u jedan tje snac izmeðu dviju planina, i gledaj, kad li se ispred njih podigne oblak od pijesk a i pra ine. Sada oni zadr e svoje konje, neko vrijeme, sve dok se oblak nije raspr io : * tu izaðe iz njega sto konjanika, * koji su izgledali poput bijesnih lavova, * opremljeni za bitku eljeznim oklopima. * Èim su do li do Sarkana i njegovih ljudi, on i povièu: Tako nam Juhanne i Marjame75, mi smo postigli ono, to smo eljeli! Slijedili smo vas ubrzanim mar evima, dan i noæ, sve dok vas na ovome mjestu nismo prestigli. Sada silazite s konja, polo ite nam svoje oru je i predajte nam se u zarobljeni tvo, kako bismo mi vama poklonili ivot! Kada je arkan to saslu ao, oèi mu izaðu iz lubanje, i njegovi obrazi postanu crvenim a, i on povièe: - Sto, vi kr æanski psi, vi se usuðujete, da dolazite u na u zemlju i da stupite na na e tlo? I to vam jo nije dovoljno, tako da jo takoðer svoj ivot stavljate na kocku i odva ujete nam se tako govoriti? Mislite li vi, da æete umaknuti iz na ih ruku i da æete se ikada vratiti u svoj zavièaj? Zatim svojoj stotini konjanika dovikne: Na ove pse! Jer oni su vam jednaki po broju! I on nato isuèe svoj maè i sruèi se sa svojima na njih, ali im se Franci76 suprotst ave sa srcima, èvr æima nego stijene: sada se nam74 Fersah odgovara parasangi, to jest: perzijskoj milji, koja oznaèuj e sat vre mena putovanja, a iznosi otprilike 5,55 na ih kilometara. 75 Juhanna i Marjam su Ivan (ovdje: Ivan Krstitelj) i Marija. 76 Francima se u 1001 noæi nazivaju svi stanovnici Zapadne Europe. 224 Povijest kralja 'Omara ibn m-NuHnana jeri mu karac na mu karca, vitez pojuri na viteza. I rasplamsa se estok okr aj. Pun sil ovitosti poðe jedan protiv drugoga. * Tada se poènu mno iti jeza i u as * i bude svr eno s a op irnim pripovijestima. * Borili su se i nadmetali bez zadr avanja, * ukr tali su o t rice punom silinom, * sve dok nije i èezao dan, * i dok nije do la noæ u haljini tame. * Tada se jedni od drugih povuku, i Sarkan okupi svoje ljude i naðe, da nijedan nij e ranjen osim samo èetvorica, a takoðer su ti izvukli iz boja samo lake rane. Sada i m on rekne: - Tako mi Allaha, ja sam cijeloga svog ivota gazio po buèeæem moru borbe, i borio sam se s ponekim odva nim mu karcem. * Ali nikada nisam na ao nikoga postojanijega u b orbi i u mu kome boju, " nego ove junake u njihovoj moænosti. * - Znaj reknu oni o prinèe, meðu njima se nalazi jedan :ranaèki vitez, koji je njiho v voða, smion junak, èija koplja prodiru. Ali tako nam Allaha, on nas tedi sve zajedn o, veliko i malo. Jer tko mu doðe na put, toga pu ta da ode i ne obara ga. Tako nam Allaha, da je to htio, on bi nas sve potukao. Kada je Sarkan èuo, to je taj vitez bio uèinio, on bude smeten i rekne: Sutra æemo se rano postaviti u bojni red i boriti se èovjek pro tiv èovjeka. Jer nas ima sto protiv njihove stotine. I mi æemo od

Gospoda Nebeskoga izmoliti pobjedu nad njima. Tako se oni s ovom odlukom te noæi daju na poèinak. Ali su se :akoðer Franci okupil i oko svojega voðe i rekli: Zaista, danas nismo na njima postigli svoj cilj. A taj im odgovori: Sutra æemo se rano postaviti u bojni red i boriti se èovjek pro tiv èovjeka. Tada takoðer oni s tom odlukom legnu na poèinak. Oba su tabora dr ala stra u, sve dok Allah Uzvi eni nije poslao jutarnju svjetlost. Tada Sarkan i njegovih sto konjani ka uzja u, te zajedno odja u dolje na bojno polje, gdje naðu Franke u bojnom poretku. T Sarkan rekne svojim ljudima: 225 Pedeseta noæ Na i neprijatelji stoje veæ spremni. Zato naprijed, i napadnite ih! No naprijed istupi franaèki glasnik i povièe: Danas ne treba biti izmeðu nas nikakav opæi boj, nego samo dvoboj. Neka svaki pojedini borac od vas izaðe protiv jednoga od nas! Tada pojuri naprijed jedan konjanik iz Sarkanovih redova, doja i u sredinu izmeðu oba reda i povièe: - Tko æe izaæi na èistinu? Tko se usuðuje ovamo? Ali neka mi danas ne dolazi nikakva eprtlja niti slabiæ! Jedva da je meðutim on to izgovorio, a veæ je protiv njega izja-hao neki franaèki v itez, naoru an od glave do pete i ogrnut plastom protkanim zlatom. Jahao je na nek ome sivom konju, a njegovi obrazi nisu pokazivali nikakvih malja. I on usmjeri s vojega konja u sredinu bojnoga polja, i obojica zapoènu borbu udarcem i ubodom. Al i to ne potraje dugo, a veæ je Franak pogodio muslimana vrhom koplja i izbacio ga iz sedla. I on ga zarobi i pora enoga ga odvede. Tada se njegovi razvesele svojemu drugu. Ali ga odvrate od toga, da on jo jednom izaðe na boji te, i iza alju jednoga dr ugoga, kojemu krene ususret drugi musliman, brat zarobljenoga. Oba doja u na bojno polje, i neko su se vrijeme borili jedan s drugim. Tada Franak okrene muslimanu leða, kako bi ga doveo u zabunu, pogodi ga donjim krajem koplja, baci ga s konja i zarobi ga. Zatim su muslimani jedan za drugim izjahavali, a Franci su ih zarob ljavali, bez prestanka, * sve dok nije i èezao dan * i dok nije do la noæ u haljini tame *. Tada je bilo zarobljeno dvadeset muslimanskih konjanika. Pa kada je arkan to primijetio, on se zabrine, okupi svoje ljude i rekne: - Kakva nas je nesreæa sna la! Sutra æu rano ja sam odjahati na boji te i njihovom voði ponuditi pojedinaènu borbu i saznati, zbog èega je on provalio u na u zemlju, i opomenuti ga, neka se s nama ne bori. Ako on ne pristane, tada æemo ga suzbiti. Ali ako je spre man na pomirbu, sklopit æemo s njim mir. Tako su oni noæivali, sve dok Allah Uzvi eni nije poslao jutarnju svjetlost. * Ta da obje strane uzja u * i hrpimice doja u u boj. * 226 Povijest kralja -Omara ibn en-Nu'mana I arkan htjedne izjahati na boji te, ali gledaj, vi e od polovice Franaka sja i i poðu pj e ice ispred stanovitoga viteza, sve dok nisu stigli u sredinu bojnoga polja. Sada si arkan pogleda ovoga viteza, i gledaj, to je bio njihov voða. Bio je ogrnut plas tom od plavog atlasa. I njegovo je lice bilo poput punog Mjeseca, kada izlazi. N osio je lanèani oklop s uskim prstenovima, a u ruci je dr ao indijski maè. I on je jah ao vranca s bijelom mrljom na èelu, velikom kao dirhem. Na obrazima se meðutim ovoga franaèkog viteza nije vidjelo nikakvih malja. On dakle potjera svojega konja, sve dok nije stao u sredinu polja. Ondje on kimne muslimanima i povièe na biranome ar apskom: - * O Sarkane! * O sine 'Omara ibn en-Nu'mana! * O ti, koji si pokorio tvrðave i zemlje uèinio pustinjama, * ustaj u borbu i u boj, * sada urno ustaj u dvoboj * protiv onoga koji dijeli s tobom polje! * Ti si knez svojega naroda, ja sam knez svojega naroda. Pa

tko od nas nadvlada svojega protivnika, tomu se trebaju klanjati lju di drugoga! Jedva daje meðutim on izgovorio te rijeèi, * arkan poskoèi onamo * srca od gnjeva te k a, * i on potjera svojega konja sve do blizu tomu Franku na èistinu i napadne ga n alik nekomu pobje njelom lavu. * Tada mu se Franak postojano suprotstavi, * i suzb ijao ga je kao iskusan maè. * I oni poènu bosti i udarati, i nisu odustajali od juri a i obrane, od udarca i protuudarca, * poput dvije planine, koje su pale jedna na drugu, * ili dva mora koja se zajedno srazuju. * I oni se nisu prestajali borit i, * sve dok nije i èezao dan, * i dok nije do la noæ u haljini tame. * Oni tek tada odu stanu jedan od drugoga i vrate se k svojemu puku. Ali kada se arkan na ao sa svojim drugovima, on rekne: Jo nikada nisam vidio nekoga viteza kao ovoga. Samo sam na njemu primijetio stanovito svojstvo, koje ni kod kojega nisam na ao, naime ovo: kada on ugleda kod svojega protivnika neko neza tiæeno mjesto za smrtni udarac, on okreæe svoje koplje i udara donjim krajem! Zaista, ne znam, to æe biti od njega i mene. Ali bih volio, kada bismo imali u svojoj vojsci jednoga poput njega ili ljude poput njegovih. 227 Pedeseta noæ Nato arkan legne na poèinak. Ali kada je nastalo jutro, * tada Franak izja i proti v njega * i doja i ravno na èistinu, * i protiv njega izaðe arkan. * Sada oni opet zapoèn u s okr ajem * i prstenove borbe iroko razvuku, * i oni ispru e svoje vratove jedan p rema drugomu, * i nisu se prestajali boriti i hrvati * i kopljima nadirati jedan na drugoga, * sve dok nije dan poèeo iæi k smiraju, * i dok noæ nije sve obuhvatila t amom. * Zatim se razdvoje i vrate se natrag k svojemu puku. I svaki od njih ispr ipovijeda svojim drugovima, to mu se dogodilo u dvoboju. Naposljetku rekne Franak svojim ljudima: Sutra treba pasti odluka! Sada se obojica dadnu na poèinak sve do osvita dana. Zatim uzja u i jurnu jedan n a drugoga i nisu se prestajali boriti sve do podneva. Tada Franak primijeni luka vstvo. On potjera svojega konja naprijed, i zatim ga iznenada zadr i uzdama, tako da se ovaj spotaknuo i zbacio svojega jahaèa. arkan se brzo nad njim sagne i htjedn e ga dotuæi maèem iz straha, da æe se morati jo du e boriti. Ali mu tada Franak dovikne: - O Sarkane! To ne pristaje vitezovima! Tako postupaju samo mu karci pobijeðeni od ena! Kada je arkan èuo od ovoga viteza takve rijeèi, tada on podigne oèi prema Franku, pa kada gaje toèno pogledao, ugleda u njemu princezu Abrizu, s kojom je do ivio onu pu stolovinu u samostanu. Èim ju je prepoznao, on baci maè iz ruke, poljubi pred njome tlo i upita je: to te je potaklo na ovakva djela? Ona odgovori: - Htjela sam te s pomoæu lukavstva isku ati na bojnom polju i vidjeti, jesi li postojan u borbi i u turniru. One ondje kod mene su moje slu kinje, i one su sve djevice. A ipak su u otvorenoj borbi pobijedile tvoje konjanike. A da se nije moj konj sa mnom spotakao, ti bi bio spoznao moju snagu u borbi. Tada se arkan nasmije i zbog njezinih rijeèi i rekne joj: 228 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Neka je hvala AMhu za spasenje i za ponovno sjedinjenje s tobom, o divna kraljice na ega vremena! Zatim ona pozove svoje slu kinje, neka doja u ovamo i neka oslobode dvadeset zaro bljenika od arkanovih ljudi i neka potom sja- u. One se pokore njezinoj zapovijedi. Zatim priðu i poljube tlo pred Sarkanom, a taj im rekne: Vama sliène èuvaju kraljevi za èas nu de77. Nato on kimne svojim drugovima, da trebaju pozdraviti princezu. Svi skoèe i pol jube pred njome pod, jer su znali, to se bilo do-r Ddilo. Zatim tih dvjesta vitez

ova uzja u, i zapute se odatle, dan i noæ, cijelih est dana, sve dok se nisu pribli ili domovini. Sada ar-kan zamoli princezu Abrizu i njezine slu kinje, da odlo e svoje rr anaèke haljine..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu dopu tenju. 77 To znaèi: samo za ono vrijeme kada za to postoji stvarna potreba. 229

Ali kada je poèela

pedesetiprva noæ ^W?WW?WW?W?WWWW$ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je arkan dao, da princeza Abriza i n jezine slu kinje odlo e svoje franaèke haljine i da obuku odjeæu kæeri Grèke. Kada su one to bile uèinile, on po alje jedan odred svojih drugova u Baghdad, kako bi izvijestili njegova oca 'Omara ibn en-Nu'mana o njegovu dolasku i javili mu, da je on praæen o d princeze Abrize, kæeri kralja Harduba, kneza od Male Azije. Istoga èasa oni sja u na onome mjestu, na kome su se nalazili, i otpoèinu sve do jutra. Pa kada je Allah U zvi eni dopustio da zaru-di jutro, tada uzja i arkan sa svojima i princeza Abriza sa svojima i odja u prema gradu. I gledaj, na putu im doðe ususret vezir Dan-dan, koji je na osobitu zapovijed kralja 'Omara ibn en-Nu'mana iza ao s tisuæu konjanika, kako bi primio Sarkana i Abrizu. I kada su se njima dvoma pribli ili, oni su im pri li i poljubili pred njima tlo. Zatim su opet uzjahali i pratili ih kao njihova pratn ja, sve dok nisu u li u grad i do li do palaèe. arkan smjesta uðe unutra k svojemu ocu. T aj se podigne njemu u susret, zagrli ga i upita ga o stanju stvari. Tada mu on i spripovijeda sve, to mu je bila rekla Abriza i to se izmeðu njih bilo dogodilo, i ka ko se ona rastala od svojega oca i svoje zemlje. Da tako je on pripovijedao ona se odluèila na to, da otputuje s nama i da ostan e kod nas. Kralj od el-Konstantinije snuje 231 Pedesetiprva noæ poradi svoje kæeri Sophije zlo protiv nas. Jer ga je knez od Male Azije upoznao s njezinom povije æu i izvijestio ga o tome, za to ti je nju poklonio. On, knez od Male Azije, nije dakako znao, da je ona kæi kralja Afriduna od el-Konstantinije. A da j e to znao, on ti je ne bi bio dao, nego bi je poslao natrag njezinu ocu. Zatim Sarkan zavr i izvje æe svojemu ocu s rijeèima: - Mi smo iz tih opasnosti spa eni samo zahvaljujuæi toj curi, zahvaljujuæi Abrizi, i mi jo nikada nismo vidjeli nekoga odva nijeg junaka od nje. Tako je on oslikao svojemu ocu od poèetka do kraja sve, to se izmeðu njih bilo zbi lo, poèev i od one hrvaèke borbe pa sve do pojedinaènoga boja. Kada je kralj 'Omar bio s aslu ao pripovijedanje svojega sina, Abriza je visoko i divno osvanula pred njegov im oèima, i on po eli da je vidi. Stoga je on zatra i, da je ispita. Tada Sarkan izaðe k njoj i rekne: - Zove te kralj. A ona odgovori: - Slu am i pokoravam se! Tako je on uvede unutra k svojemu ocu, koji je sjedio na svome prijestolju i, postoje otpustio svoje dostojanstvenike, uza seje imao samo jo svoje u kopljenike. Nakon to je princeza u la unutra, ona poljubi pod pred kraljem 'Omarom ibn en-Nu'm anom i pozdravi ga u najprobranijem govoru. On se meðutim zaprepasti nad njezinom rjeèito æu, zahvali joj za ono, to je bila uèinila za njegova sina Sar-kana, i pozove je,

neka sjedne. Ona dakle sjedne na pod i skine zar sa svojega lica. Pa kada ju je kralj pogledao, on bude zbunjen njezinom ljepotom. Zatim joj naredi da mu priðe, poka e joj svoju naklonost, pokloni joj vlastitu palaèu za nju i njezine djevojke i odredi im godi nje novèane prihode. Sada je on poène pitati o onima trima draguljima, o kojima je ranije bilo reèeno, i ona odgovori: Ja ih imam kod sebe, o kralju na ega vremena! Ona se smjesta podigne, otiðe u svoju odaju i otvori svoj prtljag i izvuèe iz nje ga jednu krinju i iz krinje zlatnu kutiju. I ona otvori 232 Povijest kralja ^Omara ibn en-Nu}mana tu kutiju i uzme iz nje tri dragulja, poljubi ih i preda ih kralju. Ali kada je ona odatle oti la, odnijela je odatle sa sobom njegovo srce. Jedva meðutim daje ona oti la, dadne kralj pozvati svojega sina arkana i dadne mu jedan od ta tri dragulja. A kada ga je Sarkan zapitao o dva druga, on odgovori: Moj sine, jednoga æu dati tvojemu bratu Dau el-Makanu a drugoga tvojoj sestri Nuzhati ez-Zaman. Kada je meðutim Sarkan èuo, da on ima brata, koji se zove Dau el-Makan, dok je on dosada znao samo o sestri, tada se on obrati svojemu ocu i upita ga: - O kralju, zar ti osim mene ima jo jednoga sina? Kralj odgovori: - Naravno, on je sada star est godina. I doda, da ga je nazvao Dau el-Makanom, a njegovu sestru Nuthatom ez-Zaman, i da su to dvoje braæa blizanci. To arkanu padne te ko. Ali on suspregne svoje najnuta rnjije misli i rekne svojemu ocu: Neka na njima le i blagoslov Allaha Uzvi enoga! Dragulj meðutim baci iz ruke i otrese pra inu sa svojih haljina. Tada mu kralj re kne: Kako dolazi do toga, da ja tvoje biæe vidim tako promije njenim, nakon to si ovo èuo, iako si ti poslije mene nasljednik kra ljevstva? Jer tebi su trupe polo ile zakletvu i emiri su se dr ave tebi zakleli na odanost, i ovaj je jedan od ta tri dragulja tvoj. Tada Sarkan pogne glavu prema podu, jer ga je bilo stid, da se svaða sa svojim ocem. Stoga on uzme dragulj i udalji se odatle, ali od prekomjernosti srd be nije znao, to da poène. Zaustavio se je tek tada, kada je u ao u palaèu princeze Abrize. Pa kada je do ao k njoj, ona mu poðe ususret, zahvali mu se za sve, to je bio uèinio, i za zove blagoslov na njega i na njegova oca. Zatim ona sjedne i dadne mu da sjedne pokraj nje. Ali kada je on sjeo, primijeti ona srd bu na njegovu licu i upita ga o tome, i on joj ispripovijeda, da je 233 Pedesetiprva noæ njegov otac dobio od Sophije dvoje djece, djeèaka i djevojèicu, i da je djeèaka bio na zvao Dau el-Makanom, a djevojèicu Nuzhatom ez--Zaman, i ktomu doda: - Dva je druga dragulja zadr ao za njih, a meni je dao samo jedan. I zato sam ga htio ostaviti. Dosada ja o svemu tome nisam ni ta znao, tek sam ovoga èasa to èuo. A sada su oboje veæ stari est godina. Kada sam to saznao, obuzela me je srd ba. Sada sam ti rekao razlog svojega gnjeva i nisam ti ni ta sakrio. Ali se sada bojim, da bi te moj otac mogao uzeti za enu, jer on te ljubi, i ja sam na njemu vidio znakove udnje za tobom. to æe ti onda reæi, ako on to takvo eli? Ona odgovori: - Znaj, o Sarkane, tvoj otac nema nikakve moæi nada mnom, i on me ne mo e uzeti bez mojega pristanka. Ako me on meðutim uzme na silu, tada æu ja sebi sama zadati smrt. Ali to se tièe ona tri dragulja, ja uopæe nisam htjela, da on ijedan od njih dadne nekomu od svoje djece, i nisam imala na umu ni ta drugo, osim da ih pohrani u svoju riznicu k ostalim dragocjenostima. Ali sada oèeku jem od tvoje dobrote, da taj dragulj, koji ti je on dao, meni dadne za poklon, ako si ga primio.

- Slu am i pokoravam se! odgovori arkan i dadne joj ga. A ona rekne: - Ni ta se ne boj! I ona neko vrijeme s njime poprièa i nastavi: - Bojim se, da æe moj otac èuti, da se ja nalazim kod vas, i da neæe strpljivo podnositi moj gubitak, nego æe poku ati, da me opet zadobije. U tu æe se svrhu mo da sporazumiti s kraljem Afridunom u pogledu njegove kæeri Sophije. Zatim æe obje vojske napasti na tebe, i doæi æe do velikoga mete a. Kada je Sarkan èuo te rijeèi, on joj rekne: - O gospodarice, ako se tebi dopada da ostane kod nas, onda ne razmi ljaj o njima, pa makar se i svi sakupili protiv nas, koji se nalaze na kopnu i na moru. 234 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Vjerojatno æe sve biti dobro - odgovori ona. - Ako vi bude te sa mnom dobro postupali, ja æu ostati kod vas, ali ako budete sa mnom lo e postupali, ja æu odavde otiæi. Zatim ona zapovijedi svojim robinjama, da donesu jela. One rostave pred njih stol, i Sarkan malo pojede. Ali ubrzo otiðe pun briga i jada u svoju vlastitu kuæu. Ostavimo mi njega ondje i opet se okrenimo k njegovu ocu 'Omaru ibn en-Nu'man u! Taj je ustao, kada gaje njegov sin Sarkan napustio, i sa dva druga dragulja o ti ao k svojoj robinji Sophiji. Èim ga je ugledala, ona se podigne i ostane stajati, sve dok on nije sjeo. Ubrzo doðu takoðer oba njegova djeteta, Dau el-Makan i Nuzhat ez-Zaman. Èim ih je ugledao, on ih poljubi i svakomu od njih objesi o vrat po jed an od dragulja. Oboje se tomu obraduju i poljube mu ruke. I oni otiðu k svojoj mat eri, koja se s njima radovala i za eljela kralju dug ivot. Sada joj on rekne: Zbog èega mi nisi svo to vrijeme dosada rekla, da si ti kæi kralja Afriduna, gospodara el-Konstantinije? Ja bih te jo vi e po tovao i umno io bih i uzvisio tvoje dostojanstvo. Kada je Sophija to èula, ona odgovori: O kralju, to bih si ja dakle trebala eljeti veæe i vi e od ovoga polo aja, koji zauzimam kod tebe? Ti me obasipa svojom naklono æu i svojim dobroèinstvom, a Allah me je kroz tebe blagoslovio s dvoje djece, jednim sinom i jednom kæerju. Njezin se odgovor svidi kralju, pa kada ju je napustio, on za nju i njezinu d jecu odredi jednu èudesno lijepu palaèu. Imenuje takoðer za njih u kopljenike i sluge, p ravnike, filozofe, astrologe, lijeènike i kirurge, èijemu ih nadzoru povjeri. On ih poène jo vi e tovati i davati da im padaju u dio najvi i znakovi naklonosti. Zatim se vr ati u palaèu svojega gospodstva i u dvoranu, u kojoj je svojim podanicima izricao pravdu. Tako je dakle stajalo s njegovim odnosom prema Sophiji i njezinoj djeci. Kako se on meðutim postavio prema princezi Abrizi, vidjet æemo sada. Kralj 'Omar ibn enNu'man je bio zbilja raspaljen 235 Pedesetiprva noæ ljubavlju prema njoj, i udnja ga je za njome muèila dan i noæ. On je svake veèeri odlaz io k njoj i naklapao s njome i davao joj naznake rijeèima. Ali ona nije bila s tim e sporazumna, nego je samo rekla: O najveæi kralju na ega vremena, ja sada nemam nikakve elje za nekim mu karcem. Pa kada je vidio, da mu ona sebe uskraæuje, * tada se u njemu ojaèa strast * i jo vi e njime ovlada snaga arke ljubavi, * sve dok nije postao umoran od toga i dao po zvati svojega vezira Dandana. Njemu on povjeri, kolika je ljubav prema princezi Abrizi, kæeri kralja Harduba, skrivena u njegovu srcu, i on mu rekne, da ona ne eli popustiti njegovim eljama, i da ga je udnja za njome skoro ubila, jer nije mogao steæi njezinu naklonost. Kada je vezir saslu ao te rijeèi, on rekne kralju: Èim doðe tamna noæ, uzmi komad bunike78, otprilike u te ini jednoga mithkala79, otiði k njoj i popij s njome ne to vina. Pa kada se pribli i vrijeme da èa æenje prestane, tada

joj napuni posljednji pehar, ubaci u njega buniku i dadni joj ga da ga ispije. I prije nego to dospije do spavaæe odaje, otrov æe u njoj proizvesti svoj uèinak. Zatim poði za njome, i pojebi je i uti aj svoju po udu za njome! To je savjet, koji ti ja da jem. To, to mi savjetuje , jest izvrsno rekne kralj. I on se uputi u svoju riznicu i izvadi iz nje komad od jake bunike, od èijega b i mirisa èak i slon spavao iz jedne godine u drugu. On ga stavi u d ep na svojim gru dima i prièeka, sve dok nije protekao jedan mali dio noæi. Zatim otiðe k princezi Abri zi u njezinu palaèu. Èim ga je ugledala, ona se pred njim digne. On je meðutim pozove neka sjedne. Ona dakle sjedne, i on sjedne pokraj nje i poène s njome naklapati o vinu. Tada ona donese stol za piæe 78 Bunika (Hyoscyamus) je biljka iz porodice pomoænica (Solanaceae), a danas se u medicini rabe list i sjeme dviju njezinih otrovnih vrsta crna bunika (Hyoscyamus niger) i bijela bunika (Hyoscyamus albus). One u sebi sadr e i neke otrovne alkaloide. 79 Mithkal iznosi oko èetiriipol grama. 236 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i stavi pred njega pehare i vrèeve. Takoðer zapali svijeæe i zapovijedi da se donesu s latki i, poslastice i voæe i sve, to pripada uz piæe. Oni zatim poènu piti. I kralj joj j e tako dugo nazdravljao, sve dok joj se pijanstvo nije popelo u glavu. Kada je t o primijetio, on uzme komad bunike iz d epa, i, tim to ga je dr ao izmeðu prstiju, napu ni joj vlastitom rukom jedan pehar i ispije ga. Zatim ga napuni po drugiput i re kne: Za tvoje prijateljstvo! S tim rijeèima on pusti da komadiæ padne u pehar, a da ona to nije primijetila. O na ga uzme i ispije ga. Zatim poðe u svoju spavaæu odaju. Kada jo nije pro ao ni jedan sat, on bude siguran da je uspavljujuæi napitak izvr io svoje djelovanje i da ju je li io svijesti, i tako on uðe k njoj, i naðe je kako le i na svojim leðima. Ona je bila sv ukla gaæe, a da ak joj je zraka podigao skut njezine ko ulje. Kada ju je kralj vidio g dje tako le i - i do njezine glave jednu upaljenu svijeæu, a do njezinih nogu drugu, koja je tu osvjetljavala ono, to se nalazilo izmeðu njezinih bedara njega napusti njegov razum, sotona ga dovede u napast, i on se ne mogne vi e svladavati. Nego on svuèe haljinu, padne preko nje, i oduzme joj djevièanstvo. Zatim ustane, otide k je dnoj od njezinih ena taje bila po imenu Mard ana i rekne: Otiði k svojoj gospodarici, ona te daje pozvati! Robinja utrèi unutra i naðe svoju gospodaricu kako le i na leðima bez svijesti, dok j oj je po nogama tekla krv. Tada uzme jedan od njezinih rubaca i obri e joj krv i o stane tijekom noæi uz nju. Ali kada je Allah uzvi eni dao da svane dan, robinja Mard a na opere svojoj gospodarici lice, ruke i noge. Zatim donese ru inu vodu i njome jo j opere lice i usta. Tada princeza Abriza iznenada kihne, zijevne i istisne gore komad bunike, tako da je ispao iz njezine nutrine kao neka pastila. Zatim si op ere ruke i usta i rekne Mard ani: Reci mi, to mi se dogodilo! Tada joj ona ispripovijeda sve, kako se odvijalo. Princeza je sada znala, da ju je kralj 'Omar ibn en-Nu'man silovao i izveo svoju 237 Pedesetiprva noæ osnovu protiv nje. Duboko o alo æena zbog toga ona se povuèe u svoje odaje i rekne svoji m djevojkama: - Zadr ite svakoga, tko hoæe doæi k meni, i kazujte, da sam bolesna, sve dok ne vidim, to Allah namjerava sa mnom! Vijest o njezinoj bolesti dopre takoðer do kralja, i on joj poène slati erbete i eæer no pecivo. Tako je ona ivjela u samoæi tijekom nekoliko mjeseci, a u meðuvremenu se o hladila kraljeva vatra, i ugasila se njegova elja za njome, tako da se on suzdr ava o od nje. No ona je od njega zaèela, pa kada su ti mjeseci pro li, njezina trudnoæa postane v

idljivom. Njezin trbuh naraste, i svijet joj postane preuzak. Tako ona rekne svo joj slu kinji Mard ani: - Znaj, nije svijet nepravedno postupio sa mnom, nego sam se ja ogrije ila protiv sebe same, jer sam napustila svojega oca i svoju mater i svoju zemlju. Sada mi je dojadio ivot, jer je moja srèanost slomljena, i vi e mi ne preostaje niti snage ni srèanosti. Kada sam prije uzjahavala svojega konja, ja sam vladala njime. Sada meðu tim nisam u stanju jahati. Ako ja ovdje kod njih^ rodim, bit æu obe èa æena pred svojim slu kinjama, i svatko æe u palaèi znati, da mi je kralj na putu sramote oduzeo djevièanstvo. A ako se vratim doma k svojemu ocu: s kakvim licem trebam pristupiti k njemu, i s kakvim se uopæe licem trebam vratiti? Kako ispravno govori pjesnik: Ima li utjehe za onoga, koji vi e nema nikakvu zemlju i nikakav Zavièaj, nikakva pri jatelja i nikakav pehar, i èak nikakav krov? Mard ana odgovori: Ti ima zapovijedati, a ja æu se pokoravati. I Abriza rekne: Voljela bih odmah kri om napustiti ovaj grad, tako da o meni nitko ne zna osim tebe, i vratiti se doma k svojemu ocu i svojoj 238 V Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana materi. Jer ako je meso80 postalo smrdljivo, tada mu ne preostaje ni ta osim njego ve vlastite svojte, a Allah neka uèini sa mnom, to On hoæe. O princezo odgovori Mard ana to, to ti kani uèiniti, je izvrsno. Zatim je Abriza sve pripremala, èuvala je svoju tajnu i prièekala par dana, sve d ok kralj nije oti ao u lov i dok se njegov sin nije uputio prema tvrðavama, kako bi ondje ostao tijekom nekoga vremena. Tada ona otiðe k Mard ani i rekne joj: eljela bih noæas krenuti. Kako se meðutim trebam boriti protiv udesa? Veæ osjeæam poroðajne trudove, pa ako ostanem jo èetiri ili pet dana, tada æu roditi ovdje i neæu biti u stanju, da poduzmem putovanje u svoju zemlju. Ali mi je to bilo napisano na èelu. Zatim je neko vrijeme razmi ljala pa rekne: Naði nam nekog mu karca, koji æe s nama putovati i koji æe nas na putu poslu ivati. Je r ja nemam snage, da nosim oru je. Tako mi Allaha odgovori Mard ana moja gospodarice, ja ne znam nijednoga osim j ednoga crnog roba po imenu el--Ghadban81. Taj pripada robovima kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i smion je momak, i on dr i stra u na vratima na e palaèe. Kralj ga je imeno vao u na u slu bu, a mi smo ga obasuli svojom naklono æu. Stoga æu ja otiæi i s njim o tome razgovarati. Obeæat æu mu ne to novaca i reæi mu, da æu mu, ako htjednc ostati uz nas, dat i enu, koju si za eli. On mi je jednom prije pripovijedao, da je bio drumski razboj nik. Pa ako on bude spreman, tada æemo postiæi svoj cilj i dospjeti u svoju zemlju. Ona odgovori: Po alji ga k meni, da ja s njime razgovaram! 80 Misli se na meso pokojnikova lesa. sl To jest: Jarosni. 239 Pcdesctipnm noæ Tada Mard ana ode i vikne: - O Ghadban, Allah ti dao sreæu, ako ti pristane na ono, to æe ti reæi moja gospodarica! I ona ga uzme za ruku i odvede ga k princezi. Kada ju je ugledao, on joj polj ubi ruke. Ali kada ga je ona pogledala, njezino se srce prestra i pred njim, i ona rekne u sebi samoj: Zaista, nu da daje svoj vlastiti zakon. I ona mu priðe, da s njim razgovara. Pa premda je njezino srce bilo prestra eno p

red njim, ona mu ipak rekne: - O Ghadban, reci, hoæe li nam ti pomoæi protiv podmuklosti udesa i èuvati moju tajnu, ako ti je ja otkrijem? Èim ju je rob samo pogledao, njegovo je srce bilo od nje osvojeno, i on se odm ah rasplamsa u ljubavi prema njoj. Tako je on mogao samo odgovoriti: - O gospodarice, ako mi ti ne to zapovijedi , ja od toga neæu uzmicati. Tada ona rekne: - Ja hoæu da ti jo ovoga èasa uzme mene i ovu moju slu kinju, da nam osedla dvije deve, i dva od kraljevih konja, i da na svakoga konja stavi po jedne bisage sa zlatom i hranom i da s nama putuje u na u zemlju. Pa ako ti zatim bude elio ostati kod nas, tada æu te ja o eniti nekom od svojih robinja, koju æe ti sebi izabrati. Ako se meðutim bude htio radije vratiti u svoju vlastitu zemlju, tada æemo te mi o eniti i tebi dati ono, to bude elio. Zatim se mo e vratiti u svoju zemlju, nakon to si dobio toliko mnogo novaca, da æe time biti zadovoljan. Kada je el-Ghadban saslu ao te rijeèi, on se vrlo obraduje i rekne: - O gospodarice, ja æu od srca rado slu iti vama dvjema i puto vati s vama. Konje æu smjesta osedlati. Tako on ode radostan i rekne u sebi samome: 240 \ Povijest kralja, 'Omara ibn en-Nu'mana - Ja æu veæ sprovesti na njima svoju volju. A ako mi ne uèine po volji, tada æu ih obje ubiti i uzeti od njih novac. Tu namjeru sakrije duboko u svojoj nutrini, ode odatle i ubrzo se vrati s dvi je deve i tri konja, od kojih je jednoga sam jahao. Zatim priðe princezi Abrizi i dovede joj jednoga konja, i ona uzja i na njega i dadne da Mard ana uzja i treæega konja . Ali je princeza trpjela velike boli od trudova i od prevelike se muke jedva mo gla jo savladavati. Rob dakle poène s njima putovati, dan i noæ, kroz zemlju izmeðu pla nina, sve dok nije izmeðu njih i njihove zemlje le ao samo jedan jedini dan hoda. Ta da meðutim doðu princezi trudovi, i ona ih vi e nije mogla zadr ati. Tako ona rekne el-G hadbanu: - Pusti me da sja im, jer su me pograbili trudovi. A Mard ani dovikne: - Sja i i sjedni k meni i pomozi mi da rodim! Mard ana brzo sja i sa svojega konja, a el-Ghadban uèini isto. Èvrsto zave u uzde obaju konja i pomognu sjahati princezi, koja je :d prekomjernosti bolova bila gotovo bez svijesti. Kada ju je meðutim el-Ghadban vidio na tlu, prodre u njega sotona, i on pred njezinim licem izvuèe svoj maè i rekne: O gospodarice, podaj mi svoju milost. Ali kada je èula njegove rijeèi, ona ga pogleda i rekne: Preostajalo bi samo jo to, da se podam crnim robovima, nakon to sam sebe uskratila kraljevima i junacima!..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju. 241

Ali kada je poèela

^#WWWWW???W??W???WW^ pedesetidruga noæ ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se princeza Abriza dok je crnomu ro bu el-Ghadbanu govorila: 'Preostajalo bi samo jo to, da se podam crnim robovima, nakon to sam sebe uskratila kraljevima i junacima!' raspalila od gnjeva i povikal a: Fuj na tebe! Kakve mi to rijeèi tu govori ? Fuj! Takvo to u mojoj nazoènosti ne uzim aj u usta! Znaj, nikada ja neæu ni ta od toga dopustiti, to ti i èe , pa makar morala takoðe iskapiti pehar smrti. Prièekaj, dok ne oslobodim ovo neroðeno i sebe samu, i dok ne izbacim posteljicu. Ako ti zatim jo bude za to u stanju, uèini sa mnom to hoæe . Ali ako se ti sada ne ostavi svojega pohotnog govorenja, tada æu se ja zaista ubiti svojom vlastitom rukom i rastati se od svijeta. Zatim æu od svega toga imati poèinak. I ona izgovori stihove: Ghadbdn, okani me se! Dosta sam pretrpjela Od nepravde sudbine i groznog vremena . Razvratno je pona anje zabranio Gospod Alldh. On je govorio:'Tko mene ne slijedi, taj je posveæen pakle/tom ognju.' 243 Pedesetidruga noc Zbilja, ja se nikada neæu skloniti na lo e èinjenje. Ne, to prezirem. Ostavi me, ne po gledavaj me! Ako me ti sa svojim prosta tvom ne ostavi na miru I ako za volju Alldhovu ne bude èuva o moju èast, Tada æu svom snagom pozvati mu eve mojega naroda I sve æu ih, bli nje, a takoðer i daljnje , dozvati ovamo. Pa èak ako bih bila i sasjeèena nekim jemenskim maèem, Nikada jednomu prostom momku ne bih slobodno pokazala svoje lice, Nijednomu od svih slobodnih i ljudi od plemenita roda A koliko jo manje nekom kop iletu i bijednom slugi! Kada je el-Ghadban poslu ao ove stihove, on silno pobijesni. Njegove oèi postanu crvenima od srd be, i njegova boja postane utom. * Njegove nozdrve nateknu, * usne mu se opuste, * a njegov izgled postane dvostruko odvratnim, * i tada on takoðer i zgovori jo ovu pjesmu: * O ti, Abriza, jao, ne ostavljaj me ipak samoga! Mene je ubila ljubav maèem tvojega pogleda. Moje je srce rasjeèeno, jer ti sebe okrutno uskraæuje , Moje se tijelo stanjilo, strpl jenje mi izmièe. Tvoje je oko zarobilo srca èarobnja tvom. A moj se razum povlaèi, pribli ava mi se èe nja. 244 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu}mana / makar ti sazvala zajedno puninu zemlje kao vojsku. Ja æu izvr iti svoju volju u ov ome trenutku, ovdje! Kada je Abriza saslu ala te rijeèi, ona gorko zaplaèe i rekne mu: Fuj na tebe, Ghadbane! Kako smije tebi slièan takve stvari tra iti od mene? Ti leglo kopiladi i porode razvrata! Vjeruje li ti da su svi ljudi jednako zli? Pri slu anju ovih rijeèi postane bijedni momak samo jo raz-jarenijim, i njegove oèi postanu jo crvenijima. On joj priðe i udari je svojim maèem po vratnim ilama i rani je na smrt. Zatim uzme novac, urno odja i zajedno s njezinim konjem i pobjegne u brds ke predijele. Ostavimo mi njega i pogledajmo najprije, kako je pro la princeza Abriza! Ona rodi djeèaka, nalik Mjesecu, i Mard ana uzme dijete i obavi potrebne poslove i stavi ga uz bok njegovoj materi. I gledaj, dijete prione uz dojku svoje umiruæe matere! Tada Mard ana stisne glasan krik, razdere svoju haljinu, poène se posipati p ra inom po glavi i udarati se po obrazima, sve dok joj nije potekla krv s njezina lica, i uzvikivati: Jao, moja gospodarice! Jao, bijedo! Ti umire od ruke jedno ga nedostojnoga crnog rob, i to uza svu tvoju vite ku hrabrost.

I ona nastavi plakati. Tada se iznenada podigne oblak pra ine sve do nebeskog s voda i prekrije poljanu nadaleko i na iroko tamom. * Kada se ona razdvojila, uka e s e jasno * pod njome mnogobrojna èeta konjanika. * To je pak bila vojska kralja Harduba, oca princeze Abrize, a on je dolazio, j er je bio èuo, da su njegova kæi i njezine slu kinje bile pob-jegle u Baghdad i da bor ave kod kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. On je iza ao sa svojom pratnjom, da se o njo j raspituje kod putnika, nisu lije oni sluèajno vidjeli kod kralja. Pa kada je dan puta bio udaljen od 245

Pedesetidmga noæ svoje prijestolnice82, ugledao je u daljini tri jahaèa, i uputio se prema njima, k ako bi ih pitao, odakle dolaze, i kako bi se kod njih raspitao o svojoj kæeri. Ti su pak troje, koje je on ugledao u daljini, bili njegova kæi i njezina slu kinja i r ob el-Gadhban. I on pojasi prema njima, ne bi li kod njih dobio obavijest. Rob j e meðutim vidio da oni dolaze i jer se je prestra io za svoj ivot ubio Abrizu i pobje gao. Kada su ovi do li k njima bli e, kralj Hardub ugleda svoju kæer gdje le i mrtva i n jezinu robinju gdje nad njome plaèe. On se baci s konja i onesvije ten padne na zeml ju. Tada skoèe s konja svi vitezovi iz njegove pratnje, emiri i veziri, i smjesta po bregovima razapnu atore. Za kralja podignu veliki okrugli èador, a velika i dr ave s tupe pred taj kraljevski ator. Èim je meðutim Mard ana ugledala svojega gospodara, ona ga smjesta prepozna i poène jo e æe plakati. Ali kada se kralj probudio iz svoje nesvije sti, on je upita o tome, to se dogodilo. Ona mu ispripovijeda tok dogaðaja i zakljuèi s rijeèima: Gledaj, ubojica je tvoje kæeri stanoviti crni rob, koji pripada kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu. Predhodno mu je takoðer bila priopæila, kako je taj kralj bio postupio s princezo m Abrizom. Tada kralju Hardubu svijet pred njegovim oèima postane crnim, i on gork o zaplaèe. Zatim zatra i jednu nosiljku i polo i na nju mrtvu kæer, vrati se u Cezareju i dadne da je se odnese u palaèu. Nato on ode k svojoj materi Dhat ed--Davahi i re kne joj: - Zar da muslimani tako postupe s mojom kæerju? Tu je kralj 'Omar ibn en-Nu'man na silu obe èa æuje, a zatim je ubija jedan od njegovih crnih robova! Ali tako mi Mesije, ja æu, onako kao to je istina da ja tu stojim, osvetiti krv svoje kæeri i oprati ljagu sramote sa svoje èasti. Inaèe æu sebi vlastitom rukom oduzeti ivot. 82 Èitatelj je zacijelo veæ odavno shvatio, da æe se ako hoæe s u itkom èitati 1001 n - morati osloboditi svoje neugodne navike, da ustrajava u tra enju egzaktne inform acije. U protivnome naime nikako neæe moæi zemljopisno uskladiti Abrizin bijeg iz Ba ghdada sa arkanovim bijegom u Baghdad. Dakle: na vremenske se i prostorne nesugla snosti u ovome tivu zaista mora - na èitateljevo dobro! - za miriti. 246 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana Zatim on poène gorko plakati. Ali njegova mati rekne: Nitko drugi nije ubio tvoju kæer nego Mard ana. Jer stara je potajno mrzila Mard anu. I zatim ona nastavi: - Ne pravi si nikakve brige u pogledu krvne osvete za svoju kæer! Jer tako mi Mesije, ja neæu prije odustati od kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, sve dok njega i nj egove sinove ne po aljem u smrt. Zbilja, ja æu nad njime izvr iti jedno djelo, nad koj ime æe probli-jediti ti zlokobnici i junaci i o kojemu æe se morati pjevati i kaziva ti u svim zemljama i na svakome mjestu. Ali ti mora u svemu, to ja ka em, izvr avati m oju zapovijed. Tko èvrsto dr i pred oèima ono, to hoæe, taj takoðer posti e to, to hoæe. - Tako mi Mesije odgovori on - ja ti se nikada u onome, to ti ka e , neæu protiviti . Ona nastavi: - Dovedi mi stanoviti broj djevojaka, visokosisih djevica, i sazovi mudrace ovoga vremena. Njima daj neka djevojke pouèavaju u filozofiji i finom pona anju pred kraljevima, u umijeæu voðenja razgovora i skladanju pjesama. I daj neka im dr e znanstvena i

obrazovna predavanja! Ali ti mudraci moraju biti muslimani, kako bi ih pouèavali u arapskome jeziku i predajama, kao i o povijesti kalifa i analima ranijih islamskih kraljeva. Ako to budemo èinili tijekom èetiri godine, svoj æemo cilj postiæi. Strpljivo dakle priberi svoju du u i èekaj. Jer jedan od Arapa kazuje: 'Ako se krvna osve ta izvr i poslije èetrdeset godina, onda je to jedno kratko vrijeme.' Ako ove djevojke u svemu tome poduèimo, tada æemo biti u stanju, da provedemo svoju volju nad na im neprijateljem. Jer njegova je slaba strana ljubav prema djevojkama. On ima tristaisezdeset prile nica, ka kojima dolazi jo sto iz cvijeta tvojih slu kinja, koje su pratile tvoju kæer, nju, koja je u la k Allahovom Milosrðu. Kada dakle te djevojke budu tako obuèene, kako sam ti rekla, ja æu ih uzeti i sama s njima otputovati. Kada je kralj Hardub èuo rijeèi svoje matere Dhat ed-Davahi, on ustane vrlo obrad ovan i poljubi joj glavu. Zatim smjesta poène 247 Pedesætiðmga noæ oda iljati glasnike i poslanike u sve zemlje, da mu dovedu muslimanske mudrace. On i se pokore njegovoj zapovijedi i otputuju u daleke predjele i dovedu mu, suklad no njegovoj elji, mudrace i uèenjake. Pa kada su ovi stupili pred njega, on im uka e visoke poèasti, pokloni im poèasne haljine, odredi im uzdr avanja i godi nje prihode i o beæa im mnogo novca, ako izobraze djevojke. Odmah zatim naredi, neka se djevojke o dvedu k njima..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po kraljevu odobrenju. : * 248 Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje kralj Hardub mudracima i uèenjacima , kada su stupili pred njega, ukazao visoke poèasti i naredio, neka se djevojke od vedu k njima. I on im dadne u zadatak, da djevojkama posreduju znanje, filozofij u i naobrazbu. Oni su dakle èinili sukladno njegovoj zapovijedi. Toliko daleko kralj Hardub! Sto se pak tièe kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, on je, kada se vratio iz lova, po tra io princezu Abrizu. Ali je nije na ao, i nitko mu nije mogao dati izvje æe o njoj ni ti mu objasniti stvar. Tada se on uznemiri i rekne: - Kako mo e neka ena napustiti palaèu, a da to nitko ne primijeti? Ako to tako iz gleda u mome kraljevstvu, onda stvari u njemu stoje lo e, i nema nikoga da u njemu odr ava red! Ja ubuduæe neæu vi e izlaziti u lov, prije nego to k vratima po aljem ljude, koji æe biti odgovorni za njihovo nadziranje. Bio je vrlo alostan i stegnule su mu se grudi zbog gubitka princeze Abrize. U meðuvremenu se njegov sin Sarkan vratio sa svojega putovanja. I otac mu ispripovij eda, to se dogodilo i kako je princeza pobjegla, dok je on bio u lovu. Zbog toga je princ bio duboko o alo æen. 249 Pedesetitreæa noæ Sada dakle kralj 'Omar poène svakodnevno posjeæivati svoju djecu i iskazivati im svoju naklonost. On im dovede uèenjake i mudrace, da ih poduèavaju, i ispostavi im g odi nje prihode. Ali kada je Sarkan to gledao, on dospije u veliki bijes, i zavidi o je zbog toga svojemu bratu i svojoj sestri. Konaèno postanu vidljivima znakovi b ijesa na njegovu licu, i on je venuo od gorèine. Tada mu otac rekne jednoga dana: - Odakle dolazi do toga, da ja gledam, kako tvoje tijelo postaje sve bolesni jim i tvoja boja sve bljeðom? - Moj oèe - odgovori Sarkan - koliko god puta ja vidim, kako ti miluje i obdaru

je mojega brata i moju sestru, mene obuzima ljubomora, i ja se bojim, da æe ona u m eni postati tako jaka, da æu ih ja ubiti i da æe me ti iz osvete smaknuti. To je dakl e razlog, zbog kojega je moje tijelo bolesno i moja boja blijeda. Ali sada molim od tebe milost, da mi ti dadne jednu od svojih tvrðava, koja le i postrance od drugi h, kako bih ondje proveo ostatak svojega ivota. To u poslovici glasi: 'Rastanak o d prijatelja je za mene bolji i dolièniji, jer ono to oko ne vidi, to srcu ne nanos i bol.' I on obori glavu prema podu. Kada je pak kralj 'Omar ibn en-Nu'man saslu ao njegove rijeèi i saznao, to je bilo razlogom njegove utuèenosti, on ga umiri i rekne: - O moj sine, ja æu ti to dopustiti, a ja nemam u svojoj dr avi nijednu veæu tvrðavu nego to je ona od Damaska. Ti treba ubuduæe ondje upravljati. Brzo on sazove dr avne tajnike i zapovijedi im, da zgotove potvrdu o postavljen ju njegova sina arkana za namjesnika od Damaska. Nakon to se to bilo dogodilo, opr emili su ga. I on uzme takoðer sa sobom vezira Dandana. Na njega prenese njegov ot ac upravu i voðenje politike, ukratko, opunomoæio ga je u svim poslovima prinèevskog n amjesnika. Zatim se on oprosti sa Sarkanom, isto uèine emiri i velika i dr ave, i prin c se sa svojom èetom otputi prema Damasku. Kada je do ao onamo, poènu stanovnici toga grada udarati u bubnjeve, i puhati u trublje i poðu 250 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana mu, nakon to su okitili grad, u velikoj povorci ususret. U njoj su dostojanstveni ci, koji stoje desno od prijestolja, stupali s desne strane, a koji lijevo, s li jeve. Ostavimo mi sada Sarkana i vratimo se natrag k njegovu ocu "Omaru ibn en-Nu'm anu! Nakon odlaska njegova sina doðu ka kralju uèenjaci i reknu: Gospodaru, tvoja su djeca sada izuèila svo znanje, i dobro su obuèeni u filozofiji, finoj naobrazbi i pravilima i ceremonijama. Kralj se tomu vrlo obraduje. I on posvjedoèi uèenjacima svoju milost. Vidio je ka ko je Dau el-Makan narastao i procvao i kako upravlja konjem. Princ se sada nala zio u dobi od èetrnaest godina, i posvetio se pobo nosti i slu enju Allahu. Jer on je ljubio siromahe, uèenjake i ljude od Kur'ana, tako da ga je zavolio sav narod od B aghdada, mu karci kao i ene. Jednoga je meðutim dana prolazila karavana haððija83, sa svetim svilenim æilimom, iz Iraka kroz Baghdad, na svome putovanju prema Mekki i ka Grobu Prorokovu - neka G a blagoslovi i neka Ga pozdravi Allah! Kada je Dau el-Makan vidio karavanu haððija, njega obuzme èe nja, da on isto tako bude haððija. I tako on otiðe k svojemu ocu i rekne: - Dolazim, da te zamolim, da smijem iæi na haðð84. Njegov mu meðutim otac odbije molbu, tim to rekne: - Prièekaj do sljedeæe godine, onda æu ja iæi s tobom! Ali je princ osjeæao, da bi mu to odveæ dugo trajalo, i tako on otiðe k svojoj sest ri Nuzhati ez-Zaman, koju naðe u molitvi. Kada je ta zavr ila svoju pobo nost, on joj rekne: Ja ginem od èe nje za haððilukom prema Svetoj Kuæi Allah ovoj u Mekki i prema Grobu Prorokovu nad Njim neka 83 Haððija je hodoèasnik. 84 Haðð je naziv za posjetu Æabe Ka'ba) u Mekki, a samo se putovanje zove haððiluk. 251 Pedesetitreæa noæ bude blagoslov i pozdrav! Zamolio sam o moju molbu. Stoga hoæu sada uzeti k bez njegova znanja. Ja te molim za volju Allaha sobom i nemoj mi odricati haððiluk ka

svojega oca za dopu tenje, ali mi je on odbi sebi ne to novca i otputiti se na haððiluk kri om i klikne ona uzmi mene sa Grobu Prorokovu - neka

Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi Allah! Tada on rekne: Kada se spusti mrkli mrak, izaði odavde van, a da o tome ni ta nikomu ne rekne . Ona dakle ustane oko ponoæi, uzme k sebi malo novaca i preobuèe se u mu ku haljinu. Zatim otiðe prema vratima palaèe i ondje naðe Dau el-Makana sa devama spremnima za pu tovanje. On joj pomogne da uzja i i zatim uzja i i sam. I tako su oboje noæu putovali, dostigli haððijsku karavanu, i s njome su i li dalje, sve dok se nisu na li kod haððija iz Iraka. Zatim su hodoèastili sve dalje, i jer im je Allah predodredio sreæu, dospiju u Presvetu Mekku, proborave na brijegu 'Arafat i ispune sve haððijske obveze. Zatim poðu prema Medini ka Grobu Prorokovu - Allah neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi ! - posjete ga, i htjednu se sada s haððijama vratiti natrag u svoj zavièaj. Ali Dau e l-Makan rekne svojoj sestri: Draga sestro, obuzela me je elja za time, da posjetim Jeruzalem i Ibrahima85, Allahova prijatelja - Mir bio s njim! Takoðer ja imam tu elju odvrati ona. Zatim on otiðe i unajmi za sebe i svoju sestru mjesto u karavani jeruzalemskih hodoèasnika. Oni se spreme i poðu s hodoèasnièkom povorkom. Ba meðutim te noæi sestra imadne napad hladne groznice i bude te ko bolesnom. Ali se ona brzo oporavi. Samo to se za tim razbolio takoðer njezin brat. Tada ga je ona njegovala u njegovoj bolesti, koj a je potrajala za vrijeme cijeloga njihova putovanja sve do Jeruzalema. Ali je b olest postajala sve gorom, a on je bivao sve slabiji. 85 Ibrahim je biblijski Abraham. 252 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana Oni odsjednu ondje u nekom chanu86 i iznajme si jednu sobu, u kojoj poènu stano vati, ali Dau el-Makanova bolest je njega obuzimala sve e æe, sve dok nije posve smr av io i bio gotovo bez svijesti. Tada se njegova sestra Nuzhat ez-Zaman vrlo zabrin e i uzvikne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha Uzvi enoga i Svemoguæega! Ovo je Allahova odluka! Oni dakle ostanu ondje tijekom nekoga vremena, dok se njegova slabost poveæaval a, pri èemu je ona njega njegovala i kupovala ono nu no za sebe i njega, sve dok nij e bio izdat sav novac koji je imala i dok nije postala tako siroma nom, da joj vi e nije preostao nijedan dirhem. Tada ona po alje nekoga slugu toga chana na bazar sa nekoliko svojih haljina. Taj ih proda, i ona taj novac potro i na svojega brata. Zatim je prodavala vi e, i pomalo je isprodavala sav svoj imetak, jedan komad za d rugim, sve dok joj nije vi e ni ta ostalo osim jednoga poderanog komada odjeæe. Tada o na zaplaèe i uzvikne: Allah je vladar nad onim pro lim i onim buduæim! Brat joj meðutim rekne: Sestro, sada slutim ozdravljenje, i obuzima me elja za ne to peèena mesa. -Tako mi Allaha, dragi brate - odgovori ona - ja nemam obraza za prosjaèenje. A li æu sutra otiæi u kuæu nekoga bogata a i putem slu enja ne to zaraditi, od èega æemo oboje vjeti. Zatim ona poène neko vrijeme razmi ljati i rekne: Zaista, za mene to nije lako, da tebe napu tam u ovakvu sta nju, ali moram sebe prisiliti na to da odem! On odgovori: Saèuvao te od toga Allah! Zapasti æe u bijedu. Ali nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha! Zatim oboje jedno s drugim poènu plakati, i ona rekne: 86 Istoènjaèko svratiste. 253 Pedesetitreæa noæ - Brate, mi smo stranci, koji stanujemo ovdje od prije jedne pune godine dana, ali jo nitko nije pokucao na na a vrata. Trebamo li mi dakle umrijeti od gladi? Ja ne znam nikakvu drugu pomoæ, osim da ja izaðem i slu im i tebi pone to donosim, od èega

æemo se moæi prehranjivati, sve dok se ti ne izlijeèi od svoje bolesti. Zatim æemo otputovati u svoj zavièaj. Ona ostane jo neko vrijeme kod njega plaèuæi, dok je on na svojoj bolesnièkoj postel ji takoðer lijevao suze. Zatim meðutim Nuzhat ez-Zaman ustane, zastre svoju glavu pr njom od kostrijeti, koja je pripadala rupcima gonièa deve i koju je posjednik kod njih zaboravio i ostavio. Ona poljubi bratu èelo, zagrli ga i ode odatle plaèuæi, a da nije znala, kamo da se okrene. Tako je i la sve dalje, dok ju je njezin brat èekao, sve dok nije bilo blizu vrijeme veèere. Tada ona jo nije dolazila, a on je sada bd io, sve dok nije poèela rudjeti zora, ali se ona jo uvijek nije vraæala natrag k njem u. To je tako dalje i lo tijekom dva dana. Stoga on bude u velikoj brizi, i njegov o je srce drhtalo zbog nje, i glad ga je vrlo pritiskivala. Naposljetku ipak nap usti sobu i pozove slugu toga chana i zamoli ga, neka ga odvede na bazar. Taj ga odvede do bazara i ondje ga polo i na zemlju. Ubrzo se okupi narod od Jeruzalema oko njega, i svi su bili ganuti do suza, kada su vidjeli njegovo stanje. Zatim i m on uèini znak, da bi elio ne to pojesti. I oni za njega uzmu ne to novaca od trgovaca , koji su se nalazili na bazaru, i kupe hrane i nahrane ga njome. Zatim ga odnes u u neki duæan, gdje su za njega ra irili hasuru od palmina li æa, i stave mu do glave v rè vode. Kada se spustila noæ, svi ljudi otiðu, premda su bili u te koj brizi poradi nje ga. Ali oko ponoæi on poène misliti na svoju sestru, i tada njegova bolest ponovo po stane e æom, tako da on od tada nije vi e jeo niti pio i da je izgubio svijest. Sada lj udi obiðu po bazaru i sakupe meðu trgovcima trideset srebrenih dirhema, iznajme za n jega devu i reknu gonièu: - Odvedi ovoga bolesnika u Damask i ostavi ga ondje u bolnici. Mo da bude izli jeèen i opet zdrav. - Rado odgovori goniè. 254 Povijest kralja ^Omara ibn m-Nu'mana Ali u sebi samome on rekne: Kako da ja ovoga bolesnika, koji je blizu smrti, vodim u Damask? Tako on njega otpremi na neko mjesto, gdje se s njime krio do poèetka noæi. Zatim ga meðutim baci na gomilu izmeta87 koja se nalazila uz lo ionicu nekoga hammama i o de svojim putem. No kada je svanulo jutro, doðe lo aè te kupelji na svoj posao, pa kada je vidio Dau el-Makana gdje ondje le i, on povièe: Za to bacaju ovaj le upravo ovamo? I on ga gurne nogom, tako da se ovaj pokrenuo. Tada lo aè rekne: No da, takav jedan momak kao ti dere opium i zatim se baci ovamo, kamo upravo spada. Ali kada mu je pogledao u lice i vidio njegove bezbrade obraze i njegovu ljep otu i ljupkost, obuzme ga sa aljenje prema njemu i spozna da je on bolesni stranac . Tako on uzvikne: Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha! Zaista, ja sam zgrije io protiv ovoga mladiæa, jer Prorok - bla goslovio ga i pozdravio Allah! - je zapovijedio, da se po tuje stran ca, prije svega, ako je stranac bolestan. Tada ga on odnese u svoju kuæu, donese ga svojoj eni i rekne joj, da mu ona treb a prostrti neki pokrivaè i njegovati ga. Ta mu dakle ra iri neki pokrivaè za spavanje, stavi mu pod glavu jastuk, zagrije za njega vodu i opere mu ruke, noge i lice. Lo aè u meðuvremenu ode na trg, uzme ne to ru ine vode i eæera i po kropi mu tom vodom lice adne mu piti od erbeta. Izvadi mu takoðer jednu èistu ko ulju i navuèe mu je. Dau el-Maka n je usisavao zefir ozdravljenja, i zdravlje se opet okrene k njemu. I on se usp ravi, oslonjen na jastuk. Zbog toga se lo aè obraduje i uzvikne: Isu ena se balega (goveði izmet) rabila za lo enje. 255 Pedesetitreæa noæ Hvala neka je Allahu za ozdravljenje ovoga mladiæa! O Allah, ja ti se usrdno m olim za volju tvojega skrivenog otajstva, da Ti ovoga mladiæa spasi posredstvom moj

e ruke!..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju. Ali kada je pocel

pedesetièetvrta noæ #&??????????????????????????$^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je lo aè uzviknuo: O Allah, ja ti se usrdno molim za volju tvojega skrivenog otaj stva, da Ti ovoga mladiæa spasi posredstvom moje ruke! I zatim se on brinuo za njega neumorno tijekom tri dana. Davao mu je da pije eæe rni erbet i vrbovu i ru inu vodu. I ukazivao mu je svakojaku uslu nost i svaku ljubaz nost, sve dok se nije zdravlje vratilo u njegovo tijelo i dok Dau el-Makan nije opet otvorio oèi. Tada lo aè uðe k njemu, i kada ga je vidio da sjedi, sa znakovima pobo lj anja, on mu rekne: - Kako si sada, moj sine? - Hvala neka je Allahu - odgovori Dau el-Makan - ja æu uskoro biti dobro i zdra vo, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni. Lo aè pohvali Gospoda, otiðe urno na trg i kupi za njega deset piliæa. Te donese svojo j eni i rekne: Svakoga dana zakolji za njega po dva, jedno ujutro i drugo naveèer! Tada ona zakolje za njega jedno pile, skuha ga i donese mu ga, dadne mu da je de meso i pusti ga da pije juhu. Kada je bio pojeo, doPedesetièetvrta noæ nese mu vrele vode, i on si opere ruke i legne natrag na jastuk. Ona ga pokrije ogrtaèem, i on zaspe, sve do vremena popodnevne molitve. Tada mu ona skuha drugo p ile, donese mu ga, rastrga ga i rekne: Jedi, moj sine! I dok je on jeo, gledaj, uðe njezin mu , i kada je vidio, kako mu ona daje jesti, on sjedne do njegove glave i upita: Kako si sada, moj sine? Hvala neka je Allahu za ozdravljenje! odgovori on. Neka ti AMh uzvrati tvoju ljubaznost prema meni! Lo aè bude zbog toga veseo, izaðe i kupi erbeta od ljubièica i ru ine vode i dadne mu da to pije. Zaraðivao je pak ovaj lo aè svojim radom u hammamu svaki dan po pet dirhema. I on j e svakodnevno kupovao za jedan dirhem eæera, ru ine vode, erbeta od ljubièica i vode od vrbina cvata, a za drugi je kupovao piliæe. Tijekom cijeloga ga je jednog mjeseca njegovao tako bri no, sve dok tragovi bolesti nisu od njega uzmakli i dok Dau el-M akan nije bio opet zdrav. Sada se lo aè i njegova ena obraduju bolesnikovu ozdravljen ju, i lo aè ga upita: Moj sine, hoæe li sa mnom poæi u kupelj? Kada je ovaj to rado potvrdio, on ode na bazar i uzme nekoga gonièa magarca, po sjedne Dau el-Makana na magarca i pridr avao ga je u sedlu, sve dok nisu do li u ham mam. Ondje mu dadne da sjedne i ponudi gonièu jedno mjesto u lo ionici. On sam ode n a trg i kupi lotosova li æa i bobova bra na, vrati se u hammam i rekne Dau el-Makanu: Dragi gospodaru, u ime Allahovo, uði unutra! Ja æu oprati tvoje tijelo. Tako oni stupe u nutarnju prostoriju hammama, i lo aè poène trljati Dau el-Makanove noge i prati mu tijelo li æem i bra nom. Tada meðutim doðe hammamski sluga, kojega je gos podar te kupelji bio poslao za Dau el-Makana. Kada je taj vidio, kako ga lo aè pere

i trlja, on priðe i rekne: 258 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna - To je presezanje u prava gospodara kupelji. Lo aè odgovori: - Tako mi Allaha, gospodar nas obasipa svojom naklono æu! Tada se poslu itelj dadne na to, da Dau el-Makanu obrije glavu. Zatim se Dau el -Makan i lo aè okupaju, a potom se lo aè s ovim vrati natrag kuæi. Ondje ga on odjene u ko u lju od fine tkanine i dadne mu jednu od svojih vlastitih haljina, nadalje jedan lijepi turban i jedan fini opasaè, a oko vrata mu stavi svileni rubac. U meðuvremenu je lo aèeva ena opet zaklala i skuhala dva pileta, pa nakon to se Dau el-Makan popeo i sjeo na svoju postelju, rastopi mu za njega eæera u vrbovoj vodi i dadne mu da je pije. Zatim pred njega postavi jedaæi stol, rastrga piliæe, dadne mu da jede meso : da pije juhu, sve dok se Dau el-Makan nije zasitio. On si nato opere svoje ruke, zahvali Allahu Uzvi enomu za ozdravljenje i rekne lo aèu: - Ti si taj, posredstvom kojega mi se Allah Uzvi eni smilovao i rukom kojega me je spasio! - Ostavi se takvog govorenja! - odgovori drugi. Reci nam radije, zbog èega si t i do ao u ovaj grad i odakle potjeèe ! Jer ja vidim na tvome licu tragove blagostanja. - Reci mi najprije, kako si me ti na ao! - rekne Dau el--Makan. - A ja æu tebi po slije toga ispripovijedati svoju povijest. Tada lo aè isprièa: Sto se mene tièe, onda znaj, kada sam o ranome jutru do ao na svoj posao, na ao sam te gdje le i na gomili izmeta, kod vrata u lo ionicu, i nisam znao, tko te je onamo bio odbacio. Tada sam te uzeo sa sobom. To je moja cijela pripovijest. Dau el-Makan odgovori: Slava neka je Onomu, koji kosti opet budi u ivot, makar one veæ i strunule! Zaista, moj brate, ti svoju dobrostivost nisi rasuo ni na kakvoga nedostojnoga, i ti æe za nju eti plodove. Zatim on ktomu doda: 259 Pcdesetihtvrta noæ Ali u kojoj sam zemlji sada? Ti si u gradu Jeruzalemu odgovori lo aè. A tada se Dau el-Makan sjeti toga, da je on bio u tuðini, i sjeti se rastanka s a svojom sestrom i poène plakati. Sada on otkrije lo- aèu svoju tajnu i ispripovijeda mu svoju povijest i izrekne stihove: Oni su me u ljubavi opteretili preko snage. Za volju njih je na mene do la najte a p atnja. O vi, koji ste mi oti li, imajte ipak suæuti prema krvi mojega srca. Èak svaki okrutni zavidnik ima samilosti prema mojoj na-pu tenosti. Ne odrecite mi jedan pogled, koji æe ubla iti moje boli, Takoðer strast, koja mi je po stala prete kom za podno enje! Zamolio sam svoje srce, neka htjedne s vama imati strpljenja. Ono rekne: 'Pusti me na miru! Strpljenje nije moj naèin.' Zatim on poène jo jaèe plakati, sve dok mu lo aè nije rekao: Ne plaèi, nego radije slavi Allaha Uzvi enoga poradi spase nja i ozdravljenja! Sada Dau el-Makan upita: Koliko je daleko odavde do Damaska? Ovaj odgovori: est dana puta. Dalje Dau el-Makan upita: 260 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana - Hoæe li me poslati onamo? - Dragi gospodaru - odgovori lo aè - kako te ja mogu pustili da sam putuje , tebe, stranog mladiæa? Ako ti hoæe putovati u Damask, tada æu ja iæi s tobom. A ako me moja

ena

htjedne poslu ati i meni se pokoriti i mene pratiti, tada æu ja ondje zasnovati svo je obitavaliste. Jer bilo bi mi vrlo te ko, da se rastajem od :ebe. Tada on rekne svojoj eni: - Hoæe li ti sa mnom putovati u Damask, glavni grad Sirije, ili hoæe ostati ovdje, dok ja ovoga mojega gospodara ne otpratim onamo i dok se zatim ne vratim k tebi? Jer on eli poæi u Damask, i tako mi Allaha, meni bi bilo te ko, da se od njega rastajem, i ja sam za njega zabrinut poradi drumskih razbojnika. Ona odgovori: - Ja hoæu otiæi s vama dvojicom. A on rekne: - Neka je slavljen Allah, da smo jednodu ni! Tako time bude zakljuèeno putovanje, i lo aè se dadne na to, da sav svoj imetak i i metak svoje ene rasproda..." 261 Tada primijeti Sehrezad, daje poèelo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zap oèela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poèela » I

pedesetipeta noæ

I s

ehrezad nastavi ovako: '"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se lo aè i njegova zeri a sporazumj eli s Dau el-Makanom, da s njime putuju u Damask. Zatim lo aè rasproda svoj imetak i imetak svoje ene. I on kupi jednu devu i za Dau el-Makana iznajmi jednog magarca za jahanje. Oni se zapute i putovali su bez zadr avanja tijekom est dana, sve dok nisu dospjeli u Damask. Onamo su do li predveèer. I lo aè izaðe i kupi, kako je on to bio navikao, ne to malo za jelo i pilo. Tako su najprije proveli pet dana. Ali se tada lo aèeva ena razboli, i poslije kratkog bolovanja ode k milosti Allaha Uzvi enoga. To je bio te ak udarac za Dau el-Makana, jer se on bio navikao na nju i na njezinu rv egu. Takoðer je lo aè vrlo tugovao zbog njezine smrti. Sada se obrati princ lo aèu, i jer ga je vidio utonula u tugu, on mu rekne: Ne tuguj, jer svi mi moramo otiæi kroz ta vrata! Tada ga lo aè pogleda i rekne mu: Allah ti to platio, moj sine! Allah Uzvi eni æe nas u svojoj mi losti tje iti i uzeti æe od nas tugu. Hoæe li, moj sine, izaæi sa mnom, ia si pogledamo grad Damask, kako bi se tvoje srce razvedrilo? Dau el-Makan odgovori: Ti si odluèio. 263 Pedesetipeta noæ Tada se lo aè podigne i stavi svoju ruku u prinèevu, i obojica su hodali, sve dok n isu do li do staja namjesnika od Damaska, gdje su na li deve, natovarene kovèezima i s agovima i brotaknim tkaninama, i osedlane konje i baktrijske dvogrbe deve. Crni su robovi i mameluci i drugi puk trèali uzbuðeno ovamo i onamo. Tada rekne Dau el-Ma kan: - Komu pripadaju ove sluge i deve i tkanine! I on upita jednoga od u kopljenika: - Komu ide ova po iljka? Upitani odgovori: To su pokloni, koje emir od Damaska88 zajedno s porezom iz

Sirije alje kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu. Kada je meðutim Dau el-Makan saslu ao ove rijeèi, oèi mu se obliju suzama, i on izgov ori ove stihove: 0 vi koji daleko od pogleda mojih oèiju 1 vi koji ipak boravite u mome srcu: Daleko mije va a ljepota, i moj je ivot Gorak, moja èe nja nije izlijeèena. Ako Alldh odluèi, da se mi opet naðemo, U dugim æu prièama objavljivati svoju patnju. Pa buduæi da je zaplakao, po to je bio svr io, lo aè mu rekne: 8S Emir znaèi gospodar, a u arapskoj rijeèi "emir el-bahr" gospodar mora) ima svoje podrijetlo europeizam admiral. Emir od Damaska je dakako damaskski namjes nik Dau el-Makanov polubrat Sarkan. 264 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna - Moj sine, ti jedva da si ozdravio. Osokoli si dakle srce i nemoj plakati, jer se bojim za tebe nekoga ponovnog napada. I tako on nije odustajao od toga, da ga tje i i da ga razvedrava. Ali je Dau el -Makan uzdisao i jadikovao, to se nalazi u tuðini i _^eko od svoje sestre i od svoj e zemlje. Suze su mu tekle iz oèiju, i :n izrekne stihove. Tra i hranu u ovome svijetu. Jer gledaj, morat æe ga napustiti! Imaj na umu: neumolji voj smrti nikada neæe izbjeæi! Tvoje je blagostanje na ovome svijetu ipak samo prevara i obmana. Tvoj je ivot na tome svijetu budalast, uzaludan trud. Zaista, taj je svijet samo poput odmori ta èovjeka na putovanju: Naveèer odmara svoju i votinju. Ujutro polazi odatle. Zatim on opet zaplaèe zbog svojega polo aja tuðinca, i takoðer ^o aè zaplaèe zbog gubitka voje ene. Ali on nije odustajao od toga, da tje i Dau el-Makana, sve dok nije svanu lo jutro. Pa kada je iza lo Sunce, on mu rekne: - To je, kao da si ti pomi ljao na svoj zavièaj. - Da odgovori Dau el-Makan - i ja ne mogu ovdje du e boraviti. Stoga æu te prepo ruèiti Allahovim rukama i otputovati s ovim ljudima i polako putovati, sve dok ne doðem u svoj zavièaj. Tada rekne lo aè: - I ja s tobom. Jer ja se ne mogu od tebe rastajati. Ja sam ti ukazao jednu prijaznost, i sada ti hoæu slu iti sve do kraja. Dau el-Makan odgovori: 265 Pedesetipeta- noæ AMh ti platio! Jer on se tomu obradovao, da lo aè hoæe s njime putovati. Zatim lo aè smjesta otiðe, proda devu i kupi drugog magarca. I natovari na njega sv oju zalihu hrane i rekne Dau el-Makanu: Ja i na putu na ovom magarcu, pa kada bude umoran od ja hanja, mo e sjahati i hodati! Princ odgovori: Neka te blagoslovi AMh i neka pomogne meni, da ti uzvra tim! Zaista, ti si mi iskazao vi e dobra nego jedan brat drugomu. Zatim je èekao, dok nije nastala tamna noæ. Tada svoje zalihe i prtljagu stave na magarca i krenu na put. Ostavimo mi sada Dau el-Makana i lo aèa i vratimo se natrag k njegovoj sestri Nuz hati ez-Zaman! Kada se ona rastala od svojega brata, napustila je chan - koji je njima u Jer uzalemu slu io kao konaèi te pokrivena krpom od kostrijeti, i iza la na ulicu, kako bi k od nekoga potra ila slu bu, da bi mogla kupiti za svojega brata peèeno meso, za kojim je on imao elju. Hodala je plaèuæi, a da nije znala, kamo bi se trebala okrenuti. Nje zine su misli bile kod njezina brata, kod njezinih i u zavièaju, i ponizno se moli la Allahu, da ushtjedne svoj toj nevolji uèiniti kraj. I ona izgovori ove stihove: Crna pada noæ, budi se ljubav sa svojim bolima, I èe nja grozno drma svom mojom patnjo m.

Gorka muka rastanka sada stanuje u mojoj nutrini, A sva me ta te ka patnja èini spre mnom za smrt. Ljubav mi krade san, èe nja me pali kao vatra, Suze objavljuju, to potajno boravi u m eni. 266 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Ne poznajem nikakav put k ponovnom viðenju, Koje bi me izlijeèilo od moje bijede i m oje bolesti. Vatra je mojega srca zapaljena na mojoj èe nji, Muèi me pakleni ar kao kazna za te ku kri vnju89. Dosta, ti koji me kori zbog onoga, to me je pogodilo! Sto mije bilo predodreðeno, po dnosim u strpljivosti. Kunem se ljubavlju, nikada se neæu utje iti A zakletve su zaljubljenih poznate kao visoke i svete. O noæi, reci pripovjedaèima ljubavi, kako mi se to zbilo, Posvjedoèi svoje znanje, da ja u tebi nisam na la nikakva sna. Zatim ona poðe plaèuæi dalje, I dok se ona obazirala na lijevo i -esno, doðe neki eih, doputovao iz pustinje ovamo s pet drugih Beduina90. Taj je stari promotri i uvi di, da je lijepa, premda je na glavi nosila krpu od kostrijeti. I on se zaprepas ti nad njezinom ljepotom i rekne u sebi samome: 39 Je li krivnja 'Omara ibn en-Nu'mana za muèenièku smrt hrabre Abrize :.::sta pala na glavu njegove djece? Podsjeæam èitatelja, da je sama Abriza u pedesetiprvoj noæi izjavila da je za svoju sudbinu kriva upravo ona sama, to jest: da nije svij et nepravedno postupio prema njoj, nego da se ona ogrije ila o sebe --mu. Pru a li m eðutim roman u cijelosti odgovor na to pitanje, to naravno ostaje na cijenjenom èita telju, da sam prosudi. Pitanja pak o razlikovanju pojmanja .-.dividualne i kolek tivne odgovornosti kod muslimana i kr æana ovaj ovdje pisac bilje aka ispod crte ipak radije ostavlja po strani. 90 Beduin se na arapskome ka e badavi, to znaèi pustinjski, dakle stanovnik pus tinje. No ta rijeè - jer se pod njome podrazumijeva èovjeka bez stalna boravi ta - èesto znaèi i skitnica, s raznima negativnim suznaèenjima. 267 Pedesetipeta noæ Ta je oèaravajuæe lijepa. Ali izgleda propalo. Bila ona od pu ka ovoga grada ili neka strankinja, ja je moram imati. Zatim ju je polako slijedio, sve dok joj nije u nekoj uskoj ulièici pri ao ususre t i preprijeèio joj put. Tada je nazove, da je ispita, i rekne: - Kæerèice, jesi li ti slobodna ili robinja? Kada je to èula, ona ga pogleda i zamoli ga: - Tako ti tvojega ivota, ne obnavljaj mi moj jad! On meðutim nastavi: Ja sam imao est kæeri, ali mi je pet od njih umrlo, a ostala mi je samo jedna, najmlaða. Htio sam te dakle upitati, je li ti pripa da narodu ovoga grada ili si strankinja. Jer ja bih te volio uzeti sa sobom i odvesti te k njoj, kako bi joj ti pravila dru tvo i kako bi ona zahvaljujuæi tebi zaboravila tugu za svojim sestrama. Ako ti dakle nema nikakve svojte, tada æu te ja dr ati kao kæer, a ti æe mi sama biti kao vlastito dijete. Kada je Nuzhat ez-Zaman èula te rijeèi, ona rekne u sebi samoj: Mo da se mogu povjeriti ovomu staromu. Zatim posramljeno pogne glavu i rekne: - Dragi strièe, Ja sam strana djevojka, Arapkinja, i imam jednoga bolesnog brata. Pod jednim æu te uvjetom pratiti k tvojoj kæeri, da ja naime samo dan trebam provoditi kod nje i da se smi jem noæu vraæati natrag k svojemu bratu. Ako si ti s time sporazu man, tada æu ja poæi s tobom. Jer ja sam strankinja, i nekoæ sam u svome plemenu stajala visoko u èasti, ali sam postala siroma nom i prezrenom. Do la sam sa svojim bratom iz zemlje Hid aza, i bojim se, da on ne zna, gdje sam.

Kada je Beduin to saslu ao, on rekne u sebi samome: Tako mi Allaha, postigao sam svoj cilj! Nato se on obrati njoj i rekne: 268 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mdna - Nitko mi ne smije biti miliji od tebe. elio bih samo, da ti mo joj kæeri obdan pravi dru tvo, a o poèetku noæi mo e odlaziti k svojemu bratu. Ili ako ti je to dra e, dovedi ga ovamo, da on stanu je kod nas. Xa ovaj je naèin Beduin nastavi tje iti i prijazno joj se obraæati, dok ona nije do pustila da je zaludi i pristala, da mu slu i. On poðe ispred nje, pa kada ga je ona poèela slijediti, on dadne svojim ljudima znak. Nato oni po ure naprijed, upregnu dr omedare91, natovare ih, i stave takoðer na njih mje ine s vodom i vreæe sa zalihama, k ako bi po njihovu dolasku mogli s devama odmah krenuti. No * bio je taj Beduin kopile i ulièni lopov * koji je vr io izdaju protiv neprij atelja * lukav pljaèka i prepreden momak *, koji nije imao niti sina ni kæeri, pravi drumski razbojnik. On je meðutim sreo ovu jadnu djevojku, jer je to bila tako odre dila Allahova volja. L'sput joj je neprestano govorio, sve dok nisu bili izvan g rada Jeruzalema. Ondje on naðe svoje drugove kod dromedara spremnih za put. Sada b eduin uzja i jednu devu, i dadne da Nuzhat ez--Zaman ja i iza njega. I oni su putova li dalje cijelu noæ. Tu ona spozna da su beduinove rijeèi bile izgovor i da ju je pr evario. I ona poène plakati i krièati tijekom cijele noæi, dok su razbojnici od straha , da bi ih tko mogao vidjeti, usmjerili svoj put prema brdima. Kada se meðutim pri bli ilo jutro, sja u s deva, a Beduin priðe k Nuzhati ez--Zaman i napadne je: - Èemu to zavijanje, ti gradska damice? Tako mi Allaha, ako ne prestane zavijati, pretuæi æu te na smrt, ti kurvo iz grada! Kada je ona to èula, nije vi e eljela ivjeti, nego je pri eljkivala smrt. I tako mu o na dovikne: - Bijedni starce, sjedobradi iz pakla! Kako si mogao mene koja sam ti ukazala povjerenje - izdati, i sada me hoæe muèiti? Kada je èuo njezine rijeèi, on na nju povièe: 91 Dromedar je zapravo jednogrba deva, ili: deva trkaèica Camelus drom-edaii us. 269 Pedesetipeta noæ Ti razvratnice, usuðuje li se, da meni upuæuje drske prigo vore? I on joj priðe s bièem i poène je udarati i govoriti: Ako ne bude tiho, ubit æu te! Ona zanijemi na neko vrijeme. Ali se zatim sjeti svojega brata i svoje nekada n je sreæe, i poène kri om plakati. Sljedeæega dana potom ona se obrati Beduinu i rekne: Kako si me ti mogao obmanuti i domamiti me u ovu planin sku pustinju, i to ti namjerava sa mnom? Ali njegovo srce zbog ovih rijeèi postane samo jo tvrðim i on rekne: Ti bijedna bludnice, zar se ti usuðuje , da meni upuæuje drske prigovore? On odmah uzme biè, i tukao ju je njime po leðima, dok nije bila gotovo onesvije ten a. Ona se sada sagne nad njegove noge i poène ih ljubiti. Tada on odustane od toga da je tuèe, te je poène grditi i govoriti: Tako mi moje kape, ako te ja opet vidim ili èujem da zavija , odsjeæi æu ti taj jezik i utaknuti ga u tvoju pièku, ti kurvo iz grada! Tada ona zanijemi i ne dadne mu vi e nikakav odgovor. A buduæi da su je udarci bo ljeli, ona se æuæuri i pogne glavu na grudi. Pri tome je mislila na svoj jad i poni enj e nakon svoje nekada nje sreæe, i na udarce, koje je bila pretrpjela. Sjeæala se takoðer svojega brata i njegove bolesti i samoæe, i razmi ljala je o napu tenosti njih obaju. Suze su joj tekle niz obraze, i tiho plaèuæi ona izgovori stihove: To je naèin postupanja sreæe: èas odlazi, èas se opet vraæa, I nijednomu smrtniku ne ostaj

e trajno vjernom. Svaka stvar na ovome svijetu ima svoje vrijeme, A rokovi svih ljudi ipak jednom prolaze. 270 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Koliko jo dugo ja trebam podnositi zlu kob i jezu? Jao nad ivotom, koji se u cijelosti sastoji od zle kobi i jeze! Ne blagoslovio Alldh one dane, koji su mi donosili kratku sreæu, Sreæu, u èijim se nab orima veæ nalazila bijeda. Moja je elja zaglavila, nada je odsjeèena, A rastankom je odreèeno ponovno viðenje. O ti koji prolazi mimo kuæu, u kojoj ja boravim, Izvijesti ga o meni, koja vazda li jem suze i narièem. Kada je ona zavr ila, Beduin priðe k njoj i nagne se nad njome. Pa buduæi da je osj etio suæut prema njoj, on joj otre suze. I on joj dadne jedan jeèmeni kruh i rekne: Ja to ne volim, kada mi netko u mome gnjevu upuæuje drske prigovore. Zato mi u buduænosti nemoj vi e upuæivati takve dr zovite prigovore! Ja æu te prodati nekomu dobrom èovjeku, kao to sam ja, koji æe s tobom ljubazno postupati, kao to sam to èinio ja. Ona odgovori: Sto ti uèini , to je pravo. Zatim, kada joj je noæ postala dugaèkom i kada ju je poèela muèiti glad, ona malo poj ede od onoga jeèmenog kruha. A o ponoæi Beduin dadne znak za polazak..." Tada primijeti ehrczad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu koju je bila zap oèela po Kraljevu dopu tenju. 271

Ali kada je poèela

&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&$ ^#?W??WW?W?W?W???WW?^ pedeseti esta noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman -kada joj je Bed uin dao jeèmeni kruh, i kada joj je obeæao, da æe je prodati nekomu izvrsnom èovjeku, ka o to je on - rekla: to ti uèini , to je ispravno. I o ponoæi, kada ju je poèela muèiti glad, ona pojede ne to malo od jecmenog kruha, a beduin zatim izda svojim ljudima zapovijed za polazak. Tako oni natovare terete , i on uzja i devu i dadne Nuzhati ez-Zaman da ja i iza njega. Jahali su tijekom tri dana bez zadr avanja, sve dok nisu do li u grad Damask. Ondje odsjednu u Chanu es-Sultani92 blizu Namjesnikovih Vrata. Nuzhat ez-Zaman je meðutim postala blijedom o d jada i zbog napora na tome putovanju, i ona poène plakati nad svojom nesreæom. Sto ga Beduin priðe k njoj i rekne: Ti gradska kurvo, ako ne prestane tako zavijati, tako mi moje kape, ja æu te prodati samo nekomu idovu! Nato je on uzme za ruku, odvede je u jednu odaju i otiðe na bazar. Ondje se upu ti k trgovcima, koji su trgovali s robinjama, i porazgovara s njima, tim to je re kao: 92 Ime reèenoga karavanseraja znaèi - Sultansko Svratiste. 273 Pcdesetiksta noæ - Doveo sam sa sobom jednu robinju. Ali je njezin brat bo lestan, i ja sam ga poslao k svojim ljudima u Jeruzalem, kako bi ga

oni njegovali, sve dok ne bude izlijeèen. Sada je hoæu prodati. Ali otkada je njezin brat postao bolesnim, ona plaèe, i vrlo joj je te ko pao rastanak od njega. Zato bih volio, da onaj, tko ju je voljan od mene kupiti, blago razgovara s njome i da joj ka e, da njezin brat le i bolestan u Jeruzalemu kod njega. Zatim æu mu ja spustiti cijenu. Tada pristupi jedan od trgovaca i rekne: Koliko je ona stara? On odgovori: - Ona je djevica, i upravo zrela za udaju. I ona posjeduje razum, finu naobrazbu, duhovitost, ljepotu i ljupkost. Ali od onoga dana, kada sam njezina brata poslao u Jeruzalem, njezino se srce izjeda u èe nji za njim, tako da je njezina ljepota i èezla i njezin izgled promijenjen. Kada je dakle trgovac to saslu ao, on poðe s Beduinom i rekne: Slu aj, ti eihu Arabljana, ja æu iæi s tobom i od tebe kupiti tu djevojku, èiji razum, finu naobrazbu, ljepotu i ljupkost ti tako jako hvali . I ja æu ti platiti njezinu cijenu, ali samo pod odreðenim uvje tima. Ako ih ti ispuni , tada æu ti ja platiti njezinu cijenu. Ali ako ih ti ne ispuni , ja ti je tada vraæam natrag. Beduin odgovori: Ako hoæe , odvedi je k sultanu i postavljaj mi svaki uvjet, koji eli ! Ako je naime odvede k njemu, kralju arkanu, sinu kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od Baghdada i Chorasana, ona æe mu se mo da svidjeti, pa æe ti on zatim platiti njezinu cijenu i ktomu jo jednu dobru zaradu za tebe. Tada trgovac rekne: Ja takoðer imam upravo njega moliti za ne to, naime za to, da mi on u Dr avnom uredu ispostavi ispravu o oslobaðanju od ca rine i da mi dadne napisati pismo preporuke svojemu ocu 'Omaru 274 Povijest kmlja 'Omarn ibn en-Nu'md-na ibn en-Nu'manu. Ako on dakle od mene otkupi tu djevojku, ja æu ti odmah odvagati n jezinu cijenu. Ja prihvaæam te uvjete - odgovori Beduin. Obojica dakle doðu do onoga mjesta, na kome se nalazila Nuz-hat ez-Zaman. I Bed uin priðe k vratima odaje i povièe i rekne: Nad ija! Bio ju je naime tako nazvao. Ali kada ga je èula, ona poène plakati i ne dadne nikakav odgovor. Nato se on obr ati trgovcu i rekne mu: Tu ona sjedi. Tu je ima ! Uði k njoj, razgovaraj s njome ljubazno, kao to sam ti to ja stavio na srce! Trgovac uðe pristojno unutra i uoèi da je ona èudesno lijepa i ljupka. Osobito ga j e obradovalo, to je vladala arapskim jezikom. Tada on rekne beduinu: Ona je takva, kao to si ti to rekao. I ja æu za nju dobiti od sultana ono, to hoæu. I on joj rekne: - Mir bio s tobom, kæerèice, kako si? Ona se okrene prema njemu i rekne: - To je takoðer bilo zabilje eno u knjizi udesa. Zatim ona baci na njega jedan pogled i uvidi, da je on èovjek po tovanja dostojno g izgleda, i lijep u licu, i ona rekne u sebi samoj: Vjerujem, da ovaj dolazi, da me kupi. Zatim je razmi ljala dalje: Ako se budem od njega suzdr avala, tada æu ostati kod ovoga nasilnika, i taj æe me pretuæi na smrt. U svakome je sluèaju ovaj èovjek ipak lijepa lica, pa se mogu nadati, da æe mi kod njega biti bolje nego kod ovoga neotesanog Beduina. Mo da on sada dolazi, da me èuje kako govorim. Zato æu mu ja dati neki ljubazan odgovor.

275 Pedeseti esta noæ Njezine su meðutim oèi bile kroz to vrijeme oborene prema podu, pa ona sada svoj pogled podigne prema njemu i rekne dra esnim glasom: Takoðer s tobom neka je mir, moj gospodaru, i Allahova milost i blagoslov! Tako93 je to Prorok zapovijedio - neka ga Allah pozdravi i neka ga blagoslovi! Ti pita , kako sam. Ali da poznaje moju sudbinu, ti bi takvu za elio jedino svojemu neprijatelju. Zatim ona u uti. Kada je meðutim trgovac saslu ao njezine rijeèi, on bude gotovo izva n sebe od radosti. Brzo se okrene k beduinu i upita: . - Koliko je visoka njezina cijena? Jer zaista, ona je plemenita. Tada Beduin postane gnjevan i uzvikne: Ti æe mi takvim brbljanjem robinji zavrtjeti mozgom! Za to govori , da je plemenita, kada je ona ipak otpad od robinja i iz najni e klate i? Ja ti je neæu prodati! Po tim rijeèima primjeti trgovac, ta je taj èovjek slab u pameti, i on rekne: Primiri se! Jer ja je hoæu kupiti od tebe zajedno s nedostatcima, koje ti tu spominje . A koliko ti hoæe za nju platiti? - upita Beduin. Trgovac odgovori: Samo otac imenuje dijete. Postavi svoj zahtijev! Nato Beduin: Ti mora sam imenovati cijenu. Sada trgovac rekne sam u sebi: Ovaj je Beduin neko krièalo i zvekan. Tako mi Allaha, ja ne znam nikakvu cijenu za nju. Znam samo to, da je ona svojima finim rijeèima i svojom ljepotom zadobila moje srce. Ako umije èitati i 0:1 Kur'an 4,88. 276 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana ?>sA\, to bi bila za nju i njezina kupca najvi a sreæa. Ali ovaj beduin ne poznaje njezinu vrijednost. Zatim ga on nagovori: Seihu Arabljana, ja æu ti u gotovu novcu, bez odbitka za rorez i za prirez sultanu, dati dvjesta zlatnika. Kada je meðutim Arapin to èuo, on dospije u estok bijes, povièe na trgovca i rekne: Di i se odatle i odlazi svojim putem! Tako mi Allaha, kada bi mi ti za ovu prnju od kostrijeti, koju ona nosi, ponudio dvjesta dinara, ja ti je ne bih prodao. Sada je ja neæu vi e prodavati, nego æu je zadr ati kod sebe, da èuva deve i melje ito. Nato on povièe na nju i rekne: Dolazi ovamo, ti smrdljiva marvo, ja te neæu prodavati! Zatim se opet okrene k trgovcu i rekne: Ja sam tebe dr ao za nekog èovjeka od razuma, ali tako mi moje kape, ako ti ne odjebe od mene, tada æu ti dati da èuje ono, to ti se neæe svidjeti! Trgovac meðutim rekne u sebi: Zaista, ovaj je beduin mahnit i ne poznaje njezinu vrijednost. I ja zasada neæu vi e govoriti o njezinoj cijeni. Jer tako mi Allaha, kada bi on bio pri pameti, on ne bi govorio: 'tako mi moje kape'! Tako mi Allaha, ona vrijedi bogatstvo perzijskih kraljeva, i ja nemam uza se njezinu cijenu. Ali èak i ako on bude jo vi e zahtije vao, dat æu mu ono, to bude tra io, pa makar to bilo sve moje dobro i imetak. On se iznova obrati Beduinu i rekne mu: Seihu Arabljana, strpi se i primiri se i reci mi, to ona ima kod :ebe u haljinama! Tada Beduin povièe: Sto æe ova kurva s haljinama? Tako mi Allaha, ovi dronjci, u koje je umotana, dovoljni su za nju. 277

Pedeseti esta noæ S tvojim dopu tenjem - rekne trgovac - ja æu otkriti njezi no lice i istra iti je onako, kako se istra uju robinje, koje se misli kupiti. Ovaj odgovori: Samo naprijed, uèini, to hoæe ! Allah æe za titi tvoju mla dost! Istra uj je izvana i iznutra, i ako hoæe , svuci joj te haljine i pogledaj je, kada je gola. Ali trgovac uzvikne: Saèuvao me od toga Allah! Promotrit æu samo njezino lice. Zatim joj on priðe, i bio je smeten od njezine ljepote i dra esnosti..." 278 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trgovac pri ao Nuz-hati ez-Zaman, i da je bio smeten od njezine ljepote i dra esnosti. Zatim on sjedne pokraj nje i upita je: - Gospodarice, kako se ti zove ? Ona odgovori: - Pita li me za moje sada nje ime ili za prija nje? Tada trgovac upita: - Zar ti onda ima dva imena, jedno - Da - odgovori ona - prije je moje moje ime Ghussat ez-Zaman95. Kada je trgovac to saslu ao, oèi mu se - Nema li ti nekoga bolesnog brata? - Da, tako mi Allaha, o gospodaru , i on le i bolestan u Jeruzalemu. 94 Milje Vremena. 95 Groza Vremena. 279

sada nje, a jedno prija nje? ima bilo Nuzhat ez--Zaman94, ali je sada obliju suzama, i on rekne: rekne ona

ali je njega i mene rastavio udes

Pedesetisedma noæ Trgovac je bio zbunjen probrano æu njezina govora, i on rekne u sebi samome: Taj je Beduin rekao istinu. Nuzhat ez-Zaman meðutim pomisli na svojega brata i na njegovu bolest, i na to, da se ona morala od njega rastati, dok je on le ao bolestan u tuðini, pogotovo to nij e znala to mu se dogodilo. Takoðer pomisli na sve, kroza to je morala proæi kod beduin a, i na rastanak od svoje matere i svojega oca i svojega zavièaja. Tada joj poteku suze u velikim kapima niz obraze, i ona poène: Ma gdje da ti bio, neka te ushtjedne èuvati Gospod, Putnièe, ti, koji moje srce dr i za robljenim! Allah neka ti bude, ma kamo da odlazi , za titnikom, Koji æe te èuvati od nesreæe i nevolj e ovoga svijeta! Ti si i èeznuo: moje oko èezne za tvojom blizinom, Ah, moje suze teku u potocima. Kada bih barem znala, u kojemu zemaljskom kraju Ti je neka kuæa ili pleme dalo za ti tu! Pije li ti sada ivu vodu Kao neka ru a, dok suza mene napaja? U iva li ti san, dok ja bdijem Na svojoj postelji, kao pr ena eravicom? 280 Povijest kralju 'Omara ibn en-Nu}mana Sve drugo, osim da si mi daleko, Mije lako

sve æu rado podnijeti.

Kada je trgovac saslu ao njezine stihove, on zaplaèe i ispru i ruku, da joj otare s uze s obraza. Ona meðutim pokrije svoje lice i rekne: To nipo to, o gospodaru! Beduin je meðutim sjedio i gledao nju, kako umata svoje lice pred trgovcem, kad a joj je on htio otrti suze s obraza. I on povjeru-e. da se ona htjela braniti o d toga, da je gleda. Tada on skoèi na noge, i pritrèi k njoj, i odvali joj devinim u larom, koji je dr ao u rukama, jedan tako estok udarac po ramenima, da ju je oborio licem prema tlu. Tada se neki kamen na zemlji zarije u njezinu obrvu i rasijeèe j e, a krv joj poteèe niz lice. Ona istisne glasan krik, gorko zaplaèe i sru i se onesvi je tena. Takoðer trgovac zaplaèe, i on sebi rekne: Ja ne mogu drugaèije, moram kupiti ovu robinju, pa makar to bilo za njezinu te inu u zlatu, kako bih je oslobodio od ovoga nasilnika. I on poène Beduina grditi, dok je Nuzhat ez-Zaman le ala onesvije tena. Kada je ona opet do la k sebi, otare si suze i krv s iica, i pove e si glavu. I ona podigne svo j pogled prema nebu, i poène se iz zabrinuta srca usrdno moliti svojemu Gospodu, t im to je govorila: Smilovanje za onu, koja je stajala u èastima, I koju je nesreæa dovela u nu du! Ona plaèe. Teèe poplava njezinih suza. Ona pita: 'Zar ni ta ne poma e protiv moæi sudbine?' 281 Pedesetisedma noæ Potom se ona okrene k trgovcu i rekne apæuæi: - Zaklinjem te, ne ostavljaj me kod ovoga nasilnika, koji ne poznaje Allaha Milosrdnoga! Ako ja budem morala ovdje provesti jo ovu noæ, ubit æu se vlastitom rukom. Spasi me od njega, pa æe tebe Allah spasiti od paklenoga ognja! Tada trgovac rekne Beduinu: - eihu Arabljana, ova djevojka nije ni ta za tebe. Prodaj mije za koju cijenu h oæe ! - Uzmi je rekne Beduin - i plati mi njezinu cijenu! Inaèe æu je odvesti natrag u logor, i ondje je pustiti da èuva deve i skuplja njihov izmet. Onda trgovac rekne: - Dajem pedesettisuæa dinara. - Ponudi vi e! odgovori Beduin. - Sedamdesettisuæa dinara rekne trgovac. - Ponudi vi e! - odgovori Beduin. - To jo nije glavnica, koju sam ja u nju ulo io . Jer ona mi je izjela jeèmenog kruha u vrijednosti od dcvedesettisuæa zlatnika. Trgovac meðutim odgovori: - Ti i tvoji i cijelokupno tvoje pleme, vi niste za cijeloga svojeg ivota jo po derali jeèma za tisuæu dinara. Ali æu ti ja reæi jo samo jednu jedinu rijeè, pa ako ti njome jo ne bude zadovoljan, tada æu ti dovesti na vrat namjesnika od Damaska, i on æe ti je oteti silom. Beduin: - Reci! - Stotisuæa rekne trgovac. - Prodajem ti je za tu cijenu - odgovori Beduin. - Moæi æu za to kupiti sol. Tima se rijeèima trgovac nasmije, otiðe u svoj stan, uzme 282 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna novac96 i dadne ga Beduinu. Taj ga uzme, tim to je sam u sebi rekao: - Moram iæi u Jeruzalem. Mo da ondje naðem njezina brata, kojega æu dovesti ovamo i t akoðer prodati. Tako on uzja i devu i odja i, sve dok nije do ao u Jeruzalem. I on otiðe u chan i zap ita za Dau el-Makana, ali ga vi e nije na ao. Toliko dakle daleko Beduin! Ali ostanimo mi kod trgovca i Nuzhate ez-Zaman. Kada ju je zaprimio pod svoje

, on joj nabaci par svojih haljina i odvede je u svoj stan..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 96 Stotisuæa dinara je zaista bajoslovna svota, i mo e se opravdati samo time t o je Nuzhat ez-Zaman kæi isto tako bajoslovnoga 'Omara ibn en-Nu'mana. Premda to z asada zna samo pripovjedaèica Sehrezad, a znamo to dakako i mi, njezini slu atelji. Sto se pak tièe cjenkanja, to je prastari sveèani obred, koji jo i danas na Istoku ivi . U normalnim bi to dodu e okolnostima i lo - gotovo u pravilu ovako: Prodavaè tra i sto tisuæa, kupac nudi pedeset, a konaèni sporazum pada na sedamdesetipettisuæa. No posve je razumljivo, da ove ovdje okolnosti nisu normalne okolnosti. Zato i ovo cjenka nje ide na neki naèin jednosmjerno. 283

Ali kada je poèela

&#WWW??W$WWWW?W?$W$^ pedesetiosma noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je trgovac, kada je primio od Bedui na Nuzhatu ez-Zaman, nju odveo u svoj stan i odjenuo je u rasko ne haljine, zatim s njome si ao na bazar i kupio joj svaki nakit, koji je po elila. Taj on stavi u svi leni rubac, polo i to pred nju i rekne joj: Sve je ovo tvoje, i ja ne tra im ni ta od tebe, osim da ti sul tanu, namjesniku od Damaska, kada te pred njega odvedem, imenuje cijenu, za koju sam te kupio, makar je ona takoðer u poreðenju s tvojom vrijedno æu neznatna. I kada bude kod njega, nakon to te on od mene kupi, ispripovijedaj mu, kako sam ja s robom postupao, i zamoli ga za mene za kraljevsko pismo o oslobo ðenju od carine s pismenom preporukom, koju æu ja moæi donijeti pred njegova oca, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, gospodara od Baghdada, sadr aja, da on ushtjedne zabraniti, da mi se uzimaju carine na moje tkanine i svu robu, kojom trgujem. Kada je saslu ala njegove rijeèi, ona poène plakati i grcati, a trgovac joj rekne: Gospodarice, primjeæujem, da su kada god ja spomenem Baghdad tvoje oèi pune suza. ivi li ondje tko, koga ti ljubi ? Ako je to neki trgovac, ili inaèe tko, ti mi reci. Jer ja ondje pozna285 Pedesetiosma noæ jem sve trgovce i druge ljude. Pa ako bi mu ti voljela poslati neku obavijest, j a æu je prenijeti. Ona rekne: Tako mi Allaha, ja ondje nemam nikakvih poznanika meðu trgovcima ili drugim ljudima. Ja ne poznam ondje nikoga drugoga, osim kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, vladara od Baghdada. Èim je trgovac to èuo, on se nasmije, i vrlo obradovan rekne u sebi samome: Tako mi Allaha, ja sam postigao svoj cilj. Zatim joj on rekne: Jesi li mu ti jednom ranije bila pokazana? Ona odgovori: Ne, ali sam bila odgajana zajedno s njegovom kæerju. On me je volio, i ja kod njega stojim visoko u èasti. Ako bi ti dakle elio, da ti kralj ispostavi eljenu ispravu, daj mi tintarnicu i papir, da ja napi em za tebe pismo. Pa kada prispije u grad Baghdad, vlas toruèno uruèi to pismo kralju 'Omaru ibn en-Nu'manu i reci mu: *

'Promjenjivi su sluèajevi od noæi i dana * tukli tvoju robinju Nuzhatu ez-Zaman buzdovanima. * Ona je bila no ena na prodaju od mjesta do mjesta, * a ona ti daje prenijeti svoje pozdrave.' * Ako te bude zatim dalje pitao o meni, tada mu reci, da se ja sada nala zim kod namjesnika od Damaska! Tada se trgovac zaprepasti nad njezinom rjeèito æu, i poraste njegova ljubav prema njoj, i on joj rekne: - Ja to sebi ne mogu drugaèije pomi ljati, nego da su te ljudi zaludili i zatim prodali za novac. Reci mi, zna li napamet Kur'an? Da odgovori ona. A poznajem takoðer filozofiju, nauk o lijeèenju, znanstvenu propedeutiku97, i komentar lijeènika GaPropedeutika je prednaobrazba, uvod u znanost. 286 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna lena98 uz Hipokratove" spise, a ja sam ga takoðer sama komentirala. Nadalje sam ta koðer èitala Tazkire, i komentirala Burhan100.1 prouèila sam spise Ibn el-Baitara101 o ljekovitom bilju, i u stanju sam raspravljati o Mekka-Kanonu ibn Sine102. Ja um ijem rje avati zagonetke i postavljati probleme, u stanju sam govoriti o geometrij i i okretna sam u anatomiji. Èitala sam knjige afiita103, Prorokove predaje i grama tiku. I ja sam kadra raspravljati s uèenjacima i razgovarati o svima drugim znanos tima. Okretna sam takoðer u logici i retorici, aritmetici i astronomiji. I poznaje m tajne znanosti i umijeæe izraèunavanja vremena za molitvu sve te znanosti ja razum ijem. Zatim ona nastavi, okrenuv i se k trgovcu: Donesi mi tintarnicu i papir, da napi em za tebe pismo, da ti bude od pomoæi na tvome putu za Baghdad, tako da æe prolaziti bez putovnica! Kada je meðutim trgovac to èuo, on uzvikne: Izvrsno! Izvrsno! Sretan lije taj, u èijoj æe ti palaèi ivjeti! Zatim uzme za nju papir i tintarnicu i pero od mjedi, pa kada je s tim stvari ma stao pred nju, on poljubi pod, kako bi je poèastio. A ona uzme list, lati se pe ra i napi e na njem ove stihove: 98 Èuveni lijeènik iz II. stoljeæa poslije Krista. 99 Galen je mnoge radove posvetio komentiranju velikoga svojeg prcd hodnika, grèkog lijeènika Hipokrata (umro u IV. stoljeæu prije Krista), èijom se zak letvom i danas lijeènici zaklinju prije primanja slu bene lijeènièke diplome. 1001 Tazkira i Burhan su rasprave s podruèja nauka o lijeèenju. 101 Arap iz panjolske, botanièar koji je ivio u XII/XIII. stoljeæu. 102 Glasoviti se lijeènik Avicenna (980-1035), jedan od glavnih predst avnika aristotelizma u arapskome svijetu - "knez filozofa" i "knez lijeènika" - zvao punim imenom Abu 'Ali el Husein ibn 'Abd Allah ibn Sina. 103 Safiiti su sljedbenici jednoga od èetiri pravovjerna islamska vjer ska nauka. Utemeljitelj je toga nauka bio Muhammed ibn Idris e - afia. 287 Pedesetiosma noæ Osjeæam kako san bje i od mojih oèiju. Jesi li to ti, koji svojim izbivanjem tjera od mene taj san ? Kako pomisao na tebe pali vatru u mome srcu! Misli li svaki zaljubljenik vazda n a svoju ljubav? Kako su slatki bili na i dani, koji su nekoæ bili milostivo dati od Allaha. Oni su oti li, prije nego to sam u njima na la pravu okrepu. Sada se utjeèem vjetru, neka htjedne donijeti izvje æe K meni, robinji ljubavi, o vama u dalekoj zemlji. Tebi se tu i stanoviti zaljubljenik, on ne nalazi nekog pomoænika. I ah, rastanak donosi bol, koja razbija èak kamen.

Kada je dakle napisala ove stihove, ona ktomu nadove e: * 'Ove rijeèi dolaze od o ne, * koju je sjeæanje uèinilo bolesnom, * i koja bdije u mukotrpnoj èe nji. * U njezino j joj tami ne zraèi nikakva svjetlost, * noæ ne zna ni ta o danu, * ona se prevræe na po stelji rastanka * i boja svoje oène kapke bojilom nesanice, * izgleda prema zvijez dama, * ali joj prijeti grozota tame, * jad i muka je ostavljaju da kopni, * ali bi to dugo trajalo objavljivati svu njezinu bijedu, * samo su suze ono to joj po klanja pomoæ, * i ona u ovim stihovima oplakuje svoju bol: * Kada golubica rano u jutarnjoj zraci guèe na grani, Tada se budi u mome srcu smrtn a ljubavna muka. 288 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana I ako veselo uzdi e u tjeskobnoj èe nji zaljubljeno srce, tada biva zbog mojih dragih jo gorèa moja bol. Ja se na svoju nevolju tu im onomu, koji ne poznaje nikakva smilovanja. Kako je veæ èesto strast rastavila tijelo i du u!' Tada joj oèi nateknu od suza, i ona napi e jo ove stihove: 0 danu mi rastanka ljubav zadade duboke rane. Nije moj oèni kapak na ao nikakav san. Tako je oronulo moje tijelo, tako se izmijenilo lice: Kada ti ne bih rekla104, t i me ne bi prepoznao. Ona ponovo poène prolijevati suze i o koncu toga lista napi e: 'Od nje, koja daleko od svojih i zavièajnog kraja, * èiji su srce i du a protjerani od alosti, * od Nuzhate ez-Zaman je odaslano ovo pismo.' * Naposljetku ona savije list i pru i ga trgovcu, koji ga uzme i poljubi, nakon s toje saznao njegov sadr aj, i on obradovan uzvikne: - Po tovanje neka bude Onomu, tko te je stvorio!..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Misli se dakako: "Kada ti ne bih rekla, da sam to ja". 289

Ali kada je zapoèela

pedesetideveta noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman r.apisala pismo i pru ila ga trgovcu. Taj ga uzme i proèita ga, shvati sadr aj i uzvikne: Po tovanje neka bude Onomu, tko te je stvorio! Sada on postane dvostruko ljubazan prema njoj, a tijekom cijeloga joj je dana iskazivao sve same dobrostivosti. Kada je zatim do la veèer, on otiðe na bazar i done se joj ne to za jelo. Nato je odvede u hammam, uzme poslu iteljicu i rekne joj: Kada bude gotova s kupanjem, i kada opere njezinu glavu, tada joj odjeni haljine i zatim nekoga po alji k meni i naredi da mi se to ka e! Ova odgovori: Slu am i pokoravam se! On je meðutim uzeo za nju jestiva i voæe i vo tane svijeæe i sve je stavio na klupu u vanjskoj dvorani te kupelji. Pa kada ju je hammamd ijka bila oprala, ona joj odje ne haljine. I Nuzhat ez-Zaman napusti prostoriju za kupanje i sjedne na klupu. H ammamd ijka sada dadne da se trgovcu rekne, kako jest. Princeza meðutim ode i naðe pro strt stol i poène jesti, zajedno s hammamd ijkom, od jes291

Pedesetideveta noæ tiva i voæa, a ostatak dadne slugama i poslu iteljima tog hammama. Zatim prespava sv e do jutra, a trgovac prespava odvojeno od nje u nekoj drugoj sobi. Èim se bio raz budio od sna, on je probudi i donese joj ko ulju od fine tkanine, nadalje maramu u vrijednosti od tisuæu dinara, haljinu s turskim vezom, i cipele, protkane crvenim zlatom i oblo ene biserima i draguljima. Takoðer joj objesi o svako od njezinih u iju po jednu zlatnu grivnu s po jednim biserom u vrijednosti od tisuæu dinara, a oko vrata joj stavi zlatni lanac, koji se protezao do izmeðu dojki, i lanac od jantarn ih kugli, koji je visio preko grudiju sve do iznad pupka. Na tome je jantaru vis jelo deset kugli i devet polumjeseca, i svaki je od tih polumjeseca nosio u sred ini po jedan hijacint, a svaka kugla po jedan rubin. Vrijednost je lanca iznosil a tritisuæe dinara, a svaka je od kugli stajala dvadeset-tisuæa dirhema105, tako da su ta odjeæa i nakit, kojim ju je opskrbio, zajedno bili vrijedni golemu svotu nov ca. Kada je ona sve to bila odjenula, trgovac joj rekne neka se kiti. Tada se on a nakiti èudesno lijepo i pusti da joj preko oèiju padne skupocjen zar. I zatim ona poðe s trgovcem, koji je koraèao ispred nje. Kada su je meðutim vidjeli ljudi, bili su zaprepa teni nad njezinom ljepotom i uzvikivali: - Neka je preslavan Allah, predivni Stvoritelj! O sretna li èovjeka, u èijoj je ona kuæi! Trgovac je i ao dalje, dok gaje ona slijedila, sve dok nisu stupili u kuæu sultan a Sarkana. Kada je dobio pristup ka kralju, on pred njim poljubi pod i rekne: - O sretni kralju, dovodim ti jedan rijedak dar, bez sebi ravna u ovome vremenu i bogato obdaren ljepotom i dobrotom. Kralj rekne: Daj mi da ga vidim! Tada trgovac izaðe i uzme je, i ona ga je slijedila, sve dok nije stala pred kr alja Sarkana. Ali èim ju je taj ugledao, krv bude 105 Dirhem je srebrenjak, koji je u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dina ra, to jest: zlatnika. Pred kraj se meðutim vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglo dobiti i po nekoliko stotina dirhema. 292 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana privuèena ka krvi, premda je ona sve od svojih prvih godina ivota bila od njega odv ojena. On je nije nikada bio vidio, da, tek je dugo nakon njezina roðenja èuo o tome , da ima sestru, po imenu Nuzhatu ez-Zaman, i brata, po imenu Dau el-Makana, jer je zbog prijestolonasljedstva bio na oboje ljubomoran. To je bio razlog, zbog k ojega je on o njima tako malo znao. Kada je ona sada pred njega stala, trgovac r ekne: O najveæi kralju na ega vremena, ako je ona veæ jedinstvena u svojim danima po svojoj ljepoti i dra esnosti, takoðer je jo okret na u svim znanostima, duhovnima i svjetovnima, politièkima i matematièkima. Nato kralj: - Uzmi njezinu cijenu, za koliko si je kupio, ostavi je ovdje i otiði svojim pu tem. - Slu am i pokoravam se! - rekne trgovac, - ali, molim, napi i mi jedno pismo o o slobaðanju, sadr aja, da sam zauvijek osloboðen od desetine na svoju robu. Kralj odgovori: To æu smjesta uèiniti, ali imenuj mi cijenu, koju si za nju platio. Trgovac: Platio sam za nju stotisuæa dinara i za njezine haljine jo jed nom stotisuæa dinara. Kada je sultan èuo te rijeèi, on rekne: Ja æu ti za nju platiti jo vi u cijenu. Zatim pozove riznièara i rekne mu: Dadni ovomu trgovcu tristaidvadesettisuæa dinara, tako æe imati zaradu stoidvadesttisuæa dinara. Zatim sultan dadne da doðu èetiri kadije106, dadne mu u njihovoj prisutnosti predati novac i rekne:

106 Posrijedi su zastupnici èetiriju ortodoksnih pravnih 293

kola.

Pedesetideveta noæ Uzimam vas za svjedoke, da ja ovu svoju robinju oslobaðam i da je kanim uzeti za suprugu. Tada kadije napisu ispravu o oslobaðanju i braèni ugovor. I sultan raspe mnogo novaca preko glava onih, koji su bih prisutni, a robovi su ga i u kopljenic i skupljali. Kada je zatim Sarkan trgovcu uruèio novac, dadne mu napisati trajno k raljevsko pismo o oslobaðanju, sadr aja, da je zauvijek osloboðen od svih desetina i c arina na svoju robu i da mu nitko na podruèju cijele dr ave ne smije nikako tetiti. I naposljetku mu pokloni sjajnu poèasnu haljinu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 294 Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj arkan trgovcu - nakon to mu je uruèio novac dao napisati trajno kraljevsko pismo o oslobaðanju, sadr aja, da je os loboðen od svih desetina na svoju robu i da mu nitko na podruèju cijele dr ave ne smij e tetiti, i da mu je naposljetku poklonio rasko nu poèasnu haljinu. Zatim otiðu svi, ko ji su bili kod njega, i ostanu jo samo kadije i trgovac. Tada rekne kralj sucima: - Volio bih, da vi od ove djevice poslu ate jedno predavanje, koje æe vam dokazat i njezino znanje i njezinu naobrazbu u svim stvarima, koje joj pripisuje trgovac , kako bismo utvrdili istinitost njegovih rijeèi. Oni odgovore: To æemo mi rado uèiniti! I on naredi, da se izmeðu njega i njegovih na jednoj strani i princeze i njezin ih pratitelja na drugoj strani spusti zavjesa. I sve ene, koje su iza zavjese okr u ivale princezu, njoj za ele sreæu i poljube joj ruke i noge, kada su zaznale, da je ona postala kraljevom suprugom. Zatim joj priðu oko nje i skinu s nje haljine, kak o bi joj olak ale teret odjeæe, i poènu gledati njezinu ljepotu i ljupkost. Sada 295 ezdeseta noæ meðutim doèuju takoðer ene emira i vezira, da je kralj Sarkan kupio stanovitu robinju, bez sebi ravne po ljepoti i uèenosti u filozofiji i matematici, i okretnu u svim g ranama znanja. Nadalje, da je za nju platio tristaidvadesettisuæa dinara i da ju j e oslobodio i da je s njome sklopio braèni ugovor i da je pozvao èetiri kadije, da j e isku aju, kako æe odgovarati na njihova pitanja i s njima raspravljati. Tako su si izmolile od svojih supruga dopu tenje i uputile se u palaèu, gdje se nalazila Nuzha t ez-Zaman. Kada su one u le k njoj, pred njome su stajali u kopljenici. A èim je vidj ela kako ulaze ene emira, vezira i velika a dr ave, ona ustane, poðe im uljudno usus-re t, dok su njezine slu kinje ostale iza nje, i nazove im dobrodo licu. Pri tome im se smije ila, tako da je osvajala njihova srca. I ona im za eli svako dobro i posjedne ih prema njihovu dru tvenom polo aju, kao da je bila s njima zajedno odgajana. Sve su bile zapanjene zbog njezine pameti i fine naobrazbe, koju je ona povezivala s a svojom ljepotom i ljupko æu, i rekle su jedna drugoj: To nije nikakva robinja, nego neka kraljica, kæi nekoga kralja. I dok su one tako tu sjedile, hvalile su njezinu vrijednost, tim to su govoril e: - O gospodarice, na je grad osvijetljen tobom. Na oj se zemlji i na im kuæama, na emu zavièaju i na oj dr avi dogodila èast. Ova je dr ava tvoja dr ava, ova je palaèa tvoja palaèa, i mi smo sve tvoje robinje. Tako ti Allaha, nemoj nam odricati svoju naklonost niti pri zor svoje ljepote! Nato im ona zahvali. Tijekom cijeloga je tog vremena visjela zavjesa izmeðu Nuz hate ez-Zaman s tim enama na jednoj strani i kralja arkana, èetiriju kadija i trgovc a na drugoj. Tada je meðutim Sarkan nazove i rekne:

- O kraljice, slavo svojega vremena, ovaj te je trgovac oslikao kao uèenu i fino obrazovanu. I on tvrdi, da si ti upuæena u sve grane znanja, èak i u astronomiju: daj nam dakle da malo poslu amo od svega toga, to je on nabrojao, i odr i nam jedno kratko predavanje o takvim temama. Na te rijeèi ona odgovori: 296 Povijest kralja }Omara ibn m-Nu'mana O kralju, slu am i pokoravam se! U prvom æu kapitelu govo riti o umijeæu upravljanja dr avom i obvezama kraljeva, nadalje o tome, koji je zadatak na èuvarima religioznih zakona, jednako kao i o dobrim svojstvima, koja oni moraju posjedovati. Znaj dakle, o kralju, dobra se svojstva ljudi daju obuhvatiti u takvima, koja se odnose na religiozni ivot, i u takvima, koja se tièu svjetovnog ivota. Nitko ne dolazi k religiji, ako to nije kroz ovaj svijet. Jer on je taj pravi put k onozemaljskomu. Sada je meðutim djelovanje ovoga svijeta ureðeno samo putem djelatnosti njegovih ljudi, a dje latnosti se ljudi raspadaju na èetiri grupe: na dr avnu upravu, trgov inu, ratarstvo i zanatstvo. Dr avna uprava meðutim zahtijeva sa vr enu vlast ispravne prosudbe. Jer dr avna je uprava os u gradnji ovoga svijeta, koji je put k onozemaljskomu. Allah je Uzvi eni stvo rio svijet za ljude, poput popudbine za putnika prema postizanju njegova cilja. Svaki pojedini èovjek dakle treba od njega zadobiti takvu odreðenu mjeru, kakva ga mo e odvesti k Allahu, ali ne smije u tome slijediti svoj vlastiti hir i prohtjev. Ako bi ljudi uzimali stvari ovoga svijeta u praviènosti, ne bi bilo nikakvih sporenja. Ali oni uzi maju od njih silom prema nagonu svoje vlastite po ude, te poradi njihove tvrdokornosti nastaju sporenja. Zato im je potreban sultan, kako bi im izricao pravdu i ureðivao njihove prilike. A kada kralj ne bi dr ao podanike na odstojanju jednoga od drugoga, jaki bi vr io nasilje nad slabim. Stoga ka e Arda ir107: 'Religija i kraljevska vlast su braæa blizanci. Religija je skriveno blago, a kralj je njezin stra ar.' Allahove zapovijedi kao i ljudski razum navode na to, da narodu prilièi, da prihvati sultana, koji æe tlaèitelja odvraæati od tlaèenoga i pomoæi slabomu do njegovih prava protiv jakoga, i koji æe pri gu ivati nasilni tvo ohologa i buntovnih. - Znaj nadalje, o kralju: izvrsnosti je sultanova karaktera su glasno takoðer njegovo vrijeme. Jer Allahov je Prorok - On neka Ga blagoslovi i pozdravi - rekao: 'Ako su dobre dvije vrste ljudi, onda je dobar cijeli narod. Ako su oni lo i, tada je narod lo : uèenjaci i knezovi.' A jedan je od mudraca rekao: 'Ima tri vrste kra107 Posrijedi je Arda ir I. - utemeljitelj dinastije Sasanida - koji je vlad ao od 226. do 240. godine i koji je kasnije na Istoku bio mnogo slavljen zbog sv ojega pravednog vladanja. 297 ezdeseta noæ ljeva: kralj vjere, kralj koji titi ono sveto, i kralj svojih vlastitih u itaka. Kr alj vjere sili svoje podanike, da slijede svoju vjeru, i dolikuje se, da je on n ajodaniji u vjeri, jer se u vjerskim stvarima ravnaju prema njemu. I narodu doli kuje, da mu se pokorava u svemu, to on zapovijeda sukladno Allahovim naredbama. A li on treba jednako tako paziti na nezadovoljne kao i na zadovoljne, jer meðu odre dbama je udesa va eæa samo podlo nost. Kralj se meðutim, koji titi ono sveto, brine za vj erske i svjetovne stvari i sili narod, da slijedi Allahov zakon i èuva osjeæaj za èast . On povezuje pero i maè. Jer tko odstupa od onoga, to je pero napisalo, èija je noga iskliznula, kralj i krivo na njemu o trinom maèa èini pravim i iri pravdu nad cijelim èo vjeèanstvom. Kralj napokon svojih vlastitih u itaka ne poznaje nikakvu religiju, osi m da slijedi svoju vlastitu po udu. * Na gnjev svojega Gospoda ne obraæa nikakvu pa nj u, * Onoga koji ga je uèinio vladarom. * Tako u propasti svr ava njegovo prijestolje

, * a kuæa je uni tenja njegova ohola nagrada.' * Mudraci ka u: 'Kralj treba mnoge pod anike, ali oni trebaju samo jednoga kralja. Stoga se dolikuje, da on bude dobro upoznat s njihovim biæem, kako bi iz njihove nesloge napravio slogu, kako bi ih sv e obuhvatio u svojoj praviènosti i obasuo svojom dobrotom.' Znaj, o kralju: Arda ir je, zvan vatrena eravica, treæi kralj od Perzije, osvojio cijeli svijet, podijelio ga na èetiri dijela i dao si napraviti èetiri peèatnjaka, za svaki dio po jedan. Prvi je peèat bio peèat mora, sigurnosti u zemlji i pravne za tite , i na njemu je stajalo napisano: 'dr avne slu be'. Drugi je peèat bio peèat poreza i no vèanog prihoda, i na njemu je stajalo: 'uljudba'. Treæi je bio peèat prehrane, i na nj emu je pisalo: 'obilje'. Èetvrti je meðutim bio peèat tlaèenja, i na njemu je stajalo: ' pravednost'. I ta je uredba ostala u Perziji va eæom, sve dok nije bio objavljen Isl am. A neki je perzijski kralj pisao svojemu sinu, koji je bio kod vojske: "Ne bu di prema svojim trupama odveæ dare ljiv. Inaèe æe one postati tako bogate, da æe te se moæi li iti!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 298 Ali kada je poèela

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje neki perzijski kralj pisao svojem u sinu: - 'Na budi prema svojim trupama odveæ dare ljiv, inaèe æe one postati tako bogate, da æe te se moæi li iti! Ali nemoj biti prema njima ni previ e krt, inaèe æe protiv tebe gunða Dijeli darove u ispravnoj mjeri i poklone, kako je to primjereno. Budi dare ljiv u vremenu obilja, i nemoj biti krt u vremenu oskudice!' Pripovijeda se, da je ka kalifu el-Mansuru108 do ao neki pustinjski109 Arapin i rekao mu: 'Pusti svojega ps a neka gladuje, tada æe te slijediti!' Zbog tih se Arapinovih rijeèi el-Mansur razgn jevi, ali Abu l-'Abbas et--Tusi uskoèi s rijeèima: 'Ja se meðutim bojim takoðer, da æe on, ako mu tko drugi mimo tebe mahne komadom kruha, njega slijediti a tebe napustit i.' Tada se slegne el-Mansurova srd ba, i on spozna, da te rijeèi nisu bile gre ne, i on Arapinu uputi poklon. - Znaj, o kralju: 'Abd el-Malik ibn Marvan110 je pisao svojemu bratu 'Abd el'Azizu, kada ga je slao u Egipat: 'Pazi na svoje pisare 108 Drugi kalif iz dinastije Abbasida, 754-775. godine. 109 Badavi pustinjski) je - Beduin. 110 Peti kalif iz dinastije Omaijada, 685-705. godine. 299 Sezdesetiprva noæ i komornike, jer æe te pisari upoznavati sa stanjem stvari, a komor-nici s ceremon ijalom. Ali æe te onaj, koji dolazi od tebe, upoznati s tvojom vojskom.' A 'Omar i bn el-Chattab111 je - neka ga Allah ima meðu bla enima! obièavao svakomu sluzi, kojega je primao, postavljati èetiri uvjeta: kao prvi, da ne ja i na teretnoj marvi, kao d rugi, da ne nosi fine haljine, kao treæi, da se ne prehranjuje od plijena, i kao èet vrti, da molitvu nikada ne odgaða preko granica odreðenoga sata. - Kao to se ka e, nema nikakvoga veæeg dobra od razuma: valjani se pak razum sast oji od obazrivosti i èvrstoæe, prava je èvrstoæa bogobojaznost, put su k Allahu dobra sv ojstva, prava je mjera æudo-rednost, prava je korist Allahov blagoslov, pravi su p osao dobra djela, pravi je dobitak Allahova nagrada, prava je umjerenost ustraja nje uza zapovijedi svete predaje, prava je znanost umovanje, prava je slu ba Allah u izvr avanje njegovih zapovijedi, prava je vjera skromnost, prava je plemenitost poniznost, prava je èast znanje. Èuvaj dakle svoju glavu i ono to je u njoj, ali takoðe r trbuh i ono to on obuhvaæa. Podsjeæaj se na smrt i na isku enje! 'Ali112 neka mu Alla h odr i njegov visok polo aj u èasti! - je rekao: 'Dr ite se na oprezu pred obmanama ena i èuvajte ih se! Nikada ih ne pitajte za savjet. Ali ne budite tedljivi u ljubaznos tima prema njima, kako ne bi one tragale za lukav tinama.' Nadalje je on rekao: 'T ko napu ta stazu umjerenosti, njemu æe se smesti razum.' On je takoðer sastavio jo i dr uge mudrosne izreke, koje æemo mi, ako tako ushtjedne Allah, priopæiti kasnije. A 'O

mar je - neka ga Allah ima meðu bla enima! rekao: 'Ima tri vrste ena: 'prva je ona odana vjeri, bogobojazna, vjerna u ljubavi, plodna, koja poma e svojemu mu u protiv udesa, nikada meðutim udesu protiv svojega mu a; druga je ona, koja se brine samo za djecu, inaèe meðutim ni za to; i treæa ona, koja je tu kao okov, koji Allah stavlja na iju onomu, komu On hoæe. A takoðer mu karaca ima tri vrste: mudri, koji se ravna prema vlastitoj prosud bi, mudriji, koji, ako mu se dogodi to, iz èega izlaz on ne mo e dogle111 Drugi kalif, 634-644. godine. 112 Èetvrti kalif, 656-661. godine. 300 Povijest kralja- 'Omara ibn en-Nu'mana dati, tra i one upuæene i postupa po njihovu savjetu, i naposljetku bezglavi, koji n iti poznaje pravi put niti slu a pravoga voðu.' Pravednost je prijeko potrebna u svi m stvarima. Èak je robinjama potrebna pravednost. Kao primjer se za to navode ulièni razbojnici, koji ive od toga, da nad ljudima èine nasilje. Jer kada oni ne bi bili izmeðu sebe pravedni, i kada ne bi dopustili da pri podjeli plijena vlada pravedn ost, meðu njima bi se raspao poredak. Ukratko, meðu svima je plemenitim svojstvima k neginja velikodu nost, povezana s dobrotom. A kako su izvrsni stihovi113 ovoga pje snika: Dare ljivo æu i blago æu upravlja junak svojim narodom. Zato ti takoðer budi kao on. Jer to je za tebe lako! I jednoga drugoga: Blagost donosi sigurnost, a pra tanje donosi po tovanje, Istina je utoèi te za ispravna èo vjeka. A tko posti e visoke èasti svojim bogatstvom, Putem blagosti u utrci za slavom sti e p rvi. Zatim je Nuzhat ez-Zaman govorila o kraljevskom umijeæu upravljanja dr avom, sve dok svi, koji su bili nazoèni, nisu rekli: Nikada nismo nikoga vidjeli, tko bi o kapitelu umijeæa upravljanja dr avom znao govoriti tako, kao ova djevica114! Mo da 113 Pod stihovima se ovdje misli na polustihove. 114 Mnogi se naklonjeni èitatelj zacijelo veæ odavno èudi ovomu vrlo odmi ljenomu i vrlo uèenomu i vrlo op irnom izlaganju posve mlade djevojke, zapravo jo djevojèice, Nuzhate ez-Zaman, ali ga treba podsjetiti, da je upravo to èudno i èudesno posve svojstven ukras 1001 noæi i da upravo ono le i u temeljima njihove bajkovitosti. 301 Sezdesetiprva noæ nam ona dopusti da jo ne to èujemo takoðer iz nekoga drugog kapitela. Ona je èula njihove rijeèi i razumjela ih, i zatim je rekla: Kapitel o finom odgoju obuhvaæa iroko polje, jer sadr i u sebi pojam savr enosti. - Dogodilo se jednoga dana, da je ka kalifu Mu'aviji115 do ao jedan od njegovih pratilaca, koji je govorio o narodu od Iraka i o izvrsnosti njihova razuma, dok je njihovu razgovoru bila nazoèna kalifova supruga, Maisun, mati Jazidova. Kada je on bio oti ao, ona rekne: 'O gospodaru pravovjernih, ja bih voljela, kada bi ti dopus tio da k tebi uðe par ljudi od Iraka, kako bi oni s tobom razgovarali a ja slu ala njihovo predavanje.' Tada Mu'avija rekne svojim sluga ma: 'Pogledajte, tko stoji pred vratima!' Oni odgovore: 'Banu Tamimovi.' 'Neka uðu' rekne on. Tako oni uðu, a meðu njima el-Ahnaf ibn Kais. I Mu'avija rekne: 'Priði ovamo k meni Abu Bahre116!' Izmeðu njega je meðutim i njegove supruge bila povuèena zavjesa, tako da je ona mogla neprimijeæena slu ati nji hov razgovor. - Zatim kalif nastavi: 'O Abu Bahre, kakav savjet ti ima za mene?' Ovaj odgovori: 'Èe ljaj si kosu na razdjeljak, potkresuj si bradu na usnama, obrezuj si nokte, èupaj si dlake ispod

pazuha i brij si spolovilo. Koristi vazda èaèkalicu, jer u njoj le e sedamdesetidvije prednosti, a petkom obavljaj puni abdest117, kako bi sve okajao, to se dogodilo od jednoga petka do drugoga!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 115 Peti Muhammedov nasljednik, utemeljitelj omaijadske dinastije. V ladao je od 661. do 680. godine. 116 Èitatelja vjerojatno vi e ne zbunjuje, to ga pripovjedaèica jednom nazi va ibn Kais Kaisov sin), a drugiput abu Bahr Bahrov otac). 117 Puni naime abdest obuhvaæa pranje lica, ruku do laktova, nogu do g le njeva, ispiranje usta i nosa, te konaèno prela enje mokrom rukom po vratu, u i ma i tjemenu. 302 Ali kada je poèela

ezdesetidruga noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je el-Ahnaf ibn Kais na Mu'avijino pitanje odgovorio: 'Koristi vazda èaèkalicu, jer u njoj le e sedamdesetidvije prednosti, a petkom uzim aj puni abdest, kako bi okajao sve, to se dogodilo izmeðu jednoga i drugog petka!' Zatim upita Mu'avija: 'Kakav savjet ima za sebe samoga?' 'Ja svoju nogu èvrsto stav ljam na tlo, oprezno je podi em i pazim na nju svojim oèima.' 'A kako se dr i , kada ula zi k nekomu ugledniku svojega naroda, koji ne pripada kne evima?' 'Skromno obaram oèi i najprije pozdravljam. Ne brinem se za ono, to me se ne tièe, i kazujem malo rijeèi .' 'A kako, kada odlazi k sebi ravnima?' 'Slu am ih kada govore, i ne navaljujem na njih, ako provaljuju u bijes.' 'A kako kada odlazi k poglavarima?' 'Pozdravljam ih bez pokreta rukama i èekam odgovor. Ako mi narede da priðem, ja to uèinim, a ako mi narede da odstupim, ja se pokorim.' 'A kako se dr i prema svojoj eni?' Tada Ahnaf o dgovori: 'Otpusti mi to, o gospodaru pravovjernih!' Ali Mu'avija uzvikne: 'Zakli njem te, izvijesti me o tome!' I tako on rekne: 'Prijazno se pona am prema njoj i ljubazan sam s njome u ophoðenju, i mnogo izdajem. Jer ena je bila stvorena od kriv oga rebra118.' 'A kako je, kada je hoæe jebati?' 118 Mojsije I 2,21.22. 303 Sezdesetidruga noæ 'Tada ja naklapam s njome, sve dok mi ne postane naklonjenom, i ljubim je, sve d ok ne postane ispunjena udnjom. I kada zatim bude onako, kako zna , ja je polegnem na leða. Pa kada sjeme bude u njezinoj pièki, ja tada reknem: 'Allah, blagoslovi ga, i ne dopusti da iz njega nastane ikakvo zlo, nego mu daj najljep i lik!' Nato se di em na pranje. Najprije si vodu lijevam po rukama, a zatim po tijelu, i naposlje tku zahvaljujem Allahu na milosti, koju mi je poklonio.' Tada Mu'avija rekne: 'T voji su odgovori bili izvrsni. Sada mi reci svoju elju!' Ovaj odgovori: 'Moja je e lja, da ti vlada podanicima u bogobojaznosti i da prema svima bude pravedan na ist i naèin.' Na to se on podigne i napusti Mu'avijinu dvoranu za primanje. A kada je on oti ao, rekne Maisun: 'Kada bi u Iraku bio sam ovaj jedan, to bi bilo dovoljno. ' Nato Nuzhat ez-Zaman nastavi:

- To je izabrani komad iz kapitela o finom odgoju. Znaj o kralju: Mu'aikib j e bio za kalifata 'Omara ibn el-Chattaba upravitelj dr avne riznice..." 304 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poèela

sezdesetitreca noæ ®®$mwwwmwww®mwmmm'®'®^

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman dalje govorila: - Znaj, o kralju: Mu'aikib je bio za kalifata 'Omara ibn el--Chattaba upravit elj dr avne riznice. Dogodilo se dakle jednoga dana, da je on ugledao 'Omarova sin a i dao mu jedan dirhem od novaca te riznice. 'Zatim sam meðutim' tako izvje æuje Mu'a ikib 'oti ao u svoju kuæu. I dok sam ondje sjedio, gledaj, kad li k meni doðe glasnik od 'Omara. Dospio sam u brigu i uputio se ka kalifu. Tu je u njegovoj ruci le ao o naj dirhem. I on mi rekne: Jao tebi, Mu'aikib! Ja sam na ao ne to, to se tièe tvoje du e. - Ja meðutim upitam: to je to? On odgovori: Ti æe se s opæinstvom Mu-hammedovim - bl slovio Ga i pozdravio Allah! - morati pravdati za ovaj dirhem o Danu Uskrsnuæa. 'Omar je tajput napisao Abu Musi el-A ariji119 pismo ovoga sadr aja: 'Kada ovo moje pismo stigne do tebe, daj narodu ono, to pripada narodu, a meni po alji ostatak!' I taj je to uèinio. Kada je meðutim u kalifatu slijedio 'Othman, on je uputio jednu i sto takvu poslanicu Abu Musi. Taj se pokori i po alje mu porez po Zijadu. Kada je ovaj stavio porez pred i i1-; Namjesnik u Iraku pod 'Omarom i njegovim nasljednikom 'Othmanom. 305 Sezdesetitreæd noæ 'Othmana, doðe kalifov sin i uzme jedan dirhem. Zijad meðutim poène plakati. 'Othman u pita: - Za to plaèe ? - A Zijad odgovori: Nekoæ sam donio isti takav porez 'Omaru ibn el -Chattabu, i njegov si je sin takoðer uzeo jedan dirhem, ali mu ga je 'Omar dao is trgnuti iz ruku. Sada je tvoj sin odavde uzeo, ali nisam vidio, da mu je itko to rekao ili da mu je istrgnuo novac. Tada uzvikne 'Othman: - Gdje bi ti htio naæi 'Om aru ravna!' Zaid ibn Aslam pripovijeda o svome ocu, da je kazivao: 'Jedne sam noæi iza ao s ' Omarom, i do li smo do jedne svijetle vatre. Tada rekne 'Omar: - O Aslam, ja misli m, da su to putnici, koji pate od hladnoæe. Doði, daj da odemo k njima! - Poðemo dakle dalje, sve dok nismo do li k njima, i gledaj, tu je bila neka ena, koja je pod jed nim kotlom bila zapalila vatru, i kod nje su bila dva mala djeèaka, koja su jadiko vala. Omar rekne: - Mir bio s vama, vi ljudi svjetla! jer je zazirao od toga da ka e 'ljudi vatre120' to vam nedostaje? - Ona odgovori: - Mi patimo od noæi i hlad noæe. Dalje on upita: A to nedostaje malima, da jadikuju? Ona odgovori: - Krièe od gladi. - Zatim on upita: - A to je to s ovim kotlom? - Njime ih umirujem - dadne ona za odgovor. Allah æe 'Omara ibn el-Chattaba zbog ovoga pozvati na polaganje raèuna o Danu Uskrsnuæa. - On nato: Kako mo e 'Omar znati ne to o vama? - A ona: - Kako on mo e upravljati narodom i ne brinuti se za ljude? - Tada se 'Omar okrene prema meni' tako je

dalje nastavio Aslam 'i uzvikne: - Daj da odemo! - Tako pohitamo odatle i po urimo u rashodovni ured Dr avne riznice. On digne vreæu s bra nom i lonac pun masti i rekne mi: Ovo mi natovari na leða! - Ali ja uzviknem: - O gospodaru pravovjernih, ja æu to nosi ti za tebe. On meðutim rekne: - Hoæe li ti takoðer o Danu Uskrsnuæa nositi za mene moj teret? Tako mu ja to natovarim, i mi po urimo natrag, sve dok nismo tu vreæu bacili pokraj njih na zemlju. Zatim on uzme iz nje ne to od bra na, rekne eni: Prepusti to meni! i poène potpirivati vatru ispod kotla. No on je imao dugaèku bradu. I ja sam gledao kako se uspinje dim izmeðu 120 Jer bi to onda mogla biti aluzija na paklenu vatru. 306 Povijest kralja >Omara ibn en-Nu3mana dlaka njegove brade, dok je on kuhao i uzimao pomalo od masti i to ubacivao unut ra. Zatim on rekne eni: - Ti im to daji neka jedu, ja æu to za njih hladiti! - To s u dakle oni èinili tako dugo, sve dok se djeca nisu bila najela i bila sita. Ostat ak on prepusti njoj. Nato se okrene k meni i rekne: O Aslam, vidio sam, to je bi la stvarno glad, koja ih je tjerala na plaè, i ja ipak nisam htio iæi dalje prije ne go to saznam, kakva je posrijedi okolnost sa svjetlom, koje sam vidio.'..." 307 Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu odobrenju. /$\ Ali kada je poèela s I

ezdesetièetvrta noæ

! s

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman dalje govorila: Prièa se, daje 'Omar prolazio kraj nekoga Mameluka, koji je èuvao ovce, i poku ao kupiti od njega jednu ovcu. Onaj meðutim rekne: 'One ne pripadaju meni.' Tada 'Omar rekne: 'Ti si pravi èovjek', kupi ga i oslobodi. Mameluk meðutim uzvikne: 'O Allah, ako si mi ti poklonio neznatnije osloboðenje, tako mi pokloni veæe osloboðenje121!' Nadalje se prièa, da je 'Omar ibn el-Chattab slugama obièavao davati svje e mlijeko, dok je sam jeo lo u hranu, i da ih je odjevao u fine haljine, dok je sam nosio grubu odjeæu. Davao je svim ljudima ono to je njima prilièilo, pa èak jo vi e. Tako je jed nom dao nekom èovjeku èetiritisuæe dirhema i ktomu prilo io jo tisuæu. Tada su ga upitali: 'Prilo i takoðer svojemu sinu kao ovomu!' Ali je on odgovorio: 'Otac je ovoga èovjeka èvrsto stajao o danu bitke na Ohodu122.' 121 Od paklenoga ognja. 122 Kod Medine. Bitka na brdu Ohodu je bila 625. godine. 309 Sezdesetièetvrta noæ El-Hasan pripovijeda, da se 'Omar jednom vratio s velikim plijenom i da mu j e pri la Hafsa123 i rekla: 'O gospodaru pravovjernih, rodbinski udio!' 'O Hafsa' o dgovori on 'Allah je dodu e zapovi-jedio, da se srodstvu daje njegov udio, ali ne od dobra pravovjernih. Ne, Hafsa, ti zacijelo raduje svoje, ali svojega oca srdi .' Tada ona ode posramljena lica. 'Omarov sin pripovijeda: 'Jednom u toku godina sam se usrdno molio Gospodu, da mi dopusti da opet vidim svojega mrtvog oca. Konaèno mi se ukazao, tim to sije o tirao znoj sa èela, i na moje pitanje: - Kako si, moj oèe? - on odgovori: - Bez Gosp

odova bi milosrða tvoj otac bio propao.' Zatim Nuzhat ez-Zaman nastavi: Slu aj, o sretni kralju, drugi odsjeèak prvog kapitela iz ivotopisa Prorokovih na sljednika i drugih svetaca. El-Hasan el-Basri kazuje: 'Nijedna du a nijednoga ljud skog djeteta ne odlazi s ovoga svijeta, a da se ne ali na tri stvari: da nije u iva la u onome, to je sabrala; da nije postigla ono èemu se nadala; i da se nije opskrb ila dostatnom popudbinom124 za putovanje prema svojemu cilju.' Pitali su Sufjana: 'Mo e li itko biti pobo an a ipak posjedovati bogatstvo?' A o n je odgovorio: 'Da, ako je strpljiv u patnji i zahvalan za Allahove darove.' Kada je 'Abdallah ibn Saddad le ao na samrtnièkoj postelji, poslao je po svojega sina Muhammeda i opomenuo ga, tim to je rekao: 'Moj sine, vidim da me zove glasn ik smrti. Sada dakle, boj se Allaha, u sebi i pred oèima sviju, zahvaljuj Njemu za Njegove darove i budi istinoljubiv u svome govorenju! Jer zahvalnost donosi ras tuæi uspjeh, a bogobojaznost je najbolja popudbina za nebeski svijet, kao to kazuje neki od pjesnika: Ja ne vidim sreæu u gomilanju blaga. Samo pobo nomu pada u dio sreæa. 123 Hafsa, 'Omarova kæi, bila je jedna od Muhammedovih ena. 124 To jest: dobrim djelima. 310 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Jer bogobojaznost je zaista najbolja hrana. Kod Alldha najpobo niji stjeèe najvi e bla enstvo.' Zatim Nuzhat ez-Zaman nastavi: Neka kralj htjedne posuditi svoje uho takoðer sljedeæim komadima iz drugog odsjeèka prvog kapitela! Tada je upitaju: Kako ti glase? Ona odgovori: - Kada je u kalifatu slijedio 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz125, on ode k pripadnicima svoje rodbine, uzme sve, to su posjedovali, i to pohrani u dr avnu riznicu. Tada se Omaijadi uteknu za pomoæ ses tri njegova oca Fatimi, kæeri Marvanovoj. Ona po alje k njemu i dadne mu reæi: 'Moram s tobom govoriti.' Zatim ona doðe k njemu po noæi, i on joj pomogne da sja i sa svoje mule. Kada je dakle ona zauzela svoje sjedi te, on joj rekne: 'Tetko, ti ima najprije govoriti, jer ti ima neku molbu. Izvijesti me dakle o svome zahtjevu!' Ona odgovori: 'O gospodaru pravovjernih, Tebi to pristaje, da prvi govo ri , jer tvoja o troumnost dokuèuje ono, to razumu drugih ostaje skriveno.' Tada rekne 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz: 'Zaista, Allah je Uzvi eni poslao Muhammeda kao blagoslov za jedne i kao kaznu za druge. Zatim je On izabrao za njega one, koji su tako bili kod njega, i uzeo ga je k sebi.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 125 Osmi Omaijad, 717-720. godine. 311

Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman kazivala: - Tada rekne 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz: 'Zaista, Allah Uzvi eni je poslao Muhamme da - On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi - kao blagoslov za jedne i kao kaz nu za druge. Zatim je on izabrao za njega one, koji su tako bili kod njega, i uz eo ga je k sebi : ostavio je ljudima rijeku, iz koje su mogli piti. Nakon njega je zatim postao kalifom Abu Bakr, Istinoljubivi, i on je ostavio rijeènu struju on akvom, kakva je bila, i on je èinio ono, to se Allahu dopadalo. Zatim se meðutim podi

gao 'Omar i stvorio silno djelo i borio se u d ihadu126, kao to to nitko nije mogao uèiniti. Ali kada je do moæi prispio 'Othman, on je skrenuo jedan potoèiæ od rijeke. Za tim je slijedio Mu'avija, i on je od nje odvojio vi e potoèiæa. A zatim su Jazid i Mer vanovi potomci, kao 'Abd el-Malik i el-Valid i Sulaiman, na isti naèin odvajali od rijeke sve vi e vode, i matica se rijeènog toka isu ivala, sve dok vlast nije do la na mene, a ja sam namislio rijeku dovesti natrag u staro rijeèno korito.' Nato Fatima odgovori: 'Ja sam do la samo s tom eljom, da tebi govorim i da s 126 D ihad je borba za islamsku vjeru, sveti rat. 313 Sezdesetipeta noæ tobom razgovaram. Ali ako je tvoj govor takav, onda ti nemam to reæi.' I ona se vra ti natrag k Omaijadima i rekne im: 'Ku ajte sada, kako prijaju posljedice toga, to ste s 'Omarom povezani rodbinskim vezama!' - Pripovijeda se, da je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz, kada je le ao na samrtnièkoj po stelji, sakupio oko sebe svoju djecu. Tada mu rekne Maslama ibn 'Abd el-Malik: ' O gospodaru pravovjernih, kako ti mo e svoju djecu ostavljati siroma nima, kada si ti ipak njihov èuvar? Dokle god ti ivi , nitko te ne mo e sprijeèiti, da im iz Dr avne riznic e dadne toliko mnogo, koliko im dostaje. I to bi bilo bolje, nego da to ostavlja o nomu, koji æe nakon tebe upravljati dr avom.' 'Omar ga meðutim pogleda pogledom gnjeva i èuðenja i zatim rekne: 'O Maslama, ja sam ih tijekom svih dana svojega ivota dr ao d aleko od toga grijeha. Za to bih morao poslije svoje smrti zbog njih postati jadni m? Zaista, moji su sinovi od dvojake vrste: ili se pokoravaju Allahu Uzvi enomu, z atim æe ih On unaprijediti; ili su nepokorni, i zatim ja neæu podupirati njihovu nep okornost. O Maslama, ja sam bio nazoèan kao i ti, kada je jedan od Marvanovih sino va bio pokapan. Tada me je moje oko u duhu odnijelo k njemu, i ugledao sam lice, onako kako je on bio predan jednoj od kazni Allaha Svemoguæega i Preslavnoga. I j a sam se prepao i poèeo drhtati, i zavjetovao sam se Allahu, da neæu postupati kao o naj, ako doðem na vlast. Ja sam tijekom cijeloga svojeg ivota te io za tim, i nadam s e, da æu uæi u milost Gospodnju.' Maslama odgovori: 'Umro je jednom neki èovjek, pri èij em sam pokopu ja bio nazoèan. Tada me je odnijelo u duhu moje oko, i kao to neki sp avaè vidi san, ugledao sam ga u nekom vrtu s tekuæom vodom i odjevena u svijetle hal jine. On mi priðe i rekne: - Maslama, takvu nagradu moraju ljudi imati pred oèima pr i svojim èinima.' - Sliènih primjera ima mnogo, a jedan pouzdani svjedok kazuje: 'Ja sam za kali fata 'Omara ibn 'Abd el-'Aziza obièavao musti ovce, i jednoga dana naiðem na nekog o vèara, meðu èijim sam ovcama ugledao jednoga vuka ili vi e vukova. Dr ao sam ih za pse, je r dotada jo nikada nisam bio vidio vukove, i tako sam ga upitao: Sto radi s ovim psima? To nisu nikakvi psi odgovori ovèar 314 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana nego vukovi. Tada ja reknem: - Zar mogu vukovi biti kod ovaca, a da im ni ta ne uèin e? - On odgovori: - Ako je glava zdrava, takvo je takoðer tijelo.' - Jednom je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz propovijedao s propovjedaonice od ilovaèe, i po to je objavio slavu i hvalu Allaha Uzvi enoga, izrekao je tri opomene, tim to je rekao: 'O vi ljudi, uèinite svoje najnutarnjije srce glasnijim, kako bi va izvanjs ki ivot bio glasniji pred va om braæom. Oslobodite se od briga za svoj ivot na ovome s vijetu, i znajte, da izmeðu svakoga pojedinoga èovjeka i Adama nijedan mrtvac nije o pet postao ivim! Mrtvi su Abd el--Malik i svi, koji su bili prije njega, i umrije t æe 'Omar i svi, koji æe doæi poslije njega.' - Maslama je upitao: 'O gospodaru pravovjernih, trebamo li ti staviti jastuk, da se mo e malo nasloniti?' Alije 'Omar odgovorio: Bojim se, da bi odatle mogla na stati neka krivnja, koja bi mi o Danu Uskrsnuæa le ala za vratom.' Zatim on zahropæe i padne natrag onesvije ten. Fatima meðutim povièe i rekne: 'Marjam, Muzahim! Gledajte ovog èovjeka!' I ona ode i lijevala je plaèuæi po njemu vodu, sve dok se on nije probu dio iz svoje nesvijesti. Kada ju je vidio u suzama, rekao je: 'Zbog èega ti plaèe , o Fatima?' Ona odgovori: "O gospodaru pravovjernih, vidjela sam te kako be ivotan le i pred nama, i tada sam pomislila na to, kako æe u smrti le ati pred Allahom Uzvi enim, k ako æe morati napustiti ovaj svijet i rastati se od nas. Zato sam plakala.' On nato

: 'Dosta, o Fatima, pretjeruje .' Zatim se htjedne podiæi, ali opet padne dolje. A F atima ga pritisne k sebi i rekne: 'Ti si mi kao moj otac i moja mati, o gospodar u pravovjernih! Sada nitko od nas neæe moæi vi e s tobom govoriti.' Nato Nuzhat ez-Zaman rekne svojemu bratu arkanu i èetvorina kadijama: Ovdje zavr ava drugi odsjeèak prvog kapitela..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju. 315 ? -^?»^/r

-

i -- < i.

- -m

Ali kada je poèela % I

ezdeseti esta noæ

I f\

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman svojemu bratu Sa rkanu, a da ga nije prepoznavala, u nazoènosti èetiriju kadija i trgovca rekla: Ovdje svr ava drugi odsjeèak prvog kapitela. Zbilo se jednom, da je 'Omar ibn 'Abd el-'Aziz pisao dio nicima blagdana u Mekki: 'Svjedoèim pred Allahom u ovome Svetom mjesecu127, u Svetome gradu i o danu velikog haððiluka, da sam nedu an glede va eg tlaèenja i glede nepravde, koju vam èine. Ja to nisam niti zapovijedio ni namjeravao, niti mi je neka obavijest o tome pristizala, niti sam bilo to o tome saznavao. I ja se nadam, da æe to biti za mene neki razlog za opro tenje, da nitko od mene nije ovla ten, da ikoga tlaèi. Jer ja æu morati polagati raèun za svakoga tlaèenoga. Zbilja, ako neki od mojih namjesnika odstupa od prava i drugaèije postupa, nego to stoji u Svetoj knjizi i u Sunni128, vi mu se ne trebate pokoravati, kako bi se on vratio na pra127 Haðð - posjeta Æabe Ka'ba) u Mekki - se obavlja u posljednjem mjesecu hid retske godine. Hodoèasnik se zove haððija, a samo se putovanje zove haððiluk. 128 Sunna (hadith) je - uz Kur'an - glavni naputak, kako moraju ivjet i muslimanski vjernici. 317

Sezdeseti esta noæ vi put! Jer On je, koga neka Allah htjedne imati bla enim, takoðer rekao: Ja ne bih volio biti osloboðen od smrti. Jer ona je ono posljednje, za to vjernik biva nagraðen .' - Jedan od pouzdanih svjedoka izvje æuje: 'I ao sam ka gospodaru pravovjernih, k ' Omaru ibn el-'Azizu, koji je tada bio kalif, i vidio sam kako pred njime le i dvan aest dirhema. Zapovijedio je neka ih se pohrani u Dr avnu riznicu. Tada mu ja rekn em: - O gospodaru pravovjernih, ti èini svoju djecu sirotinjom i prosjaèkom obitelji. Kada bi im ipak htio ne to ostaviti za sobom oporukom, i isto tako onima, koji su meðu èlanovima tvoje kuæe siroma ni! Pristupi bli e k meni! - odgovori on. Tada ja pristu pim k njemu i on rekne: Kada ti kazuje , da sam ja svoju djecu uèinio siromasima, da zato moram njima i onima, koji su meðu èlanovima moje kuæe siroma ni, ostaviti ne to malo oporukom, onda to nije ispravno. Allah æe me nadomjestiti kod moje djece i kod èlan ova moje kuæe, i On æe biti njihov èuvar. Oni su od dvojake vrste: za onoga æe, koji se boji Allaha, on osigurati dobar ishod; ali onoga, koji ustrajava u grijehu, njeg a ja u njegovu grijehu protiv Allaha neæu jo ojaèavati. Zatim on pozove k sebi svojih dvanaest sinova, pa kada ih je ugledao, suze mu poteku iz oèiju, i on rekne: Va ot ac stoji izmeðu dvije stvari. Ili æete vi biti dobrostojeæi, i va æe otac uæi u pakleni oga nj, ili morate biti siroma ni, i va æe otac doæi u raj. Va emu je meðutim ocu dra e to, da o doðe u raj, nego da vi postanete bogati. Otiðite, i neka vas titi Allah, jer ja Njem u povjeravam va u stvar!' - Chalid ibn Safvan je pripovijedao: 'Jednom me je pratio Jusuf ibn 'Omar k

Hi amu ibn Abd el-Maliku129, i kada sam do ao k njemu, on je upravo izlazio sa svojo m svojtom i svojom poslugom. Tada se on zaustavi, i bude mu podignut ator. Kada s u svi zauzeli mjesto, ja priðem k æilimu, na kome je sjedio, i pogledam ga. I dok su moje oèi poèivale na njegovim oèima, ja mu reknem ovako: -Neka Allah upotpuni Svoju d obrostivost na tebi, o gospodaru pra129 Deseti kalif iz dinastije Omaijada, 724-743. godine. 318

Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana vovjernih! On neka vodi te stvari, koje ti je povjerio, k pravomu cilju, i neka ne dopusti da tvoja radost bude pomuæena patnjom! Ja ne znam za tebe nikakav bolji savjet, o gospodaru pravovjernih, nego to je prièa o jednome od kraljeva, koji su bili prije tebe! Sada on sjedne uspravno, dok se prije toga bio naslonio, i rekn e mi: - Ovamo s time, to ima , o Safvanov sine! - Ja poènem: - O gospodaru pravovjernih, u vremenu prije ovoga tvojega vremena do ao je jedan od kraljeva, koji su bili prije tebe, u ovu zemlju i rekao svojim suputnicima: - Jeste li ikada vidjeli neku moæ ravnu mojoj, i je li ikada tko komu poklonio ono, to je meni poklonjeno? - No bio je kod njega jedan od najboljih meðu onima, koji daju svjedoèanstvo130, koj i tite pravo i hodaju po Njegovu putu. I taj mu rekne: O kralju, ti postavlja jedn o krupno pitanje. Hoæe li mi dopustiti, da na njega odgovorim? Da! odgovori kralj. A drugi rekne: Dr i li ti svoju sada nju moæ neprolaznom ili prolaznom? - Ona je prolazna. rekne kralj. Ovaj nato: Kako je to moguæe, da te ja gledam kako ve veselo zavodi neèim, to æe tebi pripadati samo kratko vrijeme, o èemu æe meðutim dugo v ena morati polagati raèun, i pri èijem æe obraèunavanju sam stajati kao talac? - Tada kralj uzvikne: - Gdje trebam tra iti pribje i te i prema èemu usmjeriti svoje str emljenje? Mora ostati u svome kraljevstvu i upravljati njime u poslu nosti prema Al lahu Uzvi enomu ili obuæi tralje i slu iti svojemu Gospodu, sve dok se ne pribli i tvoj èa s. - Zatim, sljedeæeg jutra' tako je Chalid dalje pripovijedao 'pokuca onaj èovjek n a vrata, i gledaj, kralj je bio odlo io krunu i spremio se, da postane pustinjak. Tako ga je bila opteretila ta opomena. - Tada Hi am ibn 'Abd el-Malik tako estoko z aplaèe, da mu je brada bila mokra. I on zapovijedi, da ga se li i njegove rasko i i za tvori se u svoju palaèu. Sada doðu' tako je zakljuèio Chalid ibn Safvan 'k meni osloboðe nici i sluge i reknu: - Kako si mogao to uèiniti gospodaru pravovjernih? Ti si mu pokvario veselje i zagorèao ivot! 130 To su oni, koji pred Bogom svojim primjerom svjedoèe o tome, da èovjek mo e i vjeti u kreposti i vrlini. 319 Sezdesetiksta noæ Nato Nuzhat ez-Zaman rekne arkanu: - Kolike jo mnoge opomene ne stoje u ovome kapitelu! Ali ja ne mogu na jednoj jedinoj sjednici navesti sve, koje ovamo pripadaju..." 320 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poèela

ezdesetisedma noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman rekla arkanu: - Znaj, o kralju, kolike jo mnoge opomene ne stoje u ovome kapitelu! Ipak ja ne mogu na jednoj jedinoj sjednici navesti sve, koje ovamo pripadaju. Ali bi se u toku dana, o najveæi kralju na ega

vremena, to moglo dogoditi! Tada kadije reknu: - O kralju, zaista, ova je djevica èudo na ega vremena i biser stoljeæa nadaleko i na iroko! Mi nikada nismo èuli o njoj sliènima, niti iz drevnoga vremena niti u cijelome svome ivotu! Zatim su za vali blagoslov na kralja i oti li odatle. Sada se Sarkan obrati svoji m slugama i rekne: - Latite se toga, da spremite svadbenu sveèanost, i pripremite jela svakojake vrste! Oni se smjesta pokore njegovoj zapovijedi i poènu pripremati sva jela. Sarkan p ak naredi enama emira i vezira i velika a dr ave da ostanu pri svadbenoj sveèanosti sve do vremena otkrivanja ne-vjestina lica. Jedva meðutim da je do lo vrijeme popodnevn e molitve, a veæ su bili doneseni stolovi sa svim, to je srce moglo samo 321 Sezdesetisedma noæ po eljeti i to je samo moglo obradovati oko u pr enom mesu i u guskama i koko ima. I sv i su jeli, dok se nisu zasitili. Poslali su takoðer po sve pjevaèice iz Damaska. One su do le zajedno s robinjama kralja i uglednika, koje su mogle pjevati, i sve su se bile popele u palaèu. Kada je do la veèer i postalo tamno, palili su svijeæe s desna i s lijeva, od vrata tvrðave pa sve do vrata palaèe. A emiri i veziri i velika i stupe pred kralja Sarkana, dok su curu odvele pjevaèice i komorkinje, kako bije kitile i odijevale. Ali su one na le, da ona ne treba nikakva nakita. U meðuvremenu meðutim o tiðe kralj Sarkan u kupelj, pa kada se vratio, zauzme rasko no sjedi te, i u sedam mu razlièitih haljina stave nevjestu na ogled. Zatim joj one skinu teret njezinih hal jina i dadnu joj opomene, koje se obièavaju davati djevicama u njihovoj prvoj braèno j noæi. I Sarkan uðe k njoj i uzme joj djevièanstvo. I ona zaène u istoj noæi, i kada mu j e to rekla, on se vrlo obraduje, i zapovijedi uèenjacima, da zapisu vrijeme zaèeæa. Sljedeæega meðutim jutra on ode i sjedne na svoje prijestolje, i k njemu doðu velik a i dr ave i za ele mu sreæu. Tada on pozove dr avnog pisara i dadne saèiniti poslanicu svoj emu ocu 'Omaru ibn en-Nu'manu, sadr aja, da je on kupio jednu djevicu, koja posjed uje uèenost i finu naobrazbu i koja vlada svim podruèjima znanja. Da je on mora nu no poslati u Baghdad, da upozna njegova brata Dau el-Makana i njegovu sestru Nuzhat ez-Zaman. I da ju je on oslobodio, ispostavio joj braèni zapis i njome se o enio, i da je ona od njega zaèela. On pohvali njezin razum i pozdravi svojega brata i ses tru i vezira Dandana i sve emire. Zatim zapeèati poslanicu i po alje je po skoroteèi s vojemu ocu. Glasnik je izbivao pun mjesec dana i zatim se vratio s odgovorom i u ruèio ga. Sarkan ga uzme i proèita ga, i gledaj, nakon zazivanja Allaha tu je stajal o: * 'Ova poslanica dolazi od njega, * koji je utonuo u tugu i jad, * kojemu je udes oduzeo njegovu djecu, * koji je udaljio od sebe svoj zavièaj, * od kralja 'Om ara ibn en-Numana * svojemu sinu Sarkanu. * Znaj, otkada si me Ti napustio, svij et mije postao preuskim, * tako da mi nedostaje strpljenja i snaga, * da du e prik rivam svoju tajnu. * Razlog je ovaj: izjahao sam jednom u lov, 322

Ali kada je poèela

ezdesetiosma noæ Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj 'Omar ibn en--Nu'man u svo

joj poslanici rekao: 'Kada sam zatim iza ao u lov, izbivao sam pun jedan mjesec, a kada sam se vrati o doma, saznao sam, da su Tvoj brat i Tvoja sestra uzeli ne to malo novaca i potaj no s haððijskom karavanom po li na haððiluk. Kada sam ja to èuo, prostrani je svijet postao uokolo mene uzak. Ipak, moj sine, ja sam i èekivao povratak karavane, u nadi, da æe se oni mo da s njome vratiti doma. A po to su do le haððije, ja sam se raspitivao o njima dv oma, samo mi nitko nije mogao dati obavijest o njima. Tako sam zbog njih obukao korotu * moje je srce te ko, * ne nalazim nikakva sna * - i ja se utapam u suzama svojih oèiju.' Ktomu je on napisao stihove: Njihova slika nikada ne i èezava, ni jednoga jedinog èasa. U srcu sam joj posvetio poèas no mjesto. Da nije nade u povratak doma, nijednoga èasa ne bih ivio. Da nije te slike sna, ne bih nalazio nikakva poèinka. 325 Sezdesetiosma noæ I nadalje je on napisao u pismu: 'Pozdravljam Tebe i Tvoje i dajem Ti znati, da Ti ni ta ne treba oklijevati u to me, da naredi potrage za njima. Jer to je za nas sramota.' Kada je Sarkan bio proèitao poslanicu, on se razjedio zbog svojega oca, ali se obradovao gubitku svojega brata i svoje sestre. I on uzme to pismo i ode s njime svojoj supruzi Nuzhat ez-Zaman. On dakako nije znao, daje ona njegova sestra, n iti je slutio daje on njezin brat, iako ju je èesto i po danu i po noæi posjeæivao, sv e dok njezini mjeseci nisu bili ispunjeni i dok ona nije sjela na poroðajnu stolic u. Allah joj meðutim uèini poraðanje lakim, i ona rodi kæer i po alje po Sarkana. Pa kada ju je on vidio, ona mu rekne: Ovo je tvoja kæi, nazovi je, kako hoæe . On odgovori: Obièaj je meðu ljudima, da svoju djecu nazovu imenom o sedmom danu poslije roðenja. Zatim se on nagne nad svoju kæer i poljubi je: tada on naðe kako o njezinu vratu visi jedan dragulj - jedan od onih triju, koje je princeza Abriza bila sa sobom donijela iz Grèke. I kada je on prepoznao taj dragulj, koji je visio oko vrata nje gove kæeri, on bude kao izvan sebe, pograbi ga gnjev, i on razrogaèi svoje oèi. Jo se j ednom uvjeri, daje to zbilja taj dragulj, zatim pogleda Nuzhatu ez-Zaman i povièe: Odakle ima ovaj dragulj, ti robinjo? Kada je to èula, ona odgovori: Ja sam tvoja gospodarica i gospodarica nad svima u tvojoj palaèi! Zar se ti ne stidi , da me naziva robinjom? Ja sam jedna princeza i kæi jednoga kralja, i sada neka skrivanju bude postavljen cilj, i neka bude otvoreno objavljeno, da sam ja Nuzhat ez-Zaman. kæi kralja 'Omara ibn en-Nu'mana! Kada je on od nje saslu ao te rijeèi, uhvati ga neka drhtavica, i on pusti da mu se glava objesi prema podu..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 326

Ali kada je poèela % I ezdesetideveta noæ ! s ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je - kada je arkan èuo te rijeèi - njego vo srce zadrhtalo, njegova boja problijedjela, da ga je obuzela drhtavica, i da je pustio da mu se glava objesi prema podu. Jer sada je znao, da je ona njegova sestra i da ima istoga oca. On izgubi prisebnost, a kada se pribrao, naje i se nad sobom, ali se ne otkrije svojoj sestri, nego je upita: Moja gospodarice, Jesi li ti stvarno kæi kralja 'Omara ibn en-

-Nu'mana? Da! odgovori ona. A on nastavi: - Isprièaj mi, zbog èega si napustila svojega oca i bila prodana kao robinja! Tada mu ona ispripovijeda sve to joj se bilo dogodilo, od poèetka do kraja, i is prièa mu, kako je u Jeruzalemu ostavila za sobom bolesnog brata i kako ju je oteo beduin i prodao onomu trgovcu. Zahvaljujuæi njezinim rijeèima on sada postane potpun o sigurnim, da je ona njegova sestra s oèeve strane, i on rekne u sebi samome: - Kako ja mogu imati za enu svoju sestru? Ne, tako mi Allaha, ja je moram vjenèati s nekim od svojih komornika. Pa ako se to raz327 ezdesetideveta noæ glasi, tada æu objasniti, da sam se od nje rastavio, prije nego to sam ulazio k njo j, i da sam je vjenèao sa svojim najvi im komornikom. Zatim on podigne glavu i rekne uzdi uæi: - O Nuzhat ez-Zaman, ti si u stvarnosti moja sestra, i ja vièem: Tra im utoèi te kod Allaha pred ovim grijehom, u koji smo zapali. Jer ja sam Sarkan, sin kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Tada ga ona pogleda i prepozna ga, i kada je saznala, da je to on, ona postan e kao izvan sebe, poène plakati i udarati se po licu i uzvikivati: - Nema nikakve visosti i nema nikakve moæi do u Allaha! Mi smo zapali u smrtni grijeh! Sto da ja èinim, i to da ka em svojemu ocu i svojoj materi, ako me pitaju: odakle ti ima svoju kæer? Sarkan odgovori: - Moj je savjet taj, da te vjenèam s komornikom i pustim da odgaja moju kæer u nj egovoj kuæi, kako nitko ne bi saznao, da si ti moja sestra. To je nalo eno od Allaha prema njegovoj odluci. I ni ta nas ne mo e za tititi, osim da se ti vjenèa s tim komorni kom, prije nego itko to sazna. Zatim je on poène tje iti i poljubi joj glavu, a ona g a upita: - Kako hoæe nazvati kæer? - Nazovi je Kudija-Fakan131 - odgovori on. Nato je on vjenèa s nadkomornikom i odvede je s kæerju u njegovu kuæu. I oni su odg ajali kæer uz pomoæ robinja i njegovali je 131 Samo ime znaèi otprilike: Bilo-je-suðeno-i-dogodilo-se. Buduæi da rodbinski odnosi u ovome romanu postaju sve slo enijima, mo da nije suvi no podsjetiti èitatelja d a je Kudija-Fakan unuka 'Omaru ibn en-Nu'manu i po svome ocu Sarkanu, kojega je 'Omaru rodila jedna od èetiriju zakonitih ena po Kur'anu, i po svojoj materi Nuzhat i ez-Zaman, koju je istomu rodila inoèa Sophija. Po tome je Kudiji-Fakan pradjed t akoðer Sophijin otac, kralj od el--Konstantinije, Afridun. Podsjeæamo takoðer, da smo 'Omarova treæeg sina -kojega je rodila, od 'Omara silovana, kraljevna Abriza na bi jegu u svoju domovinu - ostavili u bizantskoj Cezareji kod Abrizina oca, kralja Harduba, i njezine bake, a njegove prabake, Dhat ed-Davahi. 328 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana sokovima i svakojakim prascima. Sve se to dogaðalo, dok je njihov brat Dau el-Maka n boravio jo kod lo aèa u Damasku. Ali jednoga dana doðe ka kralju Sarkanu glasnik od njegova oca 'Omara ibn en-Nu 'mana, s jednom poslanicom. On je uzme i proèita je, i gledaj, tu je nakon zazivan ja Allaha stajalo: * 'Znaj, ljubljeni kralju, * ja sam duboko o alo æen da su djeca oti la, * ne mogu naæi nikakva sna * i zarobila me je uznemirenost. * aljem Ti ovu poslanicu, kako bi T i, èim ona prispije, pripremio novac i porez i poslao ga k nama, zajedno s robinjo m, koju si Ti kupio i uzeo za enu. Jer ja udim za tim, da je vidim i da èujem njezin o pripovijedanje. Nadalje je iz zemlje Grka do la k nama jedna stara pobo na ena, i k od nje je pet djevojaka djevica visokih sisa - koje vladaju znanjem i finom naob razbom i granama znanosti, ukratko svime, to ljudima pristaje da znaju. Moj jezik nije u stanju opisati tu staru enu i njezine pratiteljice. Zbilja, one su savr ene

u svim vrstama znanja, kreposti i mudrosti. I èim sam ja ugledao te djevojke, zal jubio sam se u njih, i po elio sam, da ih imam u svojoj palaèi i u podruèju svoje ruke . Jer nitko od svih kraljeva nema njima ravne. Zato sam upitao tu staru enu o nji hovoj cijeni, a ona je odgovorila: Prodajem ih samo za porez od Damaska. - I tak o mi Allaha, ta mi se cijena ne èini previsokom. Jer svaka je pojedina od njih veæ s ama za sebe vrijedna èitavu tu cijenu. Tako sam ja pristao i uzeo sam ih u svoju p alaèu, i one su u mome posjedu. Zato nam Ti odmah po alji porez, kako bi se ta ena mo gla vratiti u svoj zavièaj. I po alji nam robinju, kako bi s njima raspravljala pred uèenjacima! Ako ih ona pobijedi, tada æu Ti je ja poslati natrag zajedno s porezom od Baghdada.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 329

Ali kada je poèela I sedamdeseta noæ \ /

I *

srp1 ^#?W W W WW W W? W? W?? ?W^ ^2 m ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je kralj 'Omar ibn en--Nu'man u svo joj poslanici rekao: 'I po alji nam tu robinju, kako bi ona s njima raspravljala pred uèenjacima! Ako ih ona pobijedi, tada æu Ti je ja vratiti natrag zajedno s porezom od Baghdada.' Kada se Sarkan upoznao sa sadr ajem, on ode k svojemu zetu i rekne mu: Dovedi mi ovamo robinju, kojom sam te o enio! Kada je ona zatim do la, on joj poka e poslanicu i rekne: Sestro, to mi ti savjetuje , to ja trebam odgovoriti na ovu poslanicu? Ona odgovori: Tvoj savjet odluèuje. Ali buduæi da je èeznula za svojima i za svojim zavièajem, ona ktomu doda: Po alji me s komornikom, mojim suprugom, u Baghdad, kako bih svojemu ocu ispripovijedala svoju povijest i isprièala mu, 331 Sedamdeseta, noæ to mi se dogodilo od Beduina, koji me je prodao onomu trgovcu, i nadalje, kako me je taj trgovac prodao tebi, kako si me ti meðutim oslobodio i udao za komornika. Tako neka bude! - odgovori arMn. Tada uzme Sarkan svoju kæer Kudiju-Fakan i preda je dadiljama i u kopljenicima, i urno pripremi porez i preda ga komorniku. Zatim mu zapovijedi, neka s princezom i porezom putuje za Baghdad. I on odredi za njih dvije putne nosiljke, jednu za njega i drugu za njegovu suprugu. Komornik odgovori, da on slu a i da se pokorava. Sada Sarkan sakupi deve i mule, napi e jedno pismo, predade ga komorniku i uzme o pro taj od svoje sestre Nuzhate ez--Zaman, nakon to joj je oduzeo dragulj i nakon to gaje najednom lancu od èistoga zlata objesio svojoj kæeri oko vrata. Jo iste noæi komo rnik krene na put. Sada - zbilo se, da su Dau el-Makan i lo aè132 bili iza li u etnju i u natkrovljenoj hali promatrali prizor. Tu su ugledali deve, baktrij-ske dvogrbe deve, natovare ne mule, goruæe baklje i fenjere. Dau el--Makan se raspita o ovim teretima i njiho

vu posjedniku, i reknu mu, da je to porez od Damaska, koji se oda ilje ka kralju ' Omaru ibn en--Nu'manu, vladaru u gradu Baghdadu. Dalje on upita: Tko je voða te karavane? Tu je glasilo: Nadkomornik, suprug djevojke, koja je prouèila znanost i filozofiju. Tada Dau el-Makan estoko zaplaèe. Jer se sjetio svoje matere i svojega oca i svo je sestre i svojega zavièaja, i on rekne lo aèu: Ja vi e ne mogu ostajati ovdje. Ne, ja æu se prikljuèiti ovoj ka ravani i s njome pomalo putovati, sve dok ne doðem u svoj zavièaj. 132 Njih smo dvojicu ostavili ovdje u pedesetipetoj noæi, zajedno s njihovom odlukom da se prikljuèe nadkomornikovoj karavani s porezom, s kojom je -kao to vid imo krenula i Dau el-Makanova sestra Nuzhat ez-Zaman. 332 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Lo aè nato rekne: Ja te nisam pustio da sam putuje od Jeruzalema do Damaska. Kako da te sada mirno pustim da putuje za Baghdad? Ne, ja æu iæi s tobom i ostati s tobom, dok ti ne postigne svoj cilj. To me od srca raduje - odgovori Dau el-Makan. Zatim lo aè poène spremati stvari za putovanje, osedla jednoga magarca, stavi na nj ega bisage i u njih stavi ne to popudbine. Konaèno opa e sam sebe, pripremi se i poène èek ati, sve dok teretna karavana i komornik, koji je jahao na jahaæoj devi, okru en :d svojih slugu, nisu pro li mimo. Dau el-Makan meðutim uzja i lo aèeva magarca i rekne svoje m suputniku: Uzja i ti iza mene! Ali taj odgovori: Ne, ja ti hoæu biti samo na usluzi. Dau el-Makan na tome ustraje: Ti mora bezuvjetno neko vrijeme jahati! Dobro odgovori lo aè - kada budem umoran. Na to rekne Dau el-Makan: Moj brate, uskoro æe vidjeti, kako æu ja s tobom postupati, kada doðem k svojima. Tako su putovali, sve dok nije uza lo Sunce. Pa kada je sat podnevnog odmora bi o tu, komornik zapovijedi da se zaustave. Tada su se ljudi ulogorili, odmarali s u i napajali svoje deve. Zatim on iznova dadne znak za polazak, i nakon pet dana doðu do grada Harne133, gdje su odsjeli i tijekom tri dana poèivali..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju. 133 Hama se nalazi na Orontesu ('Asi), sjeverno od Damaska. 333

Ali kada je poèela

sedamdesetiprva noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su tri dana ostali u gradu Hami. Za tim su neprestano putovali dalje, sve dok nisu stigli do jednoga drugog grada, g dje su se ponovo tri dana zaustavili. Nato su nastavili putovanje, sve dok nisu do li do Dijar-Bekra. Ovdje im je veæ puhao ususret vjetar od Baghdada. I tada pomis li Dau el-Makan na svoju sestru Nuzhatu ez-Zaman, svojega oca, svoju mater i svo j zavièaj, i kako se on vraæa bez sestre svojemu ocu. Stoga je plakao i uzdisao i ja dikovao, i jad ga je te ko pritisnuo. Tada on izrekne ove stihove: Moja ljubavi, koliko dugo trebam ustrajati u ovome trpljenju? Nikakav mi glasnik

ne dolazi s vije æu o tebi. Ah gledaj, vrijeme blizine je bilo samo kratka trajanja. O samo kada bi vrijeme rastanka bilo takoðer tako kratko! Uzmi moju ruku, skini haljinu i gledaj: Izmrcvareno mi tijelo zujem. 9

pa ipak to ne poka

Sedamdesetiprva noæ Ako netko ka e, da se trebam tje iti u svojoj ljubavi, tomu ja ka em: 'Tako miAlldha, neæu se moæi utje iti do Posljednjeg Suda.' Tada mu rekne lo aè: Ostavi se tog plakanja i uzdisanja, jer smo mi tik do komornikova atora. Dau el-Makan meðutim rekne: - Ja moram izgovoriti par stihova, mo da æe se s pomoæu toga ugasiti vatra mojega rca. - Zaklinjem te Allahom - uzvikne lo aè - ostavi se jadiko-vanja, sve dok ne doðe voj zavièaj. Poslije toga èini, to god hoæe ! Ja æu meðutim ostati uz tebe, ma gdje bude bio. Ali Dau el-Makan odgovori: Tako mi Allaha, ja to ne mogu prestati. Zatim on okrene svoje lice u pravcu prema Baghdadu, dok je Mjesec svijetlo sj ao i logor prelijevao svojom svjetlo æu. Nuzhat ez--Zaman meðutim te noæi nije mogla vati, nego je bila bez poèinka, mislila je na svojega brata Dau el-Makana i plakal a. I dok su joj suze tekle niz lice, ona iznenada zaèuje Dau el-Makana kako plaèe i izgovara sljedeæe stihove: Blije ti sjajno munja na jugu Mene obuzima najdublji jad brige Za mojega prijatelja, koji je boravio kod mene I koji mi je pru ao pehar radosti. Sjeti se mene, ti koji si me otjerao U patnju usamljenosti! 336

s

u s da ikada

spa

Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana 0 ti zrako munje, hoæe li se vratiti Jednom vrijeme bliskosti? Ti, koji me kori , ostavi se svojega prijekora. Gledaj, mene je kaznila Allahova r uka Odsutno æu prijatelja 1 nesreæom, koja me je svladala. Daleko je milje mojega srca, Otkada se moj udes okrenuo. Na mene nagomilao pustu patnju, Meni poslao gorak kale . O moja ljubavi, ja gledam sebe samoga Mrtvim, prije nego to se opet zbli imo. O udesu, vrati se opet s ljubavlju, Koja nas je veselo gledala! Donesi mi radost, donesi za titu Protiv nevolje, koju sam do ivio! Ah, tko æe pomoæi jadnomu tudincu, Èije srce tjeskobno dr æe? 337 Sedcmidesetvprvd noæ On je usamljen u tuzi, Daleko mu je ona, 'Milje Vremena '134. Nad nama vlada, nama na gaðenje, Ruka puna niskosti. Poslije ovih stihova on krikne i padne onesvije ten na tlo. Pogledajmo mi sada dalje, to se dogaðalo s njegovom sestrom Nuzhatom ez-Zaman! O na je bila te noæi budna, jer se na tome mjestu sjetila svojega brata. Pa kada je ona èula ovaj glas u noænoj ti ini, njezino srce postane mirnim, i ona u svojoj radost i pozove u kopljenika. Taj joj rekne: - Koja je tvoja elja? Ona odgovori: - Otiði i dovedi mi onoga, koji izgovara takve stihove! U kopljenik meðutim odgovori:

- Zaista, ja ga nisam èuo..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 134 "Milje Vremena" je zapravo samo hrvatski prijevod imena njegove sestre N uzhat ez-Zaman. Ovdje se mora uzeti u obzir da su u arapskom sistemu imenovanja moguænosti za ovakve pjesnièke igre kud i kamo bogatije nego u na emu, recimo da se re kne "nada", a da se misli na osobu po imenu "Nada", ili obrnuto. 338 Ali kada je poèela sedamdesetidruga noæ V 27 i ej \ F~ Kt^ Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman «aða je saslu ala stih ove svojega brata - pozvala nadu kopljenika i rvemu rekla: Otiði, dovedi mi toga, koji izgovara takve stihove! Ovaj meðutim odgovori: Zaista, ja ga nisam èuo, i ja ga ne poznajem. Osim toga, sada sav narod le i u snu. Ona nato: Koga god uopæe da naðe budnoga, to je taj, koji kazuje te -rihove. Tada on potra i unaokolo, ali nikoga ne naðe budnoga, osim lo aèa. Jer Dau el-Makan j e jo le ao bez svijesti. Kada je lo aè vidio u kopljenika kako stoji do njegove glave, on se pred njim prestra i. U kopljenik ga upita: Jesi li taj, koji je ovdje netom izgovarao stihove? Lo aè je meðutim vjerovao, da je princeza gnjevna zbog kazivanja stihova, pa pun st raha uzvikne: Tako mi Allaha, to nisam bio ja! 339 Sedamdesetidru0a noæ Dalje u kopljenik upita: Tko je onda bio? Poka i mi ga! Ti to mora znati, jer si budan. Lo aè je meðutim bio u brizi zbog Dau el-Makana i rekne sam u sebi: Mo da æe mu u kopljenik ne to uèiniti. I tako on odgovori: Tako mi Allaha, ja to ne znam. Nato u kopljenik: - Tako mi Allaha, ti la e , jer ovdje nitko ne sjedi budan osim tebe! Zato ti to mora znati. Tako mi Allaha odgovori lo aè ja æu ti reæi istinu! Taj, koji je govorio te stihove, je bio putnik, koji je ovuda prolazio. Taj je takoðer mene poremetio i oteo mi san, Allah ga kaznio! Sada u kopljenik rekne: Ako bi ga ti jo trebao vidjeti, tada mi ga poka i, pa æu ga ja zgrabiti i odvesti k vratima nosiljke na e gospodarice. Ili ga ti uhvati vlastitom rukom! Lo aè odgovori: Samo otiði, ja æu ti ga dovesti.

Tada ga u kopljenik ostavi i otiðe k svojoj gospodarici. On joj donese izvje æe i rek ne: - Nitko ga ne poznaje. Mora daje bio neki putnik, koji je tuda prolazio. Ona je meðutim utjela. Ali kada je Dau el-Makan opet do ao k sebi, on primijeti, da je Mjesec dosegao sredinu neba. I dah jutarnjeg lahora zapahne preko njega i uzbudi mu srce u jadu i brizi. Tada on proèisti svoj glas i htjedne iznova govoriti stihove. Ali ga lo aè u pita: 340 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mAna Sto ti hoæe poèeti? On odgovori: elim izgovoriti nekoliko stihova, kako bih time ugasio vatru svojega srca. Ovaj nato: Ti ne zna to se meni dogodilo! Ja sam samo time umakao -::;rti, to sam umirio u kopljenika. Onda mi reci, to se dogodilo! ~ odgovori Dau el-Makan. Tada lo aè ispripovijeda: Moj dragi, dok si ti le ao u nesvijesti, do ao je u kopljenik s nekom dugaèkom palicom od bademovine u ruci i zagledavao svim spavaèima u lice u potrazi za onim, tko je izgovarao stihove. I buduæi da nije na ao nikoga budna osim mene, on me upita. Ja mu meðutim dadnem kao odgovor, da je to bio neki putnik u prolazu. Tako je on oti ao odatle, i Allah me je od njega oslobodio, inaèe bi me bio ubio. Ali mi je on jo rekao: 'Ako ga opet èuje , dovedi ga k nama!' Kada je Dau el-Makan to èuo, on zaplaèe i rekne: Tko bi mi to trebao braniti, da izgovaram stihove? Ja æu to ipak uèiniti, makar do lo, to hoæe doæi. Jer ja sam tik do svojega zavièaja i ne brinem se ni za koga. A na lo aèeve rijeèi: - Ti æe samo sam sebe sunovratiti u propast on odgovori: Ja ne mogu drugaèije, ja moram govoriti stihove. Tada rekne lo aè: Sada se ovdje moramo rastati, iako te ja nisam htio napu tati, prije nego to doðe u svoj zavièajni grad, i prije nego to se opet sjedini sa svojim ocem i materom. Ti si jednuipol godinu dana bio sa mnom zajedno, i nikada nisi do ivio od mene nikakvo zlo. Sto te dovodi u napast, da na svaki naèin eli izgovarati stihove, kada smo mi ipak posve umorni od putovanja i bdijenja i kada svi ljudi spava341 Sedamdesetidruga noæ ju, kako bi se otpoèinuli od svojega napora? Njima je potreban san! Dau el-Makan meðutim rekne: Ja se ne dam odvratiti od svoje namjere. * Potom ga obuzme rastu enost * i on objavi skrivenu patnju, * tim to izgovori o ve stihove: Boravi na logori tima i pozdravi tragove atora, koji su daleko! Dozivaj ih! Da, mo da æe ti onda oni odgovoriti. Ako te neka noæ obavije svim svojim jezovitostima, Zapali si u tami vatru od svoje èe nje. Ako guja sikæuæi nadima svoju gubicu, onda nije nikakvo èudo, Sto ja ako me hoæe ugristi ljubim najdra oj usta, O raju, kojemu je du a na svoju bol daleko, Kada ne bi bilo utjehe na nebu, umro bih u èasu od jada. Zatim jo izgovori ove stihove:

Mi smo provodili ivot. I dani su bili sluge sreæe, U najljep oj nas je zemlji dr alo zajedno najnutarnjije jedinstvo. Tko mi mo e opet donijeti kuæu moje ljubavi, u kojoj je boravila 'Svijetlost Doma'135 i takoðer 'Milje Vremena'136? 135 "Svjetlost Doma" je zapravo hrvatski prijevod arapskog imena Dau el-Makan, a "Milje Vremena" - kao to je veæ reèeno u predhodnoj bilje ci imena Nuzhat ez-Zaman. 136 Vidi predhodnu bilje ku. 342 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Poslije ovih stihova on triput glasno krikne. Zatim onesvije ten padne na zemlj u. Kada je Nuzhat ez-Zaman saslu ala prvi stih137, ona je pomislila na svojega oca , svoju mater i svojega brata. A kada je saslu ala drugi stih, koji je govorio o n jezinu imenu i imenu njezina brata i prijateljstvu njih dvoga, tada ona zaplaèe i pozove uskopljenika i rekne mu: Jao tebi! Taj, koji je prviput govorio, govorio je jo jednom, i ja sam ga èula tik pokraj sebe. Tako mi Allaha, ako mi ga ne dovede , probudit æu komornika. Taj æe t e istuæi i otjerati. Ali uzmi ovih sto dinara i dadni ih pjevaèu i blago ga dovedi o vamo k meni i nemoj mu ni ta uèiniti! A ako se bude sustezao, pru i mu tada ovu kesu s tisuæu dinara i ostavi ga. Istra i samo, tko je on, kakav ima zanat i iz koje zemlj e potjeèe. Zatim se brzo vrati natrag i nemoj se zadr avati!..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu dopu tenju. 137 Stih obuhvaæa ovdje uvijek dva polustiha. 343

Ali kada je poèela

sedamdesetitreæa noæ ^#????????????? ?????????????

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Nuzhat ez-Zaman odaslala u kopljen ika, da traga za pjevaèem, i da mu je rekla: Dobro se pripazi, da mi se ne vrati s rijeèima: 'Nisam ga mogao naæi'! Tako dakle u kopljenik izaðe, poène gledati ljude i ulaziti u atore. Ali nije na ao ni koga budna, jer su svi ljudi spavali od umora, sve dok nije do ao do lo aèa, koga je v idio kako sjedi nepokrivene glave. K njemu on priðe, uhvati ga za ruku i rekne: Ti si govorio stihove! Lo aè se meðutim prestra i za svoj ivot i uzvikne: Ne, tako mi Allaha, o dvorski naèelnice, ja to nisam bio! Ali u kopljenik odgovori: Ja te neæu pustiti, sve dok mi ne poka e onoga, koji je izgo vorio te stihove. Jer ja se bojim pred svojom gospodaricom, ako se bez njega vratim natrag. Kada je dakle lo aè èuo u kopljenikove rijeèi, prestra i se za Dau el-Makana i estoko zap aèe. I on rekne u kopljeniku: Tako mi Allaha, ja to nisam bio, i ja ga ne poznajem. Èuo sam samo jednog putnika, koji je prolazio mimo i izgovarao stihove.

345 Sedamdesetitreæa noæ Nemoj poèiniti nada mnom grijeh, jer ja sam stranac, i ja dolazim iz Jeruzalema. I brahim138, Allahov prijatelj, neka bude s vama! - Ustani i dolazi sa mnom - rekne u kopljenik - i reci to mo joj gospodarici vlastitim ustima. Jer ja nikoga nisam na ao budnoga osim tebe. Tada lo aè rekne: - Zar ti nisi do ao i na ao me na istome mjestu, na kome sam sjedio, i zar ne poznaje moje mjesto? Ipak nitko ne smije uèiniti ni makac, jer bi ga inaèe pograbili stra ari. Otiði sada u svoje sjedi te, pa ako ti odsada jo jednom ikoga èuje da izgovara stihove, bio on daleko ili blizu, bilo da sam to ja ili itko, koga poznajem, i samo mojim posredstvom treba o njemu saznati. Nato on poène ljubiti u kopljeniku glavu i eljeti mu dobro, sve dok ga ovaj nije n apustio. Ali taj u kopljenik napravi samo jedan krug i zatim se sakrije iza lo aèa. Je r bojao se vratiti natrag k svojoj gospodarici neobavljena posla. Lo aè meðutim priðe Da u el-Ma-kanu, probudi ga i rekne mu: Doði, sjedni uspravno, da ti isprièam, to se dogodilo! Tako se Dau el-Makan uspravi, a njegov mu suputnik ispripovijeda, to se bilo d ogodilo. Ali princ odvrati: - Pusti me. Ja ne elim o tome razmi ljati, i ne brinem se ni za koga, jer sam blizu svojega zavièaja. Tada rekne lo aè: - Za to se pokorava svojoj samovolji i vragu? Ako se ti niko ga ne boji , ja se bojim za tebe i za svoj ivot. Zaklinjem te Allahom, nemoj vi e izgovarati nikakve stihove, sve dok ne bude u svom za vièaju! Zaista, ja te ne bih dr ao za tako razuzdana èovjeka. Zar ti ne zna , da je ova dama komornikova supruga i da te ona hoæe dati kazniti, jer si joj oteo san? Mo da je ona bolesna ili je muèi besanica od premora na ovome dugom putovanju, i ovo je veæ drugiput, daje poslala u kopljenika, da te potra i. 138 Ibrahim je biblijski Abraham. 346 Povijest kralju }Omam ibn en-Nu'mAna Dau el-Makan meðutim ne obrati pa nju na njegove rijeèi, neko po treæiput krikne i poèn e izgovarati ove stihove: Odbijam svakog koritelja. Jer njegovo me je karanje namuèilo. On me grdi, ali to ne zna: Zbog njegovog sam se pona anja razdra io. Klevetnici su govorili: 'On je na ao utjehu.' 'Zahvaljujuæi ljubavi prema zavièaju' re kao sam ja. Oni su upitali: 'Sto je na njoj lijepo?' Ja sam rekao: 'Sto me je nagnalo na ljubav?' Oni su upitali: 'Sto je èini tako vrijednom?' Ja sam rekao: 'Sto me je nagnalo u b ijedu?' Od nje odustati daleko to bilo, Pa makar me napajao kalezpatnje! Na nekoga koritelja ja ne obraæam pa nju, ako me on grdi zbog ljubavi. Sada ga je meðutim u kopljenik saslu ao iz svojega zaklona. I jedva da je princ izg ovorio svoje stihove do kraja, kad li mu ovaj pristupi. Èim je lo aè to vidio, on pobj egne i ostane stajati na sta347 Sedamdesetitreæa noæ novitoj udaljenosti, kako bi gledao, to æe se izmeðu njih odvijati. Tada u kopljenik re kne Dau el-Makanu:

- Mir bio s tobom, o gospodaru! - Takoðer s tobom neka je mir - odgovori Dau el-Makan - i Allahova milost i bl agoslov! - O gospodaru - nastavi u kopljenik..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. IIK, trp j' 'VvV. .y~':J, ????''?" iMillliliiiSlllji |??????? ?>:!

?? °:

? ? . . 348 Ali kada je poèela s I sedamdesetièetvrta noæ 1 s ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je taj u kopljenik rekao Dau el-Makan u: O gospodaru, ja sam ove noæi veæ po treæiput iza ao za to bom. Jer moja te gospodarica poziva k sebi. Tada Dau el-Makan povièe: Odakle je zapravo ta kuja, koja traga za mnom? Prokleo Allah nju i s njome prokleo njezina supruga! I on poène na u kopljenika izvikivati psovke. Ali taj mu nije mogao odgovoriti, j er mu je njegova gospodarica bila zapovijedila, da ni ta ne uèini pjevaèu, nego da ga dovede samo s njegovom vlastitom privolom i, ako ne eli doæi, da mu dadne tisuæu dina ra. Zato mu u kopljenik poène prijazno govoriti, tim to je rekao: O gospodaru, evo, uzmi ovo i doði sa mnom! Mi se neæemo o tebe ogrije iti, moj sine, niti ti uèiniti to na ao. Ja ni ta ne elim, osim da ti sa mnom svoje po tovane korake skrene prema mojoj gospodarici, kako bi primio njezin odgovor i kako bi se u miru i si gurnosti vratio natrag. Ti æe kod nas primiti jedan lijep poklon, kao netko, tko je donio dobru vijest. 349

SedamdesetiUtvrta noæ Kada je Dau el-Makan saslu ao ove rijeèi, on ustane, i i ao je zatim izmeðu ljudi i p reskakao ih. Lo aè se meðutim uljao za njim i dr ao ga je na oku, tim to je govorio u sebi samome: Jao za njegovu mladost! Oni æe ga sutra objesiti. I on ga je slijedio sve dalje, sve dok se nije pribli io mjestu njezina logorov anja, a da ga oni nisu primjeæivali. Zatim stane i rekne: Kako bi to bilo prostaèki od njega, ako bi on rekao, da sam mu ja kazao, da treba govoriti stihove! Toliko daleko lo aè. Ali ostanimo mi kod Dau el-Makana! Taj je i ao s u koplje-nikom, sve dok nisu sti gli na ono mjesto. Sada u kopljenik uðe k Nuzhati ez-Zaman i rekne: O gospodarice, ja ti dovodim onoga, kojega si tra ila. To je jedan mladiæ, lijep po izgledu, i nosi na sebi tragove blagostanja. Kada je ona to èula, zakuca joj srce, i ona uzvikne: Pusti ga neka izgovori par stihova, kako bih ga slu ala iz blizine, a zatim ga upitaj za njegovo ime i njegov zavièaj. Tada u kopljenik izaðe van k Dau el-Makanu i rekne mu: Izgovori par stihova, koje poznaje ! Jer gospodarica je posve

u blizini, kako bi te slu ala. Zatim æu te zapitati za tvoje ime i tvoj zavièaj i tvoj stale . Taj odgovori: Od srca rado! Ali ako me pita za moje ime, ono je uga eno, i moj je trag izbrisan i moje je tijelo izmrcvareno. Ja imam stanovi tu povijest, ali * njezin poèetak nije poznat, * niti se takoðer imenu je kraj. * I gledaj, ja sam poput nekoga pijanog èovjeka, * koji je popio mnogo vina, * koji se nije tedio i koji je utonuo u bijedu, * èiji duh odlazi u lutanja, * i koji stoji u nedoumici pred svojim ude som, * utonuo u more misli. * Kada je Nuzhat ez-Zaman to èula, ona zaplaèe i zajeca jo e æe nego prije i rekne u koplj niku: 350 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Upitaj ga, je li on rastavljen od nekoga, koga ljubi, poput oca ili matere. I u kopljenik upita onako, kako je ona bila zapovijedila. Nato Dau el-Makan odg ovori: Da, ja sam rastavljen od svih svojih. Ali mije najdra a od njih bila moja sestra, koju mije oteo udes. Kada je Nuzhat ez-Zaman saslu ala njegove rijeèi, ona na neko vrijeme u uti, a zati m uzvikne: Neka ga Allah Uzvi eni opet sjedini s onom, koju on ljubi!..." 351 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju.

Ali kada je poèela A r ? . .. A "\ %r^ «tf*° /0 Se Bn I Mg Ji^a =? &r^^=n® Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje Nuzhat ez-Zaman -kada je saslu ala rijeèi svojega brata - rekla: Neka ga Allah opet sjedini s onom, koju on ljubi! Zatim ona rekne u kopljeniku: - Reci mu, neka mi dadne da ne to èujem o rastanku od svo jih i od svojega zavièaja! U kopljenik uèini onako, kako mu je njegova gospodarica bila zapovijedila. * Tada iz princa poènu provaljivati uzdasi. * i on izlo i ove stihove: * Ne zaklinju li se svi zaljubljeni svojom ljubavlju? Slavit æu stanovitu kuæu, u koju je stupila Hind139, ljepotica! Ljudi ne poznaju nijednu drugu ljubav osim njezine, Ona je ta, koja prije sebe i poslije sebe nikada nema sebi ravne. 139 Posrijedi je staroarapsko ensko ime, i pod tim imenom pjesnici gotovo r edovito pomi ljaju na djevojku ljepoticu. 353 Sedamdesetipeta noæ To je, kao da tlo doline odi e mirisom mo usa i ambre, Kada je Hind samo jednoga dana hitro pretrèala preko tog mjesta. Neka je pozdrav ljubljenoj, ponosu èitava logora, Uresu naroda! Njoj slu i svatko, t ko uz nju boravi.

Neka Alldh ushtjedne 'Milju vremena'140pokloniti obilnu ki u Iz oblaka, koji bez n evremena napajaju ednu zemlju!141 Nato Nuzhat ez-Zaman podigne zavjesu nosiljke i pogleda ga. I èim je njezin pog led pao na njegove crte lica, ona ga prepozna i sazna da je to on, i uzvikne: O moj brate! O Dau el-Makan! Tada takoðer on pogleda nju i prepozna je i uzvikne: O moja sestro! O Nuzhat ez-Zaman! Tada se ona baci prema njemu, i on je povuèe na grudi, i oboje onesvije teni padn u na tlo. Kada je u kopljenik vidio oboje u takvom stanju, on baci preko njih pokr ivaè i èekao je, sve dok nisu opet do li k sebi. Kada su se zatim probudili iz svoje n esvijesti, * Nuzhat ez-Zaman je bila silno obradovana, * od nje su ustuknuli bri ga i patnja, * radost je obuzela njezino srce, * i ona izrekne ove stihove:

Udes se zakleo, da æe me vazda alostiti Prekr ena je bila tvoja zakletva, zato spremaj okajanje, o vrijeme! 140 Dakako: Nuzhati ez-Zaman. 141 Zavièaj biva ovdje na tradicionalan naèin oslikavan kao pustinja, a ljubljena djevojka kao djevojka Beduinka. 354 Povijest kralja }Omara ibn en-Nu^mana Sreæa se bli i, i prijatelj mi je pomoænik uz bok Zato polazi ususret izvikivaèu radosti, potpa i svoju haljinu! Ja nisam vjerovala u stare bajke, u neki raj, Sve dok mi nije ru ièasta usna dopustila da ku am nektar.m Kada je Dau el-Makan to saslu ao, on pritisne svoju sestru na grudi. U prekomje rnosti radosti * poteku iz njegovih oèiju suze, * i on dadne da se èuju ovi stihovi: * Veæ sam se odavno poèeo kajati, to smo se morali rastati. Od kajanja su se iz mojih oèi ju slijevale suze. I zavjetovao sam se, ako nas ikada udes opet sjedini, Da nikada vi e neæu rijeèju spom enuti 'rastanak'. Sada se na mene sruèila radost, tako da me je Ona u prekomjernosti veselja dovela do plaèa. O oko, tebi je suza sada postala tako prisnom, Da ti mora plakati od alosti i takoðer od radosti.143 Sada su neko vrijeme sjedili na vratima nosiljke. Zatim mu ona rekne:

142 Buduæi da se stihovi Kalkutskog izdanja ovamo uopæe ne uklapaju, Littmann ih je zamijenio stihovima Kairskog izdanja iz 1325. godine od Hid re 1907. g. poslije Kr.). 143 I ovdje je Littmann neuklopive stihove Kalkutskog izdanja zamije nio ovima iz Kairskoga. 355 Sedamdesetipeta noæ Doði sa mnom unutra i ispripovijedaj mi, to ti se dogodilo, a ja æu tebi ispripovi jedati to se meni dogodilo! Tako oni uðu, a Dau el-Makan rekne: Poèni ti s prièanjem! Tada mu ona ispripovijeda sve, to joj se bilo dogodilo, sve odonda, otkada su se rastali u chanu: kako se ona bila provela s Beduinom i s trgovcem, koji ga je od ovoga kupio, i tako ju je taj odveo njezinu bratu Sarkanu i prodao mu je; ka

ko ju je on oslobodio, odmah èim ju je zadobio, i kako je s njome sklopio braèni ugo vor, i kako je u ao k njoj, i kako je naposljetku kralj, njezin otac, èuo o njoj, i poslao Sarkanu poruku, neka je pusti da doðe. Zatim ona uzvikne: Neka je hvala Allahu, koji mi te je poklonio! Upravo tako kao to smo mi jednom na ega oca zajednièki napustili, tako æemo mu se takoðer zajedno vratiti! Kao zakljuèak je dodala: Moj me je brat arkan vjenèao s ovim komornikom, kako bi me on odveo k mojemu ocu. To je moja cijela povijest. Sada ti meni ispripovijedaj, kako si ti pro ao, odonda otkada sam te ja napustila! Tada joj on ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo, od poèetka do kraja: kako mu je Allah poslao lo aèa, kako je taj s njime putovao i izdavao za njega novac i k ako gaje dan i noæ slu io. Ona pohvali za to lo aèa, a Dau el-Makan jo priklopi: Zbilja, sestro, taj je lo aè s tako puno ljubavi sa mnom postupao, kako jo nitko n ije s nekim prijateljem, niti takoðer otac sa sinom. Jer on je gladovao, dok je me ni davao da jedem, i on je i ao pje ke, dok je mene pu tao, da ja im. Tako ja njemu zahv aljujem svoj ivot. Nuzhat ez-Zaman rekne: Ako tako ushtjedne Allah, mi æemo mu se za sve odu iti, veæ prema svojim snagama. Zatim ona pozove u kopljenika. Taj uðe i poljubi Dau el--Makanu ruku. I ona rekne : Uzmi nagradu za sretnu vijest, ti sretnoliki! Posredstvom tvoje sam ruke ponovo postala sjedinjena sa svojim bratom. Zato je 356 Povijest kralja- 'Omara ibn en-Nu'mana :a kesa, koju jo ima kod sebe, zajedno s njezinim sadr ajem tvoja. Sada meðutim otiði i brzo dovedi k meni svojega gospodara! U kopljenik se obraduje, po uri ka komorniku, uðe, pozove ga k svojoj gospodarici i odvede ga onamo. Ovaj ude k svojoj supruzi, pa kada je kod nje na ao njezina brat a Dau el-Makana, on je upita, tko je taj? Tada mu ona ispripovijeda sve, to se nj ima dvoma bilo dogodilo, i ktomu doda: Znaj, o komornièe, ti nisi uzeo za enu nikakvu robinju, nego :æer kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Jer ja sam Nuzhat ez-Zaman, a ovo je moj brat Dau el-Makan. Kada je komornik èuo tu povijest, bio je uvjeren o njihovim rijeèima, i bila mu j e oèitom èista istina. Bio je dakle siguran, da je on postao zetom kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, i tako on rekne u sebi samome: Moj æe udes biti, da u bilo kojoj pokrajini postanem vicekraljem. Zatim on priðe k Dau el-Makanu i za eli mu sreæu za njegovo spasenje i za njegovo p onovno sjedinjenje sa svojom sestrom. Nato smjesta zapovijedi svojim slugama, da mu podignu jedan ator i da mu daju jednoga od najboljih konja za jahanje. Tada r ekne Nuzhat ez-Zaman: - Mi smo sada posve blizu na ega zavièaja, i ja bih voljela ostati sa svojim brat om, da se meðusobno okrijepimo i da se nau ijemo jedno drugoga, prije nego to dospije mo u svoj grad. Jer mi smo dugo vremena bili rastavljeni. - Neka bude, kako vi elite! - odgovori komornik. Zatim naredi neka im budu donesene vo tane svijeæe i svakovrsne poslastice, ode o datle i po alje za Dau el-Makana tri haljine od onih najrasko nijih. I onda se uputi natrag, dok nije opet do ao do nosiljke, i pokazao se u svome vlastitom dostojans tvu. Tada Nuzhat ez-Zaman rekne svojemu suprugu: Naredi da doðe u kopljenik i zapovijedi mu, da dovede lo aæa! Njemu on mora dati jednog konja za jahanje, i o jutru i o veèeri 357 Sedamdesetipeta noæ pripremiti jedan stol sa hranom, i nadalje mu zabraniti, da nas napu ta. Nato komornik naredi da doðe u kopljenik i izdade mu te zapovijedi. A ovaj odgovo ri: Slu am i pokoravam se!

Zatim on uzme sa sobom svoje robove i poðe s njima u potragu za lo aèem, sve dok ga nije na ao na kraju karavane, gdje je upravo osedlavao svojega magarca i spremao se za bijeg. Na obraze su mu tekle suze od straha za svoj ivot i od alosti zbog ra stanka s Dau el-Makanom. I on je govorio u sebi samome: Ja sam ga ipak za volju Allaha opomenuo, ali me on nije htio slu ati. Ah, kako æe on samo sada proæi! Ali jo prije nego to je on to sve izgovorio, veæ je pred njim stajao u kopljenik, a robovi ga okru ili. Èim je lo aè uvidio, da pred njim stoji u kopljenik, i ugledao uokolo sebe robove, on postane blijedim od straha..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju. Ali kada je poèela

sedamdeseti esta noæ ^9W?W?WW?W?W???W?W?? ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je lo aè - kada je sedlao svojega magar ca, da bje i, i u sebi samome govorio: 'Ah, kako æe on samo sada proæi! i kada je zati m, prije nego to je to dokraja izgovorio, u kopljenik stao pred njega i robovi uoko lo njega, i kada je pogledao i vidio u kopljenika kako stoji pred njim i zadrhtao od straha - da je on tada visokim glasom povikao: Zaista, on ne poznaje vrijednost dobrih usluga, koje sam mu ja iskazivao! Ja vjerujem, da je on ovoga u kopljenika i ove robove nahu kao na mene i da me je uèinio drugom u svojoj krivici. Tada u kopljenik povièe na njega i rekne: Tko je govorio stihove? Ti la ljivèe, za to si ti govorio: 'Ja ni sam izricao te stihove, i ja ne znam, tko ih je govorio', dok je to ipak bio tvoj suputnik? Sada te ja meðutim neæu napu tati odavde, pa sve do Baghdada, i to sustigne tvog gospodara, to treba sustiæi takoðer tebe. Kada je lo aè to èuo, on u sebi rekne: Ono èega sam se bojao, to se svalilo na mene. Zatim izrekne ovaj stih: 359 Sedctmdeseti esta noæ Ono, èega sam se pla io, donio je udes Ali se svi mi vraæamo natrag k Allahu! Zatim u kopljenik dovikne robovima: Skinite ga s magarca! Tada ga oni skinu s magarca i dovedu mu konja. Njega on uzja i i sada je putova o s karavanom, okru en robovima. U kopljenik meðutim rekne slugama: Za svaku vlas, koja se od njega izgubi, izgubit æe jedan od vas svoj ivot. Potajno im ipak zapovijedi, da prema njemu postupaju s punim po tovanjem i da g a ne vrijeðaju. Kada se dakle lo aè vidio okru enim od robova, on posumnja u svoj ivot i obrati se u kopljeniku i rekne: O majstore, ja nisam niti brat toga mladiæa ni iz njegove rod bine. On nije sa mnom u rodu, i ja nisam s njim u rodu, nego sam ja lo aè u jednom hammamu, i na ao sam ga bolesna na gomili gnoja. Karavana je dakle putovala dalje, dok je lo aè plakao, a po pameti mu se vrtjelo tisuæu misli. Pri tom je u kopljenik koraèao njemu uz bok i ni ta mu nije poku avao razbis triti, nego mu je govorio:

Ti si na oj gospodarici svojim stihovima otimao san, ti i taj mladiæ. Ali ni ta se ne pla i za sebe! I potajno se na taj naèin s njime poigravao. Kadgod bi se karavana zaustavila, bilo bi im dono eno jelo. I u kopljenik je s lo aèem jeo iz jedne zdjele. Pa kada bi poj eli, ovaj bi slugama zapovijedio, da donesu vrè sa eæernim erbetom. Zatim bi on iz nje ga pio i pru ao bi ga lo aèu, koji bi isto tako pio. Ipak se nikada nisu su ile njegove suze. Jer on se pla io za svoj ivot, i alostio se zbog rastanka s Dau el-Makanom i z bog toga to im se obojici dogodilo u tuðini. 360 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Tako su obojica putovali s karavanom. A komornik je jahao èas uz vrata nosiljke svoje supruge, kako bi poslu ivao princa Dau el--Makana i njegovu sestru, èas je na oku dr ao lo aèa. Nuzhat ez--Zaman i njezin brat su razgovarali i tu ili se jedno drugo mu na svoju patnju. Tako su putovali bez zadr avanja dalje, sve dok se nisu pribli i li gradu Baghdadu na tri dana hoda. Ovdje su se s veèeri zaustavili i poèivali, sve dok nije svanulo jutro. I kada su se probudili i upravo htjeli natovariti deve, gledaj, u daljini se podigne silan oblak pra ine, koji je zatamnjivao nebeski svod , sve dok nije postao crnim kao mrkla noè. Tada komornik povièe: Stanite i ne natovarujte! I on uzja i sa svojim mamelucima, i oni odja e u smjeru prema oblaku pra ine. Kada su mu pri li bli e, * pod njim se uka e golema vojska, * ravna plimnom moru, * sa stje govima i zastavama i bubnjevima, * konjanicima i silnim ljudima. * Tada se komor nik zapanji. Pa kada su ga trupe ugledale, odvoji se od njih èeta od oko petstotin a jahaèa, koja juri em poðe na njega i na njegovu pratnju i opkoli ih u peterostrukoj premoæi. Komornik im dovikne: Sto je posrijedi, i odakle su ove trupe, da vi s nama tako pos tupate? Oni ga upitaju: Tko si ti, i odakle dolazi , i kamo kani ? On odgovori: * Ja sam komornik emira od Damaska, kralja Sarkana, * sina kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, * gospodara od Baghdada i Chorasana, * i ja dolazim od njega s porezom i poklonima, koje moram odnijeti njegovu ocu u Baghdad. Èim su jahaèi èuli njegove rijeèi, oni puste da im marame padnu preko lica i zaplaèu i reknu mu: Gledaj, kralj 'Omar ibn en-Nu'man je mrtav, i on je umro samo od otrova. Ali ti ja i dalje! Tebi se ne smije ni ta dogoditi, dok si na putu k njegovomu velikom veziru, veziru Dandanu. 361 Sedamdeseti esta noæ Kada je meðutim komornik èuo ovu vijest, on estoko zaplaèe i uzvikne: O tu noga li na eg putovanja! I on je jadikovao zajedno sa cijelom svojom pratnjom, sve dok nisu do li do sto e ra trupa i zatra ili pristup k veziru Dandanu. Ministar mu odobri razgovor i zapov ijedi, da se podignu njegovi atori. Zatim sjedne na prijestolje u sredini svojega atora i zapovijedi komorniku, neka sjedne. Po to se ovaj spustio na tlo, on ga zam oli, da mu dadne izvje æe o sebi. Ovaj mu isprièa, da je on komornik emira od Damaska, odaslan s poklonima i porezom od Sirije. Kada je vezir to èuo, on zaplaèe u mislima na kralja 'Omara ibn en--Nu'mana. Zatim on rekne: Kralj 'Omar ibn en-Nu'man je umro od otrova, a poslije nje gove je smrti narod bio nejedinstven u pogledu toga, koga da uèine njegovim nasljednikom. I gotovo da bi se zbog toga izmeðu sebe pobili, da se nisu velika i i uglednici i èetiri kadije144 postavili izmeðu njih kao posrednici. Ipak se na taj naèin sav narod slo io u tome, da æe se odluci èetiriju kadija podvrgnuti bez prigovora. I bilo je odluèeno, da mi trebamo putovati u Damask, k njegovu sinu, kralju Sarkanu, kako bismo ga poveli i uèinili sultanom nad

dr avom njegova oca. Neki su meðutim meðu njima htjeli imati za sultana njegovoga drugog sina: oni su rekli, da se on zove Dau el-Makan, i da on ima sestru po imenu Nuzhat ez-Zaman. Ali su oni oboje otputovali prema zemlji Hid az, i sada je proteklo pet godi na, a da nitko o njima nije primio nikakvu vijest. Kada je komornik to saslu ao, znao je, da mu je njegova supruga bila rekla isti nu o svojim do ivljajima. I on se vrlo rastu i zbog sultanove smrti, istovremeno meðut im bude silno obradovan zbog Dau el-Makanova povratka u zavièaj, jer sada je morao ovaj namjesto svojega oca postati sultanom od Baghdada..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 144 Predstavnici èetiriju ortodoksnih pravnih uèenja. 362 Ali kada je poèela

sedamdesetisedma noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkanov komornik bio o alo æen, kada je èuo ono, to je vezir Dandan isprièao o udesu kralja 'Omara ibn en-Nu'mana, ali da se obradovao zbog svoje supruge i njezina brata, jer je ovaj sada morao umjesto svojega oca postati sultanom od Baghdada. Zatim on poène govoriti veziru Dandanu i rekne: Zaista, Va e je izvje æe èudo nad èudima! Znaj, o veliki ve zire, Allah Vam je ovdje, gdje ste nai li na mene, poklonio poèinak od svakoga napora, i Va je cilj postignut. Jer Allah Vam je vratio Dau el-Makana i njegovu sestru Nuzhatu ez-Zaman. Tako je sve u najljep em redu. Kada je ministar èuo te rijeèi, silno se obraduje. Zatim on rekne: O komornièe, isprièaj mi povijest oboga, i to im se dogodi lo, i zbog èega su oni tako dugo izbivali. Tada mu on ispripovijeda povijest Nuzhate ez-Zaman i rekne mu, da je ona njeg ova supruga. Takoðer mu isprièa Dau el-Ma-kanove do ivljaje od poèetka do kraja. Kada je on zavr io, vezir Dandan naredi da doðu emiri i veziri i velika i dr ave i upozna ih 363 Sedamdesetisedma noæ sa svim tim. Oni se tomu silno obraduju i zaèude se nad tim susretom. Potom svi za jedno otiðu komorniku, namjeste se pred njim, zaklinjuæi se na vjernost, i poljube p red njim tlo. I ubrzo se takoðer vezir uputi ka komorniku i stupi pred njega. Sada odr i komornik jo o istome danu skup tinu vijeæa. I vezir Dandan zauzme mjesto na prij estolju i svi emiri i velika i i dostojanstvenici stanu pred njih veæ prema tomu kak o je to bilo u skladu s njihovim stale kim polo ajem. Zatim su stavljali eæer u ru inu vo du i pili. Zatim emiri sjednu na pod, kako bi odr ali sjednicu vijeæa. Ostaloj vojsc i izdaju zapovijed, da zajedno krene i polako napreduje, sve dok oni ne zavr e sa svojim vijeæanjem i njih opet ne sustignu. Tada satnici pred komornikom poljube tl o, uzja e i odja e odatle, s ratnim barjacima na èelu. Kada su meðutim velika i svr ili svoj e vijeæanje, takoðer oni uzja e konje i opet sustignu vojsku. Zatim se komornik uputi k veziru Dandanu i rekne: - Ja dr im daje dobro, da ja odja im naprijed i da stignem pri je Vas, kako bih za sultana podigao jedno primjereno sjedi te i kako bih mu javio o Va em dolasku i izvijestio ga o tome, da ste ga vi izabrali za sultana umjesto njegova brata Sarkana. Dobar je tvoj savjet odgovori vezir. Nato se komornik podigne, i takoðer se podigne Dandan, da mu iska e èast, naredi da mu se donesu pokloni i poène ga zakli-njati, neka ih prihvati. Jednako tako uèine e

miri i velika i i dostojanstvenici. Oni mu donesu poklone i zazovu na njega nebesk i blagoslov i reknu mu: Mo da æe sa sultanom Dau el-Makanom razgovarati o nama, kako bi nas ostavio u na oj èasti. Komornik obeæa to, to su oni eljeli, pa nato zapovijedi svojim robovima, neka se spreme za pokret. Ali vezir Dandan po alje s njim atore i zapovijedi atorskim slugam a, da ih podignu na dan puta ispred grada. I oni uèine primjereno njegovoj zapovij edi. Tako komornik uzja i, odja i odatle pun radosti i rekne u sebi samome: Kakvo jedno blagoslovljeno putovanje! 364 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Njegova meðutim supruga i Dau el-Makan postanu velikima u njegovim oèima. On je j ahao odatle u najveæoj urbi, sve dok nije stigao do mjesta, koje je bilo dan puta u daljeno od Baghdada. Ondje on zapovijedi da se zaustave, kako bi se otpoèinuli i k ako bi podigli jedno sjedi te za sultana Dau el-Makana, sina kralja 'Omara ibn enNu'mana. Zatim se uputi nastranu sa svojim mamelucima i zapovijedi u kopljenicima, da zamole kod princeze Nuzhate ez--Zaman za njega pristup. Tako on uðe k njoj i n jezinu bratu. On im ispripovijeda o smrti njihova oca, isprièa, kako su poglavari naroda Dau el-Makana uèinili kraljem namjesto njegova oca, i oboma im èestita na kra ljevskoj èasti. Ipak oni zaplaèu zbog gubitka svojega oca i upitaju o uzroku njegove smrti. Ali komornik odgovori: Izvje æe ostaje pridr anim pravom vezira Dandana. Taj æe sutra biti ovdje s cijelom svojom vojskom. Tebi, o kralju, samo preostaje, da uèini ono, to ti oni savjetuju, jer su te jednoglasno izabrali za sultana. Jer ako ti to ne uèini , tada æe izabrati za sultana nekoga drugoga, i ti vi e neæe biti siguran za svoj ivot pred onim, koji umjesto tebe doðe do vlasti. On te mo e ubiti, ili æe se izmeðu vas podiæi razdor, pa æe vam obojici umaknuti kraljevska vlast. Tada Dau el-Makan pogne neko vrijeme glavu. Zatim rekne: Prihvaæam. Jer on se nije mogao iz toga izvuæi, i bio je uvjeren, da je komornik svojim ri jeèima pogodio ono pravo. Ali on jo k tomu doda: - Strièe, to da uèinim sa svojim bratom Sarkanom? - Moj sine odgovori komornik tvoj æe brat biti sultan od Damaska, ti meðutim sult an od Baghdada. * Zato se potpa i èvrstinom * i svoju stvar uèini spremnom! * Dau el-Makan je bio s tim sporazuman. Nato mu komornik uruèi kraljevsku odjeæu, k oju je vezir Dandan bio donio sa sobom, i preda mu kratku sablju, napusti ga i z apovijedi atorskim slugama, da potra e jedno povi eno mjesto i da ondje za sultana po dignu prostran i visok ator, kako bi on u njemu mogao sjediti, kada se 365 Sedamdesetisedma noc pred njim pojave emiri. Nadalje zapovijedi kuharima, da spreme skupocjena jela i da ih iznesu, i zapovijedi vodono ama da postave posude s vodom. I nakon stanovit og vremena * uskovitla se prema nebu oblak pra ine, * te zastre svijet svojim velo m. * Ali se ubrzo potom taj oblak pra ine rastvori, * i pod njim se pojavi silna v ojska, * koja je bila nalik ustalasam moru *..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju.

5fc» asa ta3?^>'0(*afck;w;:f.\

Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su atorski sluge kada im je komornik zapovijedio, da podignu prostran ator, kako bi mogao prihvatiti podanike, koji s e okupljaju kod kralja podigli jedan golem ator, kakav dolikuje kraljevima. Pa ka da su oni svr ili svoj posao, gledaj, kad li se * uskovitla prema nebu oblak pra ine , * zatim ga rastjera vjetar, * i ispod njega izaðe silna vojska, * vojna sila od Baghdada i Chorasana, * vodena od vezira Dandana. * Svi su pak bili radosni zbog stupanja na prijestolje Dau el-Makana. * Taj je bio obukao kraljevske haljine i opasao se rasko nim maèem. Sada mu komornik dovede njegova konja, i on uzja i. Zatim je po ao, opkoljen mamelucima i svim tim ljudima iz atora, koji su trèali uokolo i za klinjali mu se na vjernost, sve dok nije do ao u golemi èetverokutni sveèani ator. Ondj e on sjedne i stavi sablju preko svojega bedra. Komornik se meðutim namjesti pred njime za obavljanje svoje slu be, a njegovi mameluci stupe u predvorje atora s isuk anim maèevima. Zatim doðu èete ratnika i vojne trupe i zamole za pristup. Tada komorni k priðe Dau el-Makanu i zamoli ga za dopu tenje. A taj zapovijedi, da ih se pu ta unut ra u grupama od po desetorice. Komornik im to dadne do znanja, i oni odgovore: Slu amo i pokoravamo se! 367 Sedamdesetiosma noæ I svi se namjeste pred vratima predvorja. Zatim su, razvrstavani od komornika , po desetorica ulazili u predvorje. I on ih je odvodio k sultanu Dau el-Makanu, pa kada bi ga oni ugledali, gledali bi ga puni strahopo tovanja. On bi ih primao u premilostivoj dobros-tivosti i obeæavao bi im svako dobro. Oni bi mu meðutim èestita li na njegovu sretnom povratku doma i zazivali bi na njega Allahov blagoslov. I polagali bi mu zakletvu na vjernost, da neæe nikada postupati protivno njegovoj za povijedi, ljubili bi pred njim tlo i povlaèili se natrag. Tada bi ulazila druga de setorica, i on bi s njima postupao, kao to je bio postupio s drugima. Tako su ula zili, uvijek po desetorica, sve dok nije preostao vi e nitko, osim vezira Dandana. Taj naposljetku ude i poljubi pred njime tlo. Ali mu Dau el-Makan doðe ususret i rekne mu: - * Dobrodo ao, o vezire i visokopo tovani oèe, * ti si preple-meniti savjetnik, * a zemlja je voðena rukom * dobrostivoga i iskusnog èovjeka. * Zatim on zapovijedi k omorniku, da odmah izaðe i dadne prostrti stolove i k njima pustiti sve vojnike. T i su do li i jeli i pili. Nadalje Dau el-Makan rekne veziru Dandanu: - Zapovijedi vojnicima, neka se deset dana odmaraju, kako bih ja mogao biti s tobom nasamo i kako bi mi ti mogao isprièati uzrok smrti mojega oca! Sultanovim rijeèima pokoran, vezir rekne: To se mora dogoditi. Zatim se on uputi u sredi te logora i zapovijedi vojnicima, neka se deset dana odmaraju. Oni se pokore njegovoj zapovijedi, i on im dadne dopu tenje, da se zabav ljaju, i naredi, da nijedan od gospodara, koji obavljaju slu bu kralju, ne treba s lijedeæa tri dana poslu ivati. Svi ljudi posvjedoèe svoju pokornost i za ele kralju vjeènu slavu. Zatim vezir otiðe k njemu i ispostavi mu izvje æe o onome to se dogodilo. Nakon to je Dau el-Makan èekao sve do veèeri, on otiðe k svojoj sestri Nuzhat ez-Zaman i upi ta je: - Poznaje li ti uzrok smrti na ega oca? - Ne znam - odgovori ona. 368 Povijest kralja }Omwm ibn en-Nu'mana Zatim ona povuèe pred sebe jednu svilenu zavjesu. Pred nju sjedne Dau el-Makan i zapovijedi, da dovedu vezira Dandana. Kada je ovaj stao pred njega, on mu rekn e: - Ja elim, da mi ti ispripovijeda u svim pojedinostima, kako je do lo do smrti m ojega oca, kralja 'Omara ibn en-Nu'mana!

- Znaj dakle, o kralju - odgovori Dandan - kada se kralj 'Omar ibn en-Nu'man vratio doma iz svojega lova i do ao u prijestolnicu, upitao je za vas dvoje, pa k ada vas nije na ao, znao je da ste bili oti li na haððiluk, i zbog toga je bio vrlo zabr inut i razgnjevljen, i grudi su mu postale tijesnima. Pola je godine ostao pri t ome, da pita za vas svakoga koji je odlazio i svakoga koji je boravio, ali mu ni tko nije mogao dati obavijest o vama. Jednoga dana meðutim, kada smo mi stajali pr ed njim, punu jednu godinu, otkada ste mu nestali, gledaj, kadli doðe k nama neka stara dama, koja je pobuðivala dojam pobo ne ene, i uz nju je bilo pet djevojaka, dje vica visokih sisa, likova ravnih Mjesecima, obdarenih takvom ljepotom i dra e æu, da t o ne mo e opisati nijedan jezik. Ali one nisu bile samo tako èudesno lijepe, nego su unijele èitati Kur'an i bile su okretne u filozofiji i u izvje æima o ljudima iz drev nih vremena. Ova stara zamoli, da smije stupiti pred kralja. On joj to dopusti, i tako ona izaðe pred njega i poljubi pred njim tlo, dok sam mu ja sjedio uz bok. Kada se pak ona na la pred njim, on joj dopusti da priðe bli e, jer on je na njoj vidi o znakove trapljenja i obavljanja po-bo nosti. Kada je zatim stara zauzela svoje m jesto, ona mu se obrati s rijeèima: - Znaj o kralju, kod mene je pet djevojaka, kojima ravne ne posjeduje ni jed an jedini kralj. One nisu samo obdarene razumom i ljupko æu, ljepotom i savr eno æu, ne, o ne takoðer èitaju Kur'an prema predajama, i okretne su u svakojakoj uèenosti i u povij esti pro lih pokoljenja. One stoje ovdje pred tobom, kako bi tebi slu ile, o najveæi k ralju na ega vremena! * Ako je koji èovjek isku an, * tada æe on biti pokuðen ili pohvalje n. * Tada tvoj pokojni otac pogleda te djevojke, i pogled ga na njih obraduje. I o n im rekne: 369 Sedamdesetiosma noæ - Neka mi svaka pojedina od vas dadne da ne to èujem od onoga, * to vi poznajete iz povijesti ljudi ranijega vremena * i pro losti naroda! *'..." 370 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poèela

sedamdesetideveta noæ ~_ 2P, V Z7 i ^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan kralju Dau el-Makan u govorio: - Tada tvoj pokojni otac pogleda te djevojke, i pogled ga na njih obraduje, i tako im on rekne: - Neka mi svaka pojedina od vas dadne da ne to èujem od onoga, * to vi poznajete i z povijesti ljudi ranijega vremena * i pro losti naroda! * Sada istupi jedna od njih i poljubi pred njim pod i rekne: Znaj, o kralju, dobro odgojenu èovjeku prilièi, da izbjegava nametljivost i da se kiti izvrsno æu, da se dr i Allahovih zapovijedi i da izbjegava smrtne grijehe. I prema tomu on treba te iti tako upor no, kao netko, tko æe pri svakom koraku s puta pasti u propast. Jer temeljem je dobra odgoja plemenita æudoredna nastrojenost. I

znaj, da smisao i bit zemaljskog ivota le i u te nji prema vjeènom ivotu, a ispravan put k vjeènom ivotu je slu enje Allahu. Stoga te bi dolikuje, da se dobrostivo ophodi s narodom i da ne uzmièe od toga usmjerenja. Jer to su ljudi po svom polo aju moæniji, utoliko vi e trebaju uvida, a kraljevi ga trebaju vi e nego mno tvo, jer se mno tvo bezglavo baca na stvari, a da ne uzima u obzir ishod. U 371 Sedamdesetideveta noæ Allahovoj stvari rtvuj svoj ivot i svoj posjed! I znaj, kada se neprijatelj s tobo m spori, tada se mo e s njim sporiti i pobiti ga dokazima i biti pred njim na oprez u. Ali izmeðu tvojega prijatelja i tebe ne mo e odluèivati nijedan drugi sudac osim pr avednosti. Zato sebi samomu izaberi svojega prijatelja, po to si ga isku ao! Ako on pripada bratstvu onoga svijeta, onda neka je revan u slijeðenju izvanjskih stvari svetoga zakona i okretan u svome nutarnjem osjetilu, koliko god je to u stanju. Ali ako je on od bratstva ovoga svijeta, tada neka je plemenita roda, iskren, ne ka nije nikakva budala i lo momak. Jer budala zaslu uje, da od njega bje e èak njegovi roditelji, a la ljivac ne mo e biti nikakav istinski prijatelj. Jer je rijeè za prijat elj145 izvedena od one za istinitost146, koja izvire iz dna srca. I kako to mo e b iti, ako nosi na jeziku la ? Znaj nadalje, da slijeðenje zakona koristi onomu, koji to èini. Zato ljubi svojega brata, ako on tako postupa, a nemoj ga otisnuti od seb e, èak i ako na njemu nalazi ono, zbog èega se snebiva ! Jer prijatelj nije kao ena, od koje se èovjek mo e rastati i koju mo e uzeti natrag. Ne, njegovo je srce kao staklo: ako se jednom rasprsne, nikada vi e neæe biti cijelo. Kako je izvrsno rekao pjesnik: Nastoj oko toga, da pri tedi srcima uvrede. Nakon otuðenja im je povratak tako te ak. Jer ako srca jednom budu otuðena od ljubavi, Ona su nalik staklu ako se rasprsnulo, nikada vi e neæe biti cijelo. Zatim djevojka ovaj govor zakljuèi jednom uputom na rijeèi mudraca: 145 Arapski: sadik. 146 Arapski: sidk. 372 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mdna - Najbolji je od braæe onaj, koji udjeljuje najbolji savjet. Najbolja je radnj a ona, koja ima najljep i ishod. I najbolja pohvala nije ona u ustima ljudi. - Nadalje to znaèi: Èovjeku ne pristaje, da zaboravlja zahvalnost prema Allahu, pogotovo za dva dara milosti: zdravlje i razum. - Nadalje to znaèi: Komu je draga njegova du a, tomu je njegova po uda vrijedna pr ezira. A tko pravi mnogo buke iz svojih malih patnji, njega æe AUah udariti jo veæima . - Tko slijedi svoju sklonost, taj potkapa Allahova prava147. A tko slu a kleve tnika, taj gubi istinskog prijatelja. - Tko dobro misli o tebi, njegovu predod bu o tebi uèini istinitom! - Tko se u sporu ne dr i nikakve mjere, taj grije i. A tko se ne brani od neprav de, taj nije siguran pred maèem. - Sada æu ti pone to reæi o kadijinim obvezama. Znaj, o kralju, sud slu i stvari pra viènosti samo, ako je osiguran primanjem dokaza. I sudac mora jednako postupati sa svim ljudima, tako da moænik ne udi za potlaèivanjem, niti da slabi sumnja u pravedn ost. I on treba nadalje tu itelju nalo iti predoèenje dokaza a la ljivcu polaganje zakle tve. Izmirenje je izmeðu muslimana dopustivo, s iznimkom jednoga takvog, putem koj ega zabranjeno treba postati dopu tenim i dopu teno zabranjenim. Ako si ti danas gle de neèega u dvoumici, onda se o tome savjetuj sa svojim razumom, i nastoj u tome p repoznati ono, to æe ti pokazati ispravan put, da se na njemu vrati k pravdi. Jer pr avda je religiozna obveza, i bolje je vratiti se k pravdi nego ustrajati u nepra vdi. I dalje, nauèi se razumijevati ranije primjere i pravne odredbe. Odluèuj izmeðu d vije stranke u pravednosti, dopusti da je tvoj pogled vazda upravljen na pravdu i povjeravaj svoju stvar Allahu Svemoguæemu i Preslavnomu! Nalo i tu itelju izno enje do kaza, pa ako ga on donese, tada mu dopusti da iz toga izvuèe doliènu prednost. Jer t o je tako naredio AUah! 147 Bo ja se prava odnose prvenstveno na izbjegavanje razvrata, pijenja vina

alkoholnih piæa), kraðe i uliènog razbojstva. 373 Sedamðesetideveta noæ Uzimaj svjedoèanstvo od pouzdanih muslimana jedno protiv drugoga. Jer Allah je Uzvi eni zapovijedio sucima, da sude prema izvanjskim stvarima, dok On sam pazi n a skrivene misli. Sucu dolikuje, da ne donosi nikakvu presudu, ako pati od bolova ili gladi, i da u svojim odlukama izmeðu ljudi tra i lik Allaha Uzvi enoga. Jer onaj, èija je namjer a èista i koji ivi sam sa sobom u miru, njemu æe Allah pomoæi u tome, to stoji izmeðu njeg a i ljudi. - Ez-Zuhri kazuje: Poradi tri stvari mora kadija - ako se one kod njega nadu - biti uklonjen iz slu be: ako po tuje prostake, ako ljubi pohvalu i ako se boji ot pu tanja iz slu be. 'Omar ibn Abd el--'Aziz148 je otpustio jednom nekoga kadiju. I k ada ga je ovaj upitao: 'Zbog èega si me otpustio?', on mu je odgovorio: 'Isprièali s u mi, da se tvoj govor uspinje vi e nego tvoj stale .' - Prièa se takoðer, da je el-Iskandar149 svojemu kadiji rekao: 'Ja sam te odjenu o slu bom i njome sam tebi povjerio svoju du u, svoju èast i svoje mu ko dostojanstvo. S toga tu slu bu èuvaj svojom du om i svojim razumom!' I svojemu je kuharu rekao: 'Ti si postavljen za gospodara nad mojim tijelom. Stoga ga njeguj kao svoje vlastito J a!' I svojemu je pisaru rekao: 'Ti si nadzornik mojega razuma. Stoga me titi u sv emu, to za mene pi e !' Zatim prva djevojka odstupi natrag, a naprijed stupi jedna druga,'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 148 Osmi kalif iz dinastije Omaijada, 717-720. godine. 149 Aleksandar Veliki, 356-323. godine prije Kr. 374 Ali kada je poèela % I

osamdeseta noæ

I *

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vezir Dandan Dau el--Makanu kaziv ao: 'Tada prva djevojka odstupi natrag, a naprijed istupi jedna druga, poljubi t lo pred kraljem, tvojim ocem, sedam puta i rekne: Mudri je Lokman150 govorio svojemu sinu: 'Ima tri èovjeka, koji se daju prepoz nati samo u tri razlièita polo aja: dobrostivoga æe prepoznati samo u srd bi, smionoga sa mo u boju a svojega prijatelja samo u nevolji.' To znaèi, da æe se tlaèitelj jednom pokajati za svoje èinjenje, èak i ako ga narod hva li, i da æe potlaèeni ostati neo teæen, èak i ako ga narod psuje. Allah Uzvi eni kazuje151: 'Ne vjeruj, da æe ti, koji se tako raduju svojim èinima i koji ele biti hvaljeni za ono, to nisu uèinili ne vjeruj, da su oni utekli svojoj kazni: njima æe pasti u dio bolna kazna.' 150 Arapski Ezop. 151 Kur'an 3,185 - premda je ovo gore u tekstu samo opæeniti smisao na ve denog Ajeta: "Svaka du a æe okusiti smrt. Nagrade æe vam se ispuniti samo o Sudnjem Danu. Tko se udalji od vatre i bude uveden u d ennet, taj se spasio. Ovaj je zemaljski ivot varljiva roba." 375 Osamdeseta noæ - Prorok - nad Njime neka je blagoslov i pozdrav je rekao: 'Radnje se prosuðuj u prema namjerama, i svakomu æe pasti u dio ono, to je namjeravao.' - On, nad kojim neka je pozdrav, je takoðer kazivao: 'Ima u tijelu jedan dio. Ako je taj zdrav, tada je takoðer zdravo cijelo tijelo, a oko je nezdrav, tada je nezdravo cijelo tijelo: to je srce. Najèudesnije je od svega onoga, to se nalazi u èo

vjeku, njegovo srce. Jer ono ureðuje cjelokupno njegovo djelovanje: ako se u njemu budi po uda, tada ga upropa æuje u itak. A ako jad u njemu zadobije vlast, tada ga ubij a muka. Ako u njemu bjesni srd ba, tada na njega dolazi propast. Ako je usreæeno zad ovoljstvom, tada je sigurno od neugodnosti. Ako ga spopada strah, tada ga muèi tug a. A ako je pogoðeno nesreæom, tada ga svladava patnja. Ako pak èovjek stekne bogatstv o, on biva time lako odvraæen od misli na svojega Gospoda. Ako ga pograbi siroma tvo , biva satiran brigom. Ako ga muèi jad, tada ga slaboæa vodi u pad. Tako mu u svakom sluèaju ni ta ne poma e, osim da misli na Allaha i da te i samo prema tomu, da si na ov ome svijetu zaslu i svoj ivot i da sebi osigura svoje mjesto na onome svijetu.' - Jedan je mudrac bio upitan: 'Tko je meðu ljudima u najsretnijem polo aju?' On odgovori: 'Onaj, èija mu evnost svladava njegove u itke, dok njegov duh visoko uzlijeæe, tako da si pro iruje svoje znanje i uklanja svaku ispriku.' A kako je izvrsno pje vao Kais: Ja sam od svih ljudi ipak najdalji licemjeru, Koji vidi druge da blude, a sam ne poznaje put. Bogatstvo i duhovni darovi su ipak samo zajam: Sto tko skriva u srcu, stoji mu n a licu. Ulazi li u neku stvar s krive strane, Tada grije i . Ali ako ide ispravno, nailazi na prava vrata. 376 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu}mana Zatim djevojka nastavi: - U prièama o pobo nima Hi am ibn Bi r govori: 'Pitao sam jednom 'Omara ibn 'Obaida: 'Sto je to istinska poboznost?' On mi odgovori: 'Allahov ju je Poslanik On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! obja njavao ovim rijeèima: Pobo an je èovjek onaj, koj i ne zaboravlja niti grob ni nesreæu, i koji ono trajno pred-postavlja prolaznomu. Koji ne ubraja jutro meðu svoje dane, nego se priraèunava mrtvima.' - Pripovijeda se, da je Abu Dharr obièavao kazivati: 'Siroma tvo mi je dra e nego b ogatstvo, bolest mi je dra a nego zdravlje.' Tada je jedan od slu atelja uzviknuo: A llah neka ima Abu Dharra meðu bla enima! Ja to vi e ka em: tko ima povjerenja u to, da je Allah Uzvi eni ispravno izabrao, taj mora biti zadovoljan sa tim stanjem, koje mu je On udijelio.' - Jedan je od pouzdanih svjedoka kazivao: 'Jednom je Ibn Abi Aufa molio s nam a jutarnju molitvu i pri tom govorio: 'O ti Umotani!'152 i tako dalje, sve dok n ije do ao do mjesta, gdje Preuzvi eni kazuje: T kada se puhne u rog.'153. Tu meðutim o n padne mrtav na tlo.' - Prièa se, da je Thabit el-Bunani plakao, sve dok nije gotovo izgubio svjetlos t oèiju. Odvedu ga meðutim k nekom èovjeku, koji ga je trebao lijeèiti, i taj rekne: 'Ja æu te izlijeèiti pod tim uvjetom, da mi se ti pokorava .' Tada Thabit upita: 'Pod koj im?' Lijeènik odgovori: 'Pod tim, da vi e ne plaèe !' 'Sto ja trebam sa svojim oèima' odgo vori Thabit 'ako one ne plaèu?' Jednom neki èovjek Muhammedu ibn Abdallahu rekne: 'Daj mi jedan dobar savjet!'..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu dopu tenju. 152 U arapskom izvorniku: Muddessir (Kur'an 74,1), rijeè, koja ujedno stoji i u imenu te Sure el-Muddessir. Pod "Umotanim" se misli na Muhammeda. Taje Sura ijedno od prvih Muhammedovih objavljenja. 153 Ovdje se misli na Sudnji Dan, usp. Kur'an 74.8.. 377

JAD Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako:

"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan rekao Dau el-Makanu : 'Tako je druga robinja govorila pred tvojim pokojnim ocem 'Omarom ibn en-Nu'ma nom: Jednom je neki èovjek kazivao Muhammedu ibn 'Abdallahu: 'Daj mi jedan savjet!' A taj odgovori: 'Ja ti dajem taj savjet, da u odnosu na ovaj svijet bude suzdr ljiv gospodar, u odnosu pak na buduæi po udan rob.' 'Kako to misli ?' upita drugi. A Muhammed odgovori: 'Tko je na ovome svijetu suzdr ljiv, taj u isto doba dobiva njega i buduæi svijet!' - Ghauth ibn 'Abdallah je pripovijedao: 'Bila su dva brata meðu Izraelovom djecom, od kojih je jedan rekao drugomu: 'Koji je najgori èin, koji si ti izvr io?' Tada brat odgovori: 'Jednom sam prolazio uz gnijezdo mladih ptica; tada sam jednu izvadio i opet je stavio u gnijezdo, ali na mjesto, s kojega je nisam bio uzeo. To je najgori èin, koji sam ja izvr io. Koji je meðutim najgori èin, koji si ti izvr io?' Ovaj odgovori: 'Najgori èin, koji ja èinim, je ovaj: kada se podi em na molitvu, tada se bojim, da bih ja to mogao èiniti samo za volju nagrade.' Njihov je meðutim otac saslu ao njihove rijeèi, i uzviknuo: 'O Allah, ako oni govore istinu, uzmi ih k sebi!' A jedan je od mudraca rekao: 'Zaista, to su bila najkreposnija djeca.' 379 Osamdesetiprvd noæ Sa'id ibn D ubair je pripovijedao: 'Bio sam jednom zajedno sa Fudalom ibn 'Obaidom i rekao mu: 'Daj mi neki savjet!' On odgovori: 'Primi od mene ove dvije stvari: nemoj po tivati nikoje druge bogove154 osim Allaha, i nemoj nijednomu od Allahovih stvorova èiniti na ao! I on izrekne ove stihove: Budi, kakav hoæe , jer gledaj, Alldh je dobrostiv gospodar. Odagnaj samo brige, i ne ka ti nijedna stvar ne bude te ka. Ima jedino dvije stvari, koje izbjegavaj u svako doba: Ne tjeraj nikakvo mnogobo tvo, nijednom èovjeku ne èini na ao! Kako izvrsno kazuje takoðer ovaj pjesnik: Ako te popudbina pobo nosti jednom ne bude pratila, I nakon svoje smrti sretne neko ga, tko si ju je pripremio, Tada æe se kajati, to ti nisi èinio onako, kako je on èinio, i da se nisi pripremio onak o, kako se on pripremio.' Zatim druga djevojka odstupi natrag, a treæa istupi naprijed i rekne: 154 Bog se na arapskome ka e ilah, a rijeè Alldh, kao oznaka za onoga jedinoga i pravog Boga, nastala je, pukim dodavanjem odreðenog èlana el-, od el-ilah. Buduæi d a je hrvatski pojam Boga - kada ga pi emo velikim poèetnim slovom - istovetan s arap skim, kada bismo arapsku rijeè Alldh prevodili naprosto hrvatskom rijeèju Bog, to bi onda bio posve ispravan prijevod. Ipak smo onako kako to èini veæina izdavaèa u svije tu - ostavili izvornu arapsku rijeè, jer ona tekstu daje specifiènu zvuènu boju. 380 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana - Zaista, kapitel o pobo nosti je vrlo op iran. Ali æu ja iz njega ispripovijedati, to mi je pri ruci o pobo nima iz pro lih vremena. - Jedan je od onih, koji su poznavali Allaha, rekao: 'Ja sebi elim sreæu do smrt i, iako ne znam sigurno, donosi li ona mir. Samo ovo jedno znam, da smrt stupa i zmeðu èovjeka i njegovih djela. I tako se nadam da æe ona udvostruèiti dobra djela, a lo a otkloniti u stranu.' - Kadgod bi Ata es-Sulami zavr io neku opomenu, poèinjao bi drhtati, tresti se i e stoko plakati. Pa kada su ga upitali za to to èini, on je odgovorio: 'Hoæu si zadati j ednu ozbiljnu zadaæu: hoæu stupiti pred Allaha Uzvi enoga, kako bih postupao suglasno svojoj opomeni.' - A slièno je obièavao drhtati i 'Ali Zain el-'Abidin ibn el--Husain, kada bi se digao na molitvu. Pa kada su ga pitali zbog èega, on je odgovorio: 'Zar vi onda ne znate, pred kime se ja podi em i komu elim govoriti?'

- Pripovijeda se, daje nedaleko od Sufjana eth-Thaurije ivio neki slijepac, ko ji je izlazio s narodom i molio, kada god je do ao Ramadan155. Ali bi on utio i ost ajao odostraga iza drugih. Tada je rekao Sufjan: 'O Danu Uskrsnuæa æe on doæi s narodo m Kur'ana, i oni æe biti odlikovani pred drugima vi om èa æu.' - Sufjan je rekao: 'Ako bi du a stanovala u srcu onako, kako bi to trebalo biti , tada bi odatle izletjela od radosti i èe nje za rajem, i od alosti i straha pred pa klenim ognjem.' Nadalje se o Sufjanu eth-Thauriji prièa, da je rekao: 'Pogledati u lice nekoga tiranina je grijeh.' Nato treæa djevojka odstupi natrag, a èetvrta stupi naprijed i rekne: - Ovdje stojim da iznesem pone to od onoga, to se sjeæam od prièa o pobo nim ljudima. 155 Kod nas: Ramazan. Posrijedi je deveti mjesec arapske lunarne godine, a to je sveti mjesec muslimanskog posta. 381 OsamdesePiftrm noæ Pripovijeda se, da je Bi r el-Hafi kazivao: 'Jednom sam èuo Chalida kako ka e: 'Èuva jte se od potajnog mnogobo tva!' Tada sam ga upitao: 'Stoje potajno mnogobo tvo?' On je odgovorio: 'Da se netko od vas u molitvi toliko dugo klanja i baca na zemlju , sve dok ga ne spopadne neka neèistoæa.' Jedan je od onih, koji poznaju Allaha rekao: 'Dobra djela okajavaju zla.' Ibrahim je pripovijedao: Usrdno sam molio Bi r el-Hafiju, da me upozna s nekim a duhovnim otajstvima. On meðutim rekne: 'Moj dragi sine, ne prilièi se, da mi u tak vo znanje upuæujemo svakoga. Od njih stotinu samo petoricu, posve onako kako je to kod milostinje od novca.' 'Meni se èinilo' tako je nastavio Ibrahim ibn Adham 'da je taj odgovor izvrstan, i ja sam ga odobrio. Dok sam se zatim molio, gledaj, m olio se takoðer Bi r. Tako sam ja stajao iza njega i èinio molitvene pokrete sve do mu ezzinova156 poziva. Tada se meðutim podigne neki èovjek u traljavim haljinama i rekn e: 'Vi ljudi, èuvajte se pred istinom, koja donosi tetu! Jer ni ta zlo nije neka la , a ko ona donosi korist. Nu da ne poznaje nikakvu zapovijed. A rijeèi ni ta ne poma u ondje , gdje nedostaju dobra svojstva, niti kodi utnja ondje, gdje su ona pri ruci.' Nadalje je Ibrahim pripovijedao: 'Vidio sam jednom, kako je Bi r izgubio jedan danik157. Tada sam mu oti ao i dao mu opet za to jedan dirhem. Ali on rekne: 'Nje ga ja neæu uzeti.' Ja reknem: 'To je ipak potpuno dopu teno.' On mi meðutim odgovori: 'Ja ne mogu mijenjati dobra ovoga svijeta za dobra buduæega svijeta.' Prièa se, da je sestra Bi r el-Hafije oti la jednom k Ahmedu ibn Hanbalu.'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu odobrenju. 156 Mujezin, vjerski slu benik. 157 Jedna estina dirhema. 382 Ali kada je poèela

osamdesetidruga noæ ^&WWWWW?W?WWWWWOT^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje vezir Dandan Dau el--Makanu dalje pripovijedao: 'Djevojka je rekla tvojemu ocu: - Sestra je Bi ra el-Hafije oti la jednom k Ahmedu ibn Han-balu i rekla mu: 'O s vjetlosti vjere, mi smo ljudi, koji noæu pletemo a obdan radimo za svoj kruh. I èest o prolaze mimo kuæu baklje baghdadskih stra ara, i mi na krovu pletemo uz njihovu sv jetlost. Je li nam to mo da zabranjeno?' Tada je on upita: 'Tko si ti?' 'Ja sam se stra Bi ra el-Hafije' rekne ona. A Ahmed rekne: 'Vi od Bi rove kuæe, ja u va im srcima v azda vidim skrivenu pobo nost.'

- Jedan je od onih, koji poznaju Allaha, rekao: 'Ako je Allah dobrohotan pre ma svojemu sluzi, On mu otvara vrata èina.' - Malik ibn Dinar je obièavao, kadgod bi prolazio kroz bazar i vidio ne to, za èim je udio, kazati: 'Opremi se strpljenjem, o du o, jer ti ja tvoju elju neæu ispuniti. A on - kojega neka Allah ima meðu bla enima - je takoðer kazivao: 'Spas du e le i u tome, da joj se èovjek odupire, a njezina propast u tome, da je slijedi.' - Mansur ibn 'Ammar je rekao: 'Bio sam na haððiluku i putovao preko Kufe za Mekk u. I jedne mraène noæi zaèujem iz dubine tame neki glas kako vièe: 'Moj Allah, tako mi t voje moæi i tvojega 383

Osamdesetidmga noæ Gospodstva, ja nisam htio zgrije iti protiv tebe svojom neposlu no -æu. Jer zaista, ja t e ne porièem. Ali si ti bio moju krivnju odredio veæ od samoga prapoèetka. Zato mi opr osti moj prijestup, jer ja sam bio neposlu an prema tebi samo iz neznanja!' Nakon ove molitve izgovori glas reèenicu iz Pisma: 'O vi vjernici, spa avajte svoje du e i d u e svojih od vatre, èije æe gorivo biti ljudi i kamenje158!' I ja zaèujem neki pad, a d a nisam znao to je posrijedi. Kada je meðutim svanulo jutro i kada smo mi po li svoji m putem, kadli naiðemo na neki sprovod. Za njim je slijedila neka stara ena, èije su snage veæ otkazivale. Ja upitam o mrtvacu, a ona odgovori: 'Ovo je sprovod jednog èo vjeka, koji je juèer prolazio pokraj nas, dok je moj sin stajao pri molitvi. Nakon molitve izgovori moj sin jednu reèenicu iz Knjige Allaha Uzvi enoga. Tu se strancu od straha rasprsne uè, i on padne na zemlju mrtav.' Nato èetvrta djevojka odstupi natrag, a peta stupi naprijed i rekne: Takoðer æu ja ne to isprièati o onome, to mi je u sjeæanju iz prièa pobo nih ljudi u s vremenima. Maslama ibn Dinar je obièavao kazati: '* Ako svoje tajne misli èini èistima, * tada æe ti biti opro teni mali i veliki grijesi. * A ako je èovjek odluèan, da se okani grij eha, tada æe mu doæi pobjeda.' Isto je tako on rekao: 'Svako svjetsko dobro, koje ti nije pribli io Allah, je nesreæa. Jer malo od ovoga svijeta mnogo odvraæa od onoga, a mnogo od ovoga svijeta ti dopu ta da i malo od onoga svijeta zaboravi .' Upitali su Abu Hazima: 'Tko je najsretniji od ljudi?'. On je odgovorio: 'Èovje k, koji provodi svoj ivot u poslu nosti prema Allahu.' Zatim upitaju: 'A tko je naj budalastiji od ljudi?' On odgovori: 'Èovjek, koji svoj buduæi svijet prodaje za zema ljsko dobro drugih.' 158 Ku'ran 66,6: "O vjernici, èuvajte sebe i svoje od vatre, èije æe gorivo biti ljudi i kamenje." Pod "kamenjem" se misli na kipove idola. 384 Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana Prièa se, da je Musa159 - neka je nad njim mir! - kada je do ao do medjanske vode uzviknuo: 'Gospode, ja sam potrebit dobra, koje æe na mene odozgor poslati.'160 Ta ko je Musa molio gospoda, ne ljude. I do le su dvije djevojke. Tada on zagrabi za njih vode i ne dopusti pastirima da grabe prije njih. Kada su se te dvije zatim vratile doma, ispripovijedaju to svojemu ocu u'aibu161 -neka je nad njim mir! - i on rekne: 'Mo da je on gladan.' Zatim on jednoj od njih rekne: 'Vrati se k njemu i pozovi ga!' Pa kada je do la k Musi, ona prekrije svoje lice i rekne: 'Moj te ot ac poziva, kako bi te nagradio, jer si ti za nas zagrabio vode.' Ali on to nije htio uèiniti i nije je htio slijediti. Ona je meðutim imala debelu guzicu. I po to je vjetar podigao njezinu haljinu, Musa je mogao vidjeti njezinu guzicu. Tada on sp usti svoj pogled, i zatim joj rekne: 'Hodaj iza mene, ja æu iæi pred tobom!' Tako ga je ona slijedila, sve dok on nije u ao u kuæu u'aiba - neka je nad njim mir gdje je bila pripremljena veèera.'..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu dopu tenju. 159 Mojsijc. 160 Kur'an 28,24: "Moj Gospodaru, potrebna mi je blagodat, koju æe mi udijeliti." 161 U Bibliji: Jethro (Jitro), Mojsijev tast.

385

Ali kada je poèela 11

osamdesetitreæa noæ

1 s

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan dalje pripovijedao Dau el-Makanu: 'Peta je djevojka ovako govorila tvojemu ocu: - Musa neka je nad njim mir! - je u ao u Su'aibovu kuæu, gdje je bila pripremljena veèera. Tada mu u'aib rekne: 'Musa, htio bih ti dati nagradu za to, to si za ove dvije zagrabio vode.' Ali Musa odgovori: 'Ja pripadam jednoj kuæi, koja ni ta od buduæeg svijeta ne prodaje za zemaljsko zlato ili srebro.' Tada u'aib rekne: 'Mladiæu, ti si ipak moj gost i to je moj obièaj i obièaj mojega oca, da gosta poèastimo hranom.' Tako je dakle Musa sjeo i jeo. Zatim ga u'aib uzme u slu bu za osam haððiluka, to znaèi, osam godina, a kao plaæu mu je za to odredio jednu od svoje dvije kæeri za enu, a Musina je slu ba kod njega trebala biti nevjestinskim darom za nju. Kao to dakle Preuzvi eni u Pismu o njemu ka e: 'Gledaj, ja æu ti dati za enu jednu od ove svoje dvije kæeri pod uvjetom, da ti meni slu i tijekom osam haððiluka. A ako ispuni deset, to æe stajati do tebe. Jer ja te neæu muèiti.'162 Jednom je netko rekao jednomu od svojih prijatelja, kojega nije vidio dugo vremena: 'Ti si me uèinio neutje nim, jer te tako 162 Kur'an 28,27. Ovdje je Jakob zamijenjen Mojsijem a Jethro s Labanom. 387 Osamdesetitreæa noæ dugo nisam vidio.' Ovaj odgovori: 'Ja sam bio od tebe zadr an od Ibn Sihaba. Pozna je li ga ti?' 'Dabome' dadne drugi kao odgovor 'on je moj susjed veæ od prije tride set godina, ali ja nisam jo nikada s njime razgovarao.' Tada mu rekne prijatelj: 'Zaista, ti si zaboravio Allaha, ako si zaboravio svojega susjeda! Kada bi ti lj ubio Allaha, ti bi ljubio takoðer svojega susjeda. Zar ti ne zna , da susjed ima pra vo na svojega susjeda, koje je jednako pravu srodstva?' Hudhaifa je pripovijedao: 'Putovali smo s Ibrahimom ibn Adhamom u Mekku, a S akik el-Balchi je upravo te godine jednako tako i ao na haððiluk. Mi ga dakle sretnemo prilikom ophoda oko Ka'be163, i Ibrahim rekne Sakiku: 'Kako se vi dr ite u svojoj zemlji?' Tada Sakik odgovori: 'Ako imamo kruha, jedemo, a ako moramo gladovati, strpimo se.' Ibrahim meðutim uzvikne: 'Tako èine takoðer psi iz Balcha. Pa ipak mi, a ko imamo kruha, tada od njega dajemo drugima. A moramo li gladovati, tada zahval jujemo Allahu.' Tada Sakik sjedne pred Ibrahimom na tlo i rekne: 'Ti si moj uèitel j.' Muhammed ibn 'Imran je pripovijedao: 'Jednom je netko pitao Hatima Gluhoga: 'Sto ti daje tvoje uzdanje u Allaha Uzvi enoga?' 'Dvije stvari' odgovori on. 'Znam da nitko neæe jesti moj kruh svagda nji, i zato je moja du a glede toga mirna. I znam , da ja nisam stvoren bez Allahova znanja, i zato stojim pred njim posramljen.' Sada peta djevojka odstupi natrag, a naprijed stupi stara, poljubi pod pred t vojim ocem devet puta i rekne: Ti si èuo, o kralju, to su sve ove rekle o pobo nosti. Ja hoæu slijediti njihov primjer i ispripovijedati ti ne to o tome, to su mi prièali o velikim ljudima iz davnine. Pripovijeda se daje imam164 e -Safi'i noæ dijelio na tri dijela, prvi dio za znanost, drugi za spavanje a treæi za vje be pobo nosti. A takoðer je imam Abu Hanifa obièavao probdjeti polovicu noæi. Jednom je neki èovjek u prolazu pokazao na njega i rekao jednomu drugomu: 'Ovaj èovjek bdije 163 Æaba, sveta zgrada Allahova u Mekki. 164 Imam je islamski vjerski predstojnik.

388 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana kroz cijelu noæ.' Ali kada je Abu Hanifa to èuo, on rekne: 'Moram se sramiti pred Al lahom, jer se o meni tvrdi ne to, to ja ne èinim.' On je poèev i od tada provodio cijelu noæ bdijuæi. Er-Rabi' prièa, da je e -Safi'i tijekom mjeseca Ramadana obièavao sedamdeset puta i zgovoriti cijeli Kur'an, i to u svojima dnevnim molitvama. E - afi'i - neka ga Allah ima meðu bla enima! - pripovijeda: 'Tijekom se deset godina nikada nisam dosita naj eo jeèmenoga kruha. Jer sitost otvrdnjuje srce, oduzima razum, mami na spavanje i slabi tijelo, tako da ono ne mo e ustajati, da se moli.' O Abdallahu ibn Muhammedu es-Sukkariji se prièa, da je rekao: 'Jednom sam razgo varao s 'Omarom, i on primijeti: 'Nikada nisam vidio bogobojaznijeg i rjeèitijeg èov jeka od Muhammeda ibn Idrisa e -Safi'ije. Zbilo se jednoga dana, da sam iza ao s elHarit-hom ibn Labibom es-Saffarom, koji je bio jedan mladiæ od el--Muzanije. Imao je lijep glas, i on izrekne rijeèi Preuzvi enoga: 'Ovo æe biti dan, o kojemu oni neæe go voriti i neæe se smjeti opravdavati.'165 Tada sam vidio, kako je e -Safi'i promijeni o boju, kako se njegova ko a naje iv i se stresla, i on u estokom uzbuðenju padne onesvij e æen na pod. A kada se probudio, on rekne: 'Uzimam svoje utoèi te kod Allaha pred mjest om la ljivaca i gomilama lakomislenika! O Allah, pred kojim srca mudraca postaju p oniznima, o Allah, podari mi u svojoj dobrostivosti opro tenje mojih grijeha i ure si me svojom za titom i oprosti mi moju slaboæu u svojoj dobrostivosti!' Zatim ja us tanem i odem odatle.' Jedan od pouzdanih svjedoka pripovijeda: 'Kada sam u ao u Baghdad, bio je u gra du e - afi'i. Sjeo sam na obalu, kako bih prije 165 Kur'an 77,35.36. Svi se u bilje kama navedeni prijevodi iz Kur'ana temel je na prijevodu Hafiza Muhammeda Pand e i D emaluddina Èau eviæa -Kur'an Èasni. Stvarnost, Z agreb, 1989. a svakako je èovjeku drago vidjeti, da se citati Kur'ana u 1001 noæi s njihovim prijevodom gotovo u pravilu izvrsno podudaraju. Evo za primjer njihova prijevoda citiranih dvaju Ajeta: "Ovo je dan (kada) oni neæe govoriti, / niti æe im se dozvoliti (opravdanje) pa (da) se opravdaju." S tim dakako, to su si oni, zahv aljujuæi rijeèima u zagradama mogli uvijek dopustiti doslovniji prijevod. 389 Osamdesetitreæa noæ molitve obavio pranje. I gledaj, netko je prolazio mimo mene i govorio: 'O mladiæu , ako dobro obavlja svoje pranje, tada æe ti Allah èiniti dobro na ovome i na onome s vijetu.' Tada se ja okrenem, i gledaj, ondje je stajao neki èovjek, kojega je slij edila gomila naroda. Tako ja brzo zavr im svoje pranje i poðem za njim. On se meðutim osvrne prema meni i upita: ' eli li ti ne to?' 'Da' odgovorim ja 'nauèi me ne to od onoga , to je Allah Uzvi eni nauèio tebe!' Tada on rekne: 'Znaj dakle, tko vjeruje u Allaha , bit æe spa en, i tko svoju vjeru bri ljivo èuva, taj æe biti osloboðen od propasti, i tko na ovome svijetu vje ba suzdr ljivost, njegove æe oèi jednom biti utje ene. Trebam li ti j o vi e reæi?' Ja odgovorim: 'Sigurno.' I on nastavi: 'Budi suzdr ljiv na ovome svijetu i nastoj oko buduæega. Budi istinoljubiv u svima svojim radnjama. Tada æe biti spa en s drugovima spasa.' Nato on otiðe dalje. Ja sam se dakle raspitao o njemu, i rekli su mi, da je on imam e -Safi'i. - Imam e -Safi'i je obièavao kazivati: 'Meni je to drago, kada ljudi izvuku koris t iz moje uèenosti, samo ako se ni ta od toga nije pripisalo meni.'..." 390 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poèela

osamdesetièetvrta noæ

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan dalje pripovijedao Dau el-Makanu: 'Stara je ovako govorila tvojemu ocu: - Imam e - afi'i je obièavao kazivati: 'Meni je to drago, kada ljudi izvuku korist iz moje uèenosti, samo ako se ni ta od toga nije pripisalo meni.' Isto je tako kazi vao: 'Ja se nisam nikada ni sa kim sporio, osim u elji, da ga Allah Uzvi eni dovede do istine i pomogne mu, da je iri. Niti sam se takoðer ikada sporio s nekim drugim ciljem, osim da istinu uèinim oèitom, i bilo mi je svejedno, je li to Allah objavlj ivao mojim jezikom ili svojim.' - Isto je tako on - neka ga Allah ima meðu bla enima! - kazivao: 'Ako se ti boji , da æe poradi svojega znanja postati umi ljenim, onda promisli o tome, èijoj naklonosti ti te i i za èijim blagoslovom èezne i pred èijom se kaznom pla i !' - Za Abu Hanifu se kazuje, da ga je gospodar pravovjernih, Abu D a'far el-Mans ur, imenovao za kadiju i da je za njega utvrdio primanje od desettisuæa dirhema. A li on to nije htio uzeti. Kada je dakle do ao dan, o kome je oèekivao, da æe mu biti d onesen novac, on je molio jutarnju molitvu. Nato se sav umotao u svoju haljinu i nije govorio nijednu rijeè. Zatim je do ao glasnik gospodara pravovjernih s novcem. Ali kada je on u ao k imamu i oslovio ga, taj 391 Osamdesetièetvrta noæ mu ne dadne nikakav odgovor. Tada mu kalifov glasnik rekne: 'Ovaj je novac tvoje pravovaljano dobro.' 'Ja znam' odgovori on 'da je on moje pravovaljano dobro: a li mi je odbojno, da se ljubav prema tiranima usadi u moje srce.' Glasnik nato: 'Otiði ipak k njima i dr i se na oprezu pred ljubavlju prema njima!' Ali on odgovori : 'Zar ja mogu biti siguran, da moje haljine neæe biti mokre, ako siðem u more?' K izrekama e -Safi'ije neka ga Allah uzvi eni ima meðu bla enima! -pripada takoðer ovaj rijek: eli li ti, du o, slijediti moj savjet I navijeke biti bogata èastima, Odbaci od sebe po ude i elje! Kako je veæ poneka elja donijela smrtnu patnju. - Meðu rijeèima Sufjana eth-Thaurije, kojima je on 'Ali ibn Hasana es-Sulamiju opominjao, bile su takoðer ove: 'Vje baj isti noljubivost i izbjegavaj la , izdaju, klevetu i oholost! Jer æe Allah poradi ovih grijeha poni titi tvoja dobra djela. Ne budi nièiji du nik osim Njemu Jednomu, koji je milosrdan prema svojim du nicima. A tvoj prijatelj neka bude onaj, koji æe te pouèavati da se odrièe ovoga svijeta! Vazda misli na smrt, i budi postojan u molitvi za opro tenje grijeha i moli od Allaha mir za ostatak svojega ivota! Savjetuj svakoga vjernika, ako te on upita o stvarima vjere. I èuvaj se, da ne izda nekoga vjernika, jer tko izdaje nekoga vjernika, taj izdaje Allaha i njegovoga Poslanika! Izbjegavaj svaðu i glo enje! Pu taj da ono, to ti je sumnjivo, ide u korist onoga to nije sumnji vo166, tada æe sa sobom ivjeti u miru! Zapovijedaj dobrohotnost i brani zlohotnost, tada æe te Allah ljubiti! Kiti svojega nutarnjeg 166 To jest: Kur'ana, usp. Suru 2,1: "To je knjiga, o kojoj nema nikakve s umnje, putokaz bogobojaznima." 392 Povijest kralja }Oma-m ibn m-Nu'mana èovjeka, tada æe Allah kititi tvojega vanjskog èovjeka! Primi ispriku od onoga, koji t i se isprièava, i nemoj mrziti nijednoga od muslimana! Budi prijazan prema onomu, koji te odbije, i oprosti onomu, koji ti èini nepravdu, tada æe postati Prorokovim pr ijateljem! Povjeri svoju stvar Allahu, u tajnome i u javnome. Boj se Allaha, ona ko kako ga se boji onaj, koji zna, da æe umrijeti i biti uskrsnut i da æe morati pri stupiti k Posljednjem Sudu, kako bi stao pred Silnoga. I imaj na umu, da tvoje p utovanje vodi k jednomu od dva mjesta, ili k raju u visine ili ka goruæemu pakleno m ognju!' Zatim stara sjedne k djevojkama.

Kada je dakle tvoj pokojni otac saslu ao govore njih svih, spoznao je, da one p ripadaju k najizvrsnijima svojega vremena. I buduæi da je njihova ljepota i dra esno st i velika profinjenost njihove naobrazbe izazivala divljenje, on im je posvjed oèio svoju naklonost. Staroj je meðutim ukazivao osobitu èast. I on odredi za nju i za djevojke onu palaèu, koju je bila nastavala princeza Abriza, kæi kralja od Male Azi je. Onamo dadne donijeti sve, to im je bilo potrebno za ivotnu udobnost. Tako su o ne ostale kod njega tijekom deset dana, i s njima stara. Ali kadgod bi je kralj posjetio, nalazio bije utonulu u molitvu. Jer ona je noæu bdjela, a danju postila. Tada je on od srca zavoli, i on mi rekne: O veziru, zaista, ova stara pripada k pravednicima, i stra hopo tovanje prema njoj je jako u mojemu srcu. Kralj je dakle posjeti o jedanaestom danu, kako bi joj platio cijenu za djevo jke. Ona mu meðutim rekne: O kralju, znaj, cijena ovih djevojaka nadilazi ljudsku pro cjenu. Gledaj, ja neæu za njih tra iti niti zlato ni srebro ni dragulje, niti mnogo niti malo. Kada je tvoj otac èuo njezine rijeèi, on se zaprepasti i upita je: O gospodarice, to je onda njihova cijena? Tada ona odgovori: Prodat æu ti ih samo za tu cijenu, da ti tijekom jednoga punog mjeseca posti , i to tako, da obdan posti , a kroz noæ bdije za volju 393

Osamdesetièetvrta noæ Allaha Uzvi enoga. Ako ti tako uèini , tada æe one biti tvoje vlasni tvo u tvojoj palaèi, i ti mo e s njima èiniti, to hoæe . Tada se kralj zaprepasti nad njezinom savr enom pobo no æu, samozatajno æu i ponizno æu. I a postane jo veæom u njegovim oèima. Tako dakle on rekne: Neka nas Allah blagoslovi posredstvom ove pobo ne ene! Tada se on sporazumi s njome, da æe jedan mjesec postiti, onako kako mu je ona to postavila kao uvjet. I ona mu rekne: Ja æu sa svojom molitvom za tebe stajati tebi uz bok. Sada mi meðutim donesi jedan vrè vode! Po to je on naredio da joj se donese vrè, ona ga uzme i poène nad njim mrmljati izr eke. Ona je sjedila tijekom jednoga sata, tim stoje govorila na nekom jeziku, od kojega mi ni ta nismo razumjeli niti znali. Zatim je pokrila vrè komadom rupca, zap eèatila ga je i dala ga tvojemu ocu s rijeèima: Kada otposti prvih deset dana, ispij jedanaeste noæi sadr aj ovoga vrèa! Jer on æe otet i iz tvojega srca ljubav prema ovomu svijetu i ispuniti ga svjetlo æu i vjerom. Ja æu sutra otputovati k svojoj braæi, nevidljivim duhovima, jer èeznem za njima. Potom æu s e vratiti k tebi, kada proteèe prvih deset dana. Tada tvoj otac uzme taj vrè, podigne se i potra i za njega jednu odaju svoje palaèe . Onamo odnese vrè. Kljuè od vrata meðutim uzme sa sobom u svome d epu. Sljedeæega dakle d ana kralj poène postiti, a stara otiðe svojim putem.'... Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 394 Ali kada je poèela

osamdesetipeta noæ =i @ Sehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir Dandan dalje pripovijedao Dau el-Makanu: 'Sljedeæega dakle dana kralj poène postiti, a stara otide svojim pute m. Ali kada je kralj zavr io deset dana, on o jedanaestome otvori vrè, ispije njegov sadr aj i naðe, da je on na njegovo srce imao blagotvoran uèinak. Tijekom pak drugih

deset dana toga mjeseca stara doðe natrag, s poslasticama, koje su bile umotane u zelene listove, razlièite od drugih listova s drveæa. Ona ode k tvojemu ocu i pozdra vi ga. A kada ju je on ugledao, on pred njome ustane i rekne: Dobro do la, pobo na gospodarice! O kralju odgovori ona pozdravljaju te nevidljivi duhovi. Jer ja sam njima pr ipovijedala o tebi, i oni ti se raduju i alju ti po meni ovo slatko jelo, koje po tjeèe od poslastica onoga svijeta. Pojedi ih, kada dan bude o smiraju167! Tada se kralj èak vrlo obraduje, i on uzvikne: Hvala neka je Allahu, koji mi je poklonio braæu meðu ne vidljivim duhovima! Zatim on zahvali staroj i poljubi joj ruke. I on njoj i djevojkama uka e najvi e poèasti. Nato ona opet ode odatle na vrijeme od deset 167 Kod muslimanskog se posta danju ne smije niti jesti ni piti. Noæu se meðut im smije. Osamdesetipeta noæ dana, za vrijeme kojih je tvoj otac postio. Nakon isteka se tog vremena stara vr ati natrag k njemu i rekne mu: - Znaj, o kralju, ja sam govorila nevidljivim duhovima o pri jateljstvu izmeðu tebe i mene, i rekla sam im, da sam ove djevojke ostavila kod tebe. Tada su se oni obradovali, to su djevice kod kra lja kao to si ti. Jer kadgod ih oni ugledaju, posveæuju im revne molitve, koje uvijek bivaju usli enima. Zato bih ja njih rado voljela odvesti k nevidljivim duhovima, da ih dotakne njihov dah, a mo da bi se one vratile k tebi èak s bla ima ove Zemlje, tako da bi se ti po zavr etku svojega posta mogao pobrinuti za njihovu opremu i da bi mogao novac, koji bi ti one donijele, uporabiti posve po svojoj elji. Kada je tvoj otac saslu ao njezine rijeèi, on joj zahvali i rekne: - Kada se ne bih morao bojati, da tebi proturijeèim, tada ja ne bih primio niti to blago ni bilo to inaèe. Ali kada ti hoæe s njima otputovati? Ona odgovori: - Dvadesetisedme noæi. I opet æu ti ih dovesti o koncu ovoga mjeseca. Jer tada æe zavr iti sa svojim postom, a one æe zadobiti svoje oèi æenje. Tako æe one pripasti tebi i tebi se pokoravati. Tako mi Allaha, svaka je od njih vi estruko vrijedna tvojega kraljevstva! On nato: Ja to znam, o pobo na gospodarice! A stara: Ti meðutim takoðer mora bezuvjetno nekoga iz svoje palaèe s njima poslati, tko ti je mio, kako bi on na ao utjehu i sebi donio blagoslov nevidljivih duhova. Tada on rekne: Imam jednu grèku robinju po imenu Sophija, i preko nje su mi bila darovana dva djeteta, jedna djevojèica i jedan djeèak. Ali su mi se oni izgubili veæ od prije mnogo godina. Uzmi sa sobom Sophiju, da njoj padne u dio blagoslov!'..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 396 Ali kada je poèela

osamdeseti esta noæ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir svoje pripovijedanje pred

Dau el-Makanom ovako zakljuèio: 'Kada je stara od tvojega oca zatra ila djevojke, on joj rekne: Imam grèku robinju po imenu Sophija, i preko nje su mi bila darovana dva djeteta, jedna djevojèica i jedan djeèak. Ali su mi se oni izgubili veæ od prije mnogo godina. Uzmi sa sobom Sophiju, da njoj padne u dio blagoslov, a mo da æe nevidljivi duhovi moliti za nju Allaha, da joj opet dovede oba djeteta i da je s njima sjedini! Stara odgovori: Ti si to lijepo rekao. To je naime upravo bila njezina najveæa elja. Kada je dakle tvoj otac bio blizu tomu, da zavr i svoj post, stara mu rekne: Moj sine, Ja æu se sada uputiti k nevidljivim duhovima. Dovedi mi dakle Sophiju! Tada on naredi da je se pozove. Ona smjesta doðe, on je preda staroj, a ova je uzme k djevojkama. Zatim meðutim stara otiðe u svoju odaju i doðe ka kralju s nekim za peèaæenim peharom, koji mu pru i s rijeèima: 397 Osamdeseti esta noæ O trideset ome se danu uputi u kupelj, i zatim, kada se vrati odande, otiði u neku od odaja svoje palaèe i ispij ovaj pehar! Poslije toga lezi na spavanje, i postiæi æe svoj cilj. I to je moj opro tajni pozdrav upuæen tebi! Tada se kralj obraduje, zahvali joj se i poljubi joj ruke. Ona jo rekne: Preporuèujem te u Allahove ruke. A on je upita: Kada æu te ja opet vidjeti, pobo na gospodarice? Zaista, ja se ne bih mogao od tebe rastati. Ona meðutim zazove blagoslov na njega i krene sa pet djevojaka i princezom Soph ijom. Kralj je dakle postio jo tri dana, sve do Mlaðaka. Zatim on ustane i otiðe u ha mmam, a kada se odande vratio, otiðe u jednu odaju svoje palaèe, zapovijedi, da nitk o ne smije ulaziti k njemu, i zakljuèa vrata. Zatim on ispije sadr aj pehara i legne na spavanje. I mi smo ga èekali do veèeri. On meðutim nije izlazio iz odaje van, i ta ko mi reknemo: Mo da je umoran od kupelji i od bdijenja noæu i od po æenja danju, pa stoga spava. Zato smo ga oèekivali sljedeæega dana. Ali on jo uvijek nije izlazio. Tako mi priðem o k vratima te odaje i poènemo ga dozivati jakim glasom, kako bi se probudio i kak o bismo ga upitali, o èemu se radi. Ali se to nije dogodilo. Tako mi naposljetku p rovalimo vrata, i kada smo u li k njemu, naðemo ga istrunula i raspala tijela i zdro bljenih kostiju. I kada smo ga tako vidjeli, bili smo potreseni. I mi uzmemo ona j pehar i naðemo na njegovu poklopcu komad papira, na kome je stajalo napisano: 'Onaj tko poèini opaèinu, taj za sobom ne ostavlja nikakvu alost. I ovo je nagrada za onoga koji obmanjuje i obe èa æuje kraljevske kæeri! Onima, koji ovaj list uzmu u ruke , neka njime bude priopæeno, daje Sarkan zaveo na u princezu Abrizu, kada je doputov ao u na u zemlju. I jo mu ni to nije bilo dovoljno: on nam ju je

398 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana morao oduzeti i dovesti je k vama. Zatim ju je odaslao u pratnji stanovitoga crn og roba, koji ju je ubio, a mi smo je na li u pustinji kako le i mrtva ispru ena na tl u. To nije nikakvo kraljevsko postupanje, i tko je tako postupio, sada je primio zaslu enu nagradu. Ali nemojte ni protiv koga gajiti nikakvu sumnju. Jer nitko ga

drugi nije poslao u smrt, nego jedino iskusna obmanjivaèica, koja se zove Dhat ed -Davahi. Gledajte, ja sam uzela takoðer Sophiju, kraljevu suprugu, i nju sam odvel a k njezinu ocu, k Afridunu, kralju od el--Konstantinije. I sada nije moguæe ni ta d rugo, nego da vas mi svladamo ratom i da vas pobijemo i da vam oduzmemo va u zemlj u. Vi morate biti uni teni sve do posljednjeg èovjeka, * zatim od vas neæe preostati n ijedna ljudska du a, * nitko tko mo e potpiriti vatru na ognji tu, * ako ne pribjegne obo avanju kri a i pojasa168.' Kada smo mi bili proèitali taj list, saznali smo, da nas je stara prevarila i daje njezin napad na nas bio uspio. Tada poènemo glas no vikati i udarati se po licu i plakati, ali nam plakanje nije vi e ni ta koristilo. Trupe su se meðutim podijelile u pogledu toga, koga bi trebale postaviti nad sobom kao sultana. Neki su htjeli tebe, a drugi tvojega brata arkana. Tijekom cijeloga su jednog mjeseca one ustrajale u tom nejedinstvu. A zatim se stanovit dio nas usuglasio i htjednemo putovati k tvojemu bratu Sarkanu. I potom smo se nalazili na tom putovanju, sve dok se nismo namjerili na tebe. Tako stoji stvar sa smræu sultana 'Omara ibn en-Nu'mana. Kada je dakle vezir Dandan zavr io svoje pripovijedanje, Dau el-Makan i njegova sestra Nuzhat ez-Zaman poènu plakati. A plakao je takoðer komornik. Zatim rekne vez ir Dau el-Makanu: O kralju, plakanje ti neæe ni ta pomoæi. Tebi sada prilièi samo to, da ti oèvrsne svoje srce i osna i svoju odluku i osigura svoje gospodstvo. Jer tko je iza sebe ostavio sina poput tebe, taj nije mrtav. Tada Dau el-Makan odustane od plakanja, i zapovijedi, da se njegovo prijestol je namjesti izvan predvorja. Zatim izda zapovijed, Pojas je bio znak raspoznavanja inovjeraca. 399 Osamdesetiksta, noæ da trupe moraju pred njim proæi u paradi. Komornik mu se namjesti uz bok, svi dvor ski èasnici iza njega, vezir Dandan pred njime, a svi se emiri i velika i dr ave posta ve prema svom rangu. Zatim Dau el-Makan rekne ministru: Daj mi izvje æe o bla ima mojega oca! A on odgovori: Slu am i pokoravam se! Tako mu on dadne izvje æe o riznicama i o njihovu sadr aju u novcima i draguljima, i nadalje mu polo i raèun o novcima njegove blagajne. Tada Dau el-Makan podijeli voj nicima darove, a veziru Dandanu dadne skupocjenu poèasnu haljinu s rijeèima: Ti æe ostati u svojoj slu bi. Taj meðutim poljubi pred njim tlo i za eli mu dug ivot. Nato pokloni poèasne haljine takoðer emirima, a zatim rekne komorniku: Poka i mi to ima kod sebe u porezu od Damaska. Taj mu poka e kovèege s novcem i skupocjenostima i draguljima, i on ih uzme i poène ih dijeliti meðu trupe..." 400 Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi o sretni Kralju, daje Dau el-Makan zapovi-jedio komornik u, da mu poka e, to je donio sa sobom u porezu od Damaska. Taj mu poka e kovèege s novc em i skupocjenostima i draguljima, a on ih uzme i poène ih dijeliti meðu trupe, sve dok nije preostalo vi e ni ta. Emiri meðutim poljube pred njim tlo i za ele mu dug ivot i reknu: Nikada nismo vidjeli nijednog kralja da udjeljuje takve darove. Zatim svi poðu k svojim atorima. A kada je do lo jutro, on izda zapovijed za polaz ak. Tako su putovali tijekom tri dana, a o èetvrtome su ugledali Baghdad. Kada su

potom u li u grad, na li su ga okiæena, a Dau el-Makan otiðe u palaèu svojega oca i sjedne na prijestolje, a emiri se vojske i vezir Dandan i komornik od Damaska postave pred njega. Zatim on zapovijedi svojemu tajniku, da napi e njegovu bratu Sarkanu p ismo, u kome æe ga izvijestiti o svemu, to se zbilo. I on zakljuèi: 'Èim proèita ovo pismo, spremi se i udari k nama sa svojom vojskom. Zatim æemo se ot putiti u rat protiv krivovjeraèkih zemalja, zatim æemo osvetiti na ega oca i izbrisati svoju sramotu!' 401

Potom on savije tu poslanicu i zapeèati je i rekne veziru Dandanu: Ovu poslanicu ne treba nitko drugi prenijeti nego ti. I ti mo ra mojemu bratu uputiti prijazne rijeèi i kazati mu: 'Ako ti eli gospodstvo svojega oca, ono je tvoje, a tvoj æe brat umjesto tebe biti vicekralj u Damasku. Jer tako glasi moj nalog.' Tada vezir otiðe i pripremi se za putovanje. Zatim Dau el-Makan naredi, da se z a lo aèa uredi jedan rasko an stan i da ga se opremi na najljep i naèin. Ovaj meðutim lo aè i jo jednu dugaèku povijest. Uskoro potom Dau el-Makan izja i u lov. A kada se vratio u Baghdad, dovede mu n eki emir tako plemenite konje i tako lijepe robinje kao poklon, kako ih nijedan jezik nije kadar opisati. Tada mu se jedna od tih robinja dopadne. I tako se on s njome povuèe i obljubi je jo iste noæi, i ona istoga èasa od njega zaène. Nakon stanovitoga se vremena vrati vezir Dandan sa svojega putovanja natrag, i on mu donese izvje æe o njegovu bratu arkanu, koji je bio na putu k njemu. I Dandan rekne: Bilo bi dobro, kada bi mu ti po ao ususret. Dau el-Makan odgovori: Slu am i sporazuman sam. Tada on odja i sa svojim gardama dan putovanja daleko od Baghdada i podigne ond je svoje atore, kako bi èekao svojega brata. I o sljedeæem se jutru pojavi kralj Sark an s vojskom od Sirije, * vitez i prvoborac u boju, * prijeteæi lav u svojoj moæi * i junak koji je izveo ve lika djela. *. Kada su dakle èete do le bli e * i oblaci pra ine odletjeli u zrak, * kak o su se zastave kretale prema njima * i paradni se barjaci kretali na vjetru, * tada pojasi naprijed arkan * i njegovi ljudi na pozdrav. * Pa kada je Dau el-Makan ugledao svojega brata, o n pred njim htjedne skoèiti s konja. Ali ga arkan zakune, neka to ne èini, nego tovi e o n sam sja i i uputi se prema njemu pje ice. Èim je on stao pred njega, Dau el-Makan se baci na njega, i Sarkan ga povuèe na svoje grudi. I obojica glasno zaplaèu i 402 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana jedan drugome reknu rijeèi utjehe. Zatim opet uzja u i jahali su sa svojim trupama, sve dok nisu do li do Baghdada. Ondje se zaustave, I zatim se Dau el-Makan sa svoj im bratom Sarkanom popne u kraljevsku palaèu, gdje su obojica proveli tu noæ. Ali ka da je do lo jutro, Dau el-Makan izaðe i zapovijedi, da se skupljaju trupe sa svih st rana i da se objavi borba i d ihad169. Zatim su prièekali, sve dok se nisu pojavile trupe iz svih dijelova dr ave. I sa svakim su, koji je ovamo dolazio postupali s p unim po tovanjem i obeæavali mu ono najbolje. U tome proðe pun jedan mjesec, a bojovni ci su dolazili èeta za èetom. Sarkan sada rekne svojemu bratu: Brate, isprièaj mi svoju povijest! Ovaj mu dakle ispripovijeda sve, to mu se dogodilo od poèetka do kraja, i takoðer, kakvo mu je dobro uèinio lo aè. A kada ga je Sarkan upitao: - Zar mu se ti nisi odu io za njegovu dobrotu? - on odgovori: Brate, ja ga dosada jo nisam nagradio, ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja æu ga nagraditi, èim se iz ovoga vojnog poho da vratim doma...' Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z

apoèela po Kraljevu dopu tenju. 169 Sveti rat. 403

Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je Sarkan upitao svojega brata: - Z ar se ti nisi lo aèu odu io za njegovu dobrotu? - i da mu je on odgovorio: Brate, ja ga dosada jo nisam nagradio, ali, ako tako ushtjedne Allah Uzvi eni, ja æu ga nagraditi, èim se vratim doma iz ovoga vojnog pohoda i naðem za to vremana. Sada je Sarkan bio siguran, da je njegova sestra, princeza Nuzhat ez-Zaman, u svemu bila rekla istinu. Ali on pre uti, to se izmeðu njih dogodilo170, i dadne joj po komorniku, njezinu suprugu, prenijeti svoj pozdrav. Tada takoðer ona oda alje nje mu svoj pozdrav, tim to je na njega prizvala blagoslov i raspitala se o svojoj kæer i Kudiji-Fakan. I Sarkan joj dadne reæi, daje djevojèica dobro i u najboljem zdravlj u. Tada ona pohvali Allaha Uzvi enoga i zahvali mu se. Sarkan se meðutim vrati k svo jemu bratu natrag, da se s njime posavjetuje o polasku. A Dau el-Makan rekne: Brate, èim se vojske okupe i prispiju Arabljani sa svih strana, krenut æemo na bojno polje. 170 To jest: da je on od svoje, tada jo neprepoznate, sestre Nuzhate ez--Za man dobio kæer Kudiju-Fakan. 405 Osamdesetiosma noæ Zatim on zapovjedi, da se spremi zaliha ive nih namirnica i oprema. Ubrzo zatim ode k svojoj supruzi, koja je bila trudna veæ od prije pet mjeseci. I on joj stavi na raspolaganje uèenjake i astrologe, kojima je odredio uzdr avanja i prihode. A tr i mjeseca nakon prispijeæa sirijske vojske, kada su pristigli Arabljani i sveukupn e trupe iz svih pravaca, on poðe, praæen od bojovnika i vojnih èeta. Bilo je dakle ime voðe Dajlamiæana171 Rustem, a voðe Turaka Bahram. Dau el-Makan se meðutim nalazio u sredini trupa, i njemu je s desna jahao njegov brat Sarkan, a n jemu s lijeva njegov zet, komornik. Tako su putovali sve dalje pun jedan mjesec. Ali su se svakoga tjedna zaustavljali na nekom logori tu i po tri dana poèivali, je r su bili mnogo naroda. Na taj su naèin neprestano napredovali, sve dok nisu do li u zemlju Grka. Tada su stanovnici sela i zaselaka i prosjaci bje ali i stjecali se u el-Konstantiniju. Kada je meðutim kralj Afridun èuo vijest o njima, on se podigne i uputi se k Dhat ed-Davahi, onoj istoj, koja je smislila ono lukavstvo i otputovala u Baghdad, k ako bi ubila kralja 'Omara ibn en-Nu'mana. Jer, kada je ona bila otela svoje rob inje i princezu Sophiju, sa svima se njima vratila natrag u svoj zavièaj. Pa kada je ona opet bila kod svojega sina, kralja od Male Azije, i kada se osjeæala na sig urnom, tada mu je rekla: Budi utje en! Ja sam osvetila sramotu tvoje kæeri Abrize, ubila sam kralja 'Omara ibn en-Nu'mana i dovela sa sobom Sophiju. Sada otiði ka kralju od el-Konstantinije, odvedi mu nje govu kæer Sophiju i ispripovijedaj mu, to se dogodilo, kako bismo svi bili u svojoj pripravnosti i opremali svoje vojne snage! Ja æu sama otputovati s tobom ka kralju Afridunu, gospodaru od el-Konstantinije, jer vjerujem, da muslimani neæe èekati na na napad. Njezin sin meðutim, kralj Hardub, rekne: Prièekaj, dok se oni ne pribli e k na oj zemlji, da se mo emo u meðuvremenu opremiti! 171 Stanovnici brdovite oblasti u Zapadnoj Perziji. 406

Povijest kralja 'Omara ibn m-Nu'mana Zatim oni poènu skupljati svoje ljude i opremati se, pa kada je do njih doprla vijest o pribli avanju muslimana, oni su bili spremni za rat i sakupljeni. Pa ipak Dhat ed-Davahi po uri s prednjom èetom naprijed u el-Konstantiniju. Kada su do li ona mo, doèuje velekralj, vladar ovoga grada, Afridun, o pribli avanju Harduba, kralja o d Male Azije. Tada mu on poðe ususret, i pri njihovu ga sastanku upita, kako je, i zbog èega dolazi. Hardub mu dakle ispripovijeda o lukav tini svoje matere Dhat ed-D avahi: kako je ubila kralja muslimana i oduzela mu princezu Sophiju. I on doda: Muslimani su skupili svoje vojske i do li u na u zemlju. Stoga æemo se obojica ujed initi i izaæi protiv njih. Tada se obraduje kralj Afridun zbog povratka svoje kæeri i zbog smrti kralja 'O mara ibn en-Nu'mana. I on po alje glasnike u sve zemlje i zamoli za pomoæ, tim to im je svima priopæio, zbog èega je ubijen kralj 'Omar ibn en-Nu'man. Tako k njemu pohit aju trupe kr æana. Jedva da su bila protekla tri mjeseca, a veæ se bila sakupila vojsk a Grka, i k njima stignu Franci iz svih svojih zemalja: Francuzi, Nijemci, Dubro vèani172, Zadrani173, Mleèani, Ðenovljani i sve te vojne èete Bljedolikih174. I kada su svi bili zajedno, zemlja 172 Bez obzira na to to se u temelju ovoga romana nalaze sjeæanja na sukobe izmeðu Arapa i Bizanta u VIII. stoljeæu, spominjanje Dubrovèana i Zadrana kao franaèkih vojnika je vjerojatno reminiscencija na Èetvrtu kri arsku vojnu, osvajanje Konstantinopola i utemeljenje Latinskog Carstva 1204. godine. No ne smijemo gubiti iz vida da tivo 1001 noæi zahtijeva od èitatelja le eran odnos prema povijesnim èinjenicama. To, to treæina ovdje imenom spomenutih Franaka nosi hrvatsko ime koliko god to nekomu od nas moglo izgledati vri jedno pa nje niti za ovaj roman, ni za samu 1001 noæ nema nikakvoga stvarnog znaèenja. Ali se ako koga to zanima o Dubrovèanima i Zadranima u ovome tekstu mo e usporediti Fehim Barjaktareviæ: Dubrovèani i Zadrani u "Hiljadu ijednoj noæi" (Istoriski èasopis. Organ Istoriskog instituta SAN, knj. V., 1954/55, Beograd, 1955., str. 155-165) i Besim Korkut: Da li se Zadrani spominju u "Hiljadu i jednoj noæi"? (Prilozi za orijentalnu filologiju VIII. IX. 1958/59., Sarajevo 1960., str. 203-206). 173 Vidi predhodnu bilje ku. 174 Tako su Arapi nazivali stanovnike Zapadne Europe. Osamdesetiosma noæ postane za njih pretijesnom zbog njihova mno tva. Tada velekralj Afridun zapovijed i, da se poðe od el-Konstantinije. I tako oni krenu. Ali je to trajalo deset dana, dok jedna èeta za drugom nisu bile stavljene u pokret. I putovali su, sve dok se nisu zaustavili u Makovoj Dolini, jednoj prostranoj nizini, tik do slanoga mora, i ondje su se odmarali tri dana. Èetvrtoga meðutim dana, kada su upravo htjeli kren uti opet, doðe do njih vijest, da su se pribli ile islamske èete, èuvarice religije Muha mmeda, najboljega od ljudi. Tada su se oni jo jednom odmarali tri dana, a sljedeæega dana ugledaju oblak pra i ne, * koji se penjao u vis * i svijet zastro velom. * Ali jedva daje pro ao jedan sat od trajanja dana, * ovaj seje oblak pra ine rastvo rio * i u krpama se popeo prema nebu, * njegova je tama izblijedjela pred zvijez dama vrhova kopalja * i pred svijetlim munjama maèeva, * i pod njim se ukazu zasta ve, te islamske, * i bojni znakovi, ti muhammedanski. * Zatim doðu konjanici kao u zavrelo more, * odjeveni u oklope, kao to se oko Mjeseca natiskuje vojska oblaka. * I sada obje vojske poènu napadati jedna na drugu, * poput dva mora koja su se srazila. * Oko padne na oko i prvi koji je stupio na prijed u borbu je bio vezir Dandan, * njega su slijedili voða Turaka i voða Dajlamiæan a Rustem i Bahram, i dvadeset tisuæa konjanika. * Iza njih je jo nadolazilo pje a tvo o d slanoga mora, * obuèeno u mjedene oklope nalik Mjesecima na njihovu putu po nebe skom svodu u mraènoj noæi *. Tada kr æani podignu bojnu viku: 'O Isuse, o Marijo, o kri u! -taj neka je proklet!

175

i poènu juri ati na vezira Dandana i njegovu sirijsku vojsku. 175 Ovdje se naravno misli na kri . U ovoj se, a i nekima drugim cjelinama 1 001 noæi, èitatelj nemusliman mora u iviti u specifiènu muslimansku boju vjerskog do ivlja vanja: likovno predoèavanje vjerskih otajstava je po njihovome nazoru na vjeru ido lopoklonstvo, a Sveto Trojstvo za jednoga jedinog Boga, na primjer, je - mnogobo t vo. Odatle u 1001 noæi i dolaze nazivi za kr æane poput: idolopoklonici, mnogobo ci, pog ani, bezbo ci, nevjernici itd. Usporedi ipak u tome smislu i sljedeæe dvije bilje ke. 408

Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Sve se ovo meðutim zbivalo u skladu sa stanovitom ratnom lukav tinom stare Dhat e d-Davahi. Jer kralj se prije svojega polaska bio obratio njoj i upitao ju je: * Sto treba èiniti? * Kakav je plan napravljen? * Ti si nas do vela u ovu bijedu! * A ona je bila odgovorila: - * Znaj, o kralju, moæni gospodaru, * sveæenice od visoke èas ti, * ja æu ti svjetovati jednu stvar, koju sam iblis176 ne bi mogao isplanirati, * pa makar pozvao u pomoæ svoje pale èete177! *..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 176 Isto to i ejtan - vrag. 177 Vragovi su dakako - pali anðeli. Ma koliko se Zidovi, kr æani i musli mani teolo ki distancirali jedni od drugih, temeljni su im vjerski korijeni zapra vo posve isti. 409

Ali kada je zapoèela

osamdesetideveta noæ ^9WW?W????? ?????????????^ ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se je sve to dogaðalo u skladu sa sta novitom ratnom lukav tinom stare. Jer kralj se prije svojega polaska bio obratio n joj i upitao ju je: * Sto treba èiniti? * Kakav je plan napravljen? * Ti si nas do vela u ovu bijedu! * A ona je bila odgovorila: * Znaj, o kralju, moæni gospodaru, * sveæenice od visoke èasti, * ja æu ti svjetovati jednu stvar, koju sam iblis ne bi mogao isplanirati, * pa makar pozvao u pomoæ svoje pale èete! * Taj je plan sljedeæi: Po alji pedesettisuæa ljudi, koji plove u laðama po moru, sve dok ne doðu do Dimne Planine. Ondje oni moraju osta ti i ne micati se s mjesta, sve dok vam se ne pribli e stjegovi imana178. Zatim se borite jedni s drugima. Nato trebaju trupe s mora napasti muslimane s leða, dok ih mi napadamo s kopna. Tako nijedan od njh neæe umaknuti. * Zatim æe skonèati na a patnja * i zauvijek æemo imati mir. * Taj se starièin govor svidio kralju Afridunu, i on odgovori: 178 Islama. 411

Osamdesetideveta noæ * Dobar je savjet tvoj savjet, * ti gospodarice starih ena, koje lukavo obmanjuju, * i utoèi te sveæenika koji se nalaze u osvet nièkom boju! * Kada ih je meðutim u onoj dolini spopala vojska imana, * tada su bili prije neg o to su se sna li atori u plamenu, * a maèevi su se zabijali u tijela. * Zatim su grun ule naprijed vojske od Baghdada i Chorasana, * stoidvadesettisuæa konjanika pod za povjedni tvom Dau el-Makana. * Ali kada ih je ugledala vojska nevjernika, koja je le ala na moru, ona ih napadne s leða. Kada ih je Dau el-Makan ugledao, on dovikne s vojim ljudima: * Okrenite se protiv nevjernika, * vi ljudi, koji tujete izabra nog Proroka! * Borite se protiv nevjernièkih masa, * koji mrze slu bu Milosrdnomu i Premilostivomu! * Tada se oni okrenu i poènu se boriti protiv kr æana. * Sada meðutim takoðer napadne Sar kan * s jednom drugom èetom muslimanske vojske, * sa otprilike stoidvadesettisuæa lj udi *, dok su nevjernici brojali do esnaeststotinatisuæa. Ali kada su muslimani bil i sjedinjeni, tada se oèvrsti njihovo srce, i oni gromko povièu i kliknu: Allah nam je obeæao pobjedu, a nevjernicima odredio poraz! * Zatim se sraze s maèem i kopljem, * a Sarkan se poène probijati kroz redove. * On je bjesnio meðu tisuæama i borio se tako Stra no za pogled, * da bi od toga dojenèadi posijedjela kosa, * i on nije prestajao nadirati na nevjernike * i vitlati o trim maèem, * uz poklik: 'Allahu Akbar!179, * sve dok vojska nije bila potisnuta natra g na morsku obalu. * Tada im poène otkazivati tjelesna snaga * i Allah dadne pobje du islamskomu vite tvu vjere, * dok se mu karac protiv mu karca borio pijan bez vina * . Od nevjernika je palo u toj bitci èetrdesetipettisuæa. Od muslimana je meðutim palo samo tritisuæeipetstotina. 179 Bog je najveæi! 412 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana * Te noæi nije spavao ni lav vjere arkan, * a isto tako ni njegov brat Dau el-Ma kan, * nego su priopæavali ratnicima vesele pobjednièke vijesti, * brinuli se za ran jenike i èestitali im * na spasu i pobjedi i nagradi o Sudnjem Danu pred Allahovim prijestoljem. * Tako daleko muslimani. Okrenimo se mi sada ka kralju Afridunu od el-Konstantinije i ka kralju od Mal e Azije i staroj Dhat ed-Davahi! Oni skupe emire te vojske i reknu jedni drugima : * Zaista, mi smo ispunili svoju elju * i uti ali udnju svojega srca, * ali smo previ e gradili na svome mno tvu * i jedino nas je to stjeralo u tjesnac. * Tada im stara Dhat ed-Davahi rekne: * Vama æe pomoæi samo jo jedno: * stupite pred Mesijino lice * i poklonite svoje povjerenje pravoj vjeri! * Jer tako mi Mesije, * cjelokupna snaga muslimana le i u tome ejtanu180, * kralju Sarkanu. * Kralj Afridun odgovori: Ja sam odluèio, da sutra opet postavim bojne redove i da pro tiv njih iza aljem onoga glasovitog viteza, Luku ibn Samluta. Jer ako on izaðe protiv kralja arkana u pojedinaèni dvoboj, on æe ga oboriti, a s njime i druge muslimanske vitezove, sve dok nijedan vi e od njih ne preostane. Ja sam nadalje zakljuèio, da vas noæas sve posvetim svetim tamjanom. Tamjan se meðutim, na koji je on mislio, sastojao od izmeta velikog patrijarha, la ljivca i poricatelja181. I udili su za njim tako strasno i tako su visoko cijen ili njegovu vrijednost, da su ga najmoæniji grèki patrijarsi, pomije anoga s ambrom i mo usom, obi180 ejtan je isto to i vrag (sotona). Premda su rijeèi kao ejtan, d inn, d ennet it d. kod nas opæenito vrlo dobro poznate, ja ih tumaèim radi one manjine, kojoj mo da ip

ak nisu poznate. 1S1 Dakako: poricatelja prave vjere u jedinoga Boga. 413 Osamdesetideveta noæ èavali slati u svilenim omotima po svim pokrajinama svoje zemlje. Kada su kraljevi o tome èuli, plaæali su po tisuæu dinara za svakih deset obola182. Da, oni su slali l jude, da ga donesu, da bi njime okadili nevjeste. Patrijarsi su ga umna ali svojim vlastitim izmetima, jer oni velikog patrijarha nisu dostajali za deset pokrajin a. A najmoæniji su kraljevi stavljali malo od toga u masti za oèi i lijeèili time bole st i kolike. * Kada je dakle do lo jutro i zasjalo u svome svijetlom sjaju, * pohitaju vitez ovi u borbu kopljem. *..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 182 Cijena je dakako bajoslovna jer obol iznosi svega jedan dekagram. 414 Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su * kada je do lo jutro i zasjalo u svome svijetlom sjaju, * pohitali vitezovi u borbu kopljem, * i da je kralj Afri dun pozvao svoje visoke vitezove i velika e dr ave, i da ih je odjenuo u poèasne halji ne. Po to im je nacrtao na èelima znak kri a, on ih okadi prije spomenutim tamjanom, i zmeti-nama velikog patrijarha i herezijarha. Zatim dadne pozvati Luku ibn Samlut a, kojega su nazivali imenom 'Mesijin Maè'. I on ga okadi govnom, natrlja mu njime nepce, dadne mu da od toga u mrkne u nos, utrlja mu ga u njegove obraze, a ostatk om mu namaze brkove na gubici. Nije dakle bilo u zemlji Grka nijednoga sna nijeg èovjeka od toga prokletog Luke, koji bi o danu bojnoga polja umio bolje gaðati strijelom, vitlati maèem i ubadati k opljem. Ali ga je bilo odvratno pogledati. Jer njegovo je lice bilo kao u nekoga magarca, njegov stas kao u kakvog majmuna, njegov pogled kao u otrovne zmije. N jegova je blizina prièinjala vi e jada nego rastanak s ljubljenom. Od noæi je on imao svoju mraènu boju, od lava svoj smrdljivi zadah, od pantere svoja lukavstva, a na èe lu je nosio peèat nevjerstva. On dakle stupi pred kralja Afriduna, poljubi mu noge i ostane pred njim staja ti. Tada mu kralj rekne: 415

Devedeseta noæ * Ja elim da ti izaðe u boj protiv arkana, * kralja od Da maska i sina 'Omara ibn en-Nu'mana, * zatim æe nas ostaviti ta zla kob, i bit æe otklonjena. * Luka odgovori: Slu am i pokoravam se! Zatim mu kralj ucrta na èelo znak kri a i povjeruje, da mu je sada pobjeda blizu. Nato Luka napusti kralja Afriduna. I prokletnik uzja i lisièje riðeg konja. * Nosio j e crvenu haljinu, * njegove su grudi bile pokrivene zlatnim oklopom punim dragul ja * dr ao je u ruci trozubo koplje, * i bio je nalik prokletom iblisu * o danu po bune. * On pojasi sa svojom èetom nevjernika, * kao da ja u u paklenu vatru *. A kod njih je bio jedan glasnik, koji glasno povièe na arapskom jeziku: O vi ljudi Muhammedovi - Allah neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! - nitko drugi neka ne izlazi naprijed osim va eg viteza, islamskog maèa, zvanoga Sarkan, kralja Damaska i sirijske zemlje! Jedva je on bio dorekao svoje rijeèi, * kad li se na polju podigne buka, * i meðu bojnim se redovima zaèuje topot galopa, * kao da je do ao dan jada. * Tada zadr æu kuka

vice * i glave se okrenu prema tutnjavi, * i gledaj, ta je dolazila od arkana, * sina 'Omara ibn en--Nu'mana. * Jer kada je njegov brat Dau el-Makan vidio onog prokletnika kako ja i preko boj noga polja i èuo toga glasnika, on se bio okrenuo k arkanu i rekao: Gledaj, oni tra e tebe. Ovaj je bio odgovorio: Ako je to tako, onda meni nije ni ta dra e. Tako su se oni uvjerili o tome i poslu ali, kada je glasnik izvikivao: * Neka mi nitko ne izlazi na megdan, * nego jedino Sarkan! * 416 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Oni su dakle sada znali, da je ovaj bio prokleti junak grèke zemlje i da se bio zakleo, da æe osloboditi zemlju od muslimana ili sam biti izgubljen na najsramotn iji naèin. * Jer on je bio taj, koji je srca * ispunjavao bolima, * pred kojim su vojske dospijevale u jezu, * Turci i Kurdi i Dajlamiæani. * * Sada meðutim Sarkan brzo izja i naprijed, * upravo kao kakav lav u svojemu gnje vu, * visoko na plemenitu konju, * koji je pojurio poput brzonoge gazele. * Upra vio ga je prema Luki, sve dok nije stao pred njega, * a tresao je kopljem u svoj oj ruci, * da se je okretalo poput neke zmije, * i izvikivao ove stihove u prost or: * Imam riðega konja, kojim se lako upravlja, Trkaèa, koji svoje snage voljko daruje ja haèu. Ijedno uspravno koplje s vitkim vrhom, To je kao da na njegovu drvetu sjedi smrt . I takoðer èelièni maè, o tri. Onaj, tko ga povuèe, taj misli, da pri povlaèenju vidi vatrene unje. Ali se * Luka, koji nije razumio smisao njegovih rijeèi * niti osjeæao snagu tih stihova, * uhvati za èelo, kri u u èast, koji je na njemu bio nacrtan, i poljubi tu ru ku. Nato uperi koplje protiv Sarkana i brzo pojasi na njega. * Zatim baci koplje u zrak jednom rukom, * da je i èezlo oèima onih koji su gledali, * ali ga nato opet u hvati drugom, onako kako to rade ongleri. Zatim ga baci na Sarkana. I ono izleti iz njegove ruke poput svijetleæeg meteora, a narod krikne i prestra i se za Sarkana. Ali kada je koplje do lo blizu njega, * on ga uhvati u punom letu, * tako da je g ledatelje obuzela zaprepa tenost. * Zatim ga zatrese rukom, kojom ga je bio uhvati o od kr æanina, sve dok ga nije gotovo slomio, baci ga prema nebu, da 417 Devedeseta noæ je i èezlo s pogleda, i zgrabi ga opet drugom rukom, br e nego to bi tko trepnuo okom. I iz najdubljeg srca istisne on krik i povièe: Tako mi Stvoritelja sedam nebeskih svodova183, * ja æu nani jeti sramotu * tomu prokletniku u svim zemljama! * Zatim on izbaci koplje. A Luka pomisli uèiniti onako, kako je to bio uèinio Sarka n. Jer on je ispru io ruku prema koplju, kako bi ga uhvatio u letu. Ali mu se Sark an pribli i s drugim kopljem. Ovo on izbaci na njega, i ono ga pogodi posred znaka kri a, koji se nalazio na njegovu èelu, na to * Allah brzo po alje njegovu du u u pakleni oganj, * u tu groznu podzemnu tamnicu *. Ali kada su nevjernici vidjeli, da je Luka ibn Samlut pao mrtav, oni se poènu udarati po licu i uzvikivati: Jao! Dogodilo se zlo! I oni poènu zazivati u pomoæ samostanske patrijarhe..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 183 Bog je naime izmeðu Osmoga Neba i Zemlje - koja se nalazi u sredini svem irske kugle - stvorio sedam nebeskih svodova. 418 Ali kada je poèela

devedesetiprva noæ ^ %g ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su se nevjernici - kada su vidjeli da Luka ibn Samlut le i mrtav poèeli udarati po licu i uzvikivati: Jao! Dogodilo se zlo! I oni poènu zazivati u pomoæ samostanske patrijarhe i vikati: Gdje su kri evi, koji æe nas spasiti? I redovnici se poènu moliti. Zatim se svi ujedine protiv Sarka-na, * i pokaziva li su mu maè i koplje, * i juri ali su u boj i krvavi ples. * Vojska je udarala na vojsku u elji za borbom, * i kopito je gazilo po grudima, * koplja su i maèevi imali posla, * ramena su i ruke poèeli obamirati, * i konji su izgledali kao da su im noge otrnule, * i bojni je glasnik neprestano vikao, * sv e dok nije malaksala svaka ruka, * i dok dan nije po ao u smiraje * i noæ sve obuhva tila tamom. * Tada se meðutim vojske razdvoje, * i bilo je kao da svaki junak slièi pijanu èovjeku , * iscrpljen od udaraca maèem i uboda kopljem. * Zemlja je bila posijana le evima i stra ne su bile rane, * ali nitko, tko je pao, nije znao od koga je na ao smrt. * Nato se ujedini arkan * sa svojim bratom Dau elMakanom * i s komornikom i vezirom Dandanom. * 419 Devedcsetiprpa noæ I tako on rekne obojici: - * Gledajte, Allah je otvorio vrata prema propasti pogana. * Neka bude hvala i slava Allahu, * Gospodaru svjetova! * Tada Dau el-Makan odgovori svojemu bratu: - * Dajte da vjeèno sna nim glasom slavimo Allaha, * koji je oslobodio od nevolje sve Arabljane i Perzijance! * O tome æe govo riti ljudi iz pokoljenje u pokoljenje, * kako si nas ti osvetio na prokletom Luki, krivotvoritelju Evanðelja184, * kada si koplje uhva tio u letu, * i kada si svojom rukom dotukao Allahova neprijatelja. * Tvoja slava neæe prestati sve do kraja vijekova. * * Ali Sarkan nato rekne: * - * Slu aj ti veliki komornièe, * ti junaèe od visoke èasti! * A taj odgovori: - Ja sam na mjestu. Tada Sarkan nastavi: - Uzmi s vezirom Dandanom dvadesettisuæa vitezova, i odvedi ih sedam fersaha185 prema moru. I urite se, sve dok ne budete bili blizu obale na mjestu, gdje æe udaljenost izmeðu vas i neprijatelja iznositi dva fersaha. Ondje zasjednite izmeðu bra uljaka, sve dok ne zaèujete galamu, kada neprijatelji budu dolazili iz svojih brodo va. Zatim æete èuti s obje strane bojne poklike, èim zapoène izmeðu nas borba maèevima. Pa kada budete vidjeli da se na e trupe povlaèe, kao da su potuèene, i kada zatim budu neprijatelji nadirali na njih sa svih strana, takoðer od mora i od atorskog logora, tada ipak mirno ostanite le ati u zasjedi. Èim meðutim ugledate stjegove s natpisom: 'Nema drugog Boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov poslanik' On neka Ga blagoslovi i neka Ga pozdravi! 184 Posrijedi je Muhammedova kritika kr æanskog tumaèenja Svetih Knjiga. Poslanik æe se naime, koji prema Bibliji treba doæi na Zemlju, zvati - Preslavni Ahmed). 185 Fersah odgovara parasangi, perzijskoj milji, koja je oznaka za s at vreme na putovanja, to jest za 5.550 na ih metara. 420 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana tada na noge sa zelenim barjacima! Podignite bojnu viku 'Allahu Akbar!' i napadn

ite na njih s leða. Ali pazite na to, da nevjernici ne prodru izmeðu onih koji bje e i mora! Komornik odgovori: Slu am i pokoravam se! Tako bude sve dogovoreno istoga èasa. Zatim oni opremljeni podu odatle, a komor nik uzme sa sobom, onako kako je bio zapovi-jedio kralj arkan, vezira Dandana i d vadesettisuæa konjanika. Kada je dakle zarudjela zora, * pojasu neprijatelji naprijed, isukanih maèeva, * kopalja èvrsto pritisnutih uza se, * u punoj ratnoj opremi. * I èete se izliju po bre uljcima i nizini, * sveæenici su sveèano pjevali, * i glave su sviju bile nepokriv ene. * Visoko su se vijorila kri na jedra iznad kopna, * i ljudi su urili sa svih s trana na obalu, * konji su bili izvedeni na kopno, * i i lo se naprijed u neodluèan boj. * Kao da gomile dolaze ple uæi, svijetlile su se o trice maèeva, * a koplja su pu tal a da vatrene munje sukljaju od prste -nova lanèanih oklopa. * Mlin smrti se vrtio nad glavama pje aka i ljudi na konjima, * i glave su odlijetale s tjelesa, * jezic i su ostajali nijemo stajati, * a oèi vi e nisu mogle gledati, * i uèni su mjehurovi poèe li pucati. * I maèevi su poèinjali bjesnjeti, * i lubanje su bile otpuhivane, * i ud ovi ruku poko eni. * Konji su gacali po lokvama krvi, * i brade su u bijesu bile p ograbljene. * Tada poènu klicati muslimanske vojske: * - * Blagoslov i pozdrav Njemu, jedinomu Gospodaru ljudi! * Neka je slava Premilostivomu, * zbog njegove neusporedive milosti! * * Vojske su nevjernika klicale: * - * Slava neka je kri u i pojasu, * lozovu soku i onomu tko tije ti vino, * sveæenicima i eremitima, * Cvjetnici i metropolitima *! Tada se Dau el-Makan i Sarkan povuku natrag, a njihove trupe uzmaknu u vidlji vu bijegu pred neprijateljem. Ali vojske nevjernika stanu na njih nadirati, jer su povjerovali, da su muslimani potuèeni, i oni se pripreme za udarac i ubod. Tada vjernici podignu glas i 421 Devedesetiprva noæ izgovore prvi Ajet druge Sure186. I kroz to su vrijeme mrtvi bili razga eni pod ko njskim kopitima, a glasnik Grka povièe: * O vi ljudi Mesijini svi, * vi mu evi prave vjere, * vi koji se klanjate pred patrijarhom * naprijed, pobjeda vam je na vidiku! * - Vidite kako se islamske vojske nadaju u bijeg, * zato im nemoj te okretati leða! * Duboko zabijajte svoje maèeve u njihove ije * i ne odustajte od toga da ih spopadate s leða! * Inaèe æete biti odbi jeni od Mesije Marijina sina, * koji je govorio veæ u kolijevci *! Sada Afridun, kralj od el-Konstantinije, povjeruje, da vojske nevjernika ostv aruju potpunu pobjedu. Jer on nije znao, da je to samo pametna lukav tina musliman a, i tako on po alje kralju od Male Azije èestitke na pobjedi i dadne da mu se ka e: Nama je pomogla samo sveta neèist velikog patrijarha * jer je njezin zadah strujao nadaleko i na iroko sa brada * i brkova svih slugu kri a *. I ja se kunem Mesijinim èudima i tvojom kæerju Abrizom, Nazarenkom187 i Marijinom slu kinjom, i vodom kr tenja: * Imam na umu da ni jednoga jedinoga islamskog borca ne ostavim na zemlji * i da tu ljutu namjeru èvrsto dr im pred oèima. * Tako se uputi glasnik s ovom porukom, dok su nevjernici jedan drugomu poèeli do vikivati: Uzmite krvnu osvetu za Luku!..." Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila z apoèela po Kraljevu odobrenju. 186 prva reèenica drugog poglavlja u Kur'anu "Elif, Lam, Mim!" tumaèi se na vi e naèina, a znaèenje joj je do danas ostalo prijepornim. Koga o tome zanima vi e, neka pogleda tumaèenja u veæ gore, u bilje ci 66, referiranome Kur'anu Casnomel 187 Kr æankom. 422

Ali kada je poèela ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su nevjernici jedan drugomu poèeli do vikivati: - Uzmite krvnu osvetu za Luku! Ali kralj od male Azije glasno uzvikne: Hajde, u osvetu za Abrizu! A sada kralj Dau el-Makan povièe: * O vi sluge Kralja188, koji nagraðuje, * gaðajte narod, u ko me obitava nevjera i nepokornost, * maèevima koji se iskre * i kop ljima tamnim! * * Tada su muslimani poèeli ponovo juri ati na nevjernike * i ubadati ih o trim maèem *. A glasnik muslimana poène izvikivati: * Hajde protiv neprijatelja vjere, * svatko tko Proroka, izabranoga, ljubi! * Ovo je vrijeme, koje vam kod Dobrostivoga i Opra tajucega daje milost! * O ti, koji se nada da æe ti stra an Dan Suda donijeti spasenje, * znaj da raj le i pod sjenom o trice! * 188 Dakako: Boga. 423 0 Devedcsetidrujja noæ * I gledaj, arkan i njegovi ljudi su jurnuli protiv nevjernika, * i nisu im os tavili vi e nikakav put k uzmaku, * a on je bjesnio kroz njihove redove s jezovito m silinom, * kadli se iznenada pojavi neki vitez divnoga lika. *. Taj si je kroz vojske nevjernika krèio put, * prolazio je izmeðu bezvjeraca udarcem i ubodom * i p unio je bojno polje glavama i trupovima. * A nevjernici, koji su se prestra ili nj egova bje njenja, * saginjali su pred njegovim ubadanjem i sijeèenjem svoje ije. * Bi o je on opasan dvama maèevima, * svojim pogledom i svojim èelikom, * i imao je dva k oplja, * svoju vitkost i uspravan stas, * a njegova mu je lepr ava kosa * nadomije t ala golemu èetu ratnika, * kao to kazuje pjesnik: Lijepa je dugaèka kosa samo, ako se vijori Oko sljepooènica o danu bitke Mladicu, koji svojim str eæim kopljem Bradate mu karce èini A jedan drugi pjeva:

rtvom Ijevanicom.

Govorio sam mu, kada se opasavao svojim maèem: 'Maèevi pogleda dostaju. Stoga odlo i i z ruke èelik.' On rekne: Maè je mojih pogleda za ljude od ljubavi. Moj je èelik za onoga, tko nikada nije upoznao ljubavne slasti.' Ali kada ga je ugledao arkan, on povièe: - * Zaklinjem te Kur'anom * i Ajetima, koje je objavio Premilostivi! * Tko si ti o od svih najsmioniji konjanièe? * Ti si zbi424 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana lja svojim èinjenjem obradovao kralja, koji poklanja uzdarja, * i kojega nijedna s tvar ne odvraæa od neke druge. * Ti si potopio narod nevjere i nepokornosti! * Tada vitez povièe i rekne: - * Ti si taj, koji si se juèer povezao sa mnom, * pa ipak kako sam ti brzo i èeznuo iz sjeæanja! * * Tada on skine veo sa svojega lica * i njegova ljepota zasja u najljep em svijetlu. * * Da, to je bio Dau el-Makan, * tomu se ob

raduje Sarkan. * Ipak bude za njega zabrinut, dok ljudi juri aju * i dok se gomile vojske uz njega natiskuju, * i to iz dva razloga, jer kao prvo njegova ga nje na dob nije titila od zla pogleda * i kao drugo je njegov ivot bio za dr avu veæa sreæa. * Tako mu dakle on rekne: - * O kralju, ti izla e opasnosti svoj ivot, * stoga neka ostaje tvoj konj ujedinjen s mojim, * jer se ja za tebe bojim pred nepri jateljem! * Ne htio se ti odvratiti od ovih èeta, * i dopusti da tvoju u pogodak sigurnu strijelu oda iljemo odavde na neprijatelja! * Ali Dau el-Makan odgovori: - * Volio bih na boji tu èiniti poput tebe, * jer nisam voljan u bitci pred tobom krtariti sa ivotom. * * Sada su navalile islamske vojske na nevjernike * i opkolile ih sa svih strana. * One su se borile s njima u svetome Allahovu boju * i lomile su moæ nevjere i zadrtosti i bezbo nosti. * Kr æanski pak kralj stane uzdisat i, kada je ugledao, * kakvo je zlo pritisnulo Grke, * jer oni su se veæ bili okrenuli * i bezglavo odatle bje ali u pravcu laða. * Ali izn enada krenu u juri na njih èete od mora, * pod vodstvom vezira Dandana. * Taj obori srèanu vojsku * i poðe protiv njih s maèem i kopljem. * Isto tako takoðer emir Bahram, * koji je do ao sa sirijskim gardama, * sa dvadesettisuæa ljutih bojovnika, * i sada vojske islama opkole svojega neprijatelja sprijeda i straga. * Ali se jedan dio muslimana okrene zatim protiv onih, koji su jo bili u laðama, i donesu im propast. I ovi se poènu bacati u more. Ali je veliko mno tvo njih bilo po bijeno, u cijelosti vi e od stotisuca uglednika, i nijedan od njihovih junaèina bio mlad ili star nije 425 Dcvedesetidruga noæ umakao propasti. I muslimani im takoðer zarobe laðe, njih do dvadesetak, skupa sa sv im novcem i blagom i tovarom, * i o tome danu oni zadobiju plijen, tako velik, * kakav jo nikada nitko nije zadobio u pro lim vremenima, * niti je ikada neko uho s aznalo o sliènoj borbi maèem i kopljem. * Meðu plijenom se nalazilo samo pedesettisuæa k onja, * osim blaga i drugih vrsta plijena, * da se to nije moglo izraziti brojka ma i znamenkama, * i radost je muslimana poradi toga bila bezgranièna, * to im je A llah darovao pobjedu i pomoæ. * Okrenimo se sada k pora enima! Oni su naskoro dospjeli u el--Konstantiniju, k s tanovnicima je koje bila prispjela vijest, da je kralj Afridun pobijedio muslima ne. I stara je Dhat ed-Davahi bila rekla: Ja sam to znala: moj sin, kralj od Male Azije, se ne da natjerati u bijeg. * On se ne pla i pred islamskim vojskama, * da, on æe èitav svijet obratiti na kr æansku vje ru. * Nato stara naredi velekralju Afridunu, da dadne okititi grad. * Sada se narod poène veseliti * i u ivati u vinu, * ipak nitko nije uviðao, * daje kob tako blizu. * Ali usred njihove radosti * zagrakæe nad njima gavran tuge i alosti. * Jer do lo je dvadeset laða bjegu-nica, u kojima se nalazio takoðer kralj od Male Azije. Kralj Afr idun od el-Konstantinije im poðe ususret sve do obale, i oni ga izvijeste o svemu, to im se bilo dogodilo od muslimana, i oni poènu estoko plakati i glasno naricati. * Tada se radosne vijesti * obrate u gorku patnju. * Takoðer su mu isprièali, da je Luka ibn Samlut sustignut od udesa, i da ga je pogodila sigurna strijela smrti. * Tada se na kralja Afriduna svali jeza Sudnjega Dana, * i on sazna da njihov gu bitak neæe nikada opet biti nadoknaðen. * Tada poènu kod njih karmine189, * a sva im s e odluènost rastoèi, * narikaèe puste da zazvuèi njihov pijev, * a na sve je strane odje kivao plaè i uzdisanje. * Kada je meðutim kralj od Male Azije do ao ka kralju Afridunu , on mu isprièa istinu: kako je bijeg muslimana bio samo jedna lukav tina i prevara. I on zakljuèi: 189 Podu ja. 426 Povijest kralja, 'Omara ibn en-Nu'mana Ne oèekuj da æe vidjeti ikakve ostatke te vojske, osim onih koji su veæ ovdje kod tebe!

Ali kod ovih njegovih rijeèi kralj Afridun padne onesvije æen na tlo, tako da je nj egov nos le ao izmeðu njegovih nogu. A kada se probudio, on uzvikne: Mo da se Mesija na njih razgnjevio, da je dopustio musli manima da ih svladaju! I tu an doðe veliki patrijarh, a kralj mu rekne: O na oèe, uni tenje je sustiglo na u vojsku, i Mesija nas je kaznio! Tada patrijarh odgovori: - Nemojte se jediti i nemojte sebi stvarati nikakve brige! Jer to ne mo e biti ni ta drugo, nego da je jedan od vas zgrije io protiv Mesije, i da smo svi mi bili k a njeni za njegov grijeh. Ali mi æemo sada za vas u crkvama èitati molitve, kako bi se odvratile od vas muslimanske vojske. Nato stara Dhat ed-Davahi priðe ka kralju Af ridunu i rekne: - O kralju, gledaj, èete su muslimana mnogobrojne, i mi im mo emo biti ravnima sa mo putem lukav tine. Zbog toga sam ja odluèila, da primijenim jednu lukavu zamisao i da se otputim u tu muslimansku vojsku. Mo da, da æu ja na njihovome voði ostvariti sv oj cilj i ubiti ga, kao to sam ubila njegova oca. Pa ako moja lukav tina na njemu u spije, tada se neæe smjeti nijedan od svih njegovih ratnika vratiti natrag u svoj zavièaj. Jer oni su svi jaki samo zahvaljujuæi njemu. eljela bih zato imati par sirij skih kr æana - jer oni svakomjeseèno i svakogodi nje izlaze na putovanje, kako bi prodav ali svoju robu - da mi poma u. Jer njihovim æe posredstvom moj plan moæi uspjeti. Tada kralj rekne: Neka bude, kako god ti hoæe . Ona dakle zapovijedi, da joj dovedu sto ljudi, po roðenju iz Ne-d rana u Siriji. Pa kada su ovi bili dovedeni pred kralja, on ih upita: 427 Deve&esetiArugpt, noæ Jeste li èuli, to su kr æani do ivjeli od muslimana? Da - odgovore oni. A on nastavi: Znajte, ova je ena posvetila svoj ivot Mesiji, i ona hoæe s vama otputovati, pre obuèena u muhammedanca, kako bi izvela stanovitu lukav tinu, koja treba nama donijet i korist a muslimane zadr ati na odstojanju od nas: ka ite, hoæete li se takoðer vi posv etiti Mesiji, ako vam dadnem kantar190 zlata? Tko od vas iz toga izaðe iv, taj treb a primiti novac, a tko umre, njega æe nagraditi Mesija. O kralju - odgovore oni - mi æemo svoj ivot posvetiti Mesiji i polo iti ga za teb e. Sada stara uzme sve, to joj je trebalo od aromatiènih korijeno-va, stavi ih u vo du i poène ih kuhati iznad vatre, sve dok iz njih nije bio izvuèen njihov crni sok. Zatim prièeka, sve dok juha nije bila hladna, umoèi u nju okrajak nekoga dugaèkog rupc a i time si oboja lice. Stavi si takoðer preko svojih haljina dugaèku mantiju, s izv ezenim skutom, i u ruku uzme brojanice. Nato otiðe ka kralju Hardubu. Ali je ne pr epozna niti on niti tko drugi od prisutnih, sve dok se ona sama nije dala prepoz nati. Svi je meðutim pohvale poradi njezinih lukav tina. A njezin sin rekne silno ob radovan: Ne htio te Mesija nikada napustiti! Tada se ona otputi s tima kr æanima, iz sirijskog Ned rana, na put prema baghdadski m vojskama..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 190 Ta je centa otprilike 44 kilograma. 428 Ali kada je poèela s I

devedesetitreæa noæ

I s

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je

kada je kralj Afridun saslu ao onu

vijest - pao u nesvijest, tako da mu je jezik le ao meðu nogama. A kada se bio prob udio, da mu je od straha zadrhtala eluèana vreæa, i da se za svoju patnju potu io staro j Dhat ed-Davahi. * Bila je meðutim ta prokletnica jedna zla èarobnica, * u vje tièjem u mijeæu i varanju prava majstorica, * bila je raskala ena la ljivica, * jedna razuzdana varalica, * iz usta je zaudarala kao govno, * njezini su oèni kapci bili crveni19 1, * njezini su obrazi bili blijedi kao smrt, * boja je njezina lica bila zagasi ta, * njezin pogled je bio mutan i tup, * njezino je tijelo bilo ugavo, * njezina pak kosa sivkasta, * njezina su leða bila grbava, * njezina je ko a izgledala uvelo , * a iz nosa su joj curile mrklje. * Ali je ona bila prouèila spise islama * i izv ela haððiluk k Svetoj Kuæi192 od Mekke, * a sve to samo zbog toga, da bi upoznala nava de muhammedanaca * i razumjela èudotvorne Ajete Kur'ana. * Takoðer je tijekom dvije godine u Jeruzalemu priznavala idovsku vjeru * i iskoristila vrijeme za prouèavanje magije nad ljudima i 191 Ovdje su dodu e posrijedi crveni kapci, ali su crvene oèi jedno od vje tièjih obilje ja. 192 Ka'ba je zapravo Bejtullah, doslovce: Kuæa Allahova. Kuæa Bo ja). 429 Devedesetitnæa noæ d innovima. * Ona je zato bila jedna od najgorih muka, * najveæa nesreæa, kojom je neb o pogodilo ljude. * Za svaku je vjeru ona bila izgubljena * i ni na koju se reli giju nije zaklela. * Kod svojega je sina meðutim, kralja Harduba od Male Azije, ostajala prvenstveno poradi djevièanskih robinja. Jer bila je odana homoseksualnoj ljubavi, pa ako su te djevice bile daleko od nje, ona bez njih nikako nije mogla izdr ati ivjeti. Kada bi joj se dakle neka djevojka svidjela, ona ju je tako poduèavala u tome umijeæu, i utrljavala bi joj unutra afran, da bi ova zatim od prekomjernosti orgazma tonula u nesvijest. Ako bi joj se neka pokoravala, tada je ona bila prema njoj dobroho tna, i svojega bi joj sina uèinila naklonjenim. Ali ako joj neka ne bi bila po vol ji, tada bi smi ljala njezinu propast. To je njezino ljubavno umijeæe bilo poznato t akoðer Mard ani193 i Raihani i Utruðði, Abrizinim robinjama. A princeza je zazirala od s tare, i nije voljela zajedno s njome spavati, jer su njezina pazuha odvratno zau darala i jer su njezini isprdi smrdjeli jo gore od zadaha lesa, a njezina je ko a p ovrh toga bila grublja od palminih vlakana. Ona je podmiæivala sve djevojke, koje bi se s njome odavale bludu, draguljima i pouèavanjima. Ali se Abriza dr ala daleko od nje i tra ila svoje utoèi te kod Svemoguæega i Sveznajuæega. Jer, tako mi Allaha, pravo je rekao ovaj pjesnik: O ti koji se pred bogatim malodu no ponizuje , Ali se nad siromahom uzdi e gorda lica, Koji svoju nakaznost kiti skupljanjem sitni a Miomiris zlotvora ne prikriva njegov smrad. Ali sada natrag k povijesti njezine ratne lukav tine i njezinih opakih djela! O na dakle krene i uzme sa sobom voðe kr æana i nji193 Mard ana je pratila kraljevnu Abrizu na njezinu bijegu iz Baghdada. 430 Povijest kralju 'Omara ibn en-Nu'mana nove èete i uputi se k muslimanskoj vojsci. Kroz to meðutim vrijeme poðe kralj Hardub ka kralju Afridunu i rekne mu: O kralju, mi ne trebamo vi e velikog patrijarha ni njegove molitve, nego æemo postupati prema savjetu moje matere Dhat ed-Davahi i prièekati, to ona sa svojim beskrajnim lukavstvom mo e obaviti protiv vojske muslimana. Jer oni veæ polaze na nas sa svima svojim snagama, i uskoro æe nas napasti i opkoliti. Kada je kralj Afridun to èuo, veliki strah obuzme njegovo srce, i on bez odgaðanj a napi e poslanice u sve kr æanske pokrajine, ovoga sadr aja: ' * Dolikuje, da se nitko od kr æanskog soja * i puka, koji se jati oko kri a, * ne d r i po strani, osobito od posada tvrðava i utvrda: * neka oni svi pohitaju k nama, n a konju i pje ice * u pratnji ena i djece, * jer vojska muslimana veæ stoji na na em tl u. * Zato po urite! Po urite! Prije nego to kod nas poène prebivati nevolja! *' Sto se pak tièe stare Dhat ed-Davahi, ona je sa svojim pratiocima veæ bila otputo

vala iz grada. Njih je bila preobukla u muslimanske trgovce. Takoðer se bila opskr bila sa sto mula, koje su nosile tkanine iz Antiohije, zlatom protkanu svilu, kr aljevski brokat i vi e drugoga. Nadalje si je bila dala od kralja Afriduna napisat i pismo, ovoga sadr aja: 'Ovo su trgovci iz zemlje Sirije, koji su bili na na em podruèju. Zato neka ih ni tko ne prijeæi i ne o teæuje, i neka isto tako ne uzima od njih desetinu, sve dok ne s tignu u svoj zavièaj i ne budu na sigurnome. * Jer zemlja cvate zahvaljujuæi trgovci ma, * a ovo nisu mu evi od ratnièkoga ili razbojnièkog stale a. *' Tada rekne prokleta stara svojim pratiocima: Zbilja, ja æu provesti jednu lukav tinu, koja æe muslimanima donijeti propast. Ovi odgovore: O kraljice, zapovjedaj nam, to hoæe . Mi æemo ti se pokori ti. Ne ushtio Mesija dopustiti, da tvoj pothvat propadne! 431 Devedesetitreæa noæ Tako ona obuèe haljinu od fine, bijele vune, i poène si trljati èelo, sve dok na nj emu nije nastao velik peèat, pa ga namaze nekom vlastoruèno spravljenom ma æu, tako da j oj je èelo jasno svijetlilo. Imala je meðutim ta prokleta stara mr avo tijelo i probad ajuæi pogled. I ona si tijesno omota u eta iznad gle njeva, i poðe dalje, sve dok se nij e pribli ila muslimanskom logoru. Zatim odve e ta u eta, koja su ostavila za sobom dub oke tragove na njezinim listovima. Nato namaze modrice zmajevom krvlju i zapovij edi svojim pratiteljima, da je estoko izbièuju i da je stave u sanduk, i rekne: * Uzvikujte uzvik oèitovanja vjere, * neæe vam od toga nas tati nikakva ozbiljna teta! * Oni meðutim uzviknu: * Kako bismo te mi mogli tuæi, koja si ipak na a gospodarica Dhat ed-Davahi, * mati kralja, koji je preslavan? * Ali ona rekne: * Prijekor i karanje neæe biti upuæivani * onomu, tko se upuæuje na zahod. * Jer nu da * slama zabranu. * Kada me stavite u sanduk, uzmite ga poput nekoga sve nja i natovarite ga na na leða jedne od mazgi. * Zatim prolazite sa svim tim kroz logor musli mana, * bez straha i prijekora u svojim du ama! * Pa ako vas neki od muslimana poku a sprijeèiti, tada mu ostavite ivotinje i njihove terete, i uputite se k njihovu kralju Dau el-Makanu, usrdno zazovite njegovu za titu i recite: 'Mi smo bili u zemlji nevjernika, i oni nam nisu ni ta uzeli, nego su nam napisali jednu putovnicu, kako nas nitko ne bi smio ometati. Kako mo ete sada vi htjeti uzeti na u robu? Ovdje je pismo kralja od Male Azije, koje kazuje, da nas nitko ne smije ometati silom!' Pa ako on upita: ' to ste vi stekli sa svojom robom u zemlji Grka?' tada mu dajte kao odgovor: 'Na je dobitak osloboðenje jednoga pobo nog èovjeka, koji je veæ od prije petnaest godina le ao u stanovitome podzemnom podrumu i dozi vao u pomoæ, a ipak mu nitko nije pomagao. Da, pogani su ga muèili. Ali mi to nismo znali, premda smo dugo vremena boravili u el-Konstantiniji, prodavali svoju robu, i za nju kupovali drugu. Kada smo se zatim pripremili i odluèili za povratak u svoju zemlju, 432 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana provodili smo posljednju noæ u razgovoru o svom putovanju, a kada je osvanuo dan, ugledamo iznenada na zidu naslikan neki lik. I kada smo mu pri li bli e i bolje ga p romotrili, gledaj, kadli se on pokrene i rekne: O vi muslimani, ima li tko meðu va ma, tko bi si volio steæi nagradu Gospodara svjetova? - Kako to? - upitamo mi. A o naj lik odgovori: - Vidite, Allah uzvi eni mi dopu ta, da s vama razgovaram, * kako bi se va e povjerenje uèvrstilo * i kako bi vas va a vjera osna ila. * Ne ostajte vi e u z emlji pogana, * otiðite k vojsci muslimana! * Jer kod njih je maè Premilostivoga, * junak, kojemu sada ne slièe nijedni drugi, * kralj Sarkan, zahvaljujuæi kojemu æe el--

Konstantinija biti osvojena * a narod kr æana biti upropa ten. * Pa kada budete na put u tri dana, naæi æete jednu pustinjsku nastambu, koja je poznata kao pustinjska nast amba od Matruhine, i koja sadr i jednu æeliju. Nju potra ite èista srca i nastojte snago m svoje volje dospjeti u nju. Jer unutra ivi redovnik iz svetoga grada Jeruzalema po imenu 'Abdallah. * Taj je postigao meðu ljudima najvi i stupanj pobo nosti, * i on mo e izvr avati èuda, od kojih izmièe svaka sumnja. * Ali su ga neki redovnici prevaril i i stavili ga u stanoviti podrum, u kome on boravi veæ dugo vremena, zarobljen. * Njegovo je osloboðenje èin, koji donosi radost Gospodaru svjetova, * i njegovo razr je enje najbolje djelo u borbi za vjeru. *' Kada je dakle stara bila takvu stvar dogovorila sa svojim pratiocima, ona rek ne: - Èim vam kralj Sarkan pokloni svoje uho, isprièajte mu: 'Kada smo mi od toga lik a èuli ove rijeèi, saznali smo, da je taj svetac'..." Tada primijeti ehrezad, daje svanulo jutro, i ona prekine prièu koju je bila zap oèela po Kraljevu dopu tenju. 433

Ali kada je poèela

11 devedesetièetvrta noæ i ? ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, daje stara Dhat ed-Davahi - kada se o takvoj stvari sporazumjela sa svojim pratiocima rekla: Èim vam kralj Sarkan pokloni svoje uho, isprièajte mu: 'Kada smo mi od toga lika èu li ove rijeèi, saznali smo, da je taj svetac jedan od najveæih pravednika i od Allah ovih slugu, koji k njemu dolaze èista srca. Tako smo mi dakle putovali odatle tri dana, sve dok se nije pred na im licem pojavila ona pustinjska nastamba. Ondje skr enemo i navratimo se, i provedemo taj dan, tim to smo kupovali i prodavali, onako kako to èine trgovci. * I èim je dan oti ao u smiraje * i noæ sve obuhvatila tamom, * u putimo se k toj æeliji, u kojoj se nalazio podrum, i zaèujemo sveca, nakon to je bio izgovorio par ajeta iz Kur'ana, kako se tu i u ovim stihovima: Vodim du evnu borbu, i moje grudi postaju tijesnima, More je briga do lo ljuljajuæi se i utopilo moje srce. Ako nema nikakva spasenja, onda radije brzo skonèanje. Jer gledaj, smrt je bla a neg o vjeèna bol. 435 Devedesetièctvrta noæ 0 munjo, ako ti uri u zavièaj k njezinom narodu, 1 ako ondje zatim vidi zraku vesele nade Kako ja mogu onamo dospjeti, gdje nas sada ipak ratovi razdvajaju igdje su vrata pomoæi preda mnom zakljuèana? Dopusti da mojim prijateljima stignu pozdrav i rijeèi, Da sam zarobljen u samostan u Grka daleko u daljini.' Pa kada me vi tek donesete u logor muslimana - tako nas tavi stara dalje - i kada ja budem bila meðu njima, tada æete vi takoðer vidjeti, to æu ja poèiniti, kako bih njih obmanula i pobila sve do posljednjeg èovjeka. Kada su meðutim kr æani bili èuli njezine rijeèi, oni joj poljube ruke, istuku je estoko i bolno, kako bi joj se pokorili, i polo e je u sanduk. Jer oni su shvaæali, da je to njihova du nost, da joj iskazuju poslu nost. I konaèno krenu s njome prema logoru m

uslimana. U meðuvremenu su muslimanski ratnici, kada im je Allah poklonio pobjedu nad nep rijateljem, popljaèkali sav novac i svu opremu, koja je bila na laðama, a zatim su s vi sjeli, da jedan s drugim naklapaju. A Dau el-Makan rekne svojemu bratu Sarkan u: - Gledaj, Allah nam je poklonio pobjedu zbog na ega pravednog pona anja i poradi na e sloge. Stoga, o arkane, poko ravaj se u podvrgavanju volji Allaha Svemoguæega i Preslavnoga takoðer nadalje mojoj zapovijedi. Jer ja hoæu ubiti deset kraljeva kao osvetu za svojega oca, i hoæu smaknuti pedesettisuæa Grka i zatim uæi u el-Konstantiniju. Tada Sarkan odgovori: - Moj je ivot tvoja otkupnina od smrti! Ja æu sigurno istrajati u d ihadu, pa makar takoðer morao jo mnogo godina ostati u nji hovoj zemlji. Ali, brate, ja imam u Damasku jednu kæer po imenu 436 Povijest kralju 'Omara ibn m-Nu'mana Kudija-Fakan, i ja je od srca ljubim, * jer ona je èudo ovoga vremena * i bit æe sla vljena nadaleko i na iroko. * Dau el-Makan nato: - Takoðer sam ja napustio svoju enu. Tada je ona bila trudna i njezino je vrijem e bilo blizu. Ali ja ne znam, to mi je Allah kroz nju podario. Obeæaj mi, brate, ak o mi Allah pokloni sina, da æe svoju kæer dati njemu za enu. Obvezi se na to svojom ri jeèju. - Od srca rado - odgovori arkan. I on pridr i svojemu bratu ruku i rekne: Ako ti se rodi sin, ja æu mu dati za enu svoju kæer Kudiju-Fakan. Tomu se Dau el-Makan obraduje i oni jedan drugomu èestitaju na pobjedi nad nepr ijateljem. I takoðer vezir Dandan èestita obojici braæe i rekne: Znajte, o kraljevi, Allah nam je poklonio pobjedu, jer smo mu mi, Svemoguæemu i Preslavnomu, posvetili svoj ivot. Jer mi smo napustili kuæu i ognji te. Moj dakle savjet ide na to, da mi goni mo neprijatelja, da ga pritjeramo u tjesnac i jo jednom potuèemo. Zatim æe nam mo da Allah dopustiti, da ostvarimo svoj cilj, tako da svoje neprijatelje stubokom istrijebimo. Ako vam je to po volji, vi se ukrcajte na laðe i zave ite na more, *dok æemo mi putovati kopnom * i u krvavim turnirima dalje provoditi borbu i okr aj. * * Tako ih je vezir Dandan bez prestanka podbadao na borbu, * i izgovorio ovu pjesnièku rijeè: * Najveæa je sreæa ipak, da sepotuæe neprijatelja, Da ga se progoni na leðima brzoga konja , I glasnik, koji donosi vijest o radosti, I prijatelj, koji dolazi, a da to ne na javi. 437 Devedesetièetvrta noæ I ove rijeèi jednoga drugoga: Ako ostanem na ivotu, uèinit æu rat svojom materom, Koplje svojim bratom, svojim ocem maè, Sa svakim bradatim mu karcem, koji smje kajuæi se pozdravlja smrt, Kao da mu je kroz njegovu smrt ostvarena vlastita elja. I zatim vezir Dandan zakljuèi: * Slava neka je Njemu, koji nam je poslao svoju moænu pomoæ * i usreæio nas plijeno m u srebru i zlatu! * Nato Dau el-Makan izda zapovijed za polazak, i oni krenu ubrzanim mar evima pre ma el-Konstantiniji, sve dok nisu do li * do stanovite ravnice, pune svakojakih li jepih stvari, * divljaèi, koja je u ivala u skakanju, * i gazela, koje su etale pasuæi. * Oni su dakle bili prevalili put velikim pustinjama, i tijekom est dana bili be

z vode. Ali kada su se pribli ili ovoj livadi, * na li su ovdje vodu kako izvire * i voæe kako bujno raste, * i ta je zemlja bila kao raj, * koji je dopu tao da ga se g leda u njegovome najljep em nakitu. * Pijane od rose mladoga vina ljuljale su se g rane. * Ondje je bio takoðer slatki nektar * ujedinjen sa Zefirovim blagim dahom. * Opèarani su bili oko i du a, * kako to pjesnik slavi u pjesmi: * Pogled na nasmijanu livadu. Zar to nije, Kao da je po njoj prostrt nekakav zeleni ogrtaè? Ako to vidi svojim roðenim okom, onda gleda samo Jedno more, u kome se voda ljuljajuæi se oklizuje. 438 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'mana Ako du om pogleda u kro nje njegova drveæa, Tada iznad tvoje glave lebdi sjaj zlatokrug a194. I kako to kazuje jedan drugi: Potok je obraz, zacrvenjen od Sunèeve zrake, Po kome se kreæe od sjene vrba neka tako meka pahulja, Voda je o podno ju debala poput kopèa Od srebra, a cvjetovi su nalik kraljevskoj kruni. * Èim je dau el-Makan ugledao ovu livadu, * koja je svojom dubravom drveæa i svoj im rascvalim cvjetovima i svojim cvrkutavim pticama krijepila srce, * tada on do vikne svojemu bratu Sarkanu i rekne: - Brate, u Damasku nema nièega to bi bilo nalik ovomu mjestu. * Mi æemo tek nakon tri dana poæi dalje, kako bismo se mogli odmoriti i kako bi bojovnici islama zadob ili snage, * tako da im njihova srèanost postane jakom, da zapoènu borbu protiv bije dnih pogana. * Tu se oni zaustave. I dok su ondje logorovali, gledaj, kad li zaèuju glasove iz daljine, pa kada je Dau el-Makan upitao o tome, reknu mu, da se ondje odmarala neka karavana trgovaca iz sirijske zemlje. Mo da ih je napala vojska i oduzela im ne to od robe, koju su nosili iz zemlje nevjernika. A nakon stanovitoga su vremena do li trgovci, i vièuæi su molili kralja za pomoæ. Dau el-Makan meðutim izda zapovijed, d a ih se dovede pred njega. I kada su do li, oni reknu: 194 Zlatokrug je glorijin vijenac, svetokrug. 439 Devedesctièetvrta noæ O kralju, mi smo bili u zemlji nevjernika, i oni nas nisu op ljaèkali. Kako nam mogu na a muslimanska braæa oduzeti na u ro bu, pogotovo kada se nalazimo u njihovoj zemlji? Gledaj, kada smo mi ugledali va e trupe, tada smo po li k njima, a oni su nam oduzeli, to smo imali kod sebe. Tako, sada smo ti isprièali, to nam se dogodilo. Zatim oni izvade pismo od kralja od el-Konstantinije, a arkan ga proèita. Nato o n rekne: Mi æemo narediti, da vam se smjesta vrati ono, to vam je oduzeto. Ali nije pravo od vas, da nosite robu u zemlju nevjernika. Oni odgovore: Visoki gospodaru, gledaj, Allah nas je doveo u njihovu ze mlju, kako bismo ne to stekli, to nitko od boraca za vjeru nije stekao, èak ni vi na svima svojim pohodima. Sada Sarkan upita: Sto ste dakle vi stekli? A oni odgovore: To ti mi mo emo reæi samo nasamo. Jer ako bi ta stvar posta la javnom meðu ljudima, tada bi ona mogla doæi do u iju nekoga nepozvanoga, i zatim bi postala uzrokom na e propasti i propasti svih muslimana, koji putuju u zemlju Grka. Oni su dakle bili sakrili sanduk, u kome se nalazila prokleta Dhat ed-Davahi. Tada ih Dau el-Makan i arkan odvedu na stanovito tajno mjesto, gdje su oni oboji ci objavili sveèevu povijest i plakali, sve dok nisu takoðer dva kralja doveli do pl

aèa..." Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine prièu, koju je bila zapoèela po Kraljevu dopu tenju. 440 Ali kada je poèela 11

devedesetipeta noæ

1 s

ehrezad nastavi ovako: "Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da su kr æani u odjeæi trgovaca kraljevima D au el-Makanu i Sarkanu na stanovitome tajnom mjestu objavili sveèevu povijest i da su plakali, sve dok nisu takoðer njih dvojicu doveli do plaèa. I isprièali su im sve, to ih je bila nauèila stara vje tica. Tada Sarkanovo srce osjeti suæut prema svecu, ob uzme ga sa eljenje prema njemu, i raspali ga revnost za slu bu Allahu Preuzvi enomu. S toga on rekne: Jeste li vi oslobodili toga sveca, ili je on jo u pustinjskoj nas tambi? Oni odgovore: Mi smo ga oslobodili, i ubili smo poglavara samostana iz stra ha za svoj ivot. Zatim smo meðutim u smrtnome strahu otrèali odatle. Ali nam je neki povjerenja dostojan èovjek ispripovijedao, da u tome samostanu le i centa zlata i srebra i dragulja. Zatim oni donesu onaj sanduk i izvade iz njega ovu prokletnicu, a ta je bila u svojoj mr avosti i crnoæi nalik nekoj metlièinoj mahuni. A ona je bila jo uvijek sput ana onim okovima i lancima. Kada su je meðutim ugledali Dau el-Makan i oni koji su stajali uokolo, povjerovali su, da je to Allahov sluga, èist i jedan od najpobo nij ih 441 Devedesetipeta noæ isposnika, pogotovo to je njezino èelo svijetlilo od masti, kojom si je bila namast ila lice. Tada Dau el-Makan i njegov brat gorko zaplaèu. Zatim ustanu i poljube nj ezine ruke i noge i poènu glasno jecati. Ali im ona kimne i rekne im: Okanite se plakanja i poslu ajte moje rijeèi! Pokorni njezinoj zapovijedi oni prestanu plakati, a ona rekne: Znajte, vas dvojica, ja sam bio zadovoljan s onim, to mije uèinio moj Gospod, jer sam znao, da je alost, koja je do la na me ne, bila jedan ispit, na koji me je stavio Svemoguæi i Preslavni. A tko u alosti i isku enju ne poka e strpljenje, taj neka ne ulazi u vrtove bla enih. Ja sam Mu se dakako usrdno molio, da se smijem vratiti u svoju zemlju, ne, jer sam alost, koja me je sna la, osjeæao odveæ bolnom, nego kako bih mogao umrijeti pod kopitima boraca za vje ru, koji nakon svoje smrti u boju ne umiru, nego ulaze u vjeèni ivot. I ona izrekne stihove: Tu je brdo Sinaj. Vatra je bitke upaljena. I ti si Musa195, i sada je to pravo v rijeme. Baci tap, on æe pro drti sve, to su oni stvorili. Ne pla i se! Pred uzetima ljudi, zmijama, si ti neranjiv196. Kada je stara bila izrekla te stihove, suze joj poteku niz lice, a njezino je lice zraèilo pod ma æu poput sjajeæe svjetlosti. I arkan se pred njome podigne, poljubi joj ruku i naredi da joj se donesu jela. Ona meðutim odbije i rekne: Ja sam veæ od prije petnaest godina danju postio. Kako bih onda trebao prekinuti svoj post u vrijeme, * kada me je Gospod u 195 Biblijski Mojsije. 196 U eta su Egipæana postala zmijama, ali ih je pro dro Mojsijev tap, usp. Kur'an 20,68. 442 Povijest kralja 'Omara ibn en-Nu'tnana

svojoj dobrostivosti oslobodio iz ropstva kod nevjernika, * i izbavio me od neèega , to je gore od patnje u paklenoj vatri! * Ja æu prièekati do Sunèeva zalaska. Kada je meðutim do lo vrijeme veèere, tada se Sarkan i Dau el--Makan upute k njoj, donesu joj jelo i reknu: Jedi, o isposnièe! Ali ona rekne: - Ovo nije vrijeme za jelo, to je vrijeme, da se èovjek obrati molitvom I