Prirodni Duhovi i Sile

PR

O R I P

I N D

R I R

H U D

I V O

E I L I S E N OD

Max Heindel

PRIRODNI DUHOVI I PRIRODNE SILE Max Heindel (1865 – 1919)

prevela : K.M.

2

UVOD Ovaj svezak sadrži mistièke tekstove Maxa Heindela o nedovoljno spoznatoj temi PRIRODNIH DUHOVA i PRIRODNIH SILA. To je korelacija mnogih njegovih knjiga, s ljubavlju sakupljenih u novu od strane jednog od njegovih uèenika. Max Heindel poznat je kao jedan od najnaprednijih zapadnjaèkih mistika i u svojim je brojnim knjigama svijetu ponudio pravi rudnik informacija o prirodnim duhovima, malim narodom s kojim je imao toliko zanimljivih iskustava. Autor je odslušao mnogo takvih prièa (koje nažalost nisu zapisane) o njegovim iskustvima s njima, o tome kako oni žive te kako izgledaju. Heindel je mnogo puta naglasio da æe èitavu jednu knjigu posvetiti upravo prirodnim duhovima, no njegov ga je vrlo iscrpljujuæi pionirski rad na drugim podruèjima u tome omeo. Ipak, s vremena na vrijeme davao je poneku informaciju u raznim knjigama, što je sada sakupljeno na jedno mjesto. U pedeset i èetiri godine koliko mu je bilo dozvoljeno koristiti svoj fizièki nosaè dao je svijetu mnogo izuzetno vrijednih knjiga. Èudesna “Rozenkrojcerska kozmokoncepcija” prevedena je na mnoge jezike, a to je samo jedna od mnogih knjiga koje je ostavio svijetu da iz njih uèi i u njima uživa; njegove se astrološke knjige drže najsadržajnijim priruènicima u toj oblasti koji se mogu pronaæi. Jednostavan i jasan naèin prenošenja znanja Heindelov je veliki dar. Augusta Foss Heindel April 15, 1937

3

I ETERI I PRIRODNI ZAKONI Govoriti o eterima kao o aveniji sila nema nikakva znaèenja za prosjeèan um, jer sila je nevidljiva. Ali okultnom istraživaèu sile nisu samo imena – para, elektricitet i slièno. On nalazi da su sile razlièito stupnjevana inteligentna biæa, pod i nadljudska. Ono što mi nazivamo “prirodnim zakonima” velike su inteligencije koje vode elementalna biæa u skladu sa pravilima stvorenim za nastavak njihove evolucije. U srednjem vijeku, dok je mnogo ljudi još bilo obdareno ostacima NEGATIVNE vidovitosti, govorilo se o gnomima i vilenjacima ili vilama koji lutaju planinama i šumama. To su bili ZEMLJANI duhovi. Isto se tako spominjalo i undine ili VODENE vile koje su nastanjivale rijeke i potoke te silfe koje poèivaju u maglicama nad jarcima i pustopoljinama a koje su ZRAÈNI duhovi; ali nije bilo puno rijeèi o salamanderima jer su to VATRENI duhovi i stoga ih nije tako lako opaziti, niti su dostupni veæini ljudi. Stare se narodne predaje sada drže za praznovjerje, ali u biti, èovjek obdaren eterièkim vidom i danas može uoèiti siæušne gnome kako ugraðuju klorofil u lišæe biljaka i kako daju cvijeæu mnoštvo delikatnih nijansi koje nas tako oduševljavaju. Znanstvenici su èesto pokušavali ponuditi adekvatno objašnjenje za fenomen vjetra i oluje i uvijek su znakovito promašili, a neæe niti uspjeti dok budu pokušavali dati mehanièko objašnjenje neèemu što je realno manifestacija života. Kada bi mogli vidjeti vojske silfa kako lete naokolo tada bi ZNALI tko je i što odgovoran za promjenjivost vjetra; kada bi s eterièkog gledišta mogli osmotriti oluju na moru tada bi vidjeli da “rat elemenata” nije puka fraza jer je uskovitlano more tada uistinu bojno polje undina i silfa, a urlikanje oluje bojni pokliè zraènih duhova. Salamandera ima posvuda, nijedna se vatra ne pali bez njihove pomoæi; ali najbrojniji su pod zemljom. Odgovorni su za eksplozije i vulkanske erupcije. Klase biæa koje smo spomenuli još su uvijek podljudske, ali æe s vremenom doseæi stupanj razvoja koji se podudara s ljudskim, iako pod drugaèijim uvjetima od onih pod kojima smo mi evoluirali. Predivne inteligencije koje zovemo prirodnim zakonima sada vode legije spomenutih manje razvijenih entiteta. Kako bismo bolje razumjeli što su sva ova biæa i u kakvu su odnosu s nama, pokušati æemo to ilustrirati: Pretpostavimo da mehanièar izraðuje motor, a za to 4

vrijeme promatra ga pas. On VIDI èovjeka koji radi, i kako od èvrsta željeza, èelika, mjedi i ostalih metala motor polako dobiva oblik. Pas je niže evolutivno biæe i ne shvaæa svrhu mehanike ali VIDI radnika, njegov trud, i motor kao rezultat toga truda. Pretpostavimo sada da pas može vidjeti samo materijale koji polako mijenjaju oblik i postaju motor, ali nije kadar uoèiti radnika i rad koji obavlja. Pas bi tada s obzirom na mehanièara bio u istom položaju u kome smo mi prema velikim inteligencijama koje zovemo prirodni zakoni i njihovim pomoænicima prirodnim duhovima, pošto mi držimo oèitovanja njihova rada za SILU koja pokreæe materiju na razlièite naèine ali uvijek pod nepromijenljivim uvjetima. U eteru možemo isto tako promatrati i anðele, èije je najgušæe tijelo stvoreno od etera, kao što je naše stvoreno od plinova tekuæina i krutina. Ta su biæa jednu stepenicu ispred ljudi, kao što smo mi stupanj napredovali s obzirom na evoluciju životinja. Mi nikad nismo bili životinje poput naše današnje faune, ali u prijašnjoj fazi razvoja naše planete imali smo životinji sliènu konstituciju. Tada su anðeli bili ljudi, iako nikada nisu posjedovali gusto tijelo poput našeg, niti su ikada djelovali u bilo kakvom gušæem svijetu od eterskog. Jednom æe u buduænosti zemlja ponovo postati eterièkom. Tada æe èovjek biti KAO anðeo. Stoga nam Biblija govori da je èovjek bio stvoren MALO NIŽIM od anðela. Kako je eter avenija životnih, stvaralaèkih sila, i kako su anðeli takvi savršeni graditelji etera, lako æemo razumjeti da su najprihvatljiviji kao èuvari reprodukcijske sile u biljaka, životinja i ljudi. Kroz Bibliju ih nalazimo u tom djelovanju: DVA ANÐELA dolaze Abrahamu i najavljuju roðenje Izakovo. OBEÆALI SU dijete èovjeku koji je štovao Boga. Kasnije, ISTI OVI ANÐELI uništavaju Sodomu zbog ZLOUPOTREBE STVARALAÈKE SILE. ANÐELI su prorekli roditeljima Samuela i Samsona roðenje ovih divova mozga i fizièke snage. Elizabeti je došao ANÐEO (ne arhanðeo) Gabrijel, i najavio roðenje Ivanovo; kasnije se pojavio i kod Marije noseæi poruku da je odabrana da rodi Isusa.

5

II AKTIVNOSTI NEBESKOG SVIJETA I PRIRODNE SILE Trebali bismo govoriti o evoluciji, ali da li ikada promišljamo što održava evoluciju, zašto ona ne prestane? Kada bismo o tom razmislili, morali bismo priznati da postoje sile iza vidljivih koje mijenjaju floru i faunu, koje uvjetuju stalne klimatske i topografske promjene; nije li tada sasvim prirodno pitanje što su odnosno tko su te sile ili pokretaèi evolucije? Naravno, svjesni smo da znanstvenici daju izvjesna mehanièka objašnjenja. Zaslužuju priznanje; postigli su mnogo s obzirom da je znanost tek dijete i ima samo pet osjetila i vještih oruða na raspolaganju. Njeni su zakljuci nevjerojatno toèni, ali to ne znaèi da nema uzroka koje još uvijek ne može dokuèiti, ali koji daju mnogo detaljnija objašnjenja od onih koje nudi èista mehanika. Ilustrirat æemo. Dva èovjeka razgovaraju, kad iznenada jedan drugoga obori udarcem šakom. Imamo dogaðaj, èinjenicu koju mehanièki možemo objasniti ovako: “Vidio sam kako jedan napinje mišice ruke, upuæuje udarac drugome i tim ga udarcem obara”. To je bez sumnje istina, ali okultni znanstvenik vidio bi i gnjevnu misao koja je potakla udarac, i dao bi potpunije objašnjenje rekavši da je èovjeka oborila misao; jer stisnuta pesnica bila je samo nevini instrument agresije. Da nije bilo poèetne sile u gnjevnoj misli, pesnica bi ostala nepokretna i do udarca nikada ne bi došlo. Okultna znanost uzroke smješta u PODRUÈJE KONKRETNIH MISLI, i govori kako ih stvaraju ljudski i nadljudski duhovi. Sjetivši se da su kreativni arhetipovi svega što postoji u vidljivom svijetu smješteni u SVIJETU MISLI, koji je kraljevstvo zvuka, spremni smo razumjeti da arhetipske sile stalno djeluju kroz arhetipove koji tada proizvode izvjestan ton; kada se više arhetipova spoji da bi stvorili biljnu vrstu, životinju ili èovjeka, njihovi se tonovi sliju u jedan veliki akord. Taj jedan ton ili akord, ovisno o sluèaju, postaje kljuèni ton stvorene vrste ili oblika, i sve dok odzvanja, oblik ili vrsta opstaje; kada utihne umire oblik ili izumire èitava vrsta. Zbrka zvukova nije glazba kao što ni riijeèi okupljene zajedno zbrda-zdola nisu reèenica. Ali METODIÈAN RITMMIÈAN ZVUK graditelj je svega postojeæeg, kao što Ivan kaže u prvim stihovima svog Evanðelja, “U poèetku biješe RIJEÈ...I bez nje ništa nije bilo stvoreno”; isto tako “Rijeè je postala tijelom”. Uviðamo da zvuk stvara i održava sve oblike, a u drugom se nebu Ego ujedinjuje 6

sa prirodnim silama. S njima radi na arhetipima zemlje i mora, na flori i fauni, kako bi došlo do promjena koje s vremenom mijenjaju izgled i uvjete na zemlji; time si pribavlja novu okolinu, KOJU JE SAM STVORIO, a u kojoj æe moæi požnjeti nova iskustva. U svom je radu usmjeren od velikih Uèitelja koji pripadaju Stvaralaèkim hijerarhijama koje zovemo anðelima, arhanðelima i drugim imenima, a svi su Božji sluge. Oni ga poduèavaju svjesno u božanskoj umjetnosti stvaranja svijeta i njegovih objekata. Uèe ga kako da sebi izgradi OBLIK, dajuæi mu tzv. prirodne duhove kao pomagaèe, i tako èovjek služi kao šegrt kako bi postao Stvaratelj, svaki puta kad ode u Drugo nebo. Tamo izgradi arhetip oblika koji kasnije utjelovi pri novom roðenju. Postoje èetiri etera, nazvana kemijski, životni, svjetlosni i reflektirajuæi eter. Sile djeluju duž pozitivnih i negativnih polova razlièitih etera. Egoi su u Nebeskom svijetu postali dijelom tih sila i tako ljudi koje držimo mrtvima grade naša tijela i nama pomažu da živimo. Isto tako moramo znati da nitko ne može imati bolje gusto tijelo od onoga koje je kadar izgraditi. Ako netko uèini pogrešku u svom radu u nebeskom svijetu, otkriva je kada treba koristiti manjkavo tijelo na Zemlji i time uèi popraviti grešku kod sljedeæe gradnje arhetipa. Svi stanovnici Nebeskog svijeta rade na zemaljskim modelima koji su smješteni u Podruèju konkretnih misli. Oni mijenjaju fizièke osobine zemlje i dovode do postepenih promjena koje joj mijenjaju izgled, tako da pri svakom novom povratku u fizièki život nalaze okolinu koja nudi nova iskustva. Klimu, te FLORU i FAUNU mijenja èovjek pod utjecajem viših biæa. Svijet je toèno ono što smo mi, individualno i zajednièki, sami stvorili; i dalje æe biti. Okultni znanstvenik u svemu što se dogaða vidi uzrok spiritualne prirode koja se oèituje, ne zanemarujuæi niti utjecaj i alarmantno poveæanu uèestalost seizmièkih poremeæaja koje slijedi do materijalistièke misli moderne znanosti. Istina je da èisto fizièki uzroci mogu dovesti do takvih poremeæaja, no je li to posljednja rijeè na temu? Možemo li uvijek dobiti puno objašnjenje jednostavno prateæi što se dogaða na površini? Sigurno da ne! Okultist kaže – da nije bilo materijalizma, ne bi došlo do seizmièkih pokretanja. Èovjekov rad u Nebeskom svijetu nije usmjeren samo na mijenjanje površine zemlje koja æe biti poprište njegove buduæe borbe za savladavanje fizièkog svijeta. On je isto tako aktivan u uèenju izgradnje tijela kojim æe se moæi bolje izraziti. Èovjekova je sudbina da postane stvaralaèka inteligencija i on èitavo vrijeme uèi kao šegrt za majstora. Dok traje njegov nebeski život uèi graditi sve vrste tijela, ukljuèujuæi i 7

ljudsko. Tako vidimo da èovjek uèi GRADITI svoje nosaèe u Nebeskom svijetu, i da ih uèi KORISTITI u Fizièkom. Priroda omoguæava sve faze iskustava na fantastièan naèin i sa tako dubokom mudrošæu da mi, kako uèenjem produbljuemo uvid u njene tajne, sve više shvaæamo vlastitu nevažnost, i sve više štujemo Boga èiji je priroda vidljivi simbol.

8

III KRISTOVA MISIJA I VILINSKI FESTIVAL Svaki put kada se suoèimo sa tajnom prirode koju ne možemo objasniti mi jednostavno dodamo svom rjeèniku jedno novo ime, koje zatim koristimo u uèenom žongliranju prikrivajuæi imenom svoje istinsko nepoznavanje teme. Takav je AMPER koji koristimo za mjerenje jakosti struje, VOLT kojim mjerimo napon struje, OM koji koristimo da pokažemo koliki je otpor vodièa prolasku struje. Ovom u velikoj mjeri vještinom baratanja rijeèima i figurama vrhunski umovi elektrike namjeravaju uvjeriti sebe i ostale da su ovladali tajnom neuhvatljive sile koja ima toliko važan udio u funkcioniranju današnjeg svijeta; ali kada je sve to reèeno, u povjerljivu raspoloženju priznaju da i najsjajniji umovi elektrike znaju o njoj tek nešto malo više od školaraca koji tek zapoèinju eksperimentirati sa svicima i baterijama. Slièno je i u ostalim znanostima: Anatomi ne mogu raspoznati ljudski od pasjeg zametka prilièno dugo, a dok fiziolog uèeno govori o metabolizmu ne može izbjeæi priznanju da laboratorijski testovi kojima pokušava imitirati naš digestivni proces jesu i moraju biti bitno razlièiti od preobrazbi koje se dogaðaju u kemijskom laboratoriju našeg tijela pod djelovanjem hrane koju uzimamo. Ovo nije reèeno da poništi ili umanji predivna dostignuæa znanosti, veæ da naglasi da postoji faktori iza svih oèitovanja prirode – inteligencije razlièitih stupnjeva svijesti, graditelji i razaraèi, koji imaju važnu ulogu u ekonomiji prirode – i dok se te inteligencije ne prepoznaju i njihovo djelovanje ne prouèi nikad neæemo imati pravu ideju o naèinu djelovanja prirodnih sila koje mi zovemo toplina, struja, gravitacija, kemijska reakcija i slièno. Onima koji su razvili spiritualni vid jasno je da takozvani mrtvi neko vrijeme provode u uèenju izgradnje tijela pod vodstvom izvjesnih spiritualnih Hijerarhija. Oni su posrednici u metabolièkim i anabolièkim procesima; oni su neviðeni faktor u asimilaciji, i stoga je doslovna istina da ne bismo mogli živjeti bez važne pomoæi koju nam pružaju oni koje zovemo mrtvima. U odnosu na prirodne sile mi uèeno objašnjavamo kako sunèeva toplina isparava vodu rijeka i oceana uzrokujuæi time njeno uzdizanje u više regije zraka gdje se zgušnjava u oblake koji s vremenom postaju toliko natopljeni vlagom da u obliku kiše padaju na zemlju gdje iznova dospijevaju u rijeke i oceane kako bi ponovo isparavali. To je sasvim jednostavan, krasan samo-obnavljajuæi proces. Ali, je li to sve? Ne postoji li u toj teoriji mnoštva rupa? Znamo da ih ima, iako se ne možemo toliko udaljiti od teme da bismo o njima raspravljali. Nedostaje jedna stvar da to potpuno objasni, toènije, poluinteligentna akcija silfa koji sa površine mora podižu krajnje usitnjene isparavajuæe djeliæe vode pripremljene od strane undina i nose ih uvis koliko 9

god mogu prije no što poène djelomièna kondenzacija i stvore se oblaci. Oni drže te djeliæe vode dok ih snage undina ne prisile da ih puste. Kada mi kažemo da bjesni oluja, vode se bitke na površini mora i u zraku, ponekad i uz pomoæ salamandera koji pale svjetleæe baklje odvojenog vodika i kisika i šalju kroz mraènu tamu svoje užasavajuæe oštre cik-cak zrake praæene glasnom grmljavinom koja odjekuje u èistoj atmosferi; a undine trijumfalno bacaju spašene kapi na zemlju kako bi se ponovo mogle ujediniti sa majèinskim elementom. Mali su gnomi potrebni da grade bilje i cvijeæe. Oni ga bojaju nebrojenim nijansama koje nas toliko oduševljavaju. Oni isto tako režu kristale u svim mineralima i stvaraju neprocjenjive dragulje koje sjaje iz zlatnih dijadema. Bez njih ne bi bilo željeza za našu industriju niti zlata kojim bi se platilo. Oni su svuda i niti pèela nije marljivija od njih. Pèeli se ipak priznaju njene zasluge, dok prirodni duhovi koji imaju toliko važnu ulogu ostaju nepoznati svima osim nekolicini takozvanih “sanjara”. Za vrijeme ljetnog solsticija fizièke su aktivnosti zemlje na vrhuncu ili u zenitu. Stoga se u noæi ljetnog solsticija (oko 21. lipnja) održava festival vila koje su radile da izgrade materijalni svijet, njegovale stoku, hranile žito i pozdravljaju s radošæu i zahvalnošæu vrhunac moæi sile koja je njihovo oruðe u oblikovanju cvijeæa u zapanjujuæe mnoštvo delikatnih oblika prizvanih od strane njihovih arhetipa, i u bojanju istog u nebrojene nijanse koje postaju izvorom umjetnikove radosti i oèaja. U ovoj najveæoj od svih noæi ljetne sezone okupljaju se vile iz moèvara i iz šuma, iz udolina i nizina, na svoju sveèanost. One doista peku i kuhaju svoju eterièku hranu i kasnije plešu u ekstazi zadovoljstva, radosne jer su izvršile svoju zadaæu i svojim radom pridonijele gospodarstvu prirode. Znanstveni je aksiom da priroda ne tolerira ništa što je nekorisno. Paraziti i trutovi su prezreni; organ koji je postao nepotreban atrofira, isto tako i ud ili oko koje se više ne koristi. Priroda ima svoju zadaæu i zahtijeva rad od svih koji misle opravdati svoje postojanje i nastaviti živjeti kao njen dio. Odnosi se to na biljku i planet, na èovjeka i zvijer, pa time i na vile. One moraju obaviti svoj posao; zaposlen su narod, i njihove su aktivnosti rješenje za mnoštvo složenih zagonetki, kao što je veæ objašnjeno. Kasnije, za vrijeme zimskog solsticija u drugom smo ekstremu godišnjeg ciklusa kada su dani kratki a noæi duge; fizièki gledano, tama visi nad Sjevernom Hemisferom; ali val spiritualne svjetlosti i života koji æe biti osnova za rast i razvoj u sljedeæoj godini sada je na svom vrhuncu snage. U Božiænoj noæi za vrijeme zimskog solsticija, kada nebeski znak Èiste Djevice stane u ponoæ nad istoènim horizontom, raða se sunce nove godine da spasi èovjeèanstvo od tame i gladi koja bi nastala tamo gdje bi 10

nestalo njegovog dobrohotnog utjecaja. Tada se rodi Kristov Duh u zemlji i poèinje oploðivati i poticati milione sjemenki koje vile grade i zalijevaju kako bismo mi imali fizièku hranu. Ali, “èovjek ne može živjeti od samoga kruha”. Koliko god bio važan rad vila, on ipak pada u zaborav usporeðen s misijom Krista, koji nam svake godine donosi duševnu hranu potrebnu za napredak na putu, kako bismo mogli doseæi savršenstvo u ljubavi, sa svime što to donosi.

11

IV SNAGE RAZLIÈITIH PERIODA U Mjeseèevoj periodi, dodir zagrijane planete sa hladnim Svemirom stvorio je vlagu, i zapoèela je bitka elemenata u svoj svojoj silovitosti. Ugrijana je vatrena lopta pokušavala ispariti vlagu, protjerati je i stvoriti vakuum u kome se može oèuvati i neometano gorjeti. Ali u prirodi nema i ne može biti uzaludnosti, stoga se pršteæa para kondenzirala na izvjesnoj udaljenosti od vatrene lopte, zbog hladnoæe Svemira ponovo joj bila privuèena, te iznova isparila i bila odbaèena, u neprestanom višegodišnjem kruženju, odbijajuæi se izmeðu odvojenih Hijerarhija Duhova koji stvaraju razlièita Kraljevstva života predstavljena Vatrenom planetom, i Svemirom koji je oèitovanje Homogenog Apsolutnog Duha. Vatreni Duhovi aktivno streme proširenju svijesti, ali Apsolutno ostaje uvijek zaogrnuto nevidljivom odorom Svemira. U “Njemu” su sve snage i moguænosti LATENTNE, i ono teži osujetiti i sprijeèiti svaki pokušaj trošenja latentnih snaga kao dinamièke energije potrebne u evoluciji solarnog sistema. Voda je èimbenik kojim gasi vatre aktivnih duhova. Zona izmeðu zagrijanog centra odvojene Duhovne planete, i toèke u kojoj njena individualna atmosfera susreæe Svemir, ratište je duhova u razlièitim fazama njihova razvoja. Sadašnji anðeli u Mjeseèevoj su periodi bili ljudi, a najviši inicirani te periode je Sveti Duh (Jehova). Kako je èovjeèanstvo kao i pripadnici ostalih kraljevstava života na zemlji pod utjecajem prisutnih elemenata, tako neki vole toplinu, drugi hladnoæu; neki uspijevaju u vlažnom, drugi trebaju suhoæu; isto tako u Mjeseèevoj periodi neki su anðeli stremili vodi, a drugi su je prezirali i voljeli vatru. S kozmièkog gledišta zapažamo da je Solomonov hram Solarni univerzum, a Hiram Abiff, veliki majstor, predstavlja Sunce koje putuje oko dvanaest znakova Zodijaka odreðujuæi tu mistiènu dramu masonskih legendi. Za proljetnog ekvinocija, kada sunce napušta vodeni znak Riba koji je ženstven i podatan i ulazi u agresivni, ratnièki, energièni VATRENI ZNAK OVNA, njegova snaga jaèa. Ono ispunjava univerzum kreativnom vatrom koju odmah preuzimaju nebrojeni bilijuni prirodnih duhova i istog trena u šumi i moèvari grade Hram nadolazeæoj godini. Zbog sila oplodnje primijenjenih na bezbrojno uspavano sjemenje u zemlji ono poèinje klijati i ispunjava zemlju bogatom vegetacijom, dok grupni duhovi sparuju zvijeri i ptice pod svojom paskom kako bi se razvijali i umnožili u dovoljnoj mjeri da fauna zemlje ostane oèuvanom u odgovarajuæoj mjeri. 12

OBJEKTIVNO SPOZNAVANJE kojom prikupljamo znanje o vanjskom svijetu ovisno je o onome što primamo putem medija naših osjetila. To zovemo realnim, u suprotnosti s našim mislima i idejama koje nam dolaze iznutra, kroz unutarnje spoznaje; njihova realnost nije nam toliko stvarna kao realnost knjige na stolu ili nekog drugog vidljivog ili opipljivog objekta u prostoru. Misli se i ideje èine maglovitima i nerealnima, stoga govorimo o “samo misli” ili “tek ideji”. Idejama i mislima današnjice, ipak, prethodila je evolucija; suðeno im je da postanu jednako stvarne, jasne i opipljive kao bilo koji objekt vanjskog svijeta koji sada percipiramo putem svojih fizièkih osjetila. Kada mislimo na stvar ili boju, slika ili boja koju sjeæanje predstavlja našoj unutarnjoj svijesti tek je mutan maglovit prikaz zamišljenog objekta. S dolaskom Jupiterove periode dogodit æe se znaèajne promjene. Tada æe se slike snova Mjeseèeve periode opet pojaviti ali prizvane od strane mislioca, a ne kao puke reprodukcije vanjske stvarnosti. Postojat æe tako kombinacija slika Mjeseèeve periode i misli i ideja svjesno razvijenih za vrijeme Zemljine periode, dakle SAMOSVJESNA VIZUALNA SPOZNAJA. Kada èovjek Jupiterove periode izusti – “crveno”, ili izgovori ime neke stvari, èista i toèna reprodukcija nijanse crvenog koju je imao na umu, ili realna slika objekta na koji je mislio ukazat æe se njegovom unutarnjem viðenju, a bit æe potpuno vidljiva i slušaocu. Neæe biti zabune o tome što je govornik toèno imao na umu. Misli i ideje bit æe potpuno žive i vidljive, stoga æe licemjerstvo i laskanje u potpunosti nestati. Ljude æe se percipirati onakvima kakvi doista jesu; postojat æe u do srži dobri, i potpuno zli ljudi, i jedan od ozbiljnijih problema tog doba biti æe naèin postupanja sa ovim drugima. Manihejci, jedan Red još uvijek više spiritualnosti od Rozenkrojcera, trenutno se bave tim problemom. Ideja o tom predviðenom stanju može se nazrijeti ako ukratko rezimiramo njihove legende. (Svi mistièni redovi imaju simboliène legende o svojim idealima i ciljevima) U Manihejskoj legendi postoje dva kraljevstva, Kraljevstvo vilenjaka svjetla i Kraljevstvo vilenjaka tame. Potonji su napali prve, bili poraženi i moraju biti kažnjeni. Ali, kako su vilenjaci svjetla u potpunosti dobri (kao što su vilenjaci tame potpuno zli) ne mogu nanijeti zlo napadaèima, pa ih stoga MORAJU KAZNITI DOBROM. Tako su dio Kraljevstva vilenjaka svjetla odluèili ujediniti s Kraljevstvom vilenjaka noæi, i time æe zlo biti s vremenom prevladano. Mržnja se neæe predati mržnji ali pred ljubavlju mora položiti oružje. Unutarnje predodžbe iz Mjeseèeve periode na izvjestan su naèin bile izraz 13

èovjekove vanjske okoline. U Jupiterovoj periodi slike æe se raðati iznutra, kao rezultat èovjekova unutarnjeg života. Isto tako èovjek æe posjedovati dodatnu sposobnost, koju je stekao za vrijeme Zemljine periode, da vidi stvari u prostoru izvan njega. U Mjeseèevoj periodi èovjek nije mogao vidjeti konkretnu stvar, nego samo kvalitete njene duše. U Jupiterovoj periodi otvorit æe mu se oboje, tako da æe moæi u potpunosti vidjeti i razumjeti svoju okolinu. U kasnijoj æe fazi ove periode ta sposobnost biti još snažnije razvijena. Èovjekova moæ da stvori potpuno jasne mentalne koncepcije boja objekata ili tonova omoguæit æe mu da uspostavi kontakt i utjeèe na nadèulna biæa raznih redova i osigura njihovu poslušnost, upošljavajuæi njihove snage onako kako mu odgovara. Neæe biti kadar samostalno realizirati svoje zamisli, stoga æe biti ovisan o pomoæi ovih nadfizièkih biæa koja æe mu služiti. Krajem Venerine periode èovjek æe moæi sam udahnuti život svojim idejama i realizirati ih u prostoru. Tada æe posjedovati objektivnu samosvjesnu stvaralaèku svijest.

14

V DUH ZEMLJE Veæina od nas hodajuæi zemljom zapaža samo naizgled mrtvu masu, ali jedna od prvih èinjenica koju spoznajemo Inicijacijom jest živa realnost Duha Zemlje. Kao što je površina tijela mrtva u usporedbi s organima unutra, tako i tvrdi vanjski zemljin omotaè, pokriven korom, ne odaje prekrasnu unutarnju aktivnost. Iduæi putem Inicijacije otkriva nam se devet slojeva, a u centru slojevite kugle susreæemo Duha Zemlje licem u lice. Doslovna je istina da se on muèi i uzdiše u zemlji za dobrobit svih, radeæi i tjeskobno oèekujuæi naše oèitovanje kao Sinova Božjih; kako bi, kao tražiteljska duša koja teži da se oslobodi i riješi gustog tijela i Duh Zemlje takoðer ostavio tijelo u kome je sada zatoèen zbog nas. Naravno, Duha Zemlje ne treba zamišljati kao nekog velikog èovjeka ili biæe oblika drugaèijeg od zemlje same. Isusovo životno tijelo, u kome je bio smješten Kristov Duh prije no što je ušao u zemlju, imalo je uobièajeni ljudski oblik.; ono je oèuvano i pokazuje se kandidatu na odreðenoj toèci njegova napredovanja. Jednog æe dana u dalekoj buduænosti ponovo ugostiti Kristov dobrohotni Duh na povratku iz centra zemlje; mi æemo tada postati eterièkima, a kad On bude spreman da se uzdigne u više sfere prepustit æe nas uèenju o Ocu, èija æe religija tada biti viša od kršæanske. Mit o Faustu predstavlja zanimljiv susret glavnog lika, koji je tražitelj, sa razlièitim klasama duhova. Faustov izvorno dobar duh teži višim redovima; æuti se vezanim za benevolentni Duh Zemlje, i gorko žali što ga ne može zadržati i uèiti od njega. Suoèivši se sa Duhom Negacije, koji je i suviše spreman da ga poduèi i da mu služi, osjeæa se u izvjesnom smislu i gospodarom situacije; Duh Negacije ne može otiæi pošto ne smije prijeæi preko simbola pentagrama u smjeru u kojem je nacrtan na podu. Ali i nemoguænost da zadrži Duh Zemlje i primi od njega uèenja, i njegova vlast nad Duhom Negacije rezultat su èinjenice da je s njima došao u dodir zbog SLUÈAJA a ne s zbog snage svoje iznutra razvijene duše. Kada je Parsifal, junak još jednog velikog mita o duši, prvi puta posjetio Gralski dvorac, pitali su ga kako je došao do njega, a on je odgovorio: “Ne znam”. Jednostavno se tako DOGODILO da je ušao na posveæeno mjesto, kao što duša ponekad ugleda odsjaj nebeskog kraljevstva u nekoj viziji; ali nije mogao ostati na Montsalvatu. Morao se vratiti u svijet i nauèiti svoje lekcije. Mnogo godina kasnije, vratio se u Gralski dvorac izmoren i izmuèen potragom, i pitanje koje mu je postavljeno bilo je isto: “Kako si došao ovamo?” ali odgovor je sada bio drugaèiji: “Došao sam kroz traženje i patnju.” 15

To je najvažnija toèka koje odreðuju razliku izmeðu osoba koje su sluèajno naišle na duhove iz nadfizièkog kraljevstva ili naletjele na objašnjenje zakona prirode, i onih koji upornom potragom i posebno ŽIVOTOM KOJI VODE teže k svjesnoj Inicijaciji u tajne prirode. Prvi ne znaju kako inteligentno koristiti ovu snagu i samim su time bespomoæni. Drugi su uvijek gospodari sila kojima vladaju, a prvi razonoda za svakoga tko ih želi iskoristiti.

16

VI DVA PITANJA I ODGOVORI Pitanje: “Nije li priroda odgovorna za èeste nepravilnosti kako u biljnoj i životinjskoj, tako i u ljudskom vrsti; i može li stoga postojati savršeno potpuna i zdrava inteligencija snažne volje u bolesnu ili ošteæenu tijelu?” Kao odgovor pitamo: Na što mislimo kad kažemo “priroda”? Bacon kaže da se priroda i Bog razlikuju koliko i otisak i peèat. Priroda je vidljiv Božji simbol, a danas smo suviše navikli o njoj razmišljati u materijalistièkom smislu. Iza svakog prirodnog oèitovanja postoje sile, NE SLIJEPE SILE VEÆ INTELIGENCIJE koje potièu djelovanje. Ono o èemu govorimo kao o elektricitetu, magnetizmu, ekspanziji pare i tako dalje sile su koje djeluju neviðeno od nas kada su zadovoljeni izvjesni uvjeti. Prirodni duhovi grade biljke, formiraju kristale u stijenama, i s brojnim ostalim hijerarhijama rade oko nas neviðeni, ali vrlo zaposleni u onome što mi zovemo priroda. Sve su to biæa u razvoju, kao i mi, i sama èinjenica da se razvijaju dokazuje da su nesavršena i stoga kadra èiniti greške koje logièno rezultiraju nepravilnostima; stoga kao odgovor na pitanje možemo reæi da su nevidljive inteligencije koje èine ono što zovemo priroda odgovorne za uèestale nepravilnosti kao i mi. Na drugi dio pitanja, može li postojati potpuna i zdrava inteligencija sa snažnom voljom u bolesnom ili ošteæenom tijelu kažemo – da, bez sumnje može, ali kako izražavanje te inteligencije ovisi o efikasnosti njenog instrumenta, ona može biti ometana fizièkim deformitetom; po istom principu po kome je bez obzira na radnikovu spretnost pri korištenju alatom njegova uèinkovitost u radu u velikoj mjeri ovisna o stanju tog alata. Slijedeæe je zanimljivo pitanje vrijedno pažnje: “Reèeno je u kozmo-koncepciji da je sposobnost percipiranja prostora povezana sa finom prilagodbom tri polukružna kanala u uhu, koji ukazuju na tri prostorne dimenzije. Logièko razmišljanje i matematièke sposobnosti proporcionalne su preciznosti njihove podešenosti. “Èini se da se opažanje èetvrte dimenzije razvilo meðu matematièarima vrlo visokog stupnja. Kažite me postoji li nekakva moguænost za prilagodbu ovih kanala, odnosno kakav to proces vodi do osvješæivanja èetvrte dimenzije?” “Èini se isto tako da i prirodni duhovi i elementali posjeduju èetverodimenzionalnu svijest, koja je svijest višeg stupnja nego ona koju mi sada posjedujemo i vjerojatno viša od svijesti pèele ili Elbeferdovih konja. Koja tu karika nedostaje? Što 17

èini èovjeka ili èovjeèanstvo superiornim nad ovim biæima, i kako su podešeni ovi isti polukružni kanali u sluèaju ovih nadarenih konja?” Za veæinu èovjeèanstva brojevi su nevjerojatno suhi. Oni su ne samo nezanimljivi, nego èak užasno dosadni, jer navikli smo živjeti meðu ljudima i prijateljima, u sredini u kojoj izražavamo svoje želje, osjete i emocije. Što su ovi uzburkaniji, život nam je zanimljiviji, i obrnuto, stvari koje ne uzrokuju vrtloženje emocija držimo zamornima i neinteresantnima. Stoga se veæina ne hvata matematike ili bilo èega što izoštrava um ako to u isto vrijeme ne uzbuðuje osjeæaje. Mi znamo da Bog geometrizira, da su svi prirodni procesi zasnovani na sistematskoj kalkulaciji koja potvrðuje veliki Majstorski Um. Kada je Bog kao veliki Arhitekt univerzuma izgradio èitav svijet po matematièkoj liniji, tada je jasno da matematièar svjesno ili nesvjesno djeluje u smjeru u kome æe se eventualno naæi licem u lice s Bogom, i to samo po sebi govori u prilog proširenja svijesti. Kada razmotrimo èinjenicu da je svaki od tri polukružna kanala u biti super-osjetljivi duhovni nivo ugoðen da pokaže našoj svijesti kretanje našeg tijela kroz širinu i dužinu, visinu ili dubinu prostora, lako je razumjeti da je pravilna prilagodba tih kanala nužna za percipiranje prostora. Ako su toèno podešeni, tada je percipiranje prostora savršeno; i ako èovjek poène studirati matematiku, njegove æe se teorije složiti s onim što vidi u svijetu kao realne èinjenice. To u nekim jakim umovima potièe pravu ljubav za brojeve koja odmara um umjesto da ga zamara, što može probuditi u njima latentne spiritualne moguænosti; ali ne kroz tri polukanala jer to su koštane strukture i ne mogu se promijeniti tokom života. Ipak, nema sumnje da æe èovjek s ukusom za glazbu ili matematiku kasnije izmeðu smrti i novog roðenja u drugom nebu izgraditi ove kanale puno preciznije. Glede svijesti ELEMENTALA ILI PRIRODNIH DUHOVA, posve je toèno pretpostaviti da oni posjeduju ono što nazivamo èetverodimenzionalnom sviješæu, jer kao dodatak visini, širini i dubini koje oznaèavaju dimenzije prostora fizièkog svijeta u eterima je prisutno i nešto što možemo zvati “potpunost”. Eterskim se vidom može pogledati unutar planine, a ako se posjeduje etersko tijelo kakvo posjeduju prirodni duhovi može se njime prolaziti kroz najtvrði granit. Bilo bi to jednako lako kao proæi kroz zrak; èak i lakše, jer nas vjetar može usporiti. Ali i meðu prirodnim duhovima postoje razlièiti entiteti, i shodno tome, razlike u svijesti. Tijela gnoma izgraðena su prvenstveno od kemijskog etera pa su oni od zemlje, zemaljski; stoga ne lete kao npr. silfi. Mogu izgorjeti u vatri, a stare na naèin koji nije mnogo razlièit od onoga kako stare ljudi.

18

Undine koje žive u vodi i zraèni silfi takoðe su smrtni, ali kako su im tijela složena od životnog i svjetlosnog etera dugovjeèniji su; gnomi ne žive duže od nekoliko stotina godina, ali za undine i silfe govori se da žive tisuæama, a za salamandere èija su tijela u najveæoj mjeri izgraðena od èetvrtog etera drži se da žive mnogo tisuæa godina. SVIJEST, koja gradi i daje dušu ovim tijelima s druge strane pripada brojnim božanskim hijerarhijama koje na taj naèin stièu dodatna iskustva; a OBLICI koji su izgraðeni od materije i slijedom toga obdareni dušom stekli su stupanj samosvijesti – kroz dugo egzistiranje imaju osjeæaj svoje vlastite prijelazne egzistencije i upravo zahvaljujuæi njihovoj pobuni protiv tog stanja vodi se rat elemenata, posebice vatre zraka i vode. Umišljajuæi da ih se drži u zatoèeništvu traže osloboðenje putem sile, i kako nemaju razuma koji bi ih vodio, navaljuju ubilaèki destruktivno što s vremena na vrijeme izaziva velike katastrofe. Svijest gnoma suviše je zamuæena da preuzme inicijativu, ali èesto postaju suuèesnici ostalih prirodnih duhova otvarajuæi puteve koji pogoduju eksplozijama u stijenama. Bilo kako bilo, ovo uopæe nema veze sa Elberfeldovim konjima ili srodnim neobiènim životinjama. Oni su štiæenici pojedinih grupnih duhova i ovo je vjerojatno posljednji put da traže utjelovljenje u životinjskom tijelu. Kada se to dogodi, takvi se duhovi protjeruju u Kaos gdje za trajanja Kozmièke noæi èekaju svoju manje nadarenu braæu dok ne doðe vrijeme da zapoène njihova evolucija kao ljudi u Periodi Jupitera.

19

VII GRAÐA ZEMLJE I VULKANSKE ERUPCIJE Èak se i meðu okultnim znanstvenicima drži jednim od najveæih problema istražiti misteriozni sastav zemlje. Svaki okultni znanstvenik zna koliko je mnogo lakše u potpunosti i precizno istražiti Svijet požude i Podruèje konkretnih misli i donijeti rezultate natrag u Fizièki svijet, nego li u potpunosti istražiti tajne našeg fizièkog planeta, jer da bi se to uèinilo kako treba mora se proæi devet manjih misterija i prvu od Velikih Inicijacija. Moderni znanstvenici o ovome znaju vrlo malo. Glede seizmièkih fenomena skloni su vrlo èesto mijenjati svoja stajališta, jer neprestance otkrivaju razloge zbog kojih prijašnje teorije više nisu održive. Oni su sa uobièajenom brižljivom znanstvenièkom skrbi ispitali samu vanjsku zemljinu ljusku, ali ne do stvarno bitne dubine. Vulkanske erupcije pokušavaju objasniti kao i sve ostalo, na èisto mehanièki naèin, predstavljajuæi centar zemlje kao vatrenu peæ i zakljuèujuæi da su erupcije izazvane sluèajnim prodorom vode u unutrašnjost i drugim sliènim dogaðanjima. U izvjesnom smislu te su teorije osnovane, ali je i ovdje kao i drugdje zanemareno djelovanje spiritualnih uzroka koji su za okultnog istraživaèa istiniti. Njemu je svijet daleko od toga da bude “mrtav”. Upravo suprotno, svaki je njegov kutak i pukotina pod djelovanjem duha, koji je èimbenik koji uzrokuje promjene u i na planeti. Razne vrste kremena, metali, raspored razlièitih slojeva koji èine zemlju, sve je to od mnogo veæe važnosti no što je materijalistièka znanost uspjela dokuèiti. Okultnom je znanstveniku naèin na koji su ovi materijali složeni pun znaèenja. Izuèenom vidovnjaku iniciranom u raznim stupnjevima misterija zemlja izgleda slojevitom, sliènom luku, sa slojevima koji prekrivaju jedan drugog. Postoji devet takvih slojeva i središnja jezgra, što u svemu èini deset. Ti se slojevi iniciranom otkrivaju postepeno kako napreduje; sloj mu se po sloj otkriva pri svakoj inicijaciji u novi misterij, tako da je na koncu devet manjih inicijacija gospodar svih slojeva, ali još nema pristup tajnama jezgre. U nekadašnjem žargonu tih je devet stepenica zvano “Manjim misterijima”. Oni svjesno vode neofita kroz sve što se tièe njegove prošle evolucije, kroz aktivnosti nevoljnog postojanja, tako da postaje kadar razumjeti naèin i znaèenje rada koji je tada nesvjesno obavljao. Pokazano mu je kako je sadašnja deveterostruka konstitucija (trostruko tijelo, trostruka duša i trostruki duh) nastala; kako su velike kreativne Hijerarhije radile na djevièanskom duhu, budeæi u njemu Ego, pomažuæi mu da 20

stvori tijelo; i takoðer rad koji je sam obavio, izluèivanje onoliko duše koliko je sada ima iz trostrukog tijela. Kroz devet stepenica manjih misterija, devet slojeva, iniciranog se vodi korak po korak. Kada je inicirani prošao devet manjih inicijacija, dobivajuæi time slobodan ulaz za sve slojeve zemlje, još treba izboriti ulaz u jezgru. To mu se otvara prvom od èetiri Velike inicijacije, kojom uèi spoznati tajne uma, dijela njegova biæa nastalog na zemlji. Kada je spreman za prvu Veliku inicijaciju um mu je razvijen do stupnja koji je predestiniran za postizanje kod svih ljudi na kraju Zemljine periode. U toj inicijaciji dobiva kljuè za slijedeæi stupanj, i sav rad koji bude obavljao nakon toga bit æe onakav kakav æe ljudi opæenito obavljati u Jupiterovoj periodi, što sada za nas nije bitno. Dijagram 18 (vidi sliku u prilogu) dat æe nam ideju o izgledu zemljinih slojeva; središnja je jezgra ispuštena kako bi se jasnije pokazalo formiranje strujanja u devetom sloju U dijagramu su slojevi predstavljeni kao da su svi jednake debljine, iako su u stvarnosti neki mnogo tanji od ostalih. Poèinjuæi izvana, pojavljuju se kako slijedi: 1. Mineralna Zemlja – to je kamenita ljuska zemlje kojom se bavi geologija u onoj mjeri u kojoj je kadra u nju prodrijeti. 2. Fluidni sloj – materija ovog sloja mnogo je fluidnija od vanjskog omotaèa, ali nije vodena, prije je sastava slièna gustoj pasti. Širi se, poput vrlo eksplozivnog plina, i na mjestu je drži jedino ogroman tlak vanjske ljuske. Kada bi se on uklonio, èitav bi fluidni sloj nestao u svemiru uz nevjerojatnu eksploziju. Ovaj sloj korespondira sa kemijskom i eterskom regijom fizièkog svijeta. 3. Maglièasti sloj – u prvom i drugom sloju nema svjesnog života, ali u ovom sloju uvijek pulsira i teèe život kao i u Svijetu požude koji okružuje zemlju i prodire u nju. 4. Vodeni sloj – u ovom sloju postoje zaèeci svega što egzistira na površini zemlje. Ovdje su arhetipske sile koje stoje iza grupnih duhova; isto tako i arhetipi mineralnih sila, jer je to direktno fizièko oèitovanje Podruèja konkretnih misli. 5. Izvorni sloj – materijalistièki su se znanstvenici zapetljali u svojim naporima da otkriju porijeklo života, kako su prva živa biæa proizašla iz prijašnje mrtve materije. U stvarnosti, prema okultnom objašnjenju evolucije, pitanje bi trebalo biti odakle potjeèe “mrtva” tvar. ŽIVOT JE POSTOJAO PRIJE MRTVIH OBLIKA. Gradio je tijela od finih maglièastih supstancija mnogo prije nego li se zgusnuo u tvrdu zemljinu 21

koru. SAMO ONDA KAD ŽIVOT NAPUSTI OBLIK ON MOŽE KRISTALIZIRATI I POSTATI TVRD I MRTAV. Ugljen je kristalizirano tijelo biljke; koralji su kristalizacija životinjskih oblika. Život napušta OBLIK i OBLIK umire; život nikada ne ulazi u oblik kako bi ga oživio; kad stoga život napusti neki oblik ovaj umre, i tako nastaje “mrtva” tvar. U ovom petom sloju postoji primordijalna osnova života od koje je potekao impuls koji je izgradio sve na zemlji. On se podudara sa Podruèjem apstraktnih misli. 6. Vatreni sloj – koliko to god èudno moglo zvuèati, ovaj je sloj u vlasti osjeæaja. Zadovoljstvo i bol, simpatija i antipatija ovdje djeluju na zemlju. Obièno se pretpostavlja da zemlja ni pod kojim uvjetima ne može osjeæati. Okultni znanstvenik, ipak, dok promatra žetvu zrelog žita i sakupljanje plodova sa drveæa ujesen, ili branje cvijeæa, zna koliko zadovoljstva sama zemlja pri tome osjeæa. To je ugoda slièna onoj koju osjeti krava kada joj njeno mladunèe napeta vimena oslobodi mlijeka. Zemlja osjeæa zadovoljstvo što je proizvela hranu za svoju brojnu djecu, a to je zadovoljstvo najveæe u vrijeme žetve. S druge strane, kada je bilje išèupano skupa sa korijenjem, okultist zna da zemlja osjeti bolni ubod. Stoga on ne jede povræe koje raste ispod zemlje. U prvom je redu ono puno zemaljske snage i manjka mu snaga sunca, a dodatno je otrovano jer se izvlaèi s korijenom. Kao jedinu iznimku od ovog pravila on povremeno uzima krumpir, koji je izvorno rastao na površini zemlje, i tek se odnedavna uzgaja ispod. Okultisti se trude svoja tijela održavati plodovima koji rastu na suncu jer oni sadrže više uzvišene sunèeve snage i nisu zemlji uzrokovali bol. Moglo bi se pretpostaviti da je kopanje rudnika veoma bolno za zemlju, ali sasvim suprotno – svako rastvaranje tvrde kore uzrokuje osjeæaj olakšanja. Otvrdnjivanje s druge strane stvara osjeæaj boli. Kada bujica s planina ispire zemlju i nosi je u dolinu, zemlja se osjeæa osloboðenom; ali kada rastvorena materija ponovo biva zgusnuta, recimo u sprud na obali velike rijeke, slijedi osjeæaj neugode. Kako u percipiranju kod životinja i èovjeka sudjeluje njihovo odvojeno životno tijelo, tako zemlja posebno aktivno osjeæa u šestom sloju, koji korespondira sa Svijetom životnog duha. Kako bismo razumjeli zadovoljstvo koje sjeæa kada se pri rudarenju razbija tvrdo stijenje, i bol kada se njeni dijelovi opet zgušnjavaju, moramo se sjetiti da je zemlja gusto tijelo Velikog Duha, a morala je kristalizirati u ovo sadašnje stanje kako bi nama pružila okolinu u kojoj možemo živjeti i skupljati iskustva. 22

Kako evolucija napreduje, i èovjek uèi lekcije povezane sa svrhom njegova oèitovanja, zemlja æe postajati mekšom a njen duh sve slobodnijim. Na to je mislio Pavao kada je govorio kako stenje i muèi se sve što je stvoreno dok èeka dan osloboðenja. 7. Refraktirajuæi sloj – ovaj sloj zemlje podudara se sa Svijetom Božanskog Duha. U okultnoj znanosti postoji “Sedam neizrecivih tajni”. Za one koji s njima nisu upoznati, ili nemaju niti najmanju ideju o njihovu znaèenju osobine ovog sloja moraju biti posebno apstraktne i groteskne. U njemu sve sile koje mi poznajemo pod imenom “Prirodni zakoni”egzistiraju kao moralne, ili prije, nemoralne sile. U poèecima svjesnog razvoja èovjeka bile su mnogo gore nego što su danas, no èini se da kako èovjeèanstvo moralno napreduje tako se u skladu s njime mijenjaju i one; isto tako svako opadanje morala ima tendenciju da raspusti ove sile tako da uzrokuju nered na zemlji, dok ih ljudsko stremljenje višim idealima èini manje neprijateljskim prema èovjeku. Sile ovog sloja su u svako doba toèan odraz moralnog stanja èovjeèanstva. S okultnog stanovišta, “Božja ruka” koja udara na Sodomu ili Gomoru nije glupavo praznovjerje, jer je potpuno jasno da postoji individualna odgovornost prema karmièkom zakonu koji svakom pojedincu donosi rezultate njegovih djelovanja, bila ona dobra ili loša; isto tako postoji i grupna i nacionalna odgovornost, koja grupi ili naciji donosi posljedice njihovih zajednièkih djelovanja. Prirodne sile djeluju kao èimbenici takve zaslužene pravde uzrokujuæi poplave, potrese, ili pak stvarajuæi nalazišta nafte ili ugljena za odreðene grupe, veæ prema njihovim zaslugama. 8. Atomski sloj – ovo su ime Rozenkrojceri dali osmom sloju zemlje koji je oèitovanje Svijeta Djevièanskih Duhova. Èini se da ima sposobnost umnožavanja stvari koje u njemu egzistiraju; ipak, to primjenjuje samo na one koje su krajnje formirane. Neobraðen komad drveta ili nebrušen kamen nemaju tu mjesta; ali na sve što je oblikovano ili ima život i oblik (kao što su cvijet ili slika) ovaj sloj djeluje umnožavajuæe u jednoj nevjerojatnoj mjeri. 9. Materijalno oèitovanje Zemljinog Duha – ovdje nalazimo struje koje su usko povezane sa mozgom, srcem i spolnim organima ljudske rase. Sloj korespondira sa Božjim svijetom. 10. Središte Biæa Zemaljskog Duha – ništa se više za sada o ovome ne može reæi osim da je tu sjeme svega što jest u i na zemlji, i korespondira sa Apsolutnim.

23