Demokratija pojmovi

September 15, 2017 | Author: Damjan Jugovic | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Pojmovi iz demokratije....

Description

Anarhija – Nedostatak formalno pravnog reda, takođe i društveni kontekst u kojem legitimni politički autoritet ne postoji. Nepriznavanje autoriteta, bezvlašće, negiranje potrebe za politikom i državom od strane grupa i pojedinaca. Anarhizam – doktrina i pokret unutar socijalističke teorije i socijalističkog pokreta koji drži da je anarhija ideal pravednog društva, zalaganje za društvo bez države i privatnog vlasništva. Aneks – dodatni članovi kojima se regulišu neka posebna pitanja. Aristokratija – Pojam aristokratije uvodi Platon u «Državi», a pobliže ga određuje Aristotel kao poredak u kojemu je vlast sastavljena od najboljih. Autokratija – sistem diktatorske vlasti, gdje jedna osoba posjeduje neograničenu i apsolutnu moć nad drugima. Autonomija – samostalnost, pravo određenog teritorija, socijalne, etničke grupacije na samoorganizovanje i samoupravljanje kao i donošenje vlastitih pravnih propisa. Autoritativni politički sistem – politički sistem u kojem pojedinac ili mala grupa uživa političku moć bez istitucionalizovanih i efektivnih ograničenja i bez načina da se provjeri odobravanje javnosti. Autoritet – pravo da se kontrolišu ili usmjeravaju akcije drugih, legitimizirani zakonom, moralnošću, običajem ili pristankom. Politički autoritet je legitimizirana moć koja ljudima na vlasti i institucijama daje pravo da se služe njom. Biračko tijelo – svi građani jedne zemlje koji imaju opće pravo glasa stečeno rođenjem, vremenom življenja u nekoj zemlji, godinama života. Boljševizam – prvobitno struja u rusko radničkom pokretu, potom frakcija, pa samostalna politička stranka. Poslije I svjetskog rata razvija se u uticajnu radničku ideologiju i pokret. 1917 uspostavlja se kao državni poredak. Ideologijsku osnovu boljševizma čini lenjinizam koji odbacuje dotad vladajući teorijski revizionizam i politički reformizam u socijalističkom pokretu. Buržoazija – srednja klasa između radničke klase i aristokratije. Carizam (Sultanizam) – sultanizam je vlast bez racionalnih i pravnih ograničenja. Nema vladavine prava. Poslušnost vođama počiva na strahu i ngradama za poslušnost. Niko nije imun od uticaja sultanove despotske vlasti. Manipulacija masama je vidna najčešće putem ceremonija, slavljenjem i veličanjem lidera. Cenzura – akt revizije informacija i odstranjivanja materijala koji je upitan ili neprikladan. Civilni život – društveni poslovi koji se odnose na građanina. Civilno društvo – autonomni samoorganizovani dio liberalnog društva koji je izvan formalnih političkih i pravnih institucija , u koje država, osim provođenja općih zakona nema pravo da se miješa. Deklaracija – akt kojim se objavljuje politički program ili načelno mišljenjeo važnim političkim i drugim pitanjima. Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – usvojena 26 avgusta 1789. u Parizu. Delegiranje – kondicionalno prebacivanje moći drugoj osobi ili osobama u režimima sa predstavničkim institucijama. Demokratija – sistem vlasti u kojem konačna politička moć ili suverenitet pripada narodu bilo direktno ili putem izabranih predstavnika. Demokratija i demokratičnost – politički režim jedne države je demokratski kad se odluke koje se tiču cijeloga društva donose u institucijama koje su izabrane pravednim, poštenim i redovnim izborima između konkurentskih kandidata i političkih partija i to na osnovu općeg prava glasa. Demokratski izborni sistem – izbori su najznačajniji izraz narodnog suvereniteta. Oni su neophodan uslov demokratskog uspostavljanja najvažnijih organa državne vlasti – predstavničkog tijela (parlamenta, skupštine) kao nosioca zakonodavne vlasti i šefa države kao najvišeg nosioca izvršne vlasti. Izborima se utemeljuje legitimitet ovih najvažnijih organa državne vlasti, a preko njih izvršne i sudske vlasti. Ustavom i zakonom se uređuje izborni postupak po kome građani svojim izabranicima povjeravaju ostvarivanje državne vlasti. Demokratski socijalizam – pored ustanovljavanja općeg, jednakog i tajnog prava glasa prvobitno zagovara ukidanje kapitalističkog privatnog vlasništva.

1

Demos i većinsko pravilo – pravilo većine je jedan od načina formiranja kolektivne volje. Ono može biti demokratsko samo pod pretpostavkom da važi opće pravilo glasa, te da se odluka donosi u situacijama gdje postoji mogućnost sagledavanja alternativa. Etimološki demokratija znači narodna vlast. Za Aristotela demos je označavao siromašnog i odnosi se na građansko tijelo, na mnoge, na većinu, na gomilu. Demos je u rimskom republikanskom konceptu postao populus. Postoji šest mogućih interpretacija pojma narod: u značenju svi, većina, niže klase, organska i nedjeljiva cjelina, apsolutni većinski princip i umjereni većinski princip. Desnica (politička) – je definisana svojim političkim ciljem: sačuvati postojeći poredak. Postoje dva stava: jedan je da se održi postojeći poredak on se mora braniti u cjelini i odbijaju se sve promjene, a drugi je da se naprave manji ustupci radi očuvanja onoga što se može spasiti. Prvi stav je stav ultrakonzervativaca i fašista (ekstremna desnica), a drugi stav je karakterističan za umjerene konzervativce (umjerena desnica). Diktatura – vlast pod vodstvom apsolutne moći pojedinca ili male grupe ljudi. Društvena organizacija – grupa ljudi koji se udružuju slobodno i dobrovoljno u nevladino udruženje da bi postigli zajedničke interese. Društveni pokret – kolektivna, javna, dobrovoljna, masovna, manje ili više spontana akcija ljudi koja izrasta iz nezadovoljenih potreba, izražava određene sukobe interesa, pokreće rješavanje značajnih društvenih pitanja i stremi manjim ili većim društvenim promjenama. natječu za vlast. Društveni sukob – konflikti ne moraju uvjek imati loš ishod, nego je moguće da poboljšaju kvalitet saradnje među ljudima. Mogu biti funkcionalni i disfunkcionalni. Funkcionalni su oni koji poboljšavaju kvalitet odluka, stimulišu kreativnost i inovaciju. Disfunkcionalni proizvode destruktivne posljedice. Među nejnepoželjnije posljedice spadaju komunikacijske blokade. Društveni ugovor – ideja Tomasa Hobsa da je to jedini način za izlaz iz stalnog ratnog stanja. Naime svako želi mir, ali pošto niko nije siguran u namjere druge osobe najsigurnije je jedni druge smatrati neprijateljima. Sklapanje društvenog ugovora koji nikad stvarno nije potpisan o podređenosti svemoćnoj državi. Država – zajednica onih koji vladaju i onih kojima se vlada, uređena na osnovu pravila koje prihvataju svi članovi. Država i pravo – može se reći da se sa državom pojavljuje i pravo. Ono je nastalo iz običaja i pravila ponašanja ljudi u društvu. Pravo i država su proizvod društva i nerazdvojni su od ukupnih uslova koji se odvijaju u njemu. Državljanstvo – status bivanja članom ili građaninom organiziranog političkog tijela. Dvostranački sistem – politički sistem u kojem se dvije velike političke stranke Ekonomska prava – kategorija prava koja se odnose na rad pojedinca i vlasništvo, upotrebu i raspolaganje opipljivim i neopipljivim stvarima ili monetarnim vrijednostima. Elita – je grupa osoba koje imaju utjecaj i kontrolu nad nekim ili gotovo svim sektorima društvenog života. Elitizam – pristup prema kojemu društvom vlada odlikovana manjina (elita), koja donosi sve važnije odluke i ima u svojim rukama svu društvenu moć. Entitet – unutarnja politička organizaciona jedinica u BiH Faktori demokratije – ekonomski razvoj, evolucija pravnog sistema, uspostavljanje civilnog društva i razvijanje obrazovnog sistema. U uslovima ekonomske bijede i pravnog haosa nema demokratije. Postojanje civilnog društva omogućava djelovanje NVO koje utiču na razvoj demokratije. Obrazovanje treba da je jednako za sve pripadnike društva. Federacija – oblik državnog uređenja složene države u kojem su članice međusobno tijesno povezane u federativnu državu saveznim ustavom, pri čemu svaka zadržava u određenoj mjeri vlastitu samostalnost. Federalni sistem – sistem u kome je izvršena podjela moći između centralne vlasti, koja ima razne odgovornosti na višem nivou i lokalnih vlasti. Globalizacija – proces globalizacije je dio jednog još više međusobnog zavisnog svijeta gdje politički, privredni, društveni i kulturni odnosi nisu ograničeni granicama teritorija ili država, i ni jedna država nije izvan uticaja aktivnosti koje se dešavaju izvan njegove direktne kontrole.

2

Građanin – član organizacionog političkog tijela. To je pojedinac koji je rođen ili naturalizovan u nekoj državi, koji ima odgovornost da poštuje njene zakone i ima pravo na zaštitu i privilegije u skladu sa zakonom. Građanske dispozicije – tendencije ka ponašanju koje ističu vrline javnog i privatnog karaktera, kao što su moralna odgovornost, samodisciplina i briga za opće dobro, koje podržavaju osnovne demokratske vrijednosti i principe i pomažu zdravo funkcionisanje demokratskog političkog sistema. Građanska neposlušnost – označava javni, nenasilni, svjesni i politički čin oprečan zakonu. Cilj tog čina je da izazove promjenu zakona ili političke djelatnosti vlasti. Građanske obaveze – slobodno date, razumne obaveze građana prema osnovnim vrijednostima i principima ustavne demokratije. Građansko pravo – tijelo zakona čiji su zadatak privatna prava pojedinca. Građanska vrlina – voljnost građanina da zanemari privatne interese i lične preokupacije u korist općeg dobra. Grana ili ogranak – lokalno predstavništvo državne ili međunarodne organizacije ili institucije. Građansko društvo – zajednica građana kao politička zajednica, tj. najviši oblik udruživanja slobodnih građana radi zajedničkog odlučivanja u poslovima zajednice. Ono se prvenstveno određuje kao suprotnostmilitarističkom društvu. Ono stremi neprestalnom civiliziranju društvenih odnosa, tj. hoće da bude civilizirano. Međutim, međusobni odnosi između nacionalnih i uz to naoružanih država je neciviliziran, a militarizacija je dio strategijske politike. Dok unutar svog društva njeguju građansko ponašanje utemeljeno na pravnim normama, prema vani djeluju kao vojne sile. Građansko društvo se koncipira na slobodama građanskih incijativa i udruženja, kao što su NVO, jer one ne pripadaju državnom aparatu. Grupe za pritisak – to su one interesne grupe koje svoj interes nastoje ostvariti ili zaštiti različitim pritiscima na pojedince, javnost ili strukture moći. Historijski i teorijski preduvjeti demokratije – demokratski koncept je proizvod političke prakse i teorije o kome znamo iz izvora koje su nam ostavili Aristotel i Platon. Novost je bila upravljanje građana državom. Robert Dal je uočio ideje koje određuju savremenu ustavnu demokratiju. To su historijske pretpostavke koje imaju teorijsko važenje: grčka demokratija, rimska republikanska tradicija, predstavnička vladavina i koncept političke jednakosti. Grčki koncept je uključivao slobodne ljude u procesu odlučivanja, a isključivao žene strance i robove. Rim je ponudio koncept mješane vladavine (sistem konzule, senata i narodnih tribuna). Predstavnička vladavina se rodila u Engleskoj. Lok je zahtjevao da većina mora izraziti svoj pristanak bilo drirektno, bilo putem svojih izabranih predstavnika. Koncept političke jednakosti je jedna od nosećih ideja demokratije. To su svi ili većina podjednako kvalifikovani da učestvuju u vlasti i odlučuju o mjerama i pitanjima javne politike. Historijski razvoj ljudskih prava – ideja o ljudskim pravima ima svoje korijene u grčkoj filozofiji antike i u religiji. Svi su ljudi jednaki pred Bogom. Razvoj ove ideje može se pratiti i podijeliti u tri koraka: 1. Filozofski korijeni – već u antičkoj grčkoj filozofiji razvila se ideja o jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku. Ova misao se razvila u ranom hrišćanstvu i drugim religijama. Centralni značaj za prenošenje ovih ideja u svijet politike pripada Džonu Loku. Život, sloboda i privatno vlasništvo su nepromjenjiva određena prava čovjeka. Svrha svake države je da štiti ov prirodna ljudska prava; 2. Političko ostvarenje u okviru nacionalnih država - Engleska je odigrala vodeću ulogu političkog ostvarenja ljudskih prava. 1215 u Velikoj povelji slobode iznuđena su određena prava od kralja, a 1628 zagarantovana je nepovredivost građana u dokumentu Peticija prava. Ova su pravila važila i za engleske kolonije, npr. SAD. U jeku borbe za nezavisnost SAD, formulisan je Katalog ljudskih prava, prema idejama Džona Loka. Ustavno – pravno ostvarenje ideje o ljudskim pravima krenulo je iz Francuske u Evropu. Francuska revolucija 1789 je izvršila izuzetan uticaj, pa je iste godine prihvaćena Povelja o ljudskim i građanskim pravima. Većina evropskih zemalja je osnovne ideje o ljudskim pravima iz te povelje ugradila u svoje ustave; 3. Političko ostvarenje sa univerzalnim pravom u UN – (kako osigurati važenje ljudskih prava širom svijeta) – Zaključkom svih država UN, ljudska prava više nisu bila stvar pojedinih država, nego su postale obaveza međunarodne zajednice država. Ovo je sadržano u Povelji UN iz 1945. jedan od prioritetnih ciljeva OUN je zaštita ljudskih prava.

3

Ideologija – sistem ideja, predodžbi, pojmova, izražen u različitim oblicima društvene svijesti. Indoktrinacija – praksa instruiranja drugih o specifičnim vjerovanjima ili teorijama. Može se koristiti kao kontrolisanje i uticanje na druge. Interesna grupa – formalne grupe koje imaju određene ciljeve i žele uticati na javnu politiku u demokratskim društvima. Institucije – uređenja i uobičajene prakse koje su se razvile ili uspostavile da služe u razne svrhe i obavljaju funkcije u korist društva. Institucionalizacija – rješenje nekog pitanja njegovim uključenjem u institucije, čime postaje dio uređenja i uobičajene prakse koje su se razvile ili uspostavile da služe u razne svrhe i obavljaju funkcije u korist društva. Interes – bitna karakteristika civilnog društva je da postoji mnogo organizacija koje doprinose zajedničkom dobru društva, a koje nisu pod uticajem vlasti. Te grupe imaju zajedničke interese. Interesi su slični ciljevi u smislu mjera javne politike u određenoj oblasti života. Izbori – postupak u kojem državljani određuju svoje predstavnike. Izbori su prenošenje suverenosti na izabrano predsjedništvo, parlament, čime se stvara sistem predstavničke demokratije. Izborne demokratije – politička tijela čiji se izbori smatraju slobodnim ili dovoljno slobodnim da bi se smatrali demokratskim, ali koja ne poštuju mnogo drugih osnovnih demokratskih principa. Izborna monarhija – monarhija kod kojih autoritet počiva u prvobitnim izborima. Izvršna grana – grana vlasti koja je odgovorna za implementaciju i provođenje zakona. Izvršna vlast – grana vlasti koja je odgovorna za implementaciju i provođenje zakona na državnom nivou, a to je Predsjedništvo. Javnost – leksički označava svojstvo onoga što je javno. Skup djelatnosti kojima se zaokuplja pažnja politike. Jednostranački sistem – politički sistem u kojem samo jedna politička stranka dominira vlast u naciji. Jurisdikcija – ograničenje ili teritorija nad kojom službenik ili institucija vlasti ima pravedan autoritet prema zakonu. Kanton – politička subdivizija formirana unutar Federacije BiH. Klasa – označava veliku grupu ljudi koja se od drugih grupa razlikuje po svom položaju u društvu. Kleveta – pismena izjava koja je objavljena i služi da šteti ili ismije drugu osobu. Koalicija – udruženje političkih stranaka u specifične svrhe kao što je vladanje. Kompromis – dogovor u kome se suprotne pozicije nekog pitanja daju i primaju da bi se postigao sporazum. Komunizam – taj se pojam vezuje uz Marksovu teoriju da komunizam obuhvata nauku o historiji i društvu, koja je utvrdila zakonitosti historijskog razvoja uključujući nužnost propasti kapitalističkog društva zbog unutrašnjih nesavladivih suprotnosti. Koncenzus – odobravanje ili slaganje, način političkog odlučivanja pri kojemu se sve odluke donose dogovoreno bez mogućnosti preglasavanja ili nadglasavanja. Konfederacija – složena državna zajednica nastala na osnovu ugovora dvije ili više samostalnih država u kojoj svaka država svoju samostalnost i suverenitet, povjeravajući dio vlastitih poslova i nadležnosti zajedničkim organima. Konflikt – teško neslaganje u kojem se dvije ili više strana nalaze. Konzervatizam – je političko učenje koje smatra da zakoni obavezuju bez obzira na političku saglasnost, koje ne vjeruje u racionalnost kao osnovu pojedinačnog i političkog života. Konzervatizam određuju radikalni politički mislioci, koji brane status quo. Bez prava nema države – osnovni stav. Korporativizam – izvorno označava političku doktrinu koja je utemeljena u srednjovjekovnoj predodžbi o konstituciji političke zajednice posredstvom korporacija tj. autonomno organizovanih kolektivnih političkih subjekata. Krivični zakon – tijelo zakona koje se bavi kriminalom. Kultura – postoje dva koncepta kulture: funkcionalistički i strukturalistički. Funkcionalistički koncept istražuje način na koji svaka kultura uobličava karakteristike pojedinaca podsredstvom društvenih institucija i sistema odgoja i obrazovanja. Strukturalistički polazi od pretpostavke da je kultura jedan logički konstruisani model koji određuje ponašanje pripadnika jednog društva.

4

Kulturna politika – označava ukupnost planiranih kulturnih akcija na osnovu globalne vizije društvenog i kulturnog razvoja, kulturnih potreba, te kulturnog standarda. Sa njom se usmjerava i unapređuje kulturni život zajednice. Postoje dva modela kulturne politike: Humanistički model koji stoji na uvjerenju da kultura bitno određuje pojedinca i društvo, te tržišni model koji kulturne sadržaje vrednuje kao robu podvrgnutu zakonima tržišta. Liberalizam – politička filozofija koja kruniše maksimalnu slobodu pojedinca uz koju može postojati organizovano društvo, uključujući slobodu religije, svijesti i govora. Liberalizam i demokratija – u anglosaksonskoj tradiciji posebnu važnost imaju sloboda misli i savjesti, osnovna prava ličnosti na sigurnost i svojinu i vladavina prava. U francuskoj tradiciji naglašena je vrijednost javnog života, jednake političke slobode. Politički liberalizam posebno naglašava važnost pravila i procedure koje učesnici u saradnji prihvataju i koje smatraju da pravilno regulišu njihovo ponašanje. Ta pravila i procedure trebaju im omogućiti nepristrasne uslove saradnje i omogućiti racionalne koristi i dobra za učesnike. Liberalna demokratija – demokratija podrazumjeva saradnju koja znači pravedne uslove saradnje i ideju racionalne koristi ili dobra svakog od učesnika. Dobro uređeno društvo je efikasno regulisano javnom političkom koncepcijom pravde. Dobro uređeno društvo posjeduje osnovne političke i društvene ustanove. Demokratsko društvo je društvo u kojem svi prihvataju iste principe pravde i znaju da ih prihvataju i ostali. Njegovi građani imaju normalno djelotvorno osjećanje pravde i vjeru u pravednost ustanova. Ljevica (politička) – je definisana svojim političkim ciljem, zamjeniti postojeći poredak. Postojeći poredak može da se sruši na brutalan način, odjednom i da se zamjeni potpuno novim i to je revolucionarni metod. Postepeno mijenjanje poretka elementom novog poretka je reformistički metod. Ljudska prava – prava koja posjeduju sva ljudska bića samim time što su dio čovječanstva, koja dobijamo samim rođenjem. Ljudska prava su važeća i obavezujuća bez obzira na status osobe ili pripadnost nekom društvu ili naciji, državi. Ljudska prava i demokratija – razvoj ljudskih prava ima demokratiju za pretpostavku, naime slobodu naroda na samoodređenje svojih zakona podrazumjeva javnu kontrolu sva tri oblika vlasti: zakonodavne, izvršne i sudske. Ljudska prava, raspodjela vlasti i demokratija čine jedno pravno – institucionalno jedinstvo. Političko ostvarenje tog jedinstva je uslov humanitosti i pravednosti, slobode i dostojanstva svakog čovjeka. Ukoliko jedan od elemena iskoči iz tog kruga, prestaje postojanje i ostalih. Ljudska prava i pravna država – u političkoj filozofiji i pravnoj teoriji, nastanak ljudskih prava koindicira sa nastankom moderne pravne države. Kako u sadržajnom tako i u historijskom smislu ljudska prava postaju sastavni dio političkih stavova i pravne prakse onda kada u političkoj filozofiji i praksi države dolazi do izražaja svijest i potreba da se temeljnim vrijednostima države i društva ne uzimaju samo nacionalne, kolektivne, već i specifične vrijednosti individue. Ljudska prava u odgoju i obrazovanju – Ljudska prava kao osnovni niz vrijednosti u demokratskoj političkoj kulturi treba da budu prisutna na svim nivoima obrazovne djelatnosti. Obuka o ljudskim pravima nije jednostavna. To je vrlo suptilna djelatnost koja ne uključuje i ne ostaje na principu znanja, već zahtjeva i praktičan angažman. Obrazovanje o ljudskim pravima uz ona prava koja su formulisana, treba da sadrži obuku o idejama i osnovnim vrijednostima ljudskih prava. Prema profesoru Patrice Canivez ljudska prava treba posmatrati kroz građanska, politička i društvena prava. Pod građanskim on podrazumjeva slobodu koju država jamči svakom čovjeku, bio on njen građanin ili ne, jednakost pred zakonom, sigurnost, zaštitu od samovoljne upotrebe vlasti, vlasništvo, slobodu mišljenja. Politička prava su prava koja pojedincu, kao građaninu, daju određenu političku moć. Društvena prava su prava koja ograničavaju moć države. To su pravo na rad, obrazovanje, minimum materijalnih sredstava.

5

Ljudska prava u Ustavu BiH – Ustav BiH garantuje svim građanima BiH ljudska prava i slobode prema najvažnijim međunarodnim standardima, jamči ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao i konstitutivnih naroda. Aneks 6 je Sporazum o ljudskim pravima. U ovom sporazumu je utvrđena lista ljudskih prava i sloboda i međunarodnih konvencija kojim se ta prava garantuju. Ta ljudska prava su: pravo na život, pravo lica da ne bude odvrgnuto mučenju, ni nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili na prisilnom ili obaveznom radu, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na pravično saslušanje, pravo na privatni porodični život, dom i prepisku, slobodu misli, svijesti i vjere, slobodu izražavanja, slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima, pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na imovinu, pravo na obrazovanje, pravo na slobodu kretanja i prebivališta. Za ostvarivanje prava i sloboda u BiH utvrđene su institucije i instrumenti, a to su: Komisija za ljudska prava, Dom za ljudska prava i ombdusmeni. Mandat – autoritativno naređenje ili direktiva, uključuje ograničenja u pogledu obima i granica, kao i vremenskog ograničenja izvršavanja pozicije nekog političkog autoriteta. Mediji – sredstva masovne komunikacije uključujući radio televiziju, novine, magazine i internet. Sastavni su dio političke kulture i političke socijalizacije svakog građanina. Obilje medija stvara ogroman broj informacija među kojima građanin treba pronaći one na osnovu kojih će stvoriti vlastite stavove. Mediji i politika – pojava štampe je doprinijela razvoju demokratije. Pluralizam medija je pored pluralizma političkih partija element pluralizma režima. Moć – mogućnost pojedinca ili neke društvene skupine da ostvaruje svoju volju, ili države da ostvaruje svoje interese. Društvena moć je ne izostavan dio i bitan uslov opstanka svakog društva. Društveni sukobi prisiljavaju pojedince i grupe da stiču moć – intelektualnu, političku, privrednu i tehničku. Političku moć dijele političke partije i birokratija. Moderni ne-demokratski režimi – To su autoritatizam, totalitarizam i sultanizam. Totalitarizam karakteriše totalna dominacija, tajna policija, totalitarna ideologija i teror. On nastupa ukidanjem svih elemenata civilnog građanskog društva. Zvanična partija ima monopol na vlast. Autoritatizam se razlikuje od totalitarizma u 4 elementa: pluralizam, ideologija, liderski stil i modernizacija. Sultanizam je vlast bez racionalnih i pravnih ograničenja. Nema vladavine prava. Poslušnost vođama počiva na strahu i nagradama za poslušnost. Niko nije imun od uticaja sultanove despotske vlasti. Manipulacija masama je vidna najčešće putem ceremonija, slavljenjem i veličanjem lidera. Monarhija – vlast u kojoj politička vlast pripada jednom vođi pod tvrdnjom božanskog ili nasleđenog prava. Nacija – je etnička, politička, kulturna i ekonomska zajednica ljudi, koji žive na jednom području sa zajedničkim jezikom, historijom, tradicijom i običajima. Nacija – Država – od nacionalnih pokreta XIX vijeka, te od stvaranja nacionalnih država, u mnogim jezicima se nacija izjednačava sa državom, a često i sa narodom. Nacionalizam – prvobitno nacionalna svijest, a kasnije ideologija, tj. politika koja u prvi red ističe naciju i njena prava nasuprot drugim nacijama. Nadgledanje ljudskih prava – smisao nadgledanja ljudskih prava je kontrola i nadzor nad vladama da li one krše ljudska prava ili dopuštaju da se to čini. Taj nadzor vrše međunarodni organi koji su sastavljeni od predstavnika država ili nezavisnih ličnosti te ne-vladine organizacije. UN je stvorena nakon II svjetskog ratada bi preuzela funkciju očuvanja mira i poštivanja ljudskih prava. Države koje su zastupljene u UN su potpisale Opću deklaraciju o ljudskim pravima. UN ne može spriječiti kršenje ljudskih prava ali mogu pokušati da djeluju, koliko je to god moguće, protiv kršenja ljudskih prava. Međunarodne nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava su te koje upozoravaju UN na kršenje ljudskih prava. One održavaju mreže zaštitnika ljudskih prava svuda po svijetu i objavljuju izvještaje o kršenju ljudskih prava, koji su veoma cijenjeni. Ukoliko je prekršaje načinila država, za njih je zadužen Međunarodni sud pravde, kao najviši sudski organ UN. Narodni suverenitet – suverenitet potiče od riječi supremus koja znači vrhovni, najviši. Ovaj pojam se koristi za označavanje subjekata koji na određenoj teritoriji ima najvišu i nedjeljivu vlast. Razlikuju se teorije o narodnoj, nacionalnoj, državnoj, klasnoj ili teokratskoj suverenosti. Opće je mjesto da se u ustavnom smislu pod pojmom narod podrazumjevaju svi građani – državljani jedne države, koji su jednaki u pravima i odgovornostima.

6

Nedemokratski sistemi – politički sistemi kod kojih moć pripada pojedincu ili manjoj grupi. Neograničena vlast – vlast koja nema restrikcija i ograničenja. Nevladine organizacije – udruženja ili organizacije koje su nezavisne od kontrole i uticaja vlasti. One su važan segment civilnog društva, posebno one koje se brinu o primjeni i ostvarivanju ljudskih prava. Odnos demokratije i jednakosti – demokratija i jednakost se nalaze u tijesnom uzajamnom odnosu. Taj odnos je uslovljen drugim pretpostavkama, a prije svega odgojem. Odgoj za demokratiju može doprinijeti smanjenju svih oblika društvene nejednakosti. Ograničena vlast – vlast koja ustavno ograničava svoje različite grane na specifične odgovornosti. OHR i ovlaštenja OHR-a – Ured visokog predstavnika u BiH uspostavljen kao prelazna upravnozakonodavna funkcija međunarodnih organizacija da nadzire implementaciju Općeg okvirnog mirovnog sporazuma o BiH. Opće dobro – ono što podržava ili unapređuje interes društva kao cjeline, a ne dijela tog društva. Opozicija – manjinska politička partija čiji je zadatak da provjerava vladajuću stranku ili koaliciju. Opći okvirni mirovni sporazum za BiH – potpisan u Dejtonu 1995. ovim sporazumom okončan je rat u BiH i donesen ustav BiH. Organizacija Ujedinjenih naroda – najveća svjetska organizacija koja se od svog osnivanja bavi zaštitom ljudskih, političkih, ekonomskih i socijalnih prava svih ljudi na svijetu. Parlamentarizam – u širem smislu znači sistem predstavničke vladavine u kojoj se narodna suverenost izražava na slobodnim, općim i višestranačkim izborima. Participacija – znači učestvovanje građana u procesima odlučivanja i aktivnostima na svim područjima društvenog života. Pluralizam – vjerovanje da se demokratske vrijednosti najbolje mogu očuvati u sistemu u kojem postoje mnoge konkurentne interesne grupe. Podjela ljudskih prava – obzirom da ljudska prava obuhvataju mnogo različitih oblasti ljudskog života dijelimo ih u 4 osnovne grupe: 1. Lična prava – ovo su prava koja bi trebala brinuti o čovjeku da bude zaštićen od bilo kakvih napada i da njegovo dostojanstvo ostane netaknuto. Ta prava su: pravo na život, pravo na slobodan razvoj ličnosti i pravo na privatno vlasništvo, 2. Politička i civilna prava – zovu se još i građanska prava. Ova prava bi trebala garantovati čovjeku nesmetano učešće u političkom životu, bez straha da će zbog toga neopravdano biti kažnjen. Ovdje spadaju: sloboda mišljenja i izražavanja, sloboda štampe, sloboda udruživanja i okupljanja, pravo na peticiju i glasačko pravo, 3. Socijalna i ekonomska prava – treba da osiguraju da svaki čovjek bude opskrbljen osnovnim stvarima za preživljavanje. Tu spada: pravo na obrazovanje, te pravo na rad i pravo na socijalno i ekonomska udruživanja, 4. Prava treće generacije – u ovu grupu spadaju: pravo na mir, pravo na razvoj i pravo na zaštitu okoliša. Podjela vlasti – prvi put se uvodi u liberalizmu. Podijelom vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, postiže se da pojedine vlasti kontrolišu jedna drugu. Podjela vlasti omogućuje pojedincima da im djelovanje države bude preglednije, te samim tim podložnije kontoli. Podijeljena vlast – podjela moći vlasti između više institucija koje moraju sarađivati pri procesu donošenja odluka. Politička akcija – svaki organizovan pokušaj da se utiče na političke procese, od lobiranja zakonodavaca do traženja izbora nekog kandidata. Politička revolucija – nezakonita je u pravilu nasilna promjena političkog poretka. Srodan pojam je državni udar. Politička stranka – svaka grupa, ma kako slabo organizovana, koja želi da bira dužnosnike vlasti. Političke partije – su grupe ljudi koji se učestvovanjem na izborima bore za vlast. Političke partije su stvorene istovremeno sa izbornim i parlamentarnim strukturama. Prvo su se pojavile u obliku izbornih komiteta, sa zaduženjem da kandidatu osiguraju patronat poznatih ličnosti i sredstava za izbornu kampanju. Kvalitet članova je bio važniji od njihovog broja. Ove partije su kadrovske. Socijalisti su stvorili drugačiju strukturu, strukturu masovnih partija. Pošto nisu mogli da se finansiraju od nekoliko velikih priloga, tražili su manje iznose velikog brija ljudi i to redovno. Obzirom na programske ciljeve razlikuju se liberalne, konzervativne, socijalističke, komunističke i fašističke. Sastoje se od: članstva, rukovodstva, stručnog aparata i finansija.

7

Političko društvo – je ono u kojem se formirana društvena zajednica specifično angažuje da bi osporila legitimitet postojeće javne vlasti državnog aparata. Političko društvo je nužan uslov za demokratsku tradiciju. Politika – je djelatnost u vezi sa državom, umjeće vođenja države, u općem smislu moć posredovanja u nekim društvenim odnosima i moć uticaja na rješavanjetih društvenih odnosa. Posredna demokratija – rezultat takve demokratije je parlament kao posredničko izborno tijelo, koje između izbora djeluje umjesto naroda, nosioca suvereniteta. Povrede ljudskih prava – su zločin nad građaninom od strane države. Najteži oblici kršenja ljudskih prava su ropstvo, genocid i aparthejd. Prava manjina – prava svake grupe ljudi koja sačinjava manje od većine. Pravda – obično se odnose na pravedan tretman u svim sferama života. Pravedne procedure – pravo svih građana da budu zaštićeni od arbitrarne akcije vlasti ili drugih ljudi na pozicijama autoriteta. Predstavništvo – odjeljenje ili ogranak neke organizacije koja može biti domaća ili međunarodna. Predstavnička demokratija – izbori su način prenošenja suverenosti naroda na izabrano predstavništvo, čime se tvori sistem predstavničke demokratije. Prirodna prava – vjerovanje da su pojedinci prirodno podareni osnovnim ljudskim pravima. Prirodno stanje – osnova filozofije prirodnih prava, prirodno stanje je hipotetičko stanje ljudi koji žive zajedno u društvu. Propaganda – informacija koja se koristi da se sistemski indoktriniraju drugi. Provjere i balansiranje – ustavni mehanizam koji autorizuju svaku granu vlasti da podjeli moć sa drugim granama i tako provjerava i usklađuje njihove aktivnosti i ovlašćenja. Prisila – upotreba sile radi prisiljavanja na poštivanje određenih zakona (državna), ili prisiljavanje države u određenim međudržavnim odnosima na određenu vrstu ponašanja. Realni socijalizam – sintagma koju izvorno uvodi sovjetska ideologija krajem 60-tih godina 20 vijeka da bi razgraničila socijalizam doveden do poretka u istočnoj Evropi od nastojanja oko socijalizma s ljudskim licem za koji se zalaže nova ljevica. Izraz se kasnije prihvata i u kritičkim analizama, pa je danas široko prihvaćen kao oznaka režima nastalih po uzoru na poredak uspostavljen nakon Oktobarske revolucije u Sovjetskom Savezu. Reformacija – postepena promjena društvenog poretka elementom novog poretka. Republika – jedna od osnovnih formi države, tj. državnog uređenja u kojoj je nosilac vlasti narod (demokratska) ili jedan njegov dio (aristokratska). Na čelu se nalazi predsjednik izabran na odrđeno vrijeme, a ponekad i doživotno. Od latinskog izraza res publica – opće dobro kojim se ne može trgovati. Revolucija – društvena –temeljita nasilna promjena društvenog poretka, koja nastaje kao rezultat nagomilanog nezadovoljstva i društvenih protivrječnosti i sukoba. Javlja se najčešće u dva vida i to: socijalna, kada jedna društvena grupacija nasilnim sredstvima nastoji izmjeniti, tj. poboljšati svoj društveni položaj, i kao politička – obaranje postojećeg političkog poretka i vlasti, te njihova zamjena drugim. U nekim slučajevima ove dvije revolucije se odvijaju kao jedinstven proces. Secesionizam – otcjepljenje dijela teritorija od države sa ciljem osnivanja samostalne države ili pripajanje susjednoj državi. SFOR, IFOR – stabilizacijske snage UN za implementaciju mira u BiH čiji je mandat precizno definisan Mirovnim sporazumom. Sloboda – pravo čovjeka da čini sve šro nije zakonom zabranjeno i što ne šteti ili ograničava slobodu drugih, jednakost i ravnopravnost. Slobodni izbori – izbori koji omogućavaju svim građanima da neometano učestvuju i budu jednaki u glasanju. Slobodno udruživanje – sloboda pojedinca da se okupljaju u javnosti ili u privatnosti sa drugim ljudima. Socijalizam – teorija, pokret i poredak koji teži socijalizaciji, tj. podruštvljenju temeljnih uslova ljudske egzistencije. Njegova najviša vrijednost je jednakost.

8

Socijalna država – u drugoj polovici XX vijeka u zemljama sa razvijenim kapitalističkim društvom uspostavlja se država blagostanja, tj. socijalna država. Ona pojedinca štiti od egzistencijalnih rizika koji proizilaze iz tržišne privrede, preuzimajući izričitu obavezu garancije određenog nivoa socijalne sigurnosti i blagostanja. Socijalna politika – Svjesna i organizovana djelatnost države i drugih subjekata političke moći i društvenih institucija u idređivanju ciljeva, prioriteta, načela, sredstava i nosilaca socijalne sigurnosti. Postoje tri modela socijalne politike: liberalistički model koji je zasnovan na ideji da se pojedinac treba sam brinuti o zadovoljavanju vlastitih potreba, redistributivni model, koji je svojstven savremenoj državi blagostanja i birokratsko – administrativni model, koji je utemeljen na ideji da se ukidanjem privatnog vlasništva i potpunom dominacijom države najbolje mogu zadovoljiti individualne i zajedničke potrebe. Subordinacija – izlaganje pojedinca ili grupe inferiornim političkim i društvenim uslovima u društvu. Sudska grana – grana vlasti koja ima ovlast da razrješava konflikte u vezi sa interpretacijom i upotrebom zakona. Sudska vlast – tumači ustav i zakone, a najviši sud u BiH je Ustavni sud. Suverenitet – apsolutna i samostalna vlast vladara, države ili naroda nad vlastitim teritorijem, potpuna državna nezavisnost prema spoljnim faktorima. Suverenitet naroda – osnovni princip demokratije koji naglašava da krajnji politički autoritet leži u cijelom tijelu građana, a ne u jednom ili više pojedinaca ili manjih grupa. Suverenitet naroda naglašava da legitimnost vlasti počiva na odobravanju iste od strane naroda; vlasti svoju moć izvode iz odobravanja naroda. Tipovi vlasti – monarhija (vlast jednog čovjeka), oligarhija (vlast grupe ljudi) i demokratija (vladavina većine). Tiranija – samovlast. Ona je jedan od klasičnih oblika vladavine koja nije utemeljena na pravu. Tolerancija – mišljenje koje poštuje prava drugih da imaju različita mišljenja, vjerovanja i prakse. Tržišna ekonomija – ekonomija okarakterisana velikim stepenom nevladinog ekonomskog vlasništva, slobodnim tržištem, legalnom zaštitom prava individualnog vlasništva i decentralizacijom odluka o ekonomskoj politici. Uprava – to je skup organizacija u kojima ljudi kao svoje stalno zanimanje obavljaju društvene poslove na temelju podjele dužnosti i ovlaštenja. Ustav – obično dokument koji određuje osnovne zakone i principe ili uređenje vlasti političkog sistema. Ustav određuje prirodu, funkcije, moć i ograničenja vlasti. Ustav BiH – je Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je parafiran 21.11.1995 u Dejtonu a potpisan je u Parizu 14.12.1995. Njime je utvrđeno unutrašnje uređenje BiH. Ovom sporazumu prethodili su sporazumi u Ženevi i Njujorku, koji su predstavljali jedan od osnovnih dokumenata na kojima je zasnovan Ustav BiH. Drugi osnovni dokumenti su međunarodne konvencije koje su sastavni dio Ustava, a navedene su u Aneksu 1. Ustavni sud – je posebno tijelo, unutar ili izvan pravnog sistema države čija je funkcija nadgledanje ustavnosti zakona i akcija ljudi na vlasti. Ustavna monarhija – sistem vlasti koji je u osnovni monarhistički i može i ne mora biti demokratski u sadržaju. Izvršna moć se provodi ili od strane ili u ime monarha, čija je moć ograničena pisanim ili nepisanim ustavom. Ustavna demokratija – Njena je svrha da ustavnim normama ograniči vlast u odnosu na ljudska prava i građanske slobode. Najviši cilj države je osigurati svim svojim pripadnicima prava pojedinca kao što su pravo na život, slobodu, vlasništvo, jednakost i ostvarenje osobne sreće, čime se unapređuje opće dobro. Niko nije iznad zakona, zakon sve jednako obavezuje i štiti. Ustavna demokratija uključuje podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Ona je ispirisana liberalizmom, idejom ljudskih prava, demokratskim izbornim procedurama, idejom konstitucionalizma i slobodne ličnosti. Uvažavanje – uzimanje u obzir tuđeg postojanja i djelovanja kao istovrsnog i jednako vrijednog ili barem procjenjivog unutar istog sistema vrijednosti. Vanjska politika – predstavlja aktivnosti, odluke i principe kojima se rukovode odnosi jedne zemlje sa drugim zemljama. Mehanizmi koji se bave odlučivanjem o vanjskoj politici su ustavom i zakonom ovlaštena lica i institucije.

9

Vanredno stanje – označava situaciju aktuelnog ugrožavanja državne egzistencije ili situaciju znatnog remećenja javne sigurnosti. Višestranački sistem – politički sistem sa tri ili više političke strane koje se takmiče za vlast. Vladavina pojedinca – mogućnost vladara i drugih pojedinaca da vladaju po svojim nalozima i željama, što ih stavlja iznad zakona društva. Vladavina zakona – princip koji kaže da svaki član društva, čak i vođa, mora slijediti zakon. Vlasništvo – podrazumijeva skup prava koja određeni pravni subjekt ima u odnosu na određeni predmet. Vlast – institucije i procedure kroz koje je neka teritorija i njen narod vođen. Vođa – osoba koja služi kao predstavnik ili vodi neku aktivnost ili organizaciju. Zajednica – temeljni je okvir života ljudi, poprište svih političkih procesa. Ona je umjetna okolina ljudi koju su sami stvorili. Zakon – pravila ponašanja koja su autoritativno osnovala organizirana društva. Zakonodavna grana – segment vlasti koji ima ovlašćenje da stvara zakone. Zakonodavna vlast – Donošenje pravnih propisa obaveznih za sve građane. U užem smislu donošenje zakona – najviših pravnih akata poslije ustava od strane predstavničkog tijela. Na državnom nivou to je Parlamentarna skupština. Zakonodavstvo – akt stvaranja zakona od strane zakonodavnog tijela vlasti. Zloupotreba moći – korišćenje političke moći u nelegalne ili ilegalne svrhe ili korišćenje te moći na upitan način pri traženju legitimnih ciljeva. Platon – Glavna dijela su mu: Država, Zakoni i dr. Govori o idealnoj državi koja ne postoji. Dijeli države na zdrave i nezdrave. Samo na pravdi će postojati red i jedinstvo u državi. Odbacuje silu kao temelj pravde. Traži da među građanima vlada isto mišljenje. Međutim, on je svjestan da zbog ljudske nesavršenosti nije moguće stvoriti idealnu državu, pa pokušava odgovoriti kakav je to istinski vladar i kakva je to država koja bi bila najbolja. On zaključuje da državno umjeće pripada teorijskoj, a ne praktičnoj nauci, što je pretpostavka za donošenje takvih zakona koji bi se poštivali i osiguravali dobro svojim građanima, ustav države kojom bi vladao istinski vladar bio bi poput Boga među drugim zakonima. Vladavina zakona druga mogućnost do najbolje, umjesto živog znanja tu je sistem propisa. Postoje tri državna oblika monarhija, aristokratija i demokratija (smatra se da se mogu korumpirati i pretvoriti u svoje suprotnosti: tiraniju, oligarhiju i demokratiju bez zakona). Tekođer se zalaže za blažu vojnu službu, ravnopravnost žena itd. Ciceron – Njegovo glavno djelo De republica posvećeno je temi: ustav mješovitog tipa. On se zalaže za sudjelovanje cijelog naroda u vlasti, a kako on to zamišlja može se spoznati iz njegove III knjige De legibus. On se pridržava rimskog principa izbora svih visokih nositelja službi od narodne skupštine. Pri tom po sebi tajnom izboru, najboljima se na zahtjev treba omogućiti uvid u glasačke listiće prije njihova predavanja kako narod ne bi zloupotrebljavao svoje glasačko pravo. Ciceronu nije stalo samo do pojedinca; njemu je čovjekova moralna sloboda potrebna i da bi mu mogao povjeriti ogromnu odgovornost koja je povezana s mogućom vječnošću države i sa ozbiljenjem pravednosti. «Zajednica je stvar naroda, ali narod nije svaki bilo kako skrpljen skup ljudi nego skup mnoštva koje je sjedinjeno u priznavanju prava i zajedništvu koristi». Ciceron prilazi problemu iz novog smjera: najprije želi dostatno definirati državu upućujući na «priznavanje prava i zajedništvo koristi» kao razloge udruživanja. On misli da se država ne treba utopiti u praznoj harmoniji, ali kada dođe do pravnih sporova oni se trebaju rješavati verbalnim sukobljavanjem, a ne ogorčenom borbom osobno zavađenih strana. Građaninom rimske države može postati svako ko je, ma odakle poticao, stekao osobite zasluge za tu državu, bilo vojnom hrabrošću bilo duhovnim postignućem ukoliko ono služi duhovno-moralnom razvoju države. On sprječava da iz osobne neovisnosti postane individualistička neobuzdanost, a pušta i da, obratno, vrlina kuće zrači na državu.

10

Tomas Hobs – Najpoznatije mu je dijelo Levijatan. Negova bit je «Čovjek je čovjeku vuk» - nagon za samoodržanje. Bitna tačka je učenje o suverenitetu što je suština svake građanske države. On smatra da je bilo kakva država, čak i ona u kojoj vlada diktatura bolja od rata. Sklapanje društvenog ugovora koji nikad stvarno nije potpisan, o podređenosti svemoćnoj državi. Funkcija države je prvenstveno sigurnost pojedinca. Država nastaje na osnovu uzajamnog ugovora među građanima, kojim se dio prirodnog prava na upravljanje vlastitom osobom i na samoodbranu prenosi na neku osobu ili sabor što ih većina ljudi izabiru kao svoje predstavnike. Ugovorom se ta osoba ovlašćuje da upravlja zajednicom u interesu svih njezinih građana. Pojedinac dakle prenosi na vladara pravo upravljanja vlastitom osobom i dobrima u cilju samoočuvanja. Hobs nastoji utemeljiti filozofiju morala i politike na pretpostavkama: šta god činimo, motivirani smo vlastitim interesom i da smo razborita bića, sposobna proračunati posljedice vlastitih postupaka. Džon Lok – Najpoznatija su mu dijela: «Pisma o toleranciji», «Dvije rasprave o vladi» i dr. Antirantno stajalište, težnja ka miru kao vrhovnoj vrijednosti. Kod njega država nastaje da bi se osigurao mir, sigurnost čovječanstva, opća sreća i prosperitet naroda. Postoji samo jedna vrhovna vlast. Moć vrhovne vlasti je pod kontrolom većine i svako se pokorava većini. Lok postulira ustav kao kontrolni mehanizam suverena i oblik zaštite pojedinca. Time se afirmira ideja ustavne države. Ustav daje moć zakonodavnoj skupštini koja stvara zakone. Skupštinu bira narod na kraće vrijeme. Po Loku svrha države i udruživanja ljudi u države je očuvanje njihove svojine, života i slobode. Imanuel Kant – Kant u svojoj antropologiji teži znanju o čovjeku u smislu opće spoznaje «čovjeka kao građanina svijeta».priznajući jedankost sa svim umnim bićima, čovjek izvodi svoje pravo da sam bude svrha, i da ga svako drugi cijeni kao takva, te ga niko ne upotrebljava samo kao sredstvo za druge svrhe. Samo čovjek koji je ujedno i nositelj uma, jeste građanin svijeta. U političkoj filozofiji se zalaže za : 1. ustav koji je zasnovan na principima slobode članova društva, 2. na načelima ovisnosti svih na jednom zakonodavstvu, 3. na zakonu njihove jednakosti. Govori o dva oblika vlasti: s jedne strane o republikanskom, a s druge o despotskom, i tri državna oblika: monarhiji, aristokratiji i demokratiji. Kant vidi u demokratiji despotizam, zato što ona osniva egzekutivnu vlast, u kojoj svi odlučuju o jednom, a možda i protiv njega. U egzekutivnoj vlasti nastaje zbrka jer svako želi i može biti svoj gospodar. U toj zbrci pojedinac predstavlja sve, ali ipak ništa. TOTALITARIZAM-ideologija ili praksa sirokog uplitanja drzave u drustvene odnose koji se moze ostvariti samo uz pomoc organizovane prinudne sile. KOMUNIZAM.-kolektivna organizacija drustvenog zivota zasnovana na kolektivnom vlasnistvu.Dovodi se u vezu sa Marxovim djelima,za koga je on znacio besklasno drustvo u kome je vlasnistvo zajednicko. SOCIJALIZAM-drustveno-ekonomsko uredjenje u kojemu je vecina sredstava za proizvodnju u javnom,tj.drzavnom vlasnistvu.Takodje je zajednicki naziv za veliki broj cesto razlicitih ideologija kojima je zajednicka crta zalaganje za javno,odnosno kolektivno vlasnistvo nad sredstvima za proizvodnju. KAPITALIZAM-je drustveno-ekonomsko uredjenje ili ekonomski sustav u kome su sredstva za proizvodnju u privatnom vlasnistvu i kome privatne osobe obavljaju ekonomsku djelatnost na slobodnom trzistu,najcesce u svrhu dobijanja profita. FEUDALIZAM-je naziv drustvenog odnosa koji je preovladavao u srednjem vijeku,a cinili su ga feudalci i kmetovi,koje su bile dvije suprotstavljene klase.Feudalci su vlasnici zemljista,a kmetovi su duzni feudalcima obradjivati zemlju i davati im vecinu svojih proizvoda i novca. ROBOVLASNISTVO-je prvi oblik klasnog i izrabljivackog drustvenog uredjenja,a temelji se na privatnom vlasnistvu i na radu robova. FEDERALIZAM-opcenito podrazumijeva sustav upravljanja zemljom koji obuhvata nekoliko drzava,koje unatoc ujedinjenosti zadrzavaju veliki dio samostalnosti i nezavisnosti u upravljanju odredjenim pitanjima. KONFEDERALIZAM-podrazumijeva sustav vise samostalnih drzava,gdje te drzave imaju drzavne funkcije.Primjer konfederacije je Evropska Unija.

11

SEGREGACIJA-je razdvajanje ljudi na osnovu nekih razlicitih kriterija koji se u pravilu kose sa nacelima ljudskih prava i sloboda LOBIRANJE-izraz koji u uzem smislu znaci profesionalnu aktivnost usmjerenu u cilju utjecaja na drzavne organe,najcesce parlament i druga zakonodavna tijela KONSENZUS-postupak donosenja odluka koji se ne zasniva na vladavini vecine,vec na najvecoj mogucoj suglasnosti unutar grupe DISKRIMINACIJA-bilo kakvo razlicito tretiranje po bilo kojoj osnovi koje sprijecava ili umanjuje ravnopravno uzivanjre ljudskih prava i temeljnih sloboda. JURISDIKCIJA-podrucje nadleznosti sluzbenika ili institucije vlasti da donosi ili provodi odluke SERIJATSKO PRAVO-je islamsko pravo za koje se smatra da je proizasla iz Kur'ana,Hadisa i drugih izvora,sastoji se od niza vjerskih islamskih propisa INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA-u dr.pol.XVIII st.rucna proizvodnja pocela je zamjenjivati parnim strojevima.Time je poceo razvoj koji je od kraja 18 do sredine 19 st.temeljito izmjenio ranije politicke,gospodarske i drustvene sustave u vecem dijelu svijeta.Pocela je prva industrijska revolucija.Promjene izazvane primjenom parnog stroja nazivaju se prvom industrijskom revolucijom. OLIGARHIJA-znaci vladavina male grupe ljudi ili autoritarnu vlast politickog vrha,cesto bez postivanja demokratskih institucija i demokratske volje gradjana. PRAVNI LIJEKOVI-su pravna sredstva kojima se pobijaju odluke drzavnih tijela zbog njihove nezakonitosti ili nepravilnosti s ciljem da se takve odluke izmjene u korist zalbe. RATIFIKACIJA-je jednostrani medjunarodni cin kojim drzava na medjunarodnom planu daje svoj pristanak da bude vezana medjunarodnim ugovorom.Radi se o jednostranom ocitovanju jedne ugovorne stranke drugoj ugovonoj stranci kojim se potpisani medjunarodni ugovor prihvaca kao obavezan. ANARHIZAM-je politicka filozofija ili skupina ucenja i stavova usmjerenih na odbacivanje bilo kakvog oblika prisilne vlasti i podrzavanje njenog ukinuca.Anarhizam je u svom najsirem znacenju vjerovanje da su svi oblici vladavine nepozeljni i da bi trebali biti ukninuti. ETNICKA GRUPA-je kultura ili podkultura ciji pripadnici se jasno razlikuju od ostalih ljudi prema odredjenim karakteristikama baziranim na rasnim,nacionalnim,jezickim ili vjerskim izvorima.Za pripadnike ernicke grupe se smatra da su kulturno i bioloski slicni,mada to u principu nije neophodno. EUTANAZIJA-je cin s ciljem,da se uzrokuje smrt,kako bi se uklonula svaka bol.Zeli se ukloniti bol ubojstvom covjeka,a za to se primjenjuju primjerena sredstva. 9 NAROD-je skupina ljudi karakterizirana slijedecim znacajkama:kolektivno vlastito ime,mit o zajednickim predcima,zajednicka povijesna sjecanja,povezanost sa odredjenom domovinom,osjecaj solidarnosti itd. NACIJA-je grupa ljudi koji sebe dozivljavaju kao prirodnu politicku zajednicu,kultusno je grupa ljudi koji su povezani zajednickim jezikom,vjerom,historijom i tradicijom,iako nacije odlikuje kulturna raznolikost. OMBUDSMEN-je nezavisna institucija osnovana radi zastite ljudskog dostojanstva,prava,sloboda fizickih osoba kako je i zajamceno Ustaviom BiH i Ustavom Federacije BiH,kao i medjunarodnim ugovorima koji su njihov sastavni dio. PROPAGANDA-oznacava sastavni pokusaj oblikovanja percepcije i spoznaje te manipuliranje ponasanjem pojedinca,u svrhu generiranja reakcije koju propagandi zele postici. ORUZANE SNAGE-u Bih je zvanicni naziv vojnih snaga u BiH. JAVNO MNJIENJE-smatra misljenje drustvene skupine,oblik kolektivnog rasudjivanja politicke javnosti o vaznim pitanjima od interesa za njih.To je kolektivna predstava o odredjenim piranjima ili pojavama u drustvu. APARTHEJD-je naziv za sustav rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Njime je stanovništvo Južne Afrike podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i "obojene" (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava. IZVRSNA VLAST U BiH- provodi zakone koje je donijela zakonodavna vlast i interpretirala sudska vlast. U općem smislu, izvršnu vlast čini vlada. ZAKONODAVNA VLAST U BiH- je jedan od tri nivoa vlasti. Glavni zadatak zakonodavne vlasti jeste donošenje zakona. U liberalnim demokratijama građani biraju svoje predstavnike u parlamentu (na izborima) i time im daju autoritet da glasaju za zakone u njihovo ime. SUDSKA VLAST U BiH-Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: četiri se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, dva se biraju iz

12

Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konzultacija sa Predsjedništvom zemlje.Državni sud Bosne i Hercegovine ima tri odjeljenja: krivično, upravno i apelaciono. NEVLADINA ORGANIZACIJA (NVO) je udruženje ili organizacija koja nije pod nadležnošću vlade i čiji osnivač nije država. Zbog toga NVO je uglavnom nezavisna od vlade. URED VISOKOG PREDSTAVNIKA (OHR) i specijalnog predstavnika Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu je vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u Bosni i Hercegovini. DEROGACIJA-kada pravne norme izgube svoje vazenje.Derogacija se desava onda kada na snagu stupi jedna norma cija je sadrzina suprotna nekoj vecoj postojecoj normi. DRZAVLJANSTVO-je poseban pravni odnos,trajan po svom karakteru,koji postoji izmedju drzave i pojedinca.Na osnovu postojanja drzavljanstva kao specificnog pravnog odnosa nastaju odredjena prava ali i obaveze,kako na strani pojedinca,ali tako i drzave RELIGIJA-za vecinu osoba religija je organizirani sustav vjerovanja i obreda koje stavljaju Boga u srediste.Za druge ipak predstavljaju vjerovanje u vise bogova,a postoje osobe koje ne posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili reliciju vec prakticirau neku vrstu vjerovanja na svoj osobni nacin. TIRANIJA-je despotska vladacina u drzavi ili drustvu,a jednako je moguca i u drugim oblicima zajednica,organizacija i udruzenja.Ovakav oblik vladavine nije zasnovana na sistemu zakona ili pravde vec na arvbitrarnom ispoljavanju moci tiranina. UJEDINJENE NACIJE-je svjetska oganizacija sa sjedistem u New Yourk.uTekst Povelje usvojene na konferenciji predstavnika pedeset zemalja u San Francisku 1945.godine,Povelja je promovisala osnovne ciljeve UN.a. BIROKRACIJA-„vladavina uprave“,potice od fr.rijeci biroe-ured i od starogrcke rijeci kratos-vladati. DECENTRALIZACIJA-iznacava onu vrstu organizacije kojom se upravljanje ili rukovodenje prenosi s centralnih organa na nize. KOALICIJA-je privremeni savez razlicitih grupa,partija ili stranaka.Koalicija je izraz kojim se oznacava savez odredjenih organizacija u svrhu postizanja odredjenog cilja. SAMOUPRAVLJANJE-koncept koji nalaze upravljanje drustva samim sobom,bez spoljasnje prinude. 10 ORGANIZACIJA UN.A-Glavni organi UN-a su Generalna skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomski i socijalno vijeće, Međunarodni sud i Tajništvo. Opća skupština UN-a ima najviše nadležnosti, raspravlja o svim pitanjima iz osnivačke povelje, odlučuje o sastavu svih organizacija, proračunu, primanju novih članica i menovanju novog tajnika. Vijeće sigurnosti najvažnija je organizacija UN-a jer je odgovorno za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu. Ima pet stalnih članica s pravom veta (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Rusija i Kina) i deset nestalnih članica koje bira Generalna skupština na dvije godine po regionalnom načelu. Ekonomsko i socijalno vijeće kao organ Generalne skupštine usklađuje djelatnost UN-a i specijaliziranih organizacija koje djeluju na gospodarskom, socijalnom, kulturnom, humanitarnom, obrazovnom, zdravstvenom i drugim područjima. Međunarodni sud osnovan je 1945. godine osnivačkom poveljom UN-a. Djeluje u Haagu, a čini ga petnaest sudaca koje bira Generalna skupština i Vijeće sigurnosti, s mandatom od devet godina. Tajništvo brine o tekućem poslovanju UN-a, provodi političke odluke i program UN-a.

13

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF