Crvena Knjiga Morskih Riba

February 14, 2017 | Author: Zvijezda | Category: N/A

Short Description

Download Crvena Knjiga Morskih Riba ...

Description

CRVENA KNJIGA MORSKIH RIBA HRVATSKE Ivan Jardas, Armin Pallaoro, Nedo Vrgo~, Stjepan Juki}-Peladi}, Vlado Dadi}

Zagreb, prosinac 2008. Ministarstvo kulture, Dràvni zavod za za{titu prirode, Republika Hrvatska

RED BOOK OF SEA FISHES OF CROATIA Ivan Jardas, Armin Pallaoro, Nedo Vrgo~, Stjepan Juki}-Peladi}, Vlado Dadi}

Zagreb, December 2008 Ministry of Culture, State Institute for Nature Protection, Republic of Croatia

CRVENA KNJIGA MORSKIH RIBA HRVATSKE

RED BOOK OF SEA FISHES OF CROATIA

Za nakladnike: Boò Bi{kupi}, Davorin Markovi}

For the Publisher: Boò Bi{kupi}, Davorin Markovi}

Nakladnici: Ministarstvo kulture, Dràvni zavod za za{titu prirode, Republika Hrvatska

Published by: Ministry of Culture, State Institute for Nature Protection, Republic of Croatia

Koordinatorica za crvene knjige: Ana [trbenac

Coordinator for the Red Books: Ana [trbenac

Glavni i odgovorni urednik: Prof. dr. sc. Ivan Jardas

Editor in-chief: Ivan Jardas, PhD

Autori: Prof. dr. sc. Ivan Jardas, Dr. sc. Armin Pallaoro, Doc. dr. sc. Nedo Vrgo~, Prof. dr. sc. Stjepan Juki}-Peladi}, Prof. dr. sc. Vlado Dadi}

Authors: Ivan Jardas, PhD, Armin Pallaoro, PhD, Nedo Vrgo~, PhD, Stjepan Juki}-Peladi}, PhD, Vlado Dadi}, PhD

Lektura: Ivan Jindra

Language-editing: Ivan Jindra

Prijevod i lektura engleskog teksta: Ksenija Strbad

English translation and editing: Ksenija Strbad

Autori fotografija: M. Andri}, B. Antoli}, F. Crocetta, I. Cvitkovi}, T. Goos, S. P. Iglesias, I. Isajlovi}, A. Jaklin, I. Jardas, I. Jeli~i}, A. Joksimovi}, T. Ka~i} Bartulovi}, C. Mancusi, M. Markov, M. Maruki}, R. McAuley, R. M. McDowall, G. Neto, V. Nikoli}, T. Østergaard, R. A. Patzner, V. Pfeifer, F. Riera, E. V. Romanov, F. Serena, R. Sivestri, A. Soldo, N. Stagli~i}, D. Stanin, A. Svensson, V. Ti~ina, V. Vlahovi}, N. Vrgo~, P. Wirtz, A. @uljevi}

Photographs by: M. Andri}, B. Antoli}, F. Crocetta, I. Cvitkovi}, T. Goos, S. P. Iglesias, I. Isajlovi}, A. Jaklin, I. Jardas, I. Jeli~i}, A. Joksimovi}, T. Ka~i} Bartulovi}, C. Mancusi, M. Markov, M. Maruki}, R. McAuley, R. M. McDowall, G. Neto, V. Nikoli}, T. Østergaard, R. A. Patzner, V. Pfeifer, F. Riera, E. V. Romanov, F. Serena, R. Sivestri, A. Soldo, N. Stagli~i}, D. Stanin, A. Svensson, V. Ti~ina, V. Vlahovi}, N. Vrgo~, P. Wirtz, A. @uljevi}

GIS i izrada karata: Prof. dr. sc. Vlado Dadi}©

GIS and maps by: Vlado Dadi}, PhD©

Ovitak, slog i priprema za tisak: Vanja Zadravec Smetko, LASERplus, Zagreb

Artwork: Vanja Zadravec Smetko, LASERplus, Zagreb

Tisak: Tiskara Zelina d.d.

Printed by: Tiskara Zelina d.d.

Naklada: 1.000 primjeraka

Printed in: 1.000 copies

Umnoàvanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, kao i distribucija, nisu dozvoljeni bez prethodnog pisanog odobrenja nakladnika.

Neither this publication nor any part of it may be reproduced in any form or distributed without the prior written permission of the publisher.

ISBN-978-953-7169-51-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 690691

Prof. dr. sc. Ivan Jardas, Dr. sc. Armin Pallaoro, Doc. dr. sc. Nedo Vrgo~, Prof. dr. sc. Stjepan Juki}-Peladi}, Prof. dr. sc. Vlado Dadi}

Zagreb, prosinac 2008. Ministarstvo kulture, Dràvni zavod za za{titu prirode, Republika Hrvatska

Ovu knjigu posve}ujemo mnogim generacijama hrvatskih oceanografa koji su predano izu~avali biolo{ka svojstva isto~noga Jadrana i radili na razumnom iskori{tavanju obnovljivih biolo{kih bogatstava i njihovoj za{titi. Autori

6

Sadràj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Preface . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . More kao ìvotni prostor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jadransko more. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Geografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Morfologija bazena i granice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Batimetrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sedimenti dna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Slanost morske vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Temperatura morske vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Morske struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Produktivnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biolo{ka raznolikost riba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biolo{ka raznolikost jadranske ihtiofaune . . . . . . . . . . . . . . . . . Endemi u jadranskoj ihtiofauni. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Stanje naselja riba u teritorijalnom moru Hrvatske. . . . . . . . . . Priobalna naselja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pridnena naselja kanala i otvorenog mora . . . . . . . . . . . . . . Pelagijska naselja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Osnovne zna~ajke morskog ribarstva Hrvatske . . . . . . . . . . . . Razina iskori{tavanja jadranske ihtiofaune. . . . . . . . . . . . . . . . . Ugroènost jadranske ihtiofaune . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uzroci ugroènosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ribolov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Degradacija stani{ta zbog fizi~kih i drugih promjena u okoli{u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . One~i{}enje mora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Unutra{nji ~imbenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uznemirivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Alohtone svojte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Klimatske promjene. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ostali ~imbenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Za{titne mjere i regulacija ribolova u moru Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Postupak procjene rizi~nosti od izumiranja. . . . . . . . . . . . . . . .

14 15 17 17 17 18 18 20 20 21 22 22 23 24 25 25 26 28 29 30 32 35 35 37 39 40 41 41 42 43

Kategorije rizi~nosti od izumiranja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Skupina kategorija izumrle svojte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Skupina kategorija ugroène svojte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Kriti~no ugroène svojte (Critically Endangered, CR) . . . 47 Ugroène svojte (Endangered, EN). . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Osjetljive svojte (Vulnerable, VU) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 Kategorija gotovo ugroène i najmanje zabrinjavaju}e svojte . . . 49 Kategorija gotovo ugroène svojte (Near Threatened, NT). . .49 Kategorija najmanje zabrinjavaju}e svojte (Least Concern, LC) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Kategorija nedovoljno poznate svojte (Data Deficient, DD) . . . 49 Kriteriji obrade svojta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Izvor podataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Stru~ni naziv svojte i sinonimija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 Taksonomski poloàj svojte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Hrvatski i drugi nazivi svojte . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Rasprostranjenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 U~estalost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Opis i biologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Stani{te . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 Uzroci ugroènosti i za{titne mjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Fotografije i crteì riba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Regionalno izumrle svojte (RE) Acipenser sturio Jesetra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Argyrosomus regius Hama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Squatina oculata Sklat ùtan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 Kritično ugroene svojte (CR) Carcharias taurus Psina zmijozuba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dipturus batis Volina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Isurus oxyrinchus Ku~ak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lamna nasus Ku~ina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Squatina squatina Sklat sivac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

64 66 68 70 72

Ugroene svojte (EN) 44 45

Alosa fallax ]epa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Aphanius fasciatus Obrvan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

7

Carcharhinus plumbeus Pas tupan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Carcharodon carcharias Pas ljudo`der. . . . . . . . . . . . . . . . . . Cetorhinus maximus Psina golema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Epinephelus marginatus Kirnja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Galeorhinus gaqleus Butor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Oxynotus centrina Prasac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

80 82 84 86 88 90

Osjetljive svojte (VU) Acipenser naccarii Jesetra tuponoska . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Alopias vulpinus Psina lisica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 Dasyatis pastinaca @utuga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Dipturus oxyrinchus Klinka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Hexanchus griseus Glavonja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Hippocampus guttulatus Morski konji} (dugokljuni}). . . . 104 Labrus viridis Drozd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 Mugil cephalus Cipal glava{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108 Mustelus asterias Pas meka{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Pagrus pagrus Pagar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 Prionace glauca Modrulj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Gotovo ugroene svojte (NT) Bothus podas Razok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Chelon labrosus Cipal putnik. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Diplodus puntazzo Pic . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Diplodus sargus sargus [arag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gobius cobitis Glavo~ plo~ar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Labrus merula Vrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Labrus mixtus Smokva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Liza saliens Cipal duga{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lophius piscatorius Grdobina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Muraena helena Murina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mustelus mustelus Pas meka{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Myliobatis aquila Golub. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pegusa impar List nosan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Platichthys flesus Iverak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Psetta maxima Obli}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Raja asterias Raà zvjezdopjega. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Raja clavata Raà kamenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

118 120 122 124 126 128 130 132 134 136 138 140 142 144 146 148 150

Raja polystigma Raà crnoìga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sciaena umbra Kavala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Scophthalmus rhombus Obli} ljuska{. . . . . . . . . . . . . . . . . . Scorpaena scrofa [krpina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Scyliorhinus stellaris Ma~ka mrkulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . Spondyliosoma cantharus Kantar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Squalus acanthius Kostelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Squalus blainvillei Kostelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Trachinus araneus Pauk crnac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Umbrina cirrosa Koraf . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zeus faber Kova~. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

152 154 156 158 160 162 164 166 168 170 172

Najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC) Aspitrigla cuculus Kokot bijelac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Atherina boyeri Oliga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Atherina hepsetus Gavun. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Chelidonichthys lucernus Lastavica balavica . . . . . . . . . . . . Dentex dentex Zubatac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dentex gibbosus Zubatac kruna{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Dicentrarchus labrax Lubin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Diplodus vulgaris Fratar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Echiichthys vipera Pauk ùtac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Eutrigla gurnardus Kokot sivac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lepidorhombus boscii Patara~a crnopjega . . . . . . . . . . . . . . Lepidorhombus whiffiagonis Patara~a o{tronoska . . . . . . . Lichia amia Lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lithognathus mormyrus Ov~ica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Liza aurata Cipal zlatac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Liza ramado Cipal balavac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Lophius budegassa Grdobina ùtka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Microchirus ocellatus List pe~atar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mullus surmuletus Trlja od kamena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pagellus acarne Batoglavac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pagellus bogaraveo Rumenac okan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pagellus erythrinus Arbun. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Phycis phycis Tabinja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Raja miraletus Raà modropjega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

176 178 180 182 184 186 188 190 192 194 196 198 200 202 204 206 208 210 212 214 216 218 220 222

8

Scyliorhinus canicula Ma~ka bljedica. . . . . . . . . . . . . . . . . . Seriola dumerili Gof. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Solea solea List . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sparus aurata Komar~a. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Symphodus tinca Lumbrak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Synapturichthys kleinii List crnorub . . . . . . . . . . . . . . . . . . Syngnathus acus [ilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Syngnathus typhle [ilo tupokljuno. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Torpedo marmorata Drhtulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Trachinus radiatus Pauk {arac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Trigla lyra Lastavica prasica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Zosterisessor ophiocephalus Glavo~ trava{ . . . . . . . . . . . . . .

224 226 228 230 232 234 236 238 240 242 244 246

Nedovoljno poznate svojte (DD) Campogramma glayicos Strijela {arulja . . . . . . . . . . . . . . . . Dasyatis centroura @utuga dra~orepa . . . . . . . . . . . . . . . . . Dicentrarchus punctatus Lubin piknjavac . . . . . . . . . . . . . . Epinephelus caninus Kirnja zubu{a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Gymnothorax unicolor Murina crnka . . . . . . . . . . . . . . . . . Heptranchias perlo Volonja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hippocampus hippocampus Morski konji} (kratkokljuni}) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Leucoraja circularis Raà sme|a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mobula mobular Golub uhan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mustelus punctulatus Pas meka{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nerophis maculatus [ilo oblokljuno . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nerophis ophidion [ilo grebenkljuno . . . . . . . . . . . . . . . . . Odontaspis ferox Psina zmijozuba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ophisurus serpens Zmija zubu{a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pegusa lascaris List bradavkar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Petromyzon marinus Paklara morska. . . . . . . . . . . . . . . . . . Pleuronectes platessa Iverak zlatopjeg . . . . . . . . . . . . . . . . . Polyprion americanus Kirnja glavulja . . . . . . . . . . . . . . . . . Pteromylaeus bovinus Golub }ukan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pteroplatytrygon violacea @utuga ljubi~asta . . . . . . . . . . . . Raja montagui Raà crnopjega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Raja radula Raà tuponoska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

250 252 254 256 258 260 262 264 266 268 270 272 274 276 278 280 282 284 286 288 290 292

Rostroraja alba Raà bjelica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Salmo trutta trutta Pastrva morska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Symphodus doderleini Hinac dugorepac . . . . . . . . . . . . . . . Syngnathus abaster [ilo kratkokljuno . . . . . . . . . . . . . . . . . Syngnathus phlegon [ilo dra~avo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Syngnathus tenuirostris [ilo tankokljuno. . . . . . . . . . . . . . . Tunnus thynnus Tuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Torpedo nobiliana Drhtulja mrkulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . Torpedo torpedo Drhtulja pe~atnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Xiphias gladius Iglun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

294 296 298 300 302 304 306 308 310 312

Prilozi / Appendix. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prilog 1. Glavna ribolovna podru~ja FAO. . . . . . . . . . . . . . . . Prilog 2. Uzroci ugroènosti prema IUCN (verzija 2.1). . . . Prilog 3. Potrebne za{titne mjere prema IUCN-u (verzija 1.0). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

315 316 317

Introduction. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sea as a Living Space . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . The Adriatic Sea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Geography . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Basin Morphology and Boundaries . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bathymetry . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Seafloor Sediments. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sea Water Salinity. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sea Water Temperature . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sea Currents . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Productivity . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biological Diversity of Fish. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Biological Diversity of Adriatic Ichthyofauna. . . . . . . . . . . . . Endemics in the Adriatic Ichthyofauna . . . . . . . . . . . . . . . . . . Status of Fish Communities in Croatia’s Territorial Waters. . Coastal Fish Communities . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Demersal Communities of Channels and the Open Sea Area . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pelagic Communities . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Basic Features of Croatia’s Sea Fisheries . . . . . . . . . . . . . . . . . Exploitation Level of Adriatic Ichthyofauna . . . . . . . . . . . . . . Threats to Adriatic Ichthyofauna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

322 323 325 325 325 326 327 327 328 328 330 331 331 332 334 334

320

334 337 338 340 343

9

Causes of Threat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Fishing . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Habitat Degradation as a Result of Physical and Other Changes in the Environment . . . . . . . . . . . . . . . . Marine Pollution . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Internal Factors . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Disturbance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Allochthonous Species . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Climate Changes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Other Factors. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Measures for the Protection and Regulation of Sea Fishing in the Waters of the Republic of Croatia . . . . . . . . . . . . . . . Procedure of Assessing Extinction Risk . . . . . . . . . . . . . . . . . Group of Categories of Extinct Species. . . . . . . . . . . . . . . . . . Group of Categories of Threatened Species . . . . . . . . . . . . . . Critically Endangered Species (CR). . . . . . . . . . . . . . . . . . Endangered Species (EN) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vulnerable Species (VU) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

345 345 346 348 349 350 350 352 352 353 355 355 356 356 358 358

Category of Near Threatened Species (NT) . . . . . . . . . . . . . . Category of Least Concern Species (LC) . . . . . . . . . . . . . . . . Category of Data Deficient Species (DD). . . . . . . . . . . . . . . . Criteria for Analysis of Species. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Source of Data . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Scientific Names of Species and Synonymia . . . . . . . . . . . Taxonomic Position of the Species. . . . . . . . . . . . . . . . . . . Croatian and Other Names of the Species . . . . . . . . . . . . Geographic Range . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Abundance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Diagnosis and Biology. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Habitat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Causes of Threat and Conservation Measures . . . . . . . . . Photos and Drawings of Fishes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

358 358 358 358 358 359 359 360 360 360 362 362 362 362

Dodatak 1. / Annex 1.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364 Literatura / References . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 376 Kazalo / Index . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 390

UVOD

12

Predgovor Ribe su najraznolikija, najbrojnija i geografski najra{irenija skupina kralje`njaka na Zemlji te su kao takva vrijedan dio svekolike biolo{ke raznolikosti. Nasuprot tome, zbog velike su gospodarstvene va`nosti i najugroènija skupina kralje`njaka. U Jadranskom moru zabiljeèno je oko 440 svojta, {to ~ini oko 65% od poznatih svojta riba u Sredozemnom moru, pa se Jadran ubraja u bogatija mora. Tu veliku biolo{ku raznolikost moè zahvaliti mnogobrojnim geolo{kim, geografskim, klimatskim i biolo{kim utjecajima, kako u pro{losti Zemlje tako i danas. Na Crvenom popisu morskih riba Hrvatske su 123 svojte riba ili 27,8% svojta zabiljeènih u Jadranskom moru. Pretpostavlja se da je od hrskavi~nih riba u isto~nom Jadranu izumrla jedna vrsta, u skupini kategorija ugroène svojte (kriti~no ugroène, ugroène, osjetljive) njih je 16 ili 39% od ukupnog broja svojta na Crvenom popisu. Od ko{tunjavih su riba najvjerojatnije u isto~nom Jadranu izumrle dvije vrste, a od ugroènih u skupini kategorija ugroène svojte njih je 8 ili gotovo 10% od ukupnog broja svojta na Crvenom popisu. Glavni uzroci su: ribolov, degradacija stani{ta, one~i{}enje, uznemirivanje, alohtone svojte i klimatske promjene.

Ovi podatci pokazuju kako je nu`no {to ùrnije poduzeti za{titne mjere da bi se te svojte o~uvale. Crvena knjiga morskih riba Hrvatske iznimno je vrijedna jer su u njoj prvi put na jednom mjestu povezani i sustavno obra|eni svi podatci o na{oj morskoj ihtiofauni. Podrobno su obra|ene svojte s Crvenoga popisa, procijenjena je njihova ugroènost prema kriterijima Svjetske udruge za za{titu prirode (The World Conservation Union, IUCN), a predloène su i konkretne za{titne mjere. Ova knjiga ima vi{estruku ulogu: usmjeriti pa`nju mjerodavnih ustanova i javnosti na potrebu za{tite ugroènih svojta riba, pokazati prioritete u izradbi akcijskih planova za{tite i potaknuti istraìvanja nu`na za za{titu svojta o kojima jo{ ne znamo dovoljno. Osim toga, Hrvatska je stranka niza me|unarodnih propisa iz podru~ja za{tite prirode i budu}a ~lanica Europske unije, pa kao takva ima obvezu programom NATURA 2000 odràti ili obnoviti povoljno stanje o~uvanja svojta i njihovih stani{ta koje su na popisu odgovaraju}ih direktiva. Koliko }emo u tome biti uspje{ni, pokazat }e sljede}e revizije i dopune Crvene knjige koje }e se provoditi u godinama koje su pred nama. Dràvni zavod za za{titu prirode

13

Preface Fishes are the most diverse, the most numerous and geographically the widest distributed group of vertebrates on the earth and as such a valuable component of the overall biodiversity. Due to their great economic importance they are, on the other hand, the most threatened group of vertebrates. Around 440 taxa recorded in the Adriatic Sea represent about 65 per cent of all taxa known in the Mediterranean Sea, which makes the Adriatic a rich sea. This great biological diversity is due to a number of geological, geographical, climatic and biological impacts both in the earth’s past and at present. The Red List of Sea Fishes of Croatia includes 123 fish taxa or 27.8 per cent of all taxa recorded in the Adriatic Sea. Out of cartilaginous fishes one species is assumed to be extinct in the eastern Adriatic and 16 taxa or 39 per cent of the total number of taxa included in the Red List belong to the category of Endangered species (Critically Endangered, Endangered, Vulnerable). It is very likely that out of bony fishes 2 species are extinct in the eastern Adriatic and, as to the threatened taxa, 8 or almost 10 per cent of the total number of taxa from the Red List fall into the group of threatened taxa categories. This is primarily a result of fishing activities, habitat degradation, pollution, disturbance, allochthonous species and climate change.

These data are a clear indication of the pressing need to take prevention measures for the conservation of these species in the shortest time possible. The Red Book of Sea Fishes of Croatia is extremely valuable, because it is here that all information on the country’s marine ichthyofauna has been consolidated and systematically processed for the first time. Species included in the Red List have been thoroughly analysed, their threats assessed under the criteria of the World Conservation Union (IUCN) and specific protection measures recommended. The role of this Book is multiple: to draw the attention of competent institutions and the public to the need to protect threatened fish species, to point to priorities in the preparation of action plans for their protection and to initiate research necessary to protect the species still insufficiently known. Besides, Croatia is a party to a number of international regulations in the field of nature protection and a future member country of the European Union. As such it is bound to implement the NATURA 2000 in order to maintain or restore the favourable conservation status of species and their habitats listed in relevant directives. Our achievements in doing this will be reflected in future revisions and updates of the Red Book to be carried out in the forthcoming years. State Institute for Nature Protection

14

Uvod U ekosustavu mora, koji pokriva gotovo 71% Zemljine povr{ine i obuhva}a 97,5% ukupnog volumena vode na Zemlji, ribe su najraznovrsniji, najve}i i privredno najvrjedniji dio obnovljivih biolo{kih resursa, a morsko ribarstvo, kao privredna grana, va`na je stavka u nacionalnom dohotku mnogih zemalja. Prema statisti~kim podatcima organizacije FAO UN1 (2007), u g. 2005. ukupan je ulov ribe i drugih morskih organizama u svjetskim morima bio gotovo 84 mil. tona. Od 195 zemalja na koje se taj ulov odnosi, 22 su zajedno ostvarile ulov ve}i od 67 mil. t (vi{e od 80%) ili, pojedina~no, od jedne do vi{e od 14 mil. tona (Kina). To su prete`no zemlje Azije (gotovo 82%), a od europskih zemalja Norve{ka, Island, Danska i [panjolska, zatim Engleska, Francuska i Nizozemska. Ako uzmemo u obzir i broj stanovnika nekih od tih zemalja, ponajprije Islanda, Norve{ke i Danske, bit }e o~ito da morsko ribarstvo u njihovu nacionalnom dohotku ima najve}e zna~enje. Razvojem ribolovnih alata, ribolovnih tehnika i gradnjom sve modernijih, sna`nijih i djelotvornijih ribolovnih flota neprestano se pove}ava pritisak na cjelokupne zajednice ili pak pojedine populacije riba u moru, bilo kao ciljane ili slu~ajne objekte ribolova, {to je oslabilo i ozbiljno ugrozilo njihov opstanak u mnogim dijelovima svijeta. Godine 2004., prema izvje{}u US Commission on Ocean Policy, bilo je prelovljeno 25–30% glavnih svjetskih zaliha, a od 267 glavnih nacionalnih zaliha prelovljenih je bilo oko 20%. Nadalje, oko ~etvrtina komercijalnih svojta ve} je prelovljena, a ukupno 70% svojta izlovljava se blizu njihove reproduktivne sposobnosti, na razini te sposobnosti ili iznad nje. Zbog biolo{kih osobina najvi{e su na iskori{tavanje osjetljive hrskavi~ne ribe, pa su mnoge populacije u podru~jima intenzivna ribolova dovedene do kolapsa te pune globalne i regionalne crvene popise ugroènih svojta. Iskori{tavanju, kao primarnom globalnom uzroku ugroàvanja ribljih populacija u moru, treba dodati jo{ degradaciju i/ili gubitak njihovih stani{ta kao posljedicu razli~itih uzroka, djelomi~no i samog iskori{tavanja, uklju~uju}i i razli~ite oblike posrednog ili neposrednog djelovanja one~i{}enja mora (nafta i naftni derivati, one~i{}ene kopnene vode koje na posljetku zavr{avaju u moru, nepro~i{}ene otpadne vode ku}anstava i industrijskih postrojenja na obali, turizam, neumjerena urbanizacija obale i sl.), ali i op}enito nemaran odnos prema moru i ìvotu u njemu, podjednako i nerazvijenih i razvijenih zemalja. To se osobito pokazuje u razli~itim oblicima neprimjerena zakonodav-

1

Food and Agriculture Organization of United Nations.

nog reguliranja i kontrole ljudskih aktivnosti na morskoj obali i u moru. S druge strane mnogi procesi u moru, koji se temelje na sloènim uzro~no-posljedi~nim mehanizmima, nisu nam jo{ dovoljno poznati, pa tako ni utjecaj ~estih promjena u okoli{u na ìvi svijet, djelomi~no i stoga {to su neki utjecaji zapravo kvantitativno nemjerljivi, npr. onaj uzrokovan one~i{}enjem mora, jer su, uz iznimke ekscesnih stanja, dugotrajni i prikriveni. Negativnih posljedica antropogenog utjecaja na morski okoli{ i ìvot u njemu nije, na àlost, ostalo po{te|eno ni Jadransko more. Dapa~e, svjedoci smo prevelikog ribolovnog pritiska na njegove obnovljive biolo{ke resurse, i to hrvatskih ribara u gospodarskom, malom, {portskom i rekreacijskom ribolovu u unutra{njem i teritorijalnom moru, a sna`ne talijanske ribolovne flote u ostalom dijelu Jadranskog mora. Znaci pretjerana izlova velikog broja ribljih svojta na nekim su dijelovima ribolovnog mora sve o~itiji, osobito na hrskavi~nim ribama, a nekoliko svojta dovedeno je do istrjebljenja. Dosta je u~injeno i jo{ se ~ini kako bi se sprije~ilo one~i{}ivanje Jadranskog mora komunalnim i industrijskim otpadom, ali u na{em je priobalju jo{ previ{e »vru}ih to~aka« gdje je one~i{}enje na djelu. Pomorski promet raste, osobito tankerski, pa pri pomisli na mogu}e ekolo{ke katastrofe kakve su pogodile neka druga mora – npr. nesre}e tankera Torrey Canyon pred Cornwallom 1967., Urquiola pred {panjolskom atlantskom obalom 1976., Andros Patria pred {panjolskom obalom 1978., Amoco Cadiz ispred Bresta, Exon Valdez pred Aljaskom 1989. i dr. (Glava}, 2001) – ili najnoviji primjer, sre}om, izbjegnute ekolo{ke katastrofe zbog poàra na turskom teretnom brodu Und Adriyatik u blizini zapadne obale Istre po~etkom 2008. godine – sa strepnjom gledamo u budu}nost. To vi{e {to znamo da se do sjevernojadranskih luka (Trst, Rijeka, Kopar) i nekih drugih luka u Jadranu na godinu preveze oko 70 mil. t nafte, pri ~emu se dogodi ~ak oko 250 ilegalnih izlijevanja nafte s brodova, a ukupna je povr{ina mrlja od izlivene nafte u 2001. godini procijenjena na 1222 km2 (Vidas, 2007). Razvija se nauti~ki turizam, koji uz izravno one~i{}ivanje mora negativno djeluje i posredno jer zahtijeva i intenzivnu hidrogradnju (marine) na najatraktivnijim morskim podru~jima kakve su zaklonjene i mirne uvale. Uni{tavaju se na uìm ili {irim morskim podru~jima posebno vrijedna stani{ta riba i drugih morskih organizama (npr. livade morskih cvjetnica, priobalna naselja cistozira, ìvotne zajednice na ko}arskim dnima) abiotskom i biotskom degradacijom. Urbanizacija uskog priobalnog pojasa ve} je odavno izmaknula kontroli. Sve je to obnovljiva biolo{ka bogatstva Jadranskog mora dovelo do sada{njega stanja, koje je, gledano op}enito, lo{e, ali je i takvo na duì rok neodrìvo.

15

More kao ìvotni prostor More je najve}i ìvotni prostor na Zemlji, a geolo{ki gledano i najstariji. Osnovne su mu odlike veliko prostranstvo, trodimenzionalnost, postojanost, odnosno blagi prijelazi u fluktuacijama fizikalnih i kemijskih svojstava, horizontalno i vertikalno. More se uobi~ajeno dijeli na pelagijsko i bentosko podru~je i dvije topografske provincije: neriti~ku ili neritik i oceansku ili oceanik.

Oba podru~ja u moru dijele se na vi{e dubinskih zona ili stepenica izme|u kojih postoje {iroke granice. Prema op}e prihva}enoj shemi podjele pelagijskog i bentoskog podru~ja (Hedgpeth, 1957) (sl. 1), u pelagijalu razlikujemo epipelagijal, koji obuhva}a stupac morske vode od povr{ine do pribli`no 200 m dubine, zatim mezopelagijal, koji obuhva}a dubine od pribli`no 200 do 1000 m, pa batipelagijal, od pribli`no 1000 do 4000 m, abisopelagijal, od pribli`no 4000 do 6000 m, i hadalopelagijal, kojim su obuhva}ene dubine ve}e od 6000 m.

Slika 1. Op}a shema podjele bentoskog i pelagijskog podru~ja u moru (prema HEDGPETH, 1957)

16

Slika 2. Uzdu`ni profil Jadranskog mora s podjelom bentoskog i pelagijskog podru~ja prema op}oj shemi HEDGPETHA (1957)

17

Bentosko podru~je dijeli se na mediolitoral (intertidal, eulitoral), koji obuhva}a morsko dno izme|u visoke i niske vode, zatim slijedi kontinentska podina ({elf, litoral), koja obuhva}a morsko dno od niske vode do pribli`no 200 m dubine, kontinentski slaz ili batijal, koji obuhva}a morsko dno izme|u pribli`no 200 i 4000 m dubine, abisalna ravnica (abisal), koja zauzima morsko dno od donje granice kontinentskog slaza do pribli`no 6000 (7000) m dubine, i hadal, koji obuhva}a najdublje oceansko dno u jarcima ili tran{ejima (do pribli`no 11.000 m dubine).

ja). Najju`nija to~ka Jadrana (40° 07’ N i 18° 31’ E) u Otrantskim je vratima, a najsjevernija (45° 47’ N i 13° 35’ E) kod Derina (Italija) i, ako se izuzme Crno more, najsjeverniji je dio Sredozemnog mora. Poloàj Jadranskom mora u cjelini, a osobito njegova sjevernog dijela, utje~e na neka njegova fizikalna i biolo{ka svojstva, od kojih ova prva imaju utjecaja i na isto~no Sredozemno more (Te{i}, 1968, 1969; Buljan i Zore-Armanda, 1971, 1976).

Podru~je kontinentske podine u biocenolo{kom pogledu dijeli se u vi{e vertikalih stepenica (Pérès i Gamulin-Brida, 1973). Osim mediolitora razlikuje se infralitoral (sublitoral), koji seè u Sredozemnom moru do 15/20 m dubine, ili do dubine koja dopu{ta razvoj morskih cvjetnica i fotofilnih alga, i cirkalitoral do pribli`no 200 m dubine, ili do granice protezanja alga najsno{ljivijih na slabu svjetlost.

Morfologija bazena i granice

Topografsku neriti~ku i oceansku provinciju dijeli zami{ljena okomita linija koja polazi od pregiba morskog dna izme|u poloène kontinentske podine i strmijeg slaza ili batijala, tj. od kontinentskog praga, na dubini od oko 200 m, do povr{ine, pa se more prema kopnu ozna~ava kao neritik, a prema pu~ini kao oceanik. U Jadranskom moru, s obzirom na konfiguraciju dna i dubinu u pelagijskom podru~ju, u cijelosti nalazimo epipelagijal i mezopelagijal, a u bentoskom podru~ju kontinentsku podinu ili {elf i gornji dio kontinentalnog slaza (sl. 2).

Jadransko more Geografija Jadransko more je prostrani zaljev Sredozemnog mora. Moè se opisati kao kontinentalno more zato {to duboko ulazi u kopno i male je dubine. Nalazi se u suptropskoj semiaridnoj zoni ju`nog dijela sjeverne polutke Zemlje. Proteè se izme|u Balkanskog i Apeninskog poluotoka u smjeru SE–NW. Geografski Jadran pripada isto~nom dijelu Sredozemnog mora, s kojim je povezan preko Otrantskih vrata {irine oko 40 n. m. (72 km) i dubine oko 780 m, {to je va`no u cirkulaciji i izmjeni vodenih masa izme|u Jadranskog i Jonskog mora. Ju`nu granicu Jadranskog mora ozna~ava linija koja se proteè od rta Santa Maria di Leuca (Italija) do sjeverne obale o. Krfa i dalje do u{}a rijeke Butrint (Albani-

Duìna Jadranskog mora po sredini, izme|u najudaljenijih to~aka – od Venecije na sjeveru do rijeke Butrint na jugu – 470 je n. m. (870 km), najve}a {irina, mjerena izme|u Veste (Italija) i Stobre~a na na{oj obali, 117 je n. m. (216,7 km), a srednja {irina je 86 n. m. (159,3 km). Povr{ina je, zajedno s otocima, 138.595 km2 ili 5,5% ukupne povr{ine Sredozemnog mora, a bez otoka 135.418 km2. Volumen jadranskog bazena je 34.977 km3 (Te{i}, 1968,1969; Buljan i Zore-Armanda, 1971). Jadransko more obi~no se dijeli u tri geografska dijela: sjeverni, srednji i ju`ni (Buljan, 1953) (sl. 3). Ju`ni dio uklju~uje Ju`nojadransku kotlinu od Otrantskih vrata do Palagru{kog praga ili poveznice Mt. Gargano–Makarska/Plo~e. Taj dio zauzima oko 57.000 km2 (oko 41%) i obuhva}a oko 28.182 km3 (oko 80,6%) ukupnog obujma Jadrana (Buljan i Zore-Armanda, 1971). Srednji dio prostire se izme|u granice ju`nog dijela i spojnice Ancona–Karlobag i uklju~uje Jabu~ku kotlinu, a sjeverni dio obuhva}a plitki sjeverni Jadran. Ta je podjela Jadrana dobrim dijelom zasnovana na morfolo{kim i hidrografskim svojstvima, a sluì prete`no, pa i ovdje, u prakti~ne svrhe. U geopoliti~kom pogledu hrvatski dio Jadranskog mora (hrvatsko ribolovno more) dijelimo na unutra{nje more, koje se prostire unutar crte koja povezuje najistaknutije dijelove kopna i otoka (tzv. »polazna crta«), od vanjske granice unutra{njeg mora prema pu~ini proteè se pojas hrvatskoga teritorijalnog mora {irine 12 n. m., a od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pu~ine do privremene vanjske granice koja slijedi crtu razgrani~enja epikontinentalnog pojasa (linija razgrani~enja na morskom dnu) proteè se za{ti}eni ekolo{ko-ribolovni pojas Republike Hrvatske (ZERP), ~ija povr{ina iznosi oko 23.900 km2 (sl. 3). ZERP je progla{en krajem 2003. godine, ali se do ulaska Hrvatske u EU ne primjenjuje na zemlje ~lanice EU. Svrha progla{enja ZERP-a je za{tita okoli{a i obnovljivih biolo{kih bogatstava u otvorenom Jadranu od prekomjernog iskori{tavanja, zapravo njihova daljnjeg pusto{enja.

18

Slika 3. Isto~ni Jadran s granicama geografske i geopoliti~ke podjele

Batimetrija Srednja dubina Jadranskog mora je 252 m (Te{i}, 1968), {to pokazuje da je Jadran plitko more. Od ju`noga prema sjevernom Jadranu dubina se postupno smanjuje; u sjevernom dijelu Jadranskog mora, sjevernije od Jabu~ke kotline ili spojnice Kornati–Giulianova (Italija), nigdje ne prelazi 100 m. U srednjem Jadranu najve}a dubina je 273 m i izmjerena je u Jabu~koj kotlini. Kontinentska podina ili {elf, tj. morsko dno do oko 200 m dubine, pokriva oko 74% Jadranskog mora, a od toga dubine do 100 m ~ine ~ak 48%. Dubine ve}e od 1000 m zauzimaju svega 7,7% dna Jadranskog mora (Te{i}, 1968). Najve}a dubina Jadrana izmjerena je u Ju`nojadranskoj kotlini 1959. talijanskim brodom »Staffetta« i iznosi 1233 m (Te{i}, 1963). Detaljna batimetrijska karta Jadranskog mora prikazana je na slici 4.

Slika 4. Batimetrijska karta Jadranskog mora

Srednji je nagib dna Jadranskog mora 35,1’, a najve}i je u podru~ju ju`nog Jadrana, osobito ispred Dra~a, izme|u izobata od 100 i 1000 m, gdje pokazuje 3° (Te{i}, 1968). Sedimenti dna Dno Jadranskoga mora prekriveno je recentnim sedimentima razli~ite teksture i mineralo{ko-petrografskog sastava. S obzirom na fizi~ku strukturu i razli~ite facijese morskoga dna, razlikujemo kamenito (hridinasto) dno, {ljunkovito dno (~estice > 3 mm), lju{turno dno (grublji pijesak i tvrdi ostatci organskog podrijetla), pjeskovito dno (~estice najvi{e do 2 mm) i muljevito dno (~estice < 0,01 mm) (Alfirevi}, 1977). Najve}i dio jadranskoga bazena prekriven je muljevitim i pjeskovitim sedimentima (sl. 5). Dno sjevernog Jadrana prekriveno je prete`no pjeskovi-

19

tim sedimentima; u njegovu srednjem dijelu prevladava pijesak, i to u isto~nom dijelu sitni pijesak s enklavama muljevitog pijeska i pjeskovitog mulja, dok se du` zapadnog dijela smjenjuju zone pjeskovitog mulja, muljevitog pijeska i slita (~estice 3,9–62,5 µm), a uz samu obalu i krupnoga pijeska. Takav se raspored sedimenata uz zapadnu obalu nastavlja i u podru~ju srednjeg i ju`nog Jadrana. Srednji dio Jadrana odlikuje se raznovrsnim morskim dnom. Tu prevladavaju gline i ilova~e sa {irim zonama sitnog pijeska u podru~ju kanala i pripadaju}ega dijela otvorenog mora, a na dnu Jabu~ke kotline nalazimo najfiniju, koloidnu glinu (~estice 3). Hrani se prete`no razli~itom ribom, uklju~uju}i i druge vrste morskih pasa, zatim morskim kornja~ama, glavono{cima, a ve}i primjerci i manjim vrstama kitova. Pro`drljiv je. Napadi ku~ine na ronioce i kupa~e su rijetki. @ivi oko 25 godina. Stani{te. Zadràva se u toplim i umjereno toplim morima, u pelagijalu uz obalu i na otvorenom moru, uglavnom na povr{ini ili neposredno ispod povr{ine, ali zalazi i do 700 m dubine, rijetko dublje, naj~e{}e samo do 150 m. êsto se susre}e uz podmorske grebene. Rijetko se zadràva u vodama ispod 16 °C.

Rasprostranjenost ku~ka u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.121; 11.2242; (3.1)*; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 5.2; 11.111; 11.124; 11.123; 6.3; 8.3; 9.2; 9.5; 9.7; 10.1; 19.6 12

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran.

IUCN za{titne mjere 0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.5; 3.8; 3.9

70

Ku~ina Lamna nasus (Bonnaterre, 1788) IUCN kriterij: A2c (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju osjetljive svojte (VU; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju kriti~no ugroène svojte (CR, 2007). Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. U Jadranskom moru glavni su uzroci ugroènosti ku~ine slu~ajni ulovi plutaju}im parangalom i razli~itim ribarskim mreàma (naro~ito okruùju}im mreàma plivaricama, kakve su palandara, tunara, srdelara i sl.), zatim globalno zatopljenje i vjerojatno one~i{}enje mora, a {ire jo{ ribolov radi hrane, trgovine i drugih potreba (kultura, znanost). Osim toga, na odrànje u sada{njim uvjetima nepovoljno utje~u i neke njegove biolo{ke osobine: spor rast, kasno postizanje spolne zrelosti, sporo obnavljanje (malen broj mladunaca po okotu) i mala gusto}a populacije. Slika 55. Ku~ina, Lamna nasus (Bonnaterre, 1788) (AUTOR S. P. IGLESIAS)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Lamniformes Porodica: Lamnidae (ku~ine) Sinonimi: Squalus nasus Bonnaterre, 1788; Squalus cornubicus Gmelin in Linnaeus, 1789; Lamna cornubica Müller & Henle, 1841; Isurus nasus Garman, 1913. Locus typicus: vjerojatno britanske vode. Ostali hrvatski nazivi: psina atlantska, pas atlantski, pas haringa{, psina haringu{a. Strani nazivi: Porbeagle (engl.), requin–taupe commun (franc.), smeriglio (tal.), Heringshai, Stiernhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: CR (kriti~no ugroèna, Critically Endangered).

Za{titne mjere. U Jadranskom moru rijetko se pojavljuje, pa zapravo i nema mogu}nosti da se uspje{no za{titi. Najvi{e {to se moè u~initi jest pu{tanje na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to mogu}e, a mnogo bi se postiglo obrazovanjem i podizanjem razine svijesti o potrebi za{tite morskih pasa i boljim poznavanjem njihove biologije i ekologije, pa bi tako trebalo usmjeriti istraìva~ke aktivnosti i uvesti pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ku~ina je bipolarna vrsta. Rasprostranjena je u sjevernom dijelu Atlantskog oceana i u hladnim vodama ju`ne polutke, a nema je u ekvatorijalnom podru~ju (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 81, 87). U isto~nom Atlantskom oceanu dolazi od Barentsova mora i Islanda na sjeveru do Maroka na jugu, uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more. Nema je u Crnom moru. U Jadranskom moru, kao uostalom i u ~itavom Sredozemnom moru, rijetko se nalazi. Do sada je u isto~nom Jadranu zabiljeèno 9 nalaza, jednakomjerno raspore|enih uz obalu (Soldo i Jardas, 2000) (sl. 55), a uz zapadnu obalu 13 nalaza (Storai et al., 2005). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Ku~ina je sna`na vretenasta tijela, do 3,5 m duìne i mase do 230 kg, me|utim, duìna mu`jaka je naj~e{-

71

}e do 2,6 m, a ènka do 2,2 m. Duìna dosad ulovljenih primjeraka ku~ine u isto~nom Jadranu kretala se izme|u 2 i 3,75 m, i mase do 110 kg, a svi primjerci kojima je zabiljeèn spol bile su ènke (Soldo i Jardas, 2000). Glava ku~ine je velika, s osrednje dugom i za{iljenom gubicom ~ija duìna stane 2 puta u prostor od o~iju do prve {kr`ne pukotine. [kr`ne pukotine (5 pari) su duga~ke. Gornja ~eljust je {iljasta, blago ispruìva. Zubi su osrednje veli~ine, uski i s bo~nim bazalnim {iljcima. O~i su relativno velike, okrugle. Na le|ima ima dvije peraje, prva po~inje iznad ili ispred pazu{ka prsnih peraja, velika je i zaobljena vrha; druga je malena, klinasta i stoji iznad podrepne peraje koja joj je oblikom i veli~inom sli~na. Obostrano na repnom dr{ku, koji je jako okomito splo{ten i pro{iren, vodoravni je greben, a ispod njega manji sekundarni iznad trbu{nog re`nja repne peraje. Repna peraja je velika, srpolika. Po le|ima je plava ili plavkastosiva, bokovi i trbuh su bijeli ili svjetloù}kasti. Stra`nji vrh prve le|ne i podrepna peraja bijele su boje. Ku~ina se u europskim vodama pari krajem ljeta, vrijeme skotnosti traje oko 8 mjeseci, a mladunci se kote u prolje}e. Razmnoàvanje je ovoviviparno s uterinim kanibalizmom tipa oofagije. Fetusi rastu vrlo brzo hrane}i se oplo|enim jajima. Pretpostavlja se da su rasplodne populacije ku~ine na ~itavom podru~ju njegova rasprostranjenja. @enke okote 1 do 5 mladunaca duìne izme|u 60 i 75 cm. Do spolne zrelosti potrebno im je 5 ili vi{e godina, a moè doìvjeti 20 do 30 godina. Godi{nja smrtnost u europskim morima procijenjena je na oko 18%, i to uglavnom zbog ribolova. Razli~ita pelagijska riba, koja se zadràva u plovama, glavna je hrana ku~ine, a hrani se i manjim morskim psima (npr. Squalus, Galeorhinus) i glavono{cima. Smatra se samo potencijalno opasnim za ljude. Stani{te. Ku~ina voli hladnije vode, izme|u 2 i 18 °C. Zadràva se uglavnom u priobalnom, a rje|e na otvorenom moru, u epipelagijalu i mezopelagijalu na dubinama izme|u 1 i 700 m, ali naj~e{}e izme|u 200 i 700 m. Slu~ajan je na povr{ini ili neposredno ispod nje, te u unutra{njim vodama i u neposrednoj blizini obale. êst je oko podvodnih grebena.

Rasprostranjenost ku~ine u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.12242; 11.124; (3.1; 3.5)*; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 11.111; 11.121; 11.123; 6.1.1; 6.3; 8.3; 9.2; 9.5; 9.7 19.6

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran.

IUCN za{titne mjere 0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.5; 3.8; 3.9

72

Sklat sivac Squatina squatina (Linnaeus, 1758) IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju kriti~no ugroène svojte (CR; ver. 3.1., 2001). U istu kategoriju ugroènosti stavljen je i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (CR, 2007). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. U Jadranu je ugroèn intenzivnim pridnenim ribolovom ko}om i parangalom, ali i nekim mreàma staja}icama, uvijek kao slu~ajna lovina, a mo`da jo{, kao i drugdje, degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova, one~i{}enjem mora i uznemirivanjem. Na preìvljavanje dodatno negativno utje~e mala gusto}a populacije, spor rast i sporo obnavljanje.

Slika 56. Sklat sivac, Squatina squatina (Linnaeus, 1758) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Squatiniformes Porodica: Squatinidae (sklatovke) Sinonimi: Squalus squatina Linnaeus, 1758; Rhina squatina Rafinesque, 1810; Squatina angelus Bleinville, 1816; Squatina laevis Cuvier, 1817. Locus typicus: Europa (»Oceano Europeo«). Ostali hrvatski nazivi: skla}, selac, sokol, puri}a{, an|eo, skled, sivi sklat; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 23 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Angelshark (engl.), ange de mer commun (franc.), squadrolino, squadro (tal.), Meerengel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: CR (kriti~no ugroèna, Critically Endangered).

Za{titne mjere. Iste kao i za druge pridnene vrste riba, tj. zakonskom regulacijom pridnenog ribolova naizmjeni~nim ribolovom po zonama i/ili progla{avanjem dijelova mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama u kojima bi bio zakonom stroè reguliran ribolov, poglavito ko}arski, radi za{tite vrste i stani{ta. Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, trebalo bi prikupiti relevantne podatke o njegovoj biologiji, ekologiji i obavljati pra}enje stanja populacije i stani{ta (monitoring). Rasprostranjenost. Sklat sivac rasprostranjen je u sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu, od ju`ne Norve{ke i [vedske na sjeveru do Kanarskih otoka i Mauritanije na jugu te u ~itavom Sredozemnom moru (FAO: 27, 34, 37). Nema ga u Crnom moru. Danas se u isto~nom Jadranu moè na}i u srednjem i ju`nom dijelu, ali i na nekim sjevernijim lokalitetima (izme|u otoka Paga, Lo{inja i Dugog otoka) (sl. 56). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Prednji dio tijela (glava i trup) sklata sivca {irok je i splo{ten, romboidan. Naraste do 2, a mogu}e i do 2,5 m duìne i mase do 80 kg, Mu`jaci su manji od ènka. I u Jadranu su na|eni primjerci do 2 m duìne i mase do 60 kg, ali se obi~no love znatno manji (oko 5 kg) (Grubi{i}, 1988). O~i su malene, ovalne, manje od {trcala, smje{tenih iza njih, a razmak izme|u o~iju i {trcala jednak je 1,5 duìni oka. Nosni br~i}i su jednostavni, ~unjasti,

73

a nosni zaklopci ravni ili slabo resasta ruba. [kr`nih je pukotina 5 pari i sve se nalaze ispred osnovice prsnih peraja. Prsne peraje su {iroke, {ire od svojih osnovica, sa {iroko zaobljenim unutra{njim rubom. Le|ne peraje su dvije, malene su, jednake oblikom i veli~inom, smje{tene na stra`njem dijelu tijela, prva po~inje to~no iza crte koja spaja stra`nje vrhove trbu{nih peraja. Repna peraja je s duìm trbu{nim re`njem. Sredinom le|a i repa obi~no postoje sitne bodljice, a sli~ne se mogu na}i i na gubici i iznad o~iju. Zubi su jednaki u obje ~eljusti, s visokom osnovicom i poput noà o{trih vrhova. Gornja strana tijela je maslinastosme|a, zelenkastosiva do svjetlosiva, s raspr{enim bijelim i crnkastim mrljama i to~kama. Mladi su po osnovnoj boji svjetlije mreàsto i{arani. Razmnoàvanje je ovoviviparno. Jaja su vrlo velika, 6–8 cm u promjeru. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke postiù spolnu zrelost izme|u 126 i 167 cm, a mu`jaci s pribli`no 80 cm duìne (Capapé et al., 2004a). @enke okote izme|u 7 i 25 mladunaca, {to ovisi o njihovoj veli~ini. Oko}eni mladunci dugi su izme|u 24 i 30 cm. Vrijeme skotnosti traje oko 10 mjeseci. U Sredozemnom moru (tako|er i u Jadranu) sklat sivac koti se od prosinca do velja~e, a u vodama oko V. Britanije tijekom srpnja. U sjevernijim podru~jima rasprostranjenosti sklat sivac poduzima ljetne migracije prema sjeveru. Hrana mu se sastoji uglavnom od riba plosnatica (Pleuronectiformes), ali se hrani i meku{cima i rakovima. Stani{te. Zadràva se na kontinentskoj podini, od obalnog ruba do op}enito 250 m dubine, a u Jadranskom moru i do 300 m dubine, ali uglavnom izme|u 50 i 150 m. Dolazi na pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim dnima i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica, kao i na ~vrstim dnima. Voli priobalne vode, pa je ~est i u pli}acima. Ukopava se u meki supstrat dna sve do o~iju. Aktivniji je no}u kad ùstro pliva i izdiè se iznad dna, gdje danju miruje.

Rasprostranjenost sklata sivca u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225; 11.34; 11.2411; 11.2412

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1.1; 1.1.2; 1.2.1.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 9.5; 9.7; 10.1 3.9; 4.4

IUCN za{titne mjere

74

UGRO@ENE SVOJTE

EN

75

76

]epa ade, 1803) Alosa fallax (Lacépe IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 2.3., 1994). Me|unarodno je za{ti}ena, kao i ostale vrste roda Alosa, Direktivom o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore (Council Directive 92/ 43/EEC; Dodatci II i V) i Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). U Hrvatskoj je za{ti}ena Pravilnikom o progla{enju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 57. ]epa, Alosa fallax (Lacépede, 1803) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Pododjel: Clupeomorpha Red: Clupeiformes Porodica: Clupeidae (srdjelke) Sinonimi: Clupea fallax (Lacépède, 1803); Alosa fallax fallax (Lacépède, 1803); Clupea nilotica Geoffroy Saint-Hilaire, 1809; Alosa fallax nilotica (Geoffroy Saint-Hilaire, 1809); Clupea finta Cuvier, 1829; Alosa finta Moreau, 1881; Alosa finta nilotica Regan, 1916; Alosa alosa finta Karaman, 1928; Alosa agone (Scopoli, 1786; »migratorna forma«). Locus typicus: rijeka Sena kod Rouena. Ostali hrvatski nazivi: lojka, skumrija, skumrija lojka, skomrija, zlatva, kubla; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 36 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Mediterranean Shad, Twaite Shad (engl.), alose finte (franc.), alose, agone, cheppia (tal.), Finta (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja).

Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok njezine regionalne ugroènosti intenzivno je izlovljavanje u slatkim vodama (npr. u Skadarskom jezeru gdje je gospodarski va`na vrsta; Vukovi}, 1961; Ivanovi}, 1973; Stein et al., 1981) i slu~ajni ulov u moru, zatim one~i{}enje voda, uklju~uju}i estuarna podru~ja, regulaciju vodotoka, pregra|ivanje rijeka i sl., ~ime se degradira i suzuje njezin ìvotni prostor i onemogu}uje mrije{}enje. Za{titne mjere. U moru je zbog slu~ajnog ulova ne treba {tititi. U slatkim vodama moè se za{tititi regulacijom izlovljavanja, zatim sprje~avanjem one~i{}enja vode, izgradnjom funkcionalnih ribljih staza uz brane i ustave radi nesmetanih migracija i za{titom njezinih mrjestili{ta. Rasprostranjenost. Ova je vrste poznata u sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu, Sredozemnom, Mramornom i Crnom moru te u rijekama i jezerima njihovih sljevova (FAO: 27, 34, 37, 01, 05). U Jadranskom moru posvuda je difuzno rasprostranjena, bolje bliè obali (sl. 57), ali nije ~esta; zalazi u {ire estuarno podru~je rijeke Neretve i u Ba~inska jezera, a vjerojatno i u neke druge rijeke koje utje~u u more. U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste do 60 cm duìne i mase do 1,5 kg, ali se obi~no love primjerci dugi 20 do 40 cm. U isto~nom Jadranu dosad najve}a zabiljeèna duìna }epe bila je 54 cm (ulovljena kod Plo~a, 1957), ali tamo{nji ribari, kao i ribari na Skadarskom jezeru, tvrdili su da su se dosta ~esto znali uloviti i ve}i primjerci (Grubi{i}, 1959). Tijelo je izduèno, umjereno visoko, blago bo~no stisnuto i prekriveno cikloidnim ljuskama. Usta su blago isko{ena navi{e. Nema potpune bo~ne pruge, ve} se ona nazire samo na 2–5 ljusaka

77

na po~etku trupa. O~i su na prednjem i stra`njem dijelu prekrivene prozirnim masnim (adipoznim) kapcima. Na trbuhu se od glave do podrepne peraje proteù {titaste ljuske s uzdignutim greben~i}em. Na sredini gornje ~eljusti trokutasti je usjek u koji ulazi simfiza donje ~eljusti. [kr`ni nastavci su kratki i debeli, pribli`no iste duìne kao {kr`ne resice, ukupno ih je kod jadranskih primjeraka 31–36, a op}enito izme|u 31 i 50. Na {kr`nom su poklopcu vi{e-manje jasno uo~ljivi lepezasto poredani greben~i}i. Le|na peraja smje{tena je na sredini le|a, a nasuprot njoj malene su trbu{ne peraje. Prsne peraje su kratke i smje{tene nisko na prsima. Podrepna peraja je niska, sa {ip~icama koje se postupno smanjuju od njezina prednjeg prema stra`njem dijelu, a po~inje dosta iza le|ne peraje. Repna peraja je ra~vasta. Le|a su modrikastozelena s jednom ili vi{e, obi~no 5–6, crnih pjega iza gornjeg ruba {kr`nog poklopca, bokovi su srebrnkasti, a trbuh bijel.

Jate}a je i jako migratorna vrsta radi prehrane i razmnoàvanja. @enke spolno sazrijevaju u 4. ili 5. godini, a mu`jaci u 3. ili 4. godini (prema nekima op}enito od 2. do 7. godine). Mrijesti se u slatkoj vodi. Prema slatkim vodama migrira u velikim plovama ve} u oùjku, a mrijesti se u lipnju i srpnju (Vukovi}, 1963) kad temperatura vode poraste na 15 °C ili vi{e. Mrijesti se uz povr{inu, no}u, iznad {ljunkovita i pjeskovita dna. Fekunditet je 80.000 do 200.000 ikre, zavisno od veli~ine i dobi ènka. Ikra je demerzalna, veli~ine oko 1,6 mm, ali u vodi nabubri do 4,5 mm. Kako se potomstvo razvija, tako se no{eno strujom sve vi{e primi~e moru, me|utim jedan dio populacije moè ostati trajno u slatkoj vodi (Vukovi}, 1961). Odrasli se nakon mrije{}enja u kasno ljeto i jesen vra}aju u more. Omnivorna je. Hrani se rakovima razli~ite veli~ine, mlade ribice planktonskim, a ve}e ribe razli~itim drugim rakovima (mizidi, eufauzidi, izopodi) i sitnom ribom (Morovi}, 1959). Moè doìvjeti 25 godina. Stani{te. ]epa je anadromna i pelagijska vrsta umjerenih geografskih {irina. Zadràva se u moru, braki~nim i slatkim vodama (mrije{}enje). U moru se moè na}i od povr{ine do 200 m dubine, ali vi{e se drì plitkih obalnih voda, osobito u blizini rije~nih u{}a ili u njima do oko 1 m dubine.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.125; 11.121; 1.4.6; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.3; 11.12242; 11.221; 11.4; 6.3; 9.1; 9.9 13.24; 21.1; 22.1; 24.15

Rasprostranjenost ~epe u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 0; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.3; 5.3

78

Obrvan Aphanius fasciatus (Valenciennes, 1821) IUCN kriterij: B2ab(ii,iii,iv) (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjenja podru~ja rasprostranjenosti i u~estalosti pojavljivanja, fragmentiranih stani{ta, kontinuiranog smanjivanja podru~ja rasprostranjenosti i kvalitete stani{ta). IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1., 2001). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatci II i III) i Direktivom o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore (Council Directive 92/ 43/EEC; Dodatak II). U Hrvatskoj je za{ti}en Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte). Slika 58. Obrvan, Aphanius fasciatus (Valenciennes, 1821); ènka i mu`jak (AUTOR I. JARDAS)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Cyprinodontiformes Porodica: Cyprinodontidae (zubati {aran~i}i) Sinonimi: Aphanius nasus Nardo, 1827; Labias calaritana Cuvier, 1829; Cyprinodon calaritanus Valenciennes, 1846; Cyprinodon fasciatus Günther, 1866. Locus typicus: ?Cagliari, Sardinija. Ostali hrvatski nazivi: pastirica. Strani nazivi: Mediterranean Toothcarp, Fasciated Toothcarp (engl.), aphanius de corse (franc.), nono (tal.), Zebrakärpfling (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered).

Uzroci ugroènosti. Ugroèn je degradacijom, suàvanjem i/ili gubitkom ìvotnog prostora zbog nestajanja bo~atih stani{ta i one~i{}enja priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka. Za{titne mjere. Za{titu obrvana moglo bi se posti}i progla{avanjem nekih braki~nih podru~ja uz morsku obalu rezervatima, kao {to je to u~injeno sa slanom mo~varom Pantanom kod Trogira, koja je progla{ena ornitolo{ko-ihtiolo{kim rezervatom. Osje}a se i nedostatak podataka o rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji vrste te stanju stani{ta za njegovu za{titu s biolo{kog aspekta. Rasprostranjenost. Obrvan je endemska vrsta Sredozemnog mora (FAO: 37), nema ga jedino u njegovu najzapadnijem dijelu i u Crnom moru. Na|en je i u Sueskom kanalu. U Jadranskom moru nesuvislo je rasprostranjen uz ~itavu obalu. Zabiljeèn je u solani Ston, solani Pag, uvali Zr~e (o. Pag), Pantan kod Trogira i kod Nina te na nekoliko drugih podru~ja (sl. 58). U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. U obrvana je jako izraèno spolno dvoli~je: ènke narastu i vi{e od 7 cm, a mu`jaci do 6 cm. Mu`jaci su odozgo sivosme|i ili sme|emaslinasti, odozdo bijeli, po boku s 10–12 okomitih sme|ih pruga koje se izmjenjuju s uskim srebrnastobijelim prugama, peraje su im ùte, a repna obi~no s crnom popre~nom trakom. @enke su svjetlije, bo~ni pojasovi se ne proteù od le|a do trbuha, a peraje su bjelkaste. Tijelo je izduèno, bo~no stisnuto i

79

pokriveno velikim cikloidnim ljuskama koje seù i na glavu. Gornja strana glave je splo{tena, a ~elo {iroko. Visina tijela stane oko 4 puta, a duìna glave 3,7 puta u standardnu duìnu tijela. Usta su malena, kosa, a donja ~eljust blago ispup~ena. U obje ~eljusti ima po 12–16 zuba s tri {iljka. Repni dràk je visok. Bo~ne pruge nema. Le|na i podrepna peraja na stra`njoj su polovini tijela i stoje jedna nasuprot drugoj. Trbu{ne peraje su malene i smje{tene pribli`no na sredini tijela. Stra`nji obod repne peraje blago je konveksan. Formula peraja glasi: D. (8) 10–12 (13), A. 9–12 (13), P. 15–16 {ip~ica. Uzdu` tijela proteè se 23–60 ljusaka. Spolnu zrelost postiè ve} u prvoj godini ìvota. Mrijesti se od travnja do kolovoza u vodi razli~ite slanosti – od jako slane do braki~ne. @enke odlaù ikru me|u alge i drugo vodeno bilje. Embrionalni razvoj do izvaljenja (eklozije) traje oko 14 dana. Po sastavu hrane je omnivor. Hrani se planktonskim ra~i}ima, li~inkama i odraslim kukcima, djelomi~no algama i organskim detritusom koji skuplja po dnu. Stani{te. Obrvan je suptropska, sedentarna, morska, braki~na i slatkovodna riba. Izrazito je eurihalina i euritermna. Zadràva se u zaslanjenim barama, jezercima i jarcima uz morsku obalu, zatim u lagunama, rije~nim u{}ima i solanama, ali rijetko u potpuno slatkim vodama. Dolazi op}enito u stani{tima koja su nepovoljna za druge vrste riba. Voli vode kojih je pH izme|u 6,5 i 7,5, a temperatura izme|u 10 i 25° C.

Rasprostranjenost obrvana u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

89.12; 11.221; 11.4; 13.24; 22.2; 89.13;

6.3; 9.1; 9.9; 10.1

1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.4

80

Pas tupan Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1827). IUCN kriterij: A2c (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja) IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju ugroène svojte (EN, 2007). Uzroci ugroènosti. U Jadranskom moru uglavnom je ugroèn slu~ajnim ulovom, a {ire tek zatim lovom radi hrane i trgovine. Nepovoljne okolnosti za odrànje su i neki unutra{nji ~imbenici: spor rast, poreme}en odnos spolova, malen postotak gravidnih ènka i malobrojno potomstvo.

Slika 59. Pas tupan, Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1827) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Carcharhinidae (ku~kovi) Sinonimi: Squalus plumbeus Nardo, 1827; Squalus cacchia Nardo, 1847; Carcharias (Prionodon) milberti Valenciennes, in Müller & Henle, 1839; Carcharhinus milberti (Valenciennes, in Müller & Henle, 1839), Eulamia milberti (Valenciennes, in Müller & Henle, 1839); Carcharias lamia Nobre, 1935. Locus typicus: Jadransko more. Ostali hrvatski nazivi: nema. Strani nazivi: Sandbar Shark (engl.), reqiun gris (franc.), squalo grigio (tal.), Spitzflügiger Hai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered).

Za{titne mjere. U Jadranskom moru zbog vrlo rijetkog pojavljivanja nema djelotvorne za{tite, ali bi se, kao i za druge sli~ne vrste, mnogo postiglo podizanjem razine svijesti o potrebi za{tite velikih pelagijskih vrsta morskih pasa, pu{tanjem na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to mogu}e i izu~avanjem njihove biologije, ekologije, brojnosti i rasprostranjenosti, ugroènosti i za{tite te pra}enjem stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u umjerenim i tropskim morima zapadnog i isto~nog Atlantskog oceana, uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more (nema ga u Crnom moru), zatim u zapadnom Indijskom oceanu i zapadnom i srednjem Tihom oceanu. Njegova je prisutnost u isto~nom dijelu Tihog oceana sumnjiva (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 71, 77, 87?). Iako se u isto~nom Jadranskom moru moè na}i posvuda, ali rijetko (Lipej et al., 2000), ipak pretpostavljamo da je ~e{}i stanovnik srednjeg i ju`nog Jadrana (sl. 59). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Tijelo je sna`no, debelo, najvi{e ispod prve le|ne peraje. Naraste do 3 m, obi~no samo do 2,5 m ili manje, i mase do 118 kg. Gubica mu je kratka, blago splo{tena i {iroko zaobljena. O~i su okrugle i umjerene veli~ine (1,7 do 2,9% ukupne duìne tijela). Le|ne peraje su dvije, prva je izrazito velika, trokutasta i po~inje iznad ili ne{to ispred stra`njeg dijela osnovice prsnih peraja. Druga le|na peraja je vi{estruko manja, jednake je veli~ine i oblika kao podrepna peraja, a po~inje iznad ili ne{to ispred po~etka podrepne peraje. Izme|u le|nih peraja proteè se interdorzalni greben. Prsne peraje su velike, pone{to srpolike i s usko zaobljenim ili o{trim

81

vrhom. Repna peraja je izrazito nejednakokri{}ana, s dobro razvijenim zavr{nim i trbu{nim re`njem, na njezinu je po~etku odozgo plitak popre~ni `ljebi}. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke, tre}i par je najduì – 3. je najduà, a 5. najkra}a, 5., a obi~no i 4. nalaze se iznad po~etka osnovice prsnih peraja. Gornji zubi su {iroko trokutasti, jako pilasto nazubljeni, poluuspravnih do blago isko{enih vrhova, dok su donji zubi uspravnih, uskih i pilasto nazubljenih vrhova. U gornjoj ~eljusti je 30, a u donjoj 27–30 zuba. Boje je sivosme|e odozgo, bijele odozdo, a vrhovi i stra`nji rubovi peraja obi~no su crni. Na nekim podru~jima zbog promjena temperature vode, divergencija i u skladu s morskim strujama sezonski migrira u smjeru sjever–jug i obrnuto, dok je na drugim podru~jima rezistentan. Vrijeme do spolnog sazrijevanja varira izme|u 3 i 10 godina. Mu`jaci op}enito spolno sazriju kad postignu duìnu od 131 do 178 cm, a ènke 144 i 183 cm

duìne (u Sredozemlju ènke kod 170, a mu`jaci 167 cm; Capapé et al., 2004a). Razmnoàva se viviparno, s placentom od ùmanj~ane vre}ice. Skotnost, zavisno od podru~ja, traje od 8 do 12 mjeseci. @enke mogu ra|ati svake druge godine. Zapaèno je da se u populacijama nalazi samo izme|u 17–42% gravidnih ènka, i to najvjerojatnije zbog znatno manjeg broja adultnih mu`jaka, ali mogu}e i zbog nekih drugih jo{ nepoznatih razloga. Naime, u pojedinim podru~jima, ali ne svugdje, odnos spolova je u po~etku 1 : 1, ali poslije znatno prevladavaju adultne ènke (npr. u zapadnom dijelu Atlantskog oceana 5 ili 6 : 1). Broj mladunaca po okotu op}enito je 1–14, naju~estalije izme|u 5 i 12, {to ovisi o veli~ini ènka, a veli~ina oko}enih mladunaca varira izme|u 56 i 75 cm. U Sredozemnom moru (Tunis) ovarijski fekunditet ne{to je ve}i od uterusnog, broj embrija in utero kre}e se od 4 do 10, a duìne mladunaca pri ra|anju je izme|u 42 i 65 cm (Bradaï et al., 2005; Saïdi et al., 2005). Mladun~ad ljeti naseljava umjerene plitke i priobalne vode kotili{ta, a zimi se kre}u od obale u dublje i toplije vode. Prvenstveno se hrani manjim bentoskim ribama, uklju~uju}i i hrskavi~ne ribe, zatim meku{cima i rakovima, intenzivnije no}u. @enke se tijekom ko}enja i kratko zatim ne hrane. Nije opasan za ljude. @ivotni mu je vijek oko 32 godine. Stani{te. Zadràva se u morima od umjerenog do tropskog podru~ja, uz obalu ali i dalje od nje, uz dno ili na povr{ini. Spu{ta se ~ak do 1800 m dubine, ali je uglavnom vezan za plitke muljevite ili pjeskovite zaljeve, rije~na u{}a, podvodne uzvisine (brakove) i koraljne grebene do 280 m dubine. Voli vode od 23–27 °C.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.121; 11.12242; (3.1)*; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 11.124; 11.125; 11.221; 4.1.1.3; 9.2; 9.5; 9.6; 9.7 13.24; 19.6

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran.

Rasprostranjenost psa tupana u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 0; 2.2; 3.2; 3.3; 3.5; 3.8; 3.9

82

Pas ljudo`der Carcharodon carcharias (Linnaeus, 1758) Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak II), Konvencijom o me|unarodnoj trgovini ugroènim vrstama divljih ìvotinja i biljaka (CITES) (Washington, 1973; Dodatak II) i Konvencijom o za{titi migratornih vrsta divljih ìvotinja (CMS3) (Bonn, 1979; Dodatci I i II). U Hrvatskoj je za{ti}en Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 60. Pas ljudo`der, Carcarodon carcharias (Linnaeus, 1758) (AUTOR T. GOOS)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Lamniformes Porodica: Lamnidae (ku~ine) Sinonimi: Squalus carcharias Linnaeus, 1758; Carcharias lamia Rafinesque, 1810; Carcharias verus Cloquet, 1822; Carcharodon rondeletii Müller & Henle, 1841. Locus typicus: »Europa«. Ostali hrvatski nazivi: psina ljudo`dera, psina ljudo`der. Strani nazivi: Great White Shark (engl.), grand requin blanc (franc.), pescecane, carcarodonte (tal.), Menschenhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered). IUCN kriterij: A2c (smanjivanje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju osjetljive svojte (VU; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju ugroène svojte (EN, 2007).

Uzroci ugroènosti. Uzroke opadanju brojnosti populacije koja je, sude}i po koli~ini nalaza (Soldo i Jardas, 2002), u 19. i u prvoj polovini 20. stolje}a u Jadranu bila velika, pogotovo u Tr{}anskom i Rije~kom zaljevu, mo`da ve}a nego u ostalom dijelu Sredozemnog mora, vjerojatno treba pripisati usmjerenom lovu (neko} se na isto~nom Jadranu za svaki ulovljen primjerak psa ljudo`dera dodjeljivala nagrada /Lorini, 1903/), pretjeranom izlovljavanju vrsta kojima se pas ljudo`der hrani, rastu}oj aktivnosti na moru i u svezi s tim one~i{}enju mora (De Maddalena, 2000; Lipej at al., 2004). Danas u Jadranskom moru stradava samo kao slu~ajna lovina razli~itih ribolovnih alata, a {ire ribolovom radi hrane, trgovine i drugih potreba. Nepovoljne okolnosti su uz to izuzetno mala gusto}a populacije, spor rast, kasno spolno sazrijevanje i malen broj mladunaca po okotu. Za{titne mjere. [to vrijedi i za druge velike pelagijske morske pse, preduvjet je za{tite i ove vrste podizanje svijesti o potrebi da se za{titi i edukacija o njezinu zna~enju u ekolo{kom sustavu mora. Mnogo bi se postiglo i izu~avanjem njezine biologije, ekologije, brojnosti i rasprostranjenosti, ugroènosti i za{tite te pra}enjem stanja (monitoring), a i pu{tanjem na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to mogu}e. Rasprostranjenost. Vjerojatno je kozmopolit u umjereno hladnim morima. Nalazimo ga u zapadnom i isto~nom Atlantskom oceanu i u ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru), zapadnom Indijskom oceanu i zapadnom, sredi{njem i isto~nom Tihom oceanu (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U isto~nom Jadranu zabiljeèno je od 1868. vi{e od 60 nalaza du` ~itave obale, najvi{e u sjevernom Jadranu (Tr{}anski i Rije~ki zaljev, Kvarner, Kvarneri}) (Soldo i Jardas, 2000; 2002), ali se moè na}i posvuda (sl. 60). Nalaèn je ~itave godine, naju~estalije u prolje}e i ljeto, a u jesen i zimi rijetko.

3

Conservation on Migratory Species (ili Bonn Convention)

83

U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Morski pas robusna vretenasta tijela, ukupne duìne do barem 6,4 m, a mogu}e i vi{e, do 8 m, ali se uglavnom love primjerci od 5 do 6 metara. Najve}i primjerci dosad ulovljeni u isto~nom Jadranu bili su dugi izme|u 7 i 8 m i mase do vi{e od 2 t (1934. Kraljevica, 1950. Primo{ten,), a naj~e{}e izme|u 3 i 6 m (62,5%) (Soldo i Jardas, 2000). Kao najve}a masa ove vrste zabiljeène su 3,4 t. Gubica je ~unjasta, umjerene duìne. Usta su duga~ka i {iroko zaobljena. Zubi su veliki i trokutasti, pilasto nazubljenih rubova, gornji su {iri od donjih, u gornjoj je ~eljusti 13, a u donjoj 11–12 zuba. [kr`ne pukotine (5 pari) duga~ke su i sve su ispred osnovica prsnih peraja. O~i su malene i okrugle. [trcala su vlo malena. Le|ne peraje su dvije, prva je velika, trokutasta i po~inje iznad unutra{njih rubova prsnih peraja; druga je malena, klinasta, veli~inom i oblikom sli~na podrepnoj peraji. Prsne peraje su srpolike, velike, ali kra}e od glave. Repna

je peraja velika, mjese~asta. Na repnom dr{ku obostrano se isti~e snaàn uzdu`ni greben, a na osnovici repne peraje ve}i gornji i manji donji popre~ni `ljebi}. Gornja polovina tijela je olovnosiva ili sme|astosiva do crnkasta, a trbuh je bijel. Linija izme|u gornje tamnije i bijele boje trbuha je o{tra. Pas ljudo`der je vrlo aktivna, nomadska i socijalna vrsta sa srednjom brzinom plivanja od 3,2 km/sat. Endotermna je vrsta, mi{i}i trupa mogu biti 3–5 °C, a temperatura èludca ~ak 10–14 °C toplija od okolne vode zahvaljuju}i razvijenom protustrujnom izmjenjiva~u topline u sustavu krvotoka. Ta im sposobnost zadràvanja topline omogu}uje ve}u brzinu i okretnost u hladnijoj vodi, posebno pri lovu na ve}i aktivan plijen. @ive solitarno ili u skupinama od 10 ili vi{e jedinka. Razmnoàvanje je ovoviviparno (aplacentalna ìvorodnost), s uterinim kanibalizmom u obliku oofagije, tj. embriji ili fetusi pojedu velik broj jaja koja im i sluè za prehranu. Trajanje skotnosti nije poznato, ali se pretpostavlja jedna godina ili ~ak duè. Broj mladunaca varira od 2 do mogu}e 14, a njihova duìna nakon okota varira od 109–165 cm. @enke spolno sazriju pri duìni od 4 do 5 m ili u dvanaestoj do ~etrnaestoj godini, dok mu`jaci sazriju pri duìni od 3,5 do 4,1 m ili u devetoj odnosno desetoj godini. Hrani se razli~itim sitnim i krupnim ko{tunjavim i hrskavi~nim ribama, morskim kornja~ama, pticama i sisavcima (perajari). Opasan je za ljude. U isto~nom Jadranu zabiljeèno je {est fatalnih napada. Moè doìvjeti oko 36 godina. Stani{te. Zadràva se u umjerenim i toplim vodama, uz obalu, ali i dalje od nje, iznad kontinentskog i oto~nog {elfa i gornjeg dijela slaza sve do 1200 m dubine, ali je naj~e{}i u epipelagijalu od 0–280 m dubine. Ve}i primjerci pokazuju {iri temperaturni raspon i redovito zalaze u tropsko podru~je, dok su primjerci ispod 3 m duìne uglavnom ograni~eni na umjerena obalna mora, gdje su se i okotili.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti IUCN za{titne mjere

11.111; 11.121; 11.12242; (3.1)*; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 11.124; 11.125; 11.221 4.1.1.3; 5.2; 9.2; 9.5, 9.7

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran. Rasprostranjenost psa ljudo`dera u hrvatskom ribolovnom moru

0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.5; 3.8; 3.9

84

Psina golema Cetorhinus maximus (Gunnerus, 1765) IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju osjetljive svojte (VU; ver. 3.1., 2001). U istoj je kategoriji ugroènosti i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (VU, 2007). Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak II), Konvencijom o me|unarodnoj trgovini ugroènim vrstama divljih ìvotinja i biljaka (CITES) (Washington, 1973; Dodatak II) i Konvencijom o za{titi migratornih vrsta divljih ìvotinja (CMS) (Bonn, 1979; Dodatci I i II). U Hrvatskoj je za{ti}ena Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 61. Psina golema, Cetorhinus maximus (Gunnerus, 1765) (AUTOR M. MARUKI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Lamniformes Porodica: Cetorhinidae (psine) Sinonimi: Squalus maximus Gunnerus, 1765; Selache maxima Cuvier, 1817; Squalus pelegrinus Blainville, 1810; Selachus maximus Carus, 1893. Locus typicus: Trondheim, Norve{ka. Ostali hrvatski nazivi: nema. Strani nazivi: Basksing Shark (engl.), pélerin (franc.), squalo elefante (tal.), Riesenhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered). IUCN kriterij: A2c (smanjivanje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja).

Uzroci ugroènosti. U Jadranskom je moru uglavnom ugroèna kao slu~ajna lovina zbog zapletanja u razli~ite mreè staja}ice i zbog uznemirivanja, a mo`da i zbog nedostatka hrane i one~i{}enja mora, a uz to {ire ribolovom radi hrane i trgovine. Budu}i da voli hladnije vode, ugroàva je (vjerojatno vi{e u budu}nosti nego sada) globalno zatopljenje. Nepovoljne okolnosti za njezino odrànje su tako|er spor rast, kasno spolno sazrijevanje i, pretpostavlja se, mali broj mladunaca po okotu. Za{titne mjere. U Jadranskom moru zbog rijetkog pojavljivanja, nema izravnih i djelotvornih postupaka kojima bi se za{titila, osim neuznemirivanja i pu{tanja na slobodu ulovljenih primjeraka kad je god to mogu}e. Mnogo bi se postiglo i podizanjem svijesti o potrebi za{tite velikih pelagijskih vrsta morskih pasa, izu~avanjem njihove biologije, ekologije, brojnosti i rasprostranjenosti, uzroka ugroènosti i mogu}nosti za{tite te pra}enjem stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Rasprostranjena je cirkumglobalno u hladnim (borealnim), umjerenim i umjereno toplim morima na obje polutke (bipolarno), tako|er u ~itavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru), osobito u njegovu sjeverozapadnom dijelu (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 57, 61, 67, 77, 81, 87). U isto~nom Jadranu zabiljeèna je od 1822. vi{e od 30 puta du` ~itave obale i ~itave godine, naju~estalije u sjevernom Jadranu (Tr{}anski i Rije~ki zaljev) (Soldo i Jardas, 2000, 2002; Lipej et al., 2000), ali se moè na}i i drugdje (sl. 61). U~estalost: rijetka.

85

Opis i biologija vrste. Osnovna su morfolo{ka obilje`ja njezina veli~ina, uska ~unjasta gubica, duìna {kr`nih pukotina (5 pari), koje gotovo okruùju glavu, dugi ~ekinjasti nastavci (branhiospine) na {kr`nim lukovima i sitni (svega nekoliko mm) te brojni zubi, poredani u vi{e od 200 nizova u obje ~eljusti. Mu`jaci narastu do 9 m, a ènke do gotovo 10 (premda neki spominju i ve}e primjerke (15,2 m?), i teì do oko 4 t, pa je po veli~ini na drugom mjestu me|u morskim psima. Duìna primjeraka dosad ulovljenih u isto~nom Jadranu bila je od 2,5 do 8,5 m (2,5 t) (podru~je Blitvenice, 2000), uglavnom izme|u 2,5 i 4 m (38%) i izme|u 6 i 9 m (38%) (Soldo i Jardas, 2000; Lipej et al., 2000). O~i i {trcala (spirakuli) su maleni. Nosnice su {iroko odvojene od usta. Obostrano se na repnom dr{ku proteè jak uzdu`ni greben. Repna peraja je velika, gotovo mjese~asta, s ja~e razvijenim gornjim re`njem, a na njezinoj osnovici s gornjim (ve}im) i donjim popre~nim `lijebom. Dvije su le|ne peraje od kojih je prva zaobljena

vrha i znatno ve}a od druge. Boje je odozgo crnkaste do sivosme|e, sive ili plavkastosive, a odozdo jednaka ili svjetlija, ~esto s nepravilnim bijelim mrljama ispod glave i na trbuhu. Psina golema je socijalna vrsta, vi|aju se pojedina~ni primjerci, u paru, trijadi, ili u skupinama od 100 i vi{e primjeraka. Izrazito je migratorna, pa se na odre|enim podru~jima javlja u ve}em broju i potom i{~ezava. Migracije su vjerojatno povezane s prehranom i razmnoàvanjem. Prema jednim autorima razmnoàvanje je viviparno s placentom od ùmanj~ane vre}ice (Quero, 1984; Fischer et al., 1987, Serena, 2005), a prema drugim ovoviviparno s uterinim kanibalizmom (Tortonese, 1956; Compagno, 2001). Mu`jaci spolno sazriju pri 4 ili 5 m duìne (s 12–16 godina), a ènke pri mnogo ve}im duìnama, izme|u 8 i 9,8 m (s oko 20 godina). Duìna netom oko}enih mladunaca nije poznata, ali bi mogla biti od 1,5 do 1,7 m. Skotne ènke, kojih je vjerojatno vrlo malo, pretpostavlja se, prostorno su i batimetrijski odvojene. Razdoblje skotnosti traje ~ak 3,5 godine, a ciklus izme|u skotnosti moè trajati 2–3 godine. Hrani se sitnim planktonskim organizmima (kopepodi, dekapodi, stomatopodi, sitni glavono{ci, li~inke i jaja riba i sl.) koje hvata plivanjem otvorenih usta i filtrira kroz duga~ke i guste skr`ne nastavke. Jedina je riba koja sezonski odbacuje i obnavlja {kr`ne nastavke, pa vjerojatno »hibernira« na dnu, na rubu kontinentske podine, dok se {kr`ni nastavci ne obnove i ne zapo~ne zooplanktonska produkcija. Stani{te. Psina golema epipelagijska je vrsta hladnih do umjereno toplih mora. Zadràva se prete`no od povr{ine do dubine od 200 m; dolazi, dakle, iznad kopnene i oto~ne kontinentske podine, dalje od obale, ali u prolje}e i ljeto sasvim prilazi kopnu, pa tako ulazi i u zatvorene zaljeve. Moè se, me|utim, spustiti i do 2000 m dubine. Prednost daje vodi od 8–14 °C.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.12242; 11.121; (3.1)*; 4.1.1.3; 6.1.1; 6.3; 11.124; 11.111; 11.125 9.2; 9,5; 9.7; 10.1

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran. Rasprostranjenost psine goleme u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.5; 3.8; 3.9

86

Kirnja Epinephelus marginatus (Lowe, 1834) Strani nazivi: Dusky Grouper (engl.), mérou noir (franc.), cernia (tal.), Großer Sägebarsch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered). IUCN kriterij: A2cd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju ugroène svojte (EN; ver. 3.1., 2001). Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). U Hrvatskoj je za{ti}ena (kao Epinephelus spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02).

Slika 62. Kirnja, Epinephelus marginatus (Lowe, 1834) (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Serranidae (vu~ice) Sinonimi: Serranus marginatus Lowe, 1834; Serranus fimbriatus Lowe, 1834; Serranus gigas Brünnich, 1768; Epinephelus gigas (Brünnich, 1768); Cerna gigas Bonaparte, 1833; Epinephelus guaza (non Linnaeus) Jordan & Evermann, 1896. Locus typicus: Madeira, Atlantski ocean. Ostali hrvatski nazivi: kraja (kirnja) golema, kiria prava, tenka, vran~i}; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 12 hrvatskih pu~kih naziva.

Uzroci ugroènosti. Uglavnom je ugroèna {portskim ribolovom podvodnom pu{kom na dopu{ten i nedopu{ten na~in (no}u sa svjetlom), zatim izlovljavanjem parangalom, sitnim udi~arskim alatima i nekim mreàma staja}icama, degradacijom stani{ta (livade posidonije) zbog ribolova, one{i{}enja priobalnog mora i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa. Na opstanak vrste nepovoljno djeluju i neki unutra{nji ~imbenici: spor rast, protoginija i kasno javljanje mu`jaka, {to remeti odnos spolova, slabo obnavljanje i relativno mala gusto}a populacije te velika smrtnost mladun~adi. Za{titne mjere. Naredbom je propisana najmanja veli~ina ispod koje se ne smije loviti (45 cm), i lovostaj u vrijeme mrije{}enja, ali bi za uspje{niju za{titu trebalo najmanju veli~inu pove}ati na 60 cm, kako je i bilo prija{njih godina, radi za{tite oba spola. Bolje poznavanje rasprostranjenosti, brojnosti i biologije vrste u Jadranskome moru dodatno bi pridonijelo njezinoj za{titi, pa bi trebalo provesti istraìvanja i uvesti pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Kirnja je ra{irena u ~itavom Sredozemnom moru (ali je nema u Crnom moru) i u Atlantskom oceanu: u njegovu isto~nom dijelu od Engleskoga kanala do juga Afrike (Natal), uklju~uju}i Madeiru, Azore, Kanarske i Kapverdske otoke, a u zapadnom dijelu od Bermuda do Brazila (FAO: 27, 34, 37, 41, 47, 51). U isto~nom Jadranu rasprostranjena je posvuda uzobalno, u sjevernom dijelu vrlo rijetka, a prema jugu sve brojnija (sl. 62). U~estalost: rijetka.

87

Opis i biologija vrste. Tijelo je izduèno, ovalna profila, vrlo sna`no i blago bo~no stisnuto. Naraste do 1,5 m u duìnu i masu do oko 60 kg, ali se obi~no love primjerci dugi izme|u 20 i 80 cm. Glava je velika, ~unjasta, usta su vrlo velika i prostrana, zavr{na, blago isko{ena, a donja ~eljust ispup~ena. Duìna glave stane 2,3–2,5 puta u standardnu duìnu tijela. Visina tijela je manja od duìne glave i stane 2,6–3,1 puta u standardnu duìnu tijela. Zubi su sitni, {iljati, ali u obje ~eljusti 4 prednja zuba su ve}a i u obliku o~njaka, zubi koji slijede poredani su u 3–4 niza. Stra`nji obod {kr`nog pretpoklopca pilasto je nazubljen, a donji je gladak. Na {kr`nom poklopcu tri su plosnate bodlje. Ljuske su sitne, ktenoidne, a na glavi i du` bo~ne pruge cikloidne. Bo~na pruga prati gornji profil tijela. Le|na peraja je duga~ka, na prijelazu izme|u prednjeg bodljastog i stra`njeg mekanog dijela lagano uleknuta. Trbu{ne peraje su smje{tene na prsima. Repna peraja je stra-

Rasprostranjenost kirnje u hrvatskom ribolovnom moru

ga blago zaobljena. Perajna formula glasi: D. XI + 13–16, A. III + 8–9, P. 16–17, V I + 5 {ip~ica. Boje je tamno kestenjastosme|e, mladi primjerci su s nepravilnim svjetlijim ili bijelim mrljama (kod uginulih nestaju), a trbuh je sme|eù}kast. Stra`nji rub repne peraje je bjelkast. O~i su plave. Tek metamorfozirani primjerci (2–3 cm duìne) sasvim su crni. Solitarna je i teritorijalna. Protogini je dvospolac. Spolno sazrije s 5 godina, do 9. ili 12. godine ribe su ènke, a poslije mu`jaci. Mrijesti se u drugoj polovini ljeta kada stvara mrijesne skupine. Raste sporo, i to znatno brè u duìnu nego masu (b < 3) (Bouchereau et al., 1999). Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. @enke spolno sazriju pri duìni od pribli`no 40 cm. Doìvi 40–50 godina. Karnivorna je, hrani se prete`no ribom, glavono{cima i rakovima. Jako je pro`drljiva. Stani{te. Pridnena je. Zadràva se uz podvodne grebene i hridinasta dna s mnogo {pilja, rupa i procijepa u koje se sklanja, ali i uz pjeskovita dna i u livadama morskih cvjetnica rodova Posidonia i Zostera na dubinama od 5 do 300 m, uglavnom samo do 100 m. Ljeti zalazi u plitke, a zimi se spu{ta u dublje vode. Mladi primjerci drè se obale, a sasvim mladi zalaze i u plitke mediolitoralne bazene. Izbjegava pu~inske brakove.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.2413; 11.261; 11.262; 11.2412; 11.295

1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.3; 9.5; 9.6; 9.7

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3

88

Butor Galeorhinus galeus (Linnaeus, 1758) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Triakidae (meka{i) Sinonimi: Squalus galeus Linnaeus, 1758; Galeus canis Bonaparte, 1834; Galeorhinus galeus Smitt, 1895; Eugaleus galeus Garman, 1913. Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: pas butor, pas riba, sivi butor, zuka. Strani nazivi: Tope Shark (engl.), requin-hâ (franc.), gàleo, cagnesca (tal.), Hundshai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvarskoj: EN (ugroèna, Endangered). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju osjetljive svojte (VU; ver. 3.1., 2001). U istu kategoriju ugroènosti stavljen je i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (VU, 2007).

Uzroci ugroènosti. Glavni je uzrok njegove regionalne ugroènosti slu~ajni ulov u komercijalnom ribolovu pridnenom ko}om i pridnenim parangalom, a zatim {ire lov radi hrane i trgovine. U sada{njim prilikama dodatno ga ugroàvaju i neki unutra{nji ~imbenici, kao spori rast, kasno spolno sazrijevanje, sporo obnavljanje (malen broj mladunaca po okotu) i mala gusto}a populacije. Za{titne mjere. Za{tita butora mogla bi se posti}i regulacijom pridnenog ribolova naizmjeni~nim ribolovom po zonama i/ili progla{avanjem dijelova mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama, u kojima bi bio stroè reguliran ribolov, poglavito ko}arski, radi za{tite vrsta i stani{ta. Da bi se mogle predlagati dodatne za{titne mjere, trebalo bi prikupiti relevantne podatke o njegovoj biologiji i ekologiji, stanju stani{ta i obavljati pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Butor je {iroko rasprostranjen u umjerenom morskom pojasu: u jugozapadnom i isto~nom Atlantskom oceanu (od Norve{ke i Islanda do juga Afrike), uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more (nema ga u Crnom moru), jugozapadnom Indijskom oceanu, jugozapadnom i isto~nom Tihom oceanu (FAO: 27, 34, 37, 41, 47, 57, 67, 71, 77, 81, 87). [ire je i suvislije rasprostranjen uz isto~ne obale kontinenata. U Jadranskom moru rasprostranjen je uglavnom u srednjem i ju`nom dijelu, ali se pokoji primjerak moè na}i i drugdje (sl. 63). U~estalost: rijetka.

Slika 63. Butor, Galeorhinus galeus (Linnaeus, 1758) (AUTOR S. P. IGLESIAS)

Opis i biologija vrste. Butor je vitka tijela, duìne ne{to manje od 2 m i mase do 45 kg, a ènke su ne{to ve}e od mu`jaka. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke narastu najvi{e do 195 cm, a mu`jaci do 178 cm duìne (Capapé et al., 2004a). Gubica je razmjerno duga~ka, ~unjasta, a nosni otvori su koso poloèni, sa sitnim nosnim poklopcima. O~i su velike i ovalne s unutra{njom `mirnicom, a podo~ni greben je slabo razvijen. [trcala postoje. Usta su {iroko olu~ena, zubi u obje ~eljusti su jednaki, s time {to su tri prednja zuba uspravna, a ostali isko{eni s primarnim vrhom i nekoliko sitnih {iljaka na stra`njem rubu. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke, sve jednake duìne, a 4. i 5. nalaze se iznad ili iza po~etka prsnih peraja. Le|ne peraje su dvije, prva je {iroko trokutasta, s po~etkom iznad slobodnog stra`njeg vrha prsnih peraja, a druga je mnogo manja i smje{tena nasuprot podrepne peraje koja joj je oblikom i veli~inom sli~na. Repna peraja je s vrlo velikim zavr{nim re`njem, pribli`no pola duìne gornjeg ruba peraje. Butor je po le|ima sive ili sme|aste boje, a trbuh mu je bijel.

89

Butor se zadràva u manjim i djelomi~no po veli~ini i spolu odijeljenim skupinama. U vi{im geografskim {irinama jako je sezonski migratoran, prevaljuje razdaljine ~ak do 1600 km. U europskim vodama, ali i drugdje, ljeti se kre}e u smjeru pola, a zimi u smjeru ekvatora ili, na nekim drugim podru~jima, prema dubljim otvorenim vodama. Moè se kretati brzinom od 56 km/dan. Skotne ènke kre}u se prema plitkim zaljevima i estuarijima radi ko}enja, a potom se vra}aju prema otvorenom moru radi hranjenja. Juvenilni primjerci ostaju na kotili{tima dok ne napune dvije godine, nakon ~ega stvore skupine i odlaze na druga podru~ja. Razmnoàva se ovoviviparno. @enke, zavisno od veli~ine, okote izme|u 6 i 52 mladunca koji su dugi oko 30 do 40 cm. @enke postiù spolnu zrelost u dobi od 10 ili vi{e godina, a prvi put se kote sa 12 godina. @enke u Sredozemnom moru, s obzirom na duìnu, spolno sazrijevaju pri oko 125 cm, a mu`jaci pri 113 cm duìne, skotnost traje 12 mjeseci, a glavnina ènka razmnoàva se u izmjeni~nim godinama (Capapé et al., 2004a, 2005). @ivotni vijek je procijenjen na oko 55 godina. Hrani se razli~itom ribom i beskralje`njacima. Stani{te. Butor je stanovnik umjerenih voda – umjereno hladnih i umjereno toplih, dok se njegova prisutnost u toplim tropskim vodama treba tek dokazati. Poznat je kao priobalnopelagijska vrsta kontinentske i oto~ne podine te gornjeg dijela slaza na dubinama od 2 do 1100 m, ali uglavnom samo do oko 470 m. Obi~no se zadràva dalje od obale (premda nije oceanska vrsta), kao i uz samu obalu. êsto se zadràva blizu pjeskovitih i muljevitih dna. U pelagijalu otvorenog mora je rijedak.

Rasprostranjenost butora u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222; 11.225; 11.211; (3.1)*; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 11.111; 11.2242; 4.1.1.3; 9.2; 9.5; 9.7 11.123

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran.

IUCN za{titne mjere 1.1.1; 1.1.2; 1,2,1,2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

90

Prasac Oxynotus centrina (Linnaeus, 1758) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Squaliformes Porodica: Oxynotidae (morski prasci) Sinonimi: Squalus centrina Linnaeus, 1758; Centrina salviani Risso, 1826. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: pas kostelj prasac, obi~ni morski prasac, morski prasac, morski mi{; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 18 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Angular Roughshark (engl.), centrina commune (franc.), pesce porco, centrina (tal.), Meersan (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: EN (ugroèna, Endangered). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju osjetljive svojte (VU; ver. 3.1, 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju kriti~no ugroène svojte (CR, 2007). Uzroci ugroènosti. Glavni je uzrok regionalne ugroènosti slu~ajni ulov za vrijeme pridnenog ribolova ko}om, staja}icama (psare) i pridnenim parangalom te naru{avanje kvalitete stani{ta zbog ribolova. Unutra{nji ~imbenici, kao mala gusto}a populacije i sporo obnavljanje dodatno pridonose smanjenju veli~ine populacije. Za{titne mjere. Mogao bi se za{tititi smanjenjem intenziteta pridnenog ribolova, obavljanjem izmjeni~nog ribolova po zonama i/ili progla{avanjem dijelova ribolovnog mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama, gdje bi bio stroè reguliran ribolov, poglavito pridneni. Da bi se mogle predloìti eventualno dodatne za{titne mjere, trebalo bi prikupiti potrebne podatke o biologiji, ekologiji i stanju stani{ta te provoditi pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Prasac je rasprostranjem u isto~nom Atlantskom oceanu, od Skandinavije do juga Afrike i u ~itavom Sredozemnom moru (FAO: 27, 34, 37, 47?). Nema ga u Crnom moru.

Slika 64. Prasac, Oxynotus centrina (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. ISAJLOVI])

U isto~nom Jadranskom moru moè se na}i posvuda, ali uglavnom se zadràva u njegovu srednjem i ju`nom dijelu (sl. 64). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Prasac je malen morski pas kratka i zdepasta tijela koje je u popre~nom presjeku trokutasto. U Sredozemnom moru naraste najvi{e do 78 cm duìne, s time da su mu`jaci manji od ènka (Capapé et al., 2004a), ali se obi~no love primjerci dugi izme|u 50 i 60 cm. Najve}i dosad zabiljeèni primjeraci u isto~nom Jadranu (Jabu~ka kotlina) bile su spolno zrele ènke od 73 i 74 cm duìne, odnosno mase od 5,90 i 6,75 kg (@upanovi} i Jardas, 1989). Glava je malena, gubica vrlo kratka i tupa, nosni otvori su veliki, usnice debele, o~i velike i ovalne, {trcala velika i okomita, {kr`ne pukotine (5 pari) malene. Od donjeg ruba o~iju do {trcala proteè se uzdu`ni greben s bradavi~astim ispup~enjima na njegovu stra`njem dijelu. Gornji zubi su kopljasta oblika, a donji s povi{enom osnovicom i trokutasti, oni smje{teni bo~no jako su isko{eni i pilasto nazubljenih rubova, po-

91

redani u manje od 12 redova. Le|ne peraje su dvije, obje velike, {iroko trokutaste i sa sna`nom ko{tanom bodljom koja polazi otprilike sa sredine njihovih osnovica, a izlazi na prednjem rubu peraja; bodlja u prvoj le|noj peraji je isko{ena prema naprijed. Podrepne peraje nema. Izme|u prsnih i trbu{nih peraja proteè se karakteristi~an vodoravni ko`ni greben, koji zajedno s ravnim trbuhom daje trokutast oblik trupa. Repna peraja je nejednakokri{}ana s velikim trbu{nim re`njem. Boje je zagasitosive ili sme|aste, s tamnijim mrljama po boku i glavi, koje na odraslim primjercima izblijede. Na obrazima ispod o~iju proteè se vodoravna svjetlija pruga. Biologija i ekologija ovog morskog psa op}enito je slabo poznata. Razmnoàva se ovoviviparno, broj mladunaca po okotu je od 7 ili 8 (zapadna obala Afrike) do 23 (Sredozemno more), a dugi su oko 25 cm. U Sredozemnom moru spolno sazrijeva kad naraste oko 60 (mu`jaci) ili 64 (ènke) cm (Capapé et al., 2004a). Hrani se sitnim beskralje`njacima koji ìve na morskom dnu, kao {to su mnogo~etina{i, rakovi i meku{ci. Stani{te. Prasac je vrsta morskoga dna. Zadràva se na dnima vanjskog dijela kontinentske podine i gornjeg dijela slaza u dubinskom rasponu od 60 do 780 m. Traì fina pjeskovita dna. Uzimaju}i u obzir sve dosad sakupljene podatke o rasprostranjenosti ove vrste u Jadranu, moè se zaklju~iti da voli pjeskovita dna, ali se nalazi i na muljevitima, a da po dubini naseljava dna izme|u 36 i 175 m (@upanovi} i Jardas, 1989).

Rasprostranjenost prasca u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.211; 11.224; 11.225; 1.3.2.2; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 9.2; 1.1.1; 1.1.2; 1.2.1.2; 11.2412; 11.251 9.5 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4

92

OSJETLJIVE SVOJTE

VU

93

94

Jesetra tuponoska Acipenser naccarii Bonaparte, 1836. IUCN kriterij: A2ac (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja i smanjene u~estalosti pojavljivanja). IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju osjetljive svojte (VU; ver. 2.3., 1994). Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak II), Konvencijom o me|unarodnoj trgovini ugroènim vrstama divljih ìvotinja i biljaka (CITES) (Washington, 1973; Dodatak II), Konvencijom o za{titi migratornih vrsta divljih ìvotinja (CMS) (Bonn, 1979; Dodatak II) i Direktivom o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore (Council Directive 92/ 43/EEC; Dodatci II i IV). U Hrvatskoj je za{ti}ena Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 65. Jesetra tuponoska, Acipenser naccarii Bonaparte, 1836 (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Chondrostei Red: Acipenseriformes Podred: Acipenseroidei Porodica: Acipenseridae (jesetrovke) Sinonimi: Acipenser nasus Heckel, 1851; Acipenser nardoi Heckel, 1851; Acipenser sturionaster Brusina, 1902. Locus typicus: rijeke Brenta, Adige, Piave, Livenza, Bacchiglione, Tagliamento; Firenca, Italija. Ostali hrvatski nazivi: jesetra jadranka, {trljun, jesetra.

Uzroci ugroènosti. Jesetra tuponoska ugroèna je izlovljavanjem u rijekama sjeverne Italije, a u hrvatskom dijelu Jadrana slu~ajnim ulovom razli~itim ribolovnim alatima, zatim degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova, one~i{}enja rijeka industrijskim i drugim otpadnim vodama, pregra|ivanjem rijeka, ~ime se sprje~avaju migracije, ograni~enim rasprostranjenjem i nemogu}no{}u uspje{nog {irenja, sporim rastom i kasnim nastupanjem spolne zrelosti, malom gusto}om i sporim obavljanjem populacije. Za{titne mjere. Da bi se te ugroène endemske vrste za{titile, treba poglavito sprije~iti degradaciju i gubitak njihovih stani{ta zbog razli~itih negativnih utjecaja ljudskih djelatnosti (one~i{}enje, regulacija vodotoka, ribolov), zakonom regulirati izlovljavanje na svim razinama upravljanja i nastaviti s istraìvanjem njezine rasprostranjenosti, brojnosti, biologije i ekologije, ali i taksonomije, {to je u svezi s ovom vrstom u posljednje vrijeme aktualno. Rasprostranjenost. Jesetra tuponoska je pouzdano utvr|ena samo u Jadranskom moru, pa se smatra jadranskim endemom, ali prema nekima (Ondrias, 1971; Economidis, 1973; Papaconstantinou, 1988; Froese i Pauly, 2007) navodno je zabiljeèna kod o. Krfa, u Jonskom moru, u vodama Gr~ke, Portugala i [panjolske (FAO: 37).

Strani nazivi: Adriatic Sturgeon (engl.), esturgeon adriatique (franc.), storione del Naccari, storione cobice (tal.).

U Jadranskom moru op}enito je rijetka, ne{to ~e{}a samo u najsjevernijem dijelu i u rijekama sjeverne Italije (Po, Adige, Brenta, Piave, Livenza, Tagliamento i dr.), ali ju je mogu}e na}i i drugdje (sl. 65).

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable).

U~estalost: vrlo rijetka.

95

Opis i biologija vrste. Tijelo je izduèno, vretenasto i sna`no, oblikom podsje}a na tijelo morskih pasa (skvalimorfno) i nije prekriveno ljuskama. Manja je od ostalih jesetri. Naraste do 1,6–1,7 (2) m duìne i mase 70 kg, ali se obi~no nalaze manji primjerci, samo do 1 m duìne i mase 8–9 kg. Najve}i primjerak zabiljeèn uz hrvatsku obalu mjerio je u duìnu 1,6 m i masu izme|u 50 i 60 kg (o. Hvar, 1984). Glava je odozgo prekrivena simetri~no raspore|enim ko{tanim plo~ama razli~ite veli~ine. Gubica je {iroka i kratka, kra}a i {ira nego u drugih jesetri, obuhva}a manje od 60% duìne glave, a na vrhu je zaobljena. Usta su s donje strane glave, usnice su mesnate, donja je na sredini prekinuta, a ~eljusti su pruìve. Unutra{nja {irina zatvorenih usta ne moè stati puna 2 puta u predusni prostor. Odrasle ribe nemaju zube, a mladima su rudimentarni. O~i su malene, ispred njih su po dva nosna otvora. Br~i}i s donje strane gubice bliì su njezinu vrhu nego

ustima koja ne dodiruju. Uzdu` tijela proteè se 5 nizova ko{tanih {titova: u le|nom nizu ih je 13–21, u bo~nim nizovima 29–46 i u trbu{nim nizovima 8–12, a izme|u le|nog i bo~nih nizova {titova nema malih okruglastih {titi}a. Sve su peraje poduprte mekim {ip~icama. Formula peraja glasi: D. 36–38, A. 24–31, P. 40–42, V. 24–28 {ip~ica. Le|na peraja pomaknuta je daleko straga. Prsne peraje su {iroke i nisko na prsima, a njihova prva {ip~ica je sna`na. Repna peraja je nejednakokri{}ana s dobro razvijenim trbu{nim re`njem. Po le|ima je maslinastosme|a, bokovi su svjetliji, a trbuh je bijel. Dugoìvu}a je vrsta. Mu`jaci spolnu zrelost postiù pri duìni od oko 80 cm, ili u 6.–8. godini, a ènke tek kad prije|u duìnu od 1 m. U po~etku raste brzo, na kraju druge godine naraste do oko 50 cm duìne i mase od 1 kg, a poslije toga treba joj oko 10 godina da dostigne duìnu od 1 m i masu od 8 do 9 kg (Rossi et al., 1991). Hrani se ìvotinjama koje ìve na morskom dnu i sitnom ribom. Stani{te. Jesetra tuponoska je anadromna vrsta, ìvi u moru, a mrijesti se u rijekama u koje zalazi od oùjka do svibnja. @ivi na dnu, na muljevitim i pjeskovitim dnima izme|u 10 i 40 m dubine, gdjekad i dublje, ali uvijek u blizini rije~nih u{}a.

Rasprostranjenost jesetre tuponoske u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.223; 11.4; 13.24; 21.1; 24.15

1.3.2.2; 1.4.6; 3.1.1; 3.1.2; 0; 1.1; 1.2.1; 1.2.2; 3.1; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 3.2; 3.3; 3.4; 3.6; 3.9; 9.1; 9.2; 9.5; 9.9 4.2; 4.4; 5.1; 5.3

96

Psina lisica Alopias vulpinus (Bonnaterre, 1788)

Slika 66. Psina lisica, Alopias vulpinus (Bonnaterre, 1788) (AUTOR E. V. ROMANOV)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Lamniformes Porodica: Alopiidae (lisice) Sinonimi: Squalus vulpinus Bonnaterre, 1788; Squalus vulpes Gmelin, 1789; Alopias vulpes Bonaparte, 1835; Alopecias vulpes Müller & Henle, 1837. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: morska lisica, pas lisac, pas ma~un, pas spadun, pas sablja{.

IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 3.1., 2001.), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju osjetljive svojte (VU, 2007). Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok smrtnosti u Jadranskom moru slu~ajni je ulov razli~itim mreàma, najvi{e kru`nim mreàma plivaricama i plutaju}im parangalom, a zatim i ciljani lov radi hrane i trgovine. Odre|eni broj primjeraka strada pri lovu velikih vrsta riba {tapom i udicom (»big game fishing«). Dodatni su uzroci ugroènosti uznemirivanje i neki unutra{nji ~imbenici – mala gusto}a populacije, kasno spolno sazrijevanje i slaba reproduktivna mo}.

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable).

Za{titne mjere. U Jadranskom moru zbog rijetkog pojavljivanja nema djelotvornih na~ina za{tite, osim mogu}eg pu{tanja na slobodu ìvih ulovljenih primjeraka. Mnogo bi se postiglo u za{titi podizanjem svijesti o potrebi o~uvanja velikih pelagijskih vrsta morskih pasa i izu~avanjem njihove biologije, ekologije, rasprostranjenosti i brojnosti te pra}enjem stanja (monitoring).

IUCN kriterij: A2c (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja).

Rasprostranjenost. Psina lisica je kozmopolit u pojasu od umjereno hladnih do tropskih mora u sva tri oceana (FAO: 21, 27,

Strani nazivi: Thresher Shark, Bigeye Thresher (engl.), renard (franc.), pesce volpe (tal.), Fuchshai (njem.).

97

37, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U isto~nom Atlantskom oceanu rasprostranjena je od Norve{ke i Britanskih otoka do Madeire te u sjevernom dijelu Sredozemnog mora. U isto~nom Jadranskom moru ~e{}e se biljeì od nekih drugih velikih pelagi~nih vrsta morskih pasa. Ne{to ~e{}e je nalazimo u sjevernom Jadranu (sl. 66). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Osnovno obilje`je psine lisice duga~ak je gornji reànj nejednakokri{}ane repne peraje, koji je pribli`no jednake duìne kao i ostali dio tijela. Tijelo je sna`no, vretenasto, najvi{e do 5,5 (6) m duìne i mase oko 400 kg. Mu`jaci su obi~no manji od ènka (do 4,2 m). Najve}i primjerak dosad ulovljen u isto~nom Jadranu mjerio je ne{to vi{e od 4 m (1935., izme|u o. Hvara i o. Visa; Jardas, 1996). Gubica je kratka i ~unjasta s malenim o~ima i {trcalima (spiraculum). Le|ne peraje su dvije, prva je smje{tena bliè prsnim nego podrepnoj peraji i mnogo je ve}a od druge, koja je sitna. Podrepna peraja je oblikom i veli~inom sli~na drugoj le|noj peraji. Prsne peraje su velike, {iljatih vanjskih vrhova. Zubi su maleni, trokutasti, ravnih rubova, poredani u vi{e od 29 nizova. Le|a su tamnoplava do gotovo crna ili sme|a, trbuh je bijel do iznad osnovica prsnih peraja s tamnijim nepravilnim mrljama. Psina lisica aktivan je i snaàn morski pas. Mu`jaci spolno sazriju pri ukupnoj duìni od 3,14 do 4,20 m, a ènke pri ukupnoj duìni od 3,8 do 5,5 m, ili izme|u 3. i 8. godine. O pona{anju i sociobiologiji malo se zna. Uz zapadnu obalu Sjeverne Amerike, a vjerojatno i drugdje, migratoran je sezonski. Razmnoàvanje je ovoviviparno s uterinim kanibalizmom (oofagijom). Pare se vjerojatno ljeti, embrionalni razvoj traje 9 mjeseci, a kote se u prolje}e. @enke okote izme|u 3 i 7 mladunaca, naj~e{}e samo 2–4, duìne izme|u 114 i 160 cm. Koti se u priobalnom podru~ju. @ivotni vijek je procijenjen na 45 do 50 godina. Hrani se naj~e{}e sitnom pelagijskom ribom koja se zadràva u plovama (Clupeidae, Engraulidae, Myctophidae, Alepisauridae, Belonidae, Carangidae, Scombridae i sl.), pri ~emu primjenjuje posebnu strategiju lova, katkad u paru, sluè}i se dugim repom. Hrani se i bentoskom ribom (Soleidae, Pleuronectidae), glavono{cima i pelagi~nim rakovima. Nije opasan za ljude.

Rasprostranjenost psine lisice u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Epipelagijska je, oceanska i priobalna vrsta umjereno hladnih pa sve do tropskih mora, na dubinama od povr{ine do 550 m. Naj~e{}e se zadràva u umjerenim morima uz obalu, osobito mladi primjerci, pa se mogu na}i i u plitkim zaljevima.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.111; 11.121; 11.12242; 11.123; 11.124

(3.1)*; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 9.2; 9.5; 9.7; 10.1

0; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran.

98

@utuga Dasyatis pastinaca (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Common Stingray (engl.), pastenague commune (franc.), trigone, pastinaca (tal.), Stechroche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora nalazi se u kategoriji gotovo ugroène svojte (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna intenzivnim gospodarskim i malim ribolovom pridnenom ko}om i parangalima, a manje i nekim drugim pridnenim ribolovnim alatima (mreè poponice i psare), i to kao ciljana vrsta ili slu~ajna lovina, te degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova i one~i{}ivanja mora. Osim toga, ugroèna je i nekim nepovoljnim biolo{kim zna~ajkama: slabom reproduktivnom mo}i i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtno{}u mladun~adi, sporim rastom i ograni~enom mogu}no{}u {irenja. Slika 67. @utuga, Dasyatis pastinaca (Linnaeus, 1758) (AUTOR N. VRGO~)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Myliobatoidei Porodica: Dasyatidae ({iborepke) Sinonimi: Raja pastinaca Linnaeus, 1758; Trygon pastinaca Cuvier, 1817; Dasyatis tortonesei Capapé, 1977. Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: morski sokol, ùtulja, {iba, {iba ùtulja, vià, {unj; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 38 hrvatskih pu~kih naziva.

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, uvo|enje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti bilo bi odgovaraju}a za{titna mjera. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na pobolj{anje sada{njeg stanja njezine populacije. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacija za potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih za{titnih mjera. Rasprostranjenost. @utuga je rasprostranjena uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Skageraka i Sjevernog mora do juga Afrike, uklju~uju}i Azorske otoke, Madeiru, Sredozemno i Crno more (FAO: 27, 34, 37, 47). U isto~nom Jadranu je difuzno rasprostranjena gotovo uz ~itavu obalu, {ire jedino uz zapadnu obalu Istre, a drugdje uglavnom u kanalima (Jardas, 1984) (sl. 67). Uz zapadnu obalu Jadranskog mora je gotovo u potpunosti izlovljena.

99

U~estalost: rijetka do gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. @utuga op}enito naraste do 1,5 m duìne i mase oko 10 kg, ali se redovito love znatno manji primjerci. Najve}i dosad zabiljeèn primjerak u isto~nom Jadranu bio je tako|er takve najve}e duìne (kod Komiè, 1959) (Grubi{i}, 1959). Tjelesna plo~a je romboidna, {ira nego duà, ravna prednjeg i konveksna stra`njeg oboda. [irina tjelesne plo~e mu`jaka u odnosu na ukupnu duìnu tijela prosje~no je 58,5%, a ènka 59,1%, s time {to mla|i primjerci pokazuju manju {irinu od odraslih. Rostrum je tup i slabo

izraèn. Usta, nosni otvori i {kr`ne pukotine (5 pari) smje{teni su s donje strane glave. Razmak izme|u petog para {kr`nih pukotina kra}i je od polovine njihova razmaka do usta. [trcala su iza o~iju i ve}a su od njih. Zubi su kupasti, vi{i u mu`jaka nego u ènka, mozai~no poredani u {iru prugu. Rep je duga~ak i tanak poput bi~a, 1,3–1,5 (2) duìne tjelesne plo~e, s razmjerno kratkim i uskim ko`nim naborom odozgo i odozdo. Nema le|ne i repne peraje, ali kao zamjena za le|nu peraju na bazalnom je dijelu repa jedna ili su dvije velike harpunasto nazubljene bodlje. Na podu usne {upljine nalazi se 5 glavi~astih papila. Tijelo je glatko, sluzavo, odraslima s kvrìcama ili tupim bodljama du` hrpta i na zatiljku. Odozgo je modrikastosiva ili sivoùta, katkada sitno bjelkasto ispjegana, a odozdo bijela s tamnim obodom prsnih peraja. Neaktivna je i troma riba. Razmnoàva se ovoviviparno. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke spolno sazrijevaju kad im {irina tjelesne plo~e dosegne oko 38 cm, a mu`jacima 31 cm; razdoblje skotnosti traje pribli`no 4 mjeseca, broj mladunaca je od 5 do 7 po okotu, a kote se u prolje}e (Capapé, 1976a), a mogu}e i dvaput godi{nje. U isto~nom Jadranu raste brè u teìnu nego u duìnu (b > 3) (Pallaoro et al., 2005). Hrani se rakovima, mnogo~etina{ima, meku{cima (glavono{ci, puèvi, {koljka{i) i ribom (Capapé, 1975). @ivotni vijek je do 20 ili vi{e godina. Bodlje na repu su otrovne i sluè za obranu. Ubod je bolan i opasan, moè izazvati nekrozu okolnog tkiva. Stani{te. @ivi na dnu ili sporo pliva neposredno iznad dna. Dok miruje na dnu djelomi~no se prekriva sedimentom. Prete`no je priobalna, naj~e{}e se zadràva uz rije~na u{}a i u braki~noj vodi, a ulazi u estuarije i lagune. Zadràva se na muljevitim, pjeskovitim i mije{anim dnima, ali prete`no na muljevitim dnima u podru~ju infralitorala i cirkalitorala od 5 do 200 m dubine. U Jadranu se lovi izme|u 10 i 150 m, ali uglavnom pli}e od 100 m (Jardas, 1984).

PHYSIS stani{ta

Rasprostranjenost ùtuge u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.225; 11.241; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 11.4; 13.24 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.1; 9.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3; 9.3; 9.5; 9.7; 9.9 5.4

100

Klinka Dipturus oxyrinchus (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Longnose Skate (engl.), pocheteau noir (franc.), razza monaca (tal.), Spitzschnauziger Roche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerabe). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta nalazi se u kategoriji gotovo ugroène svojte (NT; ver. 3.1., 2001). U istu kategoriju ugroènosti stavljena je i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Glavni je uzrok regionalne ugroènosti klinke slu~ajni ulov pridnenom ko}om i dubinskim parangalom, a rje|e i nekim drugim ribolovnim alatima. [kodi joj i degradacija stani{ta zbog ribolova. Opadanju gusto}e populacije znatno pridonose i neke biolo{ke zna~ajke vrste: slaba reproduktivna mo} i sporo obnavljanje populacije, visoka smrtnost mladun~adi, spori rast i mala gusto}a naselja.

Slika 68. Klinka, Dipturus oxyrinchus (Linnaeus, 1758) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja oxyrinchus Linnaeus, 1758; Raja rostrata Risso, 1810. Locus typicus: Sredozemno more i Europa (»M. Mediterraneo et Oceano Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: raà dugonoska, raà dugokljunka, polig klina{, polig dugonosac, polig dugokljunac; Vinja (1986) za ovu i sli~nu srodnu vrstu Dipturus batis navodi za isto~nu obalu Jadrana 32 hrvatska pu~ka naziva.

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, uvo|enje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova, a sve radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti, bilo bi prava za{titna mjera. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more utjecalo bi se na pobolj{anje sada{njeg stanja populacije. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacija za detaljnije opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih mjera za{tite. Rasprostranjenost. Klinka je rasprostranjena uz obalu Atlantskog oceana, od sredi{nje Norve{ke preko sjevernog dijela Sjevernog mora i Skageraka, Färöerskih i [etlandskih otoka, sjeverne Engleske i Irske do Madeire i Kanarskih otoka, tako|er u ~itavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu difuzno je rasprostranjena uz gotovo ~itavu obalu, me|utim slabije u njegovu sjevernom i zapadnom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 68). U~estalost: vrlo rijetka.

101

Opis i biologija vrste. Klinka naraste do 1,5 m duìne, ali se obi~no love primjerci dugi 60 do 100 cm. U isto~nom Jadranu zabiljeèni su najve}i primjerci od 130 i 142 cm duìne i 94 i 100 cm {irine tjelesne plo~e (Grubi{i}, 1959; Kirin~i} i Lepeti}, 1955; @upanovi} i Jardas, 1989). Tijelo je romboidno, duìna tjelesne plo~e 51– 63%, a {irina 63–68% duìne tijela. Rostrum je duga~ak i {iljat, duìna predo~nog prostora stane 3–4 puta u {irinu tjelesne plo~e. Prednji rub prsnih peraja je konkavan, pa potez povu~en od rostruma do vrha prsnih peraja ne dodiruje njihov prednji rub. Bo~ni vrhovi prsnih peraja

su {iljati. Koà je mladih primjeraka s gornje strane gotovo glatka, a odraslih bodljasta sa {irim golim povr{inama, na mu`jaku s ja~im bodljama jo{ na rostrumu i prednjem rubu prsnih peraja (malare). Uzdu` repa proteè se niz od 4 do 11 trnolikih bodlji. Ja~e bodlje nalaze se jo{ ispred o~iju (1), bo~no na krilima (alare, 3–4 niza) i izme|u le|nih peraja (0–1). Mladi primjerci su odozdo glatki, a odrasli djelomi~no hrapavi, vi{e ènke nego mu`jaci. Zubi su oba spola podjednaki, sredi{nji {iljati, ne{to ja~i i {iri u ènka, a bo~ni zaobljeni. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i nalaze se ispod glave. Le|ne peraje su dvije, malene su i nalaze se na kraju tankog repa. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna peraja je rudimentarna. Odozgo je obi~no svjetlosme|a ili sivoolovna, ~esto s crnim i bijelim to~kama, a odozdo sivosme|asta s brojnim crnim to~kama, ~esto i zarezima, najvi{e na prednjem dijelu tijela. Biologija ove raè op}enito je slabo poznata. Troma je i neaktivna kao i ostale raè. Razmnoàva se oviparno. Oplo|ena jaja za{ti}ena su u ~etverokutnim i tamno kestenastim ro`natim ~ahurama dugim od 100 do 150 mm i {irokim 74 do 115 mm, kratkih rogova na uglovima, koje se formiraju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama. @enke ih polaù na dno od velja~e, mogu}e i prije, do travnja. Hrani se mnogim bentoskim organizmima. @ivotni joj je vijek oko 14 godina. Stani{te. @ivi na dnu. Zadràva se na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza izme|u 10 i 900 m dubine, rijetko se moè na}i i dublje, ali je ipak najbrojnija do 200 m dubine. Boravi na pjeskovitim i pjeskovito-kamenitim dnima. U Jadranskom moru nalaèna je na muljevitim i pjeskovitim dnima, prete`no na muljevitima, i dubinama izme|u 50 i 1100 (1200) m, ali prete`no preko 100 (200) m (Jardas, 1984).

Rasprostranjenost klinke u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.225; 11.21121; 11.21131; 11.222; 11.223; 11.2411; 11.2412

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 9.2; 9.3; 9.5; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

102

Glavonja Hexanchus giseus (Bonnaterre, 1788) IUCN kriterij. A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje izravnim zapaànjem, smanjena u~estalost pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT; ver. 3.1., 2001). U istu kategoriju ugroènosti stavljen je i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Vrsta je regionalno, ali i {ire, ugroèna ribolovom, i to uglavnom dubinskim parangalom i pridnenom ko}om. U lovinama je rijedak i smatra se vi{e slu~ajnom nego ciljanom lovinom. Mala gusto}a populacije, spor rast, relativno spora reprodukcija i ograni~eno {irenje mogu se, uz ribolovnu smrtnost, tako|er uzeti kao nepovoljne okolnosti za njegovo odrànje.

Slika 69. Glavonja, Hexanchus griseus (Bonnaterre, 1788) (AUTOR I. ISAJLOVI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Hexanchiformes Porodica: Hexanchidae (volonje) Sinonimi: Squalus griseus Bonnaterre, 1778; Squalus vacca Bloch & Schneider, 1801; Notidanus griseus Cuvier, 1817. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: volonja, pas volonja sivac, pas glavonja, pas {esto{krg. Strani nazivi: Bluntnose Sixgill Shark (engl.), requin griset (franc.), notidano grigio (tal.), Grauhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable).

Za{titne mjere. Zbog rijetkog pojavljivanja u lovinama i dubina na kojima se zadràva, u Jadranskom moru nema neposrednog i djelotvornog na~ina njegove za{tite. Da bi se to popravilo, bili bi veoma korisni potpuniji podatci o rasprostranjenosti, brojnosti, biologiji, ekologiji te pra}enje stanja populacije (monitoring), pa bi tomu trebalo i usmjeriti istraìva~ke aktivnosti. Mnogo bi se tako|er postiglo edukacijom i podizanjem svijesti o potrebi njegove za{tite, i osloba|anjem ulovljenih primjeraka kad god je to mogu}e. Rasprostranjenost. Glavonja je {iroko ali nesuvislo rasprostranjen u umjerenom i suptropskom pojasu (FAO: 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U isto~nom Atlantskom oceanu dolazi od ju`ne Norve{ke i Islanda do juga Afrike. U Sredozemnom moru je ~est, osobito u vodama oko Sicilije. Nema ga u Crnom moru. U Jadranskom moru zadràva se uglavnom ju`nije od Jabu~ke kotline (sl. 69), ali se pokoji primjerak, i to rijetko, moè na}i i drugdje. U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Glavonja je krupan morski pas. Naraste do 5 m duìne i mase do 590 kg. Najve}i zabiljeèni primjerci u isto~nom Jadranu bili su duìne 3,8 m (masa 290 kg, ju`nojadranska kotlina, 700 m, 1950) i 3,9 m (podru~je Blitvenice, 1980), u oba slu~aja ènke (Kirin~i} i Lepeti}, 1955; Jardas, 1996). Glava mu je {iroka s kratkom zaobljenom do tupo {iljatom gubicom. O~i su malene, blijedo obrubljene, s tamnom zjenicom. Usta su velika, dvostruko {ira

103

nego duà. S obje strane u donjoj ~eljusti je 6 redova velikih zuba, poput ~e{lja s razmjerno kratkim vr{cima, zubi u gornjoj ~eljusti su manji, a prednji jednostavni. Ima 6 pari {kr`nih pukotina i sve su smje{tene ispred osnovica prsnih peraja. Jedna je le|na peraja smje{tena na stra`njem dijelu tijela. Prsne peraje su razmjerno malene, trapezoidne. Repna peraja je izrazito nejednakokri{}ana, velika, zauzima od 1/4 do 1/5 ukupne duìne tijela. Repni dràk je kratak i debeo, razmak od le|ne peraje do po~etka repne peraje je iste ili ne{to ve}e duìne od osnovice le|ne peraje. Po le|ima je tamnosiv do tamnosme|, tamniji po glavi, trbuh je svjetliji, a bo~na pruga bijela. Biologija i ekologija glavonje op}enito je slabo poznata. Spor je ali aktivan i ustrajan pliva~. @ivi solitarno ili u skupinama. Razmnoàvanje je ovoviviparno, a okot je razmjerno brojan, izme|u 22 i 108 mladunaca. U Sredozemnom moru ènke spolno sazrijevaju pri oko 3,9 m, a mu`jaci pri 3,5 m duìne, reproduktivni ciklus traje najmanje godinu dana, a vjerojatno i dulje, ukupna duìna mladunaca pri okotu je izme|u 56 i 70 cm, i kote se u priobalnom moru od listopada do kraja velja~e (Capapé et al., 2004, 2004a; Kabasakal, 2004, 2006). Hrani se glavono{cima, pridnenom i pelagijskom ribom, uklju~uju}i morske pse i raè. Zapaèno je da primjerci ve}i od 2 m napadaju manje vrste kitova i perajare. Stani{te. Glavonja naseljava umjerena i suptropska, a izbjegava tropska mora. Boravi na kontinentskoj i oto~noj podini i gornjem dijelu slaza od povr{ine do preko 2300 m dubine, ali se uglavnom zadràva izme|u 500 i 1100 m. Nedorasli primjerci mogu do}i do obale, dok se odrasli obi~no zadràvaju u dubljoj vodi, dublje od 90 m.

Rasprostranjenost glavonje u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.123; 11.12242; 11.111; 11.124

3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 0; 3.2; 3.3; 3.9 9,2; 9.5; 9.7

104

Morski konji} (dugokljuni}) Hippocampus guttulatus Cuvier, 1829. Red: Gasterosteiformes Porodica: Syngnathidae (morska {ila) Sinonimi: Hippocampus ramulosus Leach, 1814; Hippocampus longirostris Schinz, 1822. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: konji} dugokljuni}; Vinja (1986) za ovu i srodnu vrstu Hippocampus hippocampus za isto~nojadransku obalu navodi 11 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Sea-horse (engl.), cheval marin (franc.), cavalluccio marino (tal.), Langschnauzen Seepferdchen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable). IUCN kriterij. A2acd+B1b(i,ii,iii) (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja, zatim podru~ja rasprostranjenosti i kakvo}e stani{ta). IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 3.1., 2001). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak II) i Konvencijom o me|unarodnoj trgovini ugroènim vrstama divljih ìvotinja i biljaka (CITES) (Washington, 1973; Dodatak II). U Hrvatskoj je za{ti}en Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 70. Morski konji} (dugokljuni}), Hippocampus guttulatus Cuvier, 1829 (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii

Uzroci ugroènosti. Uzroka nestajanju morskog konji}a je vi{e. Glavni je uzrok opadanje kakvo}e stani{ta ili njegovih nestajanja zbog ribolova, {irenje alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenje u livadama posidonije, nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristani{ta i sl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, one~i{}enje priobalnog mora i nestajanje »{umica« cistozira, sakupljanje kao suvenira. I neki unutra{nji ~imbenici – mala gusto}a i sporo obnavljanje populacije i ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja – ugroàvaju mu opstanak. Za{titne mjere. Trebalo bi dosljedno provoditi u praksi postoje}e za{titne mjere, a za{tititi i stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle cistozirama kakvih je, na àlost, danas sve manje,

105

ali i podizati svijest o potrebi za{tite ove vrste i o~uvanja njezina stani{ta od svih oblika degradacije, ponajprije ribolovom i one~i{}enjem. Radi za{tite u isto~nom Jadranu treba istraìti njegovu biologiju i ekologiju, za sada slabo poznate. Rasprostranjenost. Rasprostranjen je uz obalu ~itavog Sredozemnog i Crnog mora i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Engleske i Irske do Maroka, uklju~uju}i Azore i Madeiru (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda uzobalno, a osobito je brojan u venecijanskim lagunama i uz zapdnu obalu Istre (Sl. 70). U~estalost: rijetka do gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste u duìnu do 16 cm. Tijelo je izduèno, bo~no stisnuto, na trbuhu ispup~eno i prekriveno krutim prstenasto segmentiranim pla{tem, trbu{nih je 10–12, a repnih 36–48 prstenova. Na trupu se proteè 7, a na repu 4 uzdu`na greben~i}a s duìm tupim bodljama na prijelazima izme|u prstenova; nekoliko sitnih bodlji nalazi se i na glavi. Na trupu i glavi obi~no postoje dobro razvijeni ko`ni privjesci, osobito u mu`jaka. Glava je jako pognuta prema prsima, a cijelim oblikom podsje}a na {ahovsku figuru konja. Gubica je cjevasta, relativno duga~ka i stane obi~no 2,5–2,8 puta u duìnu glave. Usta su malena, gornja, a ~eljusti su bez zuba. O~i su velike i smje{tene pribli`no na sredini duìne glave. Na mu`jaku u vrijeme mrije{}enja jasno se nazire marsupijalna (leglena) vre}ica koja po~inje neposredno iza izmetnog otvora. Le|na i prsne peraje dobro su razvijene, podrepna je vrlo sitna, a trbu{nih i repne peraje nema. Vi{e od pola duìne le|ne peraje nalazi se na trupu. Vrh repa savijen je prema trbuhu. Perajna formula glasi: D. 18–21, A. 4, P. 15–18 {ip~ica. Boje je varijabilne, sme|e do gotovo crne, ~esto crvenkaste ili ~ak ùte, obi~no s brojnim svjetloplavim to~kama. Obod le|ne peraje je ùt s tamnom prugom ispod. Troma je riba. Obi~no miruje me|u morskim algama i cvjetnicama. @ enke polaù ikru u leglenu kesicu mu`jaka od travnja do listopada. Fekunditet je procijenjen na 580 komada ikre. Ikra se smje{ta u alveole ko`no-vezivnog tkiva koje je jako vaskularizirano. Embrionalni razvoj traje oko 3 tjedna, a mladunci su po izlasku iz leglene kesice dugi 15– 16 mm i sli~ni su odraslima. Karnivoran je, hrani se prete`no sitnim ra~i}ima (izopoda, amfipoda i sl.) i ribljim li~inkama.

Rasprostranjenost morskog konji}a (dugokljuni}a) u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Demerzalna je, priobalna, sedentarna, morska i braki~na vrsta umjerenih geografskih {irina. Zadràva se uz obalu na dubinama od 3 do 12 m me|u algama i u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera, Posidonia, Cymodocea, ~esto se nalazi u lagunama i braki~nim vodama. Repom se prihva}a za taluse alga, stabljike morskih cvjetnica i sl.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.34; 11.3311; 11.332; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 11.221; 11.4 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

106

Drozd Labrus viridis Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Green Wrasse (engl.), labre vert (franc.), tordo (tal.), Meerdrossel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Uzrok njegove ugroènosti je smrtnost zbog slu~ajnog ulova priobalnim mreàma staja}icama (poglavito poponicom), sitnim udi~arskim alatima i osobito podvodnom pu{kom, zatim degradacija ili nestajanje stani{ta zbog ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa u livadama posidonije, urbanizacije i idustrijalizacije obale, hidrogradnje i one~i{}enja priobalnog mora te ~esto – uznemirivanje. Osim toga, nepovoljne su okolnosti mala gusto}a populacije, protoginija i poreme}en odnos spolova.

Slika 71. Drozd, Labrus viridis Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Za{titne mjere. Naredbom je za{ti}en trajnim lovostajem, ali treba za{tititi i njegovo stani{te od prevelikih ribolovnih aktivnosti, sprje~avati one~i{}enje priobalnog mora i znanstveno istraìti njegovu rasprostranjenost, brojnost, biologiju, ekologiju i stani{te, o ~emu sada znamo premalo. Rasprostranjenost. Ra{iren je uz obalu ~itavog Sredozemnog mora i u zapadnoj polovini Crnog mora te uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Portugala do Maroka (FAO: 27, 34, 37).

Red: Perciformes

U isto~nom Jadranu vjerojatno je rasprostranjen u ~itavom priobalju, ali je brojniji u srednjem i ju`nom nego u sjevernom dijelu, a uz zapadnu obalu Istre je nepoznat (sl. 71). Naselja su mu mnogo rje|a nego drugih vrsta roda Labrus.

Porodica: Labridae (usnja~e)

U~estalost: rijetka.

Sinonimi: Labrus turdus Linnaeus, 1758; Labrus luscus Linnaeus, 1758; Labrus festivus Risso, 1826.

Opis i biologija vrste. Naraste do oko 55 cm duìne i mase do 2,7 kg, ali se obi~no love primjerci dugi 20 do 35 cm. Tijelo mu je izduèno, ovalno i bo~no stisnuto, prekriveno velikim cikloidnim ljuskama. Glava je duà od vlastite visine i visine tijela, sa 7–9 redova ljusaka na obrazima. Gubica je duga~ka, {iljasta, a usta velika i zavr{na s tankim i mesnatim usnicama. Zubi su koni~ni, jaki i poredani u jednom nizu, prednji su sna`niji. Bo~na pruga prati gornji profil tije-

Odjel: Teleostei Nadred: Acantopterygii

Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: drozak, ~vrljak, usnja~a {arenka, usnja~a zelenka, zeleni drozd; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 51 hrvatski pu~ki naziv.

107

la i prekrivena je s 41–49 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, sprijeda gra|ena od bodljastih, a straga od mekanih {ip~ica, mekani dio peraje je duì nego vi{i. Prsne peraje su {iroke i okruglaste, trbu{ne peraje su smje{tene na prsima, a stra`nji obod repne peraje je ravan ili blago zaobljen. Repni dràk je razmjerno visok. Formula peraja glasi: D. XVII–XIX + 10–14, A. III + 9–13, P. 14–15, V. I + 5 {ip~ica. Boja tijela je varijabilna, naj~e{}e zelenkasta s mnogobrojnim vijugama i mrljama naran~aste i sme|e boje, a ~esto i sa {irokom svijetlom prugom koja se proteè po boku od gubice do repne peraje, tako|er je sme|emaslinast s nepravilnim crnim mrljama. Meki dijelovi peraja sa svijetlim su pjegama svrstanima u redove. Samotnjak je ili ìvi u paru. Vrlo je pla{ljiv. Protogini je dvospolac, promjena spola nastupa pri duìni od oko 27 cm, a iznad 38 cm sve su jedinke mu`jaci. Mrijesti se krajem zime i po~etkom prolje}a. Spolno sazrije kao ènka u drugoj godini ìvota ili pri duìni od oko 16 cm. Karnivoran je, hrani se meku{cima, rakovima, bodljika{ima i mnogo~etina{ima. Pro`drljiv je. Stani{te. Priobalan je i bentopelagi~an. Zadràva se prete`no uz gusto obraslu kamenitu obalu i podvodne grebene u rasponu od 5 do 50 m dubine, ali je najredovitiji samo do 20 m. êst je i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica, a rje|i i na koraligenskim dnima. Naj~e{}i je na stani{tima okrenutima pu~ini. Mla| se zadràva u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera i Cymodocea.

Rasprostranjenost drozda u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.34; 11.251; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 11.261; 19.6 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.5; 9.6; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

108

Cipal glava{ Mugil cephalus Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Common Grey Mullet (engl.), mulet cabot, carido (franc.), cefalo (tal.), Gewöhnliche Meeräsche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable). IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je izlovljavanjem u donjim tokovima rijeka, estuarnim podru~jima i lagunama u vrijeme migracije iz rijeka na mrjestili{ta u moru. Prorije|ene su populacije tako|er i posljedica ribolova nedopu{tenim sredstvima (eksploziv) i, po svoj prilici, urbanizacije i industrijalizacije obale i one~i{}enja priobalnog mora, rijeka i estuarija, ~ime je smanjena kvaliteta stani{ta. Zimi u plitkim lagunama masovno stradava kad se temperatura vode spusti ispod 0 °C, kao npr. u Vranskom jezeru kod Biograda.

Slika 72. Cipal glava{, Mugil cephalus Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Mugiliformes Porodica: Mugilidae (sko~ci) Sinonimi: Mugil vulpinus Nardo, 1847. Locus typicus: sjeveroisto~ni Atlantski ocean (»Oceano Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: sko~ac (cipo) glava{, bata{, baba{, mulja{, cipal od porta; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 32 hrvatska pu~ka naziva.

Za{titne mjere. Za djelotvornu za{titu cipla glava{a nu`no je sada{nju najmanju veli~inu od svega 20 cm, koja je propisana Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama, pove}ati na barem 38 cm, ili ve}u, kako bi se izbjeglo izlovljavanje nedoraslih primjeraka, zatim treba sprije~iti one~i{}avanje vodotoka i priobalnog mora i propisati lovostaj u vrijeme intenzivnog mrije{}enja (migracija) ili zabraniti izlovljavanje u odre|enom razdoblju do oporavka vrste. Podatci o njegovoj biologiji, ekologiji i stani{tu tako|er bi pomogli djelotvornijoj za{titi, pa bi tomu trebalo usmjeriti istraìvanja i obavljati pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. [iroko je rasprostranjen u tropskom i suptropskom podru~ju. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru te uz isto~nu obalu Atlantskog oceana od Biskajskog zaljeva do juga Afrike, ali i drugdje u toplim morima svijeta, a unesen je i u Kaspijsko jezero (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 71, 77, 81, 87, 04). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je u cijelom uzobalnom podru~ju (Morovi}, 1961), a gdjekad se na|e i dalje od obale (sl. 72). U~estalost: gotovo obi~na.

109

Opis i biologija vrste. Najve}a je jadranska vrsta cipala. Naraste do 75 cm duìne i mase do 6 kg, a prema nekim podatcima i mnogo vi{e (?120 cm SL, masa 12 kg), ali love se primjerci uglavnom do 50 cm duìne i mase 1,5 kg. Tijelo je vretenasto, sna`no, blago bo~no stisnuto. Glava je velika, {iroka, sprijeda okomito stisnuta, duìnom moè stati oko 4,5 puta u ukupnu duìnu tijela, a njezina najve}a {irina pribli`no je jednaka njezinoj najve}oj visini. Me|uo~ni prostor je {irok i blago konveksan. Gubica je kratka, {iroka i zaobljena. Usta su malena, zavr{na, usni otvor je trokutast, a pred~eljusti (praemaxillare) su ispruìve. Zubi su tanki, {iljati i vi{eredni. O~i su okrugle, sprijeda i straga prekrivene prozirnim masnim (adipoznim) kapcima sve do zjenice, kapci se tako|er nastavljaju ispred i iza o~iju. [kr`ni poklopci su

tvrdi, blago konveksni, s pravilno zaobljenim stra`njim obodom. Pazu{ne ljuske prsnih i trbu{nih peraja su razvijene. Ljuske su velike, na le|ima s jednim uzdu`nim `ljebi}em. Bo~ne pruge nema. Repni dràk je visok. Le|ne peraje su dvije, me|usobno razmaknute, kratke i trokutaste, prva je bodljasta, a druga mekana. Podrepna peraja je sli~na drugoj le|noj i stoji joj nasuprot. Prsne i trbu{ne peraje su kratke, prsne su smje{tene visoko na tijelu. Repna peraja je velika, duboko konkavna, za{iljenih vr{aka. Perajna formula glasi: D1. IV, D2. I + 8–9, A. III + 8–9, P. 15–17, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su tamno pepeljastosiva, bokovi sivosrebrnasti sa 6–7 tamnijih vodoravnih pruga du` nizova ljusaka, a trbuh je bjelkastosrebrnast. @ivi u plovama, osobito dok je mlad, a kad nastupi vrijeme mrije{}enja skuplja se u velike plove koje mogu brojiti do desetak tisu}a jedinka. Spolno sazrije pri duìni od 35–38 cm, odnosno kad napuni 2–3 godine, a mrijesti se od srpnja do listopada (Morovi}, 1957, 1960), kad napu{ta bo~ate i slatke vode i seli u more ne{to dalje od obale. Podru~ja gdje se mrijesti u Jadranu nisu poznata. Fekunditet je do 1,6 mil. ikre. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Op}enito se rast karakterizira ne{to brìm prirastom u masu nego u duìnu (b > 3), ali od godine do godine moè varirati (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Omnivoran je, hrani se uglavnom organskim detritusom i sitnim bentoskim algama, rje|e i planktonom. Moè doìvjeti 16 godina. Stani{te. Prava stani{ta cipla glava{a su lagune, rije~na u{}a, rijeke i rje~ice te jezera povezana s morem. Pokazuje izrazita eurihalina svojstva, podnosi kolebanje saliniteta od 4–40 (45) ‰. Redovito se zadràva u muljevitim pli}acima s mnogo detritusa u blizini slatkih voda, a ~est je i u lukama i u blizini naselja. Voli obrasla dna. Zalazi uglavnom samo do 30 m, ali je zabiljeèn i na 120 m dubine. Mladi primjerci mogu se na}i u povr{inskom sloju otvorenog mora daleko od obale. Podnosi temperaturni raspon vode od 8 do 24 °C.

Rasprostranjenost cipla glava{a u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.125; 11.121; 89.11; 11.111; 11.221;- 11.4; 13.24; 21.1; 22.1; 24.15; 89.33

1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.3; 4.1.1.4; 6.3; 7.3, 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3; 5.4

110

Pas meka{ Mustelus asterias Cloquet, 1821. IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju osjetljive svojte (VU, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèn zbog intenzivnog izlovljavanja pridnenom ko}om i parangalima i nekim mreàma staja}icama bilo kao ciljana vrsta ili slu~ajna lovina. Osim ribolovne smrtnosti, uzroke njegove ugroènosti nalazimo i u degradaciji ili gubitku stani{ta zbog ribolova i one~i{}enja mora (morskog dna), kao i u nekim njegovim biolo{kim osobinama: spor rast, kasno postizanje spolne zrelosti i mala sposobnost obnavljanja populacije.

Slika 73. Pas meka{, Mustelus asterias Cloquet, 1821 (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Triakidae (meka{i) Sinonimi: Mustelus plebejus Bonaparte, 1834; Mustelus vulgaris Müller & Henle, 1841; Mustelus canis Mitch. (in [oljan, 1948). Locus typicus: nepoznato. Ostali hrvatski nazivi: pas meka{ glu{ac, pena, ku~ak, kucin gluha~, pas gluhanac, pas bula{, lu`njak. Strani nazivi: Starry Smooth-hound (engl.), émissole tachetée (franc.), palombo stellato (tal.), Gefleckter Glatthai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva provo|enje mjera smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova, pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste, ali i od vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako je velik broj jedinka ove vrste ìv i nakon ulova, vra}anje nedoraslih primjeraka u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta tako|er bi pobolj{alo sada{nje stanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati (barem 80 cm). Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, treba intenzivirati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. M. asterias je rasprostranjen u sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu, od Sjevernog mora na sjeveru do Kanarskih otoka i Mauritanije na jugu, uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more (FAO: 27, 34, 37). Nema ga u Crnom moru. U isto~nom Jadranu bio je neko} rasprostranjen posvuda, osobito u kanalskom podru~ju srednjeg i ju`nog Jadrana (Jardas, 1984), a danas se biljeì u lovinama samo u kanalima srednjeg i ju`nog Jadrana (sl. 73). Uz zapadnu obalu Jadranskog mora gotovo je potpuno izlovljen. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Tijelo je vitko, vretenasto. Op}enito naraste do 140 cm duìne i mase do 5 kg, a u Jadranu do vi{e od

111

117 cm duìne i mase 8,7 kg (Pallaoro et al., 2005). Gubica je blago zaobljena. Usta su razmjerno kratka, jednako duga ili kra}a od duìne oka. O~i su velike, ovalne, a njihova duìna stane 1,6–2,2 puta u predo~ni prostor. Zubi su zrnati, me|usobno zbijeni u vi{e redova poput mozaika, na mladima s tupim vr{kom. Gornji usni nabor je znatno ve}i od donjeg. Nosni otvori su smje{teni bliè ustima nego vrhu gubice, njihova duìna stane 1,2–1,3 puta u njihov razmak. [kr`nih je pukotina 5 pari, kratke su, a dva zadnja para nalaze se iznad osnovica prsnih peraja. [trcala su malena, iza o~iju. Bo~na pruga se u visini podrepne peraje blago izdiè. Le|ne peraje su dvije, jednakog oblika, ali je druga znatno manja od prve; prva po~inje iznad sredine unutra{njeg oboda prsnih peraja. Prsne peraje su umjerene duìne, 12–16% ukupne duìne tijela. Nejednakokri{}ana repna peraja ima razvijen trbu{ni i zavr{ni reànj. Boje je jednoli~no sive s brojnim bjelkastim pjegama, trbuh je bijel. M. asterias se razmnoàva ovoviviparno. Spolno sazrijeva vjerojatno u drugoj ili tre}oj godini ìvota, u Sredozemnom moru mu`jaci pri 76 cm, a ènke pri 80 cm duìne (Capapé et al., 2004a). Razdoblje skotnosti traje oko godinu dana, a broj mladunaca po okotu je izme|u 7 i 15, mogu}e i vi{e (20), {to ovisi o veli~ini ènka. Oko}eni mladunci dugi su oko 30 cm. @enke se kote tijekom ljeta u priobalnom moru. Raste gotovo jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3) (Pallaoro et al., 2005). Prehrana mu je vjerojatno ista kao i drugih dviju vrsta roda Mustelus, {to bi zna~ilo da prete`no traì rakove i ribu, a manje druge pridnene ili pridnenopelagijske organizme. Stani{te. Zadràva se na dnu, uglavnom na kontinentskoj podini, a rje|e i na gornjem dijelu slaza. U isto~nom Jadranu nalazi se u kanalima i otvorenom moru izme|u 30 i 440 m dubine, uglavnom na dubinama od 100 do 200 m, prete`no na muljevitim, ali i na drugim dnima, od kojih najvi{e na pjeskovitim (Karlovac, 1978; Jardas, 1984)

Rasprostranjenost psa meka{a u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.223; 11.225; 11.222 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4.1; 4.4; 5.3

112

Pagar Pagrus pagrus (Linnaeus, 1758) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable) IUCN kriterij: A2acd (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju izravnih zapaànja, smanjene u~estalosti pojavljivanja, stvarne i mogu}e razine iskori{tavanja). IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju ugroène svojte (EN; ver. 2.3., 1994). U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Najve}a smrtnost pagra uzrokovana je intenzivnim gospodarskim, malim i {portsko-rekreacijskim ribolovom mnogim priobalnim ribolovnim alatima, ponajvi{e tramatom, mreàma potega~ama i udi~arskim alatima, a slu~ajno i razli~itim mreàma te podvodnom pu{kom. Ugroèn je tako|er degradacijom i/ili gubitkom stani{ta (livade posidonije) zbog one~i{}enja priobalnog mora, ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i ~estog uznemirivanja.

Slika 74. Pagar, Pagrus pagrus (Linnaeus, 1758) (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus pagrus Linnaeus, 1758; Sparus orphus Linnaeus, 1758; Pagrus pagrus pagrus (Linnaeus, 1758); Sparus argenteus Schneider, 1801; Pagrus vulgaris Valenciennes, 1830. Locus typicus: ju`na Europa (»Europa australis«). Ostali hrvatski nazivi: crvenac, fag, pagrun, crvenac pagar; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 6 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Common Sea Bream (engl.), pagre commun (franc.), pagro (tal.), Sackbrasse (njem.).

Za{titne mjere. Najmanja veli~ina ispod koje se ne smije loviti pravilno je propisana Naredbom (30 cm), ali bi radi djelotvornije za{tite trebalo propisati i lovostaj u vrijeme intenzivnog mrije{}enja. U Jadranskom moru slabo je poznata vrsta, pa bi nastavak istraìvanja njegove rasprostranjenosti, biologije, ekologije i stani{ta mogao dodatno pridonijeti za{titi. Rasprostranjenost. Ra{iren je po ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva ju`no do 20° N, uklju~uju}i Madeiru i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37); sjevernije (Engleska) je vrlo rijedak. U isto~nom Jadranu nalazi se posvuda u priobalju, s time da je ~e{}i u srednjem i ju`nom Jadranu, a mnogo rje|i uz zapadnu istarsku obalu (Grubi{i}, 1988) (sl. 74). U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Tijelo je u profilu ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Gornji je profil glave konveksan, s malom grbom u visini o~iju. Usta su zavr{na, nisko na glavi, ~eljusti su sna`ne, a usnice debele. Sprijeda u gornjoj ~eljusti nalaze se 4, a u donjoj 6 zuba poput o~njaka, zubi koji slijede postupno su sve manji i prelaze u ovalne kutnjake razli~ite veli~ine poredane u 2 niza. Uz ovalne kutnjake s njihove unutra{nje strane postoji mno{tvo sitnih zrnatih zuba. Ljuske

113

su velike, nalazimo ih tako|er na {kr`nim poklopcima i obrazima, a nema ih na pretpoklopcima. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 52–58 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, na sredini blago uleknuta, prednji je dio gra|en od bodljastih, a stra`nji od mekih {ip~ica. Prsne su peraje velike i za{iljenih vrhova. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je sna`na, {iroka i ra~vasta. Perajna formula glasi: D. XI–XIII + 9–10, A. III + 7–8, P. 15, V. I + 5 {ip~ica. Boje je crvene do ruì~aste, u nedoraslih prete`no srebrnaste, s plavim mosti}em izme|u o~iju, bokovi su ruì~astosrebrnasti, katkad s uzdu`nim prugama nestalne boje. Repna peraja je tamnoruì~asta s bjelkastim vrhovima i crnim stra`njim obodom. Naraste do 75 cm duìne i mase oko 8 kg, ali se obi~no love znatno manji primjerci, dugi 30 do 35 cm. Stariji primjerci su samotnjaci. Mrijesti se od travnja do lipnja u blizini obale. Ikra je pelagijska. Spolno sazrije pri duìni oko 24 cm. U isto~nom Jadranu raste znatno brè u masu nego u duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Prete`no je karnivoran, hrana mu se sastoji uglavnom od rakova, meku{aca i ribe, a djelomi~no i od alga. Tvrdu hranu drobi kutnjacima. Moè doìvjeti vjerojatno preko 20 godina. Stani{te. Pagar je pridnenopelagijska i oceanodromna riba. Zadràva se na kontinentskoj podini na dubinama od 10 do 250 m, ali obi~no samo do 100 m i iznad kamenitih dna brakova, ili iznad koraligenskih, krupnovaluti~astih i pjeskovitih dna, ali uvijek u blizini brakova. Nedorasle se jedinke rado zadràvaju u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica.

Rasprostranjenost pagra u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.2412; 1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 11.251; 11.223; 11.225; 4.1.1.3; 6.3; 9.3; 10.1 11.34; 11.121; 19.6

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3

114

Modrulj Prionace glauca (Linnaeus, 1758) IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju osjetljive svojte (VU, 2007). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. U Jadranskom moru nije toliko ugroèn ciljanim (ako je uop}e) koliko slu~ajnim ulovom plutaju}im parangalom i razli~itim okruùju}im mreàma plivaricama, a ne treba zanemariti ni pomanjkanje hrane zbog prelovljenosti ìvih bogatstava mora. Na {irem planu ugroèn je lovom radi hrane, trgovine i drugih potreba (kultura, znanost i sl.). Njegovoj ugroènosti pridonose i neki biolo{ko-ekolo{ki ~imbenici, kao kasno spolno sazrijevanje, sporo obnavljanje (relativno malen broj mladunaca po okotu), zatim relativno mala gusto}a populacije, rastu}a ljudska aktivnost na moru i posljedice koje iz toga proizlaze (one~i{}enje mora, uznemirivanje). Slika 75. Modrulj, Prionace glauca (Linnaeus, 1758) (AUTOR D. STANIN)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Carcharhinidae (ku~kovi) Sinonimi: Squalus glaucus Linnaeus, 1758; Carcharias glaucus Moreau, 1881; Prionodon glaucus M. Hle. (in [oljan, 1948); Galeus glaucus (L.) (in [oljan, 1948). Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: pas modrulj, pas modrac, pas modrak, modri ku~ak, zupka. Strani nazivi: Blue Shark (engl.), peau bleue (franc.), verdesca, verdone (tal.), Blauhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: VU (osjetljiva, Vulnerable). IUCN kriterij: A2c (smanjenje populacije u veli~ini, {to se zaklju~uje na temelju u~estalosti pojavljivanja).

Za{titne mjere. U Jadranu nije rijedak, a da bi se sada{nje stanje zadràlo trebalo bi zabraniti lov kad ènke kote mlade, a slu~ajno ulovljene primjerke pu{tati na slobodu kad je god to mogu}e. Za to je potrebno doli~no obrazovanje i podizanje razine svijesti o potrebi za{tite morskih pasa op}enito. Za dono{enje i nekih drugih mjera za{tite bilo bi korisno bolje poznavanje njegove brojnosti i rasprostranjenosti, biologije, ekologije, stanja stani{ta i sl., pa bi tomu trebalo usmjeriti istraìvanja. Rasprostranjenost. Pas modrulj je lijep primjer cirkumglobalne ra{irenosti. Nalazimo ga u {irokom pojasu od tropskih do umjereno hladnih mora i vjerojatno je naj{ire rasprostranjen morski pas (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U isto~nom dijelu Atlantskog oceana suvislo je rasprostranjen od Norve{ke do juga Afrike te u ~itavom Sredozemnom moru. Nema ga u Crnom moru. U Jadranskom moru naj~e{}a je vrsta velikih pelagijskih morskih pasa (Jardas i Soldo, 2000). ê{}e se nalazi u srednjem i ju`nom Jadranu (sl. 75). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Osnovna morfolo{ka obilje`ja modrulja su dugo i vitko tijelo, duga~ka ~unjasta gubica s koso poloènim nosnim otvorima, duga~ke i uske prsne peraje, ~ija je duì-

115

na ve}a od duìne glave, i boja tijela: tamnoplava le|a, svjetloplavi bokovi s o{trim ograni~enjem prema bijelom trbuhu. O~i su velike i okrugle. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke, {kr`ni lukovi s bradavi~astim {kr`nim nastavcima, 5., a obi~no i 4. {kr`ne pukotine nalaze se iznad ili iza po~etka prsnih peraja. Le|ne peraje su dvije, prva je niska sa zaobljenim vrhom, ne{to je blià trbu{nim nego prsnim perajama, a druga je manja i stoji nasuprot podrepne peraje koja joj je veli~inom i oblikom sli~na. Zubi su duga~ki, pilasto nazubljeni, gornji isko{eni, a donji uspravni. Repna peraja je izrazito nejednakokri{}ana s duga~kim trbu{nim i zavr{nim re`njem. Naraste najvi{e do 3,8 m duìne, a prema nekim izvorima i vi{e (4,8–6,5 m?), i mase ne{to iznad 200 kg. U Jadranskom moru lovljeni su primjerci duì od 3 m i mase od 120 kg.

Modrulj je izrazito migratorna vrsta. U sjevernom dijelu Atlantskog oceana poduzima transoceanske migracije u smjeru kazaljke na satu, u skladu sa sustavom morskih struja. Aktivniji je u sumrak i no}u. Obi~no se zadràva u velikim skupinama radi hranjenja s organizmima koji se zadràvaju u plovama (npr. »sitna plava riba«) ili strvinom. Populacija je jasno odijeljena po starosti, spolu i reproduktivnim fazama: juvenilni, predadultni i skotne ènke obi~no se zadràvaju na razli~itim podru~jima, a adultne ènke i mu`jaci samo se nakratko sastaju radi parenja. Razmnoàvanje je viviparno s placentom od ùmanj~ane vre}ice. Razdoblje skotnosti traje 9 do 12 mjeseci, a ko}enje mladih doga|a se u prolje}e i ljeto u pli}em moru. Broj mladunaca po okotu varira od svega 4 do 135, naj~e{}e izme|u 15 i 30, {to ovisi o veli~ini ènka. Duìna je oko}enih mladunaca izme|u 35 i 44 cm. @enke u sjevernom dijelu Atlantskog oceana spolno sazrijevaju u 5. ili 7. godini, kad postignu duìnu izme|u 2,2 i 3,2 m, a mu`jaci u 4. ili 5. godini, odnosno pri duìni izme|u 1,8 i 2,8 m. Pokazuje ne{to brì rast u masu nego u duìnu (b > 3). @ivotni vijek je procijenjen na 20-ak godina. Hrana modrulja sastoji se od razmjerno sitnih morskih organizama, poglavito od glavonoàca i pelagijskih riba, ali se hrani i razli~itim beskralje`njacima, pridnenom ribom i manjim morskim psima. Potencijalno je opasan za ljude. Stani{te. Modrulj je oceanska i pelagijska vrsta koja se zadràva od povr{ine do 350 m dubine, u tropskim morima obi~no i dublje. Uglavnom dolazi na otvorenom moru iznad vanjskog ruba kontinentske podine. Do obale, i to uglavnom oko oceanskih otoka i tamo gdje je kontinentska podina uska, zalazi rijetko, samo no}u. Najdraè su mu razmjerno hladne vode, od 7–16 °C, ali podnosi i vode do 21 i vi{e °C.

Rasprostranjenost modrulja u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.111; 11.124; 11.12242; 11.123; 11.121

(3.1; 3.5)*; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.5; 10.1

1.1.1; 1.1.2; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.5; 3.8; 3.9; 5.3;

*Uzroci nespecifi~ni za isto~ni Jadran.

116

GOTOVO UGRO@ENE SVOJTE

NT

117

118

Razok Bothus podas (Drelaroche, 1809) Strani nazivi: Wide-eyed Flounder (engl.), rombou podas (franc.), rombo di rena (tal.), Augenfleckiger Steinbut (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Razok stradava kao slu~ajna lovina priobalnih povla~nih i poteù}ih mreà, zatim zbog degradacije i/ili nestajanja stani{ta kao posljedice intenzivnog ribolova na dnima na kojima se najradije zadràva i {irenja alohtonih vrsta alga roda Caulerpa. Ugroènosti dodatno doprinosi i one~i{}enje mora. Za{titne mjere. Djelotvorna za{tita razoka mogla bi se posti}i tako da se uz sada{nje prostorne i vremenske regulacije pridnenog ribolova odrede podru~ja ribolovnog mora gdje bi se, radi za{tite pridnenih vrsta, ponajprije stroè uredio pridneni ribolov ili bi se propisao naizmjeni~an ribolov po zonama. Takva podru~ja trebala bi obuhvatiti i livade posidonije. Radi uspje{nije za{tite treba prikupiti podatke o njegovoj rasprostranjenosti i brojnosti, biologiji i ekologiji te stani{tu i provoditi povremeno pra}enje stanja (monitoring). Slika 76. Razok, Bothus podas (Delaroche, 1809) (AUTOR R. A. PATZNER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Pleuronectiformes Porodica: Bothidae Sinonimi: Pleuronectes podas Delaroche, 1809; Rhomboidichthys podas Gthr. (in [oljan, 1948), Rhomboidichthys mancus Gthr. (in [oljan, 1948); Platophrys podas (Delar.) (in [oljan, 1948); Bothus rhomboides Bp. (in [oljan, 1948). Locus typicus: Ibica, Baleari, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: poklopac, poklopac glatka{, poklopac razok, list goboglavi.

Rasprostranjenost. Razok je rasprostranjen u ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru) i isto~nom Atlantskom oceanu uz zapadnu obalu Afrike do Angole, uklju~uju}i Kanarske otoke i Madeiru (FAO: 27, 34, 37, 47). Prema nekima u Sredozemnom moru se zapravo nalazi nominalna podvrsta Bothus podas podas (Delaroche, 1809). Kao termofilna vrsta rasprostranjen je u srednjem i naro~ito ju`nom Jadranu (sl. 76), ali se ne isklju~uju sporadi~ni nalazi i drugdje. U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Op}enito naraste do 45 cm standardne duìne i 0,7 kg mase, ali u Jadranskom moru samo do 25 cm ukupne duìne, a srednja lovna duìna je oko 12 cm. Tijelo je ovalno, {iroko i jako bo~no stisnuto, plosnato. O~i su na lijevom boku, a razmak izme|u njih je {irok, osobito u mu`jaka, i konkavan, donje oko je smje{teno znatno ispred gornjeg, u mu`jaka prethode mu 1–2 sitne bodljice. Gubica je kratka, u mu`jaka s kratkom bodljom. Usta su malena i kosa, zapravo gornja. Zubi su sitni, tanki i {iljati, poredani u dva ili vi{e redova. Obod {kr`nog pretpoklopca je slobodan. Ljuske su sitne, na o~noj strani ktenoidne, a na slijepoj strani tijela cik-

119

loidne, du` bo~ne pruge, koja je razvijena samo na o~noj strani tijela, ima ih 75–91. Bo~na pruga je u prednjem dijelu dvostruko zakrivljena, a iza gornjeg oka i ra~vasta. Le|na peraja proteè se cijelom duìnom le|ne strane tijela, po~inje na gubici, na slijepom boku ispred donjeg oka. Podrepna peraja je kra}a i sli~na le|noj peraji. Osnovice trbu{nih peraja su duga~ke, ali ona na slijepom boku mnogo je kra}a, a smje{tene su ispred prsnih peraja, ispod glave, na grlu. Repna peraja je zaobljena. Formula peraja glasi: D. 85–95, A. 63–73, P. 9–10, V. 6, C. 17. Na o~noj je strani sivosme|ast ili sivkastozelenkastosme|ast, s nepravilnim bjelkastim ili plavkastim pjegama o{trog tamnog ruba, a na slijepom boku je bezbojan. Boju donekle mijenja ovisno o okoli{u. O biologiji ove vrste malo se zna. Mrijesti se od svibnja do kolovoza, a ikra je sitna, pelagijska. Karnivoran je, hrana mu se sastoji od sitnih beskralje`njaka dna i sitne ribe. Stani{te. Razok je demerzalna riba. Zadràva se na kontinentskoj podini i rubu slaza, op}enito od priobalnog mora do 400 m dubine, a u Jadranskom moru samo do 100 m dubine, prete`no izme|u 5 i 40 m. Dolazi na podru~jima s lju{turnim, pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim sedimentima dna. Dosta je ~est na pjeskovitim oazama izme|u livada posidonije. Dok miruje na dnu, plitko se ukopava u supstrat. Rasprostranjenost razoka u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222; 11,223; 1.3.2.2; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.2411; 11.2413; 11.4 6.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4;

120

Cipal putnik Chelon labrosus (Risso, 1827) Strani nazivi: Thick-lipped Grey Mullet (engl.), mulet lippu (franc.), cefalo bosega (tal.), Dicklippige Meeräsche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en (kao Chelon spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Osim izlovljavanja priobalnim ribolovnim alatima (mreà ciplara, mreè potega~e, mreà plivarica, vr{e), glavni su uzroci smanjenja populacije jo{ i naru{avanje kvalitete stani{ta zbog urbanizacije i industrijalizacije obale i one~i{}enja priobalnog mora, donjih tokova rijeka i estuarija te nedopu{ten ribolov eksplozivom. Za{titne mjere. Najmanju veli~inu od 16 cm koja je propisana Naredbom trebalo bi pove}ati na barem 35 cm jer se propisanom veli~inom ne za{ti}uju nedorasli primjerci. Treba tako|er sprje~avati one~i{}enje vodotoka i priobalnog mora, istraìvati biologiju, ekologiju i stani{te vrste te uvesti pra}enje stanja (monitoring) radi djelotvornije za{tite. Slika 77. Cipal putnik, Chelon labrosus (Risso, 1827) (AUTOR V. PFEIFER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u ~itavom Sredozemnom moru i u zapadnom dijelu Crnoga mora te du` isto~ne obale Atlantskog oceana, od ju`ne Skandinavije (nema ga u Baltiku), zatim Islanda i Föroyerskih otoka do Senegala i Kapverdskih otoka, uklju~uju}i jo{ Madeiru, Azore i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37).

Odjel: Teleostei

U isto~nom Jadranu rasprostranjen je uz ~itavu obalu (Morovi}, 1961), nerijetko i dalje od obale (Sl. 77).

Nadred: Acanthopterygii

U~estalost: gotovo obi~na do obi~na.

Red: Mugiliformes

Opis i biologija vrste. Naraste do 60 cm duìne i mase do 2,5 kg, prema nekima i znatno vi{e, ali se obi~no love primjerci do 30 ili 40 cm. U isto~nom Jadranu zabiljeèna je najve}a duìna od 49 cm i masa od 1,3 kg (Kraljevi} et al., 2004). Tijelo je vretenasto, sna`no, blago bo~no stisnuto, ne{to zdepastije i kra}e nego u ostalih cipala. Glava je {iroka, u prednjem dijelu okomito stisnuta, izme|u o~iju gotovo ravna, a svojom duìnom moè stati vi{e od 5 puta u duìnu tijela. Gubica je kratka i {iroka, a usta malena, zavr{na. Gornja je usna visoka, oko 1/2 duìne o~ne kugle, s jednim do ~etiri niza sitnih mesnatih bradavica, a njezin je donji rub obi~no fino resast. Pred~eljus-

Porodica: Mugilidae (sko~ci) Sinonimi: Mugil labrosus Risso, 1827; Mugil chelo Cuvier, 1829; Liza chelo Popov, 1929; Liza labrosus Buen, 1935. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: sko~ac (cipo) putnik, bir, mrena selica, platun, kuljavac, po{tar, mrazica, {arguljak; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 29 hrvatskih pu~kih naziva.

121

ti (praemaxillare) su ispruìve. Ugao usnog procijepa ne seè do ispod prednjeg para nosnih otvora. Prozirni masni (adipozni) kapci na o~ima nisu debeli i ne seù do zjenice. [kr`ni poklopci su tvrdi, blago konveksni, s pravilno zaobljenim stra`njim obodom. U pazu{ku prsnih peraja nema pazu{nih ljusaka. Nema bo~ne pruge. Ljuske su velike, le|ne, s jednim kratkim `ljebi}em. Repni dràk je visok. Le|ne peraje su dvije, kratke i trokutaste, {iroko razmaknute, prva je bodljasta. Podrepna peraja je sli~na drugoj le|noj i smje{tena je nasuprot nje. Prsne peraje su kratke i smje{tene visoko na tijelu, poloène vrhom prema naprijed, seù zamalo do prednjeg oboda oka. Repna peraja je {iroka, plitko ra~vasta i sa za{iljenim vrhovima. Perajna formula glasi: D1. IV, D2. I + 8, A. III + 8–9, P. 17, V I + 5 {ip~ica. Le|a su sivomodra, bokovi svjetliji, a trbuh bijelosrebrnast. Po bokovima teku tamnoù}kaste pruge du` nizova ljusaka. Zadràva se u malobrojnim plovama. Mu`jaci po~inju spolno sazrijevati iznad 35 cm, a ènke iznad 36 cm duìne, {to odgovara tre}oj godini starosti, rijetko prije, a mrijesti se zimi (sije~anj–oùjak) u moru (Morovi}, 1957, 1960), ali se ne zna u kojim prostorima. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Znatno brè raste u masu nego duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Omnivoran je, hrani se uglavnom organskim detritusom, bentoskim dijatomejama, epifitskim algama i sitnim beskralje`njacima, tako|er organskim filmom koji prekriva morsku povr{inu. Moè doìvjeti 25 godina. Stani{te. Cipal putnik je pelagijska, priobalna, amfidromna, braki~na i morska riba. Nalazimo ga uglavnom u obalnim vodama, bile one ~iste ili mutne. Zalazi u duboke uvale, braki~ne lagune, estuarije, kopnene lagune i mo~vare spojene s morem ako salinitet nije niì od 10‰, i luke, ali ne i u sasvim slatke vode. Zadràva se najvi{e iznad mekanih dna i od povr{ine do dubine od najvi{e 30-ak metara.

Rasprostranjenost cipla putnika u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.125; 11.121; 11.221; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 11.4; 13.24; 89.11; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 89.33 4.1.1.4; 6.3; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3; 5.4

122

Pic Diplodus puntazzo (Cetti, 1777) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Pic je u prvom redu ugroèn izlovljavanjem razli~itim ribolovnim alatima, sredstvima i na~inima ribolova: tramatom, mreàma staja}icama, vr{ama, udi~arskim alatima, podvodnom pu{kom i ostima, i to uglavnom kao ciljana lovina. Ugroèn je tako|er uznemirivanjem, degradacijom i suàvanjem ìvotnog prostora zbog one~i{}enja priobalnog mora i estuarnih podru~ja, {irenja alohtonih tropskih alga roda Caulerpa i ribolova (npr. degradacija livada posidonije).

Slika 78. Pic, Diplodus puntazzo (Cetti, 1777) (AUTOR V. PFEIFER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus puntazzo Cetti, 1777; Puntazzo puntazzo (Cetti, 1777); Carax puntazzo (Cetti, 1777); Sargus puntazzo (Cetti, 1777). Locus typicus: Sardinija, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: {iljac, kopa~, poku}arac, ori{ac, oru{ac, prekuranac, {iljasti {par; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 12 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Sharpsnout Sea Bream (engl.), sar á museau pointu (franc.), puntazzo (tal.), Spitzbrasse (njem.).

Za{titne mjere. Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama za{ti}en je najmanjom veli~inom, me|utim propisanu veli~inu od 15 cm, ispod koje se ne smije loviti, trebalo bi pove}ati na barem 22 cm, kao prija{njih godina, kako bi se za{titili nedorasli primjerci kojih je sada mnogo u lovinama, s time da se ova i druge zakonske odredbe koje su na snazi i pridonose za{titi vrste i stani{ta striktno primjenjuju u praksi, {to nije uvijek slu~aj. Za{titi bi se pridonijelo i boljim poznavanjem njegove biologije, ekologije i stanja stani{ta, pa bi u tom smjeru trebalo provoditi znanstvena istraìvanja i obavljati povremeno pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u Sredozemnom i Crnom moru te u isto~nom Atlantskom oceanu, od Biskajskog zaljeva do Siera Leone, uklju~uju}i Kanarske i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je na cijelom uzobalnom podru~ju (sl. 78). U~estalost: obi~na. Opis i bibologija vrste. Naraste op}enito do 47 cm u duìnu, a toliko naraste i u Jadranskom moru (Kraljevi} et al., 2007), i masu do 2,5 kg, ali se obi~no love samo primjerci do 20 ili 25 cm duìne. Tijelo je u profilu ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Gornji profil glave blago je konkavan. Gubica je blago ispup~ena i {iljasta, usta su malena, zavr{na, s tankim usnicama. U obje ~eljusti ima po 8 svjetlosme|ih sjekuti}a koji su ja~e naprijed isko{eni, a iza njih jo{ 1–2 niza

123

rudimentarnih, zrnatih kutnjaka. Ljuske su velike, cikloidne, manje ljuske nalaze se tako|er na obrazima i {kr`nim poklopcima. Na ~eonom dijelu glave naziru se dva postrana ljuskava polja, koja su od klinastog ljuskavog polja na zatiljku obostrano odvojena uskom golom prugom, koje polaze od {kr`nih pretpoklopaca i pruàju se medijalno prema naprijed. Bo~na pruga prati gornji profil tijela. Le|na peraja je duga~ka, sprijeda s bodljastim, a straga s mekanim {ip~icama. Prsne peraje su duga~ke, srpolike, za{iljena vrha. Repna peraja je {iroka, ra~vasta. Trbu{ne peraje su smje{tene na prsima. Formula peraja glasi: D. XI + 12–15, A. III + 11–13, P. 15–16, V. I + 5 {ip~ica. Po le|ima i boku je sivkastosrebrnast sa 7–9 uspravnih crnkastih pruga, a ona na repnom dr{ku je {iroka i sedlasta. Stra`nji obod repne peraje je crn. @ivi samotnja~ki ili u malim skupinama. Erati~an je. U Jadranu su svi primjerci iznad 22 cm spolno zreli, odnos spolova mu`jaci : ènke je 0,75 : 1, ali se on mijenja s obzirom na duìnske razrede, raste sporo, i to pribli`no jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3), a ìvotni vijek mu je oko 18 godina (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a; Kraljevi} et al., 2007). Mrijesti se po~etkom ljeta. Ikra je pelagijska. Po na~inu prehrane je omnivor, hrani se makrofitskim algama, {koljka{ima, spu`vama, mnogo~etina{ima, zmija~ama, koraljima i drugim zoobentoskim organizmima (Dul~i} et al., 2006). Sastav hrane se mijenja s rastom ribe i tijekom godine. Stani{te. Pic je pridnenopelagijska, oceanodromna, morska i braki~na riba, koja zalazi do 150 m dubine, ali se uglavnom nalazi samo do 50 m. Zadràva se u priobalnim vodama, vi{e uz kamenita i ~vrsta dna, me|u kamenjem i {krapama, ali i na ostalim vrstama dna i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Mladi se na|u i u braki~nim vodama.

Rasprostranjenost pica u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.2413; 1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 11.221–11,223; 11.231; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 10.1 11.273; 11.295; 11.2412; 11.225; 11.121; 11.125; 11.4; 13.24

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 5.3

124

[arag Diplodus sargus sargus (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: White Seabream (engl.), sar commun (franc.), sarago, sargo maggiore (tal.), Bindenbrasse (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. [arag je ugroèn izlovljavanjem razli~itim ribolovnim alatima, sredstvima i na~inima ribolova: tramatom, mreàma staja}icama, vr{ama, udi~arskim alatima, podvodnom pu{kom i ostima, uglavnom kao ciljana lovina. Ugroèn je tako|er uznemirivanjem, degradacijom i suàvanjem ìvotnog prostora zbog one~i{}enja priobalnog mora i estuarnih podru~ja, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i ribolova (npr. degradacija livada posidonije).

Slika 79. [arag, Diplodus sargus sargus (Linnaeus, 1758) (AUTOR R. A. PATZNER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sargus sargus Linnaeus, 1758; Diplodus sargus (Linnaeus, 1758); Sargus rondeletii Valenciennes, 1830; Sargus vetula Valenciennes, 1830. Locus typicus: Toskansko more (»Mare infero«). Ostali hrvatski nazivi: {arg, sarak, crnoprug, prezimac, crnoprugi {arag; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 24 hrvatska pu~ka naziva.

Za{titne mjere. Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama za{ti}en je najmanjom veli~inom i lovostajem u vrijeme mrije{}enja, me|utim propisanu najmanju veli~inu od 15 cm, iznad koje se smije loviti, trebalo bi pove}ati na barem 21 cm, kao {to je bilo prije, kako bi se za{titili nedorasli primjerci, s time da se ova i druge zakonske odredbe koje su na snazi i pridonose za{titi vrste i stani{ta striktno primjenjuju u praksi, {to nije uvijek slu~aj. Za{titi bi se pridonijelo i boljim poznavanjem njegove biologije, ekologije i stanja stani{ta, pa bi u tom smjeru trebalo provoditi znanstvena istraìvanja i obavljati povremeno pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. D. s. sargus je sredozemnomorsko-crnomorska podvrsta. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru (FAO: 37), a u isto~nom Atlantskom oceanu, od Biskajskog zaljeva do Kanarskih i Kapverdskih otoka, dolazi podvrsta D. s. cadenati de la Paz, Bauchot & Daget, 1974 (FAO: 27, 34, 47). U Jadranskom moru rasprostranjen je posvuda uzobalno (sl. 79). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. [arag naraste do 47 cm duìne i mase do 2,5 kg, ali je srednja lovna masa oko 1 kg. Tijelo je u profilu ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Gubica je kratka i {iljasta, a usta malena, zavr{na, s tankim usnicama. êljusti su sna`ne, sprijeda je u obje ~eljusti po 8 dlijetastih zuba, a iza njih su valuti~asti kutnjaci poredani u 2–4 niza. Ljuske su velike, cikloidne, sitnije ljuske se tako|er

125

nalaze na obrazima, {kr`nim poklopcima i tjemenu. Na ~eonom dijelu glave nalazi se ljuskavo polje u, prema naprijed, izbo~enom luku, koje je odvojeno od ljuskava zatiljka golom prugom koja se proteè izme|u gornjih rubova {kr`nih pretpoklopaca. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je sa 60–65 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, sprijeda s bodljastim, a straga s mekanim {ip~icama. Prsne peraje su velike, srpolike, sa za{iljenim vrhom. Trbu{ne peraje relativno su velike i pomaknute na prsa, svojim vrhovima doseù do po~etka podrepne peraje. Repna peraja je {iroka, ra~vasta. Formula peraja glasi: D. XI–XII + 12–15, A. III + 12–14, P. 15–17, V. I + 5 {ip~ica. Boje je sivosrebrnkaste, po le|ima sme|aste, sa 6–8 uspravnih crnkastih pruga koje se kod starijih primjeraka jedva naziru ili ~ak izgube. Opna na {kr`nom poklopcu je crna. Na repnom dr{ku postoji {iroka, sedlasta crna pruga. Obodi neparnih peraja su crni.

Zadràva se u manjim plovama. U pravilu je razlu~ena spola, ali se javlja i kao rudimentarni dvospolac s parcijalnom proterandrijom. Mrijesti se u prolje}e kad se temperatura vode podigne od 15 do 18 °C, neposredno iza zimskog minimuma (Tuniski zaljev), spolnu zrelost (TL50%) postiè u ~etvrtoj godini ìvota, ili pribli`no pri 21 cm duìne (Mouine et al., 2007). Ikra je pelagijska. U isto~nom Jadranu rast {arga u duìnu i masu zapravo je jednakomjeran (b = 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a) isto kao i u drugdje u Sredozemlju (Mouine et al., 2007). Hrani se razli~itim sitnim beskralje`njacima, kao {to su meku{ci, mnogo~etina{i, bodljika{i, rakovi i sl. Tvrdu hranu drobi sna`nim kutnjacima. @ivotni mu je vijek do 10 godina. Stani{te. Priobalna je, pridnenopelagijska i anadromna vrsta, a mladi su i eurihalini. Stanovnik je gornjeg dijela kontinentske podine, od obalnog ruba do najvi{e 100 m dubine, uglavnom samo do 50 m. Odrasli ìve dublje od juvenilnih. Zadràva se obi~no uz veliko odvaljeno i obraslo kamenje te uz obraslu kamenitu obalu s mnogo rupa i procijepa u koje se rado sklanja (»{argere«), a na|e se i iznad koraligena i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Mladi se obi~no drè obale, u prolje}e ulaze u braki~ne vode i lagune, a u jesen se vra}aju u more.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221; 11.2411; 1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 11.2413; 11.251; 11.34; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 10.1 11.231; 11.121; 11.125; 11.4; 13.24

Rasprostranjenost {arga u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 5.3

126

Glavo~ plo~ar Gobius cobitis Pallas, 1814. Strani nazivi: Giant Goby (engl.), gobie cephalote (franc.), ghiozzo testone (tal.), Große Meergrundel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèn je usputnim izlovljavanjem alatima priobalnog ribolova u ~ijim se lovinama pojavljuje kao slu~ajna vrsta (prilov), a osobito degradacijom i/ili nestajanjem ìvotnog prostora zbog razli~itih antropogenih aktivnosti na obali i u priobalnom moru (urbanizacija i industrijalizacija obale, hidrogradnja, one~i{}enje priobalnog mora, uznemirivanje). Za{titne mjere. Uspje{na za{tita glavo~a plo~ara postigla bi se ponajprije za{titom stani{ta od one~i{}enja i pretjerane industrijalizacije i urbanizacije priobalja, {to je danas te{ko posti}i, a samim time i otklanjanjem niza posljedica koje su vezane za ljudsku aktivnost, ali i podizanjem svijesti o potrebi za{tite priobalja i priobalnog mora te istraìvanjem njegove biologije, ekologije i stani{ta, o ~emu se malo zna, i uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring).

Slika 80. Glavo~ plo~ar, Gobius cobitis Pallas, 1814 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Gobiidae (glavo~i) Sinonimi: Gobius exanthematosus Rathke, 1837; Gobius capito Perugia, 1866; Gobius exanthematicus Carus, 1893. Locus typicus: Teodosija, Krim, Ukrajina (»Sinu Theodosiano Ponti«). Ostali hrvatski nazivi: glavo~ golook, glavo~ pliskavac, glavo~ {ari, fortuna{, {aranji}, guj kamenski, ugvat.

Rasprostranjenost. Glavo~ plo~ar nejednoliko je rasprostranjen u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od jugozapadne obale Engleske do Maroka (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je uz ~itavu obalu (sl. 80). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Najve}i je jadranski glavo~. Naraste do 27 cm duìne i mase oko 0,4 kg. Tijelo je izduèno, cilindri~no, straga blago bo~no stisnuto. Glava je velika, bo~no pro{irena i ve}e je {irine nego visine. Usta su umjerene veli~ine, blago isko{ena, gornja ~eljust dopire do ispod prednjeg oboda oka, a donja do ispod sredi{ta o~ne zjenice. Usnice su debele, mesnate. Zubi su sitni i poredani u vi{e redova, a u gornjoj ~eljusti su ve}i. O~i su malene, smje{tene visoko na glavi i blago izbo~ene, a me|uo~ni prostor je {irok. Uz prednje nosne otvore nalazi se duga~ak ko`nati pipak. Le|ne peraje su dvije, podjednake su visine, ali je prva kra}a i bodljasta, a druga duga~ka i mekana. Podrepna peraja je ne{to kra}a od druge le|ne peraje. Trbu{ne peraje srasle su u prianjalku okrugla oblika s valovitim obodom. Prsne

127

peraje su {iroke, okruglaste, a 4 gornje {ip~ice su slobodne. Repna peraja je okrugla. Ljuske su ktenoidne, prekrivaju tako|er obraze i zatiljak iza o~iju. Bo~na pruga je prekrivena s 59–68 ljusaka. Formula peraja glasi: D1. VI, D2. I + 13–14, A. I + 10–12, P. 19–22, V. I + 5 {ip~ica. Boje je varijabilne. Siv je, zelenkast, ù}kast ili sme|ast i izmrljan tamnim nepravilnim mrljama. Trbuh je ruì~ast, crvenkast ili sivobjelkast. Trom je, sedentaran i solitaran. Mrijesti se u drugoj polovini zime. Ikra je demerzalna, duguljasta (4,3–4,5 mm), ènke je polaù u pukotine stijena ili pod kamenje, a potom je ~uvaju mu`jaci. Inkubacija traje desetak dana. Spolno sazrije u drugoj ili tre}oj godini. @ivi 10 godina. Omnivoran je, hrani se zelenim algama roda Enteromorpha, rakovima (amfipodi i dekapodi) i mnogo~etina{ima. Poznati se hibridi s vrstom Gobius paganellus. Stani{te. Priobalan je, bentoski, morski, braki~ni i oceanodromni. Zadràva se na poloènom kamenitom i obraslom dnu, izme|u kamenja i alga do 10 m dubine, ali uglavnom samo do 5 m. Za|e i u zasla|ene vode. Mladi primjerci se zadràvaju u mediolitoralnim bazenima, naj~e{}e u onima sa zasla|enom, ali i vrlo slanom vodom. PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2413; 11.231; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.295; 11.282; 11.273; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 11.294; 11.221 10.1 4.2

Rasprostranjenost glavo~a plo~ara u hrvatskom ribolovnom moru

128

Vrana Labrus merula Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Brown Wrasse (engl.), merle (franc.), tordo nero (tal.), Amsellippfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni je razlog njezine ugroènosti smrtnost zbog slu~ajnog ulova priobalnim mreàma staja}icama (u prvom redu poponicom), sitnim udi~arskim alatima, vr{om i osobito podvodnom pu{kom, zatim degradacija ili gubitak stani{ta zbog ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa u livadama posidonije, urbanizacija i idustrijalizacija obale, hidrogradnja i one~i{}enje priobalnog mora i, ~esto, uznemirivanja. Za{titne mjere. Najbolja mjera za{tite vrane bila bi propisivanje najmanje veli~ine ispod koje se ne bi smjela loviti (ne manja od 20 cm) i za{tita stani{ta. Znanstveno istraìvanje njezine rasprostranjenosti i brojnosti, biologije i stani{ta te uvo|enje pra}enja stanja (monitoring) omogu}ilo bi davanje i drugih prijedloga za njezinu za{titu. Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u Sredozemnom moru (ali ne i u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Portugala do Maroka, uklju~uju}i Azore (FAO: 27, 34, 37). Slika 81. Vrana, Labrus merula Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

U isto~nom Jadranu rasprostranjena je uz ~itavu obalu, a naj~e{}e oko kvarnerskih i zadarskih otoka (neko} i uz zapadnu obalu Istre) (sl. 81).

Razred: Actinopterygii

U~estalost: gotovo obi~na.

Podrazred: Neopterygii

Opis i biologija vrste. Naraste op}enito do 45–50 cm duìne i mase do 1,5 kg, ali se obi~no love primjerci dugi 15 do 30 cm. I u isto~nom su Jadranu zabiljeèni primjerci spomenutih najve}ih duìna (Grubi{i}, 1959). Tijelo vrane je izduèno, ovalno i bo~no stisnuto, prekriveno velikim cikloidnim ljuskama. Glava je visoka i duga~ka, njezina je duìna jednaka ili ne{to manja od visine tijela i ve}im dijelom prekrivena ljuskama. Gubica je duga~ka, usta malena i zavr{na, s tankim mesnatim usnicama koje su ispruìve. Zubi su jaki i koni~ni, ima ih po 20-ak u obje ~eljusti i poredani su u jednom nizu, a oni sprijeda razvijeniji. Bo~na pruga slijedi gornji profil tijela i prekrivena je s 40–48 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, s prednjim bodljastim i stra`njim mekanim, izdignutim i zaobljenim dijelom ve}e visine nego duì-

Odjel: Teleostei Nadred: Acantopterygii Red: Perciformes Porodica: Labridae (usnja~e) Sinonimi: nema Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: lignja~a, pe{ac vranac, crnac, mijerla, lenac; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 31 hrvatski pu~ki naziv.

129

ne. Prsne peraje su {iroke i zaobljene, trbu{ne peraje su smje{tene na prsima, a repna peraja je zaobljena, ~esto s malim usjekom na sredini. Repni dràk je visok. Perajna formula glasi: D. XVII–XIX + 11–14, A. III + 8–12, P. 15, V. I + 5 {ip~ica. Boja tijela varira ovisno o dobi, spolu, sezoni i okoli{u. Odozgo je obi~no maslinastozelena do tamnomodra, a bokovi su svjetliji, s prijelazom u ljubi~astu boju. Mekani dio le|ne i podrepne te repna peraja imaju svjetloplavi rub. Katkad je ne{to tamnije izmrljana. Dok je mlada, gdjekad se zadràva u skupinama, a stariji su primjerci samotnjaci i teritorijalni. Protogini~ni je dvospolac. Mrijesti se od druge polovine zime do prve polovine prolje}a (velja~a–svibanj), u to doba mu`jaci ne trpe suparnike u svojoj blizini. Ikra je demerzalna, ènke je lijepe na listove morskih cvjetnica, a mu`jaci je potom oplode i ~uvaju do izvaljenja (eklozije). Spolno sazrije s 2 godine starosti ili pri duìni od 15 do 20 cm. Karnivorna je, hrani se meku{cima, rakovima, bodljika{ima i mnogo~etina{ima. Moè doìvjeti 17 godina. Stani{te. Zadràva se naj~e{}e na tvrdom i algama bogato obraslom dnu i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica ako su u blizini kamene gromade ili podmorski grebeni, a na dubinama od 2 do 50 m. Voli poloìtije obale i mirnije vode. U zimsko doba povla~i se dublje. Brojnija je u priobalju i uz otoke bliè kopnu. Mla| se obi~no zadràva u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera i Cymodocea. Rasprostranjenost vrane u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.34; 11.2411; 11.223; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 19.6 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.5; 9.6; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

130

Smokva Labrus mixtus Linnaeus, 1758. Ostali hrvatski nazivi: figa, cincela, hinac, pika, gladi} smokva(~a) naran~asta, smokva(~a) ùtomodra; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 28 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Cuckoo Wrasse (engl.), vieille coquette (franc.), tordo fischietto, colombina (tal.), Kuckuckslippfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Najugroènija je zbog izlovljavanja razli~itim priobalnim ribolovnim alatima i podvodnom pu{kom, zbog degradacije stani{ta kao posljedice razli~itih ljudskih aktivnosti na obali i u moru, zbog one~i{}enja priobalnoga mora, ~estog uznemirivanja, a nepovoljna su okolnost i neki njezini unutra{nji ~imbenici – mala gusto}a populacije, protoginija i poreme}en odnos spolova. Za{titne mjere. Najbolja za{titna mjera smokve bila bi propisivanje najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti, a koja zbog za{tite oba spola ne bi smjela biti manja od 25 cm, i za{tita stani{ta. Bolje poznavanje njezine rasprostranjenosti i brojnosti, biologije i stani{ta, {to sada nedostaje, te uvo|enje pra}enja stanja (monitoring) dalo bi osnove i za dodatne mogu}nosti za{tite. Slika 82. Smokva, Labrus mixtus Linnaeus, 1758; mu`jak (AUTOR M. ANDRI]) i ènka (AUTOR V. PFEIFER)

Razred: Actinopterygii

Rasprostranjenost. Smokva je rasprostranjena u Sredozemnom moru (ali ne i u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Norve{ke (Trondheim fjord) do Senegala, uklju~uju}i Azore i Madeiru (FAO: 27, 34, 37).

Podrazred: Neopterygii

U isto~nom Jadranu moè se vjerojatno na}i uz ~itavu obalu, ali je u srednjem i ju`nom dijelu brojnija (sl. 82).

Odjel: Teleostei

U~estalost: rijetka do gotovo obi~na.

Nadred: Acantopterygii

Opis i biologija vrste. Mu`jaci narastu do 40 cm, a ènke do 30 cm standardne duìne, ali se obi~no love manji primjerci. Tijelo je izduèno, ovalno i bo~no stisnuto, prekriveno velikim cikloidnim ljuskama, koje prekrivaju i ve}i dio glave. Duìna glave ve}a je od vlastite visine i visine tijela. Gubica je {iljasta, a usta velika i zavr{na, s tankim mesnatim usnicama koje su ispruìve. Stra`nji obod {kr`nog pretpoklopca je gladak, a samo u juvenilnih primjeraka pilasto nazubljen. Bo~na pruga slijedi gornji profil tijela i prekrivena je s 45–48 ljusa-

Red: Perciformes Porodica: Labridae (usnja~e) Sinonimi: Labrus bimaculatus Linnaeus, 1758; Labrus trimaculatus Bonnaterre, 1788; Labrus lineatus Bonnaterre, 1788. Locus typicus: Liburnija (podru~je koje se du` mora protezalo od Ra{e do Zrmanje), Hrvatska.

131

ka. Le|na peraja je duga~ka i cijelom duìnom jednake visine, njezin je mekani dio ve}e duìne nego visine. Prsne peraje su razmjerno malene i zaobljene, a trbu{ne su smje{tene na prsima. Repna peraja je zaobljena. Formula peraja glasi: D. XVI–XIX + 11–14, A. III + 9–12, P. 14– 16, V. I + 5 {ip~ica. U obojenosti se pokazuje izrazito spolno dvoli~je. @enke su jednoli~no naran~astoruì~aste s 2–3 crne mrlje straga na le|ima, od kojih su dvije na osnovici mekanoga dijela le|ne peraje, a sve su me|usobno odijeljene ve}im bijelim mrljama. Mu`jaci su jednoli~no ùti ili s crnkastim uzdu`nim pojasom do sme|emaslinasti, s 5–6 uzdu`nih plavih pruga, a plave boje ima i na glavi i perajama. Trbu{ne peraje su naran~astoùte. Obi~no je solitarna ili u paru. Proterogini je dvospolac. Ovisno o podru~ju mrijesti se od travnja do kolovoza. Ikra je demerzalna. Za mrije{}enja mu`jaci izgrade gnijezdo od alga i morskih cvjetnica u koje ènke poloè oko 1000 komada ikre. Mu`jaci {tite gnijezdo i ne trpe suparnike u svojoj blizini. Spolno sazrije kao ènka s 2 godine ili pri nekih 16 cm duìne. Karnivorna je. Hrani se uglavnom dekapodnim rakovima, zatim ribom, meku{cima i mnogo~etina{ima. @ivotni joj je vijek oko 20 godina. Stani{te. Priobalna je i sedentarna vrsta. Vezana je za strme obrasle obale, podmorske grebene i brakove s mnogo rupa, procijepa i {pilja, od 2 do 150 (200) m dubine, ali dublje od 20 m rijetko zalazi. Na|e se i u koraligenu.

Rasprostranjenost smokve u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.251; 11.2412; 11.261; 19.6

1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1, 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.5; 9.6; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

132

Cipal duga{ Liza saliens (Risso, 1810) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Mugiliformes Porodica: Mugilidae (sko~ci) Sinonimi: Mugil saliens Risso, 1810. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: sko~ac (cipo) duga{, cipal putnik, cipal mr`njak, cipal vodenjak, cifal, lizavac; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 30 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Leaping Mullet (engl.), mulet sauteur (franc.), cefalo verzelata (tal.), Springmeeräsche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Slika 83. Cipal duga{, Liza saliens (Risso, 1810) (AUTOR I. JARDAS)

U Hrvatskoj je za{ti}en (kao Liza spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Cipal duga{ regionalno je ugroèn izlovljavanjem priobalnim ribolovnim alatima, pogotovo plivaricom ciplaricom, vr{ama i mreàma staja}icama, zatim smanjivanjem kvalitete stani{ta zbog urbanizacije i industrijalizacije obale i one~i{}enja plitkoga priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka i nedopu{tena na~ina ribolova (upotreba eksploziva). Za{titne mjere. Moè se za{tititi kao i druge vrste cipala – treba dakle sprje~avati one~i{}enje vodotoka i priobalnog mora, a najmanju veli~inu od 16 cm, propisanu Naredbom, treba pove}ati na barem 25 cm kako bi se nedorasli primjerci za{titili od izlovljavanja. Potpuniji podatci o njegovoj biologiji, ekologiji i stani{tu, koji su sada razmjerno oskudni, tako|er bi pridonijeli uspje{nijoj za{titi. Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Angole, a unesen je u Kaspijsko jezero (FAO: 27, 34, 37, 47, 04).

133

njih nosnih otvora. Pred~eljusti (praemaxillare) su ispruìve. Prozirni masni (adipozni) kapci na o~ima slabo su razvijeni. Usnice su tanke, tanje od dijametra o~ne zjenice. Zubi su vrlo sitni. Ljuske su velike, na le|ima s 2–5 `ljebi}a razli~ite duìne, koji su vi{e-manje konvergentni. Prostor izme|u nosnih otvora sav je prekriven sitnim ljuskama, a one dopiru i do ispred otvora. Prsne peraje, poloène vrhovima prema naprijed, dopiru do prednjeg oboda oka ili ~ak dalje. [kr`ni poklopci su tvrdi i blago konveksni, s pravilno zaobljenim stra`njim rubom. Le|ne peraje su dvije, kratke su i trokutaste, {iroko razmaknute. Podrepna peraja je sli~na drugoj le|noj kojoj stoji nasuprot. Repni dràk je visok, a repna peraja {iroka i plitko ra~vasta sa za{iljenim vrhovima. Nema bo~ne pruge. Perajna formula glasi: D1. IV, D2. I + 8–9, A. III + (8) 9, P. 15, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su modrosiva, bokovi svjetliji, a trbuh bijelosrebrnast. Po bokovima, du` nizova ljusaka, pruà se 5–6 vodoravnih sme|astih ili plavkastih pruga. Na {kr`nom je poklopcu obi~no zlatkasta mrlja. Zadràva se u plovama. Mu`jaci spolno sazriju u tre}oj, a ènke u ~etvrtoj godini. Mrijesti se u prolje}e, u moru, ali su mrjestili{ta nepoznata. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Omnivoran je, hrani se, kao i ostali cipli, epifitskim algama, organskim detritusom i sitnim organizmima bentala i pelagijala.

Rasprostranjenost cipla duga{a u hrvatskom ribolovnom moru

U isto~nom Jadranu ìvi uz ~itavu obalu (Morovi}, 1961), a ~est je i uz vanjske obale na{ih otoka (sl. 83).

Stani{te. Pelagijska je, priobalna, morska i braki~na vrsta ribe, dubinskog raspona od povr{ine do najvi{e 35 m dubine. Izbjegava vode premale slanosti, podnosi kolebanje saliniteta izme|u 15 i 40 (45) ‰. Dolazi prete`no u priobalnim vodama, a rje|e od ostalih cipala ulazi u estuarije i lagune. Mladi se, naprotiv, zadràvaju po lagunama i oko estuarija u koje ulaze u kolovozu, rujnu i listopadu.

U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 40 cm duìne i mase oko 3,5 kg. Tijelo mu je vretenasto, sna`no i bo~no blago stisnuto, izduènije i vitkije nego u ostalih cipala. Glava je {iroka i sprijeda okomito stisnuta. Me|uo~ni prostor je {irok, konveksan i jednako {irok ili ne{to {iri od usnog otvora. Usni otvor dopire do ispod pred-

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.125; 11.121; 89.11; 11.221; 11.4; 13.24

1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 4.1.1.4; 6.3; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3, 5.4

134

Grdobina Lophius piscatorius Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Angler (engl.), baudroie commune (franc.), budego, rana pescatrice (tal.), Froschfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna. Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}ena (kao Lophius spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih ogranizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je intenzivnim izlovljavanjem pridnenom ko}om i parangalima u kanalima i otvorenom moru, te degradacijom stani{ta zbog intenzivnog ribolova. Za{titne mjere. Za{ti}ena je najmanjom veli~inom ispod koje se ne smije loviti, a sada je 30 cm, ali bi s obzirom na njezine biolo{ke zna~ajke trebala biti barem dvostruko ve}a (60 cm), {to bi trebalo regulirati Naredbom. Uspje{no bi se za{titila i progla{avanjem dijelova ribolovnog mora za{ti}enim podru~jima u kojima bi poglavito bio stroè ure|en pridneni ribolov i/ili naizmjeni~an ribolov po zonama. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, trebalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja radi potpunijeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije.

Slika 84. Grdobina, Lophius piscatorius Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i uz obalu sjeveroisto~nog Atlantskog oceana, od Barentsova mora do Gibraltara, uklju~uju}i Balti~ko i Sjeverno more, {to je karakterizira borealnom vrstom (FAO: 27, 37).

Podrazred: Neopterygii

U isto~nom Jadranskom moru rasprostranjena je gotovo jednoli~no posvuda, u kanalima i osobito u otvorenom moru (Jardas, 1987) (sl. 84).

Odjel: Teleostei

U~estalost: gotovo obi~na.

Nadred: Paracenthopterygii

Opis i biologija vrste. Grdobina moè narasti do 2 m u duìnu i masu do oko 58 kg, ali se love znatno manji primjerci, u Jadranu do 1,1 m, ali uglavnom samo do 30 cm (Jardas, 1987). Glava grdobine je golema, plosnata, tijelo je golo, sluzavo, znatno uè od glave i blago splo{teno. Usta su {iroka, zaobljena, a donja ~eljust blago ispup~ena. Zubi su sna`ni, nejednaki, jako o{tri i mobilni, zakrivljeni prema usnoj {upljini. [kr`ni otvori nalaze se iza i ispod osnovica prsnih peraja. Bodlje bo~no iza glave imaju dva {iljka od kojih je prednji kra}i. Na obodu glave, donje ~eljusti i tijela veliki je broj resastih ko`nih privjesaka. Dvije su le|ne peraje, prva se sastoji od 6 bodljastih i

Razred: Actinopterygii

Red: Lophiiformes Porodica: Lophiidae (grdobinke) Sinonimi: Nema Locus typicus: sjeveroisto~ni Atlantski ocean (»Oceano Europeo«). Ostali hrvatski nazivi: grdobina mrkulja, ro{pa, àba, grdobina od puri}a, vukodlak, vrag, vrag mrkan; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 35 hrvatskih pu~kih naziva.

135

me|usobno odvojenih {ip~ica, podijeljena je na glaveni i izaglaveni dio, a prednja je {ip~ica smje{tena na samom rubu usta, najduà je i zavr{ava ra~vastom ko`nom zastavicom. Druga le|na peraja sastoji se od mekih i me|usobno membranom povezanih {ip~ica. Prsne peraje su {iroke, kvadratne. Trbu{ne peraje smje{tene su ispod glave. Repna peraja je razmjerno malena, ravno odsje~ena stra`njeg ruba. Perajna formula glasi: D1.VI, D2. 11–12, A. 9–11, P. 23–28, V. 6 {ip~ica. Boja je odozgo jednoli~no maslinastosme|a, obi~no crnkasto izmrljana, a trbuh je bijel. Potrbu{nica je bijela (osobina koja se koristi za odre|ivanje vrste). Mrijesti se od velja~e do srpnja. Ikra se nalazi u vrp~astoj sluzi dugoj 4 do 10 m i {irokoj oko 30 cm, u kojoj pluta na povr{ini mora. Fekunditet je oko 1,3 mil. ikre. Primjerci do oko 5–7 cm (rijetko ve}i), pelagijski su, a potom se, nakon djelomi~ne preobrazbe, spu{taju na dno i provode bentoski na~in ìvota (Karlovac i Karlovac, 1968). Spolnu zrelost postiè pri duìni od oko 60 cm, {to bi odgovaralo dobi od 4 do 5 godina. U Sredozemnom je moru procijenjena srednja duìna spolne zrelosti ènka na 68,5 cm (Ungaro et al., 2002). Hrani se uglavnom sitnom pridnenom ribom (100% èludaca), rakovima (12% èludaca) i glavono{cima (8% èludaca) (Jardas, 1987). Miruje kamuflirana na dnu, a plijen vabi treperenjem ko`nate zastavice na prednjoj {ip~ici prve le|ne peraje; sve {to se pribliì usisava naglim otvaranjem golemih usta. Vrlo je pro`drljiva, pa u ko}arskoj lovini, dok je jo{ u moru, pro`dire ostalu ribu. Moè doìvjeti oko 24 godine. Stani{te. U Jadranskom moru grdobina se lovi izme|u 20 i 260 m dubine, a op}enito (prema podatcima iz literature) do 500 i vi{e (1000) m dubine. Dolazi na mekanim – muljevitim i pjeskovitim – a samo gdjekad i na mije{anim kamenito-pjeskovitim i kamenito-muljevitim dnima.

Rasprostranjenost grdobine u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.21111; 11.21121; 11.21131; 11.2412; 11.2411

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.3

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

136

Murina Muraena helena Linnaeus, 1758. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni je razlog murinine ugroènosti gospodarski, mali i {portsko-rekreacijski ribolov parangalima, vr{ama i podvodnom pu{kom, gdje se izlovljava vi{e kao slu~ajna nego ciljana vrsta, zatim ~esto uznemirivanje, a vjerojatno i zamr{en i dugotrajan li~ina~ki razvoj koji ujedno prati velika smrtnost juvenilnih primjeraka. Za{titne mjere. Osim za{tite stani{ta, u sklopu za{tite drugih pridnenih vrsta, {to se moè posti}i progla{avanjem dijela ribolovnog mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama i naizmjeni~nim ribolovom po zonama, za sada se ne predlaù druge za{titne mjere. No da bi se one mogle preporu~iti, treba pristupiti znanstvenom istraìvanju murinine biologije, ekologije i stani{ta te uvesti pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{irena je u ~itavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Engleskog kanala do Senegala, uklju~uju}i Azore, Madeiru i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37). Slika 85. Murina, Muraena helena Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

U isto~nom Jadranu rasprostranjena je posvuda uzobalno, ali je od rta Planka prema sjeveru sve rje|a, a uz zapadnu obalu Istre vrlo rijetka (sl. 85).

Razred: Actinopterygii

U~estalost: gotovo obi~na.

Podrazred: Neopterygii

Opis i bibologija vrste. Murina naraste do 1,3 m duìne i mase do 8 kg ili ne{to vi{e, ali se uglavnom love primjerci do 1 metra. Tijelo murine jako je izduèno, zmijoliko, bo~no blago stisnuto i mi{i}avo. Visina tijela iznosi 7,6–12% ukupne duìne tijela. Koà je gola, debela i sluzava. Glava je duga~ka, bo~no stisnuta, izdignuta zatiljna dijela, a gubica kratka i ~unjasta. Usta su velika, zavr{na, a usni procijep seè do iza o~iju. Zubi su osobito sna`ni, {iljati, jednoredni u obje ~eljusti. Sna`ni kukasti zubi nalaze se i na nepcu. O~i su sitne, okrugle i smje{tene iznad sredine usnog procijepa. Stra`nji nosni otvori nalaze se ispred prednjeg oboda o~iju, a prednji su na vrhu gubice, jedni i drugi su cjevasti. Bo~no na gornjoj ~eljusti jasno se vide 4 pore, a na donjoj ~eljusti 5–6 pora. Bo~na pruga ograni~ena je samo na nekoliko pora na {kr`nom dijelu glave. [kr`ni prostor nije prekriven ko{tanim {kr`nim poklopcem nego je mekan, a otvori su maleni i ovalni.

Odjel: Teleostei Red: Anguilliformes (Apodes) Porodica: Muraenidae (jeguljke) Sinonimi: Gymnothorax muraena Schneider, 1801; Muraenopsis helena Lacépède, 1803. Locus typicus: sjeveroisto~ni Atlantski ocean (»Europae, Americae Oceano«). Ostali hrvatski nazivi: marina, mrina, morina, ùto{ara murina; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 12 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Mediterranean Moray (engl.), murène méditerranée (franc.), murena (tal.), Mittelmeer Muräne (njem.).

137

Le|na, repna i podrepna peraja spojene su, debele i uloène u ko`ni nabor. Le|na peraja po~inje ne{to ispred {kr`nih otvora. Trbu{nih i prsnih peraja nema. Izmetni otvor je ne{to ispred sredi{nje to~ke tijela. Boje je varijabilne. Gotovo je crna, ~okoladnosme|a, ùta ili bjelkasta, vi{e-manje gusto izmrljana nepravilnim crnim, ùtim, krem ili bijelim pjegama, Glava je tamnija. Solitarna je i sedentarna. Mrijesti se u toplom dijelu godine, od druge polovine ljeta do prve polovine jeseni. Ikra je pelagijska, velika, promjera 5–5,5 mm. Li~ina~ki stadij je leptocefalus s opse`nom preobrazbom. Karnivorna je. Hrani se uglavnom ribom i rakovima. Aktivna je no}u, a danju se uvijek zadràva u rupi iz koje proviruje samo glava. Ranjena je agresivna, ina~e miroljubiva. Njezin je ugriz snaàn, bolan i opasan. Stani{te. Priobalna je i demerzalna. Zadràva se uz obraslu kamenitu obalu i brakove, naro~ito na onoj strani koja je izloèna pu~ini, s mnogo {pilja, rupa i procijepa, na dubinama od 15 do 120 m, ali naj~e{}e samo do 50 m dubine.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.251; 11.261; 11.262; 11.2412

3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 0; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3 9.2; 9.3; 10.1 Rasprostranjenost murine u hrvatskom ribolovnom moru

138

Pas meka{ Mustelus mustelus (Linnaeus, 1758) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenim popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju osjetljive svojte (VU, 2007). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je zbog intenzivnog izlovljavanja pridnenom ko}om, parangalima i nekim mreàma staja}icama, kao ciljana vrsta ili slu~ajna lovina, ali ne podjednako u ~itavom Jadranu. Naime, stanje populacije mnogo je bolje u kanalskom podru~ju nego u otvorenom moru, gdje se mogu uloviti samo jo{ pojedina~ni primjerci. Osim ribolovne smrtnosti, uzroke njegove ugroènosti treba traìti i u degradaciji ili gubitku stani{ta zbog ribolova i one~i{}ivanja mora (morskog dna), kao i u nekim njegovim biolo{kim osobinama: spor rast, kasno postizanje spolne zrelosti i mala sposobnost obnavljanja populacije.

Slika 86. Pas meka{, Mustelus mustelus (Linnaeus, 1758) (AUTOR F. RIERA)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Triakidae (meka{i) Sinonimi: Squalus mustelus Linnaeus, 1758; Mustelus laevis Link, 1790; Mustellus levis Risso, 1826; Mustelus equestris Bonaparte, 1834. Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: pas meka{ ~ukov, pas ~ukov pena, kucin meku{, glatki }ukov. Strani nazivi: Smooth-hound (engl.), émissole lisse (franc.), palombo liscio (tal.), Glatthai (njem.).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva provo|enje mjera smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako je znatan broj jedinka ove vrste ìv i nakon {to se ulovi, vra}anje nedoraslih primjeraka u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta tako|er bi pobolj{alo sada{nje stanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati (barem 80 cm). Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. M. mustelus je rasprostranjen u isto~nom Atlantskom oceanu, od V. Britanije do juga Afrike, uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more (FAO: 27, 34, 37, 47). Nema ga u Crnom moru. U Jadranu je uglavnom prisutan u isto~nom dijelu, gdje je brojniji u kanalskom podru~ju nego u otvorenom moru (Jardas, 1984). [ire je rasprostranjen jedino u sjevernom Jadranu, i to pli}e od 50 m (sl. 86). Uz zapadnojadransku obalu, osim u sjevernom dijelu, gotovo je potpuno izlovljen.

139

kratke su, a dva su posljednja para iznad osnovica prsnih peraja. [trcala su osrednje veli~ine, iza o~iju. Bo~na pruga se iznad trbu{nih peraja blago izdiè. Le|ne peraje su dvije, jednake oblikom, ali je prva znatno ve}a od druge; prva po~inje iznad unutra{njih oboda prsnih peraja. Prsne peraje su osrednje veli~ine, duìne 13–17% ukupne duìne tijela. Trbu{ni (polumjese~ast) i zavr{ni reànj nejednakokri{}ane repne peraje dobro su razvijeni. Mu`jaci narastu do 110 cm, a ènke do 165 cm. Iste duìne (De Maddalena et al., 2001) ili tek ne{to manji bili su i najve}i primjerci dosad ulovljeni u Jadranu (Grubi{i}, 1959; Lipej et al., 2004). Odozgo je jednoli~no sive ili sivosme|e boje, trbuh je bijel. Razmnoàvanje psa meka{a je viviparno, placentarno, s placentom od ùmanj~ane vre}ice. Mu`jaci postiù spolnu zrelost pri duìni od 70 do 96 cm, a ènke pri pribli`no 80 cm ili op}enito od 6.–15. godine ìvota. Raste gotovo jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3) (Pallaoro et al., 2005). @enke se kote cijele godine, osobito zimi i u prolje}e. Broj mladunaca po okotu moè biti od 4 do 15, mogu}e i vi{e (28), {to ovisi o veli~ini ènke. Kad se mladunci okote dugi su oko 39 cm. Embrionalni razvoj traje 10 do 11 mjeseci. @ivotni vijek je procijenjen do, najvi{e, 24 godine. Prema podatcima za isto~ni Jadran (Jardas et al., 2007a) hrani se u prvom redu rakovima (61,5% broja i 52,7% mase), ribom (30,7% broja i 25,4% mase) i glavono{cima (14,2% broja i 10,9% mase), a ostatak ~ine mnogo~etina{i, vrp~ari, crijevodisa~i i pla{tenjaci. Sli~ne podatke iznose Costantini et al. (2000) za Tr{}anski zaljev. Rasprostranjenost psa meka{a u hrvatskom ribolovnom moru

U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Tijelo je vitko, vretenasto. Glava i gubica su kratke, gubica s o{tro zakrivljenim vrhom. Prostor izme|u nosnih otvora je {irok, {iri od 1/4 njihove duìne. O~i su vrlo velike, ovalne, njihova duìna stane oko 1,9 do 2,8 puta u predo~ni prostor. Usta su kratka, duìna im je podjednaka duìni oka. Zubi su zrnati, gusto poredani u vi{e redova poput mozaika. Nabori u kutovima gornje usne duì su od onih donjih. [kr`nih pukotina je 5 pari,

Stani{te. Zadràva se na dnu u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza. U Jadranskom moru nalazi se podjednako na svim dubinama od 9 do 220 m, na razli~itim dnima, ali u ve}oj mjeri na muljevitim (Karlovac, 1978; Jardas, 1984).

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.211; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.2411; 11.2412; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 11.251 5.3

140

Golub Myliobatis aquila (Linnaeus, 1758) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljen je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Golub je regionalno ugroèn intenzivnim pridnenim ribolovom ko}om, parangalima i mreàma staja}icama, i to vi{e kao slu~ajna nego ciljana lovina. Tako|er je ugroèn degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova, u priobalju barem djelomi~no i zbog one~i{}enja mora, a op}enito jo{ biolo{kim osobinama vrste, kao malim fekunditetom i sporim obnavljanjem te relativno malom gusto}om populacije.

Slika 87. Golub, Myliobatis aquila (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. JARDAS)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Myliobatoidei Porodica: Myliobatidae (golubovke) Sinonimi: Raja aquila Linnaeus, 1758; Leiobatis aquila Rafinesque, 1810; Myliobatis noctula Bonaparte, 1833. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: golub kosir, soko, biskup, ororaà, golub morski, morski golub kosir; Vinja (1985) za ovu i vrlo sli~nu vrstu Pteromylaeus bovinus navodi za isto~nu obalu Jadrana 28 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Common Eagle Ray (engl.), aigle de mer, aigle commun (franc.), aquila di mare (tal.), Adlerroche (njem.).

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti koja se ciljano ne izlovljava, pomoglo bi uvo|enje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova, a radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta ne bi bila izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na pobolj{anje sada{njeg stanja populacije ove vrste. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije kako bi se potanje opisale biolo{ko-ekolo{ke zna~ajke ove vrste, ali i podatci o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornih mjera za{tite. Rasprostranjenost. Golub je rasprostranjen uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Engleskog kanala i Irske do juga Afrike (Natal), uz otoke Azore i Madeiru te u ~itavom Sredozemnom moru, ali ga nema u Crnom moru (FAO: 27, 34, 37, 47). U isto~nom Jadranu difuzno je rasprostranjen uz ~itavu obalu, vi{e u kanalima nego u otvorenom moru (Jardas, 1984). U otvorenom moru naj{ire i najgu{}e je rasprostranjen u sjevernom Jadranu, do izobate od oko 50 m (sl. 87). U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Golub op}enito naraste u duìnu do 2,6 m i u {irinu tjelesne plo~e vi{e od 1 m, a u masu oko 67 kg. U isto~nom Jadranskom moru uglavnom se love znatno manji primjerci, od 20 do 50 cm duìne (Jardas et al., 2004), a najve}i dosad ulovljen primjerak bio je 2,4 m duìne i mase 44 kg (Splitski kanal,

141

1959; Grubi{i}, 1959). Tjelesna plo~a je romboidna, gotovo dvaput {ira nego duà, s blago konveksnim prednjim i konkavnim stra`njim rubom. Obod prsnih peraja nastavlja se neposredno na obod gubice koja je kratka i {iroko zaobljena. Vrhovi prsnih peraja su {iljati. Koà je gola, glatka i sluzava. Glava je izdignuta iznad tjelesne plo~e i frontalno ispup~ena. O~i i {trcala smje{teni su bo~no, a 5 pari {kr`nih pukotina s donje strane glave. [trcala su izduèna, vodoravna, u gornjoj razini o~iju. Razmak izme|u petog para {kr`nih pukotina ne{to je ve}i od razmaka izme|u nosnih otvora. Zubi u obje ~eljusti modificirani su u poligonalne zubne plo~e, a sredi{nji red zuba u gornjoj ~eljusti je 4–6 puta duì nego {iri. Postoji jedna le|na peraja na po~etku repa, kratka je, kra}a od razmaka izme|u nosnih otvora, po~inje vidno iza vrhova trbu{nih peraja. Iza le|ne peraje nalazi se sna`na harpunasto nazubljena bodlja, a ~esto i dvije zajedno. Rep je duga~ak, bi~ast, dvostruko

duì od duìne tjelesne plo~e, repne peraje nema. Odozgo je jednoli~no tamnobakrene boje, a odozdo bijel sa sme|astim obodom tjelesne plo~e, rep je crn. Troma je riba, pliva sporo valovitim pokretanjem ~itavih prsnih peraja. Razmnoàva se ovoviviparno. Embrionalni razvoj traje 6–8 mjeseci. @enke tijekom zime i prolje}a, ovisno o veli~ini i starosti, okote 3–7 mladunaca. U Sredozemnom moru ènke postiù spolnu zrelost pri 58–73 cm, a mu`jaci 41–50 cm {irine tjelesne plo~e (Capapé et al., 2004a, 2006). Mu`jaci rastu brè u teìnu nego u duìnu (b > 3), a ènke gotovo ravnomjerno (b » 3) (Pallaoro et al., 2005). Hrani se bentoskim ìvotinjama, kao {to su meku{ci, rakovi, mnogo~etina{i, vrp~ari, {trcaljci i ribe (Jardas et al., 2004). Bodlje na repu su otrovne i sluè za obranu. Ubod je bolan i opasan, moè izazvati nekrozu okolnog tkiva. Stani{te. Golub je pridnenopelagijska vrsta. Zadràva se u toplim i umjereno toplim morima, uglavnom u priobalju, a rje|e dalje od obale i na otvorenom moru, na dubinama do 300 m. Zalazi u plitke zaljeve, lagune i estuarije. U Jadranskom moru naseljava podru~ja s razli~itim dnima, prete`no do 50 m dubine, ali se moè na}i i do dubine od 100 m (Jardas, 1984).

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.225; 11.125; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.121; 11.12242; 11.4; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.5 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 13.24 5.3

Rasprostranjenost goluba u hrvatskom ribolovnom moru

142

List nosan Pegusa impar (Bennett, 1831) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Pleuronectiformws Porodica: Soleidae (listovi) Sinonimi: Solea impar Bennett, 1831; Solea lasvaris (nec Risso, 1810). Locus typicus: zapadna Afrika Ostali hrvatski nazivi: op}enito list i {voja (svoja, {volja, {volj), list jadranski. Strani nazivi: Adriatic Sole (engl.), sole adriatique (franc.), sogliola adriatica (tal.), Adriatische Seezunge (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Uglavnom stradava zbog pretjeranoga gospodarskog i malog ribolova mreàma staja}icama, mreàma potega~ama i pridnenom ko}om, kao slu~ajna lovina, i zbog degradacije i/ili gubitka ìvotnoga prostora kao posljedice ribolova i one~i{}enja mora. Za{titne mjere. Kao i za druge vrste plosnatica bilo bi korisno radi za{tite, uz postoje}u zakonsku regulativu pridnenog ribolova proglasiti i dijelove ribolovnog mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama, gdje bi bio restriktivnije reguliran pridneni ribolov, i/ili naizmjeni~ni ribolov po zonama. Za{titi bi se dodatno pridonijelo sprje~avanjem one~i{}enja mora i istraìvanjem rasprostranjenosti i brojnosti vrste, njezine biologije, ekologije i stani{ta, {to je u Jadranu nedovoljno poznato, te provo|enjem pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. List nosan suptropska je vrsta, rasprostranjena u Sredozemnom moru i u isto~nom Atlantskom oceanu, uz sjeverozapadnu obalu Afrike, od Gibraltarskog tjesnaca do Senegala (FAO: 27, 34). Njegova rasprostranjenost u isto~nom Jadranu nije potpuno poznata. U novije vrijeme lovljen je oko izobate od 50 m u sjevernom i sred-

Slika 88. List nosan, Pegusa impar (Bennett, 1831) (AUTOR A. JOKSIMOVI])

njem Jadranu, i to uglavnom u njegovu zapadnijem dijelu, a pretpostavlja se da ga ima i u ju`nom Jadranu (sl. 88). U~estalost: rijetka do gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste najvi{e do 25 cm, ali se uglavnom love znatno manji primjerci (15–20 cm). Tijelo je ovalno i jako bo~no stisnuto, prekriveno sitnim, ktenoidnim ljuskama pravokutna oblika. Gubica je produèna, zaobljena i str{i iznad usta. Usta su malena i u obliku luka. Rub {kr`nog poklopca prekriven je koòm. O~i su razmjerno malene i na desnoj je strani glave gornje oko smje{teno djelomi~no ispred donjeg i udaljeno je od gornjeg profila glave za jednu duìnu svog ve}eg promjera, ili ne{to vi{e. Prednji nosni otvor na slijepom boku glave razvijen je u {iroku bradavi~astu rozetu s obodnim resicama usmjerenima prema sredi{tu i promjerom koji nije manji od oka. Prednji nosni otvor na okatom boku glave cjevast je, povijen unatrag, ne dopire do prednjeg oboda oka. Le|na peraja po~inje na glavi ispred o~iju. Repna peraja je zaobljena. Zadnja {ip~ica le|ne i podrepne peraje spojene su niskom opnom s repnim dr{kom. Bo~na

143

pruga proteè se sredinom oba boka, a na glavi je izdignuta u luku, prekrivena je sa 100–130 ljusaka. Prsne peraje su razvijene jednako na oba boka, a trbu{ne su sitne. Formula peraja glasi: D. 65–83, A. 40–43, P(desna) 9–10, V. 5 {ip~ica. Na okatom je boku sme|esiva, crnkasto izmrljana i izmramorana, a na slijepom boku bezbojna. Na prsnoj peraji nalazi se crna pjega, bo~no i straga bjelkasto obrubljena. Stra`nji obod repne peraje je crn, a prvih 10 {ip~ica le|ne i 4 podrepne peraje je bjelkasto. Biologija je slabo poznata. Mrijesti se u prolje}e i ljeto, najintenzivnije od svibnja do srpnja. Spolno sazrijeva u tre}oj godini. Simetrija tijela odràva se do duìne od 8 do 9 mm, a nakon toga zapo~inje selidba lijevog oka na desnu stranu glave. Pliva}i mjehur postoji u ~itavom planktonskom stadiju ìvota, a poslije i{~ezava. Hrani se prete`no sitnim ra~i}ima, kao {to su amfipodi, mizidi, dekapodi i izopodi, zatim razli~itim mnogo~etina{ima i {koljka{ima. Stani{te. Priobalna je i sedentarna vrsta. Zadràva se na detriti~nom, pjeskovitom i muljevitom dnu, na dubini od 5 do 100 m, uglavnom plitko uz obalu (pli}e od 50 m), i to osobito mla|i primjerci, ulazi tako|er u lagune i braki~ne vode.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.273

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 4.1.1.3; 6.3 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

Rasprostranjenost lista nosana u hrvatskom ribolovnom moru

144

Iverak Platichthys flesus (Linnaeus, 1758) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Iverak najvi{e stradava kao slu~ajna i ciljana lovina (zapadna obala Istre) alatima gospodarskog i malog ribolova, uglavnom mreà staja}ica i pridnene ko}e. Nepovoljne su okolnosti pritom ograni~ena rasprostranjenost, one~i{}enje donjih tokova rijeka i estuarija, a mogu}e i globalno zatopljenje jer je rije~ o borealnoj vrsti.

Slika 89. Iverak, Platichthys flesus (Linnaeus, 1758) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Pleuronectiformes Porodica: Pleuronectidae (iverci) Sinonimi: Pleuronectes flesus Linnaeus, 1758; Pleuronectes passer Linnaeus, 1758; Pleuronectes flesus flesus (Linnaeus, 1758); Pleuronectes flesus luscus Pallas, 1814; Pleuronectes luscus Pallas, 1814; Platichthys flesus luscus (Pallas, 1814); Pleuronectes italicus Günther, 1826; Pleuronectes flesus italicus (Günther, 1826). Locus typicus: europska mora (»M. Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: plo~a, plat, poluriba, pa{ara, obi~ni iverak. Strani nazivi: Flounder (engl.), flet (franc.), pasera di mare (tal.), Flunder, Butt (njem.).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, treba zapo~eti znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Borealna je vrsta. [iroko je rasprostranjena u sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu – od Bijelog i Barentsova mora preko Balti~kog i Sjevernog mora, uklju~uju}i Föroyerske otoke, zatim engleske i irske do Gibraltara i ne{to ju`nije – te u Sredozemnom moru, i to uz njegove sjeverne obale i u ~itavom Crnom moru (FAO: 21, 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu ima je osobito u sjevernojadranskim lagunama i okolnom moru i uz zapadnu obalu Istre, a drugdje je rijetka (sl. 89). Pokoji primjerak moè se na}i u Podvelebitskom i Neretvanskom kanalu. U~estalost: rijetka do gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Iverak moè narasti do 60 cm duìne i do 14 kg mase, ali se obi~no love upola manji primjerci, do oko 30 cm. U Jadranu je najve}i zabiljeèni prinjerak mjerio 45 cm (u{}e Neretve, 1957), a tamo{nji ribari su u to vrijeme tvrdili da se ulove i ve}i primjerci (Grubi{i}, 1959). Tijelo mu je plosnato i jajoliko, a

145

visina tijela stane oko dvaput u njegovu standardnu duìnu. O~i se normalno nalaze na desnoj strani glave, ali su ~esti primjerci s o~ima i na lijevoj strani (na nekim podru~jima do 1/3 populacije), donje oko smje{teno je djelomi~no ispred gornjeg, a razdvaja ih visok greben. Gornji profil glave blago je konkavan. Rub {kr`nog pretpoklopca je slobodan. Zao~ni greben zavr{ava ispup~enjem. Repni dràk je razmjerno duga~ak i uzak. Bo~na pruga je razvijena na oba boka i prekrivena je s oko 80 ljusaka, iznad prsnih peraja je zakrivljena i uz taj se zakrivljeni dio kadikad nalaze ko{tane kvrìce. Ljuske su sitne, cikloidne, duboko usa|ene u koù i stoga nevidljive; uz osnovicu le|ne i podrepne peraje preobraène su u bodljaste kvrìce. Le|na peraja po~inje iznad o~iju. Srednje {ip~ice le|ne i podrepne peraje su najduè. Prsne i trbu{ne peraje su malene. Repna peraja je velika, zaobljena. Perajna for-

Rasprostranjenost iverka u hrvatskom ribolovnom moru

mula glasi: D. 52–67, A. 36–46, Pdesna. 9–12, V. 6 {ip~ica. Boje je na okatom boku sme|ezelenkaste, obi~no s tamnijim i svjetlijim mrljama, katkad i naran~astim, a na slijepom se boku katkad nalaze tamne mrlje. Spolno sazrije u 3. ili 4. godini. Mrijesti se u prolje}e, a vjerojatno i zimi. Aktivan je no}u. Karnivoran je. Mladi do jedne godine hrane se planktonom i li~inkama kukaca, a stariji i odrasli bentoskom faunom, uklju~uju}i male ribe i beskralje`njake. @ivotni vijek mu je oko 15 godina. Stani{te. Demerzalna je, migratorna, slatkovodna, braki~na i morska vrsta. Zadràva se u vodi na 5–25 °C, dubokoj od 1 do 100 m, naj~e{}e izme|u 5 i 20 m, na muljevitim, muljevito-pjeskovitim i sitnolju{turnim dnima. Zimi se odrasli povla~e u dublje toplije vode radi mrije{}enja. Li~inke se pribliàvaju obali, a kako rastu, ulaze uzvodno u donje tokove rijeke. Nedorasli ìve u plitkoj vodi i estuarijima, koji su ljeti ujedno va`na hranili{ta odraslih primjeraka. Dok miruje na dnu, ukopava se u supstrat.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.223; 11.4; 13.24; 21.1; 24.15

3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.1.1; 6.3; 9.9 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

146

Obli} Psetta maxima (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Turbot (engl.), turbot (franc.), rombo chiodata (tal.), Steinbutt (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok ugroènosti obli}a intenzivan je gospodarski i mali ribolov razli~itim ribolovnim alatima, pogotovo mreàma staja}icama (rumbara), pridnenom ko}om, parangalima i ostima, kao ciljana i slu~ajna lovina. Ugroèn je bez sumnje i one~i{}avanjem priobalnog mora, osobito estuarija i laguna, a mogu}e i globalnim klimatskim promjenama. Za{titne mjere. Obli} je posredno i djelomi~no za{ti}en zakonskom regulacijom ribolova u posebnim stani{tima riba i drugih morskih organizama (Pravilnik o posebnim stani{tima riba i drugih morskih organizama; Narodne novine br. 148/04), ali bi za njegovu djelotvorniju za{titu, kao i drugih pridnenih vrsta, trebalo na tim stani{tima dodatno ograni~iti ili ~ak zabraniti ribolov kojim se te vrste izlovljavaju, zatim sprje~avati one~i{}enje priobalnog mora i vodotoka i provesti istraàvanja njegove rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta te uspostaviti pra}enje stanja (monitoring). Slika 90. Obli}, Psetta maxima (Linnaeus, 1758) (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Actinopterygii

Rasprostranjenost. Obli} je isto~noatlantska borealna vrsta. Ra{iren je uz ~itavu obalu Sredozemnog i Crnog mora i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana od arkti~kog kruga do Maroka (FAO: 27, 34, 37).

Podrazred: Neopterygii

U isto~nom Jadranu na|e se gotovo posvuda, ali je u sjevernoj polovini neusporedivo brojniji (sl. 90).

Odjel: Teleostei

U~estalost: gotovo obi~na do obi~na.

Nadred: Acanthopterygii

Opis i biologija vrste. Obli} moè narasti do 1 m u duìnu i masu do oko 25 kg, ali se prete`no love primjerci samo do 40 ili najvi{e 50 cm. Tijelo je vrlo visoko, gotovo okruglo i jako splo{teno, ali deblje nego u srodnih vrsta. O~i su na lijevoj strani glave i stoje na istoj visini. Obod pretkr`nog poklopca je slobodan. Usta su razmjerno velika, kosa, a donja ~eljust blago ispup~ena. Zubi su sitni i poredani u vi{e nizova, nalaze se i na nepcu. Bo~na pruga je u svom prednjem dijelu iznad prsnih peraja izdignuta. Na okatom boku uglavnom nema pravih ljusaka ve} su one preobraène u rijetko razasute ko{tane kvrìce razli~ite veli~ine, kojih nema na slijepom boku. Le|na i podrepna peraja duga~ke su, le|na po~inje na slijepoj strani glave is-

Red: Pleuronectiformes Porodica: Scophthalmidae (obli}i) Sinonimi: Pleuronestes maximus Linnaeus, 1758; Scophthalmus maximus (Linnaeus, 1758); Rhombus maximus (Linnaeus, 1758); Psetta maxima maxima (Linnaeus, 1758); Bothus maximus Jordan & Gilbert, 1882.. Locus typicus: sjeveroisto~ni Atlantski ocean (»Oceano Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: obli} kvrga{, rumba~, rumb, romb, plat, buturac, zvjezda{.

147

pred o~iju i proteè se ~itavom le|nom stranom trupa. Podrepna peraja sli~na je le|noj, ali znatno kra}a. Trbu{ne peraje su sa {irokim osnovicama, jednakim na oba boka i smje{tene su ispod glave. Prsne peraje su malene i zaobljene. Perajna formula glasi: D. 57–72, A. 43–56, P. 11–13, V. 6 {ip~ica. Izmetni otvor otvara se na slijepom boku. Boja tijela mu je varijabilna. Uglavnom je siv ili sme|eù}kast, crnkasto napra{en i sa sitnim bijelim pjegama. Na slijepom boku je bjelkast. @ivi u ve}im ili manjim skupinama. Mrijesti se op}enito od travnja do kolovoza. Fekunditet je do 5 mil. ikre. Ikra, li~ina~ki i poslijeli~ina~ki stadiji su pelagijski. Mu`jaci spolno sazrijevaju sa 3, a ènke s 4 ili 5 godina. @ivotni vijek mu je oko 25 godina. Stani{te. Priobalna je, demerzalna, oceanodromna, morska i braki~na riba kontinentske podine, od umjereno toplih do umjereno hladnih mora. Zadràva se na pjeskovitim i muljevitim dnima, od obalnog ruba do oko 70 m dubine, rijetko dublje, a obi~no samo do 10, odnosno 15 m. Vrlo je ~est u braki~nim vodama. Veliki se primjerci drè otvorenog mora.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221–11.225; 11.4; 13.24; 21.1

3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 6.1.1; 6.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

IUCN za{titne mjere

Rasprostranjenost obli}a u hrvatskom ribolovnom moru

148

Raà zvjezdopjega Raja asterias Delaroche, 1809. Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja punctata Risso, 1810; Raja stellata Garman, 1913. Locus typicus: Sredozemna obala [panjolske. Ostali hrvatski nazivi: raìca zvjezdopjeìca, raìca bjelopjega, poliì} zvjezdopjeg, poliì} bjelopjeg, ruhnja~a, zvjezdopjega raà. Strani nazivi: Starry Ray (engl.), raie étoilée (franc.), razza stellata (tal.), Sternrochen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened).

IUCN Crveni popis. Na globalnom je IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta u kategoriji najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1, 2001). U istoj je kategoriji ugroènosti i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (LC, 2007). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je intenzivnim ribolovom pridnenom ko}om i parangalima, uglavnom kao slu~ajna lovina, zatim degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova, a dodatno i nekim biolo{kim zna~ajkama vrste: malom mo}i reprodukcije, sporim obnavljanjem te malom gusto}om naselja. Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, prikladno bi bilo uvo|enje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova kako bi se pove}ao dio mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem razine svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pobolj{alo bi se sada{nje stanje populacije ove vrste. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije kako bi se moglo potanje opisati biolo{ko-ekolo{ke zna~ajke ove vrste, ali i podatke o recentnom stanju populacije u Jadranu, a radi propisivanja djelotvornijih za{titnih mjera. Rasprostranjenost. Raà zvjezdopjega zapravo je sredozemno morska endemska vrsta u {irem smislu. Rasprostranjena je uz ~itavu obalu Sredozemnog mora, ali uglavnom u njegovu zapadnom dijelu, a vjerojatno i u isto~nom Atlantskom oceanu, u podru~ju Gibraltarskog tjesnaca izme|u ju`nog Portugala i sjevernog Maroka, mo`da i ju`nije (FAO: 27, 34, 37). Posvuda je rijetka. U Jadranskom moru neko} je biljeèna samo u ju`nom dijelu (Jardas, 1984), a prema novijim podatcima ima je zapravo posvuda, do izobate od oko 100 m, i to vi{e uz zapadnu nego uz isto~nu obalu (sl. 91). U~estalost: rijetka.

Slika 91. Raà zvjezdopjega, Raja asterias Delaroche, 1809 (AUTOR N. VRGO^)

Opis i biologija vrste. Naraste op}enito od 70 do 80 cm duìne, s time da najve}e mjere postiù ènke, koje su obi~no ve}e od mu`jaka iste dobi. Tijelo je romboidno, sa sinusoidnim prednjim rubom; duìna tjelesne plo~e iznosi 48–52%, a {irina 62–66,5% ukupne duìne tijela. Rostrum je kratak i tup, a duìna predo~nog prostora stane oko 4 puta u duìnu tjelesne plo~e. Koà mladih primjeraka odozgo je glatka, a odraslih vrlo hrapava, osobito po sredini tjelesne plo~e i na repu, a djelomi~no i odozdo u podru~ju rostruma, {kr`nih

149

pukotina, izmetnog otvora i repa. Ve}e bodljice s gornje strane nalaze se kod o~iju, na hrptu, sredini prednjeg ruba (malarne) i bo~no (alarne) na prsnim perajama (mu`jaka) te na repu; sredi{njih hrptenih i repnih bodlji je 50–60. Zubi mu`jaka su o{tri, a ènke tupi. Le|ne peraje su dvije, smje{tene su na kraju repa, malene su, jednake oblikom i veli~inom. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna peraja je malena. [trcala su neposredno iza o~iju, velika su. [kr`nih je pukotina pet pari i s donje su strane glave, kratke su. Odozgo je svjetlosme|a, s raspr{enim tamnim to~kama koje djelomi~no okruùju ve}e svjetle pjege, a odozdo bijela. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se oviparno. Oplo|ena jaja za{ti}ena su u ~etvrtastim ro`natim ~ahurama s rogovima na uglovima dimenzija (bez rogova) prosje~no oko 46,5x35,5 mm (Capapé, 1977a). âhure se stvaraju u jajovodnim (nidamentalnim) `lijezdama koje se nalaze u gornjem dijelu jajovoda. @enke tijekom godine, uglavnom u prolje}e i ljeti, poloè na pjeskovito ili muljevito dno izme|u 30 i 40 m dubine od 34 do 112 jajnih ~ahura, {to ovisi o veli~ini i dobi ènke. Embrionalni razvoj traje 5 do 6 mjeseci, a izvaljeni mladunci, dugi oko 80 do 90 mm, nalaze se uglavnom zimi u plitkom moru. @enke spolno sazriju pri duìni od 61 cm, a mu`jaci pri 54 cm. Hrani se uglavnom razli~itim rakovima i ribom, kojih va`nost postupno raste s rastom raè, zatim glavono{cima i mnogo~etina{ima (Capapé i Quignard, 1977a). Stani{te. Zadràva se u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, na dnu, na dubinama od 2 do 500 m, na mekanim dnima. Vjerojatno se, kao i druge vrste raà, plitko ukopava u supstrat. U Jadranskom moru nalaèna je na muljevitim dnima i dubinama od 10 do 400 (500) m, ali uglavnom u obalnom moru do 100 m dubine (Jardas, 1984).

Rasprostranjenost raè zvjezdopjege u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta 11.224; 11.225; 11.21121; 11.21111

IUCN uzroci ugroènosti IUCN za{titne mjere 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 9.2; 9.5 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

150

Raà kamenica Raja clavata Linnaeus, 1758. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Na globalnom je IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta u kategoriji gotovo ugroène svojte (NT; ver. 3.1., 2001). U istoj je kategoriji ugroènosti i u regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je kao ciljana vrsta intenzivnim pridnenim ribolovom ko}om i parangalima, a u mreàma staja}icama pojavljuje se kao slu~ajna lovina. Ugroèna je tako|er degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova, a dodatno i nekim biolo{kim osobinama vrste: malom mo}i reprodukcije i sporim obnavljanjem, malom gusto}om populacije i ograni~enim rasprostranjenjem u Jadranu.

Slika 92. Raà kamenica, Raja clavata Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja aspera Risso, 1810; Raja pontica Pallas, 1811. Locus typicus: Europa (»Oceano Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: raà kamenka, raà ko{}ara, raà dra~avica, polig kamenjak, polig ko{}an, polig dra~an, polig kamenjara, ùtica, kamenica raà; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 7 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Thornback Ray (engl.), raie bouclée (franc.), razza chiodata (tal.), Nagelroche (njem.).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva provo|enje mjera smanjenja ribolovnoga napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova, poglavito u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste, ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako znatan broj primjeraka ostane ìv i nakon {to se ulovi, vra}anje onih nedoraslih u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta tako|er bi pobolj{alo sada{nje stanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati (barem do 80 cm). Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, trebalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Raà kamenica rasprostranjena je u isto~nom dijelu Atlantskog oceana, od Norve{ke i Islanda do juga Afrike, u ~itavom Sredozemnom moru, te u jugozapadnom dijelu Indijskog oceana (FAO: 27, 34, 37, 47, 51?). U Jadranskom moru moè se na}i posvuda, u kanalima i u otvorenom moru, neusporedivo vi{e u isto~nom nego u otvorenom i zapadnom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 92). U ve}em je dijelu otvorenog mora, osobito uz zapadnu obalu, gotovo potpuno izlovljena. U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Op}enito moè narasti do 120 cm duìne (ènke) i mase do 18 kg, ali se uglavnom love znatno manji primjerci. U isto~nom Jadranu duìna oba spola kre}e se prete`no od 40 do 50 cm, a najvi{e naraste do 105 cm u duìnu, 76 cm u {iri-

151

nu tjelesne plo~e i mase do 7 kg (Jardas, 1973a; @upanovi}, 1961a; @upanovi} i Jardas, 1989; Pallaoro et al., 2005). Mu`jaci su u prosjeku manjih duìna od ènka iste dobi. Odnos duìne tijela i {irine tjelesne plo~e jadranskih je primjeraka 3 : 2 (ili 1,5 : 1), odnosno {irina tjelesne plo~e 58–71%, a njezina duìna 45–51% ukupne duìne ribe (ânadjija, 1959; @upanovi} 1961a; Jardas, 1973a, 1975). Duìna predo~nog prostora stane 4,4–5,7 puta u {irinu tjelesne plo~e. 1/2 prednjeg kuta tjelesne plo~e je 43–45°. Tijelo je romboidno s vi{e ili manje sinusoidnim prednjim rubom i {iljatim vrhovima prsnih peraja. Rostrum je kratak i tup. îtava gornja povr{ina tijela je hrapava, ~ak i na mladim primjercima. Odrasli primjerci s obje strane tijela imaju nekoliko velikih bodlja s pro{irenom i debelom osnovicom. Odrasli mu`jaci, kao i u drugih raà, imaju bodljasta polja uz prednji rub (malare) i bo~no na prsnim perajama (alare). Zubi mu`jaka su {iljati, a ènka tupi, plo~asti. Repna i le|ne peraje, koje se nalaze na kraju repa, malene su. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i smje{tene s donje strane glave. [trcala su velika i smje{tena neposredo iza o~iju. Odozgo je siva sa sme|im, bjelkastim i crnkastim mrljicama, ili ~ak sme|asto izmramorana, a odozdo je bijela. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se oviparno. Oplo|ena jaja za{ti}ena su u ~etvrtastim ro`natim ~ahurama dimenzija (bez rogova) 60–90 x 49–69 mm, koje se stvaraju u jajovodnim (nidamentalnim) `lijezdama. @enke ih polaù na dno cijele godine, godi{nje oko (108) 140 do 170 (260), u Sredozemnom moru uglavnom zimi i u prolje}e (Capapé, 1976; Capapé et al., 2006). Embrionalni razvoj traje oko 4–5 mjeseci, a izvaljeni mladunci su op}enito 10–11 cm duìne, u Jadranskom moru 7–10 cm. U Jadranu mu`jaci spolno sazriju pri 55–60 cm duìne i oko 40 cm {irine tjelesne plo~e, a ènke pri 80–85 cm duìne i 55–60 cm {irine tjelesne plo~e, a mogu}e i prije, pri oko 73 cm duìne, {to je sli~no kao i u drugim morima, a odgovaralo bi prosje~noj starosti od pribli`no 10 god. @enke rastu ne{to brè od mu`jaka, pa su u populaciji iznad 79 cm duìne zapravo svi primjerci ènke (@upanovi}, 1961a; Jardas, 1973a). Brè raste u masu nego u duìnu (b > 3), i to brè ènke nego mu`jaci (Pallaoro et al., 2005). Hrani se prete`no rakovima, osobito mladi primjerci, a stariji primjerci jo{ ribom, rje|e glavono{cima i mnogo~etina{ima (ânadjija, 1956; Jardas, 1972). Moè doìvjeti oko 23 godine.

Stani{te. @ivi na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza, na dnu, op}enito izme|u 20 i 700 m dubine, a u Jadranskom moru od oko 30 do 400 (500) m, uglavnom izme|u 100 i 300 m, na razli~itim dnima, ali najvi{e na pjeskovitim (@upanovi}, 1961; Jardas, 1973a; @upanovi} i Jardas, 1989).

Rasprostranjenost raè kamenice u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.123; 11.125; 11.2411; 11.2412; 11.21121; 11.21131

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 9.2; 9.5; 9.9 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

152

Raà crnoìga Raja polystigma Regan, 1923. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna slu~ajnim ulovom pridnenom ko}om i parangalom, a rijetko i nekim drugim ribolovnim alatima (mreè psare) te degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova. Osim toga, ugroèna je i nekim nepovoljnim biolo{kim zna~ajkama svoje vrste: sporim rastom, kasnim spolnim sazrijevanjem, slabom reproduktivnom mo}i, sporim obnavljanjem populacije i visokom smrtno{}u mladun~adi.

Slika 93. Raà crnoìga, Raja polystigma Regan, 1923 (AUTOR F. SERENA)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, uvo|enjem restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti postignula bi se svrha. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na pobolj{anje sada{njeg stanja populacije ove vrste. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podatke o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih za{titnih mjera. Rasprostranjenost. Raà crnoìga endemska je vrsta Sredozemnoga mora (FAO: 37). Vjerojatno je rasprostranjena samo u njegovu zapadnom dijelu, osobito uz afri~ku obalu.

Podred: Rajoidei

U Jadranskom moru je rijetko biljeèna, i to samo u srednjem Jadranu, ju`nije od Rogoznice (@upanovi} i Grubi{i}, 1958), ali je vjerojatno ima i drugdje (sl. 93).

Porodica: Rajidae (raòvke)

U~estalost: vrlo rijetka.

Sinonimi: Raja batis Bonaparte, 1840; Raja punctata Fowler, 1910.

Opis i biologija vrste. Raà crnoìga naraste do 50 ili 60 cm duìne. Tijelo je romboidno, sinusoidnoga prednjeg ruba. Tjelesna plo~a je ve}e {irine nego duìne, {irina pokriva 60–66%, a duìna oko 51% ukupne duìne tijela. Rostrum je vrlo kratak i {iljat, a duìna predo~nog prostora stane 5–6 puta u {irinu tjelesne plo~e. Koà je gola, glatka. Od ve}ih bodlja nekoliko ih je predo~nih i zao~nih,

Red: Rajiformes

Locus typicus: Sredozemno more, uz Dalmaciju i Nicu. Ostali hrvatski nazivi: polig crnoìg. Strani nazivi: Speckled Ray (engl.), raie tachetée (franc.), razza polistimma (tal.).

153

jedna zatiljna, a u adultnih mu`jaka 1–2 reda krilnih (alarnih) i jedna grupa malarnih bodljika. Rep je tako|er bodljast, s jednim sredi{njim nizom od 20 do 28 bodljika, gdjekad i bo~nim nizovima, a jedna se bodlja moè pojaviti i izme|u le|nih peraja. Donja strana tjelesne plo~e je glatka, osim na rostrumu i prednjem rubu prsnih peraja. Zubi mu`jaka su {iljati, a ènka tupi, mozai~ni. S donje strane glave 5 je pari kratkih {kr`nih pukotina koje se prema naprijed sve vi{e me|usobno bo~no razilaze. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. Le|ne peraje su dvije, smje{tene su na kraju tankog repa i jednake su veli~inom i oblikom. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna je peraja rudimentarna. Odozgo je sivosme|a, s mno{tvom crnih i nekoliko bijelih pjega. Na stra`njem je dijelu prsnih peraja gdjekad po jedna okrugla okata pjega s crnim sredi{tem i uokvirena crnim i bjelkastim prstenom. Troma je i neaktivna riba. Oviparna je. @enke, zavisno od veli~ine, poloè na dno tijekom jeseni i zime od 20 do 62 ~etverokutne ro`nate jajne ~ahure sme|e boje, s rogovima na uglovima, dimenzija (bez rogova) prosje~no 46x35 mm u kojima su za{ti}ene oplo|ene jajne stanice. âhure se stvaraju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama. @enke postiù spolnu zrelost pri duìni od oko 63 cm, a mu`jaci pri 53 cm ili, prema podatcima za Sredozemno more (Tunis), pri {irini tjelesne plo~e do 34 cm (mu`jaci) i 38 cm (ènke) (Capapé et al., 2004a). Hrani se uglavnom rakovima, glavono{cima i ribom, rijetko jo{ mnogo~etina{ima i {trcaljcima (Sipunculida). Sastav hrane ovisi o spolu, duìni i sezonama. Stani{te. @ivi na dnu, uglavnom na mekanim dnima, u podru~ju kontinentske podine (cirkalitoral) i gornjeg ruba slaza izme|u 100 i 400 m dubine. U Jadranskom moru dosad je biljeèna rijetko, i to na muljevito-pjeskovitim dnima i dubinama od 120 do 130 m (@upanovi} i Grubi{i}, 1958).

Rasprostranjenost raè crnoìge u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.224; 11.225; 11.21111; 11.21121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 9.2; 9.3; 9.5; 9.7; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 9.9 5.3

IUCN za{titne mjere

154

Kavala Sciaena umbra Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Brown Meagre (engl.), corb noir (commun) (franc.), corvo (tal.), Meerrabe (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). U Hrvarskoj je za{ti}ena Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Kavala stradava kao slu~ajna lovina mreà staja}ica, ponajprije poponice, vr{a, sitnih udi~arskih alata i ribolova ostima, a najvi{e od podvodne pu{ke jer je mirna i lako dostupna riba. Uz to ugroèna je naru{avanjem ili nestajanjem stani{ta (livade posidonije) zbog ribolova i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa, one~i{}enjem priobalnog mora, pogotovo estuarnih podru~ja, i uznemirivanjem.

Slika 94. Kavala, Sciaena umbra Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii

Za{titne mjere. Kavala je Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama za{ti}ena najmanjom veli~inom ispod koje se ne smije loviti (30 cm) i lovostajem za vrijeme mrije{}enja, ali bi taj propis trebalo u budu}e stroè primjenjivati u praksi nego {to se sada ~ini. Dodatno se moè za{tititi o~uvanjem stani{ta, sprje~avanjem one~i{}enja mora i boljim poznavanjem njezine biologije, ekologije i stani{ta te provo|enjem pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Poznata je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Engleskog kanala do Senegala, uklju~uju}i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37).

Red: Perciformes

U isto~nom Jadranu rasprostranjena je uz ~itavu obalu kopna i otoka (sl. 94).

Porodica: Sciaenidae (sjenke)

U~estalost: gotovo obi~na.

Sinonimi: Sciaena nigra Bloch, 1792; Corvina umbra (Linnaeus, 1758); Johnius umbra (Linnaeus, 1758); Corvina nigra Cuvier, 1830.

Opis i biologija vrste. Naraste do 70 cm duìne i oko 4 kg mase, ali se obi~no love primjerci do 35 cm. U isto~nom Jadranu navodi se najve}a duìna od 52 cm (Grubi{i}, 1959). Tijelo je visoko i bo~no stisnuto, gornji je profil zaobljen, a donji gotovo ravan. Gubica je kratka i tupo zaobljena, ne{to duà od promjera oka i str{i iznad usta, koja su stoga donja. Zubi su u obje ~eljusti sitni i poredani

Locus typicus: Zadar, Hrvatska. Ostali hrvatski nazivi: konj, vranac, krap; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 22 hrvatska pu~ka naziva.

155

u 3–4 niza, a oni u vanjskom nizu su ja~i. S obje strane brade 5 je ve}ih pora – jedna sredi{nja i po dvije bo~ne. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 43–52 ljuske. Ljuske na tijelu i zatiljku su ktenoidne, a na ostalom dijelu glave cikloidne. Le|ne peraje su dvije, jedna pokraj druge i spojene su niskom opnom, prva je bodljasta i trokutasta, pribli`no dvostruko kra}a od druge. Podrepna peraja je kratka, s duga~kom i sna`nom drugom bodljastom {ip~icom. Trbu{ne peraje su ne{to duè od prsnih i smje{tene su na prsima. Stra`nji obod repne peraje je ravan ili blago konveksan. Perajna formula glasi: D1. X–XI, D2. I + 23–26, A. II + 7, P. 19–21, V. I + 5 {ip~ica. Po le|ima i bokovima je tamnosme|a sa zlatastim odsjajem, trbu{ne i podrepna peraja su tamne s bijelim prednjim bodljastim {ip~icama, a gornji rub druge le|ne i donji rub repne peraje su crni. Kavala je mirna riba sa sposobno{}u kretanja bez mnogo napora i plutanja u stupcu vode. @ivi obi~no u manjim skupinama. Mrijesti se od svibnja do srpnja. Apsolutni fekunditet ènka u zapadnom Sredozemlju (obala Alìra) duìne izme|u 34 i 44 cm procijenjen je na 76.000– 404.600 komada ikre, a relativni fekunditet u srednjaku na 279 komada ikre/g (Derbal i Kara, 2007). Ikra i li~ina~ki stadiji su planktonski. Spolno sazrijeva pri duìni oko 30 cm, {to odgovara dobi od 3 godine. Raste jednakomjerno u duìnu i masu (b » 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Omnivorna je, hrani se sitnom ribom, rakovima, meku{cima, mnogo~etina{ima i algama. Aktivnija je no}u. Najve}a utvr|ena starost je 21 godina. Stani{te. Priobalna je, demerzalna, morska i braki~na vrsta koja se zadràva od nekoliko do 200 m, ali uobi~ajeno samo do 50 m dubine. Voli ~vrsta dna s mnogo rupa i procijepa. Dolazi stoga u pli}im obalnim vodama iznad obraslih kamenitih i kamenito-pjeskovitih dna, zatim uz podmorske grebene i brakove otvorenog mora, a mladi se primjerci rado zadràvaju u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. êsto ulazi u estuarije.

Rasprostranjenost kavale u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.223; 1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 11.251; 11.2412; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 10.1 11.225; 11.261; 11.262; 11.34; 11.2413; 11.221; 11.4; 13.24; 19.6

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

156

Obli} ljuska{ Scophthalmus rhombus (Linnaeus, 1758) Locus typicus: sjeveroisto~ni Atlantski ocean (»Oceano Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: rumba~, rumb, romb, sprovodnja~a, platak glatki, obli{ glatki, sva`. Strani nazivi: Brill (engl.), barbue (franc.), rombo liscia (tal.), Glattbutt, Kleist (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni je uzrok njegove ugroènosti prevelik gospodarski i mali ribolov u priobalju razli~itim mreàma staja}icama i potega~ama, ko}icom, parangalima, ostima i sl., zatim rastu}e one~i{}enje priobalnog mora i vodotoka, vjerojatno globalno zatopljenje, mala gusto}a populacije, ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja.

Slika 95. Obli} ljuska{, Scophthalmus rhombus (Linnaeus, 1758) (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Za{titne mjere. Posredno je i djelomi~no za{ti}en sada{njom zakonskom regulacijom ribolova u posebnim stani{tima riba i drugih morskih organizama (Pravilnik o posebnim stani{tima riba i drugih morskih organizama; Narodne novine br. 148/04), ali bi za njegovu djelotvorniju za{titu, kao i drugih pridnenih vrsta, trebalo dodatno ograni~iti ili ~ak zabraniti ribolov kojim se te vrste izlovljavaju, zatim sprje~avati one~i{}enje priobalnog mora i vodotoka i provesti istraàvanja njegove rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta te uspostaviti pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Isto~noatlantska borealna vrsta. Ra{iren je uz obalu ~itava Sredozemnog i Crnog mora i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Maroka sjevernije do 64° N (FAO: 27, 34, 37).

Odjel: Teleostei

U isto~nom Jadranu na|e se posvuda uzobalno (sl. 95), ali su mu najgu{}a naselja uz zapadnu obalu Istre, gdje je i naj{ire rasprostranjen.

Nadred: Acanthopterygii

U~estalost: gotovo obi~na do obi~na.

Red: Pleuronectiformes

Opis i biologija vrste. Obli} ljuska{ naraste do 75 cm duìne i mase do oko 8 kg, ali se obi~no nalaze primjerci do 40 cm duìne. Od srodne vrste Psetta maxima razlikuje se na prvi pogled, osobito po tome {to po tijelu nema ko{tanih kvrìca i {to mu je tijelo niè i tanje, ali i po nekim drugim osobinama. Tijelo je visoko, diskoidalno i jako plosnato. Koà je gusto prekrivena sitnim i jako ukorijenje-

Porodica: Scophthalmidae (obli}i) Sinonimi: Pleuronectes rhombus Linneaus, 1758; Rhombus laevis Turton, 1802; Rhombus rhombus Cuvier, 1817; Pleonectes lioderma Nardo, 1827; Bothus rhombus Jordan & Gilbert, 1883.

157

nim cikloidnim ljuskama, pa je tijelo glatko. O~i su malene, na lijevoj strani glave, a donje oko djelomi~no je ispred gornjeg. Obod pred{kr`nog poklopca je slobodan. Gubica je kratka, usta velika i kosa, a donja ~eljust blago ispup~ena. Zubi su sitni bodljasti i vi{eredni, postoje i na nepcu. Bo~na pruga je razvijena na obje strane tijela, u prednjem dijelu je iznad prsnih peraja izdignuta, a proteè se i na glavu. Izmetni otvor otvara se na slijepom boku. Le|na i podrepna peraja su duga~ke, le|na po~inje na gubici, proteè se ~itavom le|nom stranom trupa, njezine prednje {ip~ice su izduène, nisu spojene membranom u svom vr{nom dijelu i vi{estruko su razgranate. Podrepna peraja sli~na je le|noj, ali znatno kra}a. Prsne peraje su malene. Trbu{ne peraje su malene, duga~kih osnovica i smje{tene su ispod glave. Repna peraja je zaobljena. Perajna formula glasi: D. 73–83, A. 56–62, P. 11–12, V. 6 {ip}ica. Boje je ù}kastosive do svijetlo kestenjaste s tamnim i nekoliko svjetlijih mrlja uz le|nu i podrepnu peraju. Moè mijenjati boju prikladno okoli{u. Kao i sve borealne vrste, mrijesti se zimi. Ikra je pelagijska. Li~ina~ki stadiji se nalaze u povr{inskom sloju mora uz obalu i na otvorenom moru od oùjka do svibnja, a spu{ta se na dno od lipnja do srpnja. @ enke spolno sazrijevaju u 3. ili 4., a mu`jaci u 3. godini ìvota. Karnivoran je, hrani se uglavnom ribom, rakovima i meku{cima. Stani{te. Priobalna je, demerzalna i oceanodromna riba umjerenih geografskih {irina. Zadràva se na kontinentskoj podini, obi~no izme|u 5 i 50 m, a rijetko zalazi i do 80 m dubine. Boravi uglavnom na pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim dnima, a mladi u sasvim plitkim vodama, naj~e{}e na pje{~anim plaàma. Rijedak je u braki~nim vodama, premda voli malo zasla|ene vode, pa ga je najlak{e na}i oko rije~nih u{}a. Ve}i primjerci drè se i otvorenog mora.

Rasprostranjenost obli}a ljuska{a u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.273; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.4; 13.24 4.1.1.3; 6.1.1; 6.3; 9.1; 9.5; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 9.9 4.2

158

[krpina Scorpaena scrofa Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Red Scorpionfish (engl.), rascasse rouge (franc.), scorfano rosso (tal.), Roter Drachenkopf (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}ena Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je izlovljavanjem razli~itim ribolovnim alatima (naro~ito mreàma staja}icama) u gospodarskom, malom i {portsko-rekreacijskom ribolovu, bilo da je ciljana ili slu~ajna lovina. Zbog tromosti lak je plijen podvodnih ribolovaca. Njezinu ugroàvanju dodatno pridonosi degradacija stani{ta i neki unutra{nji ~imbenici, kao spori rast i kasno nastupanje spolne zrelosti. Za{titne mjere. Najmanju propisanu veli~inu od 25 cm, ispod koje se prema sada{njoj Naredbi ne smije loviti, trebalo bi pove}ati na barem 30 cm radi za{tite nedoraslih primjeraka i stroè provoditi propis u praksi, {to se sada ne ~ini. Bolje poznavanje njezine biologije i stani{ta tako|er bi pridonijelo dono{enju ispravnih za{titnih mjera, pa bi tomu trebalo usmjeriti znanstvena istraìvanja.

Slika 96. [krpina, Scorpaena scrofa Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii

Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u ~itavom Sredozemnom moru (ali je nema u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Engleskog kanala i ju`ne obale Irske do Senegala, a vjerojatno i dalje, do juga Afrike, uklju~uju}i Azore, Madeiru, Kanarske i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37, 47?).

Odjel: Teleostei

U isto~nom Jadranu ima je gotovo posvuda, ali su joj najgu{}a naselja oko svih vanjskih otoka, osamljenih oto~i}a i brakova (sl. 96). Mnogo je ~e{}a u isto~nom nego u zapadnom Jadranu.

Nadred: Acantopterygii

U~estalost: obi~na.

Red: Scorpaeniformes

Opis i biologija vrste. Op}enito naraste do 66 cm duìne i mase oko 5 kg, ali se love primjerci uglavnom do 50 cm. U isto~nom Jadranu vjerojatno naraste do 58 cm duìne i mase oko 4 kg, za {to joj je potrebno 25 godina ìvota, a naj~e{}e lovne duìne su do 39 cm (modus izme|u 26 i 28 cm), odnosno 8 ili 9 godina (Bani}, 2006). Tijelo {krpine je zdepasto, trbu{asto i bo~no stisnuto, prekriveno sitnim ktenoidnim ljuskama. Glava je velika, ko{}ata, s mnogo greben~i}a i bodljica. Usta su {iroka, gornja, a donja ~eljust je blago ispup~ena. Zubi su sitni i tanki, poredani u gornjoj ~eljusti u 4–5, a u donjoj

Podrazred: Neopterygii

Porodica: Scorpaenidae (bodeljke) Sinonimi: Scorpaena barbata Lacepède, 1801; Scorpaena lutea Risso, 1810. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: bodeljka, bode~ crveni, {krpo~ crveni; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 41 hrvatski pu~ki naziv.

159

~eljusti u 3–4 niza; nalaze se i na nepcu. O~i su smje{tene visoko na glavi, njihov promjer odgovara 1/5 duìne glave, a me|uo~ni prostor je konkavan i uì od promjera oka. Iza nado~nih svodova isti~e se ve}a sedlasta uleknina bez ljusaka. Ispod donje ~eljusti ve}i je broj karakteristi~nih ko`nih privjesaka (naziv »barbata«), a sli~ni se privjesci nalaze i drugdje na glavi i po ~itavu tijelu, nado~ni su veliki i resasti. Na predo~noj kosti, iznad gornje ~eljusti, nalaze se 3–4 {iroke bodlje, a na bradi 2 sitne pore. Le|na peraja je duga~ka i gra|ena od dva razli~ita dijela, prednji je duì i bodljast, a stra`nji kra}i i mekan. Podrepna peraja sli~na je mekom dijelu le|ne peraje i stoji mu nasuprot. Prsne peraje su vrlo {iroke, lepezaste. Trbu{ne peraje su kra}e od prsnih i smje{tene su na prsima. Repna peraja je zaobljena. Perajna formula glasi: D. XI– XII + 9–10, A. III + 5, P. 18–20, V. I + 5 {ip~ica. Boje je varijabilne i prilagodljive okoli{u – ruì~astocrvene do ciglastocrvene i sme|asto izmramorane. O~na zjenica je crvenkasta. Samotnja~ka je i izrazito troma riba. Mrijesti se od svibnja do kolovoza, a vjerojatno i kasnije. Ikra se nalazi u sluzavoj masi i pluta u moru. U isto~nom Jadranu spolno sazrijeva vjerojatno iznad 28 cm duìne, odnosno u 4. i 5. godini ìvota, raste vrlo sporo, i to brè u masu nego u duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a; Bani}, 2006), Karnivorna je, hrani se prete`no pridnenom ribom i rakovima, a manje meku{cima, koluti}avcima i bodljika{ima. Pro`drljiva je. Vjerojatno su sve bodljaste {ip~ice paraja i bodljice na glavi otrovne, ubod je bolan. Stani{te. [krpina je uglavnom priobalna, demerzalna i sedentarna riba. @ivotno podru~je obuhva}a kontinentsku podinu i gornji rub slaza izme|u nekoliko do 500 m dubine, ali uglavnom izme|u 10 i 80 m. Zadràva se na ~vrstim gromadastim kamenitim dnima prepunim procijepa, rupa i {pilja, zatim lju{turnim, koraligenim i uop}e obraslim dnima, a rje|e zalazi i u livade morske cvjetnice Posidonia oceanica. Izbjegava zatvorene zaljeve i zasla|ene vode.

Rasprostranjenost {krpine u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.223; 1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 11.251; 11.261; 11.262; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 9.2; 9.7; 11.2412; 11.225; 11.34 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3

160

Ma~ka mrkulja Scyliorhinus stellaris (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Nursehound (engl.), grande roussette (franc.), gattuccio maggiore (tal.), Großgeflecker Katzenhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Ma~ka mrkulja regionalno je ugroèna intenzivnim pridnenim ribolovom razli~itim priobalnim alatima – obalnom ko}icom, pridnenim parangalom, razli~itim mreàma staja}icama i sitnim udi~arskim alatima, bilo kao ciljana vrsta ili slu~ajna lovina. Osim ribolovne smrtnosti, nepovoljne su okolnosti za njezino odrànje i degradacija ili gubitak stani{ta zbog ribolova i one~i{}ivanja mora (morskog dna), kao i mala reprodukcijska mo}, razmjerno mala gusto}a populacije i spor rast.

Slika 97. Ma~ka mrkulja, Scyliorhinus stellaris (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Scyliorhinidae (ma~kovke) Sinonimi: Squalus stellaris Linnaeus, 1758; Scyllium stellare Risso, 1826; Catulus stellaris Garman, 1913. Locus typicus: Europa (»Mari Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: ma~ka, ma~ka pjegavica, ma~ka velika, ma~ka kamenjarka, ma~ka puri}arka, mrkuljica, {}edrova~a, {arka, mrka morska ma~ka; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 11 hrvatskih pu~kih naziva.

Za{titne mjere. Za{tita ove vrste postigla bi se prostornom i vremenskom regulacijom izlovljavanja na pojedinim podru~jima. Posebnu pozornost treba posvetiti podru~jima na kojima se nalaze rastili{ta i mrjestili{ta ove vrste, a to su kanalska podru~ja. Isto tako, regulaciju ribolova treba provoditi propisivanjem najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti (barem 70 cm), a koja zakonom jo{ nije odre|ena. Djelotvornijoj za{titi mnogo bi pomogli i potpuniji podatci o rasprostranjenosti i brojnosti, biologiji i ekologiji vrste te pra}enje stanja populacije (monitoring), pa bi tomu trebalo usmjeriti budu}a istraìvanja. Rasprostranjenost. Ma~ka mrkulja rasprostranjena je u sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu, od Norve{ke i [vedske na sjeveru do Senegala na jugu, mogu}e i ju`nije, te u ~itavom Sredozemnom moru (FAO: 27, 34, 37). Nema je u Crnom moru. U isto~nom Jadranu rasprostranjena je uz ~itavu obalu, bolje u kanalima nego u otvorenom moru (sl. 97). Danas je brojna jo{ samo na podru~ju sjevernozadarskih otoka (Sestrunj, Molat, Ist, Dugi otok i dr.). Uz zapadnu obalu Jadranskog mora mogu se uloviti jo{ samo pojedina~ni primjerci. U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Tijelo je izduèno, vitko, jako hrapavo, duìne op}enito do 1,6 m, a u Jadranu do 1,2 m i mase do 7 kg

161

(Grubi{i}, 1959; Jardas, 1996). Glava je {iroka, malo splo{tena. Gubica je tupa i kra}a od {irine glave mjerene preko usta. Postoje samo donji usni nabori. Zubi su s jednim sredi{njim uskim i dugim {iljkom i neredovito sa po jednim parom sitnih bo~nih {iljaka. Nosni otvori nisu kanalima spojeni s ustima, nosni zaklopci ne dopiru do usta i me|usobno su odvojeni. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke, dva zadnja para nalaze se iznad osnovica prsnih peraja. [trcala su blizu o~iju. Le|ne peraje su dvije, smje{tene na stra`njoj polovini tijela, prva je ve}a od druge, a druga po~inje iznad zavr{etka osnovica trbu{nih peraja, razmak izme|u le|nih peraja je isti ili manji od duìne osnovica trbu{nih peraja. Repna peraja je razmjerno malena, nejednakokri{}ana, s razvijenim trbu{nim i zavr{nim re`njem. Odozgo je siva, sme|astosiva, sivocrvenkasta ili crnkasta, s ve}im okruglastim tamnosme|im mrljama i bjelkastim ili pepeljastim pjegama, trbuh je bijel.

Ma~ka mrkulja je oviparna vrsta. Jajne ~ahure, u kojima su za{ti}ene oplo|ene jajne stanice, stvaraju se u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama u paru, one su s duga~kim kon~astim nastavcima na uglovima pomo}u kojih se vje{aju na alge ili razli~ite predmete na dnu. Prosje~ne dimenzije jajnih ~ahura izmjerenih u Jadranu su 9,10x1,79 cm, a prosje~na duìna izvaljenih mladunaca je 14,58 cm (Skaramuca i Prtenja}a, 1985). @enke odlaù jajne ~ahure u plitkom moru ~itave godine, godi{nje oko 100 komada, ali intenzivnije u prolje}e i ljeto. Inkubacija traje oko 9 mjeseci. U Jadranu ènke postiù spolnu zrelost izme|u 67 i 70 cm, a mu`jaci pri ne{to manjim duìnama (@upanovi}, 1961a), a uz obalu Tunisa ènke pri 79 (82) cm, a mu`jaci 77 (80) cm duìne (Capapé, 1977; Capapé et al., 2004a). Rast u duìnu i masu je jednakomjeran (b = 3) (Pallaoro et al., 2005). Hrani se prete`no razli~itom pridnenom ribom, dekapodnim rakovima i glavono{cima. Stani{te. Prema podatcima za Jadransko more (@upanovi}, 1961, Jardas, 1984, 1984a; @upanovi} i Jardas, 1989), ma~ka mrkulja zadràva se samo na kontinentskoj podini od nekoliko do 190 (200) m dubine, uglavnom do 100 m, na razli~itim dnima, ali uglavnom na grubljima pjeskovitima, golima ili obraslima algama i morskom cvjetnicom Posidonia oceanica. Prema op}enitim podatcima zalazi sve do 400 m dubine.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411–11.2413; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.251; 11.223; 11.225; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.5; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 11.34; 11.21131; 5.3 11.21121

Rasprostranjenost ma~ke mrkulje u hrvatskom ribolovnom moru

162

Kantar Spondyliosoma cantharus (Linnaeus, 1758) Ostali hrvatski nazivi: sivac, grobar; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 17 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Black Sea Bream (engl.), dorade grise (franc.), cantarella, tanuta (tal.), Seekarpfen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je intenzivnim ribolovom priobalnim ribolovnim alatima, uglavnom tramatom, obalnim mreàma potega~ama i staja}icama, vr{ama, udi~arskim alatima i podvodnom pu{kom, zatim one~i{}enjem priobalnog mora i degradacijom stani{ta (livade posidonije) zbog ribolova i {irenja alohtonih tropskih alga roda Caulerpa ali i nekim unutra{njim ~imbenicima, npr. kasnim javljanjem mu`jaka u generaciji i poreme}enim odnosom spolova.

Slika 98. Kantar, Spondyliosoma cantharus (Linnaeus, 1758) (AUTOR V. PFEIFER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Za{titne mjere. Da bi se postignula djelotvorna za{tita obaju spolova, trebalo bi pove}ati najmanju veli~inu ispod koje se ne smije loviti, od sada{njih 18, propisanu Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama, na barem 30 cm. Trebalo bi propisati i lovostaj u vremenu intenzivna mrije{}enja, kako je to prije i bilo regulirano. Rasprostranjenost. Ra{iren je uz obalu ~itava Sredozemnog mora, a kao rijedak i u Crnom moru, te uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Skandinavije do Angole, uklju~uju}i Madeiru, Kanarske i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37, 47).

Odjel: Teleostei

U isto~nom je Jadranu rasprostranjen u ~itavom uzobalnom pojasu. Najgu{}a su mu naselja uz obale vanjskih otoka. (sl. 98).

Nadred: Acanthopterygii

U~estalost: obi~na.

Red: Perciformes

Opis i biologija vrste. Naraste op}enito do 50 cm duìne, vjerojatno i vi{e, i mase oko 2,5 kg. U isto~nom Jadranu naraste do pribli`no iste duìne (46,5 cm, {to odgovara dobi od 14 godina), ali se obi~no love primjerci samo do 18 cm (Dul~i} i Kraljevi}, 1996). Tijelo je u profilu ovalno, visoko, osobito u zrelih mu`jaka, i bo~no stisnuto. Gornji profil glave je visok, strm i uleknut ispred o~iju. Gubica je kratka, a usta malena, zavr{na. U obje ~eljusti ima 4–6 nizova koni~nih zuba, koji su ve}i u vanjskom nizu, posebno oni sprijeda.

Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus cantharus Linnaeus, 1758; Cantharus vulgaris Valenciennes, 1830; Cantharus orbicularis Valenciennes, 1830; Cantharus griseus Valenciennes, 1830; Cantharus lineatus Günther, 1859; Cantharus cantharus Cadenat, 1951. Locus typicus: Toskansko more (»Mari infero«).

163

O~i su razmjerno malene. Drugi (stra`nji) par nosnih otvora izduèn je i mnogo ve}i od prvoga (prednjeg). Ljuske su velike, cikloidne, proteù se tako|er na {kr`ne poklopce i obraze, a {kr`ni pretpoklopci i me|uo~ni prostor su goli. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je sa 62–75 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, sprijeda bodljasta, a straga mekana. Prsne peraje su duga~ke koliko i glava, srpolike i za{iljena vrha. Trbu{ne su peraje na prsima. Repna peraja je ra~vasta, zaobljenih vrhova. Perajna formula glasi: D. XI + 11–13, A. III + 9–11, P.

13–15, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su siva, sme|esiva do sivomaslinasta. Gubica i me|uo~ni prostor su tamniji. Bokovi su sivosrebrnasti s uzdu`nim zlatastim vi{e-manje isprekidanim prugama (naziv lineatus). Peraje su tamne, posebno repna koja ima i crn stra`nji rub. Zreli mu`jaci imaju brojne modre {are. Zadràva se u plovama. Protogini~ni je dvospolac. U zapadnom Sredozemlju (Tunis) ènke postiù prvu spolnu zrelost pri duìni od 18 cm (Mouine et al., 2007). Mrijesti se od velja~e do svibnja. Ukupni potencijalni fekunditet ènka duìne od 18,5 do 33,5 cm, {to odgovara dobi od 2. do 7. godine, procijenjen je za isto~ni Jadran od 31.670 do 554.000 ikre (Dul~i} et al., 1998). Ikra je demerzalna, ènke je polaù u plitke ovalne jamice u pijesku, koje mu`jaci iskopaju repom. U isto~nom Jadranu ènke rastu ne{to brè u masu nego u duìnu (b > 3), a mu`jaci jednakomjerno (b = 3). Promjena spola doga|a se izme|u 7. i 8. godine, a iznad 9. (iznad 39 cm) svi su primjerci mu`jaci (Dul~i} i Kraljevi}, 1996). Omnivoran je, hrana mu se prete`no sastoji od rakova amfipoda, mnogo~etina{a, bodljika{a (zmija~e, jeìnci) i àrnjaka hidrozoa (Dul~i} et al., 2006). Stani{te. Kantar je pridnenopelagijska i oceanodromna riba. Mladi primjerci dugi 7–8 cm zadràvaju se uz obalu, a odrasli obi~no ne dolaze pli}e od 5 m niti dublje od 150 m; na ve}im je dubinama (i do 300 m) vrlo rijedak. Odrasli se zadràvaju uz podno`ja kamenite obale s mnogo procijepa, hridi i vise}ih stijena te na lju{turnim i koraligenskim dnima, ali ako su u blizini ~vrstoga dna. Juvenilni i subadultni ~esto se zadràvaju u livadama morskih cvjetnica na pjeskovitom dnu.

Rasprostranjenost kantara u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.251; 11.2412; 11.223; 11.225; 11.34; 11.121; 11.125

1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.6

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 5.3

164

Kostelj Squalus acanthias Linnaeus, 1758. Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Squaliformes Porodica: Squalidae (kostelji) Sinonimi: Acanthias vulgaris Risso, 1826. Locus typicus: Europa (»Oceano Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: obi~ni kostelj, ko{}ak, pena; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 54 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Piked Dogfish (engl.), aiguillat commun (franc.), spinarolo imperiale (tal.), Dornhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Na globalnom je IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta u kategoriji osjetljive svojte (VU; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriji ugroène svojte (EN, 2007). Uzroci ugroènosti. Kostelj je uglavnom ugroèn intenzivnim ribolovom pridnenom ko}om i parangalima kao ciljana vrsta, dok se

Slika 99. Kostelj, Squalus acanthias Linnaeus, 1758 (AUTOR N. VRGO^)

nekim drugim alatima, osobito mreàma staja}icama, ulovi rijetko (slu~ajna lovina). Ugroèn je i degradacijom stani{ta zbog ribolova, a ugroènosti dodatno pridonose i neki unutra{nji ~imbenici svojstveni toj vrsti: spor rast, mala reproduktivna mo} i sporo obnavljanje populacije. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva mjere smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako znatan broj jedinka ostane ìv i nakon ulova, vra}anje nedoraslih primjeraka (do barem 66 cm) u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta tako|er bi pobolj{alo trenuta~no stanje populacije. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, trebalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja usmjerena na potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih svojstava vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. [iroko je rasprostranjen u gotovo svim morima, osim u tropima i blizu polova, pa pripada skupini naj{ire rasprostranjenih morskih pasa (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 57, 61, 67, 71?, 77, 81, 87). U isto~nom Atlantskom oceanu dolazi od Murmanska (Barentsovo more) i Islanda do Kanarskih otoka i zapadne Sahare te uz ju`noafri~ku obalu. U Sredozemnom moru rasprostranjen je posvuda, pa i u Crnom moru.

165

U Jadranskom moru biljeèn je neko} gotovo bez iznimke u isto~noj polovini njegova srednjeg i sjevernog dijela, ~e{}e u kanalima nego u otvorenom moru (Karlovac, 1976; Jardas, 1984). Prema novijim podatcima naj{ire je rasprostranjen u sjevernoj polovini Jadrana, do ruba Jabu~ke kotline (100 m), u kanalima i otvorenom moru te u kanalima srednjeg i ju`nog Jadrana, drugdje rijetko (sl. 99). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Tijelo je izduèno, vretenasto i vitko, duìne op}enito do 1,6 m ili ~ak vi{e (2 m), koju postiù mu`jaci, a ènke narastu do 1,2 m duìne i mase op}enito do 9 kg. U Jadranskom moru uglavnom izme|u 78 cm i 1,20 m, a najvi{e narastu do iznad 117 cm duìne i mase od 6,8 kg (Grubi{i}, 1959; @upanovi}, 1961a; @upanovi} i Jardas, 1989; Pallaoro et al., 2005). Gubica je trokutasta, uska i dosta duga~ka, duìna predusnog prostora zauzima pribli`no 1,2–1,3 {irine usnog otvora, a predo~ni prostor manji je od dviju duìna oka. O~i se nalaze na sredini prostora izme|u vrha gubice i prve {kr`ne pukotine. Nosni otvori bliè su vrhu gubice nego ustima, nosni zaklopci su maleni. Na prednjem dijelu le|nih peraja nalazi se sna`na bodlja, koja je uvijek nià od peraje. Prva le|na peraja po~inje iza ili ispred stra`njeg slobodnog vrha prsnih peraja. Podrepne peraje nema. Repna peraja je nejednakokri{}ana, zauzima oko 1/5 ukupne duìne tijela. Zubi su niski, jednaki u obje ~eljusti, s jako bo~no isko{enim vrhom, gotovo leè}i. Odozgo je pepeljastosiv s rijetko razasutim bijelim pjegama, trbuh je bijel, a stra`nji su obodi prsnih, trbu{nih i repne peraje bjelkasti. S. acanthias je ovoviviparna vrsta. U Sredozemnom moru spolno sazrijeva najvjerojatnije izme|u 76 i 88 cm duìne. Pretpostavlja se da doìvi 75 do vi{e od 100 godina, pa je s obzirom na duìnu koju postiè o~ito da raste vrlo sporo i to ne{to brè u masu nego u duìnu (b > 3; Pallaoro et al., 2005). S obzirom na razli~ita podru~ja, vrijeme skotnosti traje 18–24 mjeseca, broj mladunaca po okotu varira od svega jednog do 32, {to ovisi o veli~ini i dobi ènke, a mladunci postiù duìne izme|u 18 i 33 cm. Pari se zimi, a ènke kote mlade zimi, u prolje}e i ljeto. Poznat je kao jako migratorna vrsta, u Atlantskom oceanu su mu migracije duge do 1600 km, a u Tihom oceanu ~ak do 6500 km. Grupira se s obzirom na duìnu (dob), spol i faze spolne zrelosti. Stani{te. Demerzalna je vrsta. Boravi na kontinentskoj i oto~noj podini te gornjem dijelu slaza od nekoliko do vi{e od 900 (1460) m dubine, na razli~itim dnima. U oceanskim vodama dolazi u pelagijalu, u hladnijim vodama od povr{ine do 200 m dubine. U

Karta 51. Rasprostranjenost kostelja u hrvatskom ribolovnom moru

Jadranskom moru se tako|er nalazi na razli~itim dnima, ali o~ito voli muljevita dna, i na dubinama od 10 do 400 m, a iznimno i dublje (950 m), ali se uglavnom zadràva izme|u 50 i 200 m (Karlovac, 1976; Jardas, 1984; @upanovi} i Jardas, 1989). Nalaèn je u vodama temperature od 7 do 17 °C.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225; 11.2411; 11.2412; 11.251; 11.121; 11.12242; 11.123; 11.211; 11.221

3.1.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.2.3; 9.2; 9.5 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

166

Kostelj Squalus blainvillei (Risso, 1826) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Squaliformes Porodica: Squalidae (kostelji) Sinonimi: Acanthias blainville Risso, 1826; Squalus fernandinus Garman, 1913; Squalus blaiville Bigelow & Schroeder, 1948. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: pas kostelj vlastelin, ko{}ak, pena. Strani nazivi: Longnose Spurdog (engl.), aiguille coq (franc.), spinarolo bruno (tal.), Dornhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Kostelj je poglavito ugroèn intenzivnim pridnenim ribolovom ko}om i parangalima kao ciljana vrsta, ali i nekim drugim alatima, osobito mreàma staja}icama (psare), kao

Slika 100. Kostelj, Squalus blainvillei (Risso, 1826) (AUTOR F. SERENA)

slu~ajna lovina. Ugroèn je nadalje degradacijom stani{ta zbog ribolova, a ugroènosti dodatno pridonose i neki unutra{nji ~imbenici svojstveni vrsti: spor rast, mala reproduktivna mo} i sporo obnavljanje populacije. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije zahtijeva mjere smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i od vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako je znatan broj primjeraka ìv i nakon {to se ulovi, vra}anje nedoraslih (do barem 70 cm duìne) u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta, tako|er bi pomoglo da se trenuta~no stanje populacije pobolj{a. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, trebalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. S. blainvillei je rasprostranjen u umjerenom i tropskom podru~ju isto~nog Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva na sjeveru do Namibije na jugu, a vjerojatno i ju`nije, sve do Indijskog oceana, mogu}e tako|er u zapadnom dijelu Tihog oceana (FAO: 27, 34, 37, 47). U Sredozemnom moru rasprostranjen je posvuda, pa i u Crnom moru.

167

U Jadranskom moru zadràva se gotovo bez iznimke ju`nije od Jabu~ke kotline (sl. 100), i to uglavnom u isto~nom Jadranu (Karlovac, 1976; Jardas, 1984). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste op}enito do 1 m duìne, ali naj~e{}e samo 50–80 cm. U isto~nom Jadranskom moru love se primjerci do iznad 79 cm duìne i mase do 2 kg, ali naj~e{}e izme|u 23 i 59 cm, s time da najve}e duìne postiù samo ènke (@upanovi} i Jardas, 1989; Pallaoro et al., 2005). Tijelo je izduèno, vretenasto i vitko. Gubica je trokutasta, prili~no duga~ka. Duìna predusnog prostora podudara se sa {irinom usnog otvora ili je od nje malo ve}a (1,3 puta), a predo~ni prostor manji je od dviju duìna oka. O~i su velike, ovalne, bliè vrhu gubice nego prvoj {kr`noj pukotini, a iza njih nalaze se razmjerno velika {trcala. Nosni otvori bliè su vrhu gubice nego ustima, prednji nosni zaklopci su dvokraki. Ima 5 pari kratkih {kr`nih pukotina smje{tenih ispred osnovica prsnih peraja. Usta su kratka, gotovo ravna ruba, s usnim naborima na uglovima. Prsne peraje su {iroke, blago konkavnoga stra`njega ruba. Osnovica trbu{nih peraja smje{tena je izme|u le|nih peraja. Le|ne peraje su dvije, trokutaste, prva je znatno ve}a od druge, na njihovu prednjem dijelu postoji po jedna visoka i sna`na bodlja, prva le|na peraja obi~no po~inje zamjetno ispred slobodnog stra`njeg vrha prsnih peraja, a visina bodlje ~ini oko 4/5 njezine visine, bodlja druge le|ne peraje obi~no je vi{a od peraje. Nema podrepne peraje. Nejednakokri{}ana repna peraja zauzima oko 1/5 ukupne duìne tijela, sa sna`no i tupo usje~enim stra`njim rubom. Obostrano na repnom dr{ku postoji uzdu`ni ko`ni greben. Boja je jednoli~no hr|astosiva. Razmnoàva se ovoviviparno. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke spolno sazriju pribli`no pri 62–70 cm, a mu`jaci pri 50–52 cm duìne (Capapé et al., 2004a; Marouani et al., 2007). U Jadranu su, me|utim, sve ènke duge oko 60 cm ve} skotne, {to zna~i da sazrijevaju i prije (Jardas, 1972a). Broj mladunaca po okotu vrlo je malen, samo 2–4, a duìna im je otprilike izme|u 20 i 23 cm. Razvoj fetusa do okota traje 9 do 12 mjeseci. Ve}i primjerci rastu pribli`no jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3) (Pallaoro et al., 2005) U Jadranu se hrani u pribli`no podjednakom omjeru glavono{cima (oko 34%), rakovima (oko 32%) i ribom (oko 26%), a rje|e jo{ mnogo~etina{ima (oko 9%) (Jardas, 1972a). Stani{te. Zadràva se pri dnu u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, op}enito od 10 do 780 m dubine, naj~e{}e

Rasprostranjenost kostelja u hrvatskom ribolovnom moru

izme|u 70 i 130 m. U Jadranskom moru zadràva se u istom rasponu dubine, ali brojniji je samo do oko 400 m, s preferentnim dubinama izme|u 100 i 200 m, na razli~itim dnima, ali uglavnom na muljevitim (Kirin~i} i Lepeti}, 1955; Karlovac, 1976; @upanovi} i Jardas, 1989). Voli temperature vode izme|u 11 i 18 °C.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.2411; 11.2412; 11.25; 11.211; 11.221

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 9.2; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

168

Pauk crnac Trachinus araneus Cuvier, 1829. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok nestajanja pauka crnca intenzivan je gospodarski, mali i {portsko-rekreacijski ribolov udi~arskim alatima, mreàma potega~ama, mreàma staja}icama i povla~nim mreàma u kojima se pojavljuje kao slu~ajna lovina, zatim degradacija stani{ta zbog ribolova, a nestajanju pogoduje i razmjerno mala gusto}a populacije. Za{titne mjere. Postoje}oj zakonskoj regulaciji pridnenog ribolova znatno bi pomoglo kad bi se pojedini dijelovi ribolovnog mora proglasili za{ti}enim stani{tima riba i morskih organizama uz stroè uvjete i/ili kad bi se dopustio naizmjeni~ni ribolov po zonama, kao i za za{titu drugih pridnenih vrsta. O njegovoj rasprostranjenosti, brojnosti, stanju stani{ta, biologiji i ekologiji u isto~nom Jadranu ne zna se dovoljno, pa bi radi pronalaènja uspje{ne za{tite trebalo poduzeti znanstvena istraìvanja uz provo|enje pra}enja stanja (monitoring). Slika 101. Pauk crnac, Trachinus araneus Cuvier, 1829 (AUTOR R. A. PATZNER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Trachinidae (paukovke) Sinonimi: Trachinus lineatus (nec Schneider) Risso, 1810. Locus typicus: Napulj, Palermo (Sicilija), Italija; Marsej, Francuska. Ostali hrvatski nazivi: pauk, pauk crnoìg, crni morski pauk, ranj, ranj crnac, dragana, taranta. Strani nazivi: Spotted Weever (engl.), vive araignée (franc.), tracina ragno (tal.), Gefleckter Petermännchen (njem.).

Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u ~itavom Sredozemnom moru (ne i u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Portugala do Angole (FAO: 27, 34, 37, 47). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je u srednjem i ju`nom dijelu, ali se pokoji primjerak moè na}i i ne{to sjevernije (sl. 101). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste do 45 (50) cm, obi~no samo do 30 cm. Tijelo je izduèno i bo~no stisnuto, pokriveno sitnim ktenoidnim ljuskama, poredanima u kosim redovima. Visina tijela moè stati 4,3–4,5 puta u standardnu duìnu tijela. Glava je razmjerno kratka, tupa, a usta {iroka i gornja. Zubi su sitni i poredani u vi{e nizova, postoje i na nepcu. O~i su malene, izbuljene i smje{tene visoko na glavi, a razmak izme|u njih pribli`no je jednak visini oka i blago je uleknut. Na prednjem obodu nado~nog luka nalazi se par sitnijih bodljica. Na gornjem je dijelu {kr`nog poklopca sna`na bodlja. Bo~na pruga te~e paralelno s gornjim profilom tijela, a na repnom dr{ku naglo se savija nadolje, prekrivena je sa 75–80 ljusaka. Le|ne peraje su dvije, prva je kratka, trokutasta i bodljasta, a druga duga~ka i mekana.

169

Podrepna peraja je duga~ka i po~inje malo ispred druge le|ne peraja, sli~ne su i stoje jedna nasuprot drugoj. Prsne peraje su {iroke i trapezoidne. Trbu{ne peraje su smje{tene ispred prsnih, na grlu. Stra`nji obod repne peraje ravan je ili blago konveksan. Formula peraja glasi: D1.VII, D2. 26–29, A. II + 29–31, P. 15–17, V. I + 5 {ip~ica. Boje je ùtosme|aste s mnogo (obi~no 10–11) crnih mrlja po boku, odnosno to~aka po boku, le|ima, glavi i bazalnom dijelu repne peraje. Opna prve le|ne peraje i stra`nji rub repne peraje su crni. Mrijesti se u prolje}e i ljeto. Ikra i li~ina~ki stadiji su planktonski. Karnivoran je, hrani se sitnom ribom i beskralje`njacima dna, prete`no ra~i}ima. Aktivan je no}u, a danju miruje, ukopan u supstrat sve do o~iju. Bodlje prve le|ne peraje i one na {kr`nim poklopcima su otrovne, ubod je vrlo bolan i opasan. Stani{te. Demerzalna je vrsta kontinentske podine od oko 5 do 100 m dubine. Zadràva se na grubljim detriti~nim, pjeskovitim i muljevitim dnima.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2: 1.2.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 9.5 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

Rasprostranjenost pauka crnca u hrvatskom ribolovnom moru

170

Koraf Umbrina cirrosa (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Shi Drum (engl.), ombrine commune, ombrine côtière (franc.), ombrina (tal.), Schattenfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. Koraf uglavnom stradava kao ciljana lovina na u{}ima rijeka velikim potega~ama (u{}e Mirne, Tarska vala) i kao slu~ajna lovina mnogih priobalnih ribolovnih alata (mreè potega~e i staja}ice, vr{e, osti, udi~arski alati) i podvodne pu{ke, zatim zbog one~i{}enja priobalnog mora i estuarija, degradacije stani{ta i ~estog uznemirivanja. Za{titne mjere. Djelotvorno se moè za{tititi o~uvanjem stani{ta od one~i{}avanja priobalnog mora i vodotoka, propisivanjem najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti (npr. 35 cm) i lovostaja u vrijeme mrije{}enja, zatim boljim poznavanjem njegove rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring). Slika 102. Koraf, Umbrina cirrosa (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. JARDAS)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sciaenidae (sjenke) Sinonimi: Sciaena cirrosa Linnaeus, 1758; Johnius cirrhosus Schneider, 1801; Perca umbra Lacépède, 1802; Umbrina vulgaris Cuvier, 1830. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: korbel, kurjal, salamun, dronj, sjenka, grb {arac; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 41 hrvatski pu~ki naziv.

Rasprostranjenost. Ra{iren je uz obalu ~itavoga Sredozemnog i Crnog mora, a u{ao je kroz Sueski kanal i u Crveno more; ima nalaza uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Senegala, uklju~uju}i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37, 51). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je uz cijelu obalu, ali nesuvislo (sl. 102), no mo`da ipak suvislije nego {to to pokazuju na{i terenski podatci. Oko otoka i na otvorenom moru je slu~ajan. U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste do 70 cm duìne i mase do 10 kg, ali obi~no samo do 30 cm. U isto~nom Jadranu dosad je zabiljeèna najve}a duìna od 66,5 cm i masa od 2,9 kg (Ka~i} et al., 1993). Tijelo je izduèno, visoko i bo~no stisnuto, gornji mu je profil zaobljen, a donji gotovo ravan. Gubica je tupo zaobljena i str{i zamjetno iznad donje ~eljusti, usta su malena i donja. Na bradi je sitan pipak s porom na vrhu, a s njegove obje strane jo{ po dvije ko`ne pore. Zubi su u obje ~eljusti sitni i gusti, u obliku ~etkice. Obod {kr`nog pretpoklopca sitno je pilasto nazubljen, a na stra`njem rubu {kr`nog

171

poklopca dvije su plosnate bodlje. O~i su razmjerno malene, njihov promjer stane 4,4–6,3 puta u duìnu glave, a kra}i je i od me|uo~nog razmaka. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s oko 50 ljusaka. Ljuske su ktenoidne, a na prsima, gubici i ispod o~iju uglavnom cikloidne. Le|ne peraje su dvije, prva je kratka, trokutasta i gra|ena od bodljastih {ip~ica, a druga je duga~ka i mekana. Druga {ip~ica u podrepnoj peraji duga~ka je i sna`na, njezina duìna stane 2,4–3,1 puta u duìnu glave. Trbu{ne peraje su smje{tene na prsima. Stra`nji je obod repne peraje ravan ili blago konkavan, s malo produènim gornjim vrhom. Formula peraja glasi: D1. IX–X, D2. I + 23–25, A. II + 7–8, P. 17, V. I + 5 {ip~ica. Po le|ima i bokovima je sivometalne boje s 25 ili vi{e kosih zlatnoùtih pruga ograni~enih plavo ili ljubi~asto. Membrana na stra`njem rubu {kr`nog poklopca je crna.

Rasprostranjenost korafa u hrvatskom ribolovnom moru

Koraf ìvi solitarno ili u malobrojnim plovama. Mrijesti se u prolje}e i ljeti. Spolno sazrije pribli`no pri 30–35 cm duìne. Omnivoran je. Hrani se prete`no bentoskim beskralje`njacima, a manje i algama. Stani{te. Demerzalna je, morska i braki~na riba. Dolazi na kamenitim, kamenito-pjeskovitim i kamenito-muljevitim dnima kontinentske podine od obalnog ruba do 100 m dubine, uglavnom plitko. Drì se vi{e onih podru~ja gdje je dotok slatke vode obilan i stalan, a zalazi i u rijeke. Mladi ulaze u estuarije.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.223; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.2411; 11.2413; 11.4; 6.3; 10.1 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3 13.24

172

Kova~ Zeus faber Linnaeus, 1758. Strani nazivi: John Dory (engl.), Saint-Pierre (franc.), pesce San Pietro (tal.), Hering-könig (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: NT (gotovo ugroèna, Near Threatened). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Kova~ je ponajprije ugroèn intenzivnim gospodarskim i malim ribolovom. Uglavnom se izlovljava pridnenom ko}om, zatim razli~itim mreàma staja}icama i potega~ama te parangalom, kao ciljana ili slu~ajna lovina. U ko}arskim lovinama u posljednje vrijeme prevladavaju nedorasli primjerci, a onih iznad 30 cm samo je 15,5%, pa je srednja lovna duìna svega 18,7 cm, {to pokazuje da je kova~ u Jadranu prelovljena vrsta (Vrgo~ et al., 2006). Osim toga dodatno je ugroèn degradacijom ili nestajanjem stani{ta zbog ribolova, no i vlastitim sporim rastom i kasnim spolnim sazrijevanjem.

Slika 103. Kova~, Zeus faber Linnaeus, 1758 (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Zeiformes Porodica: Zeidae (kova~i) Sinonimi: Zeus pungio Valenciennes, 1835; Zeus faber pungio Dieuzeide et al., 1954. Locus typicus: Sredozemno more (europska mora). Ostali hrvatski nazivi: {anpjer(o), sveti Petar; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 16 hrvatskih pu~kih naziva.

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije zahtijeva provo|enje mjera smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Za predlaganje posebnih mjera za{tite bilo bi potrebno poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom i zapadnom dijelu Crnog mora te u isto~nom Atlantskom oceanu, od Norve{ke do juga Afrike, uklju~uju}i Madeiru, Azore i Kanarske otoke, a vjerojatno i Australiju, Novi Zeland, Japan i Koreju (FAO: 27, 34, 37, 47, 51, 57, 61, 81). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda, ali je ~e{}i s pu~inske strane otoka (sl. 103). ê{}i je u isto~nom nego u zapadnom dijelu Jadrana. U~estalost: obi~na.

173

pomagala nevidljive. Bo~na pruga u svom je prednjem dijelu ja~e zakrivljena i prekrivena s oko 100 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, u prednjem dijelu sa sna`nim ko{tanim {ip~icama koje na svojoj osnovici imaju bo~na pro{irenja u obliku krila, a opna je izme|u njih uz svaku {ip~icu produèna u dug nitasti nastavak. Podrepna je peraja tako|er duga~ka i po~inje sa sna`nim ko{tanim {ip~icama. Prsne peraje su kratke i zaobljene, a trbu{ne peraje, naprotiv, duga~ke, barem dvostruko duè od prsnih peraja i smje{tene su na prsima. Stra`nji obod repne peraje je izbo~en. Na trbu{nom obodu i uz osnovice mekanog dijela neparnih peraja ve}i su bodljasti ko{tani {titi}i. Perajna formula glasi: D. IX–XI + 21–25, A. III–IV + 20–24, P. 13, V. I + 6–7 {ip~ica. Boje je maslinastozelenkastosive sa srebrnim odsjajem. Mla|i primjerci obi~no su uzdu`no valovito isprugani. Na boku je karakteristi~na crna okrugla mrlja sa svjetlijim rubom. Solitaran je. Mrijesti se u prolje}e. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Lo{ je pliva~. Spolno sazrije kad dosegne oko 31 cm duìne (LT 50%) (Vrgo~ et al., 2006), odnosno u tre}oj ili ~etvrtoj godini. Raste sporo. Tijekom rasta je prirast u duìnu i masu jednakomjeran (b = 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a; Vrgo~ et al., 2006). Karnivoran je. Hrani se ponajvi{e ribom, a mladi primjerci planktonskim rakovima (Mysida) (Jardas, 1973b). @ivotni vijek mu je vjerojatno oko 12 godina.

Rasprostranjenost kova~a u hrvatskom ribolovnom moru

Opis i biologija vrste. Kova~ naraste do 66 cm u duìnu i u masu do oko 3 kg, ali se obi~no love puno manji primjerci, do 25 cm duìne. Tijelo je vrlo visoko i bo~no jako stisnuto. Visina tijela stane 1,7–2,3 puta u standardnu duìnu tijela. Glava je velika, ko{~ata i isko{ena prednjega profila. Usta su velika, gornja, jako ispruìva, a donja ~eljust naprijed ispup~ena, s izbo~inom u podru~ju simfize. O~i su velike, smje{tene visoko na glavi i blago izbo~ene, njihov promjer odgovara pribli`no ¼ duìne glave. Ljuske su vrlo sitne, oku bez

Stani{te. Kova~ je pridnenopelagijska i oceanodromna riba umjerenih geografskih {irina. Zadràva se u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza izme|u 5 i 400 m dubine, ali uglavnom od 70 do 150 m, boravi neposredno iznad muljevitog, pjeskovitog i lju{turnog dna, a rje|e se nalazi i u vi{im slojevina mora. Mladi primjerci su ~e{}i u priobalnom podru~ju iznad pjeskovitog dna i na dnima obraslim livadama morskih cvjetnica.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.224; 11.34; 11.251; 11.211

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 9.2; 9.7 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

174

NAJMANJE ZABRINJAVAJU]E SVOJTE

LC

175

176

Kokot bijelac Aspitrigls cuculus (Linnaeus, 1758) Razred: Actinopterygii

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Podrazred: Neopterygii

Uzroci ugroènosti. Glavni je uzrok ugroènosti pretjeran pridneni ribolov pridnenim ribolovnim alatima (pridnena ko}a, parangal, mreè staja}ice) u ~ijim se lovinama kokot bijelac javlja vi{e kao slu~ajna nego ciljana lovina, zatim degradacija i/ili gubitak stani{ta zbog ribolova.

Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Scorpaeniformes Porodica: Triglidae ({titoglavke) Sinonimi: Trigla cuculus Linnaeus 1758; Chelidonichzhys cuculus (Linnaeus, 1758); Trigla pini Bloch, 1793; Trigla grunniens Lacépède, 1801. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: kokoti} blijedac, kokoti} kamenjar, kokoti} {njurac, lastavica prasica, lastavica kamenjarka, lu~erna, anzulet; Vinja (1986) za ovu i druge sli~ne vrste por. Triglidae navodi za isto~nojadransku obalu 62 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: East Atlantic Red Gurnard (engl.), grondin rouge, pin (franc.), cappone coccio (tal.), Knurrhahn (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije zahtijeva provo|enje mjera smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Za predlaganje dodatnih mjera za{tite potrebno je poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Ra{iren je u Sredozemnom moru i uz obalu isto~nog Atlantskog oceana, od Engleske do Mauritanije, uklju~uju}i Madeiru i Azore (FAO: 27, 34, 37).

Slika 104. Kokot bijelac, Aspitrigla cuculus (Linnaeus, 1758) (AUTOR N. VRGO^)

177

U Jadranskom moru rasprostranjen je u srednjem i ju`nom dijelu, uglavnom ju`nije od Jabu~ke kotline (uklju~ivo), vi{e u podru~ju otvorenog mora nego u kanalima (sl. 104). Sjevernije od Jabu~ke kotline je rje|i i ne dolazi pli}e od 50 m. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Kokot bijelac op}enito naraste do 45–50 cm duìne i mase do oko 0,5 kg, u Jadranu do oko 26 cm, a naj~e{}ih je duìna od 13 do 16 cm (47%), {to bi odgovaralo 1+ starosti. Tijelo je izduèno i oblo, a od glave prema repu postupno se suzuje. Glava je visoka i prekrivena hrapavim ko{tanim plo~ama, njezin je prednji profil konkavan, a donja strana ravnoplo{na. Bo~no na gubici 3 su do 4 o{tre bodlje koje s rastom ribe otupljuju. O~i su velike i smje{tene visoko na glavi, a me|uo~ni prostor je uleknut, na prednjoj strani orbita nalaze se dvije uspravne bodljice. Bodlje iza glave na korakoidnoj kosti, a iznad prsnih peraja, {iroke su i kratke. Bo~na pruga je ravna i prekrivena visokim uspravnim ljuskama (65–73), a najvi{a od njih ne moè se smjestiti puna 2 puta u visinu oka, njihova se visina smanjuje kako se pribliàvaju repu. Prsa i prednji dio trbuha su goli. Prsne peraje su duga~ke i {iroke, doseù do po~etka podrepne peraje ili ne{to iza, a njezine 3 donje {ip~ice su slobodne i ~lankovite. Le|ne peraje su dvije, prva je visoka i trokutasta, s najvi{om drugom {ip~icom, a druga le|na i podrepna peraja su duga~ke, obje pribli`no jednake duìne i postavljene jedna drugoj nasuprot. Le|ne peraje uloène su u plitak `lijeb, obrubljen s obje strane nizom od 26–28 bodljastih plo~ica. Stra`nji obod repne peraje blago je konkavan sa za{iljenim vrhovima. Formula peraja glasi: D1. IX–X, D2. 17–18, A. 16–18, P. 11 + 3 slobodne, V. I + 5 {ip~ica. Prsa i prednji dio trbuha su bez ljusaka, goli. Le|a su ruì~asta do crvenkasta, bokovi svjetliji, a trbuh bjelkast, le|ne peraje su crvenkaste, a repna peraja ruì~asta i crno obrubljena. Vjerojatno se zadràva u skupinama. Mrijesti se potkraj zime i po~etkom prolje}a. Spolno sazrije kad dosegne pribli`no 18–19 cm duìne ili kad navr{i dvije godine. Karnivoran je, hrana se prete`no sastoji od rakova (80%), uglavnom od mizida (66%), zatim amfipoda, kozica i rakova puza~a, ostalo ~ine ribe i drugi ìvotinjski organizmi. Slobodne {ip~ice prsnih peraja sluè za puzanje po dnu i pronalaènje hrane. Moè doìvjeti 21 godinu.

Rasprostranjenost kokota bijelca u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Riba je umjerenih geografskih podru~ja. Demerzalan je. Zadràva se na ravnim dnima, uglavnom onima kontinentske podine, a rijetko i gornjeg dijela slaza, od desetak do 400 m dubine, a u Jadranu na dubinama od oko 10 do 250 m, prete`no izme|u 80 i 180. Dolazi na razli~itim dnima, ali voli ona koja su po strukturi sedimenata izme|u pjeskovitih i muljevitih (Jardas, 1988).

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222; 11.223; 11.224 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 4.1.1.3 3,3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

178

Oliga Atherina boyeri Risso, 1810 Strani nazivi: Big-scale Sand Smelt (engl.), cabassoun, joël (franc.), latterino capoccione (tal.), Kleiner Ährenfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 2.3., 1994). Uzroci ugroènosti. Uzroci ugroènosti olige podudaraju se s onima srodne i simpatrijske vrste A. hepsetus, tj. gospodarski i mali ribolov s alatima namijenjenima jedino njezinu izlovljavanju (plivarica oli`nica, potega~a oli`nica, mreà staja}ica oli`nica), i to najintenzivnije u vrijeme mrije{}enja, zatim one~i{}enje priobalnog mora, estuarija, laguna i lu~ica. Za{titne mjere. Za za{titu olige bilo bi dovoljno ponovo propisati vrijeme lovostaja u razdoblju njezina sna`nijega mrije{}enja (npr. barem od 1. svibnja do 30. lipnja), kako je to bilo ure|eno prije, i sprije~iti degradaciju stani{ta one~i{}enjem mora, donjih tokova rijeka i estuarija, a nastaviti znanstveno istraìvati biologiju, ekologiju i stani{ta uz redovito pra}enje stanja (monitoring). Slika 105. Oliga, Atherina boyeri Risso, 1810 (AUTOR I. JARDAS)

Razred: Actinopterygii

Rasprostranjenost. Oliga je rasprostranjena u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru te u isto~nom Atlantskom oceanu, od ju`ne [panjolske i Portugala do Maroka i Madeire, a izolirane populacije se nalaze jo{ uz obale Engleske i Nizozemske (FAO: 27, 34, 37).

Podrazred: Neopterygii

U isto~nom Jadranu nalazimo je uz ~itavu kopnenu obalu gdje je voda nièg saliniteta, ali i uz neke otoke (sl. 105).

Odjel: Teleostei

U~estalost: obi~na.

Nadred: Acanthopterygii

Opis i biologija vrste. Oliga je mala ribica, naraste najvi{e do 14 cm duìne, ali se obi~no love primjerci dugi izme|u 7 i 9 cm. Tijelo je izduèno, vretenasto, prema repu blago bo~no stisnuto. Glava je razmjerno velika, svojom duìnom moè stati 4 (ili manje) puta u ukupnu duìnu tijela. O~i su razmjerno velike i okrugle. Gubica je kratka i tupa, kra}a od promjera oka. Usta su blago gornja, ja~e isko{ena nego u gavuna, usni procijep seè pribli`no do ispod prednjeg oboda oka, ~eljusti su ispruìve. Zubi su sitni i {iljati, postoje i na nepcu. Ljuske su velike, cikloidne, lako otpadaju, du` boka ih je od 41 do 49. Nema vidljive bo~ne pruge. Le|ne peraje su dvije, {iroko su razmaknute i trokutaste, druga je mnogo ve}a od prve, a u prostoru izme-

Red: Atheriniformes Porodica: Atherinidae (zeleni{i) Sinonimi: Atherina mochon Cuvier, 1829; Hepsetia boyeri Jordan & Hubbs, 1919; Hepsetia mochon Schultz, 1948. Locus typicus: Dept. Du Var, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: angvela, zero, zeleni{ glava{, zeleni{ batalj, gaun batalj, gaun hrskavac, brfun, maha~a, oliva; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 44 hrvatska pu~ka naziva.

179

|u njihovih osnovica 10 je ili manje ljusaka. Trbu{ne peraje su smje{tene na sredini izme|u glave i podrepne peraje. Podrepna peraja je vrlo sli~na drugoj le|noj peraji i stoje jedna drugoj nasuprot. Prsne peraje su kratke i smje{tene na sredini visine prsiju. Repna peraja je ra~vasta. Formula peraja glasi: D1. VI–X, D2. I + 8–14, A. I + 11–17, P. 15, V. I + 5, C. 17 {ip~ica. Le|a olige su svjetlosiva do tamnosiva, crno ispjegana. Sredinom boka proteè se srebrna pruga s nizom crnkastih to~kica ispod nje. Trbuh je srebrnastobijel. Peraje su vi{e-manje prozirne, bezbojne. Zadràva se u plovama. Spolna zrelost po~inje pri ukupnoj duìni od oko 5 cm, {to odgovara dobi od jedne godine, a 50% ènka je zrelo pri duìni od oko 7,7 cm; mrijesti se u prolje}e i po~etkom ljeta (Bartulovi} et al., 2006) u vodi razli~ita saliniteta. Ikra je velika 1,9 mm u promjeru, demerzalna, s kon~astim izraslinama kojima se prihva}a za morsko bilje ili dno. @enkama se razvije samo desni jajnik. Karnivorna je, hrani se morskim i estuarnim, a rijetko slatkovodnim organizmima. Glavnu hranu ~ine rakovi kopepodi, gamaridni amfipodi, kladocera, li~inke dekapodnih rakova, mizidi te kukci, s time da sastav hrane pokazuje velike sezonske varijacije, {to upu}uje na oportunizam (Bartulovi} et al., 2004). @ivi 2–3 godine. Stani{te. Oliga je priobalna, pelagijska, amfidromna, morska, braki~na i slatkovodna vrsta koja se zadràva od 0 do 20 m dubine, uglavnom plitko (do 1 m), bez obzira na vrstu morskoga dna. Izrazito je eurihalina vrsta koja se naj~e{}e zadràva u braki~nim vodama laguna i estuarija, a rijetko u sasvim slanom moru i jo{ rje|e u sasvim slatkoj vodi. Izbjegava strme i kamenite obale. Najradije se zadràva u mirnim i od valova za{ti}enim mjestima, a u zimsko doba na mjestima izloènima suncu.

Rasprostranjenost olige u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221; 13.24; 11.125; 11.4; 21.1; 22.1

3.1.1; 3.1.2; 6.3

1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

180

Gavun Atherina hepsetus Linnaeus, 1758. Nadred: Acanthopterygii Red: Atheriniformes Porodica: Atherinidae (zeleni{i) Sinonimi: Atherina athaerina Nardo, 1827. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: agun, zeleni{, {iljan, gaun {iljan; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 29 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Mediterranean Sand Smelt (engl.), siauclet (franc.), latterino sardaro (tal.), Großer Ährenfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèn je kao ciljana vrsta u gospodarskom i malom ribolovu alatima namijenjenima jedino njegovu izlovljavanju (mreà gavunara), zatim obalnim potega~ama (migavicom) i povla~nim mreàma (kogol, stra{in), i to najintenzivnije u vrijeme mrije{}enja. Ugroèn je tako|er one~i{}enjem priobalnoga mora, estuarija, laguna i lu~ica. Za{titne mjere. Treba ponovo propisati vrijeme lovostaja u razdoblju njegova intenzivnijeg mrije{}enja (npr. od 1. velja~e do 30. travnja), kako je to bilo regulirano prije, i sprije~iti degradaciju stani{ta one~i{}enjem mora. Valja tako|er nastaviti istraìvati njegovu biologiju, ekologiju i stani{ta te obavljati barem povremeno pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Gavuna ima uz ~itavu obalu Sredozemnoga mora, u Mramornom i Crnom moru, zatim u Kaspijskom jezeru i u Atlantskom oceanu, od Portugala do Maroka, uklju~uju}i Madeiru (FAO: 27, 34, 37, 04). U Jadranskom moru nalazi se posvuda uz obalu (sl. 106). Slika 106. Gavun, Atherina hepsetus Linnaeus, 1758 (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei

U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Gavun je mala ribica, u Jadranu (i op}enito) moè narasti do 15 cm, a ènke su ve}e od mu`jaka, ali naj~e{}e naraste samo 9 do 13 cm (modus 11,5 cm) duìne (Pallaoro et al., 2007). Tijelo je izduèno, vretenasto, prema repu blago bo~no stisnuto. Glava stane vi{e od 6 puta u duìnu tijela. O~i su velike, zau-

181

zimaju oko 1/3 duìne glave, a njihov je promjer jednak promjeru gubice ili ne{to duì. Gubica je osrednje duìne, ~unjasta, donja ~eljust blago ispup~ena i unatrag seè do ispod prednjeg oboda oka. êljusti su pruìve, zubi sitni, postoje i na nepcu. Ljuske su relativno velike, cikloidne, proteù se i na glavu, duìnom sredine boka proteè se 61–65, a u popre~nom nizu 20 ljusaka. Nema prave bo~ne pruge. Le|ne peraje su dvije, {iroko su razmaknute, pribli`no jednakog oblika i visine, prva po~inje iznad stra`njeg dijela osnovica prsnih peraja, a druga leì na sredini izme|u prve le|ne i repne peraje. Prsne peraje su kratke i smje{tene na sredini visine prsiju. Podrepna peraja smje{tena je nasuprot drugoj le|noj. Repna peraja je ra~vasta. Formula peraja glasi: D1. VII– IX, D2. I + 10–12, A. I + 11–13, P. 15, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su tamnozelenkastosiva, crno isto~kana, a bokovi i trbuh srebrnkastobijeli. Sredinom boka, od glave do repne peraje, proteè se srebrna pruga, koja je obi~no tamno obrubljena. Gavun se zadràva u velikim plovama. Mrijesti se cijele zime i po~etkom prolje}a. Ikra je velika 2 mm u promjeru, demerzalna, s dugim nitastim izraslinama kojima se prihva}a za vodeno bilje, kamenje i pijesak. Oba spola rastu ne{to brè u masu nego u duìnu (b > 3), i to op}enito vi{e ènke nego mu`jaci. Duìna jadranskih primjeraka od oko 15 cm odgovara dobi od 5 godina, a odnos spolova ènke : mu`jaci = 1,23 : 1 (Pallaoro et al., 2007). Spolno sazrije vjerojatno u drugoj godini ìvota. Hrani se detritusom, planktonskim kopepodima i bentoskim rakovima. Stani{te. Pelagijska je, morska i braki~na riba. Dolazi u priobalnom moru, uvijek uz obalu, ulazi u morske lagune i estuarije. Ne spu{ta se na dubine ve}e od 20-ak m. Voli poloàje izloènije suncu, a izbjegava odve} mutne i duboke vode. U vrijeme mrije{}enja pribliàvaju se najpli}im vodama.

Rasprostranjenost gavuna u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.125; 11.121; 11.221; 3.1.1; 3.1.2; 6.3 11.4; 13.24

IUCN za{titne mjere 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

182

Lastavica balavica Chelidonichthys lucernus (Linnaeus, 1758) sli~ne vrste por. Triglidae navodi za isto~nojadransku obalu 62 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Tub Gurnard, Yellow-gurnard (engl.), grondin perlon (franc.), cappone gallinella (tal.), Seeschwalbe (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna zbog pretjerana izlovljavanja alatima pridnena ribolova, najvi{e pridnenom ko}om i dubinskim parangalima, i to vi{e kao ciljana nego slu~ajna lovina. Uz ribolovnu smrtnost uzroke njezine ugroènosti nalazimo i u degradaciji ili gubitku stani{ta zbog ribolova i one~i{}enja mora (morskoga dna).

Slika 107. Lastavica balavica, Chelidonichthys lucernus (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. ISAJLOVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Scorpaeniformes Porodica: Triglidae ({titoglavke) Sinonimi: Trigla lucerna Linnaeus 1758; Trigla hirundo Bloch, 1785; Trigla corvus Risso, 1810; Trigla corax Bonaparte, 1834. Locus typicus: sjeverni Atlantski ocean (»Oceano septentrionali«). Ostali hrvatski nazivi: kokoti} balavac, balava morska lastavica, morska prasica, morska lasta, lastavica prasica; Vinja (1986) za ovu i druge

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva provo|enje mjera smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, bilo bi potrebno poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Ra{irena je u isto~nom Atlantskom oceanu, od Norve{ke do rta Blanc uz zapadnu obalu Afrike, u Sredozemnom i Crnom moru (FAO: 27, 34, 37). Nema je uz otoke Madeiru i Azore. U isto~nom Jadranskom moru gotovo jednoli~no rasprostranjena je posvuda, u kanalima i otvorenom moru. Pripada ~e{}im jadranskim triglidima (Jardas, 1988) (sl. 107). Gu{}a naselja uz zapadnu su obalu Jadrana. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 75 cm duìne i mase do 6 kg, ali se obi~no love znatno manji primjerci, izme|u 20 i 40 cm duìne. Tijelo je izduèno, oblo, najve}e visine kod glave, a pre-

183

ma repu se postupno snizuje. Glava je visoka i oklopljena ko{tanim plo~ama s mnogo greben~i}a i bodljica, njezina donja strana je ravnoplo{na. O~i su razmjerno malene i smje{tene visoko na glavi. Usta su {iroka i smje{tena nisko na glavi. Prednji dio gubice bo~no je izvu~en u dva uska polukru`na ispup~enja sa sitnim zubi}ima. Bodlje ize glave, na korakoidnoj kosti, a iznad prsnih peraja {iroke su i kratke i seù samo do prve ~etvrtine duìne prsnih peraja. Ljuske su malene, ktenoidne i ~vrsto ukorijenjene u koù, nema ih na prsima i prednjem dijelu trbuha. Le|ne peraje su dvije, prva je visoka i trokutasta, bodljasta. Druga le|na i podrepna peraja duga~kih su osnovica i stoje jedna nasuprot drugoj. Le|ne peraje su osnovicama uloène u plitki `ljebi} koji je obostrano obrubljen nizom od 24 do 25 bodljastih ko{tanih {titi}a. Prsne peraje su duga~ke i {iroke, seù do iza tre}e ili ~etvrte {ip~ice podrepne peraje, a njihove tri donje {ip~ice slobodne su i ~lankovite. Trbu{ne peraje su velike i smje{tene na prsima. Repna peraja je blago

konkavnog stra`njeg ruba. Formula peraja glasi: D1. VIII–X, D2. 16– 18, A. 14–16, P. 10–11 + 3 slobodne {ip~ice, V. I + 5 {ip~ica. Boje je varijabilne. Le|a su sme|ecrvenkasta s prijelazom u naran~astu, zelenkastu ili sivu boju, bokovi su ruì~asti, a trbuh je bijel. Prsne peraje su tamnozelenkaste ili crnoljubi~aste modra oboda, a u nekih s crnom i bijelo ispjeganom mrljom. U Egejskom moru (Izmirski zaljev) mu`jaci spolno sazrijevaju kad dosegnu pribli`no 18 cm, a ènke 19 cm duìne (LF50%) (İlhan i Toğulga, 2007). Brè raste u masu nego u duìnu (b > 3). Mrijesti se krajem jeseni i tijekom zime. Ikra je pelagijska. Hrana odraslih riba sastoji se ponajvi{e od rakova (oko 80%), od kojih su zastupljeni dekapodi, a juvenilni oblici hrane se s Mysida i drugim manjim rakovima, dok ribe sa~injavaju samo oko 17% hrane (prete`no Callionymus spp.). Slobodne {ip~ice prsnih peraja sluè mu za puzanje i lociranje hrane na mekom dnu. Glasa se groktanjem ili gun|anjem, a zvuk proizvodi pomo}u pliva}eg mjehura do kojeg dolaze mi{i}i koji vibriraju. @ivotni je vijek do 15 godina. Stani{te. Lastavica balavica je demerzalna vrsta kontinentske podine, premda se rijetko moè na}i i u podru~ju gornjeg dijela slaza. Zadràva se op}enito na dubinama od 20 (tijekom ljeta) do 320 m i mekim (muljevitim i pjeskovitim), a samo katkada {ljunkovitim i ~vrstim (kamenitim) dnima. Juvenilni primjerci vole zasla|ene vode, pa ulaze u lagune, estuarije ili ~ak slatke vode. U Jadranskom moru je dosad biljeèna na dubinama od 30 do 180 m, ali u ve}em broju samo do 120 m, na muljevitim, muljevito-pjeskovitim i pjeskovitim dnima, bez preferencije bilo koje vrste dna (Jardas, 1988). Moè se na}i i na povr{ini vode. Zadràva se u vodi temperature izme|u 8 i 24 °C.

Rasprostranjenost lastavice balavice u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221–11.225; 11.2411; 11.2412; 11.211; 11.4; 13.24

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

184

Zubatac Dentex dentex (Linnaeus, 1756) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus dentex Linnaeus, 1758; Dentex vulgaris Valenciennes, 1830. Locus typicus: Jadransko, Jonsko i Ligursko more (»Mari infero et supero«).

Ostali hrvatski nazivi: zubac, zubatak, dental, {kojari}, obi~ni zubatac; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 9 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Common Dentex (engl.), denté commun (franc.), dentice (tal.), Zahnbrasse (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Najvi{e je ugroèn izlovljavanjem razli~itim alatima i na~inima ribolova u gospodarskom i {portskom ribolovu, naro~ito tramatom, parangalima, raznim mreàma staja}icama i potega~ama, podvodnom pu{kom i sitnim udi~arskim alatima (uglavnom panula), i to vi{e kao ciljana nego slu~ajna lovina. Za{titne mjere. Za{ti}en je Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama najmanjom veli~inom ispod koje se ne smije loviti (30 cm) i lovostajem u vrijeme mrije{}enja, ali se ova i druge zakonske odredbe koje su na snazi i pridonose za{titi vrste i stani{ta moraju striktno primjenjivati u praksi, {to se uvijek ne ~ini. Za{titi bi se pridonijelo i boljim poznavanjem njegove biologije, ekologije, stanja stani{ta i ugroènosti, pa bi u tom smjeru trebalo provoditi znanstvena istraìvanja i obavljati povremeno pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Zubatac je ra{iren po ~itavom Sredozemnom i u zapadnom dijelu Crnog mora te u isto~nom Atlantskom oceanu, od Biskajskog zaljeva do Senegala, uklju~uju}i Kanarske otoke i Madeiru (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu nalazi se uz ~itavu obalu (sl. 108). U~estalost: obi~na.

Slika 108. Zubatac, Denex dentex (Linnaeus, 1758) (AUTOR M. ANDRI])

Opis i biologija vrste. Zubatac je jedna od najve}ih sparidnih vrsta koje dolaze u Jadranskom moru. Naraste do 1 m duìne i mase do oko 16 kg, ali se obi~no love primjerci dugi od 30 do 50 cm i te{ki do oko 2,3 kg, odnosno dobi od 3+ do 6+ godina (Dekovi}, 2004). Tijelo je sna`no, u profilu ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Glava je masivna, njezin je gornji profil kod nedoraslih gotovo ravan, a

185

kod odraslih konveksan, s malom grbom ispred o~iju. Usta su velika, zavr{na, niska, ~eljusti su sna`ne, a usnice debele, mesnate. Zubi su ~unjasti, {iljati, sprijeda se u obje ~eljusti nalaze po 4 ja~a zuba poput o~njaka od kojih su 2 krajnja duà i ja~a. O~i su razmjerno malene i smje{tene visoko na glavi, a me|uo~ni je prostor {irok. Ljuske su velike, cikloidne, tako|er na obrazima, {kr`nim pretpoklopcima i poklopcima. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i pokrivena je sa 62–68 ljusaka. Jedna je le|na peraja, duga~ka je, s prednjim bodljastim i stra`njim mekanim dijelom, osobito prva i druga bodljasta {ip~ica su mnogo kra}e od ostalih. Prsne peraje su duga~ke, srpolike i za{iljena vrha. Repna peraja je sna`na, {iroka i ra~vasta. Trbu{ne peraje su smje{tene na prsima. Formula peraja glasi: D. XI + 11–12, A. III + 7–9, P. 14–15, V. I + 5 {ip~ica. Boja je varijabilna. Nedorasli primjerci su po le|ima sivkasti s rijetkim crnkastim pjegama, u vremenu sazrijevanja ruì~asti, a odrasli sivoplavi s pokojom plavkastom pjegom. Crnkaste pjege po le|ima starenjem su razli~ito nijansirane. Zubatac ìvi u malim skupinama (mladi), ali i pojedina~no (odrasli), ve}e skupine stvara samo u vrijeme mrije{}enja. Drànje mu je dosta mirno i odmjereno, ali je uvijek spreman zasko~iti `rtvu. U isto~nom Jadranu raste brè u masu nego u duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Karnivoran je, hrani se prete`no glavono{cima, ribom (u{ata, srdela, in}un, gavuni, bukva i sl.), i rakovima. Razlu~enog je spola, ali su neki primjerci dvospolci. Mrijesti se u priobalju od kraja prolje}a do po~etka ljeta na algama obraslom dnu. Stani{te. Pridnenopelagijska je vrsta suptropskog podru~ja. Zadràva se od obalnog ruba do 200 m dubine, ali uglavnom na dubinama od 5 do 50 m. êst je uz plitku, kamenitu i obraslu obalu, osobito uz rtove i u uskim `drijelima i prolazima te oko brakova, tako|er na koraligenu, lju{turnim i mekanim dnima, ali samo ako su obrasla algama. Izbjegava suvi{e strme obale, a sasvim izostaje na ~isto pjeskovitim i muljevitim dnima, u uvalama bez struja, blizini luka, naselja i u mutnim vodama.

Rasprostranjenost zubaca u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.223; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3 11.251; 11.2412; 11.225; 11.125; 11.121; 19.6

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.5; 3.9; 5.3

186

Zubatac kruna{ Dentex gibbosus (Rafinesque, 1810) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus gibbosus Rafinesque, 1810; Dentex filosus Valenciennes, 1843. Locus typicus: Sicilija, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: zubac barjaktar (nedorasli), zubatac krunasti, zubatac okrunjeni; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 11 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Pink Dentex (engl.), denté bossu (franc.), dentice della corona (tal.), Kronenzahnbrasse (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèn je uglavnom izlovljavanjem pridnenim parangalima, mreàma staja}icama i sitnim udi~arskim alatima. U podru~ju Neretvanskog kanala znadu se uloviti pridnenom ko}om ve}e koli~ine nedoraslih primjeraka. Oni su vjerojatno ugroèni i one~i{}enjem priobalnog mora i estuarnih podru~ja, a i degradacijom stani{ta, zbog razmjerno male gusto}e populacije, sporog rasta i ograni~ene rasprostranjenosti. Za{titne mjere. Radi za{tite trebalo bi propisati najmanju veli~inu ispod koje se ne smije loviti, a ona bi trebala biti barem 50 cm kako bi se za{titili nedorasli primjerci oba spola. Trebalo bi propisati i lovostaj u vrijeme njegova intenzivna mrije{}enja. Slabo je poznata vrsta, pa bi trebalo nastaviti znanstveno istraìvati njegovu rasprostranjenost i brojnost, biologiju, ekologiju i stani{ta radi djelotvornije za{tite. Rasprostranjenost. Nalazi se u Sredozemnom moru, i to uglavnom ju`nije od 40° N (nema ga u Lionskom zaljevu i Crnom moru) te uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Portugala do Angole (FAO: 27, 34, 37, 47).

Slika 109. Zubatac kruna{, Dentex gibbosus (Rafinesque, 1810) (AUTOR A. JOKSIMOVI])

Rasprostranjen je gotovo u cijelom isto~nom Jadranu, ali je u sjevernom dijelu mnogo rje|i (sl. 109). U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Zubatac kruna{ bez sumnje na{a je najve}a sparidna vrsta. Moè narasti do 1,2 m u duìnu i masu do 24 kg. Prema procjenama za isto~ni Jadran moè narasti najvi{e do 1,11 m duìne i mase do vi{e od 17 kg (Grubi{i}, 2002), ali su obi~no srednje lovne mase do oko 8 kg. Tijelo je u profilu ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Gornji je profil glave mladih riba i ènka zaobljen, a odraslih mu`jaka s ve}om mesnatom grbom na ~elu. êljusti su sna`ne, a usnice debele, mesnate. Stra`nji zubi, kutnjaci, ~unjasto su za{iljeni kao i prednji, a samo u starijih primjeraka tupo zaobljeni, 4 ili 5 prednjih zuba u obje ~eljusti su ne{to ve}i, izgledaju poput o~njaka. Le|na peraja je duga~ka, njezine prve dvije bodljaste {ip~ice vrlo su kratke, a 2 do 3 sljede}e na nedoraslim su primjercima izme|u 20 i 25 cm duìne s duga~kim kon~astim nastavkom. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima, njihova prva mekana {ip~ica kon~asto je produèna. Prsne peraje su duga~ke i za{iljena vrha, repna peraja je sna`na, {iroka i ra~vasta. Formula peraja glasi: D. XI–XII + 10–12, A. III + 7–9, P. 14–15, V. I + 5 (6) {ip~ica. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 55–65 ljusaka. Po le|ima je sme|ecrvenkast s nekoliko crn-

187

kastih pjega, a trbuh mu je ruì~ast. Iza le|ne peraje, u pazu{ku prsnih peraja i uz gornji dio {kr`nog poklopca postoji crna mrlja. Repna peraja je ruì~asta s crnim obodom. Zubatac kruna{ je rudimentarni dvospolac (Grubi{i}, 2002), tj. do spolne zrelosti gonade su im dvospolne, a poslije se jedan dio razvije u mu`jake, a drugi u ènke. U isto~nom Jadranu dvospolci, koji su spolno neaktivni, nalaze se do 53 cm duìne (modus 45 cm), odnosno do 5. godine, prvi spolno zreli mu`jaci javljaju se pri 39, a ènke pri 40, dok su svi primjerci spolno zreli iznad 57 cm duìne, nadalje, mrijesti se parcijalno tijekom kolovoza, rujna i listopada, a fekunditet ènka izme|u 42 i 104 cm duìne procijenjen je na 507.000 do vi{e od 4 mil. ikre, utvr|eno je zatim da op}enito raste sporo, i to ne{to brè u masu nego duìnu (b > 3), te da je po sastavu hrane karnivor; glavna hrana sastoji se od rakova (oko 77% broja i 29% mase) i ribe (oko 22% broja i 55% mase), a dodatnu hranu ~ine glavono{ci (Grubi{i}, 2002).

Rasprostranjenost zubaca kruna{a u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Suptropska je i pridnenopelagijska riba. Zadràva se uglavnom uz kamenitu obalu, a jo{ vi{e oko brakova, i to ~e{}e u podru~ju unutra{njih nego otvorenih voda, u dubinskom rasponu od 15 do 220 m, ali dublje od 160 m rijetko zalazi. Mladi se zadràvaju u obalnim vodama, a odrasli dublje u cirkalitoralnom podru~ju, sve do ruba kontinentskog slaza.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.2412; 11.222–11.225; 11.21111; 11.21121; 11.21131; 11.12242; 19.6

3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 6.3; 9.5; 9.6; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3

IUCN za{titne mjere

188

Lubin Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758) Ostali hrvatski nazivi: brancin, luben, smudut, dut, aga~, lebrek; Vinja (1986) za ovu i vrlo sli~nu srodnu vrstu Dicentrarchus punctatus za isto~nu obalu Jadrana navodi 24 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: European Sea Bass (engl.), loup, bar commun (franc.), spigola, branzino (tal.), Seebrasch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Lubin je ugroèn izlovljavanjem razli~itim priobalnim ribolovnim alatima i sredstvima u gospodarskom, malom i {portsko-rekreacijaskom ribolovu (tramata, potega~a, udi~arski alati, osti, podvodna pu{ka, mreè staja}ice i dr.), urbanizacijom i industrijalizacijom priobalja i one~i{}enjem priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, i to neposredno ili zbog degradacije stani{ta, i ograni~enom rasprostranjeno{}u. Prija{njih je godina bio jako prorije|en neutvr|enom bole{}u.

Slika 110. Lubin, Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758) (AUTOR V. PFEIFER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Moronidae (lubini) Sinonimi: Perca labrax Linnaeus, 1758; Labrax lupus Cuvier, 1828; Morone labrax (Linnaeus, 1758). Locus typicus: Egipat (»Europa australiore«).

Za{titne mjere. Za{ti}en je najmanjom veli~inom ispod koje se ne smije loviti propisanom Naredbom, koja sada glasi na 23 cm, ali bi trebalo, radi za{tite nedoraslih primjeraka oba spola, tu veli~inu pove}ati na barem 35 cm. Uspje{no bi se mogao za{tititi, osim toga, i za{titom stani{ta sprje~avanjem one~i{}avanja vodotoka i priobalnog mora i boljim poznavanjem njegove rasprostranjenosti, biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i u isto~nom Atlantskom oceanu, od Norve{ke prema jugu do Senegala, uklju~uju}i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je uz ~itavu obalu, ali je mnogo brojniji u sjevernom dijelu (sl. 110). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Lubin naraste u duìnu do 1 m i masu oko 14 kg, ali se obi~no love manji primjerci, do oko 80 cm duìne. Tijelo mu je sna`no, vretenasto, bo~no blago stisnuto. Glava je duga~ka, ~unjasta, usta velika i zavr{na, tek blago isko{ena, a do-

189

nja ~eljust blago ispup~ena. Zubi na ~eljustima su sitni i poredani u vi{e nizova, postoje jo{ na nepcu i jeziku. O~i su velike, njihov promjer moè stati 5–6 puta u duìnu glave. Stra`nji rub {kr`nog pretpoklopca pilasto je nazubljen, na donjem dijelu s ja~im i naprijed usmjerenim zubi}ima, a na {kr`nom poklopcu s dvije plosnate bodlje. Ljuske su razmjerno malene, s gornje strane glave cikloidne. Le|ne peraje su dvije, obje ve}e duìne nego visine, prva je bodljasta a druga mekana s prednjom bodljastom {ip~icom. Podrepna peraja je tako|er ve}e duìne nego visine. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je {iroka, konkavna oboda, a repni dràk je visok. Formula peraja glasi: D1. VIII–X, D2. I + 12–13, A. III + 10–12, P. 15–16, V. I + 5 {ip~ica. Po le|ima je olovnosrebrnast, plavkast ili zelenkast, bokovi su svjetliji, a trbuh je bijel. Mladi primjerci imaju katkada po tijelu raspr{ene crnkaste mrlje. Zadràva se u skupinama, osobito dok je mlad, a odrasli su po svoj prilici samotnjaci ili u paru. Mrijesti se od studenoga do oùjka. Mu`jaci spolno sazrijevaju s 2 godine ili izme|u 23 i 30 cm duìne, a ènke s 3 godine ìvota, ili izme|u 31 i 40 cm duìne. Fekunditet je do 230.000 ikre. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Tijekom rasta uglavnom pokazuje jednakomjeran prirast u duìnu i masu (b = 3), ali nekih godina taj odnos moè biti i suprotan (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Karnivoran je, hrani se uglavnom ribom, rakovima i glavono{cima. Pro`drljiv je. Moè doìvjeti oko 30 godina. Stani{te. Lubin je priobalna, pelagijska, morska, oceanodromna, braki~na i slatkovodna riba. Dolazi na dubinama od povr{ine do 100 m, ali uglavnom samo do 20-ak metara. @ivi iznad dna razli~itog sedimentnog sastava, ali vi{e voli pjeskovite i muljevite pli}ine, osobito ako su jo{ obrasle. Ulazi u lagune, estuarije i ~ak u rijeke u kojima se osje}a utjecaj mora. U kopnene vode i u{}a rijeka ulazi ljeti kad je u njima povi{en salinitet, a u zimskim mjesecima migrira u more i zadràva se u ve}im dubinama. Podnosi temperature vode od 8 do 24 °C.

Rasprostranjenost lubina u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.121; 11.125; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 11.12242; 11.221; 11.4; 3.1.2; 4.1.1; 6.3; 9.9; 10.1 13.24; 24.15; 89.11; 89.33

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

190

Fratar Diplodus vulgaris (Geoffroy Saint–Hilaire, 1817) Strani nazivi: Common Two-banded Sea Bream (engl.), sar à tête noire (franc.), sarago testa nera (tal.), Zweibindenbrasse (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je gospodarskim, malim i {portsko-rekreacijskim ribolovom tramatom, razli~itim mreàma, udi~arskim alatima i podvodnom pu{kom, i to naj~e{}e izlovljavanjem nedoraslih primjeraka. Ugroèn je i ~estim uznemirivanjem, degradacijom i suàvanjem ìvotnog prostora zbog one~i{}enja priobalnog mora i estuarnih podru~ja, {irenja alohtonih tropskih alga roda Caulerpa i ribolova (npr. degradacija livada posidonije).

Slika 111. Fratar, Diplodus vulgaris (G. Saint-Hilaire, 1817) (AUTOR V. PFEIFER)

Za{titne mjere. Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama za{ti}en je najmanjom veli~inom od 15 cm ispod koje se ne smije loviti, ali bi tu veli~inu trebalo pove}ati na barem 20 cm kako bi se za{titili nedorasli primjerci kojih je sada mnogo u lovinama. Ta i druge zakonske odredbe koje su na snazi i pridonose za{titi vrste i stani{ta trebalo bi strogo primjenjivati u praksi, {to se sada ne ~ini. Za{titi bi se pridonijelo i boljim poznavanjem njegove biologije, ekologije i stanja stani{ta, pa bi u tom smjeru trebalo provoditi znanstvena istraìvanja i obavljati povremeno pra}enje stanja (monitoring).

Odjel: Teleostei

Rasprostranjenost. Ra{iren je u Sredozemnom i Crnom moru (Bugarska) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od ju`ne Engleske do Angole, uklju~uju}i Madeiru, Kanarske i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37, 47).

Nadred: Acanthopterygii

U isto~nom Jadranu rasprostranjen je du` ~itava priobalja (sl. 111).

Red: Perciformes

U~estalost: obi~na.

Porodica: Sparidae (ljuskavke)

Opis i biologija vrste. Fratar naraste do 45 cm duìne i mase oko 1,3 kg, ali se obi~no love primjerci od 12 do 20 cm, {to odgovara pribli`no dobi od jedne godine (Jakl, 2004; Dragi~evi} et al., 2007). Tijelo je u profilu ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Gornji profil glave gotovo je ravan, s manjom grbom ispred o~iju. Gubica je kratka i {iljasta, usta zavr{na, a usnice malene i prili~no debele. êljusti su sna`ne, sprijeda se u obje nalazi po 8 uskih dljetastih zuba svjetlosme|e boje, a iza njih su valuti~asti kutnjaci poredani u vi{e nizova: 3–5

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Sinonimi: Sargus vulgaris Geoffroy Saint-Hilaire, 1817; Sargus salviani Valenciennes, 1830. Locus typicus: Aleksandrija, Egipat. Ostali hrvatski nazivi: crnoguz(ac), crno{iljac, oluz, pop(i}), crnorep, prekolarac; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 48 hrvatskih pu~kih naziva.

191

u gornjoj i 2–4 u donjoj ~eljusti. O~i su velike, okrugle. Ljuske su velike, cikloidne. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 54 do 60 ljusaka. Sitnije ljuske se nalaze tako|er na obrazima i {kr`nim poklopcima. Le|na peraja je duga~ka, u prednjem dijelu s bodljastim, a u stra`njem dijelu s mekanim {ip~icama. Prsne peraje su duga~ke, srpolike i za{iljena vrha. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je velika, {iroka i ra~vasta. Formula peraja glasi: D. XI–XIII + 13–16, A. III + 12–15, P. 15, V. I + 5 {ip~ica. Po le|ima i bokovima je ù}kastosiv do zelenkastosiv, s 2 {iroka crna pojasa – jedan trokutast

iza glave, a drugi na repnom dr{ku koji zahva}a i krajeve le|ne i podrepne peraje. Po boku teku vodoravne zlatkaste pruge. Stra`nji obod repne peraje je crn. Zadràva se u skupinama, osobito dok je mlad. Vrlo je divlja i plaha riba, ali se nedorasli pona{aju sasvim suprotno. Zavisno od geografskog podru~ja mrijesti se od listopada do sije~nja, a u Jadranskom moru u prvoj polovini jeseni (listopad–studeni). Ikra je pelagijska. Potencijalni je dvospolac. U isto~nom Jadranu mu`jaci prvu spolnu zrelost postiù pri 19, a ènke pri 19,5 cm duìne (Cetini}, et al., 2002), {to odgovara drugoj godini ìvota, a u tre}oj godini su gotovo sve jedinke spolno zrele, nadalje, odnos duìne i mase tijela oba spola pokazuje pribli`no jednakomjeran rast (b = 3), raste sporo, a najve}a mogu}a duìna je oko 45 cm, za {to mu treba vi{e od 20 godina (Jakl, 2004; Dragi~evi} et al., 2007). Po sastavu hrane je omnivor, prete`no karnivor, hrani se algama i sitnim beskralje`njacima dna. Za isto~ni Jadran je utvr|eno da mu se glavna hrana sastoji od bodljika{a (oko 44% broja i 54% mase), razli~itih rakova (oko 28% broja i 54% mase) i meku{aca (oko 23,5% broja i 33% mase), zatim spuàva, koralja, obli}a, pla{tenjaka, mnogo~etina{a, mahovnjaka i sl. te ribe (Jardas i Pallaoro, 1990; Jakl, 2004, Pallaoro et al., 2006). Stani{te. Fratar je suptropska, priobalna, pridnenopelagijska i oceanodromna riba. Zadràva se od povr{ine do dubina od 160 m, obi~no od 5 do 20 m, bez obzira na vrstu morskog dna. Mladi su u plitkim priobalnim vodama i u livadama posidonije, a pokazuju i eurihalina svojstva ulaze}i u bo~ate vode. Odrasli se zadràvaju dublje uz kamenitu obalu, s mnogo rupa i procijepa i u udolinama kamenitoga dna.

Rasprostranjenost fratra u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.241; 11.223; 11.273; 11.34; 11.231; 11.221; 11.2412; 11.225; 11.121; 11.125; 11.4; 13.24

1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 5.3

192

Pauk ùtac Echiichthys vipera (Cuvier, 1829) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Trachinidae (paukovke)

tim ~estim uznemirivanjem tijekom ljeta (turizam), one~i{}enjem priobalnog mora zbog prevelike urbanizacicje i industrijalizacije obale, odlaganjem krutog otpada u more i nasipavanjem plaà zbog ~ega dolazi do degradacije i gubitka ìvotnog prostora. Za{titne mjere. Kako bi se za{titila stani{ta od negativnih utjecaja ljudskih aktivnosti na obali i priobalnom moru, trebalo bi postoje}e zakonske propise doista provoditi, {to se sada ne ~ini.

Ostali hrvatski nazivi: ranj, ranj ùtac, dragana ili taranta ùta.

Rasprostranjenost. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom moru, nema ga u Crnom moru, i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Skageraka i Sjevernog mora do Kanarskih otoka i Zapadne Sahare (FAO: 27, 34, 37).

Strani nazivi: Lesser Weever (engl.), petite vive (franc.), tracina vipera (tal.), Zwergpeterman (njem.).

U isto~nom Jadranu ra{iren je posvuda uzobalno (sl. 112), ali kao vrsta koja voli toplije more brojniji je u njegovu srednjem i ju`nom dijelu.

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

U~estalost: gotovo obi~na.

Sinonimi: Trachinus vipera Cuvier, 1829. Locus typicus: La Manche (Nomandide i Picardie).

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèn je uglavnom slu~ajnim ulovom mreà staja}ica, obalnih mreà potega~a i priobalne ko}ice, za-

Opis i biologija vrste. Pauk ùtac naraste do 15 cm standardne duìne, ali se obi~no love primjerci od 9 do 12 cm. Tijelo mu je izduèno i bo~no stisnuto, prekriveno sitnim ktenoidnim ljuskama koje su poredane u jasno vidljivim kosim nizovima. Visina tijela odgovara 1/5 ukupne duìne tijela. Glava je robusna, manje bo~no stis-

Slika 112. Pauk ùtac, Echiichthys vipera (Cuvier, 1829) (AUTOR P. WIRTZ)

193

nuta nego kod ostalih vrsta pauka. O~i su dosta velike i smje{tene visoko na glavi, a na prednjem obodu nado~nog luka nema sitnih bodljica kao drugi pauci. Me|uo~ni prostor je izrazito izbo~en. Usta su {iroka i isko{ena pod kutom od oko 40°, a usnice resaste, donja ~eljust je ispup~ena. Zubi su sitni i poredani u 2–3 niza, nalaze se i na nepcu. Na gornjem dijelu {kr`nih poklopaca sna`na je bodlja. Bo~na pruga je ravna i proteè se gornjim dijelom tijela, a na repnom dr{ku naglo se savija nadolje, prekrivena je s oko 60 ljusaka. Le|ne peraje su dvije, prva je kratka, trokutasta i bodljasta, a druga duga~ka i mekana. Podrepna peraja je tako|er duga~ka, po~inje ne{to ispred druge le|ne peraje, obje su vrlo sli~ne i stoje jedna drugoj nasuprot. Trbu{ne su peraje ispred prsnih, na grlu. Prsne peraje su zaobljene, a stra`nji obod repne peraje je ravan. Formula peraja glasi: D1. V–VI, D2. 21–24, A. I + 24–26, P. 14, V. I + 5 {ip~ica. Boje je ù}kastosive sa sme|im to~kicama, trbuh je sivosrebrnastoù}kast. Opna prve le|ne peraje je crna, tako|er i stra`nji rub repne peraje. Mrijesti se u prolje}e i ljeto. Ikra je plutaju}a. Poslijeli~ina~ki stadiji, oko 30 mm, gotovo su posve sli~ni odraslima, a sa 35 mm spu{taju se na dno i nastavljaju ìvjeti bentoskim na~inom. Karnivoran je, hrani se sitnim beskralje`njacina dna, uglavnom ra~i}ima, mnogo~etina{ima i meku{cima, ali i sitnom ribom. [ip~ice prve le|ne peraje i bodlje na {kr`nim poklopcima otrovne su. Smatra se najopasnijom europskom vrstom pauka, s jedne strane zbog vrlo jakog otrova, a s druge zbog velike brojnosti upravo na pje{~anim dnima plitkih plaà. Stani{te. Priobalna je i demerzalna vrsta. Dolazi na muljevitim, pjeskovitim i sitno{ljunkovitim dnima od sasvim plitkoga mora, gdje boravi ljeti, do 150 m dubine kamo se spu{ta zimi. Dok miruje gotovo je potpuno ukopan u supstrat, izviruju mu samo o~i i otrovne {ip~ice prve le|ne peraje.

Rasprostranjenost pauka ùtca u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.273; 11.221–11.225; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 4.1.1.2; 11.4 4.1.1.3; 6.3; 9.1; 9.9; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1;1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

194

Kokot sivac Eutrigla gurnardus (Linnaeus, 1758) IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèn je vi{e kao ciljana nego slu~ajna lovina intenzivnim izlovljavanjem pridnenom ko}om i parangalima, zatim degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova.

Slika 113. Kokot sivac, Eutrigla gurnardus (Linnaeus, 1758) (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Scorpaeniformes Porodica: Triglidae ({titoglavke) Sinonimi: Trigla gurnardus Linnaeus 1758; Chelidonichthys gurnardus (Linnaeus, 1758); Trigla cuculus Bloch, 1783; Trigla milvus Lacépède. 1798. Locus typicus: englesko more (»Oceano Britanico«). Ostali hrvatski nazivi: lastavica prasica, kokoti} obi~ni, kokoti} sivac, lastavica balavica, siva morska lastavica, lu~erna, anzulet; Vinja (1986) za ovu i druge sli~ne vrste por. Triglidae navodi za isto~nojadransku obalu 62 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Grey Gurnard (engl.), grondin gris (franc.), cappone gorno (tal.), Grauer Knurrhahn (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Kokot sivac suvislo je rasprostranjen uz isto~nu obalu Atlantskog oceana od Norve{ke i Islanda, u ju`nom Balti~kom i Sjevernom moru pa sve do juga Maroka, uklju~uju}i Madeiru, i u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru (FAO: 27, 34, 37). U Jadranskom moru posvuda je gotovo jednoli~no rasprostranjen, osim u podru~ju dubokog ju`nog Jadrana (sl. 113). Pripada rje|im vrstama triglida. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 50–60 cm duìne i mase do 3,5 kg, ali ulovljeni primjerci obi~no nisu ve}i od 15 do 20 (30) cm. Tijelo je izduèno, oblo, a od glave prema repu visina se postupno smanjuje. Glava je visoka i prekrivena ko{tanim plo~ama, ne{to je ve}e duìne nego visine, a s donje strane je ravnoplo{na. Gubica je duga~ka, kosa, manje isko{ena nego u ostalih triglida, s blago konkavnim profilom. Prednji dio gubice nije produèn iznad donje ~eljusti, ali postoje bo~na bodljasta pro{irenja; kako riba raste, bodlje otupljuju. Bodlje iza glave, na korakoidnoj kosti, {iroke su i kratke, ne seù do sredine prsnih peraja. O~i su razmjerno velike i smje{tene visoko na glavi, bliè stra`njem dijelu glave nego vrhu gubice, me|uo~ni je prostor konkavan. Bo~na pruga je ravna i prekrivena ljuskama ne{to ve}im od ostalih, s nazubljenim sredi{njim greben~i}em. Prsa i prednji dio

195

trbuha su goli. Prsne peraje su kratke, doseù jedva zamjetno do po~etka podrepne peraje, a njihove tri donje {ip~ice slobodne su i ~lankovite. Dvije su le|ne peraje, prva je visoka i trokutasta, s najvi{om drugom {ip~icom; druga le|na te podrepna peraja su duga~ke, pribli`no jednake duìne i stoje jedna drugoj nasuprot. Le|ne peraje se nalaze u zljebi}u obrubljenom s obje strane nizom od 27 ko{tanih plo~ica. Trbu{ne peraje su velike i smje{tene na prsima. Repna peraja je blago konveksnog stra`njeg ruba sa za{iljenim vr{cima. Formula peraja glasi: D1. VIII–X, D2. 18–20, A. 17–20, P. 10 + 3 slobodne {ip~ice, V. I + 5 {ip~ica. Boja tijela je kolebljiva – siva, zelenkastosiva, modrikasta, ruì~astocrvenkasta, obi~no s bjelkastim pjegama i srebrnkastim pasom du` bo~ne pruge. Na prvoj le|noj peraji izme|u 3. i 5. {ip~ice nalazi se crna mrlja.

Mrijesti se od polovine oùjka, ili ~ak prije, do kolovoza na 25 do 50 m dubine. Spolno sazrijeva u tre}oj ili ~etvrtoj godini ìvota, odnosno izme|u 18 i 24 cm duìne. Fekunditet je do 200.000 ikre. Poslijeli~ina~ki i mladena~ki stadiji ìve pelagijskim na~inom ìvota duè nego ostali triglidi. Hrani se prete`no rakovima (96%), uglavnom mizidima (81%), zatim kozicama (Crangonidae, Pandalinidae) i malim ribama. Slobodne {ip~ice prsnih peraja sluè za puzanje po dnu i pronalaènje hrane. Moè doìvjeti 16 godina. Stani{te. Kokot sivac je demerzalna, sedentarna i priobalna riba. Op}enito se zadràva na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza, izme|u 10 i 300 (400) m dubine, a u Jadranskom moru od 40 do 220 m dubine, ali je mnogo brojniji na dubinama od 50 (60) do 180 m, na muljevitim, muljevito-pjeskovitim i pjeskovitim dnima, ali o~ito voli grublje sedimente dna (Jardas, 1988). No}u se moè na}i blizu povr{ine.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.224; 11.211; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.2411; 11.2412 4.1.1.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

Rasprostranjenost kokota sivca u hrvatskom ribolovnom moru

196

Patara~a crnopjega Lepidorhombus boscii (Risso, 1810) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleortei Nadred: Acanthopterygii Red: Pleuronectiformes Porodica: Scophthalmidae (obli}i) Sinonimi: Pleuronectes boscii Risso, 1810; Hippoglossus boscii Cuvier, 1817; Arnoglossus boscii Günther 1862; Rhombus megastomus Carus, 1893; Rhombus boscii Günther, 1889. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: plosnatka (platu{a) tuponoska, plosnatka crnopjega. Strani nazivi: Four-spotted Megrim (engl.), cardine à quatre taches (franc.), rombo quattrocchi (tal.), Vierflecktenbutt (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèna je ponajprije intenzivnim ciljanim izlovljavanjem pridnenom ko}om i degradacijom i/ili gubitkom stani{ta zbog ribolova. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Ra{irena je prete`no u zapadnom dijelu Sredozemnog mora i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od [etlandskih otoka, Engleske i Irske do rta Bojador (26° N) na zapadnoafri~koj obali (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjena je uglavnom u otvorenom moru, osobito ju`nije od Jabu~ke kotline (sl. 114). U~estalost: obi~na.

Slika 114. Patara~a crnopjega, Lepidorhombus boscii (Risso, 1810) (AUTOR N. VRGO^)

Opis i biologija vrste. Patara~a crnopjega u Jadranu naraste do 40 cm duìne i mase do 0,3 kg, ali se prete`no nalaze primjerci izme|u 10 i 20 cm duìne; ènke su ne{to ve}e od mu`jaka (@upanovi} i Jardas, 1989). Mu`jaci me|utim imaju u prosjeku vi{e tijelo, a manju glavu, ve}e o~i i duù desnu prsnu peraju od ènka. Tijelo je ovalno, jako plosnato, prekriveno ljuskama koje lako otpadaju, na okatom boku slabo su ktenoidne, a na slijepom boku cikloidne. O~i su smje{tene na lijevoj strani glave, velike su i ovalne, a donje je oko djelomi~no smje{teno ispred gornjeg. Gubica je kratka, {iljasta, jednaka ili malo duà od ve}eg promjera oka. Usta su dosta prostrana, isko{ena, a donja ~eljust je blago ispup~ena, stra`nji obod gornje ~eljusti proteè se do visine o~ne zjenice donjeg oka. Me|uo~ni prostor je uzak s istaknutim sredi{njim grebenom. Bo~na pruga je razvijena na obje strane tijela, iznad prsnih peraja jako zakrivljena i prekrivena s 87–93 ljuske s porom. Le|na i podrepna peraja su duga~ke, le|na po~inje neposredno

197

ispred gornjeg oka i proteè se ~itavom le|nom stranom tijela. Prsna peraja je na oba boka podjednako razvijena. Repna peraja ima duè sredi{nje {ip~ice. Perajna formula glasi: D. 72–87, A. 65–69, P. 11–12, V. 5–6 {ip~ica. Na okatom je boku poluprozirna, svjetlosivoù}kasta, s dvije karakteristi~ne crne okrugle pjege na stra`njem dijelu le|ne i podrepne peraje. Migracija oka s desne na lijevu stranu glave zapo~inje kad dosegne duìnu od 10 mm, a zavr{ava kod primjeraka od oko 17 mm duìne. Mrijesti se tijekom zime i po~etkom prolje}a. U populaciji broj~ano prevladavaju mu`jaci, osobito kad su ve}ih duìna (@upanovi} i Jardas, 1989). Raste sporo. Karnivorna je, hrani se prete`no manjim rakovima, zatim glavono{cima i ribom. Moè doìvjeti 13 godina.

Rasprostranjenost patara~e crnopjege u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Patara~a crnopjega je demerzalna vrsta umjerenih geografskih {irina. Dolazi na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza u rasponu dubine od 30 do 500 m, a mogu}e i dublje (800 m), ali se uglavnom zadràva na dubinama izme|u 200 i 400 m; ve}i primjerci pli}e, a manji dublje. Boravi na svim tipovima mekanih dna, osobito na muljevitima (Karlovac, 1975; @upanovi} i Jardas, 1989). Najgu{}a su joj naselja na dnima koja su gusto naseljena raznovrsnim bodljika{ima.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.224; 11.225; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2 11.21111; 11.21121

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

198

Patara~a o{tronoska Lepidorhombus whiffiagonis (Walbaum, 1792) Strani nazivi: Megrim (engl.), cardine (franc.), rombo giallo (tal.), Flügelbutt (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèna je ponajprije intenzivnim izlovljavanjem pridnenom ko}om i degradacijom i/ili gubitkom stani{ta zbog ribolova.

Slika 115. Patara~a o{tronoska, Lepidorhombus whiffiagonis (Walbaum, 1792) (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potpunijeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Raprostranjena je u ~itavom zapadnom dijelu i uz sjeverne obale Sredozemnog mora i u isto~nom Atlantskom oceanu izme|u 64 °N, uklju~uju}i Island, i 26 °N (rt Bojador) geografske {irine (FAO: 27, 34, 37).

Nadred: Acanthopterygii

U isto~noj polovini Jadrana ima je gotovo posvuda, ali najvi{e ondje gdje dubine prelaze 80 m (sl. 115), pa je zato mnogo ~e{}a u otvorenom srednjem i ju`nom Jadranu.

Red: Pleuronectiformes

U~estalost: obi~na.

Porodica: Scophthalmidae (obli}i)

Opis i biologija vrste. Naraste do 60 cm, u Jadranskom moru do oko 41 cm, ali se love primjerci duìne do oko 10–25 cm (Karlovac, 1975; @upanovi} i Jardas, 1989). Tijelo je visoko, ovalno i jako plosnato, visina tijela odgovara 1/3 duìne tijela. O~i su na lijevoj strani glave. Gubica je {iljasta, duà od ve}eg promjera oka, usta su velika, isko{ena, sa zamjetno ispup~enom donjom i ispruìvom gornjom ~eljusti. Zubi su sitni, {iljati i zakrivljeni, sprijeda poredani u vi{e nizova, a straga samo u jednom nizu, nalaze se i na nepcu. Stra`nji

Odjel: Teleostei

Sinonimi: Pleuronectes whiffiagonis Walbaum, 1792; Lepidorhombus megastoma Donovan, 1804; Pleuronectes megastoma Donovan, 1806; Rhombus megastomus Nilss. (in [oljan, 1948); Bothus megastomus (Donov.) (in [oljan, 1948). Locus typicus: Cronwell, Engleska. Ostali hrvatski nazivi: plosnatica (platu{a) o{tronoska, list, {voja.

199

je obod {kr`nog pretpoklopca slobodan. O~i su ovalne i velike, pribliène, a gornje oko po~inje ne{to iza prednjeg oboda donjeg oka, odvojene su uzdu`nim grebenom. Bo~na pruga razvijena je na oba boka, iznad prsnih peraja jako izdignuta, prekrivena s 95–100 ljusaka s porom. Ljuske su na okatom boku ktenoidne, a na slijepom boku cikloidne. Le|na i podrepna peraja su duga~ke, le|na po~inje bliè vrhu gubice nego prednjem obodu oka, a zavr{ava na repnom dr{ku, na slijepom boku. Podrepna peraja po~inje ne{to ispred osnovica prsnih peraja i tako|er zavr{ava na slijepom boku repnoga dr{ka kao i le|na peraja. Prsna i trbu{na peraja na lijevom boku ne{to su ve}e od onih na desnom. Osnovica trbu{nih peraja je duga~ka, smje{tena ispod glave. Formula peraja glasi: D. 85–94, A. 64–74, Plijeva. 10–12, V. 6 {ip~ica. Na okatom boku je ù}kasta ili sme|eù}kasta, a na slijepom boku bezbojna.

Rasprostranjenost patara~e o{tronoske u hrvatskom ribolovnom moru

Biologija i ekologija ove vrste u Jadranskom moru relativno je dobro poznata (Karlovac, 1975; @upanovi} i Jardas, 1989; Markov Podvinski, 2007). Mrijesti se intenzivno u sije~nju i velja~i u dubokom moru. Prve spolno zrele ènke javljaju se kad postignu duìnu od 18 cm, 50% ènka sazrijeva oko 20 cm, a sve su ènke spolno zrele kad prema{e 23 cm. U populaciji do oko 27 cm duìne broj~ano prevladavaju mu`jaci, a poslije ènke. Raste sporo, ali ne{to brè u teìnu nego u duìnu (b > 3). Karnivorna je, prete`no se hrani ribom, zatim rakovima i glavono{cima. Stani{te. Euribatna je, prete`no dubokomorska i demerzalna riba. Zadràva se na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza od 20 do 700 m dubine, ali u Jadranskom moru do oko 360 m, uglavnom izme|u 150 i 250 m na pjeskovitim, muljevitim i mije{anim dnima (Karlovac, 1975; @upanovi} i Jardas, 1989).

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.224; 11.225; 11.21111; 11.21121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

200

Lica Lichia amia (Linnaeus, 1758)

Slika 116. Lica, Lichia amia (Linnaeus, 1758) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Carangidae (trnoboci) Sinonimi: Scomber amia Linnaeus, 1758 Locus typicus: nepoznato [= Europa]. Ostali hrvatski nazivi: strijela bjelica, bilizma, bitnica. Strani nazivi: Leerfish (engl.), liche, fausse palomète (franc.), leccia (tal.), Grosse Gabelmakrele (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Uzroci ugroènosti. Uzroci ugroènosti lice ponajprije su u gospodarskom, malom i {portsko-rekreacijskom ribolovu (cijenjena je riba pri {portskom lovu panulom i podvodnom pu{kom), zatim one~i{}enju priobalnog mora, osobito estuarija i luka, degradaciji stani{ta i uznemirivanju. Za{titne mjere. Djelotvorno se moè za{tititi o~uvanjem stani{ta sprje~avanjem one~i{}avanja priobalnog mora i vodotoka, propisivanjem najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti (koju bi trebalo istraìvanjima utvrditi), lovostajem u vrijeme mrije{}enja i boljim poznavanjem njezine rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{irena je priobalno uz ~itavu obalu Sredozemnog mora (nema je u Crnom moru), i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana od Biskajskog zaljeva do juga Afrike, uklju~uju}i Madeiru, i dalje uz afri~ku obalu, u Indijskom oceanu do zaljeva Delagoa (FAO: 27, 34, 37, 47, 51). U isto~nom Jadranu rasprostranjena je posvuda uzobalno, ali je u ju`nom dijelu neusporedivo brojnija (sl. 116).

201

U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 2 m duìne i mase 50 kg, ali se love znatno manji primjerci, obi~no izme|u 40 cm i 1 m, i mase do oko 15 kg. Tijelo lice je ovalno, visoko i bo~no stisnuto. Glava je razmjerno malena, gubica je {iljasta, a donja ~eljust blago ispup~ena. Zubi su u obje ~eljusti sitni i {iljati, poredani u vi{e redova. Zubi su i na nepcu i jeziku, sli~ni dla~icama. Luske su malene i jajolike do izrazito kopljasta oblika na prsima. Bo~na pruga spu{ta se na sredini boka u jako uleknutu liniju, du` nje nalazi se oko 100 ljusaka. Osnovice mekog dijela le|ne i podrepne peraje pribli`no su jednako duge, a prednje su im {ip~ice znatno duè od ostalih, tako da je taj dio peraje trokutasto izdignut. Prednji dio le|ne peraje gra|en je od 7 kratkih i jakih bodlji koje su me|usobno povezane membranom samo na osnovicama. Prsne i trbu{ne peraje razmjerno su malene i kratke, a trbu{ne

su smje{tene na prsima. Repna peraja je {iroka i duboko ra~vasta sa za{iljenim vrhovima. Perajna formula glasi: D. VII + I + 19–21, A. II + I + 17–21, P. 19–21, V. I + 6 {ip~ica. Le|a su bljedomodrikasta ili zelenkasta, a trbuh bljedosrebrnast. Mladi primjerci imaju po boku 7–8 tamnih pojasova. Peraje su bljedosme|e, a izdignuti su vrhovi prednjeg dijela le|ne i podrepne peraje crni. O biologiji lice ima vrlo malo podataka. Mrijesti se potkraj prolje}a i po~etkom ljeta. Spolno sazrije u drugoj godini. Raste brzo, ali odnos izme|u duìnskog i masenog rasta, promatran vi{e godina, varira od brèg rasta u duìnu (b < 3), jednakomjernog (b = 3) do brèg rasta u masu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Karnivorna je. Hrani se prete`no ribom koju progoni na povr{ini. Stani{te. Pelagijska je, priobalna, oceanodromna, morska i braki~na riba. Dolazi u obalnim vodama, uklju~uju}i estuarije i luke, ali rijetko ulazi u donje tokove rijeka. Najradije se zadràva ondje gdje su vode mutnije i gdje se zadràva riblja mla|, osobito cipli}i. Tako|er je ~esta uz rtove i u uskim prolazima, gdje se zadràva i druga riba, a zalazi i u najzatvorenije zaljeve i uvale. Zadràva se od povr{ine do najvi{e 50 m dubine.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.121; 11.125; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.12242; 11.221; 11.4; 6.3; 10.1 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3 13.24; 22.1; 24.15

Rasprostranjenost lice u hrvatskom ribolovnom moru

202

Ov~ica Lithognathus mormyrus (Linnaeus, 1758)

Podrazred: Neopterygii

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

Odjel: Teleostei

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Nadred: Acanthopterygii

Uzroci ugroènosti. Ov~ica je ugroèna intenzivnim gospodarskim, malim i {portsko-rekreacijskim ribolovom razli~itim alatima, na~inima i sredstvima priobalnog ribolova, vi{e kao ciljana nego slu~ajna lovina, zatim degradacijom i /ili nestajanjem stani{ta zbog ribolova, utjecaja alohtonih alga roda Caulerpa, one~i{}enja mora i ~estog uznemirivanja. Nepovoljna je okolnost za ov~icu proterandrija koja u sada{njim okolnostima intenzivnog izlovljavanja dovodi do poreme}enog odnosa spolova zbog uklanjanja potencijalnog ènskog dijela populacije.

Razred: Actinopterygii

Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus mormyrus Linnaeus, 1758; Pagellus mormyrus Valenciennes, 1830. Locus typicus: Toskansko more (»Mari infero«). Ostali hrvatski nazivi: arkaj, kopa~, samac, arbun ov~ica; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 23 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Striped Sea Bream (engl.), marbré (franc.), marmora (tal.), Marmorbrasse (njem.).

Za{titne mjere. Za za{titu ov~ice treba propisati najmanju veli~inu ispod koje se ne smije loviti, a koja bi trebala biti barem 30 cm, ~ime bi se za{titila oba spola. Treba uvesti i lovostaj u vrijeme intenzivnog mrije{}enja, ali i znanstveno istraìti njezinu biologiju, ekologiju i stani{te te provoditi pra}enje stanja (monitoring) radi za{tite. Rasprostranjenost. Ov~ica je rasprostranjena uz ~itavu obalu Sredozemnog mora (nema je u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Rta dobre nade, uklju~uju}i Kanarske i Kapverdske otoke, a kroz Sueski kanal prodrla je u Crveno more i dalje u jugozapadni dio Indijskog oceana (FAO: 27, 34, 37, 47, 51). U isto~nom Jadranu rasprostranjena je uz ~itavu obalu, ali je rje|a oko vanjskih otoka (sl. 117). U~estalost: obi~na.

Slika 117. Ov~ica, Lithognathus mormyrus (Linnaeus, 1758) (AUTOR V. PFEIFER)

Opis i biologija vrste. Naraste do 45 cm ili u masu do oko 2 kg, ali se obi~no love znatno manji primjerci, 20 do 30 cm duìne. Procijenjeno je da u isto~nom Jadranu moè narasti najvi{e do 40 cm, a za to je potrebno vi{e od 12 godina (Kraljevi} et al., 1996); love se uglavnom primjerci od 16 do 37 cm (Ka~i} et al., 1993, 1995; Kraljeviv} et al., 2004). Tijelo ov~ice je izduèno, u profilu ovalno i bo~no stisnuto, gornji profil ja~e je zaobljen od donjeg. Glava je velika, s konveksnim gornjim profilom. Gubica je duga~ka i za{iljena, a usta razmjerno velika, zavr{na i lagano ispruìva. Zubi su sitni, koni~ni, i u obje ~eljusti poredani u 4–5 nizova, oni u vanjskom nizu ja~e su razvijeni, a iza njih slijede zrnati kutnjaci koji su u gornjoj ~eljusti po-

203

redani u 3–4, a u donjoj ~eljusti u 2–3 niza. Nosni otvori su veliki, stra`nji u obliku kosih pukotina i nalaze se ispred o~iju. O~i su malene, njihov promjer stane 5 puta u duìnu glave. Ljuske su velike, nalaze se i na {kr`nim poklopcima i obrazima, a nema ih na {kr`nim pretpoklopcima, koji su {iroki. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 58–65 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, razmjerno visoka, s bodljastim prednjim i mekanim stra`njim dijelom. Prsne peraje su kratke, zavr{avaju dosta ispred izmetnog otvora. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je velika i ra~vasta. Perajna formula glasi: D. XI–XII + 11–12, A. III + 10–11, P. 15–16, V. I + 5 {ip~ica. Boje je sivosrebrnaste sa zlatastim odsjajem, po bokovima je 10–13 okomitih crnkastih pruga, a me|uo~ni prostor i gubica su tamnosme|i. @ivi u plovama. Proterandri~ni je dvospolac. U Egejskom moru (Trakija) mrijesti se u prolje}e i ljeto (svibanj–rujan), mu`jaci postiù spolnu zrelost pri duìni od oko 16 cm (2,5 godina), ènke pri 19 cm (3,6 godina), a inverzija spola zapaà se izme|u 21–30 cm duìne (4–9 godina) (Kallianiotis et al., 2005), a sli~no tome i u isto~nom Jadranskom moru, izmedu 24 i 35 cm duìne, ili 4. i 8. godine starosti (Kraljevi} et al., 1993, 1996). U isto~nom Jadranu mu`jaci preteù u populaciji do 28 cm duìne, a poslije, kako se spol mijenja, broj~ano prevladaju ènke; raste sporo, i to oba spola jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3), a ukupna smrtnost procijenjena je na 0,77/god. (prirodni 0,42, ribolovni 0,35), (Kraljevi} et al., 1993, 1996), nadalje potencijalni godi{nji fekunditet ènka izme|u 18,5 i 33,5 cm duìne varira od 31.700 do 554.000 ikre, odnosno relativni fekunditet ènka izme|u 30,5 i 31 cm duìne pokazuje maksimum od 850 komada ikre po gramu teìne. Ikra je pelagijska. Prete`no je karnivorna vrsta. Hrana juvenilnih primjeraka (29–62 mm duìne) sastoji se uglavnom od kopepoda (Jardas, 1985b), ne{to ve}ih primjeraka od sitnih mnogo~etina{a, amfipoda i talinida, te odraslih od bentoskih beskralje`njaka kao {to su ve}i rakovi, mnogo~etina{i, {koljka{i i bodljika{i (Kallianiotis et al., 2005; Froglia, 1977). Hranu traì kopaju}i gubicom po mekom dnu (naziv kopa~!). Stani{te. Ov~ica je priobalna, demerzalna, morska i braki~na riba. Dolazi iznad muljevitih, pjeskovitih i mije{anih dna te u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Posebno je ~esta u

Rasprostranjenost ov~ice u hrvatskom ribolovnom moru

blizini rije~nih u{}a ili zasla|enih voda. Za|e do dubine od 50 (80) m, rijetko dublje, ali su joj prava stani{ta na dubinama izme|u 15 i 20 m. Mladi se zadràvaju na pjeskovito-muljevitim dnima i u livadama morskih cvjetnica rodova Cymodocea i Posidonia.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221–11.225; 11.34; 1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 11.3311; 11.3322; 11.4; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.3; 13.24 9.6; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 5.3

204

Cipal zlatac Liza aurata (Risso, 1810) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Mugiliformes Porodica: Mugilidae (sko~ci) Sinonimi: Mugil auratus Risso, 1810. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: sko~ac (cipo) zlatac, glavatac, zlatulj, ùtac, zlatar, ùtoperka, vre}inac; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 22 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Golden Grey Mullet (engl.), mulet doré (franc.), cefalo dorato (tal.), Goldäsche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

U Hrvatskoj je za{ti}en (kao Liza spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je izlovljavanjem priobalnim ribolovnim alatima (plivarica ciplarica, mreè staja}ice, vr{e), naru{avanjem kvalitete stani{ta zbog urbanizacije i industrijalizacije obale i one~i{}enjem priobalnog mora, donjih tokova rijeka i estuarija te nedopu{tenim lovom eksplozivom. Za{titne mjere. Najmanju veli~inu od 16 cm, propisanu Naredbom, trebalo bi pove}ati na barem 26 cm jer sada{nja nije dovoljna za za{titu nedoraslih primjeraka. Treba sprje~avati i one~i{}enje vodotoka i priobalnog mora te istraìti biologiju, ekologiju i stani{te vrste te uvesti pra}enje stanja (monitoring) radi djelotvornije za{tite. Rasprostranjenost. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od ju`nih obala Norve{ke i [vedske (nema ga u Balti~kom moru) do Senegala i Kapverdskih otoka, tako|er i u sjevernom dijelu Crvenog mora, a unesen je i u Kaspijsko jezero (FAO: 27, 34, 37, 51, 04). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda uzobalno (Morovi}, 1961) (Sl. 118).

Slika 118. Cipal zlatac, Liza aurata (Risso, 1810) (AUTOR V. PFEIFER)

205

U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Cipal zlatac moè narasti do 50 cm duìne i mase do 1,5 kg, pa mo`da i malo vi{e. U isto~nom Jadranu naraste pribli`no do 42 cm, ili malo vi{e, za {to mu je potrebno oko 11 godina, a naj~e{}e su lovne duìne izme|u 26 i 32 cm (Kraljevi} i Dul~i}, 1996; Bartulovi} et al., 2007). Tijelo je vretenasto, sna`no i blago bo~no stisnuto. Glava je {iroka, u prednjem dijelu okomito stisnuta, a prostor izme|u o~iju blago je konveksan i jednako {irok ili malo {iri od usnog procijepa. Gubica je kratka, {iroka i gola do ispred nosnih otvora, ali ako ljuske ipak postoje, nisu manje od onih iza nosnih otvora. Usta su malena, zavr{na, usni procijep seè do ispod prednjih nosnih otvora, a usnice su tanke, tanje od promjera o~ne zjenice, donji rub gornje usnice fino je nazubljen. Pred~eljusti (preamaxillare) su ispruìve. Zubi su sitni, lak{e uo~ljivi na gornjoj ~eljusti. Masni i prozirni (adipozni) o~ni kapci su rudimentarni. Ljuske su velike, le|ne, s jednim `ljebi}em po cijeloj njihovoj duìni. [kr`ni poklopci su tvrdi, blago konveksni i pravilno zaobljena stra`njeg oboda. Bo~ne pruge nema. Repni dràk je visok. Le|ne peraje su dvije, me|usobno {iroko razmaknute, kratke i trokutaste. Podrepna peraja je sli~na drugoj le|noj i stoji joj nasuprot. Prsne i trbu{ne peraje su kratke, prsne, polegnute vrhom prema naprijed, dopiru gotovo do prednjeg ruba oka, a smje{tene su visoko na tijelu. Repna peraja je {iroka i plitko ra~vasta, zapravo konkavna, a njezini su vr{ci {iljasti. Formula peraja glasi: D1. IV, D2. I + 8–9, A. III + (8) 9, P. 17, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su sivoplava, bokovi svjetliji, a trbuh srebrnastobijel. Po boku teku tamnije vodoravne pruge du` nizova ljusaka. Iza o~iju postoji karakteristi~na ùta pjega, a na {kr`nim poklopcima zlatasta mrlja. Zadràva se u plovama. Mrijesti se u moru od srpnja do studenoga (Bartulovi} i Glamuzina, 2007). Podru~ja mrije{}enja u Jadranu nisu poznata. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. @enke spolno sazriju u 3. ili 4., a mu`jaci u 4. ili 5. godini (Crno more). U isto~nom Jadranu cipal zlatac raste sporo, i to ne{to brè u masu nego u duìnu (b > 3) (Kraljevi} i Dul~i}, 1996; Bartulovi} et al., 2007). Omnivoran je, hrani se sitnim bentoskim organizmima, organskim detritusom, a rijetko i planktonom. Stani{te. Pelagijska je, priobalna, morska i braki~na riba umjerenih geografskih {irina. Naj~e{}e se zadràva oko rije~nih u{}a, u pli}inama, u blizini malih teku}ica ako salinitet nije niì od 24‰,

Rasprostranjenost cipla zlatca u hrvatskom ribolovnom moru

a ulazi i u lagune, estuarije i donje tokove rijeka u kojima se znatnije osje}a utjecaj mora. Traì muljevita dna koja obiluju organskim detritusom ili ona obrasla algama do oko 10 m dubine. Tek izvaljeni cipli}i odmah traè slatke vode i ulaze u lagune, rijeke, kanale i zaslanjene mo~vare.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.125; 11.121; 11.221; 11.4; 13.24; 22.1; 24.15; 89.11; 89.33

1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 4.1.1.4; 6.3; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3; 5.4

206

Cipal balavac Liza ramado (Risso, 1826)

Slika 119. Cipal balavac, Liza ramado (Risso, 1826) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Mugiliformes Porodica: Mugilidae (sko~ci) Sinonimi: Mugil ramada Risso, 1826; Mugil capito Cuvier, 1829. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: sko~ac (cipo) balavac, brena, plavi}, crnac, samac, o{trica, pupljak, cipal bata{; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 10 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Thin-lipped Grey Mullet (engl.), mulet porc, ramada (franc.), cefalo calamita (tal.), Dünnlippige Meeräsche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

U Hrvatskoj je za{ti}en (kao Liza spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Glavni uzroci ugroènosti cipla balavca intenzivan su gospodarski i mali ribolov priobalnim ribolovnim alatima, ponajprije plivaricom ciplaricom, vr{ama i mreàma staja}icama, smanjena vrijednost stani{ta zbog urbanizacije i industrijalizacije obale i one~i{}enja plitkoga priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka te nedopu{ten ribolov eksplozivom. Za{titne mjere. Uspje{no se moè za{tititi, kao i druge vrste cipala, sprje~avanjem one~i{}enja vodotoka i priobalnog mora, pove}anjem najmanje veli~ine od 16 cm, koja je propisana vaè}om Naredbom, barem na 25 cm kako bi se nedorasli primjerci za{titili od izlovljavanja. Treba podrobnije istraìvati biologiju i ekologiju vrste i uvesti pra}enje stanja (monitoring) radi uspje{nije za{tite. Rasprostranjenost. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od ju`noga dijela Balti~kog mora do Kapverdskih otoka i Senegala (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda uzobalno (Morovi}, 1961) (sl. 119).

207

U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Cipal balavac prema literaturnim podatcima naraste do 50 (55) cm duìne i mase do 3 kg, me|utim u isto~nom Jadranu (Tarska vala, Istra) zabiljeèna je najve}a duìna od 62 cm i masa od 2 kg. Uglavnom se ipak love primjerci do 50ak cm duìne (Ka~i} et al., 1993, 1995; Kraljevi} et al., 2004; Sinov~i} i Zorica 2006). Tijelo mu je vretenasto, sna`no, bo~no blago stisnuto. Glava je {iroka i u prednjem dijelu okomito stisnuta, a me|uo~ni prostor jednak je {irini usnog procijepa. Gubica je kratka i {iroka, usta su {iroka, zavr{na, a usnice tanke, tanje od visine o~ne zjenice, uglovi usnog procijepa seù do ispod nosnih otvora. Pred~eljusti (praemaxillare) su ispruìve. Masni i prozirni (adipozni) o~ni kapci slabo su razvije-

ni. Ljuske su velike, na le|ima s jednim uzdu`nim `ljebi}em, proteù se na gubicu do izme|u nosnih otvora. [kr`ni poklopci su tvrdi, blago konveksni i pravilno zaobljena stra`njeg oboda. Bo~ne pruge nema. Repni dràk je visok. Pazu{ne ljuske prsnih peraja su rudimentarne ili ih nema. Le|ne peraje su dvije, trokutaste i me|usobno {iroko razmaknute, prednja je s bodljastim {ip~icama. Podrepna peraja sli~na je drugoj le|noj i stoji joj nasuprot. Prsne i trbu{ne peraje su kratke, a prsne peraje, koje su smje{tene visoko na tijelu, preklopljene vrhovima prema naprijed, jedva seù do stra`njeg oboda o~iju. Repna peraja je {iroka, plitko ra~vasta i sa {iljastim vrhovima. Formula peraja glasi: D1. IV, D2. I + 8–9, A. III + 8–9, P. 17, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su sivomodra, bokovi svjetliji, a trbuh je srebrnastobijel. Po boku teku tamnije vodoravne pruge du` nizova ljusaka. Na osnovici prsnih peraja obi~no postoji tamna okomita mrlja, a na {kr`nim poklopcima zlatna mrlja. Zadràva se u plovama. Mrijesti se u moru u jesen i zimu, ali se ne zna u kojim prostorima. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Mu`jaci spolno sazrijevaju izme|u 25 i 27 cm, a ènke izme|u 25 i 30 cm duìne, ili op}enito u starosti od 3–5 godina. Raste sporo, i to jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a; Sinov~i} i Zorica, 2006; Bartulovi} et al., 2007). Omnivoran je, hrana mu se op}enito sastoji od epifitskih alga, organskog detritusa i sitnih bentoskih ili planktonskih organizama. Naj~e{}i plijen juvenilnih primjeraka su harpaktikoidni veslono{ci (39%), kukci (32%) i ra{ljoticalci (12%), a ostalo ~ine jaja, li~inke ciripedija, gamaridi, ostrakodi, mnogo~etina{i, {koljka{i, alge kremenja{ice i sl. (Bartulovi} et al., 2007). @ivotni vijek je oko 10 godina. Stani{te. Pelagijska je, katadromna, morska, braki~na i slatkovodna riba umjerenih geografskih {irina. Dolazi u priobalnom podru~ju, osobito u podru~jima rijeka, ulazi u lagune, primorska jezera, estuarije i donje tokove rijeka, a ~est je i u lukama. Zalazi uglavnom samo do 10 m dubine. Izrazito je eurihalin, podnosi salinitet vode izme|u 5 i 40 (45) ‰. Voli mutne vode i muljevita dna. Mladi se zadràvaju duboko u estuarijima u koje ulaze krajem zime i po~etkom prolje}a (Bartulovi} et al, 2007). Osjetljiv je na hladno}u.

PHYSIS stani{ta

Rasprostranjenost cipla balavca u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN uzroci ugroènosti

11.125; 11.121; 11.221; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 11.4; 22.1; 13.24; 21.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 24.15; 89.11; 89.33 4.1.1.4; 6.3; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3, 5.4

208

Grdobina ùtka Lophius budegassa Spinola, 1807. Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Paracenthopterygii Red: Lophiiformes Porodica: Lophiidae (grdobinke) Sinonimi: Lophius parvipinis Cuvier, 1829. Locus typicus: \enovski zaljev, Italija. Ostali hrvatski nazivi: grdobina, ro{pa, àba, grdobina od kala, vrag mali, vrag blatar; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 35 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Black-bellied Angler (engl.), baudroie rousse (franc.), budego, (tal.), Seeteufelchen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Slika 120. Grdobina ùtka, Lophius budegassa Spinola, 1807 (AUTOR M. ANDRI])

U Hrvatskoj je za{ti}ena (kao Lophius spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Uzroci ugroènosti su isti kao za simpatrijsku i srodnu L. piscatorius, tj. intenzivno izlovljavanje naro~ito pridnenom ko}om i parangalima u kanalima i otvorenom moru, zatim degradacija stani{ta zbog intenzivnog ribolova. Za{titne mjere. Za{ti}ena je Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama duìnom od 30 cm ispod koje se ne smije loviti, ali bi propisanu duìnu trebalo pove}ati na barem 39 (40) cm zbog bolje za{tite nedoraslih primjeraka i postroìti primjenu propisa, {to se sada zanemaruje (npr. masovno se love i prodaju primjerci znatno manje veli~ine od 30 cm, koja je propisana Naredbom). Djelotvorno se moè za{titi i progla{avanjem dijelova ribolovnog mora za{ti}enim podru~jima u kojima bi pridneni ribolov bio zakonom restriktivnije reguliran i/ili naizmjeni~nim ribolovom po zonama. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, trebalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije.

Rasprostranjenost. Ra{irena je u ~itavom Sredozemnom moru, ali je nema u Crnom moru i u isto~nom Atlantskom oceanu, od Sjevernog mora do Senegala (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu najgu{}e je rasprostranjena u srednjem i ju`nom dijelu, a u sjevernom Jadranu po svoj prilici prete`no u kanalskom podru~ju (Jardas, 1987) (sl. 120). U ko}arskim lovinama brojnija je 6–7 puta od srodne Lophius piscatorius. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Grdobina ùtka naraste u Jadranskom moru do oko 80 cm duìne i mase od 8 kg, ali se obi~no love primjerci prosje~ne duìne od 25 cm (Tonkovi}, 2006). Tijelo je izduèno, u prednjem dijelu okomito splo{teno, golo i jako sluzavo. Glava je vrlo velika, {iroka, mnogo {ira od ostaloga dijela tijela, i okomito splo{tena. Usta su {iroka i zaobljena, a donja je ~eljust blago ispup~ena. U obje ~eljusti sna`ni su koni~ni zubi razli~ite veli~ine, jako

209

o{tri i mobilni, neki od njih sli~e o~njacima, a svi su zakrivljeni prema usnoj {upljini. O~i su s gornje strane glave, velike i {iroko razmaknute. [kr`ni su otvori iza i ispod osnovica prsnih peraja. Obostrano bo~no iza glave po jedna je bodlja s 2–3 manja {iljka. Na obodu tijela i glave mnogobrojni su resasti ko`ni nastavci. Le|ne peraje su dvije, prva se sastoji od 6 me|usobno odvojenih {ip~ica razli~ite visine i podijeljena je na glaveni i izaglaveni dio, prednja je {ip~ica najduà, smje{tena je uza sam rub usta i zavr{ava malom ko`natom zastavicom. Druga je le|na peraja cjelovita, mekana i vi{a u svom stra`njem dijelu. Podrepna peraja sli~na je drugoj le|noj. Prsne peraje su {iroke, mesnate i ravno odsje~ene. Trbu{ne su peraje ispod glave. Repna peraja je s ravno odsje~enim stra`njim obodom. Formula peraja glasi: D1. VI (I+I+I+III),

D2. 8–9, A. 8–9. P. 20–24, V. 6 {ip~ica. Boje je odozgo ù}kastosme|aste do ruì~astosivkaste, katkad s tamnijim mrljama ili bijelim pjegama, a trbuh je bijel. Potrbu{nica je crna (zna~ajka koja se koristi za odre|ivanje vrste). Raste sporo, nedorasli primjerci znatno brè rastu u duìnu nego u masu, a odrasli suprotno (b > 3) (Jardas, 1987; Tonkovi}, 2006). Spolna zrelost mu`jaka nastupa u Jadranu pri duìni od 26 do 36 cm, a ènka 38–42 cm (Tonkovi}, 2006), odnosno u Sredozemnom moru procijenjena je srednja duìna spolne zrelosti ènka 66,2 cm (Ungaro et al., 2002). Mrijesti se krajem prolje}a i po~etkom ljeta. Ikra se nalazi u sluzavoj masi koja pluta na povr{ini mora. Primjerci do nekoliko centimetara duìne su pelagijski. Karnivorna je, hrani se prete`no pridnenopelagijskom ribom (88% èludaca), zatim glavono{cima (25% èludaca) i rakovima (9% èludaca) (Jardas, 1987; Poli}, 2006). Uglavnom miruje kamuflirana na dnu, a plijen vabi treperenjem ko`nate zastavice na vrhu prednje bodljaste {ip~ice prve le|ne peraje, a sve {to se pribliì usisava naglim otvaranjem golemih usta. Pro`drljiva je, pa ribu pro`dire i u ko}arskoj lovini dok je jo{ u moru, u koju je i sama uhva}ena. @ivi oko 21 godine. Stani{te. Grdobina ùtka je euribatna, uglavnom batifilna, demerzalna i sedentarna riba. Dolazi na dubinama od oko 10 do preko 1000 m. U Jadranu se lovi do 400 (500) m, ali su joj najgu{}a naselja na 90–170 m dubine (Jardas, 1987). Dolazi na mekanim dnima, uglavnom muljevitima, a rje|e pjeskovitima. Ukopava se u supstrat.

Rasprostranjenost grdobine ùtke u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.21111; 11.21121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.3

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

210

List pe~atar Microchirus ocellatus (Linnaeus, 1758) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Najvi{e stradava zbog pretjerana ribolova pridnenom ko}om, obalnom ko}icom i mreàma potega~ama i staja}icama, i to jedino kao slu~ajna lovina, zatim zbog degradacije ili gubitka stani{ta kao posljedice ribolova i one~i{}enja priobalnog mora i estuarnih podru~ja.

Slika 121. List pe~atar, Microchirus ocellatus (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Pleuronectiformes Porodica: Soleidae (listovi) Sinonimi: Pleuronestes ocellatus Linnaeus, 1758; Solea oculata Risso, 1826; Solea ocellata (Linnaeus, 1758); Monochirus ocellatus (Linnaeus, 1758). Locus typicus: ? Suriam (vjerojatno pogrje{no). Ostali hrvatski nazivi: pe~ati zalistak, list, {voja. Strani nazivi: Foureyed Sole (engl.), sole ocellée (franc.), sogliola occhiuta (tal.), Augenfleckige Seezunge (njem.).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata preìvjelo bi vi{e nedoraslih primjeraka, a time bi se dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Poznat je u ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru) i uz obalu isto~nog Atlantskog oceana, od Gibraltara do Gabona, uklju~uju}i Kanarske otoke, a zabiljeèn je i u jugozapadnom dijelu Indijskog oceana (FAO: 34, 37, 51). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je gotovo posvuda, ali bolje u srednjem i ju`nom dijelu, gdje je ~e{}i u kanalima nego u otvorenom moru (sl. 121). U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 20 cm, ali se uglavnom love primjerci samo do 13 ili 14 cm. Tijelo je ovalno, visoko i jako plosnato. Ljuske na okatoj strani tijela jako su hrapave, na dodir gotovo bodljaste i sna`no ukorijenjene u koù, proteù se i na glavu, ali su na njoj mnogo manje. Glava je razmjerno malena, zauzima 18– 20% duìne tijela. O~i, koje su osrednje veli~ine, smje{tene su na desnoj strani glave, njihov ve}i promjer stane 4–5 puta u duìnu glave, a gornje oko djelomi~no je pomaknuto ispred donjeg, kapci su im prekriveni sitnim ljuskama. Prednji nosni otvori na okatom boku su cjevasti, savinuti unatrag i seù do prednjeg oboda oka. Osjetne resice na

211

slijepoj strani glave dobro su razvijene. Bo~na pruga proteè se sredinom boka, od glave do repne peraje, prekrivena sa 70–75 ljusaka, a iznad glave je izdignuta u luku. Le|na i podrepna peraja su duga~ke: le|na po~inje na glavi ispred o~iju i proteè se ~itavom le|nom stranom tijela. Prsne i trbu{ne peraje su sitne, prsna peraja na slijepom boku op}enito je kra}a od one na desnom, okatom boku. Repna peraja je zaobljena. Perajna formula glasi: D. 62–77, A. 48–58, Pdesna. 6–8, V. 4–5 {ip~ica. Na okatom je boku sivkastocrvenkasta ili sme|astocrvenkasta s pokojom tamnijom mrljom nejasna obrisa od kojih je najve}a ona pri kraju prve polovine tijela, a na stra`njoj polovini tijela nalaze se 4 tamne i simetri~ne pjege sa ù}kastim rubom. Na repnom dr{ku proteè se tamna pruga. Biologija ove vrste slabo je poznata. Mrijesti se zimi. Karnivorna je, hrani se uglavnom sitnim beskralje`njacima dna. Stani{te. Demerzalna je vrsta kontinentske podine i gornjega dijela slaza, na dubinama od 20 do 300 m, uglavnom od 20 do 80-ak metara. Naseljava pjeskovita i muljevita dna, prete`no uz livade morske cvjetnice Posidonia oceanica, a privla~e ga i zasla|ene vode.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.225; 11.34; 11.4; 13.24

1.3.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9

Rasprostranjenost lista pe~atara u hrvatskom ribolovnom moru

212

Trlja od kamena Mullus surmuletus Linnaeus, 1758. Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Mullidae (brkavice) Sinonimi: Nema. Locus typicus: Sredozemno more i Cronwell, Engleska. Ostali hrvatski nazivi: trlja kamenjarka, barbun, brada~ {iljoglavac, brkavica (trlja) {iljoglavka, {iljoglava brkavica; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 57 hrvatskih pu~kih naziva.

Strani nazivi: Striped Red Mullet (engl.), rouget de roche (franc.), triglia di scoglio (tal.), Streifenbarbe, Meerbarbe (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}ena (kao Mullus spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Najvi{e je ugroàva intenzivan gospodarski, mali i {portsko-rekreacijski ribolov razli~itim priobalnim ribolovnim alatima, ponajvi{e mreàma staja}icama i potega~ama, zatim degradacija ili gubitak stani{ta (livade posidonije) kao posljedice ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i one~i{}enja priobalnog mora. Valja dodati i uznemirivanje. Mreàma potega~ama, npr. migavicom, masovno se izlovljavaju nedorasli primjerci, pa je i to jedan od ozbiljnih uzroka njezine ugroènosti. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjivanje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (poglavito u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi preispitati sada{nju najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati, jer je o~ito da je prenisko propisana (treba biti barem 15 cm). Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Ra{irena je u cijelom Sredozemnom i Crnom moru te uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Sjevernog mora do Dakra (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom je Jadranu prili~no jednoli~no rasprostranjena uz ~itavu obalu (sl. 122). Op}enito je brojnija u kanalima i uz obalu vanjskog ruba otoka. U~estalost: obi~na.

Slika 122. Trlja od kamena, Mullus surmuletus Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Opis i biologija vrste. Trlja od kamena naraste najvi{e do 50 cm duìne i mase do oko 1 kg, ali se obi~no love mnogo manji prim-

213

jerci, u Jadranu dugi od 16 do 25 cm. @enke su u prosjeku duè od mu`jaka. Tijelo je izduèno, sna`no i bo~no blago stisnuto, donja strana glave i trbuh su ravnoplo{ni. Glava je dosta velika, zauzima oko ¼ ukupne duìne tijela, ~eoni profil glave je zaobljen. Usta su malena, zavr{na i nisko na glavi, blago ispruìva. Zubi su vrlo sitni, postoje samo na donjoj ~eljusti i nepcu. Na bradi su dva duga~ka i mesnata pipka, njihova je duìna ve}a od duìne prsnih peraja. O~i su velike, visoko na glavi, a me|uo~ni prostor je ravan. Ispod o~iju postoje dvije suborbitalne ljuske. Ljuske na tijelu su velike, ktenoidne, lako otpadaju. Bo~na pruga je visoko na tijelu i prati gornji profil tijela, prekrivena je s 33–37 ljusaka. Le|ne peraje su dvije, obje kratke, prva je trokutasta i bodljasta, a druga jedrolika i mekana. Podrepna peraja je sli~na drugoj le|noj peraji i stoje jedna nasuprot drugoj. Trbu{ne peraje su smje{tene na prsima. Repna peraja je {iroka i ra~vasta, a repni dràk duga~ak i visok. Perajna formula glasi: D1. VII–VIII, D2. I + 7–8, A. II + 6–7, P. 15–17, V. I + 5 {ip~ica. Boje je odozgo sme|ecrvene ili naran~aste, kadikad sme|e i{arana, s 3–4 zlataste uzdu`ne pruge po bokovima. Vanjski su rubovi ljusaka sme|i. Prva le|na peraja ima dvije tamne pruge od kojih je donja straga ra~vasta. Stariji primjerci uglavnom su samotnjaci ili se udruùje po nekoliko njih, a mladi se zadràvaju u ve}im skupinama. Spolno sazrije kad naraste pribli`no do 14 cm ili napuni dvije godine. Njezin se rast odlikuje znatno ve}im prirastom u masu nego u duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Mrijesti se u svibnju i lipnju. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Karnivorna je. U isto~nom Jadranu trlja se hrani uglavnom razli~itim skupinama bentoskih beskralje`njaka, prete`no rakovima od kojih maseno prevladavaju dekapodi (oko 18%) zatim slijede izopodi, mizidi i amfipodi, nadalje mnogo~etina{ima, {koljka{ima i bodljika{ima te sitnom pridnenom ribom (Gobius, Callionymus, Pomatoschistus) (Dul~i}, 2002). Hranu traì brljaju}i pipcima na bradi po muljevitu ili pjeskovitu dnu. Mladi se hrane gotovo jedino kopepodnim rakovima. @ivotni joj je vijek oko 10 godina. Stani{te. Trlja od kamena je pridnenopelagijska, priobalna i oceanodromna riba. Zadràva se iznad razli~itih tipova dna, ali prete`no na ~vrstim, grubim kamenito-pjeskovitim, pjeskovitolju{turnim, i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Nalazi se

Rasprostranjenost trlje od kamena u hrvatskom ribolovnom moru

obi~no od 2 do 100 m dubine, rijetko dublje (400 m), uglavnom izme|u 10 i 80 m. Mladi se zadràvaju na pjeskovito-muljevitim dnima i u livadama morskih cvjetnica rodova Cymodocea i Posidonia.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.223; 11.222; 11.2411; 11.225; 11.2412

1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 6.3; 9.3; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 5.3

214

Batoglavac Pagellus acarne (Risso, 1827) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Pagrus acarne Risso, 1827; Pagellus owenii Günther, 1859. Locus typicus: Nica, Francuska. Ostali hrvatski nazivi: rumenac grbi}, rumenac batoglav(ac), rumenac batokljun(ac), rumenac batalj, arbun grbi}, luìga; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu za ovu i sli~nu srodnu vrstu Pagellus bogaraveo navodi 17 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Axillary Sea Bream (engl.), pageot acarné (franc.), pagello bastardo (tal.), Weiser Seebrasse (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Slika 123. Batoglavac, Pagellus acarne (Risso, 1827) (AUTOR I. JELIÎ])

Uzroci ugroènosti. Najugroèniji je intenzivnim izlovljavanjem pridnenom ko}om, razli~itim mreàma staja}icama i potega~ama i udi~arskim alatima u gospodarskom, malom i {portsko-rekreacijskom ribolovu, zatim degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i one~i{}enja priobalnog mora, a proterandrija, u okolnostima pretjeranog izlovljavanja, a tako je u Jadranu, dovodi do poreme}enog odnosa spolova zbog uklanjanja potencijalnih ènka. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjivanje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata pove}alo bi se preìvljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, valjalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije.

215

Rasprostranjenost. Nalazi se u ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru) i u isto~nom Atlantskom oceanu, od Danske do Senegala, uklju~uju}i Madeiru, Kanarske i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je uz ~itavu obalu, ali je u najsjevernijem dijelu (zapadna obala Istre) dosta rijedak. Vi{e ga ima u unutra{njim (zaljevi, uvale, kanali) nego u otvorenim vodama, gdje obi~no ne prelazi izobatu od 100 m (sl. 123). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Batoglavac naraste do 36 cm duìne i mase do 0,5 kg, ali ulovljeni primjerci obi~no su manji; izme|u 20 i 25 cm. Tijelo je izduèno i valjkasto. Gornji profil glave izme|u o~iju je uleknut, a me|uo~ni je prostor ravan i na njemu nema ljusaka; tjemene ljuske zavr{avaju na visini stra`njeg ruba o~iju. Ljuske se nalaze i na obrazima i {kr`nim poklopcima, a {kr`ni pretpoklopac je gol. O~i su relativno velike, njihov promjer je kra}i od duìne predo~nog prostora. Usta su malena, zavr{na. Prednji zubi su sitni, a iza njih se nalaze kutnjaci, poredani u dva niza od kojih su oni u unutra{njem nizu ve}i. Le|na peraja je duga~ka, u prednjem je dijelu ne{to vi{a i bodljasta, a u stra`njem mekana. Prsne peraje su duga~ke i za{iljena vrha, a seù do iza po~etka podrepne peraje. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je ra~vasta. Formula peraja glasi: D. XII–XIII + 10–12, A. III + 9–10, P. 15–16, V. I + 5 {ip~ica. Zadnja {ip~ica u le|noj i podrepnoj peraji sna`nija je od ostalih. Bo~na pruga je gotovo ravna, prekrivena sa 67 do 74 ljuske. Po le|ima je bljedosme|ast do crvenkastosiv, glava je ne{to tamnija, osobito na me|uo~nom prostoru, bokovi su bljedoruì~asti, a trbuh je bijel. U gornjem dijelu pazu{ka prsnih peraja nalazi se ve}a crna mrlja. Unutra{njost usta je naran~astocrvena (»bokadoro«). Proterandri~ni je dvospolac. Promjena spola, ovisno o hidrografskim ~imbenicima, nastupa izme|u 2. i 7. godine ìvota, odnosno pri duìni od 17 do 29 cm. Spolno sazrijeva kao mu`jak u 2. i 3. godini ili pri duìni od 13 do 18 cm. U Jadranu se mrijesti u drugoj polovini ljeta, a u zapadnom dijelu Sredozemnog mora od kraja prolje}a do kraja ljeta. Mrije{}enje se moè prekidati ili ~ak izostati. Fekunditet ènka duìne izme|u 21 i 31 cm procijenjen je na 85.000 do 536.000 ikre. U isto~nom Jadranu raste brè u masu nego u duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Omnivoran je, ali prete`no karnivoran, hrani se uglavnom sitnim beskralje`njacima dna, kao {to su mnogo~etina{i, meku{ci, rakovi, i sitnom ribom. @ivotni vijek je oko 7 godina.

Rasprostranjenost batoglavca u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Uglavnom je suptropska vrsta ribe, pridnenopelagijska i oceanodromna. Dolazi na razli~itim tipovima morskih sedimenata s preferencijom prema izrazito pjeskovitim i pjeskovito-kamenim dnima, osobito ako su obrasla, a mladi vole livade morske cvjetnice Posidonia oceanica. Zadràva se na kontinentskoj podini i rubu slaza, odnosno na dubinama od 5 do 500 m, uglavnom od 40 do 100 m. Mladi dolaze u priobalju, a odrasli dublje.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.223; 11.225; 11.34; 11.222; 11.2411; 11.2412; 11.2413

1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.6

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

216

Rumenac okan Pagellus bogaraveo (Brünnich, 1768) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanaje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Najvi{e je ugroèn intenzivnim izlovljavanjem pridnenom ko}om, a manje i parangalom, vr{ama i udi~arskim alatima u gospodarskom, malom i {portsko-rekreacijskom ribolovu, zatim degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova.

Slika 124. Rumenac okan, Pagellus bogaraveo (Brünnich, 1768) (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (prvenstveno u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata preìvjelo bi vi{e nedoraslih primjeraka, a tako bi se dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, trebalo bi zapo~eti znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Ra{iren je u Sredozemnom moru, i to uglavnom u zapadnom dijelu, zapadnije od Sicilije, a nema ga u isto~nom dijelu i u Crnom moru. U isto~nom Atlantskom oceanu rasprostranjen je od Norve{ke (65 °N) do rta Blanc, uklju~uju}i Madeiru i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37).

Red: Perciformes

Rasprostranjen je gotovo u cijelom isto~nom Jadranu, u kanalskom i otvorenom podru~ju, osim mo`da u najsjevernijem dijelu (zapadna obala Istre), ali, osim u nekim podru~jima (otvoreni srednji i ju`ni Jadran), op}enito je rijedak (sl. 124).

Porodica: Sparidae (ljuskavke)

U~estalost: rijetka do gotovo obi~na.

Sinonimi: Sparus bogaraveo Brünnich. 1768; Pagellus breviceps Valenciennes, 1830; Pagellus centrodontus Günther, 1859.

Opis i biologija vrste. Naraste do 70 cm duìne i mase oko 5 kg, ali se love znatno manji primjerci, mase do oko 0,3 kg. Tijelo je u profilu ovalno, ne odve} visoko, i bo~no stisnuto. Gornji profil glave je zaobljen, s blagim uleknu}em u visini o~iju. O~i su velike, okrugle, a njihov promjer prelazi duìnu predo~nog prostora. Usta su malena, a gornja ~eljust blago ispup~ena. Prednji bo~ni zubi razmjerno su razvijeni, zakrivljeni, a iza njih su kutnjaci poredani u 2–3 niza. Ljuske na zatiljku seù do stra`njeg ruba o~iju, nalaze se i na obrazima i {kr`nim poklopcima, dok je pretpoklopac gol. Bo~na pruga je ravna i prekrivena sa 60–70 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, u prednjem dije-

Nadred: Acanthopterygii

Locus typicus: Marsej, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: rumenac blijedac, arbun blijedac, arbun okan, arbun velikog oka, arbun okonja; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu za ovu i sli~nu srodnu vrstu Pagellus acarne navodi 17 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Red Sea Bream (engl.), dorade rose (franc.), occhialone (tal.), Nordischer Merrbrassen (njem.).

217

lu bodljasta, a u stra`njem mekana. Prsne peraje su duga~ke, za{iljena vrha. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je ra~vasta, a vrhovi za{iljeni. Formula peraja glasi: D. XII–XIII + 11–14, A. III + 11–13, P. 16–17, V. I + 5 {ip~ica. Zadnje {ip~ice u le|noj i podrepnoj peraji sna`nije su od ostalih. Le|a su sme|astoruì~asta do sivkastoruì~asta, bokovi su svjetliji do bjelkastosrebrnasti. Na po~etku bo~ne pruge nalazi se ve}a crna mrlja. Rumenac okan je proterandri~ni dvospolac. Spolnu zrelost postiè u 4. ili 5. godini ìvota, odnosno pri duìni od 22–23 cm. Mrijesti se blizu obale potkraj jeseni i po~etkom zime. Fekunditet ènka srednjih tjelesnih duìna (34–41 cm) je izme|u 70.000 i 500.000 ikre. Po sastavu hrane je omnivor, prete`no karnivor, hrani se uglavnom sitnim beskralje`njacima, ribljom ikrom, li~inkama i mladom ribom. @ivotni mu je vijek oko 15 godina.

Rasprostranjenost rumenca okana u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Bentopelagijska je riba umjerenih geografskih podru~ja. Dolazi na razli~itim dnima – kamenitim, pjeskovitim i muljevitim, u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, op}enito od 20 do 700 m dubine. Mladi se zadràvaju bliè obali (do 100 m dubine), a odrasli dublje, ne pli}e od 60 m, osobito nad dnima slaza, preferiraju}i posebno muljevite sedimente dna.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225; 11.2412; 11.21111; 11.21121; 11.21131; 11.2411; 11.121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

218

Arbun Pagellus erythrinus (Linnaeus, 1758) U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je pretjeranim izlovljavanjem pridnenom ko}om, a manje i udi~arskim alatima i razli~itim mreàma u gospodarskom, malom i {portsko-rekreacijskom ribolovu, zatim degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova, dok protoginija u sada{njim okolnostima pretjeranog izlovljavanja u isto~nom Jadranu remeti odnos spolova zbog prijevremenog uklanjanja potencijalnih mu`jaka iz populacije.

Slika 125. Arbun, Pagellus erythrinus (Linnaeus, 1758) (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Sparus erythrinus Linnaeus, 1758. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: rumenac, arbun rumenac, arbor, ribun; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu za ovu i sli~nu srodnu vrstu Pagellus bogaraveo navodi 17 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Pandora (engl.), pageot commun (franc.), pagello, fragolino (tal.), Rotbrasse (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjivanje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata preìvjelo bi vi{e nedoraslih primjeraka, a tako bi se dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi preispitati sada{nju najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati jer je ona o~ito preniska (treba biti barem 17 cm). Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Arbun je ra{iren po ~itavom Sredozemnom i Crnom moru te u isto~nom Atlantskom oceanu, od ju`ne Engleske i [kotske do Madeire, Kanarskih i Kapverdskih otoka (FAO: 27, 34, 37), ali je sjevernije od Engleske vrlo rijedak. U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda, ali vi{e u kanalskom podru~ju i bliè obali. Naj~e{}i je u sjevernom Jadranu (sl. 125). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 60 cm duìne i mase do 3,2 kg, ali se love znatno manji primjerci, u Jadranu do 28 cm. Tijelo je izduèno, u profilu ovalno, bo~no stisnuto i prekriveno velikim cikloidnim ljuskama koje se proteù i na {kr`ne poklopce i na obraze, ali je {kr`ni pretpoklopac gol. êone ljuske seù do sredine me|uo~nog prostora. Gornji profil glave je ravan. Gubica je {iljasta i znatno duà od promjera oka, usta su malena, zavr{na, a usni procijep seè unatrag do ispod prednjeg oboda oka. Prednji zubi su ~unjasti i razmjerno dobro razvijeni, a kutnjaci su maleni i poredani u 2–3 niza. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i pokrivena je s 50 do 70 ljusaka.

219

Le|na peraja je duga~ka, u svom prednjem dijelu bodljasta, a u stra`njem mekana. Prsne peraje su duga~ke, duge koliko i glava, srpolike, sa za{iljenim vrhom koji seè sve do prve tre}ine podrepne peraje. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je velika, ra~vasta, za{iljenih vrhova. Formula peraja glasi: D. XII + 9–11, A. III + 8–9, P. 15, V. I + 5 {ip~ica. Boje je ruì~astocrvene sa srebrnastim odsjajem, bokovi su blje|i, a trbuh je bijel. Odraslim primjercima po le|ima i boku razasute su sitne plavkaste pjege. Gornji rub {kr`nog poklopca je crvene boje. Usna {upljina je crna. Arbun je u isto~nom Jadranu, zbog svoje va`nosti u ribarstvenoj privredi, prili~no dobro istraèna vrsta (Zei i Sabioncello, 1940; Zei i @upanovi}, 1961; @upanovi}, 1961; Lepeti}, 1965; Rijavec i @upanovi}, 1965; Juki}, 1972; @upanovi} i Jardas, 1989 i dr.). Zadràva se u plovama. Protogini~ni je dvospolac; do pribli`no 3. godine ìvota ili do duìne od oko 13–14 cm svi su primjerci ènke, a promjena spola nastupa pri duìni od 14 do 16 cm; ve} iznad 16–17 cm prevladavaju mu`jaci, a iznad 23 svi su primjerci mu`jaci. Mrijesti se krajem prolje}a i po~etkom ljeta. Ikra je pelagijska. Spolno sazrije u prvoj ili drugoj godini ìvota, odnosno pri duìni od 11 do 12 cm. Raste gotovo jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Karnivoran je, hrani se podjednako ribom, mnogo~etina{ima, rakovima i glavono{cima (20– 24%), manje puèvima, detritusom i ostalim. Pro`drljiv je. Moè doìvjeti 13 godina. Stani{te. @ivi u pridnenom sloju mora. Zadràva se na podru~ju kontinentske podine i rubu slaza, op}enito na dubinama od oko 5 do 200 (300) m, ali u Jadranskom moru samo do 100 m dubine. Zimi se op}enito zadràva dublje, a ljeti pli}e. Dolazi na razli~itim dnima, kamenitima, koraligenskima, pjeskovitima i muljevitima, ali najvi{e odabire mekana dna koja su gusto naseljena bodljika{ima i spu`vama ili obrasla crvenom algom Osmundaria volubilis.

Rasprostranjenost arbuna u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225; 11.2411; 11.2412; 11.251; 11.121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 9.6 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

220

Tabinja Phycis phycis (Linnaeus, 1758) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Paracantropterygii Red: Gadiformes Porodica: Phycidae (tabinjke) Sinonimi: Blennius phycis Linnaeus, 1758; Phycis mediterraneus Delaroche, 1809. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: tabinja mrkulja, grujeva mati; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi za ovu i srodnu vrstu Phycis blennoides 8 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Forkbeard (engl.), phycis de roche (franc.), pastenula bruna, musdea (tal.), Brauner Gebeldorsch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok ugroènosti tabinje intenzivan je ribolov u priobalnom podru~ju, pogotovo parangalom, vr{ama, razli~itim mreàma staja}icama i sitnim udi~arskim alatima i, ~esto, uznemirivanje. Za{titne mjere. Tabinja bi se najbolje za{titila kad bi se po{tovali postoje}i propisi, ali i neki dijelovi ribolovnog mora proglasili za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama, gdje bi zakonom bio stroè reguliran pridneni ribolov i/ili naizmjeni~ni ribolov po zonama. Pomoglo bi i bolje poznavanje njezine rasprostranjenosti, brojnosti, biologije (nastupanje spolne zrelosti) i stani{ta, {to je sada manjkavo, i obavljanje pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{irena je u ~itavom zapadnom i uz sjevernu obalu isto~noga dijela Sredozemnog mora (nema je u Crnom moru) i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Maroka, uklju~uju}i Azore, Madeiru i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu pojedina~ni primjerci mogu se na}i posvuda u pli}em moru, ali se najgu{}a naselja nalaze uz vanjske rubove otoka i brakova otvorenog mora (sl. 126).

Slika 126. Tabinja, Phycis phycis (Linnaeus, 1758) (AUTOR M. ANDRI])

U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 65 cm duìne i mase do 3,9 kg, ali se obi~no nalaze primjerci samo do 40 cm. Pribli`no jednaku najve}u duìnu (64 cm) postiè i u isto~nom Jadranu (Grubi{i}, 1959). Tijelo je izduèno i bo~no blago stisnuto, u prednjem dijelu naduto, prekriveno razmjerno velikim ljuskama koje se nalaze i na glavi i na osnovicama prsnih peraja. Visina tijela moè stati od 4 do 4,5 puta u standardnu duìnu tijela i pribli`no je jednaka duìni glave. Usta su {iroka, zavr{na, a gornja ~eljust blago ispup~ena, ispod brade je crvolik pipak koji je kra}i od o~nog promjera. Zubi su sitni, tanki i brojni, poredani u gornjoj ~eljusti u 8, a u donjoj ~eljusti u 4–5 nizova, oni u vanjskom nizu su ve}i. O~i su velike, okrugle, promjer im je jednak ili ne{to manji od duìne gubice i moè stati oko 2 puta u zao~ni prostor, odnosno 4–5 puta u duìnu glave. Bo~na pruga je u prednjoj polovini tijela izdignuta i prekrivena sa 120–140 ljusaka. Le|-

221

ne peraje su dvije, prva je kratka i trokutasta, a druga duga~ka. Podrepna peraja je duga~ka, ali ne{to kra}a od druge le|ne peraje. Trbu{ne peraje su kon~aste i ra~vaste, seù jedva do po~etka podrepne peraje i smje{tene su na prsima. Repni dràk je kratak i tanak, a repna peraja zaobljena. Formula peraja glasi: D1. 9–11, D2. 60–63, A. 54–64, P. 18, V. 1 (2–3) {ip~ica. Boje je tamno kestenjastosme|e, a neparne peraje su obrubljene uskom bijelom i tamnom prugom. Solitarna je i sedentarna. Aktivna je no}u, a danju se skriva po rupama i procjepima na stjenovitom dnu. Rast se odlikuje znatno brìm prirastom u masu nego u duìnu (b > 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Mrijesti se tijekom zime i prolje}a (sije~anj–svibanj). Karnivorna je, hrani se malom ribom i raznovrsnim beskralje`njacima dna. Stani{te. Bentopelagijska je vrsta. Nalazimo je na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza, op}enito na dubinama do 650 m, a u Jadranskom moru izme|u 5 i 370 m, ali naj~e{}e izme|u 20 i 70 m dubine (Pallaoro i Jardas, 2002). Zadràva se ponajvi{e na ~vrstim, kamenitim dnima s mnogo rupa, {pilja i procijepa, u podno`ju strmih hridinastih obala, a za|e i na ravna mekana dna.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.2412; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.251; 11.261; 11.262; 10.1 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3 11.223; 11.225; 19.6

Rasprostranjenost tabinje u hrvatskom ribolovnom moru

222

Raà modropjega Raja miraletus Linnaeus, 1758. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC, 2007). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je intenzivnim ribolovom pridnenom ko}om i parangalima, uglavnom kao ciljana, a razli~itim mreàma staja}icama i nekim drugim alatima kao slu~ajna lovina, zatim degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova i jo{ dodatno nekim vlastitim biolo{kim zna~ajkama: malom mo}i reprodukcije i sporim obnavljanjem populacije.

Slika 127. Raà modropjega, Raja miraletus Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja quadrimaculata Risso, 1826. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: raà modroìga, raà ~etiroka, raà barakulica, poliì} modropjeg, ~etiri o~i; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 20 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Brown Ray (engl.), raie miroir (franc.), razza occhiura, razza quattrocchi (tal.), Vieräugier Rochen (njem.).

Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjenje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako znatan broj primjeraka preìvi ulov, vra}anje nedoraslih primjeraka u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta, tako|er bi pobolj{alo sada{nje stanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati (barem 38 cm). Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere, trebalo bi poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Raà modropjega rasprostranjena je uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Portugala do juga Afrike, uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more (nema je u Crnom moru) te jugozapadnu obalu Indijskog oceana (FAO: 27, 34, 37, 47, 51?). U isto~nom Jadranu {iroko je rasprostranjena u kanalima i otvorenom moru, osim u podru~ju Jabu~ke kotline, Palagru{kog praga i dubljega dijela Ju`nojadranske kotline (Jardas, 1984) (sl. 127). Prema novijim podatcima moè se na}i samo u isto~noj polovini Jadrana, i to uglavnom ju`nije od Istre, Kvarnera i Rije~kog zaljeva. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Raà modropjega op}enito naraste do pribli`no 60 cm duìne, a pribli`no toliko (57 cm) i u Jadranskom moru (Grubi{i}, 1959), ali se love uglavnom znatno manji

223

primjerci. Mu`jaci su ne{to manji od ènka iste dobi (@upanovi}, 1961a; Jardas, 1973a). Tijelo je romboidno sa sinusoidnim prednjim rubom, {to je ja~e izraèno u mu`jaka. Rostrum je kratak, ne{to kra}i i o{triji u mu`jaka. Odnos duìne tijela i {irine tjelesne plo~e odgovara omjeru 3 : 1,85 (ili 1,6 : 1), odnosno {irina tjelesne plo~e iznosi 58– 68%, a duìna 45–52% ukupne duìne tijela. Duìna predo~nog prostora stane 4–5,5 puta u duìnu tjelesne plo~e. Polovina prednjeg kuta tjelesne plo~e iznosi 43–53°. Koà je gola, trnolike bodljice samo su na rostrumu i na repu (tri niza), a u mu`jaka jo{ uz prednji rub (malare) i bo~no na prsnim perajama, u visini njihova vrha (alare). Zubi mu`jaka su o{tri, a ènke tupi. Le|ne peraje su dvije; malene i smje{tene na kraju repa, istog oblika i veli~ine. Repna peraja je malena, rudimentarna. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i smje{tene ispod glave. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. Odozgo je naj~e{}e kestenjastosme|a ili sme|ecrvenkasta s rijetkim tamnim to~kama. Na prsnim je perajama po jedna velika okata pjega, svjetlomodra sredi{ta i tamnomodra i oker ùta ruba. Neaktivna je i troma riba. Razmnoàva se oviparno. Oplo|ena jaja za{ti}ena su ro`natim ~ahurama ~etvrtasta oblika, s rogovima na uglovima, prosje~no 4,46 cm duìne (bez rogova) i 3,02 cm {irine; nastaju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama. Fekunditet je izme|u 40 i 72 jajne ~ahure godi{nje; ènke ih polaù na dno ~itave godine, ali uglavnom od prolje}a do ljeta (Capapé i Quignard, 1974, 1975). Embrionalni razvoj traje oko 4–5 mjeseci, a mladunci su dugi od 10 do 11 cm. U Sredozemnom moru ènke spolno sazriju pri dimenzijama 38/24 cm, a mu`jaci 36/22 cm (ukupna duìna/{irina tjelesne plo~e) (Capapé i Quignard, 1974). I u Jadranskom moru oba spola sazriju kad postignu pribli`no jednake tjelesne dimenzije; odlaganje jajnih ~ahura u~estalije je u proljetnim i ljetnim mjesecima, a mladunci se izvaljuju u jesen i zimu (@upanovi}, 1961a; Jardas, 1973a; Ungaro, 2004). Rast u duìnu i masu u Jadranu je pribli`no jednakomjeran (b = 3) (Pallaoro et al., 2005). Hrani se prete`no planktonskim rakovima reda Mysida, zatim dekapodnim i amfipodnim rakovima, a rje|e ribom i glavono{cima (Jardas, 1972, Capapé i Azouz, 1976). Stani{te. @ivi na dnu, u podru~ju kontinentske podine, op}enito od plitke vode do 460 m dubine, uglavnom od 50 do 150 m, na pjeskovitim i ~vrstim dnima. U kanalima i otvorenom podru~ju Jadranskog mora zadràva se jedino na pjeskovitom i pjeskovitolju{turnom, a rijetko na muljevitom dnu, na dubinama do 200 m, uglavnom samo do 100 m (Jardas, 1979c).

Rasprostranjenost raè modropjege u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221–11.225; 11.21121; 11.21111; 11.221

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 9.2 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

224

Ma~ka bljedica Scyliorhinus canicula (Linnaeus, 1758) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta nalazi se u kategoriji najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1., 2001). U istoj je kategoriji ugroènosti i u regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (LC, 2007). Uzroci ugroènosti. Ma~ka bljedica je regionalno ugroèna zbog intenzivnog izlovljavanja, bilo da se u lovinama na|e kao ciljana vrsta ili kao prilov. Najintenzivnije izlovljavanje obavlja se pridnenom ko}om, ali i drugim vrstama ribolovnih alata (parangali, razli~ite vrste mreà staja}ica, sitni udi~arski alati). Nepovoljne su okolnosti za njezino odrànje i degradacija i gubitak stani{ta zbog ribolova i one~i{}enja morskog dna. Ugroènosti ove vrste pridonose i njezine biolo{ke zna~ajke: spor rast i slaba reprodukcijska sposobnost. Vrsta nije jednako ugroèna u ~itavom Jadranu. Op}enito, stanje u kanalskom podru~ju znatno je bolje nego u otvorenom moru, gdje se jo{ mogu uloviti samo pojedina~ni primjerci.

Slika 128. Ma~ka bljedica, Scyliorhinus canicula (Linnaeus, 1758) (AUTOR G. NETO)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Scyliorhinidae (ma~kovke) Sinonimi: Squalus canicula Linnaeus, 1758; Scyllium canicula Cuvier, 1817; Scylliorhinus canicula Collett, 1905. Locus typicus: Europa (»Oceano Europeo«). Ostali hrvatski nazivi: ma~ka piknjavica, ma~ka mala, ma~ka blatarica, ma~ka sitnopjega, blijeda morska ma~ka, ma~ica, ma~ka, ma~unica; Vinja (1986) navodi za isto~nu obalu Jadrana 14 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Small-spotted Catshark (engl.), petite roussette (franc.), gattuccio (tal.), Kleingeflecker Katzenhai (njem.).

Za{titne mjere. Djelotvornija za{tita postigla bi se prostornom i vremenskom regulacijom izlovljavanja, tj. prostornom i vremenskom zabranom ribolova na pojedinim podru~jima. Posebnu pozornost treba posvetiti podru~jima na kojima su rastili{ta i mrjestili{ta ove vrste, a to su uglavnom kanalska podru~ja. Isto tako, regulaciju ribolova treba provoditi propisivanjem najmanje veli~ine za ovu vrstu (barem 32 cm) ispod koje se ne bi smjela loviti, a koja zakonski jo{ nije propisana. Da bi za{tita bila djelotvornija, od velike bi koristi bili potpuniji podatci o rasprostranjenosti i brojnosti, biologiji i ekologiji vrste te pra}enje stanja stani{ta i populacije (monitoring), pa bi tomu trebalo usmjeriti i istraìva~ke aktivnosti. Rasprostranjenost. Ma~ka bljedica rasprostranjena je u sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu, od Norve{ke i V. Britanije na sjeveru do Senegala na jugu, a vjerojatno i ju`nije, uklju~uju}i ~itavo Sredozemno more (FAO: 27, 34, 37). Nema je u Crnom moru. U isto~nom Jadranu rasprostranjena je posvuda, osim na {irem podru~ju Jabu~ke kotline i Palagruè ispod 150 m, u podru~ju Ju`nojadranske kotline ispod 400 m dubine te na nekim uìm priobalnim podru~jima (sl. 128). U otvorenom moru i uz zapadnu obalu Jadranskog mora gotovo je izlovljena. U~estalost: obi~na.

225

Opis i biologija vrste. Morska ma~ka je vitka izduèna tijela, duìne do 1 m i mase do 1,3 kg, ali se uglavnom love manji primjerci. U Jadranskom moru naraste najvi{e do 70 cm, uglavnom samo do 50, s time da su ènke u prosjeku ve}e od mu`jaka za 1–3 cm (Jardas, 1979). Glava je {iroka, malo splo{tena. Gubica je tupa, kra}a je od {irine glave, mjerene preko usta. Usta su samo s donjim usnim naborom. Zubi su brojni i sitni, s ve}im sredi{njim {iljkom i 1 do 2 para manjih sa strane. Nosni otvori spojeni su s ustima preko plitkih `ljebova, a nosni otvori i `ljebovi prekriveni su me|usobno sraslim nosnim zaklopcima u obliku {irokog i jedinstvenog ko`nog zaklopca koji seè do usta. O~i su vodoravne, ovalne. Le|ne peraje su dvije, smje{tene na stra`njoj polovini tijela, druga le|na peraja po~inje iznad kraja osnovice podrepne peraje. Repna peraja je nejednakokri{}ana, s dobro razvijenim trbu{nim i zavr{nim re`njem. Boja tijela je kolebljiva, le|a i peraje su sivkastoù}kaste, sivkastocrvenkaste ili crnkastosive, s brojnim svjetlijim i tamnijim pjegama; trbuh je bijel. Prema podatcima za Jadransko more (@upanovi}, 1961, 1961a; ânadjija, 1961, 1964; Jardas, 1971, 1972, 1973, 1979b) u populaciji ma~ke bljedice iznad 31 cm duìne obi~no prevladavaju mu`jaci, a s porastom duìne njihova dominacija postaje sve izrazitija, pa su tako iznad 43 cm svi primjerci mu`jaci. @enke prvu spolnu zrelost postiù pri 31–32 cm duìne i mase od 84–100 g, a sve su ènke spolno zrele iznad 40 cm duìne. @enke s razvijenim ro`natim jajnim ~ahurama u jajovodima, koje se oblikuju u jajovodnim (nidamentalnim) `lijezdama, i u kojima su za{ti}ene oplo|ene jajne stanice, javljaju se pri duìni od 34 do 35 cm. Mu`jaci postiù spolnu zrelost pri manjim duìnama od ènka, pri 27–28 cm i mase od 49–65 g, a svi su primjerci spolno zreli kad prema{e 33 cm duìne. Razmnoàvanje je oviparno, jajne ~ahure se odlaù ~itave godine, ali najintenzivnije u travnju i lipnju, uvijek u paru. Fekunditet je do oko 96 jajnih ~ahura godi{nje. Prosje~ne su dimenzije ~ahura 46,3 mm duìne, 16,6 cm {irine i 9,5 mm debljine, s dugim i mnogostruko savijenim kon~astim nastavcima na uglovima kojima se vje{aju na morsko bilje, koralje i sl. Ve}e ènke stvaraju ve}e jajne ~ahure. Embrionalni razvoj traje 9–11 mjeseci. Kad se izvale, mladunci su dugi oko 7 cm. Duìna mladunaca nakon izvaljenja (eklozije) je oko 7 cm. Rast je brì u masu nego u duìnu (b > 3). Hrani se prete`no razli~itim rakovima, zatim pridnenom ribom, glavono{cima i mnogo~etina{ima, manji primjerci uglavnom s planktonskim rakovima reda Mysida, a odrasli vi{im rakovima i ribom. @ivi oko 9 godina.

Rasprostranjenost ma~ke bljedice u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Ma~ka bljedica je pridnena vrsta. Voli pjeskovita dna, ali nastanjuje i ostala dna (muljevita, koraligenska, kamenita). Zadràva se na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza izme|u 10 i 780 m dubine, naj~e{}e do 100–200 m.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.251; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.211 6.3; 9.2 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

226

Gof Seriola dumerili (Risso, 1810) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Gof najvi{e stradava u gospodarskom ribolovu kao ciljana vrsta (plivarica za lov krupne plave ribe – palamidara, obalna mreà potega~a – {abakun), ali i u {portskom ribolovu panulom i podvodnom pu{kom te slu~ajnim ulovom razli~itim mreàma. Njegovoj ugroènosti pridonosi i rastu}e one~i{}enje priobalnog mora, ~esto uznemirivanje i velika ribolovna smrtnost nedoraslih primjeraka, unato~ njihovoj zakonskoj za{titi. Za{titne mjere. Za{ti}en je Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama propisanom najmanjom veli~inom od 45 cm ispod koje se ne smije loviti, ali bi tu duìnu, uzimaju}i u obzir biolo{ke parametre, trebalo pove}ati na barem 80 cm ili ~ak ne{to vi{e. Dodatno bi se trebao za{tititi i lovostajem u vrijeme intenzivna mrije{}enja, {to se sada ne ~ini. Treba nastaviti i sa znanstvenim istraìvanjima njegove biologije, ekologije i stani{ta radi za{tite. Slika 129. Gof, Seriola dumerili (Risso, 1810) (AUTOR R. A. PATZNER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Carangidae (trnoboci) Sinonimi: Caranx dumerili Risso, 1810; Trachurus aliciolus Rafinesque, 1810. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: strelju{a, glavulja, orhan, orva, bilizmu{a mrkulja, felun (mladi); Vinja (1986) navodi za isto~nojadransku obalu 28 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Greater Amberjack (engl.), sériole couronnée (franc.), ricciola, seriola (tal.), Grünel (njem.).

Rasprostranjenost. Gof je ra{iren u ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru), zatim uz obalu isto~nog Atlantskog oceana, od ju`ne Engleske i Biskajskog zaljeva do Maroka, tako|er uz zapadnu obalu Atlantskog oceana, od Nove [kotske do Brazila, uz ju`nu Afriku, u Arapskom zaljevu, uz Australiju, Japan i Havajske otoke (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 77). Rasprostranjen je u ~itavom Jadranu. Mnogo je ~e{}i u ju`nom i srednjem nego u sjevernom dijelu (sl. 129). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Gof op}enito naraste do 1,9 m duìne i mase do oko 80,6 kg, ali se obi~no love znatno manji primjerci (30–50 cm). Najve}i primjerak dosad zabiljeèn u isto~nom Jadranu postigao je 160 cm duìne i masu od 46,5 kg, ali je srednja lovna duìna samo oko 75 cm i masa oko 7 kg (ju`ni Jadran; Koùl et al., 2001). Tijelo gofa je izduèno, u profilu ovalno, blago bo~no stisnuto i prekriveno sitnim cikloidnim ljuskama koje se proteù i na obraze. êoni dio glave zaobljena je profila. Usta su velika, zavr{na, tek blago isko{ena, usni procijep seè do ispod sredine o~iju, a krajevi gornje ~eljusti su pro{ireni. Zubi su maleni, tanki i poredani u vi{e nizova,

227

postoje na nepcu i jeziku. Bo~na je pruga iznad prsnih peraja blago izdignuta. Repni dràk je kratak i tanak, obostrano s uzdu`nim greben~i}em. Le|ne peraje su dvije, prva je niska, kratka i bodljasta, prethodi joj jedna vodoravna bodlja, a druga je duga~ka, u svom prednjem dijelu povi{ena. Osnovica mekog dijela podrepne peraje o~ito je kra}a od druge le|ne peraje, njezin prednji dio je izdignut, a prethode joj dvije kratke i odvojene bodlje. Prsne peraje su kratke, o~ito kra}e od trbu{nih, koje se nalaze na prsima. Repna je peraja sna`na i izrazito srpoliko ra~vasta. Formula peraja glasi: D1. VI–VIII, D2. I + 29–35, A. II + I + 18–22, P. 20, V. I + 5 {ip~ica. Po le|ima je sivomodar s ruì~astim odsjajem, uzdu` bokova se proteè ù}kasta pruga, a koso od o~iju prema zatiljku postoji vi{e-manje jasna tamna pruga: trbuh je sivobjelkast. Gof je brz i ustrajan pliva~, erati~an. Zadràva se u plovama, ali su u Jadranu ~esti samci ili nekoliko primjeraka zajedno. Mrijesti se u prolje}e u otvorenim i {irokim uvalama vanjskih otoka cijelog Jadrana, pogotovo srednjeg i ju`nog dijela. Mu`jaci spolno sazrijevaju u 2. ili 3. godini pri duìni od pribli`no 60–80 cm, a ènke u 3. ili 4. godini pri duìni od 80–104 cm. Ikra je pelagijska. Raste razmjerno sporo, i to ne{to brè u duìnu nego u masu (b < 3), tako mu je potrebno oko 10 godina da postigne duìnu od 156–160 cm i masu ve}u od 46 kg (Koùl et al., 2001). Karnivoran je i pro`drljiv, hrani se prete`no ribom, ali i razli~itim beskralje`njacima. Doìvi oko 15 godina. Stani{te. Gof je suptropska, pelagijska i oceanodromna vrsta kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, dubinskog raspona od 1 do 360 m. Najdraà su mu stani{ta strme stjenovite obale s okolnim dubokim morem i brakovi. U toplom dijelu godine primi~e se obali bez obzira na dubinu i vrstu dna. Mladi (feluni) se zadràvaju u pli}im vodama i uskim morskim prolazima, ali uvijek oko vanjskih otoka ili obala okrenutih pu~ini. U zimskom razdoblju i mladi i odrasli spu{taju se dublje. Dok su maleni, rado se zadràvaju ispod plutaju}ih predmeta (bilje, naplavine i sl.).

Rasprostranjenost gofa u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.111; 11.12242; 11.124; 11.121; 19.6

3.1.1; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 6.3; 9.3; 9.7; 10.1

1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.9; 5.3

228

List Solea solea (Linnaeus, 1758)

Podrazred: Neopterygii

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

Odjel: Teleostei

IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Nadred: Acanthopterygii

U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02).

Razred: Actinopterygii

Red: Pleuronectiformes Porodica: Soleidae (listovi) Sinonimi: Pleuronectes solea Linnaeus, 1758; Solea vulgaris Quinsel, 1806; Solea vulgaris vulgaris Quinsel, 1806 Locus typicus: europska mora (»M. Europaeo«). Ostali hrvatski nazivi: soja, {voja, platu{a, obi~ni list. Strani nazivi: Common Sole (engl.), sole commune (franc.), sogliola (tal.), Seezunge (njem.).

Uzroci ugroènosti. Najve}a smrtnost lista uzrokovana je ciljanim izlovljavanjem mreòm listaricom, i to najintenzivnije u vrijeme migracija i mrije{}enja (sjeverni Jadran), a manje slu~ajnim ulovom razli~itim drugim mreàma staja}icama i povla~nim mreàma, ali i zbog one~i{}enja priobalnog mora, degradacije stani{ta uzrokovane ribolovom, i uznemirivanja. Za{titne mjere. Za{ti}en je najmanjom veli~inom ispod koje se ne smije loviti, po Naredbi, koja je danas na snazi, to je 20 cm, {to bi radi djelotvorne za{tite nedoraslih primjeraka trebalo pove}ati na barem 25 cm. Trebalo bi radi za{tite propisati i lovostaj, barem u jednom dijelu mrije{}enja, i obavljati pra}enje stanja populacije i stani{ta (monitoring). Da bi se mogle predlagati posebne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u Sredozemnom, Mramornom i jugozapadnom dijelu Crnoga mora te uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od fjorda Trondheima, zapadnog Balti~kog i Sjevernog mora do Senegala (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjen je zapravo posvuda, ali su mu naselja najgu{}a u sjevernom dijelu, osobito u Kvarneru i uz zapadnu obalu Istre te u Neretvanskom kanalu (sl. 130). Uz zapadnu obalu Jadrana rasprostranjen je jednoli~nije, a i naselja su mu gu{}a. U~estalost: obi~na.

Slika 130. List, Solea solea (Linnaeus, 1758) (AUTOR I. JELIÎ])

Opis i biologija vrste. List moè narasti do 70 cm duìne i mase do 3 kg, u isto~nom Jadranskom moru vjerojatno samo do 47 cm (Grubi{i}, 1959), a naj~e{}i su primjerci u lovinama izme|u 26 i 32 cm (73,8%) (modus 29,5 cm) (Cetini} et al., 2003, Soldo et al., 2004). Tijelo je ovalno, visoko i jako plosnato. Koà je hrapava zbog ljusaka sa sitnim bodljicama (ktenija) na slobodnom rubu. Visina tijela odgovara 1/3 njegove duìne. O~i se nalaze na desnoj strani glave, a gornje oko smje{teno je djelomi~no ispred donjeg. Gubica je kratka, zaobljena i str{i iznad donje ~eljusti. Usta su malena, u obliku luka. Prednji nosni otvori na kratkoj su cjev~ici koja, polegnuta unatrag, ne

229

dopire do ruba donjeg oka. Na slijepom boku glave brojne su ko`nate resice. Bo~na pruga proteè se sredinom oba boka, prekrivena je sa 116–165 ljusaka na kojima se nazire sitna pora, a iznad glave je jako izdignuta. Le|na i podrepna peraja duga~ke su, le|na po~inje ispred o~iju, na gubici, i proteè se ~itavom le|nom stranom tijela, a njezine zadnje {ip~ice, kao i one podrepne peraje, spojene su opnom s repnim dr{kom. Prsne i trbu{ne peraje su malene, prsna na slijepom boku samo je malo kra}a od one na okatom boku. Formula peraja glasi: D. 69–97, A. 53–79, P. 9–10, V. 5–6 {ip~ica. Boja mu je na okatom boku sme|ezelenkasta ili sivkasta s nepravilnim tamnijim mrljama, vrh prsne peraje ima crnu mrlju, a repna peraja crn stra`nji obod. Zadràva se u raspr{enim zajednicama, a zdruùje se samo u vrijeme mrije{}enja. U Jadranu se mrijesti krajem jeseni i zimi (prosinac–oùjak), dalje od obale, najprije ve}i listovi, a fekunditet ènka izme|u 300 i 400 g iznosi 150.000–250.000 ikre; raste brzo, u prvoj godini naraste do 18–20 cm, a u drugoj 21–30 cm, i to mu`jaci jednakomjerno u duìnu i masu (b = 3), a ènke ne{to brè u masu (b > 3) (Piccinetti i Giovanardi, 1984; Vallisneri et al., 2001). Ikra je pelagijska. Migracija oka zapo~inje u li~inaka od 7 mm, a zavr{ava pri 10–11 mm duìne. Spolnu zrelost postiè pri oko 25 cm duìne ili s dvije godine starosti, mogu}e i malo poslije. Hrani se ponajprije s mnogo~etina{ima, zmija~ama i malim trpovima (Thyone), zatim {koljka{ima i manjim rakovima (amfipoda, dekapoda). Pro`drljiv je. @ivotni mu je vijek oko 27 godina, a u Jadranu, najvjerojatnije zbog toplijeg mora, znatno kra}i. Stani{te. Demerzalna je, oceanodromna, morska i braki~na vrsta ribe koja nastanjuje vode temperaturnog raspona od 8 do 24 °C. Zadràva se na dubinama do 250 m, na pjeskovitim, pjeskovito-muljevitim i sasvim muljevitim dnima. Dok miruje na dnu, ukopava se u supstrat. Najgu{}a su mu naselja oko rije~nih u{}a, a ulazi i u donje tokove rijeka. Ljeti se zadràva dublje, a zimi pli}e.

Rasprostranjenost lista u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221–11.225; 11.4; 13.24; 21.1; 24.15

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.3; 10.1 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

IUCN za{titne mjere

230

Komar~a Sparus aurata Linnaeus, 1758. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}ena Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Komar~u neposredno ugroàva intenzivan gospodarski ribolov, mali i {portsko-rekreacijski ribolov razli~itim alatima, na~inom i sredstvima priobalnog ribolova, uglavnom tramatom, udi~arskim alatima, mreàma plivaricama i podvodnom pu{kom, a strada i od slu~ajna ulova mreàma staja}icama. Ugroàva je i one~i{}enje priobalnog mora i estuarnih podru~ja, degradacija stani{ta (livade posidonije) zbog ribolova i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa te ~esto uznemirivanje. Zbog proterandrije u uvjetima prenapregnutog ribolova i ~estog izlovljavanja potencijalnih ènka poreme}en je odnos spolova, {to nepovoljno utje~e na obnavljanje populacije.

Slika 131. Komar~a, Sparus aurata Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Sparidae (ljuskavke) Sinonimi: Chrysophrys aurata Valenciennes, 1830; Chrysophrys crassirostris Valenciennes, 1830. Locus typicus: Sredozemno more i Sjeverna Amerika (»Mari Mediterraneo et Oceano inter Eurorpam Americamque«). Ostali hrvatski nazivi: podlanica, lovrata, orada, komorka, zlatva; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 31 hrvatski pu~ki naziv. Strani nazivi: Gilt-head Sea Bream (engl.), dorade royale (franc.), orata (tal.), Gemeine Goldbrasse (njem.).

Za{titne mjere. Komar~a bi se najbolje za{titila kad bi se najmanja dopu{tena lovna veli~ina propisana Naredbom, koja je sada 20 cm, a kojom se mogu djelomi~no za{tititi samo mu`jaci, pove}ala na barem 30 cm, kojom bi se za{titile i potencijalne ènke, zatim vra}anjem u Naredbu lovostaja u vrijeme mrije{}enja, kao {to je to bilo prija{njih godina. Bolje poznavanje njezine biologije, ekologije i stani{ta tako|er bi pridonijelo za{titi. Rasprostranjenost. Rasprostranjena je uz ~itavu obalu Sredozemnoga mora, ima je i u Crnom moru, ali je vrlo rijetka, i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana od Engleske do Kanarskih i Kapverdskih otoka (FAO: 27, 34, 37). U Jadranskom moru prisutna je posvuda uzobalno (sl. 131). U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. U Jadranskom moru, i ina~e, naraste do malo vi{e od 70 cm duìne i mase do 10 kg, ali se love uglavnom primjerci od 15–20 cm (Kraljevi}, 1995). Tijelo komar~e je izduèno, sna`no, u bo~nom profilu ovalno, visoko, i bo~no stisnuto. Gornji profil tijela ja~e je zaobljen. Glava je kratka, ali masivna, usta su zavr{na, nisko na glavi, a usnice debele, mesnate. Gubica je kratka, ~eljusti sna`ne s prednim koni~nim zubima, a iza njih su bo~no sna`ni i valuti~asti kutnjaci poredani u 2–4 niza. Ljuske su velike, ktenoidne, proteù se tako|er na {kr`ne poklopce i obraze, a nema ih na {kr`nim

231

pretpoklopcima. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je sa 75–85 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka, sprijeda s bodljastim i straga s mekanim {ip~icama. Prsne peraje su duga~ke i {iljaste, a trbu{ne su mnogo kra}e od prsnih i nalaze se na prsima. Repna peraja je ra~vasta, velika i sna`na. Formula peraja glasi: D. XI + 13–14, A. III + 11–12, P. 16, V. I + 5 {ip~ica. Odozgo je modrikasto zelenkastosiva s kovnim sjajem, postrance sivosrebrnkasta s uzdu`nim sme|im ili sme|ezelenkastim prugama, a dolje je bijela. Izme|u o~iju proteè se zlatnoùti mosti} ograni~en tamnijim zonama. Na {kr`nim je poklopcima zlatna do naran~asta mrlja, a gornji kut {kr`nog otvora obuhva}en je ljubi~astocrnom mrljom. Komar~a ìvi u manjim skupinama ili pojedina~no, a samo u vrijeme mrije{}enja skuplja se u ve}e plove. Proterandri~ni je dvospolac. Po~etne promjene spola biljeè se izme|u duìna od 24 do 41 cm, odnosno

Rasprostranjenost komar~e u hrvatskom ribolovnom moru

izme|u 2. i 6. godine, ali najve}i dio populacije (82%) promijeni spol pred po~etak druge sezone mrije{}enja pri duìni od oko 30 cm (Kraljevi}, 1995). Raste sporo. Spolno sazrije kao mu`jak pribli`no pri 20 ili vi{e cm duìne, ili u 2. godini, a mrijesti se krajem jeseni i po~etkom zime. Omnivorna je, hrani se meku{cima, prete`no {koljka{ima, rakovima i ribom, a djelomi~no i algama. Tvrdu granu drobi sna`nim kutnjacima. Doìvi vi{e od 20 godina. Stani{te. Komar~a je demerzalna i priobalna riba. Boravi u moru i bo~atim vodama na dubinama od 1 do 150 m, ali obi~no samo do 30 m ili pli}e. U prolje}e ulazi u velikom broju u bo~ate vode, lagune i estuarije, gdje boravi cijelo ljeto, a u jesen se vra}a u more radi mrije{tenja. Zadràva se na mirnim podru~jima, obi~no iznad pjeskovita ili pjeskovito-lju{turna dna i u livadama morskih cvjetnica s gustim naseljima meku{aca. Osjetljiva je na niske temperature.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.223; 11.34; 11.254; 11.3311; 11.332; 11.221; 13.24; 11.225; 11.4; 89.11; 89.33

1.3.2.2; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.3; 9.6; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3

232

Lumbrak Symphodus tinca (Linnaeus, 1758) Razred: Actinopterygii

Nadred: Acantopterygii

Podrazred: Neopterygii

Red: Perciformes

Odjel: Teleostei

Porodica: Labridae (usnja~e) Sinonimi: Labrus tinca Linnaeus, 1758; Labrus (Crenilabrus) pavo Brunnichius, 1768; Crenilabrus pavo Valenciennes, 1839; Crenilabrus tinca (Linnaeus, 1758). Locus typicus: englesko more (»M. Britanico«). Ostali hrvatski nazivi: salnja~a, lenica, gu{avica, smokvica, modru{a, pe{nji} veliki; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 53 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Peacock Wrasse (engl.), crénilabre paon (franc.), tordo pavone (tal.), Pfauenlippfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Lumbrak je najugroèniji zbog izlovljavanja velikim brojem priobalnih ribolovnih alata, najvi{e troslojnim mreàma staja}icama, zatim degradacijom stani{ta zbog ribolova i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa u livadama posidonije, urbanizacije i idustrijalizacije obale, hidrogradnje, one~i{}enja priobalnog mora i ~estim uznemirivanjem. Za{titne mjere. Najbolja mjera za za{titu lumbraka bila bi propisivanje najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti, koja ne bi smjela biti manja od 25 cm, zatim za{tita stani{ta i sprje~avanje one~i{}enja mora o~uvanjem priobalja te prostorna i vremenska regulacija ribolova, kako se to ovdje predlaè za druge pridnene vrste riba. Rasprostranjenost. Rasprostranjen je ponajvi{e u Sredozemnom i Crnom moru, a u Atlantskom oceanu uz njegovu isto~nu obalu, od [panjolske do Maroka (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu jednoli~no je rasprostranjen du` ~itave obale, ali brojnija naselja ima u sjevernoj polovini, osobito uz obale sjevernojadranskih otoka (sl. 132). U~estalost: obi~na.

Slika 132. Lumbrak, Symphodus tinca (Linnaeus 1758); mu`jak (AUTOR M. ANDRI]) i ènka (AUTOR V. PFEIFER)

Opis i biologija vrste. Naraste do 44 cm duìne i mase do oko 1 kg, ali su mu`jaci znatno ve}i od ènka, u prosjeku za 4,7 cm

233

zubljen. Bo~na pruga proteè se usporedno s gornjim profilom tijela i prekrivena je s 33–38 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka s blago povi{enim mekanim dijelom. Prsne peraje su koso ukorijenjene i zaobljene. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repni dràk je na sredini suèn, a repna peraja zaobljena. Formula peraja glasi: D. XIV–XVII + 9–12, A. III + 8–12, P. 14, V. I + 5 {ip~ica. U obojenosti postoji izrazito spolno dvoli~je. Zreli mu`jaci su modrikastozeleni, zeleni do ùtozeleni, izmrljani modrim i crvenim pjegama, a ove posljednje oblikuju raspr{ene uzdu`ne pruge. @enke i nezreli mu`jaci sivomaslinastozelene su boje, tamnije izmrljani i svjetlijega uzdu`na pojasa. Iznad korijena prsnih peraja u oba je spola velika crna mrlja, a znatno manja i na sredini osnovice repne peraje. Obi~no se zadràva u malobrojnim grupama. Mrijesti se u prolje}e. @enke polaù ljepljivu ikru u gnijezda od alga koja grade i nadziru mu`jaci. @enke spolno sazrijevaju u drugoj, a mu`jaci u drugoj ili tre}oj godini ìvota. U isto~nom Jadranu odnos spolova je 1,43 : 1 u korist mu`jaka, a svi su primjerci iznad 29 cm mu`jaci. Raste sporo, ènke podjednako u duìnu i u masu, a mu`jaci brè u duìnu nego u masu (Pallaoro i Jardas, 2003). U malom dijelu populacije zamije}ena je promjena spola. Omnivoran je, hrani se {koljka{ima, puèvima, rakovima, bodljika{ima i algama. @ivotni je vijek 12–13 godina.

Rasprostranjenost lumbraka u hrvatskom ribolovnom moru

(Pallaoro i Jardas, 2003). Tijelo je ovalno i bo~no stisnuto, prekriveno velikim cikloidnim ljuskama. Glava je velika, zauzima oko 1/3 standardne duìne tijela, odnosno njezina je duìna jednaka kao visina tijela ili ve}a od nje, na sredini njezina gornjeg profila, u visini o~iju, blago je uleknuta. Duìna gubice podudara se s duìnom zao~nog prostora ili je ve}a. Usta su zavr{na, usnice {iroke i tanke, ispruìve. O~i su malene, njihov je promjer manji od me|uo~nog rastojanja. Ispod o~iju ljuske su poredane u 5 nizova. Obod {kr`nog pretpoklopca pilasto je na-

Stani{te. Priobalna je, demerzalna, morska i braki~na riba. Zadràva se uz obrasla dna, osobito ako su kamenita, ali i na drugim dnima, u rasponu dubine od 1 do 50 m, obi~no samo do 10 m. êst je i u livadama morskih cvjetnica, osobito vrste Posidonia oceanica, a rje|e se na|e i u zaslanjenim lagunama i estuarijima. Mla| dolazi u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera i Cymodocea.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.2411; 11.34; 11.221; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4,2; 1.4.3; 11.3311; 11.332; 11.4; 1.5; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 13.24; 19.6 4.1.1.2; 6.3; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

234

List crnorub Synapturichthys kleinii (Risso, 1827) Razred: Actinopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Pleuronectiformes Porodica: Soleidae (listovi) Sinonimi: Solea kleinii [Risso] Bonaparte, 1833; Synaptura kleinii (Risso, 1827); Solea capellonis Steindachner, 1868; Pegusa kleini (Bonaparte, 1833). Locus typicus: Napulj, Italija. Ostali hrvatski nazivi: list pastrasti, {voja, platu{a, list. Strani nazivi: Klein’s Sole (engl.), sole tachetée (franc.), sogliola turca (tal.), Schwarzrand Seezunge (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Stradava ciljanim (zapadna obala Istre) i slu~ajnim ulovom alatima gospodarskog i malog ribolova, ponajvi{e ko}om, obalnim mreàma potega~ama i staja}icama, zatim zbog degradacije stani{ta kao posljedice ribolova i one~i{}enja priobalnog mora, uglavnom estuarnih podru~ja. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjivanje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (u prvom redu u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata preìvjelo bi vi{e nedoraslih primjeraka i time bi se dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predlagati posebne za{titne mjere, treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u ~itavom Sredozemnom moru, ali ga nema u Crnom moru, i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od ju`nih obala [panjolske i Portugala do juga Afrike (FAO: 27, 34, 37, 47).

Slika 133. List crnorub, Synapturichthys kleinii (Risso, 1827) (AUTOR V. PFEIFER)

U isto~nom Jadranu ima ga posvuda bliè obali, osobito u kanalima, ali je mnogo rje|i od ostalih vrsta listova. Naj{ire je rasprostranjen u sjevernom Jadranu, a tu su mu i najgu{}a naselja (sl. 133). U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. List crnorub moè narasti do 40 cm standardne duìne, ali se obi~no love manji primjerci, u isto~nom Jadranu do oko 28 cm duìne i mase oko 0,25 kg, a mogu}e najve}i dosad ulovljeni primjerak bila je ènka 41 cm ukupne duìne i mase od 0,75 kg (o. Vir, 1976). Tijelo je ovalno i jako bo~no stisnuto, plosnato. O~i su na desnoj strani glave, gornje oko vi{e je pomaknuto naprijed od donjeg, a udaljeno je od gornjeg profila glave za manje od jednog svog promjera. O~ni kapci prekrivaju polovinu o~ne kugle. Gubica je kratka i zaobljena, str{i iznad usta. Usta su malena i u obliku luka, a usni procijep seè do ispod sredine donjeg oka. Prednji nosni otvor na slijepom boku je pro{iren, kupolast i okruèn brojnim ko`natim osjetnim dla~icama, a na okatom boku cjevast i nagnut unatrag,

235

seè do prednjeg oboda oka. Ljuske na okatom boku su pravokutne, ktenoidne s kratkim ktenijama, a na slijepom boku cikloidne. Bo~na pruga se proteè sredinom oba boka, a na glavi je zaobljeno izdignuta. Le|na peraja proteè se cijelom duìnom tijela, a po~inje na glavi ispred o~iju. Podrepna peraja sli~na je le|noj, ali ne{to kra}a. Prsne i trbu{ne peraje su malene, trbu{ne su smje{tene ispod glave. Repna peraja je zaobljena i spojena membranom sa zadnjom {ip~icom le|ne i podrepne peraje. Perajna formula glasi: D.75–92, A. 63–72, Pdesna. 8–9, V. 4–5 {ip~ica. Osnovna boja na okatom boku je sme|asta, tamnije i ù}kasto izmrljana ili ispjegana, a obod le|ne i podrepne peraje je crnkast, osobito na slijepom boku. Na prsnoj peraji je crna pjega bjelkasto do naran~asto uokvirena. Zadràva se u raspr{enim naseljima, koja samo u vrijeme mrije{}enja postaju ne{to gu{}a. Mrijesti se zimi i u prolje}e. Tijekom rasta pokazu-

Rasprostranjenost lista crnoruba u hrvatskom ribolovnom moru

je znatno ve}i prirast u duìnu nego masu (b < 3) (Dul~i} i Kraljevi}, 1996a). Karnivoran je. Hrana mu se sastoji od raznovrsnih bentoskih ìvotinja (rakovi, mnogo~etina{i, {koljka{i, puèvi i sl.). Stani{te. List crnorub priobalna je, demerzalna, morska i braki~na vrsta. Nastanjuje muljevita i pjeskovita dna kontinentske podine od 2 do 200 m dubine, uglavnom u pli}im podru~jima (do 50-ak m), osobito gdje su vode mutnije, a priljev slatke vode ve}i, pa su stoga najbrojnija naselja oko rije~nih u{}a.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.225; 11.4; 13.24; 21.1

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.3 3.2; 3.3; 3.9; 4.4; 5.3

236

[ilo Syngnathus acus Linnaeus, 1758. Strani nazivi: Great Pipefish (engl.), syngnathe aiguille (franc.), pesce ago (tal.), Grosse Seenadel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Vi{e je uzroka nestajanja morskog {ila. Glavni je opadanje kvalitete ili gubitak stani{ta zbog ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenje plovila u livadama posidonije, zatim nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristani{ta i sl.), urbanizacija i industrijalizacija obale i prate}e one~i{}enje priobalnog mora te nestajanje »{umica« cistozira i livada morskih cvjetnica. I neki unutra{nji ~imbenici, kao mala gusto}a i sporo obnavljanje populacije i ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja tako|er su uzroci njegova nestajanja.

Slika 134. [ilo, Syngnathus acus Linnaeus, 1758 (AUTOR R. A. PATZNER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii

Za{titne mjere. Potrebno je za{tititi stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle algama cistozirama, ali i podizati razinu svijesti o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, pogotovo ribolovom i one~i{}enjem. Radi za{tite treba istraìti njegovu u isto~nom Jadranu sada gotovo nepoznatu biologiju i ekologiju. Rasprostranjenost. [ilo je {iroko rasprostranjena vrsta. Nalazimo ga uz ~itavu obalu Sredozemnog i Crnog mora s Azovskim morem i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Norve{ke i Föroyerskih otoka do sjeveroisto~ne obale Ju`ne Afrike, uklju~uju}i Azore i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37, 47).

Red: Gasterosteiformes

U isto~nom Jadranu nalazimo ga posvuda u pone{to {irem uzobalnom podru~ju (sl. 134).

Porodica: Syngnathidae (morska {ila)

U~estalost: gotovo obi~na do obi~na.

Sinonimi: Sygnathus acus (Linnaeus, 1758); Syngnathus rubescens Risso, 1810; Syngnathus brachyrhyrus Kaup, 1856; Syngnathus acus rubescens Tortonese, 1970.

Opis i biologija vrste. [ilo naraste do 46 (50) cm duìne; ènke su ne{to manje. Tijelo je izduèno i tanko, u popre~nom presjeku trupa {esterokutno, a repa ~etvrtasto, obavijeno tvrdim prstenastim {titi}ima poput segmenata kojih do izmetnog otvora ima 17– 20, a iza 38–42. Glava je malena, zauzima oko 1/6–1/8 standardne duìne tijela, a iza o~iju uzdiè se u tup greben. Gubica je izrasla u usku, duga~ku i krutu cijev. Najmanja visina usne cijevi moè stati nepunih 8 puta u vlastitu duìnu, odnosno gubica zaprema vi{e od pola duìne glave. Usta su malena, gornja i bez zuba. Duìnom trupa proteè

Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: gu{terica, morsko {ilo, igla, morska igla, pjegasto {ilce, badalo; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koji se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus.

237

se 6 greben~i}a, i to po 2 le|na, bo~na i trbu{na. Le|na, prsne i repna peraja razvijene su, podrepna je vrlo sitna, a trbu{nih nema. Na mu`jacima u vrijeme mrije{}enja jasno se nazire marsupijalna (leglena) vre}ica u kojoj se odvija inkubacija ikre, proteè se na repu iza izmetnog otvora na 19–23 prstenasta segmenta. Perajna formula glasi: D. 34–40, A. 3–4. P. 12–14, C. 9–10 {ip~ica. Le|na peraja svojom duìnom obuhva}a 7–9 segmenata. Boja tijela je varijabilna – siva ili svjetlosme|a, zelenkasta, crvenkasta ili crnkasta, s tamnim mrljama ili rijetkim pojasovima. Stra`nji rub repne peraje je svijetao. Razmnoàvanje je ovoviviparno. U vrijeme mrije{}enja ènke polaù ikru u marsupium mu`jaka. Fekunditet je procijenjen na manje od 1000. Mu`jaci s ikrom u marsupiumu u po~etnim stadijima embrionalnog razvitka nalaze se u sije~nju i velja~i, s embrijima u razli~itim razvojnim stadijima od velja~e do srpnja, a juvenilni primjerci izme|u alga i u livadama morskih cvjetnica nalaze se od kolovoza do listopada. Ikra je velika, 1,6–2,5 mm u promjeru, a po~etni slobodnoìvu}i oblici 24– 28 mm. Mu`jaci spolno sazriju pri duìni od oko 30 cm. Po sastavu hrane je karnivor, hrani se li~inkama riba i sitnim beskralje`njacima, uglavnom epifitskim ra~i}ima i raznovrsnim li~inkama. Stani{te. [ilo je priobalna, demerzalna, morska i braki~na vrsta. Dolazi u priobalnim vodama, uklju~uju}i estuarije i lagune, na muljevitim, pjeskovitim i {ljunkovitim dnima koja su obrasla algama i u livadama morskih cvjetnica rodova Posidonia, Zostera, Cymodocea, na dubinama izme|u 1 i 110 m, ali u pravilu plitko, uglavnom u infralitoralu.

Rasprostranjenost {ila u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.34; 11.3311; 11.332; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 11.221–11.225; 11.4; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 13.24; 21.1 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

238

[ilo tupokljuno Syngnathus typhle Linnaeus, 1758. Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: gu{terica tuponoska, morsko {ilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koji se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus. Strani nazivi: Deep-snouted Pipefish (engl.), syphonostome, vipere de mer (franc.), pesce ago cavallino (tal.), Schmalschnäuzige Seenadel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Vi{e je uzroka ugroènosti {ila tupokljunog. Glavni je opadanje kvalitete ili nestajanje stani{ta zbog ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenja plovila u livadama posidonije, zatim nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristani{ta i sl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, one~i{}enje priobalnog mora i nestajanje »{umica« alga cistozira i livada morskih cvjetnica. I neki unutra{nji ~imbenici, kao mala gusto}a i sporo obnavljanje populacije i ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja tako|er uzrokuju nestajanje ove vrste. Slika 135. [ilo tupokljuno, Syngnathus typhle Linnaeus, 1758 (AUTOR M. ANDRI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygi

Za{titne mjere. Potrebna je za{tita stani{ta – livada morskih cvjetnica i obala obraslih algama cistozirama, kakvih je, na àlost, sve manje uz na{u obalu, ali i podizanje razine svijesti o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, prvenstveno ribolovom i one~i{}enjem. U isto~nom Jadranu biologija ove vrste {ila gotovo je nepoznata, pa bi radi za{tite trebalo istraìti njegovu biologiju, ekologiju i stani{te.

Red: Gasterosteiformes

Rasprostranjenost. Ra{ireno je uz ~itavu obalu Sredozemnog, Crnog i Azovskog mora i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Norve{ke (Vardo), Balti~kog i Sjevernog mora do Maroka (FAO: 27, 34, 37).

Porodica: Syngnathidae (morska {ila)

U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda u priobalju (sl. 135).

Sinonimi: Syphonostoma typhle (Linnaeus, 1758); Syngnathus rondeletii Delaroche, 1809; Singnathus typhle rondeleti Delaroche, 1809; Syngnathus rotundatus Michahelles, 1829; Syngnathus argentatus Pallas, 1811; Syngnathus typhle argentatus Pallas, 1811; Syphonostoma rondeletii Kaup, 1856.

U~estalost: gotovo obi~na do obi~na.

Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii

Opis i biologija vrste. U duìnu naraste do 35 cm. Tijelo je jako izduèno i tanko, u popre~nom presjeku trupa {esterokutno, repa ~etvrtasto, obavijeno tvrdim prstenastim {titi}ima kojih je 17–20 ispred i 31–39 iza izmetnog otvora. Duìna glave moè stati oko

239

4,7–6 puta u duìnu tijela. Gubica je cjevasta, bo~no stisnuta i razli~ite visine, na njezinu gornjem dijelu proteè se jasno uo~ljiv sredi{nji greben. S obzirom na razli~ite lokalne oblike najmanja visina gubice moè stati od 8,5 do manje od 3 puta u predo~ni prostor, a zauzima vi{e od pola duìne glave. Usta su malena, gornja i bez zuba. O~i su malene, njihov je promjer uvijek manji od najmanje visine gubice. Duìnom trupa proteè se 6 greben~i}a, i to po 2 le|na, bo~na i trbu{na o kojima zapravo ovisi {esterokutni oblik trupa. Na mu`jacima se u vrijeme mrije{}enja jasno razabire marsupijalna (leglena) vre}ica na po~etku repa, neposredno iza izmetnog otvora, a proteè se na 21–24 prstenasta {titi}a. Le|na, prsne i repna peraja dobro su razvijene, podrepna je vrlo sitna, a trbu{nih nema. Le|na peraja proteè se na 7–9 prstenastih {titi}a, a po~inje na prvom {titi}u ispred izmetnog otvora ili prvom iza njega. Perajna formula glasi: D. 31–39, A. 3, P. 13–17, C. 10 {ip~ica.

Boje je varijabilne: sme|e do zelenosme|e ili sive, glava i tijelo su obi~no svjetliji i tamnije isto~kani, izmrljani ili popre~no isprugani. Stra`nji obod repne peraje je bijel. Razmnoàva se ovoviviparno. Spolno sazrije kad napuni prvu godinu. Fekunditet je procijenjen na 100 komada ikre. Promjer ikre je oko 2 mm. U vrijeme mrije{}enja ènke odlaù ikru u marsupium mu`jaka, gdje se odvija ~itav embrionalni razvoj. Mu`jaci s ikrom, embrijima i li~inkama, u razli~itim stadijima razvoja u marsupiumu, nalaze se od lipnja do kolovoza. Embrionalni razvoj traje oko 4 tjedna, a mladunci su pri izlasku iz marsupiuma uglavnom dugi oko 20–26 mm. Mu`jaci spolno sazriju pri duìni od oko 12 cm. Karnivoran je, hrani se uglavnom sitnom ribom i sitnim ra~i}ima, prete`no mizidima, izopodima i amfipodima te planktonom. Stani{te. Priobalna je, demerzalna, morska i braki~na vrsta umjerenoga geografskog podru~ja. Zadràva se u uskom priobalnom podru~ju, na dubinama od oko 1 m do 20 m, uglavnom do 10–12 m, uklju~uju}i estuarije i lagune, u rasponu temperature vode od 8 do 24 °C. Prava su mu stani{ta dna obrasla algama i livade morskih cvjetnica rodova Zostera, Cymodocea, Posidonia.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.3311; 11.332; 11.34; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 11.221; 11.4; 13.24; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 21.1 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

Rasprostranjenost {ila tupokljunog u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

240

Drhtulja Torpedo marmorata Risso, 1810. Strani nazivi: Marbled Electic Ray (engl.), torpile marbrée (franc.), torpedine bruna, torpedine marmorata (tal.), Marmorzitterroche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC, 2007). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je intenzivnim pridnenim ribolovom pridnenom ko}om i drugim povla~nim ribolovnim alatima, obalnim mreàma potega~ama i mreàma staja}icama (poponice, listarice, psare), i to kao slu~ajna lovina. Ugroèna je tako|er degradacijom i gubljenjem stani{ta zbog ribolova te invazivnih alohtonih vrsta alga roda Caulerpa, a dodatno i zbog nekih biolo{kih zna~ajka vrste: sporo razmnoàvanje i obnavljanje populacije te velika smrtnost mladun~adi. Vjerojatno i razli~iti oblici one~i{}enja mora nepovoljno utje~u na njezino odrànje.

Slika 136. Drhtulja, Torpedo marmorata Risso, 1810 (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Torpedinoidei Porodica: Torpedinidae (drhtuljke) Sinonimi: Raja torpedo Linnaeus, 1758; Torpedo galvani Risso, 1810. Locus typicus: blizu Nice, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: drhtulja {arulja, trn, trnjeva~a, trnka, tresnavka, trepljivica, ìgulja, banja~a; Vinja (1986) za ovu i druge vrste drhtulja navodi za isto~nu obalu Jadrana 50 hrvatskih pu~kih naziva.

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, prikladno bi je bilo za{tititi uvo|enjem restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi pove}avanja dijela mora u kojem nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem razine svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na pobolj{anje sada{njeg stanja populacije ove vrste. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potpunije opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podatke o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih mjera za{tite. Rasprostranjenost. [iroko je rasprostranjena uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Kategata i Sjevernog mora do juga Afrike, uklju~uju}i i ~itavo Sredozemno more (FAO: 27, 34, 37, 47). U Jadranskom moru uglavnom se nalazi na isto~noj polovici, u kanalima i otvorenom moru (Jardas, 1984) (sl. 136). Uz zapadnu je obalu Jadrana izlovljena. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Drhtulja realno naraste do 60 cm duìne i mase do 3–4 kg, a prema nekim izvorima i do 1 m, {to je sigur-

241

no pretjerano. @enke su uvijek ve}e od mu`jaka. U isto~nom Jadranskom moru love se manji primjerci, do ne{to iznad 50 cm duìne i mase do 2,6 (3) kg (Pallaoro et al., 2005). Tjelesna plo~a je gotovo okrugla, diskoidalna, duìne obi~no ne{to ve}e od {irine, prednji rub je ravan ili blago konkavan i nema istaknutog rostruma. O~i su razmjerno malene, ovalne, a njihov ve}i promjer stane 2,5–4 puta u predo~ni prostor. [trcala su okrugla, sa 7–8 jasno vidljivih resica na rubu. Na zatiljku su dvije ve}e pore, jedna uz drugu. Usta su malena, ispruìva, njihova {irina otprilike odgovara dvjema tre}inama predusnog prostora. Zubi su trokutasti, manji u donjoj ~eljusti, a u obje su ~eljusti poredani mozai~no u {ire redove. Nosni otvori, koji se nalaze ispod glave, blizu su usta i s njima spojeni. [kr`ne pukotine (5 pari) vlo su kratke, smje{tene ispod glave, a stra`nje su, promatraju}i popre~no, me|usobno bliè od prednjih. Rep je debeo, mesnat, njegova duìna pribli`no je jednaka duìni tjelesne plo~e. Repna peraja je dobro razvijena, trokutasta, s ne{to ve}im le|nim nego trbu{nim re`njem. Le|ne peraje su dvije, smje{tene pri kraju repa i jednake oblikom, ali je prva ve}a od druge. Trbu{ne peraje su velike, okruglaste. Koà je glatka. Boje je varijabilne: od sive ili ~ak bjelkaste do crnkaste, ve}inom tamnosme|e izmramorane, a trbuh je bijele ili krem boje. Drhtulja je troma i neaktivna riba. Razmnoàva se ovoviviparno. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke postiù spolnu zrelost pri duìni od 39 cm, a mu`jaci pri 29 cm (Capapé, 1979), odnosno u centralnom Sredozemnom moru (Italija) duìna spolne zrelosti (LT50%) za ènke je oko 31 cm, a mu`jaka 25 cm (Consalvo et al., 2007) @enke tijekom rujna i listopada okote mali broj mladunaca, svega 2 do 13, rijetko vi{e (30), duìne oko 9 cm i {irine tjelesne plo~e 6,5 cm, a njihov broj ovisi o veli~ini ènka. U Sredozemnom moru je srednji ovarijski i uterini fekunditet 8 (Capapé, 1974a). @enke se kote pribli`no svake tre}e godine, {to zna~i da se ne pare dvije godine uzastopno nakon okota, naime, vitelogeneza traje vi{e od dvije godine, a skotnost daljnjih 8 do 10 mjeseci (Capapé, 1979). Rast je obiljeèn brìm prirastom u duìnu nego u masu (b < 3) (Pallaoro et al., 2005). Hrani se uglavnom razli~itim beskralje`njacima dna, a ve}i primjerci i sitnom ribom, prete`no plosnaticama. Moè proizvesti snaàn elektri~ni udar kojim omamljuje pokretljiviji plijen ili joj sluì za obranu. Elektri~ni organi su modificirani mi{i}i, gra|eni su od oko 500 prizmati~nih elemenata svrstanih u kolone s obje strane glave. Stani{te. @ivi na dnu ili polagano pliva neposredno iznad dna. Dok miruje leè}i na dnu, prekrije se sedimentom. Prema op}e-

Rasprostranjenost drhtulje u hrvatskom ribolovnom moru

nitim podatcima zadràva se na kontinentskoj podini, od plitkog mora do 370 m dubine, ali uglavnom izme|u 10 i 40 m, na razli~itim dnima: pjeskovitima, muljevitima, mije{anima i kamenitima, a ~esta je i u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Isto se moè re}i i za Jadransko more, s tom razlikom {to je dosad lovljena do 220 m dubine, ali naj~e{}e samo do 100 m (Jardas, 1984).

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.2411; 11.2412; 11.221–11.225; 11.2413; 11.34;11.4

1.3.2.2; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 6.3; 9.2; 9.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4

242

Pauk {arac Trachinus radiatus Cuvier, 1829.

Podrazred: Neopterygii

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

Odjel: Teleostei

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Nadred: Acanthopterygii

Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok ugroènosti pauka crnca intenzivan je gospodarski ribolov, mali i {portsko-rekreacijski ribolov udi~arskim alatima, mreàma potega~ama, mreàma staja}icama i povla~nim mreàma, u kojima se pojavljuje kao slu~ajna lovina, zatim degradacija stani{ta zbog ribolova, a ugroàvanju pogoduje i mala gusto}a populacije.

Razred: Actinopterygii

Red: Perciformes Porodica: Trachinidae (paukovke) Sinonimi: nema. Locus typicus: Nica, Francuska; Napulj, Messina (Sicilija), Italija. Ostali hrvatski nazivi: pauk, pauk mrkulj, pauk kamenjar, pauk grebena{, ranj, ranj mrkulj, dragana, taranta, {àran. Strani nazivi: Streaked Weever (engl.), vive rayée (franc.), tracina raggiata (tal.), Strahlenepeterman (njem.).

Slika 137. Pauk {arac, Trachinus radiatus Cuvier, 1829 (AUTOR V. PFEIFER)

Za{titne mjere. Djelotvorna za{tita mogla bi se provesti tako da se uz postoje}e zakonske regulative pridnenog ribolova proglase dijelovi ribolovnog mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama, gdje bi pridneni ribolov trebalo ograni~iti, i/ ili naizmjeni~nim ribolovom po zonama. U isto~nom Jadranu slabo je

243

poznata njegova rasprostranjenost, brojnost, stanje stani{ta, biologija i ekologija, pa bi radi za{tite trebalo istraìvati u tom smjeru i provoditi pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{iren je u ~itavom Sredozemnom moru, ali ga nema u Crnom moru, i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Gadiskog zaljeva ju`nije do Angole (FAO: 34, 37, 47). U isto~nom Jadranu nalazi se gotovo posvuda uzobalno, osobito u podru~jima prema otvorenom moru, prete`no oko brakova, s time da ga prema novijim istraìvanjima nema u sjevernom Jadranu (sl. 137). Naj~e{}i je s pu~inske strane Kornatskih otoka, zatim oko otoka Visa, Mljeta, Lastova, Su{ca i dr. U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Moè narasti do 50 cm duìne i mase oko 2 kg, ali se obi~no love primjerci do 25 cm. Tijelo je izduèno i bo~no stisnuto. Glava je blago uzdignuta, kratka i na gornjoj strani iza o~iju ima nekoliko radijalno izbrazdanih ko{tanih plo~a (naziv »radiatus«). Usta su {iroka i gornja. Zubi su maleni i {iljati, osim na ~eljustima, jo{ i na nepcu. O~i su smje{tene visoko na glavi i izbuljene. Na prednjem su gornjem dijelu nado~nih lukova po dvije manje bodljice, a na gornjem dijelu {kr`nih poklopaca sna`na bodlja. Sprijeda na gubici, uz donju ~eljust, s obje je strane po jedna tupa trnolika bodlja, vrhom usmjerena prema naprijed. Ljuske su sitne, ktenoidne i poredane u kosim nizovima. Bo~na pruga usporedna je s gornjim profilom tijela, a na repnom dr{ku naglo svinuta nadolje; prekrivena je sa 69–70 ljusaka. Le|ne su peraje dvije, prva kratka i bodljasta, a druga duga~ka i mekana. Podrepna je peraja tako|er duga~ka, po~inje ne{to ispred druge le|ne peraje kojoj je vrlo sli~na i stoje jedna nasuprot drugoj. Trbu{ne peraje su malene i smje{tene ispred prsnih, na grlu. Repna peraja je straga blago konkavna. Perajna formula glasi: D1. VII, D2. 24– 27, A. I + 26–29, P. 16, V. I + 5 {ip~ica. Odozgo je ùt do sivosme|, s crnkastim koluti}astim {arama i pjegama, glava je obi~no sa zelenkastim preljevom. Opna prve le|ne peraje je crna, a stra`nji rub repne peraje gotovo crn. Mrijesti se krajem jeseni i po~etkom zime. Ikra i li~ina~ki stadiji su planktonski. Aktivniji je no}u, a danju miruje na dnu, ukopan u supstrat sve do o~iju. Karnivoran je, hrani se prete`no rakovima i sitnom ribom. [ip~ice prve le|ne peraje i bodlje na {kr`nim poklopcima su otrovne. Ubod je vrlo bolan i opasan.

Rasprostranjenost pauka {arca u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Demerzalna je vrsta. Zadràva se na {ljunkovitim, lju{turnim, pjeskovitim i muljevitim dnima kontinentske podine od oko 5 do 150 m dubine.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 9.5 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

244

Lastavica prasica Trigla lyra Linnaeus, 1758. Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna, kao i mnoge druge pridnene vrste riba, intenzivnim ribolovom pridnenom ko}om i parangalom, a rijetko i nekim drugim ribolovnim alatima te degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova i one~i{}enja mora. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjivanje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Pobolj{anjem selektivnosti ribolovnih alata preìvjelo bi vi{e nedoraslih primjeraka, a time bi se dugoro~no osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Da bi se mogle predloìti posebne za{titne mjere treba poja~ati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Slika 138. Lastavica prasica, Trigla lyra Linnaeus, 1758 (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Actinopterygii

Rasprostranjenost. Lastavica prasica rasprostranjena je u ~itavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) i u isto~nom Atlantskom oceanu, od Sjevernog mora do Mauritanije (FAO: 27, 34, 37).

Odjel: Teleostei

U isto~nom Jadranu rasprostranjena je samo u njegovu srednjem i ju`nom dijelu, a op}enito je brojnija u otvorenom moru (Jardas, 1988) (sl. 138).

Nadred: Acanthopterygii

U~estalost: obi~na.

Red: Scorpaeniformes

Opis i biologija vrste. Op}enito naraste do 75 cm u duìnu i postigne masu oko 6 kg, a u Jadranskom moru manje – do 50 cm i do malo vi{e od 1 kg (Jardas i @upanovi}, 1983). Tijelo je izduèno i oblo, a visina se postupno smanjuje od glave prema repu. Glava je velika, visoka i s mnogo ko{tanih bodlja i greben~i}a, a s donje strane ravnoplo{na. O~i su velike, a me|uo~ni prostor konkavan. Prednji dio gubice izvu~en je iznad usta i zavr{ava dvama bo~nim ispup~enjima, nazubljenima s vanjske strane, a razdvojenima dubokim i {irokim udubljenjem. Iza glave, neposredno iznad prsnih peraja, postoji obostrano na korakoidnoj kosti duga~ka i sna`na bodlja koja seè do polovine duìne prsnih peraja. Prsne peraje unatrag seù do iznad podrepne peraje, njihove tri donje {ip~ice slobodne su i ~lankovite. Ljuske su sitne, ktenoidne, nema ih na prednjem dijelu le|a, osnovicama parnih peraja, prsima i prednjem dijelu trbuha. Le|ne peraje su dvije, prva je visoka i bodljasta, a druga le|na te podrepna peraja su duga~ke, prib-

Podrazred: Neopterygii

Porodica: Triglidae ({titoglavke) Sinonimi: nema Locus typicus: engleska obala (»in Mari Britannico«). Ostali hrvatski nazivi: kokoti} kostelja~, lastavica hroktavica, lastavica ~epurljica, kostelja~a; Vinja (1986) za ovu i druge sli~ne vrste por. Triglidae navodi za isto~nojadransku obalu 62 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Piper (engl.), grondin lyre (franc.), cappone lira (tal.), Pfeifenfisch (njem.). IUCN kategorja ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern). IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

245

li`no iste duìne, i stoje jedna nasuprot drugoj. Le|ne peraje su svojim osnovicama uloène u plitki `ljebi} koji je s obje strane obrubljen nizom od ve}eg broja bodljastih ko{tanih {titi}a. Trbu{ne peraje duga~ke su i smje{tene na prsima. Repna peraja je konkavna stra`njeg oboda i {iljastih vrhova. Formula peraja glasi: D1. VIII–X, D2. 15–16, A. 15– 16, P. 10 + 3 slobodne {ip~ice, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su uglavnom crvena, bokovi ruì~asti, a trbuh bljedosrebrnast. Podrepna i prsne peraje su tamne, sa sitnim plavim to~kama. Mrijesti se potkraj zime i u prvoj polovini prolje}a, a ikra je pelagijska. U Jadranu po~inje spolno sazrijevati pri duìni od oko 28 cm, a iznad 39–40 cm svi su primjerci spolno zreli. U juvenilnoj fazi brè raste u duìnu nego u teìnu, a u adolescentnoj i adultnoj suprotno, odnos spolova u adolescentnoj i adultnoj fazi je mu`jaci : ènke = 32% : 68% (Jardas i @upanovi}, 1983). Karnivorna je, hrani se prete`no rakovima

(oko 50%), uglavnom dekapodima (oko 93%), zatim mnogo~etina{ima, bodljika{ima, meku{cima i ribom. Slobodnim {ip~icama prsnih peraja sluì se za puzanje po dnu i pronalaènje hrane. Glasa se roktanjem (naziv – prasica ili hroktavica). @ivotni joj je vijek oko 8 godina. Stani{te. Pridnena je. Pokazuje vi{e batifilna svojstva od drugih triglida. Zadràva se uglavnom u podru~ju kontinentske podine, a rje|e i na gornjem rubu slaza, na dubinama od 10 do 500 (700) m, s preferentnim dubinama pribli`no izme|u 150 i 200 m, ali je na nekim podru~jima brojna i dublje ili pli}e. Moè se na}i na razli~itim dnima, ali mnogo ~e{}e na muljevitim i muljevivto-pjeskovitim sedimentima. Izbjegava podru~ja koja su gusto naseljena spu`vama i bodljika{ima.

PHYSIS stani{ta 11.222–11.225; 11.2412; 11.211; 11.2411

Rasprostranjenost lastavice prasice u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN uzroci ugroènosti IUCN za{titne mjere 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.3 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

246

Glavo~ trava{ Zosterisessor ophiocephalus (Pallas, 1814) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Gobiidae (glavo~i) Sinonimi: Gobius ophiocephalus Pallas, 1811; Gobius gous Nardo (ex Chieregini, MS), 1847; Gobius venetianum Nardo, 1860. Locus typicus: Krim, Ukrajina, Crno more. Ostali hrvatski nazivi: glavo~ travnjak, glavo~ puri~a{, glavo~ batala{, trava{. Strani nazivi: Grass Goby (engl.), gobie lote (franc.), ghiozzo gó (tal.), Venezianische Meergrundel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: LC (najmanje zabrinjavaju}a, Least Concern).

IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 2.3., 1994). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je usputnim izlovljavanjem alatima priobalnog ribolova gdje se pojavljuje kao prilov, a pogotovo degradacijom i/ili nestajanjem ìvotnog prostora zbog razli~itih antropogenih aktivnosti na obali i u priobalnom moru (urbanizacija i industrijalizacija obale, hidrogradnja, one~i{}enje priobalnog mora, uznemirivanje) i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera i Cymodocea. Za{titne mjere. Djelotvorna bi se za{tita glavo~a plo~ara postigla ponajprije za{titom stani{ta od one~i{}enja i pretjerane industrijalizacije i urbanizacije priobalja, {to danas nije lako, no time bi se uklonile mnoge posljedice ljudskih aktivnosti, ali bi trebalo i podizanje svijesti o potrebi za{tite priobalnih stani{ta riba i istraìvanje biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enje pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Glavo~ trava{ je sredozemnomorsko-crnomorski endem (FAO: 37), uglavnom rasprostranjen uz sjeverne obale tih podru~ja. U isto~nom Jadranu rasprostranjen je posvuda uzobalno gdje god mu odgovara stani{te (sl. 139). Osobito je brojan u sjevernojadranskim lagunama, u Novigradskom i Karinskom moru. U~estalost: obi~na.

Slika 139. Glavo~ trava{, Zosterisessor ophiocephalus (Pallas, 1814) (AUTOR R. A. PATZNER)

Opis i biologija vrste. Naraste u duìnu do 25 cm i masu do 0,3 kg, i jedan je od najve}ih jadranskih glavo~a. Tijelo je izduèno, valjkasto, a prema repu blago bo~no stisnuto. Glava je velika i blago bo~no stisnuta, ve}e visine nego {irine. Usta su {iroka, zavr{na, tek blago isko{ena, a usni procijep seè do iza visine prednjeg oboda oka, donja ~eljust blago je ispup~ena, a usnice su velike i mesnate. Zubi su op}enito sitni, dijelom poput o~njaka, a ve}i su na donjoj ~eljusti. O~i su visoko na glavi i blago izbo~ene. Prednji nosni otvori su cjevasti. Ljuske su sitne, ktenoidne, proteù se i na zatiljku, gotovo do o~iju, grlu i na gornjem dijelu {kr`nog poklopca; u bo~noj pruzi ima ih izme|u 53 i 68. Le|ne peraje su dvije, prva kratka i bodljasta, po~inje znatno iza korijena prsnih peraja, a druga je duga~ka, mekana i po~inje neposredno iza prve. Podrepna peraja je sli~na drugoj le|noj, ne{to je od nje kra}a, a stoje jedna nasuprot drugoj. Prsne peraje su {iljaste, gornje

247

{ip~ice samo su na vrhovima slobodne. Trbu{ne peraje potpuno su me|usobno srasle u okruglastu prianjalku. Repna peraja je ovalna. Perajna formula glasi: D1. V–VII, D2. I + 13–16, A. I + 12–16, P. 18–20, V. I + 5 {ip~ica. Boje je ùtomaslinastozelene, po le|ima i bokovima sa sme|im mrljama, ùta trbuha. Na kraju repnog dr{ka i na korijenu repne peraje postoji tamna mrlja. Mrijesti se vi{ekratno izme|u velja~e i svibnja. Mu`jaci u tlu grade gnijezda promjera 20–30 cm i duboka 10–12 cm u koja do 10 ènka poloì ikru (150.000–300.000), koju potom mu`jaci ~uvaju do izvaljenja (eklozije). U Sredozemnom moru (Izmirski zaljev) ènke spolno sazriju u 2.–3. godini, odnosno pri pribli`noj duìni od 10 cm (TL50%), a najve}i jednokratni fekunditet je oko 16.300 (Akyol et al., 2004). @ivi oko 5 godina. Hrani se uglavnom rakovima i sitnom ribom.

Rasprostranjenost glavo~a trava{a u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Glavo~ trava{ je priobalna, pridnena, sedentarna, morska i braki~na vrsta. Zadràva se na muljevitim pli}inama, obraslim algama i morskim cvjetnicama rodova Cymodocea i Zostera, a rijetko i u livadama vrste Posidonia oceanica, naj~e{}e uz rije~na u{}a i u duboko uvu~enim uvalama i zaljevima te u braki~nim lagunama od obalnog ruba do nekoliko metara dubine. Kopa jame u mulju koje se razlikuju s obzirom na sezone, one zimske imaju oblik rovova.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221; 11.33111; 11.3321; 11.3322; 13.24; 11.34; 11.4

1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 1.5; 3.1.1; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 10.1

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 2.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

248

NEDOVOLJNO POZNATE SVOJTE

DD

249

250

Strijela {arulja Campogramma glaycos (Lacépede, 1801) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Carangidae (trnoboci) Sinonimi: Centronotus glaycos Lacépède, 1801; Centronotus vadigo Risso, 1810; Lichia vadigo Valenciennes, in Cuvier & Valenciennes, 1832; Campogramma vadigo Regan, 1903. Locus typicus: more Danske i Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: strijela, bitnica, li~a, lica, bilizma, falkunet. Strani nazivi: Vadigo (engl.), liche lirio, liche vadigo (franc.), leccia fasciata (tal.), Gestreifter Pfeilfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Slika 140. Strijela {arulja, Campogramma glaycos (Lacépede, 1801) (FAO)

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Ugroèna je vi{e slu~ajnim nego ciljanim lovom priobalnim mreàma i razli~itim udi~arskim alatima, one~i{}enjem priobalnog mora, ~ovjekovim uznemirivanjem, ograni~enim rasprostranjenjem i mogu}no{}u {irenja, a uz to i malom gusto}om populacije i vjerojatno visokom smrtnosti mladun~adi. Za{titne mjere. Najbolja bi se za{tita strijele {arulje postigla za{titom njezina ìvotnog prostora od one~i{}enja i uznemirivanja. Trebalo bi zatim propisati i najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti i lovostaj u vrijeme mrije{}enja; ni{ta od toga sada nema. Bolje poznavanje njezine regionalne rasprostranjenosti i brojnosti, biologije i ekologije te stani{ta vjerojatno bi uputilo i na druge mogu}nosti uspje{ne za{tite. Rasprostranjenost. Ra{irena je od Engleske i Irske do Senegala, uklju~uju}i Madeiru i Kanarske otoke, te u Sredozemnom moru, osim u njegovu isto~nom dijelu (FAO: 27, 34, 37).

251

U Jadranskom moru vjerojatno se moè na}i posvuda (sl. 140). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Strijela {arulja naraste do 75 cm duìne i mase do 2,8 kg, prema nekima i vi{e (1 m), ali obi~no od 50 do 60 cm. Tijelo je izduèno, u profilu ovalno i bo~no ja~e stisnuto, prekriveno sitnim cikloidnim ljuskama. Visina tijela stane 3,3 do 4,2 puta u standardnu duìnu tijela. Gubica je blago zaobljena. O~i su malene, njihov promjer stane 4–6 puta u duìnu glave. Na glavi i prednjem dijelu hrpta isti~e se sredi{nji greben. Usta su velika, gornja ~eljust seè do ispod stra`njeg oboda oka ili ~ak iza, a donja je blago ispup~ena. Zubi su u jednom nizu, sna`ni, me|usobno razmaknuti i {iljati, blago unatrag zakrivljeni, sitni zubi postoje i na nepcu. Bo~na pruga je iznad prsnih peraja blago uzdignuta i prekrivena s vi{e od 100 ljusaka. Le|ne peraje su dvije, prva se sastoji od 7 kratkih bodlji, koje su u mladih primjeraka povezane opnom, a u odraslih izolirane, druga je duga~ka s uzdignutim prednjim dijelom. Podrepna peraja ne{to je kra}a od druge le|ne, ali su jednakog oblika, i prethode joj dvije kratke izolirane bodlje. Repna je peraja polumjese~asta. Prsne peraje su razmjerno malene, kao i trbu{ne peraje koje su smje{tene na prsima. Formula peraja glasi: D1. VII, D2. I + 26–28, A. II + I + 23–24, P. 16–17, V. I + 5 {ip~ica. Odozgo je tamnomodra, postrance se ta boja spu{ta u desetak pruga poput curaka koji se isti~u na blje|oj podlozi, trbuh je bijel. O biologiji ove vrste malo je podataka. Jate}a je i migratorna riba. Poznato je da se mrijesti u prolje}e i ljeto, ikra je pelagijska, a hrani se sitnom jate}om ribom i glavono{cima; pro`drljiva je.

Rasprostranjenost strijele {arulje u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Strijela {arulja je riba suptropskog podru~ja. Dolazi u vodama kontinentske podine, uglavnom u priobalnom podru~ju, u rasponu dubine od 15 do 30 m. Odrasli primjerci su pelagijski ili epipelagijski, a rijetko pridneni.

PHYSIS stani{ta IUCN uzroci ugroènosti IUCN za{titne mjere 11.121; 11.124; 11.125; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 11.12242 6.3; 9.3; 9.5; 9.9; 10.1 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3; 5.4

252

@utuga dra~orepa Dasyatis centroura (Mitchill, 1815) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Myliobatoidei Porodica: Dasyatidae ({iborepke) Sinonimi: Raja centroura Mitchill, 1815; Dasyatis aspera (Cuvier, 1816); Trygon thalassia Müller & Henle, 1841; Trygon brucco Müller & Henle, 1841. Locus typicus: Long Island, New York. Ostali hrvatski nazivi: {iba ~avlara, {iba dra~orepka, {iba velika, ùtulja ~avlara, {ipa, }uk, }uka, {iba ùtulja, veliki {unj; Vinja (1986) za ovu i druge vrste ùtuga navodi za isto~nu obalu Jadrana 38 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Roughtail Stingray (engl.), pastenague épineuse (franc.), trigone spinoso (tal.), Rauhschwanz-Stechrochen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta u kategoriji je najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1, 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriji gotovo ugroène svojte (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Glavni je uzrok njezine regionalne ugroènosti slu~ajan ulov pridnenom ko}om i parangalom, a rje|e i nekim drugim ribolovnim alatima (mreè psare). Ugroàva je i degradacija stani{ta i smanjenje ìvotnog prostora zbog ribolova. Ugroènosti pridonose i neke biolo{ke zna~ajke vrste: slaba reprodukcijska mo} i sporo obnavljanje populacije, visoka smrtnost mladun~adi, spori rast i mala gusto}a populacije. Za{titne mjere. Budu}i da je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, prikladno bi bilo uvesti restriktivnije mjere prostorne zabrane ribolova radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktiv-

Slika 141. @utuga dra~orepa, Dasyatis centroura (Mitchill, 1815) (AUTOR R. SIVESTRI)

nosti. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more popravilo bi se sada{nje stanje populacije ove vrste. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih za{titnih mjera. Rasprostranjenost. @utuga dra~orepa {iroko je rasprostranjena u ~itavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) i u Atlantskom oceanu, i to uz isto~nu obalu od Biskajskog zaljeva do Zaira, a uz zapadnu od pli~ine George do Floride i isto~nog dijela Meksi~kog zaljeva te od Urugvaja do obale ju`nog Brazila (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47). U isto~nom Jadranskom moru, prema raspoloìvim podatcima, rasprostranjena je u dijelu srednjeg i u ju`nom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 141).

253

U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. @utuga dra~orepa naraste do velikih dimenzija, ~ak do 4 m u duìnu i oko 2,6 m u {irinu tjelesne plo~e, a u masu do oko 300 kg. Najve}i dosad zabiljeèni primjerci u isto~nom Jadranu bili su dugi 396 cm (Hvarski kanal, 1953; Grubi{i}, 1959) i 398 cm, 260 cm {iroki i te{ki mase 290 kg (o. Kolo~ep, 2002) (Dul~i} et al., 2003). Primjerci izme|u 2 i 3 m neko} su se redovito lovili oko otoka Hvara, Visa i Kor~ule. Tjelesna plo~a je romboidna, za oko 1/4 (0,25 puta) {ira nego duà, u Jadranskom moru za 0,2 do 0,5 puta, s ravnim ili blago sinusoidnim prednjim i gotovo ravnim stra`njim rubom. Rostrum je malen i trokutast. Nema le|ne i repne peraje. [kr`ne pukotine (5 pari) razmjerno su kratke i smje{tene s donje strane glave. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. Rep je duga~ak i tanak, 2–2,5 duìne tjelesne plo~e, na bazalnom dijelu s jednom ili dvije sna`ne harpunasto nazubljene bodlje (zamjena za le|nu peraju) i visokim ko`nim naborom s donje strane, koji po~inje u visini bodlje. Na podu usne {upljine nalazi se 5–6 mesnatih papila. Koà mladih primjeraka je glatka, a odraslih, s brojnim velikim ko{tanim kvrìcama ili {titi}ima po hrptu te brojnim {atorasto uzdignutim tupim bodljama na repu, {to je upravo najizraènija morfolo{ka posebnost vrste. Zubi mu`jaka su {iljati, a ènka tupi. Gornja strana tijela jednoli~ne je maslinastosme|e boje, a odozdo bijela. Troma je i neaktivna riba. Obi~no miruje na morskom dnu, djelomi~no prekrivena sedimentom. Razmnoàva se ovoviviparno. Razdoblje skotnosti traje oko 4 mjeseca. @enke okote vrlo mali broj mladunaca, svega 2–4 po okotu, njihova je {irina tjelesne plo~e od 34 do 36 cm. U Sredozemnom moru (Tunis) ovarijski je fekunditet prosje~no 5,71, a uterini 3 (Capapé, 1974). @enke se kote osobito u jesen i po~etkom zime, a tada su i u Jadranu lovljene ènke s fetusima u uterusu (@upanovi}, 1961a). Hrani se razli~itim bentoskim beskralje`njacima i ribom. Bodlje na repu su otrovne i sluè za obranu. Ubod je bolan i opasan, moè izazvati nekrozu okolnog tkiva. Stani{te. @ivi bentoskim na~inom ìvota na pjeskovitim i muljevitim dnima u podru~ju kontinentske podine i gornjega dijela slaza, od plitkoga priobalnog mora do 270 m dubine. U Jadran-

Rasprostranjenost ùtuge dra~orepe u hrvatskom ribolovnom moru

skom moru biljeèna je izme|u 30 i 120 m dubine, ali uglavnom do 100 m (@upanovi}, 1961a; Jardas, 1984). U zimsko doba godine zalazi dublje. Za|e i na tvr|a dna.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222– 11.225; 11.221 1.3.2.2; 4.1.1.1; 4.1.2; 9.2; 9.3; 9.5; 9.7; 9.9

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.4

254

Lubin piknjavac Dicentrarchus punctatus (Bloch, 1792) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Lubin piknjavac je, sli~no kao i simpatrijska vrsta D. labrax, neposredno ugroèn slu~ajnim ulovom razli~itim priobalnim ribolovnim alatima u gospodarskom ribolovu, malom i {portsko-rekreacijaskom ribolovu, urbanizacijom i industrijalizacijom priobalja i one~i{}enjem priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, a posredno jo{ degradacijom stani{ta, ograni~enom rasprostranjeno{}u i mogu}no{}u {irenja, ali i sada{njom malom gusto}om populacije.

Slika 142. Lubin piknjavac, Dicentrarchus punctulatus (Bloch, 1792) (AUTOR I. JARDAS)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

Za{titne mjere. Djelotvorno bi se mogao za{tititi jedino za{titom stani{ta, sprje~avanjem one~i{}enja vodotoka i priobalnog mora i boljim poznavanjem njegove rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta, o ~emu se u isto~nom Jadranu malo zna, te uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Lubin piknjavac rasprostranjen je uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Engleskog kanala na sjeveru do Senegala i Kanarskih otoka na jugu te u Sredozemnom moru, i to uglavnom u njegovu ju`nom dijelu (FAO: 27, 34, 37).

Odjel: Teleostei

U isto~nom Jadranu nesuvislo je rasprostranjen uz ~itavu obalu, najvi{e uz rije~na u{}a (sl. 142). Mnogo je rje|i od vrste D. labrax.

Nadred: Acanthopterygii

U~estalost: rijetka.

Red: Perciformes

Opis i biologija vrste. Naraste do 70 cm, pa i do metra, ali se obi~no love primjerci dugi 20–40 cm. Tijelo mu je vretenasto i sna`no, blago bo~no stisnuto i pokriveno sitnim ljuskama. Glava je duga~ka, kupasta, a usta kratka, kra}a i tuplja nego u D. labrax. Usta su prostrana, zavr{na, blago isko{ena. Zubi na ~eljustima su sitni, vi{eredni, postoje i na nepcu (vomer) gdje oblikuju polje poput gljive. O~i su velike, njihov promjer moè stati oko 4,5 puta u duìnu glave. Rub {kr`nog pretpoklopca pilasto je nazubljen, osobito na donjem rubu gdje su zubi}i ve}i i usmjereni prema naprijed. Na gornjem dijelu {kr`nog poklopca dvije su plosnate bodlje. Ljuske su na gornjem dijelu glave ktenoidne. Bo~na pruga je potpuna i prekrivena s 57–65 ljusaka (modus 60). Le|ne peraje su dvije, kratke su, prva je bodljasta, a druga

Porodica: Moronidae (lubini) Sinonimi: Sciaena punctata Bloch, 1792; Labrax punctatus Günther, 1863; Morone punctata Boulenger, 1895; Perca punctata Lacépède, 1802. Locus typicus: Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: smudut, brancin, luben, dut, aga~, lebrek; Vinja (1986) za ovu i vrlo sli~nu srodnu vrstu Dicentrarchus labrax za isto~nu obalu Jadrana navodi 24 hrvatska pu~ka naziva. Strani nazivi: Spotted Sea Bass (engl.), bar tacheté (franc.), spigola macchiata (tal.), Gefleckter Seebarsch (njem.).

255

mekana s bodljastom prednjom {ip~icom. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna je peraja {iroka, konkavna stra`njeg ruba. Repni dràk je kratak i visok. Perajna formula glasi: D1. VIII–IX, D2. I + 11– 12, A. III + 10–12, P. 16, V. I + 5 {ip~ica. Odozgo je tamnoplava, po bokovima sivosrebrnasta i bijelosrebrnasta po trbuhu. Na 2/3 gornje strane bokova brojne su crnkaste pjege, a na {kr`nom poklopcu jasna crna mrlja. Mrijesti se od sije~nja do travnja. Spolno sazrije pri duìni od oko 25 cm ili pribli`no u tre}oj godini ìvota. Raste sporije od srodne vrste D. labrax. Karnivoran je. Hrana mu se uglavnom sastoji od ribe, rakova i glavonoàca. Pro`drljiv je. Stani{te. Lubin piknjavac je priobalna, pelagijska, morska i braki~na riba. Zadràva se od povr{ine do 100 m dubine, uglavnom samo do 30 m, i iznad razli~itih tipova dna, ali voli pjeskovita i druga grublja dna. Obi~no ga nalazimo u lagunama i estuarijima, a rijetko zalazi i u rijeke.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.121; 11.125; 11.221; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 3.1.1; 11.4; 13.24; 24.15; 3.1.2; 4.1.1; 6.3; 9.1; 9.5; 89.11; 89,33 9.9; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 5.3

Rasprostranjenost lubina piknjavca u hrvatskom ribolovnom moru

256

Kirnja zubu{a Epinephelus caninus (Valenciennes, 1843) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. U Hrvatskoj je za{ti}ena (kao Epinephelus spp.) Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Kirnja zubu{a ugroèna je izlovljavanjem u gospodarskom ribolovu, malom i {portsko-rekreacijskom ribolovu, uglavnom kao slu~ajna lovina, a ciljano se izlovljava parangalom i podvodnom pu{kom. Unutra{nji ~imbenici – mala gusto}a populacije, spor rast i vjerojatno slabo obnavljanje populacije – dodatno pridonose ugroàvanju vrste.

Slika 143. Kirnja zubu{a, Epinephelus caninus (Valenciennes, 1843) (AUTOR R. PATZNER)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Serranidae (vu~ice) Sinonimi: Serranus caninus Valenciennes, 1843; Cerna canina Doderlein, 1879. Locus typicus: Kanarski otoci, Atlantski ocean. Ostali hrvatski nazivi: kraja zubu{a, kraja zubata, {arogubac; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 14 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Dogtooth Grouper (engl.), mérou gris (franc.), cernia nera (tal.), Hundezahn Zachenbarsch (njem.).

Za{titne mjere. Za{ti}ena je Naredbom propisanom najmanjom veli~inom ispod koje se ne smije loviti (45 cm) i lovostajem u vrijeme mrije{}enja, ali bi trebalo zbog djelotvornije za{tite potencijalnih mu`jaka (protoginija) najmanju veli~inu uskladiti s veli~inom koja ravna promjenom spola, a jo{ nije utvr|ena. U Jadranskom moru rasprostranjenost i brojnost, biologija, ekologija i stani{te vrste nisu dovoljno istraèni, pa bi radi za{tite trebalo provesti istraìvanja i uvesti pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u sredi{njem i jugozapadnom dijelu Sredozemnog mora i u isto~nom Atlantskom oceanu, od Portugala do Senegala (FAO: 27, 34, 37, 47). U isto~nom Jadranu rasprostranjena je u sredi{njem i osobito ju`nom dijelu (sl. 143). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste u duìnu do 1,6 m i masu do oko 50 kg. Tijelo je izduèno, ovalno, vrlo sna`no, blago bo~no stisnuto. Glava je velika, koni~na, a njezina duìna stane oko 3 puta u duìnu tijela. Usta su velika sa zamjetno ispup~enom donjom ~eljusti. Sprijeda su u obje ~eljusti 4 sna`na zuba poput o~njaka (koji su ja~e razvijeni nego u drugih vrsta roda Epinephelus) iza kojih slijede sli~ni, ali manji zubi. Stra`nji obod {kr`nog pretpoklopca pilasto je nazubljen, a na {kr`nom poklopcu, na njegovu gornjem i unatrag izduènom dijelu, 3 su plosnate bodlje. Ljuske su ktenoidne, malene i jako hrapave, s mnogo bodljastih ktenija na stra`njem slobodnom dijelu.

257

Ljuske su i na glavi i na stra`njem pro{irenom dijelu gornje ~eljusti. Bo~na pruga prati gornji profil tijela. Jedna je le|na peraja, duga~ka je i na prijelazu izme|u prednjeg bodljastog i stra`njeg mekanog dijela uleknuta, mekani dio le|ne peraje je zaobljen i vi{i od bodljastog. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repna peraja je u nedoraslih s ravno odsje~enim, a u odraslih s blago konkavnim stra`njim rubom. Perajna formula glasi: D. XI + 13–14, A. III + 8, P. 16, V. I + 5 {ip}ica. Boje je jednoli~no sivoljubi~aste, odozgo tamnija, a odozdo svjetlija. Na glavi su 2–3 tamnije pruge koje u odraslih nestaju. Obod neparnih peraja je svijetao. O biologiji ove vrste op}enito se malo zna. Provodi samotnja~ki i sedentarni na~in ìvota. Protogini~ni je dvospolac. Mrijesti se u prolje}e i ljeto. Ikra i li~ina~ki stadiji su pelagijski. Karnivorna je, hrani se uglavnom ribom i razli~itim beskralje`njacima. Jako je pro`drljiva.

Rasprostranjenost kirnje zubu{e u hrvatskom ribolovnom moru

Stani{te. Demerzalna je. Zadràva se u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, izme|u 30 i 400 m dubine. Odrasli primjerci ìve dublje, naj~e{}e izme|u 100 i 150 m, a mladi se po svoj prilici zadràvaju uz obalu. Najdraà su joj kamenito-pjeskovita dna, ali se na|e i na mekanima.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.2412; 11.21111; 11.21121; 11.21131; 11.2411; 19.16

3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 9.2; 9.5; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3

258

Murina crnka Gymnothorax unicolor (Delaroche, 1809)

Slika 144. Murina crnka, Gymnothorax unicolor (Delaroche, 1809) (FAO)

Razred: Actinopterygii

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Podrazred: Neopterygii

Uzroci ugroènosti. Uzroci regionalne ugroènosti murine crnke nisu poznati, to vi{e {to se u lovinama zapravo ne pojavljuje ni kao slu~ajna lovina (moè se teoretski uloviti podvodnom pu{kom, vr{om i parangalom), ali bi u tome mogli biti presudni neki unutra{nji ~imbenici, kao vrlo mala gusto}a populacije, ograni~ena rasprostranjenost, sloèn i dugotrajan li~ina~ki razvoj i, vjerojatno, velika smrtnost mladun~adi.

Odjel: Teleostei Red: Anguilliformes Porodica: Muraenidae (jeguljke) Sinonimi: Muraenopsis unicolor Delaroche, 1809; Muraena unicolor Lowe, 1841; Lycodontis unicolor Fowler, 1936. Locus typicus: Ibiza, Baleari, [panjolska. Ostali hrvatski nazivi: marina, mrina, morina, murina mrkulja. Strani nazivi: Brown Moray (engl.), murène brune (franc.), murena monaca (tal.), Makenmuräne (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o njezinoj rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

Za{titne mjere. Osim za{tite stani{ta u sklopu za{tite drugih pridnenih vrsta, za sada se ne predlaù druge za{titne mjere, ali kako je rije~ o vrlo slabo poznatoj vrsti, u tom se cilju treba pristupiti znanstvenom istraìvanju, ponajprije njezine rasprostranjenosti i brojnosti, zatim biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enju pra}enja stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{irena je u ~itavom Sredozemnom moru, nema je u Crnom moru, i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od ju`ne obale Portugala do Maroka, a mogu}e i ju`nije, uklju~uju}i Azore i Madeiru (FAO: 27, 34, 37).

259

U isto~nom Jadranu ìvi samo u njegovu ju`nom dijelu (sl. 144). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Murina crnka naraste do 1 m duìne. Tijelo je golo, jako izduèno, zmijoliko, mi{i}avo i bo~no blago stisnuto, osobito iza izmetnog otvora. Visina je tijela 6–7% njegove ukupne duìne. Gubica je kratka, zauzima manje od 2,5% ukupne duìne tijela. Usta su velika, a usni procijep seè do iza o~iju. Zubi su sna`ni, poput o~njaka, podjednaki i o{tri, a straga u gornjoj ~eljusti poredani u 2 niza. Nalaze se i na nepcu u jednom nizu, ali su oni kratki i tupi. Stra`nji su nosni otvori u obliku ovalnih ili okruglih pora s niskim rubom i smje{teni iznad prednjeg oboda o~ne {upljine, dok su prednji nosni otvori cjevasti i str{e iznad prednjeg oboda gubice. Bo~no na gornjoj ~eljusti jasno se uo~avaju 3 pore, a na donjoj ~eljusti 3 bo~ne i 5 pora sprijeda. Nema tvrdog ko{tanog {kr`nog poklopca, ve} je taj prostor mekan i otvara se s malenom ovalnom pukotinom. Le|na, repna i podrepna peraja spojene su u jedinstvenu cjelinu i uklopljene u ko`ni nabor. Le|na peraja po~inje znatno ispred {kr`nog otvora. Prsnih i trbu{nih peraja nema. Boje je sme|e, vi{e ili manje tamne, kadikad ciglastocrvene, s crnom gubicom i donjom usnicom. [kr`ni otvori, pore na glavi i usnice su crno obrubljene. Peraje su sme|e s rubom svjetlooker boje. Malo je podataka o njezinoj biologiji. Solitarna je i sedentarna. Mrijesti se u toplom dijelu godine. Ikra je velika, u promjeru 2,3–3,4 mm. Li~ina~ki stadij je leptocefalus s velikom preobrazbom. Hrani se ribom, rakovima, puèvima i glavono{cima. Aktivna je no}u. Stani{te. Demerzalna je. @ivi uz kamenita, grubo {ljunkovita i pjeskovita dna, na dubini do 80 m, ali prete`no samo do 20 m. Zadràva se na sjenovitim mjestima unutar procijepa, pukotina, rupa i malih {piljica, i to prete`no danju.

Rasprostranjenost murine crnke u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.261; 11.262; 11.2411; 11.223; 11.231; 11.2413

4.1.1.1; 4.1.1.3; 9.2; 9.3; 9.5; 9.9

0; 3.2; 3.3; 3.4; 3.5; 3.8; 3.9; 4.4

260

Volonja Heptranchias perlo (Bonnaterre, 1788) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

Porodica: Hexanchidae (volonje)

IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju gotovo ugroène svojte (NT; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju osjetljive svojte (VU, 2007).

Sinonimi: Squalus perlo Bonnaterre, 1788; Squalus cinereus Gmelin, 1789; Heptranchias cinereus Rafinesque, 1810; Heptranchias perlo Bigelov & Schreder, 1848; Heptranchus cinereus Raf. (in [oljan, 1948); Notidanus cinereus (GM.) (in Ninni, 1912).

Uzroci ugroènosti. U Jadranskom moru uglavnom je ugroèn slu~ajnim ulovom dubinskim parangalom i pridnenom ko}om. Nepovoljne su okolnosti, koje vjerojatno utje~u na njegovu ugroènost, sporo obnavljanje i mala gusto}a populacije.

Locus typicus: Sredozemno more.

Za{titne mjere. U Jadranskom moru vrlo se rijetko pojavljuje u lovinama, pa ga se ne moè ni neposredno ni djelotvorno za{tititi. Za tu bi svrhu od velike koristi bila edukacija i podizanje svijesti o potrebi njegove za{tite, zatim potpuniji podatci o brojnosti, rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji te barem povremeno pra}enje stanja populacije (monitoring), pa bi tomu trebale usmjeriti istraìva~ke aktivnosti.

Nadred: Squalomorphii Red: Hexanchiformes

Ostali hrvatski nazivi: pas volonja pepeljak, pas sedmo{krg. Strani nazivi: Sharpnose Sevengill Shark (engl.), requin perlon (franc.), notidano cinereo (tal.), Sibenspalthai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Slika 145. Volonja, Heptranchias perlo (Bonnaterre, 1788) (AUTOR F. SERENA)

261

Opis i biologija vrste. Tijelo volonje je vitko, u Sredozemnom moru dugo izme|u 118 (mu`jaci) i 140 cm (ènke) (Capapé et al., 2004a). Glava je uska i {iljasta, sa 7 pari {kr`nih pukotina, a usta su uska i paraboli~na. O~i su vrlo velike. Donji zubi su duga~ki i ~e{ljasti, s prednjim istaknutijim {iljkom kojem prethodi obi~no nekoliko manjih, a iza jo{ 7 ili 8 distalnih {iljaka. Gornji zubi su manji, prednji samo s jednim isko{enim {iljkom. Le|na peraja je jedna, na stra`njem dijelu tijela, njezina se osnovica nalazi ispred osnovice podrepne peraje. Prsne peraje su razmjerno malene, s konkavnim stra`njim rubom. Repni dràk je duga~ak, a razmak od osnovice le|ne peraje do po~etka repne peraje je dvaput ili vi{e duì od osnovice le|ne peraje. Repna peraja je velika, nejednakokri{}ana, s osrednje razvijenim trbu{nim i zavr{nim re`njem. Boje je sive ili sme|aste sa svjetlijim trbuhom. Le|na peraja i gornji reànj repne peraje nedoraslih primjeraka nosi po jednu crnu mrlju, a na odraslima one izblijede ili nestaju. O biologiji, ekologiji i pona{anju ove vrste ima malo podataka. Poznato je da je snaàn i ustrajan pliva~. Razmnoàva se ovoviviparno. @enke okote 9 do 20 mladunaca, dugih oko 26 cm. U Sredozemnom moru (Tunis) mu`jaci spolno sazrijevaju pri oko 93 cm, a ènke pri 105 cm duìne (Capapé, 1980). Hrani se ribom, uklju~uju}i i manje vrste morskih pasa, zatim glavono{cima i vjerojatno rakovima. Rasprostranjenost volonje u hrvatskom ribolovnom moru

Rasprostranjenost. [iroko je i nesuvislo rasprostranjen u tropskom i umjerenom pojasu, ali ga nema u sjeveroisto~nom dijelu Tihog oceana (FAO: 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 71, 81, 87). Nigdje nije obi~an. U isto~nom je Atlantskom oceanu rasprostranjen od Biskajskog zaljeva na sjeveru do otprilike Angole na jugu. Pretpostavlja se da u Jadranskom moru dolazi samo u podru~ju Ju`nojadranske kotline (sl. 145). U~estalost: vrlo rijetka.

Stani{te. Volonja je prete`no pridnena ili pridnenopelagijska vrsta ve}ih morskih dubina. Zadràva se prete`no na vanjskom rubu kontinentske i oto~ne podine i gornjem dijelu slaza od 30 do 720 m dubine, a mogu}e i do 1000 m. U plitkom moru priobalja je slu~ajan.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.224; 11.225; 11.211; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 9.2; 0; 3.2; 3.3; 3.5; 3.8; 3.9 11.111; 11.12242; 9.5 11.123; 11.124

262

Morski konji} (kratkokljuni}) Hippocampus hippopcampus (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Sea-horse (engl.), hippocampe à museau court (franc.), cavalluccio marino camuso (tal.), Kurzschnauzen Seepferdchen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 3.1., 2001). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak II) i Konvencijom o me|unarodnoj trgovini ugroènim vrstama divljih ìvotinja i biljaka (CITES) (Washington, 1973; Dodatak II). U Hrvatskoj je za{ti}en Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 146. Morski konji} (kratkokljuni}), Hippocampus hippocampus (Linnaeus, 1758) (AUTOR G. NETO)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Gasterosteiformes Porodica: Syngnathidae (morska {ila) Sinonimi: Syngnathus hippocampus Linnaeus, 1758; Hippocampus antiquorum Leach, 1814; Hippocampus brevirostris Schinz, 1822; Hippocampus europaeus Ginsburg, 1933.

Uzroci ugroènosti. Morski konji} ugroèn je na vi{e na~ina. Glavni je uzrok ugroènosti degradacija ili nestajanje stani{ta kao posljedica ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenja u livadama posidonije, nasipavanja obale i hidrogradnje (marine, pristani{ta i sl.), urbanizacije i industrijalizacije obale, one~i{}enja priobalnog mora i nestajanja »{umica« cistozira, sakupljanje kao suvenira i neki unutra{nji ~imbenici: mala gusto}a i sporo obnavljanje populacije, ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja. Za{titne mjere. Uz dosljednu prakti~nu primjenu postoje}e za{tite, treba za{tititi i njegovo stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle cistozirama kakvih je, na àlost, sve manje, zatim podizati svijest o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, pogotovo ribolovom i one~i{}enjem. Radi za{tite u isto~nom Jadranu treba istraìti njegovu rasprostranjenost i brojnost, biologiju i ekologiju, sada slabo poznatu.

Locus typicus: Sredozemno more, Gr~ka.

Rasprostranjenost. Nalazi se uz ~itavu obalu Sredozemnog i Crnog mora, uklju~uju}i Azovsko more, i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Nizozemske (Waddenzee) do Gvinejskog zaljeva, uklju~uju}i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37).

Ostali hrvatski nazivi: konji} kratkokljuni}; Vinja (1986) za ovu i srodnu vrstu Hippocampus guttulatus za isto~nojadransku obalu navodi 11 hrvatskih pu~kih naziva.

U isto~nom Jadranu njegova je rasprostranjenost slabo poznata. Ima ga vjerojatno uz ~itavu obalu, ali se zasad pouzdano zna tek da se nalazi uz zapadnu obalu Istre i u srednjem Jadranu (sl. 146).

263

U~estalost: vrlo rijetka do rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste do 15 cm duìne. Tijelo je izduèno, bo~no stisnuto, na trbuhu ispup~eno i obavijeno krutim prstenasto segmentiranim pla{tem, trupnih je prstenova 11–12, a repnih 34–36. Na trupu je 7, a na repu su 4 uzdu`na greben~i}a, s kvrìcom na prijelazima izme|u prstenova. Na tijelu i glavi obi~no nema ko`natih privjesaka kao u vrste H. guttulatus. Glava se ne nastavlja u smjeru trupa nego je jako pognuta prema prsima, pa cijelim oblikom nalikuje na {ahovsku figuru konja. Gubica je cjevasta i kratka, a njezina duìna stane vi{e od 3 puta u duìnu glave. Usta su vrlo malena, gornja, a ~eljusti bez zuba. O~i su relativno velike, stanu 4,5–5 puta u duìnu glave. Na mu`jaku u vrijeme mrije{}enja jasno se razabire marsupijalna (leglena) vre}ica koja po~inje neposredno iza izmetnog otvora. Le|na i prsne peraje dobro su razvijene, podrepna peraja vrlo je sitna, a trbu{nih i repne peraje nema. Oko pola duìne le|ne peraje nalazi se na trupu. Vrh repa savijen je prema trbuhu. Formula peraja glasi: D. 16–19, A. 4, P. 13–15 {ip~ica. Boje je varijabilne, sme|e do gotovo crne, katkada s blijedim to~kama, le|na peraja je siva i obi~no s tamnom podrubnom prugom. Troma je riba, uglavnom miruje izme|u alga i listova morskih cvjetnica, repom se obavije oko talusa alga ili nekih drugih tanjih predmeta. Spolno sazrijeva ve} u prvoj godini ìvota. @enke u vrijeme mrije{}enja polaù ikru u marsupium mu`jaka koji je alveoliziran i dobro vaskulariziran. Mu`jaci se s embrijima u marsupiumu u razli~itim razvojnim stadijima nalaze od travnja do listopada. Izleèni nladunci sli~ni su odraslima. Karnivoran je. Hrani se sitnim ra~i}ima i li~inkama razli~itih morskih ìvotinja, uklju~uju}i i riblje. Stani{te. Priobalna je, demerzalna i sedentarna riba. Zadràva se na razli~itim dnima, samo ako su obrasla algama, i u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera, Posidonia, Cymodocea od 3 do 60 m dubine, ali uglavnom samo do 20-ak m, ali prezimljuje u dubljoj vodi.

Rasprostranjenost morskog konji}a (kratkokljuni}a) u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221; 11.2413; 11.34; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 11.3311; 11.332; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 11.2411; 11.4 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

264

Raà sme|a Leucoraja circularis (Couch, 1838) Ostali hrvatski nazivi: raà kafenka, raà bjeloto~kica, polig sme|an, polig bjeloto~kan. Strani nazivi: Sandy Ray (engl.), raie circulaire (franc.), razza rotonda (tal.), Sandroche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju i rasprostranjenosti populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju ugroène svojte (EN, 2007). Uzroci ugroènosti. Ugroèna je intenzivnim gospodarskim ribolovom i malim ribolovom pridnenim ribolovnim alatima, prvenstveno pridnenom ko}om i parangalom, i to jedino kao slu~ajna lovina. Intenzivnim ribolovom degradira se njezino stani{te i suzuje ìvotni prostor, a uz to je dodatno ugroèna i nekim svojim biolo{kim osobinama: sporim rastom, malom gusto}om i sporim obnavljanjem populacije.

Slika 147. Raà sme|a, Leucoraja circularis (Couch, 1838) (AUTOR F. SERENA)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja circularis Couch, 1838; Raja falsavela Bonaparte, 1839. Locus typicus: Britanske vode.

Za{titne mjere. Za njezinu djelotvornu za{titu mogu se primijeniti iste mjere kao i za ostale vrste raà, {to zna~i da uz postoje}e mjere prostorne i vremenske regulacije pridnenog ribolova, valja propisati i naizmjeni~ni ribolov po zonama i/ili proglasiti dijelove ribolovnog mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama u kojima bi zakonom bio stroè reguliran ribolov, pogotovo ko}arski, radi za{tite vrste i stani{ta. Da bi se mogle predloìti dodatne za{titne mjere ove slabo poznate vrste raè trebalo bi znanstvenim istraìvanjima prikupiti dodatne podatke o njezinoj brojnosti i rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji, stanju stani{ta i obavljati pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{irena je u zapadnom dijelu Sredozemnog mora i sjeveroisto~nom Atlantskom oceanu, od ju`ne obale Norve{ke i Sjevernog mora do Gibraltara, a mogu}e i dalje prema jugu, sve do Senegala (FAO: 27, 34, 37). U Jadranskom moru je sporadi~na. Difuzno je rasprostranjena samo u ju`nom Jadranu, na rubu izme|u kontinentske podine i slaza (Jardas, 1984) (sl. 147).

265

U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Raà sme|a moè narasti do 1,2 m duìne, ali prete`no samo do 70 cm. Tijelo je romboidno, duìna tjelesne plo~e 47–51%, a {irina 52–62% duìne ribe. Rostrum je kratak i {iljast. Predo~ni prostor stane 4–6 puta u {irinu tjelesne plo~e. Prednji rub prsnih peraja je sinusoidan, a bo~ni vrhovi su {iroko zaobljeni. Gornja povr{ina tijela je hrapava, bodljasta, kadikad s golim povr{inama na stra`njem dijelu. Od ve}ih bodlji 8 ih se nalazi na unutra{njem rubu orbita, zatim jedna grupa sitnijih bodlji u podru~ju zatiljka; i mladi imaju bodlje po sredini le|a i repa, a odrasli po jedan niz bodlji bo~no na repu. U odraslih mu`jaka nalazimo jo{ malarne i krilne (alarne) bodlje. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i smje{tene s donje strane glave. Zubi su u oba spola sitni i {iljati. Na kraju tankoga repa dvije su jednake le|ne peraje. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna peraja je rudimentarna. Po le|ima je crvenkastosme|a do tamnosme|a. Mladi primjerci imaju 12 do 16 simetri~no raspore|enih bjelkasto-ù}kastih pjega, obrubljenih tamnijom temeljnom bojom; odozdo je bijela. Biologija je slabo poznata. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se oviparno. Oplo|ena jaja za{ti}ena su u ~etverokutnim ro`natim jajnim ~ahurama, koje se stvaraju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama, godi{nje manje od 100. âhure su prosje~nih dimenzija 90x50 mm, s duga~kim nastavcima na uglovima. @enke ih polaù na dno uglavom od studenoga do kolovoza. Hrana se sastoji od razli~itih bentoskih organizama. Stani{te. @ivi na dnu. Prema uop}enim podatcima zadràva se na kontinentskoj podini i gornjem rubu slaza izme|u 70 i 680 ili vi{e metara dubine, uglavnom do oko 100 m, i na pjeskovitim dnima. U Jadranskom moru nalaèna je, me|utim, na finim pjeskovitim i muljevitim dnima izme|u 180 i 1100 (1200) m dubine, ali mnogo ~e{}e na dubinama do oko 300 m (Jardas, 1984).

Rasprostranjenost raè sme|e u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.22; 11.225; 11.211

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 9.2; 9.5; 9.7; 9.9 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

266

Golub uhan Mobula mobular (Bonnaterre, 1788) IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju ugroène svojte (EN; ver. 3.1., 2001). U istoj je kategoriji ugroènosti i u regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (EN, 2007). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak II). U Hrvatskoj je za{ti}en Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene zavi~ajne svojte).

Slika 148. Golub uhan, Mobula mobular (Bonnaterre, 1788) (AUTOR F. SERENA)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Myliobatoidei Porodica: Mobulidae (glavokrilke) Sinonimi: Raja mobular Bonnaterre, 1788; Cephaloptera giorna Cuvier, 1817. Locus typicus: Montredon kod Marseja, Francuska. Ostali hrvatski nazivi: vrag krila{, golub glavokrilac. Strani nazivi: Devil Ray (engl.), mante (franc.), mobula, diavolo di mare (tal.), Kleiner Teufelsroche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Uzroci ugroènosti. Golub uhan najvi{e stradava kao slu~ajna lovina pelagijskih (pelagijska ko}a, mreè plivarice) i nekih pridnenih ribolovnih alata (razli~ite mreè staja}ice). I unutra{nji ~imbenici, kao mala gusto}a populacije i njezino sporo obnavljanje zbog malog broja mladunaca po okotu i vjerojatno velika smrtnost mladun~adi te one~i{}enje mora, tako|er dodatno pridonose ugroàvanju ove vrste. Za{titne mjere. Zbog na~ina ìvota i rijetkog pojavljivanja u lovinama, nema zapravo neposrednog i djelotvornog na~ina njegove za{tite, ali bi se mnogo postiglo, u korist preìvljavanja vrste, i podizanjem svijesti o potrebi za{tite ugroènih vrsta i pu{tanjem ulovljenih primjeraka na slobodu kad god je to mogu}e. U pronalaènju drugih na~ina za{tite bili bi korisni potpuniji podatci o njegovoj brojnosti, rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji, pa bi tomu trebalo usmjeriti znanstvena istraìvanja. Rasprostranjenost. Rasprostranjen je u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru. U isto~nom Atlantskom oceanu dolazi od Biskajskog zaljeva ili jo{ dalje na sjever (ju`na obala Irske i Engleske) do Kanarskih otoka i Senegala, a mogu}e i u zapadnom Atlantskom oceanu (FAO: 27, 31?, 34, 37). U Jadranskom moru je sporadi~an. Dosad je biljeèn u srednjem i ju`nom dijelu (sl. 148). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Golub uhan moè narasti do golemih dimenzija, do 6,5 m duìne ili 5,2 m {irine tjelesne plo~e, ali se

267

obi~no love primjerci do 3 m {irine. Tijelo je romboidno. Posebna je morfolo{ka zna~ajka ove vrste {to na glavi, koja je izdignuta iznad tjelesne plo~e, str{i prema naprijed par ve}ih nastavaka poput u{iju (glavene peraje) na ~ijim se vrhovima naziru hrskavi~ne {ip~ice. [irina tjelesne plo~e je 2–3 puta ve}a od njezine duìne. Prednji rub tjelesne plo~e blago je konveksan, a stra`nji rub konkavan. Bo~ni vrhovi prsnih peraja uski su i za{iljeni. O~i i {trcala, koja se nalaze neposredno iza o~iju, smje{tena su bo~no na glavi. S donje strane glave nalazi se 5 pari kratkih skr`nih pukotina ~ije su unutra{nje povr{ine okruène nizovima plo~a ({kr`ne plo~e), a flan{e na vanjskim rubovima susjednih plo~a nisu spojene zajedno. Rep je tanak, bi~ast, bez repne peraje, u mladih oko 3 puta duì od duìne tjelesne plo~e, a u odraslih samo za pola duìne. Na bazi repa je le|na peraja, a iza nje sna`na harpunasto nazubljena bodlja ili vi{e njih zajedno. Le|na peraja je malena, smje{tena je iznad trbu{nih peraja, a njezina osnovica seè do iza stra`njih vrhova prsnih peraja. Vrhovi trbu{nih peraja proteù se do iza stra`njih vrhova prsnih peraja. Zubi odraslih primjeraka poredani su u 150–160 paralelnih nizova. Koà je u njih hrapava s obje strane tijela. Odozgo je jednoli~no tamnosme| ili tamnomodar, a odozdo bijel. Troma je riba. Razmnoàva se ovoviviparno. @enke ra|aju samo jedno ili dva mladunca {irine tjelesne plo~e, do 1,8 m. Razdoblje skotnosti traje vrlo dugo, ~ak do 25 mjeseci, a mladunci se ra|aju ljeti. Hrani se uglavnom planktonskim rakovima i malom ribom koju filtriranjem pomo}u {krìh plo~a zadràva u `drijelu. Bodlje su na repu otrovne i sluè za obranu. Ubod je bolan i opasan, moè izazvati nekrozu okolnog tkiva. Stani{te. Golub uhan je polupelagijska do pelagijska vrsta otvorenog mora iznad kontinentske podine i oko oceanskih otoka. Rijetko se spu{ta na dno. Zadràva se u paru ili u ve}im skupinama. Poduzima duge migracije, obi~no plivaju}i uz samu povr{inu mora, ali zalazi i do 100 m dubine.

Rasprostranjenost goluba uhana u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.111; 11.12242; 11.124; 11.121

4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 9.2; 9.3; 9.5 3.9; 5.4

IUCN za{titne mjere

268

Pas meka{ Mustelus punctulatus Risso, 1826.

Slika 149. Pas meka{, Mustelus punctulatus Risso, 1826 (AUTOR N. VRGO^)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Carcharhiniformes Porodica: Triakidae (meka{i) Sinonimi: Mustelus mediterraneus Quignard & Capapé, 1972. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi. Ne razlikuju se od naziva za vrstu Mustelus mustelus s kojom je poistovje}ivan do 70-ih godina pro{log stolje}a: pas meka{ ~ukov, pas ~ukov pena, kucin meku{, glatki }ukov. Strana nazivi: Blackspotted smooth-hound (engl.), Émissole pointillée (franc.), Palombo punteggiato (tal.), Punktierter Glatthai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD, 2007).

Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèn zbog pretjeranog izlovljavanja alatima pridnenog ribolova, najvi{e pridnenom ko}om, parangalima i nekim mreàma staja}icama, i to kao ciljana vrsta ili slu~ajna lovina. Osim ribolovne smrtnosti, uzroke njegove ugroènosti nalazimo i u degradaciji ili gubitaku stani{ta zbog ribolova i one~i{}ivanja mora (morskog dna), kao i u nekim unutra{njim ~imbenicima: spori rast, kasno postizavanje spolne zrelosti i mala sposobnost obnavljanja populacije. Za{titne mjere. Sada{nje stanje populacije ove vrste zahtijeva smanjivanje ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta prete`no izlovljava. Pozitivni u~inci mogu se o~ekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (poglavito u podru~jima za koja se smatra ili zna da su mrjestili{ta i rastili{ta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Kako je znatan broj jedinka ove vrste ìv i nakon {to se ulovi, vra}anje nedoraslih primjeraka u more i podizanje svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta, tako|er bi pobolj{alo sada{nje stanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju duìnu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati (barem 100 cm). Za predlaganje dodatnih mjera za{tite potrebno je intenzivirati znanstvena istraìvanja radi potanjeg opisivanja biolo{koekolo{kih zna~ajka vrste i recentnog stanja populacije. Rasprostranjenost. M. punctulatus je rasprostranjen u ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru) i u isto~nom Atlantskom oceanu, od ju`ne obale Portugala pa dalje na jug, uz zapadnu obalu Afrike do Mauritanije (FAO: 34, 37).

269

U isto~nom Jadranskom moru u novije se vrijeme lovi gotovo jedino u kanalskom podru~ju (sl. 149). Nema ga u zapadnoj polovini Jadrana, gdje je izlovljen. U~estalost: gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Osnovno morfolo{ko obilje`je kojim se ova vrsta razlikuje od srodne i vrlo sli~ne vrste Mustelus mustelus je ra{~ijani stra`nji obod le|nih peraja, koji je jo{ uz to i crne boje. @enke u Sredozemnom moru (Tunis) narastu do pribli`no 190 cm, a mu`jaci do 180 cm duìne (Capapé et al., 2004a), ali se obi~no nalaze primjerci izme|u 70 i 120 cm. Tijelo je vitko i duga~ko, a glava je kratka i ~ini 17–20% ukupne duìne tijela. Gubica je osrednje duìne, uska i zaobljena. Razmak izme|u nosnica je uzak, 1,9 do 2,3% ukupne duìne tijela. O~i su vrlo velike, ovalne, njihova duìna stane 2,1

do 2,8 puta u predo~ni prostor. Usta su kratka, njihova duìna pribli`no odgovara ve}em promjeru oka, gornji usni nabor je duì od donjeg. Zubi su plo~asti, asimetri~ni, s reduciranim vrhom, gusto poredani u vi{e redova poput mozaika. [trcala su malena i leè iza o~iju. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke, a dva posljednja para nalaze se iznad osnovica prsnih peraja. Le|ne peraje su dvije, {iroko trokutaste, prva je znatno ve}a od druge, sredi{nja to~ka osnovice prve le|ne peraje je bliè trbu{nim nego prsnim perajama. Prsne peraje su razmjerno malene, njihova duìna iznosi 12–14% ukupne duìne tijela. Nejednakokri{}ana repna peraja ima dobro razvijen trbu{ni i zavr{ni reànj. Le|a i bokovi su jednoli~no sive ili sivosme|e boje s rijetkm malim i nepravilno razbacanim crnim pjegama, trbuh je bijel. M. punctulatus je viviparna vrsta s placentom od ùmanj~ane vre}ice. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke postiù spolnu zrelost kod pribli`no 100 cm, a mu`jaci kod 90 cm duìne (Capapé i Quignard, 1977), a prema nekima i kod manjih duìna. Razvoj mladunaca do okota traje oko godinu dana, njihov broj po okotu je izme|u 5 i 30, {to ovisi o duìni ènka, a duìna im je oko 30–31 cm. U isto~nom Jadranu hrana mu se sastoji prete`no od rakova (oko 55% broja i 61% mase) i ribe (oko 30% broja i 35% mase), zatim jo{ od glavonoàca, mnogo~etina{a, crijevodisa~a i pla{tenjaka (Jardas et al., 2007). Stani{te. Provodi pridneni na~in ìvota. Zadràva se kao i srodna simpatrijska vrsta M. mustelus na kontinentskoj podini pribli`no izme|u 5 i 200 m dubine, uglavnom samo do 100 m, na muljevitim, pjeskovitim, kamenitim i mje{anim dnima. Skloniji je tvr|im dnima nego druge srodne vrste.

Rasprostranjenost psa meka{a u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.2411; 112412; 11.2413; 11.251

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

270

[ilo oblokljuno Nerophis maculatus Rafinesque, 1810. Strani nazivi: nérophis tacheté (franc.), pesce ago macchiato (tal.), Gefleckte Seenadel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije za odre|ivanje kategorije ugroènosti. IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni razlog ugroènosti je degradacija i gubitak stani{ta zbog ribolova, sidrenja i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa u livadama posidonije, one~i{}enje mora i nestajanje »{umica« cistozira i livada morskih cvjetnica rodova Cymodocea i Zostera u priobalju, nadalje razli~iti oblici ljudske aktivnosti u priobalju i moru (urbanizacija, industrijalizacija, hidrogradnja: marine, privezi{ta brodica i sl.), koji tako|er negativno utje~u na stani{te. Dodatno ga ugroàva ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja, a vjerojatno i sporo obnavljanje populacije.

Slika 150. [ilo oblokljuno, Nerophis maculatus Rafinesque, 1810 (AUTOR I. JELIÎ])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Gasterosteiformes Porodica: Syngnathidae (morska {ila) Sinonimi: Nerophis maculata Rafinesque, 1810; Syngnathus papacinus Risso, 1810; Syngnathus fasciatus Risso, 1810. Locus typicus: Palermo (Sicilija), Italija. Ostali hrvatski nazivi: morsko {ilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koji se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus.

Za{titne mjere. Ponajprije treba za{tititi stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle algama cistozirama kakvih je danas, na àlost, sve manje, ali i podizati razinu svijesti o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, ponajvi{e ribolovom i one~i{}enjem. Radi za{tite treba istraìti njegovu rasprostranjenost i brojnost, biologiju i ekologiju, {to je sada u isto~nom Jadranu slabo poznato. Rasprostranjenost. [ilo oblokljuno je vrsta Sredozemnoga mora u {irem smislu. Poznato je u Sredozemnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana samo u podru~ju Gibraltarskih vrata te uz obalu Portugala i Azora (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu njegova rasprostranjenost slabo je poznata. U novije vrijeme zabiljeèno je u ju`nom dijelu Podvelebitskog kanala, kod Splita, [ibenika i o. Visa, ali ga vjerojatno ima i drugdje (sl. 150). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Op}enito naraste do 30 cm, a u isto~nom Jadranu vjerojatno samo malo vi{e od 27 (Zabla}e, [ibenik, 1993). Tijelo mu je izduèno, tanko i u presjeku okruglo, obavijeno ko{tanim ko`natim prstenima kojih ispred izmetnog otvora ima 21–23, a iza 67–72; te{ko se naziru, pa tijelo izgleda golo. Glava je

271

malena, visoka kao i tijelo i stane 16–18 puta u duìnu tijela. Gubica je cjevasta, kratka, mnogo nià od glave i ne zauzima ni polovinu njezine visine, a kra}a je od zao~nog prostora. Usta su malena, gotovo okomita, a ~eljusti bez zuba. Izmetni otvor mu`jaka smje{ten je na kraju prve tre}ine, a u ènka na po~etku druge tre}ine tijela. Postoji samo le|na peraja koja je gra|ena od 24 do 29 {ip~ica i zauzima 6–8 prstenastih {titi}a od kojih su 2–4 ispred izmetnog otvora. Kod primjeraka do oko 12 cm duìne postoje opnaste prsne peraje, ali one s vremenom nestaju. Kod mu`jaka na 12–19 trbu{nih prstenova ispred izmetnog otvora nalazi se povr{ina koja nije vre}asta niti ima nabore na koju ènke ljepe ikru, koja stoga nije za{ti}ena. Mu`jaci su sme|eruì~asti, na trupu, s 3 niza sme|e uokvirenih ùtih mrlja, a na repu, na 2/3 prednje duìne, sa 2 niza svjetloùtih mrlja dok su na ostalom dijelu repa ùti prsteno-

vi. @enke su zelenkaste s 40-ak okomitih crvenih pruga koje se na trbuhu naslanjaju na dvije uzdu`ne linije iste boje, a po le|ima i repu teku 1–3 nepravilna niza tamno uokvirenih ùtih pjega. Ovoviviparna je vrsta. Mu`jaci s prilijepljenom ikrom na trbuhu nalaze se od velja~e do svibnja. Ikra je veli~ine od 1,1 do 1,6 mm u promjeru i poredana u 3–4 niza, ukupno do 190 komada. Po~etni slobodnoìvu}i mladi dugi su 11–12 mm i sli~ni su odraslima. Karnivoran je, hrani se planktonom i sitnim epifitskim beskralje`njacima, ponajprije ra~i}ima. Stani{te. Priobalna je i demerzalna vrsta. Dolazi uglavnom u livadama morskih cvjetnica, prete`no rodova Zostera i Cymodocea, a rje|e Posidonia, i na kamenitim dnima gusto obraslim algama, uglavnom do dubine od 2 m.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221; 11.3311; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 11.332; 11.2413; 11.34; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 11.4; 13.24 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

Rasprostranjenost {ila oblokljunog u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

272

[ilo grebenkljuno Nerophis ophidion (Linnaeus, 1758) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Gasterosteiformes Porodica: Syngnathidae (morska {ila) Sinonimi: Syngnathus ophidion Linnaeus, 1758; Scyphius violaceus Risso, 1826; Scyphius littoralis Risso, 1826. Locus typicus: Europa. Ostali hrvatski nazivi: morsko {ilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koja se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus. Strani nazivi: Straight-nosed Pipefish (engl.), nérophis (franc.), pesce ago sottile (tal.). Kleine Schlangennadel (njem.).

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. [ilo grebenkljuno stradava u prvom redu zbog degradacije i/ili gubitka stani{ta {to je posljedica ribolova obalnim potega~ama i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenje plovila u livadama morskih cvjetnica, ljudske aktivnosti u priobalju i moru. One~i{}enje mora i degradacija vegetacije u priobalju (»{umice« alga cistozira i livade morskih cvjetnica) tako|er znatno pridonose njegovu nestajanju, a uz to jo{ mala gusto}a populacije, ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja, vjerojatno sporo obnavljanja populacije. Za{titne mjere. Treba za{tititi stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle cistozirom kakvih je, na àlost, sve manje, ali i podizati svijest o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, pogotovo ribolovom i one~i{}enjem. Radi za{tite treba istraìti njegovu rasprostranjenost i brojnost, biologiju i ekologiju, {to je sve sada slabo poznato. Rasprostranjenost. Rasprostranjeno je uz ~itavu obalu Sredozemnog i Crnog mora i uz sjeveroisto~nu obalu Atlantskog oceana, od Norve{ke (Trondheimsfjord) do Maroka, a vjerojatno i ju`nije (?Senegal) (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu rasprostranjenost je slabo poznata, ali se pretpostavlja da se, osim na podru~jima ozna~enima na karti, moè na}i i drugdje uz obalu (sl. 151). U~estalost: rijetka do gotovo obi~na.

Slika 151. [ilo grebenkljuno, Nerophis ophidion (Linnaeus, 1758) (AUTOR G. NETO)

Opis i biologija vrste. @enke narastu do 30, a mu`jaci do 25 cm duìne. Tijelo je izduèno, tanko i u presjeku gotovo okruglo, obavijeno slabo vidljivim ko{tanim prstenovima kojih je 27–33 ispred i 68–74 iza izmetnog otvora. Glava je malena, visoka koliko i tijelo, a duìnom stane 13–15 puta u duìnu tijela. Gubica je cjevasta i kratka, kra}a u mu`jaka nego u ènka, bo~no je stisnuta i ne{to manje visine od glave, kra}a je od polovine duìne glave, a pribli`no jednaka duìni zao~nog prostora; du` njezina hrpta isti~e se tanak i visok greben. O~i su osrednje veli~ine, a me|uo~ni prostor trokutast i ravan.

273

Usta su malena, gotovo okomita, bez zubi. Postoji samo jedna peraja, i to le|na, koja je gra|ena od 33 do 34 meke {ip~ice, a proteè se iznad 10–12 prstenastih ~lanaka od kojih se tre}a do peta nalaze ispred izmetnog otvora. Mu`jaci na trbuhu imaju otvorenu povr{inu na koju u doba mrije{tenja ènke ljepe ikru. Boje je varijabilne, uglavnom maslinastozelene koja prema trbuhu prelazi u ùtu, bijelo je izmrljan s jednim nizom ve}ih mrlja po le|ima. Zrele ènke imaju jo{ ukrasne boje »svadbenog ruha«, kao {to su modre pruge po glavi i prednjem dijelu trupa. Ikra na trbuhu mu`jaka je ùta. [ilo grebenkljuno je ovoviviparna vrsta. Mrijesti se uglavnom od svibnja do kolovoza. U tom razdoblju, ali katkada prije i poslije, nalaze se mu`jaci s ikrom u razli~itim stadijima embrionalnog razvoja priljepljenom u 2 niza na trbu{noj leglenoj povr{ini, koja obuhva}a 17–20 trupnih prste-

Rasprostranjenost {ila grebenkljunog u hrvatskom ribolovnom moru

nova. Ikra je 1,0–1,4 mm u promjeru, a mladi su nakon izvaljenja (eklozije) dugi 12–14 mm i sli~ni su odraslima. Hrani se planktonom i sitnim epifitskim beskralje`njacima. Stani{te. Priobalna je, demerzalna, morska i braki~na vrsta umjerenih geografskih {irina. Dolazi na kamenito-pjeskovitim dnima obraslim algama i u livadama morskih cvjetnica Zostera i Cymodocea, na dubinama od oko 0,5 do 15 m. Ulazi u lagune i estuarije, a vrlo rijetko i u sasvim slatke vode.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.3311; 11.332; 11.2413; 11.221; 11.4; 13.24; 21.1

1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

274

Psina zmijozuba Odontaspis ferox (Risso, 1810) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Galeomorphii Red: Lamniformes Porodica: Odontaspididae (zmijozupke) Sinonimi: Squalus ferox Risso, 1810; Carcharias ferox Risso, 1826; Squalus barbatus Chier. (in [oljan, 1948). Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: psina zmijozuba ruì~na ili peto{iljka. Strani nazivi: Smalltooth Sand Tiger (engl.), requin féroce (franc.), squalo feroce, cagnaccio (tal.), Schildzahnhai (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju i rasprostranjenosti populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju ugroène svojte (EN, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno, ali i {ire ugroèn je slu~ajnim ulovom parangalom i razli~itim mreàma staja}icama, a s obzirom na sada{nje stanje populacije dodatno i nekim unutra{njim ~imbenicima – sporim obnavljanjem i malobrojno{}u. Za{titne mjere. Zbog vrlo rijetkog pojavljivanja zapravo nema neposrednih djelotvornih na~ina njegove za{tite, ali bi se regionalno, kao i za druge sli~ne vrste morskih pasa, mnogo u~inilo podizanjem razine svijesti o potrebi njihove za{tite i istraìvanjem biologije, ekologije, brojnosti i rasprostranjenosti, uzroka ugroènosti, stanja stani{ta i mogu}nosti za{tite te usmjerenim pra}enjem stanja (monitoring). Isto tako bi bilo korisno pu{tati na slobodu ulovljene primjerke kad god je to mogu}e. Rasprostranjenost. Pretpostavlja se da je psina zmijozuba {iroko, najvjerojatnije kozmopolitski, ali nadasve nesuvislo, rasprostranjena u umjereno toplom i tropskom morskom pojasu. Dolazi u sjeveroisto~nom dijelu Atlantskog oceana i ~itavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru), zatim zapadnom Indijskom oceanu te zapadnom, srednjem i isto~nom Tihom oceanu (FAO: 27, 34, 37, 51, 61, 77, 81). U Jadranskom moru uglavnom je nalaèn u srednjem i ju`nom dijelu (sl. 152). U~estalost: vrlo rijetka.

Slika 152. Psina zmijozuba, Odontaspis ferox (Risso, 1810) (AUTOR S. P. IGLESIAS)

Opis i biologija vrste. Psina zmijozuba velik je i snaàn morski pas. Dug je do 3,7 m i mase oko 290 kg. Gubica je duga~ka, okrugla i ~unjasta. O~i su osrednje veli~ine, svojom duìnom stanu vi{e od 4 puta u duìnu gubice, nemaju opnenog kapka (`mirnice). [trcala postoje. Usta su duga~ka, zubi osrednje veli~ine s istaknutim uskim vrhom i 2–3 para sitnih bo~nih {iljaka; bo~ne velike zube razdvaja 3–5 nizova malih sredi{njih zuba. [kr`ne pukotine (5 pari) duga~ke su i sve ispred po~etka prsnih peraja. Le|ne peraje su dvije, prva je ve}a i smje{tena bliè prsnim nego trbu{nim perajama, a druga po~inje iznad kraja osnovica trbu{nih peraja, njoj je sli~na podrepna peraja, obje su s duga~kom osnovicom, duìne jednake njihovoj visini. Repna peraja je izrazito nejednakokri{}ana s dobro razvijenim trbu{nim re`-

275

njem, njezin gornji rub u nedoraslih primjeraka zauzima oko 30% ukupne duìne tijela, pri njezinu po~etku s gornje strane nalazi se plitak popre~ni `lijeb. Boje je sive do sivkastocrvenkaste, kadikad s nepravilnim crnkastih pjegama koje se proteù i na bokove, trbuh je svjetliji. Biologija, ekologija i pona{anje psine zmijozube op}enito su slabo poznate. Pretpostavlja se da je, sli~no kao i srodna vrsta Carcharias taurus, ovoviviparna s uterinim kanibalizmom, naime fetusi se u uterusu prehranjuju oofagijom. Broj mladunaca po okotu vjerojatno je manji od 10. Oko}eni mladunci su duì od 1 m. Mu`jaci spolno sazrijevaju pri oko 2,8, a ènke pri 3,6 m duìne. Ima duga~ku tjelesnu {upljinu s vrlo velikom jetrom, bogatom masno}ama, koja mu vjerojatno sluì kao hidrostatski organ. Hrana mu se sastoji od sitne ko{tunjave ribe, glavonoàca i rakova. Ne smatra se opasnim za ljude zbog stani{ta koja zauzima. Stani{te. Psina zmijozuba zadràva se u dubljim vodama toplih i umjereno toplih mora, na dnu ili blizu dna, u podru~ju kontinentske i oto~ne podine i gornjeg dijela slaza izme|u 10 i 530 m dubine, a mogu}e i u epipelagijalu izme|u 140 i 180 m dubine. Vi|a se tako|er uz strme padine koraljnih i kamenitih grebena. Rijetko se zapaà u obalnim vodama.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.211; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 9.2; 9.5; 9.7 0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.9 11.251; 19.6

Rasprostranjenost psine zmijozube u hrvatskom ribolovnom moru

276

Zmija zubu{a Ophisurus serpens (Linnaeus, 1758) Razred: Actinopterygii

Porodica: Ophichthidae (zmiju{e)

Podrazred: Neopterygii

Sinonimi: Muraena serpens Linnaeus, 1758; Echelus oxyrinchus Rafinesque, 1810; Ophichthys serpens Günther, 1870; Ophichthus serpens (Linnaeus, 1758) (in [oljan, 1948).

Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Anguilliformes

Locus typicus: obala ju`ne Europe (»Oceano Europae australis«). Ostali hrvatski nazivi: morska zmija, morska guja, morski zmaj, zmaja, ùtuga. Strani nazivi: Longjaw Snake Eel (engl.), ophisure serpent (franc.), biscia di mare, vipera di mare (tal.), Seeschlangenaale (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Glavni uzroci ugroènosti su slu~ajni ulov parangalima i vr{ama, a u sada{njim prilikama op}enito prenapregnutog ribolova zna~enje dobivaju i neki unutra{nji ~imbenici – sporo obnavljanje (generacijsko vrijeme > 14 god.), mala gusto}a populacije i, pretpostavlja se, visoka smrtnost mladun~adi zbog dugog i sloènog li~ina~kog razvitka. Za{titne mjere. Radi za{tite mnogo bi se postiglo pu{tanjem na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to mogu}e, to vi{e {to se zbog njezina nepoznavanja i zmijolika izgleda rijetko rabi za prehranu. Znanstvenim istraìvanjima njezine biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring) dobile bi se i druge mogu}nosti za{tite. Rasprostranjenost. [iroko je rasprostranjena, vjerojatno kozmopolitski. Poznata je u Sredozemnom moru (osim u njegovu isto~nom dijelu), isto~nom Atlantskom oceanu, od sjeverne obale [panjolske do juga Afrike, uklju~uju}i Madeiru, u zapadnom Tihom i ju`nom Indijskom oceanu (FAO: 27, 34, 37, 47, 51, 57, 81). U isto~nom Jadranu vjerojatno je prisutna du` ~itava priobalja (sl. 153), ali kao termofilna vrsta preferira njegov srednji i ju`ni dio. U~estalost: rijetka.

Slika 153. Zmija zubu{a, Ophisurus serpens (Linnaeus, 1758); ukopana u supstrat (AUTOR G. NETO) i ~itava riba (AUTOR M. MARKOV)

Opis i biologija vrste. Naraste do 2,5 m. Primjerci do pribli`no te duìne dosta su ~esti. U isto~nom Jadranu ulovljeni su prim-

277

jerci duìne od 1,88 m (Stroànac, 1979), zatim 1,90 m (Ivandolac, o. Hvar, 1975), ali i ve}i od 2 m (Mili{i}, 1994; Dul~i} et al., 2005). Tijelo je jako izduèno, zmijoliko i okruglo. Koà je debela, gola i jako sluzava. Glava je ~unjasta i duga~ka, njezina duìna stane izme|u 10 i 16 puta u duìnu tijela. Gubica je {iljasta, ~eljusti duga~ke, ko{~ate i uske poput pti~jega kljuna, a gornja ~eljust blago ispup~ena. Usta su velika, a usni procijep zavr{ava znatno iza o~iju i zauzima pribli`no polovicu duìne glave. Prednji zubi i oni na nepcu duga~ki su i sna`ni, zakrivljeni prema usnoj {upljini. [kr`ni otvori su veliki, okomito izduèni i smje{teni neposredno ispred prsnih peraja. Stra`nji nosni otvori imaju ko`ni zaklopac i smje{teni su na gornjoj usnici, pribli`no na sredini izme|u prednjih nosnih otvora i o~iju. Le|na i podrepna peraja dobro su razvijene, le|na po~inje malo iza vrhova prsnih peraja, a podrepna znatno iza, i proteè se na oko 2/3 duìne tijela. Prsne peraje su razvijene, a trbu{nih peraja nema. Vrh repa je tvrd, bez repne peraje. Izmetni otvor na prednjoj je polovini tijela. Bo~na je pruga dobro uo~ljiva, s oko 173 pore. Boje je svjetlosme|e ili ù}kaste, tamnije odozgo, zlatkaste po bokovima, a odozdo bjelkaste. Pore na glavi i bo~noj pruzi su crne. Le|na i podrepna peraja imaju crn rub. Zmija zubu{a u Sredozemnom moru mrijesti se u toplijem dijelu godine, od lipnja do rujna, kad se ujedno pribliàva obali. Ikra je velika, 3– 3,9 mm. Li~ina~ki stadij je leptocefalus koji traje do oko 13 cm duìne, s drasti~nom preobrazbom. Karnivorna je. Hrani se ribom i razli~itim bentoskim beskralje`njacima. Stani{te. @ivi na dnu i duboko se uvla~i u meki supstrat stra`njim dijelom tijela (stoga je rep tvrd i bez peraje). Zadràva se u podru~ju kontinentske podine ili gornjeg dijela slaza, na pjeskovitim i muljevitim dnima i dubinama od 30 do 300 (400) m, a zalazi i u estuarije i bo~ate vode.

Rasprostranjenost zmije zubu{e u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.4; 13.24

3.1.1; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 9.2; 9.3; 9.5

2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.3; 5.4

278

List bradavkar Pegusa lascaris (Risso, 1810) Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

Odjel: Teleostei

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Nadred: Acanthopterygii

Uzroci ugroènosti. Stradava zbog slu~ajnog ulova alatima gospodarskog i malog ribolova, ponajvi{e obalnim mreàma potega~ama, mreàma staja}icama i pridnenom ko}om i ko}icom, zatim zbog degradacije stani{ta kao posljedice ribolova i one~i{}enja priobalnog mora, uglavnom estuarnih podru~ja.

Red: Pleuronectiformes Porodica: Soleidae (listovi) Sinonimi: Pleuronectes lascaris Risso, 1810; Solea nasuta (Pallas, 1811); Solea lascaris (Risso, 1810); Pegusa nasuta (Pallas, 1814); Pleuronectes nasutus (Pallas, 1814); Pegusa impar nasuta (Pallas, 1814); Pegusa lascaris nasuta (Pallas, 1814). Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: list, {voja, platu{a. Strani nazivi: Sand Sole (engl.), sole pole (franc.), sogliola dal porro (tal.), Sandzunge (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Za{titne mjere. Za{tita je ista kao i za druge pridnene vrste, tj. valja ribolov urediti tako da se proglase dijelovi ribolovnog mora strogo za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih organizama, gdje bi zakonom bio restriktivnije reguliran pridneni ribolov i/ili naizmjeni~ni ribolov po zonama. Treba, osim toga, sprje~avati one~i{}enje mora i poja~ati znanstvena istraìvanja o rasprostranjenosti i brojnosti vrste, njezine biologije i stani{ta, {to je u Jadranu nedovoljno poznato, te provoditi pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Ra{iren je u zapadnom dijelu Sredozemnog mora i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od ju`nog dijela Sjevernog mora do juga Afrike (FAO: 27, 34, 37, 47).

Slika 154. List bradavkar, Pegusa lascaris (Risso, 1810) (FAO)

279

su razvijene na obje strane tijela. Bo~na pruga proteè se sredinom oba boka i prekrivena je sa 115 do 150 ljusaka s porom. Le|na i podrepna peraja su duga~ke, le|na po~inje na glavi ispred o~iju i proteè se ~itavom le|nom stranom tijela. Prsne i trbu{ne peraje su malene, prsne pribli`no jednake na oba boka. Repna peraja je zaobljena i spojena membranom s posljednjom {ip~icom le|ne i podrepne peraje. Perajna formula glasi: D. 79–89, A. 61–70, P desna. 8–9, V. 5 {ip~ica. Na okatom je boku jednoli~no ù}kastosme|e boje s tamnosme|im mrljama. Na prsnoj peraji postoji crna pjega uokvirena bljedoù}kastim rubom. Na neparnim perajama simetri~no su raspore|ene tamne pruge. Spolnu zrelost postiè u 4. godini ìvota. Mrijesti se potkraj jeseni i po~etkom zime. Migracija lijevog oka na desnu stranu glave na li~inkama po~inje od 10 mm duìne, a na primjercima od 11,25 mm ono je ve} posve pre{lo. Karnivoran je, hrani se razli~itim beskralje`njacima dna, naro~ito {koljka{ima. @ivotni vijek mu je oko 15 godina. Stani{te. Priobalna je, demerzalna, morska i braki~na vrsta. Dolazi na {ljunkovitim, pjeskovitim i muljevitim dnima, na dubinama izme|u 5 i 150 m, rijetko dublje, uglavnom samo do 80 m, a mladi se zadràvaju u sasvim plitkom moru. Rado se zadràva u blizini rije~nih u{}a, a ulazi i u estuarije. Dok miruje na dnu ukopava se u supstrat.

Rasprostranjenost lista bradavkara u hrvatskom ribolovnom moru

U isto~nom Jadranu ra{iren je du` cijelog primorja (sl. 154). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. List bradavkar naraste do 40 cm, ali se obi~no love manji primjerci, izme|u 15 i 30 cm. Tijelo je ovalno i jako bo~no stisnuto. O~i su malene, na desnoj strani glave, gornje oko je udaljeno od gornjeg profila glave za duìnu svog promjera ili ne{to vi{e, i smje{teno je djelomi~no ispred donjeg oka. Gubica je kratka i zaobljena, str{i iznad usta, osobito u mladih primjeraka. Usta su malena u obliku luka. Ko`ne osjetne dla~ice na slijepoj strani glave imaju oblik ~etke. Prednji nosni otvor na slijepom boku pro{iren je u {iroku bradavi~astu rozetu, a na okatom je boku cjevast, povijen unatrag, i jedva dopire do prednjeg oboda oka. Ljuske su vrlo sitne, ~etvrtaste, ktenoidne, ~vrsto ukorijenjene u koù, a ktenije na ljuskama dobro

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.221–11.225; 11.4; 13.24; 21.1

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.3; 6.3 3.2; 3.3; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

280

Paklara morska Petromyzon marinus Linnaeus, 1758. Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III) i Direktivom o za{titi prirodnih stani{ta i divlje faune i flore (Council Directive 92/43/ EEC; Dodatak II). U Hrvatskoj je za{ti}ena Pravilnikom o progla{avanju divljih svojti za{ti}enim i strogo za{ti}enim (Narodne novine br. 7/06) (Prilog I: Strogo za{ti}ene svojte). Uzroci ugroènosti. U Jadranskom moru paklara najvi{e stradava kao slu~ajna lovina, a u rijekama op}enito zbog razli~itih oblika one~i{}enja donjih i srednjih tokova i podizanja brana i ustava koje sprje~avaju migracije odraslih jedinka na mrjestili{ta. Unutra{nji ~imbenici, kao {to su mala gusto}a populacije, spori rast, dugo trajanje li~ina~kog stadija, ugibanje nakon mrije{}enja i sl., dodatno pridonose njezinoj ugroènosti.

Slika 155. Paklara morska, Peromyzon marinus Linnaeus, 1758 (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Cephalaspidiomorphi Red: Petromyzontiformes Porodica: Petromyzontidae (paklare) Sinonimi: nema. Locus typicus: europska mora. Ostali hrvatski nazivi: paklara, okatica, pegulera, sisobaka, zmijuljica, lakerda, pijavica. Strani nazivi: Sea Lamprey (engl.), lamprea de mar (franc.), lampreda di mare (tal.), Meerneunaugen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Za{titne mjere. U Jadranskom moru nema djelotvornih na~ina za{tite, a u rijekama se moè za{tititi o~uvanjem stani{ta tako da se sprije~i one~i{}enje vodotoka i omogu}i nesmetano kretanje do podru~ja mrije{}enja izgradnjom ribljih staza na mjestima pregra|enih vodotoka. Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u Sredozemlju (nema je u njegovu isto~nom dijelu ni u Crnom moru), zatim u sjevernom Atlantskom oceanu, uz zapadnu obalu Europe do Barentsova i Bijelog mora, te uz obalu Islanda i Sjeverne Amerike, od Labradora do Floride i uz sjevernu obalu Meksi~kog zaljeva (FAO: 21, 27, 31, 37). U hrvatskom dijelu Jadranskog mora zabiljeèna je uz ~itavu obalu. Najvi{e je zabiljeènih nalaza uz obalu Istre, osobito u Tr{}anskom i Rije~kom zaljevu, zatim od Splita do Dubrovnika i ju`nije (Hol~ik et al, 2004), ali ju je zapravo mogu}e na}i i na otvorenom moru (sl. 155). U slatkim vodama poznati su recentni nalazi iz rijeke Neretve i Cetine. U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Morska paklara je izduèna zmijolika tijela, duga do 120 cm i mase do 2,5 kg, ali se love uglavnom manji primjerci. Na glavi se isti~e {irok usni disk za prijanjanje, prosje~na promjera u odraslih primjeraka oba spola barem 70% duìne {kr`ne regije glave, ili 7,5 do 10% ukupne duìne tijela, s brojnim ro`natim zubima, karakteristi~na oblika i razmje{taja u koncentri~nim nizovima, te brojnim papilama na rubu. S obje strane glave, iza o~iju, po 7 je {kr`nih otvora. Na stra`njoj polovini tijela isti~u se dvije le|ne peraje,

281

u nezrelih primjeraka {iroko razmaknute, a bliske u mrijesnih primjeraka. Repna peraja je razmjerno malena. Parnih peraja nema. Mrijesni mu`jaci se odlikuju izduènom urogenitalnom papilom (duòm od one zrelih ènka) i konopastim grebenom koji se proteè po le|ima od glave do prve le|ne peraje. Mrijesne ènke imaju dobro razvijen podrepni nabor u obliku peraje. Boja tijela je vrlo varijabilna. Nedorasli primjerci su jednoli~no olovni ili svjetlosme|i, a odrasli su s tamnije sme|asto izmramoranim le|ima, svjetlijim bokovima i bjelkastim trbuhom. Razmnoàva se uglavnom po~etkom ljeta (lipanj i srpanj) u brzim teku}icama – potocima i rijekama, zbog ~ega krajem prolje}a migrira iz mora u slatke vode. Mu`jaci na pje{~anom ili {ljunkovitom dnu iskopaju gnijezda u koja }e ènke poloìti do oko 260.000 jaja veli~ine manje od 1 mm u promjeru, a potom ih sr~ano brane od suparnika. Sparivanje je monogamno. Nakon mrijesta oba spola ugibaju. Postembrionalni razvoj moè trajati vrlo dugo. U izoliranim kopnenim vodama (npr. u rijeci Big Garlic u Michigenu) li~ina~ki stadij (amocoetes) moè trajati ~ak 18 ili vi{e godina prije preobrazbe (Manion i Smith, 1978), dok prema drugima (Tortonese, 1956; Bini, 1967; Ivanovi}, 1973; Pov` i Sket, 1990; Mrakov~i} et al., 2006) normalno traje do preobrazbe, izme|u 3 i 8 godina, kad dostignu duìnu od oko 10–20 cm, nakon ~ega ubrzo migriraju u more. U moru proìvi 3–4 godine, do spolne zrelosti. Li~inke se znatno razlikuje od odraslih jedinki, slijepe su, bez zubi i s ko`nim naborom u obliku kape iznad usta. @ive u mulju hrane}i se sitnim organizmima. Nakon preobrazbe ìve parazitskim na~inom ìvota, hrane}i se na razli~itim ribama (u slatkim vodama obi~no napadaju salmonide) i morskim sisavcima rodova Balaenoptera, Phocoena i sl. Stani{te. Morska paklara je tipi~na anadromna, eurihalina i euritermna vrsta. U morskom okoli{u je litoralna do mezoabisalna vrsta (1–650 m dubine). Zadràva se iznad razli~itih tipova dna. Li~ina~ki stadij ìvi u muljevitom dnu rijeka. Odrasli primjerci rijetko se nalaze u slatkim vodama i tada prete`no borave u u{}ima, donjim ili srednjim tokovima rijeka. Zadràva se u vodama temperature od 5 do 20 °C.

Rasprostranjenost paklare morske u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225; 11.2411; 11.2412; 11.211; 11.221; 13.24; 21.1; 24.15

1.4.6; 4.1.1.3; 6.3; 9.2; 9.5; 9.7

0; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.4; 4.1; 4.3

282

Iverak zlatopjeg Pleuronestes platessa Linnaeus, 1758. Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei

da i Föroyerskih otoka preko Balti~kog i Sjevernog mora do Gibraltara i Maroka (FAO: 27, 34, 37). U Sredozemnom moru rasprostranjen je u njegovu sjeverozapadnom dijelu.

Nadred: Acanthopterygii

U isto~nom Jadranu rasprostranjen je samo u krajnjem sjevernom dijelu (sjeverozapadna obala Istre) (sl. 156).

Red: Pleuronectiformes

U~estalost: vrlo rijetka.

Porodica: Pleuronectidae (iverci)

Opis i biologija vrste. Naraste u duìnu do 1 m, a u masu do oko 7 kg, ali su dosad uhva}eni primjerci obi~no bili manji, dugi do 45 cm. Tijelo je ovalno, visoko i jako plosnato, visinom stane 2 puta u standardnu duìnu. O~i su na desnoj strani glave, ovalne, a donje oko smje{teno je djelomi~no ispred gornjeg. Iza o~iju, sredinom glave, pruà se vodoravan niz od 4–7 ko{tanih kvrìca. Gornji profil glave izrazito je konkavan. Gubica je kratka, u odraslih primjeraka ne{to duà od ve}eg promjera oka. Obod {kr`nog pretpoklopca je slobodan. Usta su malena, kosa, a donja je ~eljust blago ispup~ena. Ljuske su sitne, op}enito cikloidne. Bo~na pruga razvijena je na oba boka, a iz-

Sinonimi: Platessa vulgaris Cloquet, 1826; Platessa platessa Cuvier, 1817. Locus typicus: europska mora (»Mari Europeao«). Ostali hrvatski nazivi: iverak, pa{ara, plo~a, plat, jezik zlatni. Strani nazivi: European Plaice (engl.), plie (franc.), passera (tal.), Scholle (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Uzroci ugroènosti. Iverak je ugroèn gospodarskim i malim ribolovom, pogotovo dubinskom ko}om i mreàma staja}icama, samo kao slu~ajna lovina. Ugroàvanju pridonosi i njegova mala gusto}a populacije, spor rast i dugo generacijsko vrijeme (5–14 god.), ograni~eno podru~je rasprostranjenosti, one~i{}enje priobalnog mora, laguna i estuarija, degradacija stani{ta kao posljedica ribolova i one~i{}enja mora, a budu}i da je rije~ o borealnoj vrsti – i globalno zatopljenje. Za{titne mjere. Djelotvorno se moè za{tititi regulacijom pridnenog ribolova tako da se uz postoje}e mjere odrede strogo za{ti}ena podru~ja ribolovnog mora, gdje bi poglavito pridneni ribolov bio zakonski stroè ure|en i/ili naizmjeni~nim ribolovom po zonama. Boljim poznavanjem njegove biologije, ekologije i stani{ta te uvo|enjem pra}enja stanja (monitoring) dobile bi se i druge mogu}nosti za{tite. Rasprostranjenost. Iverak zlatopjeg je isto~noatlantska borealna vrsta. Rasprostranjen je od Bijelog i Barentsova mora, Islan-

Slika 156. Iverak zlatopjeg, Pleuronectes platessa Linnaeus, 1758 (AUTOR T. ØSTERGAARD)

283

nad prsnih peraja blago izdignuta, prekrivena s 88 do 115 ljusaka s porom. Izmetni otvor smje{ten je na slijepom boku. Le|na i podrepna peraja su duga~ke, le|na po~inje na glavi iznad oka i proteè se cijelom le|nom stranom trupa. Najduè {ip~ice le|ne i podrepne peraje otprilike su na sredini ili na po~etku stra`nje polovine peraje. Prsne i trbu{ne peraje su malene, jednake na oba boka. Stra`nji rub repne peraje je zaobljen. Formula peraja glasi: D. 65–79, A. 48–59, P. 3–9, V. 6–7 {ip~ica. Na okatom boku je sme|ast do crnkast, s karakteristi~nim okruglim crvenim ili naran~astim pjegama koje su na ve}im primjercima okruène bijelim prstenom. Na slijepom je boku bjelkast. Mrije{}enje zapo~inje kad se temperatura mora spusti vrlo nisko (ispod 10 °C). Ikra je pelagijska, ali bez uljne kapi u ùmanjku. Li~ina~ki stadij i preobrazba traju kratko. Mu`jaci spolno sazriju s 2–6, a ènke s 3–7 godina ìvota. Fekunditet je do 50.000 ikre. Aktivan je no}u, a danju miruje na dnu, ukopan u sediment. Karnivoran je, hrani se uglavnom {koljka{ima s tankom lju{turom i mnogo~etina{ima. Moè doìvjeti 50 godina, a ènke ìve duè od mu`jaka. Stani{te. Iverak zlatopjeg je demerzalna, oceanodromna, morska i braki~na vrsta od umjerenih do hladnih voda. Zadràva se na kontinentskoj podini do 200 m dubine, na razli~itim vrstama dna, ali vi{e voli {ljunkovito-pjeskovita i pjeskovito-muljevita. Odrasli primjerci se zadràvaju dublje, a mladi u sasvim plitkim vodama, naj~e{}e na pje{~anim plaàma; ulaze u estuarije i lagune. Dok miruje na dnu, plitko se ukopava u supstrat. Odgovara mu raspon temperatura vode od 2 do 15 °C.

Rasprostranjenost iverka zlatopjega u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221–11.225; 11.273; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.2; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.4; 13.24 4.1.1.3; 6.1.1; 9.5; 9.7; 9.9 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

284

Kirnja glavulja Polyprion americanus (Bloch & Schneider, 1801)

Slika 157. Kirnja glavulja, Polyprion americanus (Bloch & Schneider, 1801) (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Serranidae (vu~ice) Sinonimi: Amphiprion americanus Bloch & Schneider, 1801; Polyprion cernium Valenciennes, 1824.

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta nalazi se u kategoriji nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 3.1., 2001). Uzroci ugroènosti. Glavni uzrok njezine ugroènosti je izlovljavanje parangalom na ve}im dubinama, a rje|e jo{ udicom ili mreàma staja}icama, uglavnom kao slu~ajne lovine. Njezinu ugroàvanju pridonose i neke biolo{ke osobine vrste – spor rast i kasno spolno sazrijevanje.

Strani nazivi: Wreckfish, Stone Bass (engl.), cernier commun (franc.), cernia di fondale, lucerna (tal.), Wrackbarsch (njem.).

Za{titne mjere. Uspje{na za{tita kirnje glavulje postignula bi se ponajbolje propisivanjem najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti, koju treba utvrditi, i lovostajem u vrijeme mrije{}enja, {to sada nije slu~aj. I bolje bi poznavanje njezine rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta uz uvo|enje pra}enja stanja (monitoring) tako|er pridonijelo predlaganju dodatnih mjera za{tite.

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Rasprostranjenost. Ra{irena je u ~itavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru), u isto~nom Atlantskom oceanu, od

Locus typicus: Sjedinjene Ameri~ke Dràve. Ostali hrvatski nazivi: finka, kirnja dubinska, kirnja golema; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 21 hrvatski pu~ki naziv.

285

Norve{ke do Angole, a vjerojatno i ju`nije, do ju`ne Afrike (Natal), i u zapadnom Atlantiku, od Newfounlanda do sjeveroisto~ne obale SAD, a spominje se i kod Argentine (FAO: 21, 27, 34, 37, 41, 47). U isto~nom Jadranu rasprostranjena je uglavnom u ve}im dubinama Ju`nojadranske kotline, ali se mladi primjerci na|u i znatno sjevernije, sve do zapadne obale Istre (sl. 157). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Kirnja glavulja moè narasti do 2,1 m u duìnu i masu do 100 kg, pa je jedna od najve}ih ko{tunjavih riba Jadranskog mora, ali se prete`no love primjerci srednje mase do 15 kg. Tijelo je sna`no, visoko i bo~no umjereno stisnuto. Visina tijela odgovara 1/3 njegove standardne duìne. Glava je velika s neravnim, ~vorastim gornjim profilom. Usta su velika, a donja ~eljust zamjetno ispup~ena. Rub pred{kr`nog poklopca pilasto je nazubljen cijelom duìnom, a {kr`ni poklopac ima dvije bodlje i jedan hrapav vodoravni greben. Zubi su sitni, nejednake veli~ine, sprijeda razvrstani u vi{e nizova. Ljuske su malene, cikloidne, proteù se tako|er na glavu i na mesnate osnovice mekog dijela neparnih peraja, a du` bo~ne pruge, koja je u prednjem dijelu izdignuta, nalazi se 90–114 ljusaka. Trbu{ne peraje su smje{tene na prsima i duè su od prsnih peraja, po~inju s jednom sna`nom ko{tanom i hrapavom {ip~icom. Repni dràk je visok, a repna peraja {iroka, u odraslih s ravnim, a u mladih sa zaobljenim stra`njim rubom. Perajna formula glasi: D. XI + 11–12, A. III + 8–10, V. I + 5 {ip~ica. Boje je sme|e ili plavkastosive, u mladih primjeraka s nepravilnim svjetlijim i tamnijim mrljama i bjelkastim rubovima peraja. Odrasli primjerci su samotnjaci, a mladi druèljubivi. Spolno sazrije u dobi 9–10 godina. Mrijesti se potkraj ljeta i po~etkom jeseni. Karnivorna je, hrani se rakovima, meku{cima i ribom. Mogu}i ìvotni vijek procijenjen je na 76 godina. Stani{te. Euribatna je, prete`no batifilna i oceanodromna riba. Zadràva se u podru~ju kontinentske podine i gornjeg dijela slaza, izme|u povr{ine i 1000 m dubine, naju~estalije izme|u 350 i 700 m. Odrasli primjerci vole stjenovito-muljevita dna s podvodnim {piljama i procjepima, a rado se zadràvaju i u potopljenim brodskim olupinama. Mladi su epipelagijski, osobito ljeti, i skupljaju se u ve}em broju ispod ve}ih plutaju}ih objekata, kao {to su balvani, daske, plutaju}e brodice i sl.

Rasprostranjenost kirnje glavulje u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.21111; 11.21131; 11.21121; 11.2114; 11.2412; 11.224; 11.225; 11.111; 11.12242; 11.123; 11.124; 19.6

3.1.1: 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 9.2; 9.7 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 5.1

IUCN za{titne mjere

286

Golub }ukan Pteromylaeus bovinus (Geoffroy Saint-Hilaire, 1817) IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 3.1., 2001). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèn pelagijskim i pridnenim ribolovom, i to kao slu~ajna vrsta u lovinama, zatim degradacijom ili gubitkom ìvotnog prostora zbog intenzivna ribolova, one~i{}ivanja mora, a njegovu ugroàvanju pridonose i vlastite nepovoljne biolo{ke osobine – spor rast, mali fekunditet, sporo obnavljanje i mala gusto}a populacije.

Slika 158. Golub }ukan, Pteromylaeus bovinus (G. Saint-Hilaire, 1817) (AUTOR P. WIRTZ)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Myliobatoidei Porodica: Myliobatidae (golubovke) Sinonimi: Myliobatis bovina Geoffroy Saint-Hilaire, 1817; Myliobatis aquila Bonaparte, 1833. Locus typicus: kod Aleksandrije. Ostali hrvatski nazivi: golub, morska volina, voli}, volina, kosir, morski golub }ukan; Vinja (1985) za ovu i vrlo sli~nu vrstu Myliobatis aquila navodi za isto~nu obalu Jadrana 28 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Bull Ray (engl.), aigle vachette (franc.), pesce vescovo, vascarella (tal.), Entenschnabelrochen (njem.).

Za{titne mjere. Djelotvorna za{tita goluba }ukana, kao i drugih pridnenih vrsta riba, mogla bi se posti}i smanjenjem intenziteta pridnenog ribolova, a to se moè posti}i tako da se, uz ve} postoje}u regulaciju pridnenog ribolova propi{e i naizmjeni~an ribolov po zonama i/ili proglase za{ti}ena stani{ta riba i drugih morskih organizama, gdje bi se zakonom stroè regulirao ribolov, pogotovo pridnenim ribolovnim alatima, kojima se ova vrsta (i ostale pridnene vrste) najvi{e izlovljava. Istraìvanjem njegove brojnosti i rasprostranjenosti, biologije, ekologije (stani{ta) i kontrolom stanja naselja dobile bi se dodatne mogu}nosti za{tite. Rasprostranjenost. Rasprostranjen je uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od sjeverne obale Francuske do juga Afrike, uklju~uju}i Madeiru, te u ~itavom Sredozemnom moru, ali ga nema u Crnom moru (FAO: 27, 34, 37, 47). Podatci o njegovu rasprostranjenju u isto~nom Jadranu vrlo su oskudni. Zabiljeèni su nalazi u sjevernom i srednjem Jadranu (sl. 158), a vjerojatno se moè na}i i drugdje. U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste do 2,6 m u {irinu tjelesne plo~e, ali obi~no samo izme|u 60 i 100 cm i masu do 83 kg. Tijelo je romboidno. Glava je izdignuta iznad tjelesne plo~e. Tjelesna plo~a je za oko 1/3 {ira nego duà, s konveksnim prednjim i konkavnim stra`njim rubom. Obod prsnih peraja sprijeda ne nastavlja se na obod rostruma, nego po~inje samostalno ispod o~iju. O~i i {trcala smje{teni su bo~no, a nosni otvori, usta i {kr`ne pukotine (5 pari) s donje strane

287

glave. [trcala su vodoravno izduèna i ve}a od o~iju. Rostrum je duga~ak i za{iljen u o{tar kut. Le|na peraja smje{tena je djelomi~no ili potpuno iznad trbu{nih peraja. Rep je duga~ak i bi~ast, bez repne peraje, dva puta duì od duìne tjelesne plo~e. Na bazalnom dijelu repa, iza le|ne peraje, jedna je sna`no harpunasto nazubljena bodlja ili vi{e njih. Srednji red zubi u gornjoj ~eljusti je 6–8 puta {iri nego duì. Koà je gola, glatka. Odozgo je sme|ezelenkasta sa 7–9 tamnih popre~nih pruga koje na starijim primjercima izblijede i gotovo nestaju, odozdo je bjelkast s vi{e-manje sme|astocrvenkastim vrhovima prsnih peraja. Podatci o biologiji goluba }ukana su oskudni. Neaktivan je i spor. Pliva valovitim pokretanjem ~itavih prsnih peraja. Razmnoàva se ovoviviparno. @enke okote svega 4–6 mladunaca kojima je {irina tjelesne plo~e oko 45 cm. U Sredozemnom moru (Tunis) prva spolna zrelost ènka nastupa kad dosegnu 90 do 100 cm, a mu`jaka na 80 cm {irine tjelesne plo~e, srednji ovarijski fekunditet je 4,58 jaja, a uterini 2,75 jaja ili embrija; razdoblje skotnosti traje oko 6 mjeseci, a vrijeme razmnoàvanja proteè se od oùjka do kraja listopada (Capapé i Quignard, 1975a). Hrani se bentoskim ìvotinjama, kao {to su meku{ci ({koljka{i, puèvi, glavono{ci) i rakovi, ne{to rje|e ribom i mnogo~etina{ima (Capapé, 1977b). Bodlje na repu su otrovne i sluè za obranu. Ubod je bolan i opasan, moè izazvati nekrozu okolnog tkiva. Stani{te. Pridnenopelagijska je ili polupelagijska vrsta. Dolazi prete`no u obalnom podru~ju, a samo rijetko se zadràva na otvorenom moru. Nalazimo ga na dubinama od 10 do 150 m. Svi dosada{nji nalazi u isto~nom Jadranskom moru bili su na dubinama od 30 do 40 m (Jardas, 1984).

Rasprostranjenost goluba }ukana u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.121; 11.12242; 11.25; 11.223–11.225; 11.1222

1.3.2.2; 4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.2; 9.2; 9.5; 9.7

1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

288

@utuga ljubi~asta Pteroplatytrygon violacea (Bonaparte, 1832) Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii

Sinonimi: Trygon violacea Bonaparte, 1832; Dasyatis violacea (Bonaparte, 1832); Dasybatus (Dasybatus) violaceus Garman, 1913.

Nadred: Squalomorphii

Locus typicus: blizu talijanske obale.

Red: Rajiformes

Ostali hrvatski nazivi: {iba ljubi~nja~a, ùtulja ljubi~nja~a, {unj ljubi~njak, vià ljubi~nja~a.

Podred: Myliobatoidei Porodica: Dasyatidae ({iborepke)

Strani nazivi: Violet Stingray (engl.), pastenague violette (franc.), trigone violeto, trigone vivola (tal.), Pelagischer Stechrochen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka (zbog oskudnih istraìvanja ihtiopelagijala u Jadranu) o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora nalazi se u kategoriji gotovo ugroène svojte (NT, 2007). Uzroci ugroènosti. Vjerojatno najvi{e stradava kao slu~ajna lovina pelagijske ko}e, mreà plivarica, razli~itih mreà staja}ica i razli~itih povla~nih mreà. Unutra{nji i neki drugi ~imbenici, kao mala gusto}a populacije i njezino sporo obnavljanje zbog malobrojnosti mladunaca po okotu i vjerojatno velika smrtnost mladun~adi, uz one~i{}enje mora dodatno pridonose njezinoj ugroènosti. Za{titne mjere. Zbog na~ina ìvota i rijetkog pojavljivanja u lovinama nema neposrednog i djelotvornog na~ina za{tite, ali bi se u tom mnogo moglo posti}i podizanjem svijesti o potrebi za{tite ugroènih vrsta i pu{tanjem ulovljenih primjeraka na slobodu kad je to god mogu}e. Za{titi bi pridonijeli i potpuniji podatci o njezinoj brojnosti, rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji, pa bi tomu trebalo usmjeriti istraìva~ke aktivnosti. Rasprostranjenost. @utuga ljubi~asta vjerojatno je kozmopolit u toplim i umjereno toplim morima (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 71, 77, 81, 87). Rasprostranjena je uz obalu Sredozemnog mora, ali je nema u Crnom moru.

Slika 159. @utuga ljubi~asta, Pteroplatytrygon violacea (Bonaparte, 1832) (AUTOR V. TIÎNA)

U Jadranskom moru je sporadi~na. U novije vrijeme ve}i je broj primjeraka ulovljen u pelagi~noj ko}i u sjevernom Jadranu (Tr{}anski zaljev) (Mavri} et al., 2004; Lipej et al., 2005), ali se naj~e{}e ulove pojedina~ni primjerci, i to prete`no u srednjem i ju`nom Jadranu (sl. 159).

289

U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Op}enito naraste do 1,9 m duìne, ali obi~no samo do 80–100 cm, odnosno do 80 cm {irine tjelesne plo~e. U Sredozemnom moru najve}a {irina tjelesne plo~e iznosi najvjerojatnije izme|u 58 (mu`jaci) i 61 cm (ènke), a masa oba spola izme|u 5,8 i 6 kg (Hamida et al., 2003). Osnovno obilje`je vrste vrlo je dug i bi~ast rep, ~ija duìna zauzima 2,5–3 duìne tjelesne plo~e, i {iroko zaobljen prednji rub tjelesne plo~e s jedva zamjetnim rostru-

mom. Tjelesna plo~a je stoga vi{e diskoidalna nego romboidna, ve}e {irine nego duìne, gotovo ravna stra`njega ruba. Nema le|ne i repne peraje, ali je na bazalnom dijelu repa jedna ili su dvije sna`ne harpunasto nazubljene bodlje, koje su zamjena za le|nu peraju, i kra}i uski ko`nati nabor s donje strane repa koji po~inje ispod bodlje, a kadikad i greben odozgo. Na podu usne {upljine nalazi se 10–12 papila. Koà je u mladih primjeraka potpuno glatka, a u odraslih sa sredi{njim hrptenim nizom od 10 do 12 bodlji. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i smje{tene s donje strane glave. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. Gornja strana tijela varira od tamnopurpurne do tamnozelenoplave boje, a takva je i donja strana tijela. Biologija ùtuge ljubi~aste op}enito je slabo poznata. Razmnoàva se ovoviviparno. Pari se u prolje}e, a mladi se kote ljeti. Broj mladunaca po okotu je malen, op}enito varira izme|u 1–9. Pretpostavlja se da ima 2 okota godi{nje. U Sredozemnom moru mu`jaci spolno sazriju kad dosegnu 42 cm, a ènke 45 cm {irine tjelesne plo~e, ovarijski fekunditet varira izme|u 5 i 10 oocita spremnih za ovulaciju, uterini izme|u 2 i 7 zrelih jaja ili embrija, a veli~ina je mladunaca pri okotu 16–19,5 cm u {irinu tjelesne plo~e, ali ne postoji povezanost izme|u veli~ine i ovih dviju kategorija plodnosti (Hamida et al., 2003; Capapé et al., 2004a). Hrani se àrnjacima, uklju~uju}i meduze, zatim glavono{cima, dekapodnim rakovima i malom pelagijskom ribom. Bodlje na repu su otrovne i sluè mu za obranu. Ubod je bolan i opasan, moè izazvati nekrozu okolnog tkiva. Stani{te. @ivi pelagi~nim na~inom ìvota u toplim morima. Zadràva se u epipelagijalu otvorenog mora, na dubinama od oko 1 do 380 m, ali naj~e{}e samo do 100 m, dublje je rijetka. êsto se moè vidjeti uz podmorske grebene.

Rasprostranjenost ùtuge ljubi~aste u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.111; 11.2242; 11.124; 11.123; 19.6

4.1.1.1; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 9.2; 9.3; 9.5 3.9; 5.4

IUCN za{titne mjere

290

Raà crnopjega Raja montagui Fowler, 1910. IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije za odre|ivanje kategorije ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta nalazi se u kategoriji najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC; ver. 3.1, 2001). U istoj je kategoriji ugroènosti i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora (LC, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna slu~ajnim ulovom pridnenom ko}om i parangalom, zatim obalnim mreàma staja}icama (psare), a rijetko i nekim drugim ribolovnim alatima. Isto tako ugroèna je degradacijom ili gubitkom stani{ta zbog ribolova, a i nekim nepovoljnim biolo{kim osobinama vrste: sporim rastom, kasnim spolnim sazrijevanjem, slabom reproduktivnom mo}i, sporim obnavljanjem populacije i visokom smrtno{}u mladun~adi.

Slika 160. Raà crnopjega, Raja montagui Fowler, 1910 (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, bilo bi je prikladno za{tititi uvo|enjem restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi pove}avanja dijela mora u kojem nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pobolj{alo bi se sada{nje stanje populacije. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih za{titih mjera. Rasprostranjenost. Ra{irena je uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od zapadnog Balti~kog i Sjevernog mora te [etlandskih otoka na sjeveru do Maroka na jugu, i u zapadnom dijelu Sredozemnog mora, do zapadne Gr~ke i Tunisa (FAO: 27, 34, 37).

Sinonimi: Raja maculata Montagu,1818; Raja punctata Le Danois, 1913.

U Jadranskom moru raspr{eno je rasprostranjena gotovo jedino uz isto~nu obalu, i to uglavnom u otvorenom moru srednjeg i ju`nog dijela (Jardas, 1984) (sl. 160).

Locus typicus: ju`na obala Devonshirea, Engleska.

U~estalost: rijetka.

Ostali hrvatski nazivi: raà crnopjeìca, raà pjegavica, raà mramorka, polig crnopjeì}, polig pjegan, polig mramoran, barakula.

Opis i biologija vrste. Naraste do 80-ak cm. Tijelo je romboidno, ve}e {irine nego duìne tjelesne plo~e, {irina iznosi 61–71%, a duìna 47–52% ukupne duìne ribe. Rostrum je kratak i tup. Duìna predo~nog prostora stane oko 5,4 puta u {irinu tjelesne plo~e. Primjerci do 30 cm {irine odozgo su gotovo posve glatki, a odrasli hrapavi, osim na sredini prsnih peraja. Od ve}ih bodlji postoje 2–3 predo~ne i zao~ne, 2 ramene i 2 zatiljne u mladih, a 0–5 u odraslih primjeraka.

Porodica: Rajidae (raòvke)

Strani nazivi: Spotted Ray (engl.), raie douce (franc.), razza maculata, razza montagu (tal.), Gefleckte Roche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

291

U mladih je tako|er 20–30, a u odraslih 40–50 bodlji u sredi{njem le|nom nizu, 1–2 izme|u le|nih peraja, a u odraslih mu`jaka jo{ su 4 niza krilnih (alarnih) i grupa malarnih bodlji. Le|ne peraje su dvije, smje{tene su na kraju repa, jednake oblikom i veli~inom. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna peraja je rudimentarna. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i smje{tene s donje strane glave i prema naprijed se bo~no sve vi{e razilaze. [trcala su velika i smje{tena neposredno iza o~iju. Zubi mu`jaka su {iljati, a ènka tupi, mozai~ni. Odozgo je sivosme|aste boje, s brojnim sitnim i tamnim pjegama, kojih me|utim nema na rubovima prsnih peraja. Na sredini prsnih peraja po jedna je ve}a pjega, katkada tamna sredi{ta i uokvirena tamnim pjegama. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se oviparno. Spolno sazrijeva pribli`no u 8. godini, a ìvotni joj je vijek oko 14 godina. @enke tijekom ljeta poloè na dno 24 do 60 ~etvrtastih ro`natih jajnih ~ahura s dugim rogovima na uglovima, gotovo crne boje, dimenzija 77x64 mm, u kojima su za{ti}ene i oplo|ene jajne stanice. âhure se stvaraju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama. Embrionalni razvoj traje 5 do 6 mjeseci, a izvaljeni mladunci dugi su 11 do 12 cm. @enke spolno sazrijevaju kad dosegnu oko 60 cm duìne. Hrana se sastoji ponajvi{e od rakova, zatim riba i glavonoàca. Stani{te. @ivi na dnu, na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza, op}enito u rasponu od plitkog mora do 650 ili vi{e metara dubine, ali je mnogo ~e{}a samo do oko 100 m. Zadràva se na muljevitim i pjeskovitim dnima, a rijetko i na kamenitima. U Jadranskom moru dosad je tako|er biljeèna na takvim dnima i dubinama od 40 do 700 m, ali mnogo ~e{}e samo do 100 m (Jardas, 1984).

Rasprostranjenost raè crnopjege u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.223; 11.225; 11.222; 1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.2411; 11.2412; 4.1.1.2; 9.2; 9.3; 9.5; 9.7; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 11.21121; 11.21131 9.9 5.3

292

Raà tuponoska Raja radula Delaroche, 1809. Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja atra Müller & Henle, 1841. Locus typicus: otok Ibiza, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: raà tupokljunka, raà tupogubica, polig tuponosi}, polig tupokljini}. Strani nazivi: Rough Ray (engl.), raie râpe (franc.), razza scuffina (tal.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju i rasprostranjenosti populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna, kao i mnoge druge raè, slu~ajnim ulovom pridnenom ko}om i parangalom, a rijetko i nekim drugim ribolovnim alatima (mreè psare) te degradacijom ili gubitkom stani{ta, {to je posljedica ribolova. Osim toga, ugroèna je i nekim vlastitim nepovoljnim biolo{kim zna~ajkama: kasnim spolnim sazrijevanjem, slabom reproduktivnom mo}i i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtno{}u mladun~adi i sporim rastom. Za{titne mjere. Djelotvorna za{tita svih vrsta raà mogla bi se provoditi, uz ve} postoje}u, i dodatnom zakonskom regulacijom pridnenog ribolova na na~in naizmjeni~nog ribolova po zonama i/ili progla{avanjem dijelova ribolovnog mora za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih ìvotinja u kojima bi se stroè regulirao ribolov, poglavito ko}arski, radi za{tite vrste i stani{ta, {to do sada nije bio slu~aj. Da bi se mogle predloìti i neke druge za{titne mjere, treba-

Slika 161. Raà tuponoska, Raja radula Delaroche, 1809 (AUTOR C. MANCUSI)

lo bi prikupiti relevantne podatke o brojnosti i rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji vrste, stanju stani{ta i obavljati pra}enje stanja (monitoring). Rasprostranjenost. Raà tuponoska rasprostranjena je u ~itavom Sredozemnom moru, ali prete`no u njegovu zapadnom dijelu (nema je u Crnom moru) i isto~nom Atlantskom oceanu uz sjevernu obalu Maroka, a mogu}e i ne{to ju`nije (FAO: 34, 37). U isto~nom Jadranu biljeèna je uglavnom u sredi{njem otvorenom dijelu (Jardas, 1984). Nekoliko nalaza zabiljeèno je i u Rije~kom zaljevu, a vjerojatno je ima i drugdje (sl. 161). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste najvi{e do 70 cm. Tijelo je romboidno, {iroko, s konveksnim, blago sinusoidnim prednjim rubom tjelesne plo~e. Tjelesna plo~a je ve}e {irine nego duìne; {iroka je 62,5–70%, a duga 50–54% ukupne duìne tijela. Rostrum je

293

vrlo kratak i zaobljen. Duìna predo~nog prostora stane 4–5 puta u duìnu tjelesne plo~e. Koà je odozgo bodljasta, hrapava, odozdo su mu`jaku bodljice tako|er na rostrumu i zadnjoj polovini repa. @enke su hrapave oko usta, sredinom trupa i na prednjoj polovini repa. Od ve}ih su bodlji na gornjoj strani tijela 3–4 zatiljne, slijedi sredi{nji niz na repu, koji je na odraslim primjercima isprekidan, i obostrano manji bo~ni repni te 2 bodlje izme|u le|nih peraja. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke, s donje su strane glave i prema naprijed se sve vi{e me|usobno bo~no razilaze. [trcala su velika i neposredno iza o~iju. Le|ne peraje su dvije, smje{tene na kraju tankog repa, jednake oblikom i veli~inom. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna peraja je rudimentarna. Boje je vrlo varijabilne. Odozgo je naj~e{}e ù}kastosme|a, crno ispjegana ili izmramorana. Na trupu je obostrano po jedna okata pjega tamnosme|a sredi{ta, koja je obrubljena ùtim i jednim {irim tamnim prstenom u kojemu su ùte to~kice. S donje strane tijela nekoliko je tamnih pjega. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se oviparno. Oplo|ena jaja za{ti}ena su u ~etvrtastim ro`natim ~ahurama, 51 do 57 mm dugim i 34 do 37 mm {irokim, koje se stvaraju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama. @enke ih polaù na dno ~itave godine, prosje~no 80 do 154 (Capapé i Quignard, 1975), ali uglavnom u proljetno-ljetnom razdoblju. Embrionalni razvoj traje oko 4 mjeseca. @enke spolno sazrijevaju kad dosegnu oko 36 cm, a mu`jaci na 33 cm {irine tjelesne plo~e (Capapé et al., 2004a). Hrani se razli~itim bentoskim organizmima. Stani{te. @ivi na dnu, op}enito muljevitom i pjeskovitom, u podru~ju kontinentske podine i gornjeg ruba slaza, u dubinskom rasponu od plitkog priobalnog mora (oko 30 m) do oko 300 m dubine. U Jadranskom moru biljeèna je tako|er na istim vrstama dna i rasponu dubine od 60 do 188 m, ali je zapaèno da voli dubine ve}e od 100 m (Jardas, 1984).

Rasprostranjenost raè tuponoske u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11,225; 11.21111; 11.21121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 4.1.1.2; 9.2; 9.3; 9.5; 9.7; 9.9 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 5.3

IUCN za{titne mjere

294

Volina bjelica Rostroraja alba (Lacépeade, 1803) Ostali hrvatski nazivi: raà volina bjelica, raà klinka, raà balavica, raà crnokrilka, raà bu~a, polig volonja bijelac, bjelica raà. Strani nazivi: White Skate (engl.), raie blanche (franc.), razza bianca (tal.), Bandroche (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju ugroène svojte (EN; ver. 3.1., 2001), a na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora u kategoriju kriti~no ugroène svojte (CR, 2007). Me|unarodno je za{ti}ena Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. Ova je raà u Jadranu regionalno ugroèna prevelikim pridnenim ribolovom, osobito pridnenom ko}om, a ne{to manje i pridnenim parangalom, i to kao slu~ajna lovina. Ugroèna je tako|er degradacijom i suàvanjem njezina ìvotnog prostora zbog ribolova, ali i nekim biolo{kim zna~ajkama vrste – sporim rastom, sporom reprodukcijom i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtno{}u mladun~adi, malom gusto}om populacije i ograni~enom mogu}no{}u {irenja. Slika 162. Volina bjelica, Rostroraja alba (Lacépede, 1803) (AUTOR F. SERENA)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Rajoidei Porodica: Rajidae (raòvke) Sinonimi: Raja alba Lacépède, 1803; Raja bicolor Risso, 1826; Raja marginata Bonaparte, 1834; Raja bramante Sassi, 1846. Locus typicus: Nepoznato.

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti koja se ciljano ne izlovljava, prikladne bi bile restriktivnije mjere prostorne zabrane ribolova, a radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pobolj{alo bi se sada{nje stanje njezine populacije. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacija za potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podatke o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih za{titnih mjera. Rasprostranjenost. Volina bjelica ra{irena je uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od jugozapadne obale Irske i Engleske do juga Afrike i dalje u jugoisto~nom dijelu Indijskog oceana te u ~itavom Sredozemnom moru, ali prete`no u njegovu zapadnom dijelu (FAO: 27, 34, 37, 47, 51?).

295

U Jadranskom moru je posvuda raspr{eno rasprostranjena, ali uglavnom u njegovu isto~nom otvorenom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 162). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Volina bjelica moè narasti do 2,3 m duìne, ali uglavnom samo do 1,5 m. U isto~nom Jadranu najve}i dosad zabiljeèn primjerak bio je dug 170 cm (Grubi{i}, 1959). Tijelo je romboidno. [irina tjelesne plo~e ve}a je od duìne, iznosi 69–75%, a duìna 50–56% ukupne duìne tijela. Prednji rub tjelesne plo~e je sinusoidan, a rostrum je razmjerno duga~ak i {iljast. Duìna predo~nog prostora stane 4–4,5 puta u {irinu tjelesne plo~e. Zami{lje-

na linija od vrha rostruma do vrhova prsnih peraja jedva dodiruje njihove prednje rubove. Vrhovi prsnih peraja su {iljasti. Koà mladih primjeraka je glatka, a odraslih hrapava sa {irim golim povr{inama. Sna`nije bodlje nalazimo na rostrumu, o~nim orbitama i repu. Na repu moè, ali i ne mora biti sredi{nji niz od 15 bodlji, i 1–2 bo~na niza, te jedna bodlja izme|u le|nih peraja. [kr`nih je pukotina 5 pari, kratke su i s donje strane glave, a prema naprijed se sve vi{e me|usobno bo~no razilaze. [trcala su velika, neposredno iza o~iju. Le|ne peraje su dvije, smje{tene na kraju tankog repa, ne razlikuju se ni oblikom ni veli~inom. Trbu{ne peraje su dvore`njaste. Repna peraja je rudimentarna. Odozgo je crvenkastosme|a (uglavnom mladi primjerci) ili sivoù}kasta, s vi{e ili manje izraènim svijetlim to~kama i s dvije svijetle okate pjege iza glave; odozdo je bijela sa {irokim tamnim rubom na prsnim i trbu{nim perajama, osobito u mladih primjeraka; rep je taman. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se oviparno. @enke tijekom godine iznesu na dno izme|u 55 i 156 ~etvrtastih ro`natih jajnih ~ahura, s rogovima na uglovima, dimenzija 160–200x130–150 mm (bez rogova), u kojima su za{ti}ene oplo|ene jajne stanice. âhure se stvaraju u jajovodnim (nidamentarnim) `lijezdama. Embrionalni razvoj traje oko 15 mjeseci, a prema nekima samo 4–5 mjeseci. U Sredozemnom moru (Tunis) ènke postiù spolnu zrelost na oko 98 cm, a mu`jaci na 91 cm {irine tjelesne plo~e (Capapé et al., 2004a). @enke s oblikovanim jajnim ~ahurama sposobnima za leènje nalaze se od travnja do lipnja. Hrani se razli~itim bentoskim organizmima (rakovi, meku{ci, mnogo~etina{i) i ribom. Stani{te. Volina bjelica u Jadranskom moru biljeèna je uglavnom na pjeskovitim ili mije{anim muljevito-pjeskovitim dnima, a vrlo rijetko na ~isto muljevitima. Dolazi izme|u 30 i 190 m dubine, ali uglavnom samo do 100 m (Jardas, 1984). Prema op}enitim podatcima iz literature zadràva se od 40 do 500 m dubine na pjeskovitim i detriti~nim dnima.

Rasprostranjenost voline bjelice u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.222–11.225; 11.21111; 11.21121

1.3.2.2; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 4.1.1.2; 9.1; 9.2; 9.3; 9.5; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4; 9.7; 9.9 5.3; 5.4

IUCN za{titne mjere

296

Pastrva morska Salmo trutta trutta Linnaeus, 1758.

Slika 163. Pastrva morska, Salmo trutta trutta Linnaeus, 1758 (AUTOR R.M. MCDOWALL)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Pododjel: Euteleostei Red: Salmoniformes Porodica: Salmonidae (pastrve) Sinonimi: Salmo trutta Linnaeus, 1758; Trutta trutta (Linnaeus, 1758); Trutta marina Duhamel, 1771; Trutta adriatica Kolombatovi}, 1890. Locus typicus: europske rijeke (»in fluviis Europae«) Ostali hrvatski nazivi: pastrva, pastrva jadranska Strani nazivi: Sea Trout (engl.), truite de mer (franc.), trota di mare (tal.), Meerforelle (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o njezinoj rasprostranjenosti i stanju populacije u isto~nom Jadranu da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis: na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LR/lc; ver. 2.3., 1994).

Uzroci ugroènosti. U isto~nom Jadranu ugroèna je one~i{}enjem vodotoka, estuarnih podru~ja i priobalnog mora, regulacijom i pregra|ivanjem vodotoka u koje migrira radi mrije{}enja, zbog ~ega joj se suàva ìvotni prostor, globalnim zatopljenjem, a svakako i malom gusto}om populacije, ograni~enom rasprostranjeno{}u i mogu}no{}u {irenja, slu~ajnim ulovom mreàma staja}icama i udi~arskim alatima. Vrstu vjerojatno dodatno ugroàva razmjerno spor rast i kasno spolno sazrijevanje. Za{titne mjere. U isto~nom Jadranu op}enito se moè za{tititi sprje~avanjem one~i{}enja vodotoka, estuarnih podru~ja i priobalnog mora te omogu}avanjem nesmetane migracije na podru~ja mrije{}enja, {to su uvjeti za odrànje svih dijadromnih vrsta. Posebnih neposrednih na~ina za{tite morske pastrve u Jadranskom moru nema. Rasprostranjenost. [iroko je rasprostranjena uz sjeverozapadnu obalu Europe i u Sredozemnom moru, uglavnom u njegovu sredi{njem i sjeverozapadnom dijelu (FAO: 27, 37), zatim u Aziji, a unesena je u obje Amerike i u Australiju i {iroko se ondje rasprostranila (FAO: 02, 03, 04, 06). Jadransko more grani~no je podru~je njezine rasprostranjenosti. Vjerojatno se moè na}i uz ~itavu kopnenu obalu, ali najvi{e je zabiljeènih nalaza iz sjevernog i srednjeg Jadrana (sl. 163). U~estalost: rijetka.

297

Opis i biologija vrste. Morska pastrva moè narasti do 140 cm standardne duìne i mase oko 50 kg, ali su u isto~nom Jadranu dosad lovljeni samo primjerci dugi do 30-ak cm. Tijelo je vretenasto, blago bo~no stisnuto, robusno i prekriveno sitnim ljuskama koje su ~vrsto uloène u koù. Glava je razmjerno malena i stane oko 5 puta u ukupnu duìnu tijela, odnosno ~ini 20–22% ukupne duìne tijela. Usta su velika, zavr{na i proteù se do iza stra`njeg oboda o~iju, donja je ~eljust starijih primjeraka zakrivljena. Bo~na pruga je gotovo ravna, proteè se sredinom boka i prekrivena je sa 118–130 ljusaka, a u kosom nizu izme|u bo~ne pruge i masne perajice ima ih 15–17 (obilje`je podvrste). Prva le|na peraja smje{tena je pribli`no na sredini tijela, a druga je sitna, masna (adipozna) i nalazi se iznad podrepne peraje. Prsne peraje su kratke, svojom osnovicom smje{tene nisko na prsima, ispod {kr`nog poklopca, a trbu{ne peraje su smje{tene ispod zadnje

polovine prve le|ne peraje, s izduènom aksilarnom ljuskom uz osnovicu. Repni dràk je visok, oko 8% duìne tijela, a repna peraja {iroka s blago konkavnim ili gotovo ravnim stra`njim obodom. U perajama nema bodljastih {ip~ica. Formula peraja glasi: D. 11–14, A. 10–14, P. 11–16, V. 9 {ip~ica. Boje je vrlo varijabilne, ali naj~e{}e je modrozelenih do crnih le|a, srebrnastih bokova, s plavkastim odsjajem i bijelim trbuhom. Po le|ima, le|noj peraji i bokovima ima ve}i broj crnih pjega, ~esto x-oblika. Pelagijska je, migratorna i anadromna vrsta. Iz mora migrira daleko uzvodno u rijeke radi mrije{}enja koje u europskim vodama obi~no traje od srpnja do studenoga, normalno vi{e puta tijekom ìvota, a nakon mrije{}enja se vra}a u more. Svaka ènka u vrijeme mrije{}enja, zavisno od starosti, poloì na dno izme|u 5000 i 10.000 jaja. U slatkim vodama provedu 1–5 godina (oko 15–25 cm), a u moru od 6 mjeseci do 5 godina. Spolno sazrije u 2. do 4. godine. Raste sporo. Juvenilni primjerci u slatkoj vodi hrane se akvati~kim li~inkama kukaca, a poslije, kao mlade ribe, adultnim kukcima, meku{cima, rakovima i sitnom ribom, dok se u moru hrani rakovima i sitnom ribom, prete`no klupeidima. Stani{te. Morska, braki~na i slatkovodna vrsta (potoci, rijeke, jezera). U moru se zadràva u priobalnom podru~ju, najvi{e do 80 m dubine, ali uglavnom znatno pli}e, a u vrijeme mrije{}enja traì i ulazi u brze i hladne brdske potoke i rijeke (5–10 °C), bogate kisikom i {ljunkovito-kamenita dna.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.125; 11.121; 11.221; 1.4.6; 4.1.1.3; 6.1.1; 6.3; 13.24; 24.12; 24.13; 9.1; 9.5; 9.7; 9.9 24.14; 24.15

Rasprostranjenost pastrve morske u hrvatskom ribolovnom moru

IUCN za{titne mjere 0; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2; 4.3

298

Hinac dugorepac Symphodus doderleini Jordan, 1890. Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

Odjel: Teleostei

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Nadred: Acantopterygii

Uzroci ugroènosti. Ugroèn je degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa u livadama posidonije, zatim slu~ajnim ulovom razli~itim mreàma potega~ama i obalnom ko}icom, ~estim uznemirivanjem, one~i{}enjem priobalnog mora i velikom smrtno{}u nedoraslih primjeraka.

Red: Perciformes Porodica: Labridae (usnja~e) Sinonimi: Crenilabrus doderleini (Jordan, 1890). Locus typicus: Marsej, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: lumbra~i} dugoprugac, pe{nji} dugoprugac, labrica. Strani nazivi: Long-stripped Wrasse (engl.), rouquié (franc.), tordo fasciato (tal.), Doderleins Lippfisch (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Za{titne mjere. Za{tita stani{ta od prevelikih ribolovnih aktivnosti u njemu, sprje~avanje one~i{}enja priobalnog mora, a mnogo bi se postiglo i boljim poznavanjem njegove rasprostranjenosti, brojnosti, biologije, ekologije i stani{ta o ~emu se sada zna premalo. Rasprostranjenost. Sredozemnomorski je endem u {irem smislu. Ra{iren je uz ~itavu obalu Sredozemnog i Mramornog mora, ali ga nema u Lionskom zaljevu i Crnom moru, a u Atlantskom oceanu nalazi se samo u najuèm podru~ju oko Gibraltara (FAO: 37).

Slika 164. Hinac dugorepac, Symphodus doderleini Jordan, 1890 (AUTOR N. STAGLIÎ])

299

U isto~nom Jadranu moè se na}i samo u ju`nom i srednjem dijelu (sl. 164). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste najvi{e do 10 cm. Tijelo je izduèno ovalna oblika, bo~no stisnuto, prekriveno velikim cikloidnim ljuskama. Visina tijela moè stati oko 4 puta u duìnu. Glava je razmjerno velika, njezina duìna je ve}a od visine tijela, a u visini o~iju blago uleknuta, stane 3–3,5 puta u standardnu duìnu tijela. Stra`nji obod {kr`nog poklopca pilasto je nazubljen. Gubica je duga~ka koliko i me|uo~ni prostor ili duà, odnosno zauzima oko 1/3 glave. Usta su velika i zavr{na, ispruìva, a usnice velike, sa 7–10 nabora. Zubi su sitni, koni~ni i me|usobno razmaknuti, ima ih 12 u gornjoj i 14 u donjoj ~eljusti. Promjer oka pribli`no je jednak me|uo~nom rastojanju, oko o~iju nalaze se mukozne pore, a podo~ne su ljuske u 3 niza. Bo~na pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 33–36 ljusaka. Le|na peraja je duga~ka i cijelom duìnom pribli`no jednake visine. Podrepna peraja sli~na je mekom dijelu le|ne peraje i stoji mu nasuprot. Trbu{ne peraje smje{tene su na prsima. Repni dràk je visok, a repna peraja zaobljena. Formula peraja glasi: D. XIII–XVI + 9–11, A. III + 8–10, P. 13–14, V. I + 5 {ip~ica. Odozgo je crvenkast, tamnomaslinastosme| do kestenjast, s vi{e-manje tamnim mrljama, a po bokovima s uzdu`nom maslinastom i iznad nje srebrnastobijelom prugom od usta do repne peraje. Trbuh je ruì~ast ili naran~ast. Na repnom dr{ku iznad bo~ne pruge ima crnu mrlju.

Rasprostranjenost hinca dugorepca u hrvatskom ribolovnom moru

Biologija je slabo poznata. Mrijesti se u prolje}e. Omnivoran je, hrani se prete`no sitnim puì}ima i {koljka{ima, zatim ra~i}ima, mahovnjacima, mnogo~etina{ima i sl. Stani{te. Priobalna je i demerzalna vrsta. Zadràva se na dubinama izme|u 2 i 40 m. Dolazi gotovo uvijek u livadama morskih cvjetnica, nedorasli u livadama rodova Cymodocea i Zostera, a odrasli u livadama vrste Posidonia oceanica.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.34; 11.3311; 11.332 1.3.2.2; 1,5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 6.3; 9.3; 10.1 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

300

[ilo kratkokljuno Syngnathus abaster Risso, 1827.

Slika 165. [ilo kratkokljuno, Syngnathus abaster Risso, 1827 (AUTOR A. @ULJEVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Gasterosteiformes Porodica: Syngnathidae (morska {ila) Sinonimi: Syngnathus agassizii Michahelles, 1829; Syngnathus brevirostris Canestrini, 1827; Syngnathus microchirus Moreau, 1891; Syngnathus abaster ganzirrensis D’Ancona, 1934. Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more Ostali hrvatski nazivi: gu{terica kratkokljunka, morsko {ilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koja se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus. Strani nazivi: Black-striped Pipefish (engl.), syngnathe (franc.), pesce ago di rio (tal.), Kurzschnauzen-Seenadel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 2.3., 1994). Me|unarodno je za{ti}en Konvencijom o za{titi europskih divljih vrsta i prirodnih stani{ta (Bern, 1979; Dodatak III). Uzroci ugroènosti. Ugroèn je degradacijom i gubitkom stani{ta zbog ribolova i {irenja alohtonih alga roda Caulerpa, razli~itim ljudskim aktivnostima u priobalju i moru (nasipavanje krutog otpada, hidrogradnja, urbanizacija i industrijalizacija obale) i prate}eg one~i{}enja mora, degradacijom vegetacije u priobalju (»{umice« alga cistozira i livade morskih cvjetnica). Ugroàva ga i mala gusto}a populacije, ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja te ~esto uznemirivanje. Za{titne mjere. Potrebno je za{tititi stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle cistozirom, kakvih je danas uz na{u obalu sve manje, ali i podizati svijest o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, ponajvi{e ribolovom i one~i{}enjem. Korisno bi bilo radi za{tite istraìti njegovu rasprostranjenost i brojnost, biologiju i ekologiju, {to je uz isto~nojadransku obalu zasad slabo poznato.

301

Rasprostranjenost. Nalazi se uzobalno posvuda u Sredozemnom i Crnom moru i uz isto~nu obalu Atlantskog oceana, od Gibraltara sjevernije do Biskajskog zaljeva, a zabiljeèn je i u Kaspijskom jezeru (FAO: 27, 37, 04). U isto~nom Jadranu njegova je rasprostranjenost slabo poznata. Obi~no je u podru~jima gdje se osje}a utjecaj slatke vode (sl. 165). U~estalost: rijetka do gotovo obi~na. Opis i biologija vrste. Naraste do 21 cm (Crno more), ali se obi~no love primjerci do 14 cm. U lagunama i slatkoj vodi mnogo su manji. Tijelo je izduèno, tanko i u popre~nom presjeku trupa {esterokutno, a repa ~etvrtasto i obavijeno prstenastim ko{tanim {titi}ima kojih je 14–18 ispred i 32–41 iza izmetnog otvora. Duìna glave moè stati oko 4,7–6 puta u duìnu tijela. Du` gornje strane usne cijevi isti~e se opnast i visok greben, a na zatiljku tup ko{tani greben, katkad su oba grebena spojena. Glava je razmjerno malena, stane 6,5– 9,5 puta u duìnu tijela. Najmanja visina usne cijevi stane 2–4 puta u vlastitu duìnu, a usna cijev 2–2,5 puta u duìnu glave. Usta su malena, kosa, bez zubi. O~i su razmjerno velike, okrugle i smje{tene na sredini visine glave. [kr`ne pukotine vrlo su kratke, oko pola visine oka. Uzdu` trupa proteè se 6 greben~i}a, po 2 le|na, bo~na i trbu{na. Le|na, prsne i repna peraja su razvijene, podrepna je vrlo sitna, a trbu{nih peraja nema. Le|na peraja proteè se na 6–11 prstenastih ~lanaka od kojih su 0–3 preanalna. Marsupijalna (leglena) vre}ica mu`jaka na repu mu je, iza izmetnog otvora, i obuhva}a 10–13 prstenastih ~lanaka. Perajna formula glasi: D. 24–60, P. 10–14, A. 3–4 {ip~ice. Boje je svjetlosme|e ili zelenkaste, s tamnim i svijetlim bo~nim pjegama ili rijetkim popre~nim prugama; trbuh je svjetliji. Razmoàvanje je ovoviviparno. @enke u vrijeme mrije{}enja odlaù ikru u marsupium mu`jaka. Mu`jaci s ikrom i embrijima u razli~itom stadiju razvoja u marsupiumu su od svibnja do studenoga, a ènke sa zrelom ikrom od oùjka do lipnja. Ikra je velika, promjera 1,6–2 mm, a po~etni su slobodnoìvu}i oblici duìne oko 23 mm. Karnivorno je. Hrani se sitnim ra~i}ima (izopodi, amfipodi), mnogo~etina{ima, li~inkama riba i sl. Stani{te. Priobalna je, demerzalna morska i braki~na, a mogu}e i amfidromna vrsta. Izrazito je eurihalina. Dolazi na muljevitim i pjeskovitim dnima prekrivenima detritusom i obraslim algama i morskim cvjetnicama rodova Zostera i Cymodocea, u lagunama i estuarijima na dubinama od 0–5 m, unutar temperaturnog raspona vode od 8 do 24 °C.

Rasprostranjenost {ila kratkokljunog u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

13.24; 11.221; 11.3311; 1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 11.332; 11.4; 21.1 4.1.1.2; 6.3; 9.1; 9.5; 9.9; 10.1

IUCN za{titne mjere 1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

302

[ilo dra~avo Syngnathus phlegon Risso, 1827. Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii

Strani nazivi: aiuguillette épineuse (franc.), pesce ago pelagico (tal.), Kantige Seenadel (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

Red: Gasterosteiformes

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

Porodica: Syngnathidae (morska {ila)

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Sinonimi: nema

Uzroci ugroènosti. O ~imbenicima koji ugroàvaju tu vrstu {ila u isto~nom Jadranu ne zna se ni{ta, osim da je ~esta hrana mnogih pelagijskih vrsta riba, npr. sku{ovki (por. Scombridae), bucnja i sl., a pokoji primjerak ulovi se i u mreè plivarice manjeg oka.

Locus typicus: Nica, Francuska, Sredozemno more. Ostali hrvatski nazivi: gu{terica dra~avica, morsko {ilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koji se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus.

Za{titne mjere. Regionalno nema na~ina neposredne za{tite, osim mo`da pu{tanja na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to

Slika 166. [ilo dra~avo, Syngnathus phlegon Risso, 1827 (AUTOR V. TIÎNA)

303

mogu}e. S time u svezi treba podizati svijest o potrebi za{tite ugroènih vrsta i njihovih stani{ta i znanstveno istraìti sve aspekte njihove biologije. Rasprostranjenost. Vrsta je Sredozemnog mora u {irem smislu. Rasprostranjena je u Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) i u isto~nom Atlantskom oceanu, u podru~ju Gibraltarsksih vrata ([panjolska/Maroko) (FAO: 27, 34, 37). U isto~nom Jadranu moè se na}i posvuda u otvorenom i kanalskom podru~ju (sl. 166). U~estalost: rijetka. Opis i biologija vrste. Naraste najvi{e do 20 cm, a naj~e{}e samo do 18 cm. Tijelo je izduèno, tanko i u popre~nom presjeku trupa {esterokutno. Glava je razmjerno malena, svojom duìnom

stane oko 7–8 puta u duìnu tijela. Gubica je duga~ka, cjevasta i tanka, s vrhom zakrivljenim navi{e i profilom koji se naglo uzdiè prema o~ima, njezina najmanja visina stane vi{e od 3 puta u zao~ni, a 8–12 puta u predo~ni prostor. Usta su malena, gornja, bez zubi. O~i su velike. Iz ko`natih prstenastih {titi}a koji obavijaju tijelo izviruju unatrag usmjerene bodljice koje se osje}aju pod prstima. Broj prstenastih {titi}a je 17–19 ispred i 47 do 50 iza izmetnog otvora. Du` trupa proteè se 6 greben~i}a, i to po 2 le|na, bo~na i trbu{na. Le|na, prsne i repna peraja su razvijene, podrepna peraja je vrlo sitna, a trbu{nih peraja nema. Marsupijalna (leglena) vre}ica mu`jaka u vrijeme mrije{}enja je duga~ka i jasno uo~ljiva, proteè se na 32–36 prstenastih {titi}a. Perajna formula glasi: D. 38–49, A. 2–3, P. 14–16 {ip~ica. Le|na peraja proteè se iznad 12–14 {titi}a od kojih su 2–3 preanalna. Boje je modrikaste s crnkastim bo~nim mrljama ili blijedoù}kaste s popre~nim crnkastim prugama, trbuh je srebrnkast. Razmnoàva se ovoviviparno. @enke u vrijeme mrije{}enja odlaù ikru u marsupijum mu`jaka. @enke sa zrelim jajnicima nalaze se u travnju, a mu`jaci s razli~ito razvijenim embrijima u marsupijumu od travnja do listopada. Ikra je velika 1,3–1,4 mm i u marsupiumu je obi~no ima od 300–400 komada. Po~etni slobodnoìvu}i oblici dugi su oko 18 mm. Hrani se planktonskim organizmima, ponavi{e ra~i}ima i raznovrsnim li~inkama. êsto se nalazi u èlucima bucnja (Mola mola), malih tuna i srodnika. Stani{te. @ivi u pelagijalu otvorenog mora od povr{ine do 780 m dubine, naj~e{}e samo do 200 m.

Rasprostranjenost {ila dra~avog u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.111; 11.12242; 11.124; 11.123

4.1.3; 8.3

0; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.5; 3.6; 3.8; 3.9

304

[ilo tankokljuno Syngnathus tenuirostris Rathke, 1837.

Slika 167. [ilo tankokljuno, Syngnathus tenuirostris Rathke, 1837 (PREUZETO IZ [OLJAN, 1948)

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Gasterosteiformes Porodica: Syngnathidae (morska {ila) Sinonimi: nema. Locus typicus: obala Krima (Sevastopolj), Ukrajina, Crno more. Ostali hrvatski nazivi: {ilo dugokljuno, gu{terica tankokljunka ili dugokljunka, morsko {ilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pu~kih naziva koji se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus.

Uzroci ugroènosti. Vi{e je uzroka ugroènosti. Glavni je degradacija ili nestajanje stani{ta zbog ribolova, {irenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenja u livadama posidonije, a {tetu nanosi i nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristani{ta i sl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, one~i{}enje priobalnog mora i nestajanje »{umica« cistozira i livada morskih cvjetnica. I neki unutra{nji ~imbenici – mala gusto}a i sporo obnavljanje populacije, ograni~ena rasprostranjenost i mogu}nost {irenja – tako|er su uzroci njegova nestajanja. Za{titne mjere. Potrebno je za{tititi stani{te – livade morskih cvjetnica i obale obrasle algama cistozirama kakvih je sve manje uz isto~nu obalu Jadrana, ali i podizati svijest o potrebi za{tite ugroènih vrsta i o~uvanja njihovih stani{ta od svih oblika degradacije, pogotovo ribolovom i one~i{}enjem. Radi za{tite treba istraìti njegovu biologiju i ekologiju, {to je sada uz na{u obalu slabo poznato.

Strani nazivi: Narrow-snouted Pipefish (engl.), syngnathe à long museau (franc.), pesce ago musino (tal.), Schmalschnausen Seenadel (njem.).

Rasprostranjenost. Ra{ireno je uz ~itavu obalu Crnog i Azovskog mora, a u Sredozemnom moru u Jadranskom i Tirenskom moru (FAO: 37); drugdje ga vjerojatno nema.

IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient).

U isto~nom Jadranu rasprostranjeno je vjerojatno u ~itavom priobalju (Sl. 167).

IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o rasprostranjenosti i stanju populacije da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti.

U~estalost: rijetka je do gotovo obi~na.

IUCN Crveni popis: nije na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta.

Opis i biologija vrste. [ilo tankokljuno moè narasti do 39 cm, a prema nekima i do 43 cm. Tijelo je izduèno i tanko, u popre~-

305

nom presjeku trupa {esterokutno, obavijeno ko{tanim prstenastim {titi}ima kojih je 17–19 ispred i 41–44 iza izmetnog otvora. Glava je na zatiljku izdignuta, a duìnom stane 5,8–6,6 puta u duìnu tijela. Gubica je cjevasta i duga~ka, njezina visina stane 8,8–11,8 puta u vlastitu duìnu, manje od 2 puta u zao~ni i vi{e od 9 puta u predo~ni prostor, odnosno prelazi polovinu duìne glave. Usta su malena, gotovo okomita, bez zubi. Duìnom trupa proteè se 6 greben~i}a, i to po 2 le|na, bo~na i trbu{na. Marsupijalna (leglena) vre}ica mu`jaka u vrijeme mrije{}enja proteè se iza izmetnog otvora na 20–23 repna prstenasta {titi}a. Le|na, prsne i repna peraja su razvijene, podrepna je vrlo sitna, a trbu{nih nema. Le|na peraja je mnogo kra}a od glave i proteè se na 8–9 prstenastih {titi}a, a po~inje na prvom ispred ili prvom {titi}u iza izmetnog ot-

Rasprostranjenost {ila tankokljunog u hrvatskom ribolovnom moru

vora. Perajna formula glasi: D. 33–38, A. 3–4, P. 12–14 {ip~ica. Boje je sive ili sme|aste, po hrptu i bokovima katkad su rijetke svijetle i {iroke tamne popre~ne pruge. Le|na peraja ima tamne to~ke. O biologiji ove vrste malo se zna. Razmnoàva se ovoviviparno. Mrijesti se od prolje}a do po~etka jeseni. @enke u to doba odlaù ikru u marsupium mu`jaka, gdje se, kao i u ostalih {ila, embrij razvija. Karnivoran je, hrani se li~inkama i juvenilnim stadijima riba, tako|er raznovrsnim sitnim beskralje`njacima. Stani{te. Priobalna je, demerzalna, morska, braki~na i eurihalina vrsta umjerenog podru~ja. Dolazi u plitkim priobalnim vodama na muljevitim dnima prekrivenim organskim detritusom i obraslima livadama morskih cvjetnica rodova Zostera i Cymodocea. êsta je tako|er u lagunama i estuarijima.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.221; 11.4; 13.24; 11.3311; 11.332; 21.1

1.3.2.2; 1.4.1; 1.4.2; 1.4.3; 1.5; 4.1.1.2; 4.1.1.3; 6.3; 9.1; 9.2; 9.5; 9.9; 10.1

1.2.2.2; 2.1; 2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.1; 4.2

306

Tuna Thunnus thynnus (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Northern Bluefin Tuna (engl.), thon rouge (franc.), tonno (tal.), Thune (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 2.3., 1994), odnosno isto~noatlantski stok u kategoriju ugroène svojte (EN; ver. 2.3., 1994). U Hrvatskoj je za{ti}ena Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02) i Naredbom o ribolovu tuna (Narodne novine br. 26/07). Uzroci ugroènosti. Uzroci ugroènosti tuna ciljani su gospodarski i {portski ribolov radi rekreacije (»big game fishing«), hrane i trgovine te izlovljavanje nedoraslih primjeraka radi kaveznog uzgoja u marikulturi. Slika 168. Tuna, Thunnus thynnus (Linnaeus, 1758) (AUTOR T. KAÎ] BARTULOVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei Nadred: Acanthopterygii Red: Perciformes Porodica: Scombridae (sku{ovke) Sinonimi: Scomber thynnus Linnaeus, 1758; Thynnus thynnus (Linnaeus, 1758); Orcynus thynnus (Linnaeus, 1758); Thunnus thynnus thynnus (Linnaeus, 1758); Thynnus vulgaris Cuvier, 1832. Locus typicus: tropi (»inter Tropicos, in Pelago«). Ostali hrvatski nazivi: tunj, tunj crveni, tunj pravi, obi~ni tunj, trup, tunina, lukanac i {arban (mladi); Vinja (1986) za isto~nojadransku obalu navodi 16 hrvatskih pu~kih naziva.

Za{titne mjere. U Jadranskom moru za{ti}ena je izlovnom kvotom u skladu s Preporukama me|unarodnog povjerenstva za o~uvanje atlantske tune (ICCAT) i najmanjom masom ispod koje se ne smije loviti (30 kg, a u svrhu uzgoja 8 kg) propisanom Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama. Rasprostranjenost. Rasprostranjena je u Atlantskom oceanu – u zapadnom dijelu od Labradora i Newfounlanda do Meksi~kog zaljena, zatim u Karipskom moru i dalje do Venezuele i Brazila, a u isto~nom dijelu od Lofotskih otoka i Norve{ke ju`no do 20 ° S i u ~itavom Sredozemnom i Crnom moru (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47). U Jadranu se moè na}i na svim podru~jima: uz obalu, u kanalima, a osobito u otvorenom moru, ali rijetko zalazi u zapadnoistarske vode (sl. 168). Njezina pojava podlijeè velikim fluktuacijama. U~estalost: obi~na. Opis i biologija vrste. Tuna je vrlo velika riba, naraste i vi{e od 4 m duìne i mase do oko 680 kg, ali se obi~no love primjerci do 1,5 m. Tijelo je vretenasto i sna`no, bo~no blago stisnuto, najve}e visine ispod sredine prve le|ne peraje. Gubica je {iljasta i znatno duà od promjera oka. Obod {kr`nog pretpoklopca i poklopca pravil-

307

no je zaobljen. »Korzet« se proteè do iza vrhova prsnih peraja. Le|ne peraje su dvije i razdvojene su uskim prostorom, prva je trokutasta i duga~ka, a druga kra}a i za{iljena vrha, ve}e visine nego duìne. Podrepna peraja sli~na je drugoj le|noj i stoje pribli`no jedna nasuprot drugoj, iza obje se nalaze perajice (pinule) – iza le|ne 8–10, a iza podrepne 7–9. Parne peraje su vrlo kratke, prsne ~ine 16,8–21% vili~ne duìne tijela. S obje strane repnog dr{ka po jedan je dug i snaàn greben, a iza i dva bo~na manja. Repna peraja je polumjese~asta i kruta. Perajna formula glasi: D1. XII–XV, D2. I + 13–14, A. II + 11–13, V. I + 5 {ip~ica. Le|a su tamnomodra, gotovo crna, a bokovi sivosrebrnkasti, peraje su sive, a pinule ùte s crnim obodom. Tuna se zadràva u velikim plovama. Uvijek je u pokretu i izrazito je migratorna. Brzo i ustrajno pliva. Mrijesti se u prolje}e blizu obale na 8–10 m dubine, starije se mrijeste prije mla|ih; one starosti 10+ mrijeste se u Meksi~kom zaljevu i u Sredozemnom moru, uklju~uju}i i Jadran. @enke mase izme|u 270 i 300 kg mogu izbaciti vi{e od 10 mil. ikre po sezoni mrije{tenja. Ikra je pelagijska. Spolno sazrije oko (3.) 4. ili 5. godine ìvota. Raste brzo. Karnivorna je, hrani se uglavnom sitnom jate}om ribom i glavono{cima te rakovima (Morovi}, 1961a). Pro`drljiva je. @ivotni joj je vijek do 15 godina. Stani{te. Pelagijska je, oceanodromna, morska i braki~na riba. Zadràva se u epipelagijalu i mezopelagijalu, od povr{ine do dubine od 200 m, ali prete`no je epipelagi~na i obi~no oceanska, a samo se sezonski pribliàva i obalama. Moè za}i i u dubine od nekoliko tisu}a metara. Gone}i plijen zalazi i u najzatvorenije zaljeve i uvale, pa zato nije rijetka ni u podru~ju rije~nih u{}a. Podnosi velik raspon temperature. Mla|i primjerci se zadràvaju u toplim, a stariji i u hladnim vodama.

Rasprostranjenost tune u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.111; 11.123; 11.124; 3.1; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 9.8 11.12242; 11.1411; 11.2413; 11.121; 11.4; 13.24

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.2.2; 5.3

308

Drhtulja mrkulja Torpedo nobiliana Bonaparte, 1835. Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Torpedinoidei Porodica: Torpedinidae (drhtuljke) Sinonimi: Torpedo hebetans Lowe, 1841. Locus typicus: talijanska obala. Ostali hrvatski nazivi: drhtulja crnka, trn, trnka, trnovka, tresnavka, trepljivica, ìgulja, banja~a; Vinja (1986) za ovu i druge vrste drhtulja navodi za isto~nu obalu Jadrana 50 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Electic Ray, Black Torpedo (engl.), torpile noire (franc.), torpedine nera (tal.), Atlantischer Zitterrochen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD, 2007).

Slika 169. Drhtulja mrkulja, Torpedo nobiliana Bonaparte, 1835 (AUTOR F. SERENA)

neke druge za{titne mjere, trebalo bi istraìti njezinu brojnost i rasprostranjenost, biologiju, ekologiju i stanje stani{ta uz povremeno pra}enje stanja (monitoring).

Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna zbog slu~ajnog ulova pridnenom ko}om i zbog degradacije ili gubitka stani{ta, kao posljedice pretjeranog pridnenog ribolova. Valja dodati i unutra{nje ~imbenike – spor rast, kasno postizavanje spolne zrelosti, mali fekunditet i sporo obnavljanje populacije, vjerojatno i veliku smrtnost mladun~adi. Mo`da je ugroèna i one~i{}enjem mora.

Rasprostranjenost. Nalazimo je u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru, ali ne i u Crnom moru. U isto~nom Atlantskom oceanu rasprostranjena je od [etlandskih otoka i Sjevernog mora do juga Afrike, a u zapadnom Atlantskom oceanu od obala Kube i Floride do Nove [kotske (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 47).

Za{titne mjere. Djelotvorna bi se za{tita mogla posti}i na isti na~in i na istim podru~jima kao i za druge pridnene vrste riba, da se, naime, uz ve} postoje}u regulaciju pridnenog ribolova uvede kao mjera za{tite naizmjeni~an ribolov po zonama i/ili da se dijelovi ribolovnog mora proglase za{ti}enim stani{tima riba i drugih morskih ìvotinja u kojima bi zakonom bio stroè reguliran ribolov, poglavito pridneni, radi za{tite vrste i stani{ta. Da bi se mogle predloìti i

U~estalost: vrlo rijetka.

U Jadranskom moru je rijetka, dosad je biljeèna uz isto~nu obalu srednjeg i ju`nog Jadrana, i to samo juvenilni primjerci (Merker i Nin~i}, 1973; @upanovi} i Jardas, 1989) (sl. 169). Opis i biologija vrste. Drhtulja mrkulja naraste do golemih dimenzija, oko 1,8 m u duìnu i u masu do 90 kg, ali se obi~no love primjerci izme|u 60 i 80 cm. U isto~nom Jadranskom mo-

309

ru zabiljeèni su primjerci od 11,5 do 14 cm duìne i 8 do 9,5 cm {irine tjelesne plo~e, {to bi odgovaralo dimenzijama tek oko}enih mladunaca. Tjelesna plo~a je okrugla, diskoidalna, {irine ne{to ve}e od duìne, s ravnim prednjim rubom i bez istaknutog rostruma. Koà je gola, glatka. [trcala su bubreàsta, bez resica na unutra{njem rubu, ve}a su od o~iju. O~i su malene, njihov ve}i promjer stane 3–4,5 puta u predo~ni prostor. [irina usta pribli`no je jednaka duìni predusnog prostora. S donje strane glave nalazi se 5 pari kratkih {kr`nih pukotina. Na zatiljku su dvije ve}e pore, jedna pokraj druge. Rep je debeo, mesnat, a duìna mu je jednaka duìni tjelesne plo~e. Na stra`njem dijelu repa dvije su le|ne peraje, jednake oblikom, ali je prva ve}a. Repna peraja je trokutasta, s ne{to ve}im le|nim nego trbu{nim re`njem. Boje je obi~no tamnoljubi~aste, katkada s crnim to~kama i bjelkastim pjegama, a trbuh je bijel ili krem-boje, ~esto s tamnim rubom na prsnim i trbu{nim perajama. O biologiji ove vrste malo je podataka. Troma je i neaktivna riba. Razmnoàva se ovoviviparno. Razdoblje skotnosti traje vjerojatno oko godinu dana. @enke u priobalnom moru okote do 60 mladunaca, obi~no samo 3 do 21, {to ovisi o njihovoj veli~ini. U Sredozemnom je moru najmanje dug spolno zreo mu`jak imao 55, a ènka 90 cm, ovarijski fekunditet op}enito varira izme|u 15 i 71 jaja, a oko}ena je mladun~ad u prosjeku duga 18,5 cm (Capapé et al., 2006). Odrasli primjerci su migratorni na velikim udaljenostima. Hrani se prete`no ribom, a rje|e i rakovima. Pokretniji plijen (uglavnom ribe) omamljuje, kao i druge drhtulje, sna`nim elektri~nim udarima koje proizvode elektri~ni organi smje{teni s obje strane glave, koji su nastali modifikacijom mi{i}a, a njima se sluì i u obrani. Stani{te. Mladi primjerci uglavnom ìve na dnu, a odrasli su ~esto pelagijski ili polupelagijski. Zadràva se u rasponu od 2 do 800 m dubine, mladi obi~no izme|u 10 i 150 m, rijetko dublje, na mekanim i koraligenskim dnima. U Jadranskom moru mladi primjerci su nalaèni na muljevito-pjeskovitu dnu i dubini od pribli`no 100 do 110 m (Merker i Nin~i}, 1973).

Rasprostranjenost drhtulje mrkulje u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

11.121; 11.12242; 1.3.2.2; 4.1.1.2; 6.3; 9.2; 11.123; 11.222–11.225; 9.3, 9.5; 9.7 11.251

IUCN za{titne mjere 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4

310

Drhtulja pe~atnica Torpedo torpedo (Linnaeus, 1758) Strani nazivi: Common Torpedo (engl.), torpile ocellée (franc.), torpedine ocellata (tal.), Gewöhnlicher Zitterrochen (njem.). IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Nije na globalnom IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta. Na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavi~nih riba Sredozemnog mora stavljena je u kategoriju najmanje zabrinjavaju}e svojte (LC, 2007). Uzroci ugroènosti. Regionalno je ugroèna zbog pretjeranog izlovljavanja alatima pridnenog ribolova, najvi{e pridnenom ko}om, i to kao slu~ajna lovina. Osim ribolovne smrtnosti, uzroke njezine ugroènosti nalazimo i u degradaciji ili gubitku stani{ta zbog ribolova i one~i{}enja mora (morskog dna), ali i u nekim unutra{njim ~imbenicima, kao {to su mala gusto}a populacije, mali fekunditet i sporo obnavljanje. Slika 170. Drhtulja pe~atnica, Torpedo torpedo (Linnaeus, 1758) (AUTOR F. CROCETTA)

Razred: Chondrichthyes Podrazred: Elasmobranchii Nadred: Squalomorphii Red: Rajiformes Podred: Torpedinoidei Porodica: Torpedinidae (drhtuljke) Sinonimi: Raja torpedo Linnaeus, 1758; Torpedo narke Delaroche, 1809; Torpedo ocellata Rafinesque, 1810. Locus typicus: Sredozemno more, »in Sinu Persico«. Ostali hrvatski nazivi: drhtulja kolobarka, drhtulja pjegavica, trn, trnka, trnovka, tresnavka, trepljivica, ìgulja, banja~a; Vinja (1986) za ovu i druge vrste drhtulja navodi za isto~nu obalu Jadrana 50 hrvatskih pu~kih naziva.

Za{titne mjere. Kako je rije~ o gospodarski neva`noj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, prikladno bi bilo uvo|enje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi pove}avanja dijela mora u kojem vrsta nije izloèna pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem razine svijesti ribara o potrebi za{tite ugroènih vrsta i vra}anjem ìvih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na pobolj{anje sada{njeg stanja populacije ove vrste. Budu}im znanstvenim istraìvanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potanje opisivanje biolo{ko-ekolo{kih zna~ajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih za{titnih mjera. Rasprostranjenost. Drhtulja pe~atnica rasprostranjena je u ~itavom Sredozemnom moru, nema je u Crnom moru, i uz obalu isto~nog Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva na sjeveru do Angole na jugu (FAO: 27, 34, 37, 47?). ê{}a je u tropskom podru~ju. U isto~nom Jadranskom moru zabiljeèna je samo u srednjem i ju`nom dijelu (Merker i Nin~i}, 1973) (sl. 170). U~estalost: vrlo rijetka. Opis i biologija vrste. Moè narasti do 60 cm, ali obi~no naraste samo 30–40 cm. Tjelesna plo~a je zaobljena, diskoidalna, ne{-

311

to ve}e {irine nego duìne, a prednji je rub blago konveksan ili gotovo ravan. Koà je gola, glatka. O~i su malene, njihov ve}i promjer stane 2,3–5 puta u predo~ni prostor. [trcala su ve}a od o~iju, okrugla su, na odraslima s ravnim obodom, a na mladima s nekoliko resica. Usta su {iroka, oko 2/3 predusnog prostora. [kr`ne pukotine (5 pari) su kratke i smje{tene s donje strane glave. Rep je debeo, mesnat, a repna peraja trokutasta, s ne{to ve}im le|nim od trbu{nog re`nja. Na zatiljnom dijelu glave dvije su ve}e pore, jedna do druge. Le|ne peraje su dvije, smje{tene na zadnjoj polovini repa, jednaka oblika, ali je prva ve}a, visoka je oko 1/5 duìne vlastite osnovice, a razmak od po~etka prve le|ne peraje do sredi{nje to~ke na stra`njem rubu repne peraje je o~ito ve}i od 1/3 ukupne duìne ribe. Odozgo je pepeljastosiva s prijelazom na crvenkastu ili ù}kastu boju, s 1–7, obi~no 5, velikih plavih pjega, bijelo i ù}kasto uokvirenih.

Rasprostranjenost drhtulje pe~atnice u hrvatskom ribolovnom moru

Ova se vrsta drhtulje, kao i ostale vrste drhtulja, razmnoàva ovoviviparno. @enke okote, zavisno od veli~ine ili dobi, od 3 do 21 mladunca, duga izme|u 8 i 10 cm. Vrijeme skotnosti traje u sredi{njem Sredozemnom moru (Italija) oko 6 mjeseci (Consalvo et al., 2007), pribli`no od kraja zime do jeseni. U vodama Tunisa prve ènke s aktivnom vitelogenezom javljaju se pri duìni od 17 cm, prva skotnost pri 19 cm, a sve su ènke skotne kad prema{e 26 cm, dok su mu`jaci plodno zreli iznad 19 cm, nadalje srednji ovarijski fekunditet je 4 jaja, a uterini 3–4 jaja ili embrija (Quignard i Capapé, 1974). U~estalije se hrani sitnom ribom (99%), zatim razli~itim bentoskim beskralje`njacima. Ve}i i pokretljiviji plijen (ribe) omamljuje strujnim udarima koje proizvodi u zamr{eno gra|enim elektri~nim organima nastalim modifikacijom dijela tjelesne muskulature i smje{tenim s obje strane glave; sluè joj i za obranu. Stani{te. Zadràva se jedino na podru~ju kontinentske podine u dubinskom rasponu od 2 do 400 m, ali je naj~e{}a u priobalnom podru~ju do oko 70 m dubine, a samo rijetko zalazi dublje. Boravi na dnu, i to uglavnom na mekanim (muljevitim i pjeskovitim) dnima ili polagano pliva neposredno iznad dna. Dok miruje na dnu djelomi~no se prekriva sedimentom.

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.222–11.225

1.3.2.2; 4.1.1.2; 6.3; 9.2; 9.5 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 3.2; 3.3; 3.4; 3.9; 4.4

312

Iglun Xiphias gladius Linnaeus, 1758. IUCN kategorija ugroènosti u Hrvatskoj: DD (nedovoljno poznata, Data Deficient). IUCN kriterij: nema dovoljno podataka o stanju populacije i rasprostranjenosti da bi se mogla odrediti kategorija ugroènosti. IUCN Crveni popis. Na IUCN Crvenom popisu ugroènih svojta stavljen je u kategoriju nedovoljno poznate svojte (DD; ver. 2.3., 1994), a regionalno za sjeverni Atlantik u kategoriju ugroène svojte (EN; ver. 2.3, 1994). U Hrvatskoj je za{ti}en Naredbom o za{titi riba i drugih morskih organizama (Narodne novine br. 101/02). Uzroci ugroènosti. Iglun u isto~nom Jadranu najvi{e stradava kao ciljana ili slu~ajna lovina u gospodarskom i {portskom ribolovu plutaju}im parangalom, mreòm plivaricom i panulom (»big game fishing«), a rje|e mreàma obalnim potega~ama i staja}icama, i to uglavnom nedorasli primjerci. Dodatno je ugroèn kasnim spolnim sazrijevanjem i malom gusto}om populacije. Za{titne mjere. Prava mjera za{tite igluna bila bi pove}anje najmanje veli~ine ispod koje se ne smije loviti, koja je prema sada{njoj Naredbi 120 cm, na barem 170 cm da bi se za{titili nedorasli primjerci. Slika 171. Iglun, Xiphias gladius Linnaeus, 1758; (AUTOR I. ISAJLOVI])

Razred: Actinopterygii Podrazred: Neopterygii Odjel: Teleostei

Rasprostranjenost. Kozmopolit je u tropskim i umjerenim, a katkad se na|e i u hladnim vodama svih oceana, uklju~uju}i Sredozemno i Crno more (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U isto~nom Jadranu moè se na}i posvuda, ali pravo mu je stani{te otvoreno more, osobito njegov ju`ni duboki dio (sl. 171).

Nadred: Acanthopterygii

U~estalost: rijetka.

Red: Perciformes

Opis i biologija vrste. Iglun moè narasti do oko 4,5 m u duìnu i mase oko 650 kg, ali je srednja lovna masa u Jadranu samo oko 5 kg. Tijelo je sna`no, vretenasto, najve}e visine neposredno iza glave. Osnovno je morfolo{ko obilje`je sna`no, u ~vrst sabljast kljun izduèna gornja ~eljust, {to zauzima oko 1/3 ukupne duìne ribe. Donja je ~eljust tako|er izduèna i {iljasta, ali mnogo kra}a od gornje. Odrasli primjerci su bez zubi i ljusaka, ali one postoje u mladih primjeraka do 1 m duìne, sitne su i s malom bodljicom. Bo~ne pruge isto tako nema na odraslima, ali je na primjercima do 1 m duìne ona prepoznatljiva kao valovita linija, koja rastom ribe postupno nestaje. Prva le|na peraja smje{tena je neposredno iza glave, visoka je, trokutasta i blago

Porodica: Xiphiidae (sabljarke) Sinonimi: nema Locus typicus: sjeveroisto~ni Atlantski ocean (»Oceano Europae«). Ostali hrvatski nazivi: sabljan, sabljarka, jaglun, spada, ma~okljun, modri sabljan; Vinja (1986) za isto~nu obalu Jadrana navodi 29 hrvatskih pu~kih naziva. Strani nazivi: Swordfish (engl.), espadon, poisson épée (franc.), pesce spada (tal.), Schwertfisch (njem.).

313

povijena unatrag. Druga le|na peraja je sitna, klinasta i smje{tena daleko straga. Podrepne peraje su dvije, prva je mnogo ve}a, trokutasta i blago povijena unatrag, a druga je sitna, klinasta, jednaka kao druga le|na peraja. Na nedoraslim je primjercima jedna duga~ka i kontinuirana le|na i podrepna peraja. Sa svake strane repnog dr{ka proteè se po jedan snaàn vodoravni greben. Trbu{nih peraja nema. Repna peraja je {iroka, mjese~asta i kruta. Formula peraja odraslih primjeraka glasi: D1. III–IV + 15–26, D2. 3–4, A1. II + 10–11, A2. 4–5, P. 16 {ip~ica. Le|a su tamnomodra, bokovi svjetliji, a prema dolje boja prelazi u srebrnastu. U Sredozemnom moru (najbolje poznato podru~je mrije{}enja igluna) mrijesti se u povr{inskom sloju ~itave godine, osim zimi, a najintenzivnije od travnja do rujna kada se obi~no moè promatrati ljubavna igra parova (Romeo et al., 2007). Raste razmjerno brzo, i to brè ènke nego mu`jaci. Prvi put se mrijesti u dobi 5 ili 6 godina ili na 150–190 cm vili~ne duìne. Gonade ènka sadrè 2 do 5 milijuna ikre veli~ine 1,6–1,8 mm, li~inke nakon izvaljenja (eklozije) duge su oko 4 mm, a kljun je ve} dobro razvijen na primjercima od 10 mm. Mladi ìve u povr{inskom sloju, gdje se vrlo brzo razvijaju u predatore. U izboru hrane je oportunist, a traì je od povr{ine do dna. U dubokoj vodi hrani se pelagijskom ribom i glavono{cima, a u razmjerno plitkoj vodi neriti~kom i demerzalnom ribom. Sabljast kljun sluì mu za ubijanje plijena. Moè doìvjeti oko 9 godina. Stani{te. Iglun je termofilna, epipelagijska do mezopelagijska, migratorna i oceanska vrsta koja zalazi do 650 (800) m dubine, uglavnom samo do 550 m, ali se naj{e{}e zadràva u povr{inskom sloju vode toplije od 13 °C; optimalna mu je temperatura izme|u 18 ° i 22 °C, a tolerantni raspon od 5 ° do 27 °C. Ljeti se uvijek zadràva iznad termokline, a zimi odlazi dublje. Drì se otvorenog mora, a samo rijetko za|e u priobalne vode. Ljeti migrira prema umjerenim i hladnijim vodama radi prehrane, a u jesen se vra}a u tople vode radi mrije{}enja i prezimljavanja.

Rasprostranjenost igluna u hrvatskom ribolovnom moru

PHYSIS stani{ta

IUCN uzroci ugroènosti

IUCN za{titne mjere

11.111; 11.123; 11.124; 3.1.1; 3.1.2; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 1.1; 1.2.1.2; 1.2.2.2; 11.12242; 11.2411; 9.2; 9.3; 9.5 3.3; 3.4; 3.9; 5.3 11.2413; 11.121

PRILOZI / APPENDIX

316

Prilog 1. / Appendix 1.

Prilog 1. Glavna ribolovna područja FAO / FAO Major Fishing Areas

317

Prilog 2. / Appendix 2. Uzroci ugroènosti prema IUCN (verzija 2.1) (IUCN Threats Classification Scheme, Version 2.1, URL http://www.iucnredlist.org/info/major_threats) 0. Nema ugroènosti 1. Degradacija ili gubitak stani{ta (primarno uzrokovan ~ovjekovim djelovanjem) 1.1. Poljoprivreda 1.1.1. Usjevi 1.1.1.1. Degradacija stani{ta zbog poljoprivredne proizvodnje do krajnjeg iscrpljivanja tla 1.1.1.2. Mala obiteljska gospodarstva 1.1.1.3. Agroindustrija 1.1.2. Planta`ni uzgoj drva 1.1.2.1. Male plantaè 1.1.2.2. Velike plantaè 1.1.3. Vo}arstvo 1.1.3.1. Male plantaè 1.1.3.2. Velike plantaè 1.1.4. Sto~arstvo 1.1.4.1. Nomadsko 1.1.4.2. Obiteljska gospodarstva 1.1.4.3. Agroindustrija 1.1.5. Zapu{tanje 1.1.6. Marikultura 1.1.7. Akvakultura 1.1.8. Ostalo 1.1.9. Nepoznato 1.2. Upravljanje nepoljoprivrednim zemlji{tem 1.2.1. Zapu{tanje 1.2.2. Promjena reìma upravljanja 1.2.3. Ostalo 1.2.4. Nepoznato 1.3. Iskori{tavanje 1.3.1. Rudarstvo

1.3.2. Ribarstvo 1.3.2.1. [portski ribolov 1.3.2.2. Gospodarski ribolov 1.3.2.3. Komercijalno ribarstvo 1.3.3. [umarstvo 1.3.3.1. Sje~a za vlastite potrebe 1.3.3.2. Selektivna sje~a 1.3.3.3. Potpuna sje~a 1.3.4. Sakupljanje zeljastog bilja 1.3.5. Va|enje koralja 1.3.6. Vodocrpili{ta 1.3.7. Ostalo 1.3.8. Nepoznato 1.4. Razvoj infrastrukture 1.4.1. Industrija 1.4.2. Ljudska naselja 1.4.3. Turizam i rekreacija 1.4.4. Kopneni i zra~ni prijevoz 1.4.5. Brodski prijevoz 1.4.6. Brane, nasipi 1.4.7. Telekomunikacije 1.4.8. Dalekovodi 1.4.9. Ostalo 1.4.10. Nepoznato 1.5. Strane invazivne vrste (izravni utjecaj na stani{te) 1.6. Promjena u zajednici autohtonih vrsta (izravni utjecaj na stani{te) 1.7. Poàri 1.8. Ostali razlozi 1.9. Nepoznati razlozi 2. Strane invazivne vrste (izravni utjecaj na vrste) 2.1. Kompeticija 2.2. Predacija 3.3. Hibridizacija 3.4. Patogeni i paraziti

318

3.5. Ostalo 3.6. Nepoznato 3. Lov i sakupljanje 3.1 Hrana 3.1.1. Vlastite potrebe / lokalna trgovina 3.1.2. Nacionalne potrebe / nacionalna trgovina 3.1.3. Me|unarodne potrebe / me|unarodna trgovina 3.2. Medicina 3.2.1. Vlastite potrebe / lokalna trgovina 3.2.2. Nacionalne potrebe / nacionalna trgovina 3.2.3. Me|unarodne potrebe / me|unarodna trgovina 3.3. Gorivo 3.3.1. Vlastite potrebe / lokalna trgovina 3.3.2. Nacionalne potrebe / nacionalna trgovina 3.3.3. Me|unarodne potrebe / me|unarodna trgovina 3.4. Materijali 3.4.1. Vlastite potrebe / lokalna trgovina 3.4.2. Nacionalne potrebe / nacionalna trgovina 3.4.3. Me|unarodne potrebe / me|unarodna trgovina 3.5. Kulturne / znanstvene / slobodne aktivnosti 3.5.1. Vlastite potrebe / lokalna trgovina 3.5.2. Nacionalne potrebe / nacionalna trgovina 3.5.3. Me|unarodne potrebe / me|unarodna trgovina 3.6. Ostalo 3.7. Nepoznato 4. Slu~ajna smrtnost 4.1. Slu~ajni ulov 4.1.1. Povezano s ribarstvom 4.1.1.1. Udi~arski alati 4.1.1.2. Mreè ko}e 4.1.1.3. Mreè staja~ice 4.1.1.4. Dinamit 4.1.1.5. Trovanje

4.1.2. Kopneno 4.1.2.1. Zamke / mreè 4.1.2.2. Pucanje 4.1.2.3. Trovanje 4.1.3. Ostalo 4.1.4. Nepoznato 4.2. Sudari 4.2.1. Sudar s tornjevima i zgradama 4.2.2. Prometne nesre}e 4.2.3. Ostalo 4.2.4. Nepoznato 4.3. Ostalo 4.4. Nepoznato 5. Namjerno uni{tavanje 5.1. Nadzor {teto~ina 5.2. Ostalo 5.3. Nepoznato 6. One~i{}enje (utjecaj na stani{te i/ili vrstu) 6.1. One~i{}enje atmosfere 6.1.1. Globalno zatopljenje / zagrijavanje oceana 6.1.2. Kisele ki{e 6.1.3. U~inci ozonskih rupa 6.1.4. Smog 6.1.5. Ostalo 6.1.6. Nepoznato 6.2. One~i{}enje zemlje 6.2.1. Poljoprivreda 6.2.2. Doma}instvo 6.2.3. Komercijalno / industrijsko 6.2.4. Ostalo nepoljoprivredno 6.2.5. Svjetlosno one~i{}enje 6.2.6. Ostalo 6.2.7. Nepoznato

319

6.3. One~i{}enje vode 6.3.1. Poljoprivreda 6.3.2. Doma}instvo 6.3.3. Komercijalno / industrijsko 6.3.4. Ostalo nepoljoprivredno 6.3.5. Toplinsko one~i{}enje 6.3.6. Naftne mrlje 6.3.7. Sediment 6.3.8. Kanalizacija 6.3.9. Kruti otpad 6.3.10. One~i{}enje zvukom 6.3.11. Ostalo 6.3.12. Nepoznato 6.4. Ostalo 6.5. Nepoznato 7. Prirodne katastrofe 7.1. Su{a 7.2. Oluje / poplave 7.3. Temperaturni ekstremi 7.4. Prirodni poàri 7.5. Vulkani 7.6. Lavine / klizi{ta 7.7. Ostalo 7.8. Nepoznato 8. Promjene u zajednici autohtonih vrsta 8.1. Kompeticija 8.2. Predacija 8.3. Plijen / hrana

8.4. Hibridizacija 8.5. Patogeni / paraziti 8.6. Mutualizam 8.7. Ostalo 8.8. Nepoznato 9. Unutra{nji ~imbenici 9.1. Ograni~eno {irenje 9.2. Slabo obnavljanje / razmnoàvanje / regeneracija 9.3. Velika smrtnost podmlatka 9.4. Kriànje me|u srodnicima (Inbreeding) 9.5. Mala gusto}a populacije 9.6. Poreme}en odnos spolova 9.7. Spori rast 9.8. Fluktuacija populacije 9.9. Ograni~ena rasprostranjenost 9.10. Ostalo 9.11. Nepoznato 10. ôvjekovo uznemirivanje 10.1. Rekreacija / turizam 10.2. Istraìvanja 10.3. Rat / civilni nemiri 10.4. Prijevoz 10.5. Poàri 10.6. Ostalo 10.7. Nepoznato 11. Ostalo 12. Nepoznato

320

Prilog 3. / Appendix 3. Potrebne za{titne mjere prema IUCN-u (verzija 1.0) (Conservation Measures Authority File, Version 1.0, URL http://www.iucnredlist.org/info/conservation_actions) 0. Bez mjera za{tite 1. Aktivnosti temeljene na politici 1.1. Planovi gospodarenja 1.1.1. Razvoj 1.1.2. Primjena 1.2. Zakonodavstvo 1.2.1. Razvoj 1.2.1.1. Me|unarodna razina 1.2.1.2. Nacionalna razina 1.2.1.3. Lokalna razina 1.2.2. Primjena 1.2.2.1. Me|unarodna razina 1.2.2.2. Nacionalna razina 1.2.2.3. Lokalna razina 1.3. Lokalno gospodarenje 1.3.1. Upravljanje 1.3.2. Upravljanje i za{tita resursa 1.3.3. Alternative uzdràvanja 1.4. Ostalo 2. Komunikacija i obrazovanje 2.1. Formalno obrazovanje 2.2. Podizanje razine svijesti 2.3. Gradnja kapaciteta / obuka 2.4. Ostalo 3. Istraìva~ke aktivnosti 3.1. Taksonomija 3.2. Brojnost i rasprostranjenost populacija 3.3. Biologija i ekologija

3.4. Stanje stani{ta 3.5. Ugroènost 3.6. Razina uporabe 3.7. Zna~enje za kulturu 3.8. Za{titne mjere 3.9. Pra}enje stanja (monitoring) 3.10. Ostalo 4. Aktivnosti vezane uz stani{ta i lokalitete 4.1. Odràvanje / za{tita 4.2. Obnavljanje 4.3. Koridori 4.4. Za{ti}ena podru~ja 4.4.1. Za{tita novih podru~ja 4.4.2. Uspostava 4.4.3. Upravljanje 4.4.4. [irenje 4.5. Inicijative lokalne zajednice 4.6. Ostalo 5. Aktivnosti vezane uz svojtu 5.1. Reintrodukcija 5.2. Benigna introdukcija 5.3. Odrìvi razvoj 5.3.1. Sakupljanje 5.3.2. Trgovina 5.4. Oporavak vrste 5.5. Nadzor bolesti, patogena i parazita 5.6. Ograni~avanje rasta populacije 5.7. Ex situ za{tita 5.7.1. Razmnoàvanje u zato~eni{tvu / umjetno razmnoàvanje 5.7.2. Banka gena 5.8. Ostalo 6. Ostalo

INTRODUCTION

322

Introduction In the marine ecosystem covering almost 71 per cent of the earth’s surface and 97.5 per cent of the total volume of the earth’s water, fishes represent the most diverse, the most abundant and economically the most important segment of renewable biological resources and the marine fisheries as a branch of economy represent an important element in the national income of many countries worldwide. According to statistical data on the catch of fish and other marine organisms in 2005 provided by the FAO UN1 (2007) the total catch in the world seas reached nearly 84 million tonnes. Out of 195 countries contributing to this amount 22 countries account for more than 67 million tonnes (over 80 per cent) on aggregate or, taken individually, between one and over 14 million tonnes (China). They are chiefly Asian countries (almost 82 per cent) and the rest are European countries such as Norway, Iceland, Denmark and Spain, followed by England, France and the Netherlands. Considering the population size of some of the countries mentioned, primarily Iceland, Norway and Denmark, the marine fisheries are undoubtedly the most important item of the national income. The development of fishing gear and techniques and the building of increasingly modern, powerful and efficient fishing fleet keep exerting an ever-larger pressure both on the entire community and individual fish populations in the sea, no matter whether targeted or accidental subjects of fishing, which has resulted in their depletion and poses serious threat to their survival in many parts of the world. In 2004 the US Commission on Ocean Policy reported that 25–30 per cent of major global stocks and some 20 per cent out of 267 main national stocks were overfished. Moreover, approximately a quarter of the commercial species has already been fished out and a total of 70 per cent of species are exposed to catching that is close or equal to or that exceeds their reproduction capacity. Due to their biological properties cartilaginous fishes are the most sensitive to exploitation. For that reason many populations inhabiting the areas of intensive fishing have been brought to collapse and are included in global and regional red lists of threatened species. Exploitation as a primary global cause of threat is further accompanied by the degradation and/or loss of their habitats due to various causes, partly the exploitation itself, and diverse indirect or direct effects of the marine pollution (oil and oil derivatives, polluted mainland waters that finally end up in the sea, untreated household waste waters and effluents of

1

Food and Agriculture Organization of United Nations.

land-based industrial facilities, excessive urbanization of the coast, etc.) and a generally careless attitude of both underdeveloped and developed countries towards the sea and the marine life. This is particularly manifested in various forms of inadequate legislation and control of human activities on the coast and in the sea. On the other hand, little is still known of numerous processes in the sea based on complex cause-andeffect mechanisms and the impacts of frequent environmental changes to the living world, partly due to the fact that some impacts cannot be quantitatively measured, such as the one arising from the marine pollution, because, except certain excess situations, they are long-lasting and disguised. Unfortunately, the Adriatic Sea has not escaped harm of negative consequences of anthropogenic impacts on the marine environment and its life. On the contrary, we are witnessing an excessive pressure of fishing on its renewable biological resources, exerted both by Croatian fishermen involved in the commercial, small-scale (fishing for personal needs only), sports and recreational fishing in national and territorial waters and by the powerful Italian fishing fleet in the rest of the Adriatic Sea. The signs of an excessive catch of a great number of fish species, especially these cartilaginous, are increasingly evident and some species have been brought to extermination. Much has been already done and great efforts are being done to prevent the pollution of the Adriatic Sea by municipal and industrial wastes, but there are still too many »hot spots« in terms of pollution in the coastal region. The marine transport is increasing, especially as regards tankers. Therefore at the thought of a possible ecological disaster as experienced in some other seas – e.g. the accidents of oil tankers »Torrey Canyon« off Cornwall in 1967, »Urquiola« off the Atlantic coast of Spain in 1976, »Andros Patria« off the Spanish coast in 1978, »Amoco Cadiz« off Brest, »Exon Valdez« off the coast of Alaska in 1989, etc. (Glava}, 2001) – or the most recent case when an ecological disaster due to the burning Turkish cargo ship »Und Adriyatik« close to the western coast of Istria early in 2008 was fortunately avoided, we look at the future with fear. All the more so considering the fact that about 70 million tonnes of oil are transported to North Adriatic (Trieste, Rijeka, Kopar) and some other Adriatic ports yearly and that as much as 250 cases of illegal oil spilling from ships occur in the Adriatic each year, with the total surface of oil spills in 2001 being estimated at 1,222 square kilometres (Vidas, 2007). The development of yachting, besides causing marine pollution, requires also intensive construction of hydrotechnical facilities (marinas) in most attractive marine

323

areas, such as sheltered and quiet coves. In this way particularly valuable habitats of fishes and other marine organisms (e.g. seagrass meadows, coastal communities of cystoseiras and communities on seafloors exposed to bottom trawling) in narrower or wider marine areas are destroyed by abiotic and biotic degradation. Urban development of a narrow coastal region has escaped control long time ago. All this has caused the present status of renewable biological resources of the Adriatic Sea, which is, generally speaking, poor and as such unsustainable in the long run.

Sea as a Living Space The sea represents the most extensive and geologically the oldest living space on the Earth. It is characterized by a vast expanse, three-dimensional quality, continuity and homogeneity, which means mildly alternating fluctuations of physical and chemical properties in the horizontal and vertical direction. The sea is usually divided into the pelagic and the benthic area and two topographic provinces: the neritic and the oceanic. Both areas of the sea are subdivided into a number of deep-sea zones or steps separated by wide boundaries. According to the generally ac-

Figure 1. Genelal sheme of the pelagic and benthic sea area division (according to HEDGPETH, 1957)

324

Figure 2. Vertical section of the Adriatic Sea with division of the pelagic and benthic area according to general sheme of HEDGPETH (1957)

325

cepted division of the pelagic and the benthic area (Hedgpeth, 1957) (Fig.1) the pelagial consists of an epipelagic zone covering a sea water column from the surface to a depth of some 200 meters, a mesopelagic zone extending from a depth of 200 to 1,000 meters, a bathypelagic zone from 1,000 to 4,000 meters, an abyssopelagic zone from some 4,000 to 6,000 meters and a hadalpelagic zone extending from 6,000 meters to the bottom of the sea. The benthic area is subdivided into the mediolittoral (intertidal, eulittoral) zone – an area of seabed that lies between the high and low tides, the continental shelf (shelf, littoral) covering the seabed from low tides to a depth of some 200 meters, the continental slope or bathyal zone extending from a depth of 200 to 4,000 meters, the abyssal plain covering the seafloor from the lower limit of the continental slope to a depth of some 6,000 (7,000) meters and the hadal zone as the deepest region of the ocean floor comprising trenches that can reach depths up to about 11,000 meters. From the biocenological aspect the area of the continental shelf is divided into several vertical steps (Pérès and Gamulin-Brida, 1973). Besides the mediolittoral it consists of an infralittoral (sublittoral) zone, which in the Mediterranean Sea reaches a depth of 15/20 meters or a depth that allows the development of seagrasses and photophilic algae, and the circalittoral zone up to a depth of approximately 200 meters or to the range of algae most tolerant of poor light. The topographic neritic and oceanic provinces are divided by an imagined vertical line from the break of the seafloor between the flat continental shelf and a steeper continental slope or bathyal, i.e. from the continental treshold at a depth of some 200 meters, up to the surface. The part of the sea within the shallow zone is called the neritic and that extending outward the oceanic. Considering the seafloor configuration and the depth of the Adriatic Sea, the pelagic area contains the epipelagial and the mesopelagial zone in full and the benthic area the continental shelf and the upper part of the continental slope (Fig. 2).

The Adriatic Sea Geography The Adriatic Sea is a wide bay of the Mediterranean Sea. Because of its deep penetration into the mainland and shallowness it may be described as a continental sea. It is situated in the subtropical semiarid zone of

the southern part of the northern hemisphere. It extends in the southeast-northwest direction between the Balkan and the Apennine Mountains. From the geographical aspect the Adriatic belongs to the eastern part of the Mediterranean Sea to which it is connected by the Strait of Otranto some 40 nautical miles wide (72 km) and 780 meters deep, which plays a very important role in the circulation and exchange of water masses between the Adriatic and the Ionic Sea. The southern boundary of the Adriatic Sea is marked by a line stretching from the Cape Santa Maria di Leuca (Italy) up to the northern coast of the Corfu Island and further to the Butrint river mouth (Albania). The southernmost point of the Adriatic (40° 07’ N and 18° 31’ E) lies in the Strait of Otranto and the northernmost point (45° 47’ N and 13° 35’ E) near Derino (Italy), thus representing the northernmost part of the Mediterranean Sea, except for the Black Sea. The position of the Adriatic as a whole, and particularly of its northern part, is responsible for some of its physical and biological features, of which the former affect also the East Mediterranean Sea (Te{i}, 1968, 1969; Buljan and ZoreAmanda, 1971, 1976). Basin Morphology and Boundaries Along the middle line between the most distant points – from Venice in the north to the Butrint river in the south – the Adriatic Sea is 470 nautical miles (870 kilometres) long and has the maximum width of 117 nautical miles measured from Veste (Italy) to Stobre~ on the Croatian coast, or the mean width of 86 nautical miles (159.3 kilometres). Its area including the islands totals 138,595 square kilometres, i.e. 5.5 per cent of the total area of the Mediterranean Sea, or 135,418 square kilometres excluding the islands. The Adriatic basin has a volume of 34,977 square kilometres (Te{i}, 1968, 1969; Buljan and Zore-Amanda, 1971, 1976). The Adriatic Sea is normally divided into three geographical parts: the northern, the middle and the southern (Buljan 1953) (Fig. 3). The southern part includes the South Adriatic Pit extending from the Strait of Otranto to the Palagruà Sill or the line connecting Mt. Gargano and Makarska/Plo~e. This area covers about 57,000 square kilometres (some 41 per cent) and makes about 28,182 square kilometres (some 80.6 per cent) of the total volume of the Adriatic (Buljan and Zore-Amanda, 1971). The central part stretches between the boundary of the southern part and the line connecting Ancona and Karlobag and includes the Jabuka Pit, while the northern part covers the shallow North Adri-

326

atic. This division of the Adriatic Sea is for the most part based on its morphological and hydrographic properties and chiefly serves practical purposes, as in this case too. From the geopolitical aspect, the Croatian part of the Adriatic Sea (Croatia’s sea fishing waters) is divided into the internal marine waters stretching inside the line that connects the most projecting points of the mainland and islands (the so-called »starting line«), the 12 nautical miles wide zone of Croatia’s territorial waters spreading from the external line of internal marine waters to the open sea, and the protected fishing and ecological zone of the Republic of Croatia (ZERP) of approximately 23,900 square kilometres covering the space from the external boundary of territorial waters outwards to the temporary external boundary that follows the demarcation line of the continental shelf (demarcation line on the seafloor) (Fig. 3). The ZERP was proclaimed late in 2003, but until

Figure 3. Eastern Adriatic Sea with geographical and geopolitical dividing lines

the EU accession of Croatia it will not be applied to EU member countries. The purpose of designating this zone is to protect the environment and renewable biological resources in the open Adriatic Sea against excessive exploitation, i.e. their further devastation. Bathymetry The mean depth of the Adriatic Sea is estimated at 252 meters (Te{i}, 1968) which makes the Adriatic a shallow sea. Moving from the South to the North Adriatic the depth decreases gradually; in the northern part of the Adriatic, to the north of the Jabuka Pit or the line connecting the Kornati islands and Giulianova (Italy) the depths never exceed 100 meters. In the Central Adriatic the greatest depth of 273 meters was measured in the Jabuka Pit. The continental shelf, i.e. the seafloor up to a depth of some 200 meters covers round 74 per cent of the

Figure 4. Bathimetrical map of the Adriatic Sea

327

Adriatic Sea, with the depths of up to 100 meters accounting for as much as 48 per cent. The depths of over 1,000 meters cover only 7.7 per cent of the Adriatic seafloor (Te{i}, 1968). The greatest depth of the Adriatic is 1,233 meters and was measured by the Italian ship »Staffetta« in the South Adriatic Pit in 1959 (Te{i}, 1963). A detailed bathymetric map of the Adriatic Sea is shown in Fig. 4. The mean inclination of the Adriatic seafloor is 35.1’ and is the highest (3°) in the area of the South Adriatic, especially off Dra~ between isobaths of 100 and 1,000 metres (Te{i}, 1968). Seafloor Sediments The Adriatic seafloor is covered with recent sediments of diverse texture and mineralogical and petrographical composition. With respect to the physical structure and different seafloor facies we distinguish the stony (cliff-studded), the gravelly (particles >3mm), the shelly (coarse sand and hard residues of organic origin), the sandy (particles not exceeding 2 mm) and silty seafloor (particles

Crvena Knjiga Morskih Riba

Short Description

Description

Comments

We need your help!